Josip Leović (1885. – 1963.) osječki slikar, grafičar i kipar

Monografija
Josip Leović (1885. – 1963.)
osječki slikar, grafičar i kipar
autor: mr. sc. Daniel Zec
izdavač: Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
Predstavljanje monografije:
u četvrtak, 13. veljače 2014., u 13 sati, u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku
Monografiju će predstaviti recenzenti dr. sc. Irena Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti
u Zagrebu, predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, i dr. sc. Dragan
Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
***
Josip Leović bio je osječki slikar, grafičar, kipar, restaurator, muzejski djelatnik i likovni
pedagog. Ovaj pomalo zaboravljeni i nepravedno zanemareni osječki umjetnik, bio je jedan
od važnih protagonista na osječkoj likovnoj sceni u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.
Tijekom nekoliko posljednjih godina, istraživanjem Leovićeve biografije i umjetničkog opusa
bavio se mr. sc. Daniel Zec, viši kustos Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Rezultate svog
istraživanja isprva je predstavio u obliku Leovićeve retrospektivne izložbe, priređene u
Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku 2012., kao i u znanstvenim radovima objavljenim u
stručnim časopisima, a sada i opsežnom publikacijom, odnosno monografijom posvećenom
Josipu Leoviću, ali i nekim drugim povijesno-umjetničkim temama. Monografija ima opseg
312 stranica, a dovršena je u studenom 2013. godine.
Iz recenzija:
Knjiga mr. sc. Daniela Zeca kategorizira se kao znanstveno djelo. Posjeduje izuzetno visoke
jezične i terminološke kvalitete te pokazuje zreli i samostalni pristup u primjeni metodologije
znanstveno-istraživačkog rada i suvremenih teorija pri proučavanju opusa središnje osobe
likovne scene međuratnog Osijeka. Namijenjena je ponajprije povjesničarima umjetnosti i
povjesničarima, no i svima koji se zanimaju za kulturnu povijest ponajprije Osijeka, no i
drugih dijelova Hrvatske u prvoj polovini 20. stoljeća. Izdavanje ove monografije uvelike će
unaprijediti znanja o povijesti umjetnosti u Osijeku u 20. stoljeću.
(dr. sc. Dragan Damjanović)
(…)
Gotovo proročki danas zvuči konstatacija Grge Gamulina otprije gotovo četvrt stoljeća, da
,,Leovićev veliki opus još čeka nekoga tko će ga umjeti skupiti i proučiti.“ (Grgo Gamulin,
Hrvatsko slikarstvo (sv. I), Zagreb, 1987.). Zahvaljujući povjesničaru umjetnosti Danielu
Zecu, Leović s margine ulazi u fokus stručnog istraživanja. Usporedno s traganjem za
umjetničkim djelima, Zec minuciozno rekonstruira i Leovićev životopis na temelju izvornih
dokumenata i sjećanja koja su još živa medu starijim Osječanima. Rukopis Daniela Zeca
vrsna je povijesnoumjetnička studija, sa svim odlikama znanstvenog teksta.
Za Leovićevo umjetničko stvaralaštvo od izuzetne je važnosti bilo poznanstvo i prijateljstvo s
Rudolfom Povischilom, pripadnikom tzv. industrijske buržoazije koji je bio i ljubitelj
umjetnosti, te mecena i kolekcionar. Daniel Zec ulazi u detalje poticajnog odnosa mecene i
umjetnika koji je rezultirao brojnim djelima za opremu Povischilovih osječkih kuća te vila i
ljetnikovca izvan grada. Zasebno poglavlje posvećeno je zbirci umjetnina koju je prikupio
Rudolf Povischil, a koja se uglavnom sastoji od djela austrijskih simbolista.
U okviru hrvatske povijesti umjetnosti rijetko se pristupa temeljitijoj obradi djela stranih
majstora u domaćim muzejskim i galerijskim zbirkama. Galerija likovnih umjetnosti u
Osijeku baštinila je umjetničku kolekciju Rudolfa Povischila 1946. godine koja je dosada bila
gotovo potpuno nepoznata i neistražena. Za razumijevanje Leovićeva opusa te kulturne i
umjetničke situacije u Osijeku između dva svjetska rata od osobite je važnosti poznavanje
upravo Povischilove umjetničke zbirke koja se sastoji ponajvećim dijelom od slikarstva i
kiparstva austrijskog simbolizma čime pokazuje naročitu sklonost i senzibilitet kolekcionara.
