3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
4. Simpozij medicinskih sestara i
tehničara u hipertenziji
KNJIGA SAŽETAKA
Šibenik, hotel Ivan, Hotelsko naselje Solaris
17. - 20. 10.2013.
ORGANIZATOR:
Hrvatski liječnički zbor
Hrvatsko društvo za hipertenziju
Hrvatsko društvo za hipertenziju član je
Europskog društva za hipertenziju
Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,
sa zadovoljstvom mogu reći da su ovu godinu obilježile brojne aktivnosti HDH koje su započele obilježavanjem Svjetskog dana zdravlja koji je bio posvećen hipertenziji, nastavljene obilježavanjam Svjetskog dana hipertenzije, potom službenim satelitskim simpozijem ovogodišnjeg
europskog kongresa o hipertenziji, zatim već tradicionalnim simpozijem o kardiovaskularnoj
prevenciji na Visu, a kruna ovogodišnjih aktivnosti je svakako organizacija 3. HRVATSKOG KONGRESA O HIPERTENZIJI s međunarodnim sudjelovanjem. Kongres će obuhvatiti
različite teme koje prate recentna zbivanja u arterijskoj hipertenziji (epidemiologiju, čimbenike
rizika, dijagnostiku, terapijski pristup) prikazane u obliku «state of the art» predavanja, simpozija te oralnih komunikacija i postera izabranih između prispjelih radova sudionika. Poseban
naglasak bit će posvećen novim europskim smjernicama za liječenje hipertenzije koje su prezentirane ove godine na ESH kongresu o hipertenziji u Milanu te njihovoj prilagodbi i primjeni u
našim uvjetima. Kao i do sada, osobito mi je drago što će se uz naš kongres održati i 4. simpozij
medicinskih sestara i tehničara u hipertenziji, kako bi se unaprijedio timski rad i poboljšalo
zbrinjavanje naših bolesnika. Vjerujem da će mnogi od vas naći interes u sveobuhvatnom problemu arterijske hipertenzije te Vas pozivam da svojim sudjelovanjem i prezentacijom radova
doprinesete kvaliteti i uspjehu kongresa.
Srdačno,
Bojan Jelaković
Predsjednik Kongresa
Predsjednik Hrvatskog društva za hipertenziju
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
PREDSJEDNIK KONGRESA
Bojan Jelaković
POTPREDSJEDNIK KONGRESA
Mario Laganović
POČASNI PREDSJEDNIK KONGRESA
Duško Kuzmanić
TAJNICA KONGRESA
Jelena Kos
BLAGAJNIK KONGRESA
Ivan Pećin
ORGANIZACIJSKI ODBOR
Mario Laganović
Bojan Jelaković
Jelena Kos
Ivan Pećin
Mirjana Mihalić
Nina Anzulović
Ana Hadjić
Sandra Karanović
Vedran Premužić
Ema Ivandić
Ana Vrdoljak
Sanja Vukov Colić
Ivana Vuković-Lela
ZNANSTVENI ODBOR
Bojan Jelaković, Zagreb
Rok Accetto (Slovenija)
Nikolina Bašić Jukić, Zagreb
Jana Brguljan Hitij (Slovenija)
Ines Drenjančević, Osijek
Csaba Farsang (Mađarska)
Stevo Julius (SAD)
Akos Koller (Mađarska)
Mario Laganović, Zagreb
Dragan Lović (Srbija)
HINEKA No. 25
Davor Miličić, Zagreb
Peter Nilsson (Švedska)
Paolo Palatini (Italija)
Draško Pavlović, Zagreb
Darko Počanić, Zagreb
Ingrid Prkačin, Zagreb
Sanjin Rački, Rijeka
Željko Reiner, Zagreb
Costas Tsioufus (Grčka)
5
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
OPĆE INFORMACIJE
www.hdhkongres2013.org
MJESTO I VRIJEME ODRŽAVANJA KONGRESA Hotel Ivan – Hotelsko naselje Solaris, 17.-20.10.2013.
Hoteli Solaris 86
22000 Šibenik, Hrvatska
TEHNIČKI ORGANIZATOR SPEKTAR PUTOVANJA d.o.o.
Tkalčićeva 15, Zagreb, Croatia
Telefon: +385 1 4862 605
Fax: +385 1 4862 622
E-mail: [email protected]
POZIVNO PISMO
Pismeni zahtjev molimo uputite tehničkom organizatoru na adresu: [email protected]
Poziv ne obvezuje Organizatore na financijsku potporu.
IZLOŽBA
Za cijelo vrijeme trajanja planirana je izložba medicinske opreme, lijekova i programa. Moguće su sponzorske prezentacije. Zainteresirane molimo kontaktirati tehničkog organizatora Kongresa.
POSTERI
Dimenzije postera: 90 cm širina x 120 cm visina.
Postere postaviti 18.listopada 2013 do 9.00 sati, a ukloniti po svršetku kongresa, 20.listopada 2013. u podne.
Autori su obavezni biti uz poster tijekom poster sekcija. Prezentacija postera biti će organizirana prema sljedećem
rasporedu:
Poster sekcija 1 (18.10.2013. 10:15-11:00 posteri 1-11)
Poster sekcija 2 (18.10.2013. 16:25-17:10 posteri 12-23)
Poster sekcija 3 (19.10.2013. 10:45-11:15 posteri 24-35)
Poster sekcija 4 (19.10.2013. 17:00-17:30 posteri 36-45)
6
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
POTVRDA O SUDJELOVANJU
Svi sudionici s plaćenom kotizacijom dobiti će verificiranu potvrdu o sudjelovanju - Sudjelovanje liječnika vrednovati će
se temeljem Pravilnika o trajnom usavršavanju HLK.
Aktivni sudionici: 20 bodova
Pasivni sudionici: 10 bodova
SLUŽBENI JEZICI
Hrvatski i engleski jezik.
VRIJEME REGISTRACIJE
Četvrtak / 17.10.2013. 15:00-20:00
Petak / 18.10.2013. 07:00-18:00
Subota / 19.10.2013. 07:00-19:00
Nedjelja / 20.10.2013. 08:00-13:00
INFORMACIJE O KOTIZACIJI
Kategorija
Članovi HDH
Sudionici koji nisu članovi HDH
Specijalizanti, medicinske sestre
Osobe u pratnji
Izlagači i sponzori
Datum
do 15.09.2013.
1.000,00 kn
1.200,00 kn
500,00 kn
500,00 kn
500,00 kn
nakon 15.09.2013.
1.200,00 kn
1.500,00 kn
500,00 kn
500,00 kn
500,00 kn
Kotizacija za sudionike uključuje:
Sudjelovanje u svim znanstvenim sadržajima i prezentacijama
Materijale kongresa, kongresnu torbu, program i knjigu sažetaka
Potvrdu o sudjelovanju
Bodove Hrvatske liječničke komore za predavače i slušače
Prijam dobrodošlice i koncert
Kotizacija za prateće osobe uključuje:
Prijam dobrodošlice i koncert
VRIJEME IZLOŽBE
Četvrtak /17.10.2013.
Petak / 18.10.2013.
Subota / 19.10.2013.
Nedjelja / 20.10.2013.
HINEKA No. 25
17:00-20:00
08:00-18:00
08:00-19:00
09:00-13:00
7
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
8
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
PROGRAM
Četvrtak, 17.10.2013.
19:00
Uvodna riječ i predavanja
Predsjedavajući: Bojan Jelaković, Mario Laganović
19:00-19:15
19:15-19:30
19:30-19:50
Epidemiologija cerebrovaskularnih bolesti u Hrvatskoj (V.Kralj)
Kliničke karakteristike adolescenata s esencijalnom arterijskom hipertenzijom (V. Erceg-Čavrak)
Uznapredovalo zatajenje srca – najveći izazov moderne kardiologije (D. Miličić)
20:00
Otvaranje i koktel dobrodošlice
Petak 18.10.2013.
8:00- 9:00
Radionica-1 Mjerenje arterijskog tlaka
Predsjedavajući: Darko Počanić, Tajana Željković Vrkić 8:00-8:10
8:10-8:20
8:20-8:30
8:30-8:40
8:40-8:50
8:50-9:00
Ordinacijsko i kućno mjerenje arterijskog tlaka (A. Čavka)
Kako interpretirati nalaz KMAT-a? (E. Ivandić)
Može li KMAT biti od koristi u procjeni krutosti velikih arterija? (T. Željković Vrkić)
Mjerenje centralnog arterijskog tlaka i brzine pulsnog vala (V. Premužić)
Rasprava i pitanja
Zaključak
9:00-10:15 Promjene načina života
Predsjedavajuće: Lidija Orlić, Živka Dika
9:00-9:15
9:15-9:30
9:30-9:45
9:45-10:00
10:00-10:15
Kava, čaj, čokolada, krumpir i arterijski tlak (I. Vuković Lela)
Sol i rizik (J. Josipović)
Tjelesna aktivnost hipertoničara (M. Tišljar)
Mediteranske dijete – više od omega3 i polifenola (A. Vrdoljak)
Hipovitaminoza D i hipertenzija (M. Fištrek)
10:15-11:00
Pauza za kavu - Poster sekcija 1 Predsjedavajući: Ninoslav Leko, Ivan Pećin
11:00-12:20
Nešto sasvim novo
Predsjedavajući: Ines Drenjančević, Draško Pavlović
11:00-11:20
11:20-11:35
11:35-11:50
11:50-12:05
12:05-12:20
Uloga CT-a u otkrivanju ateroskleroze. Osvrt na koronarnu bolest (M. Jukić)
Mikrocirkulacija – novi pogled (I. Drenjančević)
Hipertenzija i imunološki sustav (Ž. Dika)
Sol pod kožom – tko bi rekao? (J. Josipović)
HRKMAT i ARTEMIS – što nam novo može otkriti KMAT registar? (B. Jelaković, D. Počanić)
12:30-13:15
Sponzorirani simpozij KRKA
Izazovi u liječenju s antagonistima receptora angiotenzina II u sadašnjosti I budućnosti
Antagonisti receptora angiotenzina II – moderna I učinkovita terapija, zašto? (B. Jelaković)
Specifičnosti u liječenju telmisartanom (I. Prkačin)
HINEKA No. 25
9
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
13:15 – 14:15 Pauza za ručak
14:15 -15:30 Rezistentna hipertenzija
Predsjedavajući: Mario Laganović, Bojan Jelaković
14:15-14:30
14:30-14:45
14:45-15:00
15:00-15:15
15:15-15:35
Sleep apnea sindrom – dijagnostika i terapija (Puretić)
Odabir i doziranje antihipertenziva u posebnim situacijama (I. Prkačin)
Kako utvrditi i kako poboljšati ustrajnost bolesnika u uzimanju terapije? (T. Katić)
Dijagnostički algoritam za rezistentnu hipertenziju (M. Laganović)
Renalna denervacija – spušta li se loptica na zemlju? DEBATA (pro I. Prkačin, contra R. Acceto)
15:40-16:25
Sponzorirani simpozij MSD
Kronična bubrežna bolest i kako je liječiti? (S. Rački)
Dislipidemija u kroničnoj bubrežnoj bolesti. Koje novosti u liječenju donosi SHARP studija (B.
Jelaković)
16:25-17:10
Pauza za kavu - Poster sekcija 2 Predsjedavajući: Jelena Kos, Ivica Horvatić
17:10-17:50
Transplantacija i hipertenzija
Predsjedavajući: Sanjin Rački, Nikolina Bašić Jukić
17:10-17:30
17:30-17:50
Kako liječiti hipertenziju kod bolesnika nakon transplantacije(B. Brunetta Gavranić) Interakcije imunosupresiva s antihipertenzivima (S. Rački)
20:30
Svečana večera
* organizator zadržava pravo izmjene programa
Subota 19.10.2013
8:00-8:45
Radionica-2 Neki novi upitnici
Predsjedavajući: Margareta Fištrek, Dubravka Mihaljević 8:00-8:10
8:10-8:20
8:20-8:30
8:30-8:40
8:40-8:45
Kako procijeniti kognitivnu funkciju i stadij demencije (S. Karanović)
Kako procijeniti postoji li seksualna disfunkcija (M. Fištrek)
Kako odrediti postoji li rizik za sleep apnea sindrom (M. Tišljar)
Rasprava i pitanja
Zaključak
8:45-10:00
Srce i hipertenzija
Predsjedavajući: Luka Zaputović, Darko Počanić
8:45-9:00
9:00-9:15
9:15-9:30
Srčana frekvencija kao nezavisni prediktor rizika. Antihipertenzivi ili možda ivabradin? (L. Zaputović)
Kako postaviti dijagnozu hipertenzive bolesti srca i kako odabrati terapiju (A. Šmalcelj)
Jesu li lijekovi koji blokiraju renin-angiotenzinski sustav obvezni u liječenju fibrilacije atrija (D.
Počanić)
Stimulacija baroreceptora kao nova terapijska mogućnost (R. Bernat)
Rasprava i zaključci
9:30-9:45
9:45-10:00
10:00-10:45 Cerebrovaskularna bolest i hipertenzija
Predsjedavajući: Branko Malojčić, Tajana Željković Vrkić
10
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
10:00-10:15
10:15-10:30
10:30-10:45
„Silent brain damage“ (B. Malojčić)
ESH Stroke Survey – prvi rezultati (A. Vrdoljak)
ESH SHOT CHL Survey- cilj i plan istraživanja (J. Kos)
10:45-11:15
Pauza za kavu - Poster sekcija 3 Predsjedavajući: Mario Laganović, Ljiljana Fodor
11:15-12:45
Bubreg i hipertenzija
Predsjedavajući: Sanjin Rački, Draško Pavlović
11:15-11:30
11:30-11:45
11:45-11:55
11:55-12:10
Hipertenzija kao uzrok i posljedica kronične bubrežne bolesti (N. Bašić-Jukić)
Nove smjernice za liječenje hipertenzije u kroničnoj bubrežnoj bolesti (S. Rački)
Nova klasifikacija kronične bubrežne bolesti i procjena kardiovaskularnog rizika (B. Božić/I. Durlen)
Liječenje hipertenzije za vrijeme i između dijaliza –od načina života i lijekova do otopina i
membrana (L. Orlić)
Bubrežna funkcija, upala i kardiovaskularni ishod u bolesnika s bolesti perifernih arterija (M.
Vrsalović)
Je li učinak antihipertenzivne terapije na albuminuriju prediktor kardiovaskularnog i renalnog
ishoda?
DEBATA pro M. Živko contra M. Ivanuša 12:10-12:20
12:20-12:40
12:40-13:40
Sponzorirani simpozij ABBOTT
Važnost simpatikusa u patogenezi hipertenzije i metaboličkog sindroma (M. Laganović)
Pristup liječenju hipertenzije u bolesnika s metaboličkim sindromom (L. Smirčić Duvnjak)
ACE-I class efekt:? Jesu li svi za svakog bolesnika (I. Pećin)
Mjesto blokatora kalcijskih kanala u renoprotekciji (B. Jelaković)
13:40-14:40
Pauza za ručak
14:40-15:40
Sekundarne hipertenzije
Predsjedavajući: Darko Kaštelan, Jelena Kos 14:40-15:00
15:00-15:20
15:20-15:40
Feokromocitom (C. Farsang)
Incidentalomi i aldosteronizam (D. Kaštelan)
Renovaskularna hipertenzija – aktivan pristup ili lijekovi? DEBATA pro K. Galešić, contra Lj. Fodor
15:40- 17:00 Metabolički sindrom, debljina i hipertenzija
Predsjedavajući: Ivan Pećin, Lea Smirčić Duvnjak
15:40-15:50
15:50-16:00
16:00-16:15
16:15-16:30
16:30-16:45
16:45-17:00
Leptin, adiponektin i hipertenzija (V. Vizjak)
Aldosteron – učinci povrh učinaka na metabolizam elektrolita (I. Pećin)
Mokraćna kiselina i kardiovaskularni rizik (B. Jelaković)
Kardiovaskularni učinci inkretina (L. Smirčić Duvnjak)
Od metabolizma glukoze do dijabetičke nefropatije (D. Pavlović)
Seksualna disfunkcija u hipertenziji (M. Viigimaa)
17:00-17:30
Pauza za kavu - Poster sekcija 4 Predsjedavajuća: Josipa Josipović, Ines Drenjančević
17:30-19:00
Nove ESH/ESC smjernice za liječenje hipertenzije
(D. Pavlović, D. Počanić, M. Laganović, A. Jovanović,B. Jelaković)
20:30
Koncert
* organizator zadržava pravo izmjene programa HINEKA No. 25
11
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
Nedjelja 20.10.2013
9:00-9:50
Radionica -3 Interpretacija nalaza
Predsjedavajuće Živka Dika, Majda Vrkić Kirhmajer
9:00-9:10
9:10-9:20
9:20-9:30
9:30-9:40
9:40-9:50
Što i kako promatrati u nalazu urina (M. Fištrek Prlić)
O čemu voditi računa kod ergometrije (N. Črne)
Kako dijagnosticirati perifernu vaskularnu bolest (Z. Miovski)
Rasprava i pitanja
Zaključak
9:50-11:20
Starenje i kardiovaskularni rizik
Predsjedavajući: Mario Laganović, Dubravka Mihaljević
9:50-10:10 10:10-10:25
10:25-10:40
10:40-11:05
11:05-11:20
Telomere kao biološki sat starenja (P. Nilsson) Mala porodna težina i telomere –paradoks ili ne? (M. Laganović) Hemodinamske promjene tijekom života-kliničke implikacije (Lj. Banfić)
Liječenje hipertenzije u starih i vrlo starih osoba (M. Ivanuša)
Bubrežna funkcija u starenju (D. Mihaljević)
11:20-12:20
Novosti u terapiji
Predsjedavajući Draško Pavlović, Marijana Živko
11:20-11:35
11:35-11:50
11:50-12:05
12:05-12:20
Koje je danas mjesto direktnih inhibitora renina (J. Kos)
Inhibitori mineralokortikoidnih receptora u liječenju hipertenzije (M.Baretić) Fiksne kombinacije – i više od dva (M. Živko) Interakcija antihipertenziva s često primjenjivanim antibioticima (R. Likić)
12:20-13:00
proglašenje najboljih radova mladih kolega i završna riječ
* organizator zadržava pravo izmjene programa
12
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
ŠIBENIK
Šibenik je smješten u središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših hrvatskih kraških rijeka. Danas je Šibenik administrativno - politički, gospodarski i društveno - kulturni centar Šibensko - kninske županije koja
se prostire duž obale zadarskog i splitskog dijela primorja u dužini oko 100 km, dok njezino
zaleđe dopire sve do podnožja Dinare, udaljenog 45 km.
Šibensko - kninska županija na površini od 1860 km2 obuhvaća otočni i obalni dio te zaleđe.
Otočni dio čine 242 otoka, otočića i nadmorsko grebenje. Taj arhipelag je pretežno smješten u
sjeverozapadnome dijelu šibenskog akvatorija, ističe se razvedenošću i slabom naseljenošću na šibenskom području postoji svega 10 otočkih naselja. Najbrojnija otočna skupina Kornati
poznata je po bizarnosti svojih oblika i raskošnim prirodnim ljepotama.
Kroz uski, krivudavi kanal se iz šibenskog zaljeva dugačkog 10 km i širokog 300 - 1200 metara, izlazi na otvoreno more i otočno područje. Obalno područje šibenskog kraja dopire samo
nekoliko kilometara od mora, do brdskog niza Trtar, a na jugoistoku do podnožja Svilaje.
Ovaj prostor na kojem živi veći dio stanovnika županije, doživio je snažnu urbanizaciju poslije
2.svjetskog rata. Ovdje su smješteni gotovo svi proizvodni kapaciteti i koncentrirana gotovo
sva gospodarska djelatnost i snaga županije.
Reljefnu sliku šibenskoga područja karakteriziraju brdski vapnenački grebeni, zatim udoline
(Gornje i Donje polje) i zaravni - osnova poljodjelstva. Od biljnog pokrivača najviše je zastupljena smrča u zaleđu i makija u priobalno - otočkim predjelima. Za šibensko područje je
karakteristična mediteranska klima s vrućim ljetima koja razblažuje maestral i suhim zimama.
Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj
luci, na sredini istočne obale Jadranskoga mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih
doseljenih Hrvata ugledali plavo more, ćudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo,
hranilo i čuvalo.
Prometni položaj grada Šibenika je izuzetno značajan jer dobre prometne veze omogućuju
kvalitetnu povezanost s okolnim područjima Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (33km) i Knina (55km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je i
željeznička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko splitske
zračne luke u Kaštelima (udaljena 45 km) i zadarske zračne luke Zemunik (udaljena 50 km).
Novoizgrađena autocesta Dalmatina još je kvalitetnije povezala Šibenik s ostalim dijelovima
Hrvatske, te Europom.
U primorskom dijelu regije klima je izrazito mediteranska, a njezin veliki utjecaj osjeća se i
u kontinentalnom dijelu. Obalni dio ponosi se visokim brojem sunčanih sati godišnje (2710
sati), dok se prema unutrašnjosti taj broj smanjuje. Ljeti su temperature relativno visoke, međutim ublažava ih ugodan vjetar maestral koji puše s mora prema kopnu. Zime umjerene ili
blage. Oborina je najviše zimi, dok su ljeta pretežno suha. U najvećem dijelu šibenske regije
pušu bura i jugo, a duž obalnoga pojasa i osvježavajući maestral.
HINEKA No. 25
13
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
14
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
POSTERI
1.
HIPERKALEMIJA INDUCIRANA
NEBIVOLOLOM
K.Altabas 1; V. Altabas 2; T. Gulin 3; D. Pavlović 4
1
KBC “Sestre milosrdnice”, Zagreb, Hrvatska
Zavod za endokrinologiju, dijabetes i metaboličke bolesti “ Mladen
Sekso” KBC “Sestre milosrdnice”, Zagreb, Hrvatska
3
Klinika za traumatologiju, KBC “Sestre milosrdnice”, Zagreb,
Hrvatska
4
KBC “Sestre milosrdnice”, Zagreb, Hrvatska
2
Nebivolol je lijek koji pripada skupini selektivnih beta-1 blokatora, te se koristi u liječenju hipertenzije i zatajivanja srca. U
sažetku opisa svojstava lijeka ne spominje se hiperkalemija kao
nuspojava terapije nebivololom. U literaturi postoje opisani slučajevi povišenih vrijednosti kalija uglavnom vezani uz korištenje
neselektivnih beta blokatora. Ovim putem prezentiramo slučaj
hiperkalemije kao posljedicu uzimanja nebivolola. Riječ je o
47-godišnjoj bolesnici s anamnezom kroničnog cistitisa, obostrane nefrolitijaze kojoj je pred 4 godine verificirana hipertenzija, te je inicijalno liječena s 2,5mg, pa potom 5 mg nebivolola.
