EKOLOŠKO VASPITANJE I OBRAZOVANJE U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA U REPUBLICI SRPSKOJ Drago Lugić1) SAŽETAK Ekološko vaspitanje i obrazovanje se javlja kao neophodan faktor društvenih procesa, uvrštavajući temeljne ekološke vrijednosti i znanja u vaspitno-obrazovni sistem, i na taj način mijenjajući sveukupno ljudsko ponašanje u cilju održivog razvoja i suživota. Upravo na tim osnovama se zasniva proces vaspitanja i obrazovanja za zaštitu životne sredine. U svojoj suštini, taj proces zagovara zdraviji životni prostor i ljepši i zdraviji život. U Republici Srpskoj u osnovnoj školi učenici stiču ekološka znanja u svim razredima kroz nastavne predmete «priroda i društvo», «poznavanje prirode», «biologija» i «ekologija i zaštita životne sredine». U srednjim stručnim i tehničkim školama, u kojima se obrazuju učenici u 93 zanimanja u 13 struka, nastavni predmet biologija zastupljen je u 22 zanimanja (23,66%) u šest struka (46,15%), dakle nije zastupljena u sedam struka (53,85%) u 71 zanimanju (76,34%). Nastavni predmet ekologija i zaštita životne sredine od 93 zanimanja u 13 struka u srednjim stručnim i tehničkim školama, zastupljen je u 29 zanimanja (31,18%) u sedam struka (58,85%), dakle nije zastupljena u 64 zanimanja (68,82%) u šest struka (41,15%). «Biologija» i «ekologija i zaštita životne sredine», kao zasebni nastavni predmeti, izučavaju se u 11 struka u 53 zanimanja, a nisu uopšte zastupljeni u dvije struke: mašinstvu i obradi metala, ni u jednom od 12 zanimanja i ekonomiji, pravu i trgovini, ni u jednom od 5 zanimanja. Ključne riječi: ekološko vaspitanje i obrazovanje, školsko/institucionalno obrazovanje, vaninstitucionalno obrazovanje, ekološka svijest, «ekološki orijentisana inteligencija». 1. UVOD Vaspitanje za zaštitu životne sredine je proces kojim se djeluje na čovjeka u smislu razvoja njegovih intelektualnih, duhovnih i fizičkih sposobnosti, koje iniciraju održivi život, odnosno funkcionisanje ljudskog društva kao zajednice. Obrazovanje za zaštitu životne sredine, sa univerzalnim vrijednostima i znanjima, može postati sistem globalnog karaktera. Uključivanje ekološke problematike u osnovne naučne procese današnjice ključan je zahtjev obrazovanja za okolinu. Brojni su akteri odgovorni za zagađivanje životne sredine te je nužna njihova edukacija u smislu razvijanja ekološke svijesti. Proces vaspitanja i proces obrazovanja neraskidivo su povezani i uključuje niz faktora, kao što su biološki, ekološki, kulturološki, ekonomski, itd. __________________ 1) Drago Lugić, inspektor-prosvjetni savjetnik za biologiju, Republički pedagoški zavod, Banja Luka Među teme koje bi trebale biti uvrštene u vaspitno-obrazovni sistem spada svakako i ekologija i zaštita životne sredine. Ekološko obrazovanje za zaštitu sredine mora biti shvaćeno kao grana nauke koja može stimulisati mlade ljude oko stvarnih životnih tema. 2. METODOLOGIJA Predmet našeg interesovanja svodi se na utvrđivanje položaja ekologije i zaštite životne sredine u nastavnim planovima osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja u Republici Srpskoj. Nastavni plan i program je odobrilo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Analizom nastavnih planova, koji se primjenjuju u školama i neposrednim uvidom u proces nastave, te konsultujući adekvatnu literaturu, ostvarili smo uvid percepcijom, koji predsavljamo. 3. REZULTATI I DISKUSIJA Ekološko vaspitanje2) i obrazovanje3) za zaštitu okoline mora biti shvaćeno kao grana nauke koja može stimulisati mlade umove oko stvarnih životnih tema. Učenici se moraju suočiti sa rastućim problemima svijeta i njihovo ekološko obrazovanje mora početi u osnovnoj školi i nastaviti se u srednjoj školi. Trebalo bi da i svi studenti, ma šta studirali, steknu određena znanja iz osnovnih načela i principa ekologije, o održivosti u poljoprivredi i šumarstvu i slično. To bi bila osnova za osposobljavanje mladih naraštaja, kako bi u konkretnim situacijama razlikovali razvoj od rasta, bolesno i zdravo i sl. To bi bila osnova za ono što se može nazvati «ekološki orijentisana inteligencija» -------------------------------2) Vaspitanje se može definisati kao svjesno djelovanje na mladog čovjeka u nastojanju da stekne osobine i navike primjerene