Food and Agriculture Organization of the United Nations
Project
GCP/RER/019/LUX
Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo
ISHRANA DOMAĆIH ŽIVOTINJA
ISHRANA DOMAĆIH
ŽIVOTINJA
Project
GCP/RER/019/LUX
Development Assistance to Farmers in Remote
Areas of Montenegro and Kosovo
Regional Office for Europe and Central Asia
Food and Agriculture Organization
of the United Nations
This publication has been produced with the assistance of Professor Bozidarka Markovic, Ph.D and
core consultant. FAO is grateful for her contribution to this project and its forerunners over a six-year
period. Results of the project animal feeding activities stand as lasting testament to her knowledge and
commitment.
1
The designations employed and the presentation of material in this publication do not imply the
expression of any opinion whatsoever on the part of the Food and Agriculture Organization on of the
United Nations (FAO) concerning the legal or development status of any country, territory, city or area or
of its authorities, or concerning the delimitation of its frontiers or boundaries. The mention of specific
companies or products of manufacturers, whether or not these have been patented, does not imply that
these have been endorsed or recommended by FAO in preference to others of a similar nature that are
not mentioned.
All rights reserved. FAO encourages reproduction and dissemination of material in this publication.
Non-commercial uses will be authorized free of charge. Reproduction for resale or other commercial
purposes, including educational purposes, may incur fees. Applications for permission to reproduce or
disseminate FAO copyright materials and all other queries on rights and licences, should be addressed
by e-mail to [email protected] or to the Chief, Publishing Policy and Support Branch, Office of
Knowledge Exchange, Research and Extension, FAO,Viale delle Terme di Caracalla, 00153 Rome, Italy.
2
SADRŽAJ
ISHRANA KRAVA ................................................................................................................................5
OSNOVNI PRINCIPI ISHRANE KRAVA ............................................................................................5
OSNOVNE KARAKTERISTIKE ISHRANE GOVEDA ........................................................................6
VAŽNIJA HRANIVA U ISHRANI GOVEDA I OVACA .........................................................................6
Zelena hrana sa travnjaka ............................................................................................................6
Zelena hrana sa oranica ...............................................................................................................8
Sijeno............................................................................................................................................9
Silaža ..........................................................................................................................................10
PRATEĆI PROIZVODI PREHRAMBENE INDUSTRIJE ...................................................................................13
HRANIVA MINERALNOG PORIJEKLA .......................................................................................................13
INDUSTRIJSKI PROIZVEDENE SMJEŠE KONCENTRATA .............................................................................14
FAKTORI KOJI UTIČU NA KONZUMIRANJE HRANE ....................................................................14
TEHNIKA I ORGANIZACIJA ISHRANE ...........................................................................................15
NORMIRANJE OBROKA ZA KRAVE ..............................................................................................15
Primjeri obroka za krave u laktaciji .............................................................................................17
ISHRANA KRAVA U PROIZVODNOM CIKLUSU ............................................................................20
KONTROLA ISHRANE KRAVA OCJENJIVANJEM TJELESNE KONDICIJE ..................................22
PRINCIPI I PREPORUKE U ISHRANI KRAVA ................................................................................23
ISHRANA TELADI ...........................................................................................................................24
ISHRANA PRIPLODNIH JUNICA ....................................................................................................26
UTICAJ RAZLIČITIH FAKTORA NA KOLIČINU I SASTAV MLIJEKA ..............................................28
UTICAJ MINERALNIH MATERIJA NA REPRODUKCIJU ...............................................................30
ISHRANA OVACA ..............................................................................................................................30
ISHRANA OVACA PRED PRIPUST I U SEZONI PRIPUSTA (PARENJA) ..........................................................31
ISHRANA BREMENITIH OVACA ..............................................................................................................32
ISHRANA OVACA U LAKTACIJI ...............................................................................................................32
ISHRANA JAGNJADI .............................................................................................................................33
Ishrana jagnjadi u dojnom periodu ..............................................................................................33
Ishrana odlučene (priplodne) jagnjadi .........................................................................................35
ISHRANA OVNOVA ..............................................................................................................................35
3
4
ISHRANA KRAVA
OSNOVNI PRINCIPI ISHRANE KRAVA
Za uspješnu proizvodnju mlijeka i mesa od presudne su važnosti dva činioca: genotip ili rasa (genetska
osnova, genetski potencijal) i uslovi okoline, gdje je ishrana na prvom mjestu. Značaj ishrane povećava
se sa intenziviranjem proizvodnje, jer tada ona ima presudan uticaj na rezultate i profitabilnost
proizvodnje mlijeka.
Nepravilna ishrana negativno utiče na reprodukciju, što se manifestuje poremećajima u
reproduktivnom ciklusu ili izostankom estrusa, smanjenom koncepcijom, pobačajima, rađanjem nevitalnih
ili mrtvih mladunaca, teškim teljenjima i dr. Nasuprot tome, pravilnom ishranom se obezbjeđuje dobra
plodnost i dugovječnost životinja. Treba istaći i vezu ishrane sa patologijom, jer mnoga oboljenja nastaju
kao posljedica neodgovarajuće ishrane ili zbog toga što hrana sadrži različite škodljive materije i
mikroroganizme. Pravilnom ishranom se mogu spriječiti mnogi zdravstveni problemi.
Ishrana kao najvažniji negenetski činilac u ispoljavanju proizvodnih osobina goveda mora biti
organizovana tako da visoki genetski potencijal krava bude maksimalno iskorišćen. Ovo je značajno zbog
toga što troškovi ishrane imaju vrlo visoko učešće u strukturi cijene koštanja mlijeka.
Od ukupne količine konzumirane hrane i hranljivih materija obroka, znatan dio te hrane iskorišćava
se za održavanje života, odnosno za potrebe metabolizma i održavanja normalne aktivnosti životinja, a
drugi za proizvodnju mlijeka. Međutim, proporcionalni odnos između potreba za održavanje života i
potreba za proizvodnju mlijeka zavisi od količine proizvedenog mlijeka. Ukoliko je godišnja proizvodnja
mlijeka veća utoliko je povoljniji odnos između uzdržne i produktivne hrane. Tako na primjer, ukoliko
krava proizvodi godišnje 3.000 kg mlijeka, utrošak hrane za održavanje i proizvodnju mlijeka približno je
jednak (50:50%).
Smanjivanje ishrane krava navedenog nivoa mliječnosti za 25% ukupnih potreba pogoršaće odnos
između uzdržnih i produktivnih potreba i dovešće do pada mliječnosti. Smanjivanjem ishrane do 50%
ukupnih potreba tada za proizvodnju mlijeka neće ostati ništa, već će cjelokupna količina hranljivih
materija biti iskorišćena za održavanje života. U takvim uslovima krava će nastaviti još neko vrijeme da
daje izvjesnu količinu mlijeka i to na bazi sopstvenih rezervi. U konačnom, to će dovesti do opadanja
tjelesne mase i definitivnog prestanka proizvodnje, odnosno zasušivanja krava.
Ukoliko uzgajamo krave koje proizvode malu količinu mlijeka godišnje (ispod 2000 kg), onda je
odnos između uzdržne i produktivne hrane krajnje nepovoljan. U takvoj situaciji na uzdržnu hranu će
otpadati gotovo 2/3 ukupnih potreba, a za proizvodnju mlijeka tek 1/3 ukupnih potreba. Uzgajanjem krava
koje proizvode više od 5.000 kg mlijeka godišnje ostvaruje se vrlo povoljan odnos između uzdržne i
proizvodne hrane, koji je i ekonomski opravdan. Tada od ukupnih potreba na uzdržne otpada samo 3540%, a na proizvodne 60-65%. Postoje, nažalost, shvatanja jednog broja farmera da se smanjivanjem
obroka krava može poboljšati ekonomičnija proizvodnja. Takva shvatanja su neosnovana, jer se
smanjivanjem obroka znatno brže smanjuje količina mlijeka i znatno pogoršava odnos između uzdržne i
proizvodne hrane, a time i ekonomska efikasnost proizvodnje mlijeka.
5
OSNOVNE KARAKTERISTIKE ISHRANE GOVEDA
Osnova koncepta racionalne ishrane goveda zasniva se na maksimalnom korišćenju kvalitetne kabaste
stočne hrane uz što manje učešće koncentrovanih hraniva. Pri tome, dominantno hranivo treba da
predstavlja silaža. Organizacijom ishrane goveda gdje se koristi sijeno, silaža i dio koncentrata kao stalne
komponente obroka tokom cijele godine, i zelene hrane sa oraničnih površina kao sezonska hrana,
postiže se maksimalna stabilnost obroka. To se pozitivno odražava na kontinuitet u proizvodnji mlijeka i
na smanjenje troškova ishrane po jedinici proizvodnje.
Obroci sastavljeni od raznovrsnih kabastih i koncentrovanih hraniva veoma su poželjni, a naročito u
ishrani visokomliječnih krava. Takvi obroci bitno poboljšavaju obim konzumiranja hrane i utiču na
poboljšanje apetita krava. Kombinacijom većeg broja hraniva moguće je sastaviti daleko kvalitetnije
obroke, izvanredno izbalansirane u pogledu sadržaja pojedinih hranljivih materija. Na taj način je moguće
obezbijediti efikasnu i ekonomičnu ishranu.
Glavna orijentacija poljoprivrednih proizvođača treba da bude da se što veća količina hraniva
proizvede na sopstvenim posjedima i da se uspostavi čvrsta veza između biljne i stočarske proizvodnje.
Osnovni su postulati ovakve strategije da se proizvodnja kabaste stočne organizuje na principu "stočnu
hranu maksimalno proizvodi sam", a minimalno kupi, tj. "kupi samo ono što ne možeš sam da
proizvedeš".
Proizvodnjom leguminoza, kao što su: lucerka, crvena djetelina, žuti zvjezdan, grašak, grahorica,
moguće je u znatnoj mjeri da se popravi kvalitet ishrane, podmiri nedostatak proteina u obrocima i time
poveća proizvodnja mlijeka i mesa pri čemu je kupovina skupih proteinskih hraniva svedena na minimum
ili čak nepotrebna.
Prirodne livade i pašnjaci, čije je učešće u ukupnim poljoprivrednim površinama Crne Gore preko
80%, predstavljaju nedovoljno iskorišćen potencijal za proizvodnju kvalitetne kabaste stočne hrane kod
velikog broja proizvođača mlijeka i mesa. Zasnivanjem visokoproduktivnih sijanih livada i pašnjaka
moguće je višestruko povećati prinose, poboljšati kvalitet stočne hrane, pojeftiniti ishranu i poboljšati
ekonomičnost proizvodnje.
VAŽNIJA HRANIVA U ISHRANI GOVEDA I OVACA
Zelena hrana sa travnjaka
Travnjaci su površine koje su trajno ili u periodu od nekoliko godina obrasle različitim biljnim vrstama, i
zavisno od načina korišćenja dijele se na pašnjake, livade i površine za kombinovano korišćenje.
Prosječan prinos sijena na pašnjacima i prirodnim livadama je, po pravilu, veoma mali, dok sijani travnjaci
daju višestruko veće prinose. Stoga je za jedno grlo krupne stoke, koje u prosjeku konzumira oko 10 kg
travne mase na 100 kg tjelesne mase, potrebno od 0,5 ha intenzivno gajenih travnjaka pa do preko 5 ha
prirodne travnjačke površine.
Zelena hrana sa travnjaka sadrži veliki procenat proteina visoke biološke vrijednosti, vitamina C i E,
karotina, ugljenih hidrata, makro i mikroelemenata, faktora rasta, i dr. Ove materije su direktno dostupne
životinjama, za razliku od konzervisane voluminozne hrane gdje u različitim postupcima obrade dolazi do
negativnih transformacija i gubitaka hranljivih materija.
Ispaša je najjeftiniji oblik ishrane životinja, a boravak na pašnjaku, na čistom vazduhu i suncu,
povoljno djeluje na zdravlje životinje. Ne treba zaboraviti da se maksimalno korišćenje pašnjaka najbolje
uklapa u novije pravce, kao što je organska proizvodnja. Ispašom se u odnosu na kosidbu povećava
produktivnost travnjaka za više od 30%, jer se u startu dobija znatno veći prinos.
6
Danas je najaktuelnija pregonska ispaša, koja zahtijeva podjelu cjelokupne površine pašnjaka na
nekoliko manjih dijelova - pregona, na kojima se životinje napasaju prelazeći sa popasenog na novi
pregon, po istom redoslijedu u nekoliko ciklusa (turnusa) tokom vegetacije. Do sljedećeg korišćenja, na
popasenim pregonima obavlja se regeneracija travne mase. Površina svakog pregona mora biti
usklađena sa brojem i potrebama grla koja će se tu napasati, kao i sa prinosom travne mase. U
protivnom, životinje će znatan dio vremena provedenog na pašnjaku utrošiti na kretanje, usljed čega će
biljke biti zgažene, teren utaban, a krajnji efekat smanjen.
Pregone treba ograditi uz što manje troškove podizanja ograde. Ograde mogu biti nepokretne i
pokretne. Za formiranje pokretne ograde danas je sve više u upotrebi električna ograda ili ''električni
pastir“.
Prirodni travnjak
Sijani travnjak
Broj pregona zavisi od dužine zadržavanja grla na pašnjaku i dužine trajanja regeneracije. Planska
organizacija ispaše zahtijeva što preciznije poznavanje početka i završetka ispaše, dužine pašnog
perioda, raspoloživost hrane iz drugih izvora, mogućnost obezbjeđivanja dodatne ishrane i vode na
pašnjacima i dr.
Vrijeme početka ispaše je veoma bitan faktor koji utiče na prinos i kvalitet travne mase, ali i na
dužinu eksploatacije pašnjaka. Rana ispaša dovodi do oštećenja biljaka zbog otkidanja izdanaka i
prekida asimilacije u momentu kada je sadržaj rezervnih hranljivih materija veoma nizak. Takođe,
životinje gaze vlažno tlo i nanose dodatnu štetu. Stoga ispašu treba otpočeti kada je visina travnog
pokrivača od 15-20 cm. U toj fazi postiže se prinos zelene mase od 60-70 kg/100m2, što je dovoljno za
zadovoljenje potreba jednog odraslog grla goveda. U jesen treba završiti ispašu 20-30 dana prije
nastupanja mrazeva, kako bi biljke akumulirale dovoljno hranljivih materija za prezimljavanje i rano
kretanje narednog proljeća.
Dužina pašnog perioda zavisi od dužine vegetacije. Na nadmorskim visinama do 300 m pašni period
traje prosječno 180 dana, na visinama od 300-500 metara 156 dana, na visinama od 500-1000 m oko
140 dana, a preko 1000 metara do 120 dana.
7
Ispašom na kvalitetnim pašnjacima bez dodatne hrane mogu se postići zadovoljavajući proizvodni
rezultati, ali se visok genetički potencijal krava ne može ispoljiti bez korišćenja koncentrovane hrane i
preciznog balansiranja obroka. U tu svrhu se na pašnjacima koriste i specijalna hranilišta-prikolice za
distribuciju sijena i koncentrata. Dopunska ishrana je neophodna i u slučaju smanjenja proizvodnosti i
kvaliteta pašnjaka. Osim dodatne ishrane, neophodno je i redovno snabdijevanje dovoljnim količinama
vode. Ukoliko na pašnjacima nema vode iz prirodnih izvora ona se obezbjeđuje iz pojilišta-cisterni.
Kvalitet vode i higijenska ispravnost mora da budu zadovoljavajući kako ne bi došlo do zdravstvenih
problema. Smatra se da su potrebe krava za vodom zadovoljene sa 4-6 litara po kg konzumirane suve
materije (SM) obroka, što kod grla u laktaciji iznosi 50-80 l na dan. Takođe, može se očekivati da krave
piju oko 4 l vode za svaki kg proizvedenog mlijeka.
