close

Enter

Log in using OpenID

- Udruga Roma

embedDownload
R mano
~a}ipe
Broji / Broj 37 L Berš / Godina XVI. L Zagreb žulaj / srpanj 2010.
Časopis Roma u Republici Hrvatskoj L Romano Lil
KRAĐA USPJEŠNIH
PROJEKATA
Zaposleno 15 mladih Roma L
Istina i Pravda L Pričam ti priču
UMJESTO UVODNIKA
Financiranje različitih programa u RH
od strane stranih izvora financiranja
P
onukani interesom da zbrojimo novčane iznose
koji se u RH slijevaju iz različitih izvora, što iz
raznih programa EU, što iz nedržavnih organizacija, Svjetske banke i drugih donatora, krenuli
smo tražiti konkretne brojke na službenim Internet
stranicama različitih donatora. U medijima se često
susrećemo s pojmom IPA, odnosno programom Europske Unije koji je dostupan i Republici Hrvatskoj.
Mada nisu raspoloživi podaci o iznosu koji je namijenjen romskoj manjini, vrlo je interesantan službeni
zbroj sredstava koja su namijenjena raznim edukativnim programima, programima namijenjenim socijalnom uključenju (obično se govori o socijalnom
uključenju najugroženijih skupina, a po definicijama
EU, romska manjina spada u tu grupu), programima namijenjenim zapošljavanju i popularna tehnička
pomoć (koja moguće podrazumijeva kupovinu
potrebne opreme, ali i pružanje usluga organizacijske
prirode).
Svakodnevno smo svjedoci sve većeg broja državnih
službenika te raznih zaposlenika u različitim udrugama koje se deklariraju kao udruge i ustanove koje
se bave ovakvim pitanjima. Kada govorimo o romskom pitanju, činjenica je da svi ti programi, sve
te adrese, sve te ustanove, Romima stalno pružaju
jedno te isto, od čega nema nikakve konkretne
pomoći. Riječ je o pomoći u organiziranju raznih
skupova, okruglih stolova, diskusija, razmišljanja,
promišljanja i slično. Romske udruge te sami Romi,
uvijek su rado viđena publika, dakle, oni su potrebni
kako bi sjedili u publici i tako bi se dokazalo da imaju konkretne koristi od svih tih programa. U stvarnosti, sredstva se troše na održavanje raznih ureda,
na osobne dohotke raznih stručnih savjetnika i administratora, štampanje raznih letaka i priručnika,
dnevnice i troškove putovanja tih istih službenika. U
konačnici, kada se plate svi ti troškovi, posve je normalno da konkretne materijalne, edukativne i bilo
kakve pomoći za romsku manjinu nema.
Prilažemo prevedenu tablicu sa službenih stranica IPA programa Europske Unije. Riječ je o iznosima koji su dodijeljeni za razdoblje 2007. do 2009.
U sljedećim brojevima Romano Čaćipe će pružiti
daljnji uvid u razne programe pomoći koji svi govore i o tome kako se izuzetno puno čini za boljitak Roma. U stvarnosti, kada nedržavna udruga koja
stvarno čini nešto za mlade Rome i omladinu traži
materijalnu pomoć kako bi se platio potrošni materijal, računalni programi ili možda sendvič i sok, već
godinama redovno dobiva odgovore kako zapravo
ništa što mi radimo nije u skladu sa bilo kakvim programom.
Takva je sudbina romske manjine, da sama ne zna
što joj treba, ali je dobrodošla da sjedi u publici pri
raznim skupovima koji u biti služe zapošljavanju
predstavnika većinskog naroda te njihovih europskih kolega. Izuzetak od ovog pravila su konkretni
programi koji se odvijaju za Rome u Međimurju,
te Osijeku i Baranji. Kada se promotre ti programi,
često je riječ o investicijama u fasadu, a ne u investicije koje doprinose rješavanju problema školovanja
te zapošljavanja. Po pravilima nacionalnog programa za Rome u RH te Europskog programa Dekada Roma 2005. – 2015., obaveza je raspodijeliti napore i sredstva diljem Hrvatske, gdje god žive Romi,
uključivo i Grad Zagreb gdje ih ima najviše.
Prilog: Tablica proračuna IPA aktivnosti za RH u razdoblju 2007. do 2009.
PODRUČJE INTERVENCIJE
EU financiranje
RH financiranje
Ukupni iznos
Zapošljavanje (Prioritet 1)
9,500.000
1,676.472
11,176.472
Socijalno uključenje (Prioritet 2)
9,000.000
1,588.237
10,588.237
Obrazovanje (Prioritet 3)
15,950.000
2,814.706
18,764.706
Tehnička pomoć (Prioritet 4)
3,827.000
675.354
4,502.354
UKUPNO:
38,277.000
6,754.769
45,031.769
Izvor: http://ec.europa.eu/employment_social/esf/members/hr_en.htm
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
Sadržaj
Krađa uspješnih projekata ------------------------------------------------------- 4
Osuda događaja u Jabuci ----------------------------------------------------- 8
Zapošljavanje mladih Roma -------------------------------------------------- 9
Europska komisija: Nova pravila o uključenju Roma --------------------- 12
Romska lekcija za Hrvate ---------------------------------------------------- 13
Povjerenik Hammarberg potiče zaštitu raseljenih Roma ----------------- 14
Pričam ti priču ----------------------------------------------------------------- 16
Romi Hrvatska 1-0 ------------------------------------------------------------ 20
Osvrt na Roma Education Fond --------------------------------------------- 23
Intervju: Laszlo Andor --------------------------------------------------------- 24
Zašto činiti budale od Roma ------------------------------------------------- 28
Otvoreno pismo Hillary Clinton ---------------------------------------------- 28
Komentar koncerta Estme Redjepove --------------------------------------- 30
Beograd: Zaustavljeno iseljavanje 300 romskih obitelji ------------------ 31
Strategija za uključenje u politički život ----------------------------------- 32
Briselska konferencija o Romima -------------------------------------------- 34
Položaj Roma u Makedoniji -------------------------------------------------- 35
Balkanski Romi bježe u Belgiju --------------------------------------------- 36
Istina i pravda ----------------------------------------------------------------- 37
Ostati ponosan ----------------------------------------------------------------- 40
Utjecaj romskog jezika u medijima ----------------------------------------- 41
Romano alavari ---------------------------------------------------------------- 43
Jezik - ključ za proučavanje povijesti kulture Roma -------------------- 44
Priča o Bibiji ------------------------------------------------------------------- 46
Razvoj romske kulturne baštine u Srbiji ----------------------------------- 47
ŽIVOT I ŽELJA
Moje ime je Melanija Mešić.
Rođena sam 31. 08.1995. u
Zagrebu. Živim s roditeljima i bratom u kući. Završila sam Osnovnu školu
Augusta Cesarca. Sve sam
razrede prošla sa 4. Želja
mi je bila da se upišem u
srednju ekonomsku i želja
mi se ostvarila. Upisala sam
1. Ekonomsku u Medulićevoj. U osnovnoj školi sam
učila engleski i želim ga
usavršiti. U srednjoj školi
se mora učiti još jedan jezik
pa sam izabrala i talijanski
kao izborni predmet jer ga
pomalo i znam. Prošle godine sam završila 7 modula
ECDL. To je informatičko
znanje i kada sam završila,
dobila sam diplome i izravan upis u radnu knjižicu,
ali tek kada postanem
punoljetna.
Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke
županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554, e-mail: [email protected] • Glavni urednik: Alija Mešić, e-mail:
[email protected] • Izvršna urednica: Aleksandra Marković, e-mail: [email protected] • Uređivački odbor: Alija
Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, Besima Mešić, Mišo Ibrišević, Toni Vuk, Renata Đonđ Perković • Tajnica: Snježana
Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom
Vlade RH, Odjela upravno-pravnih poslova, br. K1 032-05/97-02 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza •
Priprema i tisak: Vjesnik d.d.; Zagreb • Časopis je besplatan
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
DOGAĐAJI
4
Krađa uspješnih projekata
N
edavni razvoj događaja ukazuje na ustaljenu praksu krađe
uspješnih projekata od strane
onih koji raspolažu mandatom i sredstvima, ali očigledno
ne raspolažu vlastitim idejama.
Od 1993. i svog osnutka, Udruga
Roma Zagreb i Zagrebačka županija
na početku vlastitim sredstvima, a
kasnije uz pomoć donacija raznih
socijalnih partnera, pokreće Malu
školu informatike na Zagrebačkoj
Pešćenici. Aktivnost je od početka
namijenjena djeci osnovnoškolskog
uzrasta kao podrška naporima redovnog školovanja te ujedno kao
sadržaj koji djeci daje alternativu
spram utjecaja ulice. Unatrag 17
godina, prosječni broj polaznika ove
aktivnosti je 70, od čega je otprilike
70% pripadnika romske nacionalne
manjine. Djeci je omogućen besplatan pristup računalnoj mreži od 15ak računala s Internet pristupom i
korištenjem raznih računalnih alata, uključujući, Učilica 1 do 8, koja
je certificiran računalni alat koji
pospješuje napore djece za uspješnim
osnovnoškolskim školovanjem. S
obzirom na to da Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija svakodnevno živi s realnostima romske
manjine te da broji u prosjeku 2000
članova, tokom vremena je uočeno
kako postoji konkretna potreba da se
omladini omogući računalni sadržaj,
pristup računalima, ali u okviru neke
edukativne aktivnosti koja omladini daje drugu šansu za stjecanjem
konkretnih znanja koja im mogu biti
od pomoći pri zapošljavanju.
U suradnji i kroz savjetovanje s drugim nedržavnim udrugama, identificiran je Europski projekt ECDL
(www.ecdl.hr) kao pogodna podloga
na osnovi koje bi omladina mogla
steći određena znanja. Naravno, za
iste namjere nije postojalo adekvatnog sluha pri institucijama RH sto-
ALIJA MEŠIĆ,
predsjednik Udruge Roma
Zagreb i Zagrebačke županije
(www.umrh.hr),
te član povjerenstva Vlade RH
za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome u RH
ga se potražila pomoć od socijalnih
partnera koji imaju razumijevanja za
potrebe socijalno marginaliziranih
skupina. 2005. godine, donacijom Veleposlanstva Velike Britanije
prvo je omogućena modernizacija
računalne mreže, a potom je kroz
donaciju švicarskog Veleposlanstva
omogućeno plaćanje autoriziranih
ECDL partnera u RH da provedu
školovanje po ECDL programu za
prvu grupu od 15 polaznika, Roma
i Romkinja. Istu aktivnost je opetovano potpomoglo Veleposlanstvo
Velike Britanije, te kasnije i Veleposlanstvo Kraljevine Norveške te Veleposlanstvo Republike Njemačke.
Interesantno je dakle, da su Veleposlanstva visoko razvijenih Europskih zemalja uočila potrebu za
neformalnim školovanjem mladih
Romkinja i Roma, dok domaće institucije koje raspolažu kako vlastitim sredstvima tako i kasnije, sredstvima iz proračuna EU, nisu nalazile
za shodno da istu aktivnost potpomognu. Ipak, nakon nekog vremena,
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
dobivena je i podrška Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa RH
koje je omogućilo da se jedna od 4
semestarske grupe polaznika ECDL
tečajeva, školuje na račun ministarstva. Pri tome želimo napomenuti
da sve donacije nikada nisu projicirale nikakva sredstva za ime režijskih
troškova, niti troškova učionice niti
opreme koju je na raspolaganje dala
nedržavna organizacija, a time i neprofitna organizacija, Udruga Roma
Zagreb i Zagrebačke županije.
Tokom 5 godina, u skladu s materijalnim mogućnostima održano
je dovoljno ECDL tečajeva za osposobljavanje više od 150 mladih Romkinja i Roma, koji su svi
dobili ECDL certifikate koji su
priznati u više od 140 zemalja svijeta. Napomenuli bi da ECDL
tečajeve u Republici Hrvatskoj
pohađaju i učenici osnovnih i srednjih škola, ali i profesori, jer je riječ
o uspješnom programu koji opismenjuje polaznike u korištenju
najčešćih računalnih alata. Ujedno
bi podsjetili da današnje društvo u
većini slučajeva ovisi o računalnim
mrežama te je nužno znati koristiti
i upravljati računalnim programima. Dakle, slučajni promatrač bi
zaključio kako je riječ o idiličnom
primjeru u skladu s idejama razvoja
civilnog društva u kojem nedržavna
udruga u suradnji sa socijalnim
partnerima, pruža besplatne usluge
računalnog opismenjavanja za socijalno najugroženiju nacionalnu
manjinu.
Godine 2010. primjećujemo međutim kako uvijek postoje razni
eminentni stručnjaci, koji u nedostatku vlastitog znanja i iskustva o
određenim tematikama, smatraju za
shodno jednostavno ukrasti, preoteti
etablirane projekte te iste prikazati
kao vlastiti uspjeh. Konkretno, Ured
za zapošljavanje, područni ured Za-
DOGAĐAJI
greb, u nedostatku vlastitih projekata koji bi nešto rješavali za romsku
nacionalnu manjinu odlučuje da
iz procesa ECDL računalnog opismenjavanja, (koje je vremenom
unaprijeđeno i programom prekvalifikacije s upisom u hrvatsku radnu knjižicu razvijenim od strane
Zagrebačkog Informatičkog Centra
(ZIC))isti projekt na vrlo jednostavan način preotme, dakle narodnim
rječnikom, ukrade.
Dakle, aktivnost koja je kao prvo
pokrenuta, zatim na osnovi kredibiliteta nedržavne udruge i razvijena, u koju su prve investicije pružila
veleposlanstva vodećih Europskih
ekonomija, u nedostatku vlastitih
programa, biva preoteta od Zavoda
za zapošljavanje, područnog ureda
Zagreb u suradnji sa Zagrebačkim
Informatičkim Centrom.
Pomnija analiza situacije odaje vrlo
jasne načine manipulacije Romi-
ma. Naime, Zavod za zapošljavanje,
područni ured Zagreb, godinama
prati rad nedržavne udruge.
U svojstvu gospođe Marije
Halić, voditeljice odsjeka
posredovanja i pripreme
za zapošljavanje godinama smo bili mišljenja da
će se vremenom razviti konkretna suradnja kako bi se unaprijedila
situacija za mlade Romkinje i Rome.
Hrvatski zavod za zapošljavanje,
područni ured Zagreb, sve ove godine nije projicirao ni jednu LIPU za
navedene projekte.
2010. saznajemo da ustaljeni projekt
koji smo do sada odrađivali zajedno sa Zagrebačkim Informatičkim
Centrom u učionici i na opremi
nedržavne udruge, postaje autonoman, tj. biva izdvojen od
nedržavne romske udruge koja je
općenito sve pripremila, osmislila,
financirala i na osnovi vlastitog rada
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
i kredibiliteta
vremenom uspjela
pronaći socijalne partnere koji su
potpomogli projekt.
Po novom rasporedu snaga, Zavod za
zapošljavanje, područni ured Zagreb,
plaća svakoj Romkinji i Romu, 1900
kuna mjesečno tijekom prekvalifikacije koja se odvija u režiji Zagrebačkog
Informatičkog Centra. Istovremeno,
Zagrebački Informatički Centar
očekuje da usluge preškolovanja (koje
se po polazniku kreću u prosječnom
iznosu od 5.000 kuna po semes-
5
6
DOGAĐAJI
tru), plaća Udruga Roma Zagreb i
Zagrebačka županija, no osnovi vlastitog ugleda i rezultata stečenih kroz
17 godina rada.
Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka
županija, dakle, trebaju prikupljati i identificirati mlade Romkinje i Rome koji su zainteresirani
za preškolovanje, te ih treba uputiti ZIC-u. Osim te aktivnosti,
udruga koja je neprofitna (dakle,
ne naplaćuje članarinu od svojih
članova, ne bavi se proizvodnim
djelatnostima), treba pronalaziti
donatore u širem okruženju socijalnih partnera koji će direktno plaćati
ZIC za njihove usluge. U tu priču se
uključuje Zavod za zapošljavanje,
koji pod pritiskom proizvodnje
statističkih podataka govori o velikom uspjehu i naporima Zavoda
po pitanju pomoći Romima. Razlog za to je jednostavan. Zavod
za zapošljavanje dobiva sredstva iz
proračuna koja su određena nacionalnim programom za Rome u RH,
a ujedno proračun RH pak dobiva
sredstva Europske Unije namijenjena Romima u RH. Dakle, potrebno je pod hitno proizvesti rezultate,
odnosno statističke brojke koje
tobože dokazuju kako se Zavod za
zapošljavanje ubio od posla i napora,
smislio i investirao vlastita sredstva
za dobrobit Roma. U toj računici
onda postoji i privatna tvrtka koja
se zove Zagrebački Informatički
Centar, koji, naravno, iz dobre duše
i velike ljubavi spram bližnjih, valjda na osnovi kršćanskih uvjerenja,
daje svoje usluge Romima za novac.
A novac, pogađate, stvarni novac
treba pribaviti Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije.
Naše prvo pitanje jest, zašto Zavod
za zapošljavanje, područni ured Zagreb, sve ove godine nije dao nikakva sredstva za aktivnosti koju sada
tako rado podržava? Nitko ne pita
kolika je cijena režijskih troškova,
cijena sendviča i sokova za djecu i
omladinu koja pohađaju tečajeve,
kolika je cijena rezervnih dijelova
za računala, cijena ličenja učionice,
cijena pristupa Internetu. Ta pitanja, naravno, nitko ne postavlja.
Naše drugo pitanje jest, zašto Zavod za zapošljavanje odjednom daje
podršku romskoj omladini u iznosu
od 1900 kuna mjesečno za vrijeme
trajanja prekvalifikacije, sada kad je
misao da je projekat isključivo u režiji
Zagrebačkog Informatičkog Centra.
Zašto taj isti Zavod za zapošljavanje,
područni ured Zagreb nije stimulirao Romkinje i Rome ovakvom
podrškom za vrijeme trajanja ovog
programa dok se održavao u prostorijama romske udruge?
Naše treće pitanje je još jednostavnije. Zašto Zavod za zapošljavanje,
područni ured Zagreb smatra da
Romi nisu sposobni, kada su već
zamislili, organizirali, prikupili najbitnija sredstva od strane
međunarodne zajednice (jer najbitnija su ona sredstva na početku,
a ne sredstva koja se daju kasnije
kada je projekt dokazan) da i dalje
sudjeluju u ovom projektu.
Na sva tri pitanja je u biti vrlo lako
odgovoriti. Gospođa Halić, naime,
u svojoj dobroj namjeri nije osoba
koja odlučuje. Zaključak je da
ovakve odluke može isključivo donijeti ravnatelj, tj. ravnateljica Zavoda za zapošljavanje, područnog
ureda Zagreb, gđa Ankica Paun
Jarallah, što znači da je riječ o direktnoj političkoj odluci, jer u Republici Hrvatskoj, ravnatelj nečega
jest politička funkcija. Ponovno su
Romi politički nepodobni, te je osobni stav i procjena gospođe Paun
Jarallah taj koji odlučuje o tome tko
jest, a tko nije politički podoban.
Slično su Romi već doživjeli, kako
u vrijeme holokausta, tako i kasnije.
Doduše, danas nam se kradu projekti, dok su nam se prije krali životi.
Ujedno, birokracija, pogotovo u
vremenima kada je pod povećalom
Europske Unije, pod hitno mora
proizvesti statističke podatke pa
makar i lažirane, koji dokazuju
kako su se tobože ogromna sredstva i ogroman trud, briga i pažnja
potrošili u režiji domaćih birokrata
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
koji su tobože pomogli nepismenim
Romima.
Nije to ništa novo, Romi su navikli
da se njima manipulira. Novost
međutim, jest sljedeća - Zagrebački
Informatički Centar više ne uživa
povjerenje Udruge Roma Zagreb i Zagrebačke županije, te će u
budućnosti, ZIC morati sam pronalaziti donatore koji će plaćati njihove račune, jer zasigurno, mi Romi
nećemo nagrađivati ovakve besmislene i prozirne krađe projekata. Niti
ćemo svojim imenom i radom stati
iza ovakvih projekata.
Kada govorimo o Zavodu za zapošljavanje i njihovom, nazovimo to,
programu podrške, želimo dati dodatni uvid. U skladu s lažiranjem
statističkih pokazatelja, dakle, uspješnosti Zavoda za zapošljavanje
u samom zapošljavanju Romkinja
i Roma, dodijeljena nam je čast da
kao udruga zaposlimo troje Roma na
minimalnom osobnom dohotku na
rok od 6 mjeseci. Iako troškove snosi Zavod za zapošljavanje, područni
ured Zagreb, od naše Udruge se
očekuje da snosimo dodatne knjigovodstvene troškove koji iznose
1800 kuna mjesečno. Da se razumijemo, mi se kao neprofitna udruga ne bavimo privatizacijom nacionalnih resursa Republike Hrvatske.
Kao takvi, nama 1800 kuna mjesečno
kao dodatni trošak u ime stvaranja
statističkog dojma (dakle, alibi funkcije spram Vlasti RH te organa Europske Unije) doista nije potrebno. 1800
kuna mjesečno, koje nemamo jer smo
neprofitna udruga, jest novac koji je
potreban romskim osnovnoškolcima
za sendviče i sokove, a ne za administrativnu manipulaciju i lažiranje
statističkih podataka kako bi neki
članovi administracije mogli osigurati svoje dobro plaćene pozicije.
Udruga Roma Zagreb i Zagrebačke
županije nije na prodaju, te nakon 17 godina upornog rada nije
nam potrebno da nam, primjerice,
gospođa Paun Jarallah određuje
sudbinu u smislu da je jedini dobar
Indijanac, mrtav Indijanac. Neka
DOGAĐAJI
Zavod za zapošljavanje, područni
ured Zagreb izvoli konkretno zaposliti mlade Romkinje i Rome koji imaju završene srednje škole i zanate.
S obzirom na to da je očigledno
riječ o političkoj podobnosti, onda
je vrlo jednostavno nazvati nekoliko
telefonskih brojeva i zaposliti kvalificirane mlade Romkinje i Rome
u državnim poduzećima u skladu
s neodređenim radnim odnosom,
dakle, zaposliti ih na dulji rok, a
ne krasti tuđe projekte, manipulirati romskim udrugama kako bi se
na papiru, pred Europskom Unijom pokazao konkretan rezultat za
milijune eura koje Europska Unija
daje za Rome u Republici Hrvatskoj. Neka barem dio tih sredstava
doslovce dođe do samih Roma, a
ne da nestanu u administraciji koja
se tobože, ubija od posla s dobrom
namjerom da pomogne Romima.
