ZBORNIKPOLJOPRIVREDNIFAKULTET2012-final

ПОЉОПРИВРЕДНИ ФАКУЛТЕТ
УНИВЕРЗИТЕТ У БАЊОЈ ЛУЦИ
FACULTY OF AGRICULTURE
UNIVERSITY OF BANJA LUKA
19 92
SMOTRA NAUČNIH RADOVA STUDENATA AGRONOMIJE
sa međunarodnim učešćem
CONFERENCE OF AGRONOMY STUDENTS
with international participations
ZBORNIK RADOVA
PROCEEDINGS
19 92
1992
2012
Пољопривредни факултет Бања Лука
Faculty of Agriculture Banja Luka
Banja Luka, 9 - 10. oktobar 2012.
Banja Luka, October 9 - 10 2012
SMOTRA NAUČNIH RADOVA STUDENATA AGRONOMIJE
CONFERENCE OF AGRONOMY STUDENTS
Poljoprivredni fakultet – Banja Luka
Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A, 78000 Banja Luka
tel: +387 51/312-390 fax: +387 51/312-580
E-mail: [email protected]
Web page: www.agrofabl.org
Za izdavača:
Doc. dr Aleksandar Ostojić
ORGANIZACIONI ODBOR (ORGANIZING COMMITTEE):
Članovi/Members: Doc. dr Miljan Cvetković; Prof. dr Stoja Jotanović; Doc. dr Siniša
Mitrić; Mr Zorica Đurić; Mr Biljana Lolić; Mr Aleksandra Figurek; Mladen Babić, dipl.ing.;
Marina Savić, student; Uroš Šušak, student.
PROGRAMSKI ODBOR (PROGRAMME COMMITTEE)
Članovi/Members: PODGORICA: Prof. dr Snježana Hrnčić, Podgorica, Montenegro; Dr
Sanja Radonjić, Podgorica, Crna Gora, LJUBLJANA: Prof. dr Branka Javornik, Ljubljana,
Republika Slovenija; dr Jernej Jakše, Ljubljana, Republika Slovenija; dr Borut Bohanec,
Ljubljana, Republika Slovenija; OSIJEK: Prof. dr Vlado Kovačević, Osijek, Republika
Hrvatska; Prof. dr sc Nada Parađiković, Osijek, Republika Hrvatska; Prof. dr Mirta Rastija,
Osijek, Republika Hrvatska; SKOPJE: Prof. dr Goran Milanov, Skopje, Makedonija; Prof.
dr Marjan Kiprijanovski, Skopje, Makedonija; ČAČAK: Prof. dr Radoš Pavlović, Čačak,
Republika Srbija; Prof. dr Gorica Paunović, Čačak, Republika Srbija; BEOGRAD: Prof. dr
Viktor Nedović, Zemun, Republika Srbija; Doc. dr Željko Dolijanović, Zemun, Republika
Srbija; Doc. dr Jasminka Milivojević, Zemun, Republika Srbija; BANJA LUKA: Prof. dr
Stevo Mirjanić, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, BiH; Prof.dr Mile Dardić, Poljoprivredni
fakultet, Banja Luka, BiH; Doc. dr Vida Todorović, Banja Luka, BiH; Doc.dr Stoja
Jotanović, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, BiH; Doc. dr Danijela Kondić, Banja Luka,
BiH.
Kompjuterska obrada i slog:
Dragomir Vuleta
Lektori:
Marina Savić
Uroš Šušak
Štampa: ST - UR AKADEMAC
Tiraž: 100 primjeraka
CONFERENCE OF AGRONOMY STUDENTS
09 – 10 october 2012. – Faculty of Agriculture – Banja Luka,
Republic of Srpska
Učesnici (Participants):
o University of Banja Luka, Faculty of Agriculture, Banja Luka
Republika Srpska, Bosnia and Herzegovina;
o University of Kragujevac, Faculty of Agronomy, Čačak
Republic of Serbia
o University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Ljubljana
Republic of Slovenia;
o University of Podgorica, Biotechnical Faculty, Podgorica
Montenegro
o University J.J. Strossmayer in Osijek, Faculty of Agriculture
Osijek, Republic of Croatia;
o University of Beograd, Faculty od Agriculture, Beograd-Zemun, Republic
of Serbia
o University „St. Cyril and Methodius“ Faculty of Agriculture Science and
Food,
Skopje, Republic of Macedonia.
Sadržaj
1. Produktivne osobine pšenice (Triticum aestivum L.) u interakciji genotip x lokalitet
Saša Marinković ..............................................................................................................................1
2. Reakcija kukuruza na kalcizaciju u Posavskom kantonu (FBiH, Bosna i Hercegovina)
Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić .............................................................. 9
3. Utjecaj genotipa i tla na koncentraciju kadmija u listu kukuruza
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić ............................................... 13
4. Mikroinkapsulacija i njena primena u funkcionalnim proizvodima
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović ..................................................... 17
5. Morfometrijski parametri reproduktivnih organa izlučenih nazimica
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić................................................................................................. 22
6. Agrobacterium tumefaciens- mediated transformation of hop vascular pathogen Verticillium
albo-atrum
Marko Flajšman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik ................................................................ 27
7. Detection of HLVD and HSVD viroids in hop plants
Tine Pokorn,1Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše ................................................. 32
8. Genetic transformation of tobacco (Nicotiana tabacum L.) and bush monkeyflower (Mimulus
aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec ..................................................................................... 38
9. Štetočine jabuke na području Nikšića
Mileva Blagojević .......................................................................................................................... 44
10. Moljac paradajza – Tuta absoluta Meyrick (Lepidoptera, Gelechiidae)- dinamika populacije na
području Zete (Ponari)
Branko Đurović, Sanja Radonjić .................................................................................................. 48
11. Organska proizvodnja heljde
Aleksandar Stefanović ................................................................................................................... 52
12. Impact of alternative oak types on wine aging and their sensory properies from the syrah grape variety
Sandra Krstevska, Goran Milanov, Klime Beleski .......................................................................... 56
13. Uloga zadruga na unapređenju konkurentnosti poljoprivrede u Republici Srpskoj
Marina Savić ................................................................................................................................. 62
14. Karakteristike ploda džanarike iz autohtone populacije
Boris Rilak, Zoran Duškić, Gorica Paunović, Ivan Glišić ............................................................. 66
15. Uticaj supstrata na rast i razvoj pelargonije (pelargonia peltatum l.) proizvedene iz reznica
Uroš Šušak, Nada Parađiković, Svjetlana Zeljković, Monika Tkalec............................................. 70
16. Proizvodne osobine domaćih populacija bijelog luka (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataš Kleut ........................................................................................................... 75
17. Utjecaj dubine sadnje cvjetnih vrsta gladiolus l. I lilium l. na početak cvatnje
Nada Parađiković, Monika Tkalec, Jasenka Ćosić, Tomislav Vinković, Jasna Kraljičak, Katarina
Bogdanović .................................................................................................................................... 79
18. Genotipske specifičnosti kalemljene i nekalemljene lubenice
Siniša Srdić, Mile Dardić............................................................................................................... 83
19. Značaj slavonskog ozimog češnjaka (Allium sativum L.)
Nada Parađiković, Tomislav Vinković, Monika Tkalec, Iva Andračić, Lea Parađiković, Jasna
Kraljičak ........................................................................................................................................ 87
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI
GENOTIP × LOKALITET
Saša Marinković
Izvod: Proučavanje produktivnih osobina pšenice (Triticum aestivum L.) posmatranih kroz
interakcijske efekte genotip × lokalitet mogu se ocijeniti kao prvi korak ka definisanju genotipski diferencirane
agrotehnike u cilju podizanja prosječnih prinosa u skladu sa genetskim potencijalom ove kulture. U ovom radu
proučavani su genotipovi Aria, NS40/S, Simonida i Zvezdana na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani u toku
vegetacionog perioda 2011/2012. godine. Statističke analize proučavanih genotipova za pojedine parametre
izvršene su faktorijalnom analizom varijanse 4 × 2. Značajnost razlika testirana je Lsd testom, a interakcijski
efekti analizirani su grafičkom metodom. Proučavani parametri produktivnosti jasno pokazuju da postoji
potpuno izraženi interakcijski efekat genotip × lokalitet, koji se identifikuje kao značajno povećanje svih
prosječnih vrijednosti kod svih ispitivanih genotipova na lokalitetu Dušanovo. Naime, pedoklimatski i drugi
spoljašnji faktori na lokalitetu Dušanovo imaju za posljedicu opšte povećanje svih produktivnih osobina u
odnosu na lokalitet Mahovljani. Kao negativan efekat ovog interakcijskog odnosa ispoljeno je veoma značajno
smanjenje proučavanih parametara produktivnosti kod genotipa Simonida na lokalitetu Mahovljani. Takođe,
prosječan broj klasova/m2 ispoljava genotipsku diferencijaciju na istom nivou za sva četiri genotipa i to tako da
su uslovi za formiranje prosječnog broja klasova/m2 bili značajno povoljniji na lokalitetu Dušanovo u odnosu na
lokalitet Mahovljani. Preračunati prosječni prinosi svih ispitivanih genotipova bili su veći na oba lokaliteta od
prosječnih prinosa koje ostvaruju ovi genotipovi u regionu Banja Luke prema podacima (Statistički zavod
Republike Srpske).
Cilj istraživanja je da se prouče produktivne osobine aktuelnih sorti pšenice na dva lokaliteta na kojima
se pšenica tradicionalno gaji u banjalučkoj regiji.
Ključne riječi: pšenica, interakcija genotip × lokalitet, produktivnost
Uvod
Značajnost pšenice kao hrane proizilazi iz sadržaja i strukture proteina, koji su jedinstveni među
poljoprivrednim biljkama. Proizvodi pšenice, a prije svih hljeb, predstavljaju osnovu ishrane ljudske populacije,
jer se pšeničnim hljebom danas hrani preko 70% stanovnika na planeti (Roljević i sar., 2011). Produktivnost
sorti pšenice zavisi od realizacije genetskog potencijala u različitim proizvodnim uslovima (Mladenov, 1996).
Prosječni prinosi pšenice na globalnom nivou kreću se oko 2,5 t/ha što iznosi manje od 20% genetskog
potencijala koji se postiže kao realna vrijednost u sortnim ogledima sa ovom kulturom (Panković i Malešević,
2006). Osnovni ograničavajući faktori proizvodnje pšenice su agroekološki uslovi, dostignuti stepen razvoja
tehnologije gajenja i informisanost korisnika – proizvođača, odnosno, transfer znanja (Loomis and Amthor,
1996). U Republici Srpskoj prosječni prinosi pšenice kreću se između 3,0 i 4,0 t/ha (Republički zavod za
statistiku Republike Srpske). Razlozi za ovakvo niske prinose pšenice u komercijalnoj proizvodnji su brojni, a
njihova procjena po značajnosti uticaja na negativan trend prosječnih prinosa bila bi sljedeća:
• priprema zemljišta za sjetvu u skladu sa pedoklimatskim karakteristikama lokaliteta;
• izostavljanje primjene mineralnih đubriva na osnovu analize zemljišta;
• rokovi i genotipski diferencirana agrotehnika sjetve;
• kvalitet sjemena i genotipski diferencirana gustina sjetve;
• odsustvo redovne i kvalitetne zaštite od biljnih bolesti, štetočina i korova.
Cilj ovoga rada je i da se u granicama svojih eksperimentalnih mogućnosti otvori pitanje genotipskih
specifičnosti u realizaciji genetskog potencijala pšenice u skladu sa pedoklimatskim karakteristikama lokaliteta,
kao važnog pitanja za ralizaciju visokih prinosa.
Materijal i metod rada
Proučavanje produktivnih osobina pšenice u regiji Banja Luke izvršeno je analizom genotipova Aria, NS40/S,
Simonida i Zvezdana na dva različita lokaliteta (Dušanovo i Mahovljani), saglasno njihovoj zastupljenosti na
oglednim parcelama Agencije za pružanje usluga u poljoprivredi Republike Srpske u vegetacionom periodu
2011/2012. godine. U toku izvođenja ogleda primjenjena je standardna agrotehnika za proizvodnju ozime
pšenice. Sjetva genotipova ozime pšenice izvršena je krajem zadnje dekade oktobra u 2011. godini sa sjetvenom
normom od 650 zrna/m2. Uzorci klasova (20 po repeticiji) koji su ispitivani uzeti su u zadnjoj dekadi juna 2012.
1
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
godine. Analizirani su sljedeći parametri: broj klasova po m2, broj zrna u klasu, masa zrna u klasu, indeks klasa
i prosječni preračunati prinos. Na osnovu dobijenih prosječnih vrijednosti izračunat je prosječni indeks klasa iz
odnosa ukupne mase zrna u klasu i ukupne mase klasa), a prosječni prinos dobijen je preračunavanjem na
sljedeći način:
Prinos (t/ha) = masa zrna/klasu × broj klasova/m2
Statistička analiza za pojedine parametre izvršena je faktorijalnom analizom varijanse 4 × 2. Značajnost razlika
pojedinačnih sredina testirana je Lsd testom, a interakcijski efekti analizirani su grafičkom metodom. U radu su
korišteni podaci Hidrometeorološke stanice Banja Luka. Za ocjenu mikroklimatskih uslova za ispitivani
vegetacioni period urađen je klima dijagram po Walter-u, s ciljem dobijanja reprezentativne ocjene mogućeg
uticaja klimatkih elemenata na vegetacioni period ozime pšenice.
Graf. 1. Klima dijagram po Walter-u za područje Banja Luke u 2011.godini
Ocjena mikroklimatskih uslova za 2011. godinu (graf. 1) pokazuje da je period sjetve ozime pšenice, zadnja
dekada oktobra, karakterisao pad količine padavina, što je moglo imati uticaja na klijanje, nicanje i pripremu
biljaka za ulazak u zimski period.
Graf. 2. Klima dijagram po Walter-u za područje Banja Luke za period januar-avgust 2012. godine.
Ocjena mikroklimatskih uslova za 2012. godinu (graf. 2.) pokazuje pojavu veoma kratkog sušnog perioda tokom
marta. Tokom aprila i maja javlja se izraženo vlažni period koji može biti indikativan za rast i razvoj pšenice u
2012. godini. Takođe, pojava sušnog perioda na kraju juna i početkom jula koji se poklapa sa periodom pune
zrelosti, a koji je bio relativno slabijeg intenziteta, mogla je imati pozitivne efekte u smislu dovođena klasova u
stanje spermnosti za žetvu.
Rezultati istraživanja
Proučavanje produktivnih osobina pšenice na dva lokaliteta u banjalučkoj regiji kao osnovno pitanje genotipski
specifičnih reakcija sorte na nivou datih lokaliteta, metodološki je posmatrano kroz interakcijske efekte genotip
× lokalitet, analizom sljedećih svojstava: broj klasova/m2, broj zrna u klasu, masa zrna u klasu, indeks klasa i
prosječni preračunati prinos.
Prosječni broj klasova/m2 proizvodne površine proučavanih genotipova pšenice u interakciji sa lokalitetom
dati su u tabeli 1.
2
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Tab. 1. Prosječan broj klasova/m2 ispitivanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
Interakcija genotip × lokalitet
X za
X za genotipve bez
lokalitete
bez obGenotip
Lokalitet
obzira na lokalitet
X
zira na genotipve
2
NS40/S
3
Simonida
4
Zvezdana
Statistika
F exp
Lsd 0,05
Lsd 0,01
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Genotip
3,789*
75,281
103,72
545,3
501,3
666,7
569,0
575,3
488,7
545,3
472,7
Lokalitet
9,042**
53,233
73,346
523,3
617,8
532,0
Mahovljani = 507
Aria
Dušanovo = 583
1
509,0
Interakcija gen.× lok.
0,22nz
106,44
146,66
Pregledom podataka iz tabele 1. vidimo da je najveći broj klasova/m2 utvrđen kod genotipa NS40/S na lokalitetu
Dušanovo (666,7), a najmanji kod genotipa Zvezdana na lokalitetu Mahovljani (472,7). Analiza varijanse
pokazuje da je na prosječni broj klasova/m2 statistički značajno uticao genotip, ali i da je broj klasova/m2 visoko
značajno zavisio od lokaliteta. Interakcija genotip × lokalitet nije statistički značajna. Testiranjem značajnosti
razlika dobijenih srednjih vrijednosti Lsd testom možemo zaključiti sljedeće:
 prosječan broj klasova/m2 kod genotipa NS40/S bez obzira na lokalitet bio je statistički visoko
značajno veći u odnosu na ostala tri genotipa između kojih su ispoljene razlike statistički slučajne;
 prosječan broj klasova/m2 na lokalitetu Dušanovo bez obzira na genotip bio je statistički visoko
značajno veći nego na lokalitetu Mahovljani (prosječna razlika od 80 klasova/m2 može da produkuje
prinos veći od 1 t/ha → 2g/klasu × 80 klasova × 10.000 = 1600 kg/ha).
Graf. 3. Grafički prikaz prosječnog broja klasova/m2 proučavanih sorti pšenice u interakciji genotip × lokalitet
pokazuje genotipski diferenciran odnos sorti (markirano zeleno) na ispitivanim lokalitetima. Sva četiri
genotipa dala su srazmerno manji broj klasova na lokalitetu Mahovljani u odnosu na lokalitet Dušanovo.
Značajno je konstatovati i činjenicu da je samo genotip NS40/S dao više klasova po m2 od sjetvene norme
koja je iznosila 650 zrna/m2.
Grafički prikaz prosječnog broja klasova/m2 za ispitivane genotipove na oba lokaliteta pokazuje potpuno
usaglašen odnos broja klasova/m2 ispitivanih genotipova na lokalitetu Dušanovo i Mahovljani. Takođe, jasno se
uočavaju genotipske razlike u njihovoj reakciji na lokalitetima, odnosno, ekološki uslovljenog nicanja,
bokorenja i u konačnom razvoja klasova po jedinici sjetvene površine (najvjerovatnije zemljišnih uslova imajući
u vidu ekološku valencu, odnosno, relativno malu udaljenost ova dva lokaliteta). Tako se može zaključiti da je
na lokalitetu Mahovljani sinergistički efekat pedoklimatskih i agrotehničkih mjera kao svoju rezultantu imao
efekat izraženo smanjenog broja klasova/m2.
3
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Prosječan broj zrna u klasu ispitivanih genotipova na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani dat je u tabeli 2.
Tab. 2. Broj zrna u klasu ispitivanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
Interakcija genotip × lokalitet
X za
X za genotipve bez
lokalitete
bez obGenotip
Lokalitet
X
obzira na lokalitet
zira na genotipve
2
NS40/S
3
Simonida
4
Zvezdana
Statistika
F exp
Lsd 0,05
Lsd 0,01
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Genotip
4,83**
3,574
4,725
34,53
34,60
39,37
35,95
44,70
29,98
40,35
36,18
Lokalitet
55,52**
2,527
3,341
34,565
37,660
37,34
Mahovl. = 34,177
Aria
Dušano. = 39,737
1
38,265
Interakcija gen.× lok.
18,276**
5,054
6,682
Pregledom podataka iz tabele 2. vidimo da je naveći broj zrna u klasu imao genotip Simonida na lokalitetu
Dušanovo (44,7), a najmanji takođe genotip Simonida (29,9) na lokalitetu Mahovljani. Analiza varijanse
pokazuje statistički visoko značajan uticaj genotipa i lokaliteta, ali i visoko značajnu interakciju genotip ×
lokalitet. Testiranjem značajnosti ispoljenih razlika možemo zaključiti sljedeće:
 prosječan broj zrna na nivou genotipa bez obzira na lokalitet pokazuje statistički značajnu razliku samo
između genotipova Aria i Zvezdana;
 prosječan broj zrna u klasu na nivou lokaliteta bez obzira na genotip pokazuje da je na lokalitetu
Dušanovo statsitički visoko značajno formirano više zrna u klasu u odnosu na lokalitet Mahovljani.
Diskusija interakcije genotip × lokalitet izvršena je analizom grafičkog prikaza prosječnog broja zrna u klasu
posmatranih genotipova na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani datih na grafikonu 4.
Graf. 4. Grafički prikaz broja zrna u klasu proučavanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
pokazuje više međusobno različitih efekata: 1) genotip Aria ima značajno povećanje broja zrna u klasu
(markirano tamno zeleno) tako da je ovaj parametar potpuno idenitičan na oba lokaliteta; 2) sličan
efekat, ali značajno manje izražen pokazuje i genotip NS40/S; 3) genotipovi Simonida i Zvezdana
ispoljavaju reakciju saglasno tendenciji kod indeksa klasa, odnosno, kod genotipa Simonida i ovdje je
prisutan neobjašnjiv pad na lokaliteu Mahovljani, a kod genotipa Zvezdana genotipska diferencijacija je
nepromjenjena.
Pitanje izraženo manjeg broja zrna u klasu genotipa Simonida na lokalitetu Mahovljani ostaje
otvoreno i za objašnjenje ove pojave treba tražiti dodatna istraživanja.
4
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Prosječna masa zrna u klasu (g) ispitivanih genotipova na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani data je u tabeli
3.
Tab.3. Masa zrna u klasu ispitivanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
Interakcija genotip × lokalitet
X za
X za genotipve bez
lokalitete
bez obGenotip
Lokalitet
X
obzira na lokalitet
zira na genotipve
2
NS40/S
3
Simonida
4
Zvezdana
Statistika
F exp
Lsd 0,05
Lsd 0,01
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Genotip
7.805**
0,172
0,227
1,730
1,582
1,618
1,406
2,125
1,349
1,875
1,540
Lokalitet
105.664**
0,121
0,160
1,656
1,512
1,737
Mahovl. = 1,469
Aria
Dušano. = 1,837
1
1,707
Interakcija gen.× lok.
15.669**
0,243
0,321
Pregledom podataka iz tabele 3. vidimo da je najveću prosječnu masu zrna u klasu imao genotip Simonida na
lokalitetu Dušanovo (2,125), a najmanji takođe genotip Simonida na lokalitetu Mahovljani (1,349). Analiza
varijanse prosječne mase zrna u klasu pokazuje statistički visoko značajan uticaj genotipa i lokaliteta kao i
visoko značajan interakcijski efekat. Testiranjem značajnosti razlika dobijenih prosječnih vrijednsti možemo
zaključiti sljedeće:
 prosječna masa zrna na ispitivanim lokalitetima bez obzira na genotip pokazuje da je na lokalitetu
Dušanovo ispoljena statistički značajno veća masa zrna u klasu u odnosu na lokalitet Mahovljani;
 prosječna masa zrna u klasu genotipa Simonida i Zvezdana bez obzira na lokalitet pokazuje statistički
značajno veću prosječnu masu zrna u odnosu na genotip NS40/S, dok su ostale međusobne razlike
statistički slučajne.
Diskusija interakcije genotip × lokalitet izvršena je analizom grafičkog prikaza prosječne mase zrna u klasu
posmatranih genotipova na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani datih na grafikonu 5.
Graf. 5. Grafički prikaz prosječne mase zrna u klasu proučavanih genotipova pšenice u interakciji genotip ×
lokalitet pokazuje genotipski diferenciran odnos genotipova (markirano zeleno) i nedefinisan pad mase
zrna u klasu kod genotipa Simonida na lokalitetu Mahovljani (markirano crveno).
5
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Indeks klasa posmatranih genotipova pšenice u interakciji sa lokalitetom dat je u tabeli 4.
Tab. 4. Indeks klasa ispitivanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
Interakcija genotip × lokalitet
X za
X za genotipve bez
lokalitete
bez obGenotip
Lokalitet
X
obzira na lokalitet
zira na genotipve
2
NS40/S
3
Simonida
4
Zvezdana
Statistika
F exp
Lsd 0,05
Lsd 0,01
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Genotip
45,4**
0,0138
0,0183
0,839
0,811
0,834
0,806
0,824
0,748
0,803
0,772
Lokalitet
173,84**
0,0098
0,0129
0,825
0,820
0,786
Mahovlj. = 0,784
Aria
Dušanov. = 0,825
1
0,757
Interakcija gen.× lok.
14,15**
0,0196
0,0259
Pregledom podataka u tabeli 4. možemo konstatovati da je prosječno najveći indeks klasa imao genotip Aria na
lokalitetu Dušanovo (0,839), a najmanji genotip Simonida na lokalitetu Mahovljani (0,748). Analiza varijanse
pokazuje statistički visoko značajne razlike između genotipova i lokaliteta, ali i statistički visoko značajnu
interakciju. Testiranjem značajnosti ispoljenih razlika Lsd testom možemo zaključiti sljedeće:
 sva četiri ispitana genotipa pšenice posmatrana na nivou osnovnog faktora pokazuju statistički visoko
značajno veći indeks klasa na lokalitetu Dušanovo u odnosu na lokalitet Mahovljani;
 međutim, testiranjem značajnosti prosječnog indeksa klasa ispitivanih genotipova bez obzira na
lokalitet ispoljena razlika između genotipa Aria i NS40/S statistički je slučajna, dok su ostale razlike
između genotipova statistički visoko značajne.
Prosječan indeks klasa testiran između ispitivanih lokaliteta bez obzira na genotip statistički je visoko značajan,
čime je interakcijski efekat genotip × lokalitet na nivou ove ispitivane osobine potvrđen. Analiza interakcijskog
efekta data je na grafikonu 6.
Graf. 6. Grafički prikaz indeksa klasa proučavanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet pokazuje
genotipski diferenciran odnos genotipova (markirano zeleno) i nedefinisan pad indeksa klasa kod
genotipa Simonida na lokalitetu Mahovljani (markirano crveno). Naime, ako se ponašanje genotipa
Simonida na ovom grafikonu uporedi sa grafikonom 3., bilo je očekivano i da indeks klasa ispolji istu
tendenciju, odnosno, da i na ovom grafikonu genotip Simonida na lokalitetu Mahovljani dostigne
prosječnu vrijednost gdje se grafički pozicionira baza zeleno markirang područja.
Analizom grafika vidi se da je međusobni odnos indeksa klasa kod genotipova Aria, NS40/S i Zvezdana na oba
lokaliteta identičan, ali sa uočljivo manjom vrijednošću na lokalitetu Mahovljani u odnosu na lokalitet
Dušanovo. Indikativno odstupanje od ove tendencije ispoljava jedino genotip Simonida na lokalitetu
Mahovljani. Objašnjenje za ispoljeno ponašanje genotipa Simonida na lokalitetu Mahovljani treba tražiti u
ekofiziološkim faktorima rasta i razvoja, odnosno, mogućim agrotehničkim uzrocima ovog poremećaja.
6
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Prosječni preračunati prinos (t/ha) ispitivanih genotipova na lokalitetima Dušanovo i Mahovljani dat je u
tabeli 5.
Tab.5. Prosječni preračunati prinos ispitivanih genotipova pšenice u interakciji genotip × lokalitet
Interakcija genotip × lokalitet
Genotip
2
NS40/S
3
Simonida
4
Zvezdana
Statistika
F exp
Lsd 0,05
Lsd 0,01
X
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
Dušanovo
Mahovljani
9,33
7,91
10,75
7,95
12,24
6,61
10,20
7,24
Genotip
0,709
1,477
2,035
obzira na lokalitet
Lokalitet
42,253**
1,044
1,435
8,620
9,335
9,425
lokalitete bez obzira na genotipve
Mahovl. = 7,427
Aria
Lokalitet
X za
Dušano. = 10,63
1
X za genotipve bez
8,720
Interakcija gen.× lok.
3,183nz
2,089
2,878
Pregledom podataka iz tabele 5. možemo konstatovati da je najveći prosječni preračunati prinos imao genotip
Simonida na lokalitetu Dušanovo (12,24), a najmanji takođe genotip Simonida na lokalitetu Mahovljani (6,61).
Analiza varijanse pokazuje da je statistički visko značajan uticaj lokaliteta, odnosno da su prosječne razlike
između genotipova statsitički slučajne. Testiranjem značajnosti razlika Lsd testom možemo zaljučiti:
 ispoljene razlike između lokaliteta bez obzira na genotip statistički su visoko značajne, odnosno,
prosječni preračunati prinos na lokalitetu Dušanovo bio je statistički visoko značajno veći u odnosu na
lokalitet Mahovljani;
 interakcijski odnos genotip × lokalitet u međusobnom testiranju Lsd testom pokazuje značajne razlike
koje su diskutovane na grafičkom prikazu (graf .7).
Graf. 7. Grafički prikaz prosječnih preračunatih prinosa proučavanih genotipova pšenice u interakciji genotip
× lokalitet pokazuje više međusobno različitih efekata: 1) genotip Aria na oba ispitivana lokaliteta
ispoljava genotipski diferenciranu razliku u prinosima saglasno prosječnom broju klasova/m2
(markirano tamno zeleno); 2) genotipovi NS40/S i Zvezdana ispljavaju genotiski diferenciranu razliku u
prosječnim prinosima na oba lokaliteta, s tim da je ova razlika nešto više izražena nego kod drugih
ispitivanih parametara (markirano crveno); 3) genotip Simonida ispoljava identičnu tendenciji kao i kod
indeksa klasa, odnosno, kod genotipa Simonida i ovde je prisutan neobjašnjiv pad prosječnih prinosa na
lokaliteu Mahovljani.
Proučavanje produktivnih osobina pšenice u interakciji genotip × lokalitet jasno pokazuje da proučavani
genotipovi Aria, NS40/S, Simonida i Zvezdana ispoljavaju genotipski specifične reakcije na ispitivanim
lokalitetima. Naime, prosječne vrijednosti ispitivanih parametara produktivnosti ovih genotipova imaju
usaglašenu diferencijaciju na oba lokaliteta, s tim da je efekat lokaliteta takođe izražen na način da su svi
genotipovi pokazali izraženo veće vrijednosti ispitivanih parametara na lokalitetu Dušanovo u odnosu na
lokalitet Mahovljani. Sistematska analiza ekofizioloških, pedoklimatskih i agrotehničkih uslova između ova dva
lokaliteta treba da da odgovor kojim od ovih faktora mogu da se modeliraju procesi rasta i razvoja kako bi se
dobili povišeni prinosi kao što su bili na lokalitetu Dušanovo.
7
PRODUKTIVNE OSOBINE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U INTERAKCIJI GENOTIP ×
LOKALITET
Saša Marinković
__________________________________________________________________________________________
Zaključak
Proučavanjem parametara produktivnosti pšenice u interakciji genotip (Aria, Simonida, NS40/S, i Zvezdana) i
lokalitet (Dušanovo i Mahovljani) u 2011/12. godini pokazuje sljedeće:
 analiza varijanse ispitivanih parametara čija se statistička značajnost ispoljava na nivou osnovnih
faktora (interakcijski efekti nisu ispoljeni) konstatovana je u broju klasova/m2 i prinosu,
 značajnost interakcijskog efekta u analizi varijanse ispoljena je u analizi indeksa klasa, broja zrna u
klasu i prosječnoj masi zrna u klasu,
 značajnost ovih osnovnih faktora pokazuje da su broj klasova/ m2 i preračunati prosječni prinos bili
statistički visoko značajno veći na lokalitetu Dušanovo bez obzira na genotip. Imajući u vidu statističku
potvrdu značajnosti osnovnog faktora broja klasova/m2 može se zaključiti da je ovo bio i osnovni
faktor povećanja prinosa na lokalitetima bez obzira na genotip sa sljedećim tendencijama:
 genotip Simonida ispoljava statistički visoko značajano odstupanje indeksa klasa i prosječne mase zrna
u klasu, a genotip Aria samo značajno odstupanje prosječnog broja zrna u klasu,
 kod sva tri ispitivana parametra sa statistički visoko značajnim interakcijskim efektom njihove
prosječne vrijednosti bile su statistički značajno veće na lokalitetu Dušanovo bez obzira ne genotip.
Proučavanje produktivnih osobina pšenice u interakciji genotip × lokalitet jasno potvrđuje neophodnost tačnog
definisanja reakcije genotipa u određenim ekološkim i pedoklimatskim, odnosno agrotehničkim uslovima kao
osnovnih faktora u modeliranju rasta i razvoja.
Literatura
Loomis, R.S., Amthor, J.S. (1996): Limits to Yield Revisited. In: Reinolds, M.P., Rajaram, S.and Alma
McNab (ed). Increasing Yield Potential in Wheat: Breaking the Barriers. Ciudad Obregon, Sonora, Mexico, 7689.
Mladenov, N. (1996): Proučavanje genetičke i fenotipske varijabilnosti linija i sorti pšenice u različitim
agroekološkim uslovima. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet u Zemunu. Beograd.
Panković, L., Malešević, M. (2006): Tehnologija gajenja strnih žita sa posebnim osvrtom na tritikale.
Zbornik radova Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Sveska 42: 427-433.
Roljević Svetlana, Cvijanović, D., Sarić, R. (2011): Genetički resursi pšenice u svetu i Srbiji. Radovi sa
XXV savetovanja agronoma, veterinara i tehnologa. Vol. 17. br. 1-2: 27-33.
PRODUCTIVE TRAITS OF WHEAT (Triticum aestivum L.) IN INTERACTION GENOTYPE
× LOCATION
Abstract: The study of productive traits of wheat (Triticum aestivum L.) observed through interaction
effects of genotype × location may be evaluated as a first step toward defining genotypically differentiated
agronomy practices in order to increase the average yield in accordance with the genetic potential of this crop.
In this study, the genotypes Aria, NS40/S, Simonida and Zvezdana were studied at localities Dušanovo and
Mahovljani during the growing season 2011/2012. Statistical analysis of the observed genotypes for each
parameter were performed by factorial analysis of variance 4 × 2. The significance of differences was tested by
Lsd test, and interaction effects were analyzed by graphical method. Studied parameters of productivity clearly
show that there is a completely expressed interaction genotype × location, which is identified as a significant
increase of the average value of all studied genotypes at the locality Dušanovo. Specifically, pedoclimatic and
other environmental factors on the locality Dušanovo resulted in a general increase of all productive traits in
relation to the locality Mahovljani. As a negative effect of this interaction relationship manifested as very
significant reduction of observed productivity parameters were at genotype Simonida at the locality Mahovljani.
However, the average number of spikes/m2 exhibit genotypic differentiation at the same level for all four
genotypes, and so that the conditions for the formation of the average number of spikes/m2 were significantly
better in the locality Dušanovo regard to the location Mahovljani.
Keywords: wheat, interaction genotype × location, productivity
8
RESPONSE OF MAIZE TO LIMING IN POSAVINA COUNTY (FB&H, BOSNIA AND
HERZEGOVINA)
Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić
__________________________________________________________________________________________
RESPONSE OF MAIZE TO LIMING IN POSAVINA COUNTY (FB&H, BOSNIA AND
HERZEGOVINA)

Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić
Abatract: In this study, response of maize to liming was shown. The field trial with hydratized calcite
containing 72% CaO, 2-3% MgO was conducted in the spring of 2011 on the acid pseudogley soil. Four
treatments was applied: 0 (control), 3.5, 7.0 and 14 t ha-1 of calcite. The trial was set up in the four blocks
divided in four subplots of 72.5 m2 which represented four replicates. Maize hybrid OSSK 596 was grown in
2011. Using the highest rate of lime resulted by yield increase for 12% (0.71 t ha-1) compared to the control, but
it wasn’t statistically proved. The growing season of 2011 was less favourable for maize growing because of
water shortage and higher air-temperature, what could be the reason for smaller differences between control and
treatments.
Key words: liming, maize, yield, pseudogley soil.
Introduction
Soil degradation is often a limiting factor of field crop yields (Varallyay, 2006; Kadar, 2007; Pepo, 2007).
Acid soils occupy nearly 30% (3.95 b ha) of the arable land area in both tropical and temperate areas of the
world. It is estimated that about 25% of agricultural land of B&H are pseudogley or similar soils (Markovic and
Supic, 2003). Amelioration of acid soil by different liming materials can raise soil pH, benefiting soil properties
and plant growth and liming is widely practiced for improving the acid soils productivity (Adams, 1984;
Edmeades and Ridley, 2003; Conyers, 2006). Lime materials applied as calcium hydroxide Ca(OH)2, calcium
oxide (CaO) or calcium carbonate (CaCO3) have been found to effectively neutralize soil acidity by raising the
pH, providing Ca2+ and decreasing aluminium (Al) toxicity hence stimulating crop growth (Adams, 1984;
Kanyanjua et al., 2002). Soil properties improving including liming is important factor of yield increase and its
stabilization among growing seasons. Liming effects are mainly different as they are under great influence of
soil and growing season characteristics (Kovačević et al., 2009). Liming had considerable effects on maize
yields increase from 40 to 100%, depending on the lime rate and the growing season (Marković et al., 2008).
The aim of this study was testing the maize response to liming on pseudogley soil in Posavina County,
FB&H, Bosnia and Herzegovina.
Material and methods
The field experiment was started in the spring of 2011 in Gornja Dubica (Posavian County, Bosnia and
Herzegovina) on pseudogley soil with four liming treatments, as follows: 0 (without liming), 3.5 t ha-1 , 7 t ha-1
and 14 t ha-1. Hydratised lime containing about 72% CaO, 2% MgO, 21% of bound water from “Fabrika kreča
Carmeuse Integral” a.d. Doboj, BiH was used to neutralize soil acidity. The trial was set up in 4 plots. The trial
was set up in the four blocks divided in four subplots of 72.5 m2 which represented four replicates. The selection
of the experimental plot was based on the previous soil test which resulted in the following soil properties:
pH(H2O) = 5.50, pH(KCl) = 4.13; Humus = 1.44%; available P and K determined by the AL-method = 14.0 mg
P2O5 and 19.29 mg K2O/100 g of soil. Maize hybrid OSSK 596 (originated from Agricultural Institute, Osijek,
Croatia) was grown. Maize was sown in the middle of April, 2011. Usual menagement practice for maize was
performed. Three rows (about 10,5 m2) from each plot were harvested manually in the second half of
September. Yields were calculated on a 14% grain moisture basis.
Jurica JOVIĆ, Student at Faculty of Agriculture in Osijek, University of J.J. Strossmayer in Osijek, Kralja Petra Svacica 1d, 31000
Osijek, Croatia (e-mail: [email protected])
Mirta RASTIJA, Department for Crop Production, Faculty of Agriculture in Osijek, University of J.J. Strossmayer in Osijek, Kralja Petra
Svacica 1d, 31 000 Osijek, Croatia (e-mail: [email protected])
Vlado KOVAČEVIĆ, Department for Crop Production, Faculty of Agriculture in Osijek, University of J.J. Strossmayer in Osijek, Kralja
Petra Svacica 1d, 31 000 Osijek, Croatia (e-mail: [email protected])
Dario ILJKIĆ, Department for Crop Production, Faculty of Agriculture in Osijek, University of J.J. Strossmayer in Osijek, Kralja Petra
Svacica 1d, 31 000 Osijek, Croatia (e-mail: [email protected])
9
RESPONSE OF MAIZE TO LIMING IN POSAVINA COUNTY (FB&H, BOSNIA AND
HERZEGOVINA)
Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić
__________________________________________________________________________________________
The 2011 growing season was extremely dry and hot, as during May - September period only 229 mm
(LTM: 414 mm) of rainfall was recorded and air temperature was for 2.6 °C higher compared to the long term
mean (Table 1.).
Tabela 1. Vremenske prilike u 2011. godini te višegodišnji prosjek za postaju Gradačac (LTM: 1961-1990)
Table 1. Weather data for 2011, and long-term mean in Gradačac (LTM: 1961-1990)
Godina
Year
2011
LTM
May
44
92
2011
LTM
May
16.5
15.9
Oborine (mm)
Precipitation (mm)
June
July
August
61
97
9
98
86
73
Srednje temperature zraka (°C)
Mean air temperatures (°C)
June
July
August
21.1
22.6
24.0
19.0
20.9
20.3
Ukupno
September
18
65
Total
229
414
Prosjek
September
21.6
16.7
Mean
21.2
18.6
Results and discussion
The growing season 2011 was less favourable for maize because of water shortage and higher airtemperatures, especially in August. Precipitation quantity in August (Gradačac, about 20 km distance from
experiment) was only 9 mm (LTM = 73 mm) accompanied by mean air-temperatures 24 °C (LTM = 20.3 °C).
In general, growing season of 2011 was very dry and hot, as during June - August period long term mean of
rainfall is about 90 mm higher and air temperature for 2.6 °C lower (Table 1.)
It is well known that for maize growing is particularly important availability of water in the summer
months, especially during flowering, pollination and early grain development. Drought stress in that period can
seriously decrease yield. Kovačević and Josipović (2005) confirmed that precipitation shortage and higher air
temperatures during summer in the East Croatia region lead to much lower grain yield.
Tabela 2. Reakcija kukuruza na kalcizaciju
Table 2. Response of maize to liming
Uticaj kalcizacije na svojstva kukuruza (hibrid OSSK 596; vegetacija 2011.)