Zelena hrana sa oranica
U odnosu na zelenu masu sa travnjaka, pri gajenju jednogodišnjih biljnih vrsta na oranicama mogu se
dobiti znatno veći prinosi. Planiranom sjetvom izabranih vrsta u jesen, proljeće ili u toku ljeta može se
organizovati kontinuirano pristizanje istih kultura za zelenu masu u toku cijelog perioda vegetacije.
Ovakav sistem gajenja biljnih vrsta u cilju neprekidnog pristizanja zelene stočne hrane naziva se ''zeleni
konvejer“.
Prednosti ovog sistema proizvodnje kabaste stočne hrane su višestruke:
-
omogućava 2-3 žetve u toku vegetacije i postizanje visokih prinosa hrane i hranljivih materija po
jedinici površine, čime se poboljšava stepen korišćenja zemljišta i mogućnosti ishrane većeg
broja životinja,
-
zelena hraniva u biološkom smislu su najvrednija, a u ekonomskom pogledu najjeftinija,
-
proizvodnja je potpuno mehanizovana i omogućava koncipiranje savremenijeg plodoreda.
Ukoliko postoje mogućnosti i za navodnjavanje, sistem proizvodnje zelene stočne hrane tipa
«zelenog konvejera» je apsolutno superioran i van svake je konkurencije u odnosu na jednostavnije
sisteme proizvodnje.
Pri planiranju zelenog konvejera prvo je potrebno izračunati potrebe životinja u zelenoj hrani, i
mogućnost proizvodnje tih količina na raspoloživim površinama. Zemljište za gajenje biljaka u zelenom
konvejeru treba da se nalazi što bliže farmi. Na taj način se transportni troškovi pokošene zelene mase (u
kojoj vlaga može da učestvuje i sa 85%) svode na minimum. Pored toga, potrebno je obezbijediti i sva
potrebna sredstva mehanizacije radi pravovremenog obavljanja sjetve, mjera njege, kosidbe i transporta.
Za gajenje biljaka u zelenom konvejeru koriste se jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje kulture,
u ozimoj ili jaroj sjetvi, kao glavni, naknadni ili postrni usjevi, u čistoj ili združenoj sjetvi.
Od višegodišnjih leguminoza najvažnije su lucerka, crvena djetelina i žuti zvjezdan. Lucerka
(Medicago Sativum L.) se ubraja u najvažnije krmne kulture, jer se odlikuje visokim sadržajem proteina,
najčešće preko 20% u suvoj materiji. Bogata je u mineralnim materijama, a naročito u kalcijumu, sadrži
dosta i fosfora i drugih mikroelemenata. Pored toga sadrži dosta vitamina B kompleksa i nakih drugih
vitamina, a naročito betakarotina koji se u organizmu pretvara u vitamin A. Crvena djetelina (Trifolium
Pratense L.) odlikuje se visokim sadržajem proteina, minerala i vitamina. Sije se rano u jesen i u proljeće.
Više joj odgovaraju neutralna zemljišta (pH=7), ali može dobro da uspijeva i na kiselim zemljištima (pH=56). Žuti zvjezdan (Lotus Corniculatus L.) odlikuje se visokim sadržajem proteina, minerala i vitamina, a
posjeduje izraziti genetski potencijal i širok areal rasprostiranja. Uspijeva na svim tipovima zemljišta
različitih fizičko-hemijskih svojstava. Može da uspijeva i do 2800 m nadmorske visine.
Među jednogodišnjim leguminozama najvažnije mjesto u ishrani goveda imaju stočni grašak i
grahorica. Od kupusnjača za proizvodnju voluminozne stočne hrane najvažnije su uljana repica, perko i
stočni kelj.
8
Sijeno
Spremanje sijena čini niz postupaka da se odstrani vlaga iz pokošene mase do nivoa pri kome se
aktivnost enzima biljnih ćelija i mikroorganizama svodi na najmanju moguću mjeru. Dobro osušenim
sijenom smatra se ono koje sadrži manje od 18% vlage i koje se može dugo čuvati bez opasnosti od
pojave plijesni ili truležnih mikroorganizama.
Dobro spremljeno sijeno je, pored hranljivih materija koje sadrži, važno i stoga što omogućuje
normalno funkcionisanje organa za varenje preživara, stimulativno djeluje na kretanje hrane kroz crijeva
životinje, ubrzava razvoj predželudaca u mladih preživara, smanjuje broj slučajeva dislokacije sirišta,
prevenira opadanje količine mlječne masti i dr. Sijeno ima i određene nedostatke jer je po hemijskom
sastavu i hranljivoj vrijednosti najvarijabilnije hranivo.
Kosidba livadskih trava izvodi se u momentu kada isklasa najbrojnija biljna vrsta, a najkasnije do
početka cvjetanja! Međutim, često je teško utvrditi najbolju fazu za trave, jer se u livadskim zajednicama
nalaze različite biljne vrste u pogledu vremena stasavanja. Kod leguminoza ili smješa u kojima
preovlađuju višegodišnje leguminoze, prvo košenje treba izvršiti u početku obrazovanja cvjetnih
pupoljaka. Kasnijom kosidbom od navedenih termina mogu se postići veći prinosi, ali se znatno gubi u
hranljivoj vrijednosti biljne mase.
Sušenje pokošene mase može da se obavlja na zemlji, na napravama, vještački i u dehidratorima. I
pored znatnog nedostatka metode prirodnog sušenja zbog visokih gubitaka suve materije i hranljivih
sastojaka, visoke cijene energenata uslovljavaju da je i danas ovaj način spremanja sijena
najrasprostranjeniji i najprihvatljiviji.
Sušenje na zemlji može da bude u otkosima, talasima, gomilama ili naviljcima. Najjednostavnije je
obično sušenje na mjestu gdje padne otkos, ali je skopčano s najviše gubitaka. Dešava se da je prvi
otkos, zbog visokih prinosa, debeo i na mnogim mjestima nagomilan, stoga se masa mora rasturiti i
rasporediti radi boljeg i bržeg sušenja. Kod narednih otkosa manji je prinos i obično nema ovakvih
problema.
Dužina sušenja mase na zemlji zavisi od: debljine otkosa, okretanja, procenta zemljišne i vazdušne
vlage, temperature vazduha i dr. Radi ubrzavanja i ujednačavanja sušenja obavlja se okretanje otkosa
mašinama ili ručno, što može da dovede do znatnih mehaničkih gubitaka. Kod kasnijih otkosa i u slučaju
tanjih slojeva dešava se da okretanje otkosa nije neophodno. Poboljšanje predstavlja i sušenje u talasima
koje se izvodi tako što se nakon provenjavanja u trajanju od 6-9 časova i postizanja vlažnosti od 55-60%
više otkosa nabaca jedan na drugi, u ''talase“. Biljna masa tada mora da bude rastresita, jer se bolje i
ravnomjernije suši usljed strujanja vazduha.
Sušenje na napravama je praktično dosušivanje biljne mase koja je prethodno provenula na zemlji.
Daleko je bolje rješenje nego sušenje na zemlji, pošto se gubici hranljivih materija smanjuju za oko 20 %,
a proteina za više od 50%. U slučaju da sijeno na napravama i pokisne, voda se vrlo brzo ocijedi.
Nedostatak sušenja na napravama je u nemogućnosti potpune mehanizacije, odnosno u potrebi
angažovanja dosta ljudske radne snage. U ovu se svrhu koriste različite vrste naprava: rozge (brklje),
piramide, kozolci (nogari), ograde, nadstrešnice i švedski jahači.
Baliranje sijena
Rolo bala
9
Sijeno se u novije vrijeme uglavnom balira, što kasnije znatno olakšava slaganje sijena u kamare ili
šupe, kao i davanje životinjama. Sijeno je najbolje čuvati ispod nadstrešnica koje sprečavaju gubitke
ispiranjem.
Sijeno se može koristiti u ishrani krava u dnevnoj količini od 10-20 kg. U slučaju kada je kvalitetno
sijeno jedina hrana u obroku, krave su u stanju da konzumiraju preko 3 kg ovog hraniva na 100 kg
tjelesne mase, što nije slučaj ni sa jednim drugim hranivom. S druge strane, lošije sijeno konzumiraju u
količini od 1,5 kg na 100 kg tjelesne mase. Ako krava u obroku dobija i silažu, onda se količina sijena
ograničava na 3–5 kg dnevno.
Silaža
Visoka i jeftina proizvodnja mlijeka ne može se zamisliti bez silaže. Siliranje je postupak konzervisanja
zelene ili provenule biljne mase samozakiseljavanjem (bakterijskom sintezom mlječne kiseline) ili dodatim
kiselinama (neorganskim i organskim). Silaža ima brojne prednosti u odnosu na sušenje: manji su gubici
hranljivih materija, manja je zavisnost od vremenskih uslova, iskorišćavanje grubih hraniva koja se ne
mogu sušiti za sijeno, uštede u skladišnom prostoru i gotovo je neograničena dužina čuvanja.
Veliki je broj faktora od kojih zavisi kvalitet silirane hrane, pa se i od dobrog materijala
neispunjavanjem određenih uslova može dobiti loša silaža, i obrnuto, od lošijeg materijala se primjenom
odgovarajućih postupaka i dodataka može dobiti solidna silaža.
Među najvažnije faktore koji utiču na siliranje spadaju:
-
Vlažnost mase za siliranje - najkvalitetnija silaža dobija se ako je vlažnost materijala koji se silira u
granicama 70-75%, odnosno 30-35% SM;
-
Anaerobna sredina predstavlja složen biohemijski proces bez prisustva vazduha u kojem se
djelovanjem enzima bakterija ili biljnog tkiva razlažu ugljeni hidrati do mlječne kiseline;
-
Šećerni minimum - dovoljne količine rastvorljivih šećera (6-9% od apsolutne suve materije)
obezbeđuju odgovarajuću kiselost (pH 3,8–4,2), tj. stvaranje mlječne kiseline;
-
Visina kosidbe, kod cijele biljke kukuruza najbolje je na 12 cm.
-
Dužina cjeckanja zavisi od stepena zrelosti biljaka, kukuruz u mlječno-voštanoj zrelosti sjeckati na 23 cm, dok pri kasnoj voštanoj zrelosti na 0,8–1 cm.
-
Pokrivanje silosa.
Silaža kukuruza. Najbolji momenat za siliranje cijele biljke kukuruza je faza voštanog zrenja zrna.
Tada je završeno nalivanje zrna i prikupljena je maksimalna količina hranjivih materija u klipu. U
optimalnoj fazi zrelosti kukuruzne biljke namijenjene siliranju, kukuruzno zrno učestvuje sa 40% u
ukupnom prinosu suve materije. Silaža kukuruza se po sastavu suve materije smatra
polukoncentrovanim hranivom i može se efikasno koristiti u ishrani preživara kako za proizvodnju mlijeka
tako i mesa.
Cijelu biljku kukuruza je prije siliranja obavezno usitniti, odnosno isjeckati. Veličina odrezaka zavisi od
zrelosti, grubosti i suvosti biljaka i treba da iznosi 0,5-3,0 cm. Za zrelije biljke odresci treba da su manji od
1 cm, dok za postrni kukuruz može da se toleriše i veća dužina odrezaka. Kombajniranje kukuruza vrši se
različitim tipovima silo-kombajna: nošenim, vučenim ili samohodnim, jednorednim, višerednim ili
specijalnim koji ubiraju kukuruz ili druge kulture bez obzira na način i pravac sjetve.
Punjenje silo-objekta zavisi prije svega od njegove vrste. Silo-rovovi i horizontalni silosi kao najčešće
korišćeni silo-objekti u proizvodnji silaže pune se ili direktnim ulaskom traktora sa prikolicom i njenim
kipovanjem, ili preko posebno izgrađenih rampi sa bočne ili čeone strane. Pri ulasku traktora i prikolice u
silo-rov treba obavezno očistiti gume od eventualno prisutne zemlje, koja može znatno da utiče na
kvalitet fermentacije silaže.
10
Za sabijanje biljne mase koriste se traktori, a u djelovima objekta gdje to nije moguće koristi se
ljudska radna snaga. Traktor ne smije da ispušta naftu i ulje, ili da mu je izduvnik gasova sa donje strane,
jer će u protivnom biti izmijenjen kvalitet silaže i njen miris. Nedopustivo je da se za gaženje silaže koristi
isti traktor koji sa njive dovozi masu za siliranje, jer na gumama nosi manje ili veće količine zemlje.
Sabijanje treba da se obavlja neprekidno sve do vrha silo-objekta i najbolje je da se punjenje i sabijanje
obavi u jednom objektu za jedan dan, a maksimalno može da traje do tri dana.
Pokrivanje sabijene mase obavlja se plastičnom folijom koja ne dozvoljava ulazak vazduha, a kod
silo-objekata koji nemaju nadstrešnicu štite silažu od padavina. Nakon što se silaža pokrije folijom
potrebno je izvršiti njeno opterećivanje starim gumama, zemljom ili pijeskom. Pokrovni materijal treba da
umanji razarajuće dejstvo sunca na foliju, kao i da spriječi njeno oštećenje usljed najezde glodara i ptica.
Pored zaštitnog djejstva, pokrovni materijal treba da obavlja i opterećivanje silaže, kako se naročito suvlji
(a time i elastičniji materijal) ne bi podizao i naknadno uvlačio vazduh.
Siliranje trava. Priprema počinje košenjem koje se obavlja u prvoj polovini dana, ali tek pošto je
sunce podiglo rosu. U ljetnjim mjesecima masa pokošena prije podne može biti provenuta do dovoljnog
nivoa suve materije već u popodnevnim časovima. Ukoliko su vremenski uslovi nepovoljni, pokošena
masa mora da provede duže na zemlji u cilju provenjavanja, ali to dovodi i do povećanja gubitaka
organske materije, prije svega karotina. Kombajniranje provenule mase treba započeti pri nešto većem
sadržaju vlage (oko 60%) jer se sa odmicanjem siliranja povećava procenat suve materije na polju, brže
ili sporije.
Sabijanje usitnjene mase i njeno pokrivanje odvija se na način koji je već opisan pri siliranju
kukuruza.
Slika 8: Dodatno opterećenje traktora radi boljeg
sabijanja biljne mase
Sl. 9: Spremanje silaže bez objekta
Siliranje smješa jednogodišnjih leguminoza i žita. Najinteresantnije vrste jednogodišnjih
leguminoza za uslove Crne Gore su stočni grašak i grahorica, koji se mogu gajiti za zelenu masu, sijeno,
sjenažu i silažu. Obje se odlikuju visokim udjelom proteina i visokim prinosima, mogućnošću gajenja iz
ozime ili jare sjetve, sposobnošću vezivanja azota i obogaćivanja zemljišta istim, mogućnošću gajenja u
združenim usjevima sa žitima i dr. U nižim područjima Crne Gore ove vrste se mogu gajiti iz ozime sjetve
dok na višim terenima sa oštrim zimama jedino je moguće gajenje iz jare sjetve.
Grahorica i grašak se rijetko gaje kao čiste kulture, već najčešće u smješi sa ovsom, raži ili ječmom i
tada treba voditi računa da potporni usjev ne prestari, odnosno da se kosi prije formiranja klasa žita.
Preporučljivo je da se prije siliranja obavi provenjavanje pokošene mase. U protivnom, velika količina
vlage u siliranoj masi dovodi do cijeđenja sokova, ispiranja hranljivih materija i nagrađenih kiselina, a time
i stvaranja uslova za kvarenje silaže u gornjim, i njeno prekiseljavanje u donjim slojevima. U praksi se
pokazalo veoma efikasnim tretiranje silo-mase grahorice inokulantima (bakterijskim dodacima) koji
ubrzavaju vrenje i zakiseljavanje silirane mase.
