R mano ~a}ipe Broji / Broj 37 L Berš / Godina XVI. L Zagreb žulaj / srpanj 2010. Časopis Roma u Republici Hrvatskoj L Romano Lil KRAĐA USPJEŠNIH PROJEKATA Zaposleno 15 mladih Roma L Istina i Pravda L Pričam ti priču UMJESTO UVODNIKA Financiranje različitih programa u RH od strane stranih izvora financiranja P onukani interesom da zbrojimo novčane iznose koji se u RH slijevaju iz različitih izvora, što iz raznih programa EU, što iz nedržavnih organizacija, Svjetske banke i drugih donatora, krenuli smo tražiti konkretne brojke na službenim Internet stranicama različitih donatora. U medijima se često susrećemo s pojmom IPA, odnosno programom Europske Unije koji je dostupan i Republici Hrvatskoj. Mada nisu raspoloživi podaci o iznosu koji je namijenjen romskoj manjini, vrlo je interesantan službeni zbroj sredstava koja su namijenjena raznim edukativnim programima, programima namijenjenim socijalnom uključenju (obično se govori o socijalnom uključenju najugroženijih skupina, a po definicijama EU, romska manjina spada u tu grupu), programima namijenjenim zapošljavanju i popularna tehnička pomoć (koja moguće podrazumijeva kupovinu potrebne opreme, ali i pružanje usluga organizacijske prirode). Svakodnevno smo svjedoci sve većeg broja državnih službenika te raznih zaposlenika u različitim udrugama koje se deklariraju kao udruge i ustanove koje se bave ovakvim pitanjima. Kada govorimo o romskom pitanju, činjenica je da svi ti programi, sve te adrese, sve te ustanove, Romima stalno pružaju jedno te isto, od čega nema nikakve konkretne pomoći. Riječ je o pomoći u organiziranju raznih skupova, okruglih stolova, diskusija, razmišljanja, promišljanja i slično. Romske udruge te sami Romi, uvijek su rado viđena publika, dakle, oni su potrebni kako bi sjedili u publici i tako bi se dokazalo da imaju konkretne koristi od svih tih programa. U stvarnosti, sredstva se troše na održavanje raznih ureda, na osobne dohotke raznih stručnih savjetnika i administratora, štampanje raznih letaka i priručnika, dnevnice i troškove putovanja tih istih službenika. U konačnici, kada se plate svi ti troškovi, posve je normalno da konkretne materijalne, edukativne i bilo kakve pomoći za romsku manjinu nema. Prilažemo prevedenu tablicu sa službenih stranica IPA programa Europske Unije. Riječ je o iznosima koji su dodijeljeni za razdoblje 2007. do 2009. U sljedećim brojevima Romano Čaćipe će pružiti daljnji uvid u razne programe pomoći koji svi govore i o tome kako se izuzetno puno čini za boljitak Roma. U stvarnosti, kada nedržavna udruga koja stvarno čini nešto za mlade Rome i omladinu traži materijalnu pomoć kako bi se platio potrošni materijal, računalni programi ili možda sendvič i sok, već godinama redovno dobiva odgovore kako zapravo ništa što mi radimo nije u skladu sa bilo kakvim programom. Takva je sudbina romske manjine, da sama ne zna što joj treba, ali je dobrodošla da sjedi u publici pri raznim skupovima koji u biti služe zapošljavanju predstavnika većinskog naroda te njihovih europskih kolega. Izuzetak od ovog pravila su konkretni programi koji se odvijaju za Rome u Međimurju, te Osijeku i Baranji. Kada se promotre ti programi, često je riječ o investicijama u fasadu, a ne u investicije koje doprinose rješavanju problema školovanja te zapošljavanja. Po pravilima nacionalnog programa za Rome u RH te Europskog programa Dekada Roma 2005. – 2015., obaveza je raspodijeliti napore i sredstva diljem Hrvatske, gdje god žive Romi, uključivo i Grad Zagreb gdje ih ima najviše. Prilog: Tablica proračuna IPA aktivnosti za RH u razdoblju 2007. do 2009. PODRUČJE INTERVENCIJE EU financiranje RH financiranje Ukupni iznos Zapošljavanje (Prioritet 1) 9,500.000 1,676.472 11,176.472 Socijalno uključenje (Prioritet 2) 9,000.000 1,588.237 10,588.237 Obrazovanje (Prioritet 3) 15,950.000 2,814.706 18,764.706 Tehnička pomoć (Prioritet 4) 3,827.000 675.354 4,502.354 UKUPNO: 38,277.000 6,754.769 45,031.769 Izvor: http://ec.europa.eu/employment_social/esf/members/hr_en.htm ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA Sadržaj Krađa uspješnih projekata ------------------------------------------------------- 4 Osuda događaja u Jabuci ----------------------------------------------------- 8 Zapošljavanje mladih Roma -------------------------------------------------- 9 Europska komisija: Nova pravila o uključenju Roma --------------------- 12 Romska lekcija za Hrvate ---------------------------------------------------- 13 Povjerenik Hammarberg potiče zaštitu raseljenih Roma ----------------- 14 Pričam ti priču ----------------------------------------------------------------- 16 Romi Hrvatska 1-0 ------------------------------------------------------------ 20 Osvrt na Roma Education Fond --------------------------------------------- 23 Intervju: Laszlo Andor --------------------------------------------------------- 24 Zašto činiti budale od Roma ------------------------------------------------- 28 Otvoreno pismo Hillary Clinton ---------------------------------------------- 28 Komentar koncerta Estme Redjepove --------------------------------------- 30 Beograd: Zaustavljeno iseljavanje 300 romskih obitelji ------------------ 31 Strategija za uključenje u politički život ----------------------------------- 32 Briselska konferencija o Romima -------------------------------------------- 34 Položaj Roma u Makedoniji -------------------------------------------------- 35 Balkanski Romi bježe u Belgiju --------------------------------------------- 36 Istina i pravda ----------------------------------------------------------------- 37 Ostati ponosan ----------------------------------------------------------------- 40 Utjecaj romskog jezika u medijima ----------------------------------------- 41 Romano alavari ---------------------------------------------------------------- 43 Jezik - ključ za proučavanje povijesti kulture Roma -------------------- 44 Priča o Bibiji ------------------------------------------------------------------- 46 Razvoj romske kulturne baštine u Srbiji ----------------------------------- 47 ŽIVOT I ŽELJA Moje ime je Melanija Mešić. Rođena sam 31. 08.1995. u Zagrebu. Živim s roditeljima i bratom u kući. Završila sam Osnovnu školu Augusta Cesarca. Sve sam razrede prošla sa 4. Želja mi je bila da se upišem u srednju ekonomsku i želja mi se ostvarila. Upisala sam 1. Ekonomsku u Medulićevoj. U osnovnoj školi sam učila engleski i želim ga usavršiti. U srednjoj školi se mora učiti još jedan jezik pa sam izabrala i talijanski kao izborni predmet jer ga pomalo i znam. Prošle godine sam završila 7 modula ECDL. To je informatičko znanje i kada sam završila, dobila sam diplome i izravan upis u radnu knjižicu, ali tek kada postanem punoljetna. Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554, e-mail: [email protected] • Glavni urednik: Alija Mešić, e-mail: [email protected] • Izvršna urednica: Aleksandra Marković, e-mail: [email protected] • Uređivački odbor: Alija Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, Besima Mešić, Mišo Ibrišević, Toni Vuk, Renata Đonđ Perković • Tajnica: Snježana Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom Vlade RH, Odjela upravno-pravnih poslova, br. K1 032-05/97-02 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza • Priprema i tisak: Vjesnik d.d.; Zagreb • Časopis je besplatan ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA DOGAĐAJI 4 Krađa uspješnih projekata N edavni razvoj događaja ukazuje na ustaljenu praksu krađe uspješnih projekata od strane onih koji raspolažu mandatom i sredstvima, ali očigledno ne raspolažu vlastitim idejama. Od 1993. i svog osnutka, Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija na početku vlastitim sredstvima, a kasnije uz pomoć donacija raznih socijalnih partnera, pokreće Malu školu informatike na Zagrebačkoj Pešćenici. Aktivnost je od početka namijenjena djeci osnovnoškolskog uzrasta kao podrška naporima redovnog školovanja te ujedno kao sadržaj koji djeci daje alternativu spram utjecaja ulice. Unatrag 17 godina, prosječni broj polaznika ove aktivnosti je 70, od čega je otprilike 70% pripadnika romske nacionalne manjine. Djeci je omogućen besplatan pristup računalnoj mreži od 15ak računala s Internet pristupom i korištenjem raznih računalnih alata, uključujući, Učilica 1 do 8, koja je certificiran računalni alat koji pospješuje napore djece za uspješnim osnovnoškolskim školovanjem. S obzirom na to da Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija svakodnevno živi s realnostima romske manjine te da broji u prosjeku 2000 članova, tokom vremena je uočeno kako postoji konkretna potreba da se omladini omogući računalni sadržaj, pristup računalima, ali u okviru neke edukativne aktivnosti koja omladini daje drugu šansu za stjecanjem konkretnih znanja koja im mogu biti od pomoći pri zapošljavanju. U suradnji i kroz savjetovanje s drugim nedržavnim udrugama, identificiran je Europski projekt ECDL (www.ecdl.hr) kao pogodna podloga na osnovi koje bi omladina mogla steći određena znanja. Naravno, za iste namjere nije postojalo adekvatnog sluha pri institucijama RH sto- ALIJA MEŠIĆ, predsjednik Udruge Roma Zagreb i Zagrebačke županije (www.umrh.hr), te član povjerenstva Vlade RH za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome u RH ga se potražila pomoć od socijalnih partnera koji imaju razumijevanja za potrebe socijalno marginaliziranih skupina. 2005. godine, donacijom Veleposlanstva Velike Britanije prvo je omogućena modernizacija računalne mreže, a potom je kroz donaciju švicarskog Veleposlanstva omogućeno plaćanje autoriziranih ECDL partnera u RH da provedu školovanje po ECDL programu za prvu grupu od 15 polaznika, Roma i Romkinja. Istu aktivnost je opetovano potpomoglo Veleposlanstvo Velike Britanije, te kasnije i Veleposlanstvo Kraljevine Norveške te Veleposlanstvo Republike Njemačke. Interesantno je dakle, da su Veleposlanstva visoko razvijenih Europskih zemalja uočila potrebu za neformalnim školovanjem mladih Romkinja i Roma, dok domaće institucije koje raspolažu kako vlastitim sredstvima tako i kasnije, sredstvima iz proračuna EU, nisu nalazile za shodno da istu aktivnost potpomognu. Ipak, nakon nekog vremena, ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA dobivena je i podrška Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH koje je omogućilo da se jedna od 4 semestarske grupe polaznika ECDL tečajeva, školuje na račun ministarstva. Pri tome želimo napomenuti da sve donacije nikada nisu projicirale nikakva sredstva za ime režijskih troškova, niti troškova učionice niti opreme koju je na raspolaganje dala nedržavna organizacija, a time i neprofitna organizacija, Udruga Roma Zagreb i Zagrebačke županije. Tokom 5 godina, u skladu s materijalnim mogućnostima održano je dovoljno ECDL tečajeva za osposobljavanje više od 150 mladih Romkinja i Roma, koji su svi dobili ECDL certifikate koji su priznati u više od 140 zemalja svijeta. Napomenuli bi da ECDL tečajeve u Republici Hrvatskoj pohađaju i učenici osnovnih i srednjih škola, ali i profesori, jer je riječ o uspješnom programu koji opismenjuje polaznike u korištenju najčešćih računalnih alata. Ujedno bi podsjetili da današnje društvo u većini slučajeva ovisi o računalnim mrežama te je nužno znati koristiti i upravljati računalnim programima. Dakle, slučajni promatrač bi zaključio kako je riječ o idiličnom primjeru u skladu s idejama razvoja civilnog društva u kojem nedržavna udruga u suradnji sa socijalnim partnerima, pruža besplatne usluge računalnog opismenjavanja za socijalno najugroženiju nacionalnu manjinu. Godine 2010. primjećujemo međutim kako uvijek postoje razni eminentni stručnjaci, koji u nedostatku vlastitog znanja i iskustva o određenim tematikama, smatraju za shodno jednostavno ukrasti, preoteti etablirane projekte te iste prikazati kao vlastiti uspjeh. Konkretno, Ured za zapošljavanje, područni ured Za- DOGAĐAJI greb, u nedostatku vlastitih projekata koji bi nešto rješavali za romsku nacionalnu manjinu odlučuje da iz procesa ECDL računalnog opismenjavanja, (koje je vremenom unaprijeđeno i programom prekvalifikacije s upisom u hrvatsku radnu knjižicu razvijenim od strane Zagrebačkog Informatičkog Centra (ZIC))isti projekt na vrlo jednostavan način preotme, dakle narodnim rječnikom, ukrade. Dakle, aktivnost koja je kao prvo pokrenuta, zatim na osnovi kredibiliteta nedržavne udruge i razvijena, u koju su prve investicije pružila veleposlanstva vodećih Europskih ekonomija, u nedostatku vlastitih programa, biva preoteta od Zavoda za zapošljavanje, područnog ureda Zagreb u suradnji sa Zagrebačkim Informatičkim Centrom. Pomnija analiza situacije odaje vrlo jasne načine manipulacije Romi- ma. Naime, Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb, godinama prati rad nedržavne udruge. U svojstvu gospođe Marije Halić, voditeljice odsjeka posredovanja i pripreme za zapošljavanje godinama smo bili mišljenja da će se vremenom razviti konkretna suradnja kako bi se unaprijedila situacija za mlade Romkinje i Rome. Hrvatski zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb, sve ove godine nije projicirao ni jednu LIPU za navedene projekte. 