Impacts of liming on maize (hybrid OSSK 596) properties (the growing season 2011)
Hidratno vapno (t ha-1)
Hidratno vapno (t ha-1)
LSD
LSD
-1
Hydratized calcite (t ha )
Hydratized calcite (t ha-1)
0
3.5
7.0
14.0
5%
0
3.5
7.0
14.0
5%
Prinos zrna (t ha-1)
Sklop biljaka (%); 100% = 57 143 biljaka ha-1
Plant density (%); 100% = 57 143 plants ha-1
Grain yield (t ha-1)
90.3
92.7
91.1
92.3
ns
5.82
6.00
6.16
6.53
ns
Vlaga zrna pri berbi (%)
Jalove biljke (%)
Grain moisture at harvesting (%)
Sterile plants contribution (%)
22.7
22.2
22.4
22.8
ns
12.9
13.8
12.4
12.7
ns
Under these conditions achieved mean maize yield was 6.13 t ha-1, and it was ranged from 5.82 t ha-1
(control) to 6.53 t ha-1. Using 14 t of hydratized calcite ha-1 resulted by yield increase for 12% compared to the
control (Table 2.), but it was not statsistically confirmed. Generaly, non significante differences in maize grain
yield among treatments were found, although increasing trend of yield with increasing lime doses could be
observed. Also, there were no significant differences between the control and all liming treatments in plant
density, sterile plants contribution and grain moisture at harvesting (Table 2.). Somewhat higher share of sterile
plants is the result of very unfavourable weather conditions, mainly drougth and high air temperatures during
silking and pollination.
10
RESPONSE OF MAIZE TO LIMING IN POSAVINA COUNTY (FB&H, BOSNIA AND
HERZEGOVINA)
Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić
__________________________________________________________________________________________
Liming resulted in grain yield per plant increases for about 4% (7 t ha-1 hydratized calcite) and 9% (14 t ha-1
hydratized calcite) compared to the control (Graph 1.). There was no difference found in grain yield per plant
between the control and 3.5 t ha-1 hydratized calcite.
Very dry season and lack of water in the soil could be one of the reason for absence of maize reaction on
liming. Also, liming material was applied in the spring, immediately before maize sowing, and there is
possibility that it didn't mixed well with soil. In the next few growing season better response of crops could be
expected, as it is widely recognized that liming effect lasts for several years.
Graf 1. Prinos zrna po biljci
Graph 1. Grain yield per plant
.
Conclusion
Using the 14 t ha-1 of hydratized lime resulted by yield increase for 12% compared to the control. Although
maize grain yield gradually raised with increasing liming rates, between the control and all liming treatments
there were no statistically differences, as well as in plant density, sterile plants contribution and grain moisture
at harvesting. Shallow disposal of hydratized calcite and weather characteristics of the growing season 2011
could be reasons for minor response of maize to liming. In the next years it could be expecting better effects of
liming on the field crops in crop rotation.
References
Adams, F. (1984): Crop response to lime in the southern United States. In: Adams, F. (Ed.) Soil acidity and
liming. 2nd ed. Agron. Monogr. 12. ASA. CSSA. and SSSA. Madison. WI.pp. 211-265.
Adams, F. (1984): Soil acidity and liming (Second edition). American Society of Agronomy, CSSA, SSSA
Publishers, Madison, Wisconsin, USA.
Conyers, M.K. (2006): Liming and lime materials. In: Lal, R. (ed.) Encyclopedia of Soil Science. Abingdon,
UKK, Taylor and Francis. 1034-1036.
Edmeades, D.C., Ridley, A.M. (2003): Using lime to ameliorate topsoil and subsoil acidity. In: Rengel, Z. (ed.),
Handbook of Soil Acidity. Marcel Dekker, Inc., NewYork, Basel. 297-336.
Kádár I. (2007): Sustainability of soil fertility nutrient levels. Cereal Research Communications, 35: 2. 573-576.
Kanyanjua, S.M., Ireri, L., Wambua, S. and Nandwa, S.M. (2002): KARI Technical Note No. 11. Acidic soils in
Kenya: constraints and remedial options. KARI Headquarters, Nairobi, Kenya.
Kovacevic, V., Banaj, Dj., Brkic, I., Simic, D. (2009): Impacts of Liming on Yields of Field Crops. International
Commission of Agricultural and Biological Engineers, Section V. Conference “Technology and
Management to Increase the Efficiency in Sustainable Agricultural Systems”, Rosario, Argentina, 1-4
September 2009.
Kovačević, V., Josipović, M. (2005): Maize yield variations among the years in the eastern Croatia. In:
Proceedings of the XL Croatian Symposium on Agriculture with International Participation (S.Jovanovac
and V. Kovacevic Editors), 6-19 February 2005, Opatija, Croatia: 455 – 456.
11
RESPONSE OF MAIZE TO LIMING IN POSAVINA COUNTY (FB&H, BOSNIA AND
HERZEGOVINA)
Jurica Jović, Mirta Rastija, Vlado Kovačević, Dario Iljkić
__________________________________________________________________________________________
Markovic M., Supic D. (2003): Osobine pseudogleja na području Gradiške s prijedlogom meliorativnih mjera.
Agroznanje, IV, 1, 142-154.
Markovic, M., Todorovic, J., Biberdzic, M., Delalic, Z. (2008): Response of maize to liming in northern Bosnia.
VII. Alps-Adria Scientific Workshop. Stara Lesna, Slovakia, 2008. 2079 - 2082.
Pepo P. (2007): The role of fertilization and genotype in sustainable winter wheat (Triticum aestivum L.)
production. Cereal Research Communications, Vol. 35, No. 2 pp 917-920.
Várallyay G. (2007): Láng István, Csete László és Jolánkai Márton (szerk): A globális klímaváltozás: hazai
hatások és válaszok (A VAHAVA Jelentés). Agrokémia és Talajtan, 56 : 1. 199-202.
REAKCIJA KUKURUZA NA KALCIZACIJU U POSAVSKOM KANTONU (FBiH, BOSNA I
HERCEGOVINA)
Izvod: Cilj ovoga rada je prikazati reakciju kukuruza na kalcizaciju. Kalcizacija pokusnog polja izvršena je
pomoću hidratnog kreča koji sadrži 72% CaO i 2-3% MgO. Pokus je postavljen u proleće 2011. godine na
kiselom pseudoglejnom tlu u četiri ponavaljanja. Svako ponavljanje je podeljeno na 4 osnovne parcele površine
72,5 m2. Primenjeni su sledeći tretmani: 0 (kontrola), 3,5, 7,0 i 14,0 t ha-1. U vegetaciji 2011. godine uzgajan je
kukuruz (hybrid OSSK 596). Najveća primenjena količina hidratnog kreča povećala je prinos kukuruza za 12 %
(0,71 t ha-1) u odnosu na kontrolu, ali to nije bilo statistički opravdano. Vremenske prilike u 2011. godini nisu
bile povoljne za uzgoj kukuruza zbog nedostatka oborina i visokih temperatura zraka što bi mogao biti i razlog
neznatnih razlika između kontrole i pojedinih tretmana.
Ključne riječi: kalcizacija, kukuruz, prinos, pseudoglej
12
UTJECAJ GENOTIPA I TLA NA KONCENTRACIJU KADMIJA U LISTU KUKURUZA
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić
__________________________________________________________________________________________
UTJECAJ GENOTIPA I TLA NA KONCENTRACIJU KADMIJA
U LISTU KUKURUZA
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić
Izvod: U radu su prikazane koncentracije kadmija (Cd) u tlu i listu kukuruza u istočnoj Hrvatskoj. Od 74
uzoraka tla u 70% slučajeva je koncentracija Cd bila ispod 25% od maksimalno dozvoljene za organsku
proizvodnju hrane. Analizom 160 uzoraka lista ustanovljene su prosječne koncentracije Cd u rasponu od 0,04 do
0,14 mg Cd kg-1, a u tlu od 0,04 do 0,14 mg Cd kg-1. Kalcizacijom je značajno smanjena koncentracija Cd u
listu (0,066, odnosno 0,095 mg Cd kg-1). Hibridi Os298P i Tvrtko 303 su se izdvojili većim koncentracijama
Cd u listu (0,141, odnosno 0,043 mg Cd kg-1). Od 28 genotipova kukuruza razlike su bile od 0,040 do 0,581
(roditelji) i od 0,046 do 0,171 (hibridi) mg Cd kg-1. Hibridi roditelja Bc 707-1 izdvajali su se znatno većim
koncentracijama Cd u listu.
Ključne riječi: kadmij, tlo, list kukuruza
Uvod
Kadmij (Cd) je teški metal visokog stupnja toksičnosti za biljke, čovjeka i životinje (Bergmann, 1992.;
Mengel i Kirkby, 2001.; Lončarić i sur., 2012a.). Izvori zagađenja su najčešće industrijski i komunalni otpad,
fosfatna gnojiva, kanalizacijski mulj, rude i taljenje cinka, te atmosferska depozicija (Wilson i sur., 2008.).
Pristupačnost Cd u tlu ovisi o nizu faktora, između ostalog, pH vrijednosti, sadržaju organske tvari gline,
kapacitetu izmjene kationa i dr. (Kovačević i sur., 2002a., 2002b., 2004.; Zhang i Song 2008.; Lončarić i sur.,
2012a., 2012b.). Tla slabo kisele i neutralne reakcije s većim sadržajem organske tvari obični imaju manju
pristupačnost Cd (Smolders, 2001.; Pinto i sur., 2004.). Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji i uzgoju bilja (NN,
2001.) propisana je dopuštena količina Cd u pjeskovitim tlima do 0,5 mg, praškasto-ilovastim tlima od 0,5 do
1,0 mg i na glinastim tlima od 1,0 do 2,0 mg Cd kg-1. Prema Uredbi Komisija Europske zajednice (The
Commision of the European Communities) količina Cd u zrnu pšenice, riže te u soji, ne smije biti veća od 0,2
mg, a u ostalim žitaricama od 0,1 mg Cd kg-1, dok je u lisnatom povrću ta granica 0,2, a u korijenastom i
gomoljastom povrću 0,1 mg Cd kg-1. U ljudskoj ishrani se tolerira maksimalni dnevni unos 1,0 ug Cd na
kilogram tjelesne mase, što bi za standardnu masu (70 kg) iznosilo 70 ug Cd (FAO/WHO, 1989.). Cilj ovoga
rada je analizirati utjecaj tla i genotipa na sadržaj Cd u listu kukuruza na području istočne Hrvatske.
Materijal i metode rada
Kao izvor podataka korišteno je nekoliko objavljenih znanstvenih i preglednih radova u domaćim i
inozemnim publikacijama, koji obrađuju tematiku koncentracije Cd u tlu (Lončarić i sur., 2012b.), te utjecaja
tla, gnojidbe ili genotipa na koncetraciju Cd u listu kukuruza (Bukvić i sur., 2003.; Kovačević i Vragolović,
2011.; Kovačević i sur., 2011.).
Rezultati istraživanja i diskusija
Lončarić i sur. (2012b.) analizirali su 74 uzoraka tla istočne Hrvatske i ustanovili da je u 70% uzoraka
sadržaj Cd ispod 25% od maksimalno dozvoljene koncentracije, prema NN (2001.), što znači čisto i
nezagađeno tlo (Tab. 1). Isti autori analizirali su ukupnu i biljkama pristupačnu frakciju Cd (ekstrakcija s
EDTA prema Trierweler i Lindsay, 1969.) u uzorcima tla uzetih s lokaliteta Ovčara (slabo kiselo tlo) i Dalja
(karbonatno tlo). Pristupačna frakcija kadmija činila je do 10% ukupnog sadržaj kadmija u tlu, a na
karbonatnom tlu bila je manja.
_____________________________
Ivana Ravlić (student: diplomski studij Bilinogojstvo, smjer Oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo), Poljoprivredni fakultet Osijek, Kralja P.
Svačića 1d, 321000 Osijek, Hrvatska ([email protected])
Prof. dr. Vlado Kovačević (autor za kontakte), Poljoprivredni fakultet Osijek, Kralja P. Svačića 1d, 321000 Osijek, Hrvatska
([email protected])
Prof. dr. Zdenko Lončarić, Poljoprivredni fakultet Osijek, Kralja P. Svačića 1d, 321000 Osijek, Hrvatska ([email protected])
Doc. dr. Domagoj Šimić, Poljoprivredni institut Osijek, južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Hrvatska ([email protected]
13
UTJECAJ GENOTIPA I TLA NA KONCENTRACIJU KADMIJA U LISTU KUKURUZA
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić
__________________________________________________________________________________________
Bukvić i sur. (2003.) su ustanovili koncentracije pristupačnog Cd u tlu, ovisno o pokusu, od 0,076 do
0,316 mg kg-1, a u listu 0,084 mg Cd kg-1 (prosjek 160 uzoraka), s prosječnim vrijednostima ovisno o pokusu,
od 0,04 do 0,14 mg Cd kg-1. Količine Cd u listu bile su u dozvoljenim granicama (Tablica 2).
Tablica 1. Distribucija ukupnog kadmija u tlima istočne Hrvatske u % od maksimalno dozvoljene količine
(Lončarić i sur., 2012b.)
Table 1. Distribution of total Cd in soils of eastern Croatia (% of maximimum permissible concentrations =
MPC) (Loncaric et al., 2012b.)
Ukupne koncentracije Cd u tlu prema MDK (74 uzorka)
Total Cd concentrations compared to MPC (74 samples)
< 25% MPC
čisto nezagađeno tlo /clean unpolluted soil
25-50% MPC
slabo zagađeno tlo /slightly polluted soil
50-100% MPC
jako zagađeno tlo /large polluted soil
< 100% MPC
kontaminirano tlo /contaminated soil
% uzoraka
% of samples
70,0
28,4
1,6
0,0
Tablica 2. Koncentracije Cd, Sr i Pb (1M NH4Acet.+EDTA ekstrakcija) i u listu (list ispod klipa u svilanju)
kukuruza (Bukvić i sur., 2003.)
Table 2. Cd, Sr and Pb concentrations in soil (1M NH4Acet.+EDTA ekstraktion) and leaf (the ear-leaf at
silking) of maize (Bukvic et al., 2003.)
Pokus
Exp.
Svojstva tla / Soil properties
pH
%
mg kg-1
(KCl)
Humus
Sr
Pb
Cd
1
7,25
2,35
59,4
5,1
0,19
2
4,10
1,21
2,0
4,5
0,10
3
6,81
1,35
14,2
19,9
0,32
4
5,60
2,56
25,1
9,9
0,17
5
4,00
1,31
1,8
5,1
0,08
Prosjek 160 uzoraka / Means of 160 samaples
List kukuruza / Maize leaf
(mg kg-1 )
Sr
Pb
Cd
20,2
0,468
0,04
14,8
0,530
0,14
11,7
0,570
0,08
20,9
0,340
0,06
12,6
0,620
0,07
15,5
0,513
0,084
No
24
40
40
28
28
160
Tablica 3. Utjecaj genotipa na koncentraciju Cd u listu (Kovačević i Vragolović, 2011.)
Table 3. Impacts of genotype on leaf-Cd status (Kovacevic and Vragolovic, 2011.)
♀
majka/mother
a
Bc265-1
b
Bc779-4
c
Bc703-19
d
Bc706-9
e
Bc737-5
f
Bc539-1
g
Bc707-1
LSD 5%
0,027
LSD 1%
0,037
List ispod klipa kukuruza u svilanju (mg Cd kg-1): utjecaj genotipa
The ear-leaf of maize at silking (mg Cd kg-1): genotype effects
♂ (otac/male parent)
a
b
c
d
e
f
g
0,040
0,046
0,049
0,052
0,047
0,047
0,059
0,063
0,066
0,066
0,067
0,062
0,101
0,058
0,068
0,058
0,058
0,089
0,105
0,063
0,052
0,171
0,059
0,066
0,096
0,058
0,087
0,581
podvučeno: roditelji hibrida (samooplodnja)
underlined: parents of the hybrids (self-pollination)
Tablica 4. Utjecaj kalcizacije i genotipa na Cd u biljci (Kovačević i sur., 2011.)
Table 4. Impacts of liming and genotype on leaf-Cd (Kovacevic et al., 2011.)
Utjecaj hidratnog vapna (A: 0, 5,0 i 20,0 t ha-1) i genotipa (B) na sadržaj kadmija u listu
kukuruza na kiselom tlu (pH u 1n KCl 4,34) u dvije godine (2006. i 2007.)
Hydrated lime (A: 0, 5.0 and 20.0 t ha-1) and genotype (B) effects on leaf-Cd status on acid
soil (pH in 1n KCl 4.34) for two growing seaons (2006 and 2007)
Hibrid (B)
2006
2007
Hybrid (B)
Vapno / Lime (t ha-1)
Vapno / Lime (t ha-1)
A1
A
A3
xB
A1
A2
A3
xB
Cd u suhoj tvari lista (mg kg-1)
Cd u suhoj tvari lista (mg kg-1)
Leaf-Cd in dry matter (mg kg-1)
Leaf-Cd in dry matter (mg kg-1)
Os298P
0,147
0,123
0,113
0,128
0,293
0,157
0,130
0,193
Tvrtko 303
0,177
0,140
0,143
0,153
0,130
0,073
0,073
0,092
0,053
0,047
0,043
0,048
0,060
0,047
0,033
0,047
Os499
14
UTJECAJ GENOTIPA I TLA NA KONCENTRACIJU KADMIJA U LISTU KUKURUZA
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić
__________________________________________________________________________________________
Os444
Os596
Os552
xA
LSD 5%
LSD 1%
0,073
0,043
0,057
0,092
A
0,010
0,013
0,067
0,057
0,030
0,077
B
0,014
0,018
0,047
0,047
0,043
0,073
0,062
0,049
0,043
AB
ns
0,030
0,033
0,037
0,097
A
0,007
0,009
0,023
0,030
0,033
0,061
B
0,010
0,013
0,017
0,030
0,043
0,054
0,023
0,031
0,038
AB
0,017
0,022
Kovačević i Vragolović (2011.) ustanovili su značajne učinke godine, svojstava tla i genotipa na
koncentraciju Cd u listu kukuruza. Tako je prosječna koncentracija Cd u 2001. bila veća (0,102 mg Cd kg-1)
nego 2002. godine (0,072 mg Cd kg-1). Kukuruz na neutralnom tlu imao je manje Cd (0,056 mg Cd kg-1) nego
na kiselom tlu (0,118 mg Cd kg-1). Razlike između genotipova (Tablica 3) bile su od 0,040 do 0,581 (roditelji) i
od 0,046 do 0,171 (hibridi) mg Cd kg-1. Hibridi roditelja Bc 707-1 izdvajali su se od ostalih hibrida značajno
većom koncentracijama Cd.
Kalcizacija je imala značajan utjecaj na koncentraciju Cd u listu kukuruza obzirom da je na kontroli
ustanovljeno 0,095, a na tretmanima kalcizacije 0,066 mg Cd kg-1. Hibridi Os298P i Tvrtko su se izdvojili od
ostalih hibrida većim koncentracijama (prosjeci 0,141, odnosno 0,043 mg Cd kg-1) ovoga elementa (Tablica 4).
Arao i sur. (2003.) analizirali su koncentraciju kadmija u zrnu 17 sorata soje uzgajane u polju na
nezagađenom tlu, te u vegetacijskim loncima na srednje i jako zagađenom tlu kadmijem dodavanjem
industrijskog otpada. Prosječne koncentracije Cd u zrnu soje bile su 3,61 mg, 1,14 mg i 0,15 mg Cd kg-1, za
jako zagađeno, srednje zagađeno, odnosno za nezagađeno tlo, a za iste kategorije tla su rasponi koncentracije Cd
u zrnu bile od 1,43 do 12,68 mg, od 0,46 do 2,68 mg, odnosno od 0,08 do 0,40 mg Cd kg-1. Najniža
koncentracija Cd u zrnu bila je kod sorte En-b0-1-2, a najviša kod sorte Harosoy. Koncentracija Cd u Tohoku
128 (hibrid između sorata Enrei i Suzuyutaka) bila je na približno sredini između koncentracije oba roditelja.
Zaključak
Svojstva tla, specifičnosti agroekoloških uvjeta u pojedinoj godini, te genotip i primijenjena kalcizacija, imali
su uglavnom značajan utjecaj na koncentraciju Cd u listu kukuruza. Iako su našim istraživanjima ustanovljene
relativno niske koncentracije Cd u tlu i biljci sa stajališta proizvodnje zdravstveno ispravne hrane, izborom
odgovarajućeg tla, kalcizacijom i genotipom možemo dodatno doprinijeti manjoj akumulaciji Cd u biljku.
Literatura
Arao T., Ae N., Sugiyama M., Takahashi M. (2003). Genotypic differences in cadmium uptake and distribution
in soybeans. Plant and Soil. 251, 247–253.
Bergmann W. (1992). Nutritional disorders of plants - development. Visual and analytical diagnosis. Gustav
Fischer Verlag Jena. Stuttgart. New York.
Bukvic G., Jolankai M., Josipovic M., Kovacevic V. (2003). Harmful elements contents (Sr, Hg, Pb and Cd) in
soil and corn samples in the Eastern Croatia. In: 50 eves a Magyar hibrid kukorica. Bedo Z. (ed.), 93-98.
Martonvasar, Hungary: A Maguar Tudomanyos Akademia Mezog. Kutatointezete, Martonvasar.
FAO/WHO (1989). Evaluation of certain food additives and contaminants, In: Thirty-Third Report of the Joint
FAO/WHO Expert Committee on Food Additives, WHO Technical Report Series, Geneva, 776.
Kovacevic V., Antunovic M., Bukvic G., Rastija M., Kadar I. (2004). Soil and genotype influences on heavy
metals status in maize. Ekologia (Bratislava). 23 (1), 65-7.
Kovacevic V., Kadar I., Koncz J. (2002a). Soil and genotype influences on cadmium and strontium status in
maize plants. Poljoprivreda. 8 (2), 25-28.
Kovacevic V., Kadar I., Koncz J., Brkic I., Banaj Dj (2002b). Cadmium and lead status in corn hybrids grown
on acid soil of Eastern Croatia. Poljoprivreda. 8 (1): 10-14.
Kovacevic V., Simic D., Kadar I., Knezevic D., Loncaric Z. (2011). Genotype and liming effects on cadmium
concentration in maize. Genetika, 43 (3), 607-615.
Kovacevic V., Vragolovic A. (2011). Genotype and environmental effects on cadmium concentration in maize.
Journal of Life Science, USA. 5 (11), 926-932.
Loncaric Z., Kadar I., Jurkovic Z., Kovacevic V., Popovic B., Karalic K. (2012a). Teški metali od polja do stola
/ Heavy metal from farm to fork. In: Proc. 47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture.
Pospisil M. (ed.), 14-23, Opatija, Croatia: Faculty of Agriculture in Zagreb.
15
UTJECAJ GENOTIPA I TLA NA KONCENTRACIJU KADMIJA U LISTU KUKURUZA
Ivana Ravlić, Vlado Kovačević, Zdenko Lončarić, Domagoj Šimić
__________________________________________________________________________________________
Loncaric Z., Popovic B., Karalic K., Jurkovic Z., Nevistic A., Engler M.(2012b). Soil chemicals properties and
wheat genotype impact on micronutrient and toxic elements content in wheat integral flour. Medicinski
Glasnik, 9, 97-103.
Mengel K., Kirkby E. A. 2001.
Principles of plant nutrition. Kluwer Academic Publishers,
Dordrecht/Boston/London.
Narodne novine (2001). Reguliranje organske biljne prizvodnje i biljnih produkata. No. 91/01. Vlada Republike
Hrvatske, Zagreb Government of the Republic of Croatia, Zagreb.
Pinto A. P., Mota A. M., de Varennes A., Pinto F. C. (2004). Influence of organic matter on the uptake of
cadmium, zinc, copper and iron by sorghum plants, Science Total Environment. 326, 239-247.
Smolders E. (2001). Cadmium uptake by plants. International Journal Occupational Medicine Environmental
Health. 14, 177-183.
Trierweler FJ, Lindsay WL.(1969). EDTA-ammonium carbonate test for Zn. Soil Sci Soc Amer Proc 33: 49-54.
Wilson, M.A., Burt, R., Indorante, S.J., Jenkins, A.B., Chiaretti, J.V., Ulmer, M.G., Scheyer, J.M. (2008).
Geochemistry in modern soil survey program. Environ Monit Assess 139: 151-171.
Zhang L., Song F. B. (2008). Cadmium uptake and distribution by different maize genotypes in maturing stage.
Communication in Soil Science and Plant Analysis 39: 1517-1531.
IMPACTS OF SOIL AND GENOTYPE ON CADMIUM CONCENTRATIONS
IN LEAF OF MAIZE
Abstract: In this study, cadmium (Cd) concentrations in soil and leaves of maize in eastern Croatia were
shown. From 74 tested soils samples, in 70% of cases Cd was bellow 25% of maximal permissed concentration
for organic farming. From 160 tested leaf samples, Cd concentrations from 0.04 to 0.14 mg Cd kg-1were found.
Available Cd concentrations in soil were from 0.04 to 0.14 mg Cd kg-1. Leaf-Cd was considerably decresed by
liming (0.066 and 0.095 mg Cd kg-1, respectively). Maize hybrids Os298P and Tvrtko 303 characterized the
higher leaf-Cd compared to remaining tested hybrids
(0.141 and 0.043 mg Cd kg-1, respectively). By testing 28 maize genotypes leaf-Cd was in range from 0.040 to
0.581 (parents) and from 0.046 to 0.171 (hybrids) mg Cd kg-1. The hybrids of Bc 707-1 parent had considerably
higher leaf-Cd.
Key words: cadmium, soil, leaf of maize
16
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
__________________________________________________________________________________________
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA
U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA

Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
Izvod: Za prehrambene proizvode, naročito one funkcionalne, od presudnog značaja je očuvanje stabilnosti
prisutnih bioaktivnih jedinjenja tokom procesa proizvodnje i skladištenja. Proces koji ove zahteve ispunjava, a uz
to omogućava i veće iskorišćenje bioaktivnih molekula je inkapsulacija. Inkapsulacija se može definisati kao
proces „hvatanja“ aktivne komponente u nosač ili nanošenja fizičke barijere na istu u cilju njene zaštite od
različitih nepoželjnih uticaja iz okolne sredine.
Iz svega navedenog proističe da materijali koji se koriste za inkapsulaciju moraju biti biorazgradivi i činiti zaštitni
sloj između bioaktivnih jedinjenja kao unutrašnje faze i okruženja kao spoljasnjeg faze.
Veliki broj inkapsulacionih tehnika koje omogućavaju dobijanje mikroinkapsulata je našlo raznovrsnu primenu.
Ovaj rad daje kratak pregled prednosti primena istih u prehrambenoj industriji.
Ključne riječi: inkapsulacija, bioaktivna jedinjenja, mikroinkapsulati, funkcionalni proizvodi
Uvod
Inkapsulacija se može definisati kao proces nanošenja fizičke barijere na aktivnu komponentu u cilju njene
zaštite od različitih nepoželjnih uticaja iz okolne sredine. Zbog niza značajnih prednosti, koje će kroz rad biti
detalnjije opisane, našla je primenu u različitim oblastima. Naročito je od interesa za prehrambenu industriju, jer
inkapsulacija ima za cilj da očuva stabilnost aktivne komponente tokom procesa proizvodnje i skladištenja i da
spreči neželjene reakcije sa okolinom. Sem toga, inkapsulacija je korisno sredstvo za povećano iskorišćenje
bioaktivnih molekula, kao što su antioksidanti, minerali, vitamini, fitosteroli, ekstrakti, esencijalna ulja i ćelija
poput probiotika (Zuidam i Shimoni, 2010).
Obezbedjivanjem adekvatne zaštite za osetljiva bioaktivna jedinjenja i materijale od spoljašnih uticaja,
inkapsulacija omogućava poboljšanu ili potpunu stabilizaciju prehrambenih satojaka i povećanje njihove
bioaktivnosti. Između ostalog, onemogućuju
se reakcije sa ostalim komponentama u proizvodu kao što su kiseonik ili voda, što je čest slučaj sa esencijalnim
uljima.
Kao primer mogu poslužiti i probiotici koji su veoma osetljivi na promene pH vrednosti, mehanički stres, uslove
u transportu i digestivne enzime u gastrointestinalnom traktu. Neophodno je da ćelije probiotika prežive uslove
proizvodnje, skladištenja, konzumiranja hrane pre korisnog delovanja na ljudski organizam (Nedović i sar.,
2011., Manojlović i sar., 2010). Još jedna korisna strana inkapsulacije je smanjeno isparavanje i degradacija
isparljivih komponenti, kao što su arome. Takođe, lakše rukovanje sa aktivnom komponentom, prevođenjem iz
tečnog stanja (npr. ekstrakti bilja) u prah. Potom, inkapsulacija se koristi i zbog mogućnosti maskiranja
neprijatnih utisaka tokom konzumiranja hrane, kao što je gorak ukus i astrigencija koje izazivaju polifenoli.
Neophodno je pomenuti i imobilizaciju ćelija ili enzima koje imaju veliku primenu u prehrambenoj industriji,
kao što su fermentacioni procesi i procesi proizvodnje metabolita. U tom pravcu, postoje sve veće potrebe da se
nađe odgovarajuće rešenje koje bi omogućilo i veliku produktivnost, ali u isto vreme zadovoljilo odgovarajući
kvalitet krajnjeg prehrambenog proizvoda. Imobilizacija ćelija je upotrebljivana u proizvodnji piva i vina,
naročito u sekundarnoj fermentaciji piva, proizvodnji bezalkoholnog i niskoalkoholnog piva, kao i proizvodnji
penušavih vina (Nedović i sar., 2001., Koukutas i sar., 2010.).
Materijal i metode rada
Materijali koji se koriste za inkapsulaciju moraju biti biorazgradivi i da omogućavaju formiranje zaštitnog
sloja između unutrašnje faze inkapsulata i okruženja. Najčešće korišćeni materijali za inkapsulaciju u
Ana Kalušević, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Srbija
Institut za higijenu i tehnologiju mesa, Beograd, Srbija ([email protected])
Steva Lević, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Srbija ([email protected])
Branko Bugarski, Tehnološko metalurški fakultet, Univerzitet u Beogradu, Karnegijeva 4, 11000 Beograd, Srbija ([email protected])
Viktor Nedović, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Srbija ([email protected]), autor za
korespodenciju
17
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
__________________________________________________________________________________________
prehrambnoj industriji su polisaharidi kao što su skrob, celuloza, njihovi derivati, potom pektini, gume,
karaginan i alginati.
Alginati su prirodni linearni polisaharid rastvorni u vodi, koji se sastoje od ostataka β-D-manuronske (M) I α-Lguluronske kiseline (G), koji su međusobno povezani 1,4-glikozidnim vezama. Predstavljaju jedan od najšire
ispitivanih i koršćenih biomaterijala u različitim oblastima biotehnologije, farmacije i medicine. Uz njih, često
se koriste mikrobni i animalni polisaharidi poput dekstrana, hitozana, ksantana i gelana. Hitozan je veoma
primenjivan material naročito u farmeceutskim proizvodima zbog mogućnosti kontrolisanog otpuštanja i veće
rastvorljivosti aktivne komponente. Zbog navedenih prednosti, u radovima se često sreću kombinacije nosača
poput alginat-hitozan (Trifković i sar., 2012). Sem prirodnih i modifikovanih polisaharida, za inkapsulaciju se
koriste i proteini i lipidi. Neki od najčešće korišćenih proteina su želatin, kazein i gluten. Najrasprostranjniji
lipidni materijali su masne kiseline i alkoholi, voskovi, gliceridi i fosfolipidi (Zuidam i Shimoni, 2010).
Postoji veliki broj inkapsulacionih tehnika koje su našle svoju primenu u prehrambenoim sektoru. No, imajući u
vidu da su jedinjenja koja se inkapsulišu najčešće u tečnom agregatnom stanju, najveći broj ovih tehnika je
zasnovan na sušenju. Sprej sušenje je našlo najveću primenu u prehrambenoj industriji jer je fleksibilna,
kontinualna, ali pre svega ekonomična tehnika. Uz pomoć sprej sušenja dobijaju se čestice zadovoljavajućeg
kvaliteta i veoma malih dimenzija. To je narošito poželjno sa aspekta senzornih karakteristika finalnih
prehrambenih proizvoda, naročito teksture (Nedović i sar., 2011., Manojlović i sar., 2010). Većina svih
inkapsulata su dobijeni sprej sušenjem, dok je ostatak dobijen sprej hlađenjem, liofilizacijom, emulzifikacijom,
ekstruzijom itd. Inkapsulacija u mikročestice se može izvesti i primenom savremenije ekstruzione metode elektrostatičke ekstruzije. Naime, ova tehnika se zasniva na primeni električne sile, time što je čelična igla je
povezana za pozitivo naelektrisanu elektrodu, dok je rastvor za geliranje (rastvor CaCl2) uzemljen. Sferne
čestice sa bioaktivnom komponentom se formiraju ekstruzijom disperzije kroz iglu pri dejstvu elektrostatičkog
potencijala od nekoliko kilovolti. U prethodnim istraživanjima je utvrđeno da je veličina i uniformnost
mikročestica funkcija više parametara, pre svega razlike potencijala, ali i prečnika kapilare, rastojanja između
elektroda, protoka i fizičko-hemijskih osobina polimera (Nedović i sar., 2001., 2006., 2011.). Uz navedene
tehnike, molekularna inkluzija u ciklodekstrine i lipozome pružaju brojne prednosti, ali su one sa druge strane
znatno skuplje i samim tim, manje u primeni.
Rezultati istraživanja i diskusija
Tabela 1. Mikroinkapsulati i njihova primena u funkcionalnim proizvodima
Table 1. Microincapsulates and application in finctional products
Inkapsulisane
komponente
Encapsulated
components
Ulje grožđanih semenki
Tehnika
inkapsulacije
Encapulation
techniques
El.ekstruzija
Probiotik
(komercijalni sojevi)
Probiotici
Lb. paracasei 08
Lb.plantarum 564
Kvasac
Saccharomyces
cerevisiae
Kvasac
Sacch.cerevisiae
bayanus
Kvasac i bakterija
Sacch. bayanus i
L. oenos
Ekstrakt:
Carqueija
(Pterosp. tridentatum)
Etarsko ulje: Bosiljak
(Ocimim basilicum)
Ekstrakt:Majčina dušica
(Thymus serpillum)
Nosač
Coating material
Prehrambeni proizvod
Food matrix system
Sprej sušenje
Alginat i
protein.izolat soje
Mleko u prahu
Sprej sušenje
Mleko u prahu
Fermentisane kobasice
(Stajić i sar., 2012.)
Fermentisane kobasice
(Radulović i sar.,2010.)
Kozji sirevi
(Radulović i sar.,2012.)
El.ekstruzija
Alginat
Pivo
(Nedović i sar.,)
El.ekstruzija
Alginat
El.ekstruzija
Alginat
Vino od maline
(Đorđević i sar., 2012)
(Kalušević i sar., 2012)
Cider
(Koukutas i sar., 2010.)
El.ekstruzija
Liofilizacija
El.ekstruzija
Alginat i inulin
Alginat
(Isailović i sar., 2012.)
(Kalušević i sar.,2012)
(Kalušević i sar., 2012.)
El.ekstruzija
Hitozan i alginat
(Trifković i sar., 2012)
18
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
__________________________________________________________________________________________
Tabela 1. daje pregled različitih bioaktivnih komponenti, ćelija probiotskih bakterija i kvasaca čiji su
mikroinkapsulati već našli primenu u određenim prehrambenim proizvodima. Takođe, tu su i mikroinkapsulati
ekstrakata i etarskih ulja pojedinih lekovitih i aromatskih biljaka poput, majčine dušice (Thymus serpyllum),
bosiljka (Ocimmum basilicum) i Carqueija-e (Pterospartum tridentatum) čije su karakteristike detaljno
analizirane (Sl 1-5) i u toku su istraživanja adekvatne primene istih u funkcionalnim proizvodima (Trifković i
sar.,2012., Kalušević i sar., 2012., Isailović i sar., 2012.). Za pomenute bioaktivne komponente upotrebljeni su
nosači alginat, sa i bez punilaca poput inulina, kao i hitozan. U ovim, kao i u ostalim primerima
mikroinkapsulata upotrebljene su tehnike sprej sušenja, elektrostatičke ekstruzije i liofilizacije.
19
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
__________________________________________________________________________________________
Zaključak
U navedenim istraživanjima težilo se pre svega analiziranju hemijskih i tehnoloških karakteristika polaznih
komponenti i gotovog proizvoda ne bi li se dobila objektivna ocena vrednosti potencijalnog finalnog proizvoda.
Time bi se u perspektivi unapredili procesi proizvodnje i otvorile nove mogućnosti variranja sadržaja
komponenti u cilju dobijanja još kvalitetnijih funkcionalnih proizvoda. Krajnji cilj je primena mikroinkapsulata
biološki aktivnih komponenti u proizvodnji novih funkcionalnih proizvoda koji mogu da imaju pozitivne efekte
na ljudsko zdravlje.
Napomena
Istraživanja u ovom radu deo su projekta “Razvoj novih inkapsulacionih i enzimskih tehnologija za
proizvodnju biološki aktivnih supstanci i drugih komponenti hrane u cilju povećanja njene konkuretnosti,
kvaliteta i bezbednosti”, III 46010 koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke, Republika Srbija.
Literatura
Isailović B., Kalušević A., Žuržul N., Maria Teresa Coelho, Đorđević V., Alves V., Sousa I., Moldão-Martins
M., Nedović V., Bugarski B.: Microencapsulation of natural antioxidants from Pterospartum tridentatum in
different alginate and inulin systems, Proceedings of the 6th European Congress on Food, Nedović V., Ilić
N., Tumbas V., Kalušević A. (eds), 1075-1081. Novi Sad, Serbia: University of Novi Sad, Institute of Food
Technology
Đorđević R., Nikićević N., Leskošek I., Despotović S., Veljović M., Vunduk J., Nikšić M. (2012) The effect of
fermentation conditions on polyphenol content of raspberry wine, Proceedings of the 6th European Congress
on Food, Nedović V., Ilić N., Tumbas V., Kalušević A. (eds), 1115-1121. Novi Sad, Serbia: University of
Novi Sad, Institute of Food Technology
Kalušević A., Lević S., Đorđević V., Beatović D., Jelačić S., Bugarski B., Nedović V. : Encapsulation of basil
(Ocimum basilicum) essential oil, Proceedings of the 6th European Congress on Food, Nedović V., Ilić N.,
20
MIKROINKAPSULACIJA I NJENA PRIMENA U FUNKCIONALNIM PROIZVODIMA
Ana Kalušević, Steva Lević, Branko Bugarski, Viktor Nedović*
__________________________________________________________________________________________
Tumbas V., Kalušević A. (eds), 1087-1092. Novi Sad, Serbia: University of Novi Sad, Institute of Food
Technology
Kalušević A., Đorđević R., Lević S., Vunduk J., Leskošek-Čukalović I., Nikićević N., Nedović V. :Raspberry
wine fermentation by immobilized yeast cells, Proceedings of the 20th Internetional Conference on
Bioencapsulation, Neufeld r., Gu F., Hoelsli C (eds.) 150-151. Orillia, Canada: Queens University
Kalušević A., Isailović B., Đorđević V., Coelho T., Alves V.., Bugarski B., Nedović V.: Alginate-inulin
microbeads encapsulating antioxidants from Pterospartum tridentatum Proceedings of the 20th Internetional
Conference on Bioencapsulation, Neufeld r., Gu F., Hoelsli C (eds.) 158-159. Orillia, Canada: Queens
University
Kourkoutas Y., Manojlovic V. & Nedovic V.A. 2010. Immobilization of Microbial Cells for Alcoholic and
Malolactic Fermentation of Wine and Cider. In: Zuidam, N.J., Nedovic, V.A., (Eds.). Encapsulation
Technologies for Food Active Ingredients and Food Processing; Springer: Dordrecht, The Netherlands, 327344.
Manojlović V., Nedović V., Kailasapathy K., Zuidam N.J. 2010. Encapsulation of Probiotics for use in Food
Products In: N.J. Zuidam, V.A. Nedovic (eds.), Encapsulation Technologies for Food Active Ingredients and
Food Processing, 269-303. Dordrecht, Springer
Nedović, V., Obradović, B., Leskošek-Čukalović, I., Trifunović O., Pešić, R., Bugarski, B. (2001). Electrostatic
generation of alginate microbeads loaded with brewing yeast. Process Biochemistry, 37, 17–22.