Ujedno bi u skladu s nedavnim
razgovorima kojima je prisustvovao
i saborski zastupnik za nacionalne
manjine, gosp. Nazif Memedi,
zamolili da se prestane s lakrdijom
izmišljanja okruglih stolova i seminara za Rome, s ciljem trošenja
sredstava Europske Unije. Trošenje
sredstava EU na domjenke kako
bi se nahranili gladni hrvatski birokrati nije smisao niti interes Europske Unije. Neka se ta sredstva
usmjere u projekte zapošljavanja
mladih Romkinja i Roma, a ne
hranjenje birokrata. Neka porezni obveznici Republike Hrvatske
znaju zašto plaćaju birokraciju,
neka Europska Unija zna na što se
troše sredstva Europske Unije. Da
podsjetimo čitateljstvo, u razdoblju prije nego što je Zavod za
zapošljavanje, područni ured Zagreb prihvatio i preoteo projekte
Udruge Roma Zagreb i Zagrebačke
županije koji omogućavaju smisleno osposobljavanje i zapošljavanje
mladih Romkinja i Roma, Zavod za
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
zapošljavanje, područni ured Zagreb je na području Grada Zagreba
s ogromnim naporima, uz izuzetno
velika potrošena sredstva, uspješno
zaposlio dvoje (2) Roma.
Da, točno, dvoje Roma je zaposleno
od strane Zavoda za zapošljavanje,
područni ured Zagreb prije 2010. S
obzirom na to da smo međunarodno
priznata nedržavna udruga, zadovoljstvo nam je informirati čitateljstvo
kako će ovaj članak na engleskom jeziku biti na radnim stolovima svih ureda Europske Unije zaduženih za ljudska prava, a također i za projiciranje i
nadzor nad sredstvima Europske Unije namijenjenih Romima u Republici Hrvatskoj. Pa neka dični birokrati
koji se nadasve razumiju u potrebe
Roma (pod uvjetom da se Rome, naravno, ništa ne pita), opravdaju sredstva koja se troše na domjenke. Mi zasigurno nećemo pružati alibi za takve
aktivnosti.
Alija Mešić, predsjednik
7
8
OSUDA
događaja
u Jabuci
BEOGRAD - Lumiako Parlamenti e Romengo,
majzorale dela davia kotar nekobordivengo rasistikano adikaribe jekh gendo dizutnengo ano
gav Jabuka prekal Roma save djivdinena ano odova than. Akava mudaripe sito vas sakoja davia e
tikneberseske dizutnesko Dejan S. (17), thaj sukar
sito so potencialno mudardutno phando thaj ov
manglape adekvatno te lol dos.
Numa, odova na sikavela kaj manglape o diztune
kotar odova gav jase sar disave vakarena olenda »nekobor huligania« te keren thaj te bufljaren
riziko pedi romani khupatna, sar kaj on savore lele
kotor ano mudaripe e tikne berseske Dejan S.
Dikhipa odova so kerena ulavde dzene, e sa romana nacia, bikorektno ini bisukar akti, savo praktikuinelape nekobor bersa, a savo saj te anol bilachipe savorenge na numa e Romenge. Fundono
bijekhiep savo amen mothava sito odova kaj reakcia odole thaneska policiaki achili majhari trin
dive, so nane muklo ano avdivesutno vakti. Pucape
sar khonik vas odova na dzangja dzi starto dive,
kana policia thaj zandarmeria reaguingja. Adjahar baro achibe ano informisibe e publikako kotar
akava sito ini konsekvenca so nane romane medie
ani akaja diz kote djivdila prekal 100.000 Roma,
so adjahar vas sakoja davia. Gndina kaj akava bilachipe na ka ovol legardo ni kaj na ka anol neve esavko bilachipe.
BEOGRAD - Svjetski parlament Roma najoštrije
osuđuje višednevno rasističko ponašanje dijela
stanovništva sela Jabuke prema Romima koji žive u
tom mjestu. Smatramo pak kako je za svaku osudu
ubojstvo maloljetnog Dejana S. (17). Podržavamo
akt pritvaranja njegovog potencijalnog ubojice i
naglašavamo da isti, započinjeni zločin treba biti
adekvatno osuđen.
To ne znači da stanovnici toga mjesta ili kako neki
od njih kažu: »nekolicina huligana«, treba terorizirati i maltretirati sve tamošnje žitelje romskog
porijekla, kao da su svi oni suučesnici u ubojstvu
maloljetnog Dejana S.
Poistovjećivanje onoga što čine pojedinci s čitavom
romskom nacijom, nekorektan je i nepravedan
čin, koji se prakticira već nekoliko stotina godina,
može donijeti zla svima, a ne samo Romima.
Osnovna primjedba na koju ukazujemo je to da
je reakcija tamošnje policije zakasnila najmanje tri dana, što je nedopustivo u sadašnjem vremenu. Pitamo, zar je moguće da se za to nije znalo
i da je policija reagirala tek četvrtog dana? Toliko
kašnjenje u obavještavanju javnosti o ovome je
posljedica nepostojanja romskih medija u ovom
gradu u kojem živi više od 100.000 Roma, što je
također za veliku osudu.
Nadajmo se da ovaj događaj neće eskalirati niti pak
utjecati na nove slične događaje.
Dragoljub Ackovic,
Teloprezidento Lumiake parlamentesko e Romengo
Dragoljub Acković,
potpredsjednik Svjetskog parlamenta Roma
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
DOGAĐAJI
ZAPOŠLJAVANJE
MLADIH ROMA
Omogućeno je ostvarenje vizije po kojoj se trud,
zalaganje i obrazovanje isplati jer u konačnici
ostvaruje se željeni rezultat, a to je zaposlenje
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
9
DOGAĐAJI
10
ZAPOSLENO 15 MLADIH ROMA I ROMKINJA
U
skladu s odredbama za zapošljavanje (u nadležnosti HZZO-a
iz Nacionalnog plana za poticanje
zapošljavanja 2009. i 2010. te Nacionalnog programa za Rome – akcijskog plana Desetljeće Roma 2005. –
2015., namijenjeno uključenju osoba
romske nacionalne manjine u tokove
društva (riječ je o Europskom programu u kojem sudjeluje niz europskih
zemalja uključujući RH) te u skladu
sa suradnjom između pojedinih
romskih nedržavnih udruga poput
Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke
županije te raznim institucijama i ustanovama RH, radosni smo izvijestiti
kako je postignut dogovor i da je cijeli
administrativni proces odrađen kako
bi se na rok od 6 (šest) mjeseci, zaposlilo ukupno 15 mladih Romkinja
i Roma pri čemu njihovu bruto plaću
snosi Zavod za zapošljavanje RH,
područni ured Zagreb.
Mladi ljudi romske nacionalnosti
bit će zaposleni u sklopu postojećih
i aktivnih programa namijenjenih
školskom uzrastu romske djece i
programu dodatnog obrazovanja
romske omladine u skladu s ECDL
programom (www.ecdl.hr).
Navedeni programi podrazumijevaju
stalni nadzor, sudjelovanje u programu i obavljanje različitih uredskih
poslova. Iste su aktivnosti do sada
obavljali volonteri, koji su neobvezno
i neredovito pristupali programu.
Kroz navedenu mjeru zapošljavanja,
postiže se čitav niz pozitivnih rezultata počevši od osnaživanja postojeće
neprofitne aktivnosti nedržavne
udruge u aktivnostima od socijalnog
značaja ne samo za uključene Romkinje i Rome, već i za zajednicu u
cjelini. Postignuti rezultati utječu na
osobne živote i samopouzdanje mladih Romkinja i Roma.
Još od većeg značaja jest činjenica što
ovakvim pristupom omogućavamo
ostvarenje vizije po kojoj je bitno
da se mladim osobama nevezano za
njihovu nacionalnost, pruže konkretni primjeri, po mogućnosti iz
njihove generacije, kako se trud,
zalaganje i obrazovanje isplati jer u
konačnici ipak ostvaruju željeni rezultat – a to je zaposlenje.
Suprotno onome što mnogi nedobronamjerni kritičari uporno ne
žele prihvatiti, je činjenica kako rezultati dolaze od osoba koje generacijski i po nacionalnosti pripadaju
skupini najugroženijih građana RH,
a koji su u svakom slučaju Romi.
Mlade Romkinje i Romi bi vrlo
rado bili u radnom odnosu i na taj
način ne bi bili ovisni o socijalnoj
pomoći. Na žalost, čak i uz kvalitetno znanje i međunarodno priznate
svjedodžbe, u previše slučajeva iz
čisto rasističkih razloga, ne mogu
dobiti zaposlenje, ni u državnom
sektoru niti u privatnom sektoru, i
sve to radi predrasuda.
Stoga smo zahvalni i pozdravljamo
konačno ostvarenje jednog cilja, a u
realizaciji Zavoda za zapošljavanje
područni ured Zagreb. Ujedno bi
ovim putem željeli izraziti pohvale i
zahvalu gđi Mariji Halić, voditeljici
programa pri Uredu za zapošljavanje,
koja godinama pokušava pronaći
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
Mlade Romkinje i
Romi rado bi bili u
radnom odnosu i na
taj način neovisni o
socijalnoj pomoći
najbolje moguće rješenje u skladu s
realnim mogućnostima koje su dane.
Nadamo se da će ovaj program biti
proširen i na veći broj Romkinja i
Roma, kako bi mladim ljudima dali
šansu da ostvare cilj koji bi trebao
biti u interesu svih socijalnih partnera te samog društva. Taj cilj jest
pomoći socijalno ugroženim skupinama da dođu u situaciju u kojoj
mogu raditi i za svoj rad primati
osobni dohodak.
Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka
županija će također nastaviti sa
svojim naporima u osposobljavanju mladih Romkinja i Roma, što
unatoč svim preprekama (administrativne prirode, iz inercije sustava te nažalost i iz razloga manipulacija i namjerne obstrukcije raznih
programa namijenjenih Romima),
služe ostvarenju osnovnih ciljeva
razvoja civilnog društva.
DOGAĐAJI
THE EMPLOYMENT OF YOUNG ROMA
I
n accord with the outlines of the
employment measures under the
auspices of the Croatian employment agency based upon the National program for employment 2009
and 2010 and the National program
for the Roma – the action plan of the
Roma Decade 2005 – 2015, aimed at
including persons of Roma national
minority background in the society
(the European program Roma Decade 2005 – 2015 in which a range of
European countries including the
Republic of Croatia participate) and
in accord with the on-going co-operation of several roma NGOs including the Roma Association Zagreb
and Zagreb county with various institutions of the Republic of Croatia,
including the Croatian employment
agency, we are happy to report that
an agreement has been reached and
all administrative paperwork has
been filed which enables that: for a
period of 6 months, 3 young Roma
will be employed and their total salary will be paid for by the Croatian
employment agency – branch office
Zagreb.
These 3 young Roma will be employed within an existing and active
NGO program that serve the interest of Roma elementary school aged
children and Roma youth and educate them in accord with the ECDL
program (www.ecdl.hr).
These programs require supervision,
participation in these programs and
various office tasks and these assignments have so forth been taken care
of by volunteers. This understands
that the availability of the volunteers
was not regular-frequent.
Through this stated employment
meassure which is enabled through
the Croatian Employment Agency
and its branch office Zagreb, several
positive results are achieved. Starting with the empowerment of existing non profit NGO activities in the
segments of importance to not only
the socialy endangered Roma but
also contributing to the society as
a whole, to the positive impact on
the individual lives of the beneficiary Roma who receive employment
through this program.
Of even greater value is the fact, that
through such measures we enable the
realization of the vision which states
that young people have to be provided with positive success stories, regardless of the nationality and ethnical backgrounds. Concrete sample
success cases from their generation
are required to show the youth that
learning and working habits pays off
because desired results – employment – are achieved.
Fact is that contrary to the opinion
of critics the best sample case is that
learning and working pays off, based
on real results, meaning, same generation and same nationality success stories of which the Roma are
the most endangered ones, makes
sense. Young Roma of both genders
would love to be employed so that
they do not depend upon social welfare. Unfortunately, even with quality education and internationaly recROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ognized degrees there are to many
cases where these young people
cannot find employment based on
purely rasistic prejudices, regardless
whether they apply in the governmental or private business sectors.
Therefore we are thankfully and we
welcome the realization of one of
our goals which is made possible by
the Croatian employment agency
– branch office Zagreb. We would
also like to use this opportunity to
express our thanks to Mrs. Marija Halic which is in charge of the
program. She did the very best she
could, in the past years, to find ways
to help the Roma in accord with the
available possibilities.
We also hope that this program will
be extended to a broader number of
Roma of both genders with the objective to give a chance to the young
people, a chance that should be in
the interest of all involved social
partners and the society as such as
well. The objective is to help socialy
endangered groups acquire jobs so
they do not need to be recipients of
social welfare.
The Roma Association Zagreb and
Zagreb county shall continue with
its efforts to provide education to
the young Roma, regardless of the
administrative barriers, regardless
of the bureaucratic inertia, and unfortunately also due to manipulation
and deliberate obstruction of various programs aimed at the Roma.
All these projects are in accord with
the development of a Civil Society. It
is also an orientation which the sovereign Republic of Croatia agreed to
pursue in accord with its sign commitment in front of the International Community and the EU. As
such, this is a level of civilizational
achievements of the state and the
nation – how much these participate in agreed programs with the International Community.
11
DOGAĐAJI
12
Europska Komisija
donijela nova pravila
o uključenju Roma
R
omske zajednice, najveća etnička manjina na
području Europske Unije nastavljaju biti predmetom diskriminacije i isključenja iz društva.
U zaključku Europske Komisije prihvaćene 7. travnja
2010., Europska Komisija je izrazila mjere i ambicije u
sklopu srednjoročnog programa čiji je najveći izazov
uključenje Roma u tokove društva. Isto uključuje mobilizaciju europskih strukturalnih fondova uključujući
Europski Socijalni Fond (koji zajedno predstavljaju
skoro polovicu proračuna Europske Unije) da se ista
sredstva koriste za uključenja Roma u tokove društva,
uzimajući u obzir probleme Roma u svim aktualnim
političkim pitanjima na nacionalnom nivou te na nivou
Europske Unije, od pitanja zapošljavanja, urbanog razvoja, zdravstvene zaštite i proširenja Europske Unije.
Cilj strategije Europa 2020. je ujedno i uključenje po-
Vivianne
tencijala romskih zajednica. Europska Komisija je
također javnosti dala na uvid radni dokument (Izvještaj
o napretku 2008-2010) – SEC(2010)400. Isti ocjenjuje napredak ostvaren po pitanjima integracije tokom
prethodne dvije godine. Mada situacija mnogih romskih zajednica na području Europske Unije i dalje jest
teška, bitni pomaci su ostvareni na nivou Europske
Unije te nacionalnih uprava.
Tijekom zadnje dvije godine, EU se usredotočila na antidiskriminacijske zakone te na oblike financiranja od
strane Europske Unije kako bi se pomoglo uključenje
Roma u tokove društva. Isto uključuje borbu protiv
diskriminacije, segregacije, socijalne marginalizacije,
rasističkog nasilja, slabih rezultata u školama te lošeg
stanovanja i zdravlja.
New set of Commission policy
documents on Roma inclusion
R
oma communities, the European Union’s largest ethnic minority, continue to face persistent
discrimination and segregation.
In a policy Communication (COM(2010)133) adopted on 7 April 2010, the Commission outlines an
ambitious mid-term programme to meet the biggest challenges for Roma inclusion, including: Mobilizing the Structural Funds, including the European Social Fund – which together represent almost
half of the EU’s budget – to support Roma inclusion; Taking Roma issues into account in all relevant policy areas at national and EU level, from employment to urban development and from public
health to EU expansion; Harnessing the potential
of Roma communities to support inclusive growth
as part of the Europe 2020 strategy.
ROMANO ČAĆIPE
A Commission Staff Working Document (Progress
Report 2008-2010) - SEC(2010)400 - also released
by the Commission on 7th April 2010 evaluated the
progress achieved in integration over the past two
years.
Although the situation of many of Europe’s Roma
people remains difficult, important progress has
been made at EU and national levels. In the last two
years, the EU and Member States have focused on
making anti-discrimination laws and EU funding
more effective in promoting Roma inclusion.
This includes fighting discrimination, segregation and racist violence as well as supporting programmes to address the vicious circle of poverty,
social marginalization, low school achievement and
poor housing and health.
ROMSKA ISTINA
DOGAĐAJI
Romska lekcija za Hrvate
koja nas je stajala sramote i 560 tisuća kuna
Učenici romske nacionalnosti
izdvajani su u posebne razrede
jer im se htjelo pomoći da
lakše usvoje nastavni program,
opravdavaju se učitelji u
međimurskim školama
D
a je Vlada prije deset godina ozbiljno shvatila tadašnji
izvještaj Ureda pučkog pravobranitelja o segregaciji Roma u
Međimurju, koji se poklapa s presudom Europskog suda za ljudska prava,
postupak bi bio brži, bezbolniji i jeftiniji - rekla je jučer odvjetnica Lovorka Kušan komentirajući presudu suda
u Strasbourgu koji je zaključio da je
Hrvatska prekršila prava 15 romskih mališana na školovanje. Romska djeca smještana su u odvojene
razrede, čime su diskriminirani i
zbog toga država mora isplatiti više
od 560.000 kuna odštete. Kušan je
zajedno s Europskim centrom za
prava Roma iz Budimpešte zastupala Rome u tužbi protiv Hrvatske.
Danas zajedno u razredu
U Osnovnoj školi Podturen u
Međimurskoj županiji, danas romska djeca idu zajedno u razred sa
svom ostalom djecom. No, 2002.
godine nije bilo tako. Učenici romske nacionalne manjine bili su izdvojeni u posebne razrede i rijetko
su se ili gotovo nikada družili s ostalim učenicima. Marijan Kalanjoš
iz romskog naselja Lončarevo kraj
Podturena prisjetio se da su učenici
romske nacionalne manjine odvojeno od ostalih učenika učili, hranili
se i bavili se sportom.
- Nismo znali hrvatski jezik jer nas
nitko nije mogao naučiti. Teško je
naučiti jezik koji ti nije urođen kad
cijeli dan provodiš s ljudima i djecom koja također ne barataju hrvatskim jezikom. Na kraju je većina nas
zbog toga morala napustiti školu kaže Kalanjoš.
Bez radnih navika
Današnja ravnateljica OŠ Podturen
Marijana Cerovec, koja je 2002. bila
učiteljica u toj školi, ističe da ta presuda baca loše svjetlo i na školu i na
Podturen i na Županiju.
- Učenici romske nacionalne manjine dolazili su u školu bez znanja
hrvatskog jezika i bez higijenskih i
radnih navika, a od njih se očekivalo
da prate nastavu kao i ostali učenici kaže ravnateljica Cerovec, dodavši da
su se stvari u potpunosti preokrenule
kad su u romskom naselju Lončarevo
osnovani vrtić i predškola.
U tužbi romskih učenika protiv Hrvatske spominje se i Osnovna škola
Macinec, u kojoj su učenici romske
nacionalne manjine također bili izdvojeni u posebne razrede. Ravnateljica Božena Dagša ističe, međutim, da
je to i moralo biti tako. - Ako je netko
u ovoj školi diskriminiran, a odlučno
demantiram da je diskriminacije
ikad bilo, onda su to učenici koji nisu
romske nacionalnosti - kaže Dagša.
Europski sud za ljudska prava odlučio
je da su odvajanjem od ostalih učenika
učenici romske nacionalne manjine 2002. u međimurskim školama
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
bili diskriminirani i da su im time
prekršena ljudska prava. Hrvatska će
svakom od njih morati platiti po 4500
eura odštete. Vlada sada ima i obvezu
uvesti mjere koje će spriječiti daljnju
segregaciju Roma, a sve će nadgledati
Odbor ministara Vijeća Europe - istaknula je odvjetnica Lovorka Kušan
na konferenciji za novinare. Iz presude je jasno, objasnila je, da treba
uvesti predškolsku pripremu romske djece, dodatnu nastavu hrvatskog jezika te spriječiti da puno romske djece napušta školu. U školama
Međimurske županije danas je situacija puno drugačija jer su škole organizirale tromjesečnu predškolu za
učenike romske nacionalne manjine
pa oni u osnovnu školu ipak kreću s
nekim predznanjem i lakše se mogu
uklopiti. Gordan Oršuš (21) jedan je
od djece romske nacionalnosti koji
je izborio odštetu na sudu.
- Drago mi je što je sud priznao
da sam bio u pravu. Bilo mi je
teško u školi samo s romskom djecom. Učiteljica je rekla da su tako
odlučili. Nisam to mogao trpjeti.
Otišao sam u drugu školu. Završio
sam za kuhara. Namjeravam raditi
u struci - rekao nam je Oršuš. Bivši
pučki pravobranitelj Ante Klarić,
koji se 2002. na Općinskom sudu u
Čakovcu svrstao na stranu države
ogradivši se od izvještaja vlastitog
ureda o segregaciji Roma, jučer nije
bio dostupan za komentar.
JL (V. Rešković)
13
DOGAĐAJI
14
Povjerenik Hammarberg potiče
donošenje daljnjih mjera za
poslijeratnu pravdu i zaštitu
raseljenih Roma
S
trasbourg - Hrvatska je izgleda
spremna odraditi svoj dio u rješavanju
pitanja ljudskih prava koja još uvijek
ostaju nakon rata vezana uz zločine tijekom 90-ih, izjavio je povjerenik Vijeća
Europe za ljudska prava Thomas Hammarberg prilikom četverodnevnog posjeta Hrvatskoj. Hammarberg je održao
razgovore s državnim i lokalnim vlastima, uključujući i predsjednika Ivu
Josipovića te premijerku Jadranku Kosor. Sastanci su održani i s predstavnicima međunarodnih i nevladinih organizacija uključenih u proces poslijeratne
pravde, zaštite ljudskih prava raseljenih
osoba i romskog stanovništva. Povjerenik je pozdravio obećanja hrvatske
vlasti da brzo riješi preostala pitanja vezana za povratak izbjeglica i raseljenih
osoba. Pozivajući relevantne presude
Europskog suda za ljudska prava, on je
naglasio potrebu i nacionalne i lokalne
vlasti da daju svoj maksimum kako
bi osigurali brz i održiv povratak svih
raseljenih.
Daljnji napori su potrebni kako bi se
ubrzao program obnove.
Potraživanja od strane nositelja stečenog
stanarskog prava treba rješavati
učinkovito i pravično, uključujući i one
koji se nisu vratili.
Povjerenik Hammarberg pozdravio je
spremnost vlasti da u potpunosti surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), također
je pozdravo poduzimanje učinkovitih
mjera kako bi se osiguralo rješavanje
predmeta koji se tiču ratnih zločina
učinjenih tijekom rata i da se isti predmeti rješavaju na domaćim sudovima
u skladu sa standardima o ažurnosti
i pravičnosti osnovanim posebno od
strane Europskog suda za ljudska prava.
Povjerenik je posjetio Međimurje, gdje
je promatrao napore za poboljšanje
uvjeta stanovanja za članove romske
manjine. Slična su poboljšanja potrebna i u drugim naseljima gdje ljudi,
uključujući i djecu, žive u lošim uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje.
Sustavni napori su potrebni za osiguranje pristupa Roma zapošljavanju,
odgoju i obrazovanju u skladu s Europskim sudom za ljudska prava, presudu
u predmetu Oršuš i drugi. Povjerenik
preporučuje daljnje napore na razvoju
predškolskog obrazovanja.
