2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Green Garden • broj 84 • siječanj / veljača 2013. • godina XIII
-5Sadnja ruža
-5Cijepljenje lubenice
-5Nove sorte krumpira
- Kalemarski vosak
-5Europska gnjiloća pčelinjeg legla
[email protected]
www.sjemenarna.com
KLUB
[email protected]
www.sjemenarna.com
Riječ urednika
Editor’s word
Prvi broj glasila Green Garden u ovoj godini na svojim stranicama donosi veliki broj zanimljivih priloga iz različitih oblasti
poljoprivredne proizvodnje. Najveći broj priloga vezan je za voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i cvjećarstvo.
Početne stranice glasila obiluju temama iz cvjećarstva među
kojima se izdvaja nekoliko članaka koji obrađuju pojedine cvjetne vrste. Tako možete pročitati prilog o kameliji, jaglacima,te
prilog o ružama.
Početkom veljače u južnim područjima Hercegovine kreće sadnja krumpira.. Kako bi proizvođačima olakšali izbor sorti, pripremili smo poseban prilog o novim sortama krumpira.
Ovih dana, na području Hercegovine, u tijeku je rezidba voćaka
i vinove loze, iza koje slijedi vezanje i formiranje uzgojnih oblika.
Za ljubitelje voćaka i vinove loze pripremili smo poseban prilog o
rezidbi i vezivima koja se koriste za vezanje voćaka i vinove loze.
Za vinogradare smo pripremili i prilog o bolestima vinove loze
čije simptome vinogradari mogu uočiti prilikom rezidbe vinove
loze.
Na stranicama posvećenim zaštiti bilja možete pročitati nekoliko zanimljivih članaka od kojih izdvajamo prilog o zaštiti
koštičavih voćaka od monilije.
Ovo je samo dio sadržaja prvog broja glasila Green Garden u
ovoj godini. Vjerujemo da će i ostali prilozi u ovom broju pronaći
svoje čitatelje.
Uredništvo
Sadržaj
Uzgoj ruža..........................................................4
Kamelija – zimska kraljica
cvatućega grmlja............................................5
Sadnja živice......................................................6
Sniježna plijesan - veliki problem
nakon otapanja snijega................................ 8
Visibaba - vjesnik proljeća ...............................9
U potrazi za neobičnim i lijepim....................10
Cijepljenje lubenice na tikvu.......................... 13
Hibridi lubenice za visoke urode....................14
The first issue of Green Garden this year, on its pages, brings
you many interesting articles from different fields of agricultural
production. The largest number of articles is related to the field
of fruit growing, viticulture, vegetable growing and floriculture.
First pages are dedicated to the topics from filed of floriculture,
and among all them there are articles that deal with particular
types of flower, so you can read articles about camellias, primroses and article about roses.
The beginning of February in south Herzegovina is time when
many producers start with planting of seed potatoes. To make
it easier for them to choose what varieties will they plant – we
have prepared special article about new seed potato varieties.
These days, in Herzegovina, it’s time for pruning fruit trees
and grape wine, and after that will follow binding and forming
of farming form. Fruit growers and winegrowers can find special
article about pruning and about binders that are usually used for
binding fruit trees and grape wine. For winegrowers we also prepared article about grape wine diseases which symptoms can be
seen during the pruning. On the pages dedicated to the plant protection you can read a couple of interesting articles from which
we recommend article about protection fruits from Monilia laxa.
This is only a part of everything that you can find in the first
issue of Green Garden this year. We believe that other articles will
also find their readers.
Editor’s office
Sjeme u traci....................................................16
Uzgoj graha mahunara...................................18
Naklijavanje krumpira.....................................19
Nove sorte sjemenskog krumpira................ 20
Povrtnjak zimi.................................................23
“Nashi” kruške - nešto sasvim novo............25
Oprez pri zimskoj rezidbi vinove loze.......... 26
Redovita rezidba smokve.............................. 29
Uzgojni oblik za trešnju................................. 30
Kalemarski vosak za zaštitu rana
drvenastih biljaka......................................... 31
Novosti, obavijesti, najave!!!
Na početku smo još jedne godine i novog broja Green Garden glasila, te se veselimo nastavku zajedničke suradnje i druženja kroz Klub Green Garden i Green Garden
glasilo.
I ove godine članove Kluba Green Garden čeka niz pogodnosti pri kupovini,
posebne akcije, popusti i ponude. Što se tiče samog glasila, kao što i sami možete
vidjeti, napravili smo neke tehničke izmjene vezane za dimenziju i format glasila,
povećali broj stranica glasila, doradili koncept glasila, ali i dalje to ostaje stručnoinformativno glasilo sa još više informacija, savjeta, ideja i raznih zanimljivih
sadržaja. I zato i ove godine budite sa nama, ostanite sa nama ili nam se pak
pridružite kao članovi Kluba Green Garden.
Kako postati član kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član:
jednostavno – preuzmite pristupnicu, ispunite i pošaljite/dostavite prema uputama
koje ćete pronaći u pristupnici.
Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo Vam donosi
brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za
članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: greengarden.glasilo@
sjemenarna.com
Zimska rezidba voćaka - obvezna
agrotehnička mjera......................................32
Vezanje vinove loze i voćaka..........................35
Klementina traženija od mandarine.............37
Pitanja i odgovori........................................... 38
Green Garden - Superbrands za 2011./2012....41
Suzbijanje monilije na koštićavim
voćkama....................................................... 43
Gnojidba maslina...........................................44
Europska gnjiloća pčelinjeg legla.................46
Zanimljivosti................................................... 50
Glasilo GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA d.o.o.
Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH
Tel.: + 387 (39) 700 000;
Fax: + 387 (39) 706 572;
[email protected]
[email protected]
www.sjemenarna.com
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Ivana Markota, Ivan Perić, Nino Rotim, Matea
Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko,
Velimir Lasić
Marketing:
Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.
Andrea Šaravanja, mr. oec.
Lektor:
Blanka Kraljević, prof.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,
nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04
od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden
oslobođen je plaćanja poreza na promet.
4
Ivana Markota, master struke
R
uže vole mjesto na kojem ima
dostatno svjetlosti, ali to ne
znači da biljka mora cijeli dan biti
izložena suncu, pogotovo novije sorte
koje vole polusjenu. Ali, važno je naglasiti da ne postoji ruža koja bi lijepo rasla i obilno cvala u sjeni, a pogotovo ne
ispod krošnji drveća ili borova! Moramo
obratiti pažnju da na mjestu na kojem
ćemo saditi ruže ima protoka zraka, ali
ne i da je vjetrometina.
Poželjno je da se jame za sadnju
iskopaju 15-20 dana prije sadnje. Dubina jame je 40–50 cm, a isto toliko i
širina. Zemlja mora biti usitnjena i oplemenjena sa 50% odstajaloga stajskog
gnoja ili humusa-komposta. Danas se
u prodaju uglavnom nalaze sadnice čiji
je korijen „obložen“ tresetom a nadzemni dio parafiniran. Prije sadnje, skine
se folija kojom je omotan korijen, te se
sadnica ruže postavlja u pripremljenu
rupu. Oko sadnice se nagrće pripremljena zemlja
Zemlju oko biljke potisnemo rukama
i pazimo da nam biljka stoji uspravno,
kao i da je cijepljeno mjesto obavezno
na dubini 2-3 cm ispod razine zemlje.
Tlo oko sadnice se lagano sabije. Kad se
jama ispunili otprilike na 2/3 zemljom,
lagano počnemo zalijevati vodom, pazeći pritom da nam ruža ne ode preduboko u jamu, pa ju stoga podržimo dok
voda lagano ne popuni sve praznine
oko korijena. Nakon ovoga ružu nagrnemo ostatkom pripremljene zemlje,
napravimo oko ruže vijenčić od zemlje
radi lakšeg otjecanja vode pod sam ko-
Uzgoj ruža
rijen i ponovno zalijemo. Napominjemo
da bi kod sadnje svaka biljka trebala
dobiti oko 5 l vode.
Razmaci sadnje: Ako smo planirali
napraviti ružičnjak, što znači da ćemo
posaditi više grmova ruža u gredice,
moramo znati koji su preporučljivi razmaci da bi naša gredica izgledala baš
kao kod profesionalaca ili u parkovima... stoga navodimo minimalne razmake za pojedine sorte ruža. Naravno,
ako želite pojedinačnu sadnju, a to znači da svaki grm stoji odvojen za sebe,
razmaci mogu biti puno veći, ali na taj
način nećete dobiti zatvorenu gredicu
niti otočiće ruža.
Penjačice se sade na razmak od 120
cm. Grmolike ruže u gredici sade se
na razmak od 50 cm (ako su u pitanju
manji grmovi) pa sve do 200 cm (ako
govorimo o robusnijim ružama). Dakle,
razmak ovisi o sorti grmolike ruže i načinu njezina rasta. Čajevke se sade na
minimalni razmak od 40 cm. Ako ruže
sadimo u više redova, primjenjuje se
cik-cak sadnja gdje se opet pridržavamo razmaka od 40 cm između svake
ruže. Floribunde (park ruže) u gredici
se sade na razmak od 30-35 cm, tj. 3
kom. na 1 dužni metar. Isto tako, ako
ih sadimo u nekoliko redova, koristimo
cik-cak način sadnje. Mini ruže sadimo
na razmak od 25 cm dok se ruže pokrivačice tla sade sa na razmak ne manji
od 80 cm.
Prodaja ruža u Sjemenarninim agrocentrima
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
5
Cvijet kamelije
KAMELIJA – zimska kraljica
cvatućega grmlja
Kamelije su rod zimzelenih grmova i drveća podrijetlom uglavnom iz šumskih predjela istočne Azije s toplom klimom. Rod je
dobio ime, po ljekarniku -svećeniku, imenom George J. Kamell
ili Camellus. Nazivaju je kraljicom među cvatućim grmljem.
Matea Pehar, dipl. ing.
S
pororastuća i dugoživuća biljka. Uzgaja se kao lončanica, vrtni grm (visine do 4m), drvo (visine do 9m).
Lišće je ovalno, tamnozeleno i kožasto
s nazubljenim rubom. Nenadmašivo elegantni cvjetovi mogu biti različita oblika.
Japanska kamelija posađena u lonac
procvjeta još kao mala biljka, a savršena
ljepota njezinih cvjetova privlači tijekom
zimskih mjeseci hladnim obećanjima. Da
spriječimo razočarenje zbog odbacivanja pupova i lišća, moramo uzeti u obzir
neke prohtjeve ove ljepotice.
Uvjeti uzgoja
Kao prvo, kamelija ne podnosi alkalno tlo, već traži kiselo tlo, s tim da je
uzgoj moguć i u tlu neutralne reakcije.
Najpovoljnija pH-vrijednost za uzgoj
većine sorti, kreće se od 5,5 do 6,8.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Kao i rododendroni, najbolje uspijeva
u sjeni stabala koja omogućavaju djelomičnu sjenu, ali ipak propuštaju svjetlo.
Stabla ih opskrbljuju prirodnim malčem
– lisnjača, te pružaju zaštitu od sunca i
vjetra. Ako rastu vani, moraju imati zaštitu od hladnoće, mraza i suhog vjetra.
Cvjetove može oštetiti i kiša. U područjima s oštrim proljetnim mrazevima,
zid prema sjeveru ili sjeveroistoku će
omogućiti dodatnu zaštitu od mraza i
smanjiti rizik od oštećenja cvijeta.
Najbolje je uzgajati u posudi koju
ćete tijekom zime držati na polusjenovitom mjestu u prostoriji čija se temperatura kreće od 10 do 13ºC. Svakako
treba izbjegavati: grijane prostorije, suh
i ustajao zrak, prečesto premještanje i
okretanje, pretjerano zalijevanje. Kad
prođe opasnost od oštrih mrazeva
iznesite je na balkon ili u vrt na lagano
sjenovito mjesto bez propuha.
Zalijevanje i gnojidba
Kod kamelije vrijedi pravilo: bolje
manje nego previše. To se posebno
odnosi na zalijevanje i gnojidbu. Zalijeva se štedljivo, ali supstrat mora
biti vlažan, prejako isušivanje može
biti kobno. Prihranjuje se prije cvatnje
i nakon završetka cvatnje do sredine
ljeta specijalnim gnojivima svaka dva
tjedna, umjereno ali redovito. Ako osiguramo kvalitetan supstrat, pogreške
kod zalijevanja i gnojidbe bit će manje.
Biljke ne treba često presađivati,
mlade svake 2 do 3 godine, a starije još
rjeđe. Najpogodnije vrijeme za presađivanje je lipanj – srpanj, kada su mladi izboji završili rast. Općenito kameliju
nije potrebno orezivati. Sredinom proljeća, nakon cvatnje mogu se skratiti
predugački, razvučeni i oštećeni izbojci.