Nedović V., Manojlović V, Pruesse U., Bugarski B., Đonlagić J., Vorlop K. Optimizacija elektrostatičkog
generisanja čestica u cilju kontrolisanja njihovih mikronskih veličina - sistem sa jednom mlaznicom.
Chemical Industry and Chemical Engineering Quarterly / CICEQ. Vol. 12, br. 1, 53-57
doi:10.2298/CICEQ0601053N
Nedović, V., Kalušević, A., Manojlović, V., Lević, S., Bugarski, B. (2011). An overview of encapsulation
technologies for food applications, Procedia Food Science, 1, 1806 – 1815.
Dostupno:www.sciencedirect.com.precise.petronas.com.my/science/article/pii/S2211601X11002665
Radulović, Z., Živković, D., Perunović, M., Mirković, N., Petrušić, M., Stajić, S., Paunović, D. (2010): Primena
inkapsuliranih probiotskih bakterija u proizvodnji fermentisanih kobasica. VII Kongres mikrobiologa Srbije,
03-05. jun, Beograd, Srbija, CD ROM.
Radulović Z., Miočinović J., Mirković N., Petrušić M., Petrović T., Bogović Matijašić B., Nedović V.: Effect of
encapsulated autochtonous potential probiotic bacteria Lactobacillus paracasei 08 on the characteristics of
the soft goat cheese, 1029-1034. Proceedings of the 6th European Congress on Food, str. Nedović V., Ilić N.,
Tumbas V., Kalušević A. (eds), Novi Sad, Serbia: University of Novi Sad, Institute of Food Technology
Stajić S., Tomović V., Lević S., Perunović M., Bogićević N., Nedović V., Živković D.: Possibilities for the use
of plant oils in fermented sausages production, Proceedings of the 6th European Congress on Food, 756-762.
Nedović V., Ilić N., Tumbas V., Kalušević A. (eds), Novi Sad, Serbia: University of Novi Sad, Institute of
Food Technology
Trifković K., Milašinović N., Isailović B., Kalagasidis Krušić M., Đorđević V., Knežević-Jugović Z., Bugarski
B. Encapsulation of Thymus serpyllum L. aqueous extract in chitosan and alginate-chitosan microbeads.
Proceedings of the 6th European Congress on Food, Nedović V., Ilić N., Tumbas V., Kalušević A. (eds),
1052-1058. Novi Sad, Serbia: University of Novi Sad, Institute of Food Technology
Zuidam, N.J. & Shimoni, E. (2010). Overview of microencapsulates for use in food products or processes and
methods to make them. In: N.J. Zuidam, V.A. Nedovic (eds.), Encapsulation Technologies for Food Active
Ingredients and Food Processing, 3-29. Dordrecht, Springer
APPLICATION OF MICROENCAPSULATION
IN FUNCTIONAL FOOD PRODUCTS
Abstract: For food products, especially functional one, stability of active compounds during processing and
storage is essential. A useful tool for these demands and for improving delivery of bioactives into foods is
encapsulation. Encapsulation is a process to entrap active agents within a carrier material and aims to preserve
and to prevent undesirable interactions with food matrix.
Materials used for design of protective shell of encapsulates must be food-grade, biodegradable and able to form
a barrier between the internal phase and its surroundings.
There are number of encapsulation techniques which produce microencapsulates for variety of applications.
This paper aims to provide a short overview of reasons why to employ an encapsulation technology in food
sector.
Keywords: Encapsulation, bioactive compounds, microencapsulates, functional products
21
MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH NAZIMICA
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
__________________________________________________________________________________________ MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH
NAZIMICA

Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
Izvod: Cilj rada bio je da se ustanove vrijednosti morfometrijskih parametara reproduktivnih organa
devet nazimica izlučenih iz priploda zbog reproduktivnih poremećaja. U istraživanju su uzeti sljedeći podaci:
tjelesna masa nazimica (pojedinačnim mjerenjem na stočnoj vagi) i morfometrijski parametri reproduktivnih
organa (masa, dužina, visina i širina jajnika, masa i dužina jajovoda, rogova, tijela i grlića materice). U istraživanju
nisu ustanovljene anomalije reproduktivnih organa. Osnovni razlog izlučenja nazimica bio je nepovoljan rasni
sastav i neadekvatna ishrana.
Ključne riječi: nazimice, reproduktivni organi, morfometrijski parametri.
Uvod
Pored visokog genetskog potencijala za poželjna proizvodna svojstva, adekvatne ishrane, optimalnih
uslova držanja i dobrog zdravstvenog stanja, reproduktivna efikasnost životinja je jedan od osnovnih faktora
koji direktno određuju nivo i kvalitet animalne proizvodnje. Reproduktivna aktivnost ženskih životinja
započinje postizanjem fiziološke polne zrelosti (tzv. pubertet), odnosno određene starosti i tjelesne razvijenosti,
a prekida se kada životinja uđe u period senilnosti (Stančić i Veselinović, 2002). Kao momenat početka
puberteta kod ženki domaćih sisara smatra se pojava zrelih ovarijalnih folikula i prve ovulacije, poslije čega se
uspostavlja ciklična ovarijalna aktivnost i ostale polne funkcije (Radović, 2002). Za uspješno reproduktivno
iskorištavanje neophodno je da reproduktivni organi dostignu potrebnu histo-morfološku razvijenost i uspostave
funkcionalnu aktivnost, koja se ogleda u produkciji zrelih jajnih ćelija sposobnih za oplodnju, embrionalni i
fetalni razvoj ploda, održavanje graviditeta i porod. Nazimice plemenitih rasa postižu pubertet sa prosječnom
starošću od 210 dana, mada brojna istraživanja domaćih i stranih autora, kao i praktična iskustva pokazuju da
ova vrijednost varira u granicama od 165 do 240 dana i zavisi od niza genetskih i paragenetskih faktora. Ženke
domaće svinje su poliestrične multipare životinje i njihova polna aktivnost se odvija tokom cijele godine.
Estrusni ciklus traje prosječno 21 dan, gravidnost 114 dana, a veličina legla kod prašenja 8-10 prasadi u
nazimica, a 10-16 u odraslih krmača (Stančić i Veselinović, 2002).
Ženski polni organi (organa genitalia feminina) su anatomski i funkcionalno povezani u ženski
reproduktivni trakt, koji čine: jajnici (ovaria), jajovodi (tuba uterina, oviductus), materica (uterus), rodnica
(vagina), stidnica (vulva) i mliječna žlijezda (glandulla lactifera).
Histo-morfološka razvijenost polnih organa, posebno materice i jajnika predstavlja jedan od primarnih
preduslova za uspješnu oplodnju i održavanje normalne gestacije (Wu i Dziuk, 1995). Masa materice i dužina
grlića, tijela i rogova materice značajno variraju u zavisnosti od starosti i reproduktivnog statusa plotkinje.
Vrijednosti ovih parametara su najmanji kod prepubertetskih, znatno veći kod polno zrelih nazimica, a najveći
kod odraslih krmača. Tjelesna masa i debljina leđne slanine takođe značajno utiču na morfometrijske parametre
uterusa i jajnika (Živkov-Baloš i sar., 1998).
Prema Wrathallu (1975), reproduktivni organi pubertetskih nazimica se u pogledu razvijenosti mogu
klasifikovati kao: (a) normalno razvijeni i (b) infantilni (uterus značajno slabije razvijen prema dužini rogova,
ukupnoj masi i anemičan). Nepravilnosti u građi polnih organa koje mogu uzrokovati reproduktivne poremećaje,
mogu biti posledica naslednih i nenaslednih faktora. Bez obzira na etiologiju, morfološke anomalije polnih
organa uvijek imaju za posljedicu poremećaj njihove funkcije što dovodi do različitog stepena subfertiliteta ili
steriliteta takve životinje. Anomalije reproduktivnog trakta u proizvodnim uslovima teško je klinički
dijagnostikovati te se njihovo otkrivanje najčešće zasniva na određivanju morfometrijskih parametara
reproduktivnih organa izlučenih nazimica na liniji klanja. Osim postmortalno, abnormalnosti u građi
reproduktivnih organa takođe je moguće dijagnostikovati primjenom ultrazvučne dijagnostike (Kauffold i sar.,
2004).
Cilj rada bio je da se ustanove vrijednosti morfometrijskih parametara polnih organa nazimica izlučenih
iz priploda zbog reproduktivnih poremećaja.
Aleksandar Bursać, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
Goran Gavrić, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
22
MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH NAZIMICA
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
__________________________________________________________________________________________ Materijal i metode rada
Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 9 nazimica meleskinja uvezenih iz Holandije, prosječne starosne
dobi od 12 mjeseci, prosječne tjelesne mase 202 kg, koje su izlučene iz priplodnog stada farme AD "Top Farm"
Nova Topola. Istraživanje je obavljeno tokom juna i jula 2010. godine. U istraživanju su uzeti sljedeći podaci:
tjelesna masa nazimica (pojedinačnim mjerenjem na stočnoj vagi) i morfometrijski parametri reproduktivnih
organa (masa, dužina, visina i širina jajnika, masa i dužina jajovoda, rogova, tijela i grlića materice). Prije
određivanja vrijednosti morfometrijskih parametara sa uzetih reproduktivnih organa svake nazimice odstranjeni
su masno i vezivno tkivo i ligamenti. Od pribora za disekciju korištene su makazice i skalpel, a za određivanje
linearnih mjera polnih organa (dužina, širina i visina) korišteni su lenjir i pantljika. Za mjerenje mase organa
reproduktivnog trakta korištena je tehnička vaga. Dobijeni rezultati obrađeni su metodama deskriptivne statistike.
Rezultati istraživanja i diskusija
Jajnik (ovarium)
Jajnik je ženska polna žljezda čija je uloga da produkuje jajne ćelije i luči hormone. Od stepena
morfološke razvijenosti jajnika u značajnoj mjeri zavisi i ispoljavanje njegove funkcionalne aktivnosti,
uspostavljanje ciklične ovarijalne aktivnosti i ispoljavanje estrusa. Vrijednosti morfometrijskih parametara
jajnika prikazane su u tabeli 1.
Tabela 1. Vrijednosti morfometrijskih parametara jajnika
Table 1. Values of morphometric parameters of ovaries
Jajnik
Ovary
Dužina
Lenght
(cm)
Širina
Width
(cm)
Visina
Height
(cm)
Masa
Weight
(g)
Lijevi
Left
3,6
2,6
1,8
9,3
Desni Right
3,4
2,4
1,7
8,3
Iz tabele se zapaža da su vrijednosti ispitivanih parametara lijevog jajnika nešto veće u odnosu na
vrijednosti ustanovljene na desnom jajniku.
Jajovod (oviductus)
Jajovodi su parni organi izuvijanog toka i predstavljaju kanal koji spaja jajnike sa vrhovima rogova
materice. Osnovna uloga im je transport jajne ćelije i spermatozoida do mjesta oplodnje i transport oplođene
jajne ćelije do rogova materice odnosno utero-tubalnog spoja. Vrijednosti morfometrijskih parametara jajovoda
prikazane su u tabeli 2.
Tabela 2. Vrijednosti morfometrijskih parametara jajovoda
Table 2. Values of morphometrical parameters of oviducts
Jajovod
Oviduct
Masa
Weight (g)
Lijevi
Left
Dužina
Lenght (cm)
Masa
Weight (g)
Desni
Right
Dužina
Lenght (cm)
X
Sx
Sd
Min.
Max.
CV
5,766
0,594
1,648
3,6
8,2
28,586
43,577
2,137
6,411
33,2
52,5
14,711
5,955
0,536
1,609
4,0
8,0
27,024
44,777
1,806
5,419
37,2
55,0
12,102
23
MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH NAZIMICA
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
__________________________________________________________________________________________ Materica (uterus)
Materica je snažan mišićni organ koji se sastoji od dva roga, tijela i grlića. Njene uloge su da omogući
transport spermatozoida do utero-tubalnog spoja, u rogovima se odvija gravidnost, žlijezde endometrijuma luče
materije koje služe za ishranu ranih embriona, održava graviditet, kontrakcije materičnih mišića omogućavaju
istiskivanje ploda i plodovih omotača u toku porođaja. Vrijednosti morfometrijskih parametara materice prikazane
su u tabelama 3., 4. i 5.
Tabela 3. Vrijednosti morfometrijskih parametara tijela materice
Table 3. Values of morphometric parameters of uterine body
Tijelo materice
Uterine body
Masa
Weight (g)
Dužina
Lenght (cm)
X
Sx
Sd
Min.
Max.
CV
29,288
8,991
26,973
14,3
98,2
92,095
4,711
0,773
2,320
2,8
10,5
49,262
Tabela 4. Vrijednosti morfometrijskih parametara rogova materice
Table 4. values of morphometric parameters of uterine horns
Rogovi materice
Uterine horns
Lijevi
Left
Desni
Right
X
Sx
Sd
Min.
Max.
CV
Masa
Weight (g)
364,1
35,2
105,61
241
574
29,01
Dužina
Lenght
(cm)
145,42
9,36
28,07
99,5
189
19,3
Masa
Weight (g)
376,67
36,40
109,20
276
625
28,99
Dužina
Lenght
(cm)
155,22
8,35
25,04
129
192,5
16,13
Tabela 5. Vrijednosti morfometrijskih parametara grlića materice
Table 5. Values of morphometric parameters of uterine cervix
Grlić materice
Uterine cervix
Masa
Weight (g)
Dužina
Lenght (cm)
X
Sx
Sd
Min.
Max.
CV
93,377
7,544
22,634
50,9
111,7
24,239
21,111
1,029
3,088
16,5
25,2
14,631
Rodnica (vagina)
Rodnica predstavlja kanal koji stoji na prelazu između spoljašnje sredine i unutrašnjih polnih organa.
Služi da primi muški kopulatorni organ tokom parenja, čini kanal kroz koji se istiskuje plod i u nju se izliva
mokraćni izvodnik (urethra). Vrijednosti morfometrijskih parametara rodnice prikazane su u tabeli 6.
Tabela 6. Vrijednosti morfometrijskih parametara rodnice
Table 6. Values of morphometrical parameters of vagina
Rodnica
Vagina
Masa
Weight (g)
Dužina
Lenght (cm)
X
Sx
Sd
Min.
Max.
CV
84,266
4,875
14,625
62,8
102,5
17,356
22,377
0,778
2,334
19,5
26
10,431
24
MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH NAZIMICA
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
__________________________________________________________________________________________ Diskusija
Dobijeni rezultati iz ovog istraživanja upoređeni su sa neobjavljenim rezultatima istraživanja koje su
sproveli Stančić i saradnici (2008). Na bazi ovih istraživanja uočava se nepodudarnost prvenstveno kod težine
jajnika, zatim kod težine uterusa i dužine rogova uterusa. Ove nepodudarnosti su opravdane i ne ukazuju na
abnormalnosti reproduktivnih parametara polnih organa izlučenih nazimica sa svinjogojske farme. Osnovni razlog
izlučenja nazimica je neispoljavanje jasnih znakova estrusa. Odstupanja se objašnjavaju većom starošću ispitivanih
nazimica, te činjenicom da su odgajana kao tovna grla. Izlučene nazimice su pripadale melezima nastalim u cilju
poboljšanja osobina mesnatosti i tovnosti, što se negativno odrazilo na reproduktivne parametre. Ovom razlogu se
može pripisati tiho estrusno reagovanje ili nereagovanje izlučenih nazimica. Takođe, postoje i rasne razlike u težini
uterusa i dužini rogova materice. Bazer i sar., (1988) nalaze da su težina uterusa i dužina roga materice kod kineske
rase mejšan, znatno manji od evropskog bijelog jorkšira. Genetske anomalije polnih organa kod svinja su relativno
česta pojava i predstavljaju značajan uzrok subfertiliteta i steriliteta nazimica. Hoyt (1998) navodi genetsku
etiologiju abnormalno građenih polnih organa u 5-10% nazimica. Znatno ranije, Einarsson i sar., (1970) nalaze
morfološke anomalije polnih organa kod 22,1% od 1000 pregledanih nazimica. Najčešće anomalije koje su
ustanovili ovi autori su: interseks, uterus unicornus, uterus dydelphys, aplazija rogova uterusa, hipoplazija jajnika,
duplikatura vagine ili cerviksa, slijepa vagina, nedostatak jednog ili oba jajovoda, nepodudarnost jajovoda,
divertikulum jajovoda, hydrops uteri itd.
Zaključak
Osnovni razlog izlučenja nazimica obuhvaćenih ovim istraživanjem bio je neispoljavanje jasnih
znakova estrusa. Razlog njihovog izlučenja može se protumačiti neodgovarajućim rasnim sastavom, jer su
nazimice pripadale melezima nastalim ukrštanjem u cilju poboljšanja tovnih osobina, i neadekvatnom ishranom
koja je bila prilagođena potrebama tovnih grla. Kod ispitanih nazimica nisu utvrđene morfološke anomalije
reproduktivnih organa, koje bi mogle biti uzrok reproduktivne neefikasnosti.
Napomena
Rezultati ovog istraživanja dio su projekta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Republike Srpske.
Literatura
Bazer, F.W., Thacher, W.W., Martinat-Botte, F., Trequit, M. (1988): Sexual maturation and morfological
development of the reproductive treact in Large White and prolific Chinese Meishan pigs. J. Reprod. Fert.,
83:623-728.
Einarsson, S., Linde, C., Settergren, I. (1970): Studies of the genital organs of gilts culled for anoestrus.
Theriogenelogy, 2:109-114.
Kauffold, J., Rutenberg, T., Richter, A., Waehner, M., Sobiraj, A. (2004): Ultrasonographic characterisation of
the ovaries and the uterus in prepubertal and pubertal gilts. Theriogenealogy, 61:1635-1648.
Radović, I. (2002): Morfometrijski parametri polnih organa i postizanje puberteta kod različitih genotipova
svinja (Magistarska teza). Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet.
Stančić, B., Veselinović, S. (2002): Reprodukcija domaćih životinja. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni
fakultet.
Wrathall, E. A. (1975): Reproductive disorders in pigs. CAB Int., England. Rev. sr. No.11.
Wu, C. M., Dzuik, J. P. (1995): Relationship of lenght of uterus in prepubertal pigs and number of corpora lutea
and fetuses at 30 days of gestation. Anim. Reprod. Sci., 38:327-336.
Živkov-Baloš, M., Stančić, B., Kovačević, M. (2000): Influence of some factors on the values of morphometric
parameters of uteral and ovarian functions in gilts. Proc. 6th Int. Symp. on Anim. Reprod., Ohrid, 6-9. Sept.,
2000. P. 86.
25
MORFOMETRIJSKI PARAMETRI REPRODUKTIVNIH ORGANA IZLUČENIH NAZIMICA
Aleksandar Bursać, Goran Gavrić
__________________________________________________________________________________________ MORPHOMETRIC PARAMETERS OF REPRODUCTIVE ORGANS CULLED GILTS
Abstract: The aim of this study was to determine the values of morphometric parameters of reproductive
organs nine gilts culled from breeding due to reproductive disorders. The survey, consider the following
information: body weight of gilts (individual measurements on cattle scales) and morphometric parameters of
reproductive organs (weight, length, height and width of the ovaries, fallopian tubes weight and length, horns,
body and cervix). The study showed no abnormalities of the reproductive organs. The main reason for culling
gilts was unfavorable composition of species and inadequate nutrition.
Key words: gilts, reproductive organs, morphometric parameters.
26
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR PATHOGEN
Verticillium albo-atrum
Marko Flajsman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
__________________________________________________________________________________________
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR
PATHOGEN Verticillium albo-atrum
Marko Flajšman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
Abstract: Fungal pathogens from the genus Verticillium cause vascular wilts, which are widespread
and very destructive plant diseases that cause enormous economic losses. Verticillium albo-atrum is an
important hop pathogen. In order to observe in vivo infection of hop cultivars, we used GFP plasmid for
Agrobacterium tumefaciens-mediated transformation (ATMT) of V. albo-atrum and made a green fluorescent
protein (GFP)-expressing isolate. The root dipping method was used to infect hop cultivars with GFPexpressing isolate. The infection was studied by observing the symptoms on infected plants. GFP-expressing
isolate of V. albo-atrum was strongly virulent on hop, meaning that transformation did not affect its virulence so
it can be used for infection of hop.
Key words: Verticillium albo-atrum, ATMT, USER Friendly cloning, hop infection
Introduction
Verticillium albo-atrum is a soil-borne plant pathogen responsible for Verticillium wilt diseases. Together with
Verticillium dahliae, it belongs to the genus Verticillium, which causes billions of dollars in annual crop losses
worldwide. Collectively they affect over 200 hosts, including many economically important crops, such as
oilseed rape, cauliflower, potato, cotton, tomato and lettuce. Since Verticillium symptoms can vary among hosts,
there are no unique symptoms that belong to all plants infected by this fungus. Disease symptoms may comprise
wilting, chlorosis, stunting, necrosis and vein clearing. Brown vascular discoloration may be observed in stem
tissue cross-sections. (Fradin and Thomma, 2006; Klosterman, 2009). In California, USA, Verticillium wilt
poses a major threat to lettuce and has spread to over 400 ha since 1995, including production areas in the
Salinas Valley of California, where lettuce production accounted for nearly half of the total production in the
United States, with an estimated value of over a billion US dollars (Vallad and Subbarao, 2008). Verticillium
wilt is also a very important disease in Slovenia, infecting hop (Humulus lupulus L.). In 2011, Slovenia held
fifth place in world production of hop (Evans, 2011). Hops were grown on 2,002 ha (MKO, 2012), of which 64
ha (-3.2 %) was infected with the lethal pathotyep of V. albo-atrum. Verticillium wilt has been detected on 200
ha of hop fields since 1997 (Radisek, 2011), which makes it a chronic economic problem for hop production in
Slovenia.
Verticillium wilt diseases are difficult to control due to the long viability of the resting structures, the
conidiospores, the broad host range of the pathogens and the inability of fungicides to affect the pathogens once
they enter the xylem (Fradin and Thomma, 2006). Because of its inaccessibility during infection, long-term
persistence in the field and lack of resistance in host germplasm, control of Verticillium wilt has relied heavily
on soil fumigation but is contingent on the economic returns from the crop. There are also non-chemical
approaches to the control of Verticillium spp., for example pathogen avoidance (quarantine restrictions to
prevent the movement of contaminated plant or seed material), employment of cyanogenic green manure crops
for pathogen suppression (e.g., sudangrass and corn residues), use of organic amendments (products that contain
proteins and products that contain volatile fatty acids, e.g., byproducts from meat, fishery, paper and other
industries), crop rotation (largely ineffective), biological control (very few products with field-level efficacy)
and the development of plant resistance, which remains the preferred strategy for the control of Verticillium wilt
(Klosterman, 2009).
Non-chemical approaches require good understanding of the genetic diversity among Verticillium spp., gene
flow, mechanism of pathogenicity and stages of the disease cycle. In order to facilitate management of
Verticillium wilts, the molecular basis of Verticillium diseases and the (molecular) mechanisms that Verticillium
spp. employ to cause disease must be explored.
_______________________________
Marko Flajsman, University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Slovenia (marko.flaj [email protected])
Sebastjan Radisek, Slovenian Institute of Hop Research and Brewing, Slovenia ([email protected])
Branka Javornik, University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Slovenia ([email protected])
27
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR PATHOGEN
Verticillium albo-atrum
Marko Flajsman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
__________________________________________________________________________________________
One of the approaches to exploring the mechanism of Verticillium pathogenicity is to identify infection and
colonization of important agriculture cultivars to Verticillium wilt. Colonization of resistant and susceptible
cultivars can be detected by transgenic expression of fluorescent proteins, such as green fluorescent protein
(GFP) from Aequoria victoria. The use of GFP-tagged Verticillium spp. has provided invaluable insights into
the disease cycle of Verticillium spp. in many crops (Klosterman, 2009).
There have been a number of studies of the disease cycle in which GFP-labeled strains have been employed, for
example interactions between lettuce and a GFP-expressing isolate of Verticillium dahliae (Vallad and
Subbarao, 2008), interactions of Verticillium spp. with Brassica napus (Eynck et al., 2007), infection of broccoli
and cauliflower by a GFP-tagged Verticillium dahliae isolate (Njoroge et al., 2008). So far, no study of hop
colonization using a GFP-tagged Verticillium alno-atrum isolate has been done.
Agrobacterium tumefaciens-mediated transformation (ATMT) of fungi ATMT was established for plant
transformation (Amey et al., 2002). However, the method has been further developed for use in yeast (Bundock
et al.1995) and a number of filamentous fungi (de Groot et al., 1998). Agrobacterium tumefaciens is a plant
pathogen, which causes crown gall tumors on plants. A. tumefaciens induces this tumorous growth by
transferring a part of its DNA (T-DNA), which is located on its 200-kbp tumor-inducing (Ti) plasmid, to the
host. After integration into the host genome, genes that are naturally located on this T-DNA and encode
enzymes for the production of plant growth regulators are expressed; their expression results in uncontrolled
growth of the plant cells. Ti plasmid also contains another segment, called the virulence region, which is
composed of a large number of vir genes, which are necessary for tumorigenicity. The so-called binary vector
system is used for transformation of plants and fungi nowadays. In this binary system, the T-DNA and the
virulence region are placed on two separate plasmids, which allows genetic manipulation of the small T-DNA
containing the binary vector (Michielse, 2005). It has been demonstrated that Verticillium spp. are amenable to
genetic transformation through Agrobacterium tumefaciens (Fradin and Thomma,
2006).
The aim of our study was to create a GFP isolate of V. albo-atrum in order to examine the infection of hop, with
an emphasis on symptom development and differences between susceptible and resistant hop cultivars.
We wanted to discover whether ATMT transformation of V. albo-atrum affects his virulence on hop and
whether GFP V. albo-atrum isolate is suitable for in vivo examination of the colonization of hop. We used GFP
plasmid for ATMT of V. albo-atrum. This is the first report, to our knowledge, of the use of GFP isolate of V.
albo-atrum to study infection patterns of V. albo-atrum on hop.
Material and methods
ATMT of V. albo-atrum Isolated GFP plasmids from E. coli were transformed into electro-competent
Agrobacterium tumefaciens LBA4404 by electroporation. A. tumefaciens cells were grown in induction medium
(IMAS) and incubate at 28 °C with shaking (100 rpm) until OD600 reached 0,5-0,7 (22-24 hours). Spores of V.
albo-atrum were diluted to a final spore concentration of 1*108 spores mL-1. A. tumefaciens LBA4404 culture
and diluted V. albo-atrum spores were mixed in a 1:1 (v:v) ratio. Two hundred uL of LBA4404/V. albo-atrum
spores were spread onto solid IMAS plates, covered with sterile cellophane filters. Plates were incubated for 72
hours at 25 °C in darkness. After incubation, cellophane filters were transferred onto primry selection medium
and incubated at 25 °C. After 5 days of incubation, filters were transferred onto secondary selection medium.
After 3 days of incubation, single colonies were transferred to fresh !/ Chapex-Dox medium (solid), where they
were grown for a few days to form enough spores needed for DNA isolation and PCR screening of
transformants.
Infection of hop roots by the root dipping method The fluorescence of the GFP transformants was visually
measured and compared. The GFP transformant with the strongest fluorescence was chosen for infection of two
hop cultivars, resistant cultivar Wye Target and susceptible cultivar Celeia. Hop plants were uprooted and the
roots were rinsed in water. The roots were then dipped for 10 min in a suspension of 2 - 5 *106 conidia per mL
of
water
,
which
was
harvested
from
3-day-old
GFP
Verticillium
28
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR PATHOGEN
Verticillium albo-atrum
Marko Flajsman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------cultures in liquid GFM medium. Control plants were treated similarly, but their roots were dipped in water
without conidiospores. After replanting in fresh soil, disease development was monitored at 14 and 28 days after
inoculation.
Visualisation of infection Five plants for each cultivar were monitored after 14 and 28 days post-inoculation
and examined for development of disease symptoms, e.g., wilting, stunting, necrosis or chlorosis.
Results of research and discussion
ATMT of V. albo-atrum The efficiency of transformation was 50-100 transformants per 107 spores (Figure 1),
which is comparable with some other data from the literature. For example, Knight et al. (2009) also
transformed V. albo-atrum. Their transformation frequency was 20-50 transformants per 107 spores.
PCR screening of one transformant was performed. DNA was isolated from conidiospores. Primers that amplify
the gfp gene, terminator regions and all junctions between the three different vector inserts, were used. The
result on agarose gel showed the presence of all predicted fragments (data not shown) which indicates stable
integration of the gfp gene in the genome of V. albo-atrum.
Slika 1.
Figure 1. Growth of GFP transformants
The epi-fluorescence macroscopic image showed the bright green fluorescence observed in the GFP transformed
V. albo-atrum colony, which clearly indicates successful gfp expression in hyphae (Figure 2A). Wild type V.
albo-atrum shown under an epi-fluorescence macroscope expressed no discernible green fluorescence (Figure
2B).
Slika 2.
Figure 2. GFP-expressing V. albo-atrum colony observed under epi-fluorescence
macroscope (A - GFP expressing isolate; B - wild type). Scale bar represents 50 mm.
Infection of hop with GFP-expressing isolate and visualisation of symptoms After 14 days post-inoculation,
5 plants for resistant cultivar Wye Target and 5 plants for susceptible cultivar Celeia were sampled. No
symptoms of wilt were seen (Figure 3). After 28 days post-inoculation, symptoms of wilt appeared on plants of
susceptible cultivar Celeia (Figures 4A and B). Chlorosis and stunting was also seen. Plants of resistant cultivar
Wye Target did not develop symptoms of wilt, but their growth was inhibited (Figures 4C and 4D).
29
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR PATHOGEN
Verticillium albo-atrum
Marko Flajsman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Slika 3.
Figure 3. Results of hop infection, 14 days post-inoculation - no symptoms of wilt on hop
plants (A-Celeia, control; B-Celeia, infected plant; C-Wye Target, control; D-Wye
Target, infected plant)
Slika 4.
Figure 4. Results of hop infection, 28 days post-inoculation - (A-Celeia, control; B-Celeia,
infected plant with symptoms of wilt; C-Wye Target, control; D-Wye Target, infected plant
with inhibited growth)
Conclusion
Verticillium albo-atrum transformants expressing GFP were generated by Agrobacterium tumefaciens-mediated
transformation. It seems that ATMT can be efficiently used for mutagenesis of V. albo-atrum, because it was
easy to generate a large number of mutants and T-DNA integrates into the host genome in a non-sequencespecific manner and at random. The results of hop root infection with GFP-expressing isolate of V. albo-atrum
showed that transformation of V. albo-atrum did not affect its virulence, because susceptible cultivar Celeia
developed symptoms of Verticillium wilt. We showed that GFP-expressing isolate of V. albo-atrum is
appropriate for hop infection and can be used for further studies of colonization, in planta. Only increased
understanding of the mechanism of Verticillium pathogenicity and the disease cycle promises to facilitate
management of Verticillium wilt in hop and across a broad range of crops.
Acknowledgements
The authors acknowledge funding by the Slovenian Research Agency, research program grant no. P4-0077 and
1000-11-310096.
30
Agrobacterium tumefaciens- MEDIATED TRANSFORMATION OF HOP VASCULAR PATHOGEN
Verticillium albo-atrum
Marko Flajsman, Sebastjan Radisek, Branka Javornik
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------References
Amey R.C., Athey-Pollard A., Burns C., Mills P.R., Bailey A., Foster G.D. (2002). PEG - mediated and
Agrobacterium-mediated transformation in the mycopathogen Verticillium
fungicola. Mycological Research, 106, 4-11. Bundock P., den Dulk-Ras A., Beijersbergen A., Hooykas P. J.
J. (1995). Trans-kingdom T-DNA transfer from Agrobacterium tumefaciens to Saccharomyces cerevisiae.
EMBO Journal, 14, 3206-3214.
Eynck C., Koopmann B., Grunewaldt-Stoecker G., Karlovsky P., von Tiedemann A. (2007). Differential
interactions of Verticillium longisporum and V. dahliae with Brassica napus detected with molecular and
histological techniques. European Journal of Plant Pathology, 118, 259-274.
Evans R. (2011). Hop galore. International Hop Growers Convention, February2011.
http://www.rebecca-evans.com/PDFS/Hop Market spring2011.pdf (13. sept. 2012) Fradin E.F., Thomma
B.P.H.J. (2006). Physiology and molecular aspects of Verticillium wilt diseases caused by V. dahliae and V.
albo-atrum. Molecular Plant Pathology, 7, 71 -86.
Frandsen R. J. N., Andersson J. A., Kristensen M. B., Giese H. (2008). Efficient four fragment cloning for
the construction of vectors for targeted gene replacement in filamentous fungi. BMC Molecular Biology, 9, 7081.
Geu-Flores F., Nour-Eldin H.H., Nielsen M.T., Halkier B.A. (2007). USER fusion: a rapid and
efficient method for simultaneous fusion and cloning of multiple PCR products. Nucleic Acids Research, 35,
e55. Groot M.J. de, Bundock P., Hooykaas P.J., Beijersbergen A.G. (1998). Agrobacterium tumefaciensmediated transformation of filamentous fungi. Nature Biotechnology, 16, 839842.
Klosterman S.J., Atallah Z.K., Vallad G.E., Subbarao K.V. (2009). Diversity, pathogenicity, and
management of Verticillium species. Annual Review of Phytopathology, 47, 39-62.
Knight C.J., Bailey A.M., Foster G.D. (2009). Agrobacterium-mediated transformation of the plant
pathogenic fungus, Verticillium albo-atrum. Journal of Plant Pathology;91, 745-750.
Michielse C.B., Hooykaas P.J.J., van den Hondel C.A.M.J.J., Ram A.F.J. (2005). Agrobacterium -mediated
transformation as a tool for functional genomics in fungi. Current Genetics, 48, 117.
MKO. (2012). Ministrstvo za kmetijstvo in okolje Republike Slovenije.
http://www.mko.gov.si/ (13. sept. 2012) Njoroge S, Park S, Kang S, Subbarao K.V. (2008). Comparative
analysis of infection of broccoli and cauliflower by a GFP-tagged Verticillium dahliae isolate. Phytopathology,
98, e114.
Nour-Eldin H.H., Hansen B.G., Norholm M.H., Jensen J.K., Halkier B.A. (2006) Advancing uracil-excision
based cloning towards an ideal technique for cloning PCR fragments. Nucleic Acids Research, 34, e122.
Radisek S. (2011). Porocilo o posebnem nadzoru verticilijske uvelosti hmelja (Verticillium albo-atrum in V.
dahliae) v Sloveniji v letu 2011. Institut za hmeljarstvo in pivovarstvo Slovenije, Zalec, 17 str.
Vallad G. E, Subbarao K.V. (2009). Colonization of resistant and susceptible lettuce cultivars by a green
fluorescent protein-tagged isolate of Verticillium dahliae. American Phytopathological Society, 98, 871-
31
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn,1Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
Abstract: Hop is a dioecious plant mainly grown for the brewing industry and is an important
economic crop in Slovenia. Pathogens that can infect plants include viroids, which are very small (200-400 bp),
single-stranded, covalent circular, non-encapsulated pathogenic RNA molecules with either rod- or
hammerhead-like structures. Viroids are placed into two taxonomic families Avsunviroidae and Pospiviroidae;
the former replicates in chloroplasts while the latter in the nucleus. Hop infecting viroids are hop stunt viroid
(HSVd) and hop latent viroid (HLVd), both causing symptoms on hop. During 2012, 16 plants (8 healthy and 8
with stunt symptoms resembling the HSVd infection) were monitored on a two-week basis, using RT-PCR
amplification of both the aforementioned viroids. The results showed that HLVd is present among all hops,
while HSVd amplification showed a very low titer only in some cases. Next generation sequencing (NGS) of
total RNA has been initiated, which could help us to compare healthy and infected plants and decipher the
pathogen occurring in hops.
Key words: hop, pathogen, viroid, hop stunt viroid, hop latent viroid, NGS
Introduction
The hop plant Humulus lupulus L. is a dioecious perennial plant, a member of the Cannabaceae family, with
gene center in Asia. The genus Humulus has three described species Humulus yunnanensis, Humulus japonicus
and Humulus lupulus (Small, 1978; Neve, 1991). There are five subdivided taxonomic units of H. lupulus: H.
lupulus var. lupulus is a wild European hop, H. lupulus var. cordifolius is a wild Japanese hop and there are
three North American hops H. lupulus var. neomexicanus, H. lupulus var. pubescens and H. lupulus var.
lupuloides (Small, 1978). Crosses among all taxonomic varieties produce fertile offspring (Neve, 1991). All
cultivars belong to the common hop species H. lupulus, and are the result of either clonal selection or crossing
breeding. Only the female plant is important for commercial use. Hop is an important agricultural crop in
Slovenia.
Viroids and virus diseases infecting hop can cause substantial losses, so there is a need for an accurate and
easy method of identifying them. Stunting of hop plants appeared in one commercial hop garden in 2007. The
symptoms were similar to those described for HSVd.
Viroids are the smallest pathogens known so far. They have from 246 to 475 nucleotides, are singlestranded, covalent circular, non-encapsulated pathogenic RNA molecules (Hajeri et al., 2011). These small
pathogens replicate autonomously in the host plant, spread systematically and can cause disease symptoms
similar to virus diseases. (Gόra-Sochacka, 2004). Viroids are divided into two taxonomic families:
Avsunviroidae and Pospiviroidae, based on the place at which their replication occurs: either in chloroplasts or
nucleus. Hop stunt viroid (HSVd) and hop latent viroid (HLVd) are a part of the Pospiviroidae family, the
secondary structures of which are shown in Figure 1. Members of the Pospiviroidae family possess a central
conserved region (CCR) and have no self-cleaving properties such as viroids from Avsunviroidae family. The
most frequent symptoms caused by viroids are leaf epinasty, chlorosis and stunted vigour (Parisi et al., 2010).
Two decades ago, a new pathogen viroid was found in hops, and was named hop latent viroid (HLVd),
since it seemed that it did not cause any visible symptoms. We know today that HLVd infected plants are not
symptomless; it can reduce yield and alpha acid content by up to 30%. HLVd appears worldwide and is 256
nucleotides long. The disease can easily proceed from infected to healthy plants via a foliar or vascular wound
via cutting tools or other agrotechnical machinery (Puchta, 1988).
The other viroid occurring in hops is HSVd, which has been prevalent in Japan since 1970. It is 294-308
nucleotides long. The host and symptoms induced were similar to cucumber pale fruit viroid (CPFVd), and it
was therefore suggested that CPFVd was a cucumber isolate of HSVd (HSVd-cucumber; HSVd-c) (Sano et al.,
Tine Pokorn, University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Jamnikarjeva 101, Ljubljana SI-1000,
([email protected])
Sebastjan Radišek, Slovenian Institute of Hop Research and Brewing, Cesta Žalskega tabora 2, Žalec SI-3310,
([email protected])
Branka Javornik, University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Jamnikarjeva 101, Ljubljana SI-1000,
([email protected])
Jernej Jakše, University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Jamnikarjeva 101, Ljubljana SI-1000,
([email protected])
Slovenia
Slovenia
Slovenia
Slovenia
32
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ 1986). The first symtoms can be seen at the beginning of June and the concentration of virods also increases
with increasing temperature, causing lagging of plants. Leaves are smaller and, in some cultivars, they become
yellow. Cones are also much smaller and lighter. The disease greatly affects the root, on which Phoma
herbarum can develop, which leads to the complete destruction of the entire root system (FURS, 2011). The
first report of the occurence of HSVd in Slovenia was published recently (Radišek et al., 2012). However,
symptomatic plants did not always clearly show HSVd infection, so a more in depth investigation of any other
possible pathogen was required.
Metagenomics is the study of microbial populations in a sample by analyzing the nucleotide sequence
content. Metagenomics was originally applied to a wide range of environmental samples after Sanger
sequencing became more affordable. It was developed based on environmental shotgun sequencing of
environmental microbial communities, with the aim of gathering a large amount of environmental sequence
data. All these sequence data allow both the diversity of the microbial world and the metabolic pathways within
an environment to be investigated and identified (Johnston et al., 2005; Tringe et al., 2005).
The first metagenomics studies were hindered by the price and output of Sanger sequencing technology but
the advent of NGS technologies, employing massive parallel sequencing platforms, such as Roche 454, ABI
SOLiD, Illumina, Ion Torrent and Helicos, has made large scale metagenomics studies practical, more costeffective and, most important, capable of producing millions of reads of nucleotide sequences. The inexpensive
production of large volumes of sequence data is the main advantage over the conventional Sanger method of
sequencing (Metzker, 2010).