Postupak za dobivanje hrvatskog
državljanstva treba biti jednostavan i
brz i nadopunjen efikasnim sustavom
besplatne pravne pomoći. Povjerenik
Međunarodni kazneni sud za
bivšu Jugoslaviju (ICTY)
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
preporučuje hrvatsku ratifikaciju Europske konvencije o državljanstvu i
Konvenciju Vijeća Europe o izbjegavanju broja osoba bez državljanstva u
odnosu na državne sukcesije.
Stefano Montanari,
+33 (0) 6 61 14 70 37
[email protected]
DOGAĐAJI
Croatia: Commissioner Hammarberg
encourages the adoption of further measures
for post war justice and the protection of
displaced persons of Roma
S
trasbourg - Croatia appears
ready to do its part in resolving
the human rights issues which
still remain after the war-related
atrocities in the nineties, stated
Council of Europe Commissioner
for Human Rights Thomas Hammarberg when concluding a fourday visit to Croatia. He held discussions with national and local
authorities, including with President Ivo Josipović and Prime Minister Jadranka Kosor. Meetings were
also held with representatives of international and non-governmental
organisations involved in the process of post-war justice, the protec-
tion of the human rights of displaced
persons and of the Roma population. The Commissioner welcomed
the pledges by the Croatian authorities to resolve rapidly the remaining
issues related to the return home of
refugees and internally displaced
persons. Recalling the relevant
judgments of the European Court
of Human Rights he highlighted
the need for both national and local authorities to do their utmost
to ensure the prompt and sustainable return of all those displaced.
Further efforts are necessary in order to accelerate the programme of
house reconstruction and to process pending cases without delay.
Claims by holders of acquired tenancy rights should be dealt with effectively and fairly, including for
those who have not returned. Commissioner Hammarberg welcomed
the authorities’ readiness to cooperate fully with the International
Criminal Tribunal for the former
Yugoslavia (ICTY) and to take effective measures to ensure that cases concerning war-related crimes
are examined and followed through
in domestic courts, in accordance
with the standards of promptness and fairness established notably by the European Court of Human Rights. He noted in particular
the Justice Ministry’s ongoing efforts to enhance dialogue and cooperation in this area with neighbouring countries concerned.
The Commissioner visited the region of Međimurje where he observed the efforts made to improve
the housing conditions for members of the Roma minority. SimiROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
lar improvements are necessary in
other settlements where people,
including children, live in slumlike conditions undermining their
health. Systematic efforts are also
necessary to ensure access of Roma
to employment, as well as to education in full compliance with the
European Court of Human Rights’
judgment in the case of Oršuš and
others. The Commissioner recommended further efforts to develop
facilities for pre-school education.
Measures remain also to be taken to
resolve the persistent, serious problem of statelessness. Procedures for
obtaining the Croatian citizenship
Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava
Thomas Hammarberg
should be simple and prompt and
complemented by an efficient system of free legal aid. In this regard,
the ratification by Croatia of the European Convention on Nationality
and the Council of Europe Convention on the avoidance of statelessness in relation to state succession
was highly recommended by the
Commissioner.
Stefano Montanari,
+33 (0) 6 61 14 70 37
[email protected]
15
16
GOVOREĆI OTVORENO
Pričam ti
PRIČU
Poštovani,
9. lipnja 2010., u ulici Jasen u Retkovcu, Zagreb, pokušana je deložacija
obitelji s dvoje malodobne djece
romske nacionalnosti. Cjelokupna
priča je sporna s obzirom na to da
na navedenom području ima mnogo
neriješenih stambenih situacija. Da
podsjetimo, govorimo o napuštenim
barakama u koje su se uselile razne
obitelji te su vremenom ljudi investirali sredstva i napravili domove.
Navedena situacija nije ništa novoga,
te se onda rješava putem pravnih
mehanizama, ali bi se u stvarnosti morala u isto uključiti i socijalna
služba, pogotovo kada je riječ o starima i nemoćnima, te o djeci. Dakle,
razlikujemo okruženje u kojem se
događa ova priča, od načina kako
funkcionira sustav, do same etičnosti
i humanosti konačnih postupaka.
Ovo nije jedinstveni slučaj, te ćemo
u nastavku opisati kako je izgledao
jučerašnji pokušaj deložacije, ali
prvo želimo podsjetiti da se o
navedenoj temi s Gradom Zagrebom razgovara više od 10 godina.
Konkretno, velik broj obitelji nevezano uz nacionalnost (ali unutar
tog broja, postotak romskih obitelji
je značajan), koje žive na području
Grada Zagreba, žive u imovinsko
pravno nereguliranim barakama. Dijelom je riječ o naseljima (slumovi),
a dijelom o pojedinim objektima
unutar urbanih cjelina. U slučaju
nereguliranih imovinsko pravnih
odnosa, dakle stanovanja u barakama, straćarama i stanovima uvijek
je riječ o objektima koji su u neko
vrijeme bili prazni te su ih često koristili beskućnici, narkomani ili su
jednostavno objekti bili zapušteni.
Kako bi imali krov nad glavom, u
takve se objekte useljavaju obitelji
koje su ih i godinama održavale i koliko je moguće, investiraju limitirana
sredstva da bi se takvi prostori mogli
koristiti za stanovanje.
U Republici Hrvatskoj je i 20 godina nakon proglašenja nezavisnosti, izuzetno velik broj imovinsko
pravnih neregularnosti, te situacije u kojima, primjerice, u nekom
stanu već godinama stanuju osobe kojima taj stan nikada nije pripadao, u njega su uselili bez ičijeg
odobrenja jer je stan i-ili baraka bio
nekorišten, ima napretek. Nije riječ
samo o Romima već o fenomenu
koji zadire u sve pore društva.
Romi su putem romskih nedržavnih
udruga, te putem mehanizama koji
su im omogućeni kroz, primjerice,
Vladino povjerenstvo za praćenje
provedbe nacionalnog programa za
Rome u RH, godinama u dijalogu s
lokalnim vlastima, te je ovaj problem
ne samo poznat, već je i zabilježen
te se uvijek od strane lokalnih vlasti govori o budućim rješenjima, ali
ta rješenja godinama nisu zaživjela.
Isto kao što ćemo navesti na primjeROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ru jučerašnjeg događaja za sobom
ima posljedice koje u konačnici
doslovno spadaju u povrede ljudskih prava ne iz razloga nereguliranosti imovinsko pravnih odnosa, već
iznad svega iz razloga što birokracija nije koordinirana, što mehanizmi socijalne, ali i pravne države nisu
usklađeni, te onda dolazi do de facto nasilnog iživljavanja nad ljudima.
Time se krše ljudska prava, time se
radi sprdnja od svih odluka Vlade
RH po pitanju programa za Rome
kao najugroženije manjine (te nevezano za Rome, riječ je o nehumanom
izvršenju nad bilo kime), te se dovodi
u pitanje cjelokupni dosadašnji trud
Vlade RH koja u suradnji s EU te ostalim čimbenicima međunarodne
zajednice, radi na poboljšanju situacije u skladu s Europskim programom
Dekada Roma 2005. – 2015., kojeg je
i RH potpisnik.
Stoga recimo da je riječ o nekoordiniranosti birokracije te definitivno o nehumanom načinu kako
se pokušava te jako često i uspijeva u nasilnom iseljenju. U ovom
konkretnom slučaju, prepiska s
GOVOREĆI OTVORENO
lokalnom upravom između obitelji
koja stanuje u baraci je u tijeku, te
je ista obitelj i na listi za zamjensko
stanovanje u socijalnom stanu. Nedostatak koordinacije onda rezultira ovakvim događajem:
9. 6. 2010. u 11 sati, 2 policijska službenika i ovrhovoditelj Grada Zagreba,
u skladu s odlukom koja je sprovedena u Gradu Zagrebu nikoga ne zatiču
u baraci. Jedno dijete je bilo u osnovnoj školi na nastavi, a roditelji su
s drugim djetetom bili kod doktora.
Bez uobičajenog prisustva svjedoka, u
baraku se nasilno ulazi te se započinje
s iznošenjem osobnih stvari (dakle,
osobne imovine) koja se stavlja na
cestu. Susjedi su o događaju informirali stanare. Na mjesto događaja stižu
roditelji s jednim djetetom, jer drugo
dijete je još na nastavi, te s djedom.
Nastup i obrazloženja ovrhovoditelja su bili više nego arogantni te na
pitanje kako je moguće da se na cestu
baca obitelj s djecom, ovrhovoditelj
je odgovorio da on nije informiran
da ista obitelj ima djecu. Vrlo neugodna situacija koja je privremeno
obustavljena i odgođena nakon što se
telefoniralo raznim uredima Grada
Zagreba u potrazi za rješenjem, te u
konačnici i nevoljkošću ovrhovoditelja da na cestu izbaci djecu. Dio osobne
imovine je u toku izbacivanja razbijen
kao i dio unutarnjeg uređenja barake.
U ovakvim slučajevima mora postojati koordinacija između lokalne
vlasti, dakle Grada Zagreba i ureda
za raspolaganje imovinom, te socijalne službe koja također spada pod
Grad Zagreb. Nevezano za razloge
zašto su objekti u vlasništvu Grada
Zagreba bili prazni i u derutnom
stanju, pa su obitelji uselile u takve
objekte te ih vlastitim trudom i limitiranim sredstvima doveli do nekog
nivoa minimalne kvalitete stanovanja te su na tim adresama legalno prijavljeni i izdana im je osobna
iskaznica s tom adresom, plaćaju
komunalne naknade za tu adresu.
Nije sporno da su barake u tom dijelu grada na zemljištu u vlasništvu
Grada Zagreba, nije sporno ni da
su bile napuštene i u derutnom stanju. Nije sporno ni da su u takve
napuštene objekte uselile razne
obitelji. Jednako tako nije sporno
da se ti objekti održavaju u daleko
boljem stanju nego što su zatečeni,
te da se plaćaju komunalne naknade. Jednako tako nije sporno da je
upravo ta tema već 10 godina na redovnom rasporedu dijaloga između
Grada Zagreba i romske zajednice.
Usmeno su na raznim sastancima
obećana rješenja, čak je izrečena
opcija da se dodjela socijalnih stanova zamijeni za dodjelu ovakvih baraka, ukoliko stanari tih baraka isto
prihvaćaju. Jednako tako, socijalna
služba i socijalni radnici su upoznati s ovakvim slučajevima.
Međutim, ne postoji nikakva stvarna koordinacija između raznih
birokratskih struktura koje svaka na svoj način imaju prava, ali i
odgovornosti u ovakvom slučaju. A
ovakvih slučajeva nije malo.
Iz razloga nepostojanja koordinacije, događa se da se malodobna
djeca izbacuju na cestu, da se privatna imovina izbacuje na cestu s
namjerom odvoženja na skladište
pretpostavka je naravno da je na
tom skladištu privatna imovina sigurna od oštećenja, pljačke ili jednostavno gubitka.
Međutim, ni tu nije kraj jer dolazimo do daljnjih interesantnih momenata. Socijalna radnica je izjavila da se u ovakvom slučaju djeca
stavljaju u dom, a roditelji u privremeno prenočište. Upravo smo o toj
temi također više puta razgovarali s birokracijom jer takva praksa
ne može donijeti ništa osim daljnjeg traumatiziranja cijele obitelji,
ali posebice djece. Dakle, sustav ne
predviđa ništa drugo do odvajanja
djece od roditelja. Ponovno je riječ
o povredi prava djece, ukoliko već
povreda ljudskih prava u slučaju
odraslih, recimo nije bitna.
Birokracija i službenici, naravno, uvijek i samo rade svoj posao, u skladu
sa zakonom.
Očigledno je da uopće ne postoji
koordinacija između raznih birokratskih službi, jer da postoji ovakvi bi
događaji bivali drugačije riješeni.
Nadamo se da će se i ovaj slučaj, ali
i svi ostali slučajevi kakvih ima dovoljno, dobiti adekvatnu pažnju te
da će se započeti s konkretnim mjerama uključivo i uvođenjem koordinacije između različitih struktura birokracije koje se prelamaju na
ovakvim slučajevima. Ujedno, ovo
je ponovno prilika da podsjetimo
kako u urbanim sredinama Republike Hrvatske živi daleko veći broj
Roma nego u provinciji, pa bi bilo
vrijeme da se sredstva namijenjena
Romima (a koja uključuju i sredstva
dana na raspolaganje od strane Europske Unije), počnu usmjeravati i
na urbane Rome.
Zahvaljujemo na Vašoj pažnji i vremenu.
S poštovanjem,
Alija Mešić,
predsjednik Udruge Roma
Zagreb i Zagrebačka županija i
član povjerenstva Vlade RH
za praćenje provedbe
nacionalnog programa za Rome
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
17
18
GOVOREĆI OTVORENO
Honorable,
9 June 2010 in the Jasen street, Retkovec, Zagreb, an eviction of a family with two children was attempted.
The family is Roma national minority. The whole episode is controversial because this particular area has
many legally unsettled housing situations, it are abandoned wooden
huts in which many families moved
in and have during the past years
invested limited means to transform abandoned huts into somewhat liveable housing units. This
situation by itself represents nothing new and is handled by existing
legal mechanisms but it should also
include the social service, especially when the case addresses old people and children. Therefore, we differentiate the environment of this
episode from the ways the system
functions and the ethical and humane aspect of the final actions.
This is not an isolated case and we
will later describe how the yesterday case looked like but first we
wish to remind that this subject is
regularity discussed with the City
of Zagreb for the past 10 years.
In particular, there is a significant
number of families regardless of nationality but within this number the
Roma represent a solid %, who live
in Zagreb and live in legaly not regulated wooden huts, shanties and –
or appartements. Partially these are
located in the slums and partially
these are located within the urban
areas. In the case of not regulated
legal issues, meaning, housing in
wooden huts, shanties or appartements it is always the case that these
housing units were abandoned
and empty and were often used by
homeless people and drug addicts
while the actual objects were also in
very poor condition. Families would
move into such housing objects because they needed a place to live.
Such families are in principle maintaining these housing units as much
as they can and as possible, invest
limited funds to improve the living
conditions of such housing units.
20 years after independence, the
Republic of Croatia stil has significant numbers of legaly not regulated issues, situations such as people living for years in appartements
they never owned and in which
they moved into without anyone’s
approval because the appartement,
house or hut was empty and not
used at that time. This problem is
not exclusive to the Roma – it is a
phenomena that spans through all
niches of the Croatian society.
The Roma have through Roma
NGO’s and through the mechanisms made available to them such
as the Governments supervisory
council for monitoring the progress
of the national program for Roma
in Croatia, for years and years in
regular dialogue with the municipal government and this problem
is not only known, it is recognized
and one always hears from the municipal authorities that the problems will be solved but these solutions did not materialize yet.
This situation is as we can observe
from the yesterday case producing consequences which itself represent harming of human rights,
not because of the nature of the legal – property issues, but because
of the absence of coordination between the bureaucratic institutions,
because the mechanisms of the social and judicial state are not coordinated, and thus situations happen
in which people are actually being
bullyed. This represents a violation
of human rights and same time, it
is a mockery of all the efforts of the
Croatian Government in its efforts
in the programs for minorities (not
only the Roma minority, it is inhumane behavior towards anyone).
This brings in question all the so
forth efforts of the Croatian Government which in cooperation with
the EU and other players of the international community are working on the improvement of the so-
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
cial situation of the Roma, in accord
for example, with the Roma Decade
2005 – 2015, in which Croatia participates.
Therefore, let us assume that it is
the absence of coordination of the
bureaucracy and definitively of inhumane practices which often succeed in forced evictions. In this
concrete case of this affected family, the correspondence with the
authorities is on-going and the very
same family is listed on the list of
families that wait for social housing. What is missing is the coordination between different bureaucratic structures and the absence of
such coordination results in events
as described.
At 1100 hours, 09. June 2010, 2 policeman and the authorized evicting officer of the City of Zagreb, in
accord with a decision made in the
City of Zagreb are forcefully breaking into the wooden hut since nobody is home. One child was attending elementary school and the
parents were with the younger child
at the doctor. Without the usual
presence of witnesses, the wooden
hut has been forcefully broken into
and the personal property was carried out and placed on the street.
Since we live in the times of mobile
communications, the neighbours
called the tenants. The parents
come to the scene with one child,
the other child is stil in school, the
grandfather arrives too. The attitude
and explanations of the evicting officer were more than arrogant, and
when questioned how can he throw
children onto the street, he replied
that he was not informed that there
are children living here. A very unpleasant situation which got temporarily delayed and stopped as a
result of many phone calls to different bureaucratic offices of the
City of Zagreb, searching for a solution. Part of the personal property
got broken, as some of the interior
of the hut (inner wall, installations
and some furniture).
GOVOREĆI OTVORENO
There is sufficient such situations,
because if there would not be many
such cases, then there would be no
dialogue on this subject for the past
10 years. This dialog is repeating itself, but we see it provided no results.
In such cases, there has to be coordination between the local authorities, meaning, City of Zagreb office
for management of the city property and the social service that also
reports to the City of Zagreb. The
reasons are obvious. There must
be a coordination, regardless of the
reasons such as that the objects that
are property of the city were empty
and in poor condition and the families moved into such objects and
have brought them to some minimum level of housing quality by
own efforts and limited financial
means. This particular family is:
- has registered residence at the
police and their ID’s show this address
- they pay the utilities for this wooden hut
- both the parents and children are
Croatian citizens and all are born in
Zagreb.
Thus it is relative what is really at
play here. It is not questionable that
the wooden huts in this part of the
city are on the city real estate. It is
also not questionable that these huts
were abandoned and in poor condition. It is not disputable that in such
abandoned huts many families that
needed housing have moved in.
The same way, it is not disputable
that these huts are maintained and
in better condition than when they
were empty, and the utilities for
these huts are being paid. It is also
not disputable that for 10 years this
subject is discussed with the City of
Zagreb and addressed by the Roma
community. In mundane fashion at
many meetings, promises were given, even the option was mentioned
and discussed that instead of social
housing, if families accept it, they
could stay in these huts. The same
way, the social service knows about
all these cases.
However, there is no real coordination between the bureaucratic
structures which each have rights
but also certain responsibilities in
this case. And there are sufficient
such cases.
Because there is no coordination, it
happens that children are thrown
to the streets, that private property is thrown out with the intent to
bring it to some storage area (one
considers that of course, at such a
storage area, the private property is
safe from damage, plunder or simply loss) and definitively, horrors
are introduced into people’s lives.
But the story does not end here.
There are more interesting moments. For example, the social worker has stated that in such cases, the
children are taken to a home for parentless children, while the parents
are brought to an emergency shelter.
We have discussed about this problem too, many times, with the municipal authorities. Because such a
practice, putting children away from
the parents and bringing the parents
to a place that serves homelses people and often people from the margins of the society cannot produce
OVO PISMO POSLANO JE NA SLJEDEĆE ADRESE:
Grad Zagreb,
Sabor Republike Hrvatske,
Ured za ljudska prava,
Ured za nacionalne manjine,
Office of the Commissioner for Human Rights
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
anything else but further traumatization of the whole family and especially the children. Thus, the system
foresees nothing else but removing
the children from their parents. This
is again a violation of the children’s
rights, if perhaps the violation of human rights in the case of adults is
not important.
Because the bureaucracy and the
clerks are always and only doing
their job in accord with the law.
It is obvious that there is absolutely
no coordination between different
bureaucratic services since if some
coordination would exist, such
events would be handled differently.
We hope that this case and other
such cases of which there are sufficient will receive the appropriate attention and that concrete steps will
be taken, including the introduction
of coordination between the different bureaucratic structures which
are overlapping in such cases.
This is also an opportunity to remind that there are more Roma living in urban areas than in the provincial areas. Thus it would be time
that the funds meant for the Roma,
including the EU projected funds,
are also steered towards the urban
Roma needs.
Thank you for your time and
attention.
Respectfully,
Alija Mešić,
President Roma Association
Zagreb and Zagreb County and
member of the governmental
comitee for the oversight of the
national program for Roma in
the Republic of Croatia
19
GOVOREĆI OTVORENO
20
ROMI - HRVATSKA:
1-0
Hrvatska je ušla u povijest. Izgubila je spor
pred sudom u Strasbourgu, te je proglašena
krivom za diskriminaciju učenika romske
narodnosti koji su u nekim međimurskim
školama morali pohađati odvojene razrede
Piše: Marko Gregović
H
rvatska je ušla u povijest. Ne
zbog kakvog sportskog ili
nedajbože znanstvenog uspjeha, već zbog toga što će budućnost
ljudskih prava biti sukreirana presudom protiv Hrvatske. O tužbi protiv
Hrvatske odlučilo je Veliko vijeće
Europskog suda za ljudska prava, a
ono presuđuje samo u slučajevima
od »iznimnog značaja za buduća
tumačenja Europske povelje o ljudskim pravima.« Hrvatska je spor
pred sudom u Strasbourgu izgubila, te je proglašena krivom za diskriminaciju učenika romske narodnosti koji su u nekim međimurskim
školama morali pohađati odvojene
razrede. Kao da to samo po sebi nije
dovoljno, Hrvatska je još osuđena
za predugo trajanje procesa žalbe
pred domaćim sudovima (više od
četiri godine), no presude tog tipa
u Strasbourgu nisu ništa novo jer je
za neučinkovito pravosuđe Hrvatska osuđena već stotinjak puta.
Od 1996. do 2000. godine četrnaestero djece romske nacionalnosti pohađalo je dvije škole u Međimurju.
Ono što je bilo neuobičajeno je da
su u toku svoga školovanja pohađali
razrede sastavljene isključivo od
romske djece, iako je u školi bilo
i hrvatske djece. Roditelji su, uz
pomoć Hrvatskog helsinškog odbora
i odvjetnice Lovorke Kušan, podigli
žalbu protiv takve prakse. Slučaj
se od 2001. vuče po sudovima te je
žalba odbijena na svim instancama,
uključujući i Ustavni sud, te nižu
instancu Europskog suda za ljudska
prava. Sada je konačno sud presudio
da se ipak radilo o diskriminaciji, te
će država tu djecu morati obeštetiti
s nešto više od pola milijuna kuna.
Hrvatska je vlada branila smještaj
romskih učenika u posebne razrede
njihovim nedovoljnim znanjem hrvatskog jezika. Budući da je razdvajanje učenika jako štetno za djecu
i za društvo, sud je jasno dao do
znanja da se to smije činiti samo
u izvanrednim okolnostima te da
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
onda trebaju postojati jasno postavljena pravila i zaštita od arbitrarnosti i zloupotrebe. Argumentacija
Hrvatske je počela škripati upravo
kad se došlo do konkretnih mjerila
i kriterija prema kojima se postupa.
Ispostavilo se da nikakvi jasni kriteriji ne postoje, da je smještanje u
odvojene razrede nešto čemu se ne
utiče samo kao krajnjoj mogućnosti,
nego da je to standardna praksa koju država ne pokušava eliminirati
dovoljno efikasno.