Stare i zanemarene biljke dobro reagiraju na intenzivnije orezivanje.
6
Matea Pehar, dipl. ing.
Ž
ivice se obično sade u jednom
redu, a ukoliko raspolažete s
dovoljno prostora istu tu sadnju
možete planirati i u dva reda (cik-cak
sadnja). Ukoliko pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati
mnogo biljaka, onda je dobro u rasadnicama određenu količinu unaprijed i
naručiti. Što se broja sadnica tiče, one
ovise od veličine i načina rasta biljne
vrste s tim da će vam po nepisanom
pravilu za jedan dužni metar trebati od
2 do 5 sadnica. Razumljivo, da ukoliko
želite živicu koja će se brzo zatvoriti
onda se i sama sadnja planira malo
gušće, s tim da ipak u tom pogledu
ne smijete pretjerivati. Dakle, ako vam
se ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sadnja se izvodi
na način da uz trasu živice prethodno
nategnete uže uz koje se iskopa jarak
dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm.
Potom je poželjno vilama dodatno prorahliti dno jaraka. Sadnice razmjestite
po trasi živice na predviđenim razmacima, naizmjenično raspoređujući slabije
i snažnije sadnice, kako bi i živica bila
koliko-toliko ujednačena. Nakon toga,
iskopanu zemlju iz jarka pomiješajte sa
Flortis supstratom te manji dio te mješavine nanesite na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpava-
Izgled ograde od lovor višnje
Sadnja živice
Sadnice lovor višnje
nje jarka s ostatkom zemlje uz njezino
pažljivo zbijanje. Kada ste sa sadnjom
završili još je potrebno živicu prikratiti
kako biste potakli njezino grananje, ali
i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi
se zemlja slegla i kako bi biljke dobile
dovoljne količine vode.
Lovor višnja
Lovor višnja je zimzeleni grm sa
prekrasnim sjajno-zelenim 15 cm dugim, kožastim listovima. Cvate krajem
proljeća bijelim cvjetićima skupljenim u
uspravne grozdove, nakon čega donosi
plodove u obliku crnih bobica.
Brzorastuća je biljka i može prerasti
okvire grma te nakon 10 godina može
doseći veličinu od preko 5 metara. Lovor
višnja izvrsno podnosi orezivanje i možete je održavati na visini kojoj želite.
Biljka dobro podnosi sjenu, mada
bolje uspijeva na sunčanim položajima. Traži dobro dreniranu zemlju i ne
podnosi vapnenac, u tom slučaju listovi
dobiju žućkastu boju.
Dobro podnosi rez i vrlo je zahvalna
biljka za žive ograde obzirom da lijepo
izgleda kroz sva godišnja doba. Preporuča se visina ograde od 100 do 300 cm
sadnjom 2 – 3 biljke na jedan metar
duljine.
Kao živicu mlade biljke šišajte u visinu i širinu kako bi potaknuli grananje
i zgusnuli nasad. Prvih godina, nakon
sadnje, preporuča se orezivanje u ožujku i lipnju na način da ostavite novu visinu ograde nekih pet do deset cm, ovisno o napretku biljaka. Kad dostignete
željenu visinu grm samo održavajte
šišanjem i to u svibnju, nakon cvatnje,
te još jednom u kolovozu ili rujnu.
Ako raste kao samostalan grm, u
rano proljeće prikratite samo grane koje
strše i narušavaju željeni oblik. Mlade
grane, koje kreću bliže korijenu, skratite
na polovicu da bi razgranali podnožje
grma koje često ogoli. Svakih, otprilike,
pet godina rasteretite središte grma
kako bi ga prozračili.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
NOVA
PERSPEKTIVA ZA
ZA PROLJEĆE!
PROLJEĆE!
NOVA PERSPEKTIVA
Ovlašteni
Ovlašteniuvoznik
uvoznikiidistributer
distributerfirmi:
firmi:
Tel.
Tel.036/
036/352352-560;
560;www.unikomerc.ba
www.unikomerc.ba
ZIMSKA
ZIMSKA REZIDBA
REZIDBA SS FISKARS
FISKARS REZNIM
REZNIM ALATIMA!
ALATIMA!
www.fiskars.com
AKCIJA
AKCIJA
AKCIJA
--- 15%
15%
15%
8
Sniježna plijesan
veliki problem nakon
otapanja snijega
Matea Pehar, dipl. ing.
M
nogi ljubitelji travnjaka ostali
su iznenađeni izgledom svojih
travnjaka nakon otapanja snijega. Naime, mnogi od njih žalili su se
na problem mjestimičnog propadanja
travnjaka koji se očituje velikim brojem
„rupa“ promjera desetak centimetara.
Pojavu snježnu plijesni prouzročuju
Microdochium nivale (Pink snow mold
syn. Fusariun nivale), Typhula incarnata (Gray snow mold), Typhula ishikariens (Speckled snow mold), Sclerotinia
borealis (Sclerotinia snow mold). Ovi
uzročnici bolesti mogu se pojaviti pojedinačno ili kao kompleks, što dodatno
otežava njihovo suzbijanje. Među navedenim uzročnicima snježne plijesni
najčešće se javlja Microdochium nivale.
Ovo je vjerojatno najraširenija gljivična bolest u Europi, najčešće napadane
su trave finih i širokih listova kao Agrostis, Lolium, Poa. Simptomi napada su
najvidljiviji poslije zime iako je gljivica
prisutna cijele godine. Neke trave poput Festuca rubra pokazuju izrazitu
otpornost prema ovoj bolesti. Snježna
plijesan napada oslabljene i prerasle
biljke ,najčešće se pojavljuje na vlažnim
i suviše zbijenim tlima,kao i nakon razdoblja dugotrajnog zadržavanja snježnog pokrivača,izrazito se dobro razvija
u uvjetima visoke vlažnosti i sniženih
temperatura koje su ispod snježnog
pokrivača
Simptomi
Ako na travnjaku, nakon topljenja
snijega primijetite u rano proljeće svijetlosmeđe površine promjera oko 5
cm,sigurno je u tijeku napad snježne
plijesni. Pod povoljnim uvjetima ove
se površine mogu povećati i do 30 cm
u promjeru te daljim širenjem bolesti
zaraženi dijelovi mogu zauzeti cijelu
površinu travnjaka. Prvi znaci ove bolesti mogu se primijetiti već u jesen u
obliku svijetložutih mrlja. Napad snježne plijesni utječe na slabljenje biljaka
koje nakon toga, uz neke sekundarne
infekcije, potpuno odumiru. Loše i kišovito vrijeme tijekom proljeća utječe na
širenje micelija po cijeloj površini.
Mjere zaštite
Aerifikacija - prozračivanje jedna
od mjera koja može bitno pridonijeti
nadzoru ove bolesti, zatim uklanjanje
snijega s travnjaka, zadnju košnju treba
obaviti što niže da bi smanjili lisnu površinu prije zime. Travnjak treba prihraniti prije zime nešto većim postotkom
kalija dok dušika treba dodati u vrlo
maloj količini ili ništa, ovisno od analize tla. Previsoke pH vrijednosti također
utječu na pojavu i razvoj bolesti. Osim
toga gnojiva na osnovi željeza (željezni
helati) kojima se travnjaci prskaju koncem jeseni pomažu i smanjuju napad
uzročnika bolesti
U slučaju da sve ove navedene mjere
nisu dostatne treba pristupiti u rano
proljeće uporabi sistematičnih fungicida.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
VISIBABA - vjesnik proljeća
Matea Ćorić, master struke
V
isibaba je višegodišnja proljetna
biljka velike rasprostranjenosti, od
parkova, šuma, livada, te okućnica. Raste obično samoniklo u prirodi.
Kako je veoma omiljena biljka, jedan od
ranih vjesnika proljeća, koju nerijetko
nalazimo kako se probija ispod zaostalog snijega u dvorištima okućnica gdje
se često sadi i kao kultivirana biljka.
Cvijet biljke je bijele boje prepoznatljivoga zvonastog oblika koji čine šest
latica raspoređenih u dva kruga. Razmnožava se sjemenom ili lukovicom.
Visibaba cvate od siječnja do travnja.
Iz lukovice se u rano proljeće razvija
okrugla zeljasta biljka s duguljastim
kopljastim listovima i jednim cvijetom.
Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga. Vanjske su latice bijele,
duguljaste, a unutrašnje su kraće, sa
zelenom pjegom na vrhu. Mliječnobijeli
cvjetovi pognuti su na stabljici. Miris
joj je slab, a u Hrvatskoj je to zaštićena
cvjetna vrsta.
Visibaba u cvatnji
Jeste li znali...
Visibaba je jedna od najranijih proljetnica te često
cvjeta dok snijeg još nije
okopnio. Narodni naziv je
vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta poput stare bake
(babe), a stručni naziv potječe od grčkih riječi gala i anthos – mlijeko i cvijet (mliječno cvijeće) i pridjeva nivalis
– snježni. Visibaba je i važna
medonosna biljka jer je važan izvor nektara u najranije
proljeće te su njezini cvjetovi
prilagođeni oprašivanju pčelama. Pčele privučene nektarom, prvo dotaknu njušku
tučka i oplode je s pomoću
peluda koji su donijele s druge biljke, a zatim u potrazi za
nektarom unutar tog cvijeta
pokupe pelud koji onda prenose dalje.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
9
10
Erica sp., crnjuša
U potrazi za
neobičnim
i lijepim
Postoje biljke koje svojom veličinom, neobičnim oblikom ili
upadljivim bojama odmah skrenu pažnju na sebe. A postoje
one zbog kojih je potrebno malo zastati, bolje pogledati jer
njihova ljepota se ne uoči odmah.
Ivana Markota, master struke
V
rste roda Erica prirodno rastu u
područjima Europe, Mediterana,
Sjeverne Afrike i južnog dijela
Južnoafričke Republike. Europske vrste
poslužile su kao početni materijal za
dobivanje otpornih kultiviranih vrsta.
Neke opće značajke ovog roda bile bi:
čvrsti izbojci, igličasti listovi, zvonoliki
cvjetovi. Među postojećim vrstama postoji iznenađujuće širok raspon oblika,
veličina, boja i zahtjeva glede staništa.
Tipična erika je biljka zbijena rasta koja
naraste oko 20cm i najčešće se sadi
kao pokrivač tla. Postoje patuljaste
vrste, ali i divovi visoki 1,8m. Ponuda
boja kreće se od čisto bijele do gotovo
crne.
E.carnea - crnjuša, zimski vrijesak,
daleko je najpopularnija vrsta. Ova
vrsta sa svim svojim sortama (kultivarima) cvjeta od kasne jeseni do ranog
proljeća. Cvatnja traje od šest do osam
tjedana. Osim radi cvjetova, koji oživljavaju sumorne zimske vrtove, zanimljiva
je i u proljeće kad novoizrasli vrhovi
izboja zablistaju žutom ili bež bojom.
Ne naraste više od 30cm u visinu, ali
promjer može doseći i do pola metra.
Osnovno je pravilo čvrsto posaditi
biljku na osunčani, najbolje južni položaj i u blago kiselo tlo. Ova vrsta podnijet će blagu sjenu i neutralno do blago
vapneno tlo. Izbjegavati bogata tla. Prikladna je za: vrtne gredice, ukrasne vrtne i balkonske posude, za sadnju u kamenjaru. (Posebno lijep dojam ostavlja
erika u kombinaciji s mini ružama.)
U kasno ljeto biljku valja podrezati.
Samo odrežite uvele cvjetne glave da
bi biljka ljepše izgledala i da potaknete
rast novog lišća i obilje cvjetova. Ne režite u staro, tamno drvo! Razmnožava
se reznicama duljine 2,5 – 5cm u ljeto i
povaljenicama u proljeće.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Sadnice ruža
PROZRAČIVANJE TRAVNJAKA
U proljeće, kada trava počinje
vegetirati, očekujemo da će naš
travnjak povratiti svoj stari "sjaj",
te činimo sve kako bismo ga
učinili ljepšim, gušćim, zelenijim.
Zato vam savjetujemo prozračivanje travnjaka. To se najjednostavnije radi pomoću
motornih ili električnih prozračivača.
Zašto prozračivati?
Kako bi trava mogla rasti,
potrebni su joj voda i druge
hranjive tvari. Međutim, vremenom se na tlu travnjaka stvara filc
od uvele trave, te raste mahovina
i korov koji sprječavaju neometan
dotok ovih tvari. Prozračivanjem
se taj sloj otklanja.
Kada prozračivati?
Prozračivanje se preporučuje u
proljeće i kasnu jesen. Ljeti i zimi
se nikako ne preporuča radi
ekstremnih uvjeta koji bi mogli
dovesti do oštećenja korjenja.
Koliko često prozračivati?
Jednom godišnje, a na starim
površinama sa puno korova i filca
od uvele trave se može
prozračivati i dva puta, dakle,
jednom u proljeće i jednom u
jesen. Pri tome imajte na umu da
se novoposijani travnjak prvih 2-3
godine ne bi smio prozračivati.
Kako prozračivati?
Uoči prozračivanja je prvo
potrebno nisko pokositi travu
kosilicom, na visinu od 2-3 cm.
Što se niže pokosi, to je rezultat
bolji i to je lakše raditi. Pri tome tlo
ne smije biti niti previše mokro, a
ni previše suho.
Ne smije se zračiti preduboko.
Tlo bi trebalo biti samo zagrebano, kako bi se izbjeglo oštećivanje korjena trave. Noževi bi
trebali zadirati u zemlju samo 2-3
mm. Ukoliko radite sa motornim
prozračivačem, on se sam ne bi
smio kretati prema naprijed. To je
pouzdan znak da noževi zadiru
preduboko.
Zračiti treba u ravnim paralelnim
redovima. Ukoliko u travnjaku
ima puno filca od uvele trave, još
jedanput prozračiti pod kutom od
90 stupnjeva u odnosu na prvi niz
redova. Pri tome treba paziti da
prije skretanja motornog prozračivača noževi za prozračivanje
budu podignuti. Prozračivač se
gura ujednačenim radnim tempom, a stajanje na jednom te
istom mjestu dok su noževi spušteni treba izbjegavati. Kada
uređaj stoji na mjestu, noževe
treba podignuti.
Što činiti nakon
prozračivanja?
Nakon prozračivanja travnjaka
otpatke je potrebno temeljito
ukloniti s travnjaka. Ukoliko vaš
prozračivač nema već ugrađenu
korpu za hvatanje otpadaka, to
najbolje možete učiniti tako da s
kosilicom prijeđete preko travnjaka, koja će ostatke pokupiti u
korpu za travu. Zatim travnjak
treba jednakomjerno posuti sa