Sequences obtained from a studied infected plant using these massive parallel technologies should also
include specific sequences of present pathogen(s). There have been examples published to date of the use of a
combination of next-generation sequencing and metagenomics in disease diagnostics of humans, animals or
plants. A study by Pantaleo et al. (2010) used the approach to sequence virus-derived short interfering RNAs
(vsiRNAs) isolated from the grapevine cultivar Pinot Noir. They employed high-throughput sequencing using
the Illumina platform and were able to identify and characterize various viruses belonging to four genera. Nextgeneration sequencing combined with metagenomic analysis was used to produce large quantities of cDNA
sequence in a model system of tomato infected with Pepino mosaic virus, in order to confirm the usefulness of
the method. The same method was then applied to a plant sample infected with an unknown pathogen. This
plant was found to contain a new cucumovirus (Adams et al., 2009). In another publication (Kreuze et al.,
2009), the first identification of novel viruses and sequencing of an entire viral genome by a single step of highthroughput parallel sequencing of small RNAs from diseased, as well as symptomless sweet potato plants was
reported. The approach could positively identify RNA, ssDNA and dsDNA reverse transcribing viruses
occurring at extremely low titers and, in one case, the entire genome of the virus could be assembled. The same
procedure was also used in study of the viroids.
a) HLVd
b) HSVd
Slika 1: Sekundarna struktura - štap-poput oblika HLVd (a) i HSVd (b) viroidi, Koji se javljaju i hmelja
Figure 1: Secondary structure – the rod–like shape of HLVd (a) and HSVd (b) viroids, which occur in hops
Material and methods
Eight healthy and eight infected plants were sampled at 14-day intervals from the beginning of the growing
period in 2012. The health status of the plants was based on observations from the previous year (2011). Each
plant was marked by row and plant number: 6/18, 6/19, 6/20, 6/21, 6/22, 6/23, 6/24, 6/25 indicate healthy plants,
while infected plants were numbered 7/27(26), 7/28(29), 10/30, 10/31, 10/32, 10/58, 10/60, 10/61. Two infected
plants, 7/27 and 7/28, vanished after two samplings and were replaced by plants 7/26 and 7/29 for subsequent
sampling activities. All plants were grown in a commercial hop field near Žalec, Slovenia. Plant tissues (leafs or
cones) were taken every 14 days from the end of April to the end of August.
Total nucleic acids were isolated with the CTAB method (Kump et al., 1992) and RNA with a Spectrum™
plant total RNA kit (Sigma-Aldrich). The concentrations of the RNA samples were determined by means of
33
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ spectrometry using NanoVue (GE Healthcare) and integrity was checked by formaldehyde 1% agarose gel
electrophoresis. Isolated samples were stored at -80°C. Each isolated sample was diluted with RNAse free water
(IDT) in a ratio of 1:10. For diagnostic purposes, primers specific for HSVd and HLVd were obtained from the
literature (Matoušek et al., 2003, Hataya et al., 1992) (Table 1).
Tabela 1: viroid specifične početnice (IDT) koji se koriste u ovom istraživanju
Table 1: Viroid specific primers (IDT) used in this study
Primer name
HSVd I
HSVd II
HLVd M
HLVd P
Sequence 5’-3’
GCGTCTCATCGGAAGAGCC
GACCGGTGGCATCACCTCT
TAGTTTCCAACTCCGGCTGG
GGATACAACTCTTGAGGGCC
Priming site in the viroid
genome
198-216
217-235
173-192
199-218
For one-step RT-PCR amplification analyses, a OneStep RT-PCR kit (Qiagen) was used. The total volume
of reaction was 12 μl. Reaction components and RT-PCR preparations are shown in Table 2. The required
volumes of reaction components were multiplied for the number of samples analysed with the addition of one
sample. The control reaction was an RNA sample of an infected plant isolated in 2011.
Tabela 2: Reakcija postava za jedan korak RT-PCR
Table 2: Reaction setup for one-step RT-PCR
Components
Qiagen OneStep RT-PCR buffer, 5x
dNTP (10mM each)
Primer A
Primer B
RNase-free water
QiaGen OneStep RT-PCR Enzyme mix
5x Q-Solution
RNA or DNA sample
Total volume
Volume/reaction
2.4 μl
0.48 μl
0.36 μl
0.36 μl
4.52 μl
0.48 μl
2.4 μl
1 μl
12 μl
Final concentration
1x; 2.5 mM Mg2+
400 μM of each dNTP
0.6 μM
0.6 μM
1x
One μl of total nucleic acid, RNA sample or control RNA and water was pippeted into each PCR tube. For
RT-PCR, two mixtures were made for all samples analyzed. A mix of primers was first made and 4 μl were
pipetted into the samples, which were then heated in PCR for 5 min at 95°C and then immediately put on ice.
This step is crucial to break down the strong secondary structure of the viroids. QiaGen Kit components were
mixed in a second mixture; 7 μl of this mix was pipetted into samples and then incubated in a PCR. The
following RT-PCR amplification protocol was used: 30 min at 50°C, followed by 15 min at 95°C; 10 cycles, 30
sec at 94°C, 30 sec at 65°C (each cycle 1°C lowered), 1 min 72°C; 30 cycles, 30 sec at 94°C, 30 sec at 55°C, 1
min 72°C; 72°C for 10 min. RT-PCR products were analysed on 1.5% agarose gel electrophoresis stained with
ethidium bromide (0.5 μg/ml) The identity of some samples was also confirmed by sequencing. The selected
amplicons were excised from the gel using a scalpel and cleaned using Silica bead DNA gel extraction kit
(Fermentas). ABI BigDye 3.1 terminator chemistry was used for sequencing: 0.5 μl of BigDye, 2 μl of buffer, 2
pmoles of primer and water up to 10 μl were added to 3 μl of the cleaned sample. The samples were amplified in
PCR using 99 cycles: 96°C 10 sec, 55°C 10 sec and 60°C 4 min. After the reaction was completed, the
amplified sample was cleaned using ethanol precipitation. Sequences were analysed on an ABI 3130XL
sequencing machine and chromatograms analysed using CodonCode Aligner software. The sequences were
compared with the nucleotide database at NCBI using the BLAST tool (Altschul et al., 1990).
An NGS experiment has been initiated; RNA samples from infected and healthy plants were pooled and
sent for Illumina sequencing, which yielded tens of millions of RNA reads, which are in the analysis pipeline.
Results and discussion
The 16 hop plants were sampled across the whole hop vegetation period, which yielded a total of 11
sampling points.
Two different nucleic acid extraction protocols were used: a common CTAB method for isolation of total
nucleic acids and a commercial RNA extraction kit. The first method yields a mixture of DNA and partially
degraded RNA, which is not suitable for spectrophotometric measurements and no concentrations were
34
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ measured for these samples. The commercial kit isolation method yielded concentrations in the range from 114
ng/μl to 3031 ng/μl. The A260/280 readings were in the range from 1.8-2.1, which indicates an acceptable
quality of the isolated RNA. Formaldehyde agarose gel electrophoresis was used for evaluation of the integrity
of the RNA samples by inspection of the bands. As shown in Figure 2, the isolated RNA samples showed intact
rRNA bands.
Slika 2: Formaldehid gel elektroforeza odabranih uzoraka RNA izolirana od poslovne kit pokazati netaknut
rRNA bendova
Figure 2: Formaldehyde gel electrophoresis of selected RNA samples isolated by a commercial kit showing
intact rRNA bands
RT-PCR analysis was used for amplification of HSVd and HLVd. We compared the two methods of
isolation (total nucleic acid vs. commercial kit for RNA) and we did not observe any differences between the
isolation methods for amplification of the viroid RNA. Since the CTAB method costs only a fraction of the cost
of the commercial kit, we suggest that the CTAB isolation method yields an acceptable quality of viroid RNA
for diagnostic purposes.
As expected, all plants were infected with HLVd (Figure 3). Amplification of HSVd was not easy to
achieve and it was not consistent with the sampling intervals or the symptoms of the plants: e.g., amplification
was seen in some of the healthy and infected plants and disappeared in the next sampling interval (Figure 4).
1
2
3
4
5
6
7
8
1
2
3
4
5
6
7
8
M
Slika 3: Gel elektroforezom (RT-PCR amplifikacija) pokazuje fragment očekivanom trajanju HLVd i zdrava i
zaražena biljaka za 2012/05/29 uzorkovanja točke. U prvih osam biljke su zdrave biljke i drugi osam biljke su
zaražene s zaostajanja u rastu Simptomi, M = 100 bp ljestvici.
Figure 3: Agarose gel electrophoresis (RT-PCR amplification) shows a fragment of expected length of HLVd in
healthy and infected plants for the sampling point 29.5.2012. The first 8 plants are healthy plants and second 8
are infected plants with stunting symptoms, M=100 bp ladder.
1
2
3
4
5
6
7
8
1
2
3
4
5
6
7
8
M
Slika 3: gel elektroforeza (RT-PCR amplifikacija) od HSVd i zdrava i zaražena postrojenja za uzorkovanje
24/04/2012 točke. U prvih osam biljke su zdrave biljke i drugi osam biljke su zaražene s zaostajanja u rastu
simptome, M = 100 bp ljestvici.Strelica označava blagi amplicon, duljine koja odgovara duljini HSVd očekivani
Figure 4: Agarose gel electrophoresis (RT-PCR amplification) of HSVd in healthy and infected plants for the
sampling point 24.4.2012. The first 8 plants are healthy plants and the second 8 are infected plants with
stunting symptoms, M=100 bp ladder. The arrow indicates the faint amplicon, the length of which corresponds
to the HSVd expected length.
We found HLVd in all analysed hop samples, including young plants (the end of April), which is not
unusual because it is spread all over the world (Puchta, 1988), although it has been reported that viroid
concentrations are highest in the cones (Matoušek et al., 1995). The size of the amplified fragments was around
250 bp (Figure 3). Its identity was also confirmed by sequencing (Table 3). On the other hand, HSVd was not
easy to amplify. We were able to amplify a faint fragment of around 300 bp in infected sample 10/30, but some
of the faint bands were also present in healthy plants (Figure 4). However, sequencing of the fragment
confirmed sequence identity with HSVd (Table 4).
Slika 3: Nizovi HLVd i HSVd viroide naći i slovenski hmelj
35
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ Table 3: Sequences of HLVd and HSVd viroids found in Slovenian hops
Hop stunt viroid
CTGGGGAATTCTCGAGTTGCCGCATGGGCAAGCAAAGAAAAAACAAGGCAGGGAGGAGATTACCTGAGAAAGGAGCCCCGGGG
CAACTCTTCTCAGAATCCAGCGAGAGGCGTAGGAGAGAGGGCCGCGGTGCTCTGGAGTAGAGGCTTCTTGCTTCGAAACACCA
TCGATCGTCCCTTCTTCTTTTACCTTCTCCTGGCTCTTCGAGTGAGACGCGACCGGTGGCATCACCTCTCGGTTCGTCTTCCA
ACCTGCTTTTTGTCTATCTGAGCCTCTGCCGCGGATCCTCTCTTGAGCCCCT
Hop latent viroid
CTGGGGAATACACTACGTGACTTACCTGTATGGTGGCAAGGGCTCGAAGAGGGATCCCCGGGGAAACCTACTCGAGCGAGGCG
GAGATCGAGCGCCAGTTCGTGCGCGGCGACCTGAAGTTGCTTCGGCTTCTTCTTGTTCGCGTCCTGCGTGGAACGGCTCCTTC
TTCACACCAGCCGGAGTTGGAAACTACCCGGTGGATACAACTCTTGAGCGCCGAGCTTTACCTGCAGAAGTTCACATAAAAAG
TGCCCCT
Conclusion
RT-PCR proved to be successful as a diagnostic method in the detection of known viroids, due to its
sensitivity and simplicity of use. We showed that HLVd is present in all analyzed hop plants, while HSVd
amplification was hard to achieve. Moreover, healthy and symptomatic plants showed the presence of a low
concentration of HSVd, which might not be the causative agent of stunting symptoms. We therefore intend to
use NGS combined with metagenomics as a powerful method for identification of the new pathogen.
References
Adams I., Glover R., Monger W., Mumford R., Jackeviciene E., Navalinskiene M., Samuitiene M., Boonham N.
(2009). Next-generation sequencing and metagenomic analysis: a universal diagnostic tool in plant virology.
Molecular Plant Pathology. 10: 537-545
Altschul S.F., Gish W., Miller W., Myers E.W., Lipman D.J. (1990). Basic local alignment search tool. Journal
of Molecular Biology. 215(3): 403-410
Fitosanitarna
uprava
Republike
Slovenije
–
FURS
(2011)
http://www.furs.si/svn/zvr/hmeljev_viroid_bolezenska_znamenja.asp (12.9.2012)
Góra-Sochacka A. (2004). Viroids: unusual small pathogenic RNAs. Acta Biochimica Polonica. 51(3): 587-607
Hajeri S., Ramadugu C., Manjunath K., Ng J., Lee R., Vidalakis G. (2011). In vivo generated Citrus exocortis
viroid progeny variants display a range of phenotypes with altered levels of replication, systemic
accumulation and pathogenicity. Virology. 417(2): 400-409
Hataya T., Katsuyuki H., Suda N., Nagata T., Shifang L., Itoga Y., Tanikoshi T., Shikata E. (1992). Detection of
hop latent viroid (HLVd) using reverse transcription and polymerase chain reaction(RT-PCR). Annals of the
Phytopathological Society of Japan. 58: 677-684
Johnston A.W., Li Y., Ogilvie L. (2005). Metagenomic marine nitrogen fixation-feast or famine? Trends in
Microbiology. 13: 416–420
Kreuze J., Perez A., Untiveros M., Quispe D., Fuentes S., Barker I., Simon R. (2009). Complete viral genome
sequence and discovery of novel viruses by deep sequencing of small RNAs: a generic method for
diagnosis, discovery and sequencing of viruses. Virology. 388: 1-7
Kump B., Svetek S., Javornik B. (1992). Izolacija visoko molarne DNA iz rastlinskih tkiv. Zbornik Biotehniške
fakultete Univerze v Ljubljani – Kmetijstvo. 59: 63-66
Matoušek J., Orctova L., Patzak J., Svoboda P., Ludvikova I. (2003). Molecular sampling of hop stunt viroid
(HSVd) from grapevines in hop production areas in the Czech Republic and hop protection. Plant, Soil and
Environment. 49(4): 168-175
Matoušek J., Trnĕná L., Svoboda P., Oriniaková P., Lichtenstein C.P. (1995). The gradual reduction of viroid
levels in hop mericlones following heat therapy: a possible role for a nuclease degrading dsRNA. Journal of
Molecular Biology. 376(12): 715-721
Metzker ML. (2010). Sequencing technologies - the next generation. Nature Reviews Genetics. 11(1): 31-46
Neve R. A. (1991). Hops. Chapman and Hall, New York: 266 str.
Pantaleo V., Saldarelli P., Miozzi L., Giampetruzzi A., Gisel A., Moxon S., Dalmay T., Bisztray G., Burgyan J.
(2010). Deep sequencing analysis of viral short RNAs from an infected Pinot Noir grapevine. Virology.
408(1): 49-56
Parisi O., Lepoivre P., Jijakli M. H. (2010). Plant-RNA viroid relationship: a complex host pathogen interaction.
Biotechnology, Agronomy, Society and Environment. 14(3): 461-470
36
DETECTION OF HLVd AND HSVd VIROIDS IN HOP PLANTS
Tine Pokorn, Sebastjan Radišek, Branka Javornik, Jernej Jakše
___________________________________________________________________________ Puchta H., Ramm K., Sänger L. H. (1988). The molecular structure of hop latent viroid (HLV), a new viroid
occurring worldwide in hops. Nucleic Acids Research. 16(10): 4197-4216
Radišek S., Majer A., Jakse J., Javornik B., Matoušek J. (2012). First Report of Hop stunt viroid Infecting Hop
in Slovenia. Plant Disease. 96(4): 592
Sano T., Ohshima K., Hataya T., Uyeda I., Shikata E., Chou T.G., Meshi T., Okada Y. (1986). A Viroid
Resembling Hop Stunt Viroid in Grapevines from Europe, the United States and Japan. Journal of General
Virology. 67: 1673-1678
Small E. (1978). A numerical and nomenclatural analysis of morpho-geographical taxa of Humulus. Systematic
Botany. 3(1): 37-76
Tringe S.G., von Mering C., Kobayashi A., Salamov A. A., Chen K., Chang H. W., Podar M., Short J. M.,
Mathur E. J., Detter J. C., Bork P., Hugenholtz P., Rubin E.M. (2005). Comparative metagenomics of
microbial communities. Science. 308: 554-557
37
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)

Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
Abstract: Genetic transformation of plants can be a very useful approach in plant improvement programs,
as well as in basic studies of gene functions and regulation. An Agrobacterium-mediated genetic transformation
system is being developed for Mimulus aurantiacus, employing experimental data from genetic transformations
of tobacco. The aim of our work is to develop a reliable protocol for stable genetic transformation of M.
aurantiacus. Such a transformation system can be used for future evolutionary genetic studies of functional
genetic changes that lead to adaptive phenotypic variation in flower pigmentation in M. aurantiacus.
Key words: plant transformation, tobacco, Mimulus aurantiacus, Agrobacterium tumefaciens, plant
improvement
Introduction
Because of their economic significance in agriculture, many plants have been the subject of genetic analysis
aimed at developing improved varieties. Recombinant DNA technology has introduced new possibilities in this
effort because the genome modifications made possible by this technology are almost limitless. Using genetic
engineering, DNA can be introduced from other species of plants, animals and bacteria, while traditionally,
genetic diversity was achieved solely by crossing and selecting genotypes within species (Griffiths et al, 2008.).
Genetic engineering is an accurate method for the introduction of genes into a plant genome because defined
genetic material is used in the process. This approach has been made possible by the development of new
scientific methods (cultivation of somatic cells, pollen, protoplasts, protocols for adventitious shoot regeneration
in many plant species etc.), by improvements of tools used for genetic manipulation (such as restriction
enzymes, DNA vector systems, promoters, marker genes etc.), and by cloning a large number of genes. Genetic
engineering has enabled better knowledge of plant genome structure, organization and expression (Žel, 1996.).
Tobacco (Nicotiana tabacum L.; 2n = 4x = 48) is a natural allotetraploid formed through hybridization
between two diploid (2n = 24) progenitors N. sylvestris and N. tomentosiformis. The majority of discoveries in
the field of plant cell culture, tissue culture and molecular biology have originated from experiments with
tobacco plants. As a result, tobacco has become a model system for tissue culture and genetic engineering. This
plant has been found to be an extremely versatile vehicle for all aspects of cell and tissue culture research
(Ganapathi et al, 2004.). Working with tobacco, Murashige and Skoog formulated an in vitro culture medium
(Murashige and Skoog, 1962.), which has become the basic nutrient formulation for a wide range of plant
species. The first transgenic plants were produced in tobacco by Zambryski et al. and in 1983 Barton et al. then
proved the presence of the transgene in an R1 progeny of transformed tobacco plants (Barton et al, 1983.).
Experiments related to plant transformation, gene expression and gene stability have all been worked out on
tobacco. In the area of plant tissue culture and genetic manipulation, work on this plant is so enormous and vast,
that it cannot be summed up in this work. The internet database PubMed includes roughly 4,800 records relating
to transgenic tobacco, of which 214 works had been published up to September 2012 (PubMed. Available at:
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/). Tobacco is the most commonly used plant for expression of transgenes from a
variety of organisms, of which bacterial genes are most common. Many bacterial proteins involved in the
synthesis of commercial products are currently engineered for production in tobacco. Bacterial enzymes
synthesized in tobacco can enhance protection against abiotic stresses and diseases, and provide a system to test
applied strategies such as phytoremediation. Examples of bacterial gene expression in tobacco include the
production of antigen proteins from several human bacterial pathogens as vaccines, bacterial proteins for
enhancing resistance against insects, pathogens and herbicides, and bacterial enzymes for the production of
polymers, sugars, and bioethanol (Jube and Borthakur, 2007.).
Nik Susič, Biotechnical Faculty, Ljubljana, Jamnikarjeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenia (e-mail: [email protected])
Jana Murovec, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Jamnikarjeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenia (e-mail: [email protected])
Borut Bohanec, Biotechnical Faculty, Agronomy Department, Jamnikarjeva 101, 1000 Ljubljana, Slovenia (e-mail:
[email protected])
38
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
Mimulus aurantiacus Curtis, also known as bush monkeyflower is a perennial flowering sub-shrub from the
family Phrymaceae, growing in western parts of the United States of America. In addition to being an
economically promising ornamental plant because of extensive flowering throughout the season and low water
requirements due to its arid climate adaptations, plants from this genus are also emerging as a model system for
studies of evolutionary and ecological functional genomics (Streisfeld and Rausher, 2009.). The development of
an efficient system for stable transformation of M. aurantiacus is necessary for comprehensive genetic studies,
such as the study of genetic changes associated with adaptive evolution. A stable transformation system could
be used for testing candidate genes and/or promoters that regulate flavonoid biosynthetic pathways in vivo
resulting in a specific floral pigmentation, which is believed to be an adaptive trait (Streisfeld and Rausher,
2009.).
There are already several ways to introduce specific genes into the plant host genome. Genes can be
transferred into plant cells using various vectors. Agrobacterium tumefaciens is most commonly used for this
purpose. Specific viruses can also be used as vectors to transfer DNA. Genes can also be introduced into the
host cells directly without the use of a vector. Such techniques are protoplast fusion, use of chemical
agents, electroporation and particle bombardment or biolistics (Žel, 1996.). Some of these techniques are still in
development and are therefore very rarely used (Barampuram and Zhang, 2011.). The biolistic approach is
usually used where other techniques are unsuccessful and was originally developed for transformation of
monocotyledonous plants such as corn (Klein et al, 1987.).
Agrobacterium tumefaciens is a soil bacterium, which is pathogenic to a range of dicotyledonous plant
species, causing the formation of crown galls or tumours at or close to infection sites. The proliferated tissue in
the tumour provides the bacterium with amino acids (opines) unusual for plants, which are an important carbon
and nitrogen source for bacteria, at the expense of the host plant. Agrobacterium transfers a discrete portion of
its DNA (T-DNA) into the nuclear genome of the host plant. Most of the machinery necessary for this T-DNA
transfer resides on a tumour-inducing (Ti) plasmid (Fig. 1) (Mullineaux et al, 2000.). This feature has been
developed into a useful system for plant transformation. The two main components for successful
Agrobacterium-mediated gene transfer, T-DNA and the vir region (genes that code for virulence proteins and
regulators) can reside on separate plasmids. This feature has enabled the formation of modern Ti plasmid
vectors, called binary Ti vectors (Lee and Gelvin, 2008.). The vir gene functions are provided by the disarmed
Ti plasmid resident in the Agrobacterium strain (Ti-helper), while the T-DNA region with the gene(s) to be
transferred is located on another smaller plasmid – the binary plasmid.
Different types of genes can be included in the T-DNA region, but specific marker (reporter) gene(s), which
allow us to visualise successful transformation and antibiotic resistance genes that prevent growth of nontransformed cells, are most common. Specific promoters are needed to express inserted genes. One example is
the constitutive cauliflower mosaic virus (CaMV) 35S promoter, which is widely used.
Because of this extensive experience and well formulated procedures (An et al, 1986.; Ganapathi et al,
2004.), tobacco can be used for testing new and unproven genetic constructs, before they are employed in other
plant species. One example of this approach is testing new visual and non-destructive reporters for plant
transformation derived from reef-coral proteins (Wenck et al, 2003.). We are therefore attempting to develop an
Agrobacterium-based transformation protocol for M. aurantiacus using tobacco as a model organism for solving
potential problems.
Material and methods
For our experiment with tobacco, leaf explants were inoculated with a suspension of A. tumefaciens
LBA4404 cells, harbouring a disarmed Ti plasmid and a binary plasmid coding for β-glucuronidase (uidA)
marker gene and kanamycin resistance (nptII) gene. Gene uidA, which codes for β-glucuronidase (GUS)
enzyme, is a well-established and widely used reporter system. When subjected to histochemical staining,
tissues expressing GUS will turn blue, since GUS catalyses the reaction of the substrate X-Gluc (5-bromo-4chloro-3-indolyl-β-glucuronic acid) to turn a coloured product blue.
After co-cultivation of tobacco leaf explants with Agrobacterium, the explants were washed and transferred
for adventitious shoot regeneration to a selective medium
containing antibiotics kanamycin and timentin. Timentin was used to kill residual Agrobacterium cells.
When the shoots were regenerated, a portion of the developed tissue was excised and tested for GUS
activity following a standard protocol (Jefferson et al, 1987.). In this experiment, GUS activity was evaluated at
39
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
different kanamycin concentrations to test the influence of kanamycin on shoot regeneration and transformation
efficiency.
For our experiment with M. aurantiacus, we tested the transformation efficiency of A. tumefaciens
LBA4404 harbouring a binary plasmid coding for (uidA) marker gene and hygromycin resistance (hptII) gene
on hypocotyls cut from 14 days old seedlings. Plants were cultured and multiplied in vitro on Murashige and
Skoog (MS) medium (Murashige and Skoog, 1962.) with vitamins, 30 g/l sucrose and solidified with 8 g/l agar.
Following transformation, the hypocotyls were cultured on regeneration media based on MS basal salt medium
with added vitamins, 30 g/l sucrose, 8 g/l agar and plant growth regulators. This medium contained selective
antibiotic hygromycin B. The transformation efficiency was determined on the basis of the number of
regenerated plantlets on selective media and examination of those regenerants by histochemical GUS assay as
noted above.
Slika 1: Prirodno prisutna bakterija A. tumefaciens je biljni patogen, koji insercijom T-DNA u ćelije
domaćina prouzrokuje raka korena i stabla. Taj proces bio je razvijen u korisno orudje za genski inženiring
(prema Griffiths et al, 2008; 743-744.).
Figure 1: Naturally occurring A. tumefaciens is a plant pathogen that causes crown gall disease by
insertion of T-DNA into host cells. This process has been developed into a useful tool for genetic engineering
(adapted from Griffiths et al, 2008; 743-744.).
The work also included PCR testing of putative transformed shoot tissue that regenerated on selection
media. Following standard genomic DNA extraction from plants (Kump and Javornik, 1996), the isolated DNA
was tested using specific primers for amplification of coding portions of the uidA, nptII and hptII genes. The
amplified fragments of varying lengths were then separated and visualized on agarose gel electrophoresis.
Results and discussion
Transformation of tobacco
Leaf explants from in vitro grown tobacco plants were used in an experiment to determine the optimal
concentration of kanamycin in the selective media used for plant transformations. We also monitored GUS
40
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
expression of putative transformants at different antibiotic concentrations. The results showed increased
adventitious shoot regeneration at lower antibiotic concentrations (Table 1). Since in the majority of cases many
shoots formed on an individual explant, a simple notion that one individual explant with more than one
regenerated shoot equals one successful transformation cannot be true, since there may have been more than one
transformation event during co-cultivation with Agrobacterium. This presumption also does not accurately
illustrate the effect of kanamycin on shoot regeneration. Because of this, only shoots longer than 5 mm were
counted and the final result presented as an average no. of shoots per explant per variant. The effect of different
kanamycin concentrations can be clearly seen (Graph 1). When considering the notion that growth of shoot(s)
on an individual explant equals successful regeneration, both controls yielded a 100% success rate and although
there were fewer regenerated shoots per explant in the positive control (C2), they were longer and better
developed than putative transformants growing on kanamycin, which also exhibited inhibited growth and
chlorophyll production (data not shown). This may be related to the combined action of kanamycin and phenol
compounds released from the necrotic tissue of a leaf explant surrounding the transformed shoots. A correlation
between higher kanamycin concentration and higher GUS expression could be seen, since progressively higher
antibiotic concentrations les to more stringent selection (Graph 1).
Tabela 1. Adventivna regeneracija izdanka i efikasnost transformacije duvana (Nicotiana tabacum) kod
različitih koncentracija antibiotika.
Table 1. Adventitious shoot regeneration from tobacco leaf explants and transformation efficiency at
different antibiotic concentrations.
Varijantaa
Variant a
4
Ploča
Plate
1
2
3
C1
C2
C3
1
45
20
6
1
0
16
4
2
55
20
4
3
-
-
-
3
65
13
6
3
-
-
-
4
75
12
6
1
-
-
-
5
25
11
13
1
-
-
-
Ukupan broj izdanka duže od 5 mm
265
76
35
9
0
16
4
Total no. of shoots longer than 5 mm
10,6
3,04
1,4
0,36
0
0,64
0,16
Prosek po eksplantatb:
Average per explant b:
20
60
60
100
0
0
20
Procent GUS pozitivnih uzoraka (%)c
Percentage of GUS positive samples (%)c
a
Variant 1: leaf explants grown on the medium containing 50 mg l -1 kanamycin, variant 2: 100 mg l-1 kanamycin, variant 3:
200 mg l-1 kanamycin, variant 4: 300 mg l-1 kanamycin, C1 is negative (non-transformed leaf explants growing on
regeneration medium with 300 mg/l kanamycin) and C2 is positive control (non-transformed leaf explants growing on
regeneration medium without kanamycin). In C3, leaf explants were inoculated with Agrobacterium suspension and placed
on a medium without antibiotic selection.
b
Shows average number of regenerated shoots per initial leaf explant per variant.
c
Shows percentage of GUS positive samples that were randomly taken from each variant and tested with GUS histochemical
assay.
41
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
Grafikon 1. Grafički prikaz odnosa prosečnog broja izdanka duvana na eksplantat (crno) i frekvencije
transformacije određene GUS histohemijskim testom (sivo) kod različitih koncentracija kanamicina u
regeneracijskoj podlozi. Variante 1, 2, 3 i 4 sadrže 50, 100, 200 and 300 mg l-1 kanamicina. C1 je negativna
(300 mg l-1 kanamicina) i C2 pozitivna (0 mg l-1 kanamicina) kontorola. C3 prikazuje transformanta gajenog na
hranljivoj podlozi bez antibiotika.
Graph 1. Graphic representation of the relationship between the concentration of kanamycin in the
regeneration medium and the average number of regenerated shoots per explant (black) or transformation
frequency as determined by GUS histochemical assay (grey) in tobacco. Variants 1, 2, 3 and 4 represent: 50, 100,
200 and 300 mg l-1 kanamycin, respectively. C1 is negative (300 mg l-1 kanamycin) and C2 positive (0 mg l-1 )
control. C3 represent transformants growing without antibiotic selection.
Transformation of M. aurantiacus
The results showed that the tested protocol successfully introduced T-DNA, since expression of selective
and marker genes was detected. Of 100 hypocotyls inoculated with Agrobacterium suspension, 6 plants
regenerated, which were further tested for the presence of selective and marker genes. We observed the
generation of callus tissue in up to 16% of putative transformed explants which failed to regenerate to shoots
after 60 days on the medium for adventitious shoot regeneration in the presence of hygromycin. The reason for
this is not fully understood at present and can serve as a focus point for future optimization of this protocol in
order to achieve higher transformation efficiency.
Conclusion
The experiments in this research showed the possibility of developing a robust transformation system for M.
aurantiacus using A. tumefaciens. Concurrent experiments on M. aurantiacus also confirmed the results from
tobacco, also with the use of other materials (bacterial strains, plasmids etc.) that resulted in different degrees of
transformation efficiency. Future work may in part be focused on developing methods for differentiation of
callus tissue observed in the experiment with M. aurantiacus with the aim of improving transformation
efficiency. The detection of GUS expression is useful for selecting transformed plants but this technique should
42
GENETIC TRANSFORMATION OF TOBACCO (Nicotiana tabacum L.) AND BUSH
MONKEYFLOWER (Mimulus aurantiacus Curtis)
Nik Susič, Jana Murovec, Borut Bohanec
__________________________________________________________________________________________
be coupled with PCR, Southern blot and analysis of progeny to obtain the most accurate information on the
transformation efficiency of a tested protocol.
References
An G., Watson B. D., Chiang C. C. (1986). Transformation of Tobacco, Tomato, Potato, and Arabidopsis
thaliana Using a Binary Ti Vector System. Plant Physiology. 81: 301-305.
Barampuram S., Zhang Z. J. (2011). Recent Advances in Plant Transformation. Methods in Molecular Biology,
701: 1-35.
Barton K. A., Binns A. N., Matzke A. J., Chilton M. D. (1983). Regeneration of intact tobacco plants containing
full length copies of genetically engineered T-DNA, and transmission of T-DNA to R1 progeny. Cell, 32
(4): 1033-43.
Ganapathi T. R., Suprasanna P., Rao P. S., Bapat V. A. (2004). Tobacco (Nicotiana tabacum L.) – A model
system for tissue culture interventions and genetic engineering. Indian Journal of Biotechnology, 3: 171184.
Griffiths A. J. F., Wessler S., Lewontin R., Carrol S. (2008). Genetic engineering. Intoduction to Genetic
Analysis, 9th ed., 742-745. New York, USA: W. H. Freeman and Company.
Jefferson R. A., Kavanagh T. A., Bevan M. (1987). GUS fusion: betaglucuronidase as a sensitive and versatile
gene fusion marker in higher plants. EMBO Journal. 6: 3901-3907.
Jube S., Borthakur D. (2007). Expression of bacterial genes in transgenic tobacco: methods, applications and
future prospects. Electronic Journal of Biotechnology, 10 (3): 452-467. Available at:
http://www.ejbiotechnology.info/content/vol10/issue3/full/4/
Klein T. M., Wolf E. D., Wu R., and Sanford, J. C. (1987). High velocity microprojectiles for delivering nucleic
acids into living cells. Nature, 327: 70-73.
Kump B., Javornik B. (1996). Evaluation of genetic variability among common buckwheat (Fagopyrum
esculentum Moench) populations by RAPD markers. Plant Science, 114: 149-158.
Lee L.-Y., Gelvin S. B. (2008). T-DNA Binary Vectors and Systems. Plant Physiology, 146: 325-332.
Mullineaux P., Hellens R., Klee H. (2000). A guide to Agrobacterium binary Ti vectors. Trends in Plant
Science, 5 (10): 446-451.
Murashige T., Skoog F. (1962). A revised medium for rapid growth and bioassays with tobacco tissue cultures.
Physiologia Plantarum, 15: 473-497.
Streisfeld M. A., Rausher M. D. (2009). Altered transregulatory control of gene expression in multiple
anthocyanin genes contributes to adaptive flower color evolution in Mimulus aurantiacus. Molecular
Biology and Evolution, 26: 433-444.
Wenck A., Pugieux C., Turner M., Dunn M., Stacy C., Tiozzo A., Dunder E., van Grinsven E., Khan R.,
Sigareva M., Wang W. C., Reed J., Drayton P., Oliver D., Trafford H., Legris G., Rushton H., Tayab S.,
Launis K., Chang Y.-F., Chen D.-F., Melchers L. (2003). Reef-coral proteins as visual, non-destructive
reporters for plant transformation. Plant Cell Reports. 22: 244-251.
Zambryski P., Joos H., Genetello C., Leemans J., Montagu M. V., Schell J. (1983). Ti plasmid vector for the
introduction of DNA into plant cells without alteration of their normal regeneration capacity. EMBO
Journal, 2 (12): 2143-50.
Žel J. (1996). Specifične metode genske tehnologije pri rastlinah – vnos genov. Published in Biotehnologija,
Raspor P. (ed.), 299-308. Ljubljana, Slovenia: BIA d.o.o.
43
ŠTETOČINE JABUKE NA PODRUČJU NIKŠIĆA
Mileva Blagojević
__________________________________________________________________________________________ 
ŠTETOČINE JABUKE NA PODRUČJU NIKŠIĆA
Mileva Blagojević
Izvod: Jabuka je listopadna , višegodišnja, stranooplodna biljka, koja se po prometu i potrošnji nalazi na
trećem mjestu u Svijetu. Iako Crna Gora ima dobre agroekološke uslove za proizvodnju jabuke, ipak uvozi preko
80 % potrebne količine. Umjereno podneblje je najpovoljnije za njen uzgoj. Cilj rada je da prikaže prisustvo i
brojnost štetočina na području Nikšića (Ozrinići i Župa). Pregledi zasada jabuke na prisustvo štetočina, vršeni su u
periodu od 15.04.2012. do 30.06.2012, i od 16.07.2012. do 05.08.2012. Na osnovu dobijenih rezultata, kao
dominantne, izdvojile su se sljedeće vrste: Anthonomus pomorum L. - cvetojed jabuke, Cydia pomonella L. smotavac jabuke, Yponomeuta malinellus Zell. - moljac jabuke, Stephanitis pyri F. - stjenica kruške, Operophtera
(Cheimatobia) brumata L. - mali mrazovac. U prvom dijelu vegetacije dominantno su bile zastupljene vaši
(Aphidinea). Kao primaran problem na prvom lokalitetu izdvaja se cvetojed jabuke, koji je svojom ishranom
znatno umanjio rodnost, tako da štetočine koje napadaju plod, a prije svega smotavac jabuke nijesu mogle napraviti
značajnija oštećenja.
Ključne riječi: jabuka, štetočine, praćenje, Nikšić.
Uvod
Jabuka je jedna od najraširenijih i privredno najznačajnijih voćnih vrsta. Porijeklom je iz Azije, sa pobrežja
Himalaja (Lučić i sar., 1996.) . Najpovoljniji uslovi za njeno gajenje su u Aziji, Evropi, Sjevernoj Americi
(proizvodnja oko 85% ). Najveći proizvođači jabuke u Svijetu su: Kina, SAD, Italija, Francuska, Njemačka,
Rusija, Poljska, Turska i Iran. Umjereno podneblje pruža jabuci najpovoljnije uslove za proizvodnju (Bulatović,
2008.), a u Crnoj Gori to je dolina Lima, Kolašin, Donja i Gornja Morača, okolina Pljevalja, Nikšić. Proizvodnja
jabuke u Crnoj Gori u 2010. godini iznosila je 5963 t (www.mostat.org) , što po stanovniku iznosi oko 9 kg.
Zadnjih godina se zapaža povećanje proizvodnje jabuka.
Kao jedna od najzastupljenijih voćnih vrsta ima i veliki broj štetočina koje je napadaju (najveći broj pripada
klasi Insecta). Iz reda Hemoptera podred Homoptera tu su biljne vaši (Aphidinea), iz podreda Heteroptera,
stjenica kruške (Stephanitis pyri F.), iz reda Hymenoptera javljaju se ose bilja (Symphyta), potom veliki broj
vrsta iz reda Coleoptera. Kao najbrojnije, javljaju se vrste iz reda Lepidoptera, od kojih najčešće mineri lista,
smotavci lista, moljac jabuke, smotavac jabuke kao i veliki broj polifagnih štetočina. Sve navedene vrste
pričinjavaju štete, a u slučaju visoke brojnosti mogu dovesti do ozbiljnih problema u proizvodnji. Štete mogu
biti pričinjene na različite načine, ishranom različitim djelovima jabuke, ovipozicijom, neke se vrste javljaju kao
sekundarne štetočine, i sl. Postoje vrste koje dovode samo do ekonomskih šteta, tj. one koje utiču na smanjenje
prinosa (npr.gusjenice smotavca jabuke), a postoje i vrste koje ne ugrožavaju samo rod, nego i samu biljku.
Takvi su miševi, voluharice, zec, i dr.
Materijal i metode rada
Prisustvo štetočina jabuke praćeno je na dva lokaliteta i to Ozrinići i Župa. Na lokalitetu Ozrinići zasad je
površine 0.4 ha, starosti 7 godina, sa razmakom sadnje 3 x 1.5 m. Od sorti zastupljene su ajdared, crveni i zlatni
delišes i greni smit. Zasad je podignut u pravcu istok-zapad. Na lokalitetu Župa se radi o ekstenzivnim
zasadima u kojima se agrotehničke i mjere zaštite ne sprovode.
Rad se zasniva na metodi vizuelnog pregleda. Pregledi su vršeni u periodu od 15.04.2012. do
30.06.2012.god., i od 16.07.2012. do 05.08.2012.god. U prvom periodu zasad je posjećen šest puta, a u drugom
tri puta. Pregled biljaka je obavljen tako što je na deset proizvoljno izabranih mjesta, pravilno raspoređenih u
zasadu, detaljno pregledano deset stabala. Pri tome, zabilježene su prisutne vrste, stadijumi razvića i oštećenja.
Pored registrovanja prisutnih štetočina vršena je i ocjena intenziteta napada cvetojeda jabuke u voćnjaku u
Ozrinićima. Ocjenjivanje je vršeno početkom maja. Metodom slučajnog uzorka 4 stabla različito raspoređena u
voćnjaku. Sa svakog stabla, sa sve četiri strane svijeta odabrano je po 8 grana na kojima su pregledani cvjetni
pupovi. Pregledi su vršeni na sortama crveni i zlatni delišes.