društvu. Vaspitanje za ekologiju je proces kojim čovjek djeluje na čovjeka u cilju razvoja intelektualnih, duhovnih i fizičkih sposobnosti, koje iniciraju održivi život, odnosno funkcionisanje ljudskog društva kao zajednice. Život u zajednici, i život uopšte, zahtijeva određeni stepen organizacije, samokontrole, odnosno svojevrsno usmjeravanje ponašanja. Od svakog stanovnika naše planete se očekuje povećana samokontrola i svjesnost vlastite odgovornosti da bi kao društvo opstali. Od ukupne površine zemlje, površina koju pojedinac ima na raspolaganju iz dana u dan se smanjuje. Da bi se spriječila pretjerana opterećenost dostupne površine, potrebno je prvo, kontrolisati brojčano stanje, a zatim i djelovati na pojedince tako da razvijaju veću toleranciju i samokontrolu kao i da razvijaju pozitivan odnos prema svijetu u kojem žive, to jest prema površini kojom raspolažu. 3) Obrazovanje je rezultat procesa sticanja znanja, sposobnosti i vještina. Proces vaspitanja i proces obrazovanja neraskidivo su povezani kao dijelovi cjeline. Među teme koje bi trebale biti uvrštene u vaspitno-obrazovni sistem spada svakako i ekologija i zaštita životne sredine. Obrazovanje za zaštitu životne sredine, sa univerzalnim vrijednostima i znanjima, može postati sistem globalnog karaktera. Uključivanje ekološke problematike u osnovne naučne procese današnjice ključan je zahtjev obrazovanja za okolinu. Proces obrazovanja je proces sticanja znanja na institucionalnom i vaninstitucionalnom nivou. Školsko (institucionalno) obrazovanje služi uglavnom za sticanje enciklopedijskog znanja. Pri tom se često zanemaruje vrijednosna komponenta znanja. Svako znanje sa sobom nosi određeni stav s kojim se kasnije čovjek odnosi prema svijetu, a kreativnost i snalaženje u raznim situacijama (inteligencija) se zanemaruju, i to se uglavnom od djece rijetko traži. Osim institucionalnog obrazovanja, postoji i ono koje se odvija u svakodnevnom životu kroz različite medijatore znanja. Prije svega, uloga roditelja u najranijem djetinjstvu (što ne znači 2 da njihova uloga tu prestaje), zatim mediji (živimo u vremenu kada je gotovo nemoguće izbjeći uticaj televizije, novina i ostalih medija na vlastite stavove), itd. Vaspitanje i obrazovanje za ekologiju i zaštitu životne sredine je djelovanje na ljude u cilju prikupljanja znanja o životnoj sredini i podsticanje na, za životnu sredinu, korisne aktivnosti. To je složen proces koji uključuje niz faktora (kulturološki, ekonomski, biološki, ekološki, fizikalni…). Proces vaspitanja i obrazovanja možemo podijeliti na dva segmenta: 1) fizički/materijalni-školske zgrade, udžbenici, tehnološka dostignuća, itd. i 2) duhovni/kulturološki-odnos učenik-nastavnik, vrijednosti koje učenici trebaju usvojiti u tom odnosu, prvenstveno razvijanje ekološke svijesti, kulture življenja i sl. Da bi se to postiglo potrebno je stvoriti odgovarajući nastavnički kadar koji bi u vaspitno-obrazovnom procesu, osim što bi morali biti kvalifikovani za prenošenje znanja, morali biti kvalifikovani i za prenošenje, na učenike, načina razmišljanja i ponašanja. Nastavnici bi morali biti «besprijekorni» u tom pogledu i «svijetli» primjer učenicima. Isto tako, ta bi znanja u sebi trebala sadržavati i mnoge druge činjenice iz područja ekonomije, prava, sociologije, psihologije i medicine. Kako su sama znanja nedovoljan pokretač akcija, a često dovode i do pogrešnih akcija, ona nužno moraju biti popraćena etičkim i moralnim faktorima koji prate određena znanja. Jačanjem ekološke svijesti o potrebi zaštite životne sredine i zdravijim životom, ljude podstiče na akciju u cilju postizanja istog. Zato, ekološko obrazovanje mora u sebi sadržavati i vaspitne elemente, bez obzira na dob educiranih. Čovjek iz dubine svoje svjesnosti treba izvući pozitivne stavove i vrijednosti koji su usmjereni održanju života, zaštiti zdravlja, itd. Nažalost, čovjek je često sklon činiti ustupke na štetu zdravlja (fizičkog i psihičkog), životne sredine, estetike i drugih vrijednosti. Akteri u vaspitno-obrazovnom procesu Kako proces učenja počinje u najranijoj dobi, kada bebe tek otkrivaju svijet i traje do smrti, tako su i akteri u tom procesu mnogobrojni i različiti. Poznato je da se osnovne vrijednosti usađuju još u prvoj fazi