Nakon podizanja doze nebivolola na 5 mg u laboratorijskim
nalazima prati se hiperkalemija (do 6,4mmol/l). Unatoč dodatku diuretika u terapiju (indapamida, pa potom i furosemida)
perzistira hiperkalemija uz nezadovoljavajuću regulaciju krvnog
tlaka. Bolesnica je upućena nefrologu. Učinjenom obradom osim
hiperkalemije (K u serumu 5.5 mmol/L), nađene su uredne vrijednosti ostalih elektrolita u serumu i urinu, uredne vrijednosti
klirensa kreatinina i acidobaznog statusa, dok se ultrazvučno
verificiraju bubrezi normalnih dimenzija, bez znakova dilatacije
kanalnog sustava ili nefrolitijaze. Nalazi kortizola, ACTH, aldosterona te renina bazalno i nakon stimulacije fursemidom bili
su uredni. Nakon izostavljanja nebivolola iz terapije te uvođenja
kombinacije perindoprila s indapamidom, pratila se postepena
normalizacija vrijednosti kalija uz zadovoljavajuće vrijednosti
arterijskog tlaka, te smo zaključili da je hiperkalemija vjerojatno
bila posljedica terapije nebivololom. Ovim prikazom želi skrenuti pozornost kliničara na važnost praćenja vrijednosti serumskog
kalija nakon uvođenja betablokatora u terapiju kako bi se izbjegla rijetka i često nerazjašnjena nuspojava hiperkalemije.
HINEKA No. 25
2.
INFLAMMATION, RENAL FUNCTION,
PLATELET ACTIVITY AND MAJOR
CARDIOVASCULAR EVENTS IN
PATIENTS WITH SEVERE PERIPHERAL
ARTERY DISEASE
M. Vrsalović 1
1
School of Medicine, University of Zagreb, Division of Angiology,
Department of Cardiology, Sestre Milosrdnice University Hospital,
Zagreb, Croatia
Purpose: Inflammatory markers and impaired renal function
are predictors of adverse outcome in patients with peripheral
arterial disease (PAD). Despite interrelated pathophysiology
between inflammation, platelets and renal function, these risk
factors have not been examined together in the clinical setting.
Therefore, the purpose of the study was to investigate their
prognostic impact in PAD patients and to verify if they could
add to the prognostic power of the ankle/brachial index (ABI).
Methods: The occurrence of major adverse cardiovascular events
(MACE, defined as composite endpoint of death, myocardial
infarction, stroke, percutaneous coronary intervention and coronary bypass surgery) was prospectively assessed in 174 PAD
patients, Fontaine stages IIb and III (66% males, mean age 69.7
years, mean ABI 0.59). C-reactive protein (CRP), leukocyte
count (WBC), mean platelet volume (MPV, an indicator of platelet reactivity) and estimated glomerular filtration rate (eGFR,
calculated by MDRD formula) were obtained at the time of admission. Multivariate Cox regression analysis (adjusted for age,
gender, traditional, cardiovascular risk factors, ABI, body mass
index, concomitant coronary and carotid disease and medications used: statins, antiplatelets, antihypertensives) was applied to
assess the predictive values of biomarkers on patients` outcome.
Optimal cut-off points of WBC (>7.3*109/L), MPV (>7.7 fL) and
eGFR (<60 ml/min) to predict MACE were calculated with ROC
analysis. Comparison between c-statistics was made to assess
the better ability of biomarkers in combination with ABI vs.
ABI alone to predict MACE in PAD patients. Results: During a
median follow-up of 24 months, 36 patients (21%) had an event.
Higher baseline levels of WBC, MPV and lower eGFR were significantly associated with future MACE by univariate analysis
(p<0.05), while CRP did not differ between groups (p=0.89).
After multivariable analysis, WBC (HR 2.71, 95% CI 1.29-5.69),
MPV (HR 2.89, 95% CI 1.35-6.18) and eGFR (HR 2.12, 95% CI
1.05-4.25) remained significant independent predictors of cardiovascular events. The model that incorporated WBC, MPV and
eGFR to ABI improved prediction of MACE; area under ROC
curve rose from 0.57 to 0.71 (p=0.02). Conclusion: Leukocyte
count, mean platelet volume and impaired renal function are
independently related to future cardiovascular events in severe
PAD patients, and improved the prognostic value of the ankle/
brachial index.
15
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
3.
LOWER MEAN ARTERIAL BLOOD
PRESSURE IN RENAL TRANSPLANT
PATIENTS TREATED WITH MTORI IN
COMPARISON TO CNIS
4.
ANGIOTENSIN II TYPE-1 RECEPTOR
A1166C POLYMORPHISM AND
INCREASED RISK OF EARLY ONSET OF
ISCHEMIC STROKE
K. Blaslov 1; L.Katalinić 2; N. Bašić-Jukić 2
T. Božina 1; A. Bazina 2; T. Lovrić 3; Z. Poljaković 4; J. Sertić 5
1
1
Department of Medical Chemistry, Biochemisty and Clinical
Chemistry, School of Medicine University of Zagreb. Zagreb, Croatia
2
Department of Neurology, University Hospital Centre Zagreb,
Zagreb, Croatia
3
School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
4
Department of Neurology, University Hospital Centre Zagreb,
Zagreb, Croatia
5
Department of Laboratory Diagnostics, University Hospital Centre
Zagreb, Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical
Chemistry, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
2
Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
Klinički bolnički centar Zagreb, bolnica Rebro, Zagreb, Hrvatska
Mammalian target of rapamycin inhibitors (mTORi) sirolimus and everolimus are immunosuppressive drugs which may
facilitate withdrawal of calcineurin inhibitors (CNI) from the
immunosuppressive protocols in patients with CNI-associated
side-effects such is arterial hypertension (AH). However, AH
is also one of the most frequently reported adverse effects associated with sirolimus, while everolimus has been reported to
provide beneficial effects on AH. The exact effect of mTORi on
AH has not been fully established yet. The aim of our study was
to compare median arterial blood pressure in patients treated
with mTORi or CNIs.
This cross-sectional study comprised 81 kidney transplant recipients (51, 62.96% males) median age 57.50 (23-75) years with
3 (0-21) years spent on haemodialysis receiving either everolimus (n=35, 43.2%), sirolimus (n=13, 16.05%), tacrolimus (n=15,
18.52%) or cyclosporine (n=18, 22.2%). Twenty three patients
(28.4%) received calcium antagonists, 45 (55.5%) furosemide,
43 (53.1%) β receptor blockers, 4 (4.9%) angiotensin converting
enzyme inhibitors and 5 (6.2%) moxonidine. The highest rate of
β receptor blockers use was observed in the everolimus group
(n=20, 57.1%) compared to other groups with p for trend 0.036,
while the use of other antihypertensive drugs showed no significant difference. Median mean arterial blood pressure derived
from the formula: (2xdyastolic blood pressure+systolic blood
pressure)/3, was 103(83-146) mmHg. The sirolimus group had
the lowest value 96 (92-113) mmHg, following 100 (83-147)
mmHg for the everolimus group, 103 (88-140) mmHg for the
tacrolimus group and 109 (97-135) mmHg for the cyclosporine
group with p for trend 0.018. The post hoc analysis has shown the
significant difference between sirolimus and cyclosporine group
(p=0.002) and everolimus and cyclosporine group (p=0.019). In
the multinominal logistic regression analysis the mean arterial
blood pressure value was inversely associated with sirolimus
group (OR 0.906, CI 0.823-0.996, p=0.042) as well as with everolimus group (OR 0.928, CI 0.863-0.997, p=0.042) compared
to cyclosporine group after adjustment for age, gender, time on
haemodialysis and the use of β receptor blockers. According to
our results, the use of mTORi is inversely associated with mean
arterial blood pressure in compared to the use of CNIs. In order
to access long-term effect of the mTORi use on AH in renal
transplant recipients, further study evaluation will be required.
16
Introduction: The renin-angiontensin system (RAS) has an
important role in cerebrovascular disease because it influences
blood pressure, vasoconstriction, thrombosis and vessel wall
damage. Angiotensin II, a major effector of the RAS, is a potent
vasoconstrictive molecule that plays a key role in modulating
vascular tone. Angiotensin II exerts its effects by binding to the
angiotensin II type-1 receptor (AT1R). The aim of our study
was to investigate the association of AT1R A1166C polymorphism with the risk of early onset of ischemic stroke. Materials
and methods: Study included 134 patients, aged 18 to 55 years,
with acute ischemic stroke and 198 controls matched for age
and gender, but carotid ultrasonography alterations-free, and
with no history of stroke in two generations. The AT1R A1166C
polymorphism was identified using PCR technique and restriction fragment length polymorphism (RFLP) assay. Results:
Statistically significant difference was found in prevalence of
particular AT1R genotype (P=0.004) where AA genotype was
more frequent in patient group. Participants with AT1R 1166AA
genotype are two times more likely to belong to patient group
than participants with AC or CC genotypes (OR=2.0; 95%
CI:1.2-3.2). AT1R genotypes were also statistically significant
associated with type of stroke (P=0.046). Anterior stroke was
more frequent among participants with AC or CC genotype,
while posterior stroke was more frequent among participants
with AA genotype. Conclusion: Our findings support a predisposing role of AT1R A1166C polymorphism in the development
of early occurrence of stroke.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
5.
ARTERIJSKA HIPERTENZIJA U
BOLESNIKA STARIJE ŽIVOTNE DOBI
NA KRONIČNOM HEMODIJALIZNOM
PROGRAMU
6.
S. Ćorić; I. Škoro; A. Mandić; M. Tomić
Klinika za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu, Sveučilišna klinička
bolnica Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina
Arterijska hipertenzija predstavlja jedan od najčešćih uzroka
kroničnog zatajenja bubrega u razvijenim zemljama. Među značajnijim je čimbenicima u razvoju kardiovaskularnih bolesti, a
time i smrtnosti u bolesnika na hemodijalizi. Ciljevi ovog istraživanja bili su odrediti pojavnost arterijske hipertenzije u bolesnika starije životne dobi na kroničnom hemodijaliznom programu,
istražiti čimbenike koji su potencijalno povezani s istom (spol,
dob, vrijeme od početka kroničnog hemodijaliznog programa,
tjedni broj sati hemodijalize, temperatura dijalizata, koncentracija natrija u dijalizatu, razlika tjelesne mase između hemodijaliza,
indeks tjelesne mase, opseg struka, doza eritropoetina, šećerna
bolest) te način liječenja. Istraživanje je obuhvatilo 51 bolesnika
na kroničnom hemodijaliznom programu starijeg od 65 godina.
Arterijska hipertenzija definirana je kao vrijednost arterijskog
tlaka prije hemodijalize veća od 140/90 mm Hg ili manja uz
korištenje antihipertenzivnih lijekova. Bolesnici su podijeljeni
u dvije skupine ovisno o tome imaju li arterijsku hipertenziju te
uspoređeni po istraživanim čimbenicima. Arterijska hipertenzija zabilježena je u 34 (66,7%) bolesnika. Prosječna vrijednost
arterijskog tlaka prije hemodijalize bila je 144,1±22,0/77,4±10,8
mm Hg, a poslije hemodijalize 132,7±23,6/72,3±10,0 mm Hg.
U skupini bolesnika koji imaju arterijsku hipertenziju prosječna
vrijednost arterijskog tlaka bila je 148,25±19,15/77,28±10,04
mm Hg, a u skupini bolesnika koji nemaju arterijsku hipertenziju 118,62±15,40/69,97±9,52 mm Hg. Antihipertenzivne
lijekove uzimalo je 28 (54,9%) bolesnika. Od antihipertenzivnih
lijekova najčešće su korišteni blokatori kalcijskih kanala (26
bolesnika, 52%), zatim alfa blokatori, beta blokatori, inhibitori
angiotenzin konvertirajućeg enzima, blokatori angiotenzinskih
receptora te antihipertenzivni lijekovi s centralnim djelovanjem.
Većina bolesnika uzimala je jedan antihipertenzivni lijek, a samo
jedan bolesnik uzimao je četiri vrste antihipertenzivnih lijekova.
Zaključno, pojavnost arterijske hipertenzije u bolesnika starije
životne dobi na kroničnom hemodijaliznom programu u ovom
istraživanju bila je 66,7%. Od anitihipertenzivnih lijekova najčešće su korišteni blokatori kalcijskih kanala, a većina bolesnika
liječena je monoterapijom.
HINEKA No. 25
THE EFFECTS OF AT1 RECEPTOR
ANTAGONISM ON ENDOTHELIAL
FUNCTION, AND ENDOTHELIAL
CELL ADHESION MOLECULES AND
THEIR LIGANDS EXPRESSION IN
HYPERTENSIVE PATIENTS
I. Drenjančević 1; M. Mihalj 1; R.Tadzic 2; A. Včev 1
1
Medicinski fakultet Sveucilista u Osijeku
Dr. Tadzic und Kollegen Gesundheitszentrum Lange Reihe,
Hamburg, Germany
2
Purpose: To determine the effects of AT1 receptor antagonism
on endothelial function, soluble endothelial cell adhesion molecules and their ligands expression on circulatory leukocyte in
hypertensive patients.
Methods: Newly discovered hypertensive subjects of both sexes
(N=30; age: 53±8.1 yrs) were treated with AT1 antagonist, olmesartan (10-20mg/day for 8 weeks; to reach BP≤139/89mmHg).
Flow-mediated dilation (FMD) of brachial artery (BA) was assessed by ultrasound (Acuson Siemens X300; ultrasound probe
VF10-5; 105 MHz), the serum sCAMs were determined by
ELISA kits and level of sCAMs ligands on leukocytes was assessed by flow cytometry before and after 8 weeks of treatment.
The BA diameter, relative change in the diameter (delta D) and
percentage of diameter change (FMD%) were calculated for preocclusion, and after duration of occlusion for 1, 2 and 3 minutes.
Paired t-test, or t-test were used as appropriate, with Pearson’s
correlation calculated. Data are expressed as mean±SD; p<0.05
was significant (SigmaPlot v.11).The study was approved by
Ethical Committees of our institutions. All patients volunteered
in the study. Results: Arterial blood pressure (BP) significantly
decreased with AT1 antagonist. The BA diameter was significantly wider at pre-occlusion and after each occlusion irrespectively of its duration, while delta D and FMD% were significantly
reduced with olmesartan. sICAM-1 and sVCAM-1 levels significantly decreased, whereas E-selectin levels significantly increased with BP reduction. Before therapy, CD11a and CD49d were
dominantly expressed on monocytes, whereas CD15 was almost
exclusively expressed on granulocytes. Lymphocytes expressed
intermediate levels of CD11a and CD49d ligands compared to
other cell types. Except of CD11a on monocytes which increased
significantly, the expression of other leukocyte ligands remained
stable after therapy. sICAM-1 positively correlated with systolic
BP and sVCAM-1 with systolic and diastolic BP. sE-selectin inversely correlated with the reduction of both systolic and diastolic BP. Conclusions: Due to decrease in BP, blood vessels relaxed,
thus making FMD response less vigorous. Decrease of sICAM-1
(and VCAM-1) together with the increased expression of monocytes’ CD11a suggests the de-activation of endothelium with
reduction in BP, possibly decreasing the adherence of circulatory
leukocytes to endothelium; subsequently lessening the risk for
development of atherosclerotic lesions.
17
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
7.
ZANIMLJIV SLUČAJ
RENOVASKULARNE HIPERTENZIJE
8.
I. Durlen; B. Božić; I. Bedalov; K. Galešić
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KB Dubrava, Zagreb
Pacijent D.H. rođen 1963. od hipertenzije se liječi od 2000.
godine, a početkom 2010 prati se pogoršanje bubrežne funkcije (kreatinin oko 350). Unatrag nekoliko mjeseci pred prijam
(2/2010) vrijednosti tlaka su izrazito visoke, oko 200-220/110120 uz učestale glavobolje. Pacijent je inače pušač (1 kutija), alkohol konzumira prigodno, od lijekova uzima amlodipin 10mg,
ebrantil 3x30mg, enalapril + hidroklortiazid, nebivolol 5mg,
atorvastatin 20mg.. Laboratorijskom obradom verificira se kronična renalna insuficijencija (kreatinin 374-451, kalij 5,3, Hgb
111) uz ultrazvučno uredan desni bubreg i suspektnu tumorsku
tvorbu afunkcionalnog lijevog bubrega. Doplerom se prikaže
asimetričan protok kroz bubrega, lijevi je gotovo avaskularan, a
u desnom se prikaže parvus tardus spektar uz sniženu renalnu
vaskularnu rezistenciju te je postavljena visoka sumnja na stenozu desne renalne arterije. Angiografijom se potvrdi subtotalna
stenoza desne renalne arterije uz potpunu okluziju proksimalne
arterije za lijevi bubreg i izrazitu stenozu distalne. U drugom se
aktu učini dilatacija desne renalne arterije uz postavljanje stenta
te urednim kontrolnim angiogramom. U 3/2010. učinjena je lijevostrana nefrektomija (PHD: papilarni karcinom) te se sljedećih
mjeseci prati normalizacija bubrežnih parametara (kreatinin
102) i arterijskog tlaka uz uredan doplerski nalaz. U 6/2012. prati
se kliničko pogoršanje, zaduha, glavobolja, povišene vrijednosti
tlaka (do 230/130) uz pogoršanje vrijendosti kreatinina na 200
(uz ACE inhibitor reverzibilno do 390). Pacijent je ponovno primljen u naš Zavod (12/2012) te se doplerski verificiraju ubrzane
brzine protoka u desnoj renalnoj arteriji. Za napomenuti je kako
pacijent unatoč snažnim savjetima nije prestao pušiti. Ponovno
se učini renalna angiografija te se verificira restenoza u stentu u
desnoj renaloj arteriji od oko 90% te se u istom aktu učini dilatacija s urednim kontrolnim angiografskim nalazom. Pacijent je
otpušten uz antihipertenzivnu terapiju i klopidogrel uz strogu
preporuku prestanka pušenja, kontrolni nalaz kreatinina je 160.
U 4/2013 učinjen je kontrolni dopler gdje se ponovno verificiraju
povšene brzine u desnoj renalnoj arteriji (3,9 m/s) uz uredne intrarenalne spektre te se postavi sumnja na restenozu, vrijednost
kreatinina je 118. Pacijent je naručen na kontrolni dopler renalnih arterija za 3 mjeseca. Ovisno o nalazu usljedit će odluka o
daljnjem liječenju (ponovna PTRA ili kirurško liječenje – autotransplantacija).
18
CEREBROVASCULAR REACTIVITY
AND SYSTEMIC HEMODINAMIC
PARAMETERS IN RESPONSE TO ACUTE
HYPEROXIA IN STROKE AND DIABETIC
PATIENTS WITH STROKE
I. Hegeduš 1; I. Drenjančević 2; K. Buljan 1; B. Radanović1
1
2
KBCO, Neurologija, Osijek, Hrvatska
Medicinski Fakultet u Osijeku, Odjel fiziologije i imunologije
Background: The aim was to determine the effect of acute
hyperoxia on cerebrovascular reactivity (CVR), thromboxane B2 (TXB2) levels and systemic haemodynamic parameters
in acute stroke patients (SP) and diabetic patients with stroke (DPwS).Methods: In 26 SP (age 68±6years) and 26 DPwS
(69±6 years) mean blood flow velocity (MBFV) in middle cerebral artery (MCA), index of pulsality (IP) and index of resistance (RI) were determined by transcranial Doppler before
(basal) and during 15 minutes of hyperoxia (100% O2 via facial
mask). Systolic and diastolic blood pressure (SBP, DBP), heart
rate (HR), pO2 and TXB2 blood levels were assessed at the same
time points. Data are expressed as mean ± SD; p<0.05 was significant. Results: During hyperoxia MBFV significantly increased
in both groups;SP (from 56±11 to 60±12), DPwS (from 53±13 to
58±16), while. IP and IR or HR were not affected in both groups
compared to basal values, Hyperoxia only caused mild increase
by 3% in SP and 4% in DPwS (p<0.05). There was a significant
increase in SBP, DBP and pO2 in both groups and 2% decrease
in TXB2 levels in SP and 12% decrease in TXB2 in DPwS during hyperoxia (p<0.001) without significant difference beetwen
groups. TXB2 showed weak negative correlation with MBFV in
both groups (p <0.05).
Conclusion: This study demonstrated impairment of CVR
accompained with decrease inTXB2 levels in both groups, suggesting the role ofTXB2 in CVR. Haemodynamic parameters were
not affected, except for improved oxygenation.
Keywords: stroke,diabetes,hyperoxia, cerebrovascularreactivity, thromboxane
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
9.
UČESTALOST I LIJEČENJE
ARTERIJSKE HIPERTENZIJE U
OBOLJELIH OD REUMATOIDNOG
ARTRITISA U KLINIČKOM BOLNIČKOM
CENTRU RIJEKA
10. UČESTALOST ARTERIJSKE
HIPERTENZIJE KAO UZROKA
NEPREPOZNATOG I NELIJEČENOG
ZNAČAJNOG BUBREŽNOG ZATAJENJA
U OSOBA DO 55 GODINA
I. Jelić 1; T. Zekić 2; B. Vujičić 1; S. Rački 1; S. Novak 2
J. Josipović; K. Altabas; S. Šefer; N. Črne; D. Pavlović
1
Zavod za nefrologiju i dijalizu, Klinika za Internu medicinu, KBC
Rijeka, Rijeka, Hrvatska
2
Odjel za reumatologiju i kliničku imunologiju, Klinika za Internu
medicinu, KBC Rijeka, Rijeka,
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb,
Republika Hrvatska
Uvod: Učestalost arterijske hipertenzije (AH) u bolesnika s
reumatoidnim artritisom (RA) iznosi više od 50% te predstavlja neovisni čimbenik kardiovaskularnog rizika. Polipragmazija u
liječenju RA doprinosi AH, poglavito uporaba glukokortikoida,
leflunomida, ciklosporina i nesteroidnih antireumatika (NSAR).
Cilj: Utvrditi učestalost AH i kardiovaskularnih bolesti u bolesnika s RA u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Utvrditi i
usporediti način liječenja AH prema preporukama NICE (engl.
National Institute for Health and Care Excellence) iz 2006. godine u toj skupini bolesnika.
Metode: Uključena su 102 bolesnika s RA hospitalizirana u
Klinici za internu medicinu 2009.-2012. godine. AH je definirana prema vrijednosti krvnog tlaka ≥ 140/90 mmHg ili već
postojećoj antihipertenzivnoj terapiji. Analizirani su dob, spol,
liječenje glukokortikoidima, antireumatskim lijekovima koji modificiraju bolest (engl. disease-modifying antirheumatic drugs,
DMARD) i biološkom terapijom. Utvrđene su kardiovaskularne
bolesti i antihipertenzivna terapija. NSAR nisu analizirani, jer
ih bolesnici uzimaju prema potrebi. Rezultati: Od ukupno 102
bolesnika (77% ženskog spola) 56% čine hipertoničari prosječne
životne dobi 70±9 godina (48-87). Od toga je 8% mlađih od 60
godina. Glukortikoide je primalo 85%, DMARD 93%, a biološke
lijekove 24% hipertoničara. Kardiovaskularne bolesti utvrđene
su u 58% hipertoničara s RA. Od toga 69% čine ishemična bolest
srca, valvularna bolest i poremećaji ritma. Za liječenje AH najčešće su korišteni inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima
(ACEI) ili blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) samostalno (66%) ili u kombinaciji s hidroklortiazidom (47%), beta
blokatori (50%) te blokatori kalcijevih kanala (21%). 68% hipertoničara je primalo dva ili više antihipertenziva. Usporedbom
hipertoničara i normotenzivnih bolesnika s RA statistički je
značajna razlika u dobi (p<0,001), a nije bilo razlike u osnovoj
terapiji RA. Zaključak: Učestalost AH i kardiovaskularnih bolesti
u bolesnika s RA starije životne dobi je visoka. Najčešće korišteni
lijekovi za RA u hipertoničara su glukokortikoidi i DMARD.
Najčešće korišteni antihipertenzivi u našoj populaciji bolesnika
s RA su ACEI ili ARB, što je u skladu je s preporukama NICE iz
2006. godine.