dušičnim gnojivom.
U slučaju da ima ogoljelih
dijelova ili kod kompletnog
obnavljanja travnjaka, travu
treba ponovo posijati.
Na kraju dodati pijesak na
travnjak kako tlo ne bi prebrzo
otvrdnulo, te dobro natopiti.
Nakon prozračivanja, travnjaku
je potrebno nekoliko tjedana
kako bi se regenerirao, te se u
ovom vremenu ne preporuča
kositi. U tom periodu ne hodati po
travi i izbjegavati bilo kakvo opterećivanje travnjaka.
Rezultat
Voda i hranjive tvari lakše prodiru
u zemlju i do korjenja trave.
Travnjak postaje otporan na
bolesti, sušu, vrućinu, hladnoću,
a otvrdnuto, ugaženo tlo se
rastrese.
Što još možete učiniti nakon
prozračivanja?
Travu redovito zalijevati, ovisno
o vremenu, ali najmanje jednom
tjedno. PRAVILO: travnjak se
zalijeva rijetko, ali obilno. Ovakav način zalijevanja trave poboljšava produbljivanje korijena.
Prozračivanjem osiguravate
mnogo godina zabave sa svojim
travnjakom. Oni doprinose tome
da vaše travnate površine dobiju
ono što im je potrebno: zrak,
vodu i hranjive tvari za gust rast i
zasićeno zelenilo.
Izvor: VIKING
13
Cijepljenje lubenice na tikvu
Mr. sc. Danko Tolić
Opravdanost cijepljenja
Sigurnost u proizvodnji lubenice, uzgoj na istim parcelama uz visok prinos
cilj je svakog proizvođača. Da bi u tome
uspio, cijepljenje je postala standardna
mjera. Cijepljenjem se dobije tolerancija
na korijenove bolesti, ali i tolerancija
na višak soli (gnojiva) i vlage u zoni
korijena nakon sadnje - presađivanja.
Korijen podloge - tikve je aktivniji na
nižim temperaturama tla, a lubenicu
bolje opskrbljuje vodom i hranjivima
kad nastupe ljetne žege. Cijepljenjem
dobijemo jači rast, a plodovi budu bolje
zaštićeni lišćem od sunca . Cijepljena
lubenica ima krupnije plodove, često
imamo dvokratnu berbu i daleko veći
urod. Ova metoda uzgoja zastupljena je
na 95% površina u dolini Neretve.
Pripreme za cijepljenje
Polovicom travnja lubenica se sije u
kontejnere sa 80 ili 100 rupa ili u neke
druge posude od plastike ili stiropora.
Nakon 2 - 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promjera
8-12 cm. Tikva je spremna za cijepljenje
kad ima razvijena dva kotiledona lista.
Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom
odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na
tom mjestu (između kotiledona) pravi
oštrim nožem ili žiletom procjep dužine
1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i odsječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica
stavljena u procjep pričvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim
postupkom cijepljenje je završeno.
Iako je malo zamršen za objasniti
postupak cijepljenja lubenice na tikvu
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Postupak cijepljenja
više je nego jednostavan. Međutim,
potrebno je voditi računa da se s cijepljenjem nipošto ne kasni već da se ono
obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a
što je ranije pomno i opisano. I na
kraju spomenimo kako iskustva u
proizvodnji lubenica pokazuju
da berba cijepljenih biljaka
počinje oko desetak dana ranije od berbe necijepljenih.
Empahasis F1
Najpoznatija hibridna
podloga za
lubenicu od vrste Lagenarija (tikva
vodenjača).
Pogodna je za ranu i srednje ranu
proizvodnju lubenice. Odgovara za hibride Romanza, Farao i Constallation. Sjeme ove tikve isporučuje se naklijalo (primed
seed) što osigurava visoku
energiju klijanja, ujednačeno
nicanje i prispjeće za cijeplje-
nje u isto vrijeme. Ovo je vrlo bitno jer
je vrijeme cijepljenja kratko (2-3 dana).
Preporučuju se za klasične metode cijepljenja u rascjep ili na jedan kotiledon.
14
HIBRIDI LUBENICE ZA VISOKE URODE
Mr.sc. Danko Tolić
Romanza F1 - Rana lubenica za proizvodnju na
otvorenom polju ili ispod agrila
• Dužina vegetacije 60-68 dana
• Snažan rast, listovi odlično pokrivaju plodove
• Plodovi okrugli, nema šuplje srce u normalnim uvjetima uzgoja
• Kora vrlo tanka s tamnozelenim prugama,
odlično podnosi manipulaciju i transport
• Meso tamnocrvene boje sočno i vrlo slatko > 12 Brixa
• Sjemenke sitne (1000 sj. cca 20g), sporo
fermentira nakon berbe i dugo se čuva
• Prosječna masa ploda 8-10 kg, ako se kalemi i više (12-14 kg)
• Uspijeva na tlima lošije kvalitete (najbolje
nacjepljena na Emphasis ili Carnivor)
• Zameće 2-4 ploda pa vriježi, cijepljenjem sposobna
za dva termina berbe (60-80t/ha)
• Otporna na Antraknozu
Farao F1 - Još uvijek jedan od najprodavaniji hibrida
lubenice
• Srednje rana lubenica vegetacije 75-78 dana
• Vrlo jaka biljka, listovi odlično pokrivaju
plodove, dobro se drži na polju
• Odlično trpi stresove i nepovoljne uvjete
uzgoja (hladnoća i suša)
• Nije sklona ožegotinama od sunca
• Ovalni oblik, kora vrlo tanka s tamnozelenim
prugama (visoki sjaj)
• Meso tamnocrvene boje sočno i vrlo slatko > 12 Brixa
• Sjemenke krupne (1000 sjemenki cca 105
g) pogodan i za izravnu sjetvu
• Nema šuplje srce u normalnim uvjetima uzgoja
• Zameće min 2 ploda prosječne mase 12-14 kg
(cijepljena daje prinos 60-80 t/ha)
• Nakon berbe sporo fermentira i dugo se čuva u skladištu
• Otporna na fuzarijsko venuće i antraknozu
Constallation F1 - Nova visokorodna ovalna lubenica
krupnih plodova
• Dužina vegetacije 75-78 dana kao Farao
• Hibrid jakog vigora i velikih listova koji
odlično pokrivaju plodove
• Odlično trpi stresove i nepovoljne uvjete uzgoja i
nije sklona ožegotinama u ljetnom uzgoju
• Ovalni oblik, kora sa svjetlozelenim prugama, vrlo
tanka ali tvrda i dobro podnosi transport
• Meso tamnocrvene boje sočno i vrlo slatko > 12 Brixa
• Sjemenke vrlo sitne, sporo fermentira
i dobro se čuva u skladištu
• Masa ploda 10-14 kg
• Zameće min 2-3 ploda, cijepljenjem
postiže prinos viši od 60 t/ha
• Otporna na fusarijsko venuće i antraknozu
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
STVARANJE DODATNE VRIJEDNOSTI SJEČKANJEM
Koristimo prirodni kružni tok!
Vrt je oaza osobnog zadovoljstva,
komad prirode koji se treba njegovati i
čuvati s ljubavlju. To je jednostavno
kad rad u vrtu olakšavaju i korisna
pomagla, na primjer praktične vrtne
sječkalice. Ovi uređaji su dragocijena
pomoć u mnogim pogledima: oni čiste
ostatke trave, drveća ili živice, kao i
lišća i uvenulog cvijeća koji se
nakupljaju u vrtu. Pri tome značajno
smanjuju volumen otkosa, te ga
možete koristiti kao osnovu za
malčiranje i kompost ili iskoristiti za
pokrivanje površina ispod drveća i
grmlja. To neće samo spriječiti rast
divljeg raslinja nego i omogućiti čist i
uredan izgled vrta.
Što se sve može isjeckati?
U principu, kvalitetne vrtne sječkalice
mogu obraditi gotovo sve što se u
vašem vrtu nakupi u vidu otkosa i
vrtnog otpada. U pravilu razlikujemo
između tvrdog i mekanog materijala.
U tvrdi materijal se ubrajaju grane,
krošnje i odrezana živica, a u mekani
materijal ostaci cvijeća, povrća, voća
te lišće.
Uštedite čisti novac svojim
zelenim otpadom! Proizvedite
vlastito gnojivo.
Kompost od isjeckanih biljnih ostataka je najstarije i najprirodnije gnojivo
na svijetu. On vraća potrošene
hranjive tvari i tragove elemenata
nazad u tlo i potiče život u tlu bolje od
bilo kojeg drugog gnojiva. To nije čudo
jer se u šaci komposta nalazi deset
milijardi organizama, te tako kompost
značajno poboljšava teksturu tla.
Rezultat: biljke postaju otpornije na
štetočine i brže rastu. Uz to, kompostiranje štedi novac: potrebno je kupiti
manje gnojiva i korpa za otpatke
ostaje rasterećena.
Kod kompostiranja je važno postići
pravu mješavinu „zelenih” biljnih
ostataka koji sadrže dušik (N), i
„smeđih” koji sadrže ugljik (C), a koja
nastaju prilikom sjeckanja. Dobro
gnojivo nastaje kada se prilikom
kompostiranja optimizira odnos
ugljika i dušika C/N. Najbolje
vrijednosti za uravnotežen odnos
C/N su od 25:1 do 30:1.
Ako udio ugljika prevladava, biljni
ostaci će sporije trunuti. Nedostatak
dušika ograničava mikroorganizme
prilikom izgradnje njihove tjelesne
supstance, kao i prilikom množenja.
Previše dušika je također štetno.
Tada se truljenje brže odvija, ali
nestaje premalo stabilnih humusnih
spojeva.
Osim toga, kompost ima različite
„stupnjeve zrenja” i različito izgleda
upojedinim fazama. Dobar, gotov
kompost nema neugodan miris, već
miriše i izgleda kao plodna zemlja.
Deset pravila dobrog koposta:
1. Pazite na odgovarajući odnos
biljnih ostataka koje sadrže ugljik i
dušik!
2. Kompostu je potreban zrak! Zato
nemojte nikada stavljati materijale u
jamu i nemojte upotrebljavati spremnike koji su zatvoreni na svim
stranama.
3. Kompost nemojte slagati na tvrdo
tlo od kamena, betona i sl. Kompostu
je potrebna „veza sa tlom” da bi u
njega mogle prodrijeti kišne gliste i
sitni organizmi.
4. Kišne gliste su prijatelji vašeg
komposta, a privlače ih npr. plamenac
i zova. Omiljena hrana kišnih glista su
i ljuske luka, ostaci češnjaka, talog
kave ili čaja.
5. „Uredite” svoj kompost. Kao donji
sloj naslažite grublji isjeckani materijal u visini od otprilike 20 cm. Na to
dolaze izmiješani, finiji materijali, npr.
lišće ili isjeckani materijal.
6. Sloj trave neka bude tanak, jer
postoji opasnost od truljenja.
7. Kuhinjske ostatke uvijek pokrijte
zemljom jer privlače životinje.
8. Izbjegavajte potpuno isušivanje, jer
je mikroorganizmima u kompostu
potrebna vlaga.
9. Nemojte previše vlažiti kompost.
10. Kada završite sa slaganjem
komposta, pokrijte ga.
Uvijek je sezona sječkalice. Sezona
vrhunca rada sječkalice je svakako
jesen, ali sječkalica se može smisleno
upotrijebiti i u proljeće i ljeto. Jer u
toplim godišnjim dobima možete
obraditi velike količine organskog
otpada: granje, otpake cvijeća,
kuhinjski otpad i više. Sječkalice se u
svakom slučaju isplate.
Izvor: VIKING
16
Sjeme u traci
Izgled trake sa sjemenom
Matea Ćorić, master struke
P
očetak proljeća je najpovoljnije
vrijeme za sjetvu povrća. Kod
sjetve povrća često puta imamo
probleme sa sjetvom koji se prije svega odnose na dubinu i gustoću sjetve,
tako da smo često puta prisiljeni nakon
nicanja povrtnih kultura obavljati prorjeđivanje u dva ili tri navrata.
Kako bi se donekle izbjegli ti problemi, a samim time i olakšao posao sjetve, danas se na tržištu nude posebni
načini pakiranja povrtnih vrsta čije su
sjemenke dosta male (mrkva, peršin,
salata i dr). Dakle, radi se o tzv. sjemenima u traci.
Na tržištu su se pojavile trake različite duljine (najčešće pet metara) u
kojima se već nalaze sjemenke mrkve,
salate, peršina spremne za sjetvu. To
znači da su u navedenoj traci sjemenke
posložene na pravu udaljenost što u
mnogo čemu olakšava sami moment
sjetve.
Međutim, navedene trake se koriste
samo kod sjetve na otvorenom i u slučajevima kada smo zemlju prethodno
kvalitetno obradili, odnosno, fino-mrvičasto usitnili. Osim toga, tlo treba biti i
dobro nagnojeno jer je razumljivo kako
će biljke napredovati samo uz dovoljnu
količinu hranjivih elemenata. Za gnojidbu se posebno preporučuju organska
peletirana gnojiva, primjerice Biorex ili
Frutorto. Kod uzgoja mrkve i peršina
posebno preporučamo primjenu organskog gnojiva Frutorto koje kod uzgoja
ovih povrtnica isključuje primjenu mineralnog gnojiva.
Pošto smo traku položili na pripremljeno i prikladno nagnojeno tlo dovoljno ju je lagano prekriti slojem rahle
zemlje i obilnije zaliti, pogotovo ako je
tlo suho kako bi sjemenke došle u kontakt s tlom. Za kratak vremenski period
dolazi do razgradnje trake i vrlo brzo
nicanje mladih biljaka.
Mrkve iz ovakvih traka su pravilnog
oblika i standardnih dimenzija. Osim
mrkve, danas se u svim bolje opskrbljenim agrocentrima mogu pronaći i trake
s sjemenkama peršina, špinata, salate,
rotkvice, bosiljka
Neke od povrtnih vrsta čije se sjeme nalazi u traci
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Faluka
www.sjemenarna.com
Faluka
Faluka
SORTA VISOKIH URODA
Rana do srednje rana sorta sa ujednačenim i krupnim
gomoljima. Gomolji su žućkasto-bijele pokožice sa mesom
krem boje, prikladna za svježu upotrebu. Po kulinarskoj
klasifikaciji pripada tipu B, prilično niskim sadržajem
suhe tvari i dobrom sposobnošću očuvanja. Odlikuje se
visokim urodom gomolja a svaka biljka daje veći broj
krupnih ujednačenih gomolja. Oblik gomolja ovalan,
plitkih okaca i mekane pokožice. Za sadnju koristiti
naklijale gomlje. Sorta traži dobro nagrtanje kako ne bi
došlo do pozelenjavanja gomolja, jer svaka biljka daje
veći broj izrazito krupnih gomolja. Karakteristična je po
dobroj toleranciji na ekstremne temperature i višak te
nedostatak vlage. Stabljika je srednje bujna.