socijalizacije koja se, uglavnom, odvija u najranijem djetinjstvu u krugu porodice. Roditelji tada svojoj djeci „usađuju“ vrijednosti koje će ih voditi kroz život. Već u ranom djetinjstvu djeca se upućuju u škole gdje uz stručan nadzor oblikuju svoje stavove, ideje i stiču znanja i vještine. Međutim, završetkom školovanja ne završava se proces vaspitanja i obrazovanja. Čovjek je cijeli život usmjeren na sticanje novih znanja i na mijenjanje ponašanja u željenom smjeru. Proces vaspitanja i obrazovanja za zaštitu sredine zahtijeva niz aktera, odnosno onih na koje bi se taj proces eventualno trebao odnositi. Svi koji aktivno sudjeluju u životu zajednice, kao i usamljeni pojedinci, potencijalni su akteri u procesu vaspitanja i obrazovanja za očuvanje sredine. I zato možemo reći da je taj proces univerzalan (u smislu da uključuje velik broj aktera), iskonski (svojstven svakom pojedincu) i nužan (kao kultura hranjenja). Brojni su akteri zagađivanja i zaštite životne sredine te je nužna njihova edukacija u smislu razvijanja ekološke svijesti za očuvnje i zaštitu životne sredine. To su prvenstveno proizvođači roba i usluga, akteri u državnoj, odnosno gradskoj i opštinskoj upravi, građani, radnici masovnih medija, edukatori i učenici, itd. Edukacija učenika Svijet u kojem živimo zahtijeva i od učenika da veoma rano počnu razmišljati o njemu. Količina znanja, odnosno informacija kojom pojedini učenici trebaju raspolagati 3 znatno se povećala posljednjih sto godina, ali je isto tako dostupnost tih znanja znatno veća nego prije. Učenicima treba ukazati da je cijeli svemir mreža uzajamno povezanih procesa/energija tako da svaka čovjekova akcija ima reakciju/rezultat u svemiru/ postojanju. Koncentrisanjem na takvo poimanje stvari, od učenika se zahtijeva da shvate da su i oni odgovorni za svijet u kojem žive. Svijest o pripadnosti svijetu/svemiru kao sistemu ima za posljedicu osjećaj odgovornosti i osjećaj pripadnosti istom. Takav pogled na svijet, kod učenika, moguće je ostvariti boljom komunikacijom sa edukatorima, dostupnošću informacijama, te ponudom raznovrsnih programa koji će učenicima omogućavati da sudjeluju u rješavanju ključnih problema kao i da se kreativno izraze, itd. Ekologija i zaštita životne sredine u školama u Republici Srpskoj U osnovnoj školi u Republici Srpskoj učenici stiču ekološko obrazovanje u svim razredima: -U prvom razredu kroz predmetno područje «Moja okolina», -U drugom, trećem i četvrtom razredu kroz nastavni predmet «Priroda i društvo», -U petom razredu kroz nastavni predmet «Poznavanje prirode», -U osmom razredu u okviru nastavnog predmeta biologija cjelokupan sadržaj gradiva se odnosi na ekologiju i zaštitu životne sredine. U 6, 7, i 9. razredu izučava se bioologija. Svi pomenuti nastavni predmeti se izučavju po dva časa nedjeljno. Pored toga, u osnovnim školama u program rada odjeljenskih zajednica uvrštene su i ekološke teme, a organizuje se i rad ekoloških sekcija. U srednjim školama u Republici Srpskoj učenici izučavaju nastavne predmete «biologija» i «ekologija i zaštita životne sredine». Nastavni predmet biologija zastupljen je u gimnaziji u svim smjerovima. U opštem i prirodno-matematičkom smjeru bilogija je zastupljena u svim razredima sa po dva časa nedjeljeno, a u društveno-jezičkom i informatičkom smjeru u 1, 2. i 3. razredu sa po dva časa nedjeljno. U svim smjerovima u okviru nastavnog programa biologija izučava se i ekologija kao posebna tematska cjelina gradiva. U srednjim stručnim i tehničkim školama, u kojima se obrazuju učenici u 93 zanimanja u 13 struka, nastavni predmet biologija zastupljen je u 22 zanimanja (23,66%) u šest struka (46,15%), dakle nije zastupljena u sedam struka (53,85%) u 71 zanimanju (76,34%). U zanimanjima IV stepena, u strukama zdravstvo, poljoprivreda i prerada hrane i zanimanju kozmetički tehničar u struci ostale djelatnosti, biologija se izučava u 1. i 2. razredu sa po dva časa nedjeljno. U zanimanjima IV stepena u strukama tekstilstvo i kožarstvo, ugostiteljstvo i turizam, te zanimanju tehničar za obradu drveta u struci šumarstvo i obrada drveta, biologija se izučava u 1. razredu sa dva časa nedjeljno. Biologija je zastupljena u 1. razredu sa dva časa nedjeljno i u svim zanimanjima III stepena u struci poljoprivreda i prerada hrane. U okviru nastavnog programa biologija u svim zanimanjima srednjih stručnih i tehničkih škola u kojima se izučava ovaj predmet zastupljena je i ekologija kao posebna tematska cjelina gradiva ( Tabela 1). Kao i u osnovnoj i u srednjim školama u program rada odjeljenskih zajednica uvrštene su i ekološke teme, a organizuje se i rad ekoloških sekcija. 