KOME SE OBRATITI? Kako bi započeo proces dobivanja udomiteljskog statusa potrebno je javiti se u nadležni centar za socijalnu skrb koji je osposobljen pružiti vam sve potrebne informacije vezano uz vašu odluku. Nakon što se javite u centar, stručnjaci centra izvršit će stručnu procjenu i utvrditi udovoljavate li svim uvjetima za pružanje novog doma djetetu koje čeka na udomljavanje. Kandidati primjereni za udomiteljstvo proći će osposobljavanje i edukaciju te dobiti svu stručnu pomoć. Udomiteljstvo je plemenita odluka, ali i iznimno odgovorna koja mijenja i dotiče mnoge živote. Zato je jako važno takvu odluku donijeti vrlo promišljeno imajući na umu sve ono što udomiteljstvo donosi. Program financira: Ministarstvo socijalne politike i mladih Sve informacije o udomiteljstvu možete dobiti: Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica Trg kralja Tomislava 2b, 44430, Hrvatska Kostajnica kontakt osoba: Dijana Vuković, mag. soc. rada - ravnateljica 044/851-333 [email protected] "Program podrške razvoja udomiteljstva za djecu" 2014 - 2017 Centar za socijalnu skrb Požega Dr. Filipa Potrebice 2, 34000 Požega kontakt osoba: Natalija Uzelac, dipl. soc. radnica tel: 034/273-807 e-mail: [email protected] Centar za socijalnu skrb Sisak Ivana Meštrovića 21, 44000 Sisak kontakt osoba: Ivana Ivša, dipl. soc. radnica tel: 044/515-723 i 044/515-700 e-mail: [email protected] Centar za socijalnu skrb Šibenik Ulica Petra Grubišića 3, 22000, Šibenik kontakt osoba: Davorka Grbac Plavčić, dipl. soc.radnica - ravnateljica tel: 022/216-861, 022/201-220 ; mob. 099/2167482 e-mail: [email protected] Sirius - Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Trnjanska 59A, 10000 Zagreb kontakt osoba: Ivana Đurković, dipl. psihologinja tel: 01/63 10 389; mob: 091/2137 427 e-mail: [email protected] Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica Centar za socijalnu skrb Požega Centar za socijalnu skrb Sisak Centar za socijalnu skrb Šibenik ŠTO JE UDOMITELJSTVO? Udomiteljstvo je oblik skrbi za dijete u zamjenskoj, udomiteljskoj obitelji, kada se za njega ne može brinuti njegova primarna, biološka obitelj. Ovakav oblik skrbi bi trebao biti privremen, dok se ne poprave prilike u djetetovoj biološkoj obitelji ili dok se ne donese odluka o nekom drugom obliku skrbi (posvojenju ili osamostaljenju djeteta). Brojni su razlozi zbog kojih djeca odlaze iz svojih primarnih obitelji u udomiteljsku. Djeca bez roditeljske skrbi mogu ostati napuštanjem od strane roditelja ili pak njihovom smrću, a u većini slučajeva se radi o roditeljskom zanemarivanju ili zlostavljanju. Da bi dijete izraslo u cjelovitu, zdravu osobu sposobnu za samostalan život treba imati poticajno obiteljsko okruženje. Ukoliko to izostane, udomiteljstvo, za razliku od ostalih oblika vanobiteljske skrbi kao što su domovi ili druge institucije, pruža najveću vjerojatnost da će dijete uspješno prevladavati sve teškoće odrastanja. Sve su to visoko traumatizirajući životni događaji koji imaju poguban utjecaj na dječji pogled na svijet, odnose s drugim ljudima, njihovo samopouzdanje i još niz drugih čimbenika. Druga obitelj se pokazuje kao najbolje rješenje jer im može pružiti osjećaj sigurnosti i strukturu koja im je, u većini slučajeva, nedostajala. Isto tako, odrastanje u zdravoj obiteljskoj sredini, poslužit će takvoj djeci kao bolji primjer na kojem mogu temeljiti odnose u potencijalnim, vlastitim obiteljima koje će jednog dana osnovati. Udomiteljska obitelj može osigurati potrebnu podršku u odrastanju koju zaslužuje svako dijete, a posebno djeca izdvojena iz vlastitih obitelji. Puno vremena, strpljenja, ljubavi i brige će pomoći takvoj djeci da vrate povjerenje u ljude i pravedan svijet. ZAŠTO JE UDOMITELJSTVO DOBRO ZA DJECU? TKO MOŽE BITI UDOMITELJ? Udomitelj može postati ona osoba koja zadovoljava osnovne uvjete postavljene u Zakonu o udomiteljstvu (punoljetna, sa stalnim prebivalištem u RH, uređenim stambenim i financijskim prilikama koje mu omogućuju da se upusti u ostvarivanje udomiteljskog statusa). Djeci kojoj je uskraćena odgovarajuća roditeljska skrb potrebna je nova, zamjenska obitelj koja će im tu skrb moći pružiti. Najčešći razlozi izdvajanja djece iz primarnih obitelji su zanemarivanje, poremećeni obiteljski odnosi, bolest te napuštanje i smrt roditelja. Isto tako, potencijalnom udomitelju ili članu njegove uže obitelji ne smiju biti oduzeta roditeljska prava, ne smije biti sklon alkoholu, drogama, nasilničkom ponašanju ili bilo kojim postupcima koji bi ugrozili sigurnost i egzistenciju udomljenog djeteta. Ovo su samo osnovni uvjeti koji, premda i zadovoljeni, ne moraju osigurati cjelovitu i zadovoljavajuću skrb udomljenom djetetu. Odluka o tome da se postane udomiteljem nosi sa sobom veliku odgovornost kao i dalekosežne promjene u životima udomitelja, njihove biološke djece i udomljenog djeteta. Osoba koja se odluči na takav postupak prvenstveno bi trebala biti vođena ljubavlju prema djetetu, kao i željom da mu pruži siguran, poticajan i brižan dom. Treba pritom razmisliti o svim pozitivnim i negativnim stranama koje sa sobom nosi odgoj svakog djeteta, pa tako i udomiteljskog. Svatko tko se odluči postati udomitelje prima i određenu naknadu za pokrivanje troškova djetetovog uzdržavanja. Mnogi pojedinci koji su već postali udomitelji, kao i mnoga istraživanja ukazuju na pozitivnu promjenu u životu koju udomiteljstvo sa sobom donosi. Dijete i njegovo ponašanje u većini slučajeva predstavlja veliki izvor zadovoljstva za udomitelja, a zapažen je i utjecaj na poboljšanje odnosa u udomiteljskoj obitelji. Udomitelji u najvećem broju slučajeva govore o udomiteljstvu kao zadaći koja nije lagana, ali je pritom nevjerojatno ispunjujuća, zahvalna te ih čini ponosnima i zadovoljnima sobom.
© Copyright 2024 Paperzz