Obilježje sorte: Najrodnija sorta krumpira
18
Uzgoj graha mahunara
Ivica Doko, dipl. ing.
G
rah mahunar ima velike zahtjeve
za toplinom koja je neophodna
za normalan rast i razvoj. Optimalna temperatura u fazi sjetve iznosi 20-230C dok bi tijekom vegetacije
temperatura trebala iznositi 18-250C.
Pri ovim temperaturnim vrijednostima biljke normalno niču i razvijaju se.
Ipak, potrebno je znati kako sjetvu
graha mahunara treba planirati na način da se izbjegnu visoke temperature
u vrijeme cvatnje. One u toj fazi ne bi
smjele prelaziti 30 stupnjeva jer se to
negativno odražava na oplodnju i zametanje plodova. U pogledu opskrbe
vodom grah mahunar ima umjerene
zahtjeve. Pošto se korijenov sustav
uglavnom nalazi u površinskom sloju
tla, potrebe za vodom su manje u odnosu na druge povrtne kulture. Ipak, u
tom pogledu moramo voditi računa da
nipošto ne pretjeramo jer prekomjerna
količina vode (stagnirajuća voda) može
dovesti do pomanjkanja kisika u zoni
korijena. Osim toga, prevelika količina
vode u vrijeme cvatnje može prouzročiti opadanje cvijeta i smanjenje prinosa.
Nadalje, u pogledu tla grah mahunar
nije pretjerano zahtijevan te najbolje
uspijeva na dobro dreniranim tlima kao
i tlima dobre strukture koja imaju dovoljno vapna.
Plodored i sjetva
Iako većina naših poljoprivrednih
proizvođača zanemaruje plodored i
njegovo poštivanje, plodosmjena ima
veliku važnost u uzgoju graha mahunara. Naime, grah mahunar bi na istu
parcelu trebao ponovno doći tek nakon
4 godine. Dobra pretkultura je krumpir kao i strna žita dok se nipošto kao
predusjev ne preporučuje uzgoj graška,
boba i povrća iz iste porodice. Sjetva
graha mahunara obavlja se na međuredni razmak 40 do 80 cm dok razmak
u redu iznosi 5-20 cm. Drugim riječima
niske sorte siju se na razmak od 5 cm
dok se visoke sorte siju na veći razmak
u redu, koji treba iznositi 15-20 cm. Sjeme se sije na dubinu od 3-5 cm.
Hit je sorta Čudo Piemontea
Čudo piemontea je niska, srednje rana sorta. Mahuna
je žute boje s ljubičastim strijama, blago
zakrivljena, duga 16-18
cm i široka oko 1,5-2
cm. Mahuna je bez
vlakana. Zrno je svijetlosmeđe boje s tamnijim strijama. Mahuna
kuhanjem
poprima
žutu boju i pogodna je
za potrošnju tijekom
cijele godine. Osnovno
obilježje sorte Čudo
Piemonte jest da je to
iznimno kvalitetna i
nada sve ukusna sorta
graha mahunara.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Naklijavanje krumpira
19
Svake godine u našem glasilu Green Garden objavljujemo članke o naklijavanju gomolja pred
sadnju krumpira. Postavlja se pitanje zašto? Zato što se radi o veoma važnoj mjeri za rane
sorte (Arnova, Arizona, Faluka, Monaco i dr.) kao i sušna područja (Hercegovina) jer je dokazano
da se ovom mjerom prinos krumpira povećava i do 25%
Mario Ćubela, dipl. ing.
U
koliko nam je poznato da u
Hercegovini imamo nemali broj
proizvođača koji sade krumpir na
velikim površinama i u velikim količinama, onda nikako ne možemo zanemariti 25 posto veći urod. S druge strane,
proizvođači koji sade manje količine
(isključivo za potrebe domaćinstva) ne
bi trebali zanemariti naklijavanje jer je
poznato kako ova mjera utječe i na brže
prispjevanje krumpira za 10 do 25 dana,
u ovisnosti od sorte. To je posebno važno u sušnim godinama (kao što je bila
prošla) jer su tada štete od nedostatka
vlage puno manje.
Postupak naklijavanja
S naklijavanjem bi trebalo početi barem 40 dana pred sadnju i u tu svrhu
treba koristiti suhe, čiste i osvijetljene
prostorije. U novije vrijeme se koristi i
umjetno osvjetljenje u vidu flourescentnih lampi jačine 40 do 65 W. Međutim,
posebnu pozornost trebamo obratiti na
temperaturu koja u prostorijama treba
iznositi od 13 do 18 stupnjava C. Kada
smo prostorije očistili i dezinficirali 2
postotnim rastvorom formalina (ukoliko će gomolji biti prostrti po podu) i
kada smo nabavili certificirani, kvalitetan sjemenski krumpir potrebno je još
osigurati drvene gajbice (holandeze).
U holandeze se pažljivo slažu gomolji,
po mogućnosti u jednom sloju. Ali, u
tijeku naklijavanja gomolje trebamo
povremeno i okretati kako bi se klice
što ujednačenije aktivirale. Ne smijemo
zaboraviti ni povremeno provjetravanje
prostorije kako bi pojavu gljivičnih oboljenja sveli na najmanju moguću mjeru.
Ukoliko smo dobro sproveli postupak
naklijavanja dobit ćemo kratke klice,
oko 1,5 do 2 cm duljine čiju čvrstinu
testiramo tako što uhvatimo za klicu
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Priprema krumpira za naklijavanje
Izgled naklijalog krumpira
i dobro protresemo. Ukoliko se klice
ne otrgnu znači da smo naklijavanje
krumpira uspješno proveli. Prije same
sadnje, pripremljene gomolje iznosimo
u polje vodeći računa da klice što manje
oštetimo tj. polomimo.
20
Nove sorte sjemenskog krumpira
Sustavno ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorti krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz
bogate ponude kvalitetnih sorti odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.
Mario Ćubela, dipl. ing.
K
ada govorimo o sjemenskom krumpiru, sa žaljenjem ćemo ustvrditi kako
je kod nas domaći sortiment prilično
oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva
svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati postignuti korištenjem proizvodnog
i genetskog potencijala inozemnih sorti,
nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su
selekcionirane nisu imale veću perspektiArnova
vu. A upravo zahvaljujući otvaranju tržišta,
posljednjih 15-tak godina naši proizvođači
imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjetskih sorata. Tako su
u Hercegovini za kratko vrijeme, zbog svoje
velike kvalitete „udomaćene“ strane sorte
kao što su Romano, Kennebec, Monalisa,
Liseta, Adora, Carera... Međutim, svake godine na tržištu pojavljuju se nove, još produktivnije sorte izvrsnih kulinarskih osoArizona
bina. U tom pogledu posebno izdvajamo
sljedeće sorte: Arnova, Arizona, Faluka,
Monaco, Pekaro, Roko, Stirling i Evolution.
Arnova je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata žućkastobijele boje
pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon
pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle
parirati dvije sorte- Adora i Liseta, ali, nažalost, bez značajnijeg uspjeha kod velikih
Faluka
proizvođača. Naime, Adora je manje rodna
u odnosu na Jaerlu dok Liseta prispijeva 10tak dana kasnije, premda su obje navedene
sorte za konzumiranje puno kvalitetnije
od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica
velikim proizvođačima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je
iznimno rodan. Arnova upravo udovoljava
ovim prohtjevima jer prispijeva u potpuno
isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30Monaco
50 % rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako
će za 2-3 godine Arnova potpuno zamijeniti
Arizona je rana sorta krumpira,
Jaerlu za koju je već utvrđena brza degene- žute boje pokožice i svijetložute boje
racija-izrođavanje, što dovodi do poteško- mesa pogodna za svježu potrošnju.
ća u proizvodnji njezina sjemena.
Urod je iznimno visok s ujednače-
nim, atraktivnim i krupnim ovalnim gomoljima. Sorta je pogodna i za kuhanje
i pečenje. Izrazito lijepi, krupni, glatki i
ovalni gomolji žute boje pokožice i sviBROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
21
jetložute boje mesa su glavna značajka
ove sorte.
Monaco predstavlja ranu do srednje
ranu sortu. Odlikuje je bijela pokožica
dok je meso žute boje. Sorta je idealna
za uzgoj na području Bosne i Hercegovine, te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pritom formirajući srednje velike,
ujednačene ovalne gomolje s plitkim
okcima. Monaco je također vrlo rodna
sorta krumpira s odličnim kulinarskim
osobinama (AB tip). Gomolji navedne
sorte se ne raskuhavaju te se mogu
poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao
i pečeni s mesom na klasičan način.
Sorta je otporna na bolesti zbog čega je
proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu na Lisetu. Zbog toga svi
oni koji su imali prigodu uzgajati obje
spomenute sorte, Monaco u žargonu
nazivaju poboljšanom, oplemenjenom
Lisetom. Pored toga, proizvođači hvale sortu Monaco i zbog lijepa izgleda
gomolja čija je pokožica glatka, a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava
prodaju na tržnicama i na policama
trgovina. Ako svemu pridodamo dobru
otpornost na nedostatak vode tijekom
uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako
biti sorta od većeg značaja za Bosnu i
Hercegovinu.
Evolution je rana sorta krumpira.
Gomolji su ovalnog oblika, dosta veliki,
lijepe crvene boje pokožice i svijetložute boje mesa. Sorta se preporuča
za proizvodnju mladog krumpira na
području Mediterana. Traži osunčana,
laganija tla koja se mogu navodnjavati. Sorta se koristi za svježu potrošnju
i nije pogodna za dulje skladištenje. Ne
podnosi pripravke na osnovi metribuzina u suzbijanju korova.
Roko pripada skupini kasnih sorti,
dužina vegetacije 140 dana. Značajka
sorte je crvena do svijetloljubičasta
boja pokožice, dok je meso bijele boje.
Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali
je pogodna za skladištenje. Tolerantna
je na visoke ali i niske temperature. Ova
sorta je jedna od najboljih sorti krumpira za zimnicu. Odlična je za kuhanje ali
i pečenje (posebno dobra za peke)Obilježje: Visoki prinos, lijepi jednoobrazni
gomolji srednje krupnoće.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Pekaro
Roko
Stirling
Evolution
Pekaro pripada skupini srednje
kasnih sorti krumpira s vegetacijom
od oko 120 dana. Pokožica gomolja
je glatka, crvenkaste boje dok je meso
žuto obojeno. Gomolji su prilično veliki, ovalnog oblika. Odlikuje je visoka
tolerantnost na visoke i niske temperature. Pripada BC kulinarskom tipu.
Koristi se za svježu potrošnju, ali i kao
krumpir za zimnicu.
Stirling je srednje kasna sorta
krumpira. Pokožica gomolja je svi-
jetložute boje, a meso je izrazito bijele
boje. Gomolji su ovalna oblika,ujednačeni
i vrlo veliki. Sorta je pogodna za sadnju
na svim tlima. Potrebno je naklijavanje
prije sadnje. Traži više dušika na startu,
ali i u prihranjivanju. Gomolji se mogu
duže čuvati.
I na koncu, dobro zapamtite nazive
ranije opisanih sorti jer ovih dana je
nabavka sjemenskog krumpira koji je
za potpun uspjeh proizvodnje nužno
pravodobno i na pravilan način naklijati.
23
Povrtnjak zimi
U odnosu na prethodni mjesec sjetva i sadnja povrća dobiva veće značenje, što se podjednako odnosi na
otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem
proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih
kultura, nabavke sjemena i gnojiva
Dado Marić, dipl. ing.
P
ribližavanjem toplijeg vremena u
povrtnjaku se lagano intenziviraju radovi. To se posebice odnosi
na sjetvu u zaštićeni prostor s ciljem
proizvodnje prijesadnica koje se nakon
potpunog razvitka sade na otvorenim ili
zaštićenim prostorima. Međutim, kako
se najviše sije hibridno sjeme, a ono
nije jeftino, savjetujemo svim uzgajivačima da strogo vode računa o gustoći
i dubini sjetve, ali i o pravilnom izboru
hibrida povrća.
Osim proizvodnje prijesadnica, tijekom veljače obavlja se i sadnja krumpira, proljetnog češnjaka, luka (arpadžik), artičoke, šparoga i rabarbare. U
Hercegovini je posebno aktualna sadnja
ranog krumpira koji se već početkom
svibnja nalazi na policama trgovina.
Dakle, dok se u Hercegovini mladi
krumpir vadi, u sjevernijim dijelovima
zemlje u tijeku je sadnja i to pretežno
kasnijih sorti krumpira. Međutim, prije
sadnje krumpira poželjno je u tlo unijeti i neki od zemljišnih insekticida koji
imaju dozvolu u krumpiru.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Dakle, bliži se vrijeme kada će u
povrtnjaku biti veoma živo i vrijeme
kada uzgoj povrća (prijesadnica i konzumnog povrća) biva vrlo profitabilan.
S druge strane, ljubitelje neobičnog i rijetkog povrća obavještavamo
da je u Sjemenarnine agrocentre u
Mostaru, Širokom Brijegu, Grudama
i Čitluku, pristigla veća količina ovog
sjemena. To znači da i ove godine
možete posijati sjemena iz neobičnog
svijeta tikava, tikvica, paprika, rajčica,
krastavaca, kineskog kupusa i ostalog
povrća koje inače nemate prigodu
kupiti na policama trgovina ili na tržnicama.
Sjetva povrća na otvoreni prostor u toplijim područjima
VRSTA POVRĆA
GRAŠAK
MRKVA
PERŠIN
ROTKVICA
ŠPINAT
CIKLA
KOLIČINA
SJEMENA g/m2
25
4
3
3
3
3
Neke od povrtnica koje se mogu sijati krajem veljače