Ocjena kvaliteta silaže. Prije početka korišćenja silaže neophodno je da se utvrdi kvalitet silirane
mase na osnovu organoleptičkih osobina i rezultata hemijskih analiza. S obzirom da su hemijske analize
skupe, proizvođači se uglavnom oslanjaju na organoleptičku ocjenu silaže.
11
Pri organoleptičkoj ocjeni najprije je neophodno utvrditi odsustvo ili prisustvo plijesni u unutrašnjosti
silaže, kao i stepen zagađenosti silaže zemljom ili pijeskom i eventualno prisustvo stranih tijela. Rjeđe se
u silaži nalaze dijelovi ili cijeli leševi glodara koji predstavljaju odličnu sredinu za razvoj klostridija
botulizma. Toksini ovih bakterija prelaze u silažu, i dovode do teških trovanja životinja sa najčešće
smrtnim završetkom.
Struktura silaže je veoma važan pokazatelj njenog kvaliteta i u kvalitetnoj silaži struktura je
sačuvana tako da se lako raspoznaju pojedini biljni djelovi, odnosno zrna, djelovi lista i stabljike. U lošoj
silaži struktura je jako promijenjena, a pri dodiru rukama osjeća se sluzavost i ulijepljenost.
Miris silaže se najbolje procjenjuje uz prethodno trljanje prstima ili između dlanova, čime se svi
prisutni mirisi pojačavaju. Miris kvalitetne silaže poslije nekoliko minuta nestaje sa ruku, dok miris loše
silaže ostaje dugo. Kvalitetna silaža treba da ima blago nakiseo i prijatno aromatičan miris, koji podsjeća
na miris kiselog kupusa, krastavaca ili miris uskislog tijesta. Oštar kiseo miris ukazuje na znatnije
prisustvo sirćetne kiseline, što može da dovede do smanjenja konzumiranja silaže. Težak i oštar miris na
užegao maslac ukazuje na prisustvo buterne kiseline. Povećana aromatičnost u odnosu na normalnu
javlja se u silažama gdje je vrenje teklo na višim temperaturama. Miris ovakve silaže podsjeća na miris
svježe ispečenog ražanog hljeba. Ovakva silaža ima manju svarljivost proteina, i malo karotina.
Boja silaže je dosta različita i zavisi prije svega od vrste siliranog materijala. Za kvalitetnu silažu
cijele biljke kukuruza karakteristična je žutozelena boja, a za silažu vlažnog zrna ili klipa kukuruza žuta.
Silaže lucerke i trava treba da imaju maslinasto zelenu boju. Odstupanje od ovih boja ukazuje da je u
toku siliranja bilo većih ili manjih nepravilnosti. Prekisele silaže imaju blijedozelenu, a često i žutozelenu
boju, dok tamnija boja silaže ukazuje na visoku temperaturu pri siliranju.
Silaža u ishrani goveda
Pri optimalnim uslovima fermentacije stabilizacija silaže nastupa poslije 4-6 nedjelja, i tada se može
početi sa njenim korišćenjem. Silaža je najbolja zamjena zelenoj hrani u toku zimskih mjeseci, dok se
danas sve češće koristi preko cijele godine. Silaža može biti jedino kabasto hranivo u obroku samo u
kraćem vremenskom roku.
Količina silaže koju krava dnevno pojede iznosi 5-7 kg na 100 kg tjelesne mase, odnosno 25-35 kg
po grlu. Ova količina može biti manja ili veća u zavisnosti od vrste silaže, faze ubiranja, količine suve
materije u silaži, kvaliteta fermentacije i dr. Smatra se da je za krave mliječnosti preko 20 kg maksimalna
dnevna količina silaže oko 35 kg, uz obavezno davanje 2-4 kg sijena. U dobro izbalansirani obrok, pored
silaže, obavezno treba uključiti i manje količine sijena, minimalno 0,5 kg na 100 kg tjelesne mase. Za
telad se ne preporučuje korišćenje silirane hrane prije navršenih 3–4 mjeseca, jer zbog nedovoljno
razvijenih predželudaca može doći do stomačnih problema.
S obzirom da od rođenja pa do teljenja junice prođe dvije godine, a da u tom periodu nema nikakvih
drugih prihoda (osim vrijednosti stajnjaka), onda je neophodno da se ishrana junica u periodu odgajanja
zasniva na što jeftinijim hranivima – ljeti na paši ili zelenoj hrani sa oranica, a zimi na konzervisanoj hrani
– sijenu i silaži. Sjenaža lucerke i silaža kukuruza odlično se dopunjavaju u pogledu hranljive vrijednosti
za ovu kategoriju goveda.
Sl. 10: Kukuruz pripremljen za siliranje
Sl. 11: Silaža je obavezan dio obroka krava na velikim
farmama
12
Zrnasta hraniva. Najvažnije zrnasto hranivo je kukuruz koji je, zbog visokog sadržaja skroba,
srazmjerno velike zastupljenosti ulja i malo celuloze, izrazito energetsko hranivo, čija je svarljivost
organske materije i do 90%. Ovako velika svarljivost je, između ostalog, rezultat malog sadržaja sirove
celuloze (oko 2%). Zrno kukuruza sadrži 60-85% ugljenih hidrata, od čega je oko 80% skroba. Nasuprot
visokoj energetskoj vrijednosti, kukuruz ima najmanju količinu proteina među žitima (oko 8%). Proteini su
niske biološke vrijednosti. U odnosu na kukuruz, ostala žita (ječam, ovas, raž, tritikale) imaju manju
količinu skroba i veću količinu proteina, kao i sirove celuloze.
Od leguminoza čije se zrno koristi u ishrani životinja najvažnije su soja, stočni grašak, grahorica, bob
i lupine. Odlikuju se visokim sadržajem kvalitetnih proteina (20-40%), malim procentom sirovih masti (13%), osim soje koja sadrži oko 18% sirovih masti, malom količinom celuloze (5-10%), ali i malim
prinosima. To su skuplja hraniva u odnosu na žita, pa se u obroke uključuju u manjem procentu, u cilju
balansiranja sadržaja proteina. Među nabrojanim hranivima posebno se ističe soja zbog visokog udjela
proteina (u prosjeku 33%), kao i ulja, što je čini dobrim, kako proteinskim, tako i energetskim hranivom.
PRATEĆI PROIZVODI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
Najvažnija hraniva iz grupe sporednih proizvoda mlinske industrije su pšenične mekinje i pšenično stočno
brašno. To su hraniva sa malim procentom sirovih proteina (12-15%), manjim sadržajem sirove celuloze
(do 11%), i visokim sadržajem fitinski vezanog fosfora (preko 1,2%). Pšenične mekinje se tradicionalno
koriste u ishrani krava u vrijeme teljenja. Pšenično stočno brašno sastoji se od raznih produkata procesa
mljevenja zrna pšenice.
Prateći proizvodi industrije ulja dobijaju se nakon izdvajanja ulja iz različitih hraniva: soje,
suncokreta, kikirikija, uljane repice, ogrštice, bundevinog sjemena, lana, konoplje, maka, susama,
kokosovog oraha i dr. Odlikuju se visokim sadržajem proteina. Veoma su kvarljiva hraniva, a tome jako
pogoduje procenat vlage veći od 10%. Najvažnija hraniva iz ove grupe su sačme soje i suncokreta.
Sačma soje kao sporedni proizvod industrije ulja najčešće je korišćeno proteinsko hranivo u
koncentratnom dijelu obroka za sve vrste domaćih životinja.
U industriji vrenja i alkohola kao prateći proizvodi ostaju pivski trop, ječmene sladne klice i pivski
kvasac. Zbog kapaciteta Nikšićke pivare ovi sporedni proizvodi predstavljaju značajan potencijal za
ishranu goveda. Pivski trop se koristi uglavnom u svježem stanju, a sladne klice i pivki kvasac kao
osušena hraniva. Svježi pivski trop se, zbog visokog sadržaja vlage, brzo kvari pa je najracionalnije da se
koristi u blizini pivara. Veoma je cijenjeno hranivo jer se smatra da povoljno utiče na mlječnost. Kravama
u laktaciji se daje 12-15 kg dnevno, ali se zbog prenošenja mirisa na mlijeko preporučuje davanje posle
obavljene muže. Ima mišljenja da loše utiče na plodnost, pa je dobro ograničiti dnevne količine po grlu na
oko 10 kg i ne koristiti ga u ishrani junica.
HRANIVA MINERALNOG PORIJEKLA
Hraniva koja se koriste za domaće životinje u većini slučajeva ne sadrže dovoljnu količinu neophodnih
mineralnih materija. Osim toga, postoje i razlike u potrebama između životinjskih vrsta, kao i između
kategorija u okviru jedne vrste. Kategorije koje preko proizvoda izlučuju veće količine minerala, takođe
imaju povećane zahtjeve. Mlada i gravidna grla imaju povećane potrebe u mineralima, prije svega u
kalcijumu i fosforu, u odnosu na tovna grla itd. Najvažniji makroelementi za domaće životinje su natrijum
(Na), hlor (Cl), kalcijum (Ca) i fosfor (P). Dodaju se u hranu u vidu različitih jedinjenja, dok se
mikroelementi dodaju u vidu mineralno-vitaminskih premiksa.
13
Stočna so se u ishrani domaćih životinja koristi kao varena, kamena i morska, i to kao kristalna,
mljevena i briketirana. Pošto je za ova područja karakterističan deficit joda, zakonski je obavezujuće
jodiranje kuhinjske, odnosno stočne soli. Kamenu i briketiranu so preživari konzumiraju lizanjem.
Međutim, kamena so ne može biti jodirana. U novije vrijeme pri briketiranju soli vrši se dodavanje
mikroelemenata. U obroke za domaće životinje so se uključuje u količini od 0,3-0,5%.
Stočna kreda. Dobija se mljevenjem krede, krečnjaka ili mermera, i predstavlja veoma jeftino
hranivo. Životinjama se dnevno daje 0,5-1%. Mono i dikalcijum fosfat istovremeno obezbjeđuju kalcijum i
fosfor u obrocima za domaće životinje. Monokalcijum fosfat sadrži najmanje 24% fosfora, dok dikalcijum
fosfat sadrži 21% kalcijuma (bezvodni oblik) odnosno 16% (hidratisani oblik). U smješe se uključuju u
količini od 0,5-1%.
INDUSTRIJSKI PROIZVEDENE SMJEŠE KONCENTRATA
Pod koncentratima se podrazumijevaju smješe različitih hraniva biljnog, životinjskog, mikrobiološkog i
mineralnog porijekla koje mogu biti fabrički proizvedene ili napravljene na samim farmama od potrebnih
komponenti. Fabrički proizvedene potpune smješe koncentrata za krave kakve se nalaze na tržištu
(pravljene prema važećim pravilnicima), često ne odgovaraju različitim situacijama u proizvodnoj praksi.
Umjesto da smanjuju varijabilnost u proizvodnji one je svojim sastavom još više povećavaju. Jedini
ispravan put bi bio da smješe za goveda budu isključivo dopunske i da svojim sastavom dopunjuju
nedostatak pojedinih hranljivih materija u voluminoznom dijelu obroka.
U odnosu na potpune smješe, za farmere su naročito interesantne predsmješe (premiksi) minerala i
vitamina. One se proizvode prema proizvođačkoj specifikaciji i ugrađuju u smješe koncentrata u količini
od 1 do 3%. Ove predsmješe sadrže sljedeće mikroelemente: gvožđe (Fe), mangan (Mn), bakar (Cu),
cink (Zn), kobalt (Co) i selen (Se). Specifično za odrasle preživare je to da simbiotska mikroflora u
organima za varenje sintetiše vitamine B kompleksa u količini koja podmiruje potrebe životinje. Zbog toga
se ovi vitamini ne uključuju u premikse, već samo vitamini A, D i E. Izuzetak je podmladak preživara, za
koje se u predsmješe uključuju B1, B2 i B12 vitamini.
Danas se u smješe za krave uključuju i različiti dodaci u cilju preveniranja i optimiziranja fizioloških
pocesa: puferi i baze, anjonske soli, monensin, kvasci i gljivice, protektirane aminokiseline i masti,
adsorbenti mikotoksina i dr.
Sastavljanje smješa koncentrata ima za cilj maksimalno usklađivanje potreba određene vrste ili
kategorije životinja sa hemijskim sastavom raspoloživih hraniva. Potrebe su naučno utvrđene i prikazane
u vidu savremenih normativa. Potrebe se razlikuju kako između vrsta, tako i kategorija. Sastavljanje
smješa koncentrata za preživare je relativno jednostavnije, jer nije potrebno precizirati sadržaj pojedinih
aminokiselina, kao i vitamina B kompleksa koje sintetišu mikroorganizmi predželudaca.
FAKTORI KOJI UTIČU NA KONZUMIRANJE HRANE
Dobro konzumiranje hrane moguće je obezbijediti samo dobrom kombinacijom većeg broja kvalitetnih
kabastih i koncentrovanih hraniva. Najvažnji faktori koji utiču na obim konzumiranja hrane i hranljivih
materija obroka su: produktivnost, kvalitet hraniva, koncentracija obroka i starost grla.
Produktivnost. Krave visoke produktivnosti, poslije teljenja i u ranoj fazi laktacije, slabije
konzumiraju hranu i nemaju dobar apetit. Konzumiranje nije usklađeno sa količinom proizvedenog
mlijeka. Tada se potrebe za proizvodnju mlijeka u potpunosti ne mogu obezbijediti samo putem
konzumiranog obroka već se one djelimično obezbjeđuju iz tjelesnih rezervi. Ovo se može smatrati
14
normalnom fiziološkom pojavom, ali samo ako traje kraće vrijeme i ako nesklad između unijete hrane i
proizvodnje mlijeka nije veliki.
Kvalitet hraniva. Poboljšanjem kvaliteta hraniva istovremeno se poboljšava svarljivost i povećava
obim konzumiranja hrane i hranljivih materija obroka. Na kvalitet hraniva može se uticati primjenom
odgovarajućih tehničko-tehnoloških metoda i postupaka koji utiču na kvalitet kao što su: optimalno
vrijeme kosidbe, sušenje, konzervisanje i siliranje, način čuvanja i skladištenje i dr.
Koncentracija obroka. Povećanje koncentracije hranljivih materija u suvoj materiji u odnosu na
važeće preporuke, dovodi do smanjenja obima konzumiranja hrane.
Starost. Mlade životinje konzumiraju više hrane po jedinici tjelesne mase u odnosu na starije i to
zbog povećanog metabolizma i intenzivnog rasta. Na razviće organa za varenje može se u znatnoj mjeri
uticati u periodu porasta. Kod odraslih životinja teško da se može bitno promijeniti zapremina organa za
varenje.
Veličina obroka za krave najčešće se iskazuje količinom suve materije na 100 kg tjelesne mase.
Prema važećim preporukama količina suve materije trebalo bi da se kreće u granicama između 2,5-3,5
kg na 100 kg tjelesne mase. Kod krava visoke produkcije količina suve materije trebalo bi da se kreće u
granicama između 3,5-4,5 kg na 100 kg tjelesne mase. Međutim, kod zasušenih krava količina suve
materije trebalo bi da se kreće u granicama između 2,0-2,5 kg na 100 kg tjelesne mase, zavisno od
kondicije i očekivane količine mlijeka u narednoj laktaciji.
TEHNIKA I ORGANIZACIJA ISHRANE
U organizaciji ishrane od velikog je značaja tehnološki poredak koji predviđa redoslijed, broj i vrijeme
hranjenja, a zatim broj i vrijeme muže i dr.
Redoslijed hranjenja – pri ishrani pojedinačnim hranivima kao prvo hranivo uvijek ide kabasta
hrana (sijeno, silaža) pa zatim koncentrovana. Silažu i ostala hraniva sa specifičnim mirisom koji lako
prelaze na mlijeko treba davati poslije muže.
