SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET
ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
LIST ŠKOLE NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
www.snz.hr
ISSN 1847-8115
Zagreb, listopad 2010. • Godina 1 • br. 1
Tema broja:
Raditi i živjeti sa Štamparom:
Osobna sjećanja
Štamparova načela i suvremeni
zdravstveni izazovi
Izlaganja sa Simpozija održanog 3.-4. listopada 2008.
Najava:
2. hrvatski kongres preventivne medicine i
unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, 13.-16. listopada 2010.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET
snz.hr
snz.hr
ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
LIST ŠKOLE NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
www.snz.hr
ISSN 1847-8115
Zagreb, listopad 2010. • Godina 1 • br. 1
Tema broja:
Raditi i živjeti sa Štamparom:
Osobna sjećanja
Štamparova načela i suvremeni
zdravstveni izazovi
Sadržaj
Izlaganja sa Simpozija održanog 3.-4. listopada 2008.
Najava:
2. hrvatski kongres preventivne medicine i
unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, 13.-16. listopada 2010.
Vlasnik i izdavač:
Sveučilište u Zagrebu
Medicinski fakultet
Škola narodnog zdravlja
„Andrija Štampar”
Rockefellerova 4, 10000 Zagreb
Glavna i odgovorna urednica:
Jadranka Božikov
Uređuje
Stručni kolegij Škole narodnog
zdravlja „Andrija Štampar”:
Jagoda Doko-Jelinić
Vesna Jureša
Milica Katić
Josipa Kern
Lovela Machala Poplašen
Gordana Pavleković
Uvodnik
...........................................................................................................................................
Riječ dekana
...............................................................................................................................
2
4
Tematski dio
Osobna sjećanja
Raditi i živjeti sa Štamparom: Osobna sjećanja ............................................. 5
Izlaganja sa Simpozija
Štampar’s principles and contemporary health challenges .................. 13
Dnevnik s putovanja 1931.-1938.
Promoviran Štamparov Dnevnik s putovanja 1931. – 1938.
i otvoren stalni postav izložbe ....................................................................................... 34
Redoviti sadržaji
Nastava ..........................................................................................................................................
36
Tajnica uredništva:
Ana Petrić
Znanost ..........................................................................................................................................
42
Međunarodna suradnja
.................................................................................................
53
Grafička urednica:
Alma Šimunec-Jović
Novosti iz Knjižnice ...........................................................................................................
56
Povijest ...........................................................................................................................................
57
Studenti i mladi ....................................................................................................................
60
Sport i rekreacija
.................................................................................................................
62
Djelatnici ......................................................................................................................................
63
Sjećanja
........................................................................................................................................
64
Najave .............................................................................................................................................
65
Štamparova načela iz 1926. godine
/ Štampar’s principles from the year 1926 ..............................................
68
Adresa uredništva:
Škola narodnog zdravlja
„Andrija Štampar”
Zagreb, Rockefellerova 4
Telefon: 45 90 102
E-mail: [email protected]
Grafička priprema:
Tangir, Samobor
Tisak:
C.B. print, Samobor
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
1
Uvodnik
Poštovane čitateljice i čitatelji, drage kolegice i kolege,
Pred Vama je prvi broj časopisa snz.hr koji pokrećemo sa
željom da postane glasilo i ljetopis Škole narodnog zdravlja
„Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (ŠNZ) po uzoru na list Medicinskog fakulteta mef.hr
koji prati i bilježi događaje na našem Fakultetu. Vjerojatno
će se mnogi među vama zapitati čemu još jedan časopis kad
mef.hr redovito donosi i sadržaje sa ŠNZ. Doista smo zadovoljni zastupljenošću Škole na stranicama mef-a te ćemo
svakako i ubuduće biti redovito prisutni u svakom njegovom
broju, ali već dugo osjećamo potrebu za vlastitim godišnjakom i obvezu da detaljnije i opsežnije bilježimo kronologiju
rada i aktivnosti Škole. Uostalom to smo čvrsto obećali obilježavajući osamdesetu obljetnicu i Dan Škole 2007. godine.
Tada smo rekli da ćemo obnoviti tradiciju izdavanja godišnjih izvješća koja je, nažalost, prekinuta još davne 1978.
godine. U ovom broju naći ćete izvješća i priloge o radu i
aktivnostima tijekom posljednjih dviju akademskih godina
2008./09. i 2009./10. Iskreno vjerujemo i obećajemo da
ćemo svake iduće akademske godine, upravo na samom
njenom početku kad obilježavamo Dan Škole, podastrijeti
godišnje izvješće i osvrte na aktivnosti tijekom prethodne
akademske godine. Nadamo se ne samo izvještavati, nego
i raditi svake godine sve bolje.
Kako ovaj prvi broj pokriva razdoblje od Dana Škole 2008.
godine kada smo obilježili tri značajne obljetnice, uvrstili
smo u njega sve tekstove koje smo tada obećali objaviti, a
nismo stigli. Obilježavajući 120. obljetnicu rođenja Andrije
Štampara, 60 godina djelovanja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), a ujedno i 50 godina odkako nas je osnivač
ŠNZ i SZO zauvijek napustio, htjeli smo čuti uživo i zabilježiti sjećanja njegovih suvremenika, ali i saznati kako uvaženi domaći i strani stručnjaci razmišljaju o sadašnjem stanju
zaštite zdravlja. Stoga smo zamolili uvažene akademike i
profesore emerituse da evociraju svoja osobna sjećanja na
život i rad sa Štamparom kako bismo ih zabilježili, a organizirali smo i stručni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem
pod nazivom „Štamparova načela i suvemeni zdravstveni
izazovi“. Bili smo sretni i zahvalni što su se obje skupine
pozvanih govornika odazvale i pripremile iznimno vrijedne
priloge koje objavljujemo u cijelosti u ovom, prvom broju
2
snz.hr i to na jeziku kojim su ih autori napisali ili izgovorili
i autorizirali za objavljivanje. Osobna sjećanja na Štampara
i njegovo vrijeme iznijeli su akademici Drago Ikić i Slavko
Cvetnić, te profesori emeritusi Božidar Vrhovac, Želimir
Jakšić i Silvije Vuletić, dok je prim. dr. Berislav Skupnjak bio
spriječen sudjelovati, ali nam je svoja sjećanja dostavio u pisanom obliku. Bilo je zanimljivo slušati neposredna svjedočanstva Štamparovih suradnika i učenika isto kao i akademika Cvetnića čija je poveznica sa Štamparom drugačije
prirode: rodom je Mraclinac te na taj način baštinik Štamparovog socijalno-medicinskog djelovanja. Prof. emerit. B.
Vrhovac i prim. B. Skupnjak osim što su bili Štamparovi studenti, bili su i privatno povezani s njim i njegovom obitelji.
Reminescencije uvaženih seniora koji su imali čast živjeti i raditi sa Štamparom vrijedna su svjedočanstva koja
su obogatila naše poznavanje prošlosti i zaslužuju da budu
tiskana kako bismo ih sačuvali za generacije koje dolaze.
Nažalost, baš najmlađi među onima koji su osobno bili povezani sa Štamparom, profesor emeritus Božidar Vrhovac,
iznenada nas je napustio samo godinu dana nakon što nam
je tako živopisno oslikao svog kuma Andriju s početka
1950-tih. Zahvalni smo mu za ovo osobno i intimno svjedočanstvo, ali isto tako za njegovo dugogodišnje sudjelovanje u poslijediplomskoj nastavi iz Obiteljske medicine.
Zdravstvene prilike iz 1930-tih uprizorili su nam najmlađi sudionici proslave, učenici Srednje medicinske škole iz
Mlinarske ulice. Oni su uvježbali scensku izvedbu i zaslužili
veliki pljesak zajedno sa svojim nastavnicima prof. Romanitom Milojević, vms. Zlatom Bojanić i ravnateljicom Škole dr.
med. Asjom Jelaković. Posebno smo sretni i ponosni što je
nakon višegodišnjih priprema i intenzivnog rada objavljen
Štamparov Dnevnik s putovanja 1931.-1938. koji su priredili dr. sc. Željko Dugac i akademik Marko Pećina, a izdala
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uz suizdavače
Školu narodnog zdravlja i izdavačku kuću Srednja Europa.
Dnevnik smo promovirali u rujnu 2009. o čemu također
donosimo izvješće u ovom broju.
Ostali prilozi koje donosimo zamišljeni su kao dijelovi
godišnjih izvješća o radu Škole i nadamo se da će zaživjeti
kao redoviti sadržaji svakog broja snz-a kojem želimo dug i
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Uvodnik
uspješan život. Među tim sadržajima posebne nade polažemo u doprinos naših mladih naraštaja Štamparovaca, poglavito naših znanstvenih novaka koji su tijekom posljednjih
godina obranili svoje disertacije ili ih upravo dovršavaju i
studenata i mladih liječnika koji se organiziraju u udruge
čije aktivnosti pratimo i podupiremo pa se nadamo da ćemo
vas i ubuduće redovito izvještavati o njihovim akcijama
usmjerenim prema javnozdravstvenim intervencijama i širenju djelatnog znanja za zdravlje. U ovom broju donosimo
vijesti o radu jedne od udruga koju s puno entuzijazma
vode naši bivši i sadašnji studenti. Ove jeseni organizirali su
već drugi stručno-edukacijski simpozij „Štamparovi dani“ u
rodnom kraju Andrije Štampara. Nadamo se da će tijekom
slijedećih godina ova i druge studentske udruge širiti svoje
aktivnosti i u druge dijelove Lijepe naše, a i u susjedne države kroz preko-graničnu suradnju sa svojim kolegama.
Ove godine Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“
je i formalno upisana kao podružnica Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu u Registar ustanova koji se vodi kod
Visokog trgovačkog suda RH što formalno-pravno zvuči kao
da je ponovno osnovana u devetom desetljeću svojeg postojanja. Suštinski pak pred nama su mnogo važnije funkcionalne promjene razvoja zdravstvene djelatnosti u okviru
Centra za zdravstvenu djelatnost Medicinskog fakulteta. S
optimizomom gledamo u budućnost jer konačno je na vidiku razvoj zdravstvenih praksi u funkciji nastave koje trebaju
omogućiti kvalitetniju nastavu, poglavito kvalitetniju nastavu i više nastavnika Obiteljske medicine i Medicine rada,
ali i bolje mogućnosti razvoja novih studijskih programa
preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija sestrinstva
i primaljstva koji su u proceduri za dobivanje dopusnice.
Nova Uprava Fakulteta izabrana za mandatno razdoblje
2009.-2012. na čelu s g. dekanom Davorom Miličićem stavila je uvođenje novih studijskih programa i osnivanje Centra zdravstvene djelatnosti Medicinskog fakulteta među svoje
prioritetne zadaće na kojima djelatno radi te je već dobila
suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi za osnivanje
Centra i početak njegovog rada na pružanju zdravstvenih
usluga. Jednako važnim smatramo i najavljeno funkcionalno povezivanje naše Škole sa susjednim nam zdravstvenim
ustanovama i vjerujemo da Škola može i mora postati akademsko središte javnoga zdravstva na Zelenom brijegu. U
svojem pozdravnom govoru na proslavi Dana Škole 2008.
godine to je najavio i g. državni tajnik dr. Dražen Jurković
kojom prigodom je, pozdravljajući skup u ime Vlade RH,
rekao: „Nema dobrog liječnika i nema dobrog profesora, a
to nam je Štampar već odavno rekao, ako ne radi na terenu,
ako ne radi sa građanima, ako ne radi sa narodom, ako ne
radi sa pacijentima. A isto tako nema dobrog liječnika koji
ne usvaja nove znanstvene spoznaje. Stoga ću biti sretan
kad se to institucionalizira i kad jednog dana profesori, članovi akademske zajednice koji rade na Školi narodnog
zdravlja „Andrija Štampar” budi isto tako i članovi Hrvatskog
zavoda za javno zdravstvo, i obrnuto, liječnici koji se bave
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
praktičnim javnim zdravstvom, liječnici u Hrvatskom zavodu
za javno zdravstvo budu isto na neki način članovi Škole
narodnog zdravlja. Dakle, dva brijega nisu razlog da se u
jednom sustavu dijelimo, nego da zajedno radimo na dobrobit svojih pacijenata kao jedna javnozdravstvena institucija.”
Posljednje, ali ne i najmanje važno: ovaj broj pripremili
smo upravo uoči početka 2. hrvatskog kongresa preventivne
medicine i unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem koji se održava u Zagrebu 13.-16. listopada pod
visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike prof. dr.
sc. Ive Josipovića. Kongres organizira Hrvatsko društvo za
javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora u suradnji s
našom Školom te Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo,
Zavodom za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” i županijskim zavodima za javno zdravstvo. Očekuje se više od
400 učesnika pa ćemo i ovogodišnji Dan Škole proslaviti u
sklopu Kongresa s kolegama iz zavoda za javno zdravstvo
iz svih županija i pozvanim predavačima i drugim učesnicima iz zemlje i inozemstva. Znanstveni i Organizacijski odbor
Kongresa na čelu s doc. dr. sc. Selmom Šogorić i doc. dr.
sc. Danijelom Štimac imaju pune ruke posla jer je pristiglo
više od 360 sažetaka koji su svi prošli dvostruku recenziju.
Idemo ususret nacionalnom Kongresu, a već mjesec dana
nakon toga održava se u Amsterdamu 3. europska konferencija javnog zdravstva za koju je pristiglo 800 sažetaka,
a među 400 prihvaćenih nalazi se i 7 kojima su autori
nastavnici i suradnici Škole. Ponosni smo što je na prošloj
Konferenciji održanoj u Lodzu u Poljskoj u sekciji mladih
istraživača (Young Researchers Forum) jednu od dviju prvih
nagrada za najbolje usmeno izlaganje dobila naša znanstvena novakinja Vera Musil, dr. med.
Pred nama su ne samo brojni novi kongresi, domaći i
međunarodni, nego i novi stručni izazovi. Nadamo se da će
s osnivanjem Centra zdravstvene djelatnosti Medicinskog
fakulteta i naše struke dobiti institucionalni okvir za zdravstveni rad. Osobito je to važno za mlade specijaliste i one
koji će to uskoro postati kako bi uz znanstveni i nastavni
rad, dobili mogućnost prakticirati i zdravstvenu djelatnost i
to u funkciji nastave.
U nadi da će snz.hr izlaziti dugo i redovito prepuštam
Vas čitanju ovog broja uz želju da nam nastupajuća akademska godina bude ispunjena novim radnim uspjesima
Srdačno Vaša
Jadranka Božikov
3
Riječ dekana
S početkom akademske godine 2009./10. stupila je na dužnost nova Uprava Fakulteta na čelu s dekanom prof. dr. sc. Davorom
Miličićem koji je u svojem programu temeljem kojeg je izabran na časnu i odgovornu dužnost dekana Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu zacrtao ambiciozne ciljeve. Razvoj javnog zdravstva jedan je od strateških ciljeva, a Uprava Fakulteta
je tijekom prve godine svojeg mandata na tom cilju radila i inzistirala što najbolje potvrđuju riječi samog g. Dekana napisane
u uvodniku ljetnog broja časopisa mef.hr izišlog iz tiska u srpnju, dakle prije nepuna tri mjeseca. Stoga iz mef-a prenosimo
dio teksta „Riječ dekana” koji se odnosi na Školu narodnog zdravlja i njezinu ulogu i zadaće u neposrednoj budućnosti.
Javno zdravstvo također je jedan od strateških ciljeva u
našem programu. Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar”,
kao akademsko sjedište javnoga zdravstva od nacionalnog
značenja, i formalno je dobila status podružnice Fakulteta, a
temeljem natječaja izabrana je i nova-dosadašnja ravnateljica
Škole prof. dr. Jadranka Božikov. Da bismo ispunili najavljene
ciljeve iz dekanskoga programa za tekuće mandatno razdoblje,
pokrenuli smo razgovore i aktivnosti radi novoga, primjerenijega
pozicioniranja javnoga zdravstva, odnosno Škole u kontekstu
javnozdravstvene struke, znanosti i nastave u Zagrebu i Hrvatskoj. Naime, kao što su kliničari – profesori našega fakulteta
neprijeporni nositelji kliničke medicine u Hrvatskoj, tako i nastavnici u javnozdravstvenim disciplinama moraju imati široki
pristup, utjecaj i mogućnost djelovanja u Hrvatskome zavodu za
javno zdravstvo, Gradskom zavodu „Andrija Štampar” i ostalim javnozdravstvenim ustanovama u kojima se odvija glavnima stručnoga rada. Dakle, Škola narodnoga zdravlja „Andrija
Štampar” ne bi više trebala biti samo sjedište akademskoga
života u javnome zdravstvu i pratećim disciplinama, nego cjelovito središte izvrsnosti u kojemu se objedinjava znanost, nastava i struka. O toj temi održali smo u prostorima Fakulteta
nekoliko važnih sastanaka s predstavnicima spomenutih javnozdravstvenih ustanova i uz nazočnost i potporu državnoga
tajnika u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi dr. Dražena
Jurkovića. Nadamo se da je na pomolu funkcijsko povezivanje
dvaju ključnih javnozdravstvenih instituta i Škole narodnog
zdravlja „Andrija Štampar,” čime ćemo postići kvalitativni pomak bez zadiranja u pravni status svake od tih ustanova.
„Hrvatski centar za javno zdravstvo, prevenciju i zarazne
bolesti” radni je naziv koji smo predložili za zajednicu ustanova
koje bi se mogle funkcijski povezati, bez zadiranja u vlasništvo
i bez ukidanja njihova pravnoga subjektiviteta. Riječ je o Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, Školi narodnog
zdravlja „Andrija Štampar”, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Gradskom zavodu „Andrija Štampar”. Predlažemo objedinjavanje sljedećih djelatnosti: javna nabava, planiranje kadrova, funkcijsko objedinjavanje službi (npr. za epidemiologiju,
4
zdravstvenu ekologiju), zajednički znanstveni projekti, planiranje i izvođenje nastave na razini preddiplomskih, diplomskih i
poslijediplomskih studija kao i specijalističke edukacije, zajedničku uporabu opreme i racionalizaciju usluga, te zajedničko
predlaganje europskih okvirnih i infrastrukturnih projekata.
Hoćemo li u ovome uspjeti, ovisi o dvama nadležnim ministarstvima i dobroj volji uprava navedenih ustanova.
Centar zdravstvenih djelatnosti Medicinskog fakulteta još
je jedan važan projekt koji smo uspjeli dogovoriti na razini obaju
ministarstava – zdravstva te znanosti, obrazovanja i športa.
Naime, ovim konceptom napokon se Medicinskom fakultetu
priznaje pravo obavljanja zdravstvene djelatnosti. U dogovoru
pak s Gradskim uredom za zdravstvo i branitelje osigurat ćemo
i definirati nastavne baze Fakulteta za obavljanje nastave i
prakse iz obiteljske medicine, školske medicine, medicine
rada i športa, a u zdravstvenu djelatnost Fakulteta uvrstit će se
i patologija s citologijom, sudska medicina, te različite specijalističke konzilijarne usluge vrhunskih eksperata – nastavnika
našega Fakulteta. Obrada i zamrzavanje bioptata testisa u suradnji našega Zavoda za histologiju i embriologiju, Centra za
elektronsku mikroskopiju i Zavoda za kemiju i biokemiju s
Urološkom klinikom Medicinskog fakulteta i KBC-a bitno će se
unaprijediti klinička andrologija u Zagrebu i Hrvatskoj. Centar
zdravstvenih djelatnosti trebao bi imati ključnu ulogu u spašavanju nastave iz obiteljske medicine, budući da liječnici u koncesiji prema zakonu ne mogu biti ujedno i zaposlenici Fakulteta.
To bi, bez predloženoga rješenja, izravno i bitno ugrozilo sve
oblike nastave iz obiteljske medicine. Ovako ćemo omogućiti
sigurnu budućnost obiteljskoj medicini pod okriljem Fakulteta,
kao i odabir najvrsnijih liječnika obiteljske medicine u redove
nastavnika Fakulteta.
Miličić D. Riječ dekana. mef.hr 2010; 29(1):5-8.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Osobna sjećanja
Raditi i živjeti sa Štamparom: Osobna sjećanja
Working and living with Štampar: Personal memories
U prigodi proslave Dana Škole 2008. godine i obilježavanja triju važnih obljetnica svoja sjećanja na
život i rad sa pok. profesorom Andrijom Štamparom iznijeli su naši ugledni akademici, profesori
emeritusi i liječnici koji su imali priliku i privilegiju biti Štamparovi studenti i suradnici.
Dvojica među njima su pored toga bili i privatno vezani uz Štampara i njegovu obitelj
kroz kumstvo ili rodbinske veze dok je akademik Cvetnić još kao dijete uživao dobrobiti
njegovog socijalno-medicinskog (danas bismo rekli javnozdravstvenog) djelovanja.
Akademici Slavko Cvetnić i
Drago Ikić te profesori emeritusi
Božidar Vrhovac i Želimir Jakšić
pozorno prate izlaganje profesora
emeritusa Slivija Vuletić
Akademik Slavko Cvetnić
Ladies and gentlemen,
I will announce my contribution to
the celebration in honour of Andrija Štampar with a summary in English for our
foreign guests. First of all I would like to
emphasize that I have neither worked nor
lived with Štampar but that my testimony
is of other kind. I have personally enjoyed
multiple benefits of his work and ideas.
Being born in village Mraclin where Štampar put in practice most of his Social Medicine programmes, I was privileged to
have all the facilities that he had in vision
at my disposal. The results of his activities
are immeasurable. Among other, I would
like to stress scholarships that allowed
for studying abroad and a better education
that he ensured to the young Veterinary
Medicine professionals.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Andrija Štampar bio je osoba veća od
vremena. Iako nisam ni živio ni radio s
njim bio sam neposredni svjedok višestrukih koristi koje su socijalna medicina na
djelu i Štamparovi programi pružili. Dvijetri godine prije moga rođenja u turopoljskom mjestu Mraclinu započeli su radovi
na asanaciji mjesta. Isušeno je močvarno tlo nasred sela i time uklonjen jedan
od brojnih izvora zaraza. Izgrađeni su odvodni kanali, betonski pločnik u dužini
više kilometara, desetak higijenskih bunara, nekoliko javnih praonica za rublje i
otvoreno javno kupatilo. Istovremeno je
temeljito asanirano 140 dvorišta seoskih
domaćinstava, mještani su podučeni na
brojnim predavanjima poučnim filmovima i stručnim tečajevima o mogućnosti
unaprjeđenja gospodarstva, o potrebnim
promjenama u prehrambenim navikama,
osobnoj higijeni, odgoju djece i njegi bolesnika, pa i mnogo toga drugoga. Provodeći djetinjstvo u sjeni obrazovnih plakata s pamtljivim naslovima poput „Red u
hrani – zdravlje brani” ili „Voće nas hrani
a vino tamani” i sličnih, iako tada nesvjestan izvora ovih događanja, bio sam
svjedokom, ili današnjim jezikom rečeno
korisnikom, blagotvornih Štamparovih promjena. U mjestu je neprestano bila dostupna medicinska pomoć u novoizgrađenoj zdravstvenoj stanici. Medicinska sestra
je tamo živjela i radila, a liječnik redovito
dolazio. Smrtnost se novorođenčadi drastično smanjila, mještani su jednom godišnje rentgenski pregledani, a sumnjivi
su potom pregledavani u ambulanti, a
oboljeli upućivani u antituberkulozna lje-
5
Osobna sjećanja
čilišta. U blijedu su sjećanju ostale uspomene na tadašnje dječje obdanište, danas bismo to rekli dječji vrtić, u Mraclinu.
Ja bih si samo dopustio da se prisjetim
da su to prve godine četvrtog desetljeća
prošlog stoljeća. Ujedno bih spomenuo,
meni također u blijedu sjećanju, dvije
sestre: sestru Zlatu i sestru Danicu. Sjećam
se i prvih dana u obdaništu radi toga što
smo trebali piti kuhano mlijeko koje do
dan danas nisam zavolio. Osim spomenutih osobnih svjedočanstava mogu i s
ponosom navesti još jednu posljedicu
Štamparovih reformi i napora u Mraclinu,
mjestu s nešto preko 1100 stanovnika.
U nekoliko desetljeća od početka Štamparovih aktivnosti 60 je mladih ljudi svoje
obrazovanje okončalo fakultetskom diplomom ili diplomom više škole što znači
da je mjesto još sredinom prošlog XX. stoljeća dostiglo današnji hrvatski prosjek.
Neslućenu dinamiku obrazovanja potakli
su obrazovni tečajevi, ugled školovanja
ali i uzor Andrije Štampara, njegovih kolega i pomoćnika pa stoga ne čudi što je
od spomenutih visokoobrazovanih Mraclinaca čak 17 diplomiralo biomedicinske
studije (7 liječnika, 6 veterinara i 4 ljekarnika). Kao student veterine ponovno
sam osjetio blagodati Štamparove aktiv-
nosti. Predavali su mi, naime, nastavnici
kojima je on omogućio stipendiju pa su
svoju naobrazbu dijelom upotpunili na
prestižnim europskim sveučilištima prenoseći je potom i naraštajima među kojima sam bio i ja. Plemenitost Štamparovih društvenih napora nije presahla, ona
i dalje ostaje svijetla luč potrebna i sada,
usudio bih se reći, upravo sada, kao nadahnuće i kao uzor.
Akademik Drago Ikić
Poslije Drugog svjetskog rata 1946.
godine bio sam kraće vrijeme u Ženevi
kao stipendist UNRA-e (United Nations
Relief and Rehabilitations Administration).
Posjetio sam Andriju Štampara u njegovom uredu u Ženevi. Informirao sam ga o
svojem radu. Na kraju razgovora rekao mi
je „Vi nemate moju stipendiju niti obvezu
da me redovito informirate”. Akademik
Andrija Štampar podijelio je putem WHO
(World Health Organization) mnogobrojne stipendije iz različitih područja i tražio
je da ga ti stipendisti redovito izvješćuju o
svojem radu u tijeku i poslije stipendije.
Po povratku u Zagreb posjetio sam Higijenski zavod i Školu narodnog zdravlja.
Razgovarao sam s direktorom Higijenskog
zavoda, doktorom Josipom Rasuhinom,
dugogodišnjim suradnikom prof. A. Štampara. Tijekom razgovora pitao me je imam
li osiguran smještaj u Zagrebu. Kako nisam imao osiguran smještaj, rekao mi je
da ga mogu imati u dormitoriju Škole narodnog zdravlja, te kako je uvjeren da će
se akad. A. Štampar sigurno s time složiti.
Akad. A. Štampar se složio. U tom dijelu
grada, zahvaljujući i aktivnostima prof.
A. Štampara razvilo se više zdravstvenih
ustanova iz područja preventivne medicine. Škola narodnog zdravlja bila je uvijek
prihvaćena kao glavna ustanova među
njima.
Tako sam s dozvolom akad. A. Štampara nekoliko tjedana stanovao u dormitoriju Škole narodnog zdravlja, a radio sam
u laboratoriju Higijenskog zavoda u su-
6
sjednoj zgradi. Moj susjed u dormitoriju
Škole bio je moj prijatelj iz srednje škole
dr. Branko Cvjetanović, tada asistent prof.
Andrije Štampara. Prof. Branko Cvjetanović nastavio je karijeru u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji gdje je u Ženevi vodio Odjel za bakterijske vakcine.
Serovakcinalni preparati bili su u jednom razdoblju u okviru Higijenskog zavoda. Pri kraju života akad. A. Štampara
1956. godine izdvaja se proizvodnja serovakcinalnih preparata iz Higijenskog
zavoda i postaje samostalna ustanova
kasnije poznatija kao Imunološki zavod.
Počelo se razmišljati o novoj zgradi nasuprot zgrade Škole narodnog zdravlja.
Jednom prilikom akad. A. Štampar napomenuo mi je da kroz prozor svojeg kabineta ima najljepši pogled na Zagreb i
da je uvjeren da ga naša nova zgrada
neće sakriti. Još je dodao kako ima dovoljno mjesta za širenje naše ustanove i
preko puta Rockefellerove ulice. Odmah
sam shvatio da će naša nova zgrada biti
nešto niža od one koju smo imali u vidu.
U ono vrijeme ispred zgrade Škole narodnog zdravlja nalazila se obiteljska
kuća s ograđenim vrtom u kojem je vlasnik kuće uzgajao povrće. Morali smo
prvo otkupiti i srušiti tu kuću a zatim nastaviti s pripremama za građenje nove
zgrade. U početku vlasnik kuće nije htio
prodati svoj posjed. Na kraju je ipak pristao. Kupio je novo zemljište i počeo graditi svoju novu kuću, a mi svoju novu
zgradu. Naša nova zgrada je završena
poslije smrti akad. Andrije Štampara
onako kako je akademik Andrija Štampar želio. Ostao je nedirnut pogled iz njegova kabineta na grad. Akademik Andrija
Štampar bio je čovjek krupnog rasta, ali
nježne duše, volio je ljude i prirodu.
Imunološki zavod je u međuvremenu
sagradio ili otkupio više manjih zgrada,
uglavnom za laboratorije, i to preko puta
Škole narodnog zdravlja u Rockefellerovoj ulici.
Suradnja između Škole narodnog
zdravlja i Imunološkog zavoda nastavljena je i poslije smrti Andrije Štampara.
Direktor Škole narodnog zdravlja postao
je akademik Branko Kesić koji je kasnije
postao i potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U međuvremenu Imunološki zavod postao je suradni laboratorij i referentni centar WHO-a.
Između ostalog, organizirao je za WHO
interregionalne tečajeve iz imunološke
standardizacije – ukupno 4 između
1967.–1976. Polaznici tih tečajeva iz
različitih zemalja članica WHO radili su
u laboratorijima Imunološkog zavoda, a
stanovali su u dormitoriju Škole narodnog zdravlja.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Osobna sjećanja
Profesor emeritus Božidar Vrhovac
Andrija Štampar bio je prijatelj s mojim ocem od 1920-ih godina. Spojila ih
je antialkoholičarska aktivnost koja je
tada bila proširena po čitavoj Jugoslaviji.
A. Štampar bio je vjenčani kum u oba
vjenčanja mog oca 1935. i (nakon smrti
moje mame) 1948. godine. Otuda smo
ga uvijek zvali „kum Andrija”.
bi se smio voziti u ovakvom autu, rekao
je „Karla zaustavi auto mali želi dalje ići
pješke”.
Nakon II. svjetskog rata on je i dalje
stanovao na Gvozdu, a mi u Brezovačkoj
ulici u Gornjem Gradu. Nedjelja ujutro
bilo je vrijeme kad je, kadgod je bio u
Zagrebu, dolazio k nama na doručak. Mi
djeca u tome smo uvijek sudjelovali dakako ne razumijevajući ništa što su oni o
medicini, fakultetu i Akademiji razgovarali. Uvijek je bio ljubazan i uputio nam
koju lijepu riječ. 1952. godine moj otac
je naglo preminuo (hipertenzija za koju
je znao, ali nije bilo antihipertenziva; vjerojatno cerebralno krvarenje, koje je za
nekoliko sati fatalno završilo).
U VII. razredu gimnazije 1953. godine išao sam s pasošem koji mi je kum
Andrija nabavio posjetiti ujaka zajedno s
bakom, ujakovom mamom u Salzburg.
Ujak je 1945. godine pobjegao u inozemstvo (makar je 2 godine za vrijeme
NDH bio u zatvoru) pa sam, prije odlaska na taj put bio od kuma Andrije upozoren da moram biti „pametan” i razmisliti
što god budem napravio. Poslije mi je
bilo jasno da se kum Andrija bojao da ću
ostati u inozemstvu ponukan eventualnom ujakovom pozivu da ga pratim. Te
opasnosti ali nije bilo.
Nakon toga kum Andrija i njegova
druga supruga teta Desa uvelike sudjeluju u mojem odgoju i brizi za mene.
Kad sam kao student 3. godine išao
na praksu u jednu Zürišku bolnicu kum
Andrija je na nagovor tete Dese ispisao
ček na 50-CHF upozorivši me da je to za
zelembaća kakav sam ja puno novaca.
Prije toga bio sam mjesec dana u jednoj
münchenskoj bolnici kuda me je smjestio jedan profesor javnog zdravstva prijatelj kuma Andrije.
Sjećam se iste godine uzimaju me na
desetak dana u Akademijinu vilu na Costabeli u Rijeci gdje ih posjećuje Krleža.
Ja zbunjen pozdravljam Krležu s „ljubim
ruke”, a on me potapša i reče: „Nemoj
mi govoriti ljubim ruke, ja nisam pop”.
Za vrijeme tog boravka kum Andrija je sa
mnom puno razgovarao i u nekoliko
stvari rekao „imaš pravo”. Kad sam ja
osokoljen rekao „Ja imam uvijek pravo”
blago mi, ali odlučno reče: „Mali pazi nikad nitko nema uvijek pravo a posebno
ne mladac kakav si Ti”. To nisam nikada
zaboravio.
Slijedećih godina bilo je „uhodano”
da svaki tjedan jedan dan dolazim na
Gvozd na ručak. Pričekao sam uvijek
pred Akademijom da me poveze autom
koji mu je stajao na raspolaganju. Šofer
Karla (koji je nedavno umro) bio je odan
kumu Andriji, a i mene je volio jer smo
se uvijek šalili. Auto je bio ili Chevrolet ili
Packard koje je on dobio na poklon i
onda dao Akademiji. Oba ne u idealnom
stanju jer je kum Andrija poznat po svojoj štedljivosti koju je nazivao ekonomičnost. Jednom kada sam oprezno kritizirao
oštećena sjedala na Packardu i izrazio
mišljenje da predsjednik Akademije ne
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Često sam bio pozivan sa stranim gostima na večeru i pomagao teti Desi u
služenju jela (koja su dolazila iz kuhinje
u podrumu liftom) poput konobara koji
je ali imao svoje mjesto za stolom.
Apopleksija kuma Andrije u njegovoj
70. godini je došla 1958. godine za mene
kao grom iz vedra neba. O liječenju, pregledima i bolesti nikada na Gvozdu nije
bilo govora. Nisam znao ima li hipertenziju, znam da nije uzimao nikakve lijekove, znam da se praktički nije kretao, da
je čitav život bio krupan, možda bi se danas reklo pretio, ali ne ekstremno.
Došli su tjedni bolovanja pod kontrolom njegovog zeta interniste Dr. Miljenka
Plasaja i neurologa prof. Dogana. Ja sam,
tada na 4. godini medicine (s daleko manjim praktičnim znanjem od današnjih
studenata) bio nešto što Nijemci kažu
„Unterassistent” mjerio tlak ordinirao prema uputama Dr. Plasaja ganglijski blokator – Pentamon prvi antihipertenziv koji
se tada pojavio i često noću čuo njegovu
primjedbu disartrijom koju sam naučio
razumjeti „Ti se mali moj na meni učiš”.
Koji put sam svojom Vespom noću kroz
prazni Zagreb išao po Miljenka Plasaja
kad mi se činilo da ne mogu sam odrediti dozu Pentamona ili da trebam njegovu
pomoć.
Kad se stanje pogoršalo kum Andrija
je bio prebačen na Rebro, tada je dobio
sobu na urologiji i moja briga za njega
zamijenjena je drugima. Došao sam ga
pogledati dva puta. Utvarao sam si da
me ne gleda ljubezno, vjerojatno nije ni bio
svjestan svega, ali sam ja tumačio da se
ljuti da me više nema stalno kod njega.
Za mene je kum Andrija bio, jer sam
ga dobro poznavao, drugačiji nego što su
drugi mislili. Sigurno nije bio tvrd i strog
nego izrazito mekan. To je bilo poznato
još od njegovog ispitivanja na zadnjem
ispitu studija medicine kad je htio srušiti
studenta ipak dao prolaznu ocjenu jer su
ga uvjerili da je proslava završetka studija već spremljena i da će biti katastrofa
ako sada padne. Ja sam prvu godinu
medicine završio s vrlo dobrim ili odličnim ocjenama. Anatomija je bila, zbog u
to vrijeme emocionalnih razloga, disaster
jer sam od Perovića ne znajući dvije činjenice (prva grana a. carotis interne-a.
thyreoidea, i na sekciji m.rectus u oku)
dobio dovoljan i bilo me je užasno strah
što će reći kum Andrija. Izbjegao sam
njegov bijes imitirajući kako su nas podvornici slagali u striktnu vrstu prije dolaska profesora Perovića. On je volio da ja
imitiram profesore koje je on jako dobro
poznavao, a kod Perovića je vladao strašno uštogljeni sistem.
Kum Andrija, teta Desa ali i njegovi
sinovi Boris i Slobodan s kojima sam
više dolazio u kontakt predstavljali su mi
nadomjestak za moju obitelj bez koje
sam gubitkom oba roditelja već u 16.
godini ostao.
Danas kad sam i ja veoma blizu da se
s njima sastanem drago mi je da sam
mogao ispričati ovu moju priču, ova moja
sjećanja koja neću nikada zaboraviti.
7
Osobna sjećanja
Primarijus dr. Berislav Skupnjak
1. Imao sam sreću doživjeti nekoliko vrsti kontakata i susreta
sa velikanom Andrijom Štamparom;
Kao predstavnik studenata u dva sam navrata s njime vodio
razgovore, bio sam znatiželjan slušatelj njegovih izvrsnih i
krajnje zanimljivih predavanja te konačno dvije godine prije
njegove smrti bio sam u određenim rodbinskim odnosima,
oženivši moju tadašnju, a sada već pokojnu suprugu prof.
Dubravku Štampar, kćer njegovog pokojnog brata (koji je
poginuo u II. svjetskom ratu kao Domobranski pukovnik!)
to sam kao zet njegovog spomenutog pokojnog brata u više
navrata sa njime privatno i osobno mogao komunicirati.
2. Sva spomenuta tri komunikacijska kanala dala su mi prigodu da čujem njegova stajališta (koja sam – važno je to istaći
– i inače sa velikim zadovoljstvom proučavao iz njegovih
pisanih djela) pa mi se čini vrijednim samo neke sastojine
njegovog stila i načina rada ovdje skromno reminiscirati i
makar malo doprinijeti očuvanju lika i profila tog najvećeg
hrvatskog javno-zdravstvenog radnika uopće.
3. Počet ću sa anegdotalnim slučajem; kasnije u privatnom
kontaktu podsjetio sam ga da sam kao predstavnik studenata predvodio jednu delegaciju kod njega – u to vrijeme dekana Medicinskog fakulteta da isposlujem „oprost” njegove
odluke o kažnjavanju sviju nas koji smo ignorirali njegovu
za ondašnje vrijeme – kao što se je to nama činilo – preradikalnu odluku da svi moramo prisustvovati predavanjima i
svojim potpisom potvrditi svoje prisustvo. Mi smo to čak
izigravali pa smo potpisivali znamenite historijske ličnosti,
što je njega razumljivo vrlo oneraspoložilo pa je donio odluku da nam se ne priznaje jedan semestar.
Kada sam ja pokušao ublažiti naše ponašanje i zamoliti ga
za povlačenje te odluke, on je odgovorio: „Jok! kada bih ja
sada vama popustio, vi isti bi došli na godinu tražeći da se
ukinu ispiti”.
U kasnijem privatnom razgovoru, kada sam ga na to podsjetio nasmiješio se je i rekao da je bio u apsolutnom pravu.