VRIJEME SJETVE
01.-20.02.
10.-28.02.
10.-28.02.
10.-28.02.
01.-28.02.
20.-28.02.
24
Čudo Piemontea je niska, srednje rana sorta. Mahuna je žute boje s ljubičastim strijama, blago zakrivljena, duga 16-18 cm
i široka oko 1,5-2 cm. Mahuna je bez vlakana. Čudo Piemontea je iznimno kvalitetna i vrlo ukusna sorta graha.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
25
“NASHI”
nešto sasvim novo
U potrazi za neobičnim i nesvakidašnjim voćnim vrstama, “Nashi”
kruške su pravi izbor. Domovina “Nashi” krušaka je Kina i Japan, odakle
se polako šire u ostala područja. U Kini su poznate kao “Li” ili “Cha-li”
sorte, a zapadne literature ih zajedinčkim imenom naziva “Nashi”.
Dado Marić, dipl. ing.
E
uropa je za njima pokazala zanimanje tek zadnjih dvadesetak
godina, prije svega zbog neobičnog, za većinu naših potrošača nedojmljivog okusa. Za razliku od europskih
sorata kruške drukčijeg su oblika ploda
zbog kojega se uvriježilo mišljenje da
su nastale križanjem jabuke i kruške.
U nastanku nashi krušaka, korištene su
autohtone vrste i podvrste roda Pyrus.
Najcjenjenije sorte su nastale od Pyrus
serotine i Pyrus bretschneideri, kineskih
autohtonih sorata.Kao podloge za cjepljenje koriste se sjemenjaci navedenih
autohtonih sorata.
rasporedom oborina tijekom godine i
nešto većom relativnom vlagom zraka.
Što se tiče tla nemaju posebnih zahtjeva. Pogoduju im tla koja se koriste i za
uzgoj europske kruške.
Stabla Nashi krušaka su nešto bujnija od europskih. Većina sorata rađa
na dvogodišnjem drvetu, no ima i onih
koje rode na jednogodišnjem odnosno
trogodišnjem. Sorte koje rađaju na starijem drvetu traže nešto oštriju rezidbu.
Uvjeti uzgoja
Nashi kruškama pogoduju područja
s dovoljno toplim ljetima, ujednačenim
Nashi kruške
cvatu dosta rano.
Skoro sve sorte cvatu prije
Viljemovke. Većinom su samooplodne
no ima i onih koje trebaju drugu sortu
za oplodnju, pri čemu treba voditi računa kod nabavke sadnog materijala.
Većina sorata iznimno dobro rađa, a karakteristično je da lipanjskog opadanja
plodova gotovo da i nema, te je stoga
potrebno provoditi prorijeđivanje plodova. Dozrijevanje plodova je sukcesivno i u pravilu traje do 14 dana. Pokožica
plodova Nashi krušaka je vrlo osjetljiva,
vrlo lako se oštećuje, stoga teško podnose transport. Plodovi Nashi krušaka
po okusu se ne mogu uspoređivati s
europskim sortama, koje su mnogo
plemenitijih organoleptičkih svojstava.
Ovisno o uvjetima skladištenja plodovi
se mogu čuvati 2-6 mjeseci.
SORTIMENT
Kosui (Blagotvorna voda)
Nalazi se među pet vodećih sorata u Japanu. Stablo je dosata bujno.
Plod je velik (150-200 grama), spljoštenookruglastog oblika. Meso ploda
je žućkasto, dosta žitno. Sorta dozrijeva deset dana prije Viljemovke.
Shinseiki (Novo stoljeće)
Plodovi nashija
• Na području BiH uzgoj “Nashi“ krušaka moguć je samo u njezinim
južnim područjima (južna Hercegovina) zbog posebnih klimatskih zahtjeva. Budući da su po izgledu i okusu ploda”nešto sasvim drugo” od
nama bliskih europskih krušaka-ni potrošači nisu za njih posebno zainteresirani.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Japanska sorta koja je u Italiji i
Francuskoj preporučena za komercijalni uzgoj. Stablo je srednje bujno,
razgranate krošnje. Najviše rađa na
dvogodišnjem drvetu. Plod je srednje
velik do velik (150-250 grama), spljoštenookruglastog oblika, žutozelene
boje. Meso je tvrdo i sočno. Dozrijeva
pet dana poslije Viljemovke.
26
Oprez pri zimskoj rezidbi
vinove loze
Prigodom rezidbe mogu se na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova vinove loze uočiti promjene koje u nekim slučajevima mogu upućivati na razvoj opasnih bolesti, odnosno zarazu
s nekim uzročnicima biljnih bolesti. Koje bolesti se mogu uočiti prigodom rezidbe na vanjskim i
unutarnjim dijelovima rozgve i trsova?
T
o su najčešće crna pjegavost ili
(fomopsis), esca ili apopleksija i
eutipoza ili sušenje krakova vinove
loze. Uočavanje simptoma bolesti važno
je da bi se prigodom rezidbe poduzele
neke preventivne mjere zaštite, a to je,
prije svega, kompletno uklanjanje takvih
zaraženih dijelova vinove loze iz vinograda, čime se smanjuje izvor zaraze i
širenja bolesti, te spašava ostatak zdravog dijela trsa od daljnjeg propadanja.
Crna pjegavost
Pojava ove opasne bolesti može postati jedan od glavnih problema u uzgoju vinove loze, pogotovo kod osjetljivih
kultivara (plavac mali, žilavka, kardinal,
debit, škrlet, vranac, i dr.) Uzročnik bolesti je gljiva Phomopsis viticola.
Bolest se nekada nazivala eskorioza,
iako se pod tim nazivom podrazumijevaju i neke druge bolesti vinove loze.
Fomopsis je kao bolest postao problem
nakon smanjene uporabe fungicida na
bazi bakra, koji su se prije više koristili,
a imali su fungicidno djelovanje i na ovu
bolest.
Simptomi bolesti
Simptomi se tijekom vegetacije najbolje uočavaju na mladicama, i to na
bazalnim internodijima (najčešće drugi
i treći internodij), u obliku izduženih i
ulegnutih tamnih lezija, koje zbog razvoja bolesti pucaju i poprimaju izgled
rak ranica. U zimsko vrijeme simptomi
se na odrvenjenoj rozgvi očituju izbjeljivanjem vanjskog dijela ili kore rozgve,
iako to ne mora uvijek biti slučaj kod
zaražene rozgve, jer simptome izbjeljivanja rozgve mogu prouzročiti i druge
fitopatogene gljive kao npr. Botrytis,
Botryosphaeria i dr.
Također se na rozgvi dobro uočavaju
tamne lezije ili ranice koje su se javile
još na mladicama tijekom vegetacije.
Iz takve rozgve u rano proljeće izbijaju
crna plodna tijela ili piknidi, u kojima
nastaju piknospore, koje onda šire
zarazu. Također pupovi na zaraženoj
rozgvi zaostaju u razvoju i kasnije se
otvaraju ili nikako ne polaze. Mladice
koje izbiju iz takvih pupova često su
zakržljale i zaostale u razvoju. Ako za
rezidbu ostavimo zaraženu rozgvu,
Simptomi fomopsisa na rozgvi
pupovi ili ne potjeraju ili potjerale mladice budu jako zakržljale, pa iduće godine ne mogu poslužiti za daljnu rezidbu.
Bolest stoga iz godine u godinu iscrpljuje biljku, stalno smanjujući urod, a
može doći i do sušenja zaraženog dijela
čokota. Zaraza piknosporama događa
se već rano u proljeće (tijekom travnja),
na početku vegetacije, pa je to idealno
vrijeme za zaštitu od ove bolesti, iako
prvo tretiranje treba provesti još u razdoblju zimskog mirovanja i početkom
vegetacije.
Suzbijanje
Rezidba vinove loze
Od agrotehničkih preventivnih mjera suzbijanja najbitnije je pripaziti na
rezidbu i kompletno iznošenje zaražene rozgve iz vinograda, kao i njezino
spaljivanje, jer je takva rozgva stalan
izvor zaraze. Pri rezidbi uvijek moramo
ostavljati isključivo zdravu rozgvu.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
27
Druga mjera koju treba napraviti
u razdoblju mirovanja prije kretanja
vegetacije već je spomenuto prskanje
fungicidima, i to u koncentracijama koje
su do tri puta veće od onih u vegetaciji.
To su uglavnom fungicidi na bazi bakra
kao npr.: Nordox 75 WG, Nordox Super
75 WP, Kocide DF, Cuprablau Z WP, Bakreni Dithane WP i dr. Na početku vegetacije (počevši od faze 9-11 po BBCH
skali) treba nastaviti s prskanjem, i to
barem dva puta sljedećim fungicidima: Antracol WP 70, Chromoneb S-70,
Dithane M-45, Mankozeb WP, Pinozeb
M-45 WP, Star 80 WP, Delan 700 WDG,
Polyram DF, Quadris KS, Shavit F WP,
Dakonil 720 SC, Mikal Flash WG, Rival
WP, Winner WP, Alonso WP i dr.
Esca ili apopleksija
Posljednjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, pa i kod nas,
zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili
apopleksija ili apoplektično venuće ili
sušenje vinove loze, o kojoj se još ne
zna dostatno, pa se svake godine uvelike mijenjaju pogledi na ovu bolest i
njezine uzročnike. Iako eska nije u biti
nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze, ipak je ona danas još prilično
nejasna, unatoč brojnim istraživanjima
u svijetu i unatoč tome što je po simptomima poznata još iz drevnih antičkih
vremena.
Simptomi eske
Tipični simptomi eske u vegetaciji
javljaju se na lišću vinove loze u vidu
nekroza ili paleži između lisnih žila,
koje se ponekad mogu pojaviti iznenada u vrlo kratkom roku. U početku
razvoja bolesti ovi se simptomi na lišću
javljaju u vidu crvenkastožute boje,
Simptomi sušenja krakova vinove loze
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
koja daljnjim razvojem bolesti prelazi
u smeđu boju, zbog nekroze i sušenja
zahvaćenih dijelova lista.
Vrhovi mladica također venu, a može
doći i do venuća i sušenja grozdova.
Simptomi mogu zahvatiti cijeli trs (pogotovo u slučaju mlađih trsova, koji
venu i mogu se vrlo brzo potpuno osušiti) ili samo dijela trsa (u slučaju starijih trsova). Razvoj ovakvih simptoma
ipak ne mora nužno dovesti do potpunog sušenja trsova vinove loze.
Uzrok ovakvih simptoma na lišću i
drugim organima vinove loze su patološke promjene u unutarnjem staničju
loze, koje se na presjeku trsa zahvaćenog bolešću ogledaju u vidu razorenog
staničja žutobijele boje, koje nastaje
zbog djelovanja fitotoksina i enzima
gljiva uzročnika. Ovakve promjene se
upravo dobro uoče prigodom rezidbe.
Kao uzročnici ove bolesti danas se, prema najnovijim saznanjima, uglavnom
navode vrste gljiva iz roda Fomitiporia
(sinonim Phellinus), i to vrste Fomitiporia mediterranea i Fomitiporia punctata.
Često se uz ove vrste kao gljive
uzročnici eske navode i gljive iz rodova Phaeoacremonium (P. aleophilum)
i Phaeomoniella (P. chlamydospora),
a prema najnovijim podacima, vrste
gljiva iz rodova Phaeoacremonium i
Phaeomoniella više su karakteristične
za jednu drugu bolest koja je po simptomima jako slična eski, a zove se petrijeva bolest vinove loze.
Suzbijanje
Glavne mjere zaštite od ove bolesti
su isključivo preventivne, kao što su:
korištenje zdravoga sadnog materijala,
premazivanje rana od rezidbe zaštitnim
voćarskim voskom kako bi se spriječio
ulaz spora gljive u biljku, te u slučaju
pojave bolesti uklanjanje zaraženih
trsova iz vinograda. Da se bolest ne bi
prenosila, škarama za vrijeme rezidbe
treba provoditi i dezinfekciju škarama.
Od izravnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima za sada, na žalost, ne
postoje fungicidni pripravci kojima bi
se uspješno mogla spriječiti pojava ili
širenje ove bolesti. Postoje podaci o
različitoj osjetljivosti/otpornosti nekih
kultivara vinove loze pa se tako kao
izrazito osjetljivi kultivari navode Sauvignon, Cabernet Sauvignon i dr.
Eutipoza ili sušenje krakova
vinove loze
Ova se bolest po simptomima često može zamijeniti s eskom, ali i s
nekim simptomima crne pjegavosti
ili tzv. fomopsisa. Tipični simptomi
ove bolesti su skraćeni internodiji
mladica i njihov kržljavi ili žbunast
rast. Lišće je obično klorotično i žuto.
Zbog takvih simptoma u rano proljeće može se zamijeniti s napadom
grinja. Tijekom zime, odnosno prigodom rezidbe na presjeku rozgve ili
dijelova trsa mogu se uočiti nekroze
ili promjene boje staničja, najčešće u
vidu slova V, koje se šire od središnjeg dijela prema vanjskom. Bolest
obično zahvaća jedan dio trsa, a s
vremenom se širi na cijeli trs. Uzročnik je gljiva Eutypa lata. Suzbijanje
bolesti je preventivno, i to odstranjivanjem zaraženih dijelova trsa prigodom rezidbe i njihovo spaljivanje,
te premazivanje rana fungicidima na
bazi benzimidazola.
prof.dr.sc. Tihomir Miličević
Zavod za fitopatologiju
Agronomski fakultet u Zagrebu
29
Redovita rezidba smokve
Ono što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u
pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja
se mora redovito provoditi
Dado Marić, dipl. ing.
P
rije svega, potrebno je znati
kako se u toplijim predjelima,
gdje nema opasnosti od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od
prestanka do početka kretanja sokova.
Ako, pak, postoji mogućnost pojave
jačeg mraza, smokva se orezuje nešto
kasnije i to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest
činjenica da smokva ne podnosi rez
debljih grana zato što tada rane teško
zacjeljuju. Uslijed toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što
u konačnici može izazvati i propadanje
cijelog stabla. Nezarasla rana postaje
i središte okupljanja štetnika i drugih
bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i
spužvastu srčiku grana uslijed čega
drvo postupno truli i na koncu sasvim
propada. Zbog toga je najpoželjnije što
manje orezivati deblje grane smokve.
Osim toga, radi smanjenja oštećenja
kore kao posljedice djelovanja sunca i
mraza oko većih rezova trebamo deblo