Vlada je tvrdila da nema diskriminacije budući da u odvojenim razredima romski i hrvatski učenici
slijede isti program. Sud je na to pametno primijetio da, ukoliko uistinu romska i hrvatska djeca slijede
isti program, onda nema potrebe
za razdvajanjem, a ukoliko su pak
romska djeca smještena u posebne
razrede zbog neznanja hrvatskog,
onda im standardni program ne
može biti od koristi. Dakle, Hrvatska je ili kriva za neopravdanu segregaciju, ili zbog neadekvatne brige
za obrazovanje romske djece prilagodbom programa.
Sve u svemu, država je propisala
obaveznu osnovnu školu, a nije
stvorila osnovne uvjete da djeca
romske manjine tu školu uistinu
mogu pohađati. Neznanje hrvatskog
nije greška djece te ona stoga ne
bi trebala biti kažnjena slabijom
GOVOREĆI OTVORENO
PRESUDA IZ
STRASBOURGA
Diskriminacija Roma RH
košta 77.500 eura
kvalitetom
obrazovanja.
Iako
vjerojatno nitko nije imao svjesnu
namjeru da diskriminira, ipak
smještanje u odvojene razrede i
manjak posebnih programa čini
neproporcionalno veliku štetu
romskoj djeci, budući da su oni u
konačnici zakinuti za kvalitetno
obrazovanje. Ne može se reći »ne
znaju jezik - odvojimo ih«, kad
je upravo država odgovorna za
poznavanje jezika. Iako je tipično
za dječje neznanje jezika optuživati
roditelje, u najgorem slučaju oni
mogu snositi samo manji dio krivnje.
Romima u naseljima najčešće
nedostajhe osnovna infrastruktura,
a kamoli vrtići, programi učenja
jezika i slično. Kako naučiti jezik
prije školskog uzrasta kad s njime
praktički nemaš doticaj? Zašto bi
romska djeca trebala ispaštati za to
što se Hrvatska nije pobrinula da ih
nauči jezik koji sama propisuje kao
službeni?
Naviknuti smo na uobičajenu tromost i šeprtljavost hrvatskih vlada kad se radi o rješavanju problema te nas zato ovakva presuda ne
iznenađuje. Ono što je pravi razlog
za zabrinutost je još jedan faktor
koji je sud uzeo u obzir prilikom
izricanja svoje presude. To je protivljenje lokalnih hrvatskih roditelja
miješanim razredima, demonstracije, pa čak i prisilno sprečavanje rom-
Hrvatska će morati platiti 77.500 eura
zbog diskriminacije romskih učenika
iz Međimurja, odlučio je Europski sud
za ljudska prava u Strasbourgu
Glasovima devet sudaca prema
osam zaključeno je kako je Hrvatska prekršila zabranu diskriminacije
iz članka 14. Europske povelje o
ljudskim pravima, kao i da je povrijedila pravo 15 romskih učenika na
pravedno suđenje u razumnom vremenu, piše Večernji list.
Riječ je, naime, o bivšim učenicima
osnovnih škola u mjestima Macinec
i Podturen, koji su te škole pohađali od 1996. do 2000., a koji su bili
smješteni u segregiranim razredima
samo za Rome. Tužbe su podnijeli
u travnju 2002., piše u obrazloženju
presude, a Općinski sud u Čakovcu
u rujnu te godine odbacio je tužbe
s obrazloženjem da su odvojeni razredi za Rome potrebni jer im trebaju dodatni satovi iz hrvatskog jezika.
U veljači 2007. godine, Ustavni je
sud također odbacio njihovu tužbu
uz slično objašnjenje.
No, Europski sud za ljudska prava
odlučio je kako su prava romskih
učenika povrijeđena i kako se Hrvatska trebala više brinuti o njihovim
potrebama. Zato je svakom od učenika koji su podnijeli tužbe država
obavezna isplatiti 4500 eura, a sud
je također odlučio i kako Hrvatska
mora snositi troškove sudskog postupka u iznosu od 10.000 eura.
Vijest o presudi suda u Strasbourgu
bila je jedna od glavnih tema svjetskih agencija, a međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch i Amnesty International
godinama su u svojim izvještajima
Hrvatsku prozivale upravo zbog segregacije Roma u školama.
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
skih učenika da uđu u školu. Slično
se ponavlja iz godine u godinu, a
zadnji put na kraju prošle školske
godine kad je udruga »Roditeljsko
krilo« blokirala školu u Pribislavcu
tražeći da se iz nje isključe »romska
djeca nasilnici.« Pazite, ne »nasilnici« nego »romska djeca nasilnici.« SVI mali Romi su bili istjerani
iz škole koju su potom prosvjednici
zaključali.
Koliko god bio opravdan bijes
roditelja prema nasilnicima, ovakvo
etiketiranje manjina i ovakve metode podsjećaju na neka prošla vremena. Točnije podsjećaju na 1957.
godinu i američku saveznu državu
Arkansas. Naime, nakon što je
povijesnom odlukom Vrhovni sud
odlučio da je segregacija crnaca i
bijelaca protivna američkom ustavu, devetero crne djece se pokušalo
upisati u školu u Little Rocku.
Međutim, na putu do škole su ih
dočekali gnjevni demonstranti koji
su ih vrijeđali i pljuvali, zahtijevali
linč te im na koncu blokirali ulaz u
školu. Bila je potrebna intervencija
vojske da bi se toj djeci omogućila
ustavom zajamčena prava.
Iako je povezivati situaciju u
Međimurju sa situacijom s juga
Amerike prije pola stoljeća ipak
pretjerano, valja biti na oprezu. Niti
prosvjednici u Little Rocku vjerojatno nisu mislili da čine išta loše doli
brige za svoju djecu. Oni su bili pod
utjecajem ideja da su crnci glupi i lijeni, a tko bi htio dati svoju djecu u
školu s takvima - kako da napreduju? Neki roditelji u Međimurju su
zasigurno pod utjecajem raširenih
ideja da su Romi lopovi i nasilnici
te je iz te perspektive potpuno normalno da se brinu za svoju djecu.
Ne treba se pretjerano čuditi
popularnosti takvih budalaština
kada i mediji suptilno šire slične
ideje. Primjerice, Nova TV je prilog o
sumnjivim novčanim transakcijama
nekih istaknutijih Roma naslovila
s Romska posla. U najgoroj maniri
slijepe
političke
korektnosti,
Cigan je u toj sintagmi zamijenjen
21
22
GOVOREĆI OTVORENO
s Romom, ali je sadržaj ostao
netaknut - ciganski tj. romski posao
je muljanje i lopovluk. I sve bi bilo
u redu da takve ideje ostanu pasivne
u šupljim glavama, međutim, kad se
krene u aktivnu hajku na »romsku
djecu nasilnike« onda se stvari lome
i preko leđa onih koji nikad nisu
bili nasilni, a Romi su (takvo što je
valjda moguće). Tako si skinheadsi
s jedne strane mogu umišljati da
imaju opipljive argumente zašto
treba »nabit cigana,« a država misli
da ima odriješene ruke da krene
linijom manjeg otpora i prihvati de
facto segregaciju.
Da budemo fer prema Hrvatskoj, u
Europi se Romi još gore tretiraju.
U Mađarskoj Rome ekstremističke
grupe doslovno likvidiraju. U
Češkoj se romska djeca smještaju u
škole za djecu sa smetnjama u razvoju, a u Grčkoj su mali Romi zbog
prijetnji i blokade škole bili prisilno
odvojeni od malih Grka i smješteni
u posebne zgrade.
To su samo nedavni primjeri
slučajeva koji su završili pred sudom
u Strasbourgu te su vjerojatno samo
vrh sante leda.
U našoj državi ipak postoje razlozi
za optimizam. Marijana Cerovec,
ravnateljica Osnovne škole Podturen u koju su išla djeca iz ovog
slučaja, u razgovoru nam je rekla
da od 2002. godine više nema odvojenih razreda te da postoje mnoge
izvannastavne aktivnosti kojima
se svi učenici pokušavaju integrirati. Osim toga, ona je naglasila
važnost predškolskog odgoja koji
ovisi o volji države i koji se pokazao
izuzetno uspješan. Božena Dogša,
ravnateljica škole u Macincu, slaže
se s ocjenom suda da bi Hrvatska
trebala više učiniti za predškolski
odgoj te daje primjer tromjesečnog
dodatnog programa koje za romsku
djecu financira Ministarstvo, kako
bi bolje naučila hrvatski. Ipak, ona
navodi da se i u nacionalnoj strategiji za Rome spominje kako bi takav
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
program trebao trajati minimalno
dvije godine, međutim, Ministarstvo takav program još ne provodi.
Ova presuda bi trebala pozitivno
utjecati na odnos prema Romima,
ne samo Hrvatske nego i drugih zemalja Vijeća Europe nad kojima Europski sud za ljudska prava ima ingerenciju.
Ukoliko nam se država ne želi
suočiti s lavinom tužbi zbog diskriminacije koje bi je mogle itekako koštati, treba se odlučno uhvatiti u koštac s činjenicom da romska
djeca ne znaju hrvatski i omogućiti
im da se bolje integriraju u škole. To
uključuje poboljšanje predškolskog
odgoja, dodatne sate hrvatskog u
školskom programu, programe za
roditelje, programe za nastavnike...
S druge strane, na društvu je da
uvidi da rasizam i diskriminacija
ne moraju biti formulirani brutalno i otvoreno, ali da svejedno mogu
imati vrlo stvarne i vrlo negativne
posljedice na živote pojedinaca.
GOVOREĆI OTVORENO
Osvrt na Roma Education Fund
16. travnja 2010. imali smo priliku poslušati tematiku
stipendiranja romskih studenata od strane Roma Education Funda. S obzirom na to da REF djeluje u široj
regiji i u različitim zemljama, odnos prema Hrvatskoj
je krajnje nerealan.
Konkretno, stipendija koja se daje Romima koji ispune
uvjete (završena srednja škola i upisan fakultet) iznosi 80 eura ili otprilike 580 kuna. Tih 580 kuna trebalo
bi, po nečijoj računici, studentima bitno pridonijeti u
uspješnom studiranju. Svatko tko živi u Republici Hrvatskoj zna kolike su cijene, stoga 580 kuna tijekom
10 mjeseci ne može pokriti više od eventualno pokaza za javni prijevoz i nekoliko bilježnica. Vjerujemo
da u nekim drugim zemljama u kojima djeluje REF,
primjerice Moldaviji, 80 € predstavlja veća sredstva, ali
u Republici Hrvatskoj taj iznos nema nikakve veze sa
stvarnim troškovima edukacije.
Dodatni je problem, što postoji opasnost da ukoliko
potencijalni stipendist dobije REF stipendiju, izgubi
pravo na stipendiju koju mu omogućuje Republika
Hrvatska. Da podsjetimo; stipendija za Rome koji
studiraju, od strane RH iznosi 1.000,00 kuna mjesečno,
tijekom 10 mjeseci. S programom stipendiranja Roma
upoznali smo se 16. travnja, a krajnji rok za podnašanje
molbi za potencijalne stipendiste je 30. travnja. Iako
kao udruga raspolažemo bazom podataka mladih
Romkinja i Roma koji su kod nas s uspjehom polagali
ECDl tečajeve iz računalnog znanja, nije moguće u
tako kratkom roku pripremiti svu dokumentaciju
potrebnu za apliciranje. Osim preslika svjedodžbi
sve dokumente za apliciranje potrebno je ovjeriti kod
javnog bilježnika. To u konačnici znači da čak i kada
bi imalo smisla za potencijalne stipendiste aplicirati,
sama cijena podnašanja molbe je za iste previsoka.
Nije potrebno komentirati izuzetno nizak, krajnje nerealan iznos ponuđene stipendije. U ime upravo
takvih stipendija koje to u biti nisu, neke međunarodne
nedržavne udruge i organizacije, informiraju javnost
kako čine izuzetno puno za Rome.
Koliko znamo, stipendija znači da je riječ o iznosu koji je
dovoljan za minimalne troškove studiranja, uključujući
studentski dom, hranu te pomagala za učenje.
Review of the Roma Education Fund
16. April 2010. we had the opportunity to listen
to the subject of scholarship for Roma students
as provided by the Roma Educational Fund. Since
REF is active in the overall region, in very different
countries, the approach towards Croatia is highly unrealistic. To make it precise, the scholarship
provided to Roma students amounts to 80 Euro
per month, for 10 months per year. When translated into the real purchasing power in the Republic of Croatia, these 80 Euros or roughly, 580 Kuna,
should, by someone's calculation, be of great assistance for the Roma students. Everyone living
in Croatia knows what this amount can buy, perhaps the monthly ticket for the public transportation and a few utensils for learning. Presumably, in
some other countries in which REF is active, such
as Moldavia, this amount can really make a difference, but in Croatia, this amount has nothing to do
with the real costs of education.
Additionally, there is real danger for the potential
applicants who may apply, to loose the scholarship made available to them by the Government of
ROMANO ČAĆIPE
Croatia. To remind the readers, the available scholarship for Roma students amounts to 1.000 Kuna a
month, which is about 140 Euros per months for 10
months a year.
We learned about the REF scholarship program
on the 16th of April, whereby the deadline for submitting potential applications is April 30. Which
means, even thou we have a valid database of students who attend the ECDL education with our
NGO, there is not enough time to prepare the applications. Also of interest, to prepare all the documentations and provide notary certified documents and send them by mail to REF costs too
much for the potential students.
There is no need to comment this extremely low
amount defined as scholarship. However, based
upon such scholarships, there are international organizations who claim publicly to be doing a lot for
the Roma.
So far we know, a scholarship means an amount
that suffices for the basic expenses of studying,
meaning lodging, food and educational tools.
ROMSKA ISTINA
23
24
INTERVJU
Laszlo Andor: Brisel ne može
ostvariti uključenje Roma
Prosječni makedonski radnik
očekuje puno od EU kao i od EU
komisara za zapošljavanje i socijalna pitanja. Kako možete pomoći
makedonskom radniku i olakšati
mu život?
- U prijašnja vremena, siromaštvo
nije viđeno kao pitanje Europske
Unije. Sada, kada je EU proširena
unazad 10 godina potrebno je razmotriti isto pitanje i razumijeti isto.
Moramo očekivati da su vlasti u
zemljama kandidatima spremne
preuzeti pravne standarde Europske Unije. Jednako tako, mi imamo mogućnosti dati im financijsku
podršku – primjerice, da treniramo
socijalne partnere u zemljama kandidatima.
Vidite li ikakav napredak?
- Da, ali i dalje postoji prostor za
daljnje napore.
Očekujete li napredak kroz ubrzanje pregovora o pristupanju?
- Vjerujem da je tako, posebice iz razloga što će na kraju ove zemlje biti
ocjenjivane ovisno o njihovom skladu
s EU standardima.
Koliko će biti teško za zemlje poput Makedonije da ostvare isto?
- Ne postoje nezamislivi problemi
koje bih ja vidio. Ali mora postojati stvarni napor da se nastavi s
onime što je započeto.
Želimo razgovarati o siromaštvu. Ideja da se borba protiv siromaštva stavi kao jedan
od ciljeva za »Europu 2020« je
vrlo kontroverzna. Zašto smatrate da je to tako?
- Siromaštvo prije nije viđeno
kao pitanje EU. Međutim,
pošto je EU sada bitno veća
nego prije 10 godina, potrebno je o istome razmišljati te
isto razumijeti. Ako postoji
stvarni problem u nekoj od
O očekivanjima
zemalja kandidata
od Europske Unije
i o borbi protiv
siromaštva te
integraciji Roma –
razgovorali smo s
gosp. Laszlo Andor,
EU komisarom
odgovornim za
zapošljavanje i
socijalna pitanja
zemalja članica, isto ne može biti
ograničeno na samo jednu zemlju.
Ukoliko ignoriramo problem, tada
samo povećavamo eventualnu cijenu rješavanja tog problema. Isto
se odnosi na financijsku i socijalnu
nestabilnost kao i na samo pitanje
siromaštva.
Ima li smisla uspoređivati si-romaštvo u Bugarskoj i Nje-mačkoj?
- Pitanje »indikatora izloženosti
spram rizika siromaštva« je
upravo suprotno od ideje
da jedna mjera
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
odgovara svima. Indikator mjeri
siromaštvo u kontekstu određenog
društva. On se bavi relevantnim činjenicama te nas dovodi do različitih
zaključaka od zemlje do zemlje.
Ujedno daje na znanje da neke,
ako ne i sve zemlje, imaju nešto za
napraviti da poboljšaju situaciju.
Siromaštvo je usko povezano s
nezaposlenošću. U vremenima
krize, koje mjere bi Vi sugerirali
kako bi se smanjila stopa nezaposlenosti?
- Postoji vremenski raskorak između
povratka bruto nacionalnog proizvoda u fazu rasta te između rasta
radnih mjesta. Naša je želja da se taj
raskorak smanji. Ove ćemo godine
već vidjeti rast bruto nacionalnog
dohotka u nekim zemljama. Ukoliko se istim dobro rukovodi, iduće
godine će doći do porasta zaposlenosti u većini EU zemalja.
Ovaj raskorak ne
bi smio potrajati
dulje od dvije do
tri godine.
Jeste li razočarani da je tako
malo
napretka u socijalnom uključenju
Roma?
- Razočaran sam
u
povijesnom
INTERVJU
smislu, ne samo unatrag zadnjih 5
godina. Dolazim iz regije s najvećim
postotkom romske populacije u
Centralnoj Europi. Odnos između
romske manjine te većinskog stanovništva je sve složeniji. Možda
su ljudi njegovali iluziju da će se taj
trend preokrenuti u kratko vrijeme
na osnovi slogana i poznatih osoba
koje su intervenirale u tom procesu.
Što dakle Europska komisija može
učiniti?
- Problem ne može biti riješen u
Briselu. Rješenje ovisi o zemljama
članicama i njihovim naporima,
u savezništvu s EU, nedržavnim
organizacijama te iznad svega
sudjelovanjem samih ljudi koji
su obuhvaćeni ovim problemom.
Sada je na nacionalnim vladama da
razviju odgovarajuće i učinkovite
programe. Mi smo spremni da
isto podržimo kroz socijalne i
regionalne razvojne fondove kao i
kroz agrikulturni fond.
Koja je Vaša uloga?
- Naša je uloga financiranje, ali
također i osiguranje da novac
nije uzalud potrošen. Mi imamo
redovan povrat informacija od
strane različitih čimbenika i
zemalja. Prošlog tjedna susreo sam
se s bugarskim ministrom koji se
pozvao na izvještaj koji govori o
sličnim slučajevima u Mađarskoj i
Slovačkoj, gdje su napori po pitanju
romskog stanovanja bili neuspješni.
Mi možemo prilagoditi što smo
imali ili usmjeriti naše napore u
nekom drugom smjeru.
Koji bi to bili napori?
- Iako pitanje stanovanja i dalje ostaje
bitno pitanje, moramo usmjeriti
napore na zapošljavanje i obrazovanje
– posebice predškolsko obrazovanje
i rano školsko obrazovanje romske
djece. Postoje dobre inicijative i za
srednje obrazovanje, jer je posebice
jasno da romska mladež u potpunosti
izostaje s viših nivoa obrazovanja.
Socijalna mobilnost ne funkcionira
jer mnogo Roma je stalo na nekom
stupnju obrazovanja te nemaju
pristup srednjoj klasi ili boljim
zaposlenjima.
Komentar Romano Čaćipe
P
itanje stanovanja je i dalje ključno pitanje, te tko god ga ignorira,
uzalud troši vrijeme i sredstva. Međutim, da bi se riješilo pitanje
stanovanja, u mnogim zemljama je prvo potrebno riješiti pitanje
državljanstva. Imamo jasne slučajeve Roma koji imaju imovinu u
nekoj zemlji, ali iz razloga što nisu pogodni za sredinu u kojoj žive,
onemogućuje se rješavanje pitanja njihovog državljanstva. Glede
školovanja i posebice glede uloge Europske Unije te nedržavnih
organizacija, postavljamo jasno pitanje, iz iskustva: zašto niti jedan
euro cent, niti jedan kWh električne energije, niti jedan sat pristupa
Internetu, niti jedan sendvič, niti jedan sok, nikada nije plaćen od
strane EU koja se tako ponosi svojom brigom o pravima Roma?
Odgovor je uvijek isti, da EU daje sredstva nacionalnim državama.
Riječ je o apsurdnoj situaciji u kojoj EU postaje suučesnik u igri
obmane. Konkretno, kada komisar EU zadužen za ova pitanja jasno
govori da je prioritet briga o predškolskoj djeci, djeci koja su na
početku obrazovanja, te onda dodatno napominje da je posebna
briga potrebna za romsku mladež koja ne pohađa srednje škole, pitali
bi koji su to izvori informiranja koje dotični povjerenik ima? Naime,
ponavljamo, za brigu o predškolskoj djeci, njihovo opismenjavanje,
dnevnu brigu, tečajeve za omladinu koji omladini daju realne šanse
za zapošljavanje jer im se daje prilagođeni program dodatnog
obrazovanja – sve se to događa, ali bez sredstava Europske Unije.
Kada se govori o fondovima i o natječajima Euorpske Unije, ali i
drugih čimbenika koji sebe ponosno nazivaju civilnim društvom,
uvijek se dolazi do zaključka da nitko ne želi direktno surađivati sa
samim Romima, tj. rado se surađuje s onima koji se predstavljaju
kao Romi i pjevaju onu pjesmu u javnosti koju se želi čuti. Naše
pitanje jest, zašto u 10 godina rada, klub za mlade Rome, koji
svakodnevno daje mjesto dnevnog boravka, pristup modernoj
mreži računala, pristup organiziranom školovanju za djecu i mlade,
radionice za borbu protiv droge, radionice na temu demokracije
i civilnog društva, te u konačnici održavanja kulture, zašto takva
aktivnost nikada nije dobila niti jedan euro cent od Europske Unije,
a nije niti od mnogih drugih ustanova koje se tobože bave Romima.
Zaključak je da i sama Europska Unija ili ne zna stvarno stanje jer
sami sebe obmanjuju, ili je riječ o daleko ozbiljnijem problemu, a
to je da sama EU osim parola te trošenja novaca na svoje vlastite
zaposlenike koji unedogled organiziraju okrugle stolove i za isto su
dobro plaćeni te putuju po Europi, dakle, da sama EU uopće nije
zainteresirana za ikakvo konkretno rješavanje pitanja Roma. Jer da
jest, onda bi nedržavne organizacije koje imaju konkretne rezultate,
koje su za svoj rad dobile podršku i pohvale nekoliko europskih
veleposlanstava, zasigurno trebale dobiti direktnu podršku od
Europske Unije, ali i od strane raznih ustanova i organizacija iz
Sjedinjenih Američkih Država koje sve puno pričaju kako pomažu
i tobože brinu o Romima. Na kraju dana, kada treba nahraniti
romsko dijete, kada treba platiti struju i režije, onda vidimo da
Romi nisu ničija briga, već jednostavno pogodna tema za političke
manipulacije.