Rudolf Povischil prikupio je djela tada suvremenih umjetnika koji su poglavito pripadali
dvama vodećim bečkim umjetničkim udruženjima – Secesiji i Hagenbundu. Premda su
njihova imena i danas u Hrvatskoj poprilična nepoznanica, riječ je o vrlo značajnim autorima i
važnim predstavnicima austrijskog slikarstva s prijelaza 19. u 20. stoljeće, npr. Karlu
Wilhelmu Diefenbachu, Ernstu Stöhru, Albinu Egger-Lienzu, Friedrichu Gorniku i Wilhelmu
Dachaueru. Svakom od ovih umjetnika Daniel Zec posvećuje zasebno poglavlje i
kontekstualizira njihova djela iz fundusa osječke Galerije. Na taj način nudi razumijevanje
simbolizma u Leovićevu slikarstvu i zaključuje da je za njegovo formiranje od izuzetne
važnosti poznavanje bečke umjetničke scene prve polovine 20. stoljeća i kasnije poznanstvo s
Rudolfom Povischilom u Osijeku.
Autorova interpretacija simbolizma u slikarstvu Josipa Leovića ponajbolje dolazi do izražaja
u poglavlju posvećenom jednoj Leovićevoj slici, Božanska iskra, datiranoj oko 1915. godine.
Iscrpnom analizom likovnog sadržaja i njihova simboličnog smisla u kojem povezuje
kršćanske i astrološke simbole i njihova značenja, Zec otkriva interpretativne mogućnosti
tumačenja skrivenog smisla ovog zagonetnog Leovićeva djela, ponovno upućujući na
neizbježan Povischilov svjetonazor i misticizam. Jednako tako vrsne su analize i interpretacije
tzv. ,,Plavih slika“ i antologijske Osječke katedrale (točniji naziv: Osječki trg, 1918.–20.), te
skulpture Quo vadis? vjerojatno iz 1927. godine.
(dr. sc. Irena Kraševac)
O Josipu Leoviću:
Josip Leović rođen je 14. 8. 1885. u Osijeku, gdje je proveo djetinjstvo i pohađao osnovnu i
srednju školu. Prvu umjetničku naobrazbu stekao je u Beču, učeći klesarstvo na Obrtnonastavnoj školi (Gewerbliche fortbildungsschule) i u radionici Eduarda Hausera (1904. –
1908.). Nakon školovanja radio je kao klesar i kipar u Beču, te Grazu i Caransebeşu. U
Zagrebu 1911. upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt koju završava 1915.
Ostaje godinu dana kod M. C. Crnčića na specijalizaciji u bakropisu, a 1916. ponovno odlazi
u Beč te studira na specijalnoj grafičkoj školi (K.u.K. Graphische Lehr- und Versuchsanstalt)
gdje usavršava litografiju. Godine 1917. vratio se u Zagreb, a potom u Osijek, gdje živi i radi
do smrti. U Osijeku između dvaju ratova priređuje brojne samostalne slikarske izložbe i
sudjeluje na skupnim izložbama osječkih umjetnika. Početkom 20-ih Leović se upoznao s
bogatim osječkim industrijalcem Rudolfom Povischilom, koji mu je postao blizak prijatelj, ali
prije svega mecena preko koga dobiva različite likovne narudžbe. Cijeli svoj životni vijek,
izuzev faze školovanja, proveo je u Osijeku, ostavivši za sobom golem slikarski, kiparski,
pedagoški i muzejsko-konzervatorski rad. Umro je u Osijeku, 22. 1. 1963. godine.
Iako je u svojim umjetnički najzrelijim godinama bio jedna od središnjih ličnosti likovnog
života Osijeka u razdoblju između dva svjetska rata, Josip Leović je, na žalost, pripadao onim
autorima koji su previdom ili površnim ocjenama kritike ostali krajnje marginalizirani. Ova
knjiga posvećena je novom upoznavanju i prevrednovanju složenog i slojevitog, no
nedovoljno poznatog stvaralačkog opusa Josipa Leovića, te njegovom novom i drugačijem
uključivanju u korpus osječke, pa i hrvatske likovne povijesti.
***
Monografiju Leović moći će se kupiti u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, kao i u većim
knjižarama u Osijeku i u Zagrebu, po cijeni od 220,00 kn. Na sam dan predstavljanja,
monografiju će se prodavati po promotivnoj cijeni od 150,00 kn.
kontakt:
mr. sc. Daniel Zec, viši kustos
031/251-294
[email protected]