HINEKA No. 25
Prema saznanjima Centra za kontrolu bolesti (SAD), najveći
porast incidencije tzv. ESRD (eng. End Stage Renal Disease) u
razdoblju od 2000-2007, zabilježen je za hipertenzivnu nefropatiju i iznosi cak 8%, dok je za dijabetičku nefropatiju porast
manji od 1%, a incidencija ESRD u sklopu kroničnog glomerulonefritisa je u padu. Cilj ovog rada jest prikazati bolesnike mlađe
od 55 godina s novootkrivenom bubrežnom insuficijencijencijom od 3 do 5 stadija, a bez podataka o ranijoj šećernoj bolesti
i drugoj bubrežnoj bolesti, koji su obrađeni unutar Zavoda za
nefrologiju i dijalizu Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” od
01/2012- 07/2013. U razdoblju od 18 mjeseci hospitalizirano je
14 bolesnika koji su ispunjavali kriterije. Medijan dobi je iznosio 45,5 godina, najmlađi bolesnik je imao 29 godina, najstariji
53 godine. 71% bolesnika su bili muškarci, a 28% žene. 72%
bolesnika nije od ranije znalo za arterijsku hipertenziju. Kod
prijema je 42% bolesnika imalo klirens kreatinina manji od 15
ml/min/1.73m2. U 50% bolesnika biopsijom bubrega je utvrđena je hipertenzivna nefropatija kao uzrok kronične bubrežne
bolesti. 43% bolesnika je liječeno akutnom hemodijalizom. Kod
66% njih je ostala potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije
zbog terminalnog zatajenja bubrega. Kod 33% bolesnika je došlo
do djelomičnog oporavka bubrežne funkcije do stadija koje ne
zahtijeva nadomještanje. Rezultati ove retrospektivne studije
upozoravaju na činjenicu da je neprepoznata i neliječena arterijska hipertenzija vodeći uzrok kronične bubrežne insuficijencije
u mlađoj životnoj dobi. Rano prepoznavanje i kontrola hipertenzije kao vodećeg faktora rizika morala bi se provoditi aktivnije
već kod osoba mlađe životne dobi s ciljem sprečavanja nastanka
i progresije kronične bubrežne bolesti.
19
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
11. KONTINUIRANO AMBULATORNO
MJERENJE ARTERIJSKOG TLAKA
KOD HIPERTONIČARA SA ŠEĆERNOM
BOLESTI-PRELIMINARNI REZULTATI
1
2
1
1
J. Josipović ; D. Marinac ; D. Katičić ; D. Detelić ; D. Pavlović
1
1
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb,
Republika Hrvatska
2
Dom zdravlja PGZ, Rijeka, Rab
KMAT (kontinuirano ambulatorno mjerenje krvnog tlaka)
je korisna metoda u dijagnostici i upravljanju arterijske hipertenzije i bolji predskazatelj budućih kardiovaskularnih događaja u usporedbi sa konvencionalnim ambulantnim mjerenjem AT
(arterijskog tlaka). Unatoč potencijalnoj korisnosti KMAT još
uvijek nije dovoljno zastupljen u svakodnevnoj kliničkoj praksi, uglavnom zbog pomanjkanja znanja te nedostupnosti aparata. Cilj ovog preliminarnog istraživanja jest odrediti kontrolu hipertenzije kao i karakteristični dnevni ritam AT kod pacijenata
iz našeg centra koji su uključeni u “HRKMAT” Studiju- Hrvatski
registar kontinuiranih mjerača tlaka. Iako pacijenti uključeni u ovu studiju imaju višestruke faktore rizika za kardiovaskularne bolesti, u ovom članku smo analizirali razlike između hipertenzivnih dijabetičara (N=20) i nedijabetičara (N=57).
KMAT je učinjeno sa automatiziranim oscilometrijskim uređajem Mobil-O-Graph NG Vers.20. Prosječni ambulantni krvni
tlak je bio 139/90 mmHg, a srednji 24-satni krvni tlak 130/82
mmHg. Većina hipertenzivnih bolesnika je uzimala antihipertenzivne lijekove (79,2%). Dijabetičari su imali viši sistolički, ali
niži dijastolički tlak. Nije bilo statistički značajne razlike u “dipping”statusu, ali zamijećen je raniji jutarnji porast AT kod dijabetičara s noćnim porastom tlaka u odnosu na nedijabetičare s
noćnim porastom tlaka. Iako nismo našli statistički značajanu
razliku “hipertenzija bijelog ogrtača” je bila češća kod dijabetičara, a samo dvoje pacijenta je imalo maskiranu hipertenziju. Ovo
su preliminarni rezultati KMAT-a iz našeg centra i HRKMAT registra. Više vrijednijih podataka i rezultata se očeukuje iz glavne
HRKMAT baze podataka.
20
12. RENAL SYMPATHETIC NERVE
DENERVATION IN UNIVERSITY
HOSPITAL DUBRAVA
T. Katić 1; B. Brkljačić 2; J. Ćurić 2; B. Božić 1; I. Durlen 1; D. Cvetko 2; I.
Horvatić 1; K. Galešić 1
1
Zavod za nefrologiju i dijalizu, Klinika za unutarnje bolesti, Klinicka
bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
2
Zavod za dijagnosticku i intervencijsku radiologiju, Klinicka bolnica
Dubrava, Zagreb, Hrvatska
INTRODUCTION: Renal sympathetic nerve denervation
(RDN) is minimally invasive endovascular catheter based procedure using radiofrequency ablation pulses to selected points in
vascular wall of renal arteries, thus targeting and reducing renal
sympathetic afferent and efferent activity. RDN is indicated in
resistant arterial hypertension, and shows promising results in
clinical trials, as well as satisfactory safety profile.
MATERIAL AND METHODS: First Renal denervation
(RDN) in our centre was performed in April 2012. Since then,
9 patients underwent the treatment, and preparations are being
made for upcoming treatment of 10th patient. According to
established criteria, 7 out of 9 patients can be identified as responders. The response rate of 77%, up to now, coincides with the
results and statistics from other centres. First non-responding
patient was not compliant with pharmacological therapy and
did not attend controls, so was lost to follow-up and statistics.
In second patient who was non-responder, the obvious cause is
not evident by now. Our statistics was performed for group of 7
responding patients (5 F, 2 M). Their age ranges from 42 to 65
years (mean 56.3).
RESULTS: In observed group of patients, statistical data
(measurements) were obtained from 24-hour continued blood
pressure monitoring, before and averagely one month after
the procedure. Observing the median parameter, difference in
pre and post average 24-hour systolic BP was 27 mmHg, and
pre and post average 24-hour diastolic BP was 19 mmHg. We
particularly noticed the expressed dropp of peak or maximum
systolic and diastolic measurements. For example, maximum
systolic median was 205 mmHg, and after the treatment it was
164 mmHg. In conclusion, Wilcoxon signed ranks test confirms
statistically significant lowering of all blood pressure parameters
(measurements) in 24-hour continued blood pressure monitoring, p= 0.018 for all. According to published results and data in
this domain, we expect even better results with time. After the
treatment, we tend not to reduce considerably the number and
dosage of antihypertensive drugs, prefering the gradual reduction combined with regular controls. It is important to emphasize
that there was no minor or major immediate or delayed complication associated with the procedure.
CONCLUSION: The record of our experiences indicates that
the RDN procedure is safe and effective non-pharmacological
treatment for resistant arterial hypertension.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
13. RAZLIKE TLAKA PULSA I
ARTERIJSKOG TLAKA U BOLESNIKA
TIJEKOM HEMODIJALIZE
14. INTERAKCIJA ANTIHIPERTENZIVA
S ČESTO PRIMJENJIVANIM
ANTIBIOTICIMA
D. Klarić 1; B. Franov 2
R. Likić 1
1
1
Odjsek za nefrologiju i Centar za dijalizu, Opća bolnica Zadar, Zadar,
Hrvatska
2
Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska
Hipertenzija (HT) je visokoprevalentna kod bolesnika na
hemodijalizi (HD). Postoje poveznice između HT i kardiovaskularnih (KVB) bolesti. Različit je utjecaj sistoličkog arterijskog
tlaka (SAP), srednjeg arterijskog tlaka (MAP) i tlaka pulsa (PP)
na ishod bolesnika liječenih HD. Cilj je pokazati razliku PP,
SAP kod bolesnika na HD (mjereni prije i poslije HD) te njihov
značaj u dijabetesu, volumenu donesene (TT1) i oduzete težine
(TT2), vrijednosti PTH i Ca×P. Ispitanici: 80 pacijenata na kron.
HD s diurezom manjom od 500 ml prosječne dobi 71.9 godina
(37-86), trajanje dijalize 38.5 mj. (3-182), s dijabetesom 44(55%)
bolesnika. PP=SBP-DBP, a srednji arterijski tlak MAP =1/3(SBPDBP)+DBP. Tlak je mjeren brahijalnom metodom, vrijednosti
su računate na osnovi prosjeka, 14 postupaka u 1 mjesecu i to za
PP, SBP, DBP, MAP, TT1, TT2. PTH i Ca×P uzeti su 3. dan nakon
HD. Bioimpedanca i 24- satni Holter tlaka korišteni su u podgrupi bolesnika gdje se pokušala optimizirati težina. Rezultati i
rasprava. Prosječne vrijednosti SBP prije HD bile su 129 mmHg,
a poslije 128, tlak je padao za 0,97%, kod dijabetičara za 1,04%.
Prosječni DBP 76.04 mmHg prije HD, nakon 74,97 ili 1,41%
manje, dok je kod dijabetičara pad bio poslije HD za 1,94%. Tlak
pulsa prije HD 53.48, a poslije 0,34 % manje. Kod dijabetičara PP
je bio za 0,21% viši. Volumen TT1 bio je 1,90 kg,TT2 je 2,14 kg,
kod dijabetičara TT1 1,99, TT2 je 2,07 kg. Mjesečna vrijednost
Ca×P=3,77 mmol/l, PTH 46,3 pmo/l. Povećani volumen, poremećeni metabolizam Ca, P, PTH, upala, hiperlipidemija, anemija, simpatikus, RAS doprinose razvoju HT i krutosti krvne žile
na osnovi njenih strukturalnih promjena. Neki od ovih čimbenika mogu biti i neovisno štetni za KVB. Pacijenti s manjim vrijednostima SBP i manjim rasponima imaju veći mortalitet kao i
pacijenti s višim vrijednostima PP. Kod HD pacijenata najidealnije bi bilo sniziti SBP i tako smanjiti PP koji je neovisni faktor
rizika. Pitanje je koje su vrijednosti SBP te PP optimalne kod bolesnika na HD, što je za bolesnika prognostički povoljnije. Ako
smanjenje SBP dovodi do povećanja PP koji je determinirani rizični pokazatelj, da li su visoko normalne vrijednosti RR-a onda
i optimalne. Zaključno, iako je zabilježen porast PP u tek malom
postotku nakon HD i to samo kod dijabetičara nije bilo značajne
korelacije s volumenom (TT1,TT2), Ca×P i PTH. Kod HD bolesnika, a pogotovo s dijabetesom teorija «što niže to bolje» je dokazano opasna, što govore i nove smjernice.
HINEKA No. 25
Zavod za kliničku farmakologiju, Klinika za unutrašnje bolesti, KBC
Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Postoje brojne interakcije među kardiovaskularnim i lijekovima za arterijsku hipertenziju. Mnoge od njih odvijaju se na
nivou citokrom P450 (CYP) sustava i mogu uključivati antiaritmike, beta blokatore, blokatore kalcijevih kanala i angiotenzin
receptor blokatore (ARB). U izlaganju će se ukazati na moguće
interakcije između diuretika i ACE inhibitora, ARB ili ACE
inhibitora i sulfometoksazola s trimetoprimom, makrolida i blokatora kalcijevih kanala, digoksina i makrolidnih antimikrobnih
lijekova, diuretika Henleove petlje i ACE inhibitora i litija, nesteroidnih antireumatika i antihipertenziva. Dodatno, prikazati
će se ukratko interakcije biljnih preparata i antihipertenzivnih
lijekova, češće nuspojave kombinacija antihipertenziva, kao i načini za učinkovitu elektronsku provjeru potencijala za interakciju
između lijekova koje pacijent uzima.
21
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
15. MR RENALNIH ARTERIJA, BUBREGA
I NADBUBREŽNIH ŽLIJEZDA U
OBRADI BOLESNIKA SA SUMNJOM
NA SEKUNDARNU HIPERTENZIJUINICIJALNI REZULTATI
16. PARAMETRI METABOLIČKOG
SINDROMA KOD PREHIPERTENZIVNIH
MUŠKARACA I ŽENA
P.Medaković 1; J.Lukenda 2; M.Jukić 3
1
1
Odjel radiologije, Poliklinika Sunce Split, Split, RH
Odjel za internu medicinu, Odsjek za kardiologiju, OB Dubrovnik,
RH
3
Odjel za internu medicinu-kardiologija, Poliklinika Sunce, Zagreb,
RH
2
CILJ: U dijagnostici sekundarne hipertenzije koristi se laboratorijska obrada, Doppler renalnih arterija, CT nadbubrega
i bubrega. Doppler renalnih arterija često je nepouzdan zbog
čimbenika kao što su adipozitet pacijenata, neadekvatno zadržavanje daha, meteorizam crijeva, nepripremljenost pacijenata i
sl. S druge strane ultrazvukom je teško vizualizirati nadbubrežne
žlijezde. CT nadbubrega i bubrega + CT angiografija renalnih
arterija zahtijeva višefazno snimanje ionizirajućim zračenjem
uz primjenu jodnog kontrastnog sredstva. Zbog velikog broja
bolesnika sa RH i relativno komplicirane biokemijske i djelomično nepouzdane radiološke obrade bolesnici su u praksi često
nedostatno obrađeni. Stoga smo razvili morfološku analizu magnetskom rezonancijom (MR) koja bi selekcionirala bolesnike sa
RH za dalju obradu.
MATERIJALI I METODE: U vremenskom periodu od 16
mjeseci kod 35 pacijenata je učinjen MR renalnih arterija, nadbubrežnih žlijezdi i bubrega. 31 pacijent s rezistentnom hipertenzijom i 4 pacijenta s novootkrivenom hipertenzijom u dobi
ispod 35 godina. Prosječna dob bila je 50.7 ± 12.4 godine (28-64
godine). Bolesnici sa RH liječeni su sa prosječno 3.3 antihipertenziva uz krvni tlak viši od 160/100 mmHg.
REZULTATI: Morfološkom analizom kod 100% bolesnika
odlično su prikazana ishodišta i lumeni bubrežnih arterija kao
i nadbubrežne žlijezde. Kod 33 bolesnika nalaz nadbubrežnih
žlijezda bio je uredan. Kod 2 bolesnika nađeni su adenomi u lijevoj nadbubrežnoj žlijezdi, kod jednog promjera 5 mm i drugog
2 adenoma 8 i 10 mm. Kod oba bolesnika nastavljena je obrada
i dokazan hiperaldosteronizam. Kod 34 bolesnika nalaz renalnih arterija bio je uredan. Kod 1 bolesnika nađena je značajna
stenoza lijeve renalne arterije na nekontrastnoj renalnoj MR
angiografiji koja je neposredno nakon na kontrastnoj renalnoj
MR angiografiji potvrđena.
ZAKLJUČAK: Ovim preliminarnim istraživanjem pokazano
je da postoji moguća značajna uloga ovog MR protokola nativnog snimanja renalnih arterija, bubrega i nadbubrežnih žlijezda,
bez ionizirajućeg zračenja i kratkog trajanja (9 minuta), u obradi
bolesnika sa sumnjom na sekundarnu hipertenziju.
22
M. Fištrek Prlić 1; S. Karanović 1; I. Pećin 2; Ž. Dika 1; M. Laganović 1; I.
Vuković Lela 1; M. Fuček 3; V. Premužić 1; A. Vrdoljak 1; B. Jelaković 1
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju, KBC Rebro, Zagreb,
Hrvatska
2
Zavod za bolesti metabolizma, KBC Rebro, Zagreb, Hrvatska
3
Klinički zavod za lab. dijagnostiku, KBC Rebro, Zagreb, Hrvatska
Cilj: Prehipertenzija je stanje koje je karakterizirano povišenim kardiovaskularnim rizikom. Naš cilj bio je analizirati parametre metaboličkog sindroma u prehipertenzivnih muškaraca i
žena.
Ispitanici i metode: Uključeno je 689 osoba (409 žena i 280
muškaraca). Pri fizikalnom pregledu izmjereni su krvni tlak
(KT) i srčana frekvencija (FR) prema ESH smjernicama. Iz
uzoraka krvi određena je glukoza (GUK), inzulin, lipidi, hsCRP,
aldosteron, kalij, broj leukocita (L) i hematokrit. Izmjeren je
opseg struka, određen je HOMA indeks i BMI. Ispitanici su bili
podijeljeni u tri skupine prema krvnom tlaku - skupina I - optimalan krvni tlak (<= 120/80 mmHg), skupina II-prehipertenzija
(130-138/80-85 mmHg), skupina III- I. stupanj hipertenzije (140
-159/90-99mmHg). Svaka skupina je podijeljena i prema spolu.
Rezultati: bilo je 209 prehipertenzivnih ispitanika (115 muškaraca i 94 žene). Nije bilo razlike u dobi između muškaraca i žena.
Nismo našli ni značajne razlike u vrijednostima GUK-a, razini
inzulina, HOMA indeksu, broju leukocita, hsCRP-u, aldosteronu, kaliju i srčanoj frekvenciji između muškaraca i žena (p>0.05).
Međutim, prehipertenzivni muškarci imali su značajno veće
vrijednosti BMI-a, opsega struka, hematokrita, ukupnog kolesterola, LDL-a, triglicerida te niže vrijednosti HDL-a (p <0.05).
Zaključak: visceralna pretilost i dislipidemija češće su prisutne
u prehipertenzivnih muškaraca. Nema razlike u drugim promatranim parametrima metaboličkog sindroma između ispitanika
u ovoj skupini. Naši rezultati ukazuju na različita obilježja prehipertenzivnih muškaraca i žena koja bi mogla odrediti daljnji
klinički tijek.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
17. RAZLIKE U BUBREŽNOJ FUNKCIJI
IZMEĐU PREHIPERTENZIVNIH
MUŠKARACA I ŽENA
M. Fištrek Prlić 1; S. Karanović 1; I. Pećin 2; M. Laganović 1; V. Premužić 1; A.
Vrdoljak 1; M. Fuček 3; M. Abramović Barić 4; V. Matijević 5; B. Jelaković 1
1
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju, KBC Rebro, Zagreb,
Hrvatska
2
Zavod za bolesti metabolizma, KBC Rebro, Zagreb, Hrvatska
3
Klinički zavod za lab. dijagnostiku, KBC Rebro, Zagreb, Hrvatska
4
Ordinacija obiteljske medicine, Bebrina, Hrvatska
5
Ordinacija obiteljske medicine, Slavonski Kobaš, Hrvatska
Cilj: prehipertenzija je stanje povezano s povećanim rizikom
razvoja bolesti srca i krvnih žila te bubrega. Naš cilj bio je analizirati parametre bubrežne funkcije u prehipertenzivnih muškaraca
i žena.
Ispitanici i metode: u ispitivanje je uključeno 689 osoba (409
žena i 280 muškaraca). Krvni tlak (KT) i frekvencija srca (FR)
mjereni su prema ESH smjernicama. Uzeti su uzorci krvi su
radi određivanja glukoze (GUK), inzulina, kreatinina i lipida.
Također su uzeti uzorci urina (određen je albumin, alfa1 mikroglobulin, natrij), a potom su određeni omjeri (alfa1mikroglobulin/kreatinin - A1KR i albumin/ kreatinin - AKR). Izračunata je
glomerularna filtracija (eGRF-MDRD), HOMA indeks te BMI.
Učinjen je ultrazvučni pregled bubrega. Ispitanici su podijeljeni
u tri skupine prema KT - skupina I - optimalan KT (<= 120/80
mmHg), skupina II-prehipertenzija (130-138/80-85 mmHg),
skupina III- 1. stupanj hipertenzije (140-159 / 90-99mmHg).
Rezultati: 209 ispitanika je bilo prehipertenzivno (115 muškaraca i 94 žene). Nije bilo značajne razlike u dobi, GUK-u, HOMA
indeksu i srčanoj frekvenciji između muškaraca i žena (p> 0.05).
Međutim, prehipertenzivni muškarci imali su značajno više vrijednosti ukupnog kolesterola, LDL-a i triglicerida (p<0.05). Nije
bilo razlike u A1KR omjeru i albuminuriji između muškaraca i
žena (p> 0.05). Međutim, žene su imale veće vrijednosti AKR i
niže vrijednosti eGFR (p<0.05). Prehipertenzivni muškarci imali
su veću natriuriju od žena.
Zaključak: Uočene razlike u eGFR i ACR između muškaraca
i žena mogu ukazivati na raniji razvoj bubrežnog oštećenja u
žena. Međutim, vrijedost AKR u žena može biti viša zbog nižih
vrijednosti kreatinina u urinu, dok MDRD jednadžba vjerojatno
podcjenjuje eGFR. Spomenute bi utjecaje trebalo uzeti u obzir
ne samo u istraživanju, već i u svakodnevnom kliničkom radu.
HINEKA No. 25
18. PROCJENA RAZINE STRESA KOD
LIJEČNIKA SPECIJALISTA INTERNE
MEDICINE I KIRURGIJE, PROFESORA
SREDNJIH ŠKOLA I ČASNIH SESTARA
D. Mihaljević 1; M. Lovrić 2; I. Mišić 2; D. Lončarić 2
1
Odjel za nefrologiju,Klinički bolnički centar Osijek,Osijek,Republika
Hrvatska
2
Medicinski fakultet Osijek,Osijek,Republika Hrvatska
Stres na radnom mjestu već cijelo desetljeće predstavlja globalni javnozdravstveni problem, jedan je od najvećih uzroka
profesionalnih bolesti i bolovanja u svijetu te je među vodećim
gospodarskim problemima razvijenih zemalja. Na godišnjoj
razini uzrokuje gubitak od milijun radnih dana, odnosno
50% od svih izgubljenih, a što iznosi 20 milijardi eura. Osim
toga, odgovoran je za 5 milijuna nesreća na poslu. Cilj rada:
Istraživanjem se htjelo pokazati postoji li razlika u razini stresa
između liječnika,profesora i časnih sestara, te kako razina stresa
utječe na zdravlje ispitanika. Metode: Podaci su dobiveni pomoću upitnika,” Upitnik općih podataka i životnih navika”, “Upitnik
o razini stresa na radnome mjestu”. Rezultati: Istraživanje je
provedno u Kliničkom bolničkom centru Osijek, u Ekonomskoj
i Medicinskoj školi u Osijeku, II. i III. gimnaziji u Osijeku, te
samostanu za časne sestre u Osijeku i Đakovu.U istraživanju je
sudjelovalo 68 liječnika specijalista kirurgije i interne medicine,
60 profesora i 60 časnih sestara. Prosječna dob liječnika je 45,19
± 10,00 godina, profesora 41 ± 9 godina, a časnih sestara također
41 ± 9 godina. Rezultati pokazuju da je razina stresa kod liječnika specijalista kirurgije i interne medicine niska do umjereno
visoka, kod časnih sestara vrlo niska do niska, a kod profesora
niska. Najčešći stresori na poslu kod liječnika su neadekvatni
radni prostor, neadekvatna osobna primanja i neadekvatna materijalna sredstva za rad. Najčešći stresori kod časnih sestara su
međuljudski odnosi i problemi vezani uz radno mjesto. Kod profesora je najčešći stresor međuljudski odnosi. Dobiveni rezultati
pokazuju da je indeks tjelesne težine (Body Mass Index) najveći
kod liječnika (25,9 kg/m2), nešto manji kod časnih sestara (25,4
kg/m2), a najmanji kod profesora (24 kg/m2). Zanimljiv je i
podatak da od 68 ispitanih liječnika, 1,6 % ima vrijednosti sistoličkoga krvnoga tlaka više od 160 mmHg, dok nijedan ispitivani
profesor ili časna sestra nema vrijednosti sistoličkoga krvnoga
tlaka više od 160 mmHg. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da
je najveća razina stresa kod liječnika (niska do umjereno visoka),
nešto manja kod profesora (niska), a najmanja kod časnih sestara
(vrlo niska do niska). Zanimljiv je i rezultat koji pokazuje da
liječnici, uz to što su izloženi većoj razini stresa od druge dvije
profesije, imaju i više vrijednosti sistoličkoga krvnoga tlaka i više
vrijednosti indeksa tjelesna težine.