2010. saznajemo da ustaljeni projekt koji smo do sada odrađivali zajedno sa Zagrebačkim Informatičkim Centrom u učionici i na opremi nedržavne udruge, postaje autonoman, tj. biva izdvojen od nedržavne romske udruge koja je općenito sve pripremila, osmislila, financirala i na osnovi vlastitog rada ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA i kredibiliteta vremenom uspjela pronaći socijalne partnere koji su potpomogli projekt. Po novom rasporedu snaga, Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb, plaća svakoj Romkinji i Romu, 1900 kuna mjesečno tijekom prekvalifikacije koja se odvija u režiji Zagrebačkog Informatičkog Centra. Istovremeno, Zagrebački Informatički Centar očekuje da usluge preškolovanja (koje se po polazniku kreću u prosječnom iznosu od 5.000 kuna po semes- 5 6 DOGAĐAJI tru), plaća Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija, no osnovi vlastitog ugleda i rezultata stečenih kroz 17 godina rada. Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija, dakle, trebaju prikupljati i identificirati mlade Romkinje i Rome koji su zainteresirani za preškolovanje, te ih treba uputiti ZIC-u. Osim te aktivnosti, udruga koja je neprofitna (dakle, ne naplaćuje članarinu od svojih članova, ne bavi se proizvodnim djelatnostima), treba pronalaziti donatore u širem okruženju socijalnih partnera koji će direktno plaćati ZIC za njihove usluge. U tu priču se uključuje Zavod za zapošljavanje, koji pod pritiskom proizvodnje statističkih podataka govori o velikom uspjehu i naporima Zavoda po pitanju pomoći Romima. Razlog za to je jednostavan. Zavod za zapošljavanje dobiva sredstva iz proračuna koja su određena nacionalnim programom za Rome u RH, a ujedno proračun RH pak dobiva sredstva Europske Unije namijenjena Romima u RH. Dakle, potrebno je pod hitno proizvesti rezultate, odnosno statističke brojke koje tobože dokazuju kako se Zavod za zapošljavanje ubio od posla i napora, smislio i investirao vlastita sredstva za dobrobit Roma. U toj računici onda postoji i privatna tvrtka koja se zove Zagrebački Informatički Centar, koji, naravno, iz dobre duše i velike ljubavi spram bližnjih, valjda na osnovi kršćanskih uvjerenja, daje svoje usluge Romima za novac. A novac, pogađate, stvarni novac treba pribaviti Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije. Naše prvo pitanje jest, zašto Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb, sve ove godine nije dao nikakva sredstva za aktivnosti koju sada tako rado podržava? Nitko ne pita kolika je cijena režijskih troškova, cijena sendviča i sokova za djecu i omladinu koja pohađaju tečajeve, kolika je cijena rezervnih dijelova za računala, cijena ličenja učionice, cijena pristupa Internetu. Ta pitanja, naravno, nitko ne postavlja. Naše drugo pitanje jest, zašto Zavod za zapošljavanje odjednom daje podršku romskoj omladini u iznosu od 1900 kuna mjesečno za vrijeme trajanja prekvalifikacije, sada kad je misao da je projekat isključivo u režiji Zagrebačkog Informatičkog Centra. Zašto taj isti Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb nije stimulirao Romkinje i Rome ovakvom podrškom za vrijeme trajanja ovog programa dok se održavao u prostorijama romske udruge? Naše treće pitanje je još jednostavnije. Zašto Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb smatra da Romi nisu sposobni, kada su već zamislili, organizirali, prikupili najbitnija sredstva od strane međunarodne zajednice (jer najbitnija su ona sredstva na početku, a ne sredstva koja se daju kasnije kada je projekt dokazan) da i dalje sudjeluju u ovom projektu. Na sva tri pitanja je u biti vrlo lako odgovoriti. Gospođa Halić, naime, u svojoj dobroj namjeri nije osoba koja odlučuje. Zaključak je da ovakve odluke može isključivo donijeti ravnatelj, tj. ravnateljica Zavoda za zapošljavanje, područnog ureda Zagreb, gđa Ankica Paun Jarallah, što znači da je riječ o direktnoj političkoj odluci, jer u Republici Hrvatskoj, ravnatelj nečega jest politička funkcija. Ponovno su Romi politički nepodobni, te je osobni stav i procjena gospođe Paun Jarallah taj koji odlučuje o tome tko jest, a tko nije politički podoban. Slično su Romi već doživjeli, kako u vrijeme holokausta, tako i kasnije. Doduše, danas nam se kradu projekti, dok su nam se prije krali životi. Ujedno, birokracija, pogotovo u vremenima kada je pod povećalom Europske Unije, pod hitno mora proizvesti statističke podatke pa makar i lažirane, koji dokazuju kako su se tobože ogromna sredstva i ogroman trud, briga i pažnja potrošili u režiji domaćih birokrata ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA koji su tobože pomogli nepismenim Romima. Nije to ništa novo, Romi su navikli da se njima manipulira. Novost međutim, jest sljedeća - Zagrebački Informatički Centar više ne uživa povjerenje Udruge Roma Zagreb i Zagrebačke županije, te će u budućnosti, ZIC morati sam pronalaziti donatore koji će plaćati njihove račune, jer zasigurno, mi Romi nećemo nagrađivati ovakve besmislene i prozirne krađe projekata. Niti ćemo svojim imenom i radom stati iza ovakvih projekata. Kada govorimo o Zavodu za zapošljavanje i njihovom, nazovimo to, programu podrške, želimo dati dodatni uvid. U skladu s lažiranjem statističkih pokazatelja, dakle, uspješnosti Zavoda za zapošljavanje u samom zapošljavanju Romkinja i Roma, dodijeljena nam je čast da kao udruga zaposlimo troje Roma na minimalnom osobnom dohotku na rok od 6 mjeseci. Iako troškove snosi Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb, od naše Udruge se očekuje da snosimo dodatne knjigovodstvene troškove koji iznose 1800 kuna mjesečno. Da se razumijemo, mi se kao neprofitna udruga ne bavimo privatizacijom nacionalnih resursa Republike Hrvatske. Kao takvi, nama 1800 kuna mjesečno kao dodatni trošak u ime stvaranja statističkog dojma (dakle, alibi funkcije spram Vlasti RH te organa Europske Unije) doista nije potrebno. 1800 kuna mjesečno, koje nemamo jer smo neprofitna udruga, jest novac koji je potreban romskim osnovnoškolcima za sendviče i sokove, a ne za administrativnu manipulaciju i lažiranje statističkih podataka kako bi neki članovi administracije mogli osigurati svoje dobro plaćene pozicije. Udruga Roma Zagreb i Zagrebačke županije nije na prodaju, te nakon 17 godina upornog rada nije nam potrebno da nam, primjerice, gospođa Paun Jarallah određuje sudbinu u smislu da je jedini dobar Indijanac, mrtav Indijanac. Neka DOGAĐAJI Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb izvoli konkretno zaposliti mlade Romkinje i Rome koji imaju završene srednje škole i zanate. S obzirom na to da je očigledno riječ o političkoj podobnosti, onda je vrlo jednostavno nazvati nekoliko telefonskih brojeva i zaposliti kvalificirane mlade Romkinje i Rome u državnim poduzećima u skladu s neodređenim radnim odnosom, dakle, zaposliti ih na dulji rok, a ne krasti tuđe projekte, manipulirati romskim udrugama kako bi se na papiru, pred Europskom Unijom pokazao konkretan rezultat za milijune eura koje Europska Unija daje za Rome u Republici Hrvatskoj. Neka barem dio tih sredstava doslovce dođe do samih Roma, a ne da nestanu u administraciji koja se tobože, ubija od posla s dobrom namjerom da pomogne Romima. Ujedno bi u skladu s nedavnim razgovorima kojima je prisustvovao i saborski zastupnik za nacionalne manjine, gosp. Nazif Memedi, zamolili da se prestane s lakrdijom izmišljanja okruglih stolova i seminara za Rome, s ciljem trošenja sredstava Europske Unije. Trošenje sredstava EU na domjenke kako bi se nahranili gladni hrvatski birokrati nije smisao niti interes Europske Unije. Neka se ta sredstva usmjere u projekte zapošljavanja mladih Romkinja i Roma, a ne hranjenje birokrata. Neka porezni obveznici Republike Hrvatske znaju zašto plaćaju birokraciju, neka Europska Unija zna na što se troše sredstva Europske Unije. Da podsjetimo čitateljstvo, u razdoblju prije nego što je Zavod za zapošljavanje, područni ured Zagreb prihvatio i preoteo projekte Udruge Roma Zagreb i Zagrebačke županije koji omogućavaju smisleno osposobljavanje i zapošljavanje mladih Romkinja i Roma, Zavod za ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA zapošljavanje, područni ured Zagreb je na području Grada Zagreba s ogromnim naporima, uz izuzetno velika potrošena sredstva, uspješno zaposlio dvoje (2) Roma. Da, točno, dvoje Roma je zaposleno od strane Zavoda za zapošljavanje, područni ured Zagreb prije 2010. S obzirom na to da smo međunarodno priznata nedržavna udruga, zadovoljstvo nam je informirati čitateljstvo kako će ovaj članak na engleskom jeziku biti na radnim stolovima svih ureda Europske Unije zaduženih za ljudska prava, a također i za projiciranje i nadzor nad sredstvima Europske Unije namijenjenih Romima u Republici Hrvatskoj. Pa neka dični birokrati koji se nadasve razumiju u potrebe Roma (pod uvjetom da se Rome, naravno, ništa ne pita), opravdaju sredstva koja se troše na domjenke. Mi zasigurno nećemo pružati alibi za takve aktivnosti. Alija Mešić, predsjednik 7 8 OSUDA događaja u Jabuci BEOGRAD - Lumiako Parlamenti e Romengo, majzorale dela davia kotar nekobordivengo rasistikano adikaribe jekh gendo dizutnengo ano gav Jabuka prekal Roma save djivdinena ano odova than. Akava mudaripe sito vas sakoja davia e tikneberseske dizutnesko Dejan S. (17), thaj sukar sito so potencialno mudardutno phando thaj ov manglape adekvatno te lol dos. Numa, odova na sikavela kaj manglape o diztune kotar odova gav jase sar disave vakarena olenda »nekobor huligania« te keren thaj te bufljaren riziko pedi romani khupatna, sar kaj on savore lele kotor ano mudaripe e tikne berseske Dejan S. Dikhipa odova so kerena ulavde dzene, e sa romana nacia, bikorektno ini bisukar akti, savo praktikuinelape nekobor bersa, a savo saj te anol bilachipe savorenge na