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
25
26
INTERVJU
Laszlo Andor: Brussels alone cannot
achieve the inclusion of Roma
The average Macedonian worker
expects a lot from the EU and from
the EU commissioner for Employment and Social Affairs. How can
you make his life easier?
- Previously, poverty was not seen
as an EU issue. However, now the
EU is much larger than it was ten
years ago, so there is a need for reflection and understanding« (Photo: Juha Roinien, EUP-Images)
We have to expect that governments in candidate countries are
ready to take over the legal standards of the European Union. And
also, we have the capacity to give
them financial support - for example, to train social partners in candidate countries.
Do you see any progress?
- Yes, but there is still need for further efforts.
Do you expect progress to speed
up during the accession negotiations?
- I believe so, because at the end
what these countries will be judged
on is their compliance with EU
standards.
How difficult will it be for countries like Macedonia to achieve
that?
- There are no unmanageable problems that I would see. But there
have to be serious efforts to continue what has been started.
Let’s talk about poverty. The idea of
putting the fight against poverty as
an objective of the »Europe 2020«
agenda is very controversial. Why
do you think this is the case?
- Previously, poverty was not seen
as an EU issue. However, now the
EU is much larger than it was 10
years ago, so there is a need for reflection and understanding. If there
is a major problem in one mem-
The expectations of
candidate countries
from the European
Union, the fight against poverty and the
integration of the
Roma. Laszlo Andor,
EU commissioner
responsible for Employment and Social
Affairs, explores these issues with WAZ.
Euobserver
ber state, it cannot be restricted to
that country. And if we ignore the
problem, then we just increase the
eventual cost of addressing it. This
applies to financial and social instability, as well as to the question of
poverty.
But does it make sense to compare poverty in Bulgaria and in
Germany?
- The »at-risk-of-poverty« indicator
is exactly the opposite of the idea that
one size fits all - it measures poverty
within the context of that particular
society. It deals with the relevant differences and brings us to different
conclusions country by country. It
also highlights that most - if not all
- countries have something to do to
improve the situation.
Poverty is closely linked with unemployment. In times of crisis, what
measures would you suggest for decreasing unemployment rates?
- There is a time lag between GDP
returning to growth and the return
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
of jobs growth. We want this lag
to be shortened. This year we will
already see GDP growth in some
states. And if it is well-managed,
next year there will be employment
growth in the majority of EU countries. This lag should not be allowed
to last two or three years.
Are you disappointed that there
is so little progress in the social
inclusion of the Roma?
- I’m disappointed in a historic sense, not just with the last five
years. I come from the region with
the largest share of Roma population in Central Europe. The relations between the Roma minorities
and the majority population have
been increasingly difficult. Maybe some people nurtured the illusion that this trend can be turned
INTERVJU
around very quickly with some slogans and famous people intervening in the process.
So what can the European Commission do?
- This problem cannot be resolved
in Brussels. The solution depends
on member states’ efforts, in alliance with the EU, non-governmental organisations and, first of all,
on the participation of the affected
people themselves. It is now up to
the local and national governments
to develop appropriate and effective
programmes. We are ready to support them with social and regional
development funds, as well as agricultural funds.
What is your role?
- For us it’s financing, but also making sure that the money is not wasted. We have regular feedback from
various stakeholders and countries.
Last week, I met the responsible
Bulgarian minister, who quoted a
report to point out that there are
similar cases in Hungary or Slovakia where efforts on Roma housing
had been unsuccessful. We can readjust what we had, or shift the emphasis elsewhere.
What exactly should be emphasised?
- We believe that, while housing remains an important issue, we need
to put the emphasis on employment and education - especially
early school and pre-school education of Roma children. There are
good initiatives also in higher education because it is really striking
that the Roma youth is completely
missing from the higher levels [of
education]. Social mobility is not
functioning because many Roma
stop at a certain level of their education and they don’t have access to
the middle class and to better jobs.
This also has to be part of the agenda if we want to have a sustainable
impact.
György Folk,
Svetlana Jovanovska,
Detlef Fechten
Romano Cacipe comment
T
he question of housing remains a crucial question and whoever ignores this is wasting both time and money. However, it would be
prudent to address the questions of citizenship first. There are clear
cases where a Roma has property in some country but cannot acquire
citizenship because he is not suitable for the society. With regard to
education and especially with regard to the EU and other non-governmental organizations we ask a simple question, why not a single Euro
cent, not one kWh of electricity, not one hour of Internet access, not
one sandwich and not one juice is being paid for the Roma children by
the EU which is allegedly so concerned with the Roma problems? The
answer is always the same – the EU is dispersing funds to the national
governments. It is an absurd situation in which the EU becomes a accomplice in the game of deception. Concretely, when the EU commissar responsible for such questions talks about the need to take care of
pre-school and early elementary school Roma children and then adds
special note to the fact that the Roma youth is missing higher education we like to ask – what sources of information does he use? We repeat, the care of pre-school children and their literacy improvements,
educational courses for the Roma youth that provide realistic chances
for employment – all this is happening but without the funds from
the EU. When one talks about funds and tenders by the EU but also
when talking about all the other players who proudly stress out how
they take care of the Roma issues and call them self Civil Society, one
always comes to the conclusion that nobody wants to deal with the
Roma directly. It is preffered to deal with some people who present
themselves as Roma and sing exactly the song which should be heard
in the public. Our question is, why in its 10 years of work a Roma youth
Club that provides daily care for the children, free access to a modern
network, access to organized education for children and Roma youth,
workshops regarding combating drug usage, democracy and civil society and eventually also serves the purpose of preserving the Roma cultural heritage, why such an activity never received even one Euro cent
from the EU and it also received the same – nothing, from many other
institutions that are allegedly concerned about the Roma. The conclusion is that either the EU itself is not aware of the facts in the field because they are deceiving themselves or there might be a bigger problem, which is, that except for paroles and spending money on their
own employees who endlessly organize round tables and seminars and
are very well paid for this plus travel across Europe, the European union is not at all interested to help solve the Roma problem. Because if
they would be concerned, then non-governmental organizations that
have actual results, have received recognition and support for their activities by several European embassies, should receive direct help from
the EU but also from many other institutions and organizations from
the United States of America who all talk a lot how they help the Roma
and allegedly are very much concerned about the fate of the Roma. At
the end of the day, when one has to feed a Roma child, when one has to
pay the utility bills, then we see that the Roma are nobody’s concern –
they are simply a good subject for political manipulation.
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
27
REAGIRANJA
28
Zašto činiti
budale od
Roma?
U
doba upitne kvalitete TV emisija, razumljivo je da pojedinci od
sebe stvaraju medijske »zvijezde« te je na njima samima da li se
prezentiraju kao nekulturne budale
ili ne. To je osobna sloboda pojedinca. Međutim, onog trena kada pojedinac od cjelokupne nacionalne manjine radi budale, onda to više nije
pitanje pojedinca već svih članova
romske nacionalne manjine.
Riječ je o liku koji sebe naziva »Braco«, a punim imenom Asanović
Braco koji radi izgrede u medijima.
Od Grada Zagreba je dobio prostor na Knežiji sa svrhom osnivanja
Kluba za Rome, te mu Grad za isto
plaća i režijske troškove. Isti klub
je ništa drugo do profitna »birtija»,
što u konačnici nije bitno ako Grad
smatra da ima toliko novca da plaća
i takve aktivnosti. Redovno viđamo
razne medijske naslove, u kojima se
»Braco« prezentira kao potencijalni kandidat, za gradonačelnika, za
predsjednika, te ujedno svojim ponašanjem nanosi štetu institucijama
ove države.
Gdje god stigne, bez karaktera,
bez osjećaja za probleme romske
manjine, taj »Braco« redovno i namjerno govori protiv svih romskih
udruga koje za razliku od njega nešto konkretno rade po pitanju socijalizacije Roma, uključenju Roma
u društvo, školovanju romske djece i mladih, a sve u skladu s nacionalnim programom za Rome u RH,
te europskim projektom Dekada
Roma 2005. – 2015.
Takvi pojedinci, čine vrlo konkretnu
štetu romskoj zajednici, koja ovako
i onako ima dovoljno egzistencijalnih problema, a tko god vidi i čuje
»Bracu« u njegovim izjavama te
ujedno još vidi i nedostojna ponašanja, stvarno razmišlja o Romima na
najgori mogući način.
OTVORENO PISMO DRŽAVNOM
Uvažena gospođo Clinton,
Povodom Vašeg obraćanja svetskoj
javnosti na Međunarodni dan Roma
8. travnja, gde ste istakli da zaštita
protiv diskriminacije Roma predstavlja prioritet za administraciju
predsednika SAD-a Baraka Obame,
obraćam Vam se otvorenim pismom
kojim se prije svega želim zahvaliti
na tome što su ljudska prava Roma
u Europi postala predmet pažnje
američke administracije.
U Europskoj Uniji danas živi
između 12-15 milijuna Roma.
Taj broj otprilike odgovara broju
stanovnišva jedne zemlje članice
Europske Unije srednje veličine.
Romi su danas, još uvijek, za mnoge
niža bića ili »parije«. To dokazuju
svakodnevni fizički napadi i
rasistička maltretiranja kojima su
izloženi, te getoizacija, segregacija i
nepoštivanje njihovih najosnovnijih
ljudskih prava: prava na rad,
školovanje, zaštitu sudstva, vlastitu
kulturu te je Vaša konstatacija kako
su Romi danas širom Europe postali
meta raznih napada, posve točna.
Mnogi Romi zaradđju za preživljavanje preturajući po kontejnerima, radeći kao fizički radnici, ili
pomoću malih kolica sakupljaju
karton, prazne flaše, limenke i tome
slično.
Europski Savjet i njegove komisije
za ljudska prava malo govore o pitanjima koja su suštinska pitanja
romskog naroda.
Zašto se u Europi nastavlja povijest
takvog nerazumevanja romskih
nacionalnih osjećanja?
Diskriminacija na osnovu rase, boje kože ili nacionalne pripadnosti
(»rasna diskriminacija«) skoro uvek
predstavlja kršenje ljudskih prava.
Po onome što piše u Međunarodnoj
konvenciji o eliminaciji svih oblika
rasne diskriminacije, termin ‘rasna
diskriminacija’ označava bilo kakvo
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
pravljenje razlika, isključivanje,
ograničavanje ili favoriziranje na
osnovu rase, boje kože, porodičnog,
nacionalnog ili etničkog porijekla koji
imaju svrhu ili efekat poništavanja
ili umanjivanja priznanja, uživanja
ili ostvarivanja, na jednakim
osnovama, ljudskih prava i osnovnih
sloboda u političkom, ekonomskom,
socijalnom, kulturnom ili bilo kom
drugom polju društvenog života.
I posle tačke 31. Dokumenta iz
Kopenhagena,
koja
obavezuje
države učesnice Europske Unije da
preduzmu potrebne mere u cilju
sprečavanja diskriminacije i na individualnom i kolektivnom planu
posebno u vezi sa zapošljavanjem,
stanovanjem i obrazovanjem, po osnovu pripadnosti ili nepripadnosti
nacionalnoj manjini, one u Europi
primenjuju prema Romima politiku
duplih standarda.
Objektivna analiza vrlo lako otkriva
da, dok na razne načine igra vrlo
aktivnu ulogu u rešavanju problema
zaštite manjina u »ostatku sveta«,
Europska Unija istovremeno bježi od
suosjećanja sa tim pitanjem kada je
riječ o njenim državama članicama.
Drugim rečima, i pored određenih
pozitivnih pomaka, posebno u borbi
protiv diskriminacije, Europska
Unija i dalje nije voljna poštivati
ono što zahteva od drugih, pa i
svojih budućih članica. U literaturi
se s pravom ukazuje na to da je
posredi politika duplih standarda.
U potvrdu tome navodi se već puka činjenica da jedan od važnih
elemenata koji se uzimaju u obzir
prilikom ocjenjivanja država kandidata za prijem u Europsku uniju,
predstavlja ocjena o tome kako one
primenjuju Okvirnu konvenciju Savjeta Europe za zaštitu manjina, dok
s druge strane, čak 5 članica Unije
nije ni ratifikovalo taj sporazum
(Nizozemska, Belgija, Luksemburg,
Francuska, Grčka).
REAGIRANJA
SEKRETARU SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA HILARY CLINTON
stracije da to pitanje stave u svoj
program i da ga razmotre na jednoj
od svojih sjednica.
Uprkos europskom glorificiranom
progresu i razvoju, niko ne može
poreći da u ovoj divnoj slici Europe
jos uvek ima dosta ideoloških mrlja
i prljavih praksi poznatih kao što su
rasizam, ekskluzija, diskriminacija i
marginalizacija protiv svoje najveće
i povjesno najisključivanije manjine
- romskog naroda.
Europa, dakle, pokazuje veoma kontroverznu sliku: divan, progresivan,
moderan i razvijen kontinent, ali
nemoćan omogućiti integraciju svojih najisključenijih građana - Roma,
niti poštovanje njihovih osnovnih
ljudskih prava.
Gospođo Klinton, krajnje je vreme
da američka administracija pozove
sve vlade 56 učestvujućih država
Organizacije za Evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) da implementiraju Okvirnu konvenciju za
ljudska i manjinska prava iz 1995.
godine jer će se u protivnom Romi i
dalje suočavati s institucionalnom
diskriminacijom.
Radi izgradnje romske nacije, treba da se odmah pozovu svi
međunarodni, europski i nacionalni
instrumenti da pruže svoju podršku
u združenom pokušaju da se uspostave i ostvare najviši standar-
di implementacije ljudskih prava u
vezi s integracijom romskog naroda,
a u suprotnom slučaju da se protiv
određenih država preduzmu sankcije za kršenje ljudskih prava Roma.
Busova administracija je, u najvećoj
meri odstupila od odbrane ljudskih
prava kada se odlučila za borbu protiv terorizma »zanemarujući osnovna
prava, poput prava na nepodvrgavanje torturi, i praktikujući nasilne
nestanke ili pritvore bez suđenja«.
Pozdravljam američku administraciju koja je nedavno uradila
sve da SAD pristupi članstvu saveta UN za ljudska prava, i ratifikuje vodeće sporazume u toj oblasti.
Administracija treba da pristupi
i Međunarodnom krivičnom sudu
(ICC), čime bi dala znak da je nova
američka vlada spremna da se
ponovo uključi u međunarodnu zajednicu.
SAD treba da prednjače u odbrani
ljudskih prava, a posebno romskih
prava. Romi više ne žele biti taoci
europske politike duplih standarda.
Polazeći od činjenice da se o položaju
Roma nije nikada raspravljalo, niti
su se poduzimale bilo kakve mjere
za njegovo rješavanje, apeliram na
najviše organe američke admini-
ROMANO ČAĆIPE
- da se na toj sjednici osudi nezadovoljavajući pravni i politički položaj Roma u pojedinim zemljama,
naročito u pogledu uskraćivanja osnovnih sloboda i prava koje inače
uživaju pripadnici drugih nacija;
- da se uputi poziv svim zemljama
Europe da prema Romima primjenjuju međunarodne obaveze i
standarde koji se tiču ravnopravnog
uživanja osnovnih sloboda i prava
bez obzira na rasu, jezik, nacionalne
osobenosti i poreklo;
- da se ohrabre nastojanja Roma da
očuvaju svoj nacionalni identitet,
jezik, kulturu i tradiciju, i uputi
poziv svim državama u kojima žive
Romi da podrže i potpomognu sva
njihova nastojanja;
- da se uputi poziv vladi SR Nemačke da izađe u susret pravednom i duboko moralnom zahtevu
Roma da se žrtvama nacističkog i
fašističkog terora iz redova Roma i
njihovim porodicama isplati odgovarajuće obestećenje.
Gospođo Clinton, kao zaključak, u
svjetlu gore navedenog, htio bih staviti
akcenat na vaše osobne napore i
permanetnu obavezu administracije
predsednika Sjedinjenih Američkih
Država Baraka Obame da nastavi
podizati svest o problemima sa
kojima se suočava romska zajednica, da se bori protiv svakog
oblika diskriminacije protiv Roma, i
da doprinese u dostizanju inkluzije
romskog naroda korištenjem svih
sredstava koje ima na raspolaganju
u toj borbi.
Bajram Haliti,
predsednik Novinsko informativne
agencije Roma i nezavisni ekspert
ROMSKA ISTINA
29
REAGIRANJA
30
KOMENTAR
Koncert
Esme
ReDJEpove
N
ije prvi put da nam serviraju slične
stvari, da nam naši »muzičari« za
svoje lične interese, promociju
i dobre honorare čine »medveđu
uslugu«. Kraljica romske muzike,
poštovana gospođa Esma Redjepova
dođe u Sarajevo, održava koncerte u
»ime Roma«, a da mi Romi o tome
čak pojma nemamo.
I nije problem što ona i njene kolege rade koncerte i što zarađuju pa
i što mi nemamo pojma o tome, ali
je problem što je to pod motom »za
Rome«. Još je veći problem što oni
zaista nemaju informacija u kojim i kakvim uslovima Romi žive
u određenoj sredini, s kojim svakodnevnim problemima i diskriminacijom se susrećemo, a sebi uzmu
za pravo da pregovaraju tobože za
Rome.
Mene uopće ne iznenađuje to da
poslije ovakvih događanja idu
informacije kako mi živimo u
sredini/ama koje nam omogućuju
da uživamo sva naša ljudska prava,
da nam je omogućeno da normalno
školujemo djecu, zapošljavamo se
itd., ali da to nećemo jer je to u »našoj
tradiciji« i da nas lokalne vlasti
moraju »prisiljavati« na integraciju.
Naši dragi i nama mili muzičari
tako nas »prodaju« za honorar,
neku sitnu reklamicu i slično, a ni
sami nisu svjesni da su iskorišteni u
dnevnopolitičke igre. Naravno, bilo
bi nekorektno s moje strane da pod
ovom paskom mislim na sve naše
umjetnike i muzičare.
Također nije rijetkost da se i
mi »lideri« za »tapšanje po
ramenima« bilo od strane
domaćih političara i vlastodržaca pa i tapšanje
naših ramena od strane
naših muzičara također
lakomisleno opredijelimo
da podržimo slične aktivnosti bez da razmislimo o
mogućim posljedicama.
Ov sasto thaj zuralo, o Drago
Dell nek del tuke but sastiphe
thaj zor ande pire bucha.
Chiro phral
Dervo
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
SA SVIH STRANA
Beogradske vlasti pozvane da zaustave
prisilno iseljenje 300 romskih obitelji
Belgrade authorities urged
to halt forced eviction of
300 Roma families
A
mnesty International je pozvao vlasti
Beograda da ne izvrše planirano prisilno iseljenje romskog naselja. Najmanje
300 domaćinstava u neoficijelnom naselju
znanom pod imenom Belvil su predmet
planiranih građevinskih radova kako bi se
napravio prostor za novu cestu, bez obzira na romsku zajednicu kojoj nije ponuđen
nikakav alternativni i adekvatni smještaj.
Umjesto toga, zamjenik gradonačelnika Beograda kaže da će obitelji biti smještene u
metalne kontejnere.
»Ovo iseljenje će biti izvršeno bez ikakvog
obzira spram stotina obitelji koje žive u
Belvilu, koji nisu savjetovani niti pravovaljano informirani o predstojećem iseljenju.
Tretira ih se kao građane drugog reda«
kaže Sian Jones, istraživač Amnesty Internationala za Srbiju.
»Smatramo da metalni kontejneri ne
predstavljaju adekvatno zamjensko stanovanje. Druge romske obitelji u Beogradu
koje trenutno žive u sličnim kontejnerima
nakon što su preseljeni prošle godine žive
u tim kontejnerima koji su loše ventilirani
i prenapučeni«.
30. ožujka, zamjenik gradonačelnika Beograda dao je javno saopćenje po kojem
će preseljenja početi krajem travnja kako
bi se omogućila gradnja pristupne ceste
za planirani novi most preko rijeke Save.
Tokom prošlih tjedana Amnesty International je dobio informaciju da zaposlenici grada Beograda koji su posjetili naselje Belvil, prijete romskim stanovnicima s
trenutnim izbacivanjem. Četiri obitelji su
zaprimile obavještenja o izbacivanju. Međutim, većina romskih obitelji nije dobila
nikakve obavijesti o istome.
A
mnesty International has
urged authorities in the
Serbian capital Belgrade
not to carry out the planned
forced eviction of a Romani
settlement. At least 300 households in an informal settlement known as Belvil are set
to be demolished within days
to make way for a new road,
despite the Roma community
living there not being offered
any alternative adequate housing. Instead, Belgrade’s Deputy Mayor has said the families
will be housed in metal »containers«.
»This eviction is being conducted with no regard for the
hundreds of families living
in Belvil, who have not been
consulted or even properly
informed about the eviction.
They are being treated like
second-class citizens,« said
Sian Jones, Amnesty Interna-
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
tional’s Serbia researcher.
»We do not consider the metal containers to be adequate
alternative housing. Other
Roma families in Belgrade
are currently living in similar
containers after being evicted
last year, and these homes are
poorly ventilated, damp and
overcrowded.«
On 30 March, Belgrade’s Deputy Mayor publicly announced
that evictions
would begin at
the end of April
to make way for
an access road
for a planned
new
bridge
over the River
Sava. Over the
past week, Amnesty International has been
informed that
Belgrade city employees visiting Belvil have threatened the
Roma residents with imminent evictions. Four families
have reportedly received an
eviction notice. However, the
majority have not received any
information about the forthcoming eviction.
Read more on http://www.
amnesty.org/en/news-andupdates/belgrade-authoritiesurged-halt-forced-eviction-300
-roma-families-2010-04-23
31
SA SVIH STRANA
32
Konferencija
u Beogradu:
Strategije za
uključenje
Roma u
politički život
zapadnog
Balkana
T
ravanj 2010., Europski forum
za demokraciju i solidarnost te
Grupa progresivnog savezništva
socijalista i demokrata u Europskom
Parlamentu (S&D grupa) organizirali su konferenciju u Beogradu s
naslovom »Strategije za uključenje
Roma u politički život Zapadnog
Balkana«. Glavni cilj konferencije jest dovođenje bitnih (socijalnih)
političkih aktera s područja Zapadnog Balkana i Europske Unije na zajednički skup kako bi razmotrili trenutnu situaciju po pitanju Roma.
Ujedno, predstavnici romske zajednice u Beogradu, stručnjaci nekoliko nedržavnih udruga te političke
stranke sudjelovale su u radu konferencije tokom dviju međusobnih
diskusija pri čemu su razmotrili trenutnu situaciju Roma. Prije početka
konferencije, sudionici konferencije
su posjetili romsku zajednicu u Beogradu, Blok 67.