Mileva Blagojević, Biotehnički fakultet, Podgorica, Mihaila Lalića 1, 81 000 Podgorica ([email protected])
Snježana Hrnčić, Biotehnički fakultet, Podgorica, Mihaila Lalića 1 , 81 000 Podgorica, ([email protected]) - mentor
44
ŠTETOČINE JABUKE NA PODRUČJU NIKŠIĆA
Mileva Blagojević
__________________________________________________________________________________________ Rezultati istraživanja i diskusija
Pregled štetočina koje su utvrđene u praćenim zasadima dat je u tabeli 1. Dati su datumi nalaska i stadijum
razvića štetočine odnosno oštećenja, a izgled nekih štetočina i oštećenja prikazan je na fotografijama od 1 do 9.
Tabela 1. Pregled utvrđenih štetočina
Table 1. A list of determined pests
Naziv štetočine
Pest name
Lokalitet
Location
Synanthedon
myopaephormis
Borkhausen
Dysaphis plantaginea
Passerini
Cydia pomonella L.
Ozrinići
Anthonomus pomorum L.
Ozrinići
Dysaphis devecta Walker
Ozrinići
Yponomeuta malinellus
Zell.
Malacosoma neustria L.
Ozrinići
Ozrinići
09.05.
07.06.
07.06.
Operopthera brumata L.
Stephanitis pyri F.
Ozrinići
Ozrinići
28.05.
30.06.
Callisto denticulella
Thnbg.
Lyonetia clerkella L.
Župa
23.07.; 05.08.
Župa
Leucoptera malifoliella
Costa (scitella Z.)
Stephanitis pyri F.
Župa
23.07.
05.08.
23.07.
05.08.
23.07.
05.08.
Ozrinići
Župa
Župa
Datum
nalaženja
Date of
determination
28.04.
20.04.; 09.05.
07.06.
16.07.;23.07.
05.08..
28.04..
09.05.
28.05.
Stadijum razvića
Developmental stages
larva ispod kore i oštećenja na
deblu (2 stabla)
pojedinačne kolonije vaši
oštećeni plodovi
i larve u plodovima
lutke i imaga, na većem broju
stabala
pojedinačni oštećeni listovi i
pojedinačne vaši
larve u zapretku, pojedinačni
zapretci
larve u koloniji i pojedinačno na
jednom stablu
larve sporadično
larve i imaga na naličju lista i
potpuno oštećeni listovi na nekim
granama
mine na listu, sporadično
mine na listu, sporadično
mine na listu sporadično
larve i imaga na naličju lista, i
oštećenja lista, potpuno
napadnuti listovi na nekim
granama
Slika 1. Plod oštećen od Cydia
Slika 2. Lutka cvetojeda Slika 3. Gusjenica staklokrilca
pomonella L. - smotavac jabuke1 jabuke - Anthonomus
jabuke – Synanthedon
pomorum
myopaeformis
1
Sve fotografije su originalne fotografije autora 45
ŠTETOČINE JABUKE NA PODRUČJU NIKŠIĆA
Mileva Blagojević
__________________________________________________________________________________________ Slika 4. Dysaphis plantaginea Slika 5. Dysaphis devecta
Slika 7. Gusjenica kukavičjeg Slika 8. Oštećenje od stjenice
Suznika - Malacosoma neustria kruške - Stephanitis pyri
Slika 6. Gusjenica malog mrazovca
- Operophtera brumata
Slika 9. Gusjenice
Yponomeuta malinellus
Na osnovu prikupljanja uzoraka i pregleda (devet), utvrđeno je da proizvođači na lokalitetu Ozrinići najveći
problem imaju sa cvetojedom jabuke – Anthonomus pommorum. Ova štetočina je antofag odnosno hrani se
cvjetnim pupovima izgrizajući njihov sardžaj pa pupovi imaju izgled oštećenja nastalih od mraza. U literaturi se
smatra jednom od najznačajnijih štetočina jabuke, posebno u zasadima koji se nalaze u blizini šuma (Alamši i
sar., 2004.; Dimić, 1996.; Kačavenda, 2007.). Rezultati pregleda oštećenih pupova predstavljeni su u tabeli 2.
Tabela 2. Intenzitet napada cvetojeda u zasadu jabuke na lokalitetu Ozrinići
Table 2. The intensity of the attack of apple blossom weevil in apple orchards in the locality Ozrinići
Broj stabala
Tree number
1
2
3
4
Ukupno
Total
Broj oštećenih pupoljaka
Number of damaged buds
16
8
14
5
43
Broj zdravih pupoljaka
Number of undamaged
buds
24
19
22
12
77
% oštećenih
pupoljaka
% of damaged buds
40
29.69
38.88
29.41
35.83
Od ukupno pregledanih 120 pupoljaka, oštećenih je bilo 43, ili 35.83 %. Prema skali koju daje Dimić
(1996), zaključuje se da je intenzitet napada bio jak. U poređenju sa istraživanjima na području Gradiške
(Kačavenda, 2007.) gdje je 2005. godine utvrđen stepen oštećenja od 86 %, 2006. godine – 83 %, i 2007. godine
- 84 %, i vrlo jak intenzitet napada; intenzitet napada cvetojeda na području Nikšića je ipak nešto slabiji,
odnosno ocjenjuje se kao jak. Međutim, svi ovi podaci ukazuju na konstantno visoku brojnost populacije, a
samim tim i visoku štetnost.
Zaključak
Rezultati praćenja su pokazali da se kao najznačajnija štetočina u zasadu u Ozrinićima izdvojio cvetojed
jabuke - Anthonomus pomorum čiji je intenzitet napada ocjenjen kao jak. Od polifagnih štetočina u voćnjaku u
Ozrinićima, izdvojile su se: kukavičji suznik - Malacosoma neustria i mali mrazovac - Operophtera brumata.
Stjenica kruške - Stephanitis pyri, i mineri - Leucoptera malifoliella i Lyonetia clerkella izdvojile su se kao
značajne štetočine lista u Župi i Ozrinićima, dok se kao štetočina ploda u Župi posebno izdvojio smotavac
jabuke - Cydia pomonella.
46
ŠTETOČINE JABUKE NA PODRUČJU NIKŠIĆA
Mileva Blagojević
__________________________________________________________________________________________ Literatura
Almaši R., Injac M., Almaši Š. (2004). Štetni i korisni organizmi jabučastih voćaka. Poljoprivredni fakultet,
Univerziteta u Novom Sadu. Novi Sad (168 str.)
Bulatović B., (2008). Menadžment u voćarskoj proizvodnji - Proizvodnja jabuke. Menadžment biljne
proizvodnje. Univerzitet Crne Gore, Biotehnički institut. Podgorica. (244 str.)
Dimić N. (1996). Skripta sa nastavnih predavanja za voćarsko-vinogradarski smjer, Poljoprivredni fakultet
Banja Luka.
Kačavenda V., (2007). Štetočine jabuke na području Gradiške. diplomski rad. Poljoprivredni fakultet Banja
Luka,. (31 str.)
Lučić P., Đurić G., Mićić N., (1996). Jabuka. Voćarstvo I, Nolit, Partenon Beograd
www.mostat.org/
PESTS OF APPLE IN AREA OF NIKŠIĆ
Abstract: Aplle is deciduous, perennial, polinanted plant which is in third place in the world in trade and
consumption. Although Montenegro has good growing conditions for production of apples, still imports over
80% of the required amount. Moderate climate is most favorable for its cultivation. The aim of this research is to
show the presence and abundance of certain pests in Nikšić (Ozrinići and Župa). Examination of apple orchards
in the presence of pests, were carried out during the period from 15.04.2012. to 30.06.2012 and from
16.07.2012. to 05.08.2012. Based on the results as the predominant isolate the following pests: Anthonomus
pomorum Linne – apple blossom weevil, Yponomeuta malinellus Zeller – apple ermine, Cydia pomonella Linne
– codling moth, Stephanitis pyri F.– pear lace bug, Operopthera (Cheimatobia) brumata Linne - winter moth. In
the first part of the dominant vegetation vere represented aphids (Aphidinea). At first location most important
pest was apple blossom weevil, which has significantly reduced the yeild of this year by its feeding. So pests
that attack the fruit, primarly codling moth couldn’t do significant demage.
Keywords: apple, pests, monitoring, Nikšić
47
MOLJAC PARADAJZA – TUTA ABSOLUTA MEYRICK (LEPIDOPTERA, GELECHIIDAE)DINAMIKA POPULACIJE NA PODRUČJU ZETE (PONARI)
Branko Đurović, Sanja Radonjić
__________________________________________________________________________________________

MOLJAC PARADAJZA – TUTA ABSOLUTA MEYRICK (LEPIDOPTERA,
GELECHIIDAE)- DINAMIKA POPULACIJE NA PODRUČJU ZETE (PONARI)
Branko Đurović, Sanja Radonjić
Izvod: Moljac paradajza – Tuta absoluta Meyrick utvrđen je u Crnoj Gori krajem jula 2010. godine u
jednom plasteniku u Ulcinju, a već tokom avgusta i septembra konstatovan na području Bara, Tivta, Herceg
Novog, Zete i Bjelopavlića kako u zaštićenom prostoru tako i na otvorenom polju. Prisustvo štetočine je
utvrđeno na paradajzu i korovskoj biljci Solanum nigrum L. Na području Tivta i Herceg Novog vrsta je nađena i
na plavom patlidžanu.
S obzirom da je područje Zete jedno od najznačajnijih za proizvodnju povrća u Crnoj Gori, a naročito
paradajza, početkom juna 2011. godine postavljena je feromonska klopka u lokalitetu Ponari u cilju utvrđivanja
početka aktivnog leta i dinamike populacije T. absoluta na otvorenom polju. Na istom lokalitetu vršen je
monitoring i 2012. godine.
Dobijeni rezultati pokazuju da se prva imaga hvataju tokom poslednje dekade juna, broj uhvaćenih jedinki
povećava od sredine jula, a dostiže maksimuim krajem avgusta i početkom septembra.
Ključne riječi: moljac paradajza, Tuta absoluta, dinamika populacije.
Uvod
Moljac paradajza Tuta absoluta Meyrick potiče iz Južne Amerike gdje predstavlja najznačajniju štetočinu
paradajza. Prisutan je i u centralnoj Americi. U Evropi je prvi put utvrđen u Španiji 2006. godine i veoma brzo
se proširio na područje cijelog Mediterana. Njegovo prisustvo je registrovano u Portugaliji, Francuskoj, Italiji,
Grčkoj, Malti, Albaniji, Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku (www.tutaabsoluta.com).
U zemljama u regionu konstatovan je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji (Gotlin Čuljak i sar., 2010.,
Ostojić i sar., 2010., Toševski i sar., 2011).
T. absoluta napada biljke u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Najznačajniji domaćin je paradajz,
premda oštećuje krompir, plavi patlidžan, papriku i korove iz familije Solanaceae (Datura stramonium L.,
Solanum nigrum L.) (OEPP/EPPO, 2005). Oštećenja izazivaju larve, a biljke mogu biti napadnute tokom cijelog
perioda razvića, od faze rasada pa do plodonošenja.
Iako su najuočljiviji simptomi napada mine na lišću, s obzirom da se larve nakon piljena ubušuju u gotovo
sve nadzemne organe paradajza, simptomi napada se lako uočavaju i na vršnim pupoljcima, listovima, lisnim
peteljkama, stabljici, cvjetovima i plodovima. Mine su nepravilnog oblika i mogu zahvatiti cijeli list koji
vremenom nekrotira.
T. absoluta se na nova područja prenosi napadnutim rasadom ili plodovima paradajza. Pored direktnih šteta
u vidu smanjenja visine i kvaliteta prinosa ploda paradajza mojac paradajza izaziva i indirektne štete koje
nastaju usled prodora sekundarnih patogena kroz oštećena mjesta na plodu. Prema podacima iz Južne Amerike,
u uslovima sa smanjenom količinom padavina, prinos paradajza može biti niži za 50-100 % (OEPP/EPPO,
2005).
S obzirom da je ubrzo nakon prvog nalaza u Crnoj Gori moljac paradajza konstatovan u mnogim
plastenicima i na otvorenom polju u Zeti koja je jedno od najznačajnijih područja za proizvodnju paradajza, a
imajući u vidu da je utvrđivanje početka aktivnog leta imaga i dinamika poplacije jedan od osnovnih preduslova
za uspješno suzbijanje ove šetočine, cilj rada je bio da se utvrdi dinamika populacije T. absoluta u lokalitetu
Ponari.
Materijal i metode rada
Početkom juna 2011. u lokalitetu Ponari postavljena je feromonska klopka Csalomon® (Slika 1) na parceli
na kojoj se, na otvorenom polju, nalazilo 7000 biljaka paradajza (sorte Viva i Hektor). U vrijeme postavljanja
klopke paradajz je bio visine oko 80 cm i nalazio se u fazi cvjetanja. Pregled klopki na prisustvo i broj
uhvaćenih imaga vršen je jednom nedjeljno. Uhvaćene jedinke su nakon svakog pregleda uklanjane sa ljepljive
Đurović Branko, Biotehnički fakultet, Podgorica, Mihaila Lalića 1, 81000 Podgorica, Crna Gora ([email protected])
Radonjić Sanja, Biotehnički fakultet, Podgorica, Mihaila Lalića 1, 81000 Podgorica, Crna Gora ([email protected])
48
MOLJAC PARADAJZA – TUTA ABSOLUTA MEYRICK (LEPIDOPTERA, GELECHIIDAE)DINAMIKA POPULACIJE NA PODRUČJU ZETE (PONARI)
Branko Đurović, Sanja Radonjić
__________________________________________________________________________________________
ploče, koje su, u zavisnosti od broja uhvaćenih imaga, periodično mijenjane sa novim. Zamjena feromona je
vršena na pet do šest nedjelja.
Slika 1. Feromonska klopka
Photo 1. Pheromone traps
Slika 2. Uhvaćena imaga Tuta absoluta
Photo 2. Imago caught
U 2012.godini feromonska klopka je postavljena krajem maja na istom lokalitetu u vrijeme kada je visina
paradajza iznosila oko 75cm. Na parceli je bilo 3000 biljaka
(sorte Hektor i Viva). Pregledi klopke, zamjena feromona i uklanjenje imaga sa ljepljive ploče vršeni su
istom dinamikom i na isti način kao predhodne godine
Rezultati istraživanja i diskusija
U grafikonu 1 predstavljena je dinamika populacije T. absoluta u 2011. godini.
Graf. 1. Dinamika populacije T. absoluta u 2011. god. (lokalitet Ponari)
Graph.1. Population dynamic of T. absoluta in 2011 (locality Ponari)
Nakon postavljanja klopke 08.06. 2011, pregledom je utvrđeno da su se prva imaga uhvatila nakon 20 dana.
Broj uhvaćenih jedinki povećavao se tokom jula i avgusta, a najveća brojnost konstatovana je 29.08. kada je
uhvaćeno 47 jedinki. Nakon toga dolazi kratkotrajnog smanjenja brojnosti i ponovnog porasta broja uhvaćenih
imaga zaključno sa 12.09. kada je zabilježen drugi maksimum. On je bio manji od avgustovskog, a broj
uhvaćenih jedinki iznosio je 37. Do kraja septembra, kada je završeno praćenje, uslijedilo je još jedno povećanje
brojnosti i 26.09. zabilježeno je 28 imaga na klopki.
U grafikonu 2 predstavljena je dinamika populacije T. absoluta u 2012. godini.
49
MOLJAC PARADAJZA – TUTA ABSOLUTA MEYRICK (LEPIDOPTERA, GELECHIIDAE)DINAMIKA POPULACIJE NA PODRUČJU ZETE (PONARI)
Branko Đurović, Sanja Radonjić
__________________________________________________________________________________________
Graf. 2. Dinamika populacije T. absoluta u 2012 (lokalitet Ponari)
Graph.2. Population dynamic of T. absoluta in 2012 (locality Ponari)
Nakon postavljanja klopke 30.05. 2012, pregledom je utvrđeno da su se prva imaga uhvatila nakon tri
nedjelje. Broj uhvaćenih jedinki postepeno se povećavao tokom jula i avgusta, a maksimum je zabilježen 06.09.
kada je uhvaćen 61 imago.Nakon toga dolazi do smanjenja brojnosti.
Iako je u obje godine praćenja konstatovano povećanje brojnosti populacije tokom jula i avgusta, na osnovu
dobijenih rezultata proizilazi da je povećanje bilo izraženije u avgustu. Dobijeni rezultati, takođe, ukazuju da je
broj uhvaćenih jedinki bio veći u avgustu 2012. nego u istom periodu prethodne godine.
Vezano za početak hvatanja prvih jedinki na otvorenom polju podaci Malte iz 2009. godine saglasni su sa
našim rezultatima jer su se u većini posmatranih lokaliteta prva imaga, takođe, hvatala tokom juna
(www.agric.gov.mt).
Zaključak
Na osnovu rezultata dvogodišnjeg praćenja dinamike populacije T. absoluta na području Zete (lokalitet
Ponari) može se zaključiti, da su se na otvorenom polju prva imaga hvatala tokom poslednje dekade juna, broj
uhvaćenih imaga povećavao od druge polovine jula, a maksimum brojnosti je postignut tokom poslednjih dana
avgusta i prve nedjelje septembra.
Literatura
Gotlin Čuljak T., Ražov, J., Gomboc, S., Grubišić, D., Juran, I., Žanić, K. (2010): Prvi nalazi lisnog
minera rajčice Tuta absoluta Povolny, 1994 (Lepidoptera: Gelechiidae) u Hrvatskoj. Glasilo biljne zaštite, 4, str.
273-281.
Ostojić, I., Tolić, D., Zvonko, M., Gotlin Čuljak, T., Ćutuk, I. (2010): Prvi nalaz lisnog
minera rajčice, Tuta absoluta Meyrcik. u: Simpozijumu o zaštiti bilja u Bosni i Hercegovini (VII), Teslić,
Zbornik rezimea, 34.
Toševski, I., Jović, J., Mitrović, M., Cvrković, T., Krstić, O., Krnjajić, S. (2011): Tuta absoluta
(Meyrick, 1917) (Lepidoptera, Gelechiidae): a New Pest of Tomato in Serbia. Pestic. Phytomed. 26(3), 197–
204.
OEPP/EPPO (2005): Tuta absoluta. Data sheets on quarantine pests. Bulletin OEPP/EPPO Bulletin 35,
434–435
www.tutaabsoluta.com
www.agric.gov.mt
50
MOLJAC PARADAJZA – TUTA ABSOLUTA MEYRICK (LEPIDOPTERA, GELECHIIDAE)DINAMIKA POPULACIJE NA PODRUČJU ZETE (PONARI)
Branko Đurović, Sanja Radonjić
__________________________________________________________________________________________
TOMATO MOTH - TUTA ABSOLUTA MEYRICK
(LEPIDOPTERA, GELECHIIDAE) – THE DYNAMICS OF POPUALTION IN ZETA
(PONARI)
Abstract: The tomato moth wos determinea in Montenegro at the end of July in 2010 a greeenhouse in
Ulcinj, end alaredy in August and September it was stated in Bar, Tivat, Herceg Novi, Zeta and both ind green
house, and in open field. Pest was found on tomato plant and weed Solanum nigrum L. In Tivat and Herceg
Novi this same was found in eggplant too.
Since the area of the Zeta is one of the most important production in Montenegro, especially from tomatoes,
the beginning of June in 2011 a pheromone traps was set in the locality Ponari to defermine the beginning of
sumer and the active dynamics of population T. absoluta in the open field. On the same site the monitoring wos
performed in 2012 too.
The resuls show that the first catch and care during the last decade of June, the number of individuals
captured increased from mid-June and reaches a maximum in late august and early September.
Key words: the tomato moth, Tuta absoluta, the dynamics of population.
51
ORGANSKA PROIZVODNJA HELJDE
Aleksandar Stefanović
__________________________________________________________________________________________
ORGANSKA PROIZVODNJA HELJDE
Aleksandar Stefanović
Izvod: U radu se govori o perspektivi organske proizvodnje heljde na našim prostorima. Govori se o
potencijalima organske proizvodnje na zemljištima koja su više decenija bila van konvencionalne poljoprivrede,
što su zapravo zemljišta koja zauzimaju velike površine u centralnoj, zapadnoj i istočnoj Srbiji. U radu je
ispitivan uticaj različitih mikrobioloških đubriva (Baktofil i Slavol) i oplemenjivača zemljišta (hidrogel i zeolit),
na prinos zrna heljde u organskom sistemu gajenja. Oplemenjivači zemljišta i mikrobiološko đubrivo baktofil i
njihove kombinacije su primenjeni tretiranjem zemljišta neposredno pred setvu, a mikrobiološko đubrivo
(slavol) folijarno. Istraživanja su sprovedena u dvogodišnjem periodu (2009 i 2010. godina) na privatnom
imanju u okolini Valjeva, selo Jasenica. Na osnovu dvogodišnjih rezultata istraživanja, ustanovljeno je da su
meteorološki uslovi, pre svega količina padavina, imala značajan uticaj na prinos zrna heljde na ispitivanom
lokalitetu. Velika razlika u sumama padavina je uslovila i značajne razlike u prinosu heljde u zavisnosti od
godine. Kombinacije oplemenjivača zemljišta i mikrobiloškog đubriva su dale pozitivne rezultate, posebno u
prvoj godini istraživanja. Najbolja kombinacija mikrobioloških đubriva i oplemenjivača zemljišta u organskom
sistemu gajenja je bila baktofil+hidrogel+slavol, koja je dala i najveći prinos. U varijanti čista kontrola dobijen
približno isti prinos kao i u najboljoj kombinaciji đubriva jer je zemljište, koje je dugo bilo u parlogu, zadržalo
povoljne osobine plodnosti i omogućilo biljkama povećanu produktivnost.
Ključne reči: heljda, mikrobiološka đubriva, organska proizvodnja, prinos zrna.
Ključne riječi: heljda, mikrobiološka đubriva, organski sistem gajenja, prinos zrna
Uvod
Heljda (Polygonum fagopyrum L.) se vekovima gaji kao žitarica. Divlja forma potiče iz Kine, odakle se proširila
na zapad. Samonikle vrste mogu se naći i danas u Kini (Himalaji) na nadmorskoj visini od 4.500 metara. Ovaj
podatak najbolje ilustruje koliko je to žitarica za brdsko-planinska područja. Prema nekim izvorima Mongoli su
je preneli u Evropu krajem 14. veka, ali postoje podaci da se ona u Rusiji gajila i prije toga. Ova biljka
predstavlja značajnu kulturu u ishrani čoveka, naročito u razvijenom svetu, gde se zdravoj ishrani i organskoj
proizvodnji pridaje posebna pažnja (Glamočlija 2004). Danas se heljda u svijetu gaji na oko dva miliona
hektara. Najveći proizvođači ove žitarice su zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, zatim Kina, Brazil, Poljska,
Francuska, Japan, SAD… Preko pola svjetske proizvodnje daju zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Heljda je
idealna namirnica za spremanje zdravih i dijetalnih jela, a ima široku primenu i u medicini. Modernim naučnim
istraživanjima dokazano je da heljda ima lekovito delovanje na širok spektar zdravstvenih problema. U novije
vrijeme o velikom povratku heljde svedoče poklonici „zdrave hrane“, a i rezultati naučnih istraživanja
(Oplinger 1989). Koliki je značaj heljde kao lekovite biljke govori i podatak da je 1999. godine u Nemačkoj
proglašena lekovitom biljkom godine (Gadžo 2009). Heljda je jedna od najvažnijih medonosnih biljaka, čiji je
med izuzetno senjen kako zbog svog izuzetnog ukusa, arome i mirisa tako i zbog svog antiinflamatornog
dejstva. Period cvetanja je dosta dug (oko 50 dana) što je vrlo značajno za pčelarstvo, te prinosi po hektaru
mogu iznositi i oko 90 kg meda. Dokaz koliko je heljda upotrebljiva, jeste i činjenica da se od njenih ljuspica
prave kvalitetni, anatomski i samodezinfikujići (silicijumska kiselina) jastuci. Heljda se u Srbiji malo gaji i želja
autora istraživanja na kojim se moj rad zasniva i moja je da se ova dragocena ratarska biljka raširi na našim
prostorima, i to pogotovo u vidu organski proizvedene heljde jer su uslovi za to idealni.
Materijal i metode
Ogled je postavljen u selu Jasenica nadomak Valjeva, na zemljištu koje nije korišćeno u konvencionalnoj
proizvodnji 40 godina. Osnovna obrada (oranje) je obavljena u proleće, a predsetvena priprema početkom aprila
meseca u obe godine istraživanja. Setva heljde, u preporučenoj količini od 60 kg/ha, (širokoreda setva,
međuredno rastojanje 50 cm) je obavljena 23.04.2009. i 28.04.2010. godine. Površina elementarne parcele,
pravougaonog oblika, iznosila je 12 m2. Zemljište na oglednoj parceli je bilo kisele hemijske reakcije (pH u KCl
=5,3), sa 3% humusa, visokom rezervom mineralnog azota (preko 200 kg N/ha za ceo ispitivani sloj), slabo
obezbeđeno pristupačnim fosforom (2,6 mg/100g zemljišta) i dobro obezbeđeno kalijumom (37 mg/100g
zemljišta).
____________________________
Poljoprivredni fakultet, Beograd, Nemanjina 6 ([email protected])
52
ORGANSKA PROIZVODNJA HELJDE
Aleksandar Stefanović
__________________________________________________________________________________________
Površina elementarne parcele, pravougaonog oblika, iznosila je 12 m2. Zemljište na oglednoj parceli je bilo
kisele hemijske reakcije (pH u KCl =5,3), sa 3% humusa, visokom rezervom mineralnog azota (preko 200 kg
N/ha za ceo ispitivani sloj), slabo obezbeđeno pristupačnim fosforom (2,6 mg/100g zemljišta) i dobro
obezbeđeno kalijumom (37 mg/100g zemljišta). Uključene su sledeće varijante ogleda u četiri ponavljanja: tri
varijante su sa mikrobiološkim đubrivima i oplemenjivačima zemljišta dozvoljenim u organskoj proizvodnji
(baktofil, baktofil+zeolit i baktofil+hidrogel) kojima je tretirano zemljište neposredno pred setvu. Baktofil je
primenjen u količini 1,5 l/ha, zeolit u količini 2,67 t/ha i hidrogel u količini 20 kg/ha. Polovina svake
elementarne parcele je prihranjena folijarno, mikrobiološkim đubrivom, Slavol u koncentraciji 50 ml na 10 l
vode. Pored pomenutih, uključena je kontrola (bez primene đubriva), a polovina te elementarne parcele je
folijarno prihranjena Slavolom. Prinos zrna heljde je određen merenjem sa svake elementarne parcele i
preračunat na 12% vlažnosti. Statistička obrada rezultata je urađena metodom analize varijanse pomoću
programa Statistica 5.0, a značajnost razlika između tretmana je testirana pomoću LSD testa.
Rezultati i duskusija
Na osnovu dvogodišnjih rezultata istraživanja, ustanovljeno je da su meteorološki uslovi, pre svega količina
padavina, imali značajan uticaj na prinos zrna heljde na ispitivanom lokalitetu, dok su srednje temperature
vazduha za vegetacioni period bile približne u ispitivanim godinama. Ukupna količina padavina u vegetacionom
periodu prve godine istraživanja (2009) od 367 mm bila je značajno manja od iste sume u 2010. od 576 mm.
Raspored padavina se takođe razlikovao u ovim godinama istraživanja. U 2009. pojavila su se dva kratka sušna
perioda, april-maj i avgust-septembar, dok su u 2010. godini padavine bile ralativno ravnomerno raspoređene
(Grafik 1). Ova velika razlika je uslovila i značajne razlike u prinosu heljde u zavisnosti od godine. U drugoj,
veoma vlažnoj godini, prinos heljde je bio vrlo značajno manji u odnosu na prvu godinu istraživanja (Tabela 1).
Drugi proučavani faktor, tretman mikrobiološkim đubrivom Baktofil i njegove kombinacije sa oplemenjivačima
zemljišta, nije značajno uticao na prinos heljde. Posmatrajući prosečne vrednosti prinosa heljde po tretmanima
(faktor B) nisu uočene značajne razlike između varijanata. Nešto manji prinos je dobijen u kombinaciji
Baktofil+zeolit 1,38 t/ha. Folijarno prihranjivanje mikrobiološkim đubrivom je, sa druge strane, značajno uticao
na povećanje prinosa, u obe godine istraživanja, a naročito u 2009. Ovi rezultati su u saglasnosti sa rezultatima
Kovačevića i saradnika (2009) gde su dobijeni značajno veći prinosi različitih vrsta ozime pšenice (Triticum
spelta, T. durum, T. aestivum ssp. compactum) u tretmanima sa folijarnim prihranjivanjem mikrobiološkim
đubrivom. U interakcijama svih ispitivanih faktora uočene su veoma značajne razlike između kombinacija
baktofil+hidrogel+slavol u različitim godinama istrživanja, gde je u sušnijoj 2009. dobijen mnogo veći prinos.
Hidrogel kao sredstvo za čuvanje vlažnosti zemljišta je u ovakvim uslovima došao do punog izražaja, što nije
slučaj u veoma vlažnoj 2010. Najveći prinos je dobijen u varijantama baktofil+hidrogel+slavol (1,865 t/ha) u
2009. godini, koja je očigledno bila povoljnija za gajenje heljde. U ovoj varijanti ogleda sa ozimom raži (Oljača
i sar. 2009) različita mikrobiološka đubriva su takođe u kombinaciji sa poboljšivačem zemljišta dala
maksimalne rezultate. Prinos u čistoj kontroli (1,847 t/ha) nije bio značajno niži od pojedinih varijanata sa
đubrivima, zato što je zemljište na kome je ogled izveden bilo dugo godina u parlogu i imalo je visok sadržaj
hranljivih materija, osim fosfora.
Zaključak
Na osnovu dvogodišnjih rezultata u ovom ogledu može se zaključiti da su meteorološki uslovi imali
značajan uticaj na prinos zrna heljde. Jasno se izdvojila 2009. godina sa povoljnom sumom i rasporedom
padavina. Folijarna prihrana mikrobiološkim preparatom je uticala na povećanu produktivnost heljde u obe
godine istraživanja, a naročito u povoljnoj 2009. Najbolja kombinacija mikrobioloških đubriva i oplemenjivača
zemljišta u organskom sistemu gajenja je bila baktofil+hidrogel+slavol, koja je dala i najveći prinos.
Interesantno je napomenuti da je u varijanti čista kontrola dobijen približno isti prinos kao i u najboljoj
kombinaciji đubriva jer je zemljište, koje je dugo bilo u parlogu, zadržalo povoljne osobine plodnosti i
omogućilo biljkama povećanu produktivnost. Ta činjenica je veoma važna jer u Srbiji ima mnogo zemljišta u
parlogu, koje bi se moglo iskoristiti za organsku proizvodnju malo zahtevnih ratarskih useva, kao što je heljda.
53
240
98
200
78
160
58
120
38
80
18
40
-2
Ukupna mesecna kolicina padavina (mm)
118
o
Srednja mesecna temperatura ( C)
ORGANSKA PROIZVODNJA HELJDE
Aleksandar Stefanović
__________________________________________________________________________________________
0
j
f
m
a
m
j
j
a
s
o
n
d
j
f
m
2009
a
m
j
j
a
2010
Grafik 1. Meteorološki podaci za Valjevo u 2009 i 2010 godini.
Figure 1. Meteorological data for Valjevo in 2009 and 2010 year
Godina (A)
2009
Tretman (B)
Čista kontrola
Baktofil
Baktofil+hidrogel
Baktofil+zeolit
Prosek (C)
Bez
slavola
1,438
1,445
1,651
1,240
1,444
2010
Prihranjivanje (C)
Sa
Bez
Prosek
slavolom
slavola
1,847
1,246
1,642
1,735
1,402
1,590
1,865
1,166
1,758
1,633
1,237
1,437
1,770
1,607
1,263
Sa
slavolom
1,412
1,230
1,283
1,411
1,334
Prosek
(B)
Prosek
1,329
1,316
1,225
1,324
1,299
1,485
1,453
1,491
1,380
1,452
Literatura
Gadžo D. (2009): Savremene tehnologije u organskoj poljoprivredi: Uzgoj heljde.
http://www.organsko.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=23:uzgojheljde&catid=12:pisani-materijali&Itemid=25
Glamočlija Đ. (2004): Ratarstvo. Izdavačka kuća Draganić, Novi Beograd, pp301.
Kovačević D., Dolijanović Ž., Oljača Snežana, Milić Vesna (2009): Prinos nekih
alternativnih vrsta pšenice u organskoj proizvodnji. Arhiv za poljoprivredne nauke, Vol. 70, No 251, 17-25.
Malešević M., Jaćimović G., Babić Milica, Latković Dragana (2008): Upravljanje
proizvodnjom ratarskih kultura. U Lazić Branka, Babović J. (2008). Organska poljoprivreda. Institut za ratarstvo
i povrtarstvo, Novi Sad, 153-225.
Oljača Snežana, Dolijanović Ž., Glamočlija Đ., Snežana Đorđević, Oljača Jasmina
(2009): Prinos ozime raži u organskom i konvencionalnom sistemu gajenja. IV Simpozijum Inovacije u
ratarskoj i povrtarskoj proizvodnji, Zbornik izvoda, 116-117.
Oplinger E.S., Oelke E.A., Brinkman M.A., Kelling K.A. (1989): Buckwheat. Alternative
field crops manual. www.hort.purdue.edu/newcrop/afcm/buckwheat.html
Dolijanović,Glamočlija, Oljača : Prinos zrna heljde u organskom sistemu gajenja (2010)
YIELD OF BUCKWHEAT IN ORGANIC CROPPING SYSTEM
Abstract: Effect of different microbiological fertilizer (Baktofil and Slavol) and soil additive (zeolite
and hydrogel) on buckwheat yield was investigated in this paper. Trial was set up in Jasenica village in
agroecological conditions of Valjevo hilly region during two-year period 2009 and 2010. On the basis of twoyear results it is obvious that metheorological conditions have very significant influence on buckwheat yield.
The big difference between precipitation sum has affect on significant differences between yield in different
54
ORGANSKA PROIZVODNJA HELJDE
Aleksandar Stefanović
__________________________________________________________________________________________
seasons. Combination of different microbiological fertilizer with soil additive gave positive results specially in
the first year of trial. The best combination in organic cropping system was baktofil+hydrogel+slavol which
resulted with the greatest yield of buckwheat. In variant of control with no fertilizers we obtain approximately
the same yield such as in the best combinations of fertilizers. Soil which was not used for agriculture for long
period of time retain fertility and enabled greater crop productivity .
Key words: buckwheat, microbiological fertilizers, organic cropping system, grain yield
55
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR
SENSORY PROPERIES FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
Abstract: Oak wood has considerable influence on amount of aroma compounds in wine. During the time,
when wine is in contact with oak wood, compounds typical for wood diffuse into wine and enrich its aromatic
complexity. According to the research made in our country so far, the utilization of alternative resources in the
domain of wine producing is minor, while general global studies show quite positive results. The use of
alternative resources in winemaking accelerates the wine aging, shortens the overall production, thus wines
become available in the market in short time span. In this way, the production of wine is more economical
because although it shortens the production period, it does not reduce the quality of the wine, on the contrary, it
has positive impact and it improves the wine.
Concentration of diffused aroma compounds in wine depends on several factors as contact time, storage
conditions, wine properties and toasting degree of oak wood. Because of very small quantities of volatile aroma
compounds in wine, it is necessary to use sensitive method as UV/Vis spectrophotometer with appropriate
sample preparation, to concentrate and analyse the relevant volatiles. In this work, the wine was treated with three
different types of oak alternatives and one part will be left to be aged in new barrel for comparison. UV/V
spectrophotometer analysis were made for determination of the following substances: total polyphenols, total
anthocyanin and color.
The main object of this project is to consider the sensory results and comparative advantages of using
alternative techniques than using traditional oak barrels. Initial results were expected after 3-4 months of the
trials start, where the wines were be chemically analyzed and sensory evaluated with blind tasting ranking
method from the oenologists and ordinary drinkers.
Key words: Wine, oak, alternative additives, maturation, sensory properties
Introduction
The usage of alternative methods in the domain of winemaking is a relatively new trend. The adding of
alternative oak types was first allowed in 2006 with the changes made in the Law of the EU. This utilization of
alternative oak types origins from the New Wine countries, including South Africa, New Zealand, Chile,
Australia, from where their use was widespread throughout the world.
In the past couple of years Macedonian wineries are pursuing new approach for improving the quality of
wines, covering all aspects of wine production, quality, safety and marketing. The long term aim is to change the
perception of EU buyers regarding the image of Macedonian wine and shifting into a higher quality market. Many
wineries are showing full dedication towards improving the quality of their wines by changing the old low
quality grape varieties with new ones, introducing advanced agri-technical measures and usage of chemicals in
compliance with EU regulations, but also trying to put emphasizes on up scaling the winemaking process.
Usage of wood belongs to one of the traditional winemaking practices, because of its positive effect on
organoleptic and chemical quality of wine. Oak wood is the most frequently used wood for improvement of wine
aroma. The role of wood in wine aging is to transfer volatile aroma compounds and astringency-related phenolics
to wine, to improve the intensity and complexity of wine flavour and aroma. Additionally, wine aging in wood
barrels leads to gentle oxidation of certain compounds resulting in reduction of astringency and bitterness,
colour stabilization, and the disappearance of excessive vegetative-herbaceous aromas (Scheiblhofer et al., 2005;
Garde- Cerdan et al., 2006; Bozalongo et al., 2007; Macedo et al., 2008; Rayne et al., 2011).
Toasting of wood causes, that large polymers lignin or cellulose present in wood are decomposed due to a
high temperature forming compounds as aldehydes, phenols, furfural derivatives, lactones, and other (Nonier et
al., 2006). Usage of oak chips combined with micro-oxygenation system presents a valid alternative for
production of wine with woody character. Oak chips are small pieces of oak wood which can be obtained from
wood scrap wastes produced during barrel manufacturing, and are prepared using traditional methods in
cooperage and subjecting them to boiling in water and toasting (Bozalongo et al., 2007). Chips can be added to
wine fermented in stainless steel tanks, to obtain wines like those fermented in barrels, but with better
manipulation conditions (better temperature control, also able for larger amounts, better control of hygiene)
(Perez- Coello et al., 2000; Rodriguez-Rodriguez et al., 2011).
56
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
Oak Chips, suppliers claim these can be added during fermentation to help stabilize colour and tarmins. They
are mainly used in very commercial products, where very quick extract of flavour is required and where the
shelf life of the product is not expected to exceed 3 years for red wines and 2 years for white wines. While staves
are more suited to short oak contact time, and is more like using a traditional barrel, in terms of contact time.
The results are also much closer to traditional barrel maturing than chips or blocks. According to Mark Howell
this is the product where he sees the largest potential for growth in South Africa (Andrew Peter Mitchell et al.,
2006).
Wine aging in wood barrels has also some disadvantages as are long duration and relative high price of
barrels, also requirement of much space in winery and limited lifetime of barrels (Rodriguez-Rodriguez et al.,
2011).
Alternative oak treatment used by winemakers in recent years include chips and staves. By introducing large
quantities of oak chips or staves for a short time, the oak maturation process is trough to be accelerated.
Alternative oak treatments can, however, also be used to simulate normal barrel maturation by introducing it into
used barrels at lower dosages. A study on South Africa Cabernet Sauvignon wines showed good results in terms of
color and sensory quality for alternative oak products. It was found that staves gave the best sensory results
when applied in old barrels, while oak chips performed better when added to wine in stainless steel tanks
(Dalene de Beer et al., 2006).
Volatile oak compounds which influence wine aroma are mainly furfurals (smell like dried fruits), guaiacol
(burn overtones), whisky lactone (woody and coconut notes), eugenol (spices, cloves and smoke character),
4-ethylphehol, 4-ethylguaiacol, vanillin (vanilla character) and syringaldehyde (related to vanilla character), with
a low sensory thresholds (Diaz-Plaza et al., 2002; Fernandez de Simon et al., 2006; Bozalongo et al., 2007;
Scheiblhofer et al., 2005).
57
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
Material and methods
For the trials, the "Syrah" grape variety were used, in which from the begginig of the alcoholic
fermentation 2 g/1 French oak chips was added.
After the fermentation, the wine was separated in four diffrent samples as follow: controle wine (only
oak chips alternative in AF), one part of the wine was transferred to inox vat where was treated with oak slats i.e.
oenostaves, the second part was transferred into new oak barrique barrel of 225 1, the third part was transmitted in
barrel that was previously used once, the fourth part was transmitted in barrel that was used twice and oak
alternative i.e. oenostick (barrel inserts of 22 cylinders) was added.