Broj i vrijeme hranjenja - kod osrednje mliječnosti dovoljna je trokratna ishrana, a kod krava veće
produktivnosti preporučuje se češća ishrana. Ovo naročito važi za krave koje dobijaju veću količinu
koncentrovanih hraniva. Treba se pridržavati ustaljenog vremena hranjenja, jer ako se hrana daje sa
zakašnjenjem to se negativno odražava na životinje.
Uvođenje novih hraniva treba da bude postepeno, počev od malih količina do konačnih i bez
naglih prelaza,a sve u cilju prilagođavanja na novo hranivo.
Koncentrovana hraniva daju se individualno i njihova količina zavisi od nivoa mliječnosti.
NORMIRANJE OBROKA ZA KRAVE
Savremena i ekonomična ishrana životinja zasniva se na normiranju količine i kvaliteta hrane u obroku.
Obrok je količina hrane koja se daje životinji u toku 24 sata u cilju zadovoljenja njenih potreba. Te potrebe
dijelimo na uzdržne (odvijanje osnovnih životnih funkcija, uzimanje i varenje hrane, minimalno kretanje),
potrebe za proizvodnju (mlijeka) i potrebe za reprodukciju (porast ploda, naročito u zadnja dva mjeseca
bremenitosti). Utvrđivanje potreba se vrši na osnovu normativa, koji su naučno ispitani i u praksi
provjereni.
Potrebe za održavanje organizma direktno zavise od tjelesne mase, kako je prikazano u
narednoj tabeli.
15
Dnevne potrebe za održavanje organizma
Tjelesna masa,
kg
Neto nergija (NEL),
MJ*
Svarljivi
Kalcijum, g
Fosfor, g
NaCl (so), g
protein,g
450
28
270
27
20
23
500
30
290
30
23
25
550
33
310
33
25
28
600
35
330
36
27
30
650
37
350
39
29
33
700
39
370
42
31
35
*Megadžul (MJ) predstavlja jednu od jedinica za energetsku vrijednost obroka. Radi jednostavnosti, 1kg prosječnog
livadskog sijena sadrži oko 4,3 MJ, 1 kg ovsa oko 6,0 MJ; ili 1kg paše oko 1,2MJ; 1 kg kukuruza 7,82 MJ.
Produktivne potrebe zavise od nivoa proizvodnje, ali su one iste za svaki kg proizvedenog mlijeka
bez obzira na visinu proizvodnje. Za kg mlijeka sa 3,7% masti potrebno je 3 MJ energije, 60 g svarljivog
proteina, 2-3 g kalcijuma, 2 g fosfora i 2 g kuhinjske soli. Tako na primjer, ukupne potrebe krave tjelesne
mase 600 kg, koja proizvodi 15 kg mlijeka iznose oko 80 MJ energije, 1230 g svarljivog proteina i oko 60
g soli. Prevedeno na praktične uslove, ove potrebe bi se orijentaciono mogle zadovoljiti obrokom
sastavljenim od 13-15 kg kvalitetnog sijena i 2-3 kg koncentrata.
Jasno je da su ukupne potrebe za dvije krave iste tjelesne mase, a različite proizvodnje, veće u one
koja proizvodi veću količinu mlijeka. Međutim, prosječan utrošak ukupnih hranljivih materija po 1 kg
mlijeka biće veći u krave manje mliječnosti, zato što se dio obroka za održavanje raspoređuje na manju
količinu proizvedenog mlijeka. To se može prikazati i na primjeru iz naredne tabele.
Energetske potrebe za kravu od 600 kg tjelesne mase pri različitoj proizvodnji mlijeka
Proizvodnja
Potrebe, MJ
mlijeka, kg
Uzdržne + Proizvodne = Ukupno
Utrošak energije
po kg mlijeka, MJ
10
35
30
65
6,50
15
35
45
80
5,33
20
35
60
95
4,75
25
35
75
110
4,40
35
35
105
140
4,0
Iz tabelarnog pregleda se vidi da su energetske potrebe za održavanje krave tjelesne mase od 600
kg veoma visoke i da odgovaraju potrebama za proizvodnju oko 11 kg mlijeka. Takođe je jasno uočljivo
kako sa povećanjem dnevne proizvodnje od 10 do 35 kg mlijeka utrošak energije po kg mlijeka opadaju
sa 6,5 na 4 MJ.
Obrok se sastavlja kombinovanjem odabranih hraniva, koja su najpogodnija za ishranu određene
vrste i kategorije životinja, uzimajući u obzir njihovu hranljivu vrijednost, odnosno sadržaj hranljivih
materija, kao i trenutnu cijenu. Pravilno izbalansiran obrok sadrži sve potrebne hranljive materije i u
takvim međusobnim količinskim odnosima da se optimalno zadovoljavaju potrebe životinja, uz
istovremeno minimalnu cijenu obroka.
Obroci koji se koriste u ishrani goveda treba da budu: količinski dovoljni, dobro izbalansirani, ukusni,
raznovrsni, ekonomični, jednostavni za rukovanje, da ne sadrže toksične ili štetne materije i da u
potpunosti odgovaraju potrebama i fiziološkom stanju životinja.
16
U praksi je raširen postupak da se obrok za krave podijeli na dva dijela: osnovni i dopunski. Osnovni
obrok za krave muzare se sastavlja prema potrebama za minimalnu proizvodnju životinja prosječne
tjelesne mase na jednoj farmi. Na taj način osnovni obrok zadovoljava potrebe onih grla koja proizvode
najmanje mlijeka. Grla čija je proizvodnja mlijeka veća, podmiruju svoje potrebe za proizvodnju jednim
dijelom iz osnovnog obroka a drugim dijelom iz dopunskog obroka. Osnovni obrok je iste količine za sva
grla, dok se dopunski obrok normira prema proizvodnji. Osnovni dio obroka sastoji se pretežno od
kabaste hrane dok se dopunski obrok sastavlja kao smješa koncentrata čiji 1 kg zadovoljava potrebe za
proizvodnju 2-3 kg mlijeka. U narednoj tabeli dat je primjer osnovnog obroka koji zadovoljava potrebe za
proizvodnju 15 kg mlijeka sa 4% mliječne masti:
Primjer osnovnog obroka za proizvodnju 15 kg mlijeka
Hranivo
Količina, kg
Silaža kukuruza
20
Sijeno lucerke
4,5
Zrno kukuruza
2,7
Zrno ječma
1,00
Suncokretova sačma
0,35
Stočna so
0,06
Monoamonijum-fosfat
0,025
Vitaminsko mineralni premiks
0,130
Grla koja daju više od 15 kg mlijeka dobijaju proizvodni dodatak na bazi koncentrata, koji sadrži 12,
15 ili 18% proteina. Treba imati u vidu da 1 kg koncentrata sa 12% proteina obezbjeđuje proizvodnju od 2
kg mlijeka sa 4% mlječne masti, 1 kg koncentrata sa 15% proteina obezbjeđuje proizvodnju od 2,5 kg
mlijeka sa 4% mliječne masti i 1 kg koncentrata sa 18% proteina obezbjeđuje proizvodnju od 3 kg mlijeka
sa 4% mlječne masti.
Primjeri obroka za krave u laktaciji
Polazeći od uslova proizvodnje mlijeka u Crnoj Gori (rasna struktura, visina proizvodnje koju pojedine
rase ostvaruju u različitim područjima, te hraniva koja stoje na raspolaganju), ovdje se navode preporuke
Đorđevića i sar. (2012.) koje proizvođačima mogu da posluže kao vodič pri sastavljanju obroka za muzna
grla na njihovim farmama.
Obrok za krave u laktaciji tjelesne mase (TM) 550 kg, proizvodnja mlijeka 20 kg
Hranivo
Količina, kg
Silaža trava
20
Sijeno livadsko dobro
5
Suncokretova sačma
1
Kukuruz zrno
3
Ovas zrno
2
Dikalcijum-fosfat
0.030
Vitaminsko-mineralni premiks
0,130
17
Obrok za krave u laktaciji TM 600 kg, proizvodnja mlijeka 15 kg
Hranivo
Količina, kg
Silaža kukuruza
17
Sijeno lucerke
6
Koncentrat sa 18 % proteina
3
Stočna so
0,06
Monoamonijum-fosfat
0,025
Vitaminsko-mineralni premiks
0,130
Obrok za krave u laktaciji TM 600 kg, proizvodnja mlijeka 20 kg
Hranivo
Količina, kg
Silaža kukuruza
20
Sijeno lucerke
4,5
Zrno kukuruza
2,7
Zrno ječma
1,0
Suncokretova sačma
0,35
Kukuruz klip
3
Stočna so
0,060
Dikalcijum-fosfat
0,025
Vitaminsko-mineralni premiks
0,130
Obrok za krave u laktaciji TM 650 kg, proizvodnja mlijeka 20 kg
Hranivo
Količina, kg
Silaža trava
21
Sijeno trava
6
Kukuruz zrno
2
Koncentrat 12 % proteina
4
Stočna so
0,06
Monoamonijum-fosfat
0,025
Vitaminsko-mineralni premiks
0,130
Obrok za krave u laktaciji TM 800 kg, proizvodnja mlijeka 30 kg
Hranivo
Količina, kg
Silaža trava
22
Sijeno trava
6
Treber
3
Stočno brašno
2
Koncentrat sa 15 % proteina
6
Stočna so
0,06
Monoamonijum-fosfat
0,030
Vitaminsko-mineralni premiks
0,130
18
Primjeri smješa koncentrata sa 12% sirovih proteina (1 kg koncentrata za 2 kg mlijeka)
Hraniva
Smješa 1
Smješa 2
Smješa 3
Smješa 4
Smješa 5
% hraniva u smješi
Kukuruz
42,65
42,95
56,43
Pšenica
40,00
-
-
-
-
Ječam
-
40,00
-
-
-
Ovas
-
-
25,00
-
-
Tritikale
-
-
-
Soja, termički obrađeno zrno
-
-
-
12,65
12,33
13,87
11,68
-
Dikalcijum-fosfat
2,15
2,10
2,14
2,25
2,61
Stočna kreda
0,90
0,95
0,89
0,86
0,69
So
0,65
0,67
0,66
0,65
0,70
Vitaminsko-mineralni premiks
za krave muzare
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
Suncokretova sačma,
33% sirovih proteina
Primjeri smješa koncentrata sa 15% sirovih proteina (1 kg koncentrata za 2,5 kg mlijeka)
Hraniva
Smješa 1
Smješa 2
Smješa 3
53,56
80,71
30,00
-
Smješa 4
14,27
Smješa 5
% hraniva u smješi
Kukuruz
37,98
38,19
52,11
48,6
69,48
Pšenica
40,00
-
-
-
-
Ječam
-
40,00
-
-
-
Ovas
-
-
25,00
-
-
Tritikale
-
-
-
Soja, termički obrađeno zrno
-
-
-
17,21
16,99
18,05
-
-
-
-
5,73
Dikalcijum-fosfat
2,39
2,32
2,42
2,46
2,26
Stočna kreda
0,76
0,81
0,73
0,73
0,81
So
0,66
0,68
0,68
0,67
0,69
Vitaminsko-mineralni premiks
za krave muzare
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
Sojina sačma,
0
30,00
-
16,51
20,00
-
44% sirovih proteina
Suncokretova sačma,
33% sirovih proteina
19
Primjeri smješa koncentrata sa 18% sirovih proteina (1 kg koncentrata za 3 kg mlijeka)
Smješa 1
Smješa 2
Smješa 3
Smješa 4
Hraniva
Smješa 5
% hraniva u smješi
Kukuruz
39,09
39,25
43,81
40,31
57,72
Pšenica
30,00
-
-
-
-
Ječam
-
30,00
-
-
-
Ovas
-
-
25,00
-
-
Tritikale
-
-
-
30,00
-
-
-
-
-
20,00
26,20
26,03
26,48
24,94
-
-
-
-
-
17,86
Dikalcijum-fosfat
2,25
2,21
2,26
2,31
1,73
Stočna kreda
0,79
0,83
0,77
0,77
1,02
So
0,67
0,68
0,68
0,67
0,67
Vitaminsko-mineralni
premiks za krave muzare
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
Soja,
zrno
termički
obrađeno
Sojina sačma,
44% sirovih proteina
Suncokretova sačma,
33% sirovih proteina
Obrok za krave u različitim fazama laktacije
Grupa krava
Faza laktacije (dana)
Mlijeka po kravi dnevno (кg)
Hraniva (кg)
Sijeno lucerke
Silaža kukuruza
Sačma soje
Sirovi pivski treber
Smješa koncentrata (18% UP)
I
0-60
35
II
60-150
32
III
150-250
22
IV
250-305
16
5,
0 25
,0 3,
0 5,
0 6,
0
4,0
25,0
2,5
5,0
5,5
3,0
25,0
5,0
5,0
2,5
25,0
5,0
3,5
ISHRANA KRAVA U PROIZVODNOM CIKLUSU
Proizvodni ciklus krave uslovno se može podijeliti na nekoliko faza:
1. početak laktacije (0-70 dana),
2. vrhunac konzumiranja suve materije obroka (70-140 dana),
3. period od sredine do kraja laktacije (140-305 dana) i
4. period zasušenja (45-60 dana pred teljenje).
Početak laktacije. To je period u kome krave dostižu maksimalnu produkciju mlijeka. Obuhvata period
od 10 nedjelja (70 dana) po teljenju. Od visine proizvodnje koju grlo tada postigne zavisi i ukupni rezultat
cijele laktacije. Iako se obično ističe da krave maksimalnu proizvodnju mlijeka treba da dostignu što brže,
smatra se da je najbolje ako se maksimum postigne između 8. i 10. nedjelje laktacije. U praksi je to najčešće
20
između 6. i 8. nedjelje. Proizvodnja mlijeka u ranoj laktaciji se znatnim dijelom odvija na osnovu mobilisanih
tjelesnih rezervi. Konzumiranje hrane je smanjeno u periodu poslije teljenja, usljed čega krava troši rezerve
(masti) i gubi u masi (mršavi). Kod debelih krava se češće javlja ketoza. Stoga se smatra normalnim da
visokoproizvodna krava izgubi dio tjelesne mase tokom prve faze laktacije.
Cilj dobrog programa ishrane je da krava što kraće bude u negativnom bilansu energije. Kod pravilno
hranjenih grla negativni bilans energije počinje da se popravlja od četvrte nedjelje laktacije. Produženi
negativni bilans energije može negativno da se odrazi na plodnost krava time što prvi estrus kasni.
Prva ovulacija obično nastupa u periodu između 17. i 42. dana nakon teljenja. Smatra se da je dobro da
što je viša proizvodnja mlijeka to kasnije treba da dođe do prve ovulacije. Ključni je faktor dobre reprodukcije
pravilna ishrana krava na početku laktacije, uz odgovarajuću tehnologiju ishrane.
Neposredno poslije teljenja svaka krava treba da dobije napoj od 10-15 litara mlake vode sa 1-2kg
mekinja ili zaslađeni topao napoj sa 0.5% soli. Na 3-6 časova poslije teljenja kravama se daje manja
količina sijena (2-3 kg), odnosno tokom prvih 24 časa po telenju daje se samo sijeno. Drugog dana po
teljenju, zavisno od stanja vimena, daje se 2-4 kg koncentrata i sijena po volji. Počev od drugog dana
količina koncentrata se svakodnevno povećava za 0.5kg kako bi sa 10 dana količina koncentrata dostigla
6 kg po grlu. i danu. Prvih 5-6 dana po telenju kao kabasta hrana koristi se samo sijeno i ono se daje po
volji, a kasnije se u obrok oteljenih krava uvodi i druga hraniva (zelena masa, silaža) i to postepeno,
počevši sa 5-6 kg silaže kukuruza ili 8-12kg zelene mase/grlo/dan, da bi se sa 10-15 dana dostigla
količina od 15-25 kg silaže, odnosno 25-40 kg zelene mase.