4 Tabela 1. Podaci o zastupljenosti biologije u srednjim školama Škola/struka Gimnazija Zdravstvo Poljoprivreda i prerada hrane Tekstilstvo i kožarstvo Ugostiteljstvo i turizam Šumarstvo i obrada drveta Struka „Ostale djelatnosti“ Smjer/zanimanje opšti prirodno-matematički društveno-jezički informatički -medicinski tehničar -akušersko-ginekološki tehničar -farmaceutski tehničar -fizeoterapeutski tehničar -laboratorijsko-sanitarni tehničar -zubarsko-stomatološki tehničar -poljoprivredni tehničar -prehrambeni tehničar -veterinarski tehničar -cvjećar-vrtlar -voćar-vinogradar -farmer -mesar -pekar -prehrambeni prerađivač -prerađivač mlijeka -tekstilni tehničar -kožarski tehničar -turistički tehničar -ugostiteljsko-kulinarski tehničar -tehničar za obradu drveta -kozmetički tehničar Stepen IV Razred Nedjeljni fond časova 1, 2, 3. i 4. 2 časa 1, 2, 3. i 4. 2 časa 1, 2. i 3. 2 časa 1, 2. i 3. 2. časa IV 1. i 2. 2 časa IV 1. i 2. 2 časa III 1. 2 časa IV 1. 2 časa IV 1. 2 časa IV 1. 2 časa IV 1. i 2. 2 časa Ekologija i zaštita životne sredine u srednjim stručnim i tehničkim školama Od 93 zanimanja u 13 struka u srednjim stručnim i tehničkim školama, nastavni predmet ekologija i zaštita životne sredine zastupljen je u 29 zanimanja (31,18%) u sedam struka (58,85%), dakle nije zastupljena u 64 zanimanja (68,82%) u šest struka (41,15%). Ovaj nastavni predmet je zastupljen sa dva časa nedjeljno samo u jednom razredu (u nekim zanimanjima u 1. razredu, a u nekim u 3. ili 4. razredu). Biologija i ekologija i zaštita životne sredine, kao zasebni nastavni predmeti, izučavaju se u 11 struka u 53 zanimanja, a nisu uopšte zastupljeni u dvije struke: 5 mašinstvu i obradi metala, ni u jednom od 12 zanimanja i ekonomiji, pravu i trgovini, ni u jednom od 5 zanimanja. Tabela 2. Zatupljenoat ekologije i zaštite životne sredine u srednjim stručnim i tehničkim školama. Struka Ugostiteljstvo i turizam Tekstilstvo i kožarstvo Hemija, nemetali i grafičarstvo Geodezija i građevinarstvo Elektrotehnika Saobraćaj Geologija, rudarstvo i metalurgija; Nastavni predmet: Zaštita životne i radne sredine Struka “Ostala zanimanja” Zanimanje -konobar -kuvar -poslastičar -krojač -tekstilac -kožar -obućar -galanterista -hemijski tehničar -grafički tehničar -pirotehničar -tehničar u industriji nemetala -hemijski operater -građevinski tehničar -geodetski tehničar -armirač-betonirac -izolater-asvalter -kamenorezac -tesar-podoblagač -zidar -tehn. elektronike, -tehn. elektroenergetike -tehn. računarstva -tehničar telekomunikacija -tehničar vodenog saobraćaja -organizator ženjezničkog saobraćaja, -brodovođa -geološki tehničar Stepen Razred Nedjeljni fond časova III 3. 2 časa III 3. 2 časa IV 4. 2 časa III 3. IV 4. 2 časa III 3. IV 1. IV 4. III 3. IV 4. -geobušač III 3. 2 časa -frizer, -fotograf III 3. 2 časa 2 časa 2 časa 6 Struke i zanimanja u kojima se, kao nastavni predmeti, ne izučavaju biologija i ekologija i zaštita životne sredine: 1) U struci „Šumarstvo i obrada drveta“ u zanimanjima «šumarski tehničar», «šumar» i «rasadničar» ne izučavaju se nastavni predmeti ni biologija niti ekologija i zaštita životne sredine a u zanimanju «tehničar za obradu drveta» se izučava nastavni predmet biologija! 2) U struci „Saobraćaj“ u zanimanjima «tehničar drumskog saobraćaja» i «tehničar željezničkog saobraćaja» ne izučava se nastavni predmet «ekologija i zaštita životne sredine» a izučava se u struci elektrotehnika u četiri zanimanja uključujući i zanimanje «tehničar računarstva»! 3) U struci „Mašinstvo i obrada metala“ nastavni predmet ekologija i zaštita životne sredine nije uopšte zastupljen ni u jednom od 12 zanimanja! Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju (Član 4) definiše ciljeve srednjeg obrazovanja. Jedan od ciljeva je i „razvijanje svijesti o značaju potrebe zaštite i očuvanja prirodne i životne sredine“. Prema tome, kada je u pitanju ekološko vaspitanje i obrazovanje i razvijanje svijesti o zaštiti i očuvanju životne sredine, učenici srednjih stručnih i tehničkih škola koji, prema važećem NPP-u, ne izučavaju nastavne predmete biologija i ekologija i zaštita životne sredine, nisu u istoj poziciji u odnosu na učenike koji izučavaju navedene predmete, (Tabela 3). Tabela 3. Struke i zanimanja u kojima se, kao nastavni predmeti, ne izučavaju biologija i ekologija i zaštita životne sredine Struka Šumarstvo i obrada drveta Elektrotehnika Geologija, rudarstvo i metalurgija Zanimanja -šumarski tehničar -šumar -rasadničar -stolar -tapetar-dekorater -proizvođač primarnih proizvoda od drveta -tehničar za mehatroniku -autoelektričar -električar -elektroničar mehaničar -rudarski tehničar -metalurški tehničar -rudar -rukovodilac rudarske mehanizacije -valjaoničar -mehaničar rudarskih mašina -metalurg 7 Mašinstvo i obrada metala Saobraćaj Ekonomija, pravo i trgovina -mašinski tehničar -monter -automehaničar -varilac -precizni mehaničar -instalater -obrađivač metala rezanjem -limar -kovač -bravar -mehaničar -metalobrusač -tehničar drumskog saobraćaja -tehničar PTT saobraćaja -tehničar željezničkog saobraćaja -vazduhoplovni tehničar -rukovalac građevinskih i pretovarnih mašina -PTT manipulant -ekonomsi tehničar -poslovno-pravni tehničar -trgovački tehničar -poslovni sekretar -trgovac Tabela 4. Biologija i ekologija i zaštita životne sredine u strukama koje rade po EUV-ET NPP-u Nedjeljni Naziv Struka Zanimanje Stepen Razred fond časova predmeta Ekonomija, pravo i trgovina Tehnologija sa ekologijom Biologija sa ekologijom Ugostiteljstvo i turizam Šumarstvo i obrada drveta Ekologija i zaštita životne sredine Biologija -ekonomski tehničar -poslovnopravni tehničar -ugostiteljski tehničar -turistički tehničar -kuvar -poslastičar -šumarski tehn. -čuvar šuma i lovišta (lugar) IV 1. 2 časa IV 2. 2 časa IV 1. III 1. IV 1. i 2. po 2 časa III 1. 2 časa 2 časa Učenici se moraju suočiti sa sve većim ekološkim problemima svijeta te njihovo ekološko obrazovanje mora početi u osnovnoj školi i nastaviti se u srednjoj školi i na fakultetu (Nedović, B., Balaban, M. i Đurica, R. (2009). Nastavni programi daju osnovne cjeline, teme i globalne sadržaje koji se razrađuju u udžbenicima i realizuju se u procesu nastave. Nastavom se uglavnom obuhvataju osnovni pojmovi i principi ekologije, odnosi i zakonitosti koji vladaju u 8 prirodi, ekološki problemi i posljedice zagađivanja koji su najviše izraženi uopšte u svijetu, kao što su: • Zagađenost vazduha, vode, zemljišta i životnih namirnica; • Krupne klimatske promjene, uzrokovane efektom «staklene bašte» i oštećenjem ozonskog omotača; • Snabdijevanje pitkom vodom; • Neplanska eksploatacija prirodnih resursa i degradacija životne sredine; • Nestanak različitih vrsta živih bića; • Neodrživi demografski rast i velike socijalne nejednakosti, itd. Posljedica zagađivanja životne sredine: Negativni efekat “staklene bašte”, urokuje topljenje ledenog pokrivača i porast nivoa mora i okeana. Led se na sjevernoj hemisferi u poslednjih 35 godina stanjio za 42%. Mjerenja pokazuju da je u posljednjem vijeku nivo mora porastao u prosjeku za 1520 cm. Proračuni predviđaju da će nivo mora porasti do 2050. godine za 15, a do 2100. godine za 34 cm. Od 150 glečera u 1850. godini na Aljasci i u Kanadi, danas ih ima oko 50. Nivo mora kod Aljaske i Kanade raste 0,15 do 0,30 mm godišnje. Dolazi i do otapanja stalno zaleđene podloge /permafrosta/ što dovodi do oslobađanja velike količine metana, koji takođe doprinosi povećanju „efekta staklene bašte“. Krupne klimatske promjene i njihov uticaj na živi svijet. Sve je češća pojava velikih suša i jakih oluja, uragana i poplava u različitim regionima svijeta. Smanjuje se i količina dostupne slatke vode. Snabdijevanje pitkom vodom u uskoroj budućnosti može postati jedan od kritičnih problema čovječanstva. Šire se neke zarazne bolesti (npr. malarija) u sjevernije predjele. Veliki su poremećaji u različitim ekosistemima usljed njihovog “pomijeranja” na sjever. Pri tome će neke vrste uspijevati da prate ta pomjeranja, dok druge neće biti u stanju i na taj način će doći do njihovog iščezavanja. Procjenjuje se da godišnje biva istrijebljeno 17. 