The difference in the samples was the type of oak alternative. French oak medium-plus toasted was used
in form of: chips, staves, new barrique barrel, once and twice used barrique barrels with alternative.
In the begining of the fermentation, harvest 2010, 2 g/1 medium-plus toasted was added French oak
chips. During the alcoholic fermentation the shuger depletion and the must temperature was mesured. For better
extraction of the colore and aromatic compounds of grapes the submersion of the grape mash cap was obteined.
Upon completion of the fermentation process, during vintage 2010, in the inox vat alternative type of
medium-plus French oak was applied in the form of oenostaves with dimensions 95 x 5 x 1 cm. This alternative
type of oak had to be kept for a period of six months during the process of wine aging. This period was sufficient
to perform complete extraction of the oak properties of the staves, which did not only affect the sensory
composition of wine, but also affeced the color stability as well as the stability of the wine. In the maturation
period, the batonage techniques was applied.
The wine that was tranferred in the twice used barrel, small sticks medium-plus toasted French oak was
added with dimensions 25,5 x 2,5 x 0,8 cm. This wine was kept for a period of six to twelve months, which
allowed Ml extraction of the oak alternative properties.
Upon completion of the process of maturation, after comparing the results of chemical and polyphenols
analysis, a blind sensory tasting by using ranking method was made with a professional wine connoisseurs, as well
as with a common wine lovers.
Samples preparation
Spectrophotometric methods were applied for the determination of the total polyphenols, the total
anthocyanin and colour at different wavelength (420, 520, 620 nm).
Object 1
The object of this method is to describe the procedure for the determination of total
phenols in wine.
Required laboratory equipment and reagents
Water bath- Rotovapor laborta 4000
Ultrasonic bath- Branson 1510
UV-VIS Agilent 8453
Na2CO3 solution
Folin-Chicoalteus
Determination of total phenols in wine.
The sample needs to be diluted with distilled water and as blank sample it is put pure distilled water. Then in the
samples are added Folin-Chicoalteus and Na2CO3 solution. The total polyphenols are measured at 765 nm
wavelength.
Object 2
The object of this method is to describe the procedure for the determination of anthocyanin in wine.
Required laboratory materials and reagents UV-VIS Agilent
8453
Ethanol, water and HCl solution
Ethanol chloride as a blank sample
Determination of anthocyanin in wine.
The sample is mixed with ethanol, water and hydrochloric acid.
The anthocyanins are measured at 550 nm wavelength.
58
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
Ranking method "range test"
Ranking method was applied by the oenologist end wine lovers for determination of the sensory properties. Due to
this test the panelist was evaluated the wines from the lower to the higher marks.
Results of research and discussion
All results of our trial are presented as follow:
Table 1. Initial basic parameters ofcontrol wine sample
Wine
sample
Density
Syrah
2010
0,9934
Extract
Total
acids
g/1
28,9
4.6
Alcohol
13,77
Volatile Free and
acids
Total SO2
g/1
mg/1
0.48
38/72
PH
3.41
Table 2. Wine analysis of total polyphenols composition. Wine samples are labeled with serial numbers.
Table 2. Wine analysis of total polyphenols composition
Serial numbers of
the wine sapmles
Total polyphenols
(765 nm) mg/1
Total anthocyanin
(540 nm) mg/1
Color- 420 nm
- 520 nm
- 620 nm
1
Wine sam sles
2
3
4
5
1592
1712
1844
1777
1800
648
667
672
661
660
9284
8866
5399
8735
8918
3743
9540
8283
3831
9549
7920
4335
9539
7915
3810
The wine samples are:
1.
2.
3.
4.
5.
The wine with 2 g/1 medium-plus toasted French oak chips;
The wine in the inox vat with 2 g/hl alternative type of medium-plus French
oak in the form of staves;
The wine in a new barrel.
The wine in the barrel which was already used once
The wine in the barrel which was already used twice, with one package small
sticks medium-plus toasted French oak so called "oenosticks";
From the table above, the trial with the wine aged in new oak barrel 2251 has the largest amount of total
polyphenols and largest amount of anthocyanin.
59
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
Table 3. Results from the panelist
Wine samples
Panelist 1
Panelist 2
Panelist 3
Panelist 4
Panelist 5
Panelist 6
Panelist 7
Panelist 8
Panelist 9
Panelist 10
1 Control
wine
2 Control
with
oenosticks
3
New oak
barrel
4 Once used
oak barrel
5 Twice used
with
oenosticks
1
2
1
1
1
2
1
1
2
1
4
5
2
3
4
4
5
5
4
3
3
1
3
2
2
1
4
2
3
4
2
3
5
4
3
3
2
4
1
2
5
4
4
5
5
5
3
3
5
5
Conclusion
In this research the influence of the different types of oak alternatives was investigated. During the six
mounts aging period the highest level of polyphenols and total anthocyanin was measured in the wine aged in
new oak barrel.
Sensory properties of the evaluated wines showed that the most accepted wine according to the ranking
method from the panelist was the wine aged in twice used barrel with addition of oenosticks. The second wine
according to results was the wine with the use of oenostaves and the others as follow: once used barrel, new oak
barrel and at last the control wine.
The results shows that the period of the maturation / aging (six mounts) of the wine is too short for giving
the final conclusion. Specially for the wine aged in the new oak barrel where this period of six mounts is
insufficient to give a general mark for the quality of wine due to the process of the extraction of the oak wood to
the wine instead of chemical binding and interaction with the wine, which is not the occurring when the oak
alternatives were added.
Considering the cost of the new oak barrel, the addition of oak alternatives during the winemaking process and
adding is highly recommended especially for the wines that are intended for early realized on the market.
60
IMPACT OF ALTERNATIVE OAK TYPES ON WINE AGING AND THEIR SENSORY PROPERIES
FROM THE SYRAH GRAPE VARIETY
Ing. Sandra Krstevska, Prof. Dr. Goran Milanov, Prof. Dr. Klime Beleski
__________________________________________________________________________________________
References
BOZALONGO, R. - CARRILLO, J.D. - FERNANDET TORROBA, M.A. - TENA, M.T. 2007.
Analysis of French and American Oak Chips with Different Toasting Degrees by Headspace Solid-Phase
Microextraction-Gas Chromatography-Mass Spectrometry. In Journal of Chromatography, vol. 117.
CARILLO, J. D. - TENA, M. T. 2006. Determination of volatile oak compounds in aged wines by
multiple headspace solid-phase microextraction and spectrometry (MHS-SPME-GC-MS). In Analytical and
Bioanalytical Chemistry, vol. 385, 2006. CASTRO, R. - NATERA, R. - DURAN, E. 2008. Application of Solid
Phase Extraction Techniques to Analyse Volatile Compounds in Wines and Other Enological Products. In
European Food Research and Technology, vol. 228, 2008, no. 1. DEL ALAMO, M. - BERNAL, J. L. GOMEZ-CORDOVES, C. 2000. Behavior of Monosaccharides, Phenolic Compounds, and Color of Red
Wines Aged in Used Oak Barrels and in the Bottle. In Journal of Agricultural and Food Chemistry, vol. 48, 2000,
DEL ALAMO-SANZA, M. - NEVARES-DOMINGUEZ, I. - CARCEL-CARCEL, L. M. NAVAS-GRACIA, L. 2004. Analysis for low molecular weight phenolic compounds in a red wine
aged in oak chips. In Analytica Chimica Acta, vol. 513, 2004. DIAZ-PLAZA, E. M. - REYERO, J. R. - PARGO,
F. - ALONZO, G. L. -SALINAS, M. R. 2002. Influence of Oak Wood on the Aromatic Composition and
Quality of Wines with Different Tarmin Contents. In Journal of Agricultural and Food Chemistry, vol. 50, 2002.
GARDE-CERDAN, T. - TORREA-GONI, D. - ANCIN-AZPILICUETA, C. 2004. Accumulation of
volatile compounds during ageing of two red wines with different composition. In Journal of Food Engineering,
vol. 65, 2004.
MATRICARDI,L. - WATERHOUSE,A.L. 1999. Influence of toasting technique on color and
ellagitannins of oak wood in barrel making. In American Journal of Enology and Viticulture, vol. 50, 1999.
61
ULOGA ZADRUGA NA UNAPREĐENJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE U REPUBLICI
SRPSKOJ
Marina Savić
___________________________________________________________________________
ULOGA ZADRUGA NA UNAPREĐENJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE U
REPUBLICI SRPSKOJ

Marina Savić
Izvod: Zadrugarstvo je izuzetno značajan društveno-ekonomski proces i veoma važan socijalni pokret.
Zadružni sistem organizovanja i privređivanja je važan segment ekonomije svake zemlje, posebno onih zemalja
koje karakteriše sitna robna proizvodnja i njeni nosioci (poljoprivredni proizvođači). Uloga zadruga na
unapređenju konkurentnosti poljoprivrede je višestruka, i stoga zahtjeva sistematsku analizu pojedinih
segmenata zadružnog djelovanja i privređivanja. Istraživanje je sprovedeno na Pčelarsko-poljoprivrednoj
zadruzi “Matica” iz Banja Luke, uz osvrt na postojeće stanje u Republici Srpskoj po pitanju značaja zadruga za
konkurentnost poljoprivrede. Cilj istraživanja je analiza trenutne pozicije PZ „Matica“ na tržištu rada, kao i
mogućnosti unapređenja postojeće konkurentnosti zadruge. Da bi zadruge mogle uspješno ispunjavati svoju
osnovnu funkciju, a to je unapređenje konkurentnosti zadrugara, odnosno poljoprivrednog sektora u cjelini,
moraju se unaprijediti uslovi u sferi ekonomske i poljoprivredne politike kao i funkcionisanje tržišta
poljoprivrednih proizvoda koji će omogućiti uspješnije funkcionisanje zadruga.
Ključne riječi: zadrugarstvo, konkurentnost, poljoprivreda, Republika Srpska
Uvod
Zadrugarstvo u poljoprivredi
Za zadruge se može reći da spadaju u najstarije i najtrajnije organizacije koje je čovjek stvorio. Davno je uočeno
da se prvi korijeni zadrugarstva vežu još za same početke ljudskog društva, odnosno za nastanak porodica i
njihovih povezanih zajednica. Zakon o zadrugama Republike Srpske tretira ovu organizaciju kao «oblik
organizovanja dobrovoljno udruženih članova, da bi zadovoljili svoje zajedničke ekonomske, socijalne i
kulturne potrebe i želje, kroz zajedničko posjedovanje i demokratsko kontrolisano privređivanje». U
poljoprivredi, zadruge omogućavaju farmerima i seljačkim gazdinstvima da se snabdijevaju sredstvima za
proizvodnju, da racionalno organizuju proizvodnju i da pod povoljnijim uslovima plasiraju svoje proizvode.
Zadrugarstvo u Republici Srpskoj
Zadrugarstvo na prostorima današnje Republike Srpske ima dugu tradiciju. Tokom svog razvoja i djelovanja
zadrugarstvo je prolazilo kroz različite faze, bilježeći uspone i padove, kako u svom organizacionom, tako i u
materijalnom razvoju. Na prostoru Republike Srpske zadrugarstvo nije izraslo u asocijaciju proizvođača koja
čvrsto i kontinuirano unapređuje selo, razvija sektor poljoprivrede i ekonomije. Činjenica je da su zadruge
značajan faktor razvoja poljoprivrede u mnogim razvijenim i nerazvijenim zemljama, ali je isto tako tačna i
konstatacija da je trenutno stanje poljoprivrednih zadruga u Republici Srpskoj takvo da one nisu u funkciji
unapređenja robne poljoprivredne proizvodnje i sela, kao što su bile prije dvadesetak godina.1
Grafikon br. 1. Udio poljoprivrednih zadruga prema regijama RS
Figure 1. The share of agricultural cooperatives by region RS.
1
Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
62
ULOGA ZADRUGA NA UNAPREĐENJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE U REPUBLICI
SRPSKOJ
Marina Savić
___________________________________________________________________________
Zadrugarstvo Republike Srpske je karakteristično i po tome što po svojoj strukturi i osobenostima nedovoljno
razvija osnovne zadružne principe, a posebno u dijelu koji se odnosi na prioritet zadružnog članstva, različitost
zadruga, upravljanje resursima, solidarnost među članovima, društvene aktivnosti na području svog djelovanja,
obuci i informisanju članstva i ruralne populacije i sl.
Materijal i metode rada
Kao izvor podataka korišten je Program razvoja poljoprivrednog zadrugarstva u Republici Srpskoj (2011-2016),
kao i podaci preuzeti od Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske. Zakon o poljoprivrednim
zadrugama je korišćen radi utvrđivanja osnovnih pravila i načina privređivanja zadruga. Istraživanje je
sprovedeno na PZ „Matica“, što je podrazumijevalo izlazak na teren i utvrđivanje stanja i raspoloživih resursa
ove zadruge. Razvojni model za PZ“Matica“ je kreiran na osnovu metodologije pravca 4, predstavljenog u
Programu razvoja zadrugarstva Republike Srpske (2011-2016). Pravac razvoja 4 obuhvata analizu uloge
zadruga u unapređenju konkurentnosti poljoprivrede i ruralnog razvoja putem: uspostavljanja tržišnih veza,
dodavanjem vrijednosti zadružnim proizvodima kao i uticajem zadružnog poslovanja na ruralni razvoj.
Rezultati istraživanja i diskusija
Stanje Pčelarsko-poljoprivredne zadruge “Matica”
Pčelarska zadruga “Matica” locirana je u Banja Luci. Trenutan broj zadrugara je 16, s tim da se godinama taj
broj smanjuje. Zadruga ograničava, odnosno uslovljava učlanjenje i to na nekoliko načina: vrstom proizvodnje,
obimom proizvodnje i finansijskim učešćem. Minimalni novčani ulog iznosi 300 konvertibilnih maraka.
Zadruga posjeduje poslovni plan za tekuću godinu, kao i vlastito knjigovodstvo. Međutim, zadruga ne posjeduje
promotivni materijal i sertifikate za svoje proizvode. Najvažniji zadatak zadruge, a ujedno i najteži jeste prodaja
zadružnih proizvoda. U zadruzi je prodaja organizovana samo preko prodajnog objekta, što se negativno
manifestuje na značajno smanjenje prihoda zadruge. Iako je kvalitet zadružnih proizvoda na zavidnom nivou,
bez promotivnih aktivnosti ne može se očekivati uspijeh na tržištu. Pretežna djelatnost zadruge je pomoć
pčelarima (u smislu obezbeđenja tržišta za proizvode zadrugara i drugih proizvođača, obezbeđenje
repromaterijala na poček, edukacije, stručna razmjena informacija, seminari za zadrugare i sl.), zatim otkup
pčelarskih proizvoda i prodaja istih. Organi zadruge čine: skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i direktor
zadruge. Područje djelovanja PZ „Matica“ prostire se na 4 opštine: Brod, Gradiška, Srbac i Banja Luka.
Zadruga posjeduje vlastite zadružne prostorije površine 140m2. Koriste se u svrhu kancelarijskog prostora,
trgovine i u vidu magacina izvan grada Banja Luke. PZ “Matica” predstavlja zadrugu koja ne koristi raspoložive
kapacitete područja, u smislu da okuplja sve prozvođače meda i pčelinjih proizvoda i vrši promociju istih. S
obzirom da karakter privređivanja ove zadruge, nastojali smo da kreiramo specifičan model razvoja baziran na
sljedeća dva ključna razvojna pravca:
uspostavljanje tržišnih veza
dodavanje vrijednosti zadružnim proizvodima pčelarske zadruge “Matica”
Uspostavljanje tržišnih veza
Cilj 1: Podrška organizaciji sistema otkupa poljoprivrednih proizvoda. Uloga zadruge je otkup, prijem i
osiguranje plasmana proizvoda poljoprivrednog proizvođača. Pčelarsko-poljoprivredna zadruga „Matica“ od
svojih zadrugara otkupljuje proizvode među njima dominiraju sljedeći: med u količini od 10 tona, polen u
količini od 500kg, propolisa 20kg i voska 10 tona. Zadruga vrši prodaju repromaterijala svojim zadrugarima.
Poljoprivredni proizvođači se udružuju u zadruge radi tržišta. Da bi došao do tržišta, poljoprivredni proizvođač
mora investirati u doradu, preradu, hladnjače, tržišnu infrastrukturu i sl. Svako gazdinstvo ponaosob to ne može
sebi obezbijediti, jer su u pravilu mala da bi samostalno izlazili na tržište.
Cilj 2: Podrška učešću zadruga na lokalnim i međunarodnim sajmovima i drugim manifestacijama.
Unapređenje prodaje za pčelarske zadruge predstavlja posebno interesantnu promotivnu aktivnost, koju koriste u
vidu sajamskih predstavljanja, kao i u vidu specijalizovanih pčelarskih izložbi. Sajamsko predstavljanje gotovo
da je tradicionalan oblik predstavljanja pčelarskih proizvoda ne samo individualnih proizvođača meda već i
pčelarskih zadruga.
Cilj 3: Promocija zadruga i zadružnih proizvoda. Promocija kao dio marketinških aktivnosti pčelarske zadruge
može se definisati kao skup različitih aktivnosti preko kojih pčelarska zadruga nastoji upoznati potrošače sa
63
ULOGA ZADRUGA NA UNAPREĐENJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE U REPUBLICI
SRPSKOJ
Marina Savić
___________________________________________________________________________
svojim proizvodima uz korištenje medija. Prateći aktivnost PZ “Matica” moguće je utvrditi da na vrlo skroman
način
koristi mogućnosti promotivnih aktivnosti, razlog tome je nedostatak finansijskih sredstava, ali i neshvatanje
značaja i uloge te vrlo važne marketinške aktivnosti. Pčelarskoj zadruzi “Matica” kao i drugim tipovima zadruga
u sferi savremenog tržišnog koncepta privređivanja na raspolaganju stoje 4 temeljna skupa aktivnosti:
ekonomska propaganda, lična prodaja, unapređenje prodaje i publicitet-odnosi sa javnosti.
Cilj 4: Intenziviranje saradnje između zadruga i otkupljivača i prerađivača poljoprivrednih proizvoda. PZ
“Matica” vrši otkup pčelinjih proizvoda od zadrugara, zatim ih prodaje. Saradnja između zadruge i proizvođača
se sastoji u pružanju savjetodavnih usluga sa ciljem obezbeđenja tržišta za proizvode, obezbeđenja
repromaterijala na poček, edukacija zadrugara, razmjena aktuelnih informacija i sl.
Cilj 5: Povećanje obima ugovorene proizvodnje. Povećanje obima proizvodnje bi bilo zastupljeno samo kada bi
bio manji uvoz stranih proizvoda, koji svojom cijenom konkuriše domaćim proizvođačima, ali i samoj zadruzi.
Nadležni organi bi morali po ovom osnovu uvesti podsticajne mjere kao što su: uvođenje podsticajnih mjera za
povećanje obima proizvodnje, standardizacija proizvodnog procesa, kontrola uvoza (carine, prelevmani),
povoljniji uslovi za dobijanje investicionih sredstava (krediti i sl.).
Cilj 6: Osnivanje zadružnih poslovnih centara. Zadružni poslovni centri organizuju se radi obezbjeđenja onih
funkcija, poslova i usluga zadruga koje one same pojedinačno nemaju kapaciteta da ostvare. Kao što mu sam
naziv kaže, zadružni poslovni centar, tiče se organizcije zajedničkih aktivnosti vezanih za poslove zadruga a to
se uglavnom odnosi na poslove vezane za unapređenje zadružnog poslovanja, tržište poljoprivrednih proizvoda,
nabavku repromaterijala, promociju zadružnih proizvoda, kao i umrežavanje zadruga na regionalnom,
međuregionalnom nivou i šire.
Dodavanje vrijednosti zadružnim proizvodima pčelarske zadruge “Matica”
Cilj 1: Realizacija projekta za klasiranje i pakovanje zadružnih proizvoda. Poljoprivredne zadruge osim što
mogu biti posrednici između svojih zadrugara i krajnjih kupaca (industrija, otkupljivači, potrošači) u otkupu
poljoprivrednih proizvoda, mogu takođe vršiti i prvi stepen dorade proizvoda. Da bi zadruga funkcionisala
uspješno moraju se sinhronizovati sljedeće aktivnosti: predaja meda zadruzi, kontrola kvaliteta, pakovanje
meda, etiketiranje, prodaja, reklama,cijene meda,raspodjela dobiti.
Cilj 2: Realizacija projekata za doradu i preradu poljoprivrednih proizvoda od strane zadruga. Kada je u
pitanju dodavanje vrijednosti poljoprivrednim proizvodima kroz preradu proizvoda u gotove ili polugotove
proizvode u slučaju zadruga prerada može da se organizuje direktno na gazdinstvima zadrugara ili u zadružnom
centru za preradu. Zadruga bi trebala da ima tekući plan prerade meda u specijalne proizvode od meda.
Cilj 3: Realizacija projekta valorizacije poljoprivrednih proizvoda (zaštita geografskog porijekla,
tradicionalnog porijekla i autohtonih proizvoda). Ovom mjerom treba da se podrže zadruge u RS da pokrenu
proces valorizacije proizvoda svojih zadrugara (ukoliko je zadruga organizator proizvodnje), ili vlastitih
proizvoda ukoliko se proizvodnja obavlja u objektima ili na imanju zadruge.
Cilj 4: Unapređenje kvaliteta i standardizacija zadružnih proizvoda. Jedan od načina dodavanja vrijednosti
proizvodima i uskoro jedini put da proizvod nađe svoj put na tržište je zadovoljavanje standarda kvaliteta i
sigurnosti hrane. Potrebno je obezbijediti laboratoriju za uzorkovanje meda koja će imati opremu za hemijsku
analizu. Ovim putem bi se zadruga zaštitila od meda lošeg kvaliteta ili eventualnih imitacija meda.
Zaključak
Primjenom prezentovanog razvojnog modela PZ „Matica“ bi ostvarili višestruke koristi kao što su: povećanje
stope rasta tržišta meda, povoljnija cijena meda, brend prepoznatljiv kod potrošača, unapređenjem kvaliteta
stvorile bi bolje mogućnosti za izvoz i sl. Područje koje pokriva PZ „Matica“ ima izvanredne uslove uzgoja
pčela i razvoja pčelarstva. Klima, obilje raznolike paše, ogromne livadske površine, šume različitog sklopa,
plantažni voćnjaci, ogromne površine pod uljanom repicom u ravničarskom dijelu, te površine pod grmljem i
šibljem čine veoma povoljne uslove za razvoj pčelarstva. Ono što najviše otežava napredak ove zadruge pored
64
ULOGA ZADRUGA NA UNAPREĐENJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE U REPUBLICI
SRPSKOJ
Marina Savić
___________________________________________________________________________
nedovoljnih finansijskih sredstava jeste nedostatak novih ideja, promotivnih aktivnosti, stručnog i ambicioznog
kadra kao i prisustvo nelojalne konkurencije na tržištu. Sve otežavajuće okolnosti koje remete razvojni put
ovakve specijalizovane zadruge bi trebale biti sistematski analizirane, kako bi se na adekvatan način kreirali
razvojni ciljevi koji vode ka boljoj poziciji zadruge na tržištu.
Literatura
Program razvoja poljoprivrednog zadrugarstva Republike Srpske (2011-2016).
Republički zavod za statistiku RS
Strategija razvoja RS, Sektorska studija: Nefinansijska preduzeća i poljoprivreda
www.zsbih.ba
COOPERATIVE ROLE ON IMPROVING THE COMPETITIVENESS OF AGRICULTURE
IN THE REPUBLIC OF SRPSKA
Abstract: Cooperatives is very important socio-economic process and an important social movement.
Cooperative system organization and business is an important segment of the economy of each country,
especially those countries that are characterized by petty commodity production and its holders (farmers). The
role of cooperatives on improving the competitiveness of agriculture is multi-faceted, and therefore requires a
systematic analysis of individual segments of the cooperative economy. The study was conducted on
beekeeping and agricultural cooperative "Matica" from Banja Luka, with an overview of the current situation in
the Republic of Srpska in terms of importance for the competitiveness of the agricultural cooperatives. The aim
of the research is to analyze the current position PZ "Matica" in the labor market, as well as opportunities to
improve the competitiveness of existing cooperatives. To be successful cooperatives to fulfill its basic function,
which is to improve the competitiveness of its members, and the agricultural sector as a whole, need to improve
conditions in the sphere of economic and agricultural policies as well as the functioning of the market for
agricultural products that will enable successful functioning of cooperatives.
Key words: cooperative, competitive, agriculture, Republic of Srpska
65
KARAKTERISTIKE PLODA DŽANARIKE IZ AUTOHTONE POPULACIJE
Rilak Boris, Duškić Zoran, Paunović Gorica, Glišić Ivan
Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet Čačak
__________________________________________________________________________________________
KARAKTERISTIKE PLODA DŽANARIKE IZ AUTOHTONE POPULACIJE
Boris Rilak, Zoran Duškić, Gorica Paunović, Ivan Glišić
Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet Čačak
Izvod: Džanarika (Prunus cerasifera Ehrh.) predstavlja autohtonu populaciju različitih genotipova i
jedna je od najrasprostranjenijih vrsta voćaka. Upotrebna vrednost plodova džanarike je mnogostruka, a
interesantna je i kao hortikulturna biljka. Sejanci džanarike su najmasovnija podloga za šljivu. Cilj rada bio je
ispitati neke genotipove džanarike koji predstavljaju početni materijal u selekciji džanarike u različite svrhe.
Istraživanja obuhvataju četiri genotipa uzetih iz prirodnih populacija, sa dva lokaliteta. Ispitivanjima su
obuhvaćene fenološke osobine genotipova: početak cvetanja, trajanje cvetanja i početak zrenja, kao i
morfometrijske karakteristike ploda: dužina ploda, širina ploda, debljina ploda, masa ploda i RSM. Rezultati
pokazuju velika variranja između pojedinih genotipova. Ispitivani genotipovi su tokom dvogodišnjih ispitivanja
cvetali u periodu 26.03. - 02.04, dok je zrenje zabeleženo u periodu 19.07. - 24.07. Prosečna masa ploda varirala
je u intervalu od 5.90 g (genotip R-3) do 10.04 g (genotip D-2). Najmanja vrednost RSM utvrđena je kod
genotipa R-1 (14.08oBrix), dok je najveća vrednost zabeležena kod genotipa R-3 (22.54oBrix).
Ključne reči: džanarika, genotip, cvetanje, zrenje, masa ploda, RSM.
Uvod
Džanarika (Prunus cerasifera Ehrh.) je jedna od najrasprostranjenijih vrsta voćaka. Može se reći da
nema otpornije i adaptivnije vrste sa veoma širokom ekološkom amplitudom - uspeva na najrazličitijim
zemljištima i popoložajima, čak do 1500 m nadmorske visine. Generativnim razmnožavanjem i
stranooplodnjom je nastala široka populacija ekotipova i formi, pogodnih za korišćenje u različite svrhe.
Značajne genetske resurse u voćarstvu predstavljaju autohtone i polikulturne sorte vezane za tradicionalno
voćarstvo, ali i divlji srodnici pitomih voćaka (Mišić, 2006). Ispitivanje genetskih resursa voćaka neophodno je
za isticanje značajnih svojstava kvaliteta i određivanje stepena efikasnosti u oplemenjivačkim programima
(Ancu, 2006). Spontane populacije džanarike predstavljaju značajan izvor germplazme, što predstavlja značajnu
osnovu u oplemenjivačkom radu (Paunović i sar., 1988 i Čolić i sar., 2001).
Sejanci džanarike su najmasovnija podloga za šljivu, i s obzirom na bogatstvo germplazme džanarike sa kojim
raspolažemo, imperativ je selekcionisati matična stabla za proizvodnju semena. To je neophodan uslov za uspešnu
proizvodnju generativnih podloga u rasadničkoj proizvodnji, ali i početni materijal za selekciju vegetativnih podloga
(Paunović, 2000).
Velika otpornost i rodnost su osobine koje preporučuju džanariku za masovnije gajenje i za ekološku
proizvodnju jevtine i potpuno zdrave sirovine za raznovrsnu preradu, kao i za svežu potrošnju.
Cilj rada bio je ispitati neke genotipove džanarike iz autohtone populacije, koji predstavljaju početni
materijal u selekciji džanarike za različite svrhe.
Materijal i metod rada
Istraživanja obuhvataju 4 genotipa tokom 2 godine (2011 i 2012.) uzetih iz prirodnih populacija sa dva lokaliteta i to:
- lokalitet Dučalovići 1 genotip: D-2;
- lokalitet Ridjage 3 genotipa: R-1, R-2, R-3;
Ispitivanjima su obuhvaćene sledeće fenološke osobine genotipova: početak cvetanja, trajanje cvetanja
i početak zrenja.
Osim toga, ispitivane su i sledeće morfometrijske i hemijske karakteristike ploda:
 dimenzije ploda (dužina, širina i debljina),
 masa ploda i
 sadržaj rastvorljivih suvih materija (RSM).
Dimenzije ploda (dužina, širina i debljina) su merene šublerom INOX 1/20 mm.
Masa ploda (g) je merena tehničkom vagom Tehnica ET-1111 (Iskra, Kranj).
Sadržaj rastvorljivih suvih materija (°Brix) je meren ručnim refraktometrom Milwaukee MR 200
(ATC, Belgium).
Ispitivanja su obavljena u 3 ponavljanja sa po 10 plodova u okviru jednog ponavljanja.
66
KARAKTERISTIKE PLODA DŽANARIKE IZ AUTOHTONE POPULACIJE
Rilak Boris, Duškić Zoran, Paunović Gorica, Glišić Ivan
Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet Čačak
__________________________________________________________________________________________
Statistička analiza i testiranje značajnosti dobijenih razlika vršeni su analizom varijanse i LSD testom
za nivo značajnosti od P  0.05 i P  0.01 primenom statističkog programa ANOVA (SPS Statistica, Software
5.0).
Rezultati i diskusija
Fenološke osobine genotipova prikazene su kroz: početak cvetanja, trajanje cvetanja i početak zrenja.
Ispitivani genotipovi džanarike počinju cvetanje od 26.03. do 02.04. i cvetanje traje 7 - 11 dana. S obzirom da
na početak i tok cvetanja veliki uticaj imaju faktori spoljne sredine i lokalitet, upoređujući naše rezultate sa
rezultatima autora koji su se bavili ispitivanjem džanarike u različitim područjima, možemo reći da su rezultati
donekle saglasni.
Tab. 1. Fenološke osobine ispitivanih genotipova džanarike (Prunus cerasifera Ehrh.)
Genotip
D-2
R-3
R-2
R-1
Početak cvetanja
2011
2012
x
04. 04.
02. 04.
01. 04.
28. 03.
01. 04.
28. 03.
27. 03.
25. 03.
Trajanje cvetanja (dan)
2011
2012
x
02. 04.
30. 03.
29. 03.
26. 03.
10
7
8
7
12
8
8
9
11
7
8
8
Početak zrenja
2011
22. 07.
19. 07.
19. 07.
17. 07.
2012
26. 07.
24. 07.
23. 07.
21. 07.
x
24. 07.
21. 07.
21. 07.
19. 07.
Ristevski i Georgijev (2001) u četvorogodišnjim rezultatima fenologije osam genotipova džanarike iz
Makedonije, pokazuju da je najranije cvetanje u periodu 04.-15.04., a najkasnije 09.-19.04. Cvetanje varira 7-10
dana. Sazrevanje je tokom jula meseca, ali pojedini genotipovi sazrevaju veoma dugo čak i preko 30 dana.
Božović i Jaćimović (2010) navode da selkcionisani genotipovi sa područja Gornjeg Polimlja sazrevaju u
periodu od 18.07. (rano) do 11.09.(vrlo kasno).
U tabeli 2 dat je prikaz morfometrijskih osobina ploda džanarike datih kroz dužinu, širinu , debljinu i
masu ploda.
Tab. 2. Morfometrijske osobine ploda ispitivanih genotipova džanarike
(Prunus cerasifera Ehrh.)
Genotip
Dužina
ploda (cm)
2011 2012
D-2
R-3
R-2
R-1
ANOVA
2,31
1,17
1,58
1,93
2,68
1,92
2,35
2,32
Širina
ploda (cm)
x
2,49a
1,54c
1,96b
2,12b
**
2011 2012
2,30
1,08
1,78
1,87
2,56
1,78
2,21
2,25
x
2,43a
1,43c
1,99b
2,06b
**
Debljina ploda
(cm)
2011 2012
x
Masa ploda
(g)
2011 2012
x
2,23
1,00
1,63
1,73
7,32
4,51
9,98
9,22
2,52
1,66
2,16
2,20
2,37a
1,33c
1,89b
1,96b
**
11,54
7,29
10,11
10,12
9,43a
5,90b
10,04a
9,67a
*
Dužina ploda, kao jedan od pokazatelja dimenzija ploda, kreće se u intervalu od 1.54 cm (genotip R-3)
do 2.49 cm (genotip D-2). Širina ploda je takođe najmanja kod genotipa R-3 (1.43 cm), a najveća kod genotipa
D-2 (2.43 cm). Ista zakonomernost utvrđena je i za debljinu ploda. Navedeni rezultati ukazuju da genotip R-3
ima najsitniji plod tj. plod najmanje mase (5.90 g), a genotip D-2 najkrupniji plod, sa najvećom masom (10.04
g). Božovič i Jaćimović (2010) su ispitivali deset selekcionisanih genotipova džanarike sa područja Gornjeg
Polimlja, i rezultati dimenzija ploda dati kroz visinu, širinu i debljinu ploda, su imali nešto veće vrednosti u
odnosu na naše rezultate. U rezultatima Miletića (1995) dužina ploda različitih tipova džanarike varira u
intervalu 1.96-3.09. cm, širina od 2-3 cm, a debljina 1.96-3.09 cm.
Dimenzije ploda prikazane kroz dužinu, širinu i debljinu ploda pokazuju veliku varijabilnost kod
ispitivanih genotipova i razlike su statistiški visoko značajne, dok su razlike u masi ploda statistički značajne.
67
KARAKTERISTIKE PLODA DŽANARIKE IZ AUTOHTONE POPULACIJE
Rilak Boris, Duškić Zoran, Paunović Gorica, Glišić Ivan
Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet Čačak
__________________________________________________________________________________________
o
Sadržaj RSM ( Brix-a)
Rezultati Ristevskog i Georgijeva (2001) za masu ploda osam genotipova džanarike, su pokazali veće vrednosti
koje se kreću u intervalu od 19.10 g do 36.43 g. Razlike u dobijenim rezultatima se mogu tumačiti činjenicom da su
pomenuti autori ispitivali kultivisane sorte koje se kaleme i sade kao sadnice, dok su genotipovi u našim
istraživanjima iz prirodne populacije tj. samonikli. Masa ploda selekcionisanih genotipova džanarike u radu
Božović i Jaćimović (2010) se kreće u rasponu od 9.17 g do 20.57 g, što je kod određenog broja genotipova saglasno
i našim rezultatima.
Stančević i sar. (1988), radeći na selekciji džanarike u Srbiji, utvrdili su da postoji izražena genetička
varijabilnost u prirodnoj populaciji džanarike. Do sličnih rezultata došli su Miletić (1995), Milutinović i Nikolić
(1994) kao i Milutinović i sar. (1997).
Vrednosti RSM kod ispitivanih genotipova kretali su se u intervalu od 14.08 oBrix (genotip R-1) do
o
22.54 Brix (genotip R-3). Veći sadržaj RSM bio je u drugoj godini istraživanja (2012.). Kod osam
selekcionisanih genotipova džanarike u radu Ristevskog i Georgijeva (2001) sadržaj RSM se kretao u inervalu
10.2 -12.6% .
25
a
20
b
b
b
15
10
5
0
D-2
R-3
R-2
R-1
Genotip
2011
2012
Prosek
Graf. 1. Sadržaj rastvorljivih suvih materija kod ispitivanih genotipova džanarike
(Prunus cerasifera Ehrh.)
Džanarika kao vrsta voćaka ima višestruki značaj. Veoma je skromna u pogledu agro i pomotehnike,
ali veoma dobro reaguje ukoliko se iste primene. Ne napadaju je prouzrokovači ekonomski značajnih bolesti i
štetočina, pa je moguće gajiti bez ili sa redukovanom primenom pesticida. Imajući u vidu sve te činjenice,
neophodna je selekcija i kultiviranje džanarike tj. izdvajanje genotipova dobrih karakteristika iz prirodne
populacije i njihovo razmnožavanje kalemljenjem.
Zaključak
Na osnovu rezultata proučavanja genotipova džanarike izdvojenih iz prirodne populacije mogu se
izvesti sledeći zaključci:
- Dimenzije ploda (dužina, širina i debljina) su najmanje kod genotipa R-3, a najveće kod genotipa D-2.
- Masa ploda varirala je u intervalu od 5.90 g (genotip R-3) do 10.04 g (genotip D-2).
- Najmanja vrednost RSM utvrđena je kod genotipa R-1 (14.08 oBrix), dok je najveća vrednost
zabeležena kod genotipa R-3 (22.54 oBrix), koji se odlikuje najsitnijim plodom.
Ova istraživanja pokazuju da postoji genetička varijabilnost kod genotipova džanarike odabranih iz
autohtone populacije, što ukazuje na mogućnost hibridizacije džanarike sa ostalim vrstama šljiva i nekim drugim
vrstama koštičavih voćaka i daje joj značajno mesto u selekciji i oplemenjivanju.
68
KARAKTERISTIKE PLODA DŽANARIKE IZ AUTOHTONE POPULACIJE
Rilak Boris, Duškić Zoran, Paunović Gorica, Glišić Ivan
Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet Čačak
__________________________________________________________________________________________
Literatura
Ancu, S. (2006): Ispitivanje svojstava kvaliteta plodova nekih biotipova u fondu germplazme u Institutu za
voćarstvo Pitesti - Rumunija. I Simpozijum o šljivi Srbije sa međunarodnim učešćem, Čačak. Izvodi
radova, 44-45.
Božović, Đ., Jaćimović, V. (2010): Karakteristike selekcionisanih genotipova džanarike (Prunus cerasifera
Ehrh.) sa područja Gornjeg Polimlja. Voćarstvo, 44, 169 - 170: 21 - 26.
Čolić, S., Zec, G., Marinković, D. (2001): Džanarika, višestruko korisna voćka. Zbornik naučnih radova INI
Agroekonomik, Beograd, 7: 9 - 16.
Miletić, R. (1995): Selekcija džanarike (Prunus cerasifera Ehrh.) na području Timočke krajine. Jugoslovensko
voćarstvo, 29, 111-112: 17-20.
Milutinović, M., Nikolić, D. (1994): Genetical variability of Myrobalan (Prunus cerasifera) seedlings. Acta
Horticulturae 359: 217-224.
Milutinović, M., Nikolić, D., Rakonjac, V., Milutinović, M.M., Fotirić, M. (1997): Genofond džanarika (Prunus
cerasifera Ehrh.) na području Avale. Savremena poljoprivreda, 3-4: 81-85.
Mišić, P. (2006): Šljiva. Partenon, Beograd.
Paunović, A.S., Mišić, P., Lučić, P., Milutinović, M. (1988): Genetički izvori različitih vrsta voćaka i njihov značaj za
unapređenje voćarstva. Jugoslovensko voćarstvo, 22, 84 - 85: 65-77.
Paunović, G. (2000): Morfo-fiziološke karakteristike generativnog potomstva domaćih šljiva P. domestica L., P. insititia L., P.
cerasifera Ehrh. i P. spinosa L. Magistarski rad, Agronomski fakultet, Čačak.
Ristevski, B., Georgiev, D.(2001): Kultiviranje džanarike u Makedoniji. Jugoslovensko savetovanje sa međunarodnim
učešćem"Dani šljive", Koštunići. Tematski zbornik , 31-42.
Stančević, A., Ogašanović, D., Nikolić, M. (1988): Selekcija džanarike kao voćke široke mogućnosti gajenja.
Unapređenje proizvodnje i prerade breskve. Biblioteka "Nauka u praksi", godina I. Zbornik radova 2,
91-99.
CHARACTERISTICS OF CHERRY PLUM FRUIT OF THE INDIGENOUS POPULATION
OF MYROBALAN (Prunus cerasifera Ehrh.)
Rilak Boris, Duškić Zoran, Paunović Gorica, Glišić Ivan
University of Kragujevac, Faculty of Agronomy, Čačak
Abstract: Myrobalan (Prunus cerasifera Ehrh.) represents the indigenous populations of different
genotypes and one of the most widespread species of fruit trees. Use value cherry plum fruit is manifold, and is
also interesting as a horticultural plant. Seedling Myrobalan is the most popular rootstock for plum in Serbia.