23
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
19. UPOTREBA ANGIOTENZIN INHIBITORA
I BLOKATORA ANGIOTENZINSKIH
RECEPTORA U RANOM PERIODU
NAKON TRANSPLANTACIJE BUBREGA
L. Orlić; I. Mikolašević; B. Sladoje Martinović; I. Bubić; M. Pavletić-Peršić;
S. Rački
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Prema sdašnjim preporukama upotreba inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitor) i i blokatora
angiotenzinskih receptora (ARB) u primatelja bubrežnog transplantata nije preporučljiva u ranom periodu nakon transplantacije. Cilj ovog rada bio je procijeniti učinkovitost i sigurnost
rane (u prvih šest mjeseci nakon transplantacije) u odnosu na
kasnu (nakon šest mjeseci od transplantacije) primjenu ACE
inhibitora ili ARB-a. Ispitivanu skupinu činilo je 108 bolesnika
sa bubrežnim transplantatom (50 muškaraca i 58 žena) koji su u
terapiji imali ACE inhibitor ili ARB u cilju kontrole krvnog tlaka.
Primatelji su bili podijeljeni u dvije skupine, prema vremenu
uvođenja ACE inhibitora ili ARB-a. Ranu skupinu činili su bolesnici kod kojih su ACE inhibitor ili ARB uveden u toku prvih
6 mjeseci nakon transplantacije, a kasnu skupinu oni kojima su
navedeni lijekovi uvedeni nakon 6 mjeseci od transplantacije.
Razlog za uvođenje ACE inhibitora ili ARBA u obje skupine bio
je neregulirani krvni tlak. U svakog bolesnika analizirani su: serumske vrijednosti kreatinina, kalija i hemoglobina, na početku
uvođenja terapije, te nakon jednog, tri, šest i dvanaest mjeseci. U
54 (50%) od 108 analiziranih bolesnika ACE inhibitori/ARB su
uvedeni u prvih šest mjeseci nakon transplantacije, a u najvećem
broju njih u prva tri mjeseca. (90,7%). U dodatnih 54 (50%) bolesnika ACE inhibitori / ARB su uvedeni nakon šest mjeseci od
transplantacije. Nije bilo statistički značajne razlike između dviju
skupina obzirom na dob, spol i trajanje dijalize prije transplantacije.Također nije bilo statistički značajne razlike u vrijednostima
serumskog kreatinina, hemoglobina i kalija između grupa na
početku uvođenja terapije. Analizirajući vrijednosti, serumskog
kreatinina hemoglobina i kalija tijekom dvanaest mjesci nije bilo
statistički značajne razlike između grupa, kao niti unutar iste
grupe. Nakon 12 mjeseci praćenja ciljne vrijednosti krvnog tlaka
postiglo je 14 (25,9%) u prvoj skupini bolesnika, a u drugoj 13
(24,1%) (p = NS).Prema našem iskustvu možemo zaključiti da
je rana primjena ACE inhibitora ili ARB nakon transplantacije
bubrega sigurna
24
20. PODCJENJUJEMO LI MASKIRANU
HIPERTENZIJU I KV RIZIK U BOLESNIKA
S AUTOIMUNIM BOLESTIMA?
I. Prkačin 1; D. Balenović 2; I. Horvat 2; A. Jurina 1; L. Šantek 1; D.
Kasumović 1; N. Dabo3
1
Klinika za internu medicinu, Klinička bolnica Merkur, Medicnski
fakultet, Zagreb, Hrvatska
2
Kardiologija, OB „Dr. I. Pedišić”, Sisak, Hrvatska
3
Privatna liječnička ordinacija opće medicine, otok Pag, Hrvatska
Cilj: Maskirana hipertenzija (mHA) je definirana normalnim
vrijednostima krvnog tlaka (KT) u kliničkim uvjetima, a kontinuiranim mjerenjem vrijednosti su >140/90mmHg. U ranijim
istraživanjima prevalencija mHA u općoj populaciji je 10-17%,
a incidencija kardiovaskularnih (KV) zbivanja viša u bolesnika
s mHA. Bolesnici s autoimunim bolestima (AIB) imaju veću
učestalost KV čimbenika rizika. Specifični čimbenici poput kronične upale i imune aktivacije rezultiraju oksidativnim stresom
koji u bubregu djeluje na mikrovaskularnu funkciju i time ima
direktan prohipertenzivni učinak. Ispitali smo kolika je prisutnost i prepoznatljivost hipertenzije (HA) u bolesnika s AIB uz
osvrt na incidenciju prehipertenzije (pHA) i mHA. Materijali i
metode: utvrdili smo postojanje ili odsutnost nekog oblika HA
među 105 ispitanika s jednom ili više AIB (M:Ž=16:89; dob
54,8±15,44 godina). HA je definirana kao RR≥140/90mmHg,
pHA kao RR=130-139/85-89 mmHg, a mHA kao HA prepoznata kontinuiranim mjerenjem KT. Analizirali smo laboratorijske
parametre koji pogoduju povećanju KV rizika.
Rezultati: u bolesnika s AIB (59% na imunosupresivnoj terapiji) bili su prisutni poznati KV čimbenici rizika (kolesterol 5,63±1,91mmol/L; LDL 3,42±2,52mmol/L; urati
412,5±163,55μmol/L; CRP 10,31±12,97mg/L). Glikemija je bila
dobro regulirana (5,68±1,12mmol/L). Anemiju je imalo 17%
bolesnika. HA je utvrđena u 40 (38%), pHA u 18 (17%) a mHA
u 46 od 105 (44%) bolesnika. Samo 1% bolesnika je bio normotenzivan. Bolesnici s HA su imali značajno nižu bubrežnu
funkciju(eGRF=36,49±41,05ml/min/1.73m²) i značajnu višu
proteinuriju (3,79±3,43g/L). Bolesnici s pHA i mHA su imali
bolju bubrežnu funkciju (eGFR=61,2 ±18,5ml/min/1.73m²)
s minimalnom proteinurijom (0,21g/L) ili bez proteinurije.
Najviše je bolesnika imalo SLE (55%), od kojih je 14% imalo
barem još jednu AIB (RA, Sy. Sjogren, celijakiju, ulcerozni kolitis, porfiriju, tireoiditis).
Zaključak: broj hipertoničara među bolesnicima s AIB je
podcijenjen. Najveći je broj bolesnika s mHA (44%), bitno veći
nego u općoj populaciji. Hipertoničari imaju značajno smanjenu
bubrežnu funkciju unatoč liječenju, dok bolesnici s mHA i pHA
imaju blago smanjenu bubrežnu funkciju. Kako kontrola KT u
dijabetičara i bubrežnih bolesnika značajno smanjuje KV rizik,
potebna su daljnja istraživanja o mHA u bolesnika s AIB kako
bismo spriječili ubrzani razvoj ateroskleroze i smanjili njihov
KV rizik.
Ključne riječi: maskirana hipertenzija, autoimuna bolest, kardiovaskularni rizik
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
21. ZNAČENJE RAZINE URINARNOG NGAL
I PROCJENE BUBREŽNE FUNKCIJE
U BOLESNIKA S REZISTENTNOM
HIPERTENZIJOM
1
2
2
1
3
Sekib Sokolović1
1
I. Prkačin ; M. Sikirica ; I. Ozvald ; G. Cavrić ; D. Balenović ; T. Bulum ;
Z. Flegar-Meštrić 2
1
Klinika za internu medicinu, Klinička bolnica Merkur, Medicnski
fakultet, Zagreb, Hrvatska
2
Klinika za medicinsku biokemiju i medicinski laboratorij, Klinička
bolnica Merkur, Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska
3
Kardiologija, OB „Dr. I. Pedisic”, Sisak, Hrvatska
Cilj: istražili smo povezanost razine urinarnog NGAL
(uNGAL) i učestalosti kronične bubrežne bolesti (KBB) u bolesnika s rezistentnom hipertenzijom (RH). Koristili smo dvije
metode: Modification of Diet in Renal Disease Study (MDRD)
i Chronic Kidney Disease Epidemiology Collaboration (CKDEPI) s formulama za određivanje glomerularne filtracije (eGFR)
bazirane na standardiziranom kreatininu. Dijagnoza RH postavlja se u bolesnika koji unatoč pridržavanju promjenama životnog
stila i uzimaju najmanje tri antihipertenzivna lijeka u punim
dozama (od kojih je jedan diuretik) ne postižu preporučene vrijednosti krvnog tlaka (KT)<140/90mm Hg. Prevalencija RH nije
poznata niti je poznata učestalost KBB u toj skupini bolesnika.
Materijali i metode: u populaciji 50 bolesnika (M:F=24:26;
dob=64 (25-89) godina) iz Registra RH Kliničke bolnice Merkur
(uz odobrenje Etičkog povjerenstva) utvrdili smo RH Holterom
tlaka (KT=145-220/90-120mmHg). Odredili smo koncentraciju serumskog kreatinina analitičkom metodom sljedivom do
referentne IDMS metode, akreditiranom prema normi HRN
EN ISO 15189, te usporedili dobivene vrijednosti. Primjenom
MDRD i CKD-EPI formula odredili smo eGFR i prema vrijednostima procijenili stupanj KBB. Razina uNGAL je određena u
40 bolesnika CMIA metodom (chemiluminescent microparticle
immunoassay method, Abbott Diagnostics), referentna razina je
bila <132 μg/L. Rezultati su uspoređeni s parametrima bubrežne
funkcije.
Rezultati: nije bilo značajne razlike između metoda određivanja eGFR (prosječna eGFR=51±16 ml/min/1.73m2). I i II
stupanj KBB (eGFR≥60 ml/min/1.73m2) imalo je 60% bolesnika
(M:F=17:14). 20% je imalo III stupanj (M:F=3:8), 14% IV stupanj (M:F=3:4) a 7% V stupanj KBB. Prosječna razina uNGAL
bila je 47,2 μg/L (9,5-444,6), a više vrijednosti su bile samo
kod bolesnika koji su u prošlosti imali akutnu ozljedu bubrega
(AKIp) i to u 7 bolesnika s eGFR<60 ml/min/1.73m2 je bila 136
μg/L (40,3-446,6), a u 2 bolesnika s eGFR≥60 ml/min/1.73m2 je
bila 188,8 μg/L (26,2-350,9).
Zaključak: standardizacija određivanja koncentracije serumskog kreatinina omogućuje pouzdanu rutinsku procjenu eGFR i
stupnja KBB. Kako nije bilo značajne razlike u rezultatima pouzdano je koristiti jednu od dviju preporučenih metoda (MDRD ili
CKD-EPI). Mjerenjem razine uNGAL u bolesnika s RH možemo
povezati mehanizme perzistentne bubrežne ozljede nakon AKIp
i predvidjeti razvoj KBB.
Ključne riječi: akutna ozljeda bubrega, kronična bubrežna
bolest, rezistentna hipertenzija, uNGAL
HINEKA No. 25
22. PRIMJENA RUČNOG DERMATOSKOPA
U KAPILAROSKOPIJI POREMEĆAJA
ARTERIJSKE HIPERTENZIJE
Klinika za bolesti srca i reumatizam, KCU Sarajevo, Bosna i
Hercegovina
Kapilaroskopija je metoda u dijagnostici poremećaja mikrocirkulacije koja se temelji na primjeni posebno dizajniranih aparata
– kapilaroskopa, metodom koji se izvodi na bazi nokatne ploče.
Značaj ove metode je u ranom otkrivanju poremećaja mikrocirkulacije u sklopu arterijske hipertenzije. Osim u arterijskoj
hipertenziji, poremećaj mikrocirkulacije može se procjenjivati
dermatoskopom i kod diabetes mellitusa, fenomena Raynaud,
pojedinih autoimunih bolesti kao sto su difuzna sistemska
skleroza i dermatomiozitis te u plućnoj hipertenziji. Stupanj
kapilaroskopskih promjena procjenjuje se od 0-4, od normalnog
nalaza do najtežih promjena u smislu detekcije rijetkih kapiranih petlji (slika pustinje) Obzirom da mnogi centri nemaju
specijalizovane kapilaroskope, kapilari se mogu objektivizirati i
dermatoskopom koji koriste dermatolozi u svakodnevnoj praksi.
Prednost dermatoskopa nad specijaliziranim kapilaroskopom je
u brzoj i jednostavnijoj primjeni. U našem ispitivanju koristili
smo najnoviji Dermatoskop DL3 sa polarizovanim fokusiranim
svjetlom. Našim pilot ispitivanjem observirali smo smanjen broj
kapilarnih petlji te morfološke promjene istih u vidu izduženih
zadebljalih kapilara u pacijenata sa arterijskom hipertenzijom.
Kod težih oblika arterijske hipertenzije sa uznapredovalom
arteriosklerozom obzerviraju se prošireni i tortuozni kapiri sa
pojedinačnim mikrohemoragijama.
ZAKLJUČAK: Rezultati ručnog dermatoskopa su komparativni sa rezultatima specifičnog kapilaroskopa. Njihova prednost
je u jednostavnosti i brzini dijagnostičkog procjenjivanja.
25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
23. UTJECAJ AKUTNOG I KRONIČNOG
STRESA NA KRVNI TLAK
V. Klarić 1; D. Klaric 2
1
Odjel za psihijatriju, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska
Odjsek za nefrologiju i Centar za dijalizu, Opća bolnica Zadar, Zadar,
Hrvatska
2
UVOD Stres je fizička i psihička reakcija organizma na štetne
čimbenike. Trajanjem akutnog stresa dolazi do kroničnog stresa
sa simptomoma: glavobolja, bolovi i ukočenost u vratu ili leđima, povišen krvni tlak (KT).
CILJ razmotriti utjecaj akutnog i kroničnog stresora na povišeni krvni tlak te utjecaj razgovora i psihoterapijskog suporta na
KT. Ispitanici i metode:Obrađeno je 80 bolesnika, 40 s akutnim
stresom, 40 s kroničnim kod kojih je stresor trajao jednu godinu
i više. Na početku razgovora u psihijatrijskoj ambulanti svakom
je bolesniku izmjeren KT (1. mjerenje). Razgovor je trajao 45-60
min. Nakon obavljenog razgovora svakom bolesniku je ponovno izmjeren KT (2. mjerenje). Mjerni instrument bio je živin
tlakomjer. Uzeti su bolesnici s akutnim ili kroničnim stresom.
Bolesnici s akutnim stresom nisu znali da imaju povišen KT, nisu
ga mjerili, nisu uzimali terapiju (ni psihijatrijsku ni antihipertenzivnu). Dio bolesnika u drugoj grupi (s kroničnim stresom) znali
su da imaju povišen KT i uzimali su terapiju, dok drugi dio bolesnika nije znao da ima povišen KT i nije uzimao terapiju za tlak.
REZULTATI Po MKB-10 u grupi bolesnika s akutnim stresom
najčešća je dijagnoza F43.0 82,5%. U grupi bolesnika s kroničnim stresom najčešća dijagnoza je F32 40% bolesnika. 14 ispitanika (35%) kroničnim stresom uzimali su antihipertenzivnu terapiju. Ispitanici s akutnim stresom nisu uzimali lijekove za tlak
jer nisu ni znali da imaju povišeni KT. Nakon razgovora sistolički tlak u akutnom stresu padao je u prosjeku za 25 mmHg ili
15,72%. Kod kroničnog stresa sistolički tlak padao je za 4 mmHg
ili 2%. Slično je bilo s dijastoličkim tlakom, srednjim arterijskim
tlakom i tlakom pulsa.
RASPRAVA Akutni stres ne bi smio prouzročiti kronične
promjene, ali stalna izloženost dovodi do morfoloških promjena preko specifičnih neurohumoralnih mehanizama. Kod bolesnika s kroničnim stresom vrijednosti krvnog tlaka su bile više
i manje su padale ili uopće nisu padale nakon razgovora. Tlak
pulsa kod bolesnika s kroničnim stresom jednak je u oba mjerenja, što jasno ide u prilog morfološkim promjenama kroničnog
stresa. U akutnom stresu sistolički tlak nakon razgovora bio je
značajno niži (15.72% u odnosu na 1. mjerenje). Razgovorom se
pomaže da se adekvatnije nosi s teškim situacijama. Simpatički
živčani sustav privremeno može povisiti KT ako se organizam
nalazi u stresu.
ZAKLJUČAK Rano otkrivanje stresa i njegovo eliminiranje
dovodi do smanjenja nastanka definitivnih promjena.
26
24. UTJECAJ URIČNE KISELINE NA
ARTERIJSKI TLAK KOD MLADIH
ODRASLIH MUŠKARACA ROĐENIH
NAKON INTRAUTERINOG ZASTOJA U
RASTU
I. Vuković Lela 1; M. Laganović 1; V. Premužić 1; M. Vrkić Kirchmajer 2; T.
Željković-Vrkić 1; J. Kos 1; S. Karanović 1; Lj. Fodor 1; Ž. Dika 1; B. Jelaković 1
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
tranplantaciju, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska
2
Klinika za bolesti srca i krvnih žila, KBC Zagreb,
Zagreb, Hrvatska
1
Cilj: Intrauterini zastoj u rastu (IUGR) je povezan s povećanom
incidencijom kardiovaskularnih bolesti (KV) kasnije u životu.
Budući da povišena razina urične kiseline (UK) u serumu korelira s vaskularnom disfunkcijom i hipertenzijom, naš cilj je bio
istražiti utječe li razina urične kiseline na arterijski tlak (AT) i
vaskularnu funkciju u mladih muškaraca rođenih nakon IUGR.
Ispitanici i metode: Uključeno je 95 zdravih muškaraca
(21.0+0.89 godina) rođenih ispod 10. percentile porodne težine
za gestacijsku dob (SGA) i 90 zdravih muškaraca (21.5+1.02 godina) sa normalnim intrauterinim razvojem (AGA). Podaci o trudnoći i porodu dobiveni su iz registara poroda. Antropometrijski
parametri, ambulantni i 24h arterijski tlak (AT), glukoza na
tašte, profil lipida, eGFR, debljina intime – medije karotide
(cIMT), brzina širenja pulsnog vala (PWV), centralni arterijski tlak (cAT) kao i indeks augmentacije (Aix) izmjereni su kod
svih sudionika. Hiperuricemija je definirana vrijednostima UK
>380 μmol/L.
Rezultati: SGA ispitanici su imali više vrijednosti UK u usporedbi s AGA (342.5 vs. 308.7; p<0.001). SGA ispitanici s hiperuricemijom su imali viši BMI, opseg struka (p<0.001), ambulanti sistolički AT (p=0,047), cAT(p=0,016), veću varijabilnost
AT (p=0.021), nižu eGFR (p=0,007) kao i češće dislipidemiju
(p<0.001) što nije bio slučaj kod kontrolne skupine. Nije bilo razlike u cIMT, Aix, PWV između skupina. Utvrđena je pozitivna
korelacija između UK i BMI, OS kod obje skupine, te negativna
korelacija s eGFR (<0,001) u SGA skupini. Kod SGA ispitanika
koji su prerano rođeni UK je pozitivno korelirala s varijabilnosti
AT (p=0,003), cIMT (p=0,016) i negativno s porodnom težinom
(p=0,009). U multiploj regresijskoj analizi BMI je bio ključan u
determinaciji sistoličkog AT (ß=0,427, p<0,001).
Zaključak: Naši rezultati potvrđuju grupiranje KV čimbenika
rizika kod mladih odraslih muškaraca s povišenom razinom UK
rođenih nakon IUGR. Nisu ustanovljene razlike u vaskularnoj
funkciji prema vrijednostima UK. Međutim, kod osoba rođenih
nakon IUGR primjećene su subkliničke promjene u karakteristikama AT uglavnom u visini i povećanoj varijabilnosti sistoličkog
AT što još više dolazi do izražaja u prerano rođenih IUGR osoba.
Navedeno može dijelom biti posljedica pojačane vazokonstrikcije kod IUGR ispitanika s povišenom razinom UK.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
25. PROCJENA RAZINE STRESA KOD
LIJEČNIKA, PROFESORA SREDNJIH
ŠKOLA I ČASNIH SESTARA
D. Lončarić 1; M. Lovrić 1; I. Mišić 1; D. Mihaljević 2
1
2
Medicinski fakultet,Osijek,Republika Hrvatska
Odjel za nefrologiju,KBC Osijek,Republika Hrvatska
26. IMPROVED LV DIASTOLIC FUNCTION
AND REDUCED LV MASS INDEX
FOLLOWING RENAL DENERVATION
ARE NOT ASSOCIATED WITH
BLOOD PRESSURE OR HEART RATE
REDUCTION
M. Kašner; D. Sinning; C. Tschöpe; M. Gross
Stres na radnom mjestu predstavlja globalni javnozdravstveni
problem, jedan je od najvećih uzroka profesionalnih bolesti i
bolovanja u svijetu te je među vodećim gospodarskim problemima razvijenih zemalja. Rezultati većine istraživanja pokazuju
da u zanimanja povezana s visokom razinom stresa spadaju
zanimanja u području obrazovanja, zdravstvene i socijalne skrbi
te rukovođenja.
Cilj rada: Istraživanjem se htjelo pokazati postoji li razlika u
razini stresa između tri zanimanja – liječnika, profesora i časnih
sestara i kako razina stresa utječe na zdravlje ispitanika. Metode:
Podaci su dobiveni pomoću upitnika” Upitnik općih podataka i
životnih navika”. Ispitanici: Istraživanje je provedno u Kliničkom
bolničkom centru Osijek, u Ekonomskoj i Medicinskoj školi, II.
i III. gimnaziji u Osijeku, te samostanu za časne sestre u Osijeku
i Đakovu. U istraživanju je sudjelovalo 68 liječnika specijalista
kirurgije i interne medicine, 60 profesora i 60 časnih sestara.
Rezultati: Rezultati pokazuju da je razina stresa kod liječnika
specijalista kirurgije i interne medicine niska do umjereno visoka, kod časnih sestara vrlo niska do niska, a kod profesora niska
do umjereno visoka. Najčešći stresori na poslu kod liječnika
su neadekvatni radni prostor, neadekvatna osobna primanja i
neadekvatna materijalna sredstva za rad. Najčešći stresori kod
časnih sestara su međuljudski odnosi i problemi vezani uz radno
mjesto. Kod profesora su najčešći stresori međuljudski odnosi.