i grane premazati otopinom vapna.
Nakon završene rezidbe sve odrezane
grane nužno je sakupiti i odstraniti
iz voćnjaka. Kada smo sve to uradi-
Rezidba smokava
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
li slijedi i redovita zimska zaštita s 3
%-tnim bijelim uljem (Oviphyt) kojim
uništavamo štitaste uši. Ovo je tim
važnije ukoliko nam je poznato kako
je na smokvi, kasnije tijekom vegetacije ograničena uporaba insekticida.
Zapravo, samo mali broj njih smijemo
koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo odgovarajući može doći do totalne defolijacije
lišća. Drugim riječima, na neadekvatne
insekticide smokva reagira potpunim
odbacivanjem lišća. Stoga se mjera
zimske zaštite za smokvu čini više nego
prihvatljivom.
30
Uzgojni oblik za trešnju
Uzgojni oblik trešnje u najvećoj mjeri ovisi o podlozi na koju je cijepljena. Svakako da o podlozi
ovisi i razmak sadnje. Bujnije podloge traže veći razmak sadnje.
Formiranje uzgojnog oblika
Mladen Karačić, dipl. ing.
Z
a suvremenu proizvodnju trešnje
najprihvatljiviji je prostorni oblik
popravljena piramida, koju trešnja sama prirodno oblikuje. Popravljena piramida je kombinacija vretenaste
piramide i vaze. Značajke ovoga uzgojnog oblika jesu osiguravanje čvrstog
kostura i dobrog osvjetljenja krošnje.
Deblo se formira na visinu od 80 do 90
cm. Provodnica završava uspravnom
produljnicom. Na provodnici se uzgaja
4 do 8 postranih kosturnih grana koje
su spiralno raspoređene i međusobno
razmaknute po visini od 20 do 40 cm.
Kada se je postigla željena visina uzgoja
provodnica se odstranjuje tako da voćka
završava zadnjom postranom granom.
U prvoj godini formiranje popravljene
piramide započinje skraćivanjem sadnice za 30 cm više od predviđene visine
debla. Nakon toga odabiru se 2 do 3
primarne grane duljine 60 do 70 cm koje
se razdvajaju pod kutem od 45°, dok se
ostale grane ne diraju. Kad započne rast
sve mladice ispod prve etaže se pinciraju
na 10 do 15 cm dužine kako ne bi konkurirale provodnici. Suviše bujne mladice
pri vrhu krošnje koje bi mogle postati
konkurentne osnovnim granama svijaju
se od polovice srpnja u luk.
U veljači druge godine uzgoja, prije
početka kretanja vegetacije, obavlja se
osnovna rezidba i oblikovanje etaža.
Zatim se provodnica oreže na 40 cm
od gornje osnovne grane. Konkurentne
grane koje u prethodnoj godini nisu
bile savijene ove sezone ih je potrebno
odrezati do osnove. U vegetaciji do konca lipnja potrebno je pincirati mladice u
blizini vrha kako bi produljnice osnovnih
grana što bolje rasle. Od izraslih mladica
na etažama izabiremo najpovoljnije postrane grane dok se ostale odstranjuju
do osnove.
U trećoj godini nastavlja se odabir
osnovnih etažnih grana dok se na njima
odabiru i formiraju sekundarne grane
koje su bliže provodnici. Na kraju se provodnica skraćuje na visinu zadnje etaže
i uzgojni oblik popravljene piramide je
oblikovan. Nasad trešnje ne zahtjeva
armaturu.
Podloge koje se najčešće koriste za trešnju
Santa Lucia 64
Selekcija je rašeljke koja se vegetativno razmnožava. Dobro uspijeva na laganim i propusnim tlima. Ima dobru usklađenost s trešnjom i daje stabla do 20%
manje bujnosti od sjemenjaka. Ova podloga ubrzava početnu rodnost i zriobu
plodova.
Santa Lucia 405
Generativna je podloga. Ubraja se u novu selekciju Santa Lucie. Umjerene je
bujnosti, a u usporedbi s podlogom Santa Lucia 64 pokazuje nešto slabiju bujnost (5 do 10 %), ranije stupa u rod, daje krupnije plodove bolje kvalitete i bolje
podnosi vlažna tla. Pogodna je za dobro drenirana, siromašna i vapnenasta tla.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
31
KALEMARSKI VOSAK
ZA ZAŠTITU RANA DRVENASTIH BILJAKA
Obavezno premazivanje rana
Ivica Doko, dipl. ing.
P
o naslovu bi rekli kako
je medicina razvila svoju
granu i u voćarstvu. Ali,
na svojevrstan način doista
je tako. Rana je rana, bilo na
ljudskom ili biljnom organizmu
i ona se treba što prije zaliječiti. A kako je mirovanje vegetacije pravo vrijeme za rezidbu
voćaka, jasno nam je kako će i
rezanih rana biti previše. Kako
bi rane nastale rezidbom što
prije sanirali, trebamo nabaviti
kalemarski (voćarski) vosak čijom masom moramo premazati
sva veća rezana mjesta. Zašto?
Zato što su takva mjesta idealna
za prodor patogenih gljivica koje
u konačnici mogu uništiti cijelo
stablo. S druge strane, takva mjesta su idealna za mnoge štetnike
koji na njih odlažu jaja (jabučni
staklokrilac) ili na njima formiraju kolonije (uši). Osim toga, navedeni vosak služi i za saniranje
oštećenih dijelova stabla a koje
su posljedica ljudske nepažnje ili
nekoga drugog čimbenika. Stoga
pri rezidbi ne vodite računa samo
o oštrim škarama već i o sredstvu
koje će na najučinkovitiji način zacijeliti nastala rezana mjesta!
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
32
ZIMSKA REZIDBA VOĆAKA
obvezna agrotehnička mjera
Zimska se rezidba ili rezidba u zrelo može izvoditi od opadanja lišća u jesen pa sve do kretanja
vegetacije koncem zime i početkom proljeća. Pošto je zimska rezidba veoma bitna za buduću
rodnost i kakvoću plodova u voćnjak ne smijemo ulaziti bez odgovarajućeg pribora i alata
Ivan Perić, dipl. ing.
R
ez voćaka je vrlo složen i odgovoran posao, koji se još ni dan
danas često ne obavlja dovoljno stručno. Jer, treba znati kako je za
pravilno obavljanje reza nužno puno
stručnog znanja iz morfologije (obličja),
Rezidba voćaka
fiziologije (promjena u životu voćke) i
ponašanja voćaka prema rezu, ovisno o
ostalim uvjetima uzgoja. Dakle, jednom
riječju, za provođenje rezidbe potreban
nam je kompletan stručnjak. No, to ne
znači da smijemo izgubiti hrabrost i
izbjegavati rezidbu voćaka jer je i lošije
izvedena rezidba bolja nego nikakva.
Stoga, ćemo vam ovim člankom nastojati pomoći da rezidbu svojih voćaka
obavite što pravilnije.
Kod rezidbe koristite
voćarski vosak
Kako se često radi neznanja ili zato
što je voćnjak iznimno velik, zimskoj
rezidbi nerijetko pristupa već nešto ranije tj. tijekom rane jeseni, voćke mogu
osjetiti svojevrsne posljedice. Naime,
rezidba u jesen nije tako povoljna jer
rane ne mogu potpuno zarasti, pa su
podložne napadu uzročnika bolesti
i štetnika, te utjecaju niskih zimskih
temperatura. Tako je nužno znati kako
se zimska rezidba izvodi samo kad
temperature ne padaju ispod ništice. S
druge strane, da na orezanom mjestu
ne bi omogućili prodor patogenih mikroorganizama ista ta mjesta odmah
po rezidbi trebamo zaštititi, odnosno,
premazati voćarskim voskom. Na taj
način potpomažemo brzom zacjeljivanju rana nakon čega je i orezana voćka
manje podložna negativnom utjecaju
nepovoljnih čimbenika okoline (mraz,
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
33
štetnici i bolesti i dr.). Voćarski vosak
se nanosi vrlo jednostavno i u tu svrhu
možemo koristiti četkice ili male kistove s tim da veća rezna mjesta moramo
premazati dva puta.
U rezidbu samo s oštrim
voćarskim alatom !
Vrlo često se događa da u veliki i vrlo
ozbiljni posao zimske rezidbe odlazimo
nepripremljeni tj. s neodgovarajućim
reznim alatom. Jer, treba znati kako sve
voćarske škare djelomično nagnječuju
staničje kore i drveta. To nagnječivanje kore i drveta je manje izraženije
što su i škare oštrije. Iako
na tržištu postoji veliki
broj proizvođača voćarskih škara svakako treba
napomenuti kako se njima trebaju rezati samo
izboji do 30 mm debljine.
Svakako da su u tu svrhu
najpodesnije profi škare s
dvije suprotno postavljene
oštrice, koje dobro leže
jedna na drugoj (nož na
nož). U novije vrijeme se
mogu kupiti i škare s teleskopskim drškama (koje
se mogu produljiti) za rezidbu manje pristupačnih
dijelova krošnje. Za deblje
grane i presjeke treba,
pak, koristiti namjenske
voćarske pile koje mogu
biti lučne (s okvirom) i
lisne (bez luka), a kojima
list može biti preklopni. Pile s listom su
praktičnije za provlačenje kroz krošnju,
osobito ako se mogu sklopiti jer su rezaču ruke slobodne za penjanje pa je i
vjerojatnost ozljeđivanja puno manja.
Osnovni ciljevi rezidbe
Cilj svake rezidbe jest osigurati
krošnji što više svjetla i prozračnosti.
Pored toga, rezidbom trebamo održavati ravnotežu između dijelova krošnje
ograničavanjem bujnijih grana u korist
onih manje bujnih. Također, rezidbom je nužno regulirati i alternativnu
rodnost a što podrazumijeva pojavu
izmjene rodnih i nerodnih godina prouzročenu nedostatnom prehranom
voćaka u rodnim godinama. Rezidbom
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Rezovi na debljim granama se moraju premazati
je također bitno regulirati
vegetativni i generativni
rast što znači da je potrebno obnavljati rodno
drvo s rodnim pupovima
i nerodno s vegetativnim
pupovima. I na koncu, rezidbom se u velikoj mjeri
može utjecati na poboljšanju kvalitete i trajnosti
plodova, a što znači kako
je jednom riječju zimska
rezidba neophodan zahvat
u voćarskoj proizvodnji i to
kao osnovni regulator redovite rodnosti i željenog
kvaliteta proizvoda.
Što na kraju reći već napomenuti
kako vas u narednom razdoblju čeka
obilje radova u vašem voćnjaku. Jer,
voćke osim što treba pognojiti stajskim
i mineralnim gnojivima treba i adekvatno orezati. Posebice je to naglašeno
kod mladih voćnih sadnica kojima treba
pravilno oblikovati krošnju. Ukoliko im
to pravilno ne učinimo u prve tri-četiri
godine života kasnije je to nemoguće
ispraviti. Jer, kod formiranja uzgojnog
oblika mladih voćaka treba osigurati
i snažan skelet koji će moći izdržati
puno opterećenje rodom. Ali, ukoliko
sami niste vješti rezidbi, nadati se da će
vam netko i pomoći u tom zahtjevnom
poslu!
35
Vezanje vinove loze i voćaka
Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja
loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača
Mladen Karačić, dipl. ing.
U
nasadu vinograda često svaki trs
ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac
se veže stablo trsa, a krakovi se
vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja
je da se dobije uspravno stablo i pravilni
krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, općenito
gledano, za vezivanje stabla, krakova
i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od
različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik,
plastični lančići ili prstenovi od čelične
žice.
Profesionalne trake za vezanje
vinove loze
Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik posljednjih se
godina uočila i prednost profesionalne
trake za vezanje vinove loze. Naime,
pojedini vinogradari su zamijetili da
uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati,
odnosno, obnavljati zato što se vezivo
lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova,
što pak može imati nesagledive poslje-
Gumeno vezivo i prstenovi za sječenje
dice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko
mjesta. Kako bi udovoljili potrebama
vinogradara, a u svrhu vezanja vinove
loze, nabavljene su ranije spomenute
profesionalne trake koje su načinjene
od plastično-gumiranog materijala s
praznom sredinom. Zahvaljujući tomu,
navedene trake se lako rastežu te se
zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa.
Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju nekoliko godina,
tako se i samo mukotrpno vezanje
smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake
mogu se, osim u vinogradima, koristiti
i u voćnjacima.
Ručni rezači
Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad
proizvedeni su i odgovarajući rezači
čijom se primjenom i cijeli posao oko
vezivanja loze pojednostavljuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s
gornje strane imaju načinjene savinute
oštre rezače. Na taj način, čim se loza
poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je
otkinut te se bez dodatnog zadržavanja
može prijeći na pričvršćivanje sljedećeg
trsa. Međutim, dok se profesionalna
traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima,
ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne radi svoje nefunkcionalnosti
već isključivo radi neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj članak
potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za
vezanje loze potraže i spomenute ručne
rezače.
Vezanje vinove loze
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
37
Velimir Lasić, dipl. ing.
V
eliki broj hobi voćara kao i ljubitelja južnog voća u potrazi za sadnicom mandarine postavlja pitanje:
A imate li klementinu? Obično ni sami
ne znaju zašto traže isključivo tu sortu