numa e Romenge. Fundono bijekhiep savo amen mothava sito odova kaj reakcia odole thaneska policiaki achili majhari trin dive, so nane muklo ano avdivesutno vakti. Pucape sar khonik vas odova na dzangja dzi starto dive, kana policia thaj zandarmeria reaguingja. Adjahar baro achibe ano informisibe e publikako kotar akava sito ini konsekvenca so nane romane medie ani akaja diz kote djivdila prekal 100.000 Roma, so adjahar vas sakoja davia. Gndina kaj akava bilachipe na ka ovol legardo ni kaj na ka anol neve esavko bilachipe. BEOGRAD - Svjetski parlament Roma najoštrije osuđuje višednevno rasističko ponašanje dijela stanovništva sela Jabuke prema Romima koji žive u tom mjestu. Smatramo pak kako je za svaku osudu ubojstvo maloljetnog Dejana S. (17). Podržavamo akt pritvaranja njegovog potencijalnog ubojice i naglašavamo da isti, započinjeni zločin treba biti adekvatno osuđen. To ne znači da stanovnici toga mjesta ili kako neki od njih kažu: »nekolicina huligana«, treba terorizirati i maltretirati sve tamošnje žitelje romskog porijekla, kao da su svi oni suučesnici u ubojstvu maloljetnog Dejana S. Poistovjećivanje onoga što čine pojedinci s čitavom romskom nacijom, nekorektan je i nepravedan čin, koji se prakticira već nekoliko stotina godina, može donijeti zla svima, a ne samo Romima. Osnovna primjedba na koju ukazujemo je to da je reakcija tamošnje policije zakasnila najmanje tri dana, što je nedopustivo u sadašnjem vremenu. Pitamo, zar je moguće da se za to nije znalo i da je policija reagirala tek četvrtog dana? Toliko kašnjenje u obavještavanju javnosti o ovome je posljedica nepostojanja romskih medija u ovom gradu u kojem živi više od 100.000 Roma, što je također za veliku osudu. Nadajmo se da ovaj događaj neće eskalirati niti pak utjecati na nove slične događaje. Dragoljub Ackovic, Teloprezidento Lumiake parlamentesko e Romengo Dragoljub Acković, potpredsjednik Svjetskog parlamenta Roma ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA DOGAĐAJI ZAPOŠLJAVANJE MLADIH ROMA Omogućeno je ostvarenje vizije po kojoj se trud, zalaganje i obrazovanje isplati jer u konačnici ostvaruje se željeni rezultat, a to je zaposlenje ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA 9 DOGAĐAJI 10 ZAPOSLENO 15 MLADIH ROMA I ROMKINJA U skladu s odredbama za zapošljavanje (u nadležnosti HZZO-a iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja 2009. i 2010. te Nacionalnog programa za Rome – akcijskog plana Desetljeće Roma 2005. – 2015., namijenjeno uključenju osoba romske nacionalne manjine u tokove društva (riječ je o Europskom programu u kojem sudjeluje niz europskih zemalja uključujući RH) te u skladu sa suradnjom između pojedinih romskih nedržavnih udruga poput Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije te raznim institucijama i ustanovama RH, radosni smo izvijestiti kako je postignut dogovor i da je cijeli administrativni proces odrađen kako bi se na rok od 6 (šest) mjeseci, zaposlilo ukupno 15 mladih Romkinja i Roma pri čemu njihovu bruto plaću snosi Zavod za zapošljavanje RH, područni ured Zagreb. Mladi ljudi romske nacionalnosti bit će zaposleni u sklopu postojećih i aktivnih programa namijenjenih školskom uzrastu romske djece i programu dodatnog obrazovanja romske omladine u skladu s ECDL programom (www.ecdl.hr). Navedeni programi podrazumijevaju stalni nadzor, sudjelovanje u programu i obavljanje različitih uredskih poslova. Iste su aktivnosti do sada obavljali volonteri, koji su neobvezno i neredovito pristupali programu. Kroz navedenu mjeru zapošljavanja, postiže se čitav niz pozitivnih rezultata počevši od osnaživanja postojeće neprofitne aktivnosti nedržavne udruge u aktivnostima od socijalnog značaja ne samo za uključene Romkinje i Rome, već i za zajednicu u cjelini. Postignuti rezultati utječu na osobne živote i samopouzdanje mladih Romkinja i Roma. Još od većeg značaja jest činjenica što ovakvim pristupom omogućavamo ostvarenje vizije po kojoj je bitno da se mladim osobama nevezano za njihovu nacionalnost, pruže konkretni primjeri, po mogućnosti iz njihove generacije, kako se trud, zalaganje i obrazovanje isplati jer u konačnici ipak ostvaruju željeni rezultat – a to je zaposlenje. Suprotno onome što mnogi nedobronamjerni kritičari uporno ne žele prihvatiti, je činjenica kako rezultati dolaze od osoba koje generacijski i po nacionalnosti pripadaju skupini najugroženijih građana RH, a koji su u svakom slučaju Romi. Mlade Romkinje i Romi bi vrlo rado bili u radnom odnosu i na taj način ne bi bili ovisni o socijalnoj pomoći. Na žalost, čak i uz kvalitetno znanje i međunarodno priznate svjedodžbe, u previše slučajeva iz čisto rasističkih razloga, ne mogu dobiti zaposlenje, ni u državnom sektoru niti u privatnom sektoru, i sve to radi predrasuda. Stoga smo zahvalni i pozdravljamo konačno ostvarenje jednog cilja, a u realizaciji Zavoda za zapošljavanje područni ured Zagreb. Ujedno bi ovim putem željeli izraziti pohvale i zahvalu gđi Mariji Halić, voditeljici programa pri Uredu za zapošljavanje, koja godinama pokušava pronaći ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA Mlade Romkinje i Romi rado bi bili u radnom odnosu i na taj način neovisni o socijalnoj pomoći najbolje moguće rješenje u skladu s realnim mogućnostima koje su dane. Nadamo se da će ovaj program biti proširen i na veći broj Romkinja i Roma, kako bi mladim ljudima dali šansu da ostvare cilj koji bi trebao biti u interesu svih socijalnih partnera te samog društva. Taj cilj jest pomoći socijalno ugroženim skupinama da dođu u situaciju u kojoj mogu raditi i za svoj rad primati osobni dohodak. Udruga Roma Zagreb i Zagrebačka županija će također nastaviti sa svojim naporima u osposobljavanju mladih Romkinja i Roma, što unatoč svim preprekama (administrativne prirode, iz inercije sustava te nažalost i iz razloga manipulacija i namjerne obstrukcije raznih programa namijenjenih Romima), služe ostvarenju osnovnih ciljeva razvoja civilnog društva. DOGAĐAJI THE EMPLOYMENT OF YOUNG ROMA I n accord with the outlines of the employment measures under the auspices of the Croatian employment agency based upon the National program for employment 2009 and 2010 and the National program for the Roma – the action plan of the Roma Decade 2005 – 2015, aimed at including persons of Roma national minority background in the society (the European program Roma Decade 2005 – 2015 in which a range of European countries including the Republic of Croatia participate) and in accord with the on-going co-operation of several roma NGOs including the Roma Association Zagreb and Zagreb county with various institutions of the Republic of Croatia, including the Croatian employment agency, we are happy to report that an agreement has been reached and all administrative paperwork has been filed which enables that: for a period of 6 months, 3 young Roma will be employed and their total salary will be paid for by the Croatian employment agency – branch office Zagreb. These 3 young Roma will be employed within an existing and active NGO program that serve the interest of Roma elementary school aged children and Roma youth and educate them in accord with the ECDL program (www.ecdl.hr). These programs require supervision, participation in these programs and various office tasks and these assignments have so forth been taken care of by volunteers. This understands that the availability of the volunteers was not regular-frequent. Through this stated employment meassure which is enabled through the Croatian Employment Agency and its branch office Zagreb, several positive results are achieved. Starting with the empowerment of existing non profit NGO activities in the segments of importance to not only the socialy endangered Roma but also contributing to the society as a whole, to the positive impact on the individual lives of the beneficiary Roma who receive employment through this program. Of even greater value is the fact, that through such measures we enable the realization of the vision which states that young people have to be provided with positive success stories, regardless of the nationality and ethnical backgrounds. Concrete sample success cases from their generation are required to show the youth that learning and working habits pays off because desired results – employment – are achieved. Fact is that contrary to the opinion of critics the best sample case is that learning and working pays off, based on real results, meaning, same generation and same nationality success stories of which the Roma are the most endangered ones, makes sense. Young Roma of both genders would love to be employed so that they do not depend upon social welfare. Unfortunately, even with quality education and internationaly recROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ognized degrees there are to many cases where these young people cannot find employment based on purely rasistic prejudices, regardless whether they apply in the governmental or private business sectors. Therefore we are thankfully and we welcome the realization of one of our goals which is made possible by the Croatian employment agency – branch office Zagreb. We would also like to use this opportunity to express our thanks to Mrs. Marija Halic which is in charge of the program. She did the very best she could, in the past years, to find ways to help the Roma in accord with the available possibilities. We also hope that this program will be extended to a broader number of Roma of both genders with the objective to give a chance to the young people, a chance that should be in the interest of all involved social partners and the society as such as well. The objective is to help socialy endangered groups acquire jobs so they do not need to be recipients of social welfare. The Roma Association Zagreb and Zagreb county shall continue with its efforts to provide education to the young Roma, regardless of the administrative barriers, regardless of the bureaucratic inertia, and unfortunately also due to manipulation and deliberate obstruction of various programs aimed at the Roma. All these projects are in accord with the development of a Civil Society. It is also an orientation which the sovereign Republic of Croatia agreed to pursue in accord with its sign commitment in front of the International Community and the EU. As such, this is a level of civilizational achievements of the state and the nation – how much these participate in agreed programs with the International Community. 