4. Tu se je pokazala njegova odlučnost i principijelnost. Uz
ostalo je ta principijelnost došla do izražaja i u odnosu prema nama (njegovoj nećakinji i meni): Nagovijestio nam je
mogućnost usavršavanja u inozemstvu (jer smo bili odlični
studenti) ali tek kada upoznamo naš sustav zdravstva. Imponiralo mu je što smo kao Zagrepčani staž provodili izvan
Zagreba i u jednom vremenu radili kao seoski liječnici. Posebno mu je imponiralo što smo u takvoj svojoj poziciji
primijenili njegovo naukovanje, da se liječnik ne može
usredotočiti samo na svoju ambulantu, već se treba baviti i
poslovima koji u većoj ili manjoj mjeri imaju utjecaj na životni standard pa po tome i na zdravlje.
Mi smo, naime, primjerice, u gravitacijskom području naših
ambulanti tako postupali jer je njegova nećakinja, a moja
supruga, učestalo držala predavanja za seljake sa prikazivanjem njegovih „štamparovskih” filmova, a ja sam u jednom
selu moje gravitacijske zone bio predsjednik Odbora za elektrifikaciju, a u drugom član Odbora za uvođenje vodovoda.
5. Kako smo bili znatiželjni o detaljima njegovog prijašnjeg
rada, a posebice onoga vezanog uz međunarodnu aktivnost, o tome je rado govorio navodeći svoja iskustva u radu
8
sa zdravstvenom vlasti u najvećoj zemlji svijeta tj. u Kini.
Dapače, ostavio mi je i nekoliko knjiga i dokumenata (uručene su mi putem njegove sestre) posebice za svoj boravak
upravo u Kini.
6. Nije podnašao subjektivne, personalne intervencije pa –
npr. nije intervenirao za svoju nećakinju kada je tražila staž
u svome gradu, pozdravio je njezinu odluku da ide daleko
izvan Zagreba. Međutim kada je bila u egzistencijalnom
usudio bih se reći problemu, jer je trebala biti izbačena s
fakulteta obzirom da je odbila ići u tada praktički obligatorne ljetne radne akcije s obrazloženjem da za to vrijeme
mora učiti, tada je svojom intervencijom spriječio da ju se
izbaci s tog fakulteta.
Jednako tako, njezinoj obitelji je sačuvao za ono vrijeme
elitni stan na Prilazu Ðure Deželića kojeg je njegov brat
dobio kao Domobranski pukovnik pa je trebala biti preseljena negdje na periferiju Zagreba, a što se nije dogodilo upravo intervencijom A. Štampara.
7. Čini mi se značajnim spomenuti još nešto što nije bilo pod
direktnim utjecajem samog A. Štampara, ali se je itekako
ticalo njegove ideologije i još više ideologije Svjetske zdravstvene organizacije.
Poznato je da je on u svojem inauguracionom govoru održanom 23. lipnja 1968. godine - u funkciji prvog predsjednika Svjetske zdravstvene Skupštine – predočujući svoju
zdravstvenu ideologiju u dva navrata upotrijebio frazu kako
će se boriti za „Health for Everyone” i „Health for Everybody”
tj. spretni Generalni Sekretar Svjetske zdravstvene organizacije nakon njegove smrti formulirao slogan „Health for All”.
Da je takav postupak koji je tako rekuć u prošlom stoljeću
dr. Mahler trebao dobiti Nobelovu nagradu (iz spomenutog
govora A. Štampara) to je meni i sam dr. Mahler priznao (u
prisustvu dr. Langa) u prigodi jednog od njegovih čestih
posjeta tzv. Brijunskim kolokvijima organiziranima u našoj
zemlji na Brijunima radi primjene prvog principa „Health
for All”.
Prema tome smije se utvrditi da je i ta velebna parola Svjetske zdravstvene organizacije bila po autorskom podrijetlu
ponovno od našeg A. Štampara.
8. S obzirom da je njegova omiljena tema u prigodi o koncepciji WHO organizaciji zdravstva bio dom zdravlja moram
spomenuti da je upravo na institucionalizaciji doma zdravlja on začetnik primarne zdravstvene zaštite.
Uostalom, ja sam kao učesnik Konferencije u Alma Ati pri
radnoj grupi izvijestio o već operativnoj primjeni svih osnovnih elemenata koncepcije primarne zdravstvene zaštite
koju je već prije Alma Ate primijenio jedan od učenika A.
Štampara, pok. dr. Bartolić u Pazinu u Istri.
Nadalje, i još nešto;
U jednom od svojih zadnjih radova tj. referatu koji je podnesen na Kongresu preventivne medicine a ticalo se Doma
zdravlja 1956. godine A. Štampar je naveo kako dobra
zdravstvena služba ima dva dijela, jedan koji se odnosi na
sekundarnu zaštitu misleći pri tome na bolnice i stacionarne ustanove i drugi na lokalnoj razini koji djeluje kao ustanova „primjerene zdravstvene zaštite”.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Osobna sjećanja
9.
10.
11.
12.
Vjerojatno je da se tu radi o čudnoj izjavi riječi koja je možda posljedica propusta u pisanju i štampanju jer se zacijelo mislilo na „primarnu zdravstvenu zaštitu”.
Nije se dao smesti u svojim stajalištima.
Hrabro je govorio o nekim svojim koncepcijama koje su
bile u suprotnosti sa direktivama koje je dobivao iz političkog vrha. Tadašnji ministar zdravstva mi je pričao da se je
A. Štampar ustrojno borio protiv nekih rješenja koja se nisu
uklapala u njegove konceptualne okvire pa je, dapače, došao u sukob sa samim Bakaričem, tadašnjim vrhovnim
političkim liderom u Hrvatskoj.
Vrijedno je spomenuti kako je bio „velemajstor” u gospodarenju vremenom.
Makar je vodio nekoliko ustanova (Školu narodnog zdravlja, Institut za medicinu rada i dr.) i makar je bio predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti te dekan, sve je te
funkcije stigao uspješno obaviti i još uvijek je imao vremena za razgovor sa studentima, svojim osobljem, ali i svojom obitelji.
Pri tome je obećavao podršku svakome tko je zastupao
pravilnu stvar a ticala se je sustava zdravstva. Meni je također dao do znanja (u smislu da mogu očekivati njegovu
podršku) kad sam kao direktor doma zdravlja i istovremeni
sanitarni inspektor dao zatvoriti proizvodnju bezalkoholnih
pića koja se je odvijala u izrazito nehigijenskim uvjetima a
vlasnik joj je bio brat predsjednika općine. Odao mi je priznanje i obećao mi je pomoć ukoliko bi mi bila potrebna.
Kao kuriozum spominjem, da se je posebno zgražavao
kada smo mu morali opisivati kako živimo u kraju gdje ima
mnogo alkoholičara. Tražio je da borbu protiv alkoholizma
tretiramo kao jednako vrijednu onoj koju obavljamo pružajući neposredne medicinske usluge i očito mu je bilo drago
što nismo bili ovisnici o tom uživalu, kao ni o cigaretama.
13. U ispitivanju o načinu našeg rada na prvo mjesto dolazi
njegova znatiželja o dostupnosti zdravstvene službe svim
građanima područja su živjeli u našoj gravitacijskoj zoni.
Pri tome ga je jedino zanimala vremenska, teritorijalna kao
i ona psihološka dostupnost i ekonomska i htio je znati
detalje o tome šta ometa kompletnu pristupačnost primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
14. Pretpostavljam da smo mu bili posebno interesantni jer
smo u to vrijeme bili eklatantni seoski liječnici pa smo mu
mogli pričati o našim iskustvima u radu sa seoskim žiteljima i o seoskim uvjetima.
Njegova je opsesija – kao što je poznato – bila upravo selo
pa je bio vrlo znatiželjan kako smo u seoskim uvjetima mi
radili (Virovitica, Hrvatsko prigorje), kako seljaci koriste
zdravstvenu službu, kako plaćaju usluge, da li koriste neke
povlastice glede osiguranja i slično.
15. Ovaj skromni niz memorabilija ima simboličko značenje jer
se radi samo o skromnom memoriranju nekih malenkosti
koje su u svezi sa radom velikana poput našeg A. Štampara.
I to navodi na misao kako u XXI. stoljeću treba nastaviti i
dalje raditi i živjeti u duhu i stilu A. Štampara, tog najvećeg u XX. stoljeću velikana hrvatskog i europskog javnog
zdravstva.
Profesor emeritus Želimir Jakšić
Poznavao sam Andriju Štampara u
tijeku rada na Školi narodnog zdravlja.
Na Školu sam došao nakon prvog rigoroza, u trećoj godini studija. Fascinirala me
ideja narodnog zdravlja i u Školi sam želio naučiti o zdravlju naroda, ne znajući
zapravo o čemu se tu radi (prvi mi je izbor studija bila etnologija, ali sam ipak
uspio upisati medicinu). Pred zgradom
Škole sam dugo šetao i oklijevao. Činilo
mi se kao da sam pred katedralom. Bilo
je rano proljeće, pred zgradom veliki prostor svježe posipan bijelim samoborskim
kamenčićima. Samo je pred ulazom bio
parkiran jedan veliki Packard i nije bilo
drugih automobila.
Nisam nikad Štampara upoznao „privatno”, niti znao njegovu obitelj. Nisam
ga ni sreo tih prvih dana, već prvi puta
kasnije kad se počelo govoriti o tome da
postanem demonstrator na Katedri higijene i socijalne medicine. Bio sam prvo
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
upućen na Štamparove asistente Branka
Cvjetanovića i Aldu Bujevića. Unutar zgrade još se uređivalo neke sobe i laboratorije. Na sjevernom dijelu bio je ogroman
prostor, poluprazan, predodređen da bude
izložbeni prostor. Rečeni mi je, nisam to
vidio, da su I.Brodarec, B.Cvjetanović i
A.Bujević znali tu negdje sjediti na poluhladnim radijatorima i sa Štamparom
dogovarati o budućoj nastavi.
Štampara, strukturu i odnose na Školi nisam znao, ali budući da je Štampar
bio poznata „javna” ličnost, naravno da
sam znao o njemu, pogotovo preko prijatelja naše kuće koji su se kod nas svakodnevno sastajali. Mišljenja su bila kontroverzna, kako o osobi tako i o njegovu
djelovanju. Možda čak malo više negativna u smislu onog što je oštro kritizirao
i Pjer Križanić na svojoj poznatoj karikaturi: Štampar omotan zmijom gradi palače svoje higijenske službe, a narod živi u
bijedi i od toga ima malo koristi. To su
pokazivale i ankete krajem tridesetih godina o čemu je pisala Gospodarska sloga
i dominirao stav lijevog krila HSS-a. Mislim na knjigu Hrvatsko selo i medicina
(Z.Sremac i N.Nikolić).
Na Školi sam postao dobrovoljni, pa
onda i službeno demonstrator na predmetu Higijena i socijalna medicina. Ne
znam kako se to dogodilo, ali morao je o
tome konačno odlučivati Štampar, da
sam kao student treće godine (zainteresiran za zdravlje sela i naroda) dobio kao
glavni zadatak sudjelovanje u nastavi subotnjih seminara u velikoj dvorani „Bijele
zgrade”. Na te obavezne seminare dolazili su tada studenti pete godine, a osobno ih je vodio i uvijek bio prisutan i sam
Štampar. Moj je zadatak obično bio da za
te seminare spremim kratko uvodno izlaganje i da to iznesem, pa ako je moguće
postavim i pitanja za raspravu. Temu i
9
Osobna sjećanja
temeljnu literaturu po kojoj sam to spremao, dali su mi stariji nastavnici. Tko je
predavao u toj predavaonici zna kako je
neugodna, a govoriti punoj dvorani studenata koji su već na kraju studija, gotovo
apsolventi, a u to se vrijeme već osjećali,
kako sam zamišljao, kao skoro gotovi liječnici i upravo slušali i druge kliničke
predmete, bio je gotovo nemoguć zadatak. Međutim, postojala je mogućnost da
se probudi interes i razumijevanje za te
seminare ako se otvore pitanja o aktualnoj zdravstvenoj praksi. Svi su, gotovo,
već znali da ih poslije svršetka čekaju razna mjesta u praksi, „na terenu”, a neki
su od slušača već i prije radili ili dobrovoljno ispomagali u različitim medicinskim ustanovama.
Moje je iskustvo bilo ovo: tih godina,
u vrijeme ljetne prakse bio sam u Karlovačkoj bolnici kad tamo praktički nije
bilo liječnika, a internu kliniku je vodio
apsolvent medicine, kasnije poznati internist dr. I.Rogoz, a kirurgiju i ginekologiju apsolvent, kasnije ginekolog dr. S.
Škrtić. Kirurg dr. I. Rukavina je jednom
tjedno dolazio iz Duge Rese na operacije
kojima smo asistirali. Jeli smo u kantini
u kojoj je standardni ručak bila limena
vojnička porcija kuhane gerštle, a radili
smo kao studenti treće godine bez radnog vremena i pomagali u svemu od direktne transfuzije od rođaka na pacijenta
do pleuralnih punkcija i sudjelovanja na
rendgenskim pregledima.
Izabrane teme seminara trebale su
biti praktične, ali bile su ipak pretežno
akademske, prema nastavnom programu.
Pokrivale su široko područje od ekoloških i epidemioloških, do borbe s tuberkulozom, prehrane u studentskim menzama, te uloge sestara u praski zdravstvene
zaštite i organizaciji zdravstvene službe.
Štampar je imao svoj ustaljeni način:
uvijek je pohvalio uvodno izlaganje. „Mnogo sam i sam naučio” znao je govoriti, a
zatim postavio jedno od pitanja ili sam
počeo raspravu. Raspravu je bilo teško
voditi: bila je to velika grupa i samo manjim dijelom zainteresirana za raspravu
„o higijeni” u subotu ujutro, kad su se
seminari održavali. Bilo je komentara u
grupicama, relevantnih i irelevantnih pitanja, pa i brbljanja, ali ipak rasprava je
bila i ostajala glavni dio seminara. Štamparov sažetak i završna riječ bili su uvijek
s istom osnovnom porukom o važnosti
socijalno-medicinskog gledanja i jedinstvu preventivne, kurativne, socijalne i kon-
10
struktivne medicine u rješavanju problema aktualne prakse.
Premda sam bio svjestan da moja
uvodna izlaganja i sudjelovanje u raspravi nisu uvijek bila uspješna i dorasla potrebi, drago mi je bilo čuti i pohvale. Tek
nešto kasnije kad su se studenti otvoreno
bunili proti predavačice jedne srodne
struke, i kad je Štampar došao da i sam
posluša njezina predavanja, pa ju je
onda oštro branio pred studentima, shvatio sam da njegove pohvale nisu bile uvijek ocjena stvarnog stanja već obrana
nastave i sadržaja, koje je ne samo smatrao važnim već i volio. Vjerovao je u prosvjećivanje (socijalnu pedagogiju) kao
najvažnije, premda ne i najmoćnije oružje socijalne medicine. Koliko se sjećam
na mene se jako razljutio samo jednom,
kad sam mu rekao u strahu prije još jednog uvodnog izlaganja manje-više akademskog tipa (o Istarskom vodovodu) da
sam umoran od tog posla, da sam valjda
i ostario kad se tako osjećam. Gotovo da
je to shvatio kao osobnu uvredu i neko
vrijeme nije sa mnom htio razgovarati.
Sam Štampar bio je odličan predavač. Na neka njegova predavanja, osobito nakon povratka s neke misije Svjetske
zdravstvene organizacije ili u povodu
neke zdravstvene aktualnosti, dolazili su
ne samo studenti koji su morali, već i
drugi tako da je dvorana bila pretijesna.
On je bio ono što se danas preporuča
profesorima, bio je pripovjedač, narativno je nizao izabrane konkretne događaje,
redovito dramatske i emotivno nabijene,
utemeljene na životnim, svakodnevnim
opažanjima i samo manjim dijelom potkrijepljene statistikama.
Ne sjećam se da je ikad raspredao
složene teorijske pretpostavke, pa i takva
pravila kako su njegovih danas popularnih deset načela. Služio se ponajviše velikim crtanim plakatima, a gdje je bilo
moguće demonstracijom predmeta i aparata koji se koriste u praksi i laboratorijima, ali također slikama i dijapozitivima,
ponekad i filmom, za ono vrijeme vrlo naprednim nastavnim tehnologijama. Briga
za taj dio bila je vidljiva po već onda tradicionalnoj brizi za podrumski fotofilmski
laboratorij inženjera S.Gerasimova i crtaonicu gđe akademske slikarice M.Šojat u
prvoj sobi u prizemlju, odmah pri ulaznim vratima. Posebno je njeno djelo bilo
uređenje izložbe koja je postala pravi ilustrirani udžbenik socijalne medicine i higijene, gdje sam i ja kasnije učio za ispit.
Sudjelovao sam i tada i kasnije u pripremi i provođenju laboratorijskih vježbi
pregleda vode, analize epidemija itd. I tu
se Štampar svaki put pojavljivao, a povremeno dovodio i goste i hvalio se svojom nastavom. Često je pitao A.Bujevića
i B.Cvjetanovića i M.Zebec koji su vodili
te vježbe, sjećam se, jedno pitanje: „Kakvi su Vam studenti, rade li? Znaju li oni
nešto?” te obavezno „Recite mi jesu li bolje studentice ili studenti?”.
Zalazio je povremeno i u Knjižnicu,
koju je rado pokazivao svakom stranom
posjetitelju kao „najbogatiju i najbolje
opremljenu knjižnicu u ovom dijelu svijeta”, a koju je tada vodila savjesna i
stroga dr. Lj.Markić-Čučuković. Bio je
vrlo zadovoljan kad je tu našao studente,
a to nije bilo tako teško, jer je udžbenika
bilo malo, a čitaonice grijane. Na Školi
nije bilo tako važno kao na anatomiji da
vas nastavnici uoče u anatomskoj učionici, ali možda je ipak moglo biti korisno,
mislili su studenti, premda ne vjerujem
da je to moglo utjecati na njihov uspjeh
na ispitu.
Kod ispitivanja je Štampar bio svojeglav, nepredvidiv i govorilo se krajnje subjektivan. Znao je iznenaditi i omesti studente pitanjima: Zašto kuhamo mlijeko
prije uporabe? Je li bolje iskoristivo meko
ili tvrdo kuhano jaje? Studenti su stoga
tražili da izvlače unaprijed napisana pitanja, ali Štampar ih je znao pokupiti prije
nego što ste ih mogli pročitati i postavio
im „svoja” pitanja.
Nažalost kasnije kad je Štampar postao dekan i kad je zajedno s prodekanom
dr. Lj.Božovićem provodio reforme, uvodio kontrolu pohađanja nastave, pa šestogodišnji studij, zajedničke ispite itd.,
pa kad su izbili štrajkovi, parole po zidovima fakulteta, više nisam bio blizu događajima na fakultetu, pa nemam osobnih
sjećanja na Štampara, već komentare iz
druge ruke, o tome koliko ga je otpor studenta pogađao, ali koliko je istovremeno
uživao u svojoj moći da mijenja ustaljene
navike i poboljšava nastavu.
Da, u tom prvom razdoblju sjećam se
Štampara kao autoritativnog, točnog i
uvijek vrlo zaposlenog. Uz ondašnje telefonske veze nije bilo čudo čuti ga i na
stubištu kako grmi pokušavajući da potakne i organizira administraciju Svjetske
zdravstvene organizacije u Ženevi, ili
neke druge tada tako daleke „nerazvijene” zemlje na cijepljenje ili suzbijanje
neke epidemije.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Osobna sjećanja
Poznato je da je Štampar dolazio na
posao prije 7 sati ujutro, obišao poneki
odjel, zapitao što se radi i u 7 sati imao
naručene prve razgovore u svojoj radnoj
sobi. Većina razgovora je bila kratka. Svi
su se dobro pripremili što da kažu ili što
traže. Samo ponekad su bile duže rasprave, a to su bili odabrani ljudi njegova
povjerenja ili izvještaji o napretku važnih
projekata. Osim kod nekih razgovora
Štampar je uglavnom uvijek govorio glasno, svojim ugodnim dubokim glasom
ličko-slavonskog porijekla. Sastanci više
ljudi bili su obično kasnije poslije ispita u
8 sati, a prije odlaska u Akademiju ili na
Fakultet u 11 ili 12 sati.
Međutim, moj posao demonstratora
značio je i sudjelovanje u pojedinim akcijama na terenu i poticao nastojanje da
se za seminare iskoriste i podaci izravno
iz opažanja na terenu o čemu bi se moglo kasnije raspravljati na seminarima. U
to vrijeme najjača studentska, ali ne prvenstveno politička organizacija bila je
Klub za međunarodne veze. Tu je bilo
živo osobito pred ljetne praznike kad se
moglo otići na praksu i u inozemstvo.
Prostorije su bile u Varšavskoj ulici na
prvom katu, usred grada, preko puta tadašnjeg kina Balkan. Međutim, tu se pomalo kao antiteza počela javljati i manja
grupa studenata koja je htjela neposredna iskustva s terena. To su podržavali i
Štamparovi asistenti Cvjetanović i Bujević s kojima smo u terenskim akcijama
već sudjelovali u raznim krajevima Hrvatske. Dobivena je u Varšavskoj i manja
uska prostorija u kojoj se počelo utorkom
sastajati 10-20 studenata, najvećim dijelom onih koji su položili prvi rigoroz
kad je svatko osjetio olakšanje i imao
malo više vremena. Tu je dogovoreno
osnivanje Kluba narodnog zdravlja u zimi
1951.
O klubu narodnog zdravlja koji je na
Fakultetu djelovao daljnjih tridesetak godina, vrijedilo bi kazati više, ali ovom
prilikom u vezi sa sjećanjem na Štampara samo ova tri događaja.
Osnivačka skupština se sastala u slabo osvijetljenoj i prohladnoj dvorani Farmakologije u zgradi Anatomije jedno
predvečerje u veljači. Bili smo nervozni
hoće li doći Štampar: ako dođe to će biti
velika pomoć i potpora, ali i opasnost da
kritizira naše pripremljene teze ili da nas
sasvim „posvoji” i tako uništi slobodu i
inicijativu. Ovaj puta iznimno ili hotimice
Štampar je malo zakasnio, ali već je bilo
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
tu i nekoliko nastavnika koji su bili bliski
Školi. Zakasnio je, kako se uspostavilo
zato što je prvo, kako je valjda i bio red,
otišao pozdraviti profesora D.Perovića.
Kad je došao Skupština je počela i sve je
išlo u redu. Kao i inače pohvalio je referate, dao neke sugestije, ne prevelika
obećanja, ali u druga naša unutarnja pitanja se nije upuštao, otišao je kad smo
ih počeli postavljati. Na skupštini su izabrana i tri tajnika, Saša Maletić, Ivica
Petričević i ja, a registrirano je i prvih 19
članova osnivača, usvojen pravilnik itd.
Imao sam, sjećam se, osjećaj uspješnog
ishoda, jer smo dobili potporu, ali i slobodu da se ponašamo, ne kao prirepak
neke institucije, pa i da budemo kritični.
Još iste zime smo uz vodstvo dr. Alde
Bujevića posjetili sela oko Bednje u Hrvatskom Zagorju, razgovarali sa seljacima, posjetili njihove domove, prikazivali
nastavne filmove, a A.Maletić je ispitivao
školsku djecu testovima inteligencije.
Zapažanja sam zabilježio i napisao i pod
imenima svih sudionika. Ta su naša prva
zapažanja 1952. bila publicirana u Medicinaru. Kasnije u proljeće se gotovo
svaku nedjelju nekud išlo. Pozivali su
nas kolege koji su bili iz bliže okolice Zagreba (npr. pokojni kolega Pintač u Ljubeščicu kraj Varaždinskih Toplica), pomagalo se u nekim lokalno organiziranim
akcijama ili u većim istraživanjima i drugim projektima koje je provodio Medicinski fakultet, odnosno Škola. Kad se radilo
o Štamparu u početku je tražio da mu se
podnesu izvještaji, a nekoliko puta je posudio za odlazak na teren i svoj ogromni
Packard, dobiven od fondacije koju je vodio gosp. Nelbach u SAD, a u koji nas je
stalo i 12. Sudjelovali smo i u seminarima za petu godinu, ako je i bilo zamišljeno. Možda je najveće iznenađenje poslije
jednog takvog seminara, koje je pokazalo Štamparov stav prema nama bio poziv
da jedno jutro nekom visokom funkcionaru tadašnjih saveznih vlasti u njegovu
prisustvu mi iznesemo svoja zapažanja o
zdravstvenom stanju sela i prijedloge za
poboljšanje.
Poslije, kako je poznato terenska praksa je postala obavezni dio nastave, a rad
kluba, što je manje poznato i slabo dokumentirano, nastavilo je još tridesetak generacija nakon naše. Nekad je to bio
brojni klub, nekad samo oblik nastave i
foruma za različite profesore izvan redovne nastave, a u nekim generacijama gotovo sektaški zatvorena grupa. Kasnije je
dobio i ime „A.Štampar”. To bi bilo zanimljivo mnogo bolje opisati, jer su brojni
članovi još živi.
Kad sam dobio mogućnost da odem
na ljetnu praksu u veliki sanatorij za tuberkulozne u Grosshansdorfu kraj Hamburga zamolio sam Štampara da mi pomogne da vidim i socijalno-medicinske
prilike u Švedskoj kao nekom uzoru i
idealu. Dobio sam preporuku za Štamparova prijatelja Direktora zdravstva za
koga se uspostavilo da nije u Švedskoj,
ali mi je Štamparovo pismo ipak otvorilo
sva vrata od lječilišta za obavezno liječenje alkoholičara do zatvora. Imao sam
prilike razgovarati s iskusnim stručnjacima na svom području. Npr. na odlasku
me je šef policije zamolio da pozdravim
A.Rankovića kad se vratim u Jugoslaviju,
što ipak nisam učinio. Moć i potpora bili
su široki i prepušteni mojim interesima i
inicijativi. Ne znam, ali vjerujem da je
tako bilo i s drugim starijim nastavnicima
koji su u to vrijeme bili od Štampara poslani na usavršavanje.
Preostalo mi je da priznam kako kod
Štampara nisam razumio kako je uspio
očuvati svoj autoritet, za koji su mnogi
tvrdili kako je sujetan i nasilan, u prilikama kad su ga napadali ili kršili njegove
jasne odredbe. Moj je dojam bio da je on
u prvi čas izgledao nasilno i sujetno, ali
uvijek pokazivao neko šire socijalno razumijevanje. Podsjećam na onaj slučaj
koji je mnogima poznat, kad je u početku obavezno uvedenih terenskih praksi
Štampar pisao osobno pismo većini općinskih načelnika i drugih funkcionara o
mogućnosti da na svom terenu iskoriste
nastavnike Fakulteta i studente koji bi
kod njih mogli obaviti ljetnu praksu, ako
im osiguraju smještaj i opskrbu. Na završetku jednog od pisama umjesto uobičajenog „Smrt fašizmu – sloboda narodu”,
napisala je inače savjesna, ali katkad rastresena činovnica „Smrt fašizmu – sloboda pod čizmu”, ili nešto slično. Među
stotinama pisama i to je Štampar potpisao, pa je nastao veliki skandal. Činovnica je formalno smijenjena i kažnjena, ali
je i dalje ostala i radila na Školi. Mislim
isto tako da je nemoguće da Štampar
nije znao kako na pojedinim odjelima
imaju dežurnog koji je dolazio ranije od
drugih na posao i stavio ključeve u brave
svih soba, pa kad je Štampar na svom
jutarnjem obilasku došao pogledati odjel
i priupitao što se radi, „dežurni” je znao
izmisliti priču za svakog koji još nije do-
11
Osobna sjećanja
šao na posao. Nevjerojatno mi je također
da on nije znao da neki iz šalica za čaj
piju vermut ili konjak, praveći se da se
radi o čaju. On je redovito pregledavao
čistoću nužnika (poznato je da je u nedjelju ujutro dao pozvati iz svog stana
uglednog kirurga na Rebro, jer je našao
da su nužnici u očajnom stanju). U nekim od tih prilika galamio je i prijetio, ali,
koliko se sjećam, nije poduzimao drakonske mjere.
Najviše me je, dakle, osobno impresioniralo kod Štampara njegovo ozbiljno
shvaćanje nastave i studenata. U ono
vrijeme bilo mi je to očekivano i normalno, a tek poslije sam shvatio svo značenje njegovih postupaka kad sam uvidio
kako je to rijetko stav i praksa drugih nastavnika.
Na kraju smatram da ne spadam niti
u „štamparofile”, niti u „štamparofobe”
prema nedavnoj klasifikaciji prof. Ž. Poljaka, u Liječničkim novinama. Mislim da
je i jedna i druga strana opasna: „štamparofobi” Štampara optužuju za pravične
i korisne stvari koje je učinio, neargumentirano i uvijek ponovno (na primjer
za to da je uništio svojom humanističkom orijentacijom znanstveni karakter
našeg Fakulteta i da je svojom kritikom
zlouporabe privatne prakse liječnike u
Hrvatskoj natjerao na prosjački štap), a
„štamparofili” svoje ideje bilo kojeg karaktera krste štamparovskim pristupom
problemima (i tako uspijevaju dio njegova autoriteta iskoristiti za svoju afirmaciju i korist), ili radikaliziraju njegove ideje
narodnog prosvjetiteljstva u utopijskim
razmjerima (tako da se stvarno čini da se
radi o anti-medicinskom pokretu).
I jedna i druga grupa malo zna Štamparovo djelo, a još manje Štampara, pretvara ga u ikonu, a njegov lik pojednostavljuje i jedno-dimenzionalno štuje ili
napada.
Za mene su dva njegova citata najvažnija:
Prvi u kojem opisuje prve godine svog
rada kad su udareni temelji njegove higijenske službe i gdje naglašava da nije
sve učinio sam i da nije počeo od nule ili
da se sve može postići novom idejom i
nekom papirnatom čarolijom preko noći:
„Skupina mladih liječnika našla se na
okupu i potpomognuta iskustvom starijih
koji su u prijašnja vremena pokazivali i
volju i znanje za poslove takove vrste postigla je u nizu godina koje su dolazile
određene uspjehe, koji se u najmanju
ruku mogu smatrati dobrom osnovom za
pravilno rješavanje zdravstvenih problema…”. (Štampar, 1939.).
Drugi koji sam citirao na prošlogodišnjoj proslavi 80. godišnjice Škole narodnog zdravlja: „Ljudi se mogu dijeliti na
dvije vrste: oni koji stvaraju događaje i
one koji se prema događajima udešavaju…samo se po sebi razumije da je ovim
zadnjima uvijek bolje, ali kad bi svi ljudi
bili takvi ne bi bilo napretka ni promjena…” (Štampar 1952.).
Profesor emeritus Silvije Vuletić
Ne mogu reći da sam svjedok Štamparovog rada i života - njegova je zadnja
godina rada na Školi bila moja prva godina. Otada nisam napustio ovu njegovu
Školu. Od mog oca koji je dugo godina
radio s doktorom Štamparom, čuo sam
bezbroj anegdota iz privatnog života i
rada njih dvojice. No, to ću preskočiti.
Kad sam prvi put sreo profesora Andriju Štampara?
Pokraj zgrade Škole, u amfiteatru, 30
metara odavde prvi put sam ga upoznao.
Bio sam tada student pete godine medicine. Odlučili smo štrajkati, jer je dekanat
odlučio da se na predavanjima proziva.
U nama se probudio bunt. Dogovorili smo
se, da u trenutku kada profesor Štampar
prozove prvog studenta, sjećam se bio je
to kolega Arar, mi napuštamo amfiteatar.
Tako se i dogodilo. Profesor Štampar je
prozvao prvog studenta, kolegu Arara, i
mi smo mirno počeli napuštati amfiteatar. On je bjesnio i vikao, no ostavili smo
ga samog.
Usput, kasnije smo kapitulirali, išli
smo na predavanja i potpisivali se.
12
1957. ušao sam u ovu zgradu kao
mladi, danas bi rekli, novak. Nisam bio
‘socially minded’ mladi doktor, dapače,
imao sam dilemu: kurativa ili preventiva.
Ta je dilema, „kurativa ili preventiva” prije Drugog svjetskog rata bila top tema postojale su čak pjesmice o tome. No,
ubrzo sam naučio i doživio, da je ta bipolarnost besmislena, da je medicina jedna
integralna disciplina.
Nevjerojatno je kako je i dan danas ta
tema aktualna. I ako sam išta dobio i naučio od profesora Štampara, od duha
ove zgrade, od profesora Kesića, od svih
onih ljudi koji su ovdje živjeli i ovih koji
danas žive, jest da je zdravstvena zaštita
amalgam kurative i preventive.
I, to je bio moj stvarni kontakt sa Štamparom. Ne osobno, ali kroz njegove ideje, kroz njegovo učenje. Po tome sam ja
Štamparovac, i dan danas.
Zanimljivo je da se tema „kurativa ili
preventiva” i dalje stalno provlači kroz
sve naše aktivnosti. Prije mjesec dana
organizirali smo simpozij o kardiovaskularnom zdravlju županija. Sudjelovali su
i županijski bolnički liječnici i kolege sa
zavoda za javno zdravstvo i obiteljski liječnici i patronažne sestre. I, ponovno se
opet pojavilo „ovo je kurativa a ovo preventiva”, „ovo je moje, ovo je tvoje”. Neki
su govorili, „pa, gledajte, na zapadu obiteljski liječnik samo liječi, on je kliničar”.
Čudno je kako se naše profesije ne mogu
toga osloboditi. I dan danas, kad sa studentima razgovaram o toj temi „kurativa
ili preventiva”, pojam integracija teško
im ide u glave.
Kao i Željko, spomenut ću članak o
„štamparofobima” i „štamparofilima” objavljenom u Liječničkim novinama. Zapravo, kad čitate taj tekst, kolega profesor koji ga je napisao, izvukao je nešto
od prije i poslije Drugog svjetskog rata i
konstatirao da socijalna medicina uništava privatnu praksu. Nikako da se ta tema
skine s dnevnog reda zdravstvene zaštite. Teško je Štamparovu ideju cjelovitosti
zdravstvene zaštite održati u našim profesionalnm životima. No, ona i dalje živi.
I po tome sam ja Štamparovac.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
Štampar’s principles and contemporary
health challenges
The Symposium entitled Štampar’s principles and contemporary health challenges was organized on the occasion of
2008 School Day in order to mark and celebrate three anniversaries: 120 years since Andrija Štampar was born, 60 years of
the World Health Organization and 50 years after Štampar
passed away. The Symposium under the auspices of the Government of the Republic of Croatia took place on 3rd and 4th of
October. The main aim of the Symposium was to cover main
areas of Štampar’s work from the perspective of current situation and challenges not only in Croatia but in the European
context and having in mind global health challenges, as well.
The program on October 4th was coordinated by Professor
Gordana Pavleković and composed in three sessions:
1. From health policy to health in all policies. From health
economics to health in economy
2. International networking for health. Schools of public
health: Present role and future development
3. From health education to health literacy. From community involvement to community action
Selected topics were presented by introductory lectures followed by round table discussions. We are grateful to the following distinguished international experts for their contributions
and active participation at the Symposium (listed in alphabetic
order of countries):
1. Professor Horst Noack – Medical University of Graz Graz, Austria
2. Professor Bengt Lindström – Nordic School of Public
Health - Helsinki, Finland
3. Professor Ulrich Laaser - School of Public Health, University of Bielefeld - Bielefeld, Germany
Invited speakers and contributors from West European
countries(from right to left) professors Charles Normand (Trinity
College, University of Dublin), Christopher Birt (University of
Liverpool), André Meijer (Maastricht University), Klaus Plümer
(Academy for Public Health Düsseldorf), Lennart Köhler
(Nordic School of Public Health, Göteborg)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Distinguished scholars and public health professionals from Austria,
Slovenia and Macedonia (from left to right) professors Horst Noack
(Medical University Graz), Lijana Zaletel-Kragelj (University of
Ljubljana Medical School), and Doncho Donev (Sts Cyril and
Methodius University Medical School, Skopje)
4. Professor Klaus Plümer - Academy for Public Health Düsseldorf, Germany
5. Arnd Hofmeister, PhD - University of Magdeburg-Stendal
- Magdeburg, Germany
6. Professor Árpád Baráth - Janus Panonius University - Pecs,
Hungary
7. Professor Charles Normand - Trinity College, University
of Dublin - Dublin, Ireland
8. Professor Doncho Donev - Institute for Social Medicine,
Joint Institutes, Medical Faculty, Sts Cyril and Methodius
University - Skopje, Macedonia
9. Professor André Meijer - Department of Health Organisation, Policy and Economics, Faculty of Health Sciences,
Maastricht University - Maastricht, Netherlands
10. Professor Maria Kölen - University of Wageningen - Rhenen,
Netherlands
11. Professor Vesna Bjegović - Centre-School of Public Health,
Medical School, University of Belgrade - Belgrade, Serbia
12. Assistant Professor Lijana Zaletel-Kragelj - School of
Medicine, University of Ljubljana - Ljubljana, Slovenia
13. Professor Lennart Köhler - Nordic School of Public
Health - Göteborg, Sweden
14. Professor Christopher Birt - Public Health Division, University of Liverpool and South Sefton Primary Care Trust,
Heart of Mersey - Liverpool, United Kingdom
We asked invited lecturers and session chairs to submit
their reviewed contributions together with discussion summaries for publication. Apologising for a delay we are happy to
publish them in the first issue of snz.hr.
13
Izlaganja sa Simpozija
International Cooperation for Health
Ulrich Laaser, Section of International Public Health (S-IPH), Faculty of Health Sciences,
University of Bielefeld, Bielefeld, Germany
Dear friends and colleagues,
In 1926 Andrija Štampar published the Ten Principles for
the work of the medical profession, half a century ahead of
their at least conceptual adoption by the global community.
Today we are used to apply almost all of them not only to the
medical profession but to all health professions. At this occasion I would like to deal only - very shortly – with three of them
(principles 4, 6, and 10):
1. It is more important to enlighten the people than to
impose laws; therefore the medical profession consists
of only three short laws.
2. It is most important to prepare the ground in a certain
sphere and to develop the right understanding for
questions of hygiene.
3. The question of public health and its improvement
must not be monopolized by medical authorities, but
has to be cared for by everybody, for only by joint work
can the progress of health be obtained.
4. First of all the physician must be a social worker; by
individual therapy he cannot attain much, social
therapy is the means of success.
5. Economically the physician must not be dependent on
his patient, because it hinders him in the accomplishment of his principal tasks.
6. In matters of national health no difference is to be
made between the rich and the poor.
7. It is necessary to form a health organisation, in which
the physician will seek the patient, not the patient the
physician; for this is the only way to gather an ever
increasing number of those whose health we have to
care for.
8. The physician has to be the teacher of the people.
9. The question of national health is of a greater economic than humanitarian importance.
10. The principal fields of action of a physician are human settlements and not laboratories and consulting
rooms.
14
Since recently and still today our political leaders have to
deal with a global financial crisis reminding us on the Black
Friday in 1929. For one moment our Europe showed unprecedented unity. Unfortunately, this one-directional coordination
cannot be observed for the vital problems of our time i.e.
hunger, warming, and education. All of them impact on health
and life-expectancy and therefore all of them are subject to
our work in the field of Public Health. Inevitably the fantastic
amounts readied to save the banking system, will reduce our
anyway narrow financial space to move. But that is not the
main problem, except that we have to regard even more the
cost-effectiveness of our work as it has an ethical dimension:
Sub-optimal use of scarce resources i.e. waste limits the allocation of money to alternate priorities.
The main problem across hunger, warming and education
is global inequity between let’s say Central Africa and Central
Europe, more hunger, more environmental damage and less
education there! Public Health has the instruments to analyse
this and the experience to implement interventions. We have
to take responsibility and not to restrict our profession to the
classical fields of hygiene or the epidemiology of risk factors.