Sa 10-15 dana konzumiranje hrane dolazi do obima koji odgovara potrebama za proizvodnju mlijeka. U
to vrijeme se proizvodnja mlijeka i dalje povećava tako da i obrok mora da se usklađuje sa njim. Poslije 15.
dana vrši se avansiranje, odnosno povećanje količine hrane, naročito koncentrovane, tako da ona obezbijedi
proizvodnju 3-5 kg mlijeka više od one koju krava u tom momentu daje. To se radi u cilju stimulisanja
proizvodnje mlijeka, i vrši se sve dotle dok na povećanje ishrane krava reaguje povećanjem proizvodnje
mlijeka. Kada se dostigne maksimum u proizvodnji mlijeka, sljedećih 3-7 dana, zadržava se isti nivo ishrane,
a zatim se usklađuje koncentratni dio obroka sa proizvodnjom mlijeka.
Sredina laktacije (70-140 dana poslije teljenja). U ovom periodu se postiže maksimum u konzumiranju
hrane (2-4 sedmice poslije maksimuma u proizvodnji mlijeka). Krava više ne gubi u masi već je održava ili je
povećava (u pozitivnom je energetskom bilansu), a količina mlijeka direktno zavisi od količine i kvaliteta
hrane.
Uvijek treba imati u vidu da krave imaju fizički ograničenu mogućnost konzumiranja hrane, zbog čega pri
većoj proizvodnji mlijeka koncentracija energije i proteina u obroku mora da bude veća. Povećanje
koncentracije obroka može da se postigne poboljšanjem kvaliteta kabaste hrane i/ili povećanjem udjela
koncentrata u SM ili energetskoj vrijednosti obroka.
Maksimalna količina koncentrata u suvoj materiji obroka treba da je 60% suve materije obroka. Veća
količina od ove može da dovede do acidoze, smetnji u varenju i smanjenja sadržaja mliječne masti. Poslije
dostizanja maksimuma, količina mlijeka se manjom ili većom brzinom smanjuje. Kod dobrih grla, koja su
pravilno hranjena, postiže se da ova brzina ne bude velika, odnosno visoka perzistencija laktacije.
Krajem prve ili u toku druge faze laktacije, odnosno po postizanju maksimalne proizvodnje mlijeka
(između 40. i 90. dana laktacije) obično se obavlja oplodnja krave. U to vrijeme grla dobijaju značajne
količine hranljivih materija (konzumiranje suve materije je blizu maksimuma), te nema posebne potrebe, a ni
mogućnosti, da se radi uspješnije oplodnje obrok poveća.
Kraj laktacije (140-305 dana poslije teljenja). U ovoj fazi proizvodnja mlijeka konstantno opada
(brzinom od 8 do 10% mjesečno), krava je bremenita i nije teško zadovoljiti njene potrebe u hranljivim
materijama. Količina koncentrata treba da bude na nivou koji odgovara obimu proizvodnje mlijeka, kao i
za djelimičnu popravku tjelesne kondicije krave.
21
Treba imati na umu da mlade krave – prvotelke nastavljaju sa porastom, istina umjerenim, pa u
obroku treba obezbijediti dodatnu količinu hranljivih materija i za ove potrebe (oko 20% iznad potreba za
grla starih dvije godine i 10% za grla starih tri godine).
Pred kraj laktacije opada proizvodnja mlijeka, a efikasnost iskorišćavanja hranljivih materija se
povećava. Kraj laktacije je optimalan period za popravku kondicije krava. Pri tome, stvaranje rezervi se u
ovom periodu postiže bez većih metaboličkih problema ili poremećaja (masna degeneracija jetre i sl.).
Međutim, kada se grla zasuše sa suvišnim količinama tjelesnih masti (loja) nose u sebi potencijalne
mogućnosti za pojavu ozbiljnih metaboličkih poremećaja.
Zasušenje (45-60 dana pred teljenje). Program zasušenja značajno utiče na proizvodnju mlijeka u
narednoj laktaciji i mogućnost pojave metaboličkih problema u vrijeme i poslije teljenja. U ovom periodu
krava se priprema za teljenje i narednu laktaciju. Tada se može donekle popraviti i kondicija krave, a
obnavlja se i tkivo vimena.
Period zasušenja treba da traje najmanje 6 nedjelja ali je bolje ako traje puna dva mjeseca. U ovom
periodu hranljive materije iz obroka se najefikasnije koriste za povećanje mase ploda.
Masa ploda se uvećava sve više kako se približava teljenje. To uslovljava i povećane potrebe u
hranljivim materijama koje se zadovoljavaju povećanjem udjela koncentrovanih hraniva u obroku. Na
nekoliko dana pred teljenje, međutim, prestaje se sa davanjem koncentrata.
Zasušene krave moraju da budu odvojene od grla u laktaciji. Obroci treba da budu tako formulisani
da zadovoljavaju potrebe krave u svim hranljivim materijama i to za: održanje organizma, porast ploda i
eventualnu popravku kondicije (ako je propušteno da se to završi u prethodnoj fazi).
Da bi se izbjeglo tovljenje krava preporučuje se davanje kabaste hrane manje hranljive vrijednosti
(pšenična slama, kukuruzna stabljika i travno sijeno). Zavisno od kvaliteta raspoložive kabaste hrane, ona
može da čini i čitav obrok u ovom periodu.
Na oko dvije nedjelje pred teljenje potrebno je početi sa davanjem koncentrata koji će se koristiti u
toku laktacije. To je neophodno kako bi se mikroorganizmi buraga na vrijeme prilagodili na tu vrstu hrane.
Ovo ne mora da se odnosi samo na koncentrat, već i na sva druga hraniva koja će krava dobijati tokom
laktacije a koja ne dobija u vrijeme zasušenja.
Na dan teljenja kravi se znatno smanjuje apetit. Tada joj se daje samo nešto sijena i mekinja, a
organičava se i količina vode. Kada sve ide normalno, krava se brzo oporavlja od porođaja, pa u narednim
danima njena ishrana ulazi u fazu konsolidacije.
KONTROLA ISHRANE KRAVA OCJENJIVANJEM TJELESNE KONDICIJE
Ocjena tjelesne kondicije je važan pokazatelj efikasnosti ishrane krava, a usljed jednostavnosti rutinski se
primjenjuje u mnogim zemljama. Adekvatne tjelesne rezerve (masno tkivo) povećavaju proizvodnju
mlijeka, efikasnost u reprodukciji i produžuju vijek iskorišćavanja grla.
Tjelesna kondicija krava se ocjenjuje od 1 do 5 (sa međuocjenama 2,5; 3,5 i 4,5).
Pretjerano debele ili mršave krave su u velikoj mjeri izložene riziku da se kod njih jave metabolički
problemi, smanji proizvodnja mlijeka, pogorša koncepcija i nastanu problemi pri teljenju. Ugojene krave
(npr. ocjena tjelesne kondicije 3,75) u odnosu na krave u normalnoj kondiciji imaju u sljedećoj laktaciji
gotovo tri puta više problema u reprodukciji. Brze promjene u tjelesnoj kondiciji ili neadekvatna kondicija
tokom početne faze laktacije može da dovede do ozbiljnih zdravstvenih problema.
22
Izgled karličnog dijela krave i ocjena tjelesne kondicije
U vrijeme teljenja ocjena tjelesne kondicije krave treba da bude 3,0-3,5. U toku prvih 4 nedjelje po
teljenju kondicija ne smije da padne ispod 2,5-3,0 (kod visokoproizvodnih krava može i do 2,0). Ako dođe
do naglog pada kondicije u ovom periodu, a krava je u drugom pogledu zdrava, treba vidjeti da li je obrok
adekvatan u pogledu osnovnih komponenti.
U toku početne faze laktacije krave treba da imaju ocjenu tjelesne kondicije 2,5-3,0. Ako veći broj
grla, koja nisu visokoproizvodna padne na ocjenu 2,0, treba provjeriti da li je sve u redu sa
konzumiranjem hrane. Ako krave ostaju u dobroj kondiciji (3-3,5), a ne dostižu visok nivo proizvodnje,
treba provjeriti da li su u obroku adekvatno izbalansirani proteini, minerali i vitamini.
U srednjem dijelu laktacije preporučuje se ocjena 3,0. Obrok treba da zadovoljava ili malo prebacuje
potrebe krave u energiji, kako bi se stvarale tjelesne rezerve. Ako krave počnu znatnije da povećavaju
kondiciju (3,5-4,0) ili, naprotiv, da je gube (2,0-2,5), treba korigovati koncentraciju energije u obroku.
Na kraju laktacije (posljednja dva mjeseca) preporučuje se ocjena tjelesne kondicije 3,5. U tom
periodu treba potpuno obnoviti tjelesne rezerve, ali bez pretjerane gojaznosti. U ovom periodu se
povećanjem ili smanjenjem koncentracije energije u obroku može postići željeni cilj. Pretjerana gojaznost
krava obično se javlja tokom posljednjih mjeseci laktacije kada se proizvodnja mlijeka smanjuje a količina
koncentrata u obroku ostaje na ranije utvrđenom nivou.
Treba uvijek imati u vidu da nedovoljno konzumiranje hrane, niska proizvodnja mlijeka, problemi u
reprodukciji, pa i neke bolesti mogu uspješno da se preduprijede time što će krave u vrijeme teljenja biti u
odgovarajućoj tjelesnoj kondiciji, kao i adekvatnom ishranom u periodu poslije toga.
PRINCIPI I PREPORUKE U ISHRANI KRAVA
Neki od najvažnijih principa ishrane mliječnih krava su: obezbijediti sve potrebne hranljive materije u
obroku (laboratorijska provjera sastava hraniva); zadovoljiti potrebe krava obimom obroka; obezbijediti
mikrobiološku i hemijsku ispravnost obroka; postići odgovarajuću ukusnost obroka; postepeno prelaziti na
novu vrstu hrane (minimalno nedjelju dana); obezbijediti što manja variranja u sastavu obroka (upotreba
konzervisane hrane i koncentrata); voditi računa o broju i vremenu hranjenja u toku dana (minimalno dva
hranjenja, u isto vrijeme); osigurati odgovarajuće uslove sredine (temperatura, ventilacija, ležište); brinuti
se o zdravstvenoj preventivi i liječenju i obezbijediti dovoljne količine vode.
Pored navedenih principa, treba naglasiti osnovno pravilo ishrane mliječnih krava: veća proizvodnost
zahtijeva unošenje veće količine suve materije i veću koncentraciju obroka (manje voluminozne hrane i
više koncentrata).
23
Pri tome, konzumiranje suve materije iz kabaste hrane ne treba da bude ispod 2% u odnosu na
tjelesnu masu. Na svaki kg proizvedenog mlijeka krave treba da konzumiraju najmanje 0,50 kg suve
materije. Konzumiranje manje od toga može da dovede do gubitka u kondiciji, usljed čega se kod krava
mogu javiti metabolički poremećaji. Koncentrovana hrana ne bi smjela da čini više od 60% SM obroka.
Pri tome se ne preporučuje davanje veće količine od 3,5 kg koncentrata pri jednom hranjenju.
ISHRANA TELADI
Za pravilan razvoj teladi izuzetno je važan pravilan način ishrane koja se mijenja sa uzrastom. Za
uspostavljanje početnih funkcija organa za varenje teleta poseban značaj ima prvo mlijeko krave ili
kolostrum. Tele treba da ga posisa – popije 2-3 časa nakon teljenja. Ako se tele napaja kolostrum mora
da bude svjež i temperature 36-380 C. Da bi se obezbijedilo dobro zdravstveno stanje i vitalnost teleta,
vrlo je važno da tele u predviđenom roku dobije što veću količinu kolostruma. Zato i nije poželjno da tele
odmah nagonimo na sisanje ili pijenje kolostruma jer tada neće moći odmah da popije dovoljno
kolostruma. Tele treba pustiti da se dobro odmori poslije telenja (2-3 časa) jer će tada u prvom napoju
moći da konzumira dovoljno kolostruma.
Sastav kolostruma se značajno razlikuje od satava punomasnog mlijeka jer sadrži dvostruko veće
količine proteina, mlječnog šećera, minerala, vitamina i dr. u odnosu na punomasno mlijeko, a poseban
značaj kolostruma je prisustvo zaštitnih materija odnosno imunoglobulina. Sadržaj ovih zaštitnih materija
mijenja se iz sata u sat i zbog toga je važno da nakon 2-3 sata po rođenju tele popije kolostrum kao i još
5-6 puta u toku 24 časa u količini od 0.5-1kg. Ovo je veoma važno zbog toga što je velika ropustljivost
crijeva u prvim satima po rođenju za velike makromolekule imunoglobulina, a poslije 24 časa ona se
značajno smanjuje.
U prvim danima tele treba napajati češće u toku dana, obično je to četiri puta. Sa porastom teleta,
odnosno sa mogućnošću da u jednom napajanju popije veće količine mlijeka, broj napajanja se
ograničava na dva (2 x 3 kg) u toku dana. Ovakva tehnika napajanja povoljno se odražava na efikasnost
iskorišćavanja kolostruma, obezbjeđuje visok prirast i štiti telad od želudačno-crijevnih oboljenja.
Uzimanje kolostruma je jako važno kao zaštita od crijevnih i respiratornih oboljenja sve do perioda
dok tele ne izgradi sopstveni imunitet. Višak kolostruma se može čuvati na nekoliko načina, a najbolji je
spravljanjem tzv. superkolostruma koji je dobija podsirivanjem kolostruma, odvajanjem surutke i njenim
zamrzavanjem. U slučajevima kada pojedine krave nemaju dovoljnu količinu kolostruma ovaj se odledi,
dovede na temperaturu tijela od 360C i njime napaja telad. Višak kolostruma može se davati drugim
teladima starijeg uzrasta na taj način što se razblaži toplom vodom u odnosu 2:1 ( dva dijela kolostruma i
jedan dio vode).
Telad se napajaju prema datoj šemi i to: u prvoj nedjelji tele dobija kolostrum svoje majke 3-4 puta u
toku dana, a zatim prelazi na puno kravlje mlijeko sve do 10 dana starosti u dva obroka. Kao i sva nova
hraniva koja se tek uvode u obroke, i zamjene za mlijeko se u početku koriste u kombinaciji sa
punomasnim mlijekom u trajanju bar desetak dana a zatim se prelazi na čiste zamjene. Tako od 10-20
dana je postepen prelaz sa punomasnog mlijeka na zamjenu za mlijeko. Počev od dvadesetog dana pa
sve do kraja mliječne ishrane 60-og dana, telad dobijaju samo zamjenu i to u dva obroka ujutro i uveče
do kraja napajanja. Kad su u pitanju zamjene za mlijeko treba da se koriste samo one odgovarajućeg
kvaliteta i ako su jeftinije od svježeg mlijeka. Smatra se da ne treba koristiti veće količine od 6 litara
dnevno. Šema napajanja teladi predstavljena je u sljedećoj tabeli.
Zamjena za mlijeko po svojim fizičko-hemijskim i hranljivim vrijednostima predstavlja istinitu zamjenu
kravljeg mlijeka. Zamjena sadrži sve potrebne količine hranljivih materija koje ima i kravlje mlijeko i
najčešće se sastoji od sljedećih komponenti: obranog mlijeka u prahu, brašna od soje, dehidrirane
surutke, kvasca, skroba, biljnih i životinjskih masti, minerala, vitamina, i drugih dodataka koja daju
zamjeni svojstva punog mlijeka.
24
Šema napajanja teladi zamjenama za mlijeko (ušteda punomasnog mlijeka)
Kolostrum i
Zamjena za
Broj napajanja
Početna
punomasno mlijeko
mlijeko, lit.