11 DOGAĐAJI 12 Europska Komisija donijela nova pravila o uključenju Roma R omske zajednice, najveća etnička manjina na području Europske Unije nastavljaju biti predmetom diskriminacije i isključenja iz društva. U zaključku Europske Komisije prihvaćene 7. travnja 2010., Europska Komisija je izrazila mjere i ambicije u sklopu srednjoročnog programa čiji je najveći izazov uključenje Roma u tokove društva. Isto uključuje mobilizaciju europskih strukturalnih fondova uključujući Europski Socijalni Fond (koji zajedno predstavljaju skoro polovicu proračuna Europske Unije) da se ista sredstva koriste za uključenja Roma u tokove društva, uzimajući u obzir probleme Roma u svim aktualnim političkim pitanjima na nacionalnom nivou te na nivou Europske Unije, od pitanja zapošljavanja, urbanog razvoja, zdravstvene zaštite i proširenja Europske Unije. Cilj strategije Europa 2020. je ujedno i uključenje po- Vivianne tencijala romskih zajednica. Europska Komisija je također javnosti dala na uvid radni dokument (Izvještaj o napretku 2008-2010) – SEC(2010)400. Isti ocjenjuje napredak ostvaren po pitanjima integracije tokom prethodne dvije godine. Mada situacija mnogih romskih zajednica na području Europske Unije i dalje jest teška, bitni pomaci su ostvareni na nivou Europske Unije te nacionalnih uprava. Tijekom zadnje dvije godine, EU se usredotočila na antidiskriminacijske zakone te na oblike financiranja od strane Europske Unije kako bi se pomoglo uključenje Roma u tokove društva. Isto uključuje borbu protiv diskriminacije, segregacije, socijalne marginalizacije, rasističkog nasilja, slabih rezultata u školama te lošeg stanovanja i zdravlja. New set of Commission policy documents on Roma inclusion R oma communities, the European Union’s largest ethnic minority, continue to face persistent discrimination and segregation. In a policy Communication (COM(2010)133) adopted on 7 April 2010, the Commission outlines an ambitious mid-term programme to meet the biggest challenges for Roma inclusion, including: Mobilizing the Structural Funds, including the European Social Fund – which together represent almost half of the EU’s budget – to support Roma inclusion; Taking Roma issues into account in all relevant policy areas at national and EU level, from employment to urban development and from public health to EU expansion; Harnessing the potential of Roma communities to support inclusive growth as part of the Europe 2020 strategy. ROMANO ČAĆIPE A Commission Staff Working Document (Progress Report 2008-2010) - SEC(2010)400 - also released by the Commission on 7th April 2010 evaluated the progress achieved in integration over the past two years. Although the situation of many of Europe’s Roma people remains difficult, important progress has been made at EU and national levels. In the last two years, the EU and Member States have focused on making anti-discrimination laws and EU funding more effective in promoting Roma inclusion. This includes fighting discrimination, segregation and racist violence as well as supporting programmes to address the vicious circle of poverty, social marginalization, low school achievement and poor housing and health. ROMSKA ISTINA DOGAĐAJI Romska lekcija za Hrvate koja nas je stajala sramote i 560 tisuća kuna Učenici romske nacionalnosti izdvajani su u posebne razrede jer im se htjelo pomoći da lakše usvoje nastavni program, opravdavaju se učitelji u međimurskim školama D a je Vlada prije deset godina ozbiljno shvatila tadašnji izvještaj Ureda pučkog pravobranitelja o segregaciji Roma u Međimurju, koji se poklapa s presudom Europskog suda za ljudska prava, postupak bi bio brži, bezbolniji i jeftiniji - rekla je jučer odvjetnica Lovorka Kušan komentirajući presudu suda u Strasbourgu koji je zaključio da je Hrvatska prekršila prava 15 romskih mališana na školovanje. Romska djeca smještana su u odvojene razrede, čime su diskriminirani i zbog toga država mora isplatiti više od 560.000 kuna odštete. Kušan je zajedno s Europskim centrom za prava Roma iz Budimpešte zastupala Rome u tužbi protiv Hrvatske. Danas zajedno u razredu U Osnovnoj školi Podturen u Međimurskoj županiji, danas romska djeca idu zajedno u razred sa svom ostalom djecom. No, 2002. godine nije bilo tako. Učenici romske nacionalne manjine bili su izdvojeni u posebne razrede i rijetko su se ili gotovo nikada družili s ostalim učenicima. Marijan Kalanjoš iz romskog naselja Lončarevo kraj Podturena prisjetio se da su učenici romske nacionalne manjine odvojeno od ostalih učenika učili, hranili se i bavili se sportom. - Nismo znali hrvatski jezik jer nas nitko nije mogao naučiti. Teško je naučiti jezik koji ti nije urođen kad cijeli dan provodiš s ljudima i djecom koja također ne barataju hrvatskim jezikom. Na kraju je većina nas zbog toga morala napustiti školu kaže Kalanjoš. Bez radnih navika Današnja ravnateljica OŠ Podturen Marijana Cerovec, koja je 2002. bila učiteljica u toj školi, ističe da ta presuda baca loše svjetlo i na školu i na Podturen i na Županiju. - Učenici romske nacionalne manjine dolazili su u školu bez znanja hrvatskog jezika i bez higijenskih i radnih navika, a od njih se očekivalo da prate nastavu kao i ostali učenici kaže ravnateljica Cerovec, dodavši da su se stvari u potpunosti preokrenule kad su u romskom naselju Lončarevo osnovani vrtić i predškola. U tužbi romskih učenika protiv Hrvatske spominje se i Osnovna škola Macinec, u kojoj su učenici romske nacionalne manjine također bili izdvojeni u posebne razrede. Ravnateljica Božena Dagša ističe, međutim, da je to i moralo biti tako. - Ako je netko u ovoj školi diskriminiran, a odlučno demantiram da je diskriminacije ikad bilo, onda su to učenici koji nisu romske nacionalnosti - kaže Dagša. Europski sud za ljudska prava odlučio je da su odvajanjem od ostalih učenika učenici romske nacionalne manjine 2002. u međimurskim školama ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA bili diskriminirani i da su im time prekršena ljudska prava. Hrvatska će svakom od njih morati platiti po 4500 eura odštete. Vlada sada ima i obvezu uvesti mjere koje će spriječiti daljnju segregaciju Roma, a sve će nadgledati Odbor ministara Vijeća Europe - istaknula je odvjetnica Lovorka Kušan na konferenciji za novinare. Iz presude je jasno, objasnila je, da treba uvesti predškolsku pripremu romske djece, dodatnu nastavu hrvatskog jezika te spriječiti da puno romske djece napušta školu. U školama Međimurske županije danas je situacija puno drugačija jer su škole organizirale tromjesečnu predškolu za učenike romske nacionalne manjine pa oni u osnovnu školu ipak kreću s nekim predznanjem i lakše se mogu uklopiti. Gordan Oršuš (21) jedan je od djece romske nacionalnosti koji je izborio odštetu na sudu. - Drago mi je što je sud priznao da sam bio u pravu. Bilo mi je teško u školi samo s romskom djecom. Učiteljica je rekla da su tako odlučili. Nisam to mogao trpjeti. Otišao sam u drugu školu. Završio sam za kuhara. Namjeravam raditi u struci - rekao nam je Oršuš. Bivši pučki pravobranitelj Ante Klarić, koji se 2002. na Općinskom sudu u Čakovcu svrstao na stranu države ogradivši se od izvještaja vlastitog ureda o segregaciji Roma, jučer nije bio dostupan za komentar. JL (V. Rešković) 13 DOGAĐAJI 14 Povjerenik Hammarberg potiče donošenje daljnjih mjera za poslijeratnu pravdu i zaštitu raseljenih Roma S trasbourg - Hrvatska je izgleda spremna odraditi svoj dio u rješavanju pitanja ljudskih prava koja još uvijek ostaju nakon rata vezana uz zločine tijekom 90-ih, izjavio je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Thomas Hammarberg prilikom četverodnevnog posjeta Hrvatskoj. Hammarberg je održao razgovore s državnim i lokalnim vlastima, uključujući i predsjednika Ivu Josipovića te premijerku Jadranku Kosor. Sastanci su održani i s predstavnicima međunarodnih i nevladinih organizacija uključenih u proces poslijeratne pravde, zaštite ljudskih prava raseljenih osoba i romskog stanovništva. Povjerenik je pozdravio obećanja hrvatske vlasti da brzo riješi preostala pitanja vezana za povratak izbjeglica i raseljenih osoba. Pozivajući relevantne presude Europskog suda za ljudska prava, on je naglasio potrebu i nacionalne i lokalne vlasti da daju svoj maksimum kako bi osigurali brz i održiv povratak svih raseljenih. Daljnji napori su potrebni kako bi se ubrzao program obnove. Potraživanja od strane nositelja stečenog stanarskog prava treba rješavati učinkovito i pravično, uključujući i one koji se nisu vratili. Povjerenik Hammarberg pozdravio je spremnost vlasti da u potpunosti surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), također je pozdravo poduzimanje učinkovitih mjera kako bi se osiguralo rješavanje predmeta koji se tiču ratnih zločina učinjenih tijekom rata i da se isti predmeti rješavaju na domaćim sudovima u skladu sa standardima o ažurnosti i pravičnosti osnovanim posebno od strane Europskog suda za ljudska prava. Povjerenik je posjetio Međimurje, gdje je promatrao napore za poboljšanje uvjeta stanovanja za članove romske manjine. Slična su poboljšanja potrebna i u drugim naseljima gdje ljudi, uključujući i djecu, žive u lošim uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje. Sustavni napori su potrebni za osiguranje pristupa Roma zapošljavanju, odgoju i obrazovanju u skladu s Europskim sudom za ljudska prava, presudu u predmetu Oršuš i drugi. Povjerenik preporučuje daljnje napore na razvoju predškolskog obrazovanja. Postupak za dobivanje hrvatskog državljanstva treba biti jednostavan i brz i nadopunjen efikasnim sustavom besplatne pravne pomoći. Povjerenik Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA preporučuje hrvatsku ratifikaciju Europske konvencije o državljanstvu i Konvenciju Vijeća Europe o izbjegavanju broja osoba bez državljanstva u odnosu na državne sukcesije. Stefano Montanari, +33 (0) 6 61 14 70 37 [email protected] DOGAĐAJI Croatia: Commissioner Hammarberg encourages the adoption of further measures for post war justice and the protection of displaced persons of Roma S trasbourg - Croatia appears ready to do its part in resolving the human rights issues which still remain after the war-related atrocities in the nineties, stated Council of Europe Commissioner for Human Rights Thomas Hammarberg when concluding a fourday visit to Croatia. He held discussions with national and local authorities, including with President Ivo Josipović and Prime Minister Jadranka Kosor. Meetings were also held with representatives of international and non-governmental organisations involved in the process of post-war justice, the protec- tion of the human rights of displaced persons and of the Roma population. The Commissioner welcomed the pledges by the Croatian authorities to resolve rapidly the remaining issues related to the return home of refugees and internally displaced persons. Recalling the relevant judgments of the European Court of Human Rights he highlighted the need for both national and local authorities to do their utmost to ensure the prompt and sustainable return of all those displaced. Further efforts are necessary in order to accelerate the programme of house reconstruction and to process pending cases without delay. Claims by holders of acquired tenancy rights should be dealt with effectively and fairly, including for those who have not returned. Commissioner Hammarberg welcomed the authorities’ readiness to cooperate fully with the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) and to take effective measures to ensure that cases concerning war-related crimes are examined and followed through in domestic courts, in accordance with the standards of promptness and fairness established notably by the European Court of Human Rights. He noted in particular the Justice Ministry’s ongoing efforts to enhance dialogue and cooperation in this area with neighbouring countries concerned. The Commissioner visited the region of Međimurje where he observed the efforts made to improve the housing conditions for members of the Roma minority. SimiROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA lar improvements are necessary in other settlements where people, including children, live in slumlike conditions undermining their health. Systematic efforts are also necessary to ensure access of Roma to employment, as well as to education in full compliance with the European Court of Human Rights’ judgment in