Posjet romskoj zajednici
Potreba da se upozori na ozbiljna pitanja s obzirom na poziciju Roma u
zemljama zapadanog Balkana je ponovno postala očigledna i vrlo jasna nakon posjeta romskoj zajednici u Beogradu. Uvjeti života u kojem
žive Romi u naselju Blok 67 su vrlo
loši i neprihvatljivi. Naselju manjkaju osnovni uvjeti stanovanja i osnovni
komunalni uvjeti dok su uvjeti života vrlo nehigijenski. Većina stanov-
Hannes Swoboda
nika nisu registrirani kao građani te
stoga nemaju pristup zapošljavanju,
obrazovanju ili službenom sustavu
zdravstvene skrbi. Romi u Bloku 67
(te ostali Romi u Beogradu i Srbiji)
su predmet diskriminacije i nasilja,
kako od strane policije tako i od srpskih građana. Stoga se većina Roma
tokom dana boji izaći iz naselja. Ako
izađu iz Bloka 67, uobičajeno je da sakupljaju otpad koji recikliraju i pokušavaju preprodati na cestama tokom
noći.Nakon posjeta Bloku 67 konferencija je započela s radom u hotelu
Kontinental u Beogradu s početnim
govorima predsjedavajućeg konferencije te potpredsjednika Europskog
foruma Jana Marinusa Wiersma,
šefa romskog odjeljenja pri Ministarstvu ljudskih prava i prava manjina
Srbije te potpredsjednika S&D grupe
pri Europskom parlamentu, Hannesa Swobode. Konferencija je nastavila s radom kroz dvije zasebne panelne diskusije.
Panelne diskusije
Tema prve panelne diskusije ove konferencije je »pozicija Roma u društvu
i politici Zapadnog Balkana«. Prvi
govornik, gosp. Goran Basić, profesor pri Sveučilištu Beograd te zamjenik povjerenika za pitanja prava
manjina spomenuo je da su Romi u
nekoliko regija Zapadnog Balkana
bili bolje integrirani u prošlosti nego
što je to sada slučaj. Od 1990-ih naROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ovamo, nivo integracije je u bitnom
padu. Predstavnik romske zajednice,
gosp. Antun Čomka, naznačio je da
je nedostatak predstavnika iz romskih zajednica prepreka u namjeri
da Romi sudjeluju u politici. Nakon
ove bitne izjave, gosp. Tom Kelly, direktor Nacionalnog demokratskog
instituta (NDI) za Srbiju upoznao
je sudionike konferencije s radom
NDI-a te s planom poboljšanja pozicije Roma u Srbiji. Tokom diskusija
vezanih uz druge panel konferencije
na temu »razvoj strategija za integraciju Roma u politički život Zapadnog
Balkana« izrečeno je da je i pozicija
Roma u Hrvatskoj unatoč određenim
pomacima nedostatna. Gosp. Detlev
Boeing, koordinator pri generalnom
direktoratu za proširenje pri Europskoj Komisiji dao je interesantan uvid
u stvarno stanje po pitanju gdje se
romska pitanja nalaze u sklopu procesa proširenja Europske Unije. Zadnji govornik je bila gđa Tanja Vasić,
predstavnica nedržavne udruge Demokratsko udruženje Roma (DUR).
Gđa Vasić srčano zagovara promjene na način »odozdo prema gore« pri
čemu Romi moraju sami sebe predstavljati, a ne biti predstavljani od
strane osoba s vrha društva. Nadalje
je izjavila da državi Srbiji nedostaje
socijalna odgovornost s obzirom na
romsko pitanje, optužujući Ministarstvo ljudskih prava i prava manjina da
čine premalo s ciljem da uistinu poboljšaju situaciju Roma u Srbiji.
SA SVIH STRANA
Conference in Belgrade: Strategies for Roma
political inclusion in Western Balkans
O
n Saturday the 17th of April,
the European Forum for Democracy and Solidarity and
the Group of the Progressive Alliance of Socialists and Democrats
in the European Parliament (S&D
Group) organized a conference
in Belgrade, titled ‘Strategies for
Roma Political inclusion in Western Balkans’. The main aim of the
conference was to bring important
(social) democratic political actors
from the Western Balkans and the
European Union together in order
to discuss the current situation regarding Roma. Furthermore, representatives from the Roma community in Belgrade, experts from
several NGO’s and political parties
participated in the conference and
discussed during the two panel discussions with each other about the
current situation regarding Roma.
Before the beginning of the conference, the participants visited a Roma
community in Belgrade, Blok 67.
Visit to Roma community
The importance of addressing the
serious issues with regard to the
position of Roma in countries in
the Western Balkans, became once
more very clear during the morning,
when a visit to a Roma community
in Belgrade was planned. The circumstances in which the Roma in
the settlement Blok 67 have to live,
are very bad and unacceptable. The
place lacks proper housing and basic
facilities, while the living conditions
are very unhygienic. Most people in
Blok 67 aren’t registered as citizens
and therefore have no access to legal
jobs, education or the official healthcare system. The Roma in Blok 67
(and the other Roma in Belgrade
and Serbia) are furthermore very
often subject to discrimination and
violence from both police and com- the National Democratic Institute
mon Serbian citizens. Therefore, (NDI) introduced the participants
most of the Roma are very afraid to of the conference into the work
leave the settlement by daylight. If the NDI has done and has planned
they leave Blok 67 it is usual to col- with regard to the improvement
lect garbage which they recycle and of the position of Roma in Serbia.
try to sell on the streets by night. In the second panel the central topAfter the visit to Blok 67 the confer- ic was »developing strategies for
ence started in Hotel Continental Roma political inclusion in Westin Belgrade with openern Balkans«. Nura Ising speeches from the
mailovski, councillor
chairman of the conin Zagreb for the Soference and vice-prescial Democratic Party
ident of the European
of Croatia, and Roma
Forum Jan Marinus
herself, spoke about
Wiersma, chief of the
the position of Roma
Roma department of
in Croatia and despite
the Ministry for Hucertain improvements,
man and Minority Jan Marinus Wiersma
criticized the major
Rights of Serbia Ljuan
shortcomings in the
Kca and vice-president of the S&D policy of her country with regard to
Group in the European Parliament the Roma minority. After IsmailkoHannes Swoboda. The conference vski, Detlev Boeing, Policy Co-ordicontinuedwithtwopaneldiscussions. nator in the Directorate-General for
Enlargement of the European ComPanel discussions
mission, gave a very useful and interesting overview of the current
The subject of the first panel discus- situation with regard to Roma issues
sion of the conference was: »position in the enlargement process. The
of Roma in society and politics in last speaker was Tanja Vasic, reprethe Western Balkans«. First speaker, sentative of the NGO Demokratsko
Goran Basić professor at the Uni- Udruženje Roma (DUR). Vasic pasversity of Belgrade and Deputy Om- sionately advocated changes from
budsman for Minority Rights men- ‘the bottom to the top’ , where the
tioned that Roma in several regions Roma people must represent themof the Western Balkans were better selves, and not by people from the
integrated in society than is now the top of society. She furthermore statcase. From the nineties on howev- ed that the Serbian state lacked soer, this level of integration felt back cial responsibility with regard to the
significantly, according to Basić. Roma issues, accusing the Ministry
The second speaker in the panel, of Human Rights and Minorities to
Roma community representative do too little in order to really imAntun Čomka, stressed out that prove the situation of the Roma in
the lack of representatives from Serbia.
the Roma community, is forming
an obstacle for the participation http://www.europeanforum.net/
of Roma in politics. After this im- news/864/conference_in_belgrade_
portant statement by Čomka, Tom strategies_for_roma_political_inKelly, country director Serbia for clusion_in_western_balkans
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
33
SA SVIH STRANA
34
Briselska konferenicija o Romima
O
svit je imao tu čast biti jedan od predstavnika Srbije
na konferenciji u Briselu pod
nazivom »The role of civil society in the social integration of the
Roma minority» u okviru study
toura P2P programa Europske
komisije. Zajedno s još troje predstavnika iz Srbije i predstavnicima
Bosne i Hercegovine, Crne Gore,
Makedonije, Hrvatske, Albanije,
Kosova i Turske imali smo priliku čuti kako Europska komisija u
Briselu procjenjuje položaj Roma
na zapadnom Balkanu. Većina govornika na toj konferenciji, koja je
trajala dva dana, govorila je kako
su Romi i u zemljama EU kao što
su Poljska, Česka, Mađarska, Slovačka, Rumunija, Bugarska, na
dnu društvene ljestvice.
U Bugarskoj postoje i posebni manji gradovi u kojima žive Romi i
potpuno su odvojeni od ostalog
stanovništva, u Turskoj se, na primjer, i ne priznaje postojanje Roma
kao nacionalne manjine. U Slovačkoj su mladi Romi toliko diskriminirani da im je zabranjen ulazak u
pojedine picerije... To su samo neki
od primjera diskriminacije koji su
se spominjali na konferenciji. Također, mišljenje skoro svih učesnika tj. zemalja zapadnog Balkana jest
da se često i spominju zemlje kao
što su Slovenija, Mađarska, Češka,
Poljska, Bugarska pa i Rumunija i
položaj Roma u tim zemljama dok
se zemalje u našoj regiji; Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i ostale, ne spominju.
Tijekom dva dana mogla su se čuti
različita mišljenja o tome gdje je
ključ rješavanja romskih problema.
Govorilo se kako da je obrazovanje
Roma ključno kao jedan od načina integracije Roma u društvo, zatim upoznavanje kulture i povjesti
Roma kao jedan od načina za razbijanje predrasuda kod većinskog
stanovništva, rad s pojedincima
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
Romima, ohrabrujući ih da se bore
za svoja prava. Generalno mišljenje svih onih koji su predstavljali
Europsku komisiju i europske nevladine organizacije jest da je došlo do pomaka u rješavanju problema Roma i da je to rezultat rada u
posljednjih 20 godina. Što se tiče
aktualne Dekade Roma i Europska komisija ne vidi nikakve pomake tj. rezultate i također smatra
kako Dekada nije dobro shvaćena od strane nacionalnih vlada pa
su Romi i dalje u socijalnom i ekonomskom zaostatku u Europi. Srbija je bila spomenuta samo jednom i to kao jedan od primjera
kako jedna zemlja može uz upustva EU stabilizirati svoju politiku.
Kao što vidite, priča o Romima u
EU se ne razlikuje od priče o Romima u Srbiji, pa i ostalim zemljama
u regiji na osnovi čega se i dalje držimo onog mišljenja da svi Romi u
svijetu imaju iste probleme.
Osvit
SA SVIH STRANA
DEBATA
Položaj Roma u Makedoniji
P
oložaj Roma u Makedoniji se
stalno poboljšava. Kroz provedbu projekata uključivanja i integracije treba povećati njihov broj
u odgojno-obrazovnom sustavu i
njihovu uključenost u raznim segmentima u vladinim ustanovama i
javnoj upravi. Makedonija je lider u
odnosu na prava Roma. Međutim,
puno toga još mora biti učinjeno
kako bi njihov status u društvu bio
zadovoljavajući. Ovo su neki od stavova sudionika javne rasprave »Prema bržoj integraciji i uključivanju
Roma u Makedoniji«, koji je održan
na inicijativu MP Amdi Bajram.
Iz ustavnog i pravnog aspekta, Romi
u Makedoniji su ustavna kategorija,
zajedno s drugim zajednicama. Oni
imaju svoje predstavnike u Saboru,
Vladi, državnim institucijama i lokalnoj samoupravi. - Makedonija je
jedina država u Europi gdje je romski gradonačelnik izabran za predsjednika parlamenta, kaže Trajko
Veljanovski. - Iako postoje predrasu-
de u svijetu prema Romima, a ponekad i otvoreno neprijateljstvo prema
njima, srećom to nije slučaj ovdje.
Tolerancija jednih prema drugima
je naša kontinuirana tradicija. To ne
znači da država, političari i građani
zajedno s nevladinim sektorom ne
bi trebali nastaviti afirmirati toleranciju, jedinstvo i solidarnost kako bi
napravili najbolje za provedbu nacionalne strategije integracije Roma,
izjavio Veljanovski.
Potpredsjednik Vlade za europske
integracije, Vasko Naumovski se složio da se stalno poduzimaju napori
za bolji položaj Roma u društvu. - U
pokušaju ostvarivanjai daljnjeg napretka, nacionalno tijelo iz ministarstva rada, zdravstva, obrazovanja i
prometa je formirano da pomogne
provedbu Desetljeća za uključivanje
Roma, istaknuo je Naumovski.
Thomas Navratil, zamjenik šefa misije u Veleposlanstvu SAD, rekao je
kako Makedoniju u ostvarivanju
prava Roma treba podržati i da su
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
potrebni daljnji koraci. - Danas je
dan kada zadnje mjere treba slaviti
i kada buduće izazove treba rješavati. Mi bi trebali nastaviti težiti za
jednakost i pravičnost u cilju poboljšanja položaja te zajednice, rekao je
Navratil. MP Bajram je naglasio da
je Vlada ostvarila značajne korake za
unapređenje stanja u romskim zajednicama, poduzimajući kontinuirano
korake kako bi se ubrzala integracija
Roma te poboljšalo obrazovanje kao
i uključivanje u javnu administraciju.
Obrazovanje Roma, prema potpredsjedniku Vlade Abdilakimu Ademiju,
je najbolja metoda za Rome da budu u
potpunosti integrirani u društvo. To
je istaknuo i u raspravi rekavši kako
je broj Roma koji završavaju osnovno obrazovanje u porastu. Neki od
njih upisuju se i u srednju školu pa i
na fakultete. Godine 1994. bilo je sedam romskih učenika, dok je u 2009.
250 učenika upisalo fakultet. U javnoj upravi bilo je, 0,1% Roma, dok se
danas njihov broj povećao na 0,6% .
35
SA SVIH STRANA
36
JE LI LJEPŠA ŠUTKA ILI BRUXELLES?
Balkanski
Romi bježe
u Belgiju
Piše: Bojan Stilin
N
akon liberalizacije viznog režima državljani Makedonije,
Srbije i Crne Gore mogu slobodno boraviti u EU do 90 dana, pa
se mnogi građani odlučuju zatražiti azil u europskim zemljama. Od
Nove godine, otkad su vizne olakšice na snazi, masovno se profiliraju tvrtke koje ‘sređuju’ azil u Belgiji,
a u makedonskim medijima se već
danima vodi rat između Albanaca
i Roma oko toga tko kontrolira te
tvrtke. Upozorenja europskim institucijama da će ukidanje viza dovesti
do masovnog iseljavanja makedonskih državljana u europske zemlje
često su bila potirana zlobnim komentarima da je ukidanje viza Makedoncima kompenzacija za zastoj
u europskim integracijama za koji
je odgovorna Grčka.
U skladu s tim, makedonski mediji
već danima vrte priču koja je zrela
za adaptaciju u scenarij nekog tran-
zicijskog (ili Kusturičinog) filma.
Naime, početkom godine, kad je
bezvizni režim stupio na snagu,
brojne turističke kompanije u svoju
su ponudu uključile još jednu ‘uslugu’ – prijevoz do europskih zemalja (najčešće Belgije), uz uključenu
asistenciju oko traženja azila. Onima koji najčešće zloupotrebljavaju
ovu olakšicu proglašeni su Romi
i Albanci (koji su, istina, vlasnici i
velikog dijela turističkih agencija u
glavnom gradu Skopju).
Tako su stanovnici najvećeg romskog naselja u jugoistočnoj Europi,
skopske Šutke, optužili svog parlamentarnog zastupnika Amdija Bajrama da stoji iza tvrtke Skaj vim,
koja je organizirala ovakve ‘izlete’.
Bajram uzvraća žestoko i živopisno:
‘Kao romski zastupnik interesiram
se i pomažem ljudima, ali odbacujem optužbe da sam sređivao azil.
Nigdje nije bolje nego u Makedoniji, Romi nigdje nemaju veća prava,
zato ih nemojte etiketirati. Šutka je
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ljepša od Bruxellesa’, ponosno zaključuje Bajram.
Bajram prelazi i u protunapad te
optužuje ‘one iz Kumanova i Tetova’
(gradovi u Makedoniji s najvećim
brojem Albanaca), da organiziraju ‘azil-ture’. Albanci su revoltirani
ovim optužbama, a ministar gospodarstva Fatmir Besimi prijeti da će
zatvoriti sve turističke agencije koje
rade protuzakonito.
Javilo se i Povjerenstvo za praćenje
zahtjeva za azil, tijelo osnovano pri
Vladi kao dio obveze u procesu liberalizacije viznog režima, koje kaže
da je ‘trend emigriranja u Belgiju smanjen, a broj makedonskih
državljana koji su otišli u tu zemlju
stagnira’ te najavljuje poduzimanje
dodatnih mjera.
Kakav će ishod ove priče biti, ostaje
nam vidjeti, no zanimljivo je da je
sličan fenomen zabilježen i u Srbiji
i Crnoj Gori, kojima je vizni režim
liberaliziran istodobno kad i Makedoncima.
INTERVJU
ISTINA I PRAVDA
Dervo Sejdić
Poslije presude zaista
se osjećam »velikim«
i ponosnim, u smislu da
je jedan »mali Rom
dosegnuo pravdu«
Razgovarala: Hedina Tahirović
Sijerčić
V
isoko sudsko vijeće Suda za
ljudska prava u Strazburgu je
22. decembra 2009. godine
objavilo svoju Odluku u kojoj
se konstatuje da su Dervo Sejdić i
gospodin Finci kao pripadnici nacionalnih manjina (romska i jevrejska) po Ustavu i Izbornom Zakonu
Bosne i Hercegovine diskriminirani
te da je Bosna i Hercegovina dužna svoj Ustav uskladiti s članom 1.
Protokolom 12 Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava, članom 3.
i članom 14 Protokola br. 1 i članom
1. Protokola 12 Evropske Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije koju je Bosna i Hercegovina
2005. godine također ratifikovala.
Desecima godina su Romi i diskriminacija Roma jedna od vodećih tema
u političkim krugovima cijele Evrope pa i svijeta. Kažem, tema, jer diskriminacija Roma je uvijek atraktivna tema na koju su mnogi, najčešće
pripadnici većinskih naroda, mogli
razvijati svoje referate i na osnovu
njih dobivati visoka priznanja, honorare te magistarske i doktorske
titule. Za mene lično, ta tema je uvijek imala svoj dobar početak, imala
razgranat razvoj događaja, ali ne i
zaključak. Do 22. decembra 2009.
godine. Prvi put u istoriji romskog
naroda tema diskriminacija Roma i
drugih nacionalnih manjina u BiH
ima svoj zaključak. Zahvaljujući
Sejdiću i Finciju.
Pošto sam ja Romkinja, u svom intervjuu želim da predstavim mog
sunarodnika Roma po nacionalnosti, gospodina Dervu Sejdića. S poštovanjem i ponosom.
Godinama se zalažeš za Rome i
tvoj dugogodišnji stav da su Romi
u BiH diskriminirani je dokazan,
zabilježena istina. Dugogodišnja
borba protiv romskih predstavnika koji su to negirali (primjer:
Muharem Serbezovski kojeg si i
javno kritikovao) kao i protiv ne
-Roma koji su to pogotovo negirali, urodila je plodom: pobjeda
na Evropskom sudu u Strazburgu, gdje je BiH osuđena za diskriminaciju nacionalnih manjina u
svojoj državi: Rome i Jevreje prije ostalih. Kako se osjećaš nakon
tog procesa?
Poslije presude zaista se osjećam
»velikim« i ponosnim, u smislu da
je jedan »mali Rom dosegao pravdu«. Istina, u momentu podnošenja tužbe pa i prije, hrabrio sam se
da je »stvar jasna« da se tu nema šta
puno dokazivati, naročito ako se u
isto vrijeme čita Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava, a koja
je sastavni dio važećeg Ustava BiH.
Bio bih licemjer da kažem da mi
nije drago da su mi se na stotine
novinara obratili za intervju, da mi
nije drago što se moje ime svakog
dana najmanje četiri do pet puta
spomene u najvažnijim novostima
ili vijestima dana. Svakako da mi
je drago i da sam ponosan i sam na
sebe kada me običan građanin sretROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ne i uputi čestitke. Nije mala stvar
kada vam u restoranu priđe veoma
ugledni političar i kaže »Čestitam
Sejdiću, uradio si više nego svi političari od Dejtona do danas«.
Da li si se bojao pokrenuti takav
postupak protiv svoje matične države?
Svakako da je bilo razmišljanja i u
tom pravcu. Nisam se brinuo toliko o mojoj ličnoj sigurnosti koliko
o sigurnosti moje porodice o kojoj
i danas razmišljam. Hrabrio bih se
da u Bosni i Hercegovini nisu vremena slična devedesetim... Čovjek
mora biti oprezan, a danas to govore mnoge činjenice. U podsvijesti
mi je bilo da ću s porodicom prije stići do neke od evropskih ambasada nego li onaj do mene ko bi
eventualno želio nauditi meni i mojoj porodici. Moram naglasiti da do
danas, nakon tri mjeseca od presude, nisam imao niti bilo kakvih
smetnji, prijetnji ili nešto što bi mi
dalo osjećaj nesigurnosti moje porodice i mene. Ali...
Zašto si se odlučio na takav korak? Da li je problem mogao da
se riješi na drugačiji način?
Nakon što sam se penzionisao u policijskoj službi 1997. godine, intenzivnije sam se posvetio radu u romskom nevladinom sektoru i naravno,
čitanju domaćeg zakonodavnog
okvira. Bilo mi je nejasno to da smo
svi jednaki, a ipak se samo »pripadnici konstitutivnih naroda« mogu
kandidovati za predsjednika države
ili za članove Doma naroda parlamentarne skupštine BiH. Naravno,
u to vrijeme čitao sam i razne konvencije na koje se Ustav BiH poziva
i utvrdio tu neskladnost. Početkom
2003. godine kada je ODIHR-a iz
Waršave krenuo s inicijativom i prijedlogom projekata »Romi iskoristite svoj glas mudro« ja sam aplicirao
s projektom »Izborni Zakon u BiH i
Izbori 2004.«, koji je na moju sreću
37
38
INTERVJU
ODIHR podržao u iznosu od 4.500
USD. U sklopu projekta organizovao
sam Okrugli sto na istu temu 20. avgusta 2003. godine, a Federalna novinska agencija Fena je 21. avgusta
2003. godine, na svojoj internet stranici objavila zaključke sa ovog stola
pod nazivom »Dervo Sejdić – tužit
ću BiH ukoliko u roku od jedne godine dana ne otkloni diskriminaciju
iz svog Ustava«. Zaključke sam poslao Parlamentu BiH i Centralnoj izbornoj komisiji BiH s upozorenjem
da Ustav i Izborni zakon sadrže diskriminatorne odredbe te ukoliko ih
ne uklone, ja ću tužiti Bosnu i Hercegovinu sudu za ljudska prava u
Strazburgu. Od CIK-a dobio sam
odgovor da ja moram prvo mijenjati
Ustav kako bi se mijenjao i Izborni
zakon u BiH te time omogućilo kandidovanje nacionalnih manjina na
predsjedničke i druge visoke pozicije. Naravno da sam ovakvim odgovorom bio jako nezadovoljan, poslije
čega sam u više navrata javno u medijima to iznosio kao argumentaciju
diskriminacije nad Romima u Bosni
i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini vodile su se
razne diskusije i rasprave o potrebi izmjene Ustava, više puta i predstavnici međunarodnih institucija i
organizacija su organizovali sastanke s liderima vodećih i vladajućih
političkih stranaka u BiH, ali je uvijek bilo riječi o ravnopravnosti konstitutivnih naroda ili zaštiti nekog
od njihovih interesa, nikad o ravnopravnosti svih građana u Bosni i
Hercegovini, a naročito pripadnika
nacionalnih manjina.