Uzrast, dana
Sijeno
Smješa konc.
lucerke
1
4
-
4
-
-
2-3
5
-
3
-
-
4 -5
6
-
3
-
-
6-10
6
-
2
po volji
po volji
11-20
3
3
2
po volji
po volji
21-30
-
6
2
po volji
po volji
31-40
-
6
2
po volji
po volji
41-50
-
6
2
po volji
po volji
51-57
-
6
2
po volji
po volji
58
-
5
2
po volji
po volji
59
-
4
2
po volji
-
3
2
po volji
86
264
-
60
Ukupno
po volji
po volji
-
-
Zamjene za mlijeko se rastvaraju u toploj vodi temperature oko 370C obično u odnosu 1:8 ili 1:9 u
zavisnosti od preporuka proizvođača Sa davanjem sijena lucerke najboljeg kvaliteta koje postoji na
gazdinstvu kao i kompletne smješe koncentrata treba započeti pri uzrastu teladi od 10-ak dana i oba ova
hraniva daju se po volji. Napajanje teladi zamjenama za mlijeko ne treba da traje duže od 60 dana. Sa
uzrastom od 60 dana tele je formirano u odraslog preživara koje se hrani potpuno čvrstom hranom, a
uspjeh u dobrom odgajivanju teladi umnogome zavisi od kvaliteta i vrste sijena kao i kvaliteta početnih
smješa koncentrata. Uz sijeno odličnog kvaliteta, teladi se može davati i jednostavnije smješe
koncentrata, dok uz sijeno lošijeg kvaliteta smješa koncentrata treba da sadrži više proteina.
Odgovarajući koncentrat i kvalitetno sijeno treba davati po volji, počev od 10-15 dana uzrasta teladi.
Potpune smješe koncentrata za telad i krave
Hranivo
Telad
Kr a v e m u z a r e
Početna
50-100 kg
46.
53.5
58.5
10.
10.0
10.0
-
-
-
-
-
10.0
10.
12.0
-
25.
20.0
10.0
-
10.0
-
-
-
10.0
5.0
5.0
5.0
-
-
-
5.0
3.0
-
-
-
-
5.0
5.0
3.0
3.0
3.0
4.0
Dikalcijumfosfat
1.0
10.
10.
1.0
1.0
1.0
Kalcijumkarbonat
1.0
1.0
1.0
1.0
1.0
1.0
Jodirana stočna so
0.5
0.5
0.5
1.0
1.0
1.0
Premiks
1.0
1.0
1.0
1.0
1.0
1.0
100.0
100.0
100.0
100.0
100.0
-
-
6.897
6.989
6.790
6.980
6.985
-
-
-
18
16
16
18
14
Kukuruzna prekrupa
5
Ovas
Pšenične
mekinje/stočno
brašno
Sojina sačma (44%UP)
Suncokretova
sačma
(33%UP)
Punomasne kukuruzne klice
Obrano mlijeko
(33%UP)
Lucerkino brašno
u
0
0
prahu
Ukupno:
Neto energija laktacije (NEL,
MJ)
Neto energija mesa (NEM,
MJ)
Ukupnih proteina (Nx6.25)
100.0
7.097
20.
100-250 kg
Do 20kg
55.0
Preko 20kg
Steone
krave
junice
60.0
51.0
28.0
22.0
20.0
25
i
ISHRANA PRIPLODNIH JUNICA
Ishrana ima presudnog uticaja na razvoj junica kao budućih visoko proizvodnih i reproduktivno
sposobnih životinja. Ishrana junica treba da omogući prosječne dnevne priraste najviše do 750 g, što
znači da mora biti kontrolisan i ne smije se pretvoriti u tov. U tom slučaju postiže se optimalna priplodna
kondicija, pa se sa 15-16 mjeseci starosti, odnosno, kada se postigne oko 60% težine odrasle krave
obavlja prva oplodnja. Takvo grlo pri teljenju dostiže 80-85% tjelesne mase odrasle krave. Prvotelka
nastavlja sa porastom, istina znatno manjeg intenziteta, negdje do trećeg ili četvrtog teljenja, te je u
obrocima za mlađa grla potrebno uračunati i ove potrebe.
Obroci za junice su pretežno iz kabaste hrane i manjih količina koncentrata. Zimi se koriste suva i
konzervisana kabasta hrana (sijeno, silaža, razni sporedni proizvodi biljne proizvodnje i dr.), a ljeti to
može biti zelena hrana, paša i druga zelena hraniva proizvedena na prirodnim i sijanim travnjacima ili u
sistemu zelenog konvejera. Koncentrovani dio obroka može biti vrlo različit, što zavisi od količine, vrste i
kvaliteta kabastih hraniva. Po pravilu se sa koncentrovanim hranivima uz dodatak minerala i vitamina,
dopunjuje nedostajući dio obroka iz kabaste hrane. Ukoliko je kabasta hrana kvalitetnija i ima je u
dovoljnim količinama ide manje koncentrovane hrane i obrnuto.
Ishrana junica u prvoj godini života. Ishrani priplodnih junica u starosti do godinu dana treba
posvetiti veću pažnju u odnosu na starije junice, mada je ishrana priplodnih junica znatno jednostavnija
od ishrane teladi. Veću pažnju treba posvetiti zbog toga što odlučena telad još nisu sposobna da se
odmah prilagode novom režimu ishrane, novim hranivima i makroklimatskim uslovima štale gdje su
smještena. Postepeno navikavanje na nov sastav obroka treba da traje 7-10 dana, a nekada i zatno
duže. U periodu prilagođavanja telad ne samo da stagniraju u pogledu prirasta već često i gube na
tjelesnoj masi. Da bi prilagođavanje bilo što kraće, zalučenoj teladi – mladim junicama, pri uvođenju
novog hraniva, ne smanjuje se količina tekućeg obroka, već se na tu količinu doda količina do 3%
tjelesne mase novog hraniva, a to je najčešće silaža. Narednih sedam dana prati se reakcija životinja i
kada junice konzumiraju bez ostataka, onda se počinje sa povećanjem količine hrane do nivoa
predviđenog po usvojenom planu ishrane, a cio obrok prilagođava zahtjevu junica. To praktično znači da
junicama treba omogućiti da kabasti dio obroka imaju na raspolaganju tokom 24 h (ishrana po volji), a
koncentrovani dio obroka do količine od 1,5 kg/grlo/dan.
Bitno je da se junice što prije naviknu na uzimanje što više kabaste hrane. Ona ima izuzetan uticaj
na razvoj digestivnog trakta, odnosno buraga. Zato obroci junica u svom sastavu treba da imaju najviše
kvalitetne kabaste hrane 60-80%, a ostali dio su koncentrovana hraniva, prekrupa žitarica, uljarica ili
kompletne smješe koncentrata.
Obroci u zimskom periodu ishrane najčešće se sastoje iz sijena trava ili leguminoza (2-3 kg), manje
količine silaže (6-10 kg) i do 2 kg koncentrovane hrane po grlu dnevno. Ako nema silaže na raspologanju,
onda se povećava količina sijena za još 2-3 kg. Kasnije, kod starijih junica (6-12 mjeseci) silaža se može
povećati (10-15 kg), a koncentrat se može potpuno izostaviti ili ga davati u količini do 1 kg po grlu
dnevno.
Ljetnji režim ishrane najčešće traje 5-6 i više mjeseci. Kao u zimskom, tako i u ljetnjem periodu,
zalučenu telad treba postepeno privikavati na nov režim ishrane, odnosno na obrok zelenom hranom, bilo
da idu na pašu ili ostaju u štali i dobijaju zelenu hranu. Ako mlade junice izlaze na pašu, tada je pored
privikavanja na novo hranivo (zelena trava) potrebno da nauče i da pasu. Prije izlaska na pašnjak
junicama treba dati 1/2-1/3 obroka koji su koristile, sve dok u potpunosti ne prihvate pašu.
Ako junice borave na pašnjaku, tada im treba obezbijediti da dobiju pored paše, suvu hranu,
prekrupu žitarica, so za lizanje i vodu. Briketirana stočna so se stavlja u drvena korita ili ako ima
pogodnosti (otvor po sredini) onda se može okačiti ili "nataći" na odgovarajući nosač.
26
Ako je paša dobra, prekrupa može izostati ali zato mora junicama biti uvijek na raspolaganju suva
kabasta hrana, jodirana stočna so i voda. U suprotnom, mora se obezbijediti dopunska ishrana kako ne bi
bilo neželjenih posljedica, odnosno kako ne bi došlo do zaostajanja u porastu i razvoju, tj. do
zakržljavanja.
Ishrana junica u drugoj godini života. Poslije navršene prve godine ishrana junica je daleko
jednostavnija, jer se one mogu hraniti obrocima i bez koncentrata, tj. isključivo kvalitetnom kabastom
hranom, s tim da se ista daje po volji i da takvi obroci obezbjeđuju planirani razvoj, odnosno prirast. Ako
je ishrana samo kabastom hranom, a pritom ograničenih količina ili slabijeg kvaliteta, tada u obrok treba
uključiti i odgovarajuću količinu koncentrovane hrane do 1,5-2 kg po grlu dnevno. Sa porastom junica
rastu zahtjevi i potrebe u hrani, tako da u starosti od oko dvije godine junice u prosjeku mogu da
konzumiraju 8-9 kg suve materije dnevno. To se može obezbijediti obrokom koji se sastoji od 15-20 kg
silaže, 2-3 kg sijena i nešto koncentrata 1-1,5 kg.
U ljetnjem periodu, bilo na paši ili ako se hrane u štali, konzumiraju 25-30 kg zelene hrane - paše uz
obavezan dodatak grube suve kabaste hrane, soli i po potrebi koncentrata.
U cilju intenzivnijeg ispoljavanja i sinhronizacije estrusa kao i boljeg uspjeha u oplodnji, potrebno je
primijeniti poseban režim ishrane u periodu pripreme junica za osjemenjivanje. Taj period treba da traje
3-4 nedjelje prije i 2-3 nedelje poslije osjemenjivanja. To se najčešće postiže uvođenjem u obrok
kvalitetnije kabaste hrane ili pak povećanjem količine koncentrata u dnevnom obroku za 0,5-1 kg po junici
dnevno. Pored poboljšanja ishrane, posebna pažnja treba da se obrati dodatnim količinama minerala
gdje jodirana stočna so čini značajan dio.
Oplođene junice sve do 5. mjeseca bremenitosti nemaju nekih posebnih zahtjeva u pogledu potreba
u hrani. Počev od 5. mjeseca pa sve do teljenja, potrebe u hranljivim materijama i hrani se povećavaju, a
naročito u posljednja dva mjeseca u stanju visokog graviditeta.
U toku rasta ploda smanjuje se kapacitet trbušne duplje, usljed čega visokosteone junice
konzumiraju smanjene količine kabaste hrane. Zbog toga je neophodno da se koriste manje količine
kvalitetnih kabastih hraniva i povećane količine koncentrata. U obroku bilo kog tipa treba da se nalazi
makar minimalna količina sijena, kako bi se obezbijedila neophodna količina suve materije, predviđena
savremenim programima za normiranje obroka.
Pri kraju bremenitosti količina sijena se povećava a količina sočne hrane smanjuje, pri čemu stanje
vimena ima odlučujuću ulogu. Najčešće se na nedjelju dana pred teljenje količina sočne hrane znatno
smanjuje ili čak isključuje iz obroka. Količina koncentrata se na 2-3 dana pred teljenje takođe smanjuje na
1-2 kg ili se potpuno ukida zavisno od brzine nalivanja i opšteg stanja vimena junica.
Potrebe za rast ploda, stvaranje tjelesnih rezervi, sopstveni porast, kao i za razvoj i pripremu
vimena, traže i značajno poboljšanje ishrane junica u posljednjih 45-60 dana pred teljenje. Stoga se
kategorija visoko steonih junica u pogledu sastava obroka, koncentracije energije i drugih hranljivih
materija, tretiraju kao zasušene visoko steone krave i imaju isti režim ishrane.
Obroci za priplodne junice
Hraniva, kg
Sijeno lucerke
Silaža cijele bijke kukuruza
Suvi repini rezanci
Koncentrat (sa 18% proteina)
4-6
1,5
5,0
1,0
1,5
Starost (mjeseci)
6-12
1,5
8,0
2,0
2,0
12-16
1,5
10,0
2,0
2,0
27
UTICAJ RAZLIČITIH FAKTORA NA KOLIČINU I SASTAV MLIJEKA
Faza laktacije. Tokom laktacije količina i sastav mlijeka se menjaju. Proizvodnja mlijeka pokazuje brz
rast odmah nakon teljenja pa do 40-og eventualno 50-og dana laktacije kada krave postižu maksimum u
proizvodnji mlijeka. Poslije toga mliječnost opada, po približnoj stopi 2.5% nedeljno, da bi se završila na
oko dva mjeseca pred teljenje. Normalna ili standardna laktacija traje 305 dana, a period zasušenja 60
dana, tako da proizvodni ciklus krave iznosi 365 dana ili jednu godinu. U praksi laktacija traje i kraće od
10 mjeseci, pogotovu kod krava manje mliječnosti, a često traje i duže od godinu dana kod krava sa
visokom proizvodnjom mlijeka. Normalnim se smatra da krave daju najviše mlijeka u prvih 100 dana
laktacije, nešto manje u drugih 100 dana, a najmanje u trećih 100 dana laktacije. Zbog toga se najboljim
kravama smatraju one koje postižu ne samo visok maksimum u dnevnoj količini proizvedenog mlijeka,
već kroz što duži vremenski period održavaju velike količine mlijeka.
Promjenu količine mlijeka tokom laktacije prati i promjena sastava mlijeka. Prvih dana laktacije
sastav kolostruma značajno se razlikuje od sastava mlijeka i taj kolostralni period traje od 3-5 dana.
Sadržaj masti u mlijeku takođe zavisi od fiziološke faze laktacije u kojoj se krava nalazi. U periodu poslije
teljenja i najčešće do trećeg mjeseca laktacije, količina proizvedenog mlijeka je u stalnom porastu, a
sadržaj masti u mlijeku u opadanju. U kasnijim fazama laktacije količina mlijeka opada, a sadržaj masti u
mlijeku se povećava. Slična situacija je i sa promjenom sadržaja mlječnog proteina. Količina mlječnog
šećera i mineralnih materija slabije se mijenjaju tokom laktacije.
Starost i veličina krave. Dobro je poznato da krave znatno povećavaju mliječnost do 5 godina
života, odnosno tokom prve tri laktacije. Poslije pete godine života, do približno osme ili devete godine,
povećanje je neznatno ili mliječnost stagnira, a zatim znatnije počinje da opada.
Kad je u pitanju veličina krave, utvrđeno je da krave većih okvira odnosno većeg formata iste rase
daju veću količinu mlijeka od krava manjeg formata.
Sastav obroka. Na količinu i sastav mlijeka može da se utiče sastavom obroka, tj. pravilnim
odnosom kabaste i koncentrovane hrane u obroku, zatim količinom, odnosno nivoom ishrane i na kraju
vrstom i kvalitetom, kako kabaste tako i koncentrovane hrane.
Hranjenje krava manjim količinama kabastih hraniva u obroku, a većim udjelom koncentrata,
dovešće do povećanja količine mlijeka, ali će opasti sadržaj mlječne masti. Da ne bi do ovoga došlo, kravi
koja proizvodi mlijeko treba na svakih 100 kg tjelesne mase dati najmanje 0,8-1,0 kg dobrog sijena u
dnevnom obroku.
Različite vrste mikroorganizama u buragu krava vrše razgradnju celuloznih vlakana iz sijena, odakle
se stvara sirćetna kiselina, koja dalje služi za sintezu mlječne masti u vimenu krava. Kako ne bi došlo do
smanjenja sadržaja mlječne masti u mlijeku, potrebno je da u suvoj materiji obroka krava bude najmanje
16-18% sirove celuloze.