the case of Oršuš and others. The Commissioner recommended further efforts to develop facilities for pre-school education. Measures remain also to be taken to resolve the persistent, serious problem of statelessness. Procedures for obtaining the Croatian citizenship Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Thomas Hammarberg should be simple and prompt and complemented by an efficient system of free legal aid. In this regard, the ratification by Croatia of the European Convention on Nationality and the Council of Europe Convention on the avoidance of statelessness in relation to state succession was highly recommended by the Commissioner. Stefano Montanari, +33 (0) 6 61 14 70 37 [email protected] 15 16 GOVOREĆI OTVORENO Pričam ti PRIČU Poštovani, 9. lipnja 2010., u ulici Jasen u Retkovcu, Zagreb, pokušana je deložacija obitelji s dvoje malodobne djece romske nacionalnosti. Cjelokupna priča je sporna s obzirom na to da na navedenom području ima mnogo neriješenih stambenih situacija. Da podsjetimo, govorimo o napuštenim barakama u koje su se uselile razne obitelji te su vremenom ljudi investirali sredstva i napravili domove. Navedena situacija nije ništa novoga, te se onda rješava putem pravnih mehanizama, ali bi se u stvarnosti morala u isto uključiti i socijalna služba, pogotovo kada je riječ o starima i nemoćnima, te o djeci. Dakle, razlikujemo okruženje u kojem se događa ova priča, od načina kako funkcionira sustav, do same etičnosti i humanosti konačnih postupaka. Ovo nije jedinstveni slučaj, te ćemo u nastavku opisati kako je izgledao jučerašnji pokušaj deložacije, ali prvo želimo podsjetiti da se o navedenoj temi s Gradom Zagrebom razgovara više od 10 godina. Konkretno, velik broj obitelji nevezano uz nacionalnost (ali unutar tog broja, postotak romskih obitelji je značajan), koje žive na području Grada Zagreba, žive u imovinsko pravno nereguliranim barakama. Dijelom je riječ o naseljima (slumovi), a dijelom o pojedinim objektima unutar urbanih cjelina. U slučaju nereguliranih imovinsko pravnih odnosa, dakle stanovanja u barakama, straćarama i stanovima uvijek je riječ o objektima koji su u neko vrijeme bili prazni te su ih često koristili beskućnici, narkomani ili su jednostavno objekti bili zapušteni. Kako bi imali krov nad glavom, u takve se objekte useljavaju obitelji koje su ih i godinama održavale i koliko je moguće, investiraju limitirana sredstva da bi se takvi prostori mogli koristiti za stanovanje. U Republici Hrvatskoj je i 20 godina nakon proglašenja nezavisnosti, izuzetno velik broj imovinsko pravnih neregularnosti, te situacije u kojima, primjerice, u nekom stanu već godinama stanuju osobe kojima taj stan nikada nije pripadao, u njega su uselili bez ičijeg odobrenja jer je stan i-ili baraka bio nekorišten, ima napretek. Nije riječ samo o Romima već o fenomenu koji zadire u sve pore društva. Romi su putem romskih nedržavnih udruga, te putem mehanizama koji su im omogućeni kroz, primjerice, Vladino povjerenstvo za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome u RH, godinama u dijalogu s lokalnim vlastima, te je ovaj problem ne samo poznat, već je i zabilježen te se uvijek od strane lokalnih vlasti govori o budućim rješenjima, ali ta rješenja godinama nisu zaživjela. Isto kao što ćemo navesti na primjeROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ru jučerašnjeg događaja za sobom ima posljedice koje u konačnici doslovno spadaju u povrede ljudskih prava ne iz razloga nereguliranosti imovinsko pravnih odnosa, već iznad svega iz razloga što birokracija nije koordinirana, što mehanizmi socijalne, ali i pravne države nisu usklađeni, te onda dolazi do de facto nasilnog iživljavanja nad ljudima. Time se krše ljudska prava, time se radi sprdnja od svih odluka Vlade RH po pitanju programa za Rome kao najugroženije manjine (te nevezano za Rome, riječ je o nehumanom izvršenju nad bilo kime), te se dovodi u pitanje cjelokupni dosadašnji trud Vlade RH koja u suradnji s EU te ostalim čimbenicima međunarodne zajednice, radi na poboljšanju situacije u skladu s Europskim programom Dekada Roma 2005. – 2015., kojeg je i RH potpisnik. Stoga recimo da je riječ o nekoordiniranosti birokracije te definitivno o nehumanom načinu kako se pokušava te jako često i uspijeva u nasilnom iseljenju. U ovom konkretnom slučaju, prepiska s GOVOREĆI OTVORENO lokalnom upravom između obitelji koja stanuje u baraci je u tijeku, te je ista obitelj i na listi za zamjensko stanovanje u socijalnom stanu. Nedostatak koordinacije onda rezultira ovakvim događajem: 9. 6. 2010. u 11 sati, 2 policijska službenika i ovrhovoditelj Grada Zagreba, u skladu s odlukom koja je sprovedena u Gradu Zagrebu nikoga ne zatiču u baraci. Jedno dijete je bilo u osnovnoj školi na nastavi, a roditelji su s drugim djetetom bili kod doktora. Bez uobičajenog prisustva svjedoka, u baraku se nasilno ulazi te se započinje s iznošenjem osobnih stvari (dakle, osobne imovine) koja se stavlja na cestu. Susjedi su o događaju informirali stanare. Na mjesto događaja stižu roditelji s jednim djetetom, jer drugo dijete je još na nastavi, te s djedom. Nastup i obrazloženja ovrhovoditelja su bili više nego arogantni te na pitanje kako je moguće da se na cestu baca obitelj s djecom, ovrhovoditelj je odgovorio da on nije informiran da ista obitelj ima djecu. Vrlo neugodna situacija koja je privremeno obustavljena i odgođena nakon što se telefoniralo raznim uredima Grada Zagreba u potrazi za rješenjem, te u konačnici i nevoljkošću ovrhovoditelja da na cestu izbaci djecu. Dio osobne imovine je u toku izbacivanja razbijen kao i dio unutarnjeg uređenja barake. U ovakvim slučajevima mora postojati koordinacija između lokalne vlasti, dakle Grada Zagreba i ureda za raspolaganje imovinom, te socijalne službe koja također spada pod Grad Zagreb. Nevezano za razloge zašto su objekti u vlasništvu Grada Zagreba bili prazni i u derutnom stanju, pa su obitelji uselile u takve objekte te ih vlastitim trudom i limitiranim sredstvima doveli do nekog nivoa minimalne kvalitete stanovanja te su na tim adresama legalno prijavljeni i izdana im je osobna iskaznica s tom adresom, plaćaju komunalne naknade za tu adresu. Nije sporno da su barake u tom dijelu grada na zemljištu u vlasništvu Grada Zagreba, nije sporno ni da su bile napuštene i u derutnom stanju. Nije sporno ni da su u takve napuštene objekte uselile razne obitelji. Jednako tako nije sporno da se ti objekti održavaju u daleko boljem stanju nego što su zatečeni, te da se plaćaju komunalne naknade. Jednako tako nije sporno da je upravo ta tema već 10 godina na redovnom rasporedu dijaloga između Grada Zagreba i romske zajednice. Usmeno su na raznim sastancima obećana rješenja, čak je izrečena opcija da se dodjela socijalnih stanova zamijeni za dodjelu ovakvih baraka, ukoliko stanari tih baraka isto prihvaćaju. Jednako tako, socijalna služba i socijalni radnici su upoznati s ovakvim slučajevima. Međutim, ne postoji nikakva stvarna koordinacija između raznih birokratskih struktura koje svaka na svoj način imaju prava, ali i odgovornosti u ovakvom slučaju. A ovakvih slučajeva nije malo. Iz razloga nepostojanja koordinacije, događa se da se malodobna djeca izbacuju na cestu, da se privatna imovina izbacuje na cestu s namjerom odvoženja na skladište pretpostavka je naravno da je na tom skladištu privatna imovina sigurna od oštećenja, pljačke ili jednostavno gubitka. Međutim, ni tu nije kraj jer dolazimo do daljnjih interesantnih momenata. Socijalna radnica je izjavila da se u ovakvom slučaju djeca stavljaju u dom, a roditelji u privremeno prenočište. Upravo smo o toj temi također više puta razgovarali s birokracijom jer takva praksa ne može donijeti ništa osim daljnjeg traumatiziranja cijele obitelji, ali posebice djece. Dakle, sustav ne predviđa ništa drugo do odvajanja djece od roditelja. Ponovno je riječ o povredi prava djece, ukoliko već povreda ljudskih prava u slučaju odraslih, recimo nije bitna. Birokracija i službenici, naravno, uvijek i samo rade svoj posao, u skladu sa zakonom. Očigledno je da uopće ne postoji koordinacija između raznih birokratskih službi, jer da postoji ovakvi bi događaji bivali drugačije riješeni. Nadamo se da će se i ovaj slučaj, ali i svi ostali slučajevi kakvih ima dovoljno, dobiti adekvatnu pažnju te da će se započeti s konkretnim mjerama uključivo i uvođenjem koordinacije između različitih struktura birokracije koje se prelamaju na ovakvim slučajevima. Ujedno, ovo je ponovno prilika da podsjetimo kako u urbanim sredinama Republike Hrvatske živi daleko veći broj Roma nego u provinciji, pa bi bilo vrijeme da se sredstva namijenjena Romima (a koja uključuju i sredstva dana na raspolaganje od strane Europske Unije), počnu usmjeravati i na urbane Rome. Zahvaljujemo na Vašoj pažnji i vremenu. S poštovanjem, Alija Mešić, predsjednik Udruge Roma Zagreb i Zagrebačka županija i član povjerenstva Vlade RH za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA 17 18 GOVOREĆI OTVORENO Honorable, 9 June 2010 in the Jasen street, Retkovec, Zagreb, an eviction of a family with two children was attempted. The family is Roma national minority. The whole episode is controversial because this particular area has many legally unsettled housing situations, it are abandoned wooden huts in which many families moved in and have during the past years invested limited means to transform abandoned huts into somewhat liveable housing units. This situation by itself represents nothing new and is handled by existing legal mechanisms but it should also include the social service, especially when the case addresses old people and children. Therefore, we differentiate the environment of this episode from the ways the system functions and the ethical and humane aspect of the final actions. This is not an isolated case and we will later describe how the yesterday case looked like but first we wish to remind that this subject is regularity discussed with the City of Zagreb for the past 10 years. In particular, there is a significant number of families regardless of nationality but within this number the Roma represent a solid %, who live in Zagreb and live in legaly not regulated wooden huts, shanties and – or appartements. Partially these are located in the slums and partially these are located within the urban areas. In the case of not regulated legal issues, meaning, housing in wooden huts, shanties or appartements it is always the case that these housing units were abandoned and empty and were often used by homeless people and drug addicts while the actual objects were also in very poor condition. Families would move into such housing objects because they needed a place to live. Such families are in principle maintaining these housing units as much as they can and as possible, invest limited funds to improve the living conditions of such housing units. 