mandarine. Valjda su nekada čuli za nju
ili su je pak kušali te im je stoga i ostala
u pamćenju. Idući tragom tog pitanja
ustanovili smo da je podrijetlo klementine pomalo i mistično.
Tako legenda kaže kako je postojao
fratar Clement u nekom samostanu u
u Misserghin, u Alžiru. Tako da nije do
kraja jasno po kojem od dva Clementa
klementina je dobila svoje ime. Premda
se priča da su je Kinezi napravili mnogo
ranije.
Tomu u prilog idu i botaničari koji
tvrde kako je klementina nastala križanjem između mandarinke i gorke
naranče u Alžiru odakle je proširena u
sve agrumarske zemlje na Sredozemlju.
Kako nemaju koštica i dosta su slatke, od svih citrusa najbolji su sastojak
voćnih salata kojima daju potrebnu
svježinu i miris. Ali, trebate znati kako
Klementina
traženija od mandarine
Posljednjih nekoliko godina mnogi voćari amateri traže sadnice
klementine. Razlog leži u činjenici što su mnogi od njih prezadovoljni plodovima klementine koje uglavnom kupuju u prodavaonicama voća. Ipak, sa sadnjom klementine na području Hercegovine treba biti oprezan jer je manje otporna na hladnoću.
Alžiru i kako je iznimno volio i uzgajao mandarine. Vodio je poljoprivrednu
školu u Oranu. U svome velikom nasadu
pronašao je prirodnu mutaciju, bez koštica a glatke kore i iznimne slasti. Po
njemu je onda i ova sorta dobila ime.
Prema drugoj, klementinu je dobio
otac Clément Rodier u vrtu za siročad
Plodovi klementine
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
klementina uglavnom neće imati
sjemenke samo ukoliko se uzgaja sama. Međutim, radi sočnog
mesa, ugodna okusa i arome te
obilja C vitamina svakako se preporuča za zimsku trpezu.
Klementina je manje otporna na
hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez
sjemenki. Manja je od
mandarine te je crvenkaste
boje, a sazrijeva negdje oko prosinca.
Eterično ulje se dobiva hladnim prešanjem kore, kao što je pravilo kod citrusa. Ulje posjeduje svježu ljutu citrusnu aromu, poput naranče ili tangerine,
ali tanju sa skoro cvjetnom slatkastom
nijansom. Perfektno se miješa s drugim
uljima, pogotovu citrusnim i cvjetnim.
Tradicionalno eterično ulje klementine
se koristi kao antidepresant i sredstvo za smirenje i relaksaciju. Čisto
ulje se mora koristiti s oprezom, jer je
fototoksično i može iritirati kožu. Ulje
klementine se često koristi u sastavu
dezodoransa, kao i u parfemima.
38
PITANJA I ODGOVORI
Zaštita voćaka od divljači
Svake godine u svom voćnjaku (šljiva,
jabuka i breskva) imam oštećenja na
stablima, najvjerojatnije da potječu od
zeca. Štete su vidljive samo na stablima
jabuka, na deblu i prvim granama. Postoji li način da zaštitim svoje voćke.
Voćnjaci na području srednje i sjeverne
Bosne posebno tijekom zimskih mjeseci
sa snijegom, često stradavaju od zeca.
Naime, zec grize koru mladih voćaka i na
taj način pričinjava ozbiljne štete. Mladi
nasadi voćaka mogu se uspješna zaštititi
mrežama koje se postavljaju oko svake
voćke (mreže se mogu kupiti u svim bolje
opskrbljenim poljoljekarnama), dok se
stariji nasadi zaštićuju mrežom ili prskaju
pripravkom Kunilent R-12 u koncentraciji
5-10 %. Niža koncentracija pruža zaštitu
50 dana dok pripravak primijenjen u većoj
koncentraciji štiti voćke i do 80 dana.
Ivica Doko, dipl. ing.
Sadnice cijepljenog oraha
Možete li mi objasniti zašto je u voćnim
rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i koliko
je vremena potrebno da sadnica-sijanac
uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!
Istina je da u voćnim rasadnicima
uglavnom nemamo zastupljenu sadnicu
kalemljenog oraha i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u
složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu
imamo i njihovu stalnu nestašicu. Jer, orah
je za razliku od drugih voćnih vrsta, koje
se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili
imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i generativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo
jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj
iz sjemena čime se razumljivo i produžava
nerodno razdoblje sorte uzgojene na takvoj
podlozi. Jednostavno rečeno sadnica-sijanac će rod donijeti puno
kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima
voćara rasadničara to će
biti već za 4-5 godina a
po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina.
Ako vas to pak može
utješiti, sadnica-sijanac
je nekoliko puta jeftinija
od kalemljenih sadnica
oraha.
Ivan Perić, dipl. ing.
Zimska zaštita ruža
od niskih temperatura
Već dvadeset godina Croatia osiguranje d.d. uspješno posluje kao
samostalno gospodarsko društvo u Bosni i Hercegovini. Ključ uspjeha
ogleda se u tradiciji staroj 128 godina, kompletnoj ponudi životnih i
neživotnih osiguranja, brzom i pravičnom izvršenju obveza, sudjelovanju
osiguranika života u dobiti i stručnim i profesionalnim zaposlenicima.
Svojim kapitalom dajemo apsolutno jamstvo osiguranicima da svaki
preuzeti rizik Društvo može nositi bez ugrožavanja tekuće likvidnosti uz brzu i cjelovitu isplatu štete. Hvala na ukazanom povjerenju!
Croatia osiguranje d.d. — Za sva vremena
Posjedujem ozbiljniji nasad ruža koje
uzgajam na malo višoj
nadmorskoj visini i u
uvjetima kontinentalne klime. Stoga me i
zanima, trebam li svoje ruže tijekom zime
štititi od niskih temperatura, odnosno,
trebam li provoditi
njihovo zimsko zagrtanje?
Vrijedi pravilo kako će ruže dobro
prezimiti samo ukoliko ih u jesen pravodobno i kvalitetno zagrnemo. Jer, u
vašim uvjetima uzgoja prvi jesenski
mrazevi obično dolaze kada su ruže još
nepokrivene. Zeleni listovi tada već za
nekoliko dana požute i otpadnu što je
znak da vegetacija potpuno prestaje.
To je ujedno i znak da tek tada treba
obaviti spomenuti posao zagrtanja. A
zagrće se motikom i prave se humke,
tako da sloj zemlje visine od 20-tak cm
prekrije spojno mjesto (kalem) i izbojke.
Postavlja se pitanje-što će biti s dijelovima biljke iznad humke. Oni će, naime
biti izloženi mrazevima i hladnoći, ali će
isto tako tijekom orezivanja u proljeće
biti uklonjeni, pa ih i ne treba štititi od
niskih temperatura. Spomenimo i kako
zemlja korištena prigodom zagrtanja
mora biti fino usitnjena a sve kako bi
što bolje nalegla tj. kako bi sama humka bila kompaktnija. I na kraju, recimo
da je zagrtanje obavezna mjera koja se
provodi kod ruža čajevki i mjesečarki
što znači da ruže puzavice i penjačice u
pravilu ne traže posebnu njegu tijekom
zime.
Mario Ćubela, dipl. ing.
Sorta jabuke Breaburn
U svome malom nasadu jabuka
imam nekoliko stabala sorte Breaburn.
Pošto se radi o mladim stablima koja
još nisu rađala, tako da nisam bio u
prigodi kušati plodove te sorte. Molim
nekoliko osnovnih značajki te sorte.
Breaburn je novozelandska sorta otkrivena 50-ih godina 20. stoljeća. Pretpostavlja se da je nastala križanjem sjemenjaka sorte Lady Hamilton i Granny
Smitha, iako to nije znanstveno dokazano. Smatra se visokoproduktivnom
plantažnom sortom i u svijetu je jedna
od najvažnijih komercijalnih sorata jabuke. Dozrijeva u drugoj dekadi listopada i kvalitetom je prvoklasna desertna
jabuka. Plodovi su joj krupni, osnovna
boja im je svijetlozelena, a obojani su
mutnim crvenilom. To je jedna od prvih dvobojnih sorata. Meso je hrskavo
i sočno, bogatoga osvježavajućeg okusa
koji dosta podsjeća na okuse starih sorti
jabuka. Sklona je posmeđivanju mesa
tijekom čuvanja plodova.
Mladen Karačić, dipl. ing.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Monaco
Monac
Monaco
www.sjemenarna.com
GURMANSKA SORTA KRUMPIRA
MONACO. Svrstana u skupinu ranih do srednje ranih
sorti. Gomolji su glatke, bijele pokožice, žutog mesa.
Sorta je prikladna za svježu potrošnju, sa niskim
sadržajem suhe tvari.
Zbog dobrog okusa najčešće se koristi kao kuhani
krumpir i krumpir za pečenje. Može se dulje skladištiti.
Prije sadnje preporuča se naklijavanje gomolja jer tada
će sorta dati svoj maksimum. U suzbijanju korova
ne koristiti pripravke na osnovi metribuzina.
Osnovno obilježje sorte su visoki urodi, ujednačeni
gomolji odličnih gurmanskih svojstava.
a
j
i
c
k
A
a
n
k
a
n
i
e
t
a
m
a
Nize k
www.intesasanpaolobanka.ba
080 020 307
e
t
i
d
e
r
k
e
v
s
a
z
de
ENA
ODUŽ DINE
R
P
A
AKCIJ .2013. GO
1.03
DO 3
već od 6,20%
(*EKS 6,48%)
već od 7,19%
(*EKS 7,77%)
već od 5,30%
(*EKS 7,42%)
Za više informacija posjetite naše poslovnice.
* EKS izračunat za iznos maksimalnog kredita na maksimalni period otplate
i naknadu za obradu kredita 1% od iznosa odobrenog kredita
članica grupe
GREEN GARDEN
SUPERBRANDS
ZA 2011./2012.
41
2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Bosanskohercegovački Superbrandovi, tržišne marke koje su dobile uglednu međunarodnu titulu Superbrands za 2011/2012 godinu, su predstavljene 31.10.2012. na svečanoj ceremoniji dodjele priznanja u Sarajevu. Među mnogim poznatim brandovima našao se i brand Sjemenarne
Green Garden.
Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.
S
večana dodjela priznanja zaokružuje četvrti izbor bh. Superbrandova,
koji je započeo okupljanjem stručnog vijeća u studenom 2011. godine.
Više od 1.000 domaćih i međunarodnih
brandova, raspoređenih u 27 kategorija, nalazilo se na listi finalista koja
je pripremljena u suradnji sa vodećim
agencijama za istraživanje tržišta (GfK,
Ipsos Puls, Mareco Index Bosnia i Valicon). Za najbolje brandove glasalo se
na osnovu kvalitete, prepoznatljivosti,
dugogodišnje dosljednosti te emotivne
povezanosti između potrošača i određenog branda. U procesu odabira učestvovalo je stručno vijeće, sastavljeno
od vodećih marketinških, poslovnih,
akademskih stručnjaka i predstavnika
medija, kao i preko 20.000 potrošača.
Na svečanoj dodjeli je predstavljeno i
četvrto izdanje bh. Superbrands publikacije koja opisuje svojevrsne branding
Nagrađeni za 2011/2012 godinu
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Sa dodjele priznanja
studije Superbrandova koji sudjeluju u
programu. Međunarodna organizacija
Superbrands jedini je globalni i neovisni
autoritet na području brandinga. Prisutna je u 88 zemalja širom svijeta, a glavni
joj je cilj identificirati vodeće brandove
na svakom pojedinom tržištu te, na taj
način, dodatno promovirati disciplinu
brandinga. Ceremonija dodjele priznanja
održana je u Hotelu “Evropa” Sarajevo.
Suzbijanje monilije
na koštićavim voćkama
43
Ivica Doko, dipl. ing.
M
onilia laxa napada pretežno
koštičave voćke: trešnju, višnju, šljivu, breskvu, marelicu.
Najčešća je na marelici, višnji i breskvi.
U pojedinim godinama, od ove bolesti,
može potpuno izostati urod.
Sušenje mladica manifestira se u
cvatnji i odmah iza cvatnje. Mladica
procvate, ali tada veći ili manji broj
cvjetova počinje naglo smeđiti, sušiti
se i propadati. Mladica se osuši. Mnogi ljudi ne znajući za uzrok svode to na
hladnoću ili mraz. Međutim, ako se radi
o mrazu, onda se suše svi cvjetovi jedne
voćke, a u ovom slučaju se suše samo
cvjetovi na pojedinim mladicama. Broj
tako osušenih mladica s cvjetovima
može na stablu biti velik, pa čitava voćka ima žalostan izgled jer je zahvaćena
u punoj cvatnji. Roda naravno nema.
Najkritičnije je upravo razdoblje cvatnje kada je kišovito i prohladno vrijeme
s velikom količinom vlage. Kada voćka
prođe fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora
gljive u mladicu. Ako su suhi i povoljni
uvjeti u vrijeme cvatnje, ne dolazi do
zaraze i te godine nema sušenja mladica. No, u slučaju uzastopnog ponavljanja kišovitog vremena više godina u
vrijeme cvatnje, stradaju mladice, javlja
Kemijski pripravci za suzbijanje monilije
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
Simptomi monilije
se smolotok i voćka polagano slabi i
suši se. To se najčešće događa kod breskve, marelice i višnje, a daleko slabije
je izraženo kod trešnje i šljive.
Zaštita
Prvi dio zaštite se odnosi isključivo
na preventivne mjere suzbijanja, budući
da bolest nije lako suzbiti, posebno ne
u kišnim uvjetima i još k tome pogoditi pravu potfenofazu cvatnje prilikom
tretiranja. Dakle, potrebno je odstraniti
sve suhe i polusuhe grančice s koštiča-
vih voćaka. Čak i deblje grane odstraniti
i do 20 cm ispod suhog dijela jer gljiva
ide dosta duboko u drvo. Koštičave voćke se mogu rezati u vegetaciji, tako da
ne bi to trebalo ostavljati za proljetnu
rezidbu, već za ljetnu.
Dalje, obavezno se moraju skinuti i
spaliti ili zakopati svi mumificirani plodovi ostali na drvetu. Također ispod voćaka bi bilo dobro počistiti teren od mogućih ostataka voća. I ono najvažnije,