U uslovima Crne Gore uobičajeno je da se obroci za krave baziraju na sijenu (livadskom ili
lucerkinom) i koncentratu, a kod manjeg broja proizvođača koristi se i silaža kukuruza ili trava.
Kombinacija energetskih materija iz koncentrata (i silaže kukuruza) i proteina iz sijena dobro je rješenje
za „balansiranje“ obroka. Međutim, u praksi je čest problem spremiti kvalitetno sijeno, naročito od prvog
otkosa, jer isti pristiže u maju, koji je poznat po čestim kišama i nestabilnom vremenu. Zbog toga se
preporučuje da se biljna masa iz prvog otkosa ne suši za sijeno po svaku cijenu, već da se pravi sjenaža,
čiji kvalitet u mnogo manjoj mjeri zavisi od vremenskih uslova. Davanje kravama na početku laktacije
obroka koji su dobro izbalansirani u pogledu sadržaja energije i proteina, sa odgovarajućim nivoom i
aminokiselinskim sastavom, omogućava povećanje proizvodnje mlijeka ili proteina mlijeka, dok u sredini
laktacije najčešće može da poveća udio proteina, ali ne i količinu mlijeka.
28
Pojedina hraniva mogu uticati ne samo na proizvodnost, već i na sastav mlijeka. Poznato je da krave
daju više mlijeka kada se hrane zelenom hranom nego kada se ta ista hrana daje u vidu silaže ili sijena.
Djelimična zamjena sijena silažom ili silaže repom dovodi do određenog povećanja količine proizvedenog
mlijeka. Međutim, ispaša mladom sočnom travnom masom, kao i upotreba velikih količina repe, glava i
lišća šećerne repe i sličnih hraniva, dovode do povećanja količine mlijeka, uz istovremeno opadanje %
masti u mlijeku. Slično ovome djeluju i velike količine ugljenohidratnih koncentrovanih hraniva, prethodno
termički obrađenih.
Hrana može uticati specifično na sastav i tehnološke karakteristike mlijeka. Sastav obroka, kao i
zastupljenost i hemijska svojstva masti u hrani mogu znatno uticati na sastav i osobine mliječne masti. To
je u nekim slučajevima povoljno i od značaja ne samo za mlijeko, već i prerađevine. Takva je, na primer,
planinska paša koja je bogata aromatičnim travama. Međutim, ukoliko se na paši nalaze pelen, kamilica,
mlječika, a naročito divlji luk, to može veoma loše da se odrazi na ukus i miris samog mlijeka. Luk ima
toliko jak miris da se isti može prenijeti na mlijeko pri udisanju isparljivih materija.
Silažu ili slična hraniva koja imaju jak i specifičan miris ne treba držati u štali. Osim silaže, i visok
udio repe u obroku može uticati na izgled, miris i ukus mlijeka. Mlijeko može dobiti izvjesnu sivu nijansu i
spečifičan neprijatan miris koji podsjeća na miris ribe.
Silaža može biti uzročnik kontaminacije mlijeka sporama Clostridiae ukoliko je muža u otvorene
sudove. Bakterije ove vrste dovode do različitih nepravilnosti u zrenju sireva. U silažu dospijevaju
zemljom koja se greškom unese, bilo pri kombajniranju usjeva ili gaženjem mase koja se silira traktorima
sa zaprljanim gumama. Ovaj problem se može umanjiti ili izbjeći pravilnim izborom visine kose tako da ne
zahvata zemlju, pranjem guma traktora prije nego što počne sa gaženjem silaže, istovaranjem prikolica
sa zelenom masom preko rampi, odnosno bez ulaska u silo-objekat i dr.
Pljesniva hrana bilo koje vrste sadrži veoma opasne i štetne sastojke, mikotoksine, koje proizvode
gljivice buđi u hrani sa previsokom količinom vlage i u prisustvu vazduha. Neki od ovih mikotoksina nisu
naročito štetni za preživare jer ih delom razore mikroorganizmi buraga. Međutim, mikotoksini se izlučuju
mlijekom pa mogu biti štetni za potrošače mlijeka i prerađevina. Zbog toga ne treba koristiti buđavu hranu
(sijeno, silažu...), a pri spremanju silaže treba koristititi aditive na bazi zeolita koji vezuju mikotoksine i
smanjuju njihovo štetno djejstvo.
Nizak sadržaj sirove celuloze u obrocima krava (ispod 15% sadržaja suve materije) dovodi do
smanjivanja količine sirćetne kiseline kao prekursora za stvaranje mlječne masti. Sijeno je, zbog visokog
sadržaja sirove celuloze (25-30%), hranivo s najvećim pozitivnim uticajem na sadržaj masti u mlijeku i
pored svih teškoća u njegovoj primjeni, treba ga dati kravama na konzumiranje 0,7-1 kg/100 kg žive
mjere. Takođe i ostala kabasta hraniva bogata u celulozi, pokazuju pozitivan uticaj na sadržaj masti u
mlijeku. Međutim, skoro sva koncentrovana hraniva, zbog niskog sadržaja celuloze, data u većim
količinama (sa udjelom od preko 60% u suvoj materiji obroka) dovode do snižavanja sadržaja masti u
mlijeku. Ispaša, i to ukoliko je trava mlada i sočna, sadrži malo celuloze što nepovoljno utiče na masnoću
mlijeka. Takođe, neki sporedni proizvodi industrijske prerade, naročito ako se daju u većim količinama
(pivski treber, rezanci šećerne repe), negativno utiču na sadržaj mlječne masti.
Miris i ukus mlijeka u velikoj mjeri zavise od korišćenih hraniva. Neprijatan miris i ukus mlijeka dobija
se od krava hranjenih većom količinom glava i lišća repe, svježih i siliranih rezanaca šećerne repe, uljane
repice, stočne repe, ispaše na zakorovljenim pašnjacima i sl. Neprijatan miris mlijeka može se dobiti i
preko stajskog vazduha, korišćenjem silaže cijele kukuruzne biljke i zbog toga ovo hranivo treba davati
uvijek poslije muže. Ispašom krava na prirodnim i sijanim livadama i pašnjacima dobija se mlijeko
prijatnog mirisa i ukusa. Kada se uporedi kvalitet mlijeka od krava koje su pasle na livadama i pašnjacima
sa onim koje se proizvede u zatvorenim objektima, treba istaći da ono ima znatno povoljniji odnos između
omega-3 i omega-6 masnih kiselina (1:1), sadrži veću količinu beta karotina i vitamina D i E u mlječnoj
masti.
29
UTICAJ MINERALNIH MATERIJA NA REPRODUKCIJU
Veliki uticaj na reprodukciju imaju mineralne materije (kalcijum, fosfor, mangan, selen i dr.), pojedinačno i
zajedno sa drugim uticajnim faktorima organske prirode. Naročito nedostatak kalcijuma i fosfora,
pogotovo ako su u nepravilnom međusobnom odnosu, mogu nepovoljno uticati na reprodukcijski ciklus.
Deficit kalcijuma i fosfora smanjuje otpornost životinja prema abortusu i mrtvo rođenim, povećava
neplodnost koja je naročito izražena u uslovima štalskog držanja.
Neki oligoelementi kao što su: mangan, cink, jod, gvožđe, bakar, selen i neki drugi, veoma utiču na
plodnost goveda.
Nedostatak mangana u obrocima krava nepovoljno utiče na dužinu servis perioda i abortusa, a
novorođena telad su pokazivala slabost u nogama. Dokazano je da nedostatak cinka utiče ne samo na
promene na koži i dlaci, deformacije na papcima, već uslovljava sterilitet u goveda. Jod je vrlo značajan
za funkciju štitne žlijezde koja luči hormon tiroksin, koji je odgovoran za metabolizam ugljenih hidrata.
Nedostak joda je praćen poremećajima u plodnosti: smanjenje broja teljenja, resorpcija ploda, rađanje
mrtvih i slabih mladunaca koji su vrlo često bez dlake. Poremećaji u funkciji štitne žlijezde javljaju se kod
goveda na pašnjacima kada su biljke suviše mlade i kada se u ishrani koriste veće količine uljane repice i
stočnog kelja. Međutim, ove pojave se mogu ukloniti ako se putem obroka obezbijedi dovoljna i
svakodnevna količina jodirane stočne soli.
ISHRANA OVACA
Jedna od glavnih ekonomskih prednosti ovaca, u poređenju sa drugim vrstama domaćih živtinja, ogleda
se u njihovoj biološkoj sposobnosti da razna voluminozna hraniva, često i sa veoma oskudnih i za druge
vrste teško pristupačnih površina, uspješno transformišu u visokovrijedne proizvode (meso, mlijeko i
vunu). I pored toga od ukupnih troškova proizvodnje 50-80% otpada na ishranu. Ovce mogu sve svoje
potrebe da zadovolje pašom, dok se koncentrovanim hranivima hrane samo neke kategorije i to u
uslovima polu intenzivne I intenzivne proizvodnje.
Osnovnu hranu za ovce čine voluminozna hraniva (prije svega paša). One ne mogu uspješno da
koriste tako krupnu grubu hranu kao goveda (npr. kukuruzovinu i sl.) ali su zato kada je u pitanju
iskorišćavanje sitnije grube hrane bez premca. Pored toga, na pašnjacima ovce koriste I mnoge korovske
biljke i na taj način veoma uspešno sprečavaju zakorovljavanje zemljišta. Takođe, ovce mogu biti i
dopunski korisnici pašnjaka koji se koriste za goveda. Važno je napomenuti i to, da su ovce veoma
prilagodljive različitim uslovima držanja i ishrane zahvaljujući čemu njihovo gajenje može da varira od vrlo
intenzivnog do vrlo ekstenzivnog. Zahvaljujući obliku usta i usana ovce mogu da pasu bliže zemlji od
goveda i na taj način da bolje iskoriste pašnjak. One pasu ukupno oko 8-9 sati na dan, što može biti
produženo do 12-13 sati kada je paša slaba. Ukoliko paše ima dovoljno, ovce se hrane u intervalima od
20-90 minuta, kojih može biti do 9 u toku 24 sata. Nakon intervala hranjenja ovce imaju periode od 45-90
minuta za odmor i preživanje. Pašnjaci se najbolje iskorišćavaju kada na njima zajedno pasu goveda i
ovce.
30
Bez obzira na intenzitet proizvodnje, ekonomičnost ovčarske proizvodnje zavisi od ishrane u skladu
sa potrebama, a one zavise od faze proizvodnog ciklusa u kome se grlo nalazi.
Proizvodnja kod ovaca, kao i kod drugih vrsta domaćih životinja ima cikličan karakter. Osnovne faze
proizvodnog ciklusa su: 1. jagnjenje, laktacija, period zasusenosti - suhostaja, priprema za parenje i
sezona parenja - oplodnja i bremenitost.
Za svaku fazu proizvodnog ciklusa ovce postoji optimalan nivo ishrane, koji obezbeđuje održanje
njenih produktivnih funkcija i omogućava proizvodnju. Zasušene ovce i ovce u prva tri mjeseca graviditeta
imaju potrebe na nivou uzdržnih i to se ljeti zadovoljava pašom a zimi kavlitetnim sijenom uz, po potrebi
dodataka dodatak koncentrovane hrane. Najviše potrebe su na kraju bremenitosti i tokom laktacije.
Promjena tjelesne mase ovce od 50 kg tokom jednogodišnjeg proizvodnog ciklusa
ISHRANA OVACA PRED PRIPUST I U SEZONI PRIPUSTA (PARENJA)
Na dvije ili tri nedjelje pred sezonu pripusta potrebno je da se ovcama popravi ishrana i time popravi
tjelesna kondicija. Time se postiže povećanje broja jajnih ćelija spremnih za oplodnju i pretpostavka za
dobijenje više jagnjadi. Ova poboljšana ishrana može da se postigne držanjem ovaca na kvalitetnoj paši
na 2-3 nedelje pred pripust. Ukoliko se ne raspolaže kvalitetnijim pašnjacima, ishrana na postojećim
površinama se dopunjuje sa 200 – 500 g koncentrata po ovci na dan, zavisno od stanja kondicije.
Poboljšana ishrana treba da se nastavi najmanje još tri nedjelje posle sezone parenja i oplodnje.
Prve dvije nedjelje posle pripusta su važne jer se tada jaje pričvršćuje za zid materice. U tom
periodu je značajno da se vodi računa o snabdjevenosti ovce energijom jer se time povećava uspješnost
implantacije – pričvršćivanja embriona za zid materice I povećava se broj dobijene jagnjadi.
Reakcija na poboljšanu ishranu pred početak pripusta zavisi od starosti ovce, godišnjeg doba i
telesne kondicije. Odrasle ovce bolje reaguju od mladih. Pretovljene ovce ne reaguju na poboljšanu
ishranu.
31
ISHRANA BREMENITIH OVACA
U toku prve faze bremenitosti (prvih 15 nedelja) potrebe u hranljivim materijama za plod su minimalne.
Tada su ukupne potrebe ovce malo veće od uzdržnih. Međutim, u tom periodu takođe, izrazito mala ili
pretjerana ishrana mogu da imaju za posledicu spor porast fetusa, malu masu na jagnjenju i uginjavanje
jagnjadi.
U prvoj polovini bremenitosti, ukoliko su pašnjaci bogati zelenom masom, ili je ishrana kvalitetnim
sijenom nije potrebno davati koncentrovanu hranu. Međutim, ako su pašnjaci ili sijeno osrednjeg ili
slabijeg kvaliteta, korisno je obrok dopuniti manjom količinom koncentrata (100-200 g).
Dvije trećine porasta fetusa dešava se tokom poslednjih 4-6 nedelja bremenitosti, odnosno u
poslednjoj trećini bremenitosti. Usljed intenzivnog porsta ploda potrebe u energiji se povećavaju: za ovce
koje nose jedince za 50% u odnosu na uzdržne potrebe dok su kod onih koje nose blizance potrebe u
energiji veće za 75%.
Tokom poslednjih četiri nedelje bremenitosti potrebno je da ovca dobija bar 400 g koncentrata na
dan, a u hladnim uslovima i više. Razlog za davanje koncentrata je u tome što je kapacitet stomaka ovce
u tom periodu smanjen usljed porasta ploda, tako da ona ne može da konzumira dovoljnu količinu
kabaste hrane da bi zadovoljila svoje potrebe u hranljivim materijama. U tom periodu kapacitet želudca je
smanjen jer fetus ispunjava veći deo trbušne duplje.
Ukoliko ovce ne unose dovoljno energije u organizam tokom bremenitosti javlja se tako zvana
“toksemija bremenitosti” koja nastaje kada telo ovce počne da koristi telesnu mast kao izvor energije i na
taj način potroši masne rezerve.
Koncentrat se obično isključuje 1-2 dana pred jagnjenje. Prvog dana jagnjenja ovcama se daje
sijeno i topao napoj sa 300 g mekinja, drugog i trećeg dana sa 400 g mekinja. Nakon ovog ponovo se
prelazi na koncentrat . Koncentrat se daje odmah po jagnjenju samo ako su ovce u lošoj telesnoj
kondiciji, imaju malu proizvodnju mlijeka, ako im je prvo jagnjenje ili imaju trojke.
Potrebe u pogledu ishrane bremenitih ovaca se povećavaju u drugoj polovini, a naročito pred kraj
bremenitosti (energija do 40%, proteina do 60%, Ca i P 2-3 puta) što zavisi od kondicije ovaca i ishrane u
prethodnom periodu (priprema za proizvodnju i prva polovina bremenitosti).