20 years after independence, the Republic of Croatia stil has significant numbers of legaly not regulated issues, situations such as people living for years in appartements they never owned and in which they moved into without anyone’s approval because the appartement, house or hut was empty and not used at that time. This problem is not exclusive to the Roma – it is a phenomena that spans through all niches of the Croatian society. The Roma have through Roma NGO’s and through the mechanisms made available to them such as the Governments supervisory council for monitoring the progress of the national program for Roma in Croatia, for years and years in regular dialogue with the municipal government and this problem is not only known, it is recognized and one always hears from the municipal authorities that the problems will be solved but these solutions did not materialize yet. This situation is as we can observe from the yesterday case producing consequences which itself represent harming of human rights, not because of the nature of the legal – property issues, but because of the absence of coordination between the bureaucratic institutions, because the mechanisms of the social and judicial state are not coordinated, and thus situations happen in which people are actually being bullyed. This represents a violation of human rights and same time, it is a mockery of all the efforts of the Croatian Government in its efforts in the programs for minorities (not only the Roma minority, it is inhumane behavior towards anyone). This brings in question all the so forth efforts of the Croatian Government which in cooperation with the EU and other players of the international community are working on the improvement of the so- ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA cial situation of the Roma, in accord for example, with the Roma Decade 2005 – 2015, in which Croatia participates. Therefore, let us assume that it is the absence of coordination of the bureaucracy and definitively of inhumane practices which often succeed in forced evictions. In this concrete case of this affected family, the correspondence with the authorities is on-going and the very same family is listed on the list of families that wait for social housing. What is missing is the coordination between different bureaucratic structures and the absence of such coordination results in events as described. At 1100 hours, 09. June 2010, 2 policeman and the authorized evicting officer of the City of Zagreb, in accord with a decision made in the City of Zagreb are forcefully breaking into the wooden hut since nobody is home. One child was attending elementary school and the parents were with the younger child at the doctor. Without the usual presence of witnesses, the wooden hut has been forcefully broken into and the personal property was carried out and placed on the street. Since we live in the times of mobile communications, the neighbours called the tenants. The parents come to the scene with one child, the other child is stil in school, the grandfather arrives too. The attitude and explanations of the evicting officer were more than arrogant, and when questioned how can he throw children onto the street, he replied that he was not informed that there are children living here. A very unpleasant situation which got temporarily delayed and stopped as a result of many phone calls to different bureaucratic offices of the City of Zagreb, searching for a solution. Part of the personal property got broken, as some of the interior of the hut (inner wall, installations and some furniture). GOVOREĆI OTVORENO There is sufficient such situations, because if there would not be many such cases, then there would be no dialogue on this subject for the past 10 years. This dialog is repeating itself, but we see it provided no results. In such cases, there has to be coordination between the local authorities, meaning, City of Zagreb office for management of the city property and the social service that also reports to the City of Zagreb. The reasons are obvious. There must be a coordination, regardless of the reasons such as that the objects that are property of the city were empty and in poor condition and the families moved into such objects and have brought them to some minimum level of housing quality by own efforts and limited financial means. This particular family is: - has registered residence at the police and their ID’s show this address - they pay the utilities for this wooden hut - both the parents and children are Croatian citizens and all are born in Zagreb. Thus it is relative what is really at play here. It is not questionable that the wooden huts in this part of the city are on the city real estate. It is also not questionable that these huts were abandoned and in poor condition. It is not disputable that in such abandoned huts many families that needed housing have moved in. The same way, it is not disputable that these huts are maintained and in better condition than when they were empty, and the utilities for these huts are being paid. It is also not disputable that for 10 years this subject is discussed with the City of Zagreb and addressed by the Roma community. In mundane fashion at many meetings, promises were given, even the option was mentioned and discussed that instead of social housing, if families accept it, they could stay in these huts. The same way, the social service knows about all these cases. However, there is no real coordination between the bureaucratic structures which each have rights but also certain responsibilities in this case. And there are sufficient such cases. Because there is no coordination, it happens that children are thrown to the streets, that private property is thrown out with the intent to bring it to some storage area (one considers that of course, at such a storage area, the private property is safe from damage, plunder or simply loss) and definitively, horrors are introduced into people’s lives. But the story does not end here. There are more interesting moments. For example, the social worker has stated that in such cases, the children are taken to a home for parentless children, while the parents are brought to an emergency shelter. We have discussed about this problem too, many times, with the municipal authorities. Because such a practice, putting children away from the parents and bringing the parents to a place that serves homelses people and often people from the margins of the society cannot produce OVO PISMO POSLANO JE NA SLJEDEĆE ADRESE: Grad Zagreb, Sabor Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava, Ured za nacionalne manjine, Office of the Commissioner for Human Rights ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA anything else but further traumatization of the whole family and especially the children. Thus, the system foresees nothing else but removing the children from their parents. This is again a violation of the children’s rights, if perhaps the violation of human rights in the case of adults is not important. Because the bureaucracy and the clerks are always and only doing their job in accord with the law. It is obvious that there is absolutely no coordination between different bureaucratic services since if some coordination would exist, such events would be handled differently. We hope that this case and other such cases of which there are sufficient will receive the appropriate attention and that concrete steps will be taken, including the introduction of coordination between the different bureaucratic structures which are overlapping in such cases. This is also an opportunity to remind that there are more Roma living in urban areas than in the provincial areas. Thus it would be time that the funds meant for the Roma, including the EU projected funds, are also steered towards the urban Roma needs. Thank you for your time and attention. Respectfully, Alija Mešić, President Roma Association Zagreb and Zagreb County and member of the governmental comitee for the oversight of the national program for Roma in the Republic of Croatia 19 GOVOREĆI OTVORENO 20 ROMI - HRVATSKA: 1-0 Hrvatska je ušla u povijest. Izgubila je spor pred sudom u Strasbourgu, te je proglašena krivom za diskriminaciju učenika romske narodnosti koji su u nekim međimurskim školama morali pohađati odvojene razrede Piše: Marko Gregović H rvatska je ušla u povijest. Ne zbog kakvog sportskog ili nedajbože znanstvenog uspjeha, već zbog toga što će budućnost ljudskih prava biti sukreirana presudom protiv Hrvatske. O tužbi protiv Hrvatske odlučilo je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava, a ono presuđuje samo u slučajevima od »iznimnog značaja za buduća tumačenja Europske povelje o ljudskim pravima.« Hrvatska je spor pred sudom u Strasbourgu izgubila, te je proglašena krivom za diskriminaciju učenika romske narodnosti koji su u nekim međimurskim školama morali pohađati odvojene razrede. Kao da to samo po sebi nije dovoljno, Hrvatska je još osuđena za predugo trajanje procesa žalbe pred domaćim sudovima (više od četiri godine), no presude tog tipa u Strasbourgu nisu ništa novo jer je za neučinkovito pravosuđe Hrvatska osuđena već stotinjak puta. Od 1996. do 2000. godine četrnaestero djece romske nacionalnosti pohađalo je dvije škole u Međimurju. Ono što je bilo neuobičajeno je da su u toku svoga školovanja pohađali razrede sastavljene isključivo od romske djece, iako je u školi bilo i hrvatske djece. Roditelji su, uz pomoć Hrvatskog helsinškog odbora i odvjetnice Lovorke Kušan, podigli žalbu protiv takve prakse. Slučaj se od 2001. vuče po sudovima te je žalba odbijena na svim instancama, uključujući i Ustavni sud, te nižu instancu Europskog suda za ljudska prava. Sada je konačno sud presudio da se ipak radilo o diskriminaciji, te će država tu djecu morati obeštetiti s nešto više od pola milijuna kuna. Hrvatska je vlada branila smještaj romskih učenika u posebne razrede njihovim nedovoljnim znanjem hrvatskog jezika. Budući da je razdvajanje učenika jako štetno za djecu i za društvo, sud je jasno dao do znanja da se to smije činiti samo u izvanrednim okolnostima te da ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA onda trebaju postojati jasno postavljena pravila i zaštita od arbitrarnosti i zloupotrebe. Argumentacija Hrvatske je počela škripati upravo kad se došlo do konkretnih mjerila i kriterija prema kojima se postupa. Ispostavilo se da nikakvi jasni kriteriji ne postoje, da je smještanje u odvojene razrede nešto čemu se ne utiče samo kao krajnjoj mogućnosti, nego da je to standardna praksa koju država ne pokušava eliminirati dovoljno efikasno. Vlada je tvrdila da nema diskriminacije budući da u odvojenim razredima romski i hrvatski učenici slijede isti program. Sud je na to pametno primijetio da, ukoliko uistinu romska i hrvatska djeca slijede isti program, onda nema potrebe za razdvajanjem, a ukoliko su pak romska djeca smještena u posebne razrede zbog neznanja hrvatskog, onda im standardni program ne može biti od koristi. Dakle, Hrvatska je ili kriva za neopravdanu segregaciju, ili zbog neadekvatne brige za obrazovanje romske djece prilagodbom programa. Sve u svemu, država je propisala obaveznu osnovnu školu, a nije stvorila osnovne uvjete da djeca romske manjine tu školu uistinu mogu pohađati. Neznanje hrvatskog nije greška djece te ona stoga ne bi trebala biti kažnjena slabijom GOVOREĆI OTVORENO PRESUDA IZ STRASBOURGA Diskriminacija Roma RH košta 77.500 eura kvalitetom obrazovanja. Iako vjerojatno nitko nije imao svjesnu namjeru da diskriminira, ipak smještanje u odvojene razrede i manjak posebnih programa čini neproporcionalno veliku štetu romskoj djeci, budući da su oni u konačnici zakinuti za kvalitetno obrazovanje. Ne može se reći »ne znaju jezik - odvojimo ih«, kad je upravo država odgovorna za poznavanje jezika. Iako je tipično za dječje neznanje jezika optuživati roditelje, u najgorem slučaju oni mogu snositi samo manji dio krivnje. Romima