Dobiveni rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna
razlika indeksa tjelesne mase (Body Mass Index) između ispitivanih skupina(p>0,05). Statistički značajna razlika ne postoji
i u vrijednostima sistoličkoga krvnoga tlaka između ispitivanih
skupina(p>0.05). Istraživanje je pokazalo da statistički značajne
razlike ima u broju pušača,nepušača i bivših pušača(p<0.05).
Statistički značajna razlika postoji i kod učestalosti bavljenja tjelovježbom i broju popijenih šalica kave na dan(p<0,05).
Zaključak: Istraživanje je pokazalo da je najveća razina stresa
kod liječnika, nešto manja kod profesora, a najmanja kod časnih
sestara. Razina stresa je čimbenik srčanožilnog rizika, radi čega
treba posvetiti pozornost specifičnoj prevenciiji ovisno o profesiji i radnom mjestu.
HINEKA No. 25
Department of Cardiology, Charite - CBF, Berlin, Germany
Background: Arterial hypertension leads to structural and
functional cardiac changes. Beside reduction of blood pressure
(BP) and heart rate (HR) renal sympathetic denervation (RDN)
improves diastolic function and decreases left-ventricular mass
(LVM). We aimed to investigate the relation between BP and
HR reduction and changes of LV diastolic function and LVM
after RDN in patients with resistant hypertension. Methods and
results: LV size, mass and function were evaluated by echocardiography before and 6 months after RDN in 42 patients with
resistant hypertension. The results were analyzed according to
the tertiles of systolic (S)BP and HR changes. In the I. tertile
SBP changed +2±3mmHg, in II. -16±1mmHg, and in III. -34±4
mmHg (p<0.001). HR was decreased by 9±4, 8±3 and 7±5 beats
per minute, respectively (p for interaction in regression analysis
0.364). However, LV mass index decreased similarly in all SBP
tertiles (LVMI -10.1±2.6, -6.3±3.8 and -5.1±1.6 g/m 2.7, p for interaction 0.677). LVMI decreased independent from HR reduction (p for interaction 0.384). Diastolic parameters E-wave mitral
flow deceleration time, intra-ventricular relaxation time and
E’-wave mitral annular velocity in tissue Doppler improved similarly in all tertiles of SBP and HR reduction. End-systolic wall
stress improved from 68.7±3.8 to 66.7±4.1 dynes/cm2 (p=0.704)
in the first, from 57.3±5.3 to 56.9±3.6 dynes/cm2 (p=0.788) in
the second, and from 70.1±5.6 to 55.7±3.8 dynes/cm2 (p=0.008)
in the third tertile of SBP reduction. Vascular compliance improved in a SBP-dependent fashion from 1.16±0.1 to 1.14±0.11
ml/mmHg (p=0.890) in the first, from 1.19±0.1 to 1.51±0.09 ml/
mmHg (p=0.007) in the second, and from 1.0±0.07 to 1.44±0.09
ml/mmHg (p<0.001) in the third tertile of SBP reduction.
Conclusion: LV hypertrophy and diastolic function improve
6 months after renal sympathetic denervation in patients with
resistant hypertension, independently from significant reductions in blood pressure. Echocardiographic characteristics of LV
hypertrophy regression do not correlate to tertiles of SBP and
HR reduction. These findings suggest the possibility of a direct
effect of sympathetic activity on cardiac hypertrophy and function that needs to be confirmed in larger prospective cohorts.
27
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
27. USPOREDBA OPĆE USTRAJNOSTI
PREMA TERAPIJI S USTRAJNOŠĆU
KOD OBOLJELIH OD ARTERIJSKE
HIPERTENZIJE
1
1
2
M. Leppee ; J. Culig ; M. Maric-Bajs ; B. Culig
1
1
Odjel za farmakoepidemiologiju, Zavod za javno zdravstvo Dr.
Andrija Štampar, Zagreb, Hrvatska
2
Služba za javno zdravstvo, Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija
Štampar, Zagreb, Hrvatska
S obzirom da postoji niz objektivnih i subjektivnih čimbenika
koji utječu na ustrajnost pacijenata pri uzimanju lijeka, željelo se
utvrditi odnosu između ukupne ustrajnosti i ustrajnosti osoba
koje koriste antihipertenzive. Upotrebljena je presječna metoda,
a istraživanje je provedeno putem upitnika. Od ukupno 635
anketiranih ispitanika liječenih od kroničnih bolesti, najveći
broj su bili liječeni, uz eventualne druge bolesti, od arterijske
hipertenzije (n=361; 56,9%). Broj ispitanika je rastao prema
starijim dobnim skupinama tako da je bilo gotovo dvije trećine
(64,7%) starijih od 55 godina. Broj starijih još je veći u skupini
ispitanika liječenih od arterijske hipertenzije, gdje oni čine tri
četvrtine (74,8%) svih liječenih. Unutar cjelokupne promatrane
populacije ispitanika (n=635) više je neustrajnih (n=370; 58,3%)
od ustrajnih (n=265; 41,7%). Kod osoba s arterijskom hipertenzijom kao glavni razlog neuzimanja lijeka velika većina ispitanika navodi zaborav (n=220; 60,9%). Slijedi činjenica da je lijek
potrošen (n=169; 46,8%) te činjenica da pacijent nije bio kod
kuće (n=163; 45,2%). Većina ispitanika liječenih od arterijske
hipertenzije (94,7%) je odgovorila da je sigurna da će liječenje
imati pozitivan utjecaj na njihovo zdravlje. Međutim, slično kao
i kod ukupnog broja ispitanika, neustrajni pacijenti u manjem
postotku od ustrajnih dijele mišljenje o pozitivnom utjecaju na
zdravlje (92,7%: 97,9%). Utvrdili smo kod ispitanika da se s dobi
lagano povećava stupanj ustrajnosti pa osobe starije od 65 godina života pokazuju nešto viši stupanj ustrajnosti od ostalih dobnih skupina, što je slučaj i kod osoba koje se liječe od arterijske
hipertenzije, ali ta razlika nije statistički značajna. Životna dob
pacijenata koji boluju od arterijske hipertenzije nema važnost
pri određivanju razloga neustrajnosti, tj. redoslijed tih razloga je
isti kod svih dobnih skupina iako bi bilo prirodno za očekivati
da će zaborav kao razlog neuzimanja lijeka biti učestaliji kod
starijih osoba. Pacijenti koji boluju od arterijske hipertenzije
trebali bi pokazivati iznadprosječnu ustrajnost s obzirom da
je hipertenzija bolest koju treba stalno držati pod kontrolom.
Međutim, u činjenici da su simptomi vrlo često slabo izraženi i
pacijenti nemaju subjektivnih poteškoća, leže i razlozi relativno
slabije ustrajnosti.
28
28. AKUTNI PANKREATITIS KAO
MANIFESTACIJA HIPERTENZIVNE
KRIZE
J. Kos1, M. Laganović1, T. Željković Vrkić1, M. Fištrek Prlić1, M. Ćorić2, N.
Rustemović3, B. Jelaković1
1
Zavod za arterijsku hipertenziju, nefrologiju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb,
2
Klinika za patologiju, KBC Zagreb
3
Zavod za gastroenterologiju, KBC Zagreb
Uvod: Hipertenzivne emergencije i maligna hipertenzija obično su praćeni zatajenjem bubrega, neurološkim simptomima,
anginom pektoris ili infarktom miokarda, zatajenjem srca i
edemom papile. Iznimno rijetko može biti zahvaćen i gastrointestinalni sustav što se prezentira kao akutni pankreatitis i/ili
ishemija crijeva.
Prikaz slučaja: Muškarac, 23. godine, bijelac, pretio, nepušač,
nije alkoholičar, primljen je u naš Zavod zbog neregulirane
hipertenzije i akutne renalne insuficijencije. Hipertoničar je
10-ak godina i ranijom obradom nije dokazano sekundarno porijeko hipertenzije. Bolesnik se prezentirao vrijednostima tlaka
210/120mmHg uz glavobolju i mučninu; u laboratorijskim nalazima bili su povišeni serumski kreatinin, amilaze i lipaze. MSCT
abdomena pokazao je znakove akutnog pankreatitisa. Učinjena
je biopsija bubrega i patohistološkom analizom verificirana je
značajna hijalina arterioskleroza, zadebljanje medije, fibroza
intime i fibrinoidna nekroza, segmentalna skleroza glomerula
i značajna intersticijska fibroza što je sve potvrđivalo dijagnozu
maligne hipertenzije. Pregledom očne pozadine verificirane su
hipertezivne promjene, a u EKG-u se evidentira hipertrofija lijeve klijetke. Bolesnik je liječen kominiranom antihipertenzivnom
terapijom urapidilom, torasemidom, nebivololom, nifedipinom
XL, moksonidinom i irbesartanom. Vrijednosti tlaka stabilizirale
su se oko 160/105mmHg uz regresiju bolova u abdomenu te normalizaciju većine laboratorijskih nalaza. Došlo je do nepotpunog
oporavka bubrežne funkcije, u periodu praćenja vrijednosti
serumskog kreatinina ostale su povišene unatoč stabilizaciji
arterijskog tlaka.
Zaključak: Za razliku od uobičajenih znakova i simptoma
maligne faze hipertenzije i/ili hipertenzivne krize, akutni pankreatitis rijetka je manifestacija i postoje tek izolirani prikazi
slučajeva u znanstvenoj literaturi. Klinički tijek našeg bolesnika
bio je karakteriziran naglim porastom arterijskog tlaka uz renalnu insuficijencijeu, retinalnu hemoragiju i akutni pankreatitis.
Mogući češći uzroci pankreatitisa su tijekom hospitalne evaluacije isključeni. Akutni pankreatitis u ovom bi slučaju mogao biti
posljedica ishemije pankreasa uzrokovane fibrinoidnom nekrozom arteriola tijekom akcelerirane faze hipertenzije, no također
doprinijeti su mogle i visoke doze diuretika koje je bolesnik
primao. Ovaj prikaz slučaja podsjeća nas na moguću različitu
kliničku prezentaciju hipertenzivne krize. Uz uobičajene manifestacije, trebalo bi imati na umu i mogućnost razvoja onih rjeđih
manifestacija, kao što je akutni pankreatitis.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
29. ARTERIJSKI TLAK I SRČANA
FREKVENCIJA U OSOBA ROĐENIH S
NISKOM PORODNOM TEŽINOM
V.Premužić, M. Laganović, I. Vuković Lela, T. Željković Vrkić, Lj. Fodor, A.
Vrdoljak, J. Kos, M. Fištrek Prlić, M. Živko, B. Jelaković
Zavod za Nefrologiju, arterijsku hipertenziju,, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu
Uvod: Osobe rođene s niskom porodnom težinom (SGA) u
odrasloj dobi imaju povećan rizik za nastanak hipertenzije te
povećan ukupni kardiovaskularni rizik. Postoji samo nekoliko
istraživanja o dnevnom kretanju arterijskog tlaka i srčanoj frekvenciji (HR) u SGA ispitanika. Cilj našeg rada je bio istražiti
moguće razlike u dnevnom kretanju arterijskog tlaka (AT) između SGA ispitanika i osoba rođenih s normalnom tjelesnom
težinom (AGA).
Ispitanici i metode: Uključili smo 95 zdravih SGA muškaraca (srednja dob 21.0+0.89) i 90 zdravih AGA muškaraca
(21.5+1.02). AT i HR su mjereni ambulantno slijedeći ESH/
ESC smjernice, te idući dan 24-satnim holterom tlaka (Spacelab
90207). Ispunjen je opširan upitnik te su izvađeni laboratorijski
nalazi. Antropometrijski podaci su prikupljeni iz povijesti bolesti. Varijabilnost AT je definirana pomoću standardne devijacije
(SD >15%) dippera (pad AT tijekom noći za 10-20%), non-dippera (pad AT tijekom noći za <10%), i ekstremnih dippera (pad
AT tijekom noći za >20%).
Rezultati: Iako smo našli povećane vrijednosti ambulatno
mjerenog sistoličkog tlaka (p=0.048) u SGA skupini ispitanika,
nije bilo značajnih razlika u vrijednostima izmjerenim 24-satnim holterom tlaka. Nađene su značajno više dnevne i noćne
vrijednosti HR (p=0.014) kao i varijabilnost AT (p=0.037) u SGA
skupini ispitanika. Nije bilo razlika u prevalenciji hipertenzije
(p=0.066), dippera (p=0.377), non-dippera (p=0.922) i ekstremnih dippera (p=0.024) između dvije skupine. SGA ispitanici
su imali niži BMI (p=0.027), no češće su bili pušači (p=0.002)
i manje fizički aktivni (p=0.035) uz niže vrijednosti bubrežne
funkcije (eGFR<100 ml/min)(p=0.017). Varijabilnost AT u SGA
skupine ispitanika je korelirala s HR, posebice noću (r=0.27
p=0.007).
Zaključak: Nije bilo značajnih razlika u prevalenciji hipertenzije ili cirkadijanom ritmu AT između dvije skupine ispitanika.
Međutim, opažena je malena abnormalnost regulacije AT preko
višeg ambulatnog AT te varijabilnosti AT u SGA skupini ispitanika uz značajnu korelaciju sa srčanom frekvencijom. Pojava
tih abnormalnosti je kompatibilna s ulogom hiperaktivnosti
simpatikusa vjerojatno uzrokovane subkliničkim bubrežnim
oštećenjem.
HINEKA No. 25
30. HIPERTENZIJA BIJELE KUTE
I MASKIRNA HIPERTENZIJA U
BOLESNIKA ROĐENIH S NISKOM
PORODNOM TEŽINOM
V. Premužić, M. Laganović, T. Željković Vrkić, I. Vuković Lela, S. Karanović,
A. Vrdoljak, J. Kos, M. Fištrek Prlić, M. Živko, L. Katalinić, B. Jelaković
Zavod za Nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Uvod: Hiperaktivnost simpatikusa može igrati značajnu ulogu
u nastanku arterijske hipertenzije (AT) u odrasloj dobi kod
osoba rođenih s niskom porodnom težinom (SGA). Cilj našeg
rada je bio istražiti da li SGA ispitanici imaju veću učestalost
hipertenzije bijele kute (WCE) ili maskirne hipertenzije (MH),
u odnosu na ispitanike rođene s normalnom tjelesnom težinom
(AGA).
Ispitanici i metode: Uključili smo 95 zdravih SGA muškaraca (srednja dob 21.0+0.89) i 90 zdravih AGA muškaraca
(21.5+1.02). AT i HR su mjereni ambulantno slijedeći ESH/
ESC smjernice, te idući dan 24-satnim holterom tlaka (Spacelab
90207). Ispunjen je opširan upitnik te su izvađeni laboratorijski
nalazi. Antropometrijski podaci su prikupljeni iz povijesti bolesti.. Hipertenzija je definirana kao arterijski tlak (BP) ≥ 140/90
mmHg (nitko nije uzimao antihipertenzivnu terapiju). WCE je
definirana kod ambulantnih vrijednosti AT > 20/10 mmHg u
odnosu na dnevne vrijednosti AT izmjerene 24-satnim holterom
tlaka, MH je definirana kod urednih vrijednosti ambulantnog
AT te dnevnih vrijednosti AT > 135/85 mmHg izmjerenih
24-satnim holterom tlaka.
Rezultati: Iako ne statistički značajan, opažen je viši trend
prevalencije WCE u SGA ispitanika (AGA vs. SGA= 24 vs. 31;
p=0.37). Nije bilo značajnih razlika u obje skupine kod ispitanika s WCE u BMI, opsegu struka, serumskom kreatininu, eGFR,
glukozi, lipidima, mokraćnoj kiselini i hipertrofiji lijeve klijetke
(p>0.05). Međutim, SGA ispitanici s WCE su imali značajno višu
srčanu frekvenciju od AGA ispitanika s WCE (p=0.003). MH je
otkrivena u samo 2 SGA i 1 AGA ispitanikom.
Zaključak: Našli smo viši trend WCE u SGA ispitanika koji su
imali višu srčanu frekvenciju što bi mogao biti marker više reaktivnosti i povećane aktivnosti simpatikusa. Nismo našli drugih
razlika između dvije skupine ispitanika s WCE vjerojatno zbog
uključivanja vrlo mladih ispitanika kod kojih drugi faktori rizika
ili subkliničko oštećenje organa još nije klinički prisutno. Naši
rezultati trebaju biti potvrđeni na većem broju ispitanika.
29
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
31. USPOREDBA PARAMETARA
CIRKULACIJE IZMEĐU MLADIH
MUŠKARACA ROĐENIH S NISKOM
PORODNOM TEŽINOM I NAKON
UREDNE TRUDNOĆE
V. Premužić, M. Laganović, M. Vrkić-Kirhmajer, Lj. Banfić, I. Vuković Lela,
S. Karanović, T. Željković-Vrkić, M. Fištrek Prlić, Lj. Fodor, B. Jelaković
Zavod za Nefrologiju, arterijsku hipertenziju,, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu
Uvod: Iako je otkrivena povećana učestalost kardiovaskularnih
incidenata u osoba rođenih s niskom porodnom težinom (SGA),
mehanizmi koji dovode do tih događaja nisu dobro poznati.
Intrauterini zastoj u rastu dovodi do preraspodjele krvotoka u
mozak i srce što dovodi do deprivacije ostalih organa i rezultira
povećanom krutosti arterija i kompromitira kardiovaskularnu
funkciju. Cilj našeg rada je bio istražiti moguće razlike u parametrima cirkulacije između mladih muškaraca rođenih s niskom
porodnom težinom (SGA) i nakon uredne trudnoće (AGA).
Ispitanici i Metode: Uključili smo 95 zdravih SGA muškaraca (srednja dob 21.0+0.89) i 90 zdravih AGA muškaraca
(21.5+1.02). U svih ispitanika su prikupljeni sljedeći podaci:
ambulantni arterijski tlak (AT), 24-satni holter tlaka, srčana frekvencija (HR), centralni arterijski tlak (MAP), hematokrit (He),
srčani indeks (CI), srčani output (CO), ejekcijska frakcija (EF),
indeks ukupnog perifernog otpora (TPRI), indeks mase lijevog
ventrikla (LVMI), debljina intime medije karotida (cIMT) i brzina pulsnog vala (PWV). Antropometrijski podaci su prikupljeni
iz povijesti bolesti.
Rezultati: SGA ispitanici su imali viši HR (p=0.001), cIMT
(p=0.021), CI (p=0.004) te niži TPRI (p=0,017). Nije bilo razlika u AT, He, SV, LVMI i PWV između SGA i AGA skupine ispitanika. Više vrijednosti ambulatnog AT (p<0,001) te daljnji porast HR (p=0,003) i CO (p=0,016) su nađene u pretilih SGA,
bez razlika u TPRI i antropometrijskim vrijednostima. U kontrolnoj grupi nismo našli značajnijih rezultata. Kada je prerani
porod uzet u obzir, našli smo značajno više vrijednosti ambulantnog AT i vrijednosti AT mjerenih 24-satnim holterom tlaka
(p<0.001) kao i SV (p=0,022), CI (p=0,001), LVMI (p=0,042) te
značaj porast TPRI (p<0,001) u SGA ispitanika. Multipla regresijska analiza je pokazala trajanje trudnoće kao glavnu determinant TPRI (ß= -0.34, p=0.023).
Zaključak: Našli smo značajne razlike u parametrima cirkulacije između dvije skupine ispitanika najviše karakterizirane hiperkinetskom cirkulacijom. Pretilost i prerani porod imaju dodatni nepovoljni učinak na AT i oštećenje ciljnih organa kao i
na razliku u hemodinamskim parametrima kod prerano rođenih SGA ispitanika što je karakterizirano povećanim TPRI. Zbog
povećanog rizika nastanka hipertenzije i preranih kardiovaskularnih incidenata, ti ispitanici bi trebali biti praćeni od rane mladosti.
30
32. NOVOOTKRIVENA ŠEĆERNA BOLEST
U BOLESNIKA LIJEČENIH BETA
BLOKATORIMA - SEDMOGODIŠNJE
ISKUSTVO
D. Počanić, L. Počanić, I. Prkačin, H. Jerkić, T. Letilović, I. Premužić, H.M.
Zeljko
KB Merkur, Zagreb, Hrvatska
Sažetak: Liječili smo 3316 hipertoničara (1890 ženskog spola
- 57% i 1426 muškog - 43%) beta blokatorima kroz 7 godina.
Srednja dob u ispitivanoj skupini bila je 62.3 godine. Šećerna
bolest bila je dijagnosticirana prije početka liječenja u 1399 bolesnika. Nakon titracije doze i modifikacije terapije, postignute su
ciljne vrijednosit tlaka prema ESH/ESC smjernicama iz 2007.g. u
76% bolesnika.Tijekom perioda praćenja 32 bolesnika razvila su
novonastalu šećernu bolest tip 2 (1%). Među beta-blokatorima,
većina bolesnika primala je bisoprolol (2027 bolesnika - 61%),
karvedilol su prmala 984 bolesnika (30%), a 305 (9%) je primalo
nebivolol. Terapija je morala biti prekinuta u svega 85 bolesnika
(3%) uglavnom zbog bradikardije.
Zaključak: beta-1 visoko selektivni beta blokatori bisoprolol
i nebivolol, kao i neselektivni beta i alfa blokator karvedilol bili
su učinkoviti u liječenju hipertenzije s niskom stopom prekida
terapije zbog nuspojava i niskom incidencijom novonastale šećerne bolesti. Rezultati našeg istraživanja u skladu su s novim
smjernicama ESH/ESC iz 2013.g. prema kojima su beta blokatori
nove generacije sigurni i učinkoviti u liječenju hipertenzije što su
potvrdila i velika klinička randomizirana istraživanja.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
33. PREHIPERTENZIJA JE
KARAKTERIZIRANA PROFILOM
VISOKOG RIZIKA, ALI NE I NIŽIM
VRIJEDNOSTIMA ADIPONEKTINA
S. Karanović1, M. Fištrek Prlić1, A.Vrdoljak1, I. Pećin2, V. Premužić1, Ž.
Dika1, M. Laganović1, I. Vuković Lela1, M. Fuček3, B. Jelaković1
1
Zavod za arterijsku hipertenziju, nefrologiju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb
2
Zavod za bolesti metabolizma, KBC Zagreb
3
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb
Uvod: Povezanost adiponektina i arterijskog tlaka još nije rasvijetljena u potpunosti. Naš cilj bio je analizirati vezu između
vrijednosti adiponektina i krvnog tlaka u općoj populaciji.
Metode i ispitanici: Od ukupno 2489 ispitanika uključenih
u hrvatsku ruralnu studiju, 693 pojedinca uključeno je u daljnju analizu. Isključujući kriteriji bili su sljedeći: uzimanje antihipertenzivne terapije, hipertenzija stadij 2 i 3, izolirana sistolička
hipertenzija, šećerna bolest, trudnoća, kronična terminalna bolest, demencija, nepokretnost, nedostatak podataka. Arterijski
tlak mjeren je slijedeći ESH smjernice. Učinjena su antropometrijska mjerenja (visina, težina, indeks tjelesne mase, opseg struka), te analiza krvi natašte za sljedeće parametre: glukoza, inzulin, ukupni kolesterol, HDL, LDL, trigliceridi. Inzulinsku rezistenciju računali smo koristeći HOMA index. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine: optimalni arterijski tlak (<=120/80; N=316),
prehipertenzija (130/85-139/89; N=210) i neliječena hipertenzija
stadij 1 (140-159/90-99; N=167).