Nakon što je definitivno »pao« takozvani »Aprilski paket« 2006. godine,
koji se odnosio na izmjene postojećeg Ustava i ustrojstva Bosne i Hercegovine, a u čijem je prijedlogu pitanje nacionalnih manjina u učešću i
raspodjeli vlasti u Bosni i Hercegovini, tretirano samo u dijelu koji se
odnosi na učešće u radu Parlamentarne skupštine BiH (predložena su
tri rezervisana mjesta za nacionalne
manjine), dok pitanje kandidature za
Predsjednika države i Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH nije u
tom pravcu ni razmatrano. Ovo će
biti krajnji signal za moju akciju. U
razgovoru s mojim prijateljem Havijerom Leonom Dijazom, a koji mi je
kasnije bio i advokat u procesu pred
Strasburskim sudom, raspitivao sam
se o cijenama advokatskih usluga i,
naravno, tražio savjet kako pokrenuti proces. Na moje upite odgovorio je
da za advokatske usluge nema potrebe da brinem jer sjedim s advokatom.
U to vrijeme sam znao da je pravnik,
ali da je advokat, nisam imao pojma.
Ovo me je dodatno motivisalo da
krenemo zajednički u proces. Pripremali smo tužbu oko dva mjeseca (maj
i juni) i zvanično 21. juna 2006. godine uputili je na Sud za ljudska prava u
Strasburgu. Od suda smo početkom
septembra dobili obavijest da je tužba primljena i da će biti procesuirana
hronološkim redom.
Čekanje oduzima optimizam. Šta
ti je dalo snagu da ustraješ u svojoj namjeri?
Ako uspijem, a bio sam optimista i
siguran u uspjeh, ispravit ću nepravdu prema mom narodu, dokazati da
i u romskoj populaciji postoji neko
ko barem na ovakav način štiti interese Roma, osvijestiti vladajuću elitu
o postojanosti Roma diskriminiranih bosanskohercegovačkih građana i na kraju da će moji sinovi i unuci živjeti u ravnopravnijem društvu
nego što sam ja ikada živio, a o tome
svemu čitati u nekim zapisima kako
je njihov otac i dedo bio neko ko se
borio za ravnopravnost Roma.
Zašto si se u svojoj tužbi udružio s
tužbom gospodina Fincija? Koliko ste se u procesu potpomagali?
Da li su problemi Roma i diskriminacije nad Romima u BiH isti
ili slični dikriminaciji BiH prema
Jevrejima?
Svoju tužbu Finci je pokrenuo krajem septembra 2006. godine i kada
je Sud ustanovio da je predmet
identičan mom, odlučio je da spoji oba predmeta u jedan. Naravno,
ovo nas je udružilo. Na svako pitaROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
nje od strane suda mi smo se predhodno zajednički konsultovali.
Finci je pokrenuo postupak s nekim
organizacijama koje su od mene
tražile da im dopustim da mi pomognu i da me zastupaju u procesu, a koje sam odbijao u smislu:
»Kada sam izvještavao, nije vas nigdje bilo, a sada kada sam pokrenuo
postupak svi bi da me »brane i pomažu«, imam advokata i ako treba
da budem strijeljan - spreman sam
i na to, ali ga neću mijenjati«. Sigurno da problemi Roma i diskriminacija nad Romima nisu ni slični
problemima Jevreja niti nivou diskriminacije nad njima u BiH. Jevreji
su integrisani, obrazovani, politički organizovani i uključeni u sistem
BiH društva, obnašaju visoke političke pozicije u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima. Roma na sličnim pozicijama
nema i nije nikada ni bilo uz napomenu da u BiH žive i ima visokoobrazovanih Roma, a na kraju i lobi
Jevreja u Bosni je mnogo uticajniji
od lobija Roma.
Koji su sljedeći koraci, kakve su
ti dalje namjere?
Bosna i Hercegovina ima obavezu da presudu Suda za ljudska prava implementira i Ustav uskladi s
Evropskom konvencijom o zaštiti
ljudskih prava, da li će to biti urađeno prije ovih Parlamentarnih izbora ,ostaje da se vidi. Ja se nadam
najboljem, ali političari i politička
situacija mi to ne garantuje. Mnogi bi da zadrže postojeće stanje, a
neki od njih bi iskoristili presudu i
za svoje ranije neostvarene snove.
Na koji način će se, po tvom mišljenju, poboljšati situacija Roma
u BiH nakon ove pobjede?
U ovom momentu to je teško reći,
ali ako Presuda zaživi u našem
pravnom okviru onda bi Romi mogli imati svog predstavnika i u Parlamentu BiH kao i u Domu naroda parlamenta BiH. Ovo bi sigurno
uticalo na buduće kreiranje politika
prema Romima i njihovih realizacija, a samim tim i poboljšanju statu-
INTERVJU
sa Roma u Bosni i Hercegovini. Tek
bi tad bila potvrđena ona narodna
izreka »Da majka ne doji dijete dok
ono ne zaplače», a niti ko zastupa
Rome sem nas samih.
Šta očekuješ od BiH i kako misliš
da se mogu opravdati Romima za
nanešene štete?
U BiH niko ni ne razmišlja da su
Romima zbog ovog Ustava i Izbornog zakona nanesene štete, a kamoli o nekim kompenzacijama u
tom pravcu. Ovdje niko ne razmišlja o kompenzaciji prema Romima
za stradanja u II. svjetskom ratu pa
i ovom skorašnjem, svi samo razmišljaju o svom interesu i svom etnosu, a država ko država - Romi joj
nisu prioritet.
Kakvo vrijeme dolazi za Rome,
gdje je njihova budućnost nakon
ovog procesa?
Prije svega budućnost Roma neće
zavisiti samo od ove presude i njene implementacije, naša budućnost
u prvom redu zavisi od nas samih,
koliko smo spremni obrazovati se,
boriti se i odricati, uvažavati naše
autoritete i stvarati romsku edukacionu i političku elitu, a najviše
od našeg zajedništva i sloge. U bilo
kojoj državi na svijetu i ma koliko
demokratskim Ustavom i pravnim
okvirom samo po sebi neće dati
rezultate ukoliko vlasti te države
u svojoj svijesti imaju diskriminacijske i stereotipne odnose spram
manjih naroda, a naročito spram
Roma. Ovo bi, dakle, morao biti
podstrek za sve nas koji se bavimo
promocijom i zaštitom prava Roma
na što jedinstveniju zajednicu s jasno zacrtanim ciljevima oko kojih
se moramo okupiti svi do jednog i
oko kojih moramo okupiti i romsku
zajednicu u Evropi pa i šire.
Nije rijedak slučaj i da Romi diskriminiraju Rome. Što bi mogao
reći na ovu vrstu diskriminacije?
Mnogo toga negativnog naučili smo
od onih koji nas diskriminiraju, pa
na taj način valjda pokazujemo da
smo i mi nad nekim nadmoćni. Pojava diskriminacije Roma nad Romom
je najlošije što bi nam se trebalo desiti, ali, eto, dešava nam se i razjedinjuje nas. Ako ovaj problem zaista
ne shvatimo vrlo ozbiljnim, moglo
bi nam se obiti kao bumerang o glavu. Bilo bi dobro da se obije onome
ko diskriminira, ali najčešće se obije
onima koji su u teškoj ekonomskoj,
socijalnoj i obrazovnoj situaciji, na
žalost. Gledajući na sveukupne i globalne ciljeve diskriminacija unutar
romske zajednice je opasna koliko i
diskriminacija izvana, nekada i opasnija.
Prošle godine u decembru se sprovelo evidentiranje Roma u svrhe
sprovođenja Akcionih planova za
Rome. Koliko sam upoznata, evidentiranje je prošlo s mnogo poteškoća. Da li je ono zaista bilo neophodno?
Evidentiranje je bilo neophodno, ali
problemi oko procesa evidentiranja
su sigurno nepotrebni. Kako bismo
u narednom periodu znali kvalitetno planirati i prioritete i finansijska
sredstva, moramo imati osnov, a on
je sigurno u kreiranju kvalitetne i
zvaničnije baze podataka o Romima
i problemima s kojima se susrećemo. I ovaj proces pokazao je mnogo
toga, ma koliko god bio neuspješan
u pogledu ostvarenog cilja.
S jedne strane vidjelo se koliko je državi stalo da dobije kvalitetnu bazu
podataka i s druge strane koliko smo
mi romski aktivisti zaista svjesni i
ozbiljni u pristupu rješavanja naših
problema, vrlo često i ličnih unutar
porodice, što je po meni uzrok nizak
obrazovni nivo.
Niti je država radila po predviđenoj
metodologiji niti su Romi asistenti-lideri bili zainteresovani da dobijemo što precizniju sliku o broju
Roma i o probelmima s kojima živimo. Međutim, treba reći da sada u
odnosu na raniji period imamo barem početnu zvaničniju statistiku
na osnovu koje možemo planirati.
Evidentiranje ili registracija Roma i
problema s kojima se Romi susreću može imati »dvosjeklu oštricu«
bilo u pogledu broja deklarisanih,
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
bilo u pogledu podizanja svijesti o
slobodi i pravu na deklarisanje. A
sve to je opet ovisno o onom ko u
koje svrhe želi iskoristiti neku inicijativu, aktivnost ili stvar. Po meni
dobro je, kako rekoh, imamo početnu zvaničniju statistiku i, naravno, i
nekakav uticaj na Rome o slobodi
deklarisanja kao i uticaj na zvanične
krugove i aktueliziranje problema o
popisu stanovništva uopšte.
U BiH se nedavno pojavio Bosanski
pokret nacionalnog ponosa. Njihovi
stavovi su zaista ekstremni, a između ostalih ovi stavovi – »Bosanski
jezik kao nacionalni jezik Bošnjaka, treba i mora biti jedini službeni
jezik u Bosni« ili ovaj – »Pripadnikom jedinog državotvornog naroda Bošnjaka ili Bosanaca smatramo
svakog bijelog stanovnika Bosne
koji joj je odan bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost«. (Izvor
citata: Online Žurnal)
U takvoj BiH, rekao bih, ni sam
predlagač ili inicijator ovih stavova
ne bi živio, pa sigurno ni ja kao Rom
koji želi imati svoj potpuni identitet
i prenositi ga na naredne generacije. Ekstremista ima na svim stranama pa i ovakve ekstremističke inicijative nisu strane niti bilo kom od
konstitutivnih naroda u regijama
gdje su većinski. Hitlerova fašistička ideologija se temeljila na »arijevskoj čistoći« pa i ova gore navedena
ništa se ne razlikuje od nje. Sreća je
ta da većina Nijemaca nisu fašistoidni niti svi Bošnjaci bijeli.
Gdje vidiš sebe u borbi za romski
narod u budućnosti?
Ako mi bog da da poživim i dočekam
predsjedničku kandidaturu i pobjedu nekog od mojih Roma na izborima, sebe vidim na kafi časti s tim
predsjednikom ili zastupnikom u
Domu naroda parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Devleha!
Hvala na razgovoru. Želim ti
mnogo, mnogo godina života i
dobrog zdravlja da bi još mnogo,
mnogo godina imao snage da se
boriš za prava našeg romskog naroda. Devleha!
39
ROMI U BIH
40
Ostati ponosan
Književnica Hedina Tahirović
Sijerčić piše o romskoj književnosti,
o počecima kada su se nomadi
sporazumijevali simbolima
pa do današnjih dana
Hedina
Tahirović
Sijerčić
L
judi koji imaju uslove za životnu
egzistenciju mogu graditi kulturnu baštinu jednog naroda. Kako
onda da se Romi, najsiromašniji i
najugroženiji narod na našim prostorima, bave stvaranjem i nadogradnjom kulturne baštine, kad ih
više od 80 posto živi na minimumu
i manje od minimuma životne egzistencije!? Socijalne, zdravstvene i
stambene potrebe potisnule su problem edukacije, a samim tim i romskog kulturnog pisanog i umjetničkog stvaralaštva kao i kompletnu
kulturnu baštinu našeg naroda ubrajajući i tradicionalne romske zanate.
Protjerivanje, diskriminacija, omalovažavanje romskog naroda doveli
su do izumiranja ne samo romskog
jezika nego i do izumiranja romskih
tradicionalnih zanata (onih koji se
bave kalajisanjem, izdrada bakrenih
stvari, pravljenje peći i šiševa, lonaca, korpa pletenih od pruća i drugih
proizvoda).
Odumiranje jezika
Bosanskohercegovački Romi su najbrojnija nacionalna manjina u Bosni
i Hercegovini. Statistike romskih nevladinih organizacija govore da u BiH
trenutno živi između 80.000-100.000
Roma. Činjenica da 80% romske djece ne pohađa redovnu nastavu je pri-
mjer koji vam može poslužiti da biste
vidjeli romsko stvaralaštvo u budućnosti. Samim tim zbog diskriminacije
i predrasuda drugih prema Romima
odumire i jezik, a vi i sami znate da
ukoliko odumire jezik, odumire i narod. Sad je pitanje da li ćete dozvoliti
da 100.000 Roma u Bosni odumre i
postane nevidljivo. Sadašnja situacija je takva da 60% populacije Roma u
BiH je nepismeno, i 80% nema nikakve (obrazovne) kvalifikacije. Obrazovanje je ključ ovih problema. I tako,
život se vrti u krugu: nemaš završenu
školu, nemaš posao, nemaš smještaj,
nemaš novac za osnovnu egzistenciju... a u školu ne možeš ići ukoliko sve
to nemaš...
Kako onda da se stvara romska kulturna baština, kako da se stvaraju
pisana djela... I kada se rode, romski talenti nemaju uslova za njegovo
razvijanje, a kamoli za afirmacijom
na tom polju... Već navedeni uslovi
su potrebni da su ispunjeni da bi se
došlo do neke afirmacije...
Istina je da se u posljednje vrijeme
mnogo radi na uključivanju romske
djece u škole i da državne institucije
pomažu pri realizaciji takvih projekata. Romska djeca dobivaju besplatne knjige, grade se stambeni objekti
za ugrožene Rome, koliko sam informisana do kraja ove godine treba
da se izgradi 100 stambenih objekaROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
ta, što po meni znači još 100 romske
djece će ubuduće pohađati školu, 50
Roma će dobiti radna mjesta do kraja
ove godine i ukoliko se to ostvari, a
nadam se da hoće, naša romska književnost će sigurno biti bogatija za još
nekoliko pjesnika ili književnika. Ali,
uprkos tome veoma mali broj djece
završava školu. Ženska djeca napuštaju školovanje već nakon trećeg ili
četvrtog razreda osnovne škole. Malo
je onih koji ustraju. I pored svih tih
problema, neimaštine, socijalne ugroženosti, stambenih problema, zdravstvenih problema, problema u oblasti
edukacije, diskriminacije, poznata je
i diskriminacija jezika. Romi se stide
da govore romski na javnim mjestima jer oni koji nisu Romi zaziru od
njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa. Ista situacija je u školi. Djeca su
diskriminirana ukoliko nedovoljno
ili s romskim akcentom govore romski i kao takve ih najčešće prebacuju
u specijalne razrede s djecom koja
nisu u stanju savladati redovno gradivo brzinom ostale djece. Nije ni čudo
što mladi ne žele da uče romski, to je
nesvjestan strah od budućnosti...
Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, a i izumiranju naroda što pokazuje izjašnjavanje Roma
drugom nacionalnom pripadnošću.
Svijest Roma o vlastitom identitetu
splašnjava.
BAŠTINA ROMA
»JEZIK, POVIJEST I KULTURA ROMA JUČER, DANAS, SUTRA«
UTJECAJ ROMSKOG JEZIKA U MEDIJIMA
REFERAT BAJRAM HALITIJA
S REGIONALNE
KONFERENCIJE:
P
ošto su Romi u samo nekoliko
europskih zemalja ustavno priznati kao nacionalna manjina,
Europska zajednica i Europski parlament trebaju dati inicijativu, kako
bi se njihov status definirao na jedinstven način i u skladu s tim, regulirala njihova kolektivna prava.
Jedno od osnovnih prava je pravo na
slobodno korištenje materinjeg jezika i njegov razvoj. Pošto je jezik dio
kulturnog života i neotuđiv dio kulturnog razvoja, (kako je to definirano u konvenciji protiv diskriminacije u obrazovanju, UNESCO, Doc,
11 C, 14. XII 1960, višejezički demografski rječnik), neophodno je stvoriti uslove za standardizaciju romskog jezika, u smislu i na način koji
je predviđen Rezolucijom 4. svjetskog kongresa Roma i Sinta.
Romski jezik, koji za Rome ima neprocenjiv nacionalni, kulturni i povijesni značaj, treba kao kulturno
dobro, koje se neprestano ugrožava, uživati zaštitu UNESCO-a. Pošto
ovaj narod nema svoju državu, međunarodna zajednica, u ovom slučaju UNESCO, treba preuzeti ulogu
zaštitnika njegovog najznačajnijeg
kulturnog dobra - jezika. Stoga se ukazala potreba za informativnim
medijima, koji
bi vršili ne samo
obra-
Komentar Romano Čačipe
Udruga Roma Zagreba I Zagrebačke županije već 16 godina izdaje renomirani časopis Romano Čačipe koji se bavi pitanjima
Roma. Časopis je priznat na čitavom prostoru bivše Jugoslavije
te u mnogim europskim zemljama, između ostalog u Švedskoj,
Nizozemskoj, Italiji, Njemačkoj,
Češkoj I ostalima.
Za časopis su tijekom godina
pisali renomirani Romi Dervo
Sejdić, knjizevnica Hedina Tahirović, književnik Šemso Avdić I
mnogi drugi. Stoga izražavamo
žaljenje sto romski saborski zastupnik Nazif Memedi nije nasao
za shodno pozvati Udrugu koja
se vec dugi niz godina bavi romskim medijima I pitanjima Roma
na ovakav skup koji se bavi upravo takvim pitanjima. Zao nam je
sto nismo prisustvaovali ova-
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
kvom skupu pa makar u ulozi
promatrača. Vrlo je zanimljivo
kako je na isti skup bio pozvan
g. Veljko Kajtazi autor romskog
rijecnika kojeg romi u BiH ne
priznaju te ga smatraju plagijatom odnosno spojem nekoliko
rijecnika u jedan. Naime sporni
rijecnik nema niti standardizaciju niti dijalekt.
Romski israzivaci jezika Šaip
Juzuf I Rade Urlik 30 su godina
proucavali romski jezik I nisu ga
uspjeli standardizirati pa je zanimljivo kako je to g. Kajtaziju
uspjelo u tako kratkom vremenskom periodu.
Kao Udrugu zanima nas zasto nismo pozvani na skup koji se bavi
jezikom iako izdajemo priznati I
renomirani casopis vec punih 16
godina. Misljenja smo kako je za
to kriv nas saborski zastupnik koji
ionako sve odraduje bez Roma.
Uz razumijevanje zahtijevnog
posla Saborskog zastupnika, vjerujemo da će se tokom
predstojećih događanja
izvršiti korekcija, te da
ćemo biti pozvani da
sudjelujemo u ovakvim
I drugim skupovima I aktivnostima.
41
42
BAŠTINA ROMA
zovnu, već pokretačku funkciju u našem narodu.
Elektronski i printani mediji danas
su od izuzetnog značaja za naš narod i njegovu emancipaciju. Ovo
je prilika da se razmijene i obogate
iskustva i nađu putevi za međusobnu aktivnu suradnju. Na taj način će
se sadržajno obogaćivati i mediji na
romskom, usavršavati kadrovi i razvijati naš romski jezik. Danas je više
nego ikad neophodno svijet upoznati s pravim karakterom i identitetom
romske prošlosti i sadašnjosti, kako
bi se između uspostavilo veće razumijevanje i prisnija suradnja.
Borba za potpuno ostvarivanje kulturne ravnopravnosti Roma bit će
samo jedna od vodilja uređivačke
politike naših elektronskih i printanih medija.
S druge strane, nadamo se kako će na
ovaj način problemi Roma doći do šireg auditorija te tako probuditi interes
i znatiželju jer su neosnovane predrasude nastale uslijed neznanja o moralnim vrijednostima našeg naroda.
Cilj je stvoriti atmosferu koja bi
omogućila Romima da jednog dana
ponosno zauzmu svoje mjesto u
ljudskoj zajednici. Bez pisane riječi,
Romi ne mogu stvoriti kolektivnu,
kulturnu i nacionalnu integraciju.
Riječ je, naime, o pravu korištenja
materinjeg jezika, osnivanju naučnih i kulturnih institucija, izdavačkoj
djelatnosti, medijima. Naši printani
i elektronski mediji neće biti mediji
koji će konkurirati postojećim medijima u zemlji i svijetu. Naši ciljevi su
precizni i strogo određeni.
Samit šefova država i vlada održan u
Strazburgu 1997. definirao je prioritetne ciljeve za Europu 21. stoljeća,
dodjeljujući Savjetu Europe zadatak
da »gradi slobodnije, tolerantnije i
pravednije evropsko društvo, zasnovano na zajedničkim vrednostima kao
što su sloboda izražavanja i informisanja, kulturna raznovrsnost i jednako dostojanstvo svih ljudskih bića«.
Smatramo kako bi »romski elektronički i printani mediji« mogli promovirati prava Roma u ostvarivanju
njihovog kulturnog i vjerskog identiteta kao i afirmaciju i zaštitu ljudskih, građanskih i političkih prava na
Balkanu pa i šire.
Mediji u svom radu ostvaruju obrazovnu i kulturnu funkciju, koriste
materinji jezik i, ukupno gledano,
potvrđuju nacionalni identitet.
Osobe koje pripadaju nacionalnim
manjinama imaju pravo slobodno ispoljavati, čuvati i razvijati svoj etnički, kulturni, lingvistički ili regionalni
identitet i tako očuvati i razvijati svoju kulturu u svim aspektima, oslobođeni od bilo kakvog pokušaja asimilacije protiv njihove volje.
Država je obavezna u programima radija i televizije, čiji je osnivač,
omogućiti informativne sadržaje na
jeziku manjinske zajednice, a može
osnovati i posebne radio i TV stanice koje bi emitirale program na jezicima manjinskih zajednica.
Ostaje se, dakle, u uvjerenju kako će
i pripadnici manjina, pod jednakim
uvjetima, ostvariti svoje RTV stanice i preko njih povećati informiranje
na materinjim jezicima. Vjerojatno
je to i najbolji put (mada ekonomski za sada i najteži) da se dođe do
boljitka bez uplitanja države. Zato
treba slobodno osnivati privatne i
mješovite fondacije za razvoj radiotelevizijskih stanica ili programa na
jezicima manjinskih zajednica, kao i
za razvoj programa i medija koji djeluju u pravcu međusobnog upoznavanja i povezivanja različitih nacionalnih i etničkih zajednica.