Isn’t it that to what Andrija Stampar referred to, more than
80 years ago in his 4th principle, describing the physician or
let’s say the public health professional as a social worker? Or
as Salomon Neumann a Jewish physician in Berlin end of the
19th century and close colleague of Rudolf Virchow put it: Medicine is a social science. Isn’t it that to what Andrija Stampar
referred to in his 6th principle asking for “No Difference” between the rich and the poor in matters of national or let’s say
nowadays global health? And, isn’t it that to what he referred
in the 10th principle, demanding from his colleagues to go
out where the people are and not to wait in their offices?
The last two months I worked in Bulgaria in the framework
of the Decade of Roma Inclusion 2005-2015, a programme
of the European Commission. I was not aware before, that in
the European Union there live up to 10 million Roma and
Scinti, mostly at a very low socio-economic level, without adequate access to employment opportunities, to health care, to
education and not acknowledged as national minorities in
several countries i.e. without formal rights as a people. Injustice is right on our doorsteps! Since 1994 I have been almost
every year in Palestine; I had the pleasure to see the Al Quds
School of Public Health growing in East Jerusalem, Ramallah
and Gaza and I had the depressing experience to see the anticyclic developments over the last years when bridges between
the two people there were destroyed and walls built. Doesn’t
this pose challenges also for Public Health?
Shortly after the devastating nineties in South Eastern Europe we began to work together and have shown since that
Public Health has the potential to overcome deep historical
abysses. In the meantime our network of public health institusnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
tions is well established, now as the Forum for Public Health in
South Eastern Europe (www.snz.hr/fph-see). I remember the
famous Skopje Conference on Public Health and Peace in
December of 2001 and its Declaration (CMJ 43/2, 2002)
which later has been adopted in full length by the World Federation of Public Health Associations (www.wfpha.org). Also
personally I was moved very deeply by the first visits of
Croatian and Slovenian colleagues in Belgrade and of Serbian
colleagues in Tirana. Later such visits became routine when
our Albanian colleagues visited Belgrade or Skopje repeatedly
and all of us met in Tirana or Skopje or Zagreb or Ljubljana or
Podgorica or Belgrade or Bucharest or Sofia and many other
places including Sarajevo, Chisinau, Pleven, Varna, Athens,
Dresden or Luxembourg. Forgive me if I do not list all the
names of my colleagues in South Eastern Europe whom I
became friend with, as such an evocation would take much
more than the few minutes given to me.
So far with support from the Stability Pact funded by Germany, our network published 5 teaching books in English of
500 to 800 pages each displaying between 25 and 50 modules authored by all of my colleagues in South Eastern Europe
and in Germany, the latest book this year on Management in
Health Care Practice. In addition all books are accessible as
full text at the network’s website. The rationale was to provide
to all the lecturers in the newly independent and post-communist states guidance to teach modern up to date Public
Health. The network has also been involved in the establishment and functionality of many new Schools of Public Health
and Master of Public Health programmes in South Eastern
Europe.
However, I want to also take this opportunity to transmit
some critical observations on international networking, cooperation and coordination:
Networking at the national, European & global level is a
fact and a must to solve problems of interdisciplinary, multiprofessional and participative character. The still relatively
weak status of Public Health work can only gain from internationalization. However, there are limitations and risks also.
We can today observe a mushrooming of networks in the nongovernmental as well as in the state sector but capacities are
limited vis a vis a complicated and time consuming communication process, leading to impairment of implementation, to
compromising and to postponement. I refer here to the proposal to create a Committee C at the WHA as a forum for the
coordination of global initiatives and NGO’s as well as multinational organizations. A similar attempt to improve coordination is the so-called basket funding as e.g. in Tanzania or in
Bangladesh, a common basket for several donors under the
leadership of the national government.
Especially in the indispensable state sector knowledge and
skills to secure coordination and collaboration in Public Health
are limited. The temptation to accept international aid without
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
conditions on the side of the beneficiary often disrupts national priorities as is the case if money comes too easily as in
some EU funded programmes. Loans for example of the World
Bank - though at low interest rates – often put an underestimated burden on later years. Loans have two sides: Money is
available now but has to be repaid later (especially if by others,
i.e. taxpayers in the next generation). In addition the money
goes via expert fees and purchase of equipment mainly back
to the crediting countries. The resulting question is rarely
asked: Is the long-term outcome worth the (national) investment? The answer depends also on the structural sustainability
of projects which in the majority of projects is impaired by the
limited funding perspective of 2 or 3 years and disconnection
of potential follow-up projects.
The coordinative capacity at the national level (especially
in developing and transitional societies) - as I repeat - is often
very limited. Globally: 280 agencies, 242 multilateral funds,
24 Development Banks, 40 UN Organisations, and 1000 ds
of NGO’s can be identified, thus e.g. for East Timor (1 mio
population) more than 1200 donor initiated studies (Spiegel
40/2008:42-44; 29.09.2008) or 1 study in average for less
than 1000 inhabitants. That is a better coverage than the
number of patients per doctor in many rural regions in the
world. Is health the objective of international networking? Very
often political and financial interests are dominant! So let us
take responsibility for Global Public Health but be not naïve!
Let me finally suggest some conclusions starting from the
global aid mechanisms:
1) The number of international donors should be reduced.
2) A Sector Wide Approach (SWAp) and Basket Funding
should be enhanced.
3) Lending is a mechanism of enforcing the export of
manpower and equipment at the long-term cost of the
recipient country. It can only be justified by sustainable results, i.e. a mechanism for long-term evaluation
of outcomes (far beyond the funding period) should
become mandatory.
4) The funding mechanisms for development not only in
the health sector need rethinking and a complete
overhaul.
a) Conversion of debt into aid (at least for LDC)
b) The World Bank and other development banks
should accommodate budget support.
5) Can we as health professionals provide the analytical,
intercultural, operative, social and communicative
competences for global strategies (e.g. repair the delay
of the MDG achievement)?
6) Can the health professions provide moral guidance
(renaissance of value-orientation)?
15
Izlaganja sa Simpozija
Health Economics, Health and Wealth:
from Health Economics to Health in Economy
Charles Normand, Edward Kennedy Professor of Health Policy & Management, Trinity College,
University of Dublin, Dublin, Ireland
Figure 1 - Gross domestic product per capita (US$ PPP)
Introduction
There is a well demonstrated link between wealth and health
(McKee et al 2009). While there are good reasons to expect
higher wealth to lead to better health, there are also reasons to
expect better health to increase a person’s earning capacity.
This can be seen therefore as the basis for an argument for
supporting improved health services, since better health services may lead to better health better health to improved economic performance. This does not reduce the importance of
health as an objective in itself, and for those who are not working this may be the only objective of health system interventions, but for the economically active population there can be
additional economic arguments for health system spending.
This paper discusses several aspects of the link between
economic performance and health, and some of the mechanisms involved. It draws heavily on ideas and material developed for the WHO Ministerial Conference in Tallinn by the European Observatory on Health Systems and Policies. Where
appropriate it links this set of issues with some of he ideas and
developments associated with Andrija Štampar.
Source: UNICEF Transmonee database 2006
CEE5 - Czech Republic, Hungary, Poland, Slovakia, Slovenia
Baltic States: Estonia, Latvia, Lithuania
South-Eastern Europe: Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria,
Croatia, Romania, Serbia and Montenegro* and the Former Yugoslav
Republic of Macedonia.
Western CIS: Belarus, Moldova, Russian Federation, Ukraine
Caucasus: Armenia, Azerbaijan, Georgia
Central Asia: Kazakhstan, Kyrgyzstan, Tajikistan, Turkmenistan, Uzbekistan
Figure 2 - Life expectancy at birth, 1989-2004
This paper is structured around five topics:
• The relationship between wealth and health
• The effects of absolute poverty (and relative poverty) on
health
• The growing rôle of the health system in health
• The importance of policy on financing of health services
and access to care
• The rôle of health in economic performance.
The Relationship between Health and Wealth
There is a strong correlation between per capita GDP and
health status, as shown in figures 1 and 2 below. This has been
demonstrated very visibly in the 1990s in the countries of Central and Eastern Europe, where the economic decline following
the collapse of the communist governments was associated
with dramatic reductions in health status.
16
Source: WHO HFA database 2006
The patterns of life expectancy closely mirror the changes in
income per capita, and there is a clear contrast between the
experiences in Central and Eastern Europe and the former Soviet Union and that of the 15 members of the European Union
at that time.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
Absolute poverty is associated with poorer health, caused to
some extent by absolute deprivation, but probably also by effects
of correlated factors such as education and ability to access
suitable support. It is also clear that for any average income per
head there is worse health in countries with more unequal distribution of income (McGrail et al 2009). For any given income
there also seems to be some effect of relative poverty on health,
but this is more contentious, and may also be driven mainly by
the absolute poverty of those who are relatively poor. What is
clear is that health (as measured in this case by life expectancy
at birth) is correlated with wealth, and that changes in life expectancy are correlated with changes in wealth.
Absolute poverty rates (%), around 2003
Source: Alam et al. (2005)
The Western CIS countries have lower life expectancy than
would be expected from the overall poverty rates and the countries of the Caucasus do better. The poor life expectancy in
Central Asia reflects the concentration of absolute poverty in
this region. However, the data show that poverty alone is not
driving the differences in health status, and does suggest that
it is possible to achieve better outcomes where the health system has appropriate structures and access.
The growing rôle of the health system in health
Evidence of the effectiveness of health services in terms of
improving health status and life expectancy is relatively recent
(Note and McKee 2008). This is not to say that there is good
evidence that in the past there was no beneficial effect of at
least some services. It is not surprising that there is the role of
health services is becoming more important as the burden of
disease shifts from being mainly from infectious diseases to
being mainly from chronic diseases. Classic public health
measure play the dominant role in reducing the burden of communicable disease, but it is also now clear that there are better
outcomes for some communicable diseases where prompt and
appropriate treatment is available. Good management of many
chronic diseases can be shown to affect outcomes. Table 1 lists
the most important health system sensitive conditions.
Table 1 - Conditions with good evidence of better outcomes from better services
Tuberculosis
Diabetes mellitus
Appendicitis
Tetanus
Hypertensive disease
Benign prostatic hyperplasia
Poliomyelitis
Intestinal infections
Maternal deaths
Septicaemia
Chronic rheumatic heart disease
Congenital cardiovascular anomalies
Measles
Ischaemic heart disease
Perinatal deaths (excluding stillbirths)
Cancer of colon, skin, breast,
cervix, testis
Cerebrovascular disease
Misadventures during surgical and medical care
Hodgkin’s disease
Respiratory disease Influenza
Epilepsy
Leukaemia
Source Nolte and McKee 2004
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
17
Izlaganja sa Simpozija
Good management of chronic diseases such as diabetes is
critical to improving outcomes. Cystic fibrosis, although less
common than those above, is a classic example of a disease
where outcomes vary greatly between countries depending on
the quality of the organization and availability of health services.
Many cancers can now be considered to be chronic diseases
where there are well organized medical services.
Although there is only a partial relationship between the
wealth of a country and the quality of its health services, health
system sensitive conditions and the need for well organized
services is a reason why wealth and health are correlated. For
any given level of resources the frameworks of finance and
delivery of care are clearly important in determining the quality
of outcomes. The focus of the next section is on policy on financing.
The importance of policy on financing of health
services and access to care
Much is known about the patterns of treatment and care
that are associated with good outcomes. Less is known about
how to ensure that the delivery of services provides what is
needed to the people who need care. Financing arrangements
for the health sector should be the servant of policy – that is to
say the way in which we pay for services should be designed
to meet, where feasible, the main policy objectives. Although the
evidence base for health services organisation differs in many
respects from the evidence available on the efficacy of clinical
interventions, much is known about the risks and difficulties
associated with certain models. There is also good understanding of how perverse incentives can affect the delivery of care.
An important starting point is that it is not necessarily in the
interest of some health care providers to deliver efficient and
equitable patterns of care. Cost control is often an objective of
policy makers, but cost control can be hard work and unpleasant
for those involved in delivery of services. Equity is frequently a
stated goal of policy makers, but this may require the provision
of services in places and for parts of the population that are
relatively uninteresting for providers, and in particular tends to
require a focus on high volume, relatively well understood
problems. Status of providers is often more associated with the
complexity and intricacy of services rather than equity.
There are old fashioned principals (which were well understood by Sampar, and which informed his practices) that need
to be kept in focus.
Popper (1969) commented that ‘the main task of the theoretical social sciences is ... to trace the unintended social repercussions of intentional human actions’. We can extend this to
include the need to trace the effect of practices by service providers that are deliberate and which conflict with the intentions
of policy makers (if not the stated policies). We have to understand well the incentives that are created by structures and
systems, and also to understand that systems never work as
designed, and tend favour the better off and more articulate.
Incentives from systems of health care finance impact on
both providers and users of services. If services are free at the
point of use, more people will use them. It is also known that
charges deter both relatively unimportant and relatively important
use of services. If providers are paid for each item they deliver,
they will tend to deliver more, and if they are paid salary or
18
capitation there is less direct incentive and they may provide too
little. This is despite the (often well focused) systems of regulation and professional supervision. The combined effect of free
provision tending to increase demand, and weak provider incentives tending to reduce supply is for there to appear to be
shortages, with the effects of extended waiting times or more
overt rationing. Where charges are raised from users we know
this dissuades some people from using the service, but there is
less obvious evidence of a shortage. The key point is that the
apparent problem (i.e. a shortage of services and delays in
gaining access) may lead to better outcomes than that from
rationing by price.
Policy makers are often reluctant to be explicit in rationing
access to care. In general this means that rationing occurs, but is
not necessarily based on sound principles. Rationing by waiting
can be particularly inefficient, since the delay can reduce the
usefulness of the services that are eventually delivered, and the
waste of time from overcrowded facilities reduces the overall
benefits of some services. It is important to understand that the
decision not to ration explicitly can be a decision to ration inefficiently. A particular manifestation of inefficient rationing is the
priority it can effectively give to those who are more prosperous
and more articulate. There is ample evidence that even when
the explicit policy if for access based on need, where there is a
shortage there is a social class gradient in who actually gains
access (Langham et al 2003).
There are many reasons why policy makers change the
structures of health care finance. Often the reforms are motivated at least in part by the perceived need to reduce public or
quasi public expenditure, or in response to pressure from interest
groups. Particular care is needed in listening to the terminology.
As has so often been pointed out by Robert Evans (Barer et al
1998), the most common effect of changes that are described
as cost sharing is to shift the burden of payment from richer to
poorer people. Just as providers of care do not like to be forced
to be more efficient, it is not pleasant to be in a visibly constrained system of finance, and there is always the temptation
to look for additional resources instead.
The tendency to shift the burden towards poorer people has
the effect of worsening access to care for this part of the population. As discussed above, this is likely to have a negative impact,
particularly on the management of health system sensitive conditions.
The rôle of health in economic performance
We know that most ill health is concentrated on older and
poorer people, and many of these are not formally economically active (although they may in fact be highly productive and
may allow others to be formally employed). This means that
most health services do not and never will have much direct
effect on measured economic variables. Much of the effect of
better health is on welfare of families, the informal sector, voluntary work and other benefits that are important but not conventionally measured as economic benefits. In looking at the
impact of better health (and by implication better health services) on economic activity it is important to keep in mind that
this is at best only a part of the potential benefits.
However, there is emerging evidence of more direct effects
of better health on labour supply and productivity and entrepresnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
neurship. This has led to some research on the related channels
and mechanisms. Figure 3 suggests a simple set of linkages.
Figure 3 - Relevant channels from health to the economy
not least the extent to which constraints on growth include a
shortage of skilled labour, but at least in some circumstances
there is a link between improved health and economic development.
Health and Wealth - Some concluding thoughts
Health and wealth are closely associated, and in some senses
health is a component of wealth. Poverty is a key driver of poor
health and health inequalities. Income and wealth can be key
drivers of access (and constraints to access) to useful health care.
We need to be careful in the design of the economic incentives
for users and providers of health care. In particular policy on
financing can be crucial, and we need to be very careful when
changes in the mechanisms are proposed. Better health is
closely correlated with wealth, and is to an extent a driver of
economic performance.
Source: Suhrcke/Rocco/McKee
The major impacts of better health are likely to be on labour
productivity, labour supply, education and savings behaviour.
There is emerging evidence from a study of the impact of a
limiting illness have on your chances of working. Table 2 shows
the link between such illness and the probability of being employed in 8 CIS countries.
Table 2 – The impact of disease on the changes of working in
8 CIS countries.
Marginal effects (%)
Armenia
-16.3
Belarus
-25.1
Georgia
-6.9
References:
McKee M, Suhrcke M, Nolte E, Lessof S, Figueras
J, Duran A, Menabde N. Health systems, health,
and wealth: a European perspective. Lancet. 2009
Jan 24;373(9660):349-51.
McGrail K, van Doorslaer E, Ross NA, Sanmartin C.
Income-Related Health Inequalities in Canada and
the United States: A Decomposition Analysis.
Am J Public Health. 2009 Jan 15.
[Epub ahead of print]
Nolte E, McKee CM. Measuring the health of nations:
updating an earlier analysis. Health Aff (Millwood).
2008 Jan-Feb;27(1):58-71.
Nolte E, McKee M. Does Health Care Save Lives?:
Avoidable Mortality Revisited, London, Nuffield Trust,
2004
Kazakhstan
-30.4
Kyrgyzstan
-18.8
Popper K. Conjectures and Refutations. London,
Routledge and Kegan Paul, 1969.
Moldova
-22.3
Russia
-23.0
Ukraine
-16.7
S.Langham, I. Basnett, P.McCartney, C.Normand,
J.Pickering, D.Sheers and M.Thorogood Addressing
the inverse care law in cardiac services Journal of
Public Health Medicine 25:202-207 (2003)
Note: coefficients significant at 5%-level; coefficients from 2nd stage
regression
Source: Suhrcke/Rocco/McKee (2007)
The extent to which better health can help achieve more
rapid economic development clearly depends on many factors,
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Barer ML, Evans RG, Hertzman C, Johri M. Lies,
Damned Lies, and Health Care Zombies:
Discredited Ideas that Will Not Die. Vancouver (BC):
Centre for Health Services and Policy Research;
March 1998
19
Izlaganja sa Simpozija
European Perspectives on Health Policy and
Health Economy
Arnd Hofmeister, University of Applied Sciences Magdeburg-Stendal, Magdeburg, Germany
„Community action in the field of public health shall fully respect the responsibilities of the Member States for the organisation and delivery of health services and medical care” (ibid.,
5). So on the one hand the EU should include „health in all
policies” but on the other hand the EU can develop only health
policies which complement and support the coordination of
member states health policies. Any harmonization is explicitly
excluded. EU health policy based on the treaties is only possible for cross-boarder issues.
Reflecting the European Perspective on Health Policy und
Health Economy while honouring the work of Andrija Stampar, remembering his 120th anniversary of his birth and 60
years of WHO, is tricky. For Stampar the improvement of population health does not end at national boarders (see Stampars Principles). His involvement in the foundation of WHO is
exemplary for this. So Europe should include all countries on
the European continent or even the WHO European region.
However, the reflections in this paper refer only to the European Union. But this seems in a Croatian context, which is on
its way into the EU, not inadequate. Furthermore EU-Europeans need all knowledge and experience gathered in Croatia
deriving from the tradition which started with Andrija Stampar
to strengthen an EU health policy which follows Stampars
principles only on a bigger level. Therefore this paper analyses the impact of
the EU on national and international
health policies and thereby reflecting
the principles of Stampar.
As shown in Chart (Busse 2004) the impact of EU-policies on health is much bigger, than the treaty suggests. Firstly
health is, as stated out from A.Stampar, highly influenced by
other determinants like “food and food-safety, environment,
and peace etc.“ all of which are mostly regulated by the EU.
Secondly health care, although in national responsibility, is a
service and the “patient” is also a consumer of health services
with strong implications. With the introduction and assertion
of the single market and its 4 basic freedoms “freedom of
goods, persons, money, and services” the European Court of
Justice became one important actor for European Health Policy. Since 1998 it strengthened the rights of patients as cross
boarder consumers/users of health services. Whether with the
court decision on the Luxembourgian citizen Kohll in 1998
about the reimbursement of prescribed glasses which he
bought in Germany or the more recent decision from 2006 in
favour of the English citizen Watts whose hip replacement in
France had to be reimbursed by the National Health Service
To talk about EU health policies
was until the treaty of Maastricht not
possible. There was barely one. Only
with that treaty and the introduction of
the „Public Health” Article (129/152)
health became an EU issue. In the Article it says: „A high level of human
health protection shall be ensured in
the definition and implementation of
all Community policies and activities”
(European Union 2006; Art. 152, 1).
But this is concretised: „Community
action, which shall complement national policies, shall be directed towards
improving public health, preventing human illness and diseases, and obviating sources of danger to human health”
(ibid.). Later the Article says clearly
20
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
in England (Hofmeister 2007). With these decisions the European Court of Justice started to influence the organisation
and delivery of health services and medical care in the ambulatory and hospital care regardless of the respective national
types of health care systems.
The discussion about the service directive in the years
2004-2005 made clear that the understanding of health
services in the European Commission was not different from
any other service. However, the protests in various countries
and in the European Parliament led to the exclusion of social
services of general interest and services directly related to
health in the service directive from 2006. After this controversial debate the European Commission started a consultation
process in which stakeholders from national, regional and local
levels from governmental, NGO and industrial bodies discussed
how to continue with any directive on health services. A broad
range of comments and suggestions were made (European
Commission, DG-SANCO 2006). This democratic procedure
was quite disappointing. There seemed to be only a consensus on cross-border mobility to facilitate and increase information for patient mobility. There was no consensus among
this broad range of stakeholders to promote accessible, sustainable, high-quality local health care services. No consensus
could be built to ground European Health Policies on the basis of overarching values such as universality, access to good
quality care, equity, solidarity as well as the operating principles of quality, safety and care, although these principles had
been decided by the council of health ministers in (Council of
the European Union 2006). Those values are obviously and
unfortunately not commonly shared within the EU.
This is the fundamental weakness of the process of European Integration and the challenge for the future. This process of European integration is dominated by negative forms of
integration (Altvater/Mahnkopf 2007). The implementation of
market principles such as liberalisation and deregulation in all
areas characterises most changes induced by the EU. Health
is seen as one of the most important future markets. But it is
arguable whether further developments of medical technology
and of pharmaceutical products can be financed on the basis
of the principles of universality and equity. In many EU countries the discussion already started to divide health care in a
„necessary basic public package” and „supplementary treatments and services covered by private insurances”. In Germany
or Italy it can be observed that the ideological struggles of neoliberal politicians how to conceptually distinguish between
the constitutionally guaranteed „necessary” and the „supplementary” are intensely discussed. Whoever tries to ground the
provision of health care on market principles will increase
health inequalities between rich and poor people, regions,
countries, and continents (Dahlgren/Whitehead 2006). What
are needed on an EU level are more strategies of positive in-
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
tegration by fostering social cohesion and solidarity. Politicians often talk about the „European Social Model” but nobody really knows, what this might mean. Looking at the
principles of Andrija Stampar might help to invent a new European Health Policy. To quote: „In matters of European Health
no difference is to be made between rich and poor” and „for
only by joint work can the progress of health be obtained”
(see Stampars Principles). So in the EU it has to be learned
and understood that poor health care in poor countries e.g.
like Rumania is first and foremost a humanitarian and a political scandal but also, in the long run, threatening the economical prosperity of the EU. The European Integration needs
positive ideas like solidarity and cohesion for integration, persecution of market principles in the long run undermines this
essential solidarity.
References:
Altvater, E,, Mahnkopf, B. (2007): Konkurrenz für das
Empire, Die Zukunft der Europäischen union
in der globalisierten Welt. Münster: westfälisches
Dampfboot.
Busse, R. (2004): Die offene Methode der
Koordinierung. Slide from a Presentation in
Düsseldorf 22.11.2004.
Council of the European Union (2006): Council
Conclusions on Common values and principles in EU
Health Systems 2733rd Employment, Social Policy,
Health and Consumer Affairs, Council meeting Luxembourg, 1-2 June 2006.
Dahlgren, G., Whitehead, M. (2006): European
Strategies for tackling social inequities in health:
Levelling up Part 2. Geneva: WHO:
European Commission, DG-SANCO (2006): Summary
report of the responses to the
consultation regarding” Community action on
health services” (SEC (2006) 1195/4 of 26
September 2006)
European Union (2006): Consolidated Version of
the Treaty on European Union and of the Treaty establishing the European Community. Official Journal of the
European Union; C 321 E/2 EN; 29.12.2006.
Hofmeister, A. (2007): Gesundheitsförderung
und Prävention als integrierende Aufgaben
europäischer Politik. Prävention und
Gesundheitsförderung Vol 2/2 pp. 105-111.
21
Izlaganja sa Simpozija
The Role of Schools of Public Health in
Health Advocacy
Christopher A. Birt, University of Liverpool, Liverpool, UK
articles such as free T-shirts encouraging, with the burgers
and crisps, etc., the desirability of taking more exercise!).
All departments of public health, whether concerned with
academic or service-related public health, should be involved
in all of the following (albeit in varying proportions), if they are
to remain fully up-to-date, effective and competent:
• teaching and training in public health,
• epidemiological, public health and health services research, and
• service public health work.
This applies no less to schools of public health than to any
other departments, but one type of service work in which
schools might become involved is indeed health advocacy –
and this might itself feed further ideas and proposals for research.
So what do we mean by public health advocacy? There are
many definitions in circulation, but here are two useful ones:
„health advocacy is the pursuit of influencing outcomes
– including public policy and resource allocation decisions within political, economic, and social systems and
institutions – that directly affect people’s lives” (1)
and
„health advocacy is an important tool and includes lobbying, political organisation and activism, overcoming bureaucratic inertia, identifying a champion for the cause,
enabling community leaders and mediating to manage
conflict” (2)
However, schools and other organisations becoming involved in health advocacy activities are likely to find a “playing
field” which is far from level! Indeed, the advertising budgets
of commercial firms which seek to sell products which might
be associated with unhealthy lifestyles will always exceed the
budgets available to those seeking to promote health. Worse,
some industries will “disguise” unhealthy advertising in advertisements for other supposedly healthy activities (for example,
various food industry firms associate publicity for unhealthy
foods – such as burgers, or potato crisps – with provision of
22
Within a health advocacy coalition, schools of public health
can provide valuable strategic leadership, especially in:
• scanning the external environment, within which the advocacy must take place (for example, by identifying other
parties active in purveying relevant messages, positive
or negative, in the relevant field),
• defining the types of organisations likely to be stakeholders
in the field, and identifying these,
• identifying the opportunities and threats which the advocacy campaign in question needs to identify and to address, and
• finding partners for involvement in any relevant health
advocacy alliance.
Within Europe, schools of public health, through acting together (perhaps through organisations such as the Association
of Schools of Public Health in the European Region (ASPHER)),
are in a particularly good position to be active in health advocacy at EU level. Determinants of health (such as nutrition,
physical environment, transport, housing, education, employment, health services, etc.) operate across all of our physical,
social and economic environments. However, at a workshop
for civil servants in 1998 it was estimated that in the EU, at
that time, referring to where decisions on health determinants
(weighted for health significance) were taken, approximately
30% of these were taken at the level of the „global economy”,
50% at EU level, with only 20% being taken at member state
level, or below. The high proportion at EU level is on account
of the fact that primary legislation takes place at EU level on
matters relating to agriculture and nutrition, and also on environmental protection, both very important health determinants.
The same applies to several other determinants of lesser significance, such as employment law. Amazingly, it is also the
case that between 70% and 85% of new legislation now affecting EU populations originates in Brussels, at EU level (3)!
Accordingly, there is plenty of scope for schools to become
involved in health advocacy at EU level. Such advocacy activity
is likely to be directed towards the European Commission and
the Parliament (including its relevant committees and intergroups), but there are already many health advocacy organisations operating in Brussels at that level, especially including
the European Public Health Alliance (EPHA), EuroHealthNet,
the European Heart Network, the European Cancer Leagues,
the European Healthcare Management Association (EHMA),
and, since early 2008, ASPHER itself. The Health Policy Forum (HPF) is the formal channel of consultation used by the
Commission for public health matters, so it is a useful channel
for advocacy; the organisations listed above are all members of
the HPF.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
As a case study, I shall refer to my own organisation, Heart
of Mersey; this can be seen from one viewpoint as a health
advocacy arm of the University of Liverpool. Influencing the
prevalence of determinants of cardiovascular diseases in Europe should be a top priority for public health schools. These
still provide the commonest causes of death in Europe. Some
countries in western Europe, which 40 years ago had very
high death rates from these conditions (such as Finland and
UK) have taken major strides towards reduction of death rates
(down in Finland in the 0-64 age group by over 80% between
1970 and 2007). Some countries, such as Germany and
Croatia, have demonstrated little change of incidence rates
over that period. However, death rates remain much higher in
central and eastern Europe, where some countries experienced
rising death rates in the 1980s and 1990s, than in west European countries.
The INTERHEART Study shows us that diet (overall) explains more than 50% of coronary heart disease death rates
(4). Meanwhile, the IMPACT model enables us to calculate
the potential health gains to be achieved in different countries
if particular dietary (or other lifestyle) changes could be
achieved (thus, in the UK, the largest future potential health
gains will be achieved through a reduction in the mean population serum cholesterol levels, with further work to reduce
tobacco smoking occupying the second place for priority in
UK) (5). This (the IMPACT Study) sets the top priorities for
Heart of Mersey`s health advocacy operations.
Heart of Mersey was very active in the successful campaign to outlaw smoking in all public indoor environments in
England (in Scotland this had already been achieved earlier).
This was done through poster advertising, demonstrations in
public places such as railway stations (figure 1), involving
friendly members of parliament in meetings, etc. Another major campaign is to make the environments of stadia (including
the healthiness of all food on sale in them) much healthier;
locally such stadia include the famous football and rugby
league grounds, and Aintree Stadium for horse-racing, where the
English Grand National race takes place. The EU is now funding
an EU healthy stadia campaign, led by Heart of Mersey, aiming
to make stadia across Europe healthier; one of the other partners is the Union of European Football Associations (UEFA).
But Heart of Mersey’s biggest area of health advocacy activity concerns diet and nutrition. Much activity is directed towards children, partly through schools. A specific low fat dairy
campaign has been directed towards children (figure 2), as
schoolchildren eat much too much saturated fat in their normal diets (in the UK, more than 40% on average above levels
regarded as safe). Heart of Mersey operates on nutrition at EU
level, owing to the importance of decisions taken there on the
Common Agricultural Policy (CAP), etc., and is a leading
member of a healthy agriculture advocacy coalition, based in
Brussels, to operate at that level (figure 3). There is, for example, a total lack of consistency between the EU`s stated public
health objectives and the continuing subsidy for production
and sale of saturated fat-rich full cream milk. In 2006 Heart of
Mersey launched a campaign to promote low fat dairy products. This was directed straight at local children, using cartoon
characters, etc., but advocacy was also applied at both London and Brussels levels. In 2007 the EU agreed to subsidise
skimmed milk for schools equally with full fat or semi-skimmed
milk, and full fat milk was banned from schools in England
from September 2006.
Figure 1. Smokefree Advocacy at a railway station
Figure 2. Bill-board advertising to support low fat milk campaign
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Indeed, the CAP itself provides a wide scope for future
health advocacy. It was designed to protect the rural economy,
and to promote European food self-sufficiency, through subsidies provided especially for beef, milk, dairy and sugar production. These subsidies have been reformed in various ways, and
in 2003 there was agreement to separate subsidy from promotion of further excess production, but there has been little
to encourage farmers to change, to any significant extent, what
they produce (although there has recently been some encouragement for more fruit and vegetable production). The CAP
still results in:
• over-consumption of saturated fat-rich beef,
• over-consumption of saturated fat-rich dairy products,
• consumption of saturated fat-rich cakes, pies, pastries, etc.,
• under-consumption of fruit, vegetables and cereals,
• under-consumption of vegetable protein products containing „healthy” fats, and
• high incidence and death rate from cardiovascular diseases and cancers (6).
23
Izlaganja sa Simpozija
Further reforms of the CAP are due in 2013, and health
advocacy in advance of this should seek to ensure that this
time CAP reform:
• must be responsive to health requirements,
• must guarantee health protection requirement of Article
152 of the amended Treaty of Rome,
• must ensure support for production and promotion of
healthy foods (e.g. to increase consumption of fish and
vegetable protein, fruit and vegetables),
• must promote health and welfare in rural areas, especially in the new member states,
• should encourage the food industry to produce and promote healthy food, and
• must not damage developing countries.
Finally, therefore, points for further discussion within schools
of public health, and between them, should include:
• what roles have schools of public health in service public health?
• do staff in schools of public health share with colleagues
working at service level ethical responsibility for levels of
health in local populations?
• are schools of public health equipped with skills, etc.,
for leadership in health advocacy?
• how should schools of public health teach health advocacy?
• how much priority should ASPHER give to health advocacy at EU level?
References:
1. The Advocacy Institute (www.advocacy.org).
2. Ministerial Statement for the WHO Fiftth Global
Conference on Health Promotion, Mexico City,
2000.
3. Birt C, unpublished research.
4. Salim Yusuf et al . Effect of potentially modifiable risk
factors associated with myocardial infarction in 52
countries (the INTERHEART study). Lancet 364
9437, 11 Sept 2004.
5. Unal et al. J Clin Epid 2005 58 733.
6. Birt C, A CAP on Health? Faculty of Public Health,
London, 2007, ISBN 1-900273-25-X.
Figure 3. Advocay on CAP reform
with the EU Agriculture Commissioner;
also showing the President of the UK
Faculty of Public Health, the MEP who
chairs the Parliamentary Agriculture
Committee, and the author
24
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
Public Health and the Role of Schools
of Public Health
Lennart Köhler, Nordic School of Public Health, Göteborg, Sweden
The changing focus of Public Health
The content and focus of Public Health is continuously
changing, according to the actual perceptions of health problems and the opportunities to improve health through new discoveries or technologies. Over the last 30 years I have seen
these changes clearly in my activities in teaching, research and
administration of Public Health in various arenas.
Originally broad in its concept and mission Public Health was
for a long time reduced to sanitation and hygiene. In the 20th
century, it was again extended and now includes a wide range
of activities, reflecting the diversity of conditions and factors,
which determine health and well-being of today’s populations.
The 1970’ and 1980’s were crucial in many ways for the
development of Public Health thinking. The WHO strategy HFA
2000 was born, and it has had an enormous impact on Public
Health, all over the world and not least in Europe.
And then in 1988, the Acheson Report brought life into
Public Health, increased the general interest in the topic, and
made it into a movement. In 1989, in my presidential speech to
the General Assembly of ASPHER, I called it just that: „Public
Health – a Movement of its time”. I saw it as a Movement, because so many groups and sectors in society were now involved
that it had reached a level of mass movement: the number of
institutions working in the field of Public Health, in teaching,
research and consultancy were practically exploding all over
Europe. In countries, regions and municipalities strategic thinking in health care became more Public Health oriented.
I called it a Movement also because the concept of Public
Health was not the same as it had been before; it had got a
new meaning, including tasks, methods and solutions that differed from before. We were leaving the “Old Public Health”,
and entering into the era of the ”New Public Health”.
„The Old Public Health” was concentrating on the sanitary
idea, where health hazards were said to be drained away,
burned or buried. While this, for its time, was a very important
strategy, it soon became evident that it was not enough or even
adequate to deal with the challenges created by the new problems
of the health services that were emerging. These new problems
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
included a changed morbidity, development of new technologies in combination with increased limitation of resources and,
thus, need for previously unknown strategies for prioritisations,
resource allocations and consequently for new management
skills.
These challenges were clearly to be seen as a general problem of society, where sectors outside the medical boundaries and
the health care services were playing an important role. The
solution of these new aspects of population health became the
renaissance of Public Health, which meant a multi-professional,
multi-disciplinary and multi-sectoral approach. But instead of
focusing on the traditional sanitary aspects, the relevant approaches now were social, humanistic and natural sciences, still
in combination with medical sciences, a model that was called
the „New Public Health”. Common for the old and the new
Public Health were that they both identified and tried to solve
health problems, which were essential for people but which
could not be solved by medicine alone. Consequently, they used
methods and strategies that were not taught in medical schools.
Contrary to the Old Public Health the new Public Health has
been very successful in penetrating into the traditional fields of
medicine, in all the three areas of Education, Research and
Practice, but particularly in the field of training and education.
Schools of Public Health and ASPHER
Although we have witnessed an explosion of graduate and
postgraduate training opportunities at many universities and
colleges it is the Schools of Public Health which have for long
time been the primary focus of education and training in Public
Health, all over the world. By 1971, the World Health Organization reported on 121 institutions in 44 countries, by 1984
there were 244 teaching institutions in 54 countries, and by
2006 375 Schools of Public Health exist in the world.
In some cases they have been created as new institutions to
meet an identified need within a country or a local area. In other
cases it has been a regrouping of separate existing entities,
which may not have been functioning particularly effectively,
into one more purposeful cooperative enterprise. Other institutions have been found to require reconstruction and expansion
in order to better meet the needs of the field.
The Public Health training institutions offer a wide range of
degree programs, the most common being Master of Public
Health (MPH), sometimes in combination with other degrees
such as MD/MPH. In some schools it is possible to focus the
training on specialized areas of Public Health, such as Maternal and Child Health, Women’s’ Health, Dental Health, Mental
Health, Nutrition, Environmental Health, Health Promotion.
The explosion of training opportunities at universities and
Schools of Public Health has led to the creation of special organizations, both national societies and international associations, with the ambitions to support the development of strong
training environments. In Europe the Association of Schools of
25
Izlaganja sa Simpozija
Public Health in the European Region (ASPHER) was founded
in 1966, in scope and purpose similar to the older American
Association of Schools of Public Health (ASPH) from 1953.
Public Health ideas and methods have also entered the curricula of medical and nursing schools. And it suffice to look at
the content pages of medical journals to realise that epidemiology, health economy and even qualitative methods nowadays
are common approaches in medical research.
You cannot discuss Public Health training in Europe without
mentioning ASPHER and its development. When the Schools
of Public Health were few and weak, ASPHER was also weak.
ASPHER was still a boys’ (and girls’) club meeting every second year for very pleasant congregations, but in-between nothing much happened. But it was realised more and more that
ASPHER in that shape was not strong enough to help develop
the new Schools of Public Health that were now emerging in
Europe. A professional organisation was needed with strong
ambitions, clear goals, substantial capacity and solid structure,
i.e. exactly what ASPHER was not.
The first opportunity to enter the road towards professionalism was offered by WHO, which saw training and education in
Public Health as an important arena to introduce and promote
its new Health for All Strategy, HFA 2000. The ASPHER Board
in turn saw the WHO Strategy as a well needed ideological
base, on which ASPHER could build a common structure for
the Public Health education, a European Master of Public
Health. The joint enthusiasm led to the start of a number of
courses, covering central topics and ideas of HFA. The plans,
however theoretically sound, failed pitifully. Few Schools were
ready for the new thinking, and nobody wanted to have their
training programmes forced upon them from above.
Other solutions had to be found. The local needs for professionals trained in Public Health meant that a new era of education was introduced and became the lever that started to lift
Public Health education and especially the Schools of Public
Health. And by creating a Peer Review System ASPHER found
a way to help them (Köhler et al 1996). And looking back on
the development of Public Health education in Europe, there is
no doubt that this PEER Reviews system was the single most
important factor that lifted the Schools of Public Health to the
strength and status that they have to-day.
As a consequence of the strongly increased demand for
Public Health education, locally, regionally, nationally and internationally, other faculties, colleges, and organizations have
discovered this virgin field. And the competition is hard. As one
of the Nordic politicians told me when I complained about decreasing number of students applying to our Nordic School of
Public Health: „You are a victim of your success”.