Rezultati: Tri analizirane skupine nisu se značajno razlikovale u vrijednostima adiponektina (p=0.2641). Statistički značajna razlika između skupina nađena je u svim ostalim promatranim varijablama, osim HDL kolesterolu, kako je prikazano
u tablici. Adiponektin je statistički značajno korelirao s indeksom tjelesne mase, HDL kolesterolom, težinom i opsegom struka (rho=-0,34; 0,39; -0,36; -0,30; p<0,05), ali ne i arterijskim tlakom, trigliceridima, LDL kolesterolom, inzulinom i HOMA indeksom (p>0,05).
Zaključak: Prehipertoničari imaju više vrijednosti znanih
čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti nego pojedinci s
optimalnim tlakom. Naši rezultati nisu potvrdili povezanost adiponektina s arterijskim tlakom u općoj populaciji. Potrebne su
daljnje studije s većim brojem ispitanika.
HINEKA No. 25
OPTIMAL
PREHYPERTE- HYPERTENSION
NSION
STAGE 1
p
Weight
67(42-124)
79(47-167)
80 (40-137)
<0.0001*
Height
168(15-200)
172(152-196)
170(142-196)
0.0001*
BMI
23.9(16.3-41.9) 26.5(17.5-39.9)
27.6(15.6-43.4)
<0.0001*
Waist
84.5(60-141)
93 (62-133)
96 (64-134)
<0.0001*
circumference
Glucose
4.8(3.3-73)
5.1 (3.9-179)
5.3 (3.4-10.6)
<0.0001*
Insulin
6.6(0.5-66)
9.9 (0.3-52.6)
8.7 (0.6-89.4)
0.0036*
HOMA index 0.4(0.3-0.6)
0.4(0.3-1.6)
0.5(0.3-0.9)
<0.0001*
Triglycerides 1.0(0.3-8.1)
1.4(0.4-12.1)
1.4(0.2-5.6)
<0.0001*
Total
5.0(2.6-9.5)
5.5 (3.1-8.5)
5.7(2.9-9.4)
<0.0001*
cholesterol
LDL
2.9(0.6-6.7)
3.2(1.0-14.1)
3.4(1.5-7.2)
<0.0001*
HDL
1.5(0.8-2.8)
1.4(0.7-2.5)
1.5(0.9-2.5)
0.2589
Adiponectin 11.9(2.6-42.5) 9.8(2.8-18.6)
10.6(2.0-13.5)
0.2641
‘Optimal w. prehypertension and optimal vr. untreated hypertension; All
groups differ significantly with each other
Tablica 1. Prikaz analiziranih varijabli u tri promatrane skupine (medijan, minimalna i maksimalna vrijednost) te statistička značajnost. Korišteni su Kruskal Wallis te posthoc Mann
Whitney test.
31
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
34. BUBREŽNA FUNKCIJA U
PREHIPERTENZIJI
S. Karanović1, M. Fištrek Prlić1, J. Kos1, T. Željković Vrkić1, Lj. Fodor1, M.
Abramović Barić2, V. Matijević3, B. Jelaković1
1
Zavod za arterijsku hipertenziju, nefrologiju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb
2
Ambulanta obiteljske medicine Bebrina
3
Ambulanta obiteljske medicine Slavonski Kobaš
35. NIŽI AUGMENTACIJSKI INDEKS
I PULSNI VAL U BOLESNIKA
SA ATEROSKLEROTSKOM
RENOVASKULARNOM HIPERTENZIJOM
NAKON STENTIRANJA I LIJEČENJA
ANTAGONISTIMA ANGIOTENZINSKIH
RECEPTORA
Lj. Fodor1, V. Premužić1, D. Perkov2, M. Laganovic1, B. Jelakovic1
Uvod: Naš cilj bio je analizirati bubrežnu funkciju u
prehipertoničara u usporedbi s osobama s optimalnim vrijednostima arterijskog tlaka i pacijentima s neliječenom hipertenzijom stadij 1.
Ispitanici i metode: Od 2489 osoba uključenih u studiju
provedenu u ruralnom dijelu Hrvatske, 693 pojedinca bila su
prikladna za daljnje analize u sklopu ovog istraživanja. Isključni
kriteriji bili su korištenje antihipertenzive terapije, hipertenzija
stadij 2 i 3 te izolirana sistolička hipertenzija, šećerna bolest,
trudnoća, kronična terminalna bolest, demencija, nepokretnost
te nedostatak podataka. Arterijski tlak mjeren je slijedeći smjernice Europskog društva za hipertenziju. Učinjena su antropološka mjerenja (visina, težina), krv natašte vađena je kako bi se
odredio serumski kreatinina, dok je urin analiziran na alfa1mikroglobulin, albumin, kreatinin, natrij i kalij. Skraćena MDRD
formula korištena je za procjenu glomerularne filtracije (GFR).
Izračunati su omjeri albumina i kreatinina u urinu, alfa1mikroglobulina i kreatinina u urinu te omjera natrijurije i kaliurije.
Učinjen je ultrazvuk bubrega s mjerenjem duljine bubrega u uzdužnom i poprečnom presjeku te parenhima bubrega. Ispitanike
smo podijelili u tri skupine: optimalni arterijski tlak (<=120/80;
N=316), prehipertoničari (130/85-139/89; N=210) i neliječeni
hipertoničari stadij 1 (140-159/90-99; N=167).
Rezultati: Statistički značajne razlike između tri promatrane
skupine uočene su u vrijednostima omjera alfa1/kreatinin i
GFR (p=0.001; p<0.012). Skupina s optimalnim tlakom imala
je značajno niže niže vrijednosti alfa1/kreatinin omjera nego
prehipertoničari i neliječeni hipertoničari (4.2 vs. 4.7 vs. 5.3,
p=0.001), kao i vrijednosti serumskog kreatinina (79 vs. 83 vs.
83, p=0.0001), dok je značajna razlika u glomerularnoj filtraciji
postojala samo naspram skupine hipertoničara (82.1 vs. 80.1 vs.
77.8, p=0.0122). Nije nađeno razlika između prehipertoničara i
neliječenih hipertoničara ni u parametrima bubrežne funkcije,
niti ultrazvučno izmjerenoj veličini bubrega, kaliuriji, natriuriji, omjeru albumin/kreatinin, premda je uočen trend porasta
omjera albumin/kreatinin povezan s porastom arterijskog tlaka
(4.0 vs. 4.5 vs. 4.6).
Zaključak: Nije nađeno razlika u pokazateljima bubrežne
funkcije između prehipertoničara i neliječenih hipertoničara
stadij 1. Kao što smo već ranije pokazali, više razine alfa1mikroglobulinurije uočene u prehipertoničara mogle bi upućivati na
rano oštećenje proksimalnog tubula prisutno već kod visokonormalnih vrijednosti arterijskog tlaka.
32
1
Zavod za nefrologiju,arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb,Medicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, KBC Zagreb,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Optimalni terapijski pristup u renovaskularnoj aterosklerotskoj hipertenziji (RAH) je još kontroverzan.U svakodnevnoj
kliničkoj praksi, liječnici se još uvijek nerado odlučuju propisati lijekove koji inhibiraju renin-angiotenzin sustav nakon
endovaskularne intervencije. Analizirali smo sigurnost i mogući
pozitivni učinak sartana u bolesnika sa RAH nakon intervencije.
Uključili smo 37 bolesnika sa RAH. Prije i šest mjeseci nakon
zahvata mjeren je arterijski tlak u ambulanti i kontinuiranim
24- satnim mjeračem tlaka, augmentacijski indeks (AIX), brzina pulsnog vala (PWV), centralni sistolički krvni tlak (CCBP),
eGFR i kalij u serumu. Telmisartan 80 mg (vodeći) propisan je
u svih bolesnika nakon stentiranja. Mišljenja smo da je liječenje
sartanima sigurno i može doprinijeti ukupnom pozitivnom
učinku. Značajno niži sistolički i dijastolički ABPM, manji
brahijalni i aortalni augmentacijski indeks (Aix), PWV i CSBP
zabilježeni u našoj skupini mogli bi objasniti povoljan učinak na
bubrežnu funkciju, a takvom je ishodu također mogla doprinijeti
i terapija sartanima. Naši rezultati pokazuju da intervencija u
RAH već nakon šest mjeseci ima blagotvoran učinak na arterijski
tlak i bubrežnu funkciju. Prema našim saznanjima, ovo je prvo
izviješće o PWV i Aix u bolesnika sa RAH prije i poslije stentiranja renalne arterije
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
36. DENERVACIJA RENALNIH ARTERIJA U
REFRAKTORNOJ HIPERTENZIJI – NAŠE
ISKUSTVO
37. ADIPONEKTIN NIJE POVEZAN S
ARTERIJSKIM TLAKOM U RURALNOJ
POPULACIJI
Lj. Fodor1, D. Perkov2, M. Laganovic1, B. Jelakovic1
V. Ivković1, M. Jelaković1, S. Karanović2, I. Pećin1, M. Laganović2, V.
Premužić2, I. Vuković Lela2, A. Vrdoljak1, M. Fuček3, A. Cvitković4, D. Jurić4,
M. Bitunjac5, N. Leko5, M. Abramović6 Barić, V. Matijević7, B. Jelaković2
1
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu I
transplantaciju, KBC Zagreb, Mediicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu,Zagreb, Hrvatska
2
Zavod za dijagnostičku I ointervencijsku radiologiju, KBC Zagreb,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
U naš Zavod primljena su dva bolesnika s refraktornom hipertenzijom radi postupka renalne denervacije (RDN). Prethodno
je uz rutinske laboratorijske testove učinjen UZV bubrega, CD
bubrežnih arterija i MSCT renalna angiografija, čime se isključi
sekundarno porijeklo arterijske hipertenzije. Nakon šest mjeseci mjerili smo arterijski tlak (AT), koncentraciju serumskog
kreatinina, glukoze,lipidogram, klirens kreatinina i 24 satnu
proteinuriju.
Prvi bolesnik, 62 -godišnjak, liječen je oralnim hipoglikemikom (metforminchlorid 850mg),fibratom
(gemfibrozil 450
mg) i nekoliko grupa antihipertenzivnih lijekova: perindopril 10mg,candesartan 300 mg, nebivolol 2.5mg, moxonidin
0.6mg, urapidil 180mg, torasemid 10mg, indapamid 1.5mg i
spironolakton 50mg. Prosječni dnevni AT prije RDN iznosio je
147/87mmHg, 75% sistoličkog i 85% dijastoličkog AT iznad ciljnih vrijednosti. Prosječni AT noću je 127/77mmHg, 62% sistoličkog iznad ciljnih vrijednosti,dijastoličkog 38%. Laboratorijski
nalazi prije zahvata: kreatinin 101μol/L, proteinurija 0.2g/dU,
klirens kreatinina 107.8 ml/min. Šest mjeseci nakon postupka
prosječni dnevni AT je 149/82mmHg, noćni 138/77mmHg. Nije
bilo značajnih promjena u laboratorijskim vrijednostima, ali
je bitno reducirana antihipertenzivna terapija: prexanil 10mg,
amlodipin 10mg, moxonidin 4mg i urapidil 60mg. Drugi bolesnik ima 57 godina, blagu renalnu insuficijenciju i dugogodišnju
AHT refraktornu na medikamentoznu th: verapamil 240mg,
trandolapril 4mg, losartan 100mg, hidroklorotiazid 12.5mg,
urapidil180 mg i moxonidin 0.6mg. Vrijednosti serumskog kreatinina su 158 μmol/L,proteinurija 0.2 g/dU, a klirens kreatinina
114.3ml/min. Dnevni AT prije RDN je prosječno 135/80mmHg,
50% sistoličkog i 21% dijastoličkog AT iznad ciljnih vrijednosti.
Tijekom noći, prosječni AT je 142/82mmHg, 92% sistoličkog
i 64% dijastoličkog AT bilo je iznad ciljnih vrijednosti. Šest
mjeseci nakon RDN prosječni dnevni AT je 150/92 mmHg,
noćni 130/80mmHg, uz reduciranu antihipertenzivnu terapiju:
losartan 100mg, hidroklorotiazid 12.5mg, nebivolol 5mg i trandolapril 4mg. Nije bilo bitnih promjena u renalnoj funkciji.
Prema našem iskustvu RDN nije donijela bitno poboljšanje u
regulaciji AT u prvom slučaju bolesnika sa refraktonom hipertenzijom i pridruženom šećernom bolesti šest mjeseci nakon
zahvata.
Bolje iskustvo imali smo u drugom slučaju kod bolesnika sa refraktornom hipertenzijom i renalnom insuficijencijom. Globalna
renalna funkcija ostala je nepromijenjena u oba slučaja, kao i
lipidni profil i profil glukoze, što se može pripisati i farmakoterapiji. Bolje rezultate u redukciji sistoličkog i dijastoličkog AT
imali smo u oba slučaja nakon šest mjeseci. Buduća istraživanja
pomoći će nam u donošenju jasnijih zaključaka.
HINEKA No. 25
1
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
Zavod za nefrologiju, hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC
Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb i
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
4
ZJZ Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, Hrvatska
6
Ambulanta opće medicine Bebrina, Bebrina, Hrvatska
7
Ambulanta opće medicine Slavonski Kobaš, Sl.Kobaš, Hrvatska
5
Opća bolnica „Dr.Josip Benčević“, Slavonski Brod, Hrvatska
2
Cilj: Radovi često opisuju vezu između arterijskog tlaka
(AT) i adiponektina nekonzistentno, a ponekad i kontradiktorno. Analizirali smo vezu adiponektina i AT u općoj seoskoj
populaciji.
Ispitanici i metode: Od 2487 ispitanika koji su uključeni u
širu studiju, 257 (164 normotenzivnih i 93 novih neliječenih
hipertoničara; 160 ženskih i 97 muških) ispunilo je kriterije za
uključivanje u ovu presječnu studiju (neuzimanje antihipertenziva, antidijabetika i protuupalnih lijekova, dob < 55 godina, eGFR
> 60 mL/min, HOMA-IR > 3, bez povijesti dijabetesa, isključenje
trudnica, teških bolesnika i dementnih). Nakon fizikalnog pregeda, AT je mjeren uređajem Omron po smjernicama ESH/ESC,
krv je uzeta na tašte i jutarnji urin je prikupljen za analizu.
Rezultati: Nismo našli razliku u koncentracijama adiponektina između normotoničara i hipertoničara (*11.35; 7.44-17.88 vs.
*9.75; 7.43-12.63; p=0.17). Također, nismo našli razliku između
muškaraca i žena ni u skupini normotenzivnih (*8.15; 4.9512.95vs.* 12.65;8.68-18.26;p=0.08) ni u skupini hipertoničara
(*8.59; 6.98-11.43 vs.*10.38;7.68-13.23;p=0.45). Začuđujuče, visceralno pretili hipertoničari imali su više razine adiponektina od
normotoničara (*9.85;7.96-13.33vs.*7.35;5.95-11.08;p=0.28), što
je, iako nije doseglo statističku značajnost, ipak vrijedno spomenuti. Nadalje, nismo našli značajnih korelacija između adiponektina i sistoličkog i dijastoličkog AT (r=-0.08;p=0.41, odnosno
r=-0.03; p=0.72). Multilinearna regresijska analiza pokazala je da
adiponektin nije prediktor niti sistoličkog (beta=0.05, SE=0.16,
p=0.76) niti dijastoličkog AT (beta=0.04, SE=0.1272, p=0.76).
Zaključak: Nismo pronašli vezu između adiponektina i AT u
normotenzivnih i neliječenih hipertoničara čak ni nakon prilagodbe za faktore rizika. Prema našim rezultatima, koji su sukladni s nekim drugim radovima, možemo zaključiti da adiponektin,
barem u ovoj ruralnoj populaciji, nije rani marker hipertenzije.
Naši rezultati, koji su dijelom suprotstavljeni drugim radovima
u urbanim populacijama, mogu biti objašnjeni mlađom dobi,
isključenjem kronične bubrežne bolesti i strožom graničnom
vrijednosti za HOMA-IR, ali trebaju biti potvrđeni u drugim
ruralnim populacijama na većim brojevima ispitanika.
33
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
38. BUBREŽNA FUNKCIJA U VISCERALNO
PRETILIH NIJE POVEZANA S
ADIPONEKTINOM
M. Jelaković1*,V. Ivković1*, M. Laganović2, S. Karanović2, I. Pećin1, V.
Premužić2, I. Vuković Lela2, A. Vrdoljak1, M. Fuček3, A. Cvitković4, D. Jurić4,
N. Božina3, M. Bitunjac5, N. Leko5, M. Abramović Barić6, V. Matijević7, B.
Jelaković2
1
Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
2
Zavod za nefrologiju, hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC
Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb i
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
4
ZJZ Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, Hrvatska
6
Ambulanta opće medicine Bebrina, Bebrina, Hrvatska
7
Ambulanta opće medicine Slavonski Kobaš, Sl.Kobaš, Hrvatska
5
Opća bolnica „Dr.Josip Benčević“, Slavonski Brod, Hrvatska
Uvod: Visceralna pretilost je prepoznat čimbenik rizika za
kroničnu bubrežnu bolest. Adiponektin je najvjerojatnije povezan s blažim kliničkim tokom. Međutim, postoje i oprečni
rezultati. Naš cilj je analizirati odnos adiponektina i krvnog tlaka
i bubrežne funkcije u ruralnoj populaciji.
Ispitanici i metode: U ovoj presječnoj studiji uključeno
je 2487 ispitanika od kojih su 257 (95 muških i 160 ženskih)
uključeni u daljnje analize. Učinjena su antropometrijska mjerenja, sistolički i dijastolički tlak izmjeren je Omron uređajem
po ESH/ESX smjernicama; određeni su albumin/kreatinin omjer
(ACR), eGFR, alfa 1 mikroglobulin-kreatinin, glukoza, ukupni
kolesterol, HOMA-IR indeks i adiponektin.
Rezultati: U podskupini neliječenih hipertoničara stadija1 koji
su visceralno pretili uspoređeni s onima normalne mase nađene
su više vrijednosti sistoličkog tlaka (*148.25; 142.00-158.50
vs.*143.40; 134.00-150.25; p=0.03), HOMA-IR (*2.72; 2.00-4.39
vs.*1.98; 1.40-3.06; p=0.015), hsCRP (*2.80; 1.40-4.10 vs.*1.60;
0.70-4.37; p=0.05) i ACR (*5.74; 3.67-9.90 vs. 4.10; 2.86-8.06;
p=0.08) i niže eGFR (*76.05; 68.30-80.38 vs. 77.68; 72.19-85.70;
p=0.027). Nije bilo razlike u vrijednostima adiponektina (9.85;
796-13.33 vs. 7.35; 5.95-11.08; p=0.28). U podskupini normotenzivnih, visceralno pretili imali su viši HOMA-IR (*2.64; 1.76-3.81
vs. *1.36; 0.98-2.12; p<0.0001), hsCRP (*2.40; 1.60-3.85 vs.*0.90;
0.40-1.80; p<0.0001) i dislipidemija (p<0.0001). Nije bilo razlike u sistoličkom (*116.00; 111.00-121.25 vs. 118.00; 109.50125.25; p=0.57) i dijastoličkom tlaku (*75.19±7.46vs.73.55±7.83;
p=0.73), eGFR (*75.39; 770.30-88.97 vs. 82.36; 75.43-90.61;
p=0.22), ACR (*3.95; 2.69-8.24 vs. 3.28; 2.68-5.27; p=0.22) i
adiponektinu (6.95; 6.08-16.17 vs. 11.72; 770-18.25; p=0.51).
Multilinearna regresija pokazala je da adiponektin nije predictor
ACR (β=0.018, SE=0.29, p=0.95), alfa 1 mikroglobulin-kreatinina (β=0.006, SE=0.02, p=0.82), eGFR (β=-0.08, SE=0.098,
p=0.40) ni sistoličkog (β=0.05, SE=0.16, p=0.76) i dijastoličkog
tlaka (β=0.04, SE=0.13, p=0.76). * Vrijednosti su prikazane kao
medijan; interkvartilni raspon.
Zaključak: Markeri metaboličkog sindroma i sustavne upale
prisutni su u visceralno pretilih hipertoničara i normotoničara.
Nismo našli razlike u adiponektinu i ranim markerima bubrežnog
ošteženja niti nakon prilagodbe za čimbenike rizika. Nije bilo
veze između adiponektina i tlaka. Potrebne su daljnje studije na
većem broju i drugim populacijama.
34
39. U NORMOTENZIVNIH PRETILIH
ISPITANIKA INZULINSKA
REZISTENCIJA, DISLIPIDEMIJA
I SUSTAVNI UPALNI ODGOVOR
PRETHODE HIPERTENZIJI I
OŠTEĆENJU BUBREGA
M. Jelaković1, V. Ivković1, S. Karanović2, I. Pećin1, M. Laganović2, V.
Premužić2, I. Vuković Lela2, A. Vrdoljak1, M. Fuček3, A. Cvitković4, D. Jurić4,
N. Božina3, M. Bitunjac5, N.Leko5, M. Abramović6 Barić, V. Matijević7, B.
Jelaković2
1
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zavod za nefrologiju, hipertenziji, dijalizu i transplantaciju, UHC
Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet
3.
Odjel za kliničku laboratorijsku dijagnostiku, UHC Zagreb,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
3
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije, Slavonski
Brod, Hrvatska
6
Ambulanta opće medicine u Bebrini, Bebrina, Hrvatska
7
AmbulantA opće medicine u Slavonskom Kobašu, Sl.Kobaš,
Hrvatska
5.
Opća bolnica ”Dr.Josip Benčević”, Slavonski Brod, Hrvatska
2.
Cilj: Smatra se da je visceralna pretilost povezana s višim vrijednostima krvnog tlaka (BP), inzulinskom rezistencijom (IR),
upalom, dislipidemijom i nižim vrijednostima adiponektina.
Naš cilj bio je analizirati razlikuju li se normotenzivni visceralno
pretili i mršavih ispitanici parametrima.
Ispitanici i metode: U ovu studiji uključili smo slučajni uzorak od 2.487 ispitanika, a 164 (120 normotenzivnih mršavih
ispitanika i 44 normotenzivnih pretilih ispitanika) su ispunili
kriterije za uključivanje (ne liječi hipertenziju, dijabetes ili prima
protuupalne lijekove, dob <55 godina, eGFR> 60 ml / min,
HOMA-IR> 3, ne boluje od dijabetesa te odsutsvo trudnoće,
teška bolesti, invaliditeta i demencije). Nakon fizičkog pregleda
izmjeren je krvni tlak i provedene su krvne pretrage i pretgrane
urina.