500 različitih vrsta biljaka i životinja, naročito u amazonskim i afričkim prašumama. Sve je više poremećaja u lancima ishrane, u životnim ciklusima i fenofazama, tako da se može desiti da neke biljke cvjetaju ranije nego što se pojave njihovi oprašivači. Usljed povećane koncentracije CO-2 dolazi do intenziviranja procesa fotosinteze u biljkama što dovodi do velike primarne produkcije. Međutim, biljke mogu pojačavati fotosintezu samo do 0,06% CO-2 u vazduhu, a iznad te količine intenzitet fotosinteze prelazi u stacionarnu fazu. Zonobiomi na Zemlji koji apsorbuju najveće količine CO-2 za proces fotosinteze su tropske kišne šume, koje su i najveći primarni proizvođači, jer produkuju i do 200 puta veću količinu organske materije u odnosu na morske ekosisteme. Problem leži u činjenici da se upravo ovaj zonobiom najviše uništava, tj. najviše se sijeku šume u okviru ovog zonobioma, tako da više nije moguće toliko intenzivno usvajanje CO-2. S druge strane okeani i mora, iako nisu toliko produktivni ekosistemi, zauzimaju ogromne površine na Zemlji i imaju veliki potencijal za usvajanje CO-2 iz atmosfere. „Globalno hlađenje“, je posljedica daljeg povećanja CO-2 u atmosferi što bi uslovilo isparavanja velike količine vode sa površine svjetskog mora i pojavu gušće atmosfere. Usljed toga došlo bi do smanjenja količine Sunčevog zračenja koje dolazi do površine Zemlje i smanjivanja prosječne globalne temperature. Ova teorija „globalnog hlađenja“ je logična i moguća, ali je trenutno znatno aktuelnija teorija globalnog zagrijevanja. 9 Ozon, oštećenje ozonskog omotača/pojava „ozonskih rupa“ i štetno djelovanje „lošeg” ozona. Ozonski omotač je otkriven 1913. godine. Njegova osnovna uloga je da filtrira protone ultravioletnog/UV/ zračenja koje dolazi sa Sunca. Ozon se može podijeliti na „dobar“, koji se normalno nalazi u stratosferi, i „loš“, koji je prisutan u troposferi. Ustanovljeno je da ozon štetno djeluje na rast biljaka tako što smanjuje prisutnost hlorofila, karotenoida i ugljenih hidrata. Na taj način površina lista bude skoro potpuno uništena, a biljka doživi tzv. oksidativni stres. EEA (European Environment Agency) je uradila jednu studiju koja se odnosi na štetno djelovanje „lošeg” ozona na zdravlje ljudi i došla do podatka da oko 20 hiljada ljudi umre u Evropi u toku samo jedne godine. Glavni uzročnici smanjenja koncetracije ozona su oksidi azota i hlorofluorovodonici, poznatiji kao freoni. Oštećenjem ozonskog omotača povećava se intenzitet UV zračenja u troposferi što izaziva povećanje „efekta staklene bašte“, slabljenje imunološkog sistema organizma, pojavu raka kože, oboljenje očiju-kataraktu, smanjenje prinosa žitarica, itd. Klasični smog, javlja se u gradovima sa hladnom i vlažnom klimom u kojima je prisutna velika količina zagađujućih materija u atmosferi (prije svega CO-2 i čađ). Izaziva veoma jake respiratorne smetnje, prije svega dovodi do pojave bronhitisa. Fotosmog, nastaje u troposferi i javlja se iznad velikih gradova. Preduslovi za njegov nastanak su suva i topla klima, intenzivno Sunčevo zračenje, odsustvo vjetra i veliko aerozagađenje. Pri takvim uslovima, u prisustvu azotnih oksida i uz djelovanje UV zračenja, u troposferi se stvara O-3, koji ima izuzetno negativne efekte na živa bića. Ova vrsta smoga izaziva posljedice kod svih organskih vrsta. Zbog svojstva snažnog oksidativnog sredstva izaziva oštećenja na plućima kod ljudi sa veoma jakim respiratornim smetnjama (pojava bronhitisa). Acidifikacija-nastanak „kiselih kiša“, potiče od sumpor dioksid, azotnih oksida i gasovitih organskih materija. Kisele kiše nastaju kada ovi gasovi reaguju u atmosferi sa vodom, kiseonikom i drugim supstancama, formirajući tako različita kisela jedinjenja. Rezultat su blagi rastvori sumporaste i azotne kiseline. Sunčeva svjetlost ubrzava ove reakcije. “Kisele kiše” ispoljavaju negativne efekte na ljudsko zdravlje, vodene ekosisteme, šumske i zeljaste tipove vegetacije, zemljište, građevinske objekte, spomenike, itd. Neki pogledi o zaštiti životne sredione Navedene i druge negativne posljedice zagađivanja životne sredine uzrokuju ekološku krizu koja nije ograničena samo na pojedine zemlje. Sve te pojave su bile prisutne i ranije u istoriji ljudskog roda, ali su danas poprimile globalni karakter, tj. postale su problemom čitavog čovječanstva. Upravo na tim osnovama se zasniva proces vaspitanja i obrazovanja za zaštitu životne sredine, jer u vrijeme svjetske krize i sve lošijeg kvaliteta života, ekološko vaspitanje i obrazovanje pruža alternativu tekućim svjetskim događanjima. U svojoj suštini, taj proces zagovara zdraviji životni prostor i ljepši i zdraviji život. Prostor na kojem mi živimo ima povoljniju ekološku situaciju. S obzirom na količinu zagađenja i obim društvenih problema u ostalim zemljama Evrope i Svijeta, naš prostor predstavlja «ekološki rezervat», u kojem je moguće ostvariti ljepši, zdraviji i održiv život. 