Well, the number is again increasing and the Nordic School
is now flourishing as never before. But that again proves that
you cannot relax, confident that everything will go on as it has
always done. The schools have to accommodate to the changes, adapt to the new thinking, and in that development see the
possibilities to lead and develop the services and other measures to protect and promote, to restore and maintain the health
of everyone in the population. We have strong political support,
at least in words if not in action, that health is the ultimate focus and prioritisation of life and society and should be the main
aim of any government. Already Cicero used this thinking as a
political lever: Salus populi suprema lex.
26
A new role of Public Health
In all European countries you can see that the efforts to
transform the Public Health ideas into practical work are now
taken seriously: National and regional institutes are created to
initiate and support Public Health projects, national and local
governments express their visions for the health of the population in Public Health terms, and numerous projects, programmes
policies are going on, all based on the New Public Health,
particularly on Health Promotion. And as a final confirmation of
its importance, the spirit of Public Health is clearly expressed
and demonstrated in the EU laws and strategies.
Forward
Well then, what more could we wish? Should we not be
content with the development so far?
We certainly should look with satisfaction on the achievements and on the present role of Public Health. But there are
some improvements to wish for and there are some caveats.
One of the things that I would like to see improved is the
rather weak position that the Schools of Public Health still have
in universities and among decision-makers. That was something that occupied the Board of ASPHER as well as individual
Schools for many years: how should the Schools increase their
efforts to reach what we called A sense of Identity, Credibility
and Responsibility; how should they develop into Centres of
Relevance as well as Centres of Excellence, in order to find
themselves not any more on the periphery of medicine but in
the centre of health. We have travelled on that road for some
time now, and we have certainly come far but we are not at the
end of the road.
The strategies that we recommended to reach those goals
included a firm and concrete mission statement in each School,
based on fundamental Public Health values and adapted to
local circumstances. There was also the conscious attempt to
find allies and partners on various levels of society and there
was the focus on the educational process, which should be
student-focussed, problem-oriented and society-based.
There are two major caveats that I see in the very fast development of Public Health. The first is the false dichotomy and
antagonism between the new and the old Public Health. Both are
necessary to cover the needs in the modern and post-modern
world. It is an interesting and perhaps ironic fact that some of
the most important contributions to the strengthening of the
new Public Health, with its emphasis on ecology, health promotion, and public empowerment, have been the Acheson Report and EU’s Amsterdam Treaty. They were both initiated by
the outbreak of old-fashioned infectious diseases, Salmonella
and Mad Cow’s Disease, respectively, manageable by mainly
traditional and old public health methods.
That means that is no way of leaving behind us the old
Public Health with its sanitary ideas. Those are badly needed
in a society that is more and more vulnerable by hygienic and
environmental hazards. So what we need now is not a new or
an old Public Health, the modern Public Health we need now
is a Comprehensive Public Health that uses both approaches
Another caveat is what I would call the exaggerated faith in
Health Promotion, i.e. the very swift and overall used strategy
of empowerment. It is not that I don’t see the efforts to enable
people to increase control over their own health as dangerous
or impossible or doubtful. On the contrary, this is the only way
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
to involve people, make them aware of their health and also to
make the health sector a truly democratic part of society. But
this is a prolonged process, and since it requires economic and
other resources to enjoy it, it is trickling down slowly in the
population, coming from the top and late or perhaps never
reaching the poorest, the least educated and the sickest part.
The professionals in the health services and the governments
will never be able to abdicate from their responsibility for their
patients and for the health of their populations. It should never
be accepted that Health Promotion and its effects are reserved
mainly for the well to do, a luxury for the upper classes. The
risk is clearly there, also in well developed countries, if the
empowerment is allowed to move ahead too fast and take over
the agenda, without matching it with professional and political
responsibility.
In conclusion I should like to repeat the words that in 1998
ended my acceptance speech when I received the Andrijar Stampar Award at the ASPHER meeting in Turin: „I strongly believe
that Schools of Public Health will have an important role to
play in the enormous and challenging task of protecting and
promoting health for all, by the 21st century and beyond”.
References
Köhler, Lennart. (1991) Public Health renaissance and
the role of Schools of Public Health. European Journal
of Public Health.1:2–9
Köhler, L; Bury, J; de Leeuw, E; and Vaughan, P. (1996)
Proposals for collaboration in European public health
training. European Journal of Public Health; 6:70-72
Public Health in England (Acheson Report). (1988)
The report of the Committee of inquiry into the future
development of Public Health function. HMSO, London
WHO (1978) Primary health care. Report of the
International Conference on Primary Health Care.
WHO, Geneva:
WHO (1986). The Ottawa Charter for Health Promotion.
First International Conference on Health Promotion.
WHO, Geneva
WHO (1993). Targets for Health for All. The Health
Policy for Europe. WHO, Copenhagen.
Action Research and Community Development
Árpád Baráth, University of Pécs, Pécs, Hungary
Historical background
Andrija Štampar (1888 – 1958) created a rather unique
paradigm in public health and community development in an
era, which I would call: The Second Age of Enlightenment. The
generic concept of „enlightenment” here also stands for liberation of mind through literacy, yet unlike centuries before, the
word „literacy” here means: health literacy. As early as in 1911,
still as a medical student in Vienna, Štampar devoted his life
and profession to promote health literacy among the poor and
the oppressed, and he called this challenge: social medicine
(Štampar, 1911).1
Štampar was not alone on the road of searching for change
both in medicine, and in the society as a whole. Among his
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
many famous contemporaries were, to name a few: Mohandas
G. Gandhi (1869-1948), one of early founding fathers of modern community development, first in South African Ashram,
then later in India, where he initiated the famous Swaraj movement to establish economic interdependence at village level
throughout India. Another was John Dewey (1859-1952), the
famous American philosopher, psychologist and educational
reformer, whose saying „What nutrition and reproduction are
to physiological life, education is to social life (...)”, became the
credo and legacy of democratic public education throughout the
20th century. Last but not least, we should not forget Antonio
Garmsci (1891-1937), one of most influential young Marxist
Italian philosophers and political theorists of the 20’s and 30’s,
who argued that all people are intellectuals and philosophers,
who take their local knowledge from life experience, and use
that knowledge to address changes and problems in society.
In short, this was the Zeitgeist, and an „invisible academy”
of liberal intellectuals and social thinkers, where A. Štampar
has born onto, belonged to, and kept working throughout his
lifetime, first in Croatia then worldwide. One of his contemporaries, Louis Adamič, a well-known American social novel writer
of that time devoted a special chapter to Štampar in his book
The Native’s Return (1934). He gave Štampar the nickname
1
Štampar wrote an article under this title when he was still a medical
student in Vienna. There he outlined all his socio-medical ideology
and aims to which he remained faithful all his life. The article was
published in Zora, No 3 (1911) 126-131. (ref. Grmek, 1966: 53)
27
Izlaganja sa Simpozija
„Doctor Hercules” because Štampar appeared to him as „a sort
of twentieth-century Hercules with an M.D. degree from the
University of Vienna who, instead of Augean stable, had
cleaned up in amazingly short period vast disease-ravaged regions of his country.” (Grmek, 1966: 34).
The legacy of A. Štampar’s visionizing
„social pedagogy” in our time
Štampar’s writings can be taken as a gallery of key concepts
referring to what we would call today „health promotion”,
„community development” or the like. One of his key concepts
was: social pedagogy. What Štampar actually meant under this
term, the best is to quote him from one of his articles, called,
Social therapy (Štampar, 1919-1920):
„Social pedagogy. The third factor of social therapy is social
pedagogy (...):2 Education has so far been strictly individualistic
neglecting the true social needs, and it has naturally resulted
in the present-day brutal egotism which cannot but worsen
our public health standards. We have a collective mental
awareness just as the individual one; individual pedagogy
should be replaced by the social one on the basis of the state
cultural policy, without which no social therapy is possible.
Only when education and culture become a common possession of everybody, especially when particular attention is paid
to the formation of character, will social therapy radically improve public health. […] Moral and character are therefore of
crucial importance to public health.” (cit. Grmek, 1966: 88)
If we take out Štampar’s rather ambiguous discourse on
„eugenics”, as much a controversial topic both in his time and
now (Carlson, 2001), we can discover two generic concepts in his
early writings. One is his strong ideological resistance towards
all and any forms of, what he called, „strictly individualistic” modes
of education. In this respect his idea on „social pedagogy” parallels both with Dewey’s democratic educational philosophy, and
with Gramsci’s radical critique of „cultural hegemony”. Another
message implied here is Štampar’s strong ideological commitment to the perspectives and impact of moral components of
education without which, as he wrote, „no social therapy is
possible.” If we look at today’s education systems, including
the tradition of formal, mainly school-based health education,
Štampar’s early observations can be taken as a prophecy many
years ahead simply because the educational systems of our,
both modern and post-modern, times are still individualistic
and elitist, and missing a moral and democratic component
more then ever before (see Bloom, 1987; Chomsky, 2003).
the British-American ‘Settlement House Movement’ way back
from the nineteenth century (Turner, 2005). Last but not least,
we have the art & science of community health nursing as one
of first professions in the history of public health, with the mission of not only looking after sanitation, prevention of infectious
diseases and housing conditions in a community, but addressing
problems through policy change (Morong, 2008). The meeting
of these three disciplines in the second half of the past century,
along with others of the same or similar mission, such as community psychology, has been recognized during the past 50
years or so under the generic name: community development.
(Biddle and Biddle, 1965)3
The contemporary literature on community development
mainly deals with three mutually overlapping, but still distinctive
models of planned social change. Jack Rothman called them
(Rothman, 1968, 1974):
• Model A: Locality Development;
• Model B: Social Planning;
• Model C: Social Action.
The difference between these three models lays in the query
who initiates social change, in whose interest, and by what
means? The first (A) model would capture the roots of social
change in spontaneous, popularly called, „grass-roots” community initiatives; the second (B) model would feature the modes
of social change initiated by the welfare state through social
policy & administration; and finally, the third (C) model would
capture a rather wide range of radical political initiatives to restore social justice, and to empower the oppressed.4
If we flash back these three premises of social change onto
Štampar’s life work, a host of challenging questions arises. We
can ask: „which” one of them would fit the best Štampar’s
3
The rediscovery of Štampar’s „social pedagogy” in
community based action research
There are many disciplines today that echo, in one or other
way, Štampar’s and his contemporaries’ early visions about
public health and social change. However, there are only a few
of them that, beyond rhetoric, take direct action and care for
local communities both in theory and praxis (Bourdieu, 1994).
One of them is social pedagogy with its rather long tradition in
German educational philosophy to help the poor (Smith, 2007).
Another is community social work with its ideological roots in
2
Note: For the first two components of „social therapy” Štampar considered Eugenics and Social hygiene.
28
4
Note: Someone may argue that health education should be included
in this list. It is true that health education has recently re-emerged
with new perspectives, and still plays an important role in the realms
of health promotion and disease prevention, particularly in less developed parts of the world. (see Campbell, 1985; Donev et al.,
2007). However, there are at least two rather strong reasons for not
listing here health education as a component part of contemporary
community-building disciplines. First, health education is still a
mainly „school based” teaching-learning process, and it is subject to
the same critique that applies to the entire system of traditional formal education model. As one critiques points out: „The hidden curriculum of individualism in health education is attached on the
ground that it fails to acknowledge the structural inequalities in society which effectively determine the health of individuals.” (Hyland,
1988). Secondly, and perhaps more importantly, the school curricula of health education as of today are still heavily biased towards
medical models of health and illness. Consequently, the key question
is: what is the purpose of health education in contemporary society
anyway. „Is the role of health education to communicate research
based information or to advocate for social change?” ask the authors,
Throckmorton and Blakeslee (2004).
Note: J. Rothman’s three-way classification of modes and modalities
of social change stands not alone in the literature. Among the European social philosophers, for instance, Jürgen Hamermas wrote first
in early 60’s about three perspectives of social change: (a) interaction – mutual understanding, (b) work – technical control, and (c)
power/domination – emancipation (Habermas, 1962). Rothman’s
contemporaries, Chin and Benne (1969) also call attention to three
modes of social change: (a) normative – reeducative, (b) rational –
empirical, and (c) power – coercive. And finally, Crowfoot and Chesler
(1974) label the three strategies of social change: (a) countercultural, (b) professional-technical, (c) political.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
early visionizing social medicine as a promoter of global social
change? Or, „which” of the three perspectives for social change
he might have had in mind, when only 31 years old he became
the principal of the former Yugoslav Health Service in Belgrade?
Or later, when under King Alexander’s dictatorship, in 1930,
he suddenly put a stop to his work at the Ministry of Public
health, and in 1931 refused to enter the government? And finally, which of the three models of social change would Štampar
support today, if he were still with us?
All these questions can help to reflect back to the legacy
Štampar’s ideological commitment to locality development. His
early visionizing of „social pedagogy” now-days would certainly
belong to a newly emerging research paradigm, what is called
action research and community building for health (see Baráth
et al., 2007; Minkler, 1997).
Action research is known by many names, including participatory research, collaborative inquiry, emancipatory research,
action learning, or contextual action research, but all are variations on the basic theme – „learning by doing”. We prefer to use
the term participatory action research (PAR). Formally defined:
„(…) participatory action research is research which involves
all relevant parties in actively examining together current action (which they experience as problematic) in order to change
and improve it. They do this by critically reflecting on the historical, political, cultural, economic, geographic and other
contexts which make sense of it.” (Wadsworth, 1998: 13)
There are two unique features of this research paradigm.
One is that it stresses the importance of co-learning of the researchers and an entire community about the perspectives of
social change. Another feature is that, unlike conventional academic-based (deductive) research process with its arbitrary
chosen „beginning” and „end” in time, action research is an
ongoing creative and cyclical (ever recurring) process of search
for practical concerns of people in an immediate problematic
situations with a twin goal: One is to help them in uncovering
and resolving own daily problems in a more effective and
meaningful way, and another is to advance scientific understanding of people’s real-life problems as they see and cope
with them in settings, where they actually live together, work
and help each other as a community.
Conclusion
A tribute to Andrija Štampar should start with recognizing his
early and life-long moral commitment to „social pedagogy” as
a field of intellectual and professional mission to help the poor
and powerless in the society. If he were sill with us, he would
be again-and-again „Doctor Hercules”, yet this time probably
not only in the field preventive medicine, but in the realms of
action research as well, as one of newly emerging paradigm in
enabling ordinary people to maintain and create health communities both for themselves and for generations to come.
References
Baráth, Á. et al. (2007) (eds.). Building healthy Roma
communities. Training manual. Brussels:
IOM – International Organization for Migration.
Biddle, W.W., Biddle, L.J. (1965). The community
development process: The rediscovery of local initiatives.
New York: Holt Rinehart.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Bloom, A. (1987). Closing of the American mind.
New York: Simon & Schuster.
Bourdieu, P. (1994). Raisons pratiques. Sur la theorie de
l’action. Paris: Édition du Seuil.
Campbell, G. (1985) (ed.). New directions in health
education. School health education and the community
in Western Europe and the United States. LondonPhiladelphia: The Palmer Press.
Carlson, E. A. (2001). The unfit. A history of a bad idea.
New York: Cold Spring Harbor Press.
Chin, R., Benne, K. D. (1969). General strategies for
effective change in human systems. In: W. G. Bennis et al.
(eds.). The Planning of Change. New York: Holt, Rinehart
and Winston, 32-59.
Chomsky, N., Otero, C. (2003) (eds.) Chomsky on
democracy & education. New York: Rutledge.
Crowfoot, J. E., Chesler, M. A. (1974). Contemporary
perspectives on planned social change: A comparison.
The Journal of Applied Behavioral Science, 10 (1974),
278-303.
Donev, D., Pavleković, G., Zlatel Kragelj, L. (2007) (eds.)
Health promotion and disease prevention.
Skopje: Hans Jacobs Publishing Company.
Grmek, M. D. (1966) (ed.). Serving the cause of
public health. Selected papers of Andrija Štampar. Zagreb:
Andrija Štampar School of Public Health, Medical Faculty,
University of Zagreb.
Habermas, J. (1962). Strukturwandel der Öffentlichkeit.
Darmstadt: Hermann Luchterhand Verlag.
Hyland, R. (1988). Values and health education: A critique
of individualism. Educational Studies. 14(1): 23-31.
Minkler, M. (1997). Community organizing and
community building for health. New York: Rutgers State
University Press.
Morong, A. (2007). Community health nursing. http://
www.scribd.com/doc/6541988/Community-HealthNursing-p1 (Retrieved on January 11, 2009)
Rothman, J. (1968). Three models of community organization practice. In: Social Work Practice 1968. New York:
Columbia University Press, 1969.
Rothman, J. (1974). Planning and organizing for social
change: Action principles form social science research.
New York: Columbia Press. http://www.bioportfolio.com/
indepth/Community_Health_Nursing.html (Retrieved on
January 11, 2009)
Smith, M. K. (2007). „Social pedagogy”. The Encyclopedia
of Informal Education. http://www.infed.org/biblio/b-socped.
htm (Retrieved on January 11, 2009)
Throckmorton, W., Blakeslee, D. (2004). Health education
as social advocacy: An evaluation of the Proposed Montgomery County Public School Health Education Curriculum.
© 2004 Warren Throckmorton & David Blakeslee. www.
drthrocmorton.com
Turner, F. J. (2005). Canadian Encyclopedia of Social
Work. Waterloo: Wilfrid Laurier University Press.
Wadsworth, Y. (1998) What is Participatory Action
Research? Action Research International, Paper 2. http://
www.scu.edu.au/schools/gcm/ar/ari/p-ywadsworth98.html
(Retrieved on January 14, 2009)
Wikipedia (2009). Eugenics. http://en.wikipedia.org/wiki/
Eugenics (Retrieved on January 11, 2009)
29
Izlaganja sa Simpozija
From Community Participation to Community Action
– Experiences from Slovenia
Lijana Zaletel-Kragelj1, Branislava Belović2, Jerneja Farkaš-Lainščak1, Janet Klara Djomba1,3
1
Chair of Public Health, Medical Faculty, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
2
Regional Institute of Public Health Murska Sobota, Murska Sobota, Slovenia
3
CINDI Slovenia, Community Health Centre Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
INTRODUCTION
Slovenia is a small Central European country with 2 million
inhabitants, living in an area of only about 21,000 square kilometres. It is located to the south of the Alps, west of the Pannonian Plain, and north of the Mediterranean Sea. It borders
Austria in the north, Hungary in the east, Italy in the west, and
Croatia in the south-east. Despite its size, it exhibits remarkable
diversity between its regions in several aspects, natural, geographical, historical, economical, demographical, and social (1,2).
Besides these differences, there are also differences in the health
of the population. The most unfavourable situation in terms of
mortality was observed in the east Slovenia, especially in the
most north-eastern part (3,4), called Pomurje with its centre Murska Sobota (Figure 1).
Figure 1. Nine health regions of Slovenia with standardized
death rates per 100,000 of population in 2001 (4).
30
At the end of the last century death rates among the nine
health regions of Slovenia were considerable (3). In 1996, for
example, the death rates per 100,000 population varied from
754 in the west (Koper Health region) to 984 and 1,051 in the
east (Maribor and Murska Sobota Health Regions, respectively),
while in the central part (Ljubljana Health Region) the rate was
797. In 2001 these values changed a little, with only a slight
downward tendency (Figure 1) (4). The situation worsened towards
the north-eastern parts. This situation in mortality rates was
mainly attributable to chronic non-communicable diseases,
with cardiovascular diseases as a leading group of causes of
death (3). It was well known that it could be reduced by tackling
different risk factors.
Many different international programs were designed and
implemented in the last three decades to combat chronic noncommunicable diseases. One of such programs is Countrywide
Integrated Non-communicable Diseases Intervention program
(CINDI) of the World Health Organization (WHO), Regional Office for Europe (5), which started in the 1980s (5). Intervention
measures target the population in general and high-risk groups
and are implemented according to the common protocol (5),
preferably on a country level. The CINDI strategy aims to reduce
the burden of chronic non-communicable diseases primarily by
discouraging an unhealthy lifestyle. The measures are supposed
to be implemented through national or regional chronic noncommunicable diseases prevention policies with a clear link to
general national health policies, and lead to the improvement
of individual risk by decreasing biological risk factors (obesity,
increased arterial blood pressure, and abnormalities in lipid
and carbohydrate metabolism) (6). The most frequently used nonpharmacological interventions for chronic non-communicable
diseases control are smoking cessation; stress management;
salt, calories and saturated fats intake reduction; vegetable and
fruit consumption; physical activity increase; and alcohol intake
reduction (7). Given the experiences of Finland (North Karelia) and
Lithuania, the CINDI program could be extremely successful (8).
Changing the traditional lifestyle is one of the most important elements in reducing the unhealthy behaviours of different
kinds but is extremely difficult, as a process is long lasting and
tightly bound to the political and economical situation of a
country (9). In unfavourable socio-economic circumstances, the
preservation of traditional lifestyle is endorsed and can be reduced only by strong multi-sectorial engagement (10). Such conditions existed in Pomurje region (1,2).
With this background, Pomurje region became the first region in Slovenia to pilot a broad investment for health approach
in tackling the health behaviour and social determinants for
reducing the burden of chronic non-communicable diseases.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
In spring 2001 it was decided to launch a multidisciplinary
and multi-sectoral project in this region. It was entitled „Mura”,
after the name of the river that dominates this part of Slovenia.
It was launched in wide and opened regional partnership (11)
including Regional Institute of Public Health Murska Sobota
(coordinating body), community health care centres, regional
hospital, health spa resorts, schools, kindergartens, regional and
local development agencies, food industry, Regional Tourist Association, etc. It was aimed at identifying, developing, implementing, and strengthening best practices in the field of socioeconomic and environmental development for achieving better
health and quality of life for the people in the Pomurje region (11).
Accordingly, following fields of action were identified:
• agriculture and tourism,
• education, knowledge and research,
• healthy environments,
• new employment opportunities,
• revitalising the cultural heritage, and
• improvement of lifestyle through health promotion.
activity behaviour of the population (12-14). The approach of
performing programme activities by multidisciplinary team in
local communities, i.e. in environment of residence of participants, that enhances their active role and empowers them to
maintain and enhance their health, is used.
Practical work mostly includes demonstration, preparation
and degustation of food, gymnastics, risk factors measurements, fitness test, 2 km walking test, walkings, establishment
of the demonstration garden, exhibition, theatre performance,
events, etc (12). In Figures 2-5 some of activities are presented.
a)
It was a result of implementation of the WHO concept of
Investment for Health at the local level. The project soon grew
into the programme (11).
TACKLING THE BURDEN OF CHRONIC
NON-COMMUNICABLE DISEASES IN POMURJE
REGION - THE „LET’S LIVE HEALTHILY” PROGRAMME
INTRODUCTION
One of the most important parts of the „Mura” programme
was the health promotion project entitled „Let’s Live Healthily”
(12)
, but soon it grew out of this frame and became an autonomous programme.
„Let’s Live Healthily” is a health promotion programme in
local rural community (12), using some elements from similar
successful intervention programmes from Finland (8).
The pilot project was applied in Beltinci Community within
eight local communities (11,12). Due to the successful pilot implementation of the programme, the regional Institute of Public
Health Murska Sobota started further development of the approaches and topics, and integration of the programme into
new local communities in the Pomurje region. It has been implemented in 50 local rural communities over eight years.
AIMS AND GOALS
b)
Figure 2. Education and empowerment of local coordinators,
and b) transmission of general knowledge of healthy habits
from coordinators to a population.
a)
b)
Figure 3. Booklets about healthy nutrition and physical activity
in a) Slovene language, and b) in Hungarian - a language of a
minority living in Pomurje region.
The aim of the programme is to improve health and to prevent or reduce the exposure to risk factors and diseases (cardiovascular diseases, cancer, diabetes, obesity, diseases of
musculoskeletal system) through healthy lifestyle promotion
with emphasis on encouraging people to play an active role in
improving their health. With regards to health prevention activities, specific socio-economic and cultural circumstances are
taken into consideration.
CHARACTERISTICS OF THE PROGRAMME
The intervention „Let’s Live Healthily” programme addresses
adult population from rural local communities. The activities
are primarily focused in changing the nutritional and physical
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
a)
b)
Figure 4. Active involvement in activities: a) in food preparation, and b) walking.
31
Izlaganja sa Simpozija
Figure 5. A large group of Pomurje
inhabitants of different age groups
engaged in physical activity.
Another key characteristic of the programme is inclusion of
all structures of the local community into the programme, being
local administration, health station, pharmacy, school, kindergarten, local societies and associations, catering industry, trade,
church, local coordinators, and other important local stakeholders in the community.
The „Let’s Live Healthily” programme is an example of established connection between the health promotion programme,
and other programmes and activities for enhancing health of
the population. They complement each other and have synergistic effects.
At the moment, sustainability of the programme that is of
enormous importance of its successfulness is ensured by funding by the Ministry of Health of the Republic of Slovenia and
regional Institute of Public Health Murska Sobota, as well as by
local communities, nongovernmental organizations, and local
self-aid groups.
The „Let’s Live Healthily” programme is described in details
in a special publication entitled „A story about Let’s Live Healthily
programme” (12).
COULD THESE ACTIVITIES BE EFFICIENT?
In only a couple of years presented activities offered several
extremely positive results. According to the first analysis of the
CINDI Health Monitor survey 2004 (which served as an efficiency evaluation tool for activities), it was shown, for example,
that prevalence of every-day consumption of sweet soft drinks
decreased from 42.9% in 2001 to 29.1% in 2004 (15). The
same study also showed a strong shift to more healthy behaviour in use of fat for food preparation. The percent of people
using lard in everyday cooking decreased from 30.3% in 2001
to 20.8% in 2004 while the percent of people using olive oil
increased from 7.1% to 15.2%. Unfortunately, the comparison
in physical activity behaviour was impossible since in 2004,
the long last-7-days self-administered format of International
Physical Activity Questionnaire (IPAQ) was used instead of the
short last-7-days self-administered format (16) in order to distinguish between physical activity from different sources (leisure
32
time activities, housekeeping work, physical activity at the work
place, and transportation physical activity). Results of another
study, also based on CINDI Health Monitor and CINDI Risk
Factors/Process Evaluation methodology, showed considerable
improvement not only in health behaviours but also in some of
the physiological risk factors. For example, 1 year after the start
of the programme in the Beltinci community, the average total
cholesterol decreased for about 5%, as well as average systolic
and diastolic blood pressures (13). All these changes were statistically highly significant (13,15). The results are very promising
and stimulating for people susceptible to them, but sustainability is under question, as Slovenia is still in a time of transition
and priorities are changing all the time.
THE SPREAD OF THE CONCEPT AND
ITS IMPORTANCE
Today, the „Let’s Live Healthily” concept currently operates
in 50 communities in Pomurje region. Identified as a good
practice, it has been spread to approximately 30 local communities in other regions in Slovenia (12,17,18), and also operates
at the national level as part of the implementation of the nationwide strategy for prevention of cardiovascular diseases (14). Regional Public Health Institutes in other regions of Slovenia still
continue to involve new communities. It was also piloted in a
neighbouring community in Hungary (11).
The „Let’s Live Healthily” concept was presented to professional public also at numerous conferences in Slovenia and
abroad (Hungary, Wales, Croatia, Macedonia, and to European
Commission). Supporting implementation in Pomurje, a health
promotion network was established. The network involves more
than 140 professionals (experts and local coordinators) from
various institutions, non-governmental organisations and local
communities (11). It is also presented at the WHO Web Page (19).
It became famous, and in the near future a documentary film
that will introduce the concept to a wider public of European
Union will be finished
The importance of these activities is enormous, and experiences learned are incorporated also in „Health promotion strategy
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Izlaganja sa Simpozija
and action plan for tackling health inequalities in the Pomurje
region” (20).
CONCLUSIONS
We could conclude that the „Let’s Live Healthily” programme
is exceptional, especially because it changed in an extremely
short time the attitudes and behaviour of the Pomurje adult
population on a collective level, and provoked one of the most
noticeable changes in the last decade. This concept has literally pushed the Pomurje region to start moving, in terms of
thinking, and in terms of physical activities. Rural inhabitants
started to be aware of the importance of healthy lifestyle,
healthy nutrition, physical activity, and self-esteem. The effects
of the project can be noticed everywhere. What was a few
years ago just a vision became a reality. We can conclude, that
a project has grown to a movement, to a kind of a new “believe” in a new way of life of Pomurje population. Even more,
today this is true also for many other parts of Slovenia.
References
1. Hanžek M, editor. Human development report.
Slovenia 1999. Ljubljana: Institute of Macroeconomic
Analyses and Development and United Nations
Development Program; 1999.
2. Javornik J, Korošec V, editors. Human development
report. Slovenia 2003. Ljubljana: Institute of Macroeconomic Analyses and Development and United
Nations Development Program; 2003.
3. Šelb J, Kravanja M. Mortality [in Slovenian].
Zdravstveno Varstvo. 2000;39 Suppl:5-18.
4. Institute of Public Health of the RS. Health yearbook
2001 [in Slovenian]. Ljubljana: Inštitut za varovanje
zdravja Republic of Slovenia; 2002.
5. World Health Organization; Regional Office for Europe.
Countrywide Integrated Noncommunicable Diseases
Intervention (CINDI) programme. Available from:
http://www.euro.who.int/CINDI. Accessed:
10 March, 2009.
6. World Health Organization; Regional Office for Europe.
CINDI Countrywide Integrated Non-communicable
Diseases Intervention Programme. Protocol and
guidelines for monitoring and evaluation procedures.
Berlin: Springer-Verlag; 1987.
7. World Health Organization; Regional Office for Europe.
High blood pressure management. Report on a WHO
training seminar. Barcelona, Spain, 24–26 October
1996. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe;
1996.
8. Puska P, Tuomilehto J, Nissinen A, Vartainen E
(2001) The North Karelia project. 20 year results
and experiences. Helsinki: National Public Health
Institute, 2001.
9. Wilson AJ, Oldenburg BF, Lopez AD. Targeted
approaches for reducing inequities in chronic disease.
MJA. 2003; 179:231–232.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
10. Oldenburg B. Preventing chronic disease and
improving health: broadening the scope of behavioural
medicine research and practice. Int J Behav Med.
2002; 9:1–16.
11. Buzeti T, Maučec Zakotnik J. Investment for health
and development in Slovenia: programme Mura.
Murska Sobota: Center za zdravje in razvoj, 2008.
Available from URL: www.eu2008.si/si/News_and_
Documents/Fact/March/0310_publikacija.pdf.
Accessed March 7, 2009.
12. Belović B, Mesarič E, Krajnc Nikolić T, Jovanović J,
Verban Buzeti Z. A story about Let’s live healthily
programme. Murska Sobota: Zavod za zdravstveno
varstvo Murska Sobota, 2008. Available from
URL: http://www.zzv-ms.si/en/home/index.htm.
Accessed March 7, 2009.
13. Zelko-Peterka E, Zaletel-Kragelj L. Local community
health enhancing programme assessment. The case
of Beltinci community (in Slovene). Slov Kardiol.
2005; 2:8–12.
14. Fras Z, Maucec Zakotnik J. Life-style interventions
in primary health care - implementation of Slovenian
CINDI approach as a national strategy for prevention
of coronary heart disease. In: International conference:
promoting health through physical activity and
nutrition. Radenci, Slovenia, April 18–21, 2002.
Final programme: abstracts and papers. Ljubljana:
CINDI Slovenija, 2002. p 87–93.
15. Zaletel-Kragelj L, Maucec Zakotnik J, Belovic B.
Assessment of health promotion activities in Health
region Pomurje. First results of “CINDI Health Monitor
Slovenia 2004” (in Slovene). In: Fras Z (ed) Slovene
Forum for cardiovascular diseases prevention 2005:
book of articles. Ljubljana: Zdruenje kardiologov
Slovenije, 2005.p. 27–32.
16. IPAQ Group. International Physical Activity
Questionnaire. Available from: http://www.ipaq.ki.se/.
Accessed: March 10, 2009.
17. Regional Public Health Institute Kranj. Let’s live
healthily [in Slovene]. Available from URL:
http://www.zzv-kr.si/Content.aspx?page_id=89.
Accessed March 7, 2009.
18. Regional Public Health Institute Ljubljana. Let’s live
healthily - Komenda [in Slovene]. Available from
URL: http://www.zzv-lj.si/index.php?page=static&item
=333&get_treerot=29 Accessed March 7, 2009.
19. World health Organization. Socioeconomic
determinants of health. Slovenia, Programme MURA.
Available from URL: http://www.euro.who.int/
socialdeterminants/invest/20080417_8.
Accessed March 7, 2009.
20. Belović B, Buzeti T, Krajnc Nikolić T, Vernaillen N,
Van Den Broucke S, Činč M, Zupančič A. Health
promotion strategy and action plan for tackling
health inequalities in the Pomurje region. Murska
Sobota: Zavod za zdravstveno varstvo Murska Sobota,
2007. Available from URL: http://www.zzv-ms.si/si/
zdravje-razvoj/documents/HealthFIN-tisk.pdf.
Accessed March 7, 2009.
33
Dnevnik s putovanja 1931.-1938.
Promoviran Štamparov Dnevnik s putovanja
1931.-1938. i otvoren stalni postav izložbe
Dan Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar obilježen je 2. listopada 2009. godine
svečanim programom koji je u cijelosti bio posvećen dr. Andriji Štamparu.
Akademik Zvonko Kusić, tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU, akademik Marko Šarić, recenzent knjige,
prof. dr. Damir Agičić, predstavnik Izdavačke kuće Srednja Europa i prof. dr.
Jadranka Božikov predstavili su knjigu
Andrije Štampara Dnevnik s putovanja
1931. – 1938.
Knjigu su uredili dr. sc. Željko Dugac
i akademik Marko Pećina, a zajednički
su je izdali Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, Razred za medicinske znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski
fakultet, Škola narodnog zdravlja Andrija
Štampar i Izdavačka kuća Srednja Europa.
Štampar je pisao Dnevnik u vrijeme kada
je kao ekspert međunarodnih zdravstvenih organizacija putovao po Aziji i Africi,
ali i po nekim europskim zemljama, a
punio ga je zapažanjima o krajevima i
ljudima koje je sretao na putovanjima,
često i vlastitim promišljanjima, ponekad
vrlo osobnim, o svojoj djeci koja su ga
čekala da se vrati ili o pokojnoj supruzi.
Dr.sc. Željko Dugac i prof.dr.sc. Damir
Agičić na promociji Dnevnika
2. listopada 2009.
34
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Dnevnik s putovanja 1931.-1938.
No, glavnina knjige, koja je objavljena
na čak 839 stranica, s brojnim ilustracijama i s pripadajućim CD-om, posvećena
je burnim događanjima zadnjeg desetljeća prije izbijanja Drugog svjetskog rata,
od talijanske okupacije Abesinije, odnosno
Etiopije, Japansko-kineskog rata, sovjetskih pokušaja da ubrzano industrijaliziraju zemlju ali i pojava diktatura u Italiji i
Njemačkoj. Uz ta svjetski važna i poznata zbivanja, Štampar se u svojim dnevničkim zapisima bavio i sudbinom malih
ljudi, a posebno su ga zanimali seljaci, u
svim zemljama koje je obišao.
Naravno, uz seljake sretao se i sa
tada glasovitim znanstvenicima, posebno liječnicima, pa s diplomatima, ministrima i predsjednicima i o mnogima je
ostavio vrlo oštroumne zapise. Opservirajući probleme ljudi suočenih s ratom,
neimaštinom, bolestima i nizom osobnih
tragedija, često se u Dnevniku vraćao i
sudbini svoga naroda, a posebno svoje
obitelji.
Dr. sc. Melina Lučić, autorica izložbe
Hrvatskog državnog arhiva Andrija Štampar (1888-1958) otvorila je izložbu koja
se sastoji od većeg broja panoa na kojima su riječju i slikom predstavljeni važni
momenti iz života i rada dr. Štampara.
Izložba je postavljena u Školi narodnog
zdravlja kao stalni postav.
Duško Popović
Posjet Mraclinu u prigodi proslave Dana Škole
i triju značajnih obljetnica 4. listopada 2008.
U prigodi proslave Dana Škole i triju značajnih obljetnica 4. listopada 2008. godine posjetili smo Narodni dom i Zdravstvenu stanicu
koja radi u prizemlju zgrade izgrađene Štamparovom zaslugom i sredstvima Rockefellerove zaklade. Lijepa jednokatnica građena je od
1927. do 1929. godine na mjestu isušene bare Krke. Zgrada je postala simbol jednog vremena i sveouhvatne intervencije u zajednici
koju je tada provodila Škola narodnog zdravlja uz sudjelovanje lokalne zajednice.
O tome najbolje govori pjesma „Naša Zgrada” koju je spjevao i recitirao Mraclinac g. Stjepan Čunčić. Zlobnici kažu da je zgrada morala biti podignuta na mjestu nekadašnje bare Krke jer Mraclinci nisu
htjeli dati zemlju za gradilište. Godine 2007. zgrada je temeljito obnovljena sredstvima Zagrebačke županije o čemu pjeva g. Čunčić spominjući u pjesmi župana Zagrebačke županije mr.sc. Stjepana Kožića. U prizemlju obnovljene zgrade smještene su zdravstvena stanica
i ljekarna dok su prostorije na prvom katu kao i nekad namijenjene
društvenim aktivnostima te obnovljene izgledaju kao nekad davnih
1930-tih kad su se u njima održavala brojna predavanja koja je organizirala upravo Škola narodnog zdravlja a često držao dr. Chloupek
koji se i u pjesmi spominje. Autor pjesme član je Banderija Plemenite
općine turopoljske koji je također sudjelovao u proslavi.
Pjesmu „Naša Zgrada“ napisao je
Mraclinac g. Stjepan Čunčić
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
35
Nastava
Nastava održana na integriranom
preddiplomskom i diplomskom studiju medicine
(ak. godine 2008./09. i 2009./10.)
Navedena je samo nastava održana na predmetima kojih su
nositelji katedre Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“.
Nastavnici i suradnici Škole sudjeluju s manjim brojem sati i u
nastavi pojedinih predmeta drugih katedri Medicinskog fakulteta (primjerice predmeta Pedijatrija) ali i u nastavi na drugim
fakultetima Sveučilišta u Zagrebu (Stomatološkom fakultetu).
Tijekom zadnjih dviju akademskih godina nije bilo nastave
dvaju predmeta (Epidemiologija i Zdravlje u zajednici) zbog njihovog premještanja unutar kurikuluma s niže na višu godinu
studija. Od ove, 2010./11. ak. godine studenti VI. godine boravit će po tjedan dana na terenskoj praksi u zajednici, a slušat
će i predmet Epidemiologija sa 45 sati nastave. Unutar kurikuluma se premještaju i pred-meti Medicinska statistika i Medicinska informatika (s II. na VI. godinu studija).
Katedra za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva – MS,
pročelnik prof. dr. sc. Stjepan Orešković
Obvezni predmeti:
VI. godina
I. godina
2008./09. – oko 240 studenata; nastava u 3 turnusa;
2009./10. – oko 300 studenata; nastava u 2 turnusa
2008./09. - oko 220 studenata; 2009./10. – oko 245 studenata;
nastava u 3 turnusa
Uvod u medicinu i povijest medicine - SMOZZ
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 105 (16P, 30S, 59V);
Norma sati: 6632,5 (186P, 457,5S, 5989V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 105 (16P, 30S, 59V);
Norma sati: 8570 (192P, 567S, 7811V)
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (15P, 15S); Norma sati: 345 (45P, 300S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 30 (15P, 15S); Norma sati: 354 (54P, 300S)
Socijalna medicina - SMOZZ
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (8P, 18S, 4V); Norma sati: 440 (38P, 315S, 87V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 30 (8P, 18S, 4V); Norma sati: 441 (38P, 315S, 88V)
Prva pomoć - interkatedarski predmet
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 15 (4P, 11V); Norma sati: 280 (16P, 264V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 15 (4P, 11V); Norma sati: 346 (16P, 330V)
Katedre Medicinskog fakulteta objedinjene u Školi narodnog
zdravlja i njihove kratice:
Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite – SMOZZ, pročelnica prof. dr. sc. Vesna Jureša
Katedra za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku
informatiku – MSEMI, pročelnica prof. dr. sc. Josipa Kern.