u naseljima najčešće nedostajhe osnovna infrastruktura, a kamoli vrtići, programi učenja jezika i slično. Kako naučiti jezik prije školskog uzrasta kad s njime praktički nemaš doticaj? Zašto bi romska djeca trebala ispaštati za to što se Hrvatska nije pobrinula da ih nauči jezik koji sama propisuje kao službeni? Naviknuti smo na uobičajenu tromost i šeprtljavost hrvatskih vlada kad se radi o rješavanju problema te nas zato ovakva presuda ne iznenađuje. Ono što je pravi razlog za zabrinutost je još jedan faktor koji je sud uzeo u obzir prilikom izricanja svoje presude. To je protivljenje lokalnih hrvatskih roditelja miješanim razredima, demonstracije, pa čak i prisilno sprečavanje rom- Hrvatska će morati platiti 77.500 eura zbog diskriminacije romskih učenika iz Međimurja, odlučio je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu Glasovima devet sudaca prema osam zaključeno je kako je Hrvatska prekršila zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske povelje o ljudskim pravima, kao i da je povrijedila pravo 15 romskih učenika na pravedno suđenje u razumnom vremenu, piše Večernji list. Riječ je, naime, o bivšim učenicima osnovnih škola u mjestima Macinec i Podturen, koji su te škole pohađali od 1996. do 2000., a koji su bili smješteni u segregiranim razredima samo za Rome. Tužbe su podnijeli u travnju 2002., piše u obrazloženju presude, a Općinski sud u Čakovcu u rujnu te godine odbacio je tužbe s obrazloženjem da su odvojeni razredi za Rome potrebni jer im trebaju dodatni satovi iz hrvatskog jezika. U veljači 2007. godine, Ustavni je sud također odbacio njihovu tužbu uz slično objašnjenje. No, Europski sud za ljudska prava odlučio je kako su prava romskih učenika povrijeđena i kako se Hrvatska trebala više brinuti o njihovim potrebama. Zato je svakom od učenika koji su podnijeli tužbe država obavezna isplatiti 4500 eura, a sud je također odlučio i kako Hrvatska mora snositi troškove sudskog postupka u iznosu od 10.000 eura. Vijest o presudi suda u Strasbourgu bila je jedna od glavnih tema svjetskih agencija, a međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch i Amnesty International godinama su u svojim izvještajima Hrvatsku prozivale upravo zbog segregacije Roma u školama. ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA skih učenika da uđu u školu. Slično se ponavlja iz godine u godinu, a zadnji put na kraju prošle školske godine kad je udruga »Roditeljsko krilo« blokirala školu u Pribislavcu tražeći da se iz nje isključe »romska djeca nasilnici.« Pazite, ne »nasilnici« nego »romska djeca nasilnici.« SVI mali Romi su bili istjerani iz škole koju su potom prosvjednici zaključali. Koliko god bio opravdan bijes roditelja prema nasilnicima, ovakvo etiketiranje manjina i ovakve metode podsjećaju na neka prošla vremena. Točnije podsjećaju na 1957. godinu i američku saveznu državu Arkansas. Naime, nakon što je povijesnom odlukom Vrhovni sud odlučio da je segregacija crnaca i bijelaca protivna američkom ustavu, devetero crne djece se pokušalo upisati u školu u Little Rocku. Međutim, na putu do škole su ih dočekali gnjevni demonstranti koji su ih vrijeđali i pljuvali, zahtijevali linč te im na koncu blokirali ulaz u školu. Bila je potrebna intervencija vojske da bi se toj djeci omogućila ustavom zajamčena prava. Iako je povezivati situaciju u Međimurju sa situacijom s juga Amerike prije pola stoljeća ipak pretjerano, valja biti na oprezu. Niti prosvjednici u Little Rocku vjerojatno nisu mislili da čine išta loše doli brige za svoju djecu. Oni su bili pod utjecajem ideja da su crnci glupi i lijeni, a tko bi htio dati svoju djecu u školu s takvima - kako da napreduju? Neki roditelji u Međimurju su zasigurno pod utjecajem raširenih ideja da su Romi lopovi i nasilnici te je iz te perspektive potpuno normalno da se brinu za svoju djecu. Ne treba se pretjerano čuditi popularnosti takvih budalaština kada i mediji suptilno šire slične ideje. Primjerice, Nova TV je prilog o sumnjivim novčanim transakcijama nekih istaknutijih Roma naslovila s Romska posla. U najgoroj maniri slijepe političke korektnosti, Cigan je u toj sintagmi zamijenjen 21 22 GOVOREĆI OTVORENO s Romom, ali je sadržaj ostao netaknut - ciganski tj. romski posao je muljanje i lopovluk. I sve bi bilo u redu da takve ideje ostanu pasivne u šupljim glavama, međutim, kad se krene u aktivnu hajku na »romsku djecu nasilnike« onda se stvari lome i preko leđa onih koji nikad nisu bili nasilni, a Romi su (takvo što je valjda moguće). Tako si skinheadsi s jedne strane mogu umišljati da imaju opipljive argumente zašto treba »nabit cigana,« a država misli da ima odriješene ruke da krene linijom manjeg otpora i prihvati de facto segregaciju. Da budemo fer prema Hrvatskoj, u Europi se Romi još gore tretiraju. U Mađarskoj Rome ekstremističke grupe doslovno likvidiraju. U Češkoj se romska djeca smještaju u škole za djecu sa smetnjama u razvoju, a u Grčkoj su mali Romi zbog prijetnji i blokade škole bili prisilno odvojeni od malih Grka i smješteni u posebne zgrade. To su samo nedavni primjeri slučajeva koji su završili pred sudom u Strasbourgu te su vjerojatno samo vrh sante leda. U našoj državi ipak postoje razlozi za optimizam. Marijana Cerovec, ravnateljica Osnovne škole Podturen u koju su išla djeca iz ovog slučaja, u razgovoru nam je rekla da od 2002. godine više nema odvojenih razreda te da postoje mnoge izvannastavne aktivnosti kojima se svi učenici pokušavaju integrirati. Osim toga, ona je naglasila važnost predškolskog odgoja koji ovisi o volji države i koji se pokazao izuzetno uspješan. Božena Dogša, ravnateljica škole u Macincu, slaže se s ocjenom suda da bi Hrvatska trebala više učiniti za predškolski odgoj te daje primjer tromjesečnog dodatnog programa koje za romsku djecu financira Ministarstvo, kako bi bolje naučila hrvatski. Ipak, ona navodi da se i u nacionalnoj strategiji za Rome spominje kako bi takav ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA program trebao trajati minimalno dvije godine, međutim, Ministarstvo takav program još ne provodi. Ova presuda bi trebala pozitivno utjecati na odnos prema Romima, ne samo Hrvatske nego i drugih zemalja Vijeća Europe nad kojima Europski sud za ljudska prava ima ingerenciju. Ukoliko nam se država ne želi suočiti s lavinom tužbi zbog diskriminacije koje bi je mogle itekako koštati, treba se odlučno uhvatiti u koštac s činjenicom da romska djeca ne znaju hrvatski i omogućiti im da se bolje integriraju u škole. To uključuje poboljšanje predškolskog odgoja, dodatne sate hrvatskog u školskom programu, programe za roditelje, programe za nastavnike... S druge strane, na društvu je da uvidi da rasizam i diskriminacija ne moraju biti formulirani brutalno i otvoreno, ali da svejedno mogu imati vrlo stvarne i vrlo negativne posljedice na živote pojedinaca. GOVOREĆI OTVORENO Osvrt na Roma Education Fund 16. travnja 2010. imali smo priliku poslušati tematiku stipendiranja romskih studenata od strane Roma Education Funda. S obzirom na to da REF djeluje u široj regiji i u različitim zemljama, odnos prema Hrvatskoj je krajnje nerealan. Konkretno, stipendija koja se daje Romima koji ispune uvjete (završena srednja škola i upisan fakultet) iznosi 80 eura ili otprilike 580 kuna. Tih 580 kuna trebalo bi, po nečijoj računici, studentima bitno pridonijeti u uspješnom studiranju. Svatko tko živi u Republici Hrvatskoj zna kolike su cijene, stoga 580 kuna tijekom 10 mjeseci ne može pokriti više od eventualno pokaza za javni prijevoz i nekoliko bilježnica. Vjerujemo da u nekim drugim zemljama u kojima djeluje REF, primjerice Moldaviji, 80 € predstavlja veća sredstva, ali u Republici Hrvatskoj taj iznos nema nikakve veze sa stvarnim troškovima edukacije. Dodatni je problem, što postoji opasnost da ukoliko potencijalni stipendist dobije REF stipendiju, izgubi pravo na stipendiju koju mu omogućuje Republika Hrvatska. Da podsjetimo; stipendija za Rome koji studiraju, od strane RH iznosi 1.000,00 kuna mjesečno, tijekom 10 mjeseci. S programom stipendiranja Roma upoznali smo se 16. travnja, a krajnji rok za podnašanje molbi za potencijalne stipendiste je 30. travnja. Iako kao udruga raspolažemo bazom podataka mladih Romkinja i Roma koji su kod nas s uspjehom polagali ECDl tečajeve iz računalnog znanja, nije moguće u tako kratkom roku pripremiti svu dokumentaciju potrebnu za apliciranje. Osim preslika svjedodžbi sve dokumente za apliciranje potrebno je ovjeriti kod javnog bilježnika. To u konačnici znači da čak i kada bi imalo smisla za potencijalne stipendiste aplicirati, sama cijena podnašanja molbe je za iste previsoka. Nije potrebno komentirati izuzetno nizak, krajnje nerealan iznos ponuđene stipendije. U ime upravo takvih stipendija koje to u biti nisu, neke međunarodne nedržavne udruge i organizacije, informiraju javnost kako čine izuzetno puno za Rome. Koliko znamo, stipendija znači da je riječ o iznosu koji je dovoljan za minimalne troškove studiranja, uključujući studentski dom, hranu te pomagala za učenje. Review of the Roma Education Fund 16. April 2010. we had the opportunity to listen to the subject of scholarship for Roma students as provided by the Roma Educational Fund. Since REF is active in the overall region, in very different countries, the approach towards Croatia is highly unrealistic. To make it precise, the scholarship provided to Roma students amounts to 80 Euro per month, for 10 months per year. When translated into the real purchasing power in the Republic of Croatia, these 80 Euros or roughly, 580 Kuna, should, by someone's calculation, be of great assistance for the Roma students. Everyone living in Croatia knows what this amount can buy, perhaps the monthly ticket for the public transportation and a few utensils for learning. Presumably, in some other countries in which REF is active, such as Moldavia, this amount can really make a difference, but in Croatia, this amount has nothing to do with the real costs of education. Additionally, there is real danger for the potential applicants who may apply, to loose the scholarship made available to them by the Government of ROMANO ČAĆIPE Croatia. To remind the readers, the available scholarship for Roma students amounts to 1.000 Kuna a month, which is about 140 Euros per months for 10 months a year. We learned about the REF scholarship program on the 16th of April, whereby the deadline for submitting potential applications is April 30. Which means, even thou we have a valid database of students who attend the ECDL education with our NGO, there is not enough time to prepare the applications. Also of interest, to prepare all the documentations and provide notary certified documents and send them by mail to REF costs too much for the potential students. There is no need to comment this extremely low amount defined as scholarship. However, based upon such scholarships, there are international organizations who claim publicly to be doing a lot for the Roma. So far we know, a scholarship means an amount that suffices for the basic expenses of studying, meaning lodging, food and educational tools. ROMSKA ISTINA 23 24 INTERVJU Laszlo Andor: Brisel ne može ostvariti uključenje Roma Prosječni makedonski radnik očekuje puno od EU kao i od EU komisara za zapošljavanje i socijalna pitanja. Kako možete pomoći makedonskom radniku i olakšati mu život? - U prijašnja vremena, siromaštvo nije viđeno kao pitanje Europske Unije. Sada, kada je EU proširena unazad 