Rezultati: Nismo pronašli značajne razlike u vrijednostima
sistoličkog i dijastoličkog tlaka između normotenzivnim mršavih
i pretilih ispitanika (normotenzivni * 118,00; 109,50-125,25
vs. 116.00; p = 111 - 121,25 0,57; 73,55 ± 7,83 ± vs.75.19 7.46,
p = 0,73,). Nismo pronašli razliku između te dvije skupine u
vrijednostima omjera albumin-kreatinin (ACR) (* 3.28; 2.685.27vs.3.95; 2,69-8,24, p = 0,22) i alfa-1 mikroglobulin kreatinina
(3.66 *; 2,66-5,08 vs. 4.05; 2,88-5,73, p = 0,51), ali postojala je
značajna razlika u vrijednostima ukupnog kolesterola (* 5.20;
4.25-5.85vs.6.25; 5,20-6,95, p <0,0001), triglicerida (0.94 *;
0,73-1.30vs.1.50; 1,18-2,02, p <0,0001), HOMA-IR (* 1.36; 0.982.12vs.2.64; 1,76-3,81, p <0,0001) i hsCRP (* 0.90; 0,40-1,80
vs.2.40; 1,60-3,85, p <0,0001). Zanimljivo je da smo uspjeli naći
razliku u koncentraciji adiponektina u serumu između pretilih
i mršavih ispitanika (* 11.72; 7.70-18,25 vs.6.95;.6.08-16.17;
p = 0,51) (* Vrijednosti su izražene kao medijan i raspon
interquartile)
Zaključak: Sukladno našim rezultatima, u visceralno pretilih
ispitanika, IR, dislipidemije i sustavni upalni odgovor prethodi
oštećenju bubrega i hipertenziji. Nismo uspjeli pronaći razliku u vrijednostima adiponektina između pretilih i mršavih
normotoničara.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
40. BIBLIOGRAFSKI POKAZATELJI
HRVATSKIH RADOVA IZ PODRUČJA
NEFROLOGIJE I KARDIOLOGIJE
M. Ivanuša 1
1
Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju,
Zagreb
Cilj rada je prikazati hrvatsku znanstvenu produktivnost u
međunarodno relevantnim časopisima iz područja nefrologije i
kardiologije. Analiza bibliografskih pokazatelja učinjena je online alatima iz podatkovne databaze SCImago Journal & Country
Rank za razdoblje od 1996. do 2011. godine. Prikazani su scientometrijski indikatori za časopise koje indeksira međunarodna
baza Scopus.
SCImago Journal & Country Rank databaza u 2011. godini
uključuje ukupno 19.708 časopisa od kojh su 5.312 iz područja
medicine, od čega 48 iz područja nefrologije i 273 iz kardiologije i kardiovaskularne medicine. Od uključenih 24 hrvatskih
časopisa, najviši H-indeks (12) za 2011. godinu imao je Arhiv
za higijenu rada i toksikologiju sa zadnjim čimbenikom odjeka
0,667. Najveći broj (126) objavljenih članaka iste godine registriran je u časopisu Psychiatria Danubina čiji je zadnji čimbenik
odjeka iznosio 0,633. U razdoblju od 1996. do 2011. godine ukupan broj članaka iz područja medicine bio je 6.110.342, od čega
je hrvatskih bilo ukupno 13.169 (0,22%). Ukupan broj hrvatskih
radova iz područja nefrologije iznosio je 133, odnosno 0,15% od
svih indeksiranih članaka iz nefrologije, što svrstva Hrvatsku na
42. mjesto na ljestvici od 139 zemalja. Iz područja kardiologije
bilo je 286 hrvatskih članaka (0,07% od svih, 46. mjesto od 173
zemlje). Prosječan broj citata po hrvatskom članku iz nefrologije
iznosio je 6,36 uz H-indeks 16, a iz kardiologije prosječan broj citata bio 8,76 uz H-index 25. Prikazani rezultati ukazuju na malu
zastupljenost hrvatskih članaka iz područja nefrologije i kardiologije u akademskom okruženju. Potrebno je kontinuirano poticanje na objavu članka koji se trebaju objavljivati u kvalitetnijim časopisima.
HINEKA No. 25
41. OBITELJSKA HIPERKOLESTEROLEMIJA
U HRVATSKOJ
I. Pećin1, I. Šimić1, M. Merkler1, D. Muačević Katanec1, N. Šućur1, J. Sertić2,
K. Petrović2, Ž. Reiner1
1
Zavod za bolesti metabolizma, Klinika za unutrašnje bolestim KBC
Zagreb-Rebro, Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb-Rebro,
Zagreb
UVOD: Obiteljska hiperkolesterolemija (OH) jedna je od
češćih genskih poremećaja koja je povezana s značajnim morbiditetom i mortalitetom od kardiovaskularnih bolesti (KVB).
Obiteljska je hiperkolesterolemija uzrokovana mutacijom
gena za LDL receptor, APOB ili PCSK9. Pronalazak uzročne
mutacije omogućuje postavljanje definitivne dijagnoze što
onda omogućuje pravovaljan pristup bolesniku – njegovom
liječenju i praćenju s ciljem smanjenja preranog morbiditeta i
mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti.
METODE: DNA 13 bolesnika s kliničkom dijagnozom obiteljske hiperkolesterolemije analizirano je s “High-Resolution
Melting” metodom (HRM) za gen LDLreceptora (kodirajuća
regija, promoter, intron/exon granična područja), zatim za
APOB gen (dio exona 26) i PCSK9 gen (exon7). Varijacije nađene na HRM-u su sekvencionirane a potencijal za nastanak
bolesti pronađene mutacije potvrđen je uporabom mrežnih
baza podataka i predikcijskih algoritama. Velike delecije i insercije gena tražili smo uz pomoć MLPA (multiplex ligationdependent probe amplification). Navedena analiza gena učinjena je pri Centru za kardiovaskularnu genetiku, University
College of London (UCL), London, UK.
REZULTATI: Učinjenom analizom nađene su tri nove, do
sada neopisane, varijacije gena za LDL receptor (p.(S470C),
p.(C698R) i c.2312-2A>C). Sve su opisane, koristeći predikcijske algoritme, kao patogene. Nađene su i tri prethodno
opisane mutacije koje uzrokuju bolesti (p.(G20R), p.(N272T)
i p.(S286R)). Jedan bolesnik nosio je patološku mutaciju na
APOB genu p.(R3527Q). Nismo našli većih delecija ili insercija na genu za PCSK9.
ZAKLJUČAK: uporaba HRM metode je dovoljno osjetljiva
za probir mutacija koje uzrokuju OH. Mutacije su opisane u
88% bolesnika s kliničkom slikom obiteljske hiperkolesterolemije što indirektno ukazuje na visok stupanj heterogenosti
alela u hrvatskih bolesnika s OH. Daljnji je korak postaviti
metodu pri KBC Zagreb. Paralelno radimo na povećanju svjesnosti o obiteljskoj hiperkolesterolemiji počevši od liječnika
obiteljske medicine i kolega internista. S tim ciljem tiskan je
prikladan informativni letak.
35
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
42. KRONIČNA BUBREŽNA BOLEST
KAO NEDOVOLJNO PREPOZNAT
ČIMBENIK RIZIKA U VISOKORIZIČNIH
HIPERTONIČARA
– rezultati pilot studije jedne ordinacije
obiteljske medicine
43. UČESTALOST MJERENJA KRVNOG
PRITISKA U ODNOSU NA STEPEN
OBRAZOVANJA
V. Pašara, V. Ivković, M. Perković, A. Jovanović
Uvod: Hipertenzija (povišeni krvni tlak) je jedna od najproširenijih bolesti današnjice i jedan od vodećih faktora rizika za
nastanak bolesti srca i krvnih žila, posebno cerebrovaskularnog
inzulta i koronarne bolesti srca. Prevalencija hipertenzije je oko
25% kod odraslih osoba. Najčešće se javlja u dobi od 30 do 50
godine života. Simptomi hipertenzije su glavobolja, umor, smetenost, promjene vida, mučnina, povraćanje, anksioznost, pretjerano znojenje, bljedilo kože ili crvenilo lica, osjećaj lupanja srca
i zujanje u ušima. Visoki krvni tlak povećava opterećenje srca, a
time dovodi i do nestabilnosti u hemodinamici i fiziologiji krvnoga protoka što nerijetko dovodi do nastanka moždanog udara,
srčanog infarkta, a kod teških oblika dolazi do dekompenzacije,
zatajenja bubrega i kongestivnog zatajenja srca. Hipertenzija
udružena sa drugim faktorima, kao što su životna dob, način
prehrane i sastav hrane, pretilost, pušenje, visoki nivo holesterola u krvi, dijabetes, nedovoljna fizička aktivnost,emocionalni
stres, povećava rizik nastanka kardiovaskularnih oboljenja. Veće
vrijednosti krvnog pritiska povećavaju vjerovatnoću razvoja
infarkta miokarda, zatajenja srca, inzulta i bolesti bubrega. Za
pojedinca u dobi od 40-70 godina, svako povećanje sistolnog
krvnog pritiska za 20 mmHg ili povećanje dijastolnog pritiska
za 10 mmHg, udvostručuje rizik razvoja kardiovaskularnih bolesti. Rizik raste kontinuirano s porastom krvnog pritiska iznad
nivoa za koje se smatra da su unutar normalnih raspona. Javno
zdravstveno značenje hipertenzije proizilazi iz spoznaje da je ona
neovisni rizični faktor za kardiovaskularne bolesti. Arterijska
hipertenzija predstavlja barometar djelotvornosti edukacije stanovništva i općenito pokazatelj efikasnosti zdravstvene zaštite u
zemlji. Pravovremeno i ispravno liječenje hipertenzije neosporno može produžiti očekivano trajanje života i znatno pridonijeti
uspjehu primarne i sekundarne prevencije kardiovaskularnih
bolesti, te pridonijeti boljoj kvaliteti života. Dokazano je da
distibucija krvnog tlaka unutar populacije varira prema spolu i
stepenu obrazovanja. Mnoge studije ukazuju da krvni pritisak
ima tendenciju niže vrijednosti među ljudima sa višim stepenom
obrazovanja.
Cilj istraživanja: Utvrditi učestalost mjerenja i kontrole krvnog pritiska u odnosu na stepen obrazovanja kod radnoaktivnog
stanovništva Kantona Sarajevo. Metode rada: Ispitivanje je provedeno na 443 ispitanika metodom slučajnog izbora iz kategorije
radno aktivnog stanovništva Kantona Sarajevo u periodu od
marta do jula 2011. godine. Ispitivanje je provedeno u Centru
za srce, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu kroz projekat „Prevencija riziko faktora kardiovaskularnih oboljenja kod
radnoaktivnog stanovništva Kantona Sarajevo“ podržanog od
Kantonalnog Ministarstva zdravlja i Zavoda za javno zdravstvo
Federacije Bosne i Hercegovine. Ispitanici su starosnog raspona od 18 do 65 godina života, koji su dobrovoljno pristali na
istraživanje. Urađena je presječna studija (cross sectional study)
deskriptivnom metodom istraživanja. Korišten je Upitnik o
socioekonomskim prilikama koji je sadržavao osnovne informacije o starosti, spolu i stepenu obrazovanja ispitanika, bračnom
statusu, kao i odnosu ispitanika prema vlastitom zdravlju; također je korišten standardizovani test upitnik za procjenu stresa
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ordinacija obiteljske
medicine prim.dr.mr.sc. Aleksandar Jovanović, Dugave, Zagreb
Uvod: Arterijska hipertenzija (AH) je glavni čimbenik pobola i smrtnosti u svijetu. Starenjem populacije u narednim
desetljećima predviđa se dodatni porast prevalencije. AH bez ili
udružena s pratećim komorbiditetom je najčešći razlog posjeta
ordinacijama liječnika obiteljske medicine (OLOM). Kronična
bubrežna bolest (KBB) koja je također u porastu nezavisni je
čimbenik kardiovaskularnog pobola. U ovom radu smo analizirali karakteristike konsekutivnog jednomjesečnog uzorka hipertoničara u jednoj OLOM.
Ispitanici i metode: Uključeno je 72 (32 m i 40 ž) bolesnika
srednje dobi 68 ± 11 godina s od ranije dijagnosticiranom AH
sa ili bez komorbiditeta. Arterijski tlak (AT) je izmjeren živinim
tlakomjerom prema ESH/ESC smjernicama. Iz medicinske arhive prikupljeni su anamnestički i laboratorijski (unutar 6 mjeseci)
podaci. Albuminurija je određena u slučajnom jutarnjem uzorku
mokraće standardnim trakicama za albuminuriju. KBB je definirana prema KDIGO smjernicama.
Rezultati: U ovoj skupini visoko rizičnih hipertoničara prosječni indeks tjelesne mase je bio 29 ± 3 kg/m2 opseg struka 94
± 10 cm, AT 139/82 ± 6/6 mmHg, ukupan kolesterol 5.5 ± 1.1,
HDL-kolesterol 1.4 ± 0.5, LDL-kolesterol 3.2 ± 0.9 mmol/L. Čak
36% ispitanika su bivši pušači dok je aktualnih pušača bilo 6.9%.
Prosječno vrijeme trajanja AH je 16 ± 6 godina. Šećernu bolest
imalo je 21%, koronarnu bolest 42%, kronično srčano zatajenje
2%, fibrilaciju atrija 6,9%, preboljeli inzult 6,9% a KBB čak 98,8%
bolesnika. U stadiju KBB 3B i većem bilo je 8,6% bolesnika.
Premda se čak 70% bolesnika kontrolira i kod specijalista u
tercijarnim ustanovama albuminurija je određena u samo 15%
bolesnika. Samo ovim probirom identificirano je 7% bolesnika s
albuminurijom. Medijan broja posjeta u 2013. godini tijekom 8
mjeseci je 11 (iqr 7-16), s maksimumom od 34 posjete.
Zaključak: Hipertoničari sa ili bez pobola vrlo često dolaze na
pregled u OLOM – prema ovom radu u prosjeku više nego jednom mjesečno što predstavlja veliko opterećenje i odgovornost.
Gotovo svi imaju pridružen komorbiditet, a upečatljivo je visoka
učestalost KBB. Unatoč tome, svijest o potrebi određivanja albuminurije nije dovoljna kako u primarnoj tako niti u tercijarnoj
zdravstvenoj zaštiti.
Ovo istraživanje poduprto je od Hrvatskog društva za hipertenziju i dijelom sponzorirana od tvtke Abbott Laboratories,
Hrvatska na čemu im zahvaljujemo.
36
S. Branković, A. Mačak Hadžiomerović, M. Kacila, D. Avdić, A. Jaganjac,
Univerzitet u Sarajevu, Fakultet zdrastvaenih studija, Sarajevo, BiH
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
(Lindemann) kojim se ocjenjuje stepen sklonosti prema stresu i
stepen svakodnevne izloženosti stresu, i vršen je Klinički pregled
koji je obuhvatao stanje zdravlja kardiovaskularnog sistema i postojanje faktora rizika prema ITM, te povećan sistolni i dijastolni
krvni pritisak (RR>130/80 mmHg).
Rezultati: Rezultati našeg istraživanja su pokazali da je
51% ispitanika u proteklih 6 mjeseci mjerio krvni pritisak,
19,9% u proteklih 12 mjeseci, 20,3% u periodu prije 1 do 5
godina, a 5,2% ispitanika je mjerio prije 5 godina. PREMA
OBRAZOVANJU!!!!!!!!
Zaključak: Praćenje krvnog pritiska i često mjerenje u mnogome može prevenirati progresiju hipertenzija, koja može ostati
vrlo često i neprimjećena ukoliko se krvni pritisak redovno ne
mjeri. Niži stepen obrazovanja može se dovesti u vezu sa nižim
socioekonomskim statusom oboljelih ispitanika, kao i sa nižim
stepenom zdravstvene prosvećenosti, što mogu biti faktori koji
doprinose nepravilnoj ishrani, nedovoljnoj fizičkoj aktivnosti,
pušenju, tako da indirektno utiču na pojavu bolesti. Obrazovanje
može biti potencijalni riziko faktor za porast krvnog pritiska
u toku života, a time i riziko faktor za druga kardivaskularna
oboljenja.
HINEKA No. 25
37
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
38
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
4. SIMPOZIJ
MEDICINSKIH SESTARA I
TEHNIČARA U HIPERTENZIJI
HINEKA No. 25
39
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
40
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
PROGRAM
• Renalna denervacija – godinu dana nakon, Mirjana Mihalić, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju, KBC Zagreb
• Renalna denervacija – postupci medicinske sestre, Ines Poljak, Katica Dvorneković, Zavod za nefrologiju i dijalizu,
Klinička bolnica Dubrava
• Hipertenzija kod bolesnika na vaskularnoj kirurgiji, Mirjana Buzov, Vaskularna kirurgija, KBC Zagreb
• Hipertenzija i vezikoureteralni refluks, Snježana Fusić, Željka Franjo, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16
• Važnost prehrane kod hipertoničara djece i odraslih, Eva Pavić, univ. spec., dipl. ing. Savjetnik ravnatelja za prehranu,
KBC Zagreb
• Štetni i neželjeni učinci antihipertenziva, Mirjana Mihalić, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju, Robert Likić, Zavod za kliničku farmakologiju, KBC Zagreb
• Uloga medicinske sestre u farmakokinetici antihipertenzivnih lijekova, Gordana Šantek –Zlatar, OB „Dr. T. Bardek“,
Koprivnica
• Antihipertenzivi u trudnoći i dojenju, Marijana Živković, Marijana Križić Erceg, Robert Likić, Zavod za kliničku
farmakologiju, KBC Zagreb
• Kaptoprilski test, Maja Ivanišević, Mirjana Mihalić, Kativa Gojak, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC Zagreb
• Hipertenzija kao uzrok nastanka kronične bubrežne bolesti, Milica Kljak, Goranka Eržen, Nikolina Bašić-Jukić, Petar
Kes, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC Zagreb
• Intradijalitički donos kao važan čimbenik u regulaciji krvnog tlaka kod bolesnika na redovitoj hemodijalizi, Berislav
Poje, Suzana Vidrih, I. Mikolašević,L. Orlić, Sanjin Rački, Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Rijeka
• Poboljšanje preventivnih mjera u sprječavanju intrahospitalnih infekcija, Marina Colić, Suzana Vidrih, Stevan Dokić,
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Rijeka
• Aditivi naši svagdašnji, Eva Pavić, univ. spec., dipl. ing. Savjetnik ravnatelja za prehranu, KBC Zagreb
HINEKA No. 25
41
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
42
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
4. SIMPOZIJ MEDICINSKIH SESTARA U HIPERTENZIJI
08:00-09:00
09:00
REGISTRACIJA
POZDRAVNI GOVOR
09:20
09:40
09:55
10:10
10:25
Ana Kodru - Uvodno predavanje
Kristina Bilać, Uloga patronažne sestre kod hipertenzije
Mirjana Mihalić, Renalna denervacija – godinu dana nakon
Ines Poljak, Katica Dvorneković, Renalna denervacija – postupci medicinske sestre
Mirjana Buzov, Hipertenzija kod bolesnika na vaskularnoj kirurgiji
Snježana Fusić, Željka Franjo, Hipertenzija i vezikoureteralni refluks
10.45-11.15
PAUZA
11:15
11:30
11:45
12:00
12:15
12:30
Eva Pavić, Važnost prehrane kod hipertoničara djece i odraslih
Mirjana Mihalić, Robert Likić, Štetni i neželjeni učinci antihipertenziva
Gordana Šantek –Zlatar, Uloga medicinske sestre u farmakokinetici antihipertenzivnih lijekova
Marijana Živković, Marijana Križić Erceg, Robert Likić, Antihipertenzivi u trudnoći i dojenju
Maja Ivanišević, Mirjana Mihalić, Kativa Gojak, Kaptoprilski test
Milica Kljak, Goranka Eržen, Nikolina Bašić-Jukić, Petar Kes, Hipertenzija kao uzrok nastanka
kronične bubrežne bolesti
Berislav Poje, Suzana Vidrih, I. Mikolašević,L. Orlić, Sanjin Rački,
Intradijalitički donos kao važan čimbenik u regulaciji krvnog tlaka kod bolesnika na redovitoj
hemodijalizi
Marina Colić, Suzana Vidrih, Stevan Dokić, Poboljšanje preventivnih mjera u sprječavanju
intrahospitalnih infekcija
Eva Pavić, Aditivi naši svagdašnji
12:45
13:00
13:15
13:30
DISKUSIJA
PROVJERA ZNANJA
GODIŠNJA SKUPŠTINA U MEDICINSKIH SESTARA U HIPERTENZIJI
- IZBOR
13.40- 14.40
RUČAK
14:40
GODIŠNJA SKUPŠTINA - IZBORI
HINEKA No. 25
43
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
44
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
PRIJAVLJENI SAŽETCI
1.
Intradijalitički donos kao kao važan
čimbenik u regulaciji krvnog tlaka kod
bolesnika na redovitoj hemodijalizi
Poje B., Vidrih S., Mikolašević I, Orlić L, Rački S.
Zavod za nefrologiju i dijalizu,Jedinica za hemodijalizu, KBC Rijeka
Uvod: Kardiovaskularne bolesti su glavni uzrok povećanog
morbiditeta i mortaliteta u bolesnika koji se liječe postupcima
hemodijalize (HD). Jedan od glavnih činitelja kardiovaskularnog rizika je arterijska hipertenzija (AH). U bolesnika koji se
liječe postupcima hemodijalize nema jasnih preporuka o ciljnim
vrijednostima arterijskog tlaka. Nadalje, ne postoje usaglašeni
stavovi o vremenu kada je potrebno mjeriti arterijski tlak u ovih
bolesnika. Cilj naše analize je bio utvrditi koje je optimalno vrijeme za mjerenje arterijskog tlaka u HD bolesnika.
Metode: Analizirali smo 12 bolesnika koji se liječe postupcima
intermitentne hemodijalize. Svi bolesnici su dijalizirani 3 puta
na tjedan po 4 sata na visokoprotočnim biokompatibilnim membranama. U svih bolesnika arterijski tlak je mjeren postupkom
kontinuiranog ambulatornog mjerenja arterijskog tlaka tijekom
48 sati. Svakom bolesniku aparat je postavljen prije početka HD
i bolesnik ga je nosio do sljedeće HD.
Rezultati: Od 12 bolesnika, bilo je 6 muškaraca (50%) i 6 žena
(50%) prosječne dobi 67,6±12 godina. Osnovna bubrežna bolest
u dva bolesnika je bila dijabetična nefropatija, u dva policistična
bolest bubrega, u dva nefroangioskleroza, u dva kronični pijelonefritis, u dva kronični glomerulonefritis, dok je jedan bolesnik
imao multipli mijelom, a jedan sekundarnu amiloidozu u sklopu
kronične autoimune bolesti. Prosječna suha težina je bila 72±9,4
kg, a prosječni intradijalitički donos (IDD) je bio 2,6±1,1 kg. Nije
bilo statistički značajne razlike u vrijednostima sistoličkog (SP),
kao niti u vrijednostima dijastoličkog (DP) arterijskog tlaka na
početku i na kraju HD. DP je pokazao pozitivnu korelaciju sa
IDD (r=0,672;p=0,01). Nije bilo značajnih promjena u vrijednostima SP, DP kao niti frekvencije pulsa tijekom promatranih
48 h.
Zaključak: Potrebna su daljnja istraživanja o ciljnim vrijednostima arterijskog tlaka u ovoj populaciji bolesnika. Isto tako
potrebna su daljnja istraživanja koja će nam dati jasne preporuke
kada ovim bolesnicima mjeriti arterijski tlak.
HINEKA No. 25
2.
Poboljšanje preventivnih mjera u
sprječavanju intrahospitalnih infekcija
Marina Colić, Suzana Vidrih, Stevan Dokić
Zavod za nefrologiju i dijalizu, KBC Rijeka
Uvod: Infekcije su najčešće komplikacije u bolesnika na liječenju hemodijalizom. Bakterijemije vezane uz krvožilni pristup
na prvom su mjestu po učestalosti bakterijskih infekcija te su
drugi uzrok smrtnosti u dijaliznoj populaciji. Rizik bakterijemije najviši je u bolesnika koji imaju centralni venski kateter i linearno se povećava s duljinom trajanja katetera. Osim bolesnika
jedan od mogućih izvora infekcije može biti i nazočnost bakterija u vestibulumu nosa, u bolničkog osoblja koje rukuje s centralnim venskim kateterima.