Katedra za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada – ZEMR, pročelnica prof. dr. sc. Jagoda Doko-Jelinić
Katedra za obiteljsku medicinu – OM, pročelnica prof. dr. sc.
Milica Katić.
Obiteljska medicina - OM
Zdravstvena ekologija i medicina rada - ZEMR
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 105 (14P, 70S, 21V);
Norma sati: 1911 (168P, 1260S, 484V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 105 (14P, 70S, 21V);
Norma sati: 1932 (186P, 1260S, 504V)
Organizacija zdravstvene zaštite i upravljanje zdravstvenom
zaštitom - SMOZZ
Medicinska informatika - MSEMI
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 60 (18P, 24S, 18V);
Norma sati: 1128 (102P, 438S, 588V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 60 (18P, 24S, 18V);
Norma sati: 935 (90P, 525S, 320V)
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (8P, 4S, 18V); Norma sati: 384 (48P, 48S, 288V)
Školska medicina - SMOZZ
II. godina
2008./09. - oko 265 studenata;
2009./10. – oko 265 studenata, nastava u 3 turnusa
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 32 (8P, 18S, 4V); Norma sati: 338 (48P, 226S, 64V)
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 18 (8P, 4S, 6V); Norma sati: 663 (48P, 75S, 540V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 18 (8P, 4S, 6V); Norma sati: 803 (24P, 44S, 735V)
Medicinska sociologija - MS
Povijest medicine - SMOZZ
Medicinska statistika - MSEMI
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 22 (12P, 10S); Norma sati: 168 (48P, 120S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 22 (12P, 10S); Norma sati: 168 (48P, 120S)
36
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 15 (5S, 10V); Norma sati: 140 (20P, 120S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 15 (5S, 10V); Norma sati: 100 (20P, 80S)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Nastava
Medicinska informatika – MSEMI
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (8P, 4S, 18V); Norma sati: 426 (48P, 54S, 324V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 30 (8P, 4S, 18V); Norma sati: 426 (48P, 54S, 324V)
Izborni predmeti:
I. godina
Osnove informatike – voditeljica prof.dr.sc. Jadranka Božikov
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (3S, 22V); 58 studenata (4 vj. grupe);
Norma sati: 106 (18S, 88V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (3S, 22V); 15 studenata (1 vj. grupa);
Norma sati: 26,5 (4,5S, 22V)
Liječnici i njihovi suradnici – voditeljica doc.dr.sc. Selma Šogorić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (15S, 10V); 60 studenata (6 vj. grupa);
Norma sati: 126 (66S, 60V)
Planiranje obitelji – voditeljica prof.dr.sc. Vesna Jureša
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (15S, 10V); 60 studenata (6 vj. grupa);
Norma sati: 124 (69S, 55V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (15S, 10V); 25 studenata (2 vj. grupe);
Norma sati: 32,5 (20S, 12,5V)
Kako primijeniti Hipokratovu zakletvu? – voditeljica prof.dr.sc.
Jadranka Mustajbegović
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (10S, 15V); 50 studenata (5 vj. grupa);
Norma sati: 105 (30S, 75V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (10S, 15V); 30 studenata (3 vj. grupe);
Norma sati: 60 (30S, 30V)
Specifične značajke rada primarnog liječnika – voditeljica prof.
dr.sc. Sanja Blažeković-Milaković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (10S, 15V); 59 studenata; Norma sati:88,5
Što i kako učiti na medicini – voditeljica prof.dr.sc. Gordana
Pavleković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (13S, 12V); Norma sati 65 (45S, 20V)
Epidemiologija, simptomatologija i prva pomoć kod ugriza
otrovnih životinja Jadranskog mora i priobalja – voditeljica mr.sc.
Neda Pjevač
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (6P, 19V); 65 studenata; Norma sati: 105 (30S, 75V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (6P, 19V); 55 studenata; Norma sati: 105 (30S, 75V)
II. godina
Nasilje u obitelji i zdravlje – voditeljica prof.dr.sc. Gordana
Pavleković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (14S, 11V); 30 studenata; Norma sati: 46 (24S, 22V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (14S, 11V); 25 studenata; Norma sati: 46 (24S, 22V)
Osnove komunikacijskih vještina – voditeljica doc.dr.sc. Mladenka Vrcić-Keglević
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (25S); 29 studenata; Norma sati: 37,5 (37,5S)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (25S); 15 studenata; Norma sati: 72,5 (37,5S, 35V)
Liječnik budućnosti – voditelj prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (10P, 9S, 6V); 34 studenata;
Norma sati: 79 (40P, 27S, 12V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (10P, 9S, 6V); 30 studenata;
Norma sati: 79 (40P, 27S, 12V)
Pravo na život – voditelj prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (5P, 20S); 33 studenata; Norma sati: 80 (20P, 60S)
Bioprognoza i zdravlje – voditeljica doc.dr.sc. Ankica Senta Marić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (5P, 15S, 5V);33 studenata;
Norma sati: 75 (20P, 40S, 15V)
III. godina
Kliničke vještine – voditeljica doc.dr.sc. Mladenka Vrcić-Keglević
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (25S); 67 studenata; Norma sati: 75 (50S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (8S, 17V); 42 studenta; Norma sati: 167 (32P, 135V)
Metode zdravstveno-odgojnog rada u praksi doktora medicine
– voditeljica prof.dr.sc. Gordana Pavleković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (25S); 24 studenta; Norma sati: 50 (50S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (25S); 50 studenata; Norma sati: 100 (100S)
Zdravlje i kvaliteta života – voditeljica doc.dr.sc. Gorka Vuletić
Mavrinac
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (10P, 10S, 5V); 37 studenta;
Norma sati: 80 (40P, 30S, 10V)
Statistički aspekti kritičkog čitanja medicinskih publikacija –
voditelj prof.dr.sc. Davor Ivanković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (20S, 5V); 30 studenata; Norma sati: 35 (30S, 5V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (20S, 5V); 30 studenata; Norma sati: 35 (30S, 5V)
IV. godina
Geni i okoliš – voditeljica prof.dr.sc. Jagoda Doko-Jelinić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (4P, 21S); 39 studenata; Norma sati: 79 (8P, 63S);
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (8P, 17S); 52 studenta
Norma sati: 79 (16P, 63S)
Zaštita zdravlja obitelji – voditeljica prof.dr.sc. Milica Katić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (25S); 61 studenata; Norma sati: 91,5 (91,5S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (25S); 44 studenta; Norma sati: 115,5 (64,5S, 51V)
Farmakoekonomika – voditelj prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (6P, 17S, 2V); 30 studenata;
Norma sati: 78 (32P, 36S, 10V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (6P, 17S, 2V); 26 studenta;
Norma sati: 39 (16P, 18S, 5V)
37
Nastava
Zdravstveno-statistički pokazatelji u procjeni populacijskog
opterećenja bolešću – voditelj prof.dr.sc. Davor Ivanković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 25 (10S, 15V); 30 studenata; Norma sati: 45 (30S, 15V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (10S, 15V); 30 studenata; Norma sati: 45 (30S, 15V)
VI. godina
Ljudska seksualnost – voditelj doc.dr.sc. Hrvoje Tiljak
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 25 (25S); 36 studenata; Norma sati: 37,5 (37,5S)
Nastava održana na integriranom preddiplomskom i
diplomskom studiju medicine na engleskom jeziku
(ak. godine 2008./09. i 2009./10.)
I. godina
Basics of Medical Informatics – voditeljica prof.dr.sc. Jadranka
Božikov
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (30V); 34 studenta; Norma sati: 60 (60V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 30 (30V); 46 studenata; Norma sati: 60 (60V)
Social Medicine and Introduction to Medicine – voditeljica prof.
dr.sc. Aida Mujkić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 60 (20P, 40S); 33 studenta; Norma sati: 100 (40P, 60S)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 60 (20P, 40S); 50 studenata; Norma sati: 160 (40P, 120S)
History of Medicine – voditeljica doc.dr.sc. Ana Borovečki
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 20 (10P, 10S); 36 studenata; Norma sati: 35 (20P, 15S)
Broj sati: 20 (10P, 10S); 50 studenata; Norma sati: 50 (20P, 30S)
II. godina
Medical Sociology – voditelj prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 40 (22P, 18S); 17 studenata; Norma sati: 71 (44P, 27S
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 40 (22P, 18S); 22 studenta; Norma sati: 71 (44P, 27S)
IV. godina
Farmacoeconomics – voditelj prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 30 (8P, 15S, 7V); 15 studenata;
Norma sati: 39 (16P, 18S, 5V);
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 30 (8P, 15S, 7V); 17 studenata;
Norma sati: 39 (16P, 18S, 5V)
VI. godina
Organization of Health Care – voditeljica doc.dr.sc. Selma Šogorić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 72 sata (22P, 28S, 22V); 11 studenata
Norma sati: 108 (44P, 42S, 22V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 72 sata (22P, 28S, 22V); 10 studenata
Norma sati: 108 (44P, 42S, 22V);
38
School and University Medicine – voditeljica prof.dr.sc. Vesna
Jureša
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 18 sati (8P, 4S, 6V); 11 studenata
Norma sati: 28 (16P, 6S, 6V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 18 sati (8P, 4S, 6V); 10 studenata
Norma sati: 28 (16P, 6S, 6V)
Community Health – voditeljica prof.dr.sc. Vesna Jureša
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 48 sati (18S, 30V); 11 studenata
Norma sati: 57 (27S, 30V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 48 sati (18S, 30V); 10 studenata
Norma sati: 57 (27S, 30V)
Occupational & Environmental Health
Ak. god. 2008./09. – voditeljica prof.dr.sc. Vlatka Brumen
Broj sati: 105 sati (14P, 70S, 21V); 12 studenata;
Norma sati: 154 (28P, 105S, 21V)
Ak. god. 2009./10. – voditeljica doc.dr.sc. Ksenija Vitale
Broj sati: 105 sati (14P, 70S, 21V); 10 studenata;
Norma sati: 154 (28P, 105S, 21V)
Family Medicine – voditeljica prof.dr.sc. Milica Katić
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 105 (16P, 30S, 59V); 12 studenata;
Norma sati: 227 (32P, 45S, 150V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 105 (16P, 30S, 59V); 10 studenata;
Norma sati: 227 (32P, 45S, 150V)
Medical Informatics – voditeljica prof.dr.sc. Josipa Kern
Ak. god. 2008./09.
Broj sati: 24 (6P, 2S, 16V); 11 studenata;
Norma sati: 30 (12P, 3S, 16V)
Ak. god. 2009./10.
Broj sati: 24 (6P, 2S, 16V); 10 studenata;
Norma sati: 30 (12P, 3S, 16V)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Nastava
Specijalistički poslijediplomski studiji
(ak. godine 2008./09. i 2009./10.)
Nastavnici i suradnici Škole sudjeluju i u nastavi drugih specijalističkih poslijediplomskih studija, ovdje su nabrojeni samo
studiji čiji su voditelji nastavnici Škole.
Javno zdravstvo - voditelica: doc.dr.sc. Selma Šogorić
15 polaznika - (prvi semestar studija tijekom ljetnog semestra
2008./09., drugi semestar tijekom zimskog semestra 2009./ 10.
Obiteljska medicina - voditeljica doc.dr.sc. Mladenka Vrcić-Keglević
40 polaznika
Medicina rada i športa - voditeljica prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović
8 polaznika
Školska medicina - voditeljica prof.dr.sc. Vesna Jureša
8 polaznika
Predmeti doktorskog studija Biomedicina i zdravstvo
čiji su voditelji ili suvoditelji nastavnici Škole
(ak. godine 2008./09. i 2009./10.)
Metodološki predmeti:
M11 - Medicinskoinformatičke metode - voditeljica prof.dr.sc.
Josipa Kern
Broj ECTS: 3,5; Broj sati: 20 (6P, 14V)
M12 - Epidemiološke metode u istraživanju - voditelji prof.dr.
sc. Zvonko Šošić, doc.dr.sc.Vladimir Babuš i doc.dr.sc. Nataša
Antoljak
Broj ECTS: 5; Broj sati: 30 (10P, 10S, 10V)
M13 - Statistička analiza podataka u medicini - voditelj prof.
dr.sc. Davor Ivanković
Broj ECTS: 3,5; Broj sati: 20 (6P, 6S, 8V)
M14 - Metode istraživanja i vrednovanja zdravstvenih intervencija - voditelj prof. dr.sc. Stjepan Orešković
Broj ECTS: 3,5; Broj sati: 20 (3P, 2S, 15V)
M15 - Metode istraživanja u javnom zdravstvu - voditelji: prof.
dr.sc. Jadranka Božikov i prof.dr.sc. Luka Kovačić
Broj ECTS: 2; Broj sati: 12 (2P, 5S, 5V)
Granski usmjereni predmeti:
G019 - Ekogenetika - voditeljica prof.dr. sc. Jagoda Doko-Jelinić
Broj ECTS: 2,5; Broj sati: 16 (8P, 8S)
G141 - Statistička analiza slobodnog teksta - voditeljica prof.
dr.sc. Josipa Kern
Broj ECTS: 5; Broj sati: 30 (15P, 3S, 12V)
G142 - Simulacijsko modeliranje u biomedicini i javnom zdravstvu - voditeljica prof.dr.sc. Jadranka Božikov
Broj ECTS: 5; Broj sati: 30 (12P, 6S, 12V)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
G143 - Otkrivanje znanja u medicinskim domenama - voditelji
prof.dr.sc. Dragan Gamberger i prof.dr.sc. Josipa Kern (30 sati,
5 ECTS-a)
Broj ECTS: 5; Broj sati: 30 (10P, 10S, 10V)
G144 - Epidemiologija raka dojke - voditeljica prof.dr.sc. Marija
Strnad
Broj ECTS: 2,5; Broj sati: 15 (6P, 6S, 3V)
G145 - Reprodukcija i radno mjesto - voditeljica prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović
Broj ECTS: 3; Broj sati: 18 (9P, 9S)
G150 - Upravljanje informacijskim sustavom i sustavom kliničkih podataka - voditeljica prof.dr.sc. Josipa Kern
Broj ECTS: 5; Broj sati: 32 (16P, 6S, 10V)
G151 - Statističke i epidemiološke osnove upravljanja kvalitetom zdravstvene skrbi - voditelj prof.dr.sc. Davor Ivanković
Broj ECTS: 2,5; Broj sati: 16 (8P, 4S, 4V)
G152 - Zdravstveno ponašanje pojedinca i zajednice - voditelj:
prof.dr.sc. Gordana Pavleković
Broj ECTS: 5,5; Broj sati: 33 (10P, 8S, 15V)
G156 – Efikasnost bolničkog zdravstvenog sustava - voditelj
prof.dr.sc. Stjepan Orešković
Broj ECTS: 1; Broj sati: 6 (2P, 4V)
G167 - Javnozdravstveni informacijski sustavi - voditelj prof.
emeritus Silvije Vuletić
Broj ECTS: 3; Broj sati: 18 (6P, 12S)
39
Nastava
Kolegij „Zdravlje u zajednici”
Zdravlje u zajednici je kolegij koji provodi Škola narodnog
zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu za studente viših godina studija od 1952. godine. Više
od dvadeset godina studenti su išli na terensku praksu na području općine Zlatar Bistrica i bili su smješteni u internatu u
Zlataru. Od devedesetih godina prošlog stoljeća nastava iz ovog
predmeta počela se provoditi gotovo po cijeloj Hrvatskoj, tako su
studenti bili u Iloku, Gospiću, Koprivnici, Tenji, Pazinu, Labinu,
Kninu, Sinju, Krapini, Daruvaru, Vinkovcima, Braču, Hvaru i
Visu. Od 1999. godine, studenti četvrte godine studija medicine, provode tjedan dana u Požeško-slavonskoj županiji sa stalnim smještajem u Velikoj.
Tijekom proteklih šest desetljeća kolegij je mijenjao ime od
„Terenska praksa” i „Stručna praksa u zajednici” do „Zdravlje u
zajednici” ali je svrha predmeta ostajala jednaka. Predmet
Zdravlje u zajednici, kao važan dio medicinske edukacije, slijedio je jedno od načela profesora Štampara, ono koje kaže da je
glavno mjesto liječničkog djelovanja tamo gdje ljudi žive, zajednica i svakodnevno okruženje, a ne samo ordinacija i klinika.
Studenti se tijekom prakse upoznaju sa lokalnom zdravstvenom službom i djelatnostima unutar tog sustava kao i ustanovama s kojima surađuje zdravstvo i zdravstveni radnici, od socijalne skrbi do nevladinih udruga. Za razliku od edukacije na
klinici i u izvanbolničkoj zaštiti u velikim sveučilišnim centrima
studenti se, u pravilu, po prvi puta susreću sa radom u ruralnom
području. U bliskoj suradnji sa zdravstvenim radnicima na lokalnom području, prvenstveno patronažnim sestrama i liječnicima
obiteljske medicine, školskom medicinom, javnim zdravstvom i
drugima studenti stječu nova iskustva, znanja i vještine u radu
na terenu i u kući bolesnika. Ovakav pristup omogućuje sveobuhvatno sagledavanje problema i praćenje bolesnika u različitim fazama bolesti, od dijagnoze do liječenja i rehabilitacije u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bolnici ili kući. Tijekom prakse student svladava osnovne principe zdravstvenog odgoja, epidemiološkog i ekološkog izvida i dijagnoze, te terenskog istraživanja
iz područja javnog zdravstva.
Važnost i značaj kolegija Zdravlje u zajednici za studente
medicine pokazala je i evaluacija o nastavi provedena među
studentima šeste godine studija ak.god. 2009/2010. koja je
provedena neposredno nakon prakse na IV. godini studija i dvije godine kasnije. Prosječna ocjena sadržaja stručne prakse
bila je 4,47 ak.god. 2007/2008. i 4,42 ak.god. 2009/2010.
Ista grupa studenata podjednako je veoma zadovoljna sadržajem predmeta, ocjenu 4 i 5 dalo je 89,1% studenta ak. god.
2007./08. i 86,4% ak. god. 2009./10. Podjednako dobri rezultati su i kad studenti ocjenjuju organizaciju prakse, 2007./08.
ocjene 4 i 5 dalo je 90% studenta, a 2009./10. 82,3%. Prosječna ocjena organizacije stručne prakse bila je 4,71 odnosno
4,30. Ocjenjujući pojedine sadržaje rada na praksi, studenti su
najbolju prosječnu ocjenu dali zdravstvenom odgoju u školi i to
Studentice u patronažnoj posjeti najmlađim …
…i najstarijim stanovnicima ruralnog područja
40
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Nastava
Poslijepodne i večer u ugodnom ambijentu pansiona „Štefica” vrijeme je za
sređivanje dojmova, raspravu u grupi …
4,85 u ak.god. 2007./08. i 4,36 u ak.god. 2009./10., zatim
slijede rad u ambulanti obiteljske medicine (4,69 i 4,42), patronaži (4,65 i 4,44), terensko istraživanje i ekološki izvid.
Od samih ocjena puno bolju sliku o kolegiju Zdravlje zajednici daju zapažanja studenta navedena u njihovim esejima napisanim neposredno nakon stručne prakse ak. god. 2007./08.
u kojima opisuju što ih se najviše dojmilo u radu s patronažnim
sestrama i s liječnicima obiteljske medicine:
Zdravstveni odgoj u školi najbolje je ocijenjen sadržaj terenske prakse
• „ … bilo je to interesantno iskustvo, posebice za mene, jer
planiram raditi na seoskom području. Bio je to dobar primjer zdravstvene zaštite u gradskom i seoskom području.”
• „ … vrlo ugodno iskustvo: upoznali smo se s ljudima koji
imaju različite životne navike kao i s organizacijom zdravstvene zaštite u ruralnom području.”
• „ … najimpresivnija je bila kućna posjeta s patronažnom
sestrom i mogućnost da se susretnem s ljudima drugačijeg
socijalnog i obrazovnog statusa kao i drugačijim životnim
navikama. Osjetio sam kao da je život stao.”
• „ … Rad s patronažnom sestrom bio je novo interesantno
iskustvo. Pokazala nam je u Velikoj kako žive ljudi s različitim navikama i bolestima.”
• „ … bilo je to veoma korisno iskustvo, družiti se s kolegama,
vidjeti neko drugo područje Hrvatske i susresti ljude iz ruralnog
područja. Najimpresivniji je bio rad s patronažnom sestrom.”
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
… i pisanje izvješća u parovima
• „ … kakvo prekrasno iskustvo rada u općoj medicini i posebice rad s patronažnom sestrom. Bio sam iznenađen ljubaznošću i humanošću tih medicinskih sestara. Način na koji
komuniciraju s ljudima, pružaju im utjehu, bio je prekrasan.”
• „ … Rad s patronažnom sestrom, dojmio me se svaki pacijent, svaki posjet kući, svakom selu i naveo me na razmišljanje. Otkrio sam da je to vrlo važno …”
• „ … tjedan proveden u Velikoj povećao je moju ljubav za
medicinu. Bila sam impresionirana nekim doktorima i patronažnim sestrama koji rade veoma profesionalno, požrtvovno se posvećujući onima kojima je najpotrebnije.”
• „ … Rad u općoj medicini bio je moj prvi kontakt s medicinom u kojem sam pomagao pacijentima. To me je ispunjavalo osjećajem da sam koristan.”
I dvije godine nakon prakse isti studenti pišu o radu u praksi:
• „ … stjecanje uvida u način života i spoznaja da neki ljudi
žive na granici bijede i siromaštva …”
• „ … bilo je poučno vidjeti kako funkcionira patronaža, ljudi,
kako žive i rade, najvrjednije iskustvo doticaj s ljudima …”
• „ … upoznavanje s načinom života populacije, uvid u njihove
najčešće zdravstvene probleme …”
• „ rad s patronažom i s liječnicima obiteljske medicine, susret s ljudima u naselju …”
• „ … kontakt s ljudima, vještina komunikacije.”
• „ … upoznavanje s ljudima, posebno onima koji žive u vrlo
teškim uvjetima i siromaštvu …”
Rezultati evaluacije kolegija pokazuju da studenti prepoznaju iznimnu vrijednost stručne prakse u zajednici u cjelini i doživljavaju je kao jedno od najljepših i najkorisnijih iskustava
tijekom studija i nešto posve drugačije u odnosu na rad na
klinici. I za kraj nekoliko rečenica iz eseja jednog od studenta:
„Rad s patronažnom sestrom u najsiromašnijem dijelu, najsiromašnije županije u Hrvatskoj promijenio je moj život. U
samo nekoliko sati sam naučio željeti (tražiti) manje i davati više.
Vidio sam mjesta gdje autobus dolazi jedanput tjedno, selo bez
dućana, bez pitke vode, ali ljudi se ne žale i ipak su sretni i
zadovoljni. Svaki liječnik bi morao doživjeti takvo iskustvo, jer
to je stvarni svijet.”
Vesna Jureša, Vera Musil,
Marjeta Majer i Zvonko Šošić
41
Znanost
Usvojen Program javnozdravstvenih istraživanja
Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar” kao
dio Akcijskog plana Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Naziv programa: Populacija, okoliš, zdravlje i zdravstveni sustav – interakcije i mogućnosti
implementacije javnozdravstvenih programa i intervencija
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ je predložila, a
Fakultetsko vijeće na svojoj sjednici održanoj 31. ožujka 2009.
usvojilo program javnozdravstvenih istraživanja pod nazivom
„Populacija, okoliš, zdravlje i zdravstveni sustav – interakcije i
mogućnosti implementacije javnozdravstvenih programa i intervencija“. Program je usvojen kao dio Akcijskog plana znanstvenih istraživanja Fakulteta koji je donesen u skladu sa strateškim
dokumentima usvojenim sredinom 2008. (to su dokumenti
Istraživačka strategija Sveučilišta u Zagrebu 2008.-2013. iz
lipnja 2008. i Akcijski plan za poticanje ulaganja u znanost i
istraživanje koji je prethodno donijela Vlada RH). Predložena
istraživanja nastavak su dosadašnjih istraživačkih tema te su na
tragu i u duhu tradicija Škole narodnog zdravlja. Naime, Škola
je od svojeg osnutka do danas usmjeravala svoje djelovanje
prema dva strateška cilja:
Europljana u 21 stoljeću a temelji se na rezoluciji „Health-for-all
policy for the twenty-first century“ prihvaćenoj na 51. Skupštini
SZO 1998. godine) također navodi da:
1. Epidemiološkim istraživanjima i zdravstvenim intervencijama u populaciji
Živimo u vremenu naglih gospodarskih, socijalnih, ekoloških
i epidemioloških promjena u društvu, promjena u zdravstvenim potrebama populacije, te promjena u organizaciji i financiranju zdravstvene zaštite koje se sve odražavaju na zdravlje
pojedinca i zajednice.
2. Organizaciji zdravstvenog sustava na socijalnomedicinskim načelima s naglaskom na preventivne aktivnosti i
integriranu zdravstenu zaštitu pučanstva
Prvi od ovih ciljeva najbolje je formulirao sam Štampar u
svojoj maksimi koju nastavljaju slijediti generacije Štamparovaca (sad je već stasala četvrta generacija): „Narod treba proučavati, narod treba podučavati”. Usmjerenost na epidemiološke
studije i zdravstvene intervencije očitovala se nekad kroz programe eradikacija endemskog luesa, tifusa i dr., kasnije programe
ranog otkrivanja shizofrenije, dijabetesa, hipertenzije, danas
kroz programe intervencije i edukacije usmjerene prema kroničnim nezaraznim bolestima, spolno-prenosivim bolestima,
ovisnostima i HIV/AIDS-u).
Drugi pravac djelovanja Škole i njezinih istaknutih stručnjaka nekad (A. Štampara, B. Kesića, A. Vuletića i drugih) i danas
očituje se u, više ili manje uspješnom, nastojanju da se utječe
na organizaciju zdravstva s ciljem razvoja preventivnih aktivnosti i integrirane zdravstvene zaštite (nekad decentralizacija
zdr. zaštite na lokalnu razinu – higijenske stanice, kasnije koncepcija domova zdravlja uključujući i patronažnu službu, razvoj novog koncepta obiteljske medicine i školske medicine,
medicine rada, danas informatizacija zdr. zaštite i uvođenje
europskog koncepta e-zdravlja te jačanje upravljačkog kapaciteta lokalne i regionalne uprave i samouprave).
Okvirni program Europske regije Svjetske zdravstvene organizacije poznat pod akronimom Health21 (koji znakovito izdvaja
upravo 21 cilj kojem treba težiti kako bi se poboljšalo zdravlje
42
1. Zdravstvene intervencije trebaju biti usmjerene promicanju zdravih stilova života i smanjivanju faktora rizika
po ljudsko zdravlje proizašlih iz okolišnih, ekonomskih,
socijalnih ili ponašajnih faktora okruženja.
2. Treba težiti razvoju zdravstvenog sustava koji pravično
unaprjeđuje zdravstveni ishod, …, koji je dakle dostupan (teritorijalno i obujmom, npr. liste čekanja), pristupačan (financijski, transportno i arhitektonski, vremenski, kulturalno), učinkovit, financijski održiv, kvalitetan,
pravičan i čije usluge odgovaraju potrebama korisnika i
ostvaruju učinak na zdravlje.
Istovremeno se medicinska znanost i medicinska tehnologija ubrzano razvijaju te su nužno potrebni programi zaštite i
promicanja zdravlja utemeljeni na znanstvenim spoznajama i
prijenos istraživanja u praksu.
Od navedenih postavki polaze direktive Europske unije,
strategija Svjetske zdravstvene organizacije, a u svijetu je sve
prisutnija potreba za praćenjem navedenih promjena i pronalaženjem učinkovitih i djelotvornih odgovora na izazove.
Stoga je cilj programa istraživanja znanstveno istražiti povezanost gospodarskih, ekoloških, epidemioloških i socijalnih
promjena u tranzicijskom društvu s promjenama u zdravstvenim
potrebama populacije, promjenama u organizaciji i financiranju sustava zdravstva te sveukupni učinak ranije navedenog
na zdravlje pojedinca, populacijskih sub-grupa i zajednice u
kontekstu okruženja: zajednice i susjedstva, obitelji, radnog i
općeg okoliša, škole i drugog.
Program javnozdravstvenih istraživanja Škole narodnog
zdravlja „Andrija Štampar“ objedinjava 24 cjelovita istraživačka
zadatka koji su uglavnom nastavak dosadašnjih istraživanja.
Predložene metode rada temelje se na primjeni indikatora i
validiranih instrumenata (kvantitativno analitičke i kvalitativno
analitičke metodologije) u svijetu, a za one za koje nema znanstveno utemeljenih pokazatelja koristit će se dodatne metode
(tehnike konsenzusa).
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanost
Predloženi su slijedeći projekti (u zagradi voditelj/koordinator):
1. Jačanje javnozdravstvenog i upravljačkog kapaciteta
regionalne (županijske) samouprave i ispitivanje učinkovitosti regionalnog, decentraliziranog modela upravljanja za zdravlje (doc. dr. Selma Šogorić)
2. Implementacija modela intervencije za kardiovaskularne
bolesti u školske djece i mladih (prof. dr. Vesna Jureša)
3. Obiteljsko breme za povećanu tjelesnu težinu i otklonjivi rizici (prof. dr. Vesna Jureša)
4. Programi prevencije i njihova ostvarljivost u novom modelu zdravstvenog sustava u Hrvatskoj (prof. dr. Vesna
Jureša)
5. Edukacija kao sredstvo sprečavanja nesreća i povećanja
sigurnosti djece predškolske dobi (prof. dr. Aida Mujkić)
6. Istraživanje rizika i prevencija nesreća u odrasle populacije (prof. dr. Ariana Vorko-Jović)
7. Primordijalna i primarna intervencija bihevioralnih kardiovaskularnih faktora rizika (BiKaFaR) u odrasloj populaciji Hrvatske (prof. emerit. Silvije Vuletić)
8. E-zdravlje - razvoj, primjena i evaluacija informacijskih
i komunikacijskih tehnologija u području održavanja i
unapređivanja zdravlja (prof. dr. Josipa Kern)
9. Mjerenje zdravlja (doc. dr. Mirjana Kujundžić Tiljak)
10. Planiranje zdravstvenih kadrova: praćenje potreba i
kretanja broja liječnika i drugog zdravstvenog osoblja u
Republici Hrvatskoj (prof. dr. Jadranka Božikov)
11. Epidemiologija invaliditeta (prof. dr. Marija Strnad)
12. Javnozdravstvene mjere u borbi protiv ovisnosti o duhanu (Marta Čivljak, dr. med.)
13. Implementacija i evaluacija modela kućnog liječenja u
obiteljskoj medicini (prof. dr. Milica Katić)
14. Implementacija modela ranog otkrivanja i liječenja depresije u populaciji u skrbi obiteljskog liječnika (prof.
dr. Sanja Blažeković-Milaković)
15. Kronične bolesti, komorbiditet i multimorbiditet kroničnih boletsti kao prediktori korištenja službe zdravstvene
zaštite u Hrvatskoj (dr. sc. Ðurđica Lazić)
16. Rano otkrivanje dijabetesa melitusa u obiteljskoj medicini (doc. dr. Marija Vrca-Botica)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
17. Model zbrinjavanja šećerne bolesti tip 2 u obiteljskoj
medicini (prof. dr. Biserka Bergman Marković)
18. Model intervencije u prevenciji kardiovaskularnih bolesti u obiteljskoj medicini (prof. dr. Biserka Bergman
Marković)
19. Prava pacijenata - daljnja analiza postojećeg zakonodavstva (doc. dr. Sanja Babić- Bosanac)
20. Karakteristike odnosa pacijenta i liječnika viđene s aspekta narativne etike (dr. sc. Ana Borovečki)
21. Okoliš, rad i zdravlje (prof.dr. Jagoda Doko Jelinić)
22. Prepoznavanje i praćenje vulnerabilnih skupina radnika s naglaskom na zdravstvene djelatnike (Milan Milošević, dr.med.)
23. Istraživanje genetičke podloge razvoja metaboličkog
sindroma (dr. sc. Ivana Kolčić)
24. Evaluacija programa prevencije i kontrole epidemije
HIV-a metodom triangulacije (dr. sc. Ivana Božičević)
Kompetentnost predlagatelja istraživanja ogleda se u činjenici da danas Školu čini 5 katedri Medicinskog fakulteta u
kojima radi 27 nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima
(4 profesora emeritusa, 7 redovitih i 5 izvanrednih profesora te
11 docenata) i 8 nastavnika u naslovnim zvanjima (5 izvanrednih profesora i 3 docenta) te 22 znanstvena novaka-asistenta
od kojih je 7 već steklo dokotrat znanosti.
Škola je uvijek imala živu međunarodnu suradnju ali i intenzivnu stručnu i znanstvenu suradnju sa drugim visokoškolskim, znanstvenim i stručnim subjektima u Hrvatskoj. Naravno
da i ovaj program istraživanja uključuje tjesnu suradnju sa zavodima za javno zdravstvo, prvenstveno sa Hrvatskim zavodom
za javno zdravstvo i Zavodom za javno zdravstvo „Dr Andrija
Štampar“ ali i županijskim zavodima za javno zdravstvo, županijskim i gradskim upravnim odjelima za zdravstvo, domovima
zdravlja, ordinacijama obiteljske/opće medicine i medicine
rada isto kao i drugim ordinacijama primarne zdravstvene zaštite, županijskim i kliničkim bolnicama i bolničkim centrima i
brojnim drugim zdravstvenim organizacijama u zemlji i inozemstvu, posebno hrvatska i europska sveučilišta i institute s
kojima Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ uspješno
surađuje i razmjenjuje nastavnike i studente. Popis suradnih ustanova nadalje uključuje više ministarstava
i državnih agencija, ali i brojne nevladine
udruge, škole i gospodarske subjekte, te
dakako međunarodne organizacije čija je
potpora značajna (SZO, UNDP, UNICEF,
UNAIDS i dr.).
43
Znanost
Znanstveni i stručni radovi nastavnika i suradnika
objavljeni 2008. i 2009. godine
U 2008. i 2009. godini objavljeno je ukupno 300 znanstvenih i stručnih radova (126 i 174).
U časopisima citiranim u Current Contents-u objavljen je 101 rad (41 i 60), od toga 41 rad
(25 i 16) u časopisima s čimbenikom odjeka većim ili jednakim 1
Bibliografija radova nastavnika i suradnika Škole koja se
redovito vodi u Knjižnici „Andrija Štampar”, u 2008. i 2009.
godini broji ukupno 300 publiciranih znanstvenih i stručnih
radova (126 i 174).
Obranjeno je šest doktorata, po tri svake godine.
U časopisima citiranim u Current Contents-u objavljen je
101 rad (41 i 60), od toga u domaćim časopisima 52 rada i to
u Collegium Antropologicum 38 (4 i 34) i u Croatian Medical
Journal 14 (7 i 7).
U 2008. godini radovi su objavljeni u 29 različitih stranih
časopisa s čimbenikom odjeka. Najviši čimbenik odjeka (impact
fctor-IF) ima časopis Nature gdje je objavljen rad kojem je jedan
od koautora doc. dr. sc. A. Znaor, a slijede dva rada objavljena
u časopisu Nature Genetics (u jednom je koautor opet A. Znaor,
dok su među koautorima drugog rada dr. sc. I. Kolčić, dr. sc. O.
Polašek, dr. sc. Z. Biloglav i dr. L. Zgaga). Na četvrtom mjestu
prema čimbeniku odjeka je časopis American Journal of Human
Genetics u kojem je koautor jednog rada dr. sc. O. Polašek.
1. A susceptibility locus for lung cancer maps to nicotine
acetylcholine receptor subunit genes on 15q25. Nature
2008;452:633-7 (IF=31,434; koautor A. Znaor)
2. Multiple ADH genes are associated with upper aerodigestive cancers. Nature Genetics 2008;40:707-9 (IF=30,
259; koautor A. Znaor)
3. SLC2A9 is a newely identified urate transporter influencing serum urate concentration, urate excretion and gout.
Nature Genetics 2008;40:437-42. (IF=30,259; koautori I. Kolčić, O. Polašek, Z. Biloglav i L. Zgaga)
4. Runs of homozygosity in European population. American
Journal of Human Genetics 2008;83:359-72 (IF=10,
153; koautor O. Polašek)
1. Hung RJ, McKay JD, Gaborieau V, Boffetta P, Hashibe M, Zaridze D,
Mukeria A, Szeszenia-Dabrowska N, Lissowska J, Rudnai P, Fabianova
E, Mates D, Bencko V, Foretova L, Janout V, Chen C, Goodman G, Field JL,
Liloglou T, Xinarianos G, Hveem K, Vatten L, Linseisen J, Clavel.Chapelon
F, Vineis P, Bueno-de-Mesquita HB, Lund E, Martinez C, Binghma S,
Rasmuson T, Hainaut P, Riboli E, Ahrens W, Benhamou S, Lagiou P,
Trichopoulos D, Holcatova I, Merletti F, Kjaerheim K, Aguido A, Macfarlane G, Talmini R, Simonato L, Lowry R, Conway DI, Znaor A, Healy C,
Zelenika D, Boland A, Delepine M, Foglio M, Lechner D, Matsuda F,
Blanche H, Gut I, Health S, Lathrop M, Brennan P. A susceptibility locus
for lung cancer maps to nicotine acetylcholine receptor subunit genes on
15q25. Nature 2008;452:633-7 (IF=31,434)
2. Hashibe M, McKay JD, Curado MP, Oliviera JC, Koifman S, Koifman R,
Zaridze D, Shangina O, Wunsch-Filho V, Eluf-Neto J, Levi JE, Matos E,
Lagiou P, Lagiou A, Banhamos S, Bouchardy C, Szeszenia-Dabrowska N,
Menezers A, Dall’Agnol MM, Merletti F, Richiardi L, Fernandez L, Lence J,
Talamini R, Barzan L, Mates D, Mates IN, Kjaerheim K, Macfarlane GJ,
Macfarlane TV, Simonato L, Canova C, Holcatova I, Agudo A, Castellsague
X, Lowry R, Janout V, Kollarova H, Conway DI, Mckinney PA, Znaor A,
Fabianova E, Bencko V, Lissoeska J, Chabrier A, Hung RJ, Gaborieau V,
Boffetta P, Brennan P. Multiple ADH genes are associated with upper
44
U 2009. godini radovi su objavljeni u 20 različitih stranih
časopisa s čimbenikom odjeka. Najviši čimbenik odjeka ima časopis PloS Genetics koji je objavio rad kojem su koautori dr.sc.
I. Kolčić, dr.sc. O. Polašek i dr.sc. Z. Biloglav, a drugi po redu citiranosti je časopis Cancer Research koji je objavio rad kojem je
jedan od koautora doc. dr. A. Znaor. Treće i četvrto mjesto pripada opet trojcu Kolčić- Polašek-Biloglav koji su objavili radove u
časopisima Human Molecular Genetics i Kidney International.
1. Genetic determinants of circulating sphingolipid concentrations in European populations. PloS Genetics 2009;5
(10):e1000672. Epub 2009. (IF=9,532; koautori I.