10 Čovjek je konačno shvatio da je pitanje dalje strategije opstanka drugačiji odnos prema životnoj sredini. Procesima globalizacije omogućeno je ekološko djelovanje na globalnom nivou koje proizlazi iz zajedničke percepcije problema. U suštini, ekološka kriza je samo nerazdvojni dio velikih civilizacijskih zbivanja. Prije svega, duboke krize jednog načina proizvodnje, modela potrošnje i privrednog rasta, uz istovremeno gubljenje osnovnih ljudskih vrijednosti. Takav život je narušio ravnotežu čovjeka sa prirodom, čiji je sastavni dio i sam čovjek. Globalni ekološki problemi jačaju svijest o međusobnoj povezanosti svijeta kao cjeline. Osnovni elementi stečene ekološke svijesti su ekološko znanje, vrednovanje ekološke situacije i ekološko ponašanje. Pored toga, sastavni dio ekološke svijesti je i spremnost pojedinaca i društvenih grupa da se angažuju u zaštiti okoline i da se odgovorno i ekološki opravdano odnose prema sredini u kojoj žive. Na taj način ekološko vaspitanje i obrazovanje se javlja kao neophodan faktor društvenih procesa, uvrštavajući temeljne ekološke vrijednosti i znanja u vaspitnoobrazovni sistem, i na taj način mijenjajući sveukupno ljudsko ponašanje u cilju održivog razvoja i suživota. Svijest stanovništva treba stalno razvijati u pravcu popularizacije korišćenja alternativnih izvora energije, a naročito bi trebalo raditi na podizanju svijesti kod učenika i omladine kroz edukativne projekte po školama a prvenstveno kroz redovne školske predmete na ovu temu. Obrazovanje i vaspitanje za zaštitu životne sredine treba da omoguć redefinisanje čovjekovog odnosa prema prirodi i promjenu njegovog ponašanja. Osnovni uslov je poštovanje prirodnih zakonitosti, jer priroda je izvor života koji se mora sačuvati. A da bi to postigao čovjek ne smije da remeti njenu ravnotežu, međuzavisnost, raznovrsnost i moć samoreprodukcije. Čovjek može i mora da bude samo korisnik prirode, a ne i njen apsolutni gospodar. Na svjetskoj Konferenciji o zaštiti životne sredine i razvoju, održanoj 1992. godine u Brazilu, usvojena je Konvencija o klimi i Konvencija o biodiverzitetu u kojima se međunarodna zajednica zalaže za održivi (usklađeni) razvoj zasnovan na ekološkim principima i pod kojim podrazumijeva mudro upravljanje prirodnim dobrima, očuvanje biodiverziteta i samoreprodukcije prirode, racionalnu potrošnju i štednju energije i prirodnih bogatstava, naročito neobnovljivih, reciklažu i tzv. čiste tehnologije, preduzimanje mjera zaštite životne sredine, a sve radi zadovoljavanja potreba sadašnjih i budućih generacija. 4. ZAKLJUČAK 1. Razumijevanje ekoloških problema sa sociološkog aspekta upozorava na međuzavisnost različitih faktora u svijetu. Svijet je prepun suprotnosti i paradoksa. Vaspitanje i obrazovanje za okolinu povezuje različite društvene procese u jedan ekološki održiv razvojni put. 2. Vaspitno-obrazovni proces u Republici Srpskoj, između ostalog, nameće kao jedan od primarnih ciljeva stvaranja osjetljivosti na ekološke probleme. Primarni cilj ekološkog vaspitanja i obrazovanja je edukacija građana/upravljača ekološkim potencijalom Republike Srpske/Bosne i Hercegovine, definisanje ekoloških problema i 11 načina adekvatnog rješenje tih problema. U skladu s tim, obrazovanje za zaštitu životne sredine u Republici Srpskoj trebalo bi biti: -usmjereno na konkretne elemente (globalne) krize, -integrativno, s ciljem da upozori kako problemi nisu izolovani jedni od drugih nego su duboko povezani, -inovativno i konstruktivno, -orijentisano na istraživanja, testiranja, njegovanje novih vrijednosti i alternativa sa jasnom namjerom da potpomaže promjene prema održivosti, odnosno prema očuvanju životne sredine, -usmjereno na reviziju i prevladavanje postojećeg profila obrazovanja, -uključuje i doživotno obrazovanje, za sve ljude u različitim ulogama i u svim razdobljima njihova života. 