Javna RTV mreža dužna je realizirati
obavezu države te omogućiti dostupnost širenja i primanja informacija
nacionalnim manjinama na njihovom materinjem jeziku. Od ove obaveze ona ne može odustati, bez obzira na to da li će se pojaviti još RTV
stanica u svojini pripadnika manjina, ili na njihovim jezicima. Pošto ne
postoje propisane kvote takvih programa, a nacionalne manjine traže
više, ne vidimo drugo rješenje osim
da se o tome postigne pravedan dogovor. On će se lakše postići, ako
se promjene i politički i ekonomski
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
uslovi u kojima se sada razgovara,
na relaciji država-manjine i o mnogo
bitnijim stvarima. Isto tako je važno
da se već postojeća mreža lokalnih
RTV stanica, kod kojih nije završena transformacija društvene svojine,
zaduži da i nakon promjene osnivača ispunjava opravdane zahtjeve za
informiranjem na jezicima nacionalnih manjina. Čak bi se ovo moglo postavitii kao uslov za svojinsku
transformaciju.
U Zakonu o zaštiti prava i sloboda
nacionalnih manjina u pojedinim
zemljama tranzicije pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na
potpuno i nepristrano obavještavanje na svom jeziku, uključujući pravo na izražavanje, primanje, slanje
i razmjenu informacija i ideja putem sredstava javnog informiranja.
Države u tranziciji bi trebale u programima javnog servisa omogućiti
informativne, kulturne i obrazovne
sadržaje na jeziku nacionalne manjine, a mogu osnivati radijske i televizijske postaje.
- Države bi trebale preuzeti obvezu za one koji koriste regionalne ili
manjinske jezike na teritoriju na kojem se ovi jezici govore, omogućiti
ili olakšati stvaranje bar jedne radio
stanice i TV kanala na regionalnim
ili manjinskim jezicima ili omogućiti odgovarajuće odredbe zahvaljujući kojima bi prikazivači programa
ponudili sadržaje na regionalnim ili
manjinskim jezicima.
- Država bi također trebala omogućiti redovno emitiranje TV programa
na regionalnim ili manjinskim jezicima te proizvodnju i distribuciju audio ili audio vizualnih radova te očuvanje bar jednih novina ili redovno
objavljivanje novinskih članaka na
regionalnim ili manjinskim jezicima.
- Država bi trebala pokriti dodatne
troškove onih sredstava javnog informiranja u slučajevima kada zakon i inače omogućava financijsku
pomoć sredstvima javnog informiranja ili primjene postojeće mjere
financijske podrške za audiovizuelnu produkciju na regionalnim ili
BAŠTINA ROMA
Romano alavari - romsko-srpski bukvar
U
skoro izlazi priručnik za najmlađu romsku populaciju u Republici Srbiji: Romano alavari - romsko-srpski bukvar s pojmovnim odrednicama.
Romsko-srpski bukvar izdaje Centar »Romani emancipacija« iz Beograda u saradnji s Izdavačkom kućom
»Public SM«.
Autor bukvara je prof. dr. Trajko Petrovski, ekspert za
romski jezik i etnologiju, viši naučni saradnik u Institutu za folklor u Skoplju.
Ovaj Romsko-srpski bukvar, autor dr. Trajko Petrovski je zamislio da bude kao pomoćna literatura pri
edukaciji najmlađim Romima, a može poslužiti i za
opismenjavanje roditelja romskih učenika. Rječnik je
vrlo sistematiziran, pregledan i jasan, kako s pedagoškog, tako i s didaktičkog aspekta.
Bukvar je izrađen na dva nivoa. Prvi nivo je namenjen učenicima koji ne znaju čitati i pisati dok je drugi nivo namenjen učenicima koji znaju čitati. Romsko-srpski bukvar sadrži preko 120 strana, a sastoji
se iz niza metodskih obrađenih lekcija od kojih svaka
predstavlja novi korak na putu u živi romski govorni
jezik. Romsko-srpski bukvar sadrži i romske narodne
umotvorine i to: romske narodne pjesme, priče, poslovice, zagonetke, recitacije i anegdote na romskom i
srpskom jeziku didaktički obrađene.
Romsko-srpski bukvar od velike je važnosti za edukaciju Roma i za poboljšanje pristupa obrazovanju
Roma u Republici Srbiji.
Milovan Curčić,
Centar »Romani emancipacija« Beograd
manjinskim jezicima. Uloga države
je pomoći pri obrazovanju novinara i ostalih zaposlenih u javnom informiranju koji koriste regionalne ili
manjinske jezike.
- Države članice preuzimaju obavezu
garantirati slobodu direktnog prijema radio i TV programa iz susjednih
zemalja na jeziku koji je isti ili sličan
regionalnom ili manjinskom jeziku,
kao i da se ne suprotstavljaju reemitiranju TV programa iz susjednih.
- Države članice preuzimaju obavezu mogućiti da interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika budu
predstavljeni i uzeti u obzir na način
da se stvore odgovarajuća tijela koja
bi bila u skladu sa zakonom i odgovornostima koje postoje kada se
jamči sloboda i pluralizam medija.
Da li će i u kojoj mjeri ovaj poduhvat uspjeti, zavisi prvenstveno od
toga koliko se poštuju i štite prava
za unapređenje jezičnog, kulturnog
i općeg razvoja nacionalnih manjina
u Europi i svijetu, koja su inače definirana u mnogim dokumentima, počevši od »Opće deklaracije« o pravima čovjeka UN-a, pa do niza drugih
međunacionalnih akata o sprečavanju diskriminacije i zaštiti nacionalnih manjina. Odista smatram da će
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
danas politički razum u zemljama
u tranziciji, pobijediti i da će podržati pokretanje naših elektronskih i
printanih medija. Ja se tome iskreno
nadam. Sa svoje strane romski intelektualci čine sve veće napore kako
bi poboljšali položaj romskog materinjeg jezika i svojoj oralnoj kulturnoj baštini omogućili trajno mjesto u
sveukupnom kulturnom nasljeđu jugoslovenskih naroda i narodnosti ili
naroda bivše Jugoslavije.
Bajram Haliti,
predsjednik »Novinsko
informativne agencije Roma«
i ekspert za pitanja Roma
43
BAŠTINA ROMA
44
ključ za proučavanje
povijesti kulture
Roma
R
omski jezik je jedina »knjiga«
koju je ovaj narod sa sobom ponio iz prapostojbine Indije. »Romani chib« predstavlja kolektivnu uspomenu i svjedočanstvo o njihovom
shvaćanju svijeta, ali i sebe samih.
Njihov jezik je, slažu se mnogi romolozi, »inventar materijalne i duhovne
kulture«, kojoj su nekada pripadali,
a istovremeno sadrže elemente kulture drugih naroda, s kojima su dolazili u dodir tijekom njihovih dugih
seoba. Romski jezik predstavlja ključ
koji otvara nevidljiva vrata prošlosti
ovoga naroda od njihove pradomovine do prostora na kojima sada žive.
O povijesti Roma ne postoje značajni
pisani tragovi, naročito ne oni koje su
Romi ostavili, tako da je proučavanje
njihovog jezika osnova za istraživanje
i eventualnu rekonstrukciju kulture i
prošlosti ovog naroda.
Romski jezik i njegovi dijalekti srodni su jeziku plemena Dardi i Kafistranu, kao i jeziku plemena Hidukušu u
Indiji. Po svojoj osnovi, on predstavlja varijantu Pali jezika, koji je razvijena forma Sanskrita. Jezik kojim se
služe Romi u Srbiji ima dva roda:
muški i ženski, a od brojeva - jedninu i množinu, s pojednostavljenom
deklinacijom, sa osam. Tri su glavna
dijalekta: lejaški, arlijski i tamarski.
Romski jezik - »Romani čhib«, pripada indijskom jezičnom drvetu.
Proizašao je iz Prakrita, srednje faze
indijskog jezika, koji vodi porijeklo
iz Sanskrita. Sjeverozapadni ogranci ovih jezika su »hindi jezici«, koji
su najbliži srodnici današnjeg romskog jezika.
U proteklih 15-ak stoljeća romske
dijaspore, ovaj jezik se raširio po čitavom svijetu, tako da je vrlo teško
naći zemlju u kojoj nema Roma, a
time i njihovog jezika. Jezici i narodi
u čijem okruženju žive Romi snažno
su utjecali na to da je romski jezik u
velikoj mjeri, izmijenjen u odnosu
na onaj jezik koji je korišten u vrijeme boravka u pradomovini.
Najveće promjene pretrpio je romski rječnik jer je veliki broj stranih
riječi uvršten u romski jezik, tako
ROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
da je vrlo teško utvrditi koje su riječi romskog, a koje neromskog porijekla. Zbog toga se »romani čhib«
raspao na mnoštvo dijalekata i narječja koja su se vremenom među
sobom toliko izdiferencirala da se
pojedine grupe Roma teško mogu
BAŠTINA ROMA
sporazumjeti, tvrde neki stručnjaci
romskog jezika, ali o tome postoje i druga mišljenja. Rajko Djurić,
u svojoj Gramatici romskog jezika,
kaže da njegovi »rezultati istraživanja pokazuju da je jezik Roma u
svojoj suštini jedinstven«, kao i to
da je on neuporedivo stariji, nego
što se do sada pretpostavljalo.
Romski jezik, dakle postoji, u čemu
se mnogi slažu, iako je na njemu
malo napisano. On predstavlja jedan
novoindijski idiom koji se razvio indirektno iz srednjeindijskog jezika
prakrta. U daljem je srodstvu sa staroindijskim jezikom sanskrt. U svojoj
staroj domovini primao je pozajmice
iz iranskog. U toku seobe povukao je
u sebe i neke jermenske riječi. Po dolasku Roma na Balkan na njihov jezik
su uticali jezici okolnih naroda: Južnih Slovena, Grka, Rumunja, Mađara. Ovaj jezik, misle neki poznavaoci,
ima sličnosti s novoindijskim jezicima, kao što su hindustanski i drugi
tamošnji jezici. To je jezik sintetičnog tipa s bogatom morfologijom.
Ima nekoliko glasova koji su strani
našem glasovnom sistemu. Odlikuje
se grlenim glasovima. Pod uticajem
jezika domorodaca romski jezik se
podijelio na mnoštvo dijalekata. Neki
imaju karakter posebnih jezika. Tako,
na primer, naš Romin ne može razumjeti španjolskog Romina. Međutim,
jezgra rječnika je kod mnogih dijalekata manje-više zajednička. I to se da
lako zapaziti«.
Franc Miklošić je na osnovu veoma studioznih istraživanja zaključio
da je romski jezik nastao u sjeverozapadnoj Indiji i da pripada grupi
Dardu jezika. Prema tome, utvrdio
je on, prapostojbina Roma je sjeverozapadna Indija. Na osnovu analize
glasovnog sistema, on je dokazao da
je romski jezik mnogo bliži starijim
nego suvremenim indijskim jezicima. To je značilo da su oni napustili ovu jezičku zajednicu puno ranije,
u vreme kada glasovna grupa »st« u
staroindijskim jezicima još nije bila
prešla u »ht«, »th«, koje su nastale kasnije. Na osnovu proučavanja
romskog jezika, Miklošić je uspeo da
rekonstruiše seobe Roma kao i glavne pravce kojima su oni krenuli. Oni
su se, prema Miklošićevim proučavanjima, kretali preko Kabulistana,
Irana i Jermenije, odakle su preko
Frigije i Lakonije došli u Vizantiju.
Neke grupe Roma su se zadržale u
Arabiji, dok su druge, preko Sirije
dospele u Egipat i Afriku.
Franc Miklošić, koji je važio za jednog od najvećih poznavalaca romskog jezika u svoje vreme, podelio
je evropske Rome, a time i njihov
jezik na 13 dijalekata, odnosno narečja. Iako je ta Miklošićeva podela dugo važila kao tačna, novija saznanja svedoče da to baš i nije tako
kako je taj nekada vrsni znalac romskog jezika i kulture tvrdio.
Romski jezik nije se razvio direktno iz sanskrita, kao što mnogi neupućeni tvrde. On pripada posebnoj
grupi novoindijskih jezika sa prakrtom na čelu, koji se razvijao odvojeno od sanskrita s kojim je inače
istog porekla. Razlika između romskog i sanskrita je možda veća od razlike koja postoji između srpskohrvatskog i nemačkog. Sanskrit je kao
živi narodni jezik izumro pre više
od dve i po hiljade godina, nekako u
vreme kada se latinski jezik tek rađao. (Uhlik Rade.SrpskohrvatskoROMANO ČAĆIPE
ROMSKA ISTINA
romsko-engleski riječnik; Izd. Svetlost, Sarajevo, 1983. str.12.)
Franc Miklošić je rođen u štajerskom selu Radomerščak blizu grada
Ljutomera. Doktorirao je filozofiju
na Univerzitetu u Gracu i neko vreme je tu radio kao profesor filozofije.
Godine 1838. je prešao na Univerzitet u Beču gde je stekao titulu doktora pravnih nauka. Tokom svojih
studija na njega su uticali radovi slovenačkog filologa i lingviste Jerneja
Kopitara. Napustio je pravo i posvetio je veći deo svog života proučavanju slovenskih jezika.
Godine 1844. se zaposlio u Carskoj
biblioteci u Beču, gde je ostao do
1862. Miklošić je 1844. objavio kritiku knjige Franca Bopa Uporedna
gramatika, što je skrenulo pažnju
bečkih akademskih krugova. Ova
publikacija je pokrenula dugi niz
radova, u kojima je Miklošić pokazao veliku stručnost. Njegovi radovi su doveli de revolucije u proučavanju slovenskih jezika.
U Proleću naroda 1848. Miklošić je
aktivno učestvovao u Slovenačkom
nacionalnom pokretu. Bio je predsednik političkog udruženja »Slovenija» koji su osnovali slovenački
studenti koji su studirali u Gracu i
Beču. Uz Matiju Majara bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji. Nakon
neuspeha revolucionarnih zahteva,
Miklošić se posvetio samo akademskim aktivnostima.
Miklošić je 1849. postavljen za šefa
tek osnovane katedre za slovensku
filologiju Univerziteta u Beču i ostao
je na tom mestu do 1886. Postao je
član Bečke akademije, koja ga je izabrala za sekretara svog istorijskog i
filozofskog odseka. Njegovi brojni
radovi nisu se ticali samo slovenskih
jezika, već i rumunskog, albanskog,
grčkog i jezika Roma i Sinta.
Uz Vuka Karadžića, Djuru Daničića, Dimitrija Demetera, Ivana Mažuranića i Ivana Kukuljevića bio je
potpisnik Bečkog književnog dogovora o zajedničkom književnom jeziku Srba i Hrvata.
45
BAŠTINA ROMA
46
Priča o Bibiji
Š
irom svijeta pravoslavni Romi slave zaštitnicu
svoje djece, iscjeljiteljicu Bibiju koja se još naziva i Bibijaka ili tetka Bibija.
Praznik se slavi četiri tjedna prije Velikog petka i
određuje se prema Uskrsu, na dan kada je Adam
učinio grijeh i ubrao plod s drveta saznanja dobra
i zla. Neke romske porodice slave Bibiju na Veliki
petak, kada je kod pravoslavnih strogi post i zato
slavari tada kuhaju samo na vodi, bez životinjskih i
biljnih masti i ulja. Romi taj dan slave, poslije službe u pravoslavnoj crkvi, od crkve do kuće domaćina
slave idu u povorci noseći kolač, svijeće i uzvikujući: »U zdravlje Bibijo« (Bibijako sastipe).
Svi slavari donose kolač i posna jela kojima će poslužiti goste ispod rodnog drveta, obično kruške
ili oraha. Pod drvetom se određuje domaćin slave i
predaje se slavski kolač. Ranije se jelo postavljalo na
zemlju, dok sada kolačar slavi pod šatorom gdje svi
Romi iz mjesta zajednički slave uz romske muzičare. Potom se služe vrućom rakijom i jedu posno prije svega ribu i grah poštujući pravoslavne običaje.
Slavljenjem Bibije Romi ujedno veličaju grah koji je
na posnoj slavskoj sofri glavno jelo. Pošto upale svijeće, Romi se okupe oko rodnog drveta i izvikuju na
svom jeziku jednostavne molitve od jedne rečenice.
Najčešća molitva glasi: »Daj nam tetka Bibija zdravlja, daj nam graha«, a takođe se čuje i molitva »Tetka Bibijo, daj malo od tvoga zdravlja i našoj deci«.
ZAHVALA Microsoftu na donaciji
operativnog softwarea i Office paketa
tala koji je naPutem www.techsoup-europe.org por
organizacinim
mijenjen podršci i donacijama nedržav
irana je cjelokujama, a u suradnji s Microsoftom, don
u mrežu od 15-ak
pna programska podrška za računaln
rebe male škole
osobnih računala koja se koriste za pot
ma te za potreinformatike namijenjene osnovnoškolci
ladinu.
be ECDL tečajeva iz informatike za om
ware te Ofsoft
vni
rati
ope
7
s
Donacija sadrži Window
programa i web
fice 2007 cjelokupni paket uredskih
od strane Mipretraživača. Ovo je već druga donacija
zahvaljujemo na
crosofta u zadnjih 5 godina te iskreno
ovoj vrijednoj donaciji.
ROMANO ČAĆIPE
Na ikoni se Bibija predstavlja kao tipična Romkinja,
okružena djecom i drugim Romkinjama u karakterističnoj nošnji i s upadljivo velikim naušnicama. U
drugoj verziji svetiteljka raširenih ruku stoji ispod
krošnje kruške dok joj prilazi mnoštvo djece.
Ikona čudotvorne Bibije izuzetno se poštuje, mada
su rijetke romske kuće koje imaju ikonu zaštitnice.
Na romskom jeziku bibi znači tetka, strina i babica,
a deminutiv te riječi je bibijori.
n
RECOGNITION of the Microsoft donatio
es
of operational software and office packag
e.org web portal
Through the www.techsoup-europ
ns for the non
atio
which is serving the needs of don
in co-operagovernmental organization sector and
ware requiretion with Microsoft the complete soft
of 15 machines
ments for the PC network comprised
k is used for the
has been donated. The PC networ
roma children
IT education of elementary school age
for roma youth.
and the advanced ECDL IT courses
s 7 operational
The donation is comprised of Window
s is already the
systems and Office 2007 packages. Thi
past 5 years. We
second donation by Microsoft in the
ation.
sincerely thank for this valuable don
ROMSKA ISTINA
ROMI U REGIJI
OKRUGLI STO
Očuvanje i razvoj romske kulturne baštine u Srbiji
E
vropako centri vas tehnipe thaj barjaripe Univerzitetesko vas tehnipe Khedutne naciengo organizuinela tahara Maskarthemutno ekspertsko Trujalutno astali »Arakhibe thaj barjaripe romano kulturako barvalipe
ani Srbia«. Trujalutno astali sito kotor Maskarthemutne
programesko »Droma vas keribe tehnipe thaj stabilipe
ano Balkani«, a ano maskaribe e Institutea vas maskarthemutne relacie Univerziteteske ano Luksemburg thaj Ministriba vas manusikane thaj minoritetenge hakajengo Republikako Srbia. Reso akale Trujalutne astalesko sito keribe
sajekh dijalogi sa interesuime dzenengo vas problematika
arakhibe kulturako barvalipe e Romengo. Palo angluno
vakeribe pi tema Roma purt maskar kulture, dzene ano
star sesie ka diskutuinen kotar but aspektja akala problematikake. Angluni seseia, sitoj gatisardi vas edukuibe thaj
chib sar elementja arakhibaske thaj barjaripe romana kulturako thaj ka vakarolpe kotar pasutni istoria problematikaki, chinadipe e problemengo, sar ini momentalno situacia. Dzene ano trujalutno astali maskar aver ka vakaren
ini kotar sajipe e skoluibasko pi romani chib, afirmacia romane pindzarde dzenengo, thaj arakhibe romana kulturako. Dujto sesia ka ovol kotar muzika, adetja thaj pacavibe
sar ini kotar aver saikeribe romana nacionalna kulturako
ano thana Republikake Srbia. Trito sesia ka ovol gatisardi
vas holokaus Romengo pedi romani moderno kultura, thaj
odote ka ovol pucipe ano save napja kokore khupatne saj
te nakhen konsekvence, thaj sar te nakhen bihaljovibe thaj
konfliktja thaj te barjaren tolerancia, hacaribe thaj maskaribe. Ani starto sesia ka ovol djevapi pedo pucipe: Stagnacia
jase barjaripe romano kulturako manusikanibe?
Organizatori trujalutne astalesko vakargja lejibe kotor akademsko ekspertjengo kotar avrune phuvja, reprezentatorja Ministribaske vas manusikane thaj minoritetenge hakaja sar ini reprezentatorja romane
organizacienge ani Srbia.
ROMANO ČAĆIPE
E
uropski centar za mir i razvoj Univerziteta za mir
UN-a organizirao je 22. svibnja Međunarodni
ekspertski okrugli stol »Očuvanje i razvoj romske
kulturne baštine u Srbiji«. Okrugli stol je u saradnji
s Institutom za međunarodne odnose Univerziteta u
Luksemburgu i Ministarstvom za ljudska i manjinska
prava Republike Srbije dio Međunarodnog programa
»Putevi izgradnje mira i stabilnosti na Balkanu«.
Cilj okruglog stola je uspostavljanje stalnog dijaloga
svih zainteresiranih za problematiku očuvanja kulturne baštine Roma.
Nakon uvodnog izlaganja na temu Romi most među
kulturama, učesnici su tokom četiri predavanja diskutirali o raznim aspektima ove problematike.
Prvo predavanje, posvećeno je obrazovanju i jeziku
kao elementima očuvanja i razvoja romske kulture i
osvrnuće se na bližu povijest problematike, uzroke
problema, kao i na trenutnu situaciju. Učesnici su između ostalog razmatrali pitanja mogućnosti školovanja na romskom jeziku, afirmacije romskih stvaralaca
i zaštite ostvarenja romske kulture.
Drugo je predavanje bilo posvećeno pogledu na muziku, običaje i vjerovanja kao i druge sadržaje romske
nacionalne kulture na području Republike Srbije.
Treće je predavanje bilo posvećeno uticaju holokausta
Roma na romsku savremenu kulturu, i tokom nje će
se postaviti pitanje u kojoj meri same zajednice mogu
prevazići posledice, te kako izbeći nesporazume i sukobe i doprineti toleranciji, razumevanju i suradnji.
Tijekom četvrtog predavanja pokušalo se odgovoriti na
pitanje: Stagnacija ili razvoj romskog kulturnog bića?
Organizator okruglog stola je najavio učešće akademskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva, predstavnika
Ministarstva za ljudska i manjinska prava kao i predstavnika romskih organizacija u Srbiji.
ROMSKA ISTINA
47
Proslava Đurđevdana
ISSN 1845-6413
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
3
File Size
4 152 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content