Kolčić, O. Polašek i Z. Biloglav)
2. Genetic associations of 115 polymorphysms with cancers of the upper aerodigestive tract across 10 European
countries: the ARCAGE project. Cancer Research 2009;
69:2956-65. (IF=7,543; koautor A. Znaor)
3. Common variants in the JAZF gene associated with
height identified by linkage and genome-wide association
analysis. Human Molecular Genetics 2009;18:373-80.
(IF=7,386; koautori I. Kolčić, O. Polašek i Z. Biloglav)
4. Genome-wide linkage analysis of serum creatinine in three
isolated European populations. Kidney International 2009;
76:297-306. (IF=6,193; koautori I. Kolčić, O. Polašek,
Z. Biloglav)
Naši suradnici bili su autori ili urednici 10 knjiga (6 i 4) te
dvaju udžbenika u 2009. godini.
Slijedi popis radova objavljenih u časopisima s čimbenikom
odjeka većim ili jednakim 1 uređen prema citiranosti časopisa.
Marina Teuber
aerodigestive cancers. Nature Genetics 2008;40:707-9 (IF=30,259)
3. Vitart V, Rudan I, Hayward C, Gray NK, Floyd J, Palmer CN, Knott SA,
Kolčić I, Polašek O, Graessier J, Wilson JF, Marinaki A, Riches PL, Shu
X, Janicijevic B, Smolej-Narancic N, Gorgoni B, Morgan J, Campbell S,
Biloglav Z, Barac-Lauc L, Pericic M, Klaric IM, Zgaga L, Skaric-Juruc T,
Wild SH, Richardson WA, Hohenstein P, Kimber CH, Tenesa A, Donnelly LA, Fairbanks LD, Aringer M, McKeigue PM, Ralstin SH, Morris
AD, Rudan P, Hastie ND, Campbell H, Wright AF. SLC2A9 is a newely
identified urate transporter influencing serum urate concentration, urate
excretion and gout. Nature Genetics 2008;40:437-42. (IF=30,259)
4. McQuillan R, Leutenegger AL, Abdel-Rahman R, Franklin CS, Peričić M,
Barac-Lauc L, Smolej-Narančić N, Janičijević B, Polašek O, Tenesa A,
Macleod AK, Farrington SM, Rudan P, Hayward C, Vitart V, Rudan I,
Wild SH, Dunlop MG, Wright AF, Campbell H, Wilson JF. Runs of homozygosity in European population. American Journal of Human Genetics 2008;83:359-72 (IF=10,153)
5. Hicks AA, Pramstaller PP, Johansson A, Vitart V, Rudan I, Ugocsai P,
Aulchenko Y, Franklin CS, Liebisch G, Erdmann J, Jonasson I, Zorkoltseva
IV, Pattaro C, Hayward C, Isaacs A, Hengstenberg C, Campbell S, Gnewuch
C, Janssens AC, Kirichenko AV, König IR, Marroni F, Polasek O, Demirkan A, Kolcic I, Schwienbacher C, Igl W, Biloglav Z, Witteman JC, Pichler
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanost
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
I, Zaboli G, Axenovich TI, Peters A, Schreiber S, Wichmann HE, Schunkert H, Hastie N, Oostra BA, Wild SH, Meitinger T, Gyllensten U, van
Duijn CM, Wilson JF, Wright A, Schmitz G, Campbell H. Genetic determinants of circulating sphingolipid concentrations in European populations. PloS Genetics 2009;5(10):e1000672. Epub 2009 (IF=9,532)
Canova C, Hashibe M, Simonato L, Nelis M, Metspalu A, Lagiou P, Trichopoulos D, Ahrens W, Pigeot I, Merletti F, Richardi L, Talamii R, Barzan L, Macfarlane GJ, Macfarlane TV, Holcatova I, Bencko V, Benhamou
S, Bouchardy C, Kjaerheim K, Lowry R, Agudo A, Vastellsague X, Conway DI, McKinney PA, Znaor A, McCartan BE, Healy CM, Marron M,
Brennan P. Genetic associations of 115 polymorphysms with cancers of
the upper aerodigestive tract across 10 European countries: the ARCAGE
project. Cancer Research 2009;69:2956-65 (IF=7,543)
Johansson A, Marroni F, Hayward C, Franklin CS, Kirichenko AV, Jonasson I, Hicks AA, Vitart V, Isaacs A, Axenovich T, Campbell S, Dunlop
MG, Floyd J, Hastie N, Hofman A. Knott S, Kolčić I, Pichler I, Polašek
O, Rivadeneira F, Tenesa A, Uitterlinden AG, Wild SH, Zorkoltseva IV,
Meitinger T, Wilson JF, Rudan I, Campbell H, Pattaro C, Pramstaller P,
Oostra BA, Wright AF, van Duijn CM, Aulchenko YS, Gyllensten U. Common variants in the JAZF1 gene associated with height identified by
linkage and genome-wide association analysis. Human Molecular Genetics 2009;18:373-80 (IF=7,386)
Pattaro C, Aulchenko YS, Isaacs A, Vitart V, Hayward C, Franklin CS,
Polašek O, Kolčić I, Biloglav Z,Campbell S, Hastie N, Lauc G, Meitinger
T. Oostra BA, Gyllensen U, Wilson JF, Pichler I, Hicks AA, Campbell H,
Wright AF, Rudan I, van Duijn CM, Riegler P, Marroni F, Pramstaller PP.
Genome-wide linkage analysis of serum creatinine in three isolated European populations. Kidney International 2009;76:297-306 (IF=6,193)
Knežević A, Polašek O, Gornik O, Rudan I, Campbell H, Hayward C,
Wright A, Kolčić I, O’Donoghue N, Bones J, Rudd PM, Lauc G. Variability, heritability and environmental determinants of human plasma Nglycome. Journal of Proteome Research 2009;8:694-701 (IF=5,132)
Lagiou P, Talamini R, Samoli E, Lagiou A, Ahrens W, Pohlabein H, Benhamou S, Bouchardy C, Slamova A, Schejbalova M, Merletti F, Richardi
L, Kjaerheim K, Agudo A, Castellsague X, Macfarlane TV, Macfarlane GJ,
Biggs AM, Barzan L, Canova C, Simonato L, Lowry RJ, Conway DI,
McKinney PA, Znaor A, McCartan BE, Healy CM, Marron M, Hashibe
M, Brennan P. Diet and upper-aerodigestive tract cancer in Europe: the
ARCAGE study. Interantional Journal of Cancer 2009;50:4-6 (IF=4,722)
Bonassi S, Norppa H, Ceppi M, Stromberg U, Vermeulen R, Znaor A,
Cebulska-Wasiliewska A, Fabianova E, Fučić A, Gundy S, Hansteen IL,
Knudsen LE, Lazutka J, Rossner P, Sram RJ, Boffetta P. Chromosomal
aberration frequency in lymphocytes predicts the risk of cancer: results
from a pooled cohort study of 22 358 subjects in 11 countries. Carcinogenesis 2008;29:1178-83 (IF=4,590)
Balbo S, Hashibe M, Gundy S, Brennan P, Canova C, Simonato L, Merletti F, Richiardi L, Agudo A, Castellsague X, Znaor A, Talamini R,Bencko
V, Holcatova I, Wang M, Hecht SS, Boffetta P. N2-ethyldeoxyguanosine
as a potential biomarker for assessing effects of alcohol consumption on
DNA. Cancer Epidemiology Biomarkers and Prevention 2008;17:302632 (IF=4,770)
Rudan I, Carothers AD, Polašek O, Hayward C, Vitart V, Biloglav Z,
Kolčić I, Zgaga L, Ivanković D, Vorko-Jović A, Wilson JF, Weber JL,
Hastie N, Wright A, Campbell H. Quantifying the increase in average
human heterozygosity due to urbanization. European Jounal of Human
Genetics 2008;16:1097-102 (IF=3,925)
Rudan I, Boschi-Pinto C, Biloglav Z, Mulholland K, Campbell H. Epidemiology and etiology of childhood pneumonia. Bulletin of the World
Health Organization 2008;86:408-16 (IF=3,803)
Bond GR, Pieche S, Sonicki Z, Gamaluddin H, El Guindi M, Sakr M, El
Seddawy A, Abouzaid M, Youssef A. A clinical decision aid for triage of
children younger than 5 years with organophosphate or carbamate insecticide exposure in developing countries. Annals of Emergency Medicine 2008;52:617-22 (IF=3,755)
Hamer B, Jakšić Z, Pavičić-Hamer D, Perić L, Medaković D, Ivanković D,
Pavičić J, Zilberberg C, Schroeder HC, Mueller WE, Smodlaka N, Batel
R. Effect of hypoosmotic stress by low salinity acclimation of Mediterranean
mussels Mytilus galloprovincialis on biological parameters used for pollution assessment. Aquatic Toxicology 2008;89:137-51 (IF=3,517)
Božičević I, Rode O, Lepej S, Johnston L, Štulhofer A, Bačak V,
Dominković Z, Lukas D, Begovac J. Prevalence of sexually transmitted
infections among men who have sex with men in Zagreb, Croatia. AIDS
and Behavior 2008:13:303-9 (IF=3,038)
Štulhofer A, Bačak V, Božičević I, Begovac J. HIV-related sexual risk
taking among HIV-negative men who have sex with men in Zagreb,
Croatia. AIDS and Behavior 2008:12:505-12 (IF=3,038)
Kolčić I, Polašek O, Rudan I. Gender differences in spousal household
material status estimation. Journal of Epidemiology and Community
Health 2009;63:175-6 (IF=3,034)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
20. Zgaga L, Hayward C, Vatavuk Z, Benčić G, Zemunik T, Valković-Antić I,
Bučan K, Rudan I. High prevalence of glaucoma in Veli Brgud, Croatia,
is caused by a dominantly inherited T377M mutation in the MYOC
gene. British Journal of Ophthalmology 2008;92:1567-8 (IF=2,859)
21. Likić R, Vitezić D, Maxwell S, Polašek O, Francetić I. The effects of
problem-based learning integration in a course on rational drug use: a
comparative study between two Croatian medical schools. European
Journal of Clinical Pharmacology 2009;65:231-7 (IF=2,743)
22. Mraović B, Šimurina T, Sonicki Z, Skitarelić N, Gan TJ. The dose-response
of nitrous oxide in postoperative nausea in patients undergoing gynecologic
laparoscopic surgery: a preliminary report. Anesthesia and Analgesia
2008;107:818-23 (IF=2,590)
23. Schachter EN, Žuškin E, Moshier EL, Godbold J, Mustajbegović J, PucarinCvetković J, Chiarelli A. Gender and respiratory findings in workers occupationally exposed to organic aerosols: a meta analysis of 12 crosssectional studies. Environmental Health 2009;8:1-16 (IF=2,484)
24. Mlinarić-Galinović G, Vojnović G, Čepin-Bogović J, Božikov J, Welliver RC,
Wahn U, Cebalo Lj. Does the viral subtype influence the biennial cycle of
respiratory syncytial virus? Virology Journal 2009;6:133-9 (IF=2,435)
25. Smolej Narančić N, Pavlović M, Žuškin E, Miličić J, Škarić-Jurić T,
Barbalić M, Rudan P. New reference equations for forced spirometry in
elderly persons. Respiratory Medicine 2009;103:621-8 (IF=2,331)
26. Marinković N, Vitale K, Janev Holcer N, Džakula A, Pavić T. Management of hazardous medical waste in Croatia. Waste Management 2008;
28:1049-56 (IF=2,208)
27. Jadrešin O, Mišak Z, Kolaček S, Sonicki Z, Žižić V. Compliance with
gluten-free diet in children with Coeliac disease. Journal of Pediatric
Gastroenterology and Nutrition 2008;47:344-8 (IF=2,132)
28. Žuškin E, Mustajbegović J, Schachter EN, Kern J, Dečković-Vukres V,
Trošić I. Respiratory function in pesticide workers. Journal of Occupationala and Environmental Medicine 2008;50:1299-305 (IF=2,085)
29. Kaštelan D, Grubić Z, Kraljević I, Polašek O, Dušek T, Stingl K, KerhinBrkljačić V, Koriš M. The role of estrogen receptor-alpha gene TA polymorphism and aromatase gene TTTA polymorphism on peak bone mass
attainment in males: is there an additive negative effect of certain allele
combinations? Journal of Bone and Mineral Metabolism 2009;27:198204 (IF=1,894)
30. Stipančić G, La Grasta Sabolić L, Malenica M, Radica A, Skrabić V,
Kujundžić Tiljak M. Incidence and trends of childhood Type 1 diabetes
in Croatia from 1995 to 2003. Diabetes Research and Clinical Practice
2008;80:122-7 (IF=1,888)
31. Bošnjak AP, Grgurić J, Stanojević M, Sonicki Z. Influence of sociodemographic and psychosocial characteristics on breastfeeding duration of
mothers attending breastfeeding support groups. Journal of Perinatal
Medicine 2009;37:185-92 (IF=1,736)
32. Soler JK, Yaman H, Esteva M, Dobbs F, Spiridonova Asenova R, Katić
M, Ožvačić Z, Desgranges JP, Moreau A, Lionis C, Kontanyi P, Carelli F,
Nowak PR, de Aguiar Sa Azeredo Z, Marklund E, Churchill D, Ungan
M.. Burnout in European family doctors: the EGPRN study. Family Practice 2008;25:245-65 (IF=1,630)
33. Kern J. Health and medical informatics in Croatia. Health Information
and Libraries Journal 2008;25:302-8 (IF=1,521)
34. Golubić R, Milošević M, Knežević B, Mustajbegović J. Work-related
stress, education and work ability among hospital nurses. Journal of
Advanced Nursing 2009;65:2056-66 (IF=1,518)
35. Bond GR, Pieche S, Sonicki Z, Gamaluddin H, El Guindi M, Sakr M, El
Seddawy A, Abouzaid M, Youssef A. A clinical decision aid for triage of
children younger than 5 years with hydrocarbon (kerosene) aspiration in
developing countries. Clinical Toxicology 2008;46:222-9 (IF=1,505)
36. Schachter EN, Žuškin E, Arumugam U, Goswami S, Castranova V, Whitmer M, Chiarelli A. Pharmacologic effects on grain weevil extract on
isolated guinea pig tracheal smooth muscle. Lung 2008;186:317-21
(IF=1,495)
37. Šogorić S, Džakula A, Vukušić Rukavina T, Grozić-Živolić S, Lazarić-Zec
D, Džono-Boban A, Brborović O, Lang S, Vuletić S. Evaluation of
Croatian model of polycentric health planning and decision making.
Health Policy 2009;89:271-8 (IF=1,348)
38. Kaštelan D, Dušek T, Kraljević I, Polašek O, Giljević Z, Solak M, Šalek SZ,
Jelčić J, Aganović I, Koršić M. Hypercoagulability in Cushing’s syndrome:
the role of specific haemostatic and fibrinolytic markers. Endocrine 2009;
36:70-4 (IF=1,278)
39. Delaš I, Popović M, Petrović T, Delaš F, Ivanković D. Changes in the fatty
acid composition of brain and liver phospholipids from rats fed fat-free
diet. Food Technology and Biotechnology 2008;46:278-85 (IF=1,273)
40. Becue-Bertaut M, Kern J, Hernandez-Maldonado M-L, Jureša V, Vuletić
S. Health-risk behavior in Croatia. Public Health 2008;122:140-50
(IF=1,204)
41. Skara S, Kovačić L, Čivljak M, Vončina L. Translation of evidence-based
tobacco use prevention programming in Croatia. Evaluation & the Health
Professions 2008;31:297-305 (IF=1,140)
45
Znanost
Znanstveni projekti financirani od Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa u razdoblju
2007.-2009. čiji su voditelji sa Škole
• Položaj pacijenata u sustavu zdravstva Republike Hrvatske –
normativno i stvarno (voditelj: doc.dr.sc. Sanja Babić Bosanac)
• Međudjelovanje doktorskog studija i znanstvene produktivnosti u biomedicine (voditelj: prof.dr.sc. Jadranka Božikov)
• Kardiovaskularni rizici u školske djece i mladih - razvoj modela intervencije (voditelj: prof.dr.sc. Vesna Jureša)
• Kako mjeriti zdravlje? (voditelj: prof.dr.sc. Mirjana Kujundžić
Tiljak)
• Razvoj modela i instrumenata za ocjenu zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj (voditelj: prof.dr.sc. Miroslav Mastilica)
• Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi (voditelj: prof.dr.sc. Aida Mujkić)
• Zdravlje na radu i zdravi okoliš (voditelj: prof.dr.sc. Jadranka
Mustajbegović)
• Kvaliteta života liječnika i budućnost liječničke profesije u
RH (voditelj: prof.dr.sc. Stjepan Orešković)
• Utjecaj organizirane edukacije na kvalitetu rada u izvanbolničkoj zaštiti (voditelj: prof.dr.sc. Gordana Pavleković)
• Prediktivni modeli u zdravstvu (voditelj: doc.dr.sc. Zdenko
Sonicki)
• Ispitivanje učinkovitosti regionalnog, decentral. modela upravljanja za zdravlje (voditelj: doc.dr.sc. Selma Šogorić)
• Utjecaj organizacije na kvalitetu i efikasnost zdravstvene zaštite (voditelj: doc.dr.sc. Ana Borovečki, prethodni voditelj:
prof.dr.sc. Zvonko Šošić)
• Rizici za višekratne nesreće među ozlijeđenima na bolničkom liječenju (voditelj: prof.dr.sc. Ariana Vorko-Jović)
• Živjeti s kroničnom bolešću: iskustvo bolesnika (voditelj:
doc.dr.sc. Mladenka Vrcić-Keglević)
• Regionalizam kardiovaskularnih bihevioralnih rizika – model
intervencije (voditelj: prof.emeritus Silvije Vuletić)
• Odrednice multiplih primarnih sijela raka u populaciji (voditelj: doc.dr.sc. Ariana Znaor)
• Biološki učinci štetnih aerosol (voditelj: prof. emeritus Eugenija
Žuškin)
Projekti Europske komisije u razdoblju 2007.-2010.
Znanstveni projekti
Šestog okvirnog programa (FP6)
Eating Out: Habits, Determinants and Recommendations
for Consumers and the European Catering Sector (HECTOR;
Project Reference: 23043; Action Line: FOOD-2004-T5.4.3.4
Catering and eating out of home); partner (koordinator: doc.dr.
sc. Jasna Pucarin-Cvetković; koordinator projekta: National and
Kapodistrian University of Athens Department of Hygiene and
Epidemiology, School of Medicine, National and Kapodistrian
University of Athens)
Znanstveni projekti
Sedmog okvirnog programa (FP7)
Improving quality and safety in the hospital: The link between organisational culture, burnout and quality of care (FP7;
Action Line: HEALTH-2009-3.1-2 Improve quality and safety
of hospital care, HEALTH-2009-3.2-1 Organisation of dementia
care); partner (koordinator: prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović;
koordinator projekta: Aristotelio Panepistimio Thessalonikis)
International Cooperative Action on Grid Computing and
Biomedical Informatics between the European Union, Latin
America, the Western Balkans and North Africa (ACTION Grid;
Project Reference: 224176; Call: FP7-ICT-2007-2); partner
(koordinator: prof.dr.sc. Josipa Kern; koordinator projekta: prof.
dr.sc. Victor Maojo, Španjolska)
46
The appropriateness of prescribing antibiotics in primary
health care in Europe with respect to antibiotic resistanceAPRES DG Research (FP7; Grant agreement No: HEALTH-F22009-223083); ugovor s partnerom (Institut NIVEL, Nizozemska) (koordinatori: prof.dr. sc Milica Katić i prof. dr. Smilja
Kalenić; koordinator projekta: prof.dr.sc. Francois Schellevis,
Principle Investigating Team Netherlands Institute for Health
Services Research, NIVEL)
Projekti financirani od DG SANCO kroz
Drugi program zajednice u području zdravstva
Promote Vaccinations among Migrant Populations in Europe – PROMOVAX - projekt u okviru programa DG SANCO;
partner (koordinator: prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović; koordinator projekta: Institute of Preventive Medicine, Environmental and Occupational Health, Prolepsis)
Stručni projekti i ugovori u razdoblju
2007.-2009.
Improvement of Health Sector Management Capacities in
Bosnia and Herzegovina (voditelj: prof.dr.sc. Stjepan Orešković)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanost
Obranjene doktorske disertacije suradnika
Škole u razdoblju 1.1.2008. – 30.9.2010.
U razdoblju 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2010. godine, deset naših znanstvenih
novaka-asistenata steklo je stupanj doktora znanosti. Svi oni obranili su disertacije na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osim kolegice Nataše Janev-Holcer koja je
doktorirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Ozren Polašek je nakon stečenog doktorata na Sveučilištu u Zagrebu,
obranio i disertaciju na Sveučilištu u Edinburgu.
Ozren Polašek, dr.med.
Znanstvena uspješnost znanstvenih
novaka
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof. dr. sc. Mladen Petrovečki,
Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Jelka
Petrak, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski
fakultet; Prof.dr.sc. Josipa Kern, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Akademik Marko Pećina, prof.emer., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 11. siječnja 2008.
Sažetak:
Cilj ove disertacije bio je provesti cjelovito vrjednovanje sustava znanstvenog
novaštva Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (MZOŠ).
Pri tome su korišteni podaci o znanstvenim novacima kojima je završila potpora
tijekom 1999.-2005. godine, dobiveni
iz baze podataka MZOŠ-a (n=1320).
Radi prikupljanja dodatnih podataka
provedeno je i anketno istraživanje među
znanstvenim novacima koji su bili zaposleni u sustavu znanstvenog novaštva tijekom studenog 2006. godine, kao i među
njihovim mentorima (n=2093). Dobiveni podaci su analizirani metodama otkrivanja znanja i statističkim metodama.
Trećina znanstvenih novaka stekla je stupanj doktora znanosti za vrijeme trajanja
novačke potpore (32,9%), najviše u prirodnim znanostima, a najmanje u biomedicini. Također, trećina novaka je nakon
završene potpore ostala trajno zaposlena
u sustavu MZOŠ-a (36,1%). Konačno, jedna trećina znanstvenih novaka (36,7%)
uspjela je objaviti barem jedan znanstveni članak indeksiran u bibliografskoj bazi
Web of Science za vrijeme trajanja novačke potpore. Rezultati ukazuju i na važnu
ulogu mentora u znanstvenoj produktivsnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
nosti znanstvenih novaka. Na temelju dobivenih rezultata predložene su mjere za
povećanje djelotvornosti sustava znanstvenog novaštva, koje uključuju poboljšanje načina odabira kandidata za mjesta
znanstvenih novaka, poboljšanje potpore
razvoja karijere te izradu informatičkog
sustava za praćenje napredovanja znanstvenih novaka.
Mr.sc. Jasna Pucarin-Cvetković,
dipl.ing.
Povezanost indeksa tjelesne mase s
pokazateljima ventilacijske funkcije
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof. dr. sc. Antoinette Kaić-Rak,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Eugenija Žuškin, prof.emerit., Sveučilište u
Zagrebu, Medicinski fakultet; Akademik
Pavle Rudan, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 8. svibnja 2008.
Sažetak:
Cilj ovog rada bio je istražiti povezanost
indeksa tjelesne mase (ITM) s plućnom
funkcijom, odnosno pretilosti i smanjene
ventilacijske funkcije, te povezanosti ITM
s prehrambenim navika u ispitanika koji
su postigli normalne vrijednosti ventilacijske funkcije. U istraživanje je uključeno 709 ispitanika s otoka Raba, Visa i
Mljeta i Lastova.
Rezultati istraživanja predstavljaju
doprinos izgradnji metodologije u određivanju plućne funkcije. Budući da ITM
predstavlja važan čimbenik u određivanju plućne funkcije, a podaci u stručnoj i
znanstvenoj literature o povezanosti ITM
i plućnih funkcija oskudni su i kontradiktorni, ovim istraživanjem, u kojem su isključeni svi pušači i oni koji boluju /ili su
bolovali od bolesti koje mogu utjecati na
ventilacijsku funkciju pluća, utvrdilo se da
ITM nije povezan s pokazateljima ventilacijske funkcije u procjeni postizanja
normalnih vrijednosti plućne funkcije.
Prehrambene navike ispitanika koji
postižu normalne očekivane vrijednosti
pokazatelja ventilacijske funkcije pokazuju prisutnost elementa tradicionalne
mediteranske prehrane, ali također upućuju i na određenu promjenu prehrambenih navika kao što su sve veće konzumiranje mesa, posebice crvenog, što je
tipično za kontinentalnu prehranu. Maslinovo ulje moglo bi se izdvojiti kao moguću
namirnicu s protektivnim učinkom na dišni sustav, što otvara mogućnost i prostor
daljnjim istraživanjima na tom području.
Mr.sc. Ðurđica Lazić, dr.med.
Prevalencija multimorbiditeta i
značajke komorbiditeta kroničnih
bolesti populacije u skrbi liječnika
obiteljske medicine
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Milica Katić
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Zdravko Ebling, Sveučilište u Osijeku, Medicinski
fakultet; Prof.dr.sc.Sanja Blažeković-Milaković, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Doc.dr.sc. Mladenka Vrcić-Keglević,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 11.lipnja, 2008.
Sažetak:
Visoka prevalencija kroničnih bolesti
(KB) i adekvatna skrb bolesnika s isto-
47
Znanost
vremenom pojavom više KB (multimorbiditet) ključni su izazovi za sustav zdravstvene zaštite, a posebice liječnika obiteljske
medicine (LOM) u 21. stoljeću. Stoga je
važno razvijati nova znanja i standarde
rada za skrb takvih bolesnika, što za obiteljsku medicinu (OM) predstavlja znanstveni i stručni izazov.
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti
proširenost i značajke multimorbiditeta
KB populacije u skrbi LOM-a te njihov
utjecaj na korištenje sustava zdravstvene
zaštite.
Provedeno je longitudinalno istraživanje kohorte u periodu od 1994. do 2003.
godine na 6 409 kronična bolesnika u
sedam ambulanti OM. Iz zdravstvenih
kartona ispitanika prikupljeni su podaci
o sociodemografskim značajkama bolesnika, svim dijagnozama KB te o opsegu
korištenja službi primarne i sekundarne
zdravstvene zaštite.
U obradi podataka korišten je statistički program SAS, verzija 8.0.2 (SAS
Institute Inc., Carry, NC, USA).
Od 6 409 kronična bolesnika za 1
691 (26,4%) bolesnika liječnici su tijekom perioda istraživanja imali podatke o
smrti, 684 bolesnika (10,7%) promijenila su LOM-a, a za 1 963 (30,6%) bolesnika liječnici nisu imali podatke o tome
što se s njima dogodilo. Konačni uzorak
činio je 2 071 (32,3%) ispitanik (747
muškaraca i 1 324 žene).
Na početku istraživanja multimorbiditet KB imalo je 36,9% muškaraca i 49,0%
žena, a na kraju istraživanja 88,6%
muškaraca i 94,1% žena. Zastupljenost
multimorbiditeta kod posebno istraživanih skupina KB bila je bila kako slijedi:
hipertenzija 77%, odabrane bolesti srca
97,1%, KOPB 75,8%, dijabetes 92,7%,
depresija 85,4%, muskuloskeletne bolesti 73,5%, neurološke bolesti 76,1% i
karcinomi 85,4%.
Rizični čimbenici prisutni kod bolesnika s multimorbiditetom bili su dob
(OR=2.498, 95% CI, (2.068 – 3.018)),
ženski spol (OR=2.045, 95% CI, (1.483
– 2.820)) i samački život (OR=1.929,
95% CI, (1.66 – 4.191)).
Među kroničnim bolesnicima – čestim posjetiteljima LOM-u bilo je 168
(22,4%) muškaraca i 343 (25,9%) žena,
a među rijetkim posjetiteljima bila su 232
(31,0%) muškarca i 300 (22,7%) žena.
I česti i rijetki posjetitelji imali su na kraju
istraživanja visoki udio multimorbiditeta.
48
Ovo istraživanje ukazuje na to da trajnost i sveobuhvatnost skrbi, koju pruža
obiteljski liječnik, osigurava prikupljanje
mnogih podataka o bolesniku i njegovim
bolestima te da pohranom istih u zdravstvene kartone LOM stvara vrijednu datoteku za istraživanja. Longitudinalno praćenje kohorte bolesnika koji boluju od
KB vrijedna je i primjenjiva metoda u
OM za proširivanje znanstvenih spoznaja
o otkrivanju, dijagnostici, liječenju i praćenju bolesnika s KB.
Ivana Kolčić, dr.med.
Populacijsko-genetičke i okolišne
odrednice metaboličkog sindroma u
populaciji otoka Visa
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Ariana Vorko Jović, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Silvije Vuletić, prof.emerit., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Dr.sc. Nina
Smolej-Narančić, viša znanstvena suradnica, Institut za antropologiju, Zagreb;
Prof.dr.sc. Mirko Koršić, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 23. veljače 2009.
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti
populacijsko-genetičke i okolišne odrednice metaboličkog sindroma u odrasloj
populaciji otoka Visa. U tu svrhu provedeno je terensko prikupljanje podataka
tijekom 2003. i 2004. godine i u istraživanje je uključeno 1.024 ispitanika. Za
svakog ispitanika proveden je niz fenotipskih mjerenja, prikupljeni su podaci o
rodbinskim vezama i provedena je genotipizacija korištenjem mikrosatelitnih biljega i polimorfizama jednog nukleotida
(SNP). Prevalencija metaboličkog sindroma iznosila je 48% prema ATP III definiciji (38% za muškarce, 56% za žene) i
58% prema IDF definiciji (46% za muškarce, 66% za žene). Dobno standardizirana prevalencija prema ATP III definiciji bila je 33% (26% za muškarce, 40%
za žene), a prema IDF definiciji iznosila je
42% (33% za muškarce, 50% za žene).
Ukupno je 86% ispitanika jednako klasificirano prema obje definicije. Nakon rezultata bivarijatnih analiza u kojima je pronađena statistički značajna povezanost
metaboličkog sindroma s nizom čimbe-
nika, u mješovitom regresijskom modelu
zadržala se statistički značajna povezanost za dob, spol, HOMA indeks inzulinske rezistencije te koncentracije inzulina,
tPA, mokraćne kiseline, fibrinogena i kortizola. Povećanje osobne heterozigotnosti
genoma bila je obrnuto proporcionalno
povezana sa šansom za dijagnozu metaboličkog sindroma. Heritabilnost metaboličkog sindroma bila je 34% za ATP III
definiciju i 43% za IDF definiciju, ali su
okolišni čimbenici objasnili veći postotak
varijance metaboličkog sindroma; 51%
prema ATP III definiciji i 56% prema IDF
definiciji. U cjelogenomskoj analizi pronađena su četiri SNP biljega koji su bili
statistički granično neznačajno povezani
s metaboličkim sindromom, od kojih je u
modelu logističke regresije statistički značajna povezanost potvrđena za dva biljega (rs3881953 koji je ujedno bio povezan s opsegom struka i rs10511595 koji
je bio povezan sa serumskom koncentracijom glukoze). Rezultati ovog istraživanja na izoliranoj populaciji otoka Visa
govore u prilog većoj važnosti okolišnih
čimbenika kao odrednica metaboličkog
sindroma u odnosu na genetičke čimbenike, uz istovremeno razmjerno visoke
vrijednosti heritabilnosti. Zbog visoke prevalencije metaboličkog sindroma u populaciji otoka Visa, potrebno je osmisliti i
provesti javno-zdravstvenu intervenciju s
ciljem smanjivanja prevalencije metaboličkog sindroma koji je jedan od značajnijih kardiovaskularnih čimbenika rizika.
Aleksandar Džakula, dr.med.
Društvene i osobne odrednice
zdravstvenog stanja i ponašanja žena
u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na
zdravstvenu zaštitu žena domaćica
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Silvije Vuletić, prof.
emerit., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Luka
Kovačić, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Vesna Jureša,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet ; Prof.dr.sc. Marija Strnad, Sveučilište
u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 14. prosinca 2009.
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti
zdravstveno stanje i odrednice zdravlja posnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanost
pulacije domaćica u Hrvatskoj. Korišteni
su podaci iz istraživanja „Hrvatska zdravstvena anketa 2003.” u kojoj je bilo
uključeno 9077 ispitanika. Taj populacijski uzorak bio je reprezentativan za
populaciju odraslih osoba u Hrvatskoj.
Također su korišteni i javnodostupni demografski i mortalitetni podaci. Prema popisu stanovnika 2001. godine u Hrvatskoj,
u populaciji od 4,437.460 stanovnika
bile su 303.374 domaćice. U uzorku
ovog istraživanja od ukupno 6175 ispitanica, 1960 (31,7 posto) svoj je radni
položaj karakteriziralo kao domaćica. S
obzirom na mjesto stanovanja, najveći
dio ispitanih domaćica živi na selu, njih
53,4 posto. Sveukupno bez ili samo sa
završenom osnovnom školom bilo je
74,9 posto domaćica.
Domaćice češće žive u seoskim i prigradskim područjima, imaju niži stupanj
obrazovanja i manja primanja od zaposlenih žena. Svoj ekonomski položaj
ocjenjuju lošije nego zaposlene, ali bolje
nego nezaposlene žene. U ocjeni atraktivnosti životnih uloga nisu prepoznate
kao atraktivne. Domaćice imaju više stope
smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti,
bolesti pluća te ozljeda nego ostale žene
u populaciji.
Rezultati pokazuju veće i statistički
značajne vjerojatnosti smrtnosti žena domaćica od bolesti cirkulacijskoga sustava
1,48 puta, dišnoga sustava 1,50 puta,
ozljeda i nesreća 1,29 puta te smrti povezanih s psihičkim bolestima 1,45 puta.
Među deset vodećih uzroka smrti prema
dijagnozama, statistički značajne razlike
između domaćica i nedomaćica nisu utvrđene za uzroke smrti vezane uz dijagnoze zloćudnih novotvorina dojke, zloćudne novotvorine debelog crijeva, zloćudne
novotvorine dušnika i pluća te dijabetesa
melitusa.
Domaćice imaju veće šanse da budu
ovisne o duhanu te više dosoljavaju hranu.
Pozitivne oblike ponašanje u ovoj populaciji čine veća tjelesna aktivnost te više
voća u prehrani.
Prehrambene navike pokazuju da domaćice u odnosu na zaposlene žene koriste više masnoća životinjskog porijekla,
više dosoljavaju hranu, ali i jedu više voća.
U odnosu na nezaposlene žene domaćice
koriste manje masti životinjskog porijekla, više dosoljavaju hranu te jedu manje
voća.
Postupkom logističke regresije u populacijama domaćica i nedomaćica anasnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
liziran je omjer izgleda za subjektivnu
ocjenu tjelesnog i mentalnog zdravlja. U
odnosu na nedomaćice bez završene
osnovne škole veće izglede za bolje mentalno zdravlje imaju: nedomaćice sa završenom osnovnom školom (1,422 puta),
sa završenom srednjom školom (1,686
puta) te nedomaćice sa završenom višom školom (2,224 puta). Za skupinu
domaćica ni u jednoj obrazovnoj kategoriji nisu jednoznačno utvrđeni drukčiji
izgledi za bolje mentalno zdravlje. U odnosu na domaćice bez završene osnovne
škole veće izglede za bolje tjelesno zdravlje imaju: domaćice sa završenom osnovnom školom (1,632 puta), sa završenom
srednjom školom (1,995 puta) te domaćice sa završenim fakultetom (4,171
puta). Mjesto stanovanja, odnosno razina urbanizacije, ni kod domaćice niti
kod nedomaćice ne mijenja jednoznačno
izglede za bolje tjelesno zdravlje.
Prikupljeni intervjui pokazuju kompleksnost uloge domaćice. Naime, osim
uobičajenih odrednica socioekonomskog
položaja i zdravlja u životu žena opće populacije, domaćice se izdvajaju i specifičnostima vezanim uza svoju ulogu. To
su isključiva ekonomska ovisnost o suprugu, intenzivan i specifičan odnos s
djecom, isticanje vlastite borbe za postignuća u životu, kontradiktoran odnos prema zapošljavanju, specifična uloga domaćica u poslovima vezanim uz kuću
(gradnja kuće, sudjelovanje u obiteljskom poslu) te intenzivan odnos s ostalim ukućanima.
Ukupno rezultati ukazuju na lošije
socioekonomsko i zdravstveno stanje domaćica u odnosu na ostatak ženske populacije.
Mr.sc.Nataša Janev-Holcer, dipl.ing.
Utjecaj prehrane ribom na opterećenje
živom u žena generativne dobi
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Vlatka Brumen, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Nada
Oršolić, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet; Prof.dr.sc.
Vlatka Brumen, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Goran Klobučar, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet
Datum obrane: 5. veljače 2010.
Sažetak:
Živa je toksični metal s negativnim
zdravstvenim učincima na čovjeka. Nepravilnim odlaganjem u okoliš, dospijeva
u vode, gdje se pomoću metanogenih
bakterija mijenja u toksičnu metil-živu i
bioakumulira u prehrambenom lancu.
Glavni izvor izloženosti čovjeka predstavlja konzumacija ribe i ribljih proizvoda.
Cilj istraživanja bio je odrediti izloženost
živi populacije žena generativne dobi utvrđivanjem moguće povezanosti prehrane
ribom s koncentracijama žive u uzorcima
kose, krvi i urina, kao pokazateljima opterećenja organizma. Prikupljeni su i podaci o prehrambenim i životnim navikama
ispitanica i učestalosti konzumacije pojedinih vrsta riba.
U istraživanje su bile uključene 102
žene dobi od 25 do 35 godina, podijeljene na vegetarijanke 16 (16%) i nevegetarijanke 86 (84%). Uspoređene su
individualne razlike ispitanica u koncentracijama žive i selena. Određivanjem
jednolančanih i dvostrukih lomova DNA
iz uzoraka krvi, utvrđene su razlike u
oštećenjima genoma. Rezultati pokazuju
da sve ispitanice imaju mjerljive koncentracije Hg u kosi, krvi i urinu. Vrijednosti
ukupne žive u kosi bile su u rasponu od
0,027-3,899 μg/g (medijan 0,418).
Koncentracije ukupne žive u krvi kretale
su se u rasponu od 0,120 do 13,32 μg/l
(medijan 1,840). Koncentracije selena u
krvi kretale su se u rasponu od 81,9176,84 μg/l (medijan 111,9). Koncentracije kreatinina, bile su u rasponu od
0,509 do 2,601 g/l (medijan 1,176).
Koncentracije Hg u urinu prilagođene
obzirom na kreatinin bile su u rasponu
od 0,089 do 5,743 μg/g (medijan
0,689). Mann-Whitney testom ustanovljene su statistički značajne razlike između skupina vegetarijanki i nevegetarijanki
u koncentracijama žive u kosi (P<0,001)
i krvi (P<0,001), što upućuje na to da
žene koje konzumiraju ribu imaju značajno više koncentracije žive u kosi i krvi
nego žene koje uopće ne jedu ribu. Prehrana ribom nije se pokazala statistički
značajnom za živu u urinu, ali postoji
pozitivna korelacija između broja amalgamskih zubnih ispuna i izmjerene koncentracije Hg u urinu prilagođene obzirom na kreatinin. Od ukupno 35 analiziranih uzoraka ribe, u samo jednom su
vrijednosti Hg bile više od zakonom dozvoljenih 1 mg/kg.
49
Znanost
Milan Milošević, dr.med.
Izrada mjernog instrumenta stresa
na radnom mjestu u bolničkih
zdravstvenih djelatnika i procjena
njegove uporabne vrijednosti
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Davor
Ivanković, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Rudolf Gregurek, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski
fakultet; Prof.dr.sc. Eugenija Žuškin, prof.
emerit., Medicinski fakultet, Sveučilište
u Zagrebu
Datum obrane: 11. ožujka 2010.