prskanje u punoj cvatnji s organskim
fungicidima: Signum, Chorus ili Switch.
• Za voćare koji imaju nekoliko stabla koštičavih voćaka predlažemo
nabavku pripravka Signum u pakiranju od
20 gr koji je dostatan za jednu leđnu
prskalicu kojom se može poprskati
nekoliko voćnih stabala.
44
Gnojidba
maslina
Velimir Lasić, dipl. ing.
M
aslina može uspijevati na plitkim, skeletoidnim tlima koja
su siromašna humusom i mineralnim tvarima gdje mogu doživjeti
preko dvjesto godina. To joj omogućuje
njezina otpornost prema suši koja je
rezultat dobre razgranatosti korijenove
mreže. No, takva stabla su slabe bujnosti, nemaju redovite prirode, a rodnost
im je niža nego na stablima uzgojenim
na plodnim i prikladnim tlima.
Ukoliko se maslina uzgaja na skeletnim tlima slabo opskrbljenim hranjivima, ona ne postiže dovoljan ukupni
prirast jednogodišnjih izboja koji su osnova za rodnost. Dužina jednogodišnjih
izboja je mala pa nema obilne cvatnje,
zametanja plodova i rodnosti. S druge
strane maslina je vrlo osjetljiva prema
slaboj prozračnosti i suvišku vode u tlu.
Stoga su tla glinene ili ilovasto-glinene teksture koja su slabo propusna za
vodu, neprikladna za uzgoj maslina ako
se prethodno ne popravi njihova dreniranost agromeliorativnim zahvatima.
Prikladna tla za uzgoj maslina su
pjeskovito-ilovasta i ilovasta, duboka,
drenirana, dovoljno opskrbljena humusom i mineralnim hranjivima te neutralne reakcije. Mogu biti slabo kisele ili
slabo alkalične reakcije, ali ako su kisela
i ne sadrže dovoljno kalcija, tada se preporuča kalcifikacija.
Redovita gnojidba organskim gnojivima je vrlo važna u popravljanju svojstava loših tala (skeletnih i glinenih) jer
Gnojidba mladih maslina gnojivom Biolivo
osim hranjivih elemenata, gnojivom se
unosi organska tvar koja povećava sadržaj humusa, popravlja strukturu tla i
povoljno utječe na mikrobiološku aktivnost . Kod težih glinenih tala popravlja
prozračnost i toplinu, a kod laganih
skeletnih tala organska tvar zadržava
vlagu i ublažava sušu. Za gnojidbu maslina posebno su prikladna organska
gnojiva na koje maslina pozitivno
Biolivo je 100% organsko gnojivo
s poboljšanim načinom otpuštanjem
dušika. Naime, osnovna značajka ovog
gnojiva je da postupno otpušta dušik
kojeg biljka postupno usvaja. Dakle,
nema ispiranja dušika bez obzira na
kiše tijekom zime. Osim fosfora (3%) i
kalija (3%), ovo gnojivo je osobito bogato organskim ugljikom (42%).
Organsko gnojivo BIOLIVO je optimalno za gnojidbu maslina zahvaljujući
i dodatku bora. Bor je mikroelement
neophodan za vegetativni razvoj, koji
potiče sintezu nukleinskih kiselina i
klorofila. Glavna funkcija bora vezana je
za oplodnju, jer bor pomaže pri oplodnji
i primjenom bora povećava se postotak
oplođenih cvjetova.
Razdoblje uporabe gnojiva je jako
dugo, od zime do proljeća. Preporuča se
ovo gnojivo primijeniti najkasnije do
dva tjedna prije kretanja vegetacije. Količina gnojiva iznosi 70-80 kg/dulumu.
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
46
Europska
gnjiloća
pčelinjeg legla
Kruno Lažec, dr. vet. med.
U
zročnik bolesti je nesporogena
gram-pozitivna bakterija Melissococcus (Streptococcus) pluton.
Vrlo je otporna, i ako zaostane u saću
može izazvati bolest i nakon više godina. Sa sigurnošću je možemo izolirati
samo iz crijeva žive ličinke mlađe od četiri dana. Izolaciju iz starijih, uginulih ličinki otežava moguća prisutnost drugih
bakterija. Za pojavu bolesti osim uzročnika potrebno je i djelovanje različitih
negativnih čimbenika u košnici ili izvan
košnice (slaba zajednica, zajednica bez
matice, nagle promjene temperature,
kišna proljeća, slaba paša nakon dugih
Pregled košnica
zima). Sam tijek bolesti ovisit će i o
sekundarno prisutnim bakterijama kao
što su Bacillus alvei, Bacterium eurydice
i Streptococcus apis. Bolest se najčešće
javlja u proljeće i rano ljeto. Proširena
je po cijelom svijetu, pa je nalazimo i u
našoj zemlji iako nije učestala. Od europske gnjiloće obolijeva nepoklopljeno
pčelinje leglo, i to u prvom redu savijene ličinke matica, radilica i trutova stare
četiri do pet dana. Ličinka se zarazi kada
hranom u svoj probavni trakt unese uzročnika bolesti. Ako nema legla, uzročnik će se zadržavati u crijevima odraslih
pčela i u ostatcima hrane i otpadu na
podnici košnice. Ako su zaraženi med
i pčelarska oprema, bolest će se dalje
Europska ili blaga gnjiloća
pčelinjeg legla je bakterijska
bolest nepoklopljenog legla. Očituje se promjenama
boje i položaja, a na kraju i
ugibanjem ličinke u dobi između četiri i pet dana.
između košnica prenositi grabežom,
prometom meda te kontaminiranim
priborom i opremom.
Glavni simptom bolesti je promjena
boje ličinke. Gubi bijelu boju i sedefast
sjaj. Boja se mijenja od bijele preko
žute, sive pa sve do tamnosmeđe. Ličinka će promijeniti i svoj položaj u
stanici saća, i to tako da se ispruži, ponekad prelazeći rub stanice. Može pasti
i na podnicu. U zadnjem dijelu srednjeg
crijeva ličinke moguće je uočiti prljavožute do sive nakupine. U pravilu, kožica
ličinke ostaje sačuvana i lako se može
izvući iz stanice. Kako ličinke ugibaju
u stadiju nepoklopljenog legla, pčele
čistačice lako ih uklanjaju. Na taj način
bolest se može držati pod nadzorom i
blagog je tijeka, pa ju pčelar i ne primijeti. Propala ličinka na kraju se osuši, a
kako se ne drži za podlogu može se lako
izvući. Ako zaražena ličinka ne ugine
već se nastavi razvijati, obično povrati
sadržaj u kojem su bakterije na unutarnju stranu poklopca i na taj način širi
bolest. S obzirom na vrstu sekundarne
infekcije, u zaraženom leglu razvijaju se
različiti mirisi. Ako je prisutan Bacillus
alvei, javlja se jak smrad po pokvarenom siru, a ličinka se pretvara u bezobličnu smeđu, sluzavu i rastezljivu tvar.
Kad se razmnoži Streptococcus apis,
ličinka ima kiselkast miris i pretvara se
u suhu mrvičastu tvar. Sam tijek bolesti
može se znatno razlikovati od košnice
do košnice. Ponekad bolest izbije naglo,
ugine veliki broj ličinki, smanjuje se broj
pčela i zajednica propada. Ipak, puno je
češći blagi oblik kod kojeg se bolest širi
polako, ugiba mali broj ličinki i zajednica ne slabi. Nakon određenog vremena
ugibanje ličinki može samo od sebe
prestati.
Dijagnoza bolesti može se postaviti
samo na temelju potvrđenoga mikroskopskog nalaza uzročnika u sadržaju
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
47
crijeva ličinke. Zato je u slučaju sumnje
na bolest potrebno preko područne
veterinarske ambulante u nadležni laboratorij poslati uzorak saća (najmanje 10x10 cm) s vidljivim promjenama,
zamotan u novinski papir i spremljen
u drvenu ili kartonsku kutiju. Uz njega
obvezno treba poslati i popratni dopis,
a izvana naznačiti da je riječ o zaraznom materijalu.
Oboljela pčelinja zajednica može se
sanirati na dva načina- biološko-uzgojnim mjerama i tretiranjem lijekovima. Kada se utvrdi europska gnjiloća
pčelinjeg legla, treba pregledati sve zajednice i utvrditi proširenost bolesti. Iz
oboljelih zajednica izvade se okviri koji
sadrže veći broj uginulih ličinki. Saće iz
njih treba pretopiti u vosak. Zajednice
pojačavamo leglom i mladim pčelama
iz jakih zajednica, vodeći računa da ih
zbog toga ne oslabimo. Ako pčelinja
zajednica u potpunosti propadne zbog
bolesti, saće dezinficiramo pretapanjem, a košnicu opaljivanjem plamenom.
Od lijekova dajemo antibiotike-najčešće geomicin ili streptomicin u šećernoj otopini, i to 1 gram antibiotika na
litru šećerne otopine (1:1). Lijek se daje
BROJ 84 • SIJEČANJ / VELJAČA 2013.
u manjim količinama (0,2-0,25 litre)
svakoga drugog dana, da ga pčele ne
bi unosile u medište, nego da ga iskoriste za sebe i prehranu legla. Poželjno
je da se za trajanja terapije medište
skine i na taj način spriječi kontaminacija meda lijekom. Europska gnjiloća
pčelinjeg legla ne napada jake pčelinje
zajednice, pa se u profilaksi bolesti
naglasak stavlja upravo na njihovo jačanje. Trebamo voditi računa, između
ostalog, o pravilnom uzimljavanju i
osiguravanju dovoljnih količina hrane.
Pribor i opremu kojom radimo na pčelinjaku svakog dana trebamo temeljito
očistiti i dezinficirati.
50
ZANIMLJIVOSTI
Arapski jasmin – sirovina za
parfimerijsku industriju
Arapski jasmin ne potječe iz
Arabije, već svoj naziv zahvaljuje
činjenici što su već u srednjem
vijeku arapski trgovci donijeli
njegove mirisne cvjetove u Europu. Danas oni služe za aromatiziranje čaja od jasmina, te za
dobivanje ulja za parfumerijsku industriju. Za hinduse i budiste
oni su simbol čistoće i stoga omiljeni žrtveni prinos. Često se uzgajaju oblici s punim cvjetovima koji nemaju prašnike i mogu se
razmnožavati isključivo presadnicama. Kao ukrasne biljke, i to
ne samo u tropima, služe i mnoge druge od preko 200 vrsta roda
Jasminum. Vrsta J. polyanthum, primjerice, s perastim listovima i
često crvenkastom cijevi vjenčića, nudi se kao sobna biljka, dok
domaći jasmin (J .nudiflorum) koji cvate žutim cvjetovima ukrašava naše vrtove u rano proljeće
Vanilija – vrlo skupi začin
Prava vanilija je poslije
klinčića drugi najskuplji
začin na svijetu. To ne čudi
kada se zna koliki je trošak
potreban za njezinu proizvodnju. Izvan domovine
svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno
prilagođene pčele za tu namjenu. Potrebno je 5-8 mjeseci da bi
se mogli brati poluzreli plodovi, a svaki nalet hladnoće tijekom
tog razdoblja uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagrijavaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno
na suncu, a potom umotani u vunene deke. Preko noći čuvaju se
u zrakonepropusnim spremnicima kako bi se sačuvala aroma.
Kakaovac – doping ili ljubavni napitak
Kakaovac je biljka iz čijeg se sjemena dobiva kakao prah. Plodovi su crveni, dugački 30
cm, crvenosmeđe boje s brojnim sjemenkama
veličine do 3 cm. Podrijetlo vodi iz Amazonije.
Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi uzgajao i prije dolaska Europljana. Za Asteke je
kakaovac bio sredstvo plaćanja i svojevrstan
doping koji se davao ratnicima. Casanova ga
je smatrao ljubavnim napitkom. Doista, kakaovac sadrži osvježavajuće sastojke koji mogu razviti i neku
vrstu ovisnosti. Odmah nakon berbe sjemenke kakaovca nisu
jestive, već ih je potrebno fermentirati da bi se razgradile gorke tvari, a razvile tipične aromatske tvari. Kakao-maslac koji se
javlja prigodom proizvodnje kakao praha, koristi se u kozmetici
i farmaciji.
Noćurak cvate u
poslijepodnevnim satima
LOGOTIP d.o.o.
za izdavaštvo i grafičku djelatnost
Vaganska 5., 88220 Široki Brijeg, BiH
Tel.: 00 387 39 703-841
Fax: 00 387 39 700-130
e-mail: [email protected]
www.tiskara-logotip.com
Noćurak je višegodišnja
biljka, no i kod nas se može
uzgajati kao jednogodišnja
zeljanica. Svoj naziv zahvaljuje mnoštvu boja svojih
cvjetova. Većina naziva u
drugim jezicima povezana je,
međutim, s činjenicom da se
cvjetovi otvaraju tek kasno
poslijepodne, a pred jutro
se ponovno zatvaraju. Njegova navodna čaška je zapravo ovoj
pricvjetnih listova. Korijen daje izrazito jako laksativno sredstvo,
a cvjetovi u Aziji služe za bojenje živežnih namirnica.
Roko
Roko
Roko
www.sjemenarna.com
NAJKVALITETNIJA SORTA KRUMPIRA ZA ZIMNICU
ROKO. Pripada skupini kasnih sorti. Zamjena za sortu
Romano sa puno boljim osobinama. Karakteristika sorte
je crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja
dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta
ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali
je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste
za kuhanje i pečenje. Dobro je tolerantna na visoke
ali i niske temperature.
Obilježje: Visoki urod, lijepi ujednačeni gomolji
srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenje.
Za 10-15
litara vode

Ovdje - Sjemenarna

Očuvanje ugroženih domaćih sorata vinove loze

ovdje - Sjemenarna

0 Uvod(1) - Tko je tko u hrvatskoj znanosti

ovdje - Sjemenarna

Brošura vinova loza - BASF Croatia zaštita bilja

ovdje - Sjemenarna

Bilten 6.pdf - Gospodarska škola Čakovec

ovdje - Sjemenarna

Red Fantasy ima srednje zahtjeve kada su u pitanju zemljište i

U tijeku je rezidba vinograda i upravo je idealno

STROJEVI NASTALI PREMA POTREBAMA PROIZVOĐAČA

Fojnička škrinja broj 14

Bellarosa ima niske do srednje zahtjeve kada su u pitanju zemljište i

ovdje - Sjemenarna

.rs .ba .si .mk

ovdje - Sjemenarna

Sorte pšenice i ječma - Poljoprivredni institut Osijek