The aim of this study was to examine some Myrobalan genotypes that represent the starting material in the
selection of Myrobalan for different purposes. The research includes 4 genotypes from the native population in
two locations. The investigations include phenological characteristics (the beginning of flowering, duration of
flowering and harvest date) as well as morphometric characteristics (fruit length, fruit width, fruit thickness,
fruit weight) and soluble solids content. Within the evaluated genotypes during two years investigations
beginning of flowering was between March 26th and April 2nd whereas fruits ripened between July 19th and July
24th. Fruit weight ranged from 5.90 g (genotype R-3) to 10.04 g (genotype D-2). The lowest value of soluble
solids content was found in genotype R-1 (14.08 oBrix), while the highest value recorded in genotype R-3
(22.54oBrix).
Key words: myrobalan, genotype, flowering, ripening, fruit weight, soluble solids content.
69
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.) PROIZVEDENE
IZ REZNICA
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
__________________________________________________________________________________________
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.)
PROIZVEDENE IZ REZNICA

Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
Izvod: Cilj ovog rada je bio da se pokaže koliki je uticaj supstrata na rast i razvoj rasada cvjetne vrste
Pelargonia peltatum L. Kao početni sadni materijal korištene su već ožiljene reznice pelargonije forme peltatumpuzajuća forma, koje su podjeljene u dvije grupe. Prvu grupu su činile biljke presađene u komercijalni supstrat
(treset – “Baltisches substrat“ Hawita Baltic), a drugu grupu su činile biljke presađene u mješavinu komercijalnog
supstrata i baštenske zemlje u odnosu 2:1. Tokom eksperimenta izvršena su mjerenja morfoloških pokazatelja rasta
i razvoja biljaka (visina biljke, broj listova, broj pupoljaka, broj cvjetova, broj cvjetnih grana), a na kraju
eksperimenta, izvršeno je mjerenje svježe i suve mase korjena i nadzemnog dijela biljaka. Ovim istraživanjem
potvrđeno je da bolje uslove za rast i razvoj rasada mladih biljaka pružaju komercijalni supstrati, koji posjeduju
sve potrebne makro i mikroelemente neophodne za nesmetan rast i razvoj biljaka.
Ključne riječi: pelargonija, supstrat, masa korjena, masa nadzemnog dijela.
Uvod
Pelargonija vodi porijeklo iz Južne Amerike i pojasa Sredozemnog mora, gdje raste na suhim i sunčanim
položajima. Rod Pelargonium broji oko 250 vrsta sa danas preko 6.000 noviteta (Đurovka i sar., 2006.).
Puzajuća pelargonija (Pelargonia peltatum L.) ima tanko, puzavo stablo i na listovima 5 jasno
izdiferenciranih režnjeva. Listovi su sjajni, svijetlo zeleni ponekad slični bršljenu. Mnogo se gaji zbog mnoštva
različito obojenih cvjetova i veoma dugog perioda cvjetanja (Mijanović, 1978.). Pelargonija se može proizvoditi
generativnim (sjetvom sjemena) i vegetativnim putem (reznicama). Proizvodnja iz reznica je veoma često i dugo
bila jedini način proizvodnje. Reznice sa matičnih biljaka se skidaju zalamanjem. Korištenje hormona za
ožiljavanje reznica kod ove cvjetne vrste nije neophodno, jer se ona vrlo dobro ožiljava i bez hormona.
Ožiljavanje traje 20 – 25 dana pri temperaturi supstrata od 220C i temperature vazduha od 200C. Proizvodnja
reznica se obavlja u periodu od juna do septembra i od januara do aprila (Đurovka i sar., 2006.).
Cilj ovog istraživanja bio je potvrditi značaj komercijalnih (gotovih) supstrata u proizvodnji rasada cvjetne
vrste Pelargonia peltatum L.
Materijal i metode rada
Eksperiment je postavljen u vremenskom periodu mart – maj mjesec 2012. godine, u plastenicima na
porodičnom imanju Šušak, u Prnjavoru, RS/BiH. Kao početni materijal korištene su već ožiljene reznice
puzajuće pelargonije (Pelargonia peltatum L.) koje su nabavljene u plastenicima „Lotus“ vlasnika proizvođača
cvijeća Predraga Ćetojevića, u Banja Luci. Biljke su presađene 12. marta 2012. godine u saksije promjera φ 9cm
(početak eksperimenta).
U eksperimentu je korišteno 60 biljaka puzajuće pelargonije (Pelargonia peltatum L.) koje su bile
podjeljene u dvije grupe (po 30 biljaka u svakoj grupi). Prva grupa biljaka je presađena u komercijalni supstrat
(treset -“Baltisches substrat“ Hawita Baltic ) i imale su oznaku „KS“. Drugu grupu činile su biljke presađene u
mješavinu treseta i baštenske zemlje u odnosu 2:1 i korištena je oznaka „KS + “.
Tokom eksperimenta vršeno je mjerenje temperature vazduha u plasteniku tri puta dnevno (u 800h, 1400 h i 1900 h ),
zaključno sa 05.majem 2012. godine (kraj eksperimenta). Takođe, u istom periodu izvršena mjerenja morfoloških
pokazatelja rasta i razvoja biljaka (visina biljke, broj grana, broj listova, broj pupoljaka, broj cvjetova, broj cvjetnih
grana). Kako bi se ispitao rast i razvoj korijena i nadzemnog dijela rasada, pod uticajem različitih supstrata,
biljke su dopremljene u laboratoriju Poljoprivrednog fakulteta u Banja Luci. Korijen je očišćen od supstrata i
ispran s destilovanom vodom, osušen s papirnatim ubrusima nakon čega je izvršeno mjerenje svježe mase
nadzemnog dijela i korijena svake biljke posebno. Izvagani nadzemni dijelovi i korjenovi upakovani su u
odvojene paprinate kesice, uredno označeni, i stavljeni u sušnicu na sušenje. Sušenje biljnog materijala trajalo je
do konstantne mase na temepraturi od 70°C, nakon čega je izvršeno vaganje suvog nadzemnog dijela i korijena.
Masa svježe i suve materije izmjerena je s tačnošću na dvije decimale i izražena u gramima (g). Dobijeni podaci
1
2
Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1d, 31 000 Osijek, Hrvatska ([email protected])
70
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.) PROIZVEDENE
IZ REZNICA
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
__________________________________________________________________________________________
statistički su obrađeni analizom varijanse te su razlike između korištenih supstrata određene F-testom koristeći
računarski program VVSTAT (Vukadinović, 1994).
Rezultati istraživanja i diskusija
S ciljem utvrđivanja uticaja supstrata na rast i razvoj rasada puzajuće pelargonije (Pelargonia peltatum L.)
kroz morfološke pokazatelje biljke i kroz svježu i suvu masu korjena i nadzemnog dijela, dobijeni su sledeći
rezultati.
Tokom trajanja ogleda, izvršena su mjerenja morfoloških pokazatelja rasta i razvoja biljaka. U tabeli 1. date su
srednje vrijednosti tih pokazatelja. Iz prikazanih podataka se može uočiti da su biljke koje su bile presađene u
komercijalni supstrat (treset) pokazale bolje rezultate što se tiče svih morfoloških pokazatelja (visina biljaka,
broj listova, broj pupoljaka, broj cvjetova, broj cvjetnih grana) u odnosu na drugu grupu biljaka koja je bila
presađena u supstrat koga su činili treset i baštenska zemlja.
Tabela 1. Morfološki pokazatelji rasta i razvoja rasada Pelargonia peltatum pod uticajem različitih supstrata
(VB - visina biljaka; BL - broj listova; BP - broj pupoljaka; BC - broj cvjetova, BCG - broj cvjetnih grana)
Table 1. Morphological indicators of growth and development pelargonia seedlings under the influence of
different substrates (VB - plant height; BL - number of leaves; BP - number of buds; BC - number of flowers; BCG number of flowering branches)
Varijanta tretiranja (A)
Treatment variant (A)
VB (cm)
BL
BP
BC
BCG
KS (A1)
12,91
9,91
1,47
0,24
1,43
KS+ (A2)
11,43
8,28
1,14
0,21
1,26
Prosjek
Average
12,17
9,09
1,31
0,22
1,34
LSD
VB (cm)
BL
BP
BC
BCG
0,05
0,6854
0,6030
0,3243
ns
0,1565
0,01
1,1367
1,000
ns
ns
ns
ns = nije signifikantno (not significant);
KS = komercijalni supstrat (commercial substrate);
KS+ = komercijalni supstrat + baštenska zemlja (commercial substrate + garden soil)
Visina biljaka bila je pod vrlo značajnim (p≤0,01) uticajem supstrata. Najveća utvrđena vrijednost
pripadala je varijanti A1 (komercijalni supstrat) u iznosu od 12,91 cm, a najmanja vrijednost u iznosu od 11,43
cm pripadala je varijanti A2 (komercijalni supstrat + baštenska zemlja), pri čemu je razlika između njih iznosila
13% u korist varijante A1.
Broj listova je takođe bio pod vrlo značajnim (p≤0,01) uticajem supstrata. Tako je najveća brojnost
listova u iznosu od 9,91 utvrđena kod varijante A1 koja je za 20% imala veću vrijednost od varijante A2 (8,28).
Broj pupoljaka bio je pod značajnim (p≤0,05) uticajem supstrata. Utvrđena brojnost formiranih
pupoljaka kod varijante A2 iznosila je 1,14 što je za 29% manje pupoljaka u poređenju sa varijantom A1 (1,47).
Broj cvjetnih grana bio je takođe pod značajnim (p≤0,05) uticajem supstrata, gdje je najveća utvrđena
vrijedost kod varijante A1 iznosila 1,43 i bila je za 13% veća u odnosu na najveću utvrđenu vrijednost kod
varijante A2.
Značajnost supstrata izostala je kod brojnosti formiranih i otvorenih cvjetova, iako su biljke uzgajane
na komercijalnom supstratu imale prosječno veću brojnost cvjetova u poređenju sa biljkama uzgajanim na
mješavini komercijalnog supstrata i baštenske zemlje (Tabela 1).
Tabela 2. Svježa i suva masa nadzemnog dijela i korijena rasada Pelargonia peltatum pod uticajem različitih
supstrata (MSVND-masa svježeg nadzemnog dijela; MSND-masa suvog nadzemnog dijela; MSVK-masa svježeg korjena;
MSK-masa suvog korjena)
71
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.) PROIZVEDENE
IZ REZNICA
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
__________________________________________________________________________________________
Table 2. Fresh and dry mass pelargonia seedlings above-ground part and root under the influence of different
substrates (MSVND - fresh above-ground mass; MSND - dry above-ground mass; MSVK - fresh root mass; MSK - dry
root mass)
Varijanta tretiranja (A)
Treatment variant (A)
MSVND (g)
MSND (g)
MSVK (g)
MSK (g)
35,48
4,73
2,81
0,42
29,59
4,35
2,04
0,33
Prosjek
Average
32,54
4,54
2,43
0,37
LSD
MSVND (g)
MSND (g)
MSVK (g)
MSK (g)
0,05
2,6076
0,2316
0,4726
0,0853
0,01
4,3248
ns
ns
ns
KS (A1)
KS+ (A2)
ns = nije signifikantno (not significant);
KS = komercijalni supstrat (commercial substrate);
KS+ = komercijalni supstrat + baštenska zemlja (commercial substrate + garden soil)
Nakon analize morfoloških pokazatelja rasta i razvoja rasada puzajuće pelargonije (Pelargonia
peltatum L.), izvršeno je mjerenje svježe i suve mase korjena i nadzemnog dijela.
Na osnovu podataka iz tabele 2. možemo zaključiti da je svježa masa nadzemnog dijela bila pod vrlo
značajnim (p≤0,01) uticajem supstrata. Najveća zabilježena vrijednost iznosila je 35,48 g i pripadala je grupi
biljaka uzgajanih na komercijalnom supstratu (A1). Najmanja zabilježena vrijednost iznosila je 29,59 g i
pripadala je varijanti A2 što je za 20% manje nego u odnosu na varijantu A1.
Masa suvog nadzemnog dijela bila je pod značajnim (p≤0,05) uticajem supstrata. Najveća zabilježena
vrijednost mase suvog nadzemnog dijela pripadala je varijanti A1 (komercijalni supstrat) i iznosila je 4,73 g što
je za 9% više u odnosu na varijantu A2 čija je vrijednost iznosila 4,35 g.
Masa svježeg korjena bila je pod značajnim (p≤0,05) uticajem supstrata tako da je najveća zabilježena
vrijednost bila kod biljaka uzgajanih na komercijalnom supstratu (A1) i iznosila je 2,81 g što je za 38% više u
odnosu na varijantu A2 (2,04 g).
Masa suhog korjena, takođe, bila je pod značajnim (p≤0,05) uticajem supstrata. Najveća zabilježena
vrijednost od 0,42 g pripadala je varijanti A1 (komercijalni supstrat). Najmanja zabilježena vrijednost mase
suvog korjena iznosila je 0,33 g i pripadala je varijanti A2 (komercijalni supstrat + baštenska zemlja), što je za
27% manje u odnosu na varijantu A1 (Tabela 2).
U svijetu je primjena i upotreba komercijalnih (gotovih) supstrata poznata još prije mnogo godina.
Borova kora i treset nastao razlaganjem Sphagnum mahovine, su dvije najčešće korištene komponente supstrata
koje se trenutno koriste za proizvodnju hortikulturnih biljaka u jugoistočnim zemljama SAD-a (Wright et al.,
2009; Evans and Stamps, 1996). Iako je mnogo puta do sada dokazana efikasnost i opravdanost primjene ovih
supstrata, u razvijenim zemljama se sve više koriste alternativni prirodni supstrati. Razlog tome su velike cijene
koštanja i dostupnost postojećih "gotovih" supstrata, kao i neplansko korištenje šuma i uništavanje životne
sredine (Wright et al., 2009). Zato su veoma važni alternativni supstrati u kontejnerskoj proizvodnji
hortikulturnog bilja. Bilo koja potencijalna zamjena za treset mora imati odgovarajuće fizičke i hemijske
karakteristike, mora biti dostupan u značajnoj količini, ujednačen i ekonomski kompatibilan sa potencijalnim
tržištima, a jedan od materijala koji zadovoljavaju ove uslove su kokosova vlakna (Evans and Stamps, 1996).
Upotreba poljoprivrednog otpada i drugih kompostiranih materija u zamjeni za treset i borovu koru, nije novina
u svijetu, međutim u našim uslovima ovo je velika nepoznanica. Takođe, upotreba organskog đubriva, ima
veliku primjenu u poboljšavanju sadržaja hraniva u zemljištu. U svom radu Delgado et al. (2008) poredi uzgoj
pelargonija na komercijalnom supstratu sa tresetom i na supstratu koji je obogaćen sa 10% pilećim izmetom,
gdje je došao do rezultata da je nakon tromjesečnog uzgoja biljaka na supstratu sa pilećim izmetom povećan
broj listova, broj cvjetova i dužina stabljike, a samim time povećana je i suva masa nadzemnog dijela
pelargonija.
72
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.) PROIZVEDENE
IZ REZNICA
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
__________________________________________________________________________________________
Zaključak
Cilj svakog proizvođača je da se na tržištu pojavi sa zdravim i kvalitetnim sadnim materijalom. Da bi
se to postiglo, potrebno je biljkama obezbjediti optimalne uslove za rast i razvoj (temperatura, vlažnost,
svjetolst, obezbjeđenost hranivima itd).
Primjena komercijalnog supstrata (koji sadrži sve potrebne makro i mikroelemente neophodne za rast i
razvoj biljaka) u ovom istraživanju dalo je pozitivne rezultate, što se ogleda kroz masu korjena i nadzemnog
dijela rasada puzajuće pelargonije (Pelargonia peltatum L. ). Masa svježeg i suvog nadzemnog dijela bila je
veća kod biljaka koje su presađene i uzgajane na komercijalnom supstrau (treset) i to za 20 % kod svježe mase i
9 % kod suve mase. Slična je situacija sa svježom masom korjena (38% veća u odnosu na varijantu A2) i suvom
masom korjena (27% veća u odnosu na varijantu A2). Svi praćeni morfoloških pokazatelja rasta i razvoja rasada
puzajuće pelargonije (Pelargonia peltatum L) takođe, imali su značajno veće vrijednosti kod biljaka uzgajanih
na komercijalnom supstratu (A1) u odnosu na biljke koje su presađene i uzgajane na mješavini komercijalnog
supstrata i baštenske zemlje (A2). Na osnovu dobijenih rezultata može se potvrditi opravdanost primjene
komercijalnih (gotovih) supstrata u proizvodnji rasada cvjetne vrste Pelargonia peltatum L., iako je njihova
cijena nabavke jako velika. U dosadašnjim svjetskim istraživanjima uočeno je da su korištene razne alternative
za treset i borovu koru, ali ne i baštenska zemlja koju smo u ovom radu pokušali primjeniti kao jednu od
alaternativa, tako da očekivano nije dala dobre rezultate.
Literatura
Delgado, M., Martin, J.V., Miralles de Imperial, R., Leon-Cofreces, C., Garcia, M.C. (2008): Geranium
growth with broiler litter substrate. Planth growth regulation society of America. Proceedings (13).
Đurovka, M., Lazić, B., Bajkin, A., Potkonjak, A., Marković, V., Ilin, Ž., Todorović, V. (2006):
Proizvodnja povrća i cvijeća u zaštićenom prostoru. Grafomark, Laktaši.
Evans, M. and Stamps, R (1996): Growth of bedding plants in Sphagnum peat an coir dust-based
substrates. Journal of Environmental Horticulture 14(4):187-190.
Mijanović, O. (1978). Cvećarstvo. Univerzitet u Beogradu – šumarski fakultet, Beograd
Vukadinović, V. (1994): VVSTAT- računarski program za statističku obradu podataka. Poljoprivredni
fakultet Osijek.
Wright, R., Jackson, B., Barnes, M., Browder, J. (2009): The landscape performance of annual bedding
plants grown in pine tree substrate. Horttechnology 19(1).
http://www.geraniumsonline.com
http://www.plant-biology.com/Pelargonium-Geranium.php
http://www.agroklub.com/hortikultura/najcesce-bolesti-pelargonija/2693/
http://www.cvecara-neven.com/Content/pa=showpage/pid=87.html
http://www.cvijet.info/balkonsko_cvijece/puzava_pelargonija___pelargonium_peltatum_/47.aspx
EFFECTS OF SUBSTRAT ON GROWTH AND DEVELOPMENT PELARGONIA
(Pelargonia peltatum L.) PRODUCED FROM CUTTINGS 
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
Abstract: The aim of this study was to demonstrate the effect of the substrate on the growth and development
of seedlings flower species Pelargonia peltatum L. As an initial planting materials used are already rooted cuttings
of geraniums forms peltatum sneak-form, which are divided into two groups. The first group consisted of plants
transplanted into a commercial substrate (peat - "Baltisches substrate" Hawita Baltic),and the second group
consisted of plants transplanted into a mixture of commercial and garden soil substrate in a 2:1 ratio. During the
experiments, performed the measurements of morphological parameters of growth and development of plants
(plant height, leaf number, number of buds, number of flowers, number of flowering branches), and at the end of
the experiment, carried out the measurement of fresh and dry weight of roots and above-ground parts of plants.
This research confirmed that better conditions for the growth and development of young nursery plants provide
1
2
Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1d, 31 000 Osijek, Hrvatska ([email protected])
73
UTICAJ SUPSTRATA NA RAST I RAZVOJ PELARGONIJE (Pelargonia peltatum L.) PROIZVEDENE
IZ REZNICA
Uroš Šušak1, Nada Parađiković2, Svjetlana Zeljković1, Monika Tkalec2
__________________________________________________________________________________________
commercial substrates, which possess all the necessary macro-and micronutrients necessary for the smooth growth
and development of plants.
Key words: pelargonia, supstrat, root weight, shoot weight parts.
74
PROIZVODNE OSOBINE DOMAĆIH POPULACIJA BIJELOG LUKA (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataša Kleut
__________________________________________________________________________________________
PROIZVODNE OSOBINE DOMAĆIH POPULACIJA BIJELOG LUKA (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataša Kleut
Izvod: Bijeli luk je vrsta čije se korišćenje i upotreba zasnivaju na njegovim nutritivnim vrijednostima i
ljekovitim svojstvima. Obzirom da promjenom uslova uspijevanja bijeli luk mijenja svoje morfološke i
proizvodne osobine cilj ovog istraživanja je bio utvrditi uticaj uslova uspijevanja na morfološke promjene u
biljci, a time na proizvodne osobine i sam prinos proljetnog bijelog luka na području Drinića. Utvrđen je
statistički visoko značajan uticaj promjene uslova uspijevanja na gotovo sve proizvodne osobine (masu
lukovice, broj čenova, masu čena, prinos). Međutim, promjena uslova uspijevanja nije značajno uticala na formu
oblika kako lukovice tako i čena.Poređenjem početnog i dobijenog materijal najmanje morfološke promjene su
uočene kod domaće populacije bijelog luka porijeklom iz Drinića, a najveće kod domaće populacije porijeklom
iz Vojvodine kod koje je došlo do smanjenja prinosa za 69% u odnosu na početni materijal.
Ključne riječi: bijeli luk, genotipovi, morfološke osobine, prinos
Uvod
Bijeli luk (Allium sativum) je tradicionalna vrsta na ovim područjima sa velikim brojem lokalnih populacija
koje se proizvode gotovo u svakoj bašti. To je biljna vrsta koja se u ishrani koristi zbog svojih ljekovitih i
antibakterijskih svojstava. Kao hrana, lukovica odnosno čenovi su značajni zbog sadržaja proteina, mineralnih
materija, vitamina C i dr. U ljudskoj ishrani se koristi u svježem stanju kao salata, začin ili prerađen. Pored
toga, bijeli luk je zbog svog fitoncidnog dejstva veoma značajan u organskoj poljoprivredi, jer se na bazi bijelog
luka koriste preparati za suzbijanje prouzrokovača biljnih bolesti i štetočina (Lazić, 2011).
Bijelu luk je vrsta koja se u našim uslovima razmnožava isključivo vegetativno, te je reakcija bijelog luka
prema uslovima spoljašnje sredine veoma je izražen, pa je neophodno voditi računa o introdukciji genotipova.
Promjena agroekoloških uslova utiče prije svega na proizvodne osobine (Aleksejeva, 1960.; Kamentsky et al.,
2004). Biološke karakteristike bijelog luka, prije svega otpornost na niske temperature i odnos prema dužini
dana, kao i veoma izražena reakcija na promjenu uslova uspijevanja, određuju vrijeme proizvodnje i
rasprostranjenost određenog genotipa (Todorović i sar., 2008). Pojedini genotipovi bijelog luka, prema
Kazakovoj (1978), mijenjaju svoje morfološke i biološke osobine u zavisnosti od agroklimatskih uslova gajenja.
Najveće promjene se dešavaju u samoj morfologiji biljke i to u broju listova (dužina, širina, boja), što rezultira
promjenom osobina lukovice (masa lukovice, oblik, boja, broj ovojnih listova, oblik i broj čenova).
Osobine lukovice su sortne karakteristike, ali na formiranje lukovice, dinamiku porasta i prinos mogu uticati
brojni faktori kao što su izbor sadnog materijala (krupnoća), heterogenost zemljišta, klimatski faktori i
primjenjena agrotehnika (Lazić i sar., 2001). Za prinos, kvalitet i čuvanje bijelog luka od značaja je masa i građa
lukovice kao i njen biohemijski satav koji je pokazatelj nutritivne i tehnološke vrijednosti bijelog luka, a ujedno
uslovljava i mogućnost čuvanja (Đurovka, 1997).
Raznovrsnost genotipova kako po prinosu tako i variranju prinosa proljećnog bijelog luka u proizvodnji
ukazuju na divergentnost genotipova proljećnog bijelog luka u ovom regionu, ali i na potrebu ispitivanja
stabilnosti proizvodnih osobina preko komponenata prinosa. Te je otuda i cilj istraživanja bio da se analiziraju
različiti genotipovi bijelog luka i uticaj uslova uspijevanja na morfološke promjene u biljci, a time na
proizvodne osobine i sam prinos proljetnog bijelog luka na području Drinića.
Materijal i metod rada
Materijal na kome su rađena istraživanja bile su dvije domaće populacije jarog (proljetnog) bijelog luka s
područja Drinića i Hrguda (Berkovići), koje su registrovane i prikupljene u okviru Programa očuvanja biljnih
genetičkih resursa, Instituta za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci. Pored toga, ispitivana je i domaća
populacija bijelog luka s područja Vojvodine (Subotica), kao i komercijalna sorta proljećnog bijelog luka Labud
koja je stvorena u Zavodu za povrtarstvo, Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad. Tako da su u ogledu bile
sljedeće varijante: A1- sorta Labud, A2- domaća populacija iz Drinića, A3- domaća populacija iz Vojvodine,
_____________________________
Ivana Kecman, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića1A ([email protected])
Nataša Kleut, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića1A ([email protected])
Vida Todorović, doc.dr (mentor), Poljoprivredni fakultet, Banja Luka Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A
([email protected])
75
PROIZVODNE OSOBINE DOMAĆIH POPULACIJA BIJELOG LUKA (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataša Kleut
__________________________________________________________________________________________
Materijal i metod rada
Materijal na kome su rađena istraživanja bile su dvije domaće populacije jarog (proljetnog) bijelog luka s
područja Drinića i Hrguda (Berkovići), koje su registrovane i prikupljene u okviru Programa očuvanja biljnih
genetičkih resursa, Instituta za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci. Pored toga, ispitivana je i domaća
populacija bijelog luka s područja Vojvodine (Subotica), kao i komercijalna sorta proljećnog bijelog luka Labud
koja je stvorena u Zavodu za povrtarstvo, Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad. Tako da su u ogledu bile
sljedeće varijante: A1- sorta Labud, A2- domaća populacija iz Drinića, A3- domaća populacija iz Vojvodine,
A4- domaća populacija sa Hrguda. Pored toga, praćene su promjene koje su se desile pri proizvodnji u
drugačijim agroekološkim uslovina za populacije koje ne vode porijeklo sa područja Drinića.
Ogled je postavljen na području Drinića (655 m nadmorske visine), uz primjenu uobičajene agrotehnike za
ovu vrstu. Sadnja je obavljena ručno 04.04.2012. godine, na razmak od 30 cm između redova i 10 cm između
biljaka u redu, pri čemu je dobijen sklop od 30 biljaka po m2. Vađenje (čupanje) biljaka bijelog luka urađeno je
31.07.2012.godine.
Analiza lukovica svih ispitivanih populacija urađena je na početnom materijalu (prije sadnje) i na
proizvedenom materijalu (nakon vađenja). Mjerenja su obavljena na 30 lukovica svakog genotipa koje su uzete
slučajnim odabirom. Morfološke analize rađene su prema Kazakovoj (1987) i njima su obuhvaćene sljedeće
osobine: masa lukovica (g), prečnik lukovica (cm) i visina lukovica (cm) iz čijeg odnosa je dobijen oblik
lukovice, broj čenova u lukovici, masa čena (g), prečnik čena (mm) i visina čena (mm) iz čijeg odnosa je
dobijen oblik čena.
Na osnovu broja biljaka po jedinici površine i masa lukovica dobijena je produktivnost ispitivanih
populacija koja je izražena prinosom (t ha-1).
Morfološke analize rađene su u laboratoriji u Institutu za genetičke resurse u Banjoj Luci. Za
morfometrijske parametre urađena je analiza varijanse, a statistička značajnost razlika izražena je preko LSD
testa.
Rezultati i diskusija
Cilj proizvodnje bijelog luka je ostvariti zadovoljavajući prinos lukovica određenog kvaliteta. Lukovica je
glavna komponenta prinosa, nastaje nakupljanjem rezervnih materija u uslovima dugog dana i ujedno organa za
razmnožavanje (Tomčić, 1999).
Jedna od glavnih komponenti prinosa je masa lukovice. Masa lukovice je osobina koja koja direktno utiče
na visinu prinosa i u visokoj je korelaciji sa prinosom (Hajsin, 1980; Gvozdanović-Varga i sar., 1994). To je
sortna osobina, ali je povezana sa klimatskim faktorima i tehnologijom gajenja.
Tabela 1. Prosječne vrijednosti osobina lukovica proljetnih genotipova bijelog luka
Average values characteristic of spring bulbs of garlic genotypes
Genotip
(Genotype)
A1
A2
A3
A4
LSD 0,05
0,01
MB (g)
19,88*
23,63
40,91**
20,44*
26,22
4,56
6,91
Osobine (Characteristic)
Početni materijal (Initial material)
Dobijeni materijal (Produced material)
CF
FB
CF
FB
NC
CM (g)
MB (g)
NC
CM (g)
(mm)
(cm)
(mm)
(cm)
0,87
9,36*
2,75
1,81
15,33
0,99
12,60
1,81
1,88
0,78
14,43
2,01*
1,74
17,76
0,85
15,20**
1,61
1,65
0,82
12,47
3,50**
1,71
17,92
1,00
6,76**
2,88**
0,82
0,95
13,98
2,14
2,11
16,14
0,84
9,96
1,50*
0,95
12,56
2,60
1,84
16,04
0,92
11,13
1,95
1,32
0,86
3,06
0,59
3,91
1,80
0,38
4,64
0,90
4,71
2,72
0,57
MB- masa lukovice (bulb mass), FB- oblik lukovice (form bulb), NC- broj čenova u lukovici (number clove),
CM- masa čena (clove mass), CF- oblik čena (clove form)
Iz tabele 1. se vidi da je masa lukovice dobijenog materijala u prosjeku manja za 62 % u odnosu na početni
materijal. Najveće smanje u masi lukovice bilo je kod domaćeg luka iz Vojvodine, a najmanje kod domaćeg
luka sa Hrguda. Istovremeno, najsitnija lukovica kako kod početnog materijala tako i kod dovijenog bila je kod
sorte Labud, a najkrupnija kod populacije bijelog lukaiy Vojvodine. Pored toga, kod početnog materijala
utvrđeno je statistički visoko značajno odstupanje mase lukovice od prosjeka, dok kod proizvedenog odstupanja
od prosjeka nije bilo.
76
PROIZVODNE OSOBINE DOMAĆIH POPULACIJA BIJELOG LUKA (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataša Kleut
__________________________________________________________________________________________
Masa lukovice je uslovljena brojem, veličinom i masom čenova (Todorović i sar., 2008). Srednja vrijednost
broja čenova kod početnog materijala bila je 12,56 čenova po lukovici, sa značajnim odstupanjem kod sorte
Labud (9,36). Kod proizvedenog materijala prosječan broj čenova svih ispitivanih populacija bio je 11,13, gdje
je utvrđeno statistički visoko značajno odstupanje od prosjeka kod domaćih populacija iz Drinića i Vojvodine
(tab.1.). Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa rezultatima ranijih istraživanja gdje broj čenova u lukovici zavisi
od uslova uspijevanja (Todorović i sar., 2008.; Gvozdanović Varga et al., 2005)
Prosječna masa čena kod početnog materijala bila je 2,60 g i utvrđena su statistički značajna i visoko
značajna odstupanja u zavisnosti od genotipa (tab.1.). Ista tendencija utvrđena je i kod mase čena proizvedenog
bijelog luka pri čemu je prosječna masa čena svih genotipova bila 1,95 g. Uočavamo da je kod svih ispitivanih
genotipova masa čena manja u odnosu na početni materijal (tab. 1). Čenovi početnog materijala svih ispitivanih
genotipaova prema Kazakovoj (1987) svrstavaju se u grupu sa krupnim čenovima (>2 g), dok su prema masi
čenova dobijenog materijala u grupi srednje krupnih čenova (1 - 2 g), osim domaće populacije iz Vojvodine
koja formira krupne čenove (tab.1.).
Za pravilan rast proljetnog bijelog luka neophodni su povoljni klimatski uslovi. Za intezivan rast čenova to
je temperatura od 20°C (Aleksejeva, 1960) i ravnomjeran raspored padavina. Upravo u vrijeme formiranja
čenova bila su velika kolebanja u temperaturi (od -2,2°C do 38°C) što je i dovelo do manjeg broja formiranih
čenova i uticalo na manju masu čenova, a time i lukovice. Pored toga, manji broj sitnijih čenova dobijen je i
zbog kasnijeg roka sadnje, jer je utvrđeno da pri kasnoj proljećnoj sadnji korijen ubrzano završava svoj rast kao
plitak i nedovoljno razvijen, što uslovljava formiranje malog broja sitnih listova a krajnji rezultat je sitna
lukovica (Kamenetsky and Rabinowitch; ed. Rabinowitch and Currah, 2002).
Oblik ili forma lukovice određuje ujednačenost čenova, kvalitet lukovica, a time i tržišnu cijenu. Indeks
forme oblika lukovice dobijeni su iz odnosa prečnika i visine lukovice. Kod početnog materijala indeks oblika
lukovice se kretao u intervalu 0,78 - 0,95 što sve ispitivane genotipove prema obliku lukovice svrstava u
kategoriju spljošteno okruglog oblika (Kazakova, 1987). Kod dobijenog materijala, lukovice takođe imaju
spljošten oblik, osim kod domaćeg bijelog luka iz Vojvodine kod koga je lukovica prema Kazakovoj (1987)
okruglog oblika.
Na osnovu prečnika i visine čenova dobijen je indeks koji oređuje oblik čena. Prema Kazakovoj (1987)
čenovi svih ispitivanih genotipova početnog materijala su uski, izduženog oblika.Kod dobijenog materijala
promjena se uočava kod domaće populacije sa Hrguda i iz Vojvodine kod kojih su dobijeni široko zaobljeni
čenovi.
Tabela 2. Prinos proljetnih genotipova bijelog luka
The yield (t ha-1) of spring garlic genotypes
Varijanta (A)
Varijant (A)
A1
Vrijeme mjerenja (B)
(Time measurements- B)
Prinos početnog materijala
Prinos dobijenog materijala
(Yield of starting material)
(Yield obtained material)
5,96
4,59
Prosjek B
(Avarge B)
5,28
A2
7,08
5,32
6,20
A3
12,27
5,37
8,82
A4
Prosjek A
(Avarge A)
6,13
3,94
5,03
7,86
4,81
6,33
A
0,01
0,02
B
0,01
0,03
AB
0,03
0,04
LSD
0,05
0,01
Prosječni prinos u svim varijantama ispitivanja bio je 6,33 t ha-1. Pri tome je uočena visoko značajna razlika
kako unutar tretmana tako i izmrđu njih (tab. 2). Najveća razlika između početnog materijala i dobijenog je kod
domaće populacije bijelog luka iz Vojvodine. Kod ove populacije prinos se smanjio za 69 %. Prinos se kod
domaće populacije iz Drinića smanjio za 17 %. Sorta Labud je ostvarila prinos od 4,59 t ha-1, što je manje u
odnosu na prinos koji su dobili Todorović i sar. (2008) za ovu sortu (6,64 t ha-1 ). Međutim, na osnovu
ostvarenog prinosa može se reći da su svi ispitivani genotipovi bez obzira na značajno smanjenje prinosa
ostvarili zadovoljavajući prinos, što je u saglasnosti sa navodima Lazić i sar. (2001) koja ističe da se u zavisnosti
od sorte, odnosno krupnoće sadnog materijala (čena), prinos bijelog luka kreće od 3 – 12 t ha-1 .
77
PROIZVODNE OSOBINE DOMAĆIH POPULACIJA BIJELOG LUKA (Allium sativum L.)
Ivana Kecman, Nataša Kleut
__________________________________________________________________________________________
Zaključak
Rezultati ispitivanja proizvodnih osobina domaćih populacija proljetnog bijelog na području Drinića
pokazuju da promjene uslova uspijevanja značajno utiču na formiranje lukovice, a time i na prinos. Takođe je
utvrđeno da postoje razlike u reakciji genotipova u zavisnosti od njihovog porijekla i same tehnologije
proizvodnje. Samo kašnjenje sadnje uslovilo je formiranje manjeg broja sitnijih čenova što je direktno uticalo i
na manju masu lukovice, a time i na manji prinos kod svih ispitivanih populacija. Najveće smanjenje prinosa
bilo je kod domaće populacije bijelog luka iz Vojvodine (69%) što je još jednom potvrdilo činjenicu da bijeli
luk koji se u našim agroekološkim uslovima proizvodi isključivo vegetativno (čenovima) negativno reaguje na
promjenu uslova uspijevanja. Najmanje razlike su se uočile kod bijelog luka sa područja Drinića, te je preporuka
da se na datom području proizvode oni genotipovi koji su karakteristični za to područje.
Literatura
Aleksejeva M.V. (1960). Kulturnie luki, Moskva, 109
Gvozdenivić -Varga J. (2004). Proizvodnja belog luka, Pvrtarski glasnik. Br. 1: 5 – 10
Gvozdanović-Varga j., Vasić M., Červenski J. (2005). Quality diferences among garlic ecotypes. Contemporary
Agiculture, 54, 3-4, 171-176.
Hajsin M.F. (1980). Vlijaie raznokačesvenosti posadočnogo materijala na morfobiologičeskie i hajzanstvenoceniepriznaki česnoka. Semenovodstvo ovošnih kultur, Kišinev, 86 - 95
Kamenetsky R. and Rabinowitch H.D. (2002). Floregenesis. In: Allium Crop Science: Recent Advences: Eds:
Rabinowitch H.D. and Currah L., CAB International, Ch II, 31-58.
Kamenetsky R., I. L. Shafir, N. Zemah, A. Barzilay, and H.D Rabinowitch (2004). Environmental Control of
Garlic Growth and Florogenesis. www.ashs.org
Kazakova A.A. (1978). Luk. Kulturna flora SSSR, Leningrad, 262
Lazić B., Đurovka, M., Marković, V.(1983). Uticaj vremena setve na prinos i kvalitet crnog luka. Čovek i biljka,
Novi Sad, 91 – 96.
Lazić B., Đurovka M., Marković V., Ilin Ž. (2001). Povrtarstvo, Novi Sad, 92
Lazić B. (2011). Organsko povrtarstvo. ZADUŽBINA ANDREJEVIĆ, Beograd, 472
Todorović V., Gvozdenović V.J., Balaban, Ć.N. (2008). Prinos i kvalitet proljećnog bijelog luka sorte Labud u
zavisnosti od roka sadnje. Agroznanje, vol. 9, br. 3., 139 – 145
Tomčić M. (1999). Promena morfoloških i biohemijskih osobina belog luka (Allium sativum L.) tokom čuvanja.
Magistarska teza. Poljoprivredni fakultet Novi Sad, 68
PRODUCTION CHARACTERISTICS OF LOCAL POPULATIONS OF GARLIC (Allium
sativum L.)
Kecman Ivana, Natasha Kleut
Abstract: Garlic is a species whose use and application based on its nutritional and medicinal properties.
Given the changing conditions on growth of garlic changes its morphological and production traits objective of
this study was to determine the influence of the growth conditions on the morphological changes in the plant,
and thus the production characteristics and yield of spring garlic in Drinić. A statistically highly significant
effect on the growth conditions change nearly all product characteristics (mass of bulbs, number of cloves,
ground cloves, yield). However, changing the growth conditions had no significant effect on the shape to form
bulbs and cloves. Comparing the initial and minimum material obtained morphological changes were observed
in the local population garlic originating in Drinić, and most of the local population originating from Vojvodina
in which there has been a reduction in yield by 69% compared to the starting material.
Key words: garlic, genotypes, morphological traits, yield
78
UTJECAJ DUBINE SADNJE CVJETNIH VRSTA Gladiolus L. I Lilium L. NA POČETAK CVATNJE
Nada Parađiković1, Monika Tkalec1, Jasenka Ćosić1, Tomislav Vinković1, Jasna Kraljičak1, Katarina
Bogdanović
__________________________________________________________________________________________
UTJECAJ DUBINE SADNJE CVJETNIH VRSTA Gladiolus L. I Lilium L. NA POČETAK
CVATNJE
Nada Parađiković1, Monika Tkalec1, Jasenka Ćosić1, Tomislav Vinković1, Jasna Kraljičak1, Katarina
Bogdanović
Izvod: Istraživanje je započelo 2011. godine sadnjom lukovica ljiljana i gladiola u kontejnere na
različite dobine. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj dubine sadnje na vrijeme nicanja i razvoj ljiljana i
gladiola. Krupnije i sitnije lukovice gladiola sađene su na dvije različite dubine (5 i 8 cm), a ljiljana na 4 dubine
(2.6, 5, 7 i 9 cm). Tijekom istraživanja redovito su se bilježile promjene na biljkama. Rezultatima pokusa
utvrđeno je da na razvoj gladiola veliki značaj imaju i veličina gomolja kao i dubina sadnje. Krupniji gomolji
gladiola koje su sađena na dubini od 8 cm imale su najduži vremenski ciklus razvoja po broju dana, dok su
krupniji gomolji sađeni na 5 cm dubine i sitniji gomolji gladiola sađeni na 8 cm dubine imale sličan period
razvoja po broju dana. Različita dubina sadnje kod ljiljana prikazala nam je zanimljive rezultate. Lukovice
ljiljana sađene na dubinu 7 cm pokazale su najduži vremenski ciklus razvoja po broju dana, dok lukovice ljiljana
sađene na dubinu 5 cm su imale najkraći ciklus razvoja. Možemo zaključiti da veća veličina gomolja gladiole te
dubina sadnje pokazuju pozitivnu korelaciju, odnosno potreban je manji broj dana za cjelokupan rast i razvoj
biljaka. Dok lukovice ljiljana koje se nalaze bliže površini tla trebaju manji broj dana za cjelokupan razvoj.