Sažetak:
Cilj disertacije je izrada mjernog instrumenta za procjenu stresa na radnom
mjestu u bolničkih zdravstvenih djelatnika. U tu svrhu istražene su metrijska karakteristika pouzdanosti instrumenta,
metrijska karakteristika valjanosti instrumenta te je procijenjena uporabna vrijednost instrumenta. U istraživanje je
uključeno 2380 zdravstvenih djelatnika
dobi između 18 i 65 godina (medicinske
sestre i tehničari srednje i više stručne
spreme, liječnici i ostali zdravstveni djelatnici visoke stručne spreme) zaposlenih
u Kliničkoj bolnici Dubrava, Kliničkom
bolničkom centru Zagreb, Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice, Općoj bolnici
Sveti Duh i Psihijatrijskoj bolnice Vrapče
u razdoblju od početka 2007. do kraja
2008. godine. Istraživanje se provodilo
dragovoljno i anonimno primjenom Upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika koji je za
tu prigodu i načinjen. Ukupna stopa odgovora bila je zadovoljavajuća (78%) te
je na kraju istraživanja dobiven uzorak
od 1856 ispitanika. Rezultat istraživanja
je validirani mjerni instrument: Upitnik o
stresorima na radnom mjestu bolničkih
zdravstvenih djelatnika koji sadrži 37 pitanja (čestica) vezana za doživljaj stresa na
radu koja su kodirana Likertovom ljestvicom raspona od 1 (Nije uopće stresno),
2 (Rijetko je stresno), 3 (Ponekad je stresno), 4 (Stresno) i 5 (Izrazito stresno).
Eksploratornom faktorskom analizom svih
37 čestica dobiveno je šest faktora koji
procjenjuju pojedine dimenzije doživljaja
stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Tih šest kategorija su:
Organizacija radnog mjesta i financijska
50
pitanja, Javna kritika i sudske tužbe,
Opasnosti i štetnosti na poslu, Sukobi i
komunikacija na poslu, Smjenski rad, Profesionalni i intelektualni zahtjevi, te se
smatraju glavnim izvorima stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Šest odabranih faktora zadovoljava sve literaturne kriterije prema Cattellu
i Keiseru a udio objašnjene varijance bio
je 56, 08%. Svaki od šest odabranih
faktora dobro je opisan česticama koje
ga određuju a pripadajući koeficijenti pouzdanosti Cronbach α su redom veći od
0, 70 (od 0, 78 do 0, 86) što govori o
visokoj unutarnjoj konzistenciji svakog faktora. Gledajući podatke iz svakog faktora
pojedinačno, aritmetičke sredine, varijance, pripadajući Cronbach α koeficijenti
ako se pojedina čestica izbaci i međusobne korelacije čestica sa ljestvicom su
prilično podjednake, što također govori u
prilog dobroj unutarnjoj konzistenciji i pouzdanosti svakog faktora. Prilikom analize
diskriminativne valjanosti rasponi korelacijskih koeficijenata čestica s pripadajućom faktorskom ljestvicom (unutarnja
konzistencija) su veći od raspona korelacijskih koeficijenata čestica s ostalim
faktorskim ljestvicama (vanjska korelacija) što upućuje na odgovarajuću diskriminativnu valjanost. Ljestvice pojedinih
faktora ujednačene su na ljestvicu od 0
do 100 u kojoj 100 znači najveću razinu
doživljenog stresa. Kao granična vrijednost, koja nam govori o čestoj i izuzetno
čestoj percepciji pojedinog stresnog faktora uzeta je vrijednost veća od 60. Zaključak je da pojedine čestice logično
objašnjavaju strukturu odgovarajućih faktora te da je predloženi Upitnik o stresovima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika valjan i pouzdan mjerni
instrument za procjenu stresa na radnom
mjestu u bolničkih zdravstvenih djelatnika s velikom mogućnošću praktične primjene.
Ognjen Brborović, dr.med.
Povezanost formalne edukacije i pritiska okoline sa subjektivnim osjećajem
tjelesnog i duševnog zdravlja
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Gordana Pavleković,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Rudlof
Gregurek, Sveučilište u Zagrebu, Medi-
cinski fakultet; Doc.dr.sc. Hrvoje Tiljak,
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Davor Ivanković, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Datum obrane: 13. travnja 2010.
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost pritiska okoline na promjenu rizičnih zdravstvenih navika, formalnog obrazovanja i subjektivno mjerenog zdravlja.
U istraživanju su korišteni podaci prikupljeni Hrvatskom zdravstvenom anketom
2003 sveukupnog uzorka 9070 punoljetnih ispitanika. Navedeni uzorak umanjen je budući da su isključeni ispitanici
koji se još školuju te ispitanici koji nisu
iskazali obrazovni status. Poduzorak od
8806 ispitanika stratificiran je u dvije
skupine s nižim (osnovna i srednja škola) i višim (viša škola i fakultet) obrazovanjem te su istražene razlike na osnovu
ove podjele. Rezultati istraživanja pokazuju da:
1) Osobe višeg formalnog obrazovanja
imaju bolji osjećaj duševnog i tjelesnog zdravlja od ispitanika nižeg obrazovanja. U svim analizama povezanosti osjećaja duševnog i tjelesnog
zdravlja prema spolu i obrazovnom
statusu ispitanika, utvrđena je statistički značajna razlika.
2) Učestalost zdravstvenih navika (pušenje, konzumacija alkohola, prehrana i tjelesna aktivnost) nije ista među
ispitanicima različitog obrazovnog statusa. Muškarci višeg obrazovanja rjeđe imaju ovisničke navike (pušenje i
konzumacija alkohola), a češće neovisničke navike (nepravilna prehrana i tjelesna neaktivnost). Navedene
razlike postoje i kod žena, ali na drugačiji način. Obrazovni status ima
manji utjecaj na stvaranje ovisničkih
ponašanja dok se više obrazovane
žene rjeđe nepravilno hrane, ali su
češće tjelesno neaktivne. Niže obrazovani muškarci značajno više puše.
Iako više obrazovane žene češće
puše, nije sa sigurnošću utvrđeno da
je kod žena pušenje vezano uz obrazovni status. Štetna konzumacija alkohola povezana je s obrazovnim
statusom u oba spola. Muškarci višeg
obrazovanja rjeđe konzumiraju alkohol, a konzumacija alkohola iznimno
je rijetka u skupini visokoobrazovanih
žena. Više obrazovane žene rjeđe se
nepravilno hrane. Suprotno tome, iako
razlika nije statistički značajna, mušsnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanost
karci višeg obrazovanja češće imaju
rizičnu naviku prehrane. Ispitanici višeg obrazovnog statusa češće su tjelesno neaktivni.
3) Pritisak okoline (zdravstvenih djelatnika i članova uže socijalne okoline)
na promjenu rizičnih navika različit je
prema obrazovnom statusu ispitanika
te prema tome tko vrši pritisak. Bez
obzira na obrazovni status ispitanika,
zdravstveni djelatnici značajno više
vrše pritisak na muškarce. Bez obzira
o kojoj promjeni životne navike se
radi, zdravstveni djelatnici češće vrše
pritisak na žene nižeg obrazovnog
statusa. Njihov pritisak na muške ispitanike višeg obrazovanja češće je
prisutan u promjeni navike pušenja,
prehrane i tjelesne aktivnosti. Iznimka su ispitanici nižeg obrazovnog statusa na koje zdravstveni djelatnici
češće utječu na smanjenje konzumacije alkohola. Socijalni pritisak u pravilu je značajno veći od pritisaka
zdravstvenih djelatnika. Socijalni pritisak na muškarce višeg obrazovanja
češći je nego na muškarce nižeg
obrazovanja. Iznimka je socijalni pritisak na prestanak pušenja koji je kod
ispitanika višeg obrazovanja rjeđi
nego li kod onih s nižim obrazovnim
statusom. Kod žena, pritisak socijalne okoline na ovisničke navike pušenja i konzumacije alkohola gotovo je
podjednak obzirom na obrazovni status. Za ne-ovisničke navike, ispravljanje prehrane i povećanje tjelesne
aktivnosti, žene-ispitanice višeg obrazovanja doživljavaju gotovo dvostruko
jači pritisak socijalne okoline.
4) Hipoteza da pritisak okoline na promjenu rizičnih zdravstvenih navika
ima samo medijatorsko djelovanje na
povezanost formalnog obrazovanja i
subjektivnog osjećaja duševnog i tjelesnog zdravlja nije dokazana osim u
izoliranim slučajevima povezanosti
pritiska zdravstvenih djelatnika, osjećaja tjelesnog zdravlja za navike pušenja i nepravilne prehrane. Pritisak
zdravstvenih djelatnika uvijek je povezan sa slabijim osjećajem duševnog i tjelesnog zdravlja, bez obzira na
obrazovni status ispitanika. Uz to,
pritisak zdravstvenih djelatnika na ispitanike nižeg obrazovnog statusa povezan je sa slabijim osjećajem nego
kada je pritisak izvršen na ispitanike
višeg obrazovnog statusa. Pritisak sosnz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
cijalne okoline povezan je sa slabijim
duševnim zdravljem u ispitanika višeg obrazovnog statusa. U slučaju povezanosti pritiska socijalne okoline i
osjećaja tjelesnog zdravlja ne postoji
konzistentnost niti su rezultati statistički značajni. Medijatorska povezanost zadovoljava kriterije značajnosti
isključivo za povezanost osjećaja tjelesnog zdravlja te pritiska zdravstvenih djelatnika na promjenu nepravilne
prehrane i prestanak pušenja. Budući
da su smjerovi djelovanja različiti za
utjecaj obrazovanja na zdravlje i utjecaj pritiska zdravstvenih djelatnika na
zdravlje medijaciju je moguće tumačiti tako da obrazovni status ima medijatorski učinak na povezanost osjećaja zdravlja i pritiska okoline.
Zlata Ožvačić Adžić, dr.med.
Istraživanje kvalitete skrbi za
bolesnika u obiteljskoj medicini
u Hrvatskoj korištenjem Indeksa
kvalitete konzultacije
Istraživanje je provedeno od listopada
2003. do ožujka 2004. godine na reprezentativnom, stratificiranom uzorku od
350 LOM u Hrvatskoj i prigodnom uzorku bolesnika starijih od 18 godina kod
kojih je liječnik u vrijeme istraživanja proveo aktivnu konzultaciju zbog zdravstvenog problema. Liječnik je prikupio podatke od 50 bolesnika tijekom 50 susljednih
konzultacija. Upitnikom su prikupljeni
podaci o značajkama liječnika (sociodemografska i profesionalna obilježja, zadovoljstvo poslom, prisutnost sindroma
izgaranja na poslu (upitnik Maslach Burnout Inventory – Human Services Study,
MBI-HSS)); značajkama bolesnika (osposobljenost bolesnika (upitnik Patient
Enablement Instrument, PEI), duljina
konzultacije, sociodemografska obilježja,
samoprocjena zdravlja, poznavanje liječnika, korištenje zdravstvene službe, kronične bolesti, procjena kvalitete života te
razlog dolaska liječniku) i značajkama
prakse.
U obradi podataka korišten je statistički program SAS, verzija 8.0.2 (SAS
Institute Inc., Carry, NC, USA).
Sažetak:
Indeks kvalitete konzultacije (engl.
Consultation Quality Index, CQI), instrument temeljen na pokazateljima osposobljenosti bolesnika, duljini konzultacije i
poznavanju liječnika, sadrži u sebi potencijal mjerenja kvalitete skrbi na razini pojedinačnog liječnika obiteljske medicine
(LOM); prema dosadašnjim spoznajama,
na indeks kvalitete konzultacije utječu neke
značajke bolesnika, liječnika i prakse.
Prosječna osposobljenost 5527 bolesnika iznosila je 6,6 (SD 3,3, raspon 012), prosječna duljina konzultacije 11,5
minuta (SD 5,5 min, raspon 1-50 minuta), 67,8% bolesnika je dobro ili jako
dobro poznavalo svog LOM. U modelu
logističke regresije nisku osposobljenost
bolesnika predviđali su slabije poznavanje LOM (OR = 0,56, 95% CI, (0,47 0,67), kraće vrijeme konzultacije (OR =
0,97, 95% CI, (0,95 – 0,98)), starija
životna dob bolesnika (OR = 1,02, 95%
CI, (1,01 – 1,03)), lošije procijenjena
kvaliteta života (OR = 0,77, 95% CI,
(0,74 – 0,80)), pogoršanje zdravlja u
odnosu na prošlu godinu (OR = 1,82,
95% CI, (1,61 – 2,05)), veći broj kroničnih bolesti (OR = 1,07, 95% CI,
(1,01 – 1,13)) te psihološki ili kompleksni razlog dolaska (OR = 1,87, 95% CI,
(1,12 – 3,12)) (P<0.05 za svaki). U
skupini liječnika koji rade na selu zabilježen je značajno veći udio liječnika s nižom prosječnom osposobljenosti bolesnika (Fisherov test, P=0,007).
Cilj istraživanja bio je ispitati kvalitetu
zdravstvene skrbi u obiteljskoj medicini
u Hrvatskoj korištenjem Indeksa kvalitete konzultacije te analizirati povezanost
između osposobljenosti bolesnika, odnosno indeksa kvalitete konzultacije, i značajki liječnika, bolesnika i uvjeta rada.
Prosječni indeks kvalitete konzultacije 125 liječnika iznosio je 10,6 (SD 2,4,
raspon 4-16). Svaka pojedinačna komponenta indeksa statistički je značajno
korelirala s ukupnim indeksom kvalitete
konzultacije: većem indeksu doprinosila
je veća osposobljenost bolesnika (ρ =
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Milica Katić, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Povjerenstvo za obranu: Prof.dr.sc. Sanja
Blažeković - Milaković, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc.
Jadranka Mustajbegović, Sveučilište u
Zagrebu, Medicinski fakultet; Doc.dr.sc.
Hrvoje Tiljak, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet.
Datum obrane: 7. lipnja 2010.
51
Znanost
0,174, P<0,0001), veći udio bolesnika
koji dobro ili jako dobro poznaju liječnika
(ρ =0,306, P<0,0001) te dulje vrijeme
konzultacije (ρ =0,380, P<0,0001).
Niski indeks kvalitete konzultacije u
modelu logističke regresije predviđali su
slabije poznavanje LOM (OR = 0,73,
95% CI, (0,68 – 0,78)), mlađa dob bolesnika (OR = 0,99, 95% CI, (0,98 –
0,99)), lošije procijenjena kvaliteta života (OR = 0,96, 95% CI, (0,93 – 0,99)),
lošija procjena zdravlja (OR = 1,14, 95%
CI, (1,04 – 1,24)), manji broj kroničnih
bolesti (OR = 0,92, 95% CI, (0,88 –
0,95)), veći broj konzultacija s liječnikom
obiteljske medicine (OR = 1,16, 95%
CI, (1,07 – 1,26)), manji broj konzultacija
s liječnikom specijalistom konzultantom
(OR = 0,90, 95% CI, (0,84 – 0,97)),
psihološki ili kompleksni razlog dolaska
liječniku (OR = 1,55, 95% CI, (1,47 –
2,90)) te mlađa dob liječnika (OR =
0,89, 95% CI, (0,82 – 0,98)) (P<0.05
za svaki). Dulje konzultacije bile su povezane s većom emocionalnom iscrpljenosti (χ2=6,499; P=0,038), kao i većim
osjećajem osobnog postignuća liječnika
(χ2=6,124; P=0,046).
Visoka prosječna osposobljenost bolesnika i visok prosječni indeks kvalitete
konzultacije u ovom istraživanju u odnosu na ranija istraživanja u drugim zemljama upućuju na zadovoljavajuću kvalitetu komunikacijske skrbi za bolesnika u
OM u Hrvatskoj. Kvaliteta komunikacijske skrbi predstavlja jednu od važnih
domena kvalitete skrbi koja se nužno
mora promatrati zajedno sa ostalim pokazateljima kvalitete skrbi; jedino zajedničkom analizom pokazatelja dostupnosti te kvalitete kliničke i komunikacijske
skrbi moguće je ostvariti potpuni uvid u
kvalitetu skrbi za bolesnika u obiteljskoj
medicini.
Osposobljenost bolesnika i indeks
kvalitete konzultacije pokazali su povezanost s kontinuitetom skrbi u OM, duljinom konzultacije i drugim značajkama
bolesnika, liječnika i prakse, potvrđujući
kako je u analizi kvalitete skrbi u OM neophodno uzeti u obzir kontekst pružanja
skrbi, obilježja bolesnika u skrbi, kao i
obilježja liječnika i uvjeta rada.
52
Rajna Golubić, dr.med.
Domene kvalitete života kao
prediktori radne sposobnosti bolničkih
zdravstvenih djelatnika
Sveučilište i sastavnica: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Mentor: Prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski
fakultet
Povjerenstvo za obranu: Doc.dr.sc. Gorka Vuletić, Sveučilište u Osijeku, Medicinski fakultet; Sveučilište u Zagrebu,
Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Davor
Ivanković, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; Prof.dr.sc. Eugenija Žuškin, prof.emerit., Sveučilište u Zagrebu,
Medicinski fakultet
Datum obrane: 8. lipnja 2010.
Sažetak:
Ova doktorska disertacija prikazuje
radnu sposobnost, kvalitetu života i salutogenu produktivnost zdravstvenih djelatnika u sedam hrvatskih bolnica.
U presječnom je istraživanju sudjelovalo 1633 ispitanika (267 muškaraca,
1363 žena i 3 bez podatka o spolu), u
dobi od 19 do 64 godine, zaposlenih u
bolnicama različitih županija u Hrvatskoj.
Bile su obuhvaćene 2 kliničke, 4 opće i 1
specijalna bolnica. Istraživanje je bilo provedeno krajem 2007. i početkom 2008.
godine. Istraživanje je bilo anonimno i
dragovoljno, te je uključilo cijeli spektar
zdravstvenih djelatnika: liječnike, medicinske sestre i tehničare, fizioterapeute,
farmaceute i ostale zdravstvene djelatnike. Stopa odgovora iznosila je 57,08%.
Istraživanje se provelo primjenom triju
upitnika: Upitnik za određivanje indeksa
radne sposobnosti (engl. Work Ability Index, WAI), Upitnik o kvaliteti života World
Health Organization Quality of Life-Brief
Version questionnaire (WHOQOL-BREF)
kojim se određuje kvaliteta života u 4 domene (fizičko zdravlje, psihičko zdravlje,
društvena interakcija i okoliš), te Upitnik
za određivanje indeksa ljudskog rada
(Human Work Index, HWI). Od statističkih testova korišteni su Mann-Whitney
U-test, Kruskal-Wallisova analiza varijance rangova, te χ2-test u svrhu deskriptivne
analize, dok se u svrhu analize povezano-
sti domena kvalitete života i radne sposobnosti bila korištena binarna logistička
regresija s indeksom radne sposobnosti
kao zavisnom varijablom.
Kvaliteta života u svim mjerenim domenama pokazala je zadovoljavajuće
vrijednosti, uz izuzetak domene okoliša,
čije su vrijednosti bile granične, što je bio
konzistentan nalaz u svim bolnicama.
Vrijednosti pojedinih domena kvalitete
života značajno su se razlikovale s obzirom na bolnicu, uz iznimku psihičkog
zdravlja gdje značajnost nije nađena. Indeks radne sposobnosti zdravstvenih
djelatnika imao je zadovoljavajuće vrijednosti u svim bolnicama, uz izuzetak
Specijalne bolnice gdje je vrijednost istog
bila granično zadovoljavajuća. Razlika u
radnoj sposobnosti prema bolnicama bila
je statistički značajna. Na ukupnom uzorku, samo 32% ispitanika je imalo održivu
radnu sposobnost. Vrijednost ukupnog
indeksa ljudskog rada (HWI), izražena kao
postotak skalnog maksimuma, na uzorku svih ispitanika bila je osrednja (68%
SM), kao i vrijednost dimenzije interesa
za rad (65% SM) i suradnje (57% SM),
dok je vrijednost dimenzije radne sposobnosti bila dobra (81% SM). Analiza
povezanosti domena kvalitete života i
radne sposobnosti je pokazala da su fizičko zdravlje i psihičko zdravlje značajni
prediktori dobre radne sposobnosti. Pri
tome, zdravstveni djelatnici boljeg fizičkog zdravlja imaju 6,8 puta veće šanse
za dobru radnu sposobnost nego oni lošeg fizičkog zdravlja. Također, zdravstveni djelatnici s boljim psihičkim zdravljem
imaju 1,8 puta značajno veću šansu za
dobru radnu sposobnost nego oni lošeg
psihičkog zdravlja. Od ostalih prediktora
dobre radne sposobnosti u multivartijatnoj analizi, statistički značajni su bili dob
(inverzna povezanost), te edukacijski stupanj (pozitivna povezanost).
Unatoč metodološkim nedostacima provedene studije, ovi rezultati daju uvid u
stanje radne sposobnosti i kvalitete života bolničkih zdravstvenih djelatnika, te
upućuju na potrebu provedbe programa
održanja radne sposobnosti i promocije
zdravlja na radnom mjestu.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Međunarodna suradnja
Ten years of Public Health Training and Research
Collaboration in South Eastern Europe (PH-SEE)
During the last decades of the 20th
century the health care systems in countries of the South Eastern Europe were
characterized by a predominantly curative orientation, although in some of them
the preventive medicine and public health
had the long tradition. Public health became insufficient due to war as well as
economic and political changes. The
main problem was a lack of competence
in public health above all in health management and strategy development, but
also in the fields of health surveillance
and prevention. In 1999 the great need for
a sustainable collaboration and support
in advanced training and continuous education of qualified professionals to reach
required conditions was recognized.
Therefore, the project for the development of training modules
and research capabilities in public health in South Eastern European countries (SEE) was proposed to the Stability Pact (PHSEE Project).
The co-operation between School of Public Health in Germany (Bielefeld) and schools of public health and public health
institutes in South Eastern Europe including the countries Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Kosovo, Macedonia, Moldova, Montenegro, Romania, Serbia and Slovenia
started officially in June 2000. The Athens School of Public
Health was also involved in the co-operation. The schools of public health in Bielefeld and Zagreb took co-coordinative role.
The main objective of the project was to support the reconstruction of postgraduate public health training through development of teaching materials in English for the Internet. A regional
network of lecturers in the health sciences was established.
The up to date texts should be of international standard but
also be of regional specificity. It was pointed out that to re-link
the split-up professional training and research in the field of
public health is an essential component of the program.
The specific objectives are related to SEE countries governments (to provide competent consultation in public health matters as the important part of the health care reform), universities
(to help develop the infrastructure for a school of public health
or other postgraduate training institutions), lecturers (to support Internet-based modules) and students (to offer opportunity
for all-round training through most competent institutions).
In order to sustain the co-operation in SEE countries after
the Stability Pact Project will ended, on September 29, 2002
an Agreement was signed by the schools and institutes of public health from SEE countries at the Annual ASPHER Conference ASPHER in Zagreb (ASPHER is the Association of Schools
of Public Health in the European Region). Later the Network
changed the title to the Forum for Public Health in South Eastern Europe (FPH-SEE).
Funding comes from the Stability Pact for South Eastern
Europe through the German Academic Exchange Service (DAAD)
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
and covers exchange of lecturers in Public Health between Germany and SEE countries as well as within SEE countries, summer
schools and conferences, and editorial work. After the Project
ended the local resources were used, and some functions was
supported by the MetaNet project financed by DAAD.
The main results of the network were the Internet based
teaching modules developed, tested and used mainly by authors from the region in the areas. This Curriculum is a result
of mutual work of public health teachers from different training
and research institutions, predominantly in South Eastern European countries, members of the PH-SEE Network. The main
aim of this teaching modules is to support and improve the
quality of postgraduate training in public health based on specific health and training needs in South Eastern European
countries, using a Pan-European context.
The Curriculum consists of Units, each comprising a number
of related Topics. For each topic one or more training modules
of varying length will be available during a continuous development process. These modules should be used in postgraduate
training program and/or continuing education for public health
professionals.
Modules are prepared in such a way that each lecturer in the
PH-SEE Network can use them in his/her own teaching practice.
The Internet Platform provides an opportunity for continuous development of the Curriculum contents. All teachers in
the PH-SEE Network and those who are actively involved at
different capacities in training and research in South Eastern
European countries are welcome to contribute as authors.
In order to be more visible and used even by those without
access to the internet six handbooks of about 600-800 pages
each were published until now.
The handbooks are:
Methods and Tools in Health Science (Editors: Jadranka
Božikov, Zagreb, Lijana Zaletel Kragelj, Ljubljana)
Health Determinants in the Scope of New Public Health
(Editors: Lidia Georgieva, Sofia, Genc Burazeri, Tirana)
53
Međunarodna suradnja
Health Promotion and Disease Prevention (Editors: Doncho Donev, Skopje, Gordana Pavleković, Zagreb, Lijana Zaletel-Kragelj, Ljubljana)
Management in Health Care Practice (Editors: Luka Kovačić, Zagreb, Lijana Zaletel-Kragelj, Ljubljana)
Health Systems and their Evidence Based Development
(Editors: Vesna Bjegović, Belgrade, Doncho Donev)
Public Health Strategies, a Tool for Regional Development
(Editors: Silvia Gabriela Scîntee, Bucharest, Adriana Galan,
Bucharest)
One of the identified priorities of national public health development is the definition of a Minimum Indicator Set for all
countries of SEE and some of their neighbor countries. A Task
Force of the PH-SEE Network has proposed a Minimum Indicator Set on the basis of the list of 224 indicators of the World
Health Organization (WHO) Health for All (HFA) 21 strategy.
The list of 30 indicators were selected following the selection
criteria as defined by expert groups of WHO and the European
Commission. A meta-database describing the indicators was
established. Further practical steps were also done, among
which building of a logistic network for realizing the Minimum
Indicator Set. This included a pilot phase, a revision of the
Minimum Indicator Set, data collection and data analysis.
The teachers involved in PH-SEE Network published also
more than 50 papers in international journals.
There have been organized regular summer and winter schools
for young teaching staff, seminars and yearly coordinating meetings by almost all member institutions. The three public health
students conferences were also supported by the Network.
One of very important activities was the exchange of teachers and students between Bielefeld, Zagreb and the Network
members.
The Network supported foundation of the new schools of
public health.
Croatian Medical Journal became the official journal of the
FPH-SEE Network. Number 6 of 2008 volume (December issue) was edited by the FPH-SEE members.
As a summary the key results of the collaboration in public
health between universities and public health institutes in
South Eastern Europe are listed:
• Development of teaching materials for the health sciences
on-line and in printed books with a focus on specific problems and experience in South Eastern Europe;
• Determination and analysis of a set of health indicators for
South Eastern Europe suitable for country comparisons and
longitudinal analysis;
• Support the institution building for public health, especially
with regard to schools of public health and public health
associations;
• Organization of professional meetings, workshops and conferences in the South Eastern European Region;
• Publication of articles and reports in suitable journals which
appear regularly in South Eastern Europe;
• Outline the scenarios for health policy options comprising
all relevant issues of the New Public Health and to develop
corresponding strategies.
It could be concluded that the initial idea of the support for
the teaching in public health became the major instrument for
the cooperation and public health development in SEE countries, the „Mini EU”. The German funded Stability Pact backedup this endeavor, which resulted with mutual support and
common activities for a New Public Health in this part of Europe. We are sure that it will be the sustained open arena set to
enhance the quality of training and research for the practice of
public health in South Eastern Europe.
Participants of the Summer School and 3rd Students Conference held at Andrija Štampar School of Public Health in Zagreb
on September 6-12, 2009
Luka Kovačić
Ulrich Laaser
Iranski zdravstveni stručnjaci posjetili
Školu narodnog zdravlja „Andrija Štampar”
Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar” organizirala je 12.-19. srpnja 2009.
godine stručni posjet i seminar za grupu
iranskih stručnjaka iz primarne zdravstvene zaštite. Posjet je organiziran u okviru
programa razmjene iskustava s drugim
zemljama („Study tour to share experience with other countries”) iranskog Ministarstva zdravstva i zdravstvenog obrazovanja i Svjetske zdravstvene organizacije,
područnog ureda u Aleksandriji. Oni su
Hrvatsku odabrali kao zemlju s velikim
54
iskustvom u organizaciji primarne zdravstvene zaštite i programa „Zdravi grad”.
Ciljevi studijskog posjeta i seminara
su bili analizirati dosadašnja iskustava i
buduće planove programa „Zdravi grad” i
primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj
i Europi, te naučiti iz hrvatskih iskustava
kako poduzimati i usmjeravati „Inicijative
razvitka zajednice” („Community Based
Initiatives”) u Iranu i susjednim zemljama.
Tijekom stručnog posjeta i seminara
obrađene su slijedeće teme:
1. Strategija razvitka planiranja. Metode participativnog planiranja. Decentralizacija i regionalno planiranje;
2. Primarna zdravstvena zaštita i programi zdravog grada – iskustva i primjeri;
3. Intersektorska suradnja na razini grada - povezivanje obrazovanja i zdravstvene službe, zdravstvena služba i nevladine udruge, samozaštita, iskustva
volonterskog rada, potpora i motivacija za solidarnost i suradnju;
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Međunarodna suradnja
zdravstvenih radnika, razvitak i korištenje informatičko-komunikacijske tehnologije na lokalnoj razini;
8. Pitanja organizacije i vodstva za razvitak lokalne zajednice, participaciju
građana, politička pitanja, marketing
primarne zdravstvene zaštite i programa „Zdravi grad”;
9. Razmjena iskustava za stvaranje mreže
i suradnje između dvije zemlje u programima razvitka lokalne zajednice.
Stručnjaci iz Irana u posjetu programu „Zdravi grad Poreč”
4. Metode osiguranja kvalitete zdravstvene zaštite;
5. Uloga zdravstvenog odgoja i obrazovanja za programe temeljene na razvitku zajednice;
6. Pitanja vezana za potrošnju i opskrbu
lijekovima;
7. Praćenje i evaluacija primarne zdravstvene zaštite i projekata zdravog grada, zadovoljstva građana, zadovoljstva
Osim tema koje su prezentirane u
Školi stručnjaci iz Irana posjeti su Zavod
za javno zdravstvo „Dr Andrija Štampar”,
program „Zdravi grad Zagreb”, Polikliniku
SUVAG, Dom zdravlja „Centar” (Zdravstvenu stanicu Dugave), Istarsku županiju,
Poreč („Zdravi grad Poreč”), te Sveučilišnu kliniku za dijabetes „Vuk Vrhovac”.
U stručnom posjetu i seminaru u Hrvatskoj sudjelovalo je šest stručnjaka iz
Irana, koji vode programe i projekte na
nacionalnoj i na lokalnoj razini.
Luka Kovačić
Na Školi djeluju tri suradna centra
Svjetske zdravstvene organizacije
Status suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije
(SZO) dodjeljuje se odjelu pojedine ustanove i mora se obnoviti svake četvrte godine. Na stranici pod naslovom The WHO
Collaborating Centres (CCs) Database mogu se naći zadaće i
aktivnosti (Terms of Reference and Type of Activity) svih suradnih centara SZO od kojih su četiri u Hrvatskoj. Ponosimo se
činjenicom da u našoj Školi djeluju njih tri i to:
• Suradni centar SZO za medicine rada (status dobiven 2009.
godine, Zavod za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada,
voditeljica prof. dr. Jadranka Mustajbegović)
• Suradni centar SZO za primarnu zdravstvenu zaštitu (status
dobiven 1983. godine i obnovljen 2005. godine, Zavod za
obiteljsku medicinu, voditeljica doc. dr. Mladenka VrcićKeglević)
• Suradni centar SZO za izgradnju kapaciteta za praćenje epidemije HIV/AIDS-a (status dobiven 2008. godine, Zavod za
sociologiju i ekonomiku zdravstva, voditeji prof. dr. Stjepan
Orešković i doc. dr. Ivana Božičević)
S plavom zastavom SZO ispred ploča s nazivima suradnih centara
SZO slikale su se u lipnju 2009. njihove voditeljice s predstavnicama
SZO (s lijeva na desno): doc. dr. Mladenka Vrcić-Keglević, voditeljica
Suradnog centra za primarnu zdravstvenu zaštitu, prof. dr. Jadranka
Mustajbegović, voditeljica Suradnog centra za medicinu rada,
prof. dr. Antoinette Kaić-Rak, voditeljica Ureda SZO u Hrvatskoj
dr. Nata Menabde, zamjenica regionalnog direktora SZO za
Europu i doc. dr. Ivana Božičević, suvoditeljica Suradnog centra
za izgradnju kapaciteta za praćenje epidemije HIV/AIDS-a
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
55
Novosti iz Knjižnice
Nacionalni integrirani knjižnični sustav
Aleph u Knjižnici „Andrija Štampar“
Knjižnica „Andrija Štampar“, kao sastavnica Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedna je od najstarijih javnozdravstvenih knjižnica u ovome dijelu svijeta. Osnovana je
1927. godine, tijekom godina mijenjala se prema potrebama
svojih korisnika u specifično znanstveno-medicinskom području. Kao nastavak svih tih promjena je uvođenje integriranog knjižničnog sustava Aleph.
Integrirani knjižnični sustav Aleph proizvod je tvrtke „Ex
libris”, vodeće međunarodne korporacije za rješenja u upravljanju knjižničnim poslovima i uslugama. U prilog tome govori
činjenica da se Aleph koristi u 45 od 50 najboljih sveučilišta
u SAD-u, kao i u 8 najboljih svjetskih sveučilišta.
Na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj se uvodi integrirani knjižnični sustav Aleph. Ovaj projekt provodi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i projektom su obuhvaćena
24 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i 12 javnih znanstvenih instituta u Zagrebu. Projekt financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te je od iznimnog
značaja jer je knjižnično-informacijska struktura temelj znanstvene
i akademske zajednice.
godina. Neposredni ciljevi implementacije Alepha su: podizanje
ra-zine poslovanja u knjižnici i uskla-đivanje poslovanja svih
knjižnica u sustavu, normiranje radnih procesa, razvijanje nacionalnog predmetnog sustava i predmetnih tezaurusa, a sve
to s ciljem povećanja kvalitete knjižničnih usluga.
Obzirom da ćemo na ovaj način unaprijediti svoj rad i učiniti ga svima vidljivim, naši će korisnici brže i sigurnije pretraživati baze podataka i knjižnični fond, i Knjižnica će se općenito približiti korisnicima.
Danas je potreba za informacijama sve veća, te je prihvaćanje kvalitetnih i suvremenih informatičkih tehnologija i
alata, kao što je Aleph, jedini način da se slijede izazovi današnjice.
Lovela Machala Poplašen
Uvođenjem kompjuterske obrade knjiga i katalogizacije ubrzava se uvođenje knjižne građe u
sustav i time podaci postaju brže
dostupni korisnicima. Pristup zapisima je olakšan, njihovo pretraživanje je brže i odmah je dobiven
pregled trenutnog stanja knjižnog
fonda u knjižnici.
Knjižnica „Andrija Štampar“
uključena je od početka u proces
implementacije knjižničnog sustava, i planirani početak rada u
Alephu je nadolazeća akademska
Izvješće Knjižnice „Andrija Štampar”
U protekle dvije godine Knjižnica je obogatila svoj fond s
dvije veće donacije knjiga i stručnih časopisa (prof. dr. sc.
Ž. Prebeg i prof. dr. sc. Z. Brudnjak) te jednom značajnom donacijom stručnih časopisa (prof. dr. sc. J. Vraneš).
Donacije su od velikog značaja za stručni fond Knjižnice,
jer sadrže publikacije iz područja školske medicine, mikrobiologije, virologije, a ujedno je upotpunjen fond serijskih
publikacija.
56
Godine 2009. konačno je nabavljen i preostali namještaj. Najznačajniji su novi katalozi koji se sada nalaze na
jednom mjestu prikladnom i za korisnike i za osoblje
Knjižnice.
Nakon više od 30 godina rada na mjestu voditeljice
Knjižnice „Andrija Štampar“, Marina Teuber, prof., viši
knjižničar, povukla se te je tu funkciju preuzela Lovela
Machala Poplašen, prof.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Povijest
Povijest i sadašnji rad Odjela za vode
Uvod
Pri Katedri/Zavodu za zdravstvenu
ekologiju i medicinu rada u Školi narodnog zdravlja djeluje i Odjel za vode. Područje djelovanja i rada u početku kao i
naziv odjeljenja su se uvelike razlikovali.
Već pri osnivanju Škole u rujnu 1926.
godine počinje i djelovanje Odjeljenje za
sanitarnu tehniku. Andrija Štampar imao
je viziju organizacije higijenske službe u
Kraljevini Jugoslaviji u okviru koje je Škola narodnog zdravlja bila zamišljena kao
središnja socijalno-medicinska državna
ustanova „za zdravstveni odgoj naroda, s
osobitim osvrtom na higijenske potrebe
sela”, a djelovala je do 1930. godine u
sklopu Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja. Ta ustanova imala je 10
odjeljenja, a među njima i tehničko odjeljenje s odsjecima za asanaciju sela i sanitarnu tehniku.
Odjeljenje za sanitarnu tehniku imalo
je kao jednu od svojih najvažnijih zadaća
proučavanje i promicanje opskrbe stanovništva ispravnom pitkom vodom i bilo
je logično da se u toj ustanovi počne s
pretragama pitke vode. Već 1927. godine osnivaju vlastiti laboratorij za sanitarnu
analizu vode i otpadne vode (prvi voditelj
dr. ing. Hrvoje Iveković). U tom periodu
su uzorci putovali nekoliko dana (danas
se bakteriologija mora obraditi unutar 69 sati), a nije se puno pridavalo važnosti
terenskoj kontroli vodoopskrbnih objeka-
ta pa su nastojali poboljšati i ubrzati rad.
Do tada su se analizom pitke i mineralne
vode te ekspertizom otpadnih voda, poglavito kemijskom analizom vode Državni epidemiološki zavod i kemijski instituti
sveučilišta. Epidemiološkom zavodu slali
su se uzorci na pregled u slučaju epidemija tifusa i dizenterije kad se sumnjalo
da se radi o hidričnoj epidemiji. Odluku
o slanju uzoraka vode na analizu donosili su kotarski liječnici.
Razdoblje od 1926. godine do
II. Svjetskog rata
Odjeljenje za sanitarnu tehniku je
imalo najvidljivije konkretne rezultate na
čelu s ing. M. Petrikom, pionirom sanitarne tehničke struke u nas. Već 1930.
godine Odjeljenje je imalo 9 inženjera i
tri tehničara, a do 1940. godine taj je
broj narastao na 16 inženjera, 7 kemičara i 6 graditelja. Ostavili su 70 stručnih i
20 popularnih članaka i veliku fotodokumentaciju. Tu fotodokumentacija čini
preko 10 000 snimaka od čega je 75 %
vlastitih materijala Odjeljenja za sanitarnu tehniku. Od 1926. do 1930. gradili
su u oko 160 naselja u Hrvatskoj, 94
naselja u Bosanskoj krajini kao i u dijelu
zagrebačke oblasti. U tom prvom i dinamičnom razdoblju izveli su na selima po
Turopolju, Lici, oko Zlatara u Hrvatskom
zagorju, Slavoniji, u Hrvatskom primorju
i okolici Splita 1479 objekata: zdenaca,
cisterni, vodovoda, silosa, škola, obiteljskih kuća, pločnika, zdravstvenih stanica
itd.