Cilj: Ispitati kliconoštvo u vestibulumu nosa, u bolničkog osoblja na Zavodu za nefrologiju i dijalizu te izvršiti dekolonizaciju
u slučaju pozitivnog nalaza.
Ispitanici i metode: Bris vestibuluma nosa uzet je u 101 djelatnika Zavoda za nefrologiju i dijalizu u siječnju 2012.godine te
je u slučaju pozitivnog nalaza ponovljen nakon 3 i 6 mjeseci po
provedenoj antimikrobnoj terapiji. Dobiveni podaci obrađeni su
opisnom statistikom.
Rezultati: Pozitivan nalaz bio je kod 15 (14,9 %) djelatnika. U
13 uzoraka izoliran je meticilin senzitivan Staphilococcus aureus
(MSSA), 1 uzorak Streptokococcus pneumoniae te je u 1 uzorku
nađen Proteus Mirabillis. MSSA je izoliran u 12 medicinskih sestara/tehničara, 1 pomoćne djelatnice i 1 spremačice. Kod osoblja s pozitivnim brisom na MSSA provedena je dekolonizacija upotrebom Mupirocin masti, u djelatnice sa Streptococusom
pneumoniae provedena je peroralna antibiotska terapija dok je
djelatnica u koje je izoliran Proteus Mirabillis napustila naša radilišta. Kontrolni brisevi nakon 3 mjeseca po provedenoj dekolonizaciji bili su sterilni u 6(46%) djelatnika, a ponovni nalaz
MSSA u 7(56%) djelatnika. Postupak je ponovljen. Na drugoj
kontroli koja je bila ponovno za tri mjeseca, od 7 djelatnika 3 su
i dalje imala pozitivan bris na MSSA.
Zaključak: Kliconoštvo u vestibulumu nosa bilo je prisutno u
14,9% djelatnika našeg zavoda. Provedena dekolonizacija bila je
uspješna u 78,6% slučajeva čime smo smanjili rizik bakterijemije
u bolesnika s centralnim venskim kateterima.
45
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
3.
Hipertenzija kao uzrok nastanka
kronične bubrežne bolesti
Milica Kljak, Goranka Eržen, Nikolina Bašić-Jukić, Petar Kes
Arterijska hipertenzija je jedna od najčešćih bolesti u razvijenim zemljama svijeta i jedan od najvažnijih čimbenika za
razvoj kronične bubrežne bolesti.Hrvatska se po tom pitanju ne
razlikuje od ostatka svijeta tako da je vodeći uzrok nastanka KBB
i uremije dijabetička nefropatija i hipertenzivna nefroangioskleroza. Između arterijske hipertenzije i kroničnih bolesti bubrega
postoji višestruka veza.Dugogodišnja neliječena ili neadekvatno
liječena hipertenzija može biti uzrok zatajenja bubrega,ali isto
tako pogoršanje bubrežne funkcije može uzrokovati porast
krvnog tlaka.Dobra kontrola krvnog tlaka može usporiti napredovanje KBB i smanjiti mogućnost nastanka završnog stadija
zatajenja bubrega, a isto tako može smanjiti rizik od nastanka
srčano-žilnih bolesti koje su najčešći uzrok pobola i smrti kako u
općoj populaciji tako i u kroničnih bubrežnih bolesnika.
S ciljem da poboljšamo skrb za bolesnike koji se liječe hemodijalizom ispitali smo 139 bolesnika u našem Zavodu.Istražili smo
uzrok KBB,vrijednosti krvnog tlaka,interdijalitički donos na tjelesnoj težini te antihipertenzivnu terapiju koju bolesnici uzimaju.
Uloga medicinske sestre kao člana nefrološkog tima je višestruka.Bolesnike koji su u preddijalitičkoj fazi med.sestra
savjetuje o pravilnoj prehrani,važnosti kontrole krvnog tlaka i
važnosti uzimanja tarapije.Veliki profesionalni izazov predstavljaju bolesnici na hemodijalizi koji uzimaju antihipertenzivnu
terapiju,a ujedno imaju velik interdijalitički donos na tjelesnoj
težini koji je često vrlo teško odstraniti.Takvi bolesnici zahtijevaju posebnu pažnju, skrb i edukaciju medicinskih sestara koje
rade u centrima za dijalizu.
46
4.
Antihipertenzivi u trudnoći i dojenju
Marija Živković, Marijana Križić Erceg, Robert Likić
KBC Zagreb, Zavod za kliničku farmakologiju
U svrhu liječenja akutnih ili kroničnih bolesti trudnice i/ili
ploda, opravdana je primjena lijekova ukoliko se uzelo u obzir
teratogeni učinak lijeka na plod, specifičnost terapijske primjene lijekova u trudnice i specifičnost primjene lijeka u ploda.
Procjenu o uzimanju lijekova u trudnoći trebalo bi napraviti
prije oplodnje, pogotovo ako se radi liječenju kroničnih bolesti.
Vrlo često potrebno je farmakoterapijsko savjetovanje kliničkog
farmakologa radi lijeka kojeg je žena uzela prije nego je saznala
za trudnoću.
Američka uprava za hranu i lijekove (Food and Drug
Administration; FDA) razvila je sustav označavanja lijekova s
obzirom na rizik primjene tijekom trudnoće. Svi su lijekovi svrstani u pet skupina označenih slovima A, B, C, D, i X. Čimbenici
koji utječu na teratogenost lijeka su: sam lijek, doza lijeka, način
primjene, trajanje primjene, vrijeme gestacije, istodobno izlaganje nekim drugim agensima, istovremeno prisustvo drugih
bolesti te, genetička osjetljivost majke i ploda. Korištenje antihipertenziva u trudnoći je u stalnom prorastu što se može povezati
s pretilošću i sve starijom dobi trudnica. Kod provođenja kliničko farmakološkog savjetovanja trudnica važno je pažljivo uzeti
anamnezu s ciljem da se utvrdi kada je točno i koji lijek trudnica
uzela, zatim je potrebno utvrditi precizno vrijeme gestacije u
kojemu je došlo do izlaganja lijeku te po tome klasificirati lijek
s obzirom na teratogeni učinak. Trudnicu treba upoznati sa
svim pojedinostima rizika za plod te naročito napomenuti da
1-3% svih trudnoća završava s nekim oblikom anomalije i bez
uzimanja lijeka.
Potrebno je obratiti pažnju na sve žene generativne dobi kojima je dijagnosticirana hipertenzija te ih savjetovati o planiranju
trudnoće i adekvatnoj primjeni antihipertenziva (primarno
metildopa) u tom periodu. Mogućnost savjetovanja imaju liječnici obiteljske medicine, liječnici u specijalističkim ambulantama
(klinički farmakolozi i ginekolozi) kao i medicinske sestre koje
su u neposrednom kontaktu sa bolesnicima.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
5.
Uloga medicinske sestre u farmakokinetici antihipertenzivnih lijekova
Gordana Šantek-Zlatar,dipl.ms; Vesna Sertić,dipl.ms
OB „Dr.T.Bardek“ Koprivnica
Uvod: Arterijska hipertenzija je vodeći globalni zdravstveni
problem ili jedan od većih problema moderne medicine. Ako
se ne liječi može izazvati velike zdravstvene probleme uključujući koronarnu bolest srca, moždani udar, bubrežnu i kardijalnu
insuficijenciju. Povišeni arterijski tlak jedna je od najčešćih
dijagnoza u kliničkoj praksi i prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, vodeći rizični čimbenik smrti na planeti. Na pripravke
za snižavanje tlaka troši se golemi dio zdravstvenih proračuna za
lijekove i antihipertenzivi zauzimaju najviša mjesta na ljestvici
najprodavanijih farmaka.
Rasprava: Arterijsku hipertenziju mogli bi definirati kao stanje
povišenog arterijskog tlaka praćeno tegobama poput pritiska u
prsima, zaduhe, glavobolje, smetnji vida i slično. Međutim, takvu
definiciju hipertenzije u kliničkim smjernicama nećemo naći.
Tradicionalna medicina liječila je ljude u patnji, a shvaćanje moderne medicine za ovoj entitet nadišlo je okvire i proširilo se na
populaciju bez subjektivnih smetnji; hipertenzija je dobila obilježje
rizičnog čimbenika buduće kardiovaskularne bolesti. U takvim
okolnostima definiranje patološkog stanja postaje mnogo zahtjevnije. Jasne i eksplicitne definicije arterijske hipertenzije nema.
Europske smjernice za hipertenziju citiraju pregledni članak iz 1971.
godine „hipertenziju treba definirati kao vrijednost arterijskog
tlaka kod koje dijagnosticiranje i liječenje čine više dobra no štete“.
Uveden je pojam ciljne ili optimalne vrijednosti arterijskog tlaka.
To je vrijednost kojoj u terapijskim naporima treba težiti. Ciljnom
vrijednošću tlaka danas se smatra ona niža od 120/80 mm Hg.
Opservacijske studije pokazuju da je šansa za buduće nepoželjne
događaje manja uz tlak 120/80 nego uz 140/90, no istovremeno
Cochraneov sustavni pregled Arguedasa i suradnika (2009.) jasno
demonstrira da nema dokaza koristi od medikamentnog spuštanja
tlaka na vrijednosti niže od 140/90. Usprkos tome, kroz interpretaciju kliničkih studija, kliničke smjernice i stručnu edukaciju nove
klase antihipertenziva pokušava se prikazati djelotvornijima. Težnja
prema nižim vrijednostima zahtijeva veći broj i više doze antihipertenziva, što povećava trošak terapije, ali i vjerojatnost nuspojava
lijekova i novih kardiovaskularnih događaja povezanih s prekomjernim spuštanjem tlaka, što je poznato kao fenomen J-krivulje. Iz tog
razloga „hipertenziju treba definirati kao vrijednost arterijskog tlaka
kod koje dijagnosticiranje i liječenje čine više dobra no štete“ kako
stoji u preglednom članku iz 1971.g.
Zaključak: Način prehrane i način života mogu pomoći pri
nadzoru nad vrijednostima krvnog tlaka i smanjiti opasnost
razvoja s njime povezanih komplikacija. Međutim, u bolesnika
kod kojih su navedeni stilovi neučinkoviti ili nedovoljni, potrebna
je farmakoterapija. Uloga liječnika u indiciranju, propisivanju i
praćenju liječenja antihipertenzivnom terapijom i medicinske
sestre u primjeni antihipertenzivne terapije i praćenju nuspojava
istih iznimno je velika i zahtijeva zavidno stručno znanje. Lijekovi
mogu uzrokovati različite probleme pa i bolest zbog neučinkovite
primjene, te time uzrokovati pogoršanje zdravlja i dodatni trošak
za liječenje. Stoga je uloga medicinske sestre u edukaciji bolesnika
o primjeni i farmakokinetskim karakteristikama pojedine skupine
antihipertenzivnih lijekova iznimno važna u podizanju kvalitete
liječenja i zdravstvene njege bolesnika a ujedno i prevencija dodatnih komplikacija određenih stanja ili bolesti koje bi neminovno
financijski opteretile zdravstveni sustav.
HINEKA No. 25
6.
Hipertenzija i vezikoureteralni refluks
Snježana Fusić, Željka Franjo
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva,
Hipertenzija je veliki javnozdravstveni problem u cijelome
svijetu. Epidemiološke studije ukazuju da hipertenzija spada u
najvažnije faktore rizika za obolijevanje i smrtnost od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i bolesti bubrega. Učestalost
hipertenzije u odraslih u svijetu kreće se od 25- 40% i WHO
je navodi kao vodeći uzrok smrtnosti u odraslog stanovništva.
Hipertenziji u odraslih predhodi povećani krvni tlak u dječjoj i
adolescentnoj dobi. Otkrivanje i liječenje hipertenzije u dječjoj
i adolescentnoj dobi postaje prioritet u razvijenim zemljama.
Vezikoureteralni refluks (VUR) spada u najčešće anomalije
mokraćnog sustava.Kod djece s vezikoureteralnim refluksom
(VUR) obavezno je pratiti arterijski tlak pacijenta kroz cijeli
život zbog visokog rizika za arterijsku hipertenziju koju razvije
i do 40% pacijenata kao posljedicu ožiljčenja bubrega uzrokovanih višim stadijima VUR-a. Može se razviti prije postavljanja
dijagnoze VUR-a, ali i godinama nakon antirefluksnog zahvata.
Važnost pravilnog pračenja krvnog tlaka u dječjoj dobi pokazati
čemo kroz prikaz slučaja djevojčice koja je u dobi od 12. godina
hitno primljena u Kliniku za dječje bolesti Zagreb s malignom
hipertenzijom. Nakon terapijske stabilizacije, po učinjenoj dijagnostičkoj obradi kod djevojčice je otkriven vezkioureteralni
refluks i refluksna nefropatija.
47
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
7.
Renalna denervacija – postupci
medicinske sestre
8.
Renalna denervacija – nakon osamnaest
mjeseci – prikaz bolesnika
Ines Poljak, Katica Dvorneković
Mirjana Mihalić
Klinička bolnica Dubrava, Zavod za nefrologiju i dijalizu
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju- KBC Zagreb
Renalna denervacija je invazivni postupak prekidanja ili slabljenja simpatičke stimulacije renalnih arterija koji se provodi u
bolesnika s visokom hipertenzijom rezistentnom na višestruku
medikamentnu terapiju. Postupak se izvodi tako da se pod
kontrolom rendgena u renalne arterije uvede radiofrekventna
elektroda, putem koje se provodi višestruka ablacija na različitim mjestima renalnih arterija. Rezultati istraživanja pokazuju
značajno sniženje tlaka nakon mjesec dana, koje ostaje održano
u većine bolesnika. Najozbiljnija moguća komplikacija postupka
renalne denervacije je disekcija renalne arterije. Rijeđe se pojavljuju prolazni spazmi arterije, bradikardija kao i uobičajene
komplikacije invazivnih procedura.
Postoji čitav niz postupaka koje provodi medicinska sestra u
cjelokupnom zbrinjavanju bolesnika u pripremi provođenja i
nakon renalne denervacije. Prije izvođenja intervencije, važno
je uzeti sestrinsku anamnezu o bolesniku radi pravilne psihičke
i fizičke pripreme bolesnika, te edukacije bolesnika o ponašanju
nakon postupka. Sestrinske intervencije nakon izvođenja renalne denervacije obuhvaćaju praćenje bolesnikovih vitalnih funkcija, općeg stanja bolesnika, diureze, izgleda mjesta insercije, i
osobito pravovremenog prepoznavanja potencijalnih komplikacija, uključujući krvarenje, odgođenu alergijsku reakciju, pojavu
febriliteta i drugo. Također, uz navedeno neophodno je osigurati
bolesniku privatnost, pravilno uzeti uzorke za ostalu dijagnostiku te svaki postupak evidentirati u sestrinsku dokumentaciju.
Renalna denervacija je zahtjevna procedura liječenja medikamentno-rezistentnih hipertenzija, koja rezultira značajnim
sniženjem tlaka i malom učestalosti komplikacija. Postupci
medicinske sestre značajne su u pripremi bolesnika za renalnu
denervaciju, kao i u praćenju postintervencijskog oporavka
bolesnika.
48
Arterijska hipertenzija je bolest koja zbog morbiditeta odrasle populacije, kao i zbog različite etiologije, različitog dijagnostičkog i terapijskog pristupa i posljedica koje se javljaju zahtjeva izuzetnu pažnju i ranu dijagnozu. Uz terapijski pristup i dosadašnje metode liječenja uvijek su dobrodošli i novi načini liječenja. Tako je i radiofrekventna renalna denervacija- koja je minimalno invazivni zahvat koji se koristi kod liječenja pacijenata s
rezistentnom hipertenzijom kod kojih ni uz korištenje najmanje
tri antihipertenziva u optimalnim dozama nije postignuta kontrola tlaka. Kod nas, na Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, ta metoda liječenja provedena
je kod bolesnika Z.Ž. rođenog 1950.g. Bolesnik se kontrolira i liječi hipertenziju više od petnaest godina. Prije pristupanja zahvatu napravljena je kompletna obrada te isključena sekundarna
hipertenzija. Prije zahvata bolesnik je u terapiji imao osam antihipertenziva i nije postignuta dobra regulacija arterijskog tlaka.
Zato se provodi renalna denervacija registriranim Symplicity
Catheter Systemom s ciljem sniženja tlaka, smanjenja kardiovaskularnog rizika te smanjenja velikog broja lijekova koje bolesnik
uzima. Zahvat je protekao bez komplikacija, a nakon zahvata postavljen je KMAT radi kontinuiranog praćenja arterijskog tlaka.
Postiže se, uz terapiju, bolja regulacija tlaka. Nakon tri tjedna ponovno se postavlja KMAT te nakon vidljivog pada tlaka za oko
30% bolesniku se smanjuje broj antihipertenziva uz preporuku
daljnjeg praćenja tlaka. Je li to početak nove metode u uspješnom
liječenju arterijske hipertenzije?
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
9.
Kaptoprilski test
Maja Ivanišević,Mirjana Mihali, Katica Gojak
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu, KBC Zagreb
Arterijska hipertenzija je najčešći uzrok kardiovaskularnog
morbiditeta i smrtnosti, a isto tako znatno pridonosi učestalosti
kronične bubrežne bolesti. U spektru pretraga za postavljanje
dijagnoze renovaskularne hipertenzije nalazi se i kaptoprilski
test koji se temelji na spoznaji da u bolesnika s renovaskularnom
hipertenzijom nakon primjene ACE inhibitora kaptoprila dolazi
do izrazitijeg porasta vrijednosti renina 1 koji se određuje kao
reninska aktivnost plazme RAP. Tijekom testa može se odrediti
i serumski aldosteron, pa se kaptoprilski test tada može koristiti
i za izradu rezultata za primarni aldosteronizam, koji se nalazi u
5-13% hipertoničara. Kaptoprilski test je jednostavan i jeftin test
koji može biti od kopristi u dijagnostičkom algoritmu hipertenzije jer lako može usmjeriti daljnji dijagnostički postupak.
Ipak, treba biti svjestan njegovog ograničenja. Pacijenta treba
promatrati u cijelosti, a konačnu dijagnozu postavljati tek uvidom u rezultate više komplementarnih pretraga.
HINEKA No. 25
10. Uloga Patronažne sestre kod
hipertenzije
Kristina Bilać
Dom zdravlja Šibenik, Patronažna služba
Rad nas upoznaje s organizacijom Patronažne službe na području šibensko -kninske županije. Ulogu Patronažne sestre kroz
mjere i postupke koje poduzima u svrhu očuvanja i promicanja
zdravlja kroz postupke koje poduzima. Najčešća pitanja pacijenta s kojim se svakodnevno susreće u svom radu.
Cilj rada je upoznati nas s radom Patronažne službe kao
medicinsko socijalne djelatnosti koja provodi mjere specifične
zdravstvene njege u svrhu prevencije hipertenzije.
49
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
11. Štetni i neželjeni učinci antihipertenziva
1
Mirjana Mihalić , Robert Likić
2
1 Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i
transplantaciju,
2 Zavod za kliničku farmakologiju
Nuspojava je svaka štetna neželjena reakcija na lijek primjenjen
u pravilnoj indikaciji i terapijskoj dozi. Isključuje se neadekvatni
odgovor na terapiju, prekomjerna doza, uzimanje nedozvoljenih
lijekova, nesuradljivost bolesnika, liječničke greške. Morbiditet
i mortalitet nuspojava može predstavljati dijagnostički problem
jer uključuje promjene na svim organskim sustavima. Učestalost
ozbiljnih nuspojava procjenjuje se na 6,7%, a nuspojave su u
0,3% do 7% bolesnika razlog prijema u bolnicu. Procjenjuje se da
dovode do godišnjeg troška od nekoliko milijardi 30% do 60% je
predvidivo. Više od 50% odraslih osoba uzima više od 5 lijekova,
broj lijekova raste s dobi, veći je u žena.
Arterijska hipertenzija najčešći je zdravstveni problem zbog
kojeg pacijenti odlaze liječnicima obiteljske medicine.
Prema smjernicama ESH/ESC antihipertenzive dijelimo u
sljedeće skupine:
 diuretici
 β- blokatori
 ACE –inhibitori
 blokatori angiotenzinskih receptora
 antagonisti kalcijskih kanala
Često u liječenju arterijske hipertenzije postoji potreba za
korištenjem kombinacije dvaju ili više lijekova za postizanjem
ciljnjih vrijednosti krvnog tlaka.
Lijekovi uz svoj korisni učinak ponekad imaju i neke neželjene
reakcije. Stoga, medicinske sestre moraju biti educirane o njima
da bi ih mogle prepoznati, odnosno informirati i educirati bolesnike kako bi i oni mogli upozoriti na nuspojave koje imaju.
50
12. Povezanost arterijske hipertenzije s
povećanim indeksom tjelesne mase i
hiperlipidemijom
A. Zelenika
Klinika za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu, Sveučilišna klinička
bolnica Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina
Povišeni krvni tlak je jedan od najvećih problema javnog
zdravstva u svim razvijenim zemljama svijeta te je glavni čimbenik rizika ne samo za koronarnu bolest, kardijalnu dekompenzaciju i cerebrovaskularni inzult već i za kronično bubrežno zatajenje i perifernu vaskularnu bolest. Dosadašnja istraživanja su
pokazala povezanost pretilosti i hiperlipidemije s hipertenzijom.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi pojavnost arterijske hipertenzije u bolesnika liječenih na Odjelu za nefrologiju Sveučilišne
kliničke bolnice Mostar u 2006. godini te povezanost povećanog
indeksa tjelesne mase i hiperlipidemije s istom. Arterijska hipertenzija definirana je kao vrijednost arterijskog tlaka veća od
140/90 mmHg ili manja uz korištenje antihipertenzivnih lijekova. Povećanim indekosm tjelesne mase smatrao se isti iznad 25
kg/m2, a hiperlipidemija je obuhvatila hiperkolesterolemiju i/
ili hipertrigliceridemiju. Obuhvaćena su ukupno 293 bolesnika.
Arterijska hipertenzija verificirana je u 82 bolesnika (28%). U
skupini bolesnika koji su imali arterijsku hipertenziju statistički značajno češće su zabilježeni povećani indeks tjelesne mase
(49 bolesnika, 59,8%) i hiperlipidemija (33 bolesnika, 40,2%).
Zaključno, pojavnost arterijske hipertenzije u bolesnika liječenih
na Odjelu za nefrologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u
2006. godini bila je relativno visoka (28%), a bolesnici koji su
imali arterijsku hipertenziju imali su povećani indeks tjelesne
mase u 59,8% slučajeva te hiperlipidemiju u 40,2%.
HINEKA No. 25
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
HINEKA No. 25
51
3. HRVATSKI KONGRES O HIPERTENZIJI
s međunarodnim sudjelovanjem
52
HINEKA No. 25

Neuroznanstveni aspekti komunikacije u medicini

KARCINOM PLUCA.pdf

Prva obavijest - hrvatsko društvo za hipertenziju

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

Indikatori kvaliteta

Pismo HPD-a ministru - Hrvatsko pedijatrijsko društvo

prof.dr. miljenko marinković - hrvatsko društvo za hipertenziju

NOVI PRISTUPI U LEČENJU HIPERTENZIJE

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

Župne Obavijesti - Župa Marija Kraljica apostola, Zaprešić II