Ključne riječi: cvjetne lukovice, dubina sadnje, rast i razvoj
Uvod
Lukovice su biljke koje imaju podzemnu stabljiku i spadaju u geofite zajedno sa ostalim biljkama i
njihovim tipovima podzemnih stabljika koje čine gomolji i podanci. Lukovica je podzemna stabljika kod koje je
cvjetni zametak okružen ljuskastim listovima. Ova grupa cvijeća odlukuje se vegatativnim razmnožavanjem lukovicom te genrativnim razmnožavanjem – sjemenom (Parađiković, 2008.). Lukovice ulaze u fazu mirovanja
kada dolazi do prekida vegetacije te se prije sušenja hranjive tvari iz nadzemnih dijelova skupljaju u podzemnoj
stabljici (Vršek, 2004.). Gladiole su gomoljaste trajnice iz porodice irisa (Iridaceae). Ove atraktivne
višegodišnje biljke izvrsno rastu u umjerenim klimama te cvjetaju od lipnja do rujna zavisno od varijeteta. Ljiljan (lat. Lilium sp.) je ukrasna i ljekovita biljka porijeklom iz Egipta, prilagođena šumskim, planinskim ili
ponekad travnjačkim staništima. Kvaliteta gladiola i ljiljana ovisiti će o kvaliteti gomolja odnosno lukovica.
Prilikom odabira istih treba voditi obzira na veličinu i debljinu gomolja i lukovice s obzirom da veći gomolji i
lukovice daju kvalitetniji cvat. Stoga je i cilj istraživanja bio utvrditi utjecaj dubine sadnje i veličine lukovice na
vrijeme nicanja, razvoja i cvatnju ljiljana i gladiola.
Materijal i metode rada
Pokus je postavljen 3.3.2011. godine u vrtu obiteljske kuće. Gomolji gladiola kao i lukovice ljiljana
korištene u istraživanju su komercijalni sadni materiajl proizvođača Green Garden. Sadni materijal obje cvjetne
vrste sađen je u plastične kontejnere dužine 60 cm. Suprtrat korišten za sadnju bio je visoko kvalitetan Terra
Brill supstrat, koji se koristi za raznovrsnu sadnju svih sadnica u gredicama, za sadnju sobnog i balkonskog
bilja, ljetnog cvijeća, te se za sadnju balkonskog cvijeća i presađivanje u balkonske i velike voluminozne
posude, kao i za pripremu gredica u vrtu. Gomolji gladiola sadili su se na 2 različite dubine (5 i 8 cm) te se
promatrao razvoj gladiola i vrijeme cvatnje u odnosu na različlitim dubinu sadnje te veličinu sadnog materijala
odnosno gomolja.
GKI-gladiola krupnija 8 cm, GKII- gladiola krupnija 5 cm, GSI-gladiola sitnija 8 cm, GSII-gladiola sitnija 5
cm
Lukovice ljiljana sađene su na 4 različite dubine (2.6, 5, 7 i 9 cm) na principu cik cak linije. Na početku
uzgoja, ljiljani i gladiole nalazile su se u zatvorenom prostoru, a nakon dva tjedana kontejneri su premješteni na
otvoreno. Temperatura je bila bitan čimbenik u razvoju gladiola i ljiljana.
Rezultati istraživanja i diskusija
Ovim istraživanjem ispitivali su se slijedeći parametri: utjecaj dubine sadnje na rast i razvoj gladiola, utjecaj
veličine gomolja na rast i razvoj gladiola te utjecaj različite dubine sadnje na rast i razvoj ljiljana.
79
UTJECAJ DUBINE SADNJE CVJETNIH VRSTA Gladiolus L. I Lilium L. NA POČETAK CVATNJE
Nada Parađiković1, Monika Tkalec1, Jasenka Ćosić1, Tomislav Vinković1, Jasna Kraljičak1, Katarina
Bogdanović
__________________________________________________________________________________________
Vrijeme nicanja gladiola
Na vrijeme nicanja gladiola veliki utjecaj je imala temperatura s obzirom da su u 3. mjesecu temperature
bile znatno niže od optimalnih za nicanje gladiola. U grafu 1 prikazan je ukupan broj dana potreban za nicanje
pojedine varijante sadnje. Krupnijim gomoljima gladiola posađenim na 5 cm dubine trebalo je u prosjeku
najveći broj dana za nicanje, 20, dok onima sađenim na 8 cm dubine trebalo je svega 11. Kod sitnijeg sadnog
materijala se dubina od 5 cm pokazala u odnosu na dubinu od 8 cm iako im je i dalje trebao veći broj dana za
nicanje u odnosu na krupniji sadni materijal i veću dubinu sadnje.
Graf 1. Ukupan broja dana potreban za nicanje svih gladiola
Graph 1. The total number of days required for germination of gladiolus
Vrijeme nicanja ljiljana
Graf 2 prikazan je ukupan broj dana potreban za nicanje pojedine varijante sadnje lukovica ljiljana.
Lukovicama ljiljana posađenim na 9 cm dubine trebalo je najviše dana za nicanje što je u prosjeku iznosilo 32
dana, dok su lukovice ljiljana posađene na 5 cm dubine iznikle u najkraćem roku odnosno za 20 dana. Ostale
varijante sadnje su u prosjeku bile približno jednake krajnjim dvjema pa su tako one sađene na 2,6 cm imale
približno jednak broj dana onima posađenim na 9 cm, a one sađene na 7 cm onima posađenim na 5 cm.
Period razvoja gladiola
Graf 3 prikazuje ukupan period rasta i razvoja gladiola. Iz krupnijih gomolja gladiole sađenih na dubini od 8
cm razvile su se biljke koje su imale najduži vremenski period rasta i razvoja te najduže cvjetale i završile svoju
cvatnju 83. dana nakon sadnje. Istraživanje Sharmila i sur. (2012.) pokazalo je da najkrupniji gomolji (3.5 - 4
cm) i dubina sadnje od 8 cm predstavljaju najbolju mogućnost za najveći prirast i količinu cvijeta. Biljke
razvijene iz krupnijih gomolja gladiola sađenih na 5 cm kao i one gladiole razvijene iz sitnijih gomolja sađenih
na 8 cm su za svoj rast i razvoj te za završetak cvjetanja ukupno trebale približno jednak broj dana što je u
prosjeku iznosilo 55 dana. Sitniji gomolji gladiole sađeni na 5 cm razvili su biljke koje su svoj period rasta i
razvoja te svatnje završili nakon 76 dana.
Graf 2. Ukupan broja dana potreban za nicanje svih ljiljana
Graph 2. The total number of days required for germination of lily
Period razvoja ljiljana
Graf 4 prikazuje ukupan period rasta i razvoja ljiljana. Iz lukovica ljiljana sađenih na dubini od 7 cm razvile
su se biljke koje su imale najduži vremenski period rasta i razvoja te najduže cvjetale i završile svoju cvatnju 55.
dana nakon sadnje. Najkraći period rasta razvoja te cvjetanja imale su biljke ljiljana razvijene iz lukovica
80
UTJECAJ DUBINE SADNJE CVJETNIH VRSTA Gladiolus L. I Lilium L. NA POČETAK CVATNJE
Nada Parađiković1, Monika Tkalec1, Jasenka Ćosić1, Tomislav Vinković1, Jasna Kraljičak1, Katarina
Bogdanović
__________________________________________________________________________________________
sađenih na dubinu od 5 cm što je u prosjeku iznosilo ukupno 23 dana. Slične rezultate su dobili i Addai i sur.
(2011.) u čijem istraživanju se sadnja lukovica ljiljana na 5 cm dubine pokazala se kao najoptimalnija. Lukovice
sađena na 2.6 kao i one na 9 cm su sa svojim rastom i razvojem te cvatnjom završile u približno jednakom
periodu što je bilo 30. odnosno 35. dan nakon sadnje.
Graf 3. Ukupan broja period rasta i razvoja gladiola
Graph 3. Overall period of growth and development of gladiolus
Graf 4. Ukupan broja period rasta i razvoja ljiljana
Graph 3. Overall period of growth and development of lily
Zaključak
Rezultatima istraživanja utvrđeno je da veličina gomolja ima veliki utjecaj na rast i razvoj gladiola kao i
dubina sadnje istih. Krupniji gomolji gladiola sađeni na dubini od 8 cm dali su biljke sa najdužim vremenskim
ciklusom razvoja, dok su gomolji iste veličine sađeni na 5 cm dubine te sitniji gomolji sađeni na 8 cm dubine
imali relativno jednak period razvoja. Dubina sadnje kod ljiljana je također pokazala znatan učinak na rast i
razvoj ljiljana. Lukovice ljiljana sađene na dubinu od 7 cm dale su biljke sa najdužim vremenskim ciklusom
razvoja, dok su lukovice ljiljana sađene na 5 cm dubine završile svoj rast i razvoj u najkraćem vremenskom
periodu.
Možemo zaključiti da veličina gladiole te dubina sadnje pokazuju pozitivnu korelaciju, odnosno bolji je
razvoj cvijeta te ukupan razvoj cijele biljke što je dubina sadnje manja, ali veliki utjecaj ima i veličina gomolja,
što primjećujemo kod krupnijeg gomolja sađen na 8 cm. Dok rezultete dobivene kod ljiljana možemo
protumačiti da ljiljani sađeni blize površini tla, trebaju manje dana za cjelokupan razvoj.
Literatura
Addai, I. K; Scott, P; Takyi, H. (2011): Influence of planting depth on growth, flower production and bulb
yield of the common hyacinth and the Lily. International Research Journal of Applied and Basic Sciences. 2(7),
272-287, 2011 Parađiković, N. (2009.):
http://www.pfos.hr/~dsego/ispitna_literatura/web%20osnove%20cvjecarstva.pdf
Sharmila Piya; Ajaya Shree Ratna Bajracharya; Jawahar Lal Mandal and Banhu Prasad Choudhary (2012.),
Dormancy breaking of gladiolus cv. Jester for the mid hills of Nepal, Journal of Horticulture and Forestry, 4(3),
54-60, 2012.
81
UTJECAJ DUBINE SADNJE CVJETNIH VRSTA Gladiolus L. I Lilium L. NA POČETAK CVATNJE
Nada Parađiković1, Monika Tkalec1, Jasenka Ćosić1, Tomislav Vinković1, Jasna Kraljičak1, Katarina
Bogdanović
__________________________________________________________________________________________
Vršek, Ines; Židovec, Vesna. (2004.): Proizvodnja rezanog cvijeća u Hrvatskoj XXXIX. znanstveni skup
hrvatskih agronoma / Žimbrek, Tito (ur.) Zagreb:Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. 829-832
INFLUENCE OF PLANTING DEPTH ON FLOWERING OF Gladiolus L. AND Lilium L.
Abstract: Investigation was conducted 2011. Two different size of lilies and gladiolus bulbs were planted in
containers on various depth. The aim of this study was to determine the effect of planting depth on the time of
emergence and development of lilies and gladiolus. Larger and smaller gladiolus bulbs were planted at two
different depths (5 and 8 cm), and the lily at 4 depths (2.6, 5, 7 and 9 cm). During the study development of
plants was regularly recorded. Results of the experiment showed that both size of tuber and planting depth have
a great significance on the development of gladiolus. Larger gladiolus bulbs that were planted at a depth of 8 cm
had the longest development cycle time, while the larger tubers planted at 5 cm and smaller gladiolus bulbs
planted at 8 cm depth had a similar period of development. Different planting depth with lily showed us some
interesting results. Lily bulbs planted at the depth of 7 cm showed the longest development cycle time by
number of days, while the lily bulbs planted at the depth of 5 cm had the shortest development cycle. We can
conclude that the larger the size of tubers and gladiolus planting depth show a positive correlation, ie required
fewer days for the entire growth and development of plants. While lily bulbs that are closer to the soil surface
have shorter entire development.
Key words: flower bulbs, planting depth, growth
82
GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI KALEMLJENE I NEKALEMLJENE LUBENICE
Siniša Srdić, Mile Dardić
__________________________________________________________________________________________________________________________________________

GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI KALEMLJENE I NEKALEMLJENE LUBENICE
Siniša Srdić, Mile Dardić
Izvod: U radu su obrađeni rezultati ispitivanja uticaja podloge Emphasis F1 i tehnike kalemljenja na rascjep na
prinos i pojedinačnu masu ploda lubenice. Istraživanja su provedena na hibridu lubenice Fantazia F1 i to u
komparativnom ogledu između kalemljenog hibrida na podlogu i nekalemljenog hibrida. Obradom prikupljenih
podataka sa ogleda ustanovljeno je da kalemljenje hibrida Fantazia F1 na podlogu Emphasis F1 nema statistički
značajan uticaj na visinu prinosa kao ni na pojedinačnu masu ploda. Naime, rezultati istraživanja su pokazali da je
ostvaren prosječan prinos ploda kalemljenog hibrida od 70.66 t ha-1, dok je prinos nekalemljenog iznosio 80.16 t
ha-1 i statistički je značajano viši.
Ključne riječi: kalemljenje, podloga, hibrid, prinos.
Uvod
Lubenica (Citrulus vulgaris) se prije svega gaji zbog zrelih plodova koji su veoma ukusni, prijatne arome i
osvjezavajućeg ukusa. Jestivi dio ploda se odlikuje značajnom hranjivom i visokom biološkom vrijednošću te
visokom koncentracijom vitamina β karoten, C i vitamina b1. Iz navedenih i niza drugih razloga proizvodnja
lubenice je u stalnom porastu. Na našim prostorima prvenstveno je zastupljena tehnologija proizvodnje preko
rasada koji se ne kalemi, ali se sve više javlja i upotreba kalemljenog rasada kao pouzdanijeg načina borbe
protiv patogena. Jedan od osnovnih izazova koji se nameće uzgajivačima lubenice je izbor najboljeg hibrida i
njegove kompatibilnosti sa podlogom. Stoga, kada je riječ o kalemljenom rasadu stvar postaje nešto složenija jer
je neophodno odabrati ne samo najpovoljniji hibrid nego i podlogu, odnosno neophodno je odabrati najbolju
kombinaciju koja će dati željene rezultate. Iako je gajenje lubenice na podlozi (tikva, ili hibrid između tikve i
lubenice,...) sa proizvodnjom rasada, a ne direktnom sjetvom, u većini istraživanja pozitivno odražava na prinos,
ili ranije dospjeće, krupnoću plodova pa čak i na ostale proizvodne osobine, (Rotin,2006. Rašković i sar. 2009.)
to ne mora da bude i pravilo za sve kombinacije podloge i plemke. Baš iz ovog razloga naš zadatak je da
testiramo određenu kombinaciju, hibrid Fantazia F1 i podlogu Emphasis F1, odnosno da istražimo da li uopšte
postoji opravdanost kalemljenja s obzirom na prinos i pojedinačnu masu ploda.
Materijal i metode rada
Proizvodnju kalemljenog i nekalemljenog rasada lubenice izveli su studenti fakulteta u sklopu praktične
obuke, a ogled je postavljen u plasteniku Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci po slučajnom blok sistemu u
četiri ponavljanja. Biljke su sađene u jedan red sa razmakom između biljaka 100 cm.
Sjetva podloge (Emphasis F1) je obavljena sedam dana ranije, a zatim, istovremeno sjetva hibrida za direktnu
sadnju i za kalemljenje. Sjetva je izvršena u plastične kontejnere, a kalemljenje je obavljeno 26.04.2012, kada je
podloga (Emphasis F1) i plemka (Fantazia F1) počela da razvija prvi pravi list, tehnikom kalemljenja na rascjep.
Slika 1. Kalemljenje
Image 1. Grafting
1. Siniša Srdić, Savez studenata Poljoprivrednog fakulteta, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
2. Mile Dardić, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A ([email protected])
83
GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI KALEMLJENE I NEKALEMLJENE LUBENICE
Siniša Srdić, Mile Dardić
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
Sadnja i nekalemljenog i kalemljenog rasada je obavljena 18.05.2012 u dobro pripremljeno zemljište na malč
crnu foliju ispod koje je postavljen sistem za navodnjavanje kapanjem. Đubrenje je izvršeno samo mineralnim
đubrivima i to sa kompleksnim NPK i pojedinačnim ureom u količini koju lokalni uzgajivači koriste u proizvodnji
lubenice. Tokom vegetacije provedena su morfometrijska mjeranja i opažanja (početak cvatnje, formiranje
ploda,...) i mjere njege zaštitom usjeva od patogena (prskanje fungicidom Previcurom i insekticidim Actarom). U
zaštiti od korova primjenjena je metoda okopavanja slobodne površine. Zaštita usjeva od visoke temperature, koje
su u periodu vegetacije bile iznad prosjeka, provedena je metodom zasjenjivanja folijom za sjenčenje kao i
redovnim provjetravanjem plastenika.
Berba zrelih plodova obavljena je u poslednjoj dekadi jula, a pojedenačno mjerenje i vaganje plodova i
organoleptička ocjena kvaliteta provedeno u laboratoriji Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci. Dobijeni
rezultati istraživanja su sređeni, a statistički obrađena samo pojedinačna masa ploda i ukupni prinos.
Rezultati istraživanja i diskusija
U našem proizvodnom području krupan plod je osnovni cilj proizvodnje svakog uzgajivača lubenice. Tom
cilju uzgajivači podređuju tehnologiju proizvodnje do tih granica da provode sve mjere kojima se povećava
pojedinačna masa ploda. Recimo, izboru hibrida ili đubrenju, zalijevanju ili kalemljenju uvijek prilaze sa ciljem
da ostvare veću pojedinačnu masu ploda. Ipak, brojni uzgajivači lubenice očekuju da kalemljenjem lubenice na
tikvu ili drugu hibridnu podlogu kalemi bolje podnose nepovoljne uslove rasta (Dardić, 2009.), odnosno
vegatacioni stres (suša, smjena hladnog i toplog perioda,...) koji kao po pravilu prate proizvodnju ovog povrtnog
usjeva. U našim promjenjivim proizvodnim uslovima, neočekivanoj pojavi parazitske ili neparazitske bolesti ili
intenzivnijem napadu štetnika kalemljenje se nameće kao proizvodni recept za uspjeh pa napredniji uzgajivači
kupuju kalemljeni rasad lubenice. Vrlo je malo ugajivača koji su usvojili tehniku kalemljenja i sami proizvode
rasad odabranog hibrida lubenice za svoje potrebe. Stručna složenost izbora podloge i hibrida kao i tehnika
kalemljenja upućuju proizvođača na nabavku rasada lubenice kod proizvođača rasada često nedovoljno
poznatih proizvodnih karakteristika. U tako neizvjesnim uslovima uzgajivaču preostaje da samo mjerama njege
(đubrenje, zalivanje,...) ostvari proizvodni cilj, krupan plod.
Bez obzira što se u ispitivnju predstavljaju jednogodišni rezultati prosječna masa ploda lubenice se kretala
od 7,66 (hibrid Fantasia F1 kalemljena na podlogu) do 8,16 kg. (hibrid Fantasia F1) odnosno ostvarena je
prosječna masa ploda od 7,91 kg. (Tab 2.).
Tab.1. Uticaj kalemljenja na pojedinačnu masu ploda lubenice
Tab.1. Influence of grafting on individual fruit weight
Red.
Br.
Ord.
1.
Fantazia F1
8.16
Masa ploda (kg)
Fruit weight (kg)
Fantazia F1 x Emphasis F1
7.66
Prosjek
Average
7.91
LSD 5% 0.25
1% 0.38
Masa ploda je sortna, odosno hibridna karakteristka i pod jakim je uticajem genetičkog faktora, ali do pune
ekspresije razvoja mase dolazi samo u povoljnim proizvodnim uslovima i uz primjenu intenzivne tehnologije
(Dardić, 2009.). Provedena ispitivanja pokazuju da je signifikantno veću masu ploda razvio nekalemljeni hibrid
nego hibrid kalemljen na podlogu Emphasis F1. Razlika jeste statistički značajna i može se objasniti
nepovoljnijim uslovima kalusiranja odnosno dužim periodom kompatibilnosti između podloge Emphasis F1 i
plemke hibrida Fantasija F1 što je u ovim istraživanjima morfometrijskim mjerenjima zabilježeno.
84
GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI KALEMLJENE I NEKALEMLJENE LUBENICE
Siniša Srdić, Mile Dardić
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 2. Nekalemljeni hibrid
Image 2. Non-grafted hybrid
Lokalni uzgajivači lubenice postavljaju visok prinos tržišno prihvatljive mase ploda kao osnovni cilj
proizvodnje. U želji da ostvare proizvodni cilj stalno tragaju za tehnološkim i genetičkim novinama
pokušavajući da pronađu proizvodni recept za uspjeh. Kad u pojedinim prilikama i uspiju ljubomorno skrivaju
prizvodno riješenje sa uvjerenjem da su pronašli način kako da ostvare uspjeh. Tako je kod jedinih uzgajivača
to riješenje kalemljenje, drugih, skriveni recept đubrenja, a opet kod trećih kombinacija njemu samo poznatih
proizvodnih mjera. Međutim, prinos je složeno svojstvo datog genotipa nastao interakcijom brojnih faktora, a
odrediti doprinos svakog pojedinog faktora je promjenljiva "konstanta" tog složenog interakcijskog odnosa.
Većina istraživača se slaže da kalemljenjem lubenice na tikvu ili hibridnu podlogu prinos ili pojedine komponte
prinosa imaju sigurniju ili veću ekspresiju; broj plodova (Rašković i sar. 2009.), ranije dospijeće (Rotin,2006.)
manji sadržaj redukujućih šećera (Dardić i sar. 2009.). Analizom varijanse je utvrđeno da kalemljenje hibrida
Fantasia F1 na hibridnu podlogu Emphasis F1 ne utiče na povećanje ukupnog prinosa. U provedenim
istraživanjima ukupni prinos kalemljenog hibrida je visoko signifikantno manji u odnosu na prosjek ogleda ili
direktnu sadnju (Tab.2.)
Red. Br.
Ord.
1.
2.
Tab. 2. Uticaj kalemljnja na prinos lubenice hibrida Fantasia F1
Tab. 2. Influence of the graft on the watermelon yield
Sorta
Prinos (t ha-1)
Yield
Cultivar
Fantazia F1
80.16
Fantazia F1 x Emphasis F1
70.66
Prosjek (Average)
75.41
LSD 2.90
4.20
Bez obzira što je predstavljena razlika u prinosu između kalemljenja i direktne sadnje statistički značajna
dobijene rezultate treba provjeriti u proizvodno različitim godinama što navode i drugi istraživači (Bućina i
sar.2003.).
Zaključak
Na osnovu provedenih istraživanja specifičnog odnosa hibrida Fantazia F1 prema kalemljenju na podlogu
Emphasis F1 možemo izvesti sledeće zaključke;
Prosječna masa ploda nekalemljenog hibrida je za 0.5kg veća od prosječne mase ploda kalemljenog hibrida.
Pozitivnog uticaja kalemljenja nije bilo ni na prinos, tačnije prosječan prinos nekalemljenog hibrida je bio veći
za 9.5 t ha-1 od kalemljenog hibrida. Iz navedenog se vidi da proizvodnja lubenice iz kalemljenog rasada
(Fantazia F1 x Emphasis F1) nema opravdanost sa stanovišta prosječne mase ploda i ukupnog prinosa.
85
GENOTIPSKE SPECIFIČNOSTI KALEMLJENE I NEKALEMLJENE LUBENICE
Siniša Srdić, Mile Dardić
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
Napomena
Istraživanja u ovom radu deo su projekta „Želim da znam više” koji finansira Poljoprivredni fakultet Banja
Luka, Institut za ratarstvo i povrtarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci, Savez studenata
Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci kao i „Kondić komerc” Kozarska dubica.
Literatura
Bućan L., Perica S., Goreta Smiljana, Dumičić G. (2003): Introdukcija kultivara lubenice u Dalmatinska kraška
polja. XXVII Ynanstveni skup hrvatskih agronoma. 235-238. Zagreb.
Dardić M., Čičić Danijela. (2009): Napredne tehnike kalemljena lubenice. Grafomark. Laktaši, 1-12.
Dardić M., Srdić Sretenka, Pašalić B., Todorović Vida.(2007): Prezent state and perspective of fresh vegetable
and fruit storage in Republika Srpska. Sovetuvanje so pabotilnica, Coference with workshop, Zbornik na
trudovi i prezentacii, Proceeding and presentations. 23-27. Ohrid.
Rašković Vera, Đurovka M. (2009): Uticaj kalemljenja na broj plodova, prosječnu težinu ploda i prinos po
biljci. Sav. polj. tehnika, vol. 35. br.3. 201-206. Novi Sad.
Rotin N. (2006): Green Garden, br.43. 26-29. Zagreb
GENOTYPIC SPECIFICS BETWEEN GRAFTED AND NON-GRAFTED WATERMELON
Summary: In these studies we have processed results influence of grafting and substrate Emphasis F1 on
yield and individual fruit weight of watermelon. Research was conducted at Fantazia F1 hybrid watermelon in
comparative experiment between the grafted and non-grafted hybrid. By processing the data collected from the
experiment it was found that the grafting of Fantazia F1 on substrate Emphasis F1 has no statistically significant
effect on the yield, or individual fruit weight. The results showed that the total average yield of grafted hybrid
was 70.66 t ha-1 while the yield of non-grafted was 80.16 t ha-1, and it is statistically significant higher.
Key words: graft, substrate, hybrid, yield
86
ZNAČAJ SLAVONSKOG OZIMOG ČEŠNJAKA (Allium sativum L.)
Nada Parađiković1, Tomislav Vinković1, Monika Tkalec1, Iva Andračić2, Lea Parađiković1, Jasna Kraljičak1
___________________________________________________________________________
ZNAČAJ SLAVONSKOG OZIMOG ČEŠNJAKA (Allium sativum L.)
Nada Parađiković1, Tomislav Vinković1, Monika Tkalec1, Iva Andračić2, Lea Parađiković1, Jasna Kraljičak1
Izvod: Češnjak (Allium sativum L.) ima značajnu ulogu u obrani ljudskog organizma od različitih
bolesti, zahvaljujući visokom sadržaju antioksidacijskih tvari. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u
sadržaju ukupnih fenola, askorbinske kiseline i ukupne antioksidacijske aktivnosti četiri kultivara ozimog
slavonskog češnjaka, te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Sadržaj askorbinske kiseline,
ukupni sadržaj fenolnih spojeva, te ukupna antioksidacijska aktivnost četiri kultivara slavonskog ozimog
češnjaka određeni su spektrofotometrijski. Genetička raznolikost kultivara ozimog slavonskog češnjaka
značajno je utjecala na sadržaj askorbinske kiseline i ukupnu antioksidacijsku aktivnost. Ukupna
antioksidacijska aktivnost bila je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sadržajem askorbinske kiseline (r=0,6495;
p=0,006), dok između sadržaja ukupnih fenola i ukupne antioksidacijske aktivnosti nije bila utvrđena značajna
povezanost.
Ključne riječi: slavonski češnjak, antioksidacijska aktivnost, askorbinska kiselina, fenolni spojevi
Uvod
Češnjak sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, dok se većina ljekovitih i začinskih tvari nalazi većinom
u lukovici. Od ljekovitih tvari prisutna su eterična ulja, minerali (natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, željezo,
sumpor), aminokiseline, enzimi i vitamini (Parađiković, 2009). Za miris i okus češnjaka odgovoran je alicin
(Block, 1985). Češnjak, ima značajnu ulogu u obrani ljudskog organizma od različitih bolesti i to zahvaljujući
visokom sadržaju antioksidacijskih tvari (Diplock i sur., 1998). Češnjak ima izrazito visok sadržaj fenolnog
spoja kvercetina i njegovih derivata (Herrmann, 1976.), askorbinske kiseline i sumpornih spojeva zbog čega mu
se pripisuje velika antioksidacijska aktivnost (Kim i sur., 1997.). Na antioksidacijska svojstva češnjaka u vrlo
maloj koncentraciji utječe i alicin (Lawson, 1998). Fenolni spojevi češnjaka zbog svoje antioksidacijske
aktivnosti sudjeluju u obrani stanica od vodikovog peroksida i nitrozamina kako ne bi došlo do oksidativnog
oštećenja (Fabiani i sur., 2008.).
Materijal i metode rada
U istraživanju je korišten slavonski ozimi češnjak koji je posađen 10.10.2010., a vađen 01.07.2011. Pokus
sadnje postavljen je kao jednofaktorijalni u Livani. Laboratorijska mjerenja napravljena su u biokemijskom
laboratoriju Odjela za Biologiju u Osijeku. Napravljena su u četiri ponavljanja sa četiri primke kultivara
slavonskog ozimog češnjaka pri čemu su se koristile dvije lukovice po ponavljanju. Sve ekstrakcije rađene su s
vodom. Analiza navedenih uzoraka provedena je u razdoblju od 11.07 do 15.07.2011.godine. Od morfoloških
parametara određena je prosječna masa lukovice češnjaka, te prosječan broj češnjeva u lukovici.Tijekom
istraživanja u vodenom ekstraktu češnjaka određeni su: ukupna askorbinska kiselina ,ukupni fenolni spojevi.
Određivanje koncentracije askorbinske kiseline bilo je iz vodenog ekstrakta i spektrofotometrijski se određuje
sadržaj ukupne askorbinske kiseline prema Benderitter i sur. (1998). Iz prethodno dobivenih vodenih ekstrakta
češnjaka koncentracija ukupnih fenolnih spojeva određuje se spektrofotometrijski, metodom po Folin-Ciocalteu
(Singleton i Rossi, 1965). U okviru statističke obrade podataka napravljena je analiza varijance (ANOVA) uz
post hoc LSD (eng. least significant difference) test na razini značajnosti 5% (p<0,05) korištenjem statističkog
paketa Statistica 8.
Rezultati istraživanja i diskusija
Najveću prosječnu masu lukovice imao je kultivar 4 (PFO 4) i iznosila je 58,821 g, no ta vrijednost se nije
statistički značajno razlikovala od prosječnih masa lukovica ostalih kultivara (kultivar 1 (PFO 1) - 48,5545 g;
kultivar 2 (PFO 2) - 48,465 g; kultivar 3 (PFO 3) - 45,654 g; Slika 1)
1
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, K.Petra Svačića 1d, 31000 Osijek, Hrvatska; ; University Josip
Juraj Stossmayer in Osijek, K.Petra Svačića 1d, 31000 Osijek, Croatia,
2
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za bioligiju, 31000 Osijek, Cara Hadrijana 8/a; University Josip Juraj Stossmayer in Osijek,
Department of Biology, Croatia
87
ZNAČAJ SLAVONSKOG OZIMOG ČEŠNJAKA (Allium sativum L.)
Nada Parađiković1, Tomislav Vinković1, Monika Tkalec1, Iva Andračić2, Lea Parađiković1, Jasna Kraljičak1
___________________________________________________________________________
80
a
masa lukovice/g
70
a
60
a
a
50
40
30
20
10
0
PFO 1
PFO 2
PFO 3
PFO 4
kultivari češnjaka
Slika 1. Prosječna masa lukovica četiri kultivara slavonskog ozimog češnjaka. Prosječne vrijednosti označene
istim slovom (a,b,c) se ne razlikuju prema LSD testu; p<0,05.
*PFO 1- prvi kultivar slavonskog ozimog češnjaka; PFO 2- drugi kultivar slavonskog ozimog češnjaka; PFO 3- treći kultivar ozimog
slavonskog češnjaka; PFO 4- četvrti kultivar slavonskog ozimog češnjaka.
Najveći prosječan broj češnjeva u lukovici imali su PFO 1 (18,125) i 2 (18,750), no ta se vrijednost statistički
nije značajno razlikovala od prosječnog broja češnjeva kod ostalih kultivara (PFO 3 - 17,250; PFO 4 - 14,500;
Slika 2).
25
a
a
a
broj češnjeva
20
a
15
10
5
0
PFO 1
PFO 2
PFO 3
PFO 4
kultivari češnjaka
Slika 2. Prosječan broj češnjeva u lukovici četiri kultivara slavonskog ozimog češnjaka. Prosječne vrijednosti
označene istim slovom (a,b,c) se ne razlikuju prema LSD testu; p<0,05
askorbinska kiselina / mg x 100g-1
svj.tv.
Najveću koncentraciju askorbinske kiseline imao je PFO 1 (8,5705 mg askorbinske kiseline/100 g svj.tv.) i ta
vrijednost se nije statistički značajno razlikovala od koncentracije askorbinske kiseline kod PFO 4 (7,4703 mg
askorbinske kiseline /100 g svj.tv.). PFO 3 je imao nešto nižu koncentraciju askorbinske kiseline (6,3835 mg
askorbinske kiseline /100 g svj.tv.) koja se nije značajno razlikovala od vrijednosti kod PFO 4. PFO 2 je imao
2x nižu koncentraciju askorbinske kiseline u odnosu na ostale kultivare (3,8215 mg askorbinske kiseline /100 g
svj.tv.; Slika 3).
12
10
a
ab
b
8
6
c
4
2
0
PFO 1
PFO 2
PFO 3
PFO 4
kultivari češnjaka
Slika 3. Ukupna koncentracija askorbinske kiseline kod četiri kultivara slavonskog ozimog češnjaka. Prosječne
vrijednosti označene istim slovom (a,b,c) se ne razlikuju prema LSD testu; p<0,05
PFO 2 je imao najveću koncentraciju fenolnih spojeva (5,054 mg galne kiseline/g svj.tv.), no ta
vrijednost se nije statistički značajno razlikovala od koncentracije fenolnih spojeva kod ostalih kultivara (PFO 1
- 5,029 mg galne kiseline/g svj.tv.; PFO 3 - 4,698 mg galne kiseline/g svj.tv.; PFO 4 - 4,436 mg galne kiseline/g
svj.tv.; Slika 4).
88
ZNAČAJ SLAVONSKOG OZIMOG ČEŠNJAKA (Allium sativum L.)
Nada Parađiković1, Tomislav Vinković1, Monika Tkalec1, Iva Andračić2, Lea Parađiković1, Jasna Kraljičak1
galna kiselina / mg x g-1 svj.tv.
___________________________________________________________________________
7
6
a
a
a
a
5
4
3
2
1
0
PFO 1
PFO 2
PFO 3
PFO 4
kultivari češnjaka
Slika 4. Ukupna koncentracija fenolnih spojeva kod četiri kultivara slavonskog ozimog češnjaka. Prosječne
vrijednosti označene istim slovom (a,b,c) se ne razlikuju prema LSD testu; p<0,05
Češnjak (Allium sativum L.) i vrste iz roda Allium imaju značajnu ulogu u obrani ljudskog organizma od
različitih bolesti, zahvaljujući visokom sadržaju antioksidacijskih tvari (Hertog, 1995.). Brojna istraživanja
provedena na češnjaku dokazala su prisutnost dviju glavnih skupina antioksidacijskih spojeva, fenolnih spojeva
od kojih su najzastupljeniji flavonoidi, te nekoliko sumpornih spojeva (Kim i sur., 1997; Lampe, 1999). Od
morfoloških parametara određena je masa i broj češnjeva u lukovici ozimog slavonskog češnjaka. Najveću masu
(58,821 g), ali i najmanji broj češnjeva u lukovici (14, 500) imao je kultivar PFO 4, što znači da su njegovi
češnjevi bili najveći. Kultivari PFO 1, PFO 2 i PFO 3 su imali gotovo jednaku masu i broj češnjeva u lukovici
(Slika 9 i 10). Hacıseferoğulları i sur. (2004) odredili su fizikalna i kemijska svojstva češnjaka i dobili su da
86% ispitivanog češnjaka ima masu od 25-50 g, dok je prosječna masa lukovice bila 32, 81 g. Prosječan broj
češnjeva u lukovici bio je 17,56, a 88% češnjaka imao je od 15-23 češnja u lukovici. Također postoji podatak da
jedan češanj može težiti od 1,5 do 3 g (Alpers, 2009). Dobiveni podaci se značajno ne razlikuju od rezultata
dobivenih ranije.
Zaključak
Najveću prosječnu masu lukovice imao je kultivar 4, no ta se vrijednost nije statistički značajno razlikovala
od prosječnih masa lukovica ostalih kultivara. Genetička raznolikost kultivara ozimog slavonskog češnjaka
(Allium sativum L.) značajno je utjecala na koncentraciju askorbinske kiseline. U ovom istraživanju nije utvrđen
značajan utjecaj genotipa kultivara na sadržaj ukupnih fenolni spojeva u slavonskom ozimom češnjaku - sadržaji
ukupnih fenolnih spojeva sva četiri kultivara ozimog slavonskog češnjaka se nisu statistički značajno razlikovali
(5,054-4,436 mg galne kiseline/g svježe tvari). Dobivene rezultate možemo objasniti i činjenicom da su sva
četiri kultivara ozimog slavonskog češnjaka bila posađena na istoj lokaciji.
Literatura
Alpers DH. 2009. Garlic and its potential for prevention of colorectal cancer and other conditions. Curr Opin
Gastroenterol 25:116–121.
Benderitter M, Maupoil V, Vergely C, Dalloz F, Rochette L. 1998. Studies by electron paramagnetic resonance
of the importance of iron in the hydroxyl scavenging properties of ascorbic acid in plasma: effects of iron
chelators. Fund Clin Pharmacol 12:510-516.
Block E. 1985. The chemistry of garlic and onion. Sc Am 252:114-119.
Diplock AT, Charleux JL, Crozier-Willi G, Kok F, Rice-Evans C, Roberfroid M. 1998. Functional food
science and defence against reactive oxygen species. British J Nutr 80:77-112.
Fabiani R, Rosignoli P, Bartolomeo AD, Fuccelli R, Servili M, Montedoro GF, Morrozzi G. 2008. Oxidative
DNA damage is prevented by extracts of olive oil, hydroxytyrosol, and other olive phenolic compounds in
human blood mononuclear cells and HL60 cells. J Nutr 138:1411-1416.
Hacıseferoğulları H, Özcan M, Demir F, Calışır S. 2004. Some nutritional and technological properties of
garlic (Allium sativum L.). J Food Eng 68:463-469.
Herrmann, K, 1976. Flavonols and flavones in food plants: A review. J Food Technol 11:433-448
Kim SM, Kubota K, Kobayashi A. 1997. Antioxidative activity of sulfur-containing flavor componuds in
garlic. Biosci Biotechnol Biochem 61:1482-1485
Lampe JW. 1999. Health effects of vegetable and fruit:assessing mechanisms of action in human
experimental studies. Am J Chem Nutr 70:475-490.
Lawson, LD. 1998. Garlic: A review of its medicinal effects and indicated active compounds. Washington,
D.C.: ASC Press., 176-209 pp.
Parađiković N. 2009. Opće i specijalno povrćarstvo. Poljoprivredni fakultet u Osijeku,Tipo. Osijek, 189-193
pp.
89
ZNAČAJ SLAVONSKOG OZIMOG ČEŠNJAKA (Allium sativum L.)
Nada Parađiković1, Tomislav Vinković1, Monika Tkalec1, Iva Andračić2, Lea Parađiković1, Jasna Kraljičak1
___________________________________________________________________________
IMPORTANCE OF WINTER SLAVONIAN ONION (Allium sativum L. )
Abstract: Garlic (Allium sativum L.) has a significant role in the defence of the human body against
various diseases due to the high content of antioxidative substances. The aim of this sudy was to investigate the
differences in the content of total phenols, ascorbic acid and total antioxidant activities of four winter Slavonian
garlic cultivars, and to establish correlations between these parameters. The total antioxidant activity and the
content of ascorbic acid and total phenols in four cultivars of winter Slavonian garlic (Allium sativum L.) were
determined spectrophotometrically. Genetic diversity of winter Slavonian garlic cultivars (Allium sativum L.)
significantly affected the content of ascorbic acid and the total antioxidant activity. The total antioxidant activity
significantly positively correlated with the content of ascorbic acid (r = 0.6495, p = 0.006), while the content of
total phenols and total antioxidant activity were not significantly related.
Key words: Slavonian garlic cultivars, antioxidant activities, total phenols, ascorbic acid
90