Hranivo
Orjentacione potrebe u hrani za ovce prosječne mase oko 60 kg
1-3 mjeseca bremenitosti
4-5 mjeseci bremenitosti
Ljeto
Zima
Ljeto
Zima
6,5-7
6,5-7
6,5-7
-
Sijeno
-
1
-
1
Silaža, kg
-
-
3 (ili 1 kg sijena)
Paša, kg
3 (ili 1 kg sijena)
Koncentrat, gr
150
150
400
400
Stočna so, g
10
10
10
10
ISHRANA OVACA U LAKTACIJI
Tri dana nakon jagnjenja ovcama se u obrok ponovo uvodi koncentrat i to postepeno do sedmog dana, a
posle 10 dana može se davati i silaža (postepenim uvođenjem u obrok). Praktično dvije nedjelje posle
partusa prelazi se na normalnu ishranu ovaca u laktaciji.
Ovce proizvode mlijeko u skladu sa potrebama jagnjeta. Ukoliko ovca iz nekog razloga nema jagnje
proizvodi smanjenu količinu mleka. Ovce koje gaje jedince daju manje mlijeka dok one koje imaju
32
blizance daju više (za 20-40%). U skladu sa tim su i potrebe ovaca u hranljivim materijama. Najpraktičnije
je da se odvoje ovce koje imaju jedince, blizance i trojke i da se posebno hrani svaka od tih grupa, pošto
se njihove potrebe u hrani znatno razlikuju. Tokom prvih 5-6 nedjelja ovce proizvode 0,8-1,5 kg mlijeka
na dan, a od 8-10 nedjelje količina mlijeka opada, dok u njemu raste količina suve materije i masti. Da bi
se podmirile sve potrebe u energiji i proteinu u vrijeme laktacije, naročito u prva 2-3 mjeseca ovcama se
obavezno u ishranu uvodi koncentrat ili smješa zrnastih hraniva u količini od 400 do 800 grama, a po
potrebi i više, zavisno od broja mladunaca.
Ovce za vrijeme laktacije u zimskom periodu moraju da se hrane ravnomjerno. U ishrani ne smiju da
se čine velike i nagle promjene. Hranjenje se vrši 3 puta dnevno: ujutru, u podne i uveče. Jedan obrok se
daje u dva do tri navrata u manjim količinama. Silažu i korjenastokrtolasta hraniva treba davati pre
pojenja, a koncentrat posle pojenja ovaca. Slama se daje ujutru kada ovce imaju veći apetit, a seno u
podne i predveče. Slama se polaže naveče da bi ovce po volji jele preko noći. Ovcama se stavlja so u
specijalne korpe ili se koriste specijalni blokovi soli koje one mogu da ližu po volji.
Hranivo
Potrebe u ishrani ovaca u prva tri mjeseca laktacije
Ovce sa jednim jagnjetom
Ovce sa dva jagnjeta
Ljeto
Zima
Ljeto
Zima
Paša, kg
6,5-7
6,5-7
6,5-7
-
Sijeno, kg
-
1,3
-
1,3
Silaža, kg
-
3 (ili 1,2 kg sijena)
-
3 (ili 1,2 kg sijena)
Koncentrat, g
400
400
800
800
Stočna so, g
13
13
13
13
Prelaz sa zimskog obroka na pašu vrši se postepeno uz prethodno prihranjivanje ovaca suvom
hranom (sijenom) ujutru prije nego što se isteraju na pašnjak.
ISHRANA JAGNJADI
Novorođena jagnjad su u početnoj fazi života sasvim zavisna od količine posisanog mlijeka. Jagnjadima
je u prvim danima života majčino mleko nezamjenljiva hrana. U ishrani jagnjadi razlikuju se tri faze:
1. Period od rođenja do uzrasta od oko tri nedjelje je period bez preživanja;
2. Period od 3 do 9 nedjelja je period postepenog privikavanja predželudaca na biljna hraniva i
osposobljavanje populacije mikroorganizama da ih vari;
3. Period od 9 nedelja je faza pune aktivnosti predželudaca i faza kada se mlijeko postepeno može
zamijeniti drugim hranivima (biljnog porekla).
Ishrana jagnjadi u dojnom periodu
Prva hrana tek rođenoj jagnjadi je majčino mlijeko, odnosno kolostrum. Kolostrum se akumulira u vimenu
ovce tokom poslednih nekoliko dana bremenitosti. On se takođe luči tokom prih 24 sata laktacije a
kasnije se sastav mleka brzo menja. Osobine kolostruma su:
- sadrži imunoglobuline od kojih neki ostaju u zidu creva a drugi prelaze u krv i daju jagnjetu pasivni
imunitet;
- sadrži hranljive materije koje se troše za razvoj i zagrevanje organizma jagnjeta;
- sadrži faktore rasta koji pomažu razvoj creva, posebno tokom prvih 24-48 sati života, čime pomaže
da se uspostavi normalan protok kroz creva i omogući jagnjetu da usvaja hranljive materije.
33
Količina kolostruma koja je jagnjetu potrebna zavisi najviše od toga koliko je energije potrebno za
zagrijavanje organizma. Stoga svaki faktor koji povećava potrebu za zagrijavanjem organizma povećava i
potrebu za kolostrumom. Tokom lošeg i hladnog vremena jagnjetu je potrebno više energije kako bi
izbegla smrzavanje a time i više kolostruma. Jagnjadi rođenoj na temperaturama 0-10°C sa vjetrom i
kišom treba oko 210 cm3 kolostruma za kilogram tjelesne mase u toku prvih 18 sati života. S druge
strane jagnjad koja su rođena na istoj temperature ali se drže u toploj i suvoj staji imaju potrebu od oko
180 cm3 za kilogram tjelesne mase.
Ove količine su obično dovoljne da zaštite jagnjad od E. coli infekcije pošto 200 cm3 obično sadrži
dovoljno imunoglobulina za zaštitu. Neophodno je da se jagnjad poje 4-5 puta tokom prvih 18 sati, ukoliko
ne mogu da sisaju svoju majku.
Količina potrebnog kolostruma računa se na sledeći način. Ako je jagnje ojagnjeno u staji treba 180
cm3 za kilogram telesne mase, odnosno: 5,5 kg (masa jagnjeta) x 180 cm3/kg= 990 cm3 (oko 1 litara
kolostruma).
Ako je jagnje ojagnjeno ili se drži na hladnom mestu izvan staje, onda treba 210 cm3 za kilogram
telesne mase, odnosno: 5,5 kg x 210 cm3/kg = 1155 cm3 (oko 1,2 l).
Ove količine izgledaju velike, međutim, da bi se izbeglo smzavanje jagnjadi i nepotrebni gubici, njih
svakako treba obezbediti.
Prve nedelje po jagnjenju jagnjad se hrane kolostrumom i mlijekom. Posle prve nedjelje jagnjad se
privikavaju na kvalitetno sijeno i početnu smješu koncentrata. Sijeno, koncentrat i voda daju se
jagnjadima po volji. Tokom prvih 7 dana jagnjad treba da budu zajedno sa majkama i da sisaju po volji.
Druge nedjelje treba ih odvojiti i dojiti 3-4 puta dnevno, treće nedjelje 3 puta, a četvrte nedelje i dalje
jagnjad se mogu dojiti 2 puta dnevno.
Već posle prve nedjelje, a obavezno posle druge, jagnjad se navikavaju i prihranjuju sijenom i
koncentratom. Konzumiranje koncentrata u prvim danima je malo. U početku iznosi oko 5-10 g na dan.
Ta količina se brzo povećava tako da sa 2-3 mjeseca može da bude 200-300 g/dan, dok se sijeno daje
po volji.
U prvom mjesecu se ne daje so i nije potrebna posebna briga o konzumiranju dodatne hrane, jer
mlijeko zadovoljava praktično sve potrebe. Već od prvog mjeseca treba koristiti smješu za porast sa
jagnjadi.
U drugom mjesecu može se početi sa uvođenjem silaže u obrok jagnjadi, zatim sa privikavanjem na
zelenu hranu i pašu u zavisnosti od godišnjeg doba, kako bi se osposobila da sa 90 dana pređu u
potpunosti na ishranu bez mlijeka. Kako jagnjad u prvom mjesecu najveći dio proteina se obezbeđuju iz
mlijeka, tako da se od koncentratnih hraniva može da koristi samo prekrupa ovsa ili smeša prekrupe ovsa
i kukuruza.
34
Ishrana odlučene (priplodne) jagnjadi
Sa 90 dana starosti jagnjadi se odlučuju, tada se vrši i prva selekcija i odaberu se grla za priplod, kojim
se vrši zamjena u sopstvenom stadu. Radi lakšeg gajenja, jagnjad se moraju podijeliti po polovima, a
zatim prema masi tijela i razvijenosti na grupe.
Najbolja hrana za odlučenu jagnjad ostavljenu za priplod je dobra paša. Da bi se iskoristio period
intenzivnog prirasta potrebno je jagnjad pravilno hraniti tj. prihranjivati koncentratom (100-300 g u
zavisnosti od kvaliteta paše). Najbolji su pašnjaci zasnovani na površinama sa kvalitetnim fitocenološkim
sastavom u kome su leguminozne biljke zastupnjene sa oko 25-30%.
Ukoliko se gaje u zimsko doba, treba ih hraniti najboljim sijenom (kvalitetno seno 0,5 kg, silažu 2 kg
(ili 0,7 kg sena) i smješu koncentrata 100-300 g u zavisnosti od kvaliteta kabastih hraniva). Posle
odlučivanja jagnjadi smanjuje se dnevni prirast na 150-200 g, a povećava se ukupan utrošak hrane za
proizvodnju 1 kg prirasta.
ISHRANA OVNOVA
Visoka plodnost ovaca ne zavisi samo od ženskih grla već i od muških jedinki. Postoje sezonske
promjene u tjelesnoj masi i kod ovaca i kod ovnova koji se drže na paši. Ove promjene su kod ovnova
povezane sa varijacijama u produkciji sperme. Razlike među rasama u ovom pogledu su mnogo manje
nego što su individualne razlike između pojedinih grla.
Budući da ovnovi čine mali dio stada, ali da je njihov uticaj na reproduktivne rezultate nekog stada
veoma značajan, ishrana ne bi smjela da bude organičavajući faktor. Čak i ako se pokaže da je cijena
dnevnog obroka za ovnove relativno visoka, treba uvek imati u vidu da su s jedne strane ti troškovi mali u
odnosu na troškove ishrane cijelog stada, a s duge da će se takva ‘investicija’ višestruko otplatiti kroz
povećan broj dobijene jagnjadi.
U ishrani priplodnih ovnova razlikuju se tri perioda:
1. kada nisu u pripustu (period mirovanja), kad su potrebe jednake uydr\nim i mogu se zadovoljiti
dobrom pašom ili kvalitetnim sijenom,
2. priprema za sezonu pripusta i
3. sezona pripusta.
Kod ovnova u sezoni pripreme za pripust i u vrijeme pripusta javlja se potreba za poboljšanom
ishranom. Međutim, potrebe za proizvodnju sperme, čak i kod životinja koje se intenzivno koriste za
priplod su relativno male, tako da ih je teško kvantitativno izraziti. Zbog toga poboljšana ishrana u sezoni
prije i tokom pripusta služi kao stimulacija organizma, sa ciljem da grlo proizvede dovoljno kvalitetne
sperme. Da bi ovnovi stvarali dovoljne količine kvalitetna sperme njihovi obroci treba da sadrže dovoljno
energije, proteina, minerala i vitamina. Ovnovi hranjeni obilnim količinama punovrednih proteina daju više
sperme boljeg kvaliteta od grla koja dobijaju minimalne količine. Slično je i sa mineralnim materijama.
Potrebno je da na 100 kg TM ovnovi dobiju najmanje 6 - 7 g Ca, 5 - 6 g P, 15 - 20 g NaCl i 30 - 40 mg
karotina.
U pripremi za sezonu pripusta kao i u samoj sezoni potrebe u hranljivim materijama se povećavaju.
Zbog toga se preporučuje da se oni prihranjuju zavisno od intenziteta iskorišćavanja i kondicije u kojoj se
nalaze. Kao orijentaciona preporuka za praksu može se reći da su u periodu pripreme potrebe ovnova
zadovoljene ako se količina energije uveća za 30%, a proteina, minerala i vitamina za 50% u odnosu na
uzdržne potrebe. U sezoni pripusta ove potrebe bi trebalo uvećati još za toliko.
Cilj ishrane je da se s jedne strane postigne popravka kondicije ovnova, ako je to potrebno (a obično
jeste), a s druge strane da se stimuliše povećan obim spermatogeneze. Pošto je to proces koji traje oko
dva meseca najbolje je da i period pripreme toliko traje.
35
U periodu pripreme ovnovima treba omogućiti da pored paše (koja može da bude oskudna u tom
dijelu godine) dobijaju i kvalitetno sijeno, kao i 400 - 500 g smješe koncentrata. Treba voditi računa o
tome da se u periodu pripreme, a posebno tokom sezone pripusta, značajnije ne poremeti odnos kabaste
i koncentrovane hrane u obroku. Rezultat prevelikog konzumiranja koncentrata, u odnosu na kabastu
hranu, može da bude poremećaj procesa varenja koji se posredstvom mikroorganizama odvijaju u
buragu.
Učešće pojedinih hraniva u strukturi obroka za ovnove, %
Pašni period ishrane
Stajski period ishrane
Sijeno
15 - 20
30 – 40
Zelena hrana - paša
15 – 20
-
Koncentrat
40 – 50
40 - 50
Hraniva animalnog porijekla*
5 – 10
5 - 10
Korjenasto krtolasta hraniva**
4-5
5 - 10
Hranivo
*obrano mlijeko, svježa jaja,
**mrkva, repa, bundeva
Treći period, odnosno sezonu pripusta, karakteriše manje ili više intenzivno korišćenje ovnova u
priplodu. Cilj ishrane je da se pored obezbeđenja hranljivih materija za spermatogenezu očuva i kondicija
grla. Ma kako dobro hranjeni, ovnovi tokom sezone pripusta uvijek izgube na tjelesnoj masi. Međutim,
ako su grla dobro hranjena i pripremljena ti gubici su manji pa ih je kasnije lakše vratiti u priplodnu
kondiciju.
U sezoni pripusta ovnovima ne treba davati velike količine kabaste hrane. Količina sijena ne bi
trebalo da iznosi više od 1 - 1,5 kg na dan. Tokom zime može da se daje i kvalitetna silaža (4 - 5 kg/dan),
kao i sočni plodovi kao što je mrkva. Ne preporučuje se davanje šećerne repe. U ljetnjem periodu može
da se koristi i zelena hrana (10 - 12 kg/dan).
Primjeri obroka za ovnove
U sezoni pripusta
Hranivo
Izvan sezone pripusta
Ljeto
Zima
Ljeto
Zima
Paša, kg
2
-
4
-
Sijeno, kg
1
1
0,5
0,5
Silaža, kg
-
2 ili 0,7 kg sijena
-
4 ili 1,3 kg sijena
Koncentrat, g
1000
1000
300
300
Obrano mlijeko, g
1000
1000
-
-
18
18
13
13
Stočna so, g
Kako kabasta hrana ne može da zadovolji sve potrebe ovnova potrebno je da u obroku bude i
koncentrovane hrane (0,5 - 1,0 a ako treba i više kg/dan). Posle završene sezone parenja, obrok se
postepeno smanjuje do uobičajene količine, vodeći računa o istrošenosti ovna. Posebno izdašno treba
hraniti i negovati mlade ovnove za priplod.
36

kzmblm-up08

Zastita krava

Godišnja skupština Hrvatske mljekarske udruge

Učinkovitost HACCP sustava u proizvodnji mlijeka i mliječnih

APLIKACIJA ZA PROJEKTE

Sažetak zapisnika s 1. sjednice ZO za biološke opasnosti

kako prepoznati problem s refleksom otpuštanja mlijeka

Odgoj podmlatka i remont stada