Kako je bilo zamišljeno da Škola bude
stručno-metodološka ustanova, trebalo je
donijeti jedinstvene laboratorijske metode i standarde koji bi vrijedili u cijeloj
tadašnjoj državi. Cilj je bio da se osigura
što bolja kvaliteta vode za piće u pojedinim krajevima i mjestima i preporuče
mjere asanacije, a laboratorij da pruža
pomoć stručnom osoblju koje izvodi radove na opskrbi vodom i asanaciji vodoopskrbnih objekata. Odjeljenje je izradio
1928. godine „Pravilnik o nadzoru nad
vodama za piće” koji je prihvaćen 1931.
i bio zakonska osnovica i vrijedio je za
cijelu zemlju. Njime se određivao nadzor
nad svim javnim vodovodima za piće i
nad ledom koji služi hlađenju pila i jela.
Otpadne vode su i tada činile štetu i po
zapisima je vidljivo da je otpadna voda
bila veći problem nego pitka voda, a
nadzora nad otpadnim vodama nije bilo.
Zahtjevi za pretragu otpadnih voda bili
su „samo izuzetni i slučajni” i laboratoriji
nisu bili ni uređeni za tu vrst pretrage.
Odjeljenje je i opet izradilo i predložilo
Ministarstvu socijalne politike i narodnog
zdravlja „Pravilnik o nadzoru nad otpadnim vodama naselja, te industrijskih i
obrtnih poduzeća”. Nakon malih izmjena prihvaćen je i odobren 1937. godine.
Važno je reći da je nadzor nad fekalnim
vodama imao svaki higijenski zavod na
Odjeljenje za sanitarnu tehniku organiziralo je i stručno nadziralo radove na asanaciji i izgradnji sanitarnih objekata
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
57
Povijest
Ovako su nekad izgledali laboratoriji smješteni u „bijeloj” zgradi Higijenskog zavoda i „žutoj” zgradi Škole narodnog zdravlja.
području pojedine banovine dok je nadzor nad otpadnim vodama druge kategorije
(industrijskih i obrtnih poduzeća) dodijeljen samo trima zavodima i to zagrebačkom, ljubljanskom i beogradskom. Tako
je laboratorijski odsjek Odjeljenja za sanitarnu tehniku Škole narodnog zdravlja
u Zagrebu dobio nadzor nad otpadnim
vodama industrijskih i obrtnih poduzeća
u banovinama Savskoj, Primorskoj i Vrbaskoj te otpadnim vodama fekalnog porijekla u Savskoj banovini.
Tada se puno putovalo i boravilo na
studijskim putovanjima i po povratku prvih
sanitarno-tehničkih stručnjaka iz Amerike primjenjivale su se najvažnije američke metode i započela je standardizacija
kemijskih, i bakterioloških metoda. Tada
su načinjeni obrasci za rad u laboratoriju
i na terenu, upute za dezinfekciju vode i
bunara, uzimanje uzoraka i različite druge upute.
Korane, i dr.) Radile su se fizikalno kemijske, bakteriološke i biološke analize
kao i stratifikacija i to su bila prva takva
istraživanja kod nas.
1974. godine odlaskom akademika
M. Petrika, ing. Nikola Preka nastavlja s
hidrološkim istraživanjima u bosanskom
kršu, s istraživanjima mehanizama autopurifikacije brdskih vodotokova, podzemnih vodotokova te istraživanjima metoda radioaktivnih obilježivača u hidrologiji.
N. Preka izrađuje i metode planiranja zaštite kvalitete vode otvorenih vodotokova.
Mirna Zebec proširuje istraživanje na područje dezinfekcije vode, te sanitacije
bazena za kupanje i rekreaciju u suradnji
sa Zavodom za mikrobiologiju (Ž. Žagar)
i virusologiju (Z. Brudnjak). Dolaskom ing.
Tomislava Jakovčića 1974. godine posebna pozornost posvećuje se identifikaciji i
interakciji teških metala u podzemnim i
površinskim vodama kao i kanalskoj i in-
Razdoblje poslije II. Svjetskog rata
Poslije II. Svjetskog rata u Odjelu za
sanitarnu tehniku ostaje ing. Petrik koji
tu radi od samog početka rada Odjela te
njegovi suradnici, ali se mijenja djelokrug rada. Zbog zakonske zapreke Škola
nije više mogla raditi na sanitaciji niti voditi izvedbu sanitarnih objekata u čemu je
bila uspješna i poznata 1930-tih godina.
Pedesetih godina M. Petrik, H. Emili, M.
Meštrov, I. Dešković., A. Širca, B. Petrik,
M. Zebec, Ž. Telišman rade na pionirskim
istraživanjima i upoznavanju hidrologije
krša u Hrvatskoj (jezera Vrana, Plitvička
jezera, Baćinska jezera, Modro oko, jezero
Njivice, vrulje uzduž morske obale, kopna i otoka; podzemne vode i rijeka Krke,
58
Higijenski zahod
dustrijskoj vodi. Ankica Senta i Marija
Marijanović uvode kontrolu pesticida i
otapala kao i dezinfekcijskih produkata u
vodi.
Površinske i podzemne vode
U tom periodu mogu se izdvojiti značajni projekti
Veliki dio istraživanja bio je vezan na
ispitivanje autopurifikacijske sposobnosti
krških podzemnih voda na eksperimentalnom poligonu u istočnoj Hercegovini u
1981., 1984. i 1987. godini te kasnije na
rijeci Dobri u Ogulinu.
Proučavana je kakvoća rijeke Kupe
od 1975. do 1980. godine. Obzirom na
potrebne količine vode, veliki vodovodni
sustavi često koriste vodu otvorenih vodnih tokova. Predmet takovih radova je bilo
projektiranje regionalnog vodovodnog
sustava Sisak-Petrinja na Kupi uzvodno
od Petrinje.
Od najranijih poslova koji su se provodili do 2005. godine su ispitivanje
prekograničnih rijeka uslijed zagađenosti
otpadnim vodama od stanovništva, industrije i poljoprivrede. Od 1963. godine
sustavno praćenje prekograničnih rijeka
Drave i Mure zajedno sa Mađarima. Kroz
tri godine, od 2000. do 2002. nastavljeno je ispitivanje na Dravi zajedno sa Slovencima.
Proučavana je kakvoća rijeke Save i
podzemnih voda nizvodno od nuklearne
elektrane u Krškom. Izgradnjom nuklearne
elektrane očekivane su promjene prirodnog režima rijeke Save na uvjete korištenja
površinskih i podzemnih voda od strane
potrošača naročito grada Zagreba te je bilo
potrebno prije početka rada nuklearke
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Povijest
utvrditi postojeće „nulto stanje” kakvoće
vode Save i podzemne vode priobalja.
Ispitivanja su obavljena tijekom 1981. i
1982. godine na potezu od Brežica do
Siska.
Poduzeta su i istraživanja s ciljem procjene podobnosti vode koja bi u eventualnim izvanrednim situacijama u slučaju
radioaktivnog zagađenja mogla osigurati
opskrbu vodom područja pod utjecajem
NE Krško. Ispitivanja su obavljena krajem 1981 i u 1982. godini na gornjim tokovima rijeke Korane, Mrežnice, Dobre,
Kupe (uzvodno i nizvodno od Metlike) i u
Sloveniji na Krki.
Radi uzgoja pastrve u obnovljenom
ribogojilištu Vitunj pokraj Ogulina provode se od 1989. godine ispitivanja utjecaja ribogojilišta na vodu rijeke Vitunjčice
kao i kontrola kakvoće vode ribogojilišta.
Kontrola se obavlja redovito svake godine do današnjih dana.
Istraživana je i kakvoća vode jezera
Jarun kao i podzemnih voda koje ga prihranjuju tijekom 1984. godine.
Projekti za vodoopskrbu
Obzirom na stanje vodoopskrbe u dijelovima Zagreba podno Sljemena prišlo
se razmatranju opskrbe vodom tih dijelova grada iz lokalnih vrela lociranih na
obroncima zagrebačke gore. U tu svrhu
su 1979. i 1980. godine provedena ispitivanja kakvoće vode vrela Tisova peć i
Zaobljak da se utvrdi postojeće stanje te
iz toga izvede zaključak o potrebi, obimu
i načinu kondicioniranja tih voda.
Odjel je sudjelovao i na pronalaženju
rješenja sanacije zagađenih crpilišta vodovoda grada Zagreba na području Male
Mlake u 1980. i 1981. godini kao i na
crpilištu Selska-Zagorska-Daničićeva početkom 1980. godine.
Naša daljnja istraživanja bila su usmjerena na crpilišta na području grada Zagreba. Poznato je da se Zagreb opskrbljuje vodom iz šljunčanog akvifera Save i
da iz godine u godinu raste potrošnja
vode te je Odjel za potrebe projektiranja
budućih crpilišta proveo tijekom 1980. i
1981. godine ispitivanja na širem području Petruševca, a od 1984. do 1989.
godine ispitivanja na području Bregane
vezano na ispitivanje „nultog stanja” i ispitivanja promjena kakvoće vode u bunarima tijekom crpljenja.
Bazeni za kupanje i rekreaciju
Testiranje odgovarajućih postupaka
kontrole voda u javnim bazenima na području Zagreba provedena su krajem
1970-tih godina, a ispitivanje kakvoće
termalne vode u objektima bolnice za reumatske bolesti i rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama 1987. godine.
Ispitivanje otpadnih voda
Značajan dio rada nakon 1978. godine odnosi se na kontrolu otpadnih voda
industrijskih poduzeća. Danas redovito
jedan do šest puta godišnje analiziramo
otpadne vode 50-tak industrijskih subjekata na području Zagreba i Hrvatskog
zagorja.
U sklopu projektiranja budućeg uređaja provedena je početkom 1980-tih
godina analiza otpadne vode južnog Zagreba.
Razdoblje nakon 2000. godine
Odjel za vode danas djeluje u sklopu
Katedre/Zavoda za zdravstvenu ekologiju
i medicine rada. Laboratorij je rješenjem
Ministarstva Vodoprivrede 1991. godine
postao ovlašteni laboratorij, a to ovlaštenje se obnavlja (Ministarstvo regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva). Tim rješenjem je Laboratorij za ispitivanje voda postao ovlašteni znanstveni
laboratorij za ispitivanje sastava i ocjenjivanje kakvoće voda na području otpadnih voda iz sustava javne odvodnje, tehnološke otpadne vode te površinskih i
podzemnih voda.
21. studenog 1994. godine Odjel je
određen i kao Državni laboratorij za vode.
Od 1992. godine Laboratorij sudjeluje u
poredbenim ispitivanjima iz Vitukija na
niz parametara četiri puta godišnje.
Danas kada je zgrada Škole narodnog
zdravlja temeljito renovirana i Laboratorij
za vode djeluje u potpuno obnovljenim i
proširenim prostorijama od 2006. godine nabavljena je i nova laboratorijska
oprema (detektor žive, plinski kromatograf sa detektorom masa, novi spektrofotometar, i niz manjih aparata).
Nastavlja se rad na analitici tehnoloških otpadnih voda.
U sklopu znanstvenih projekata 2003.
godine obrađena je i oborinska voda iz
cisterni na otocima Lastovo, Mljet i Vis
(ukupno 100 cisterni).
Načinjen je monitoring svih pet maksimirskih jezera.
Od 2002. godine za Hrvatske vode
obavlja se i monitoring potoka i stajačica
(jezera) na slivnom području grada Zagreba
Nastavlja se i rad na ispitivanju jezera
Sabljaci i Bukovnik i izvora Vitunjčice
kod Ogulina. Uveli smo i praćenje sedimenta.
Ankica Senta Marić
Laboratorij za mjerenje metala 2001. god
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
59
Studenti i mladi
Nagrada mladim istraživačima
Druga Europska Konferencija Javnog
Zdravstva (2nd European Public Health
Conference) s vodećom temom Human
Ecology and Public Health, održana je u
od 25. do 28. studenog 2009. godine u
Lodzu u Poljskoj. To je druga godina za re-
dom kako dvije vodeće europske udruge
u području javnog zdravstva, Association
of Schools of Public Health in the European Region (ASPHER) i European Public
Health Association (EUPHA) održavaju
zajednički svoju godišnju konferenciju.
Štamparovci snimljeni tijekom 2. Europske javnozdravstvene konferencije u Lodzu
– s desna na lijevo: Danijela Štimac, Vera Musil, Zvonko Šošić i Jadranka Božikov s
prof. Marijom Jevtić, ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo Vojvodine
Na inicijativu i uz pokroviteljstvo
ASPHER-a prije početka same Konferencije održan je i Forum mladih istraživača
(Young Researchers Forum) i to je bila
jedinstvena prilika za studente poslijediplomskih magistarskih i doktorskih (MPH,
PhD) studija kao i postdoc istraživače da
prezentiraju rezultate svojih istraživanja
odabranoj publici i ključnim predstavnicima javnog zdravstva Europe (istraživanje / politika / praksa / edukacija i obuka).
Swiss School of Public Health (SSPH) i
French School of Public Health (EHESP)
novčano su nagradili najbolje izlagače.
Znanstvenom novaku-asistentu Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” sa Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Veri Musil, dr.med.
dodijeljena je nagrada za najbolje usmeno izlaganje rada pod naslovom: Alcohol
drinking habits in first year medical students at the University of Zagreb (autori:
Vera Musil, Slavica Sović, Vesna Jureša,
Jadranka Božikov).
Vera Musil
Posjet studenata javnog zdravstva
University of Georgia (USA)
I ove godine su u posjetu Školi došli studenti Sveučilišta u
Georgiji s kojim Sveučilište u Zagrebu ima sporazum o suradnji i
razmjeni. Posjetu veće skupine studenata tog sveučilišta u svibnju
2010. organizirao je s hrvatske strane Institut društvenih znanosti
„Ivo Pilar”, a program posjete je bio pomno isplaniran i ispunjen
zahvaljujući izvrsnoj koordinaciji dr. sc. Saša Poljanec-Borić.
U posjetu Hrvatskoj su došli studenti različitih fakulteta pa su ih
u Institutu „Ivo Pilar” podjelili u četiri skupine za koje su predvidjeli različite stručne programe. Nas su posjetili studenti javnog
zdravstva koji studiraju na College of Public Health, razgledali su
Školu te se upoznali s njezinim radom, a pažljivo su poslušali i tri
predavanja. Predavači su bili prof.dr. Jadranka Božikov, doc. dr.
Zdenko Sonicki i Vera Musil, dr.med. Studenti su bili zainteresirani za javnozdravstvene teme i vrlo samostalni. Cilj posjeta je bio
odvesti studente na mjesta od interesa za njihovu struku, ali i
upoznavanje s kulturnim i drugim znamenitostima Hrvatske pa
su tako uz Zagreb studenti posjetili Osijek, Vukovar, Plitvice, Poreč,
Motovun, Labin, Mali Lošinj, Beli na otoku Cresu, Split, Makarsku i druga mjesta i gradove.
Vera Musil
Studenti College of Public Health, University of Georgia u posjeti
Školi. S njima su u prvom redu lijevo dr.sc. Saša Poljanec Borić iz
Instituta „Ivo Pilar”, u sredini njihova nastavnica dr. sc. Carol Cotton,
desno prof. dr. Jadranka Božikov
60
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Studenti i mladi
Djelovanje Udruge narodnog zdravlja „Andrija Štampar”
Udruga narodnog zdravlja „Andrija
Štampar” osnovana je 12. siječnja 2009.
godine u prostorijama Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te nedugo
zatim registrirana kao sveučilišna udruga
Zagrebačkog sveučilišta. Udruga okuplja
studente medicine i mlade liječnike, ali i
ostale akademske građane koji žele promicati zdravlje i svijest o važnosti zdravlja
te djelovati na unaprjeđenju zdravlja u
zajednici. Udruga djeluje u uskoj suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta
u Zagrebu, posebno sa Školom narodnog
zdravlja „Andrija Štampar”.
Iako nisu prošle još niti dvije godine
od osnivanja, članovi Udruge mogu se
podičiti s više projekata koje su do sada
pokrenuli i s uspjehom realizirali. Prvenstveno su tu dva stručno-edukacijska simpozija pod nazivom Štamparovi dani. Prvi
Štamparovi dani organizirani su početkom prosinca 2009. godine, a aktivnosti
su se odvijale u Štamparovom rodnom
kraju. Mjerenjem krvnog tlaka i anketiranjem bilo je obuhvaćeno 130 domaćinstava Brodskog Drenovca. Posebno treba
istaknuti radionice o prevenciji međuvrš-
njačkog nasilja (bullyinga) koje su organizirane u OŠ Fra Kaje Adžića u Pleternici.
Nakon tih prvih radionica koje su vodile
prof. dr. Vesna Jureša, dr. Branka PuškarićSaić i dr. Vera Musil nekoliko članova
Udruge je steklo znanja i iskustva dovoljna da sami nastave s održavanjem aktivnih radionica koje moderiraju dva educirana člana Udruge primjenjujući dokazano
učinkovite pedagoške metode. Projekt su
nazvali „Budi cool, ne budi bully” te učenicima osnovnih škola dijele i brošure s
prigodnim tekstovima o međuvršnjačkom nasilju i ponašanjima i aktivnostima
koje ga preveniraju.
22.-26. rujna 2010. održani su drugi
Štamaparovi dani koji su imali tri dijela.
U prvom dijelu su studenti i mladi liječnici obilazili seosko stanovništvo u selima
Požeško-slavonske županije te uz anketiranje o kvaliteti života mjerili krvni tlak i
glukozu u krvi. U drugom dijelu su održali interaktivne radionice sa srednjoškolcima s posebnim naglaskom na spolno odgovornom ponašanju. Posljednjeg
dana održana su pozvana predavanja
među kojima treba istaknuti izlaganje dr.
sc. Ðurđice Lazić, dr.med., koja je govorila o spolno prenosivim bolestima sa stajališta obiteljskog liječnika, a prisustvovali su mu i učenici Gimnazije u Požegi. U
toj gimnaziji koja je jedna od najstarijih u
Hrvatskoj, ali ima jednu od najmodernijih
i najbolje opremljenih školskih zgrada u
koju je uselila prošle godine, članovi
Udruge održali su i radionicu u kojoj su
zainteresirane učenike IV. razreda upoznali sa studijem medicine. Ovogodišnji
Nastavnici i studenti nakon uspješno održanih radionica o međuvršnjačkom nasilju u
OŠ Fra Kaje Adžića u Pleternici
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Dopredsjednik Udruge Jakov Ivković
prilikom mjerenja krvnog tlaka u šatoru
Crvenog križa na Zrinjevcu u sklopu akcije
„Provedi zdravi dan” održane u prigodi
obilježavanja Svjetskog dana zdravlja 2010.
Štamparovi dani održani su pod pokroviteljstvom Studentskog zbora Sveučilišta
u Zagrebu, Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar”, Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske udružbe
obiteljske medicine, Grada Pleternice,
Požeško–slavonske županije i Zavoda za
javno zdravstvo Požeško–slavonske županije, te uz sponzorstva gospodarstvenika Požeško-slavonske županije: Zvečevo d.d., Vinarije Perić i Tofrado d.o.o.
Udruga narodnog zdravlja „Andrija
Štampar” također je 11. travnja 2010.
organizirala akciju „Provedi zdravi dan” u
sklopu obilježavanja Svjetskog dana
zdravlja 7. travnja, koji je ove godine bio
posvećen zdravom urbanom življenju. U
suradnji s Gradom Zagrebom, Školom
narodnog zdravlja „Andrija Štampar” i
Uredom Svjetske zdravstvene organizacije za Hrvatsku, 44 člana Udruge i njihovih gostiju željnih druženja i zdravog
načina života obilježili su ovaj dan prigodnom vožnjom biciklima od Medicinskog fakulteta do Sljemena, a 10 članova
se uputilo na Zrinjevac gdje je građanima
mjerilo krvni tlak i glukozu u krvi u šatoru Crvenog križa. Osim navedenih projekata, Udruga se ove godine uključila u
organizaciju šestog CROatian Student
Summit-a, najvećeg međunarodnog kongresa studenata i mladih znanstvenika u
području biomedicine, inače već tradicionalnog projekta Studentskog zbora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Ivan Vukoja, predsjednik Udruge
61
Sport i rekreacija
Ekipa Škole osvojila 1. mjesto
na Sveučilišnoj regati „Plov za čisti Jadran”
U organizaciji Nautičkog kluba Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu već osam godina zaredom
održava se navigacijski plov pod nazivom „Plov za čisti Jadran”. Na plovu sudjeluju zaposlenici i studenti hrvatskih i
inozemnih sveučilišta i jedina je jedriličarska manifestacija ovakve vrste kod nas
pa je često nazivaju „Sveučilišna regata”. Cilj joj je promicanje sporta, zdravog
načina života i promicanje i očuvanje ljepota Jadrana. Jedri se na navigacijskim
krstašima, a nakon regatnih aktivnosti,
na večer, slijede predavanja i rasprave o
odabranim temama koje promiču ekološke ciljeve plova.
Na plovu Rogoznica - Kornati održanom 17. do 19. travnja 2009. godine po
prvi put je sudjelovala posada Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kapetan posade dr.sc. Ognjen Brborović Ekipa Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar” na plovu 2009. godine
je u debitantskom nastupu svoju ekipu
Ovogodišnji plov Rogoznica - Kornati održan od 16. do
doveo do pobjede među četrnaest brodova s raznih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ekipu pobjedničkog broda sači- 18. travnja uključio je 16 ekipa, a Medicinski fakultet prednjavali su uz kapetana Brborovića zaposlenici četiriju ka- stavljale su ekipe Škole i Kliničke bolnice Dubrava.
tedri Škole: docentica Ksenija Vitale i znanstveni novaci
Zahvalni smo Dekanskom kolegiju Fakulteta i Upravi
Aleksandar Džakula, Tea Vukušić Rukavina i Slavica Sović, Škole na moralnoj i financijskoj potpori bez koje bi sudjete još četvero kolega. Uz našu ekipu u plovu su sudjelova- lovanje u natjecanjima bilo nemoguće.
le još dvije ekipe medicinara: Kliničke bolnice Dubrava
Ognjen Brborović
(prof.dr.sc. Mišo Virag) i Kliničkog bolničkog centra Zagreb
Slavica Sović
(doc.dr.sc. Davor Mijatović).
Priznanje za
osvojeno prvo
mjesto
Kapetan ekipe
dr.sc. Ognjen
Brborović,
dr.med.
62
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Djelatnici
Djelatnici Škole narodnog zdravlja
„Andrija Štampar”
(stanje na dan 30. rujna 2010.)
Profesori emeritusi:
Viši asistenti:
Prof.dr.sc. Želimir Jakšić, dr.med.
Prof.dr.sc. Fedor Valić, dr.med.
Prof.dr.sc.Silvije Vuletić, dr.med.
Prof.dr.sc. Eugenija Žuškin, dr.med.
Dr.sc. Zrinka Biloglav, dr.med.
Dr.sc. Ðurđica Lazić, dr.med.
Redoviti profesori u trajnom zvanju:
Dr.sc. Ognjen Brborović, dr.med.
Vanja Crnica, dr.med.
Marta Čivljak, dr.med.
Dr.sc. Aleksandar Džakula, dr.med.
Hana Fazlić, dr.med.
Mr.sc. Kristina Fišter, dr.med.
Dr.sc. Rajna Golubić, dr.med.
Dr.sc. Nataša Janev-Holcer, dipl.ing.
Dr.sc. Ivana Kolčić, dr.med.
Marjeta Majer, dr.med.
Dr.sc. Milan Milošević, dr.med.
Vera Musil, dr.med.
Lucija Murgić, dr.med.
Dr.sc. Zlata Ožvačić Adžić, dr.med.
Goranka Petriček, dr.med.
Dragan Soldo, dr.med.
Slavica Sović, dr.med.
Dr.sc. Ozren Polašek, dr.med.
Tea Vukušić-Rukavina, dr.med.
Lina Zgaga, dr.med.
Dr.sc. Davor Ivanković, dr.med.
Dr.sc. Josipa Kern, prof.
Dr.sc. Jadranka Mustajbegović, dr.med.
Redoviti profesori:
Dr.sc. Jadranka Božikov, prof.
Dr.sc. Vesna Jureša, dr.med.
Dr.sc. Milica Katić, dr.med.
Dr.sc. Miroslav Mastilica, prof.
Dr.sc. Stjepan Orešković, prof.
Dr.sc. Ariana Vorko Jović, dr.med.
Izvanredni profesori:
Dr.sc. Sanja Blažeković-Milaković, dr.med.
Dr.sc. Jagoda Doko-Jelinić, dipl.ing.
Dr.sc. Mirjana Kujundžić Tiljak, dr.med.
Dr.sc. Aida Mujkić, dr.med.
Dr.sc. Gordana Pavleković, dr.med.
Docenti:
Dr.sc. Nataša Antoljak, dr.med.
Dr.sc. Sanja Babić, dipl.iur.
Dr.sc. Ana Borovečki, dr.med.; prof.
Dr.sc. Ivana Božičević, dr.med.
Dr.sc. Iskra-Aleksandra Nola, dipl.ing.
Dr.sc. Jasna Pucarin Cvetković, dipl.ing.
Dr.sc. Urelija Rodin, dr.med.
Dr.sc. Ankica Senta Marić, dipl.ing.
Dr.sc. Zdenko Sonicki, dr.med.
Dr.sc. Selma Šogorić, dr.med.
Dr.sc. Danijela Štimac, dr.med.
Dr.sc. Ksenija Vitale, dipl.ing.
Dr.sc. Mladenka Vrcić Keglević, dr.med.
Dr.sc. Ariana Znaor, dr.med.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Znanstveni novaci - asistenti i
viši asistenti:
Viši predavač:
Mr.sc. Neda Pjevač, dr.med.
Stručni suradnik:
Venija Cerovečki-Nekić, dr.med.
Nenastavno osoblje:
Damir Andabaka, dipl.ing.
Slavica Barbić
Boris Blažević
Goran Bogner
Marica Božurić
Sanja Brangan, prof.
Andrea Brozović
Ana Džanija, vms
Barbara Gledec
Tomo Gregurec
Patricija Janković, dipl.ing.
Božica Kereta
Ivanka Kleković
Damir Kovarik
Danijela Lešo
Lovela Machala, prof.
Ana Petrić
Jadranka Potlaček
Bruno Pucko
Jasna Reščić (HZJZ)
Miroslav Sabolek, dipl.oec.
Diana Strbad, dipl.novinar
Mira Svibovec
Blaženka Šafranić
Alma Šimunec Jović, prof.
Milivoj Škiljević
Marina Teuber, prof.
Ksenija Župan
Izgradnja i održavanje:
Stanka Belanović
Ilirija Čurin
Joso Devčić
Biserka Gelo
Anica Ivanković
Nada Kovačić
Dubravka Lacković
Božica Lenić
Nevenka Peruško
Ronald Plašćar
Sanja Božica Tupek
Portirska služba:
Josip Laškarin
Josip Svečnjak
Josip Škriljak
Ivan Šušković
63
Sjećanja
U razdoblju 1. 10. 2008. - 30. 9. 2010. zauvijek
su nas napustili slijedeći djelatnici ili umirovljenici
Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar”
Dr.sc. Gizela Luković,
redovita profesorica u miru
Sarajevo, 12.09.1924.
= Zagreb, 21.12.2008.
Blaženka Modrić,
viši laboratorijski inženjer
Velika Gorica, 5.1.1958.
= Velika Gorica, 29.5.2009.
Mr.sc. Željko Bantić, dr. med.
Saborsko, 19.5.1928.
= Rijeka, 20.4.2009.
Dr.sc. Nada Deželić,
redovita profesorica u miru
Bjelovar, 9.3.1936.
= Zagreb 13.3.2010.
Mirko Škrinjarić
Ðurđica Škrlec
Zagreb, 3.7.1948.
= Zagreb, 20.2.2009.
Zagreb, 17.4.1945.
= Zagreb, 8.2.2010.
Nada Zebec
Zagreb, 5.8.1935.
= Zagreb, 20.2.2009.
64
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Najave
Ovaj prvi broj godišnjaka Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ izlazi uoči 2. hrvatskog kongresa preventivne medicine i unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem koji se održava 13.-16. listopada
u Zagrebu. Kongres organizira Hrvatsko društvo za
javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora uz potporu Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“; Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Zavoda za javno
zdravstvo „Dr Andrija Štampar“ i županijskih zavoda
za javno zdravstvo.
Kongres se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike prof. dr. sc. Ive Josipovića, a okupiti
će javnozdravstvene profesionalce iz cijele Hrvatske, ali
i kolege iz susjednih zemalja koji će tijekom četiri dana
imati prilike slušati pozvane predavače iz Austrije, Belgije, Danske, Izraela, Nizozemske, Švicarske, Velike
Britanije i dakako Hrvatske, ali i prikazati rezultate vlastitog rada i istraživanja, razmijeniti iskustva i mišljenja
i družiti se. Oblici rada su plenarna predavanja usmena izlaganja, prezentacije postera, rasprave, radionice
i mini simpoziji.
Znanstveni odbor kojem je na čelu doc. dr. sc. Selma
Šogorić odradio je veliki posao jer nije bilo nimalo lako
organizirati da 366 pristiglih sažetaka prođe dvostruku
recenziju kompetentnih stručnjaka i razvrstati pristigle
radove prema temama u sekcije. Predsjednica Organizacijskog odbora je doc. dr. sc. Danijela Štimac, a kongresni servis Studio Hrg. Nepotrebno je napominjati
kako je Škola narodnog zdravlja zastupljena ne samo
u Znanstvenom i Organizacijskom odboru nego i brojnim usmenim izlaganjima i poster prezentacijama u svim
sekcijama i temama, a glavne teme kongresa su:
Društvo i zdravlje sa podtemama:
• Društvene odrednice zdavlja – nejednakosti u
zdravlju
• Zdravlje u zajednici – pokazatelji i metode u
ocjeni zdravstenog stanja, procjeni potreba i
odabiru prioriteta
Javnozdravstvene intervencije sa podtemama:
• Unaprjeđenje zdravlja – suradnja s drugim sektorima u razvoju
• Sprječavanje bolesti – procjena rizika, rukovođenje rizicima, okoliš i zdravlje, izvanredna stanja
u javnom zdravstvu
• Rano otkrivanje bolesi i adekvatno liječenje
• Kvaliteta života – razvoj preostalih sposobnosti,
rehabilitacija, terminalna njega i skrb, smanjivanje štete
• Komprehenzivne intervencije
• Socijalni marketing
Sustav zaštite zdravlja sa podtemama:
• Rukovođenje kvalitetom u sustavu zdravstva,
standardizacija, akreditacija, protokoli, praćenje
i evaluacija…
• Planiranje i financiranje sustava zdravstva temeljem procjene potreba i resursa, dostupnost, pristupačnost, pravičnost, održivost…
• Informacijski sustavi
• Zdravstvena tehnologija
• Obrazovanje i razvoj djelatnika - planiranje, relicenciranje, etičke obaveze
• Prava pacijenata
Politika zdravlja sa podtemama:
• Razvoj i implementacija politike zdravlja – strateško rukovođenje
• Politika lijekova
• Ljudska prava i medicina
Svima zahvaljujemo na trudu i pomoći da se Kongres
pripremi i održi te želimo uspješan i plodan rad svim
učesnicima veseleći se druženju s kolegama i prijateljima.
• Pristup teško dohvatljivim grupama
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
65
Najave
U sklopu projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa „Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti
djece predškolske dobi”, čija je voditeljica prof. dr. sc.
Aida Mujkić te kao jedna od predloženih mjera intervencije Radne grupe za izradu Nacionalne strategije
sprečavanja nesreća djece izrađeni su edukativni materijali za zdravstvene djelatnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (patronažne sestre, pedijatre, obiteljske
liječnike i ginekologe) i roditelje.
Za izradu ovih edukativnih materijala financijski
potporu dali su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
i UNICEF-ov Ured za Hrvatsku.
Edukacijski paket se sastoji od Priručnika, letaka za raspodjelu u ginekološkim ordinacijama, letaka za raspodjelu u pedijatrijskim i ordinacijama obiteljske medicine
te tzv. metra koji je predviđen za raspodjelu u domovima novorođene djece od strane patronažne sestre.
Priručnik, letci i metar su početkom listopada izašli iz
tiska te se pakiraju i šalju ordinacijama i patronažnim
službama domova zdravlja diljem Hrvatske.
Najavljujemo jednodnevnu radionicu koja će se održati
u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ 17. siječnja
2011. godine, a na kojoj ćemo zajednički s europskim
asocijacijma EPHA (European Public Health Alliance)
i ASPHER (Association of Schools of Public Health in
the European Region) i kolegama iz zdravstvenih ustanova i nevladinih udruga razmatrati i raspravljati o
promjenama koje će se nužno dogoditi s toliko željenim ulaskom u Europsku uniju. Koje promjene možemo očekivati i kako odgovoriti na izazove u području
zdravlja i funkcioniranja zdravstvenog sustava, koje
posljedice za zdravlje i ostvarivanje zdravstvene zaštite
donosi uključivanje u zajedničko europsko tržište kojim
slobodno cirkuliraju ne samo robe, nego i ljudi i usluge.
66
Cilj je radionice podići svijest o nužnim promjenama u
zdravstvenoj politici i razumijevanje uloge i odgovornosti hrvatske javnozdravstvene zajednice.
The purpose of the workshop is to raise awareness
on the impact of the EU Single Market on Croatian
public health policies and understand what the role
of the Croatian public health community can be.
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
Najave
Svjetska zdravstvena organizacija je potaknula ustrojavanje i održavanje multidisciplinarne edukacije iz
područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu za zemlje Jugoistočne Europe pod nazivom
South East Europe Workplace Academy (SEEWA).
U radnu skupinu za planiranje programa uključeno je 9 zemalja: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska,
Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Turska.
Hrvatsku u toj radnoj skupini predstavlja prof.dr.sc. Jadranka Mustajbegović koja je najavila održavanje
sastanka na temu zdravlja radnika u zdravstvu
HEALTHY WORKPLACES FOR HEALTH WORKERS
Prijedlog je da se sastanak održi u našoj Školi 28. lipnja - 2 srpnja 2011. godine. Nadamo se da će i ova
mreža stručnjaka i ustanova koje se bave zaštitom na radu zaživjeti i unapređivati stručnjake, metode i
norme zaštite zdravlja na radu kako na tom sastanku tako i ubuduće.
The European Training Consortium in Public Health and Health Promotion
(ETC-PHHP) je mreža koja danas broji deset članica, a nastala je 1990.
godine kada su je utemeljile prve četiri članice konzorcija među kojima je
bila i Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”. Cilj je konzorcija unapređenje edukacije iz javnog zdrvstva i promocije zdravlja, a jedan od oblika
rada je održavanje ljetnih škola za mlade javnozdravstvene stručnjake.
Ljetne škole organiziraju se svake godine s drugom vodećom temom. Na tim ljetnim školama redovito nas predstavlja i uspješno educira mlade naraštaje prof. dr. sc. Gordana Pavleković, a dva puta
do sada (2000. i 2006.) bili smo i domaćini ljetne škole. Stoga nismo bili iznenađeni, ali smo ponosni i počašćeni odlukom Konzorcija da se jubilarna, dvadeseta obljetnica rada proslavi u Zagrebu.
Veseli nas da ćemo biti domaćini te proslave, a ujedno i ljetne škole 2011. koja će održati od 25.
srpnja do 6. kolovoza. Informacije su dostupne na http://www.etc-summerschool.eu.
The 20th Anniversary of ETC Summer Courses
will be held in Zagreb,
Croatia, July 25 to August 6, 2011
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
67
Štamparova načela
Štamparova načela iz 1926. godine
Iz knjige PET GODINA SOCIJALNO-MEDICINSKOG RADA U KRALJEVINI SRBA, HRVATA I
SLOVENACA 1920-1925*
Naša ideologija sadržana je u ovim glavnim točkama:
1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona. Zbog toga
i počiva naša struka samo na tri mala zakona.
2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno
shvaćanje o zdravstvenim pitanjima.
3. Pitanje narodnog zdravlja i rad na njegovom unapređenju nije monopol liječnika, nego se s njim trebaju baviti svi bez razlike. Samo ovom zajedničkom suradnjom
može se unaprijediti narodno zdravlje.
4. Liječnik treba biti uglavnom socijalni radnik; sa individualnom terapijom ne može mnogo postići; socijalna terapija
je sredstvo, koje ga može dovesti do pravog uspjeha.
6. U pitanju narodnog zdravlja ne smije se činiti razlika
među ekonomski jakima i slabima.
7. Potrebno je stvoriti zdravstvenu organizaciju, u kojoj će
liječnik tražiti bolesnika, a ne bolesnik liječnika, jer se
samo na taj način može u našoj skrbi obuhvatiti sve
veći broj onih, čije zdravlje trebamo čuvati.
8. Liječnik treba biti narodni učitelj.
9. Pitanje narodnog zdravlja od većeg je ekonomskog nego
humanitarnog značenja.
10. Glavo mjesto liječničkog djelovanja su ljudska naselja,
mjesta gdje ljudi žive, a ne laboratoriji i ordinacije.
5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku, jer
ga ekonomska ovisnost sprječava u glavnim njegovim
zadacima.
* Uvodni dio knjige koju je objavio Institut za socijalnu medicinu Ministarstva narodnog zdravlja u Zagrebu 1926.
Štampar’s principles from the year 1926
From the book FIVE YEARS OF SOCIO-MEDICAL ACTIVITIES IN THE KINGDOM OF SERBS, CROATS,
AND SLOVENS 1920-1925*
Our programme contains the following ideas:
1. It is more important to enlighten the people than to
impose laws; therefore the medical profession consists
of only three short laws.
2. It is most important to prepare the ground in a certain
sphere and to develop the right understanding for questions of hygiene.
3. The question of public health and its improvement must
not be monopolized by medical authorities, but has to
be cared for by everybody, for only by joint work can the
progress of health be obtained.
6. ln matters of national health no difference is to be made
between the rich and the poor.
7. It is necessary to form a health organisation, in which the
physician will seek the patient, not the patient the physician; for this is the only way to gather an ever increasing
number of those whose health we have to care for.
8. The physician has to be the teacher of the people.
9. The question of national health is of a greater economic
than humanitarian importance.
10. The principal fields of action of a physician are human
settlements and not laboratories and consulting rooms.
4. First of all the physician must be a social worker; by
individual therapy he cannot attain much, social therapy is the means of success.
5. Economically the physician must not be dependent on
his patient, because it hinders him in the accomplishment of his principal tasks.
* The introductory part of a book published under the same title by the Institute of Social Medicine of the Ministry of Public
Health, Zagreb 1926.
68
snz.hr • 2010. • Godište 1 • br. 1
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET
ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
LIST ŠKOLE NARODNOG ZDRAVLJA „ANDRIJA ŠTAMPAR”
www.snz.hr
ISSN 1847-8115
Zagreb, listopad 2010. • Godina 1 • br. 1
Tema broja:
Raditi i živjeti sa Štamparom:
Osobna sjećanja
Štamparova načela i suvremeni
zdravstveni izazovi
Izlaganja sa Simpozija održanog 3.-4. listopada 2008.
Najava:
2. hrvatski kongres preventivne medicine i
unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, 13.-16. listopada 2010.

UZORKOVANJE VODE UZORKOVANJE VODE

primjena dezinfekcije vode hlornim preparatima u praksi primjena

pranje ruku

21.03.2015. - Župa sv. Terezije Avilske Suhopolje

24.01.2015. - Župa sv. Terezije Avilske Suhopolje

Bilten 107 - adventisti.org

U tebe se, Gospodine, uzdam - Župa bl. Alojzija Stepinca, Zagreb

Motovun, 4. lipnja – 6. srpnja 2013.

Izdanje 460. (25. siječnja 2015.) - Svi Sveti

Bilten 142 - adventisti.org