3. «Biologija» i «Ekologija i zaštita životne sredine», kao zasebni nastavni predmeti, izučavaju se u 11 struka u 53 zanimanja, a nisu uopšte zastupljeni u dvije struke: mašinstvu i obradi metala, ni u jednom od 12 zanimanja, i ekonomiji, pravu i trgovini, ni u jednom od 5 zanimanja. 4. Sticanje znanja o životnoj sredini prvi je korak pri rješavanju ekoloških problema. Sam proces ne uključuje samo ekološka znanja, već zahtijeva «ekološko» sagledavanje svih društvenih pojava. Međuzavisnost različitih društvenih funkcija i elemenata, zahtijeva interdisciplinarnost prilikom izbora i prezentacije tema. Isto je tako važno prepoznati aktere u tom procesu, odnosno odrediti teme s obzirom na koga se one odnose. Primarna funkcija obrazovanja za ekologiju je uvećanje i «umrežavanje», ljudskih sposobnosti i vještina u sferi različitih djelatnosti zaštite i upravljanja životnom sredinom. Bez toga se ništa bitno neće promijeniti nabolje u sadašnjem stanju kvaliteta životne sredine i u praksi (institucionalne) zaštite životne sredine. To se posebno odnosi na državnu upravu, koju još uvijek karakterišu slaba i nedovoljna ekološka znanja u stručnim službama ministarstava i lokalnih uprava, nedovoljno efikasna organizacija rada i nedovoljna profesionalnost ministara, sekretara, njihovih zamjenika i dr. 5. Da bi se uklopila u procese na svjetskoj sceni, Republika Srpska/Bosna i Hercegovina mora provesti razne reforme (političke, ekonomske, školske itd.). Proces provođenja tih reformi u sebi bi trebao sadržavati «ekološka znanja» odnosno taj bi proces u svoje temelje trebao ugraditi i ekološki potencijal zemlje, te bi trebao težiti za rješavanje ekoloških problema i održiv razvoj. Zato je edukacija na svim nivoima i prema svim akterima podjednako važna Poseban dio edukacije za ekologiju je adekvatna produkcija osnovne i primijenjene ekološke literature. 5. LITERATURA 1. Bolonjski-proces, (2005). Institut za društvena istraživanja- centar za istraživanje i razvoj obrazovanja, http:// bolonjski-proces.idi.hr 2. Cifrić, I. (1998). Kontekst, pretpostavke i problemi ekološke edukacije, Hrvatska revija, 48 3. Kritovac, F. (1989). Ekološka edukacija i svakodnevica, Zbornik radova Ekološke dileme, Ivan Cifrić, Sociološko društvo hrvatske, Zagreb 4. Gore, A. (1994). Zemlja u ravnoteži, Mladost, Zagreb 12 5. Lay, V. (1992). Održivi razvitak i društvene promjene: prilozi rekonceptualizaciji današnjeg tipa razvitka, Socijalna ekologija, 1, 1, 1-18 6. Lay, V. (1998). Održivi razvoj i obrazovanje: doktorska disertacija, Zagreb 7. Nastavni plan i program za osnovnu školu i srednje škole, Republika Srpska 8. Nedović, B. Balaban, M. i Đurica, R.(2009): Akademska ekološka edukacija u sistemu koncepcije modula i ECTS bodova, Zornik radova “Zaštita i zdravlje na radu i zaštita životne sredine” Institut zaštite, ekologije i informatike, Banjaluka. 9. Nedović, B., Micic, N., Mejakić, V. (2000): Poljoprivredna akademska edukacija i nauka bitni su pokretački faktori u razvoju poljoprivrede. "Ecologioca" posebno izdanje 1, Beograd-Banjaluka. 10. Nedović, B. (2010): Ekologija i zaštita životne sredine, Zavod za izdavanje udžbenika i nastavna sredstva , Istočno Sarajevo. 11. Nedović, B. (1992): Ekologija Une u funkciji ekološke edukacije učitelja , Društvo ekologa BiH Bilten 6. Serija b. (223-228) Sarajevo. edukaciji, 12. Nedović, B., Radević, M.(1996): Ekosistemi Une u ekološkoj "Ecologica" posebno izdanje 3, 355-362, Beograd-Banjaluka . 13. Nedović, B. (1988): Ekologija ekosistema Plive u funkciji ekološke edukacije, "Nastava", 10 , 61 - 69 , Banja Luka14. Nedović, B. (1984): Nastava biologije u prirodi, "Nastava" 1, 57 - 64, Banja Luka. 15. Nedović, B. (1986): Efikasnost nastave i kvalitet biološkog obrazovanja i vaspitanja na banjalučkoj regiji, "Nastava" 6 , 13 - 20 , Banja Luka. 16. Nedović, B. (1979): Ekološko obrazovanje u funkciji zaštite i unapređenja životne sredine, "Bilten PPZ", 7-8, 121-130, Banja Luka 17. http://www.luundesign.com/eko/www.sovereignty.net 13
© Copyright 2024 Paperzz