10 godina potrebno je razmotriti isto pitanje i razumijeti isto. Moramo očekivati da su vlasti u zemljama kandidatima spremne preuzeti pravne standarde Europske Unije. Jednako tako, mi imamo mogućnosti dati im financijsku podršku – primjerice, da treniramo socijalne partnere u zemljama kandidatima. Vidite li ikakav napredak? - Da, ali i dalje postoji prostor za daljnje napore. Očekujete li napredak kroz ubrzanje pregovora o pristupanju? - Vjerujem da je tako, posebice iz razloga što će na kraju ove zemlje biti ocjenjivane ovisno o njihovom skladu s EU standardima. Koliko će biti teško za zemlje poput Makedonije da ostvare isto? - Ne postoje nezamislivi problemi koje bih ja vidio. Ali mora postojati stvarni napor da se nastavi s onime što je započeto. Želimo razgovarati o siromaštvu. Ideja da se borba protiv siromaštva stavi kao jedan od ciljeva za »Europu 2020« je vrlo kontroverzna. Zašto smatrate da je to tako? - Siromaštvo prije nije viđeno kao pitanje EU. Međutim, pošto je EU sada bitno veća nego prije 10 godina, potrebno je o istome razmišljati te isto razumijeti. Ako postoji stvarni problem u nekoj od O očekivanjima zemalja kandidata od Europske Unije i o borbi protiv siromaštva te integraciji Roma – razgovorali smo s gosp. Laszlo Andor, EU komisarom odgovornim za zapošljavanje i socijalna pitanja zemalja članica, isto ne može biti ograničeno na samo jednu zemlju. Ukoliko ignoriramo problem, tada samo povećavamo eventualnu cijenu rješavanja tog problema. Isto se odnosi na financijsku i socijalnu nestabilnost kao i na samo pitanje siromaštva. Ima li smisla uspoređivati si-romaštvo u Bugarskoj i Nje-mačkoj? - Pitanje »indikatora izloženosti spram rizika siromaštva« je upravo suprotno od ideje da jedna mjera ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA odgovara svima. Indikator mjeri siromaštvo u kontekstu određenog društva. On se bavi relevantnim činjenicama te nas dovodi do različitih zaključaka od zemlje do zemlje. Ujedno daje na znanje da neke, ako ne i sve zemlje, imaju nešto za napraviti da poboljšaju situaciju. Siromaštvo je usko povezano s nezaposlenošću. U vremenima krize, koje mjere bi Vi sugerirali kako bi se smanjila stopa nezaposlenosti? - Postoji vremenski raskorak između povratka bruto nacionalnog proizvoda u fazu rasta te između rasta radnih mjesta. Naša je želja da se taj raskorak smanji. Ove ćemo godine već vidjeti rast bruto nacionalnog dohotka u nekim zemljama. Ukoliko se istim dobro rukovodi, iduće godine će doći do porasta zaposlenosti u većini EU zemalja. Ovaj raskorak ne bi smio potrajati dulje od dvije do tri godine. Jeste li razočarani da je tako malo napretka u socijalnom uključenju Roma? - Razočaran sam u povijesnom INTERVJU smislu, ne samo unatrag zadnjih 5 godina. Dolazim iz regije s najvećim postotkom romske populacije u Centralnoj Europi. Odnos između romske manjine te većinskog stanovništva je sve složeniji. Možda su ljudi njegovali iluziju da će se taj trend preokrenuti u kratko vrijeme na osnovi slogana i poznatih osoba koje su intervenirale u tom procesu. Što dakle Europska komisija može učiniti? - Problem ne može biti riješen u Briselu. Rješenje ovisi o zemljama članicama i njihovim naporima, u savezništvu s EU, nedržavnim organizacijama te iznad svega sudjelovanjem samih ljudi koji su obuhvaćeni ovim problemom. Sada je na nacionalnim vladama da razviju odgovarajuće i učinkovite programe. Mi smo spremni da isto podržimo kroz socijalne i regionalne razvojne fondove kao i kroz agrikulturni fond. Koja je Vaša uloga? - Naša je uloga financiranje, ali također i osiguranje da novac nije uzalud potrošen. Mi imamo redovan povrat informacija od strane različitih čimbenika i zemalja. Prošlog tjedna susreo sam se s bugarskim ministrom koji se pozvao na izvještaj koji govori o sličnim slučajevima u Mađarskoj i Slovačkoj, gdje su napori po pitanju romskog stanovanja bili neuspješni. Mi možemo prilagoditi što smo imali ili usmjeriti naše napore u nekom drugom smjeru. Koji bi to bili napori? - Iako pitanje stanovanja i dalje ostaje bitno pitanje, moramo usmjeriti napore na zapošljavanje i obrazovanje – posebice predškolsko obrazovanje i rano školsko obrazovanje romske djece. Postoje dobre inicijative i za srednje obrazovanje, jer je posebice jasno da romska mladež u potpunosti izostaje s viših nivoa obrazovanja. Socijalna mobilnost ne funkcionira jer mnogo Roma je stalo na nekom stupnju obrazovanja te nemaju pristup srednjoj klasi ili boljim zaposlenjima. Komentar Romano Čaćipe P itanje stanovanja je i dalje ključno pitanje, te tko god ga ignorira, uzalud troši vrijeme i sredstva. Međutim, da bi se riješilo pitanje stanovanja, u mnogim zemljama je prvo potrebno riješiti pitanje državljanstva. Imamo jasne slučajeve Roma koji imaju imovinu u nekoj zemlji, ali iz razloga što nisu pogodni za sredinu u kojoj žive, onemogućuje se rješavanje pitanja njihovog državljanstva. Glede školovanja i posebice glede uloge Europske Unije te nedržavnih organizacija, postavljamo jasno pitanje, iz iskustva: zašto niti jedan euro cent, niti jedan kWh električne energije, niti jedan sat pristupa Internetu, niti jedan sendvič, niti jedan sok, nikada nije plaćen od strane EU koja se tako ponosi svojom brigom o pravima Roma? Odgovor je uvijek isti, da EU daje sredstva nacionalnim državama. Riječ je o apsurdnoj situaciji u kojoj EU postaje suučesnik u igri obmane. Konkretno, kada komisar EU zadužen za ova pitanja jasno govori da je prioritet briga o predškolskoj djeci, djeci koja su na početku obrazovanja, te onda dodatno napominje da je posebna briga potrebna za romsku mladež koja ne pohađa srednje škole, pitali bi koji su to izvori informiranja koje dotični povjerenik ima? Naime, ponavljamo, za brigu o predškolskoj djeci, njihovo opismenjavanje, dnevnu brigu, tečajeve za omladinu koji omladini daju realne šanse za zapošljavanje jer im se daje prilagođeni program dodatnog obrazovanja – sve se to događa, ali bez sredstava Europske Unije. Kada se govori o fondovima i o natječajima Euorpske Unije, ali i drugih čimbenika koji sebe ponosno nazivaju civilnim društvom, uvijek se dolazi do zaključka da nitko ne želi direktno surađivati sa samim Romima, tj. rado se surađuje s onima koji se predstavljaju kao Romi i pjevaju onu pjesmu u javnosti koju se želi čuti. Naše pitanje jest, zašto u 10 godina rada, klub za mlade Rome, koji svakodnevno daje mjesto dnevnog boravka, pristup modernoj mreži računala, pristup organiziranom školovanju za djecu i mlade, radionice za borbu protiv droge, radionice na temu demokracije i civilnog društva, te u konačnici održavanja kulture, zašto takva aktivnost nikada nije dobila niti jedan euro cent od Europske Unije, a nije niti od mnogih drugih ustanova koje se tobože bave Romima. Zaključak je da i sama Europska Unija ili ne zna stvarno stanje jer sami sebe obmanjuju, ili je riječ o daleko ozbiljnijem problemu, a to je da sama EU osim parola te trošenja novaca na svoje vlastite zaposlenike koji unedogled organiziraju okrugle stolove i za isto su dobro plaćeni te putuju po Europi, dakle, da sama EU uopće nije zainteresirana za ikakvo konkretno rješavanje pitanja Roma. Jer da jest, onda bi nedržavne organizacije koje imaju konkretne rezultate, koje su za svoj rad dobile podršku i pohvale nekoliko europskih veleposlanstava, zasigurno trebale dobiti direktnu podršku od Europske Unije, ali i od strane raznih ustanova i organizacija iz Sjedinjenih Američkih Država koje sve puno pričaju kako pomažu i tobože brinu o Romima. Na kraju dana, kada treba nahraniti romsko dijete, kada treba platiti struju i režije, onda vidimo da Romi nisu ničija briga, već jednostavno pogodna tema za političke manipulacije. ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA 25 26 INTERVJU Laszlo Andor: Brussels alone cannot achieve the inclusion of Roma The average Macedonian worker expects a lot from the EU and from the EU commissioner for Employment and Social Affairs. How can you make his life easier? - Previously, poverty was not seen as an EU issue. However, now the EU is much larger than it was ten years ago, so there is a need for reflection and understanding« (Photo: Juha Roinien, EUP-Images) We have to expect that governments in candidate countries are ready to take over the legal standards of the European Union. And also, we have the capacity to give them financial support - for example, to train social partners in candidate countries. Do you see any progress? - Yes, but there is still need for further efforts. Do you expect progress to speed up during the accession negotiations? - I believe so, because at the end what these countries will be judged on is their compliance with EU standards. How difficult will it be for countries like Macedonia to achieve that? - There are no unmanageable problems that I would see. But there have to be serious efforts to continue what has been started. Let’s talk about poverty. The idea of putting the fight against poverty as an objective of the »Europe 2020« agenda is very controversial. Why do you think this is the case? - Previously, poverty was not seen as an EU issue. However, now the EU is much larger than it was 10 years ago, so there is a need for reflection and understanding. If there is a major problem in one mem- The expectations of candidate countries from the European Union, the fight against poverty and the integration of the Roma. Laszlo Andor, EU commissioner responsible for Employment and Social Affairs, explores these issues with WAZ. Euobserver ber state, it cannot be restricted to that country. And if we ignore the problem, then we just increase the eventual cost of addressing it. This applies to financial and social instability, as well as to the question of poverty. But does it make sense to compare poverty in Bulgaria and in Germany? - The »at-risk-of-poverty« indicator is exactly the opposite of the idea that one size fits all - it measures poverty within the context of that particular society. It deals with the relevant differences and brings us to different conclusions country by country. It also highlights that most - if not all - countries have something to do to improve the situation. Poverty is closely linked with unemployment. In times of crisis, what measures would you suggest for decreasing unemployment rates? - There is a time lag between GDP returning to growth and the return ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA of jobs growth. We want this lag to be shortened. This year we will already see GDP growth in some states. And if it is well-managed, next year there will be employment growth in the majority of EU countries. This lag should not be allowed to last two or three years. Are you disappointed that there is so little progress in the social inclusion of the Roma? - I’m disappointed in a historic sense, not just with the last five years. I come from the region with the largest share of Roma population in Central Europe. The relations between the Roma minorities and the majority population have been increasingly difficult. Maybe some people nurtured the illusion that this trend can be turned INTERVJU around very quickly with some slogans and famous people intervening in the process. So what can the European Commission do? - This problem cannot be resolved in Brussels. The solution depends on member states’ efforts, in alliance with the EU, non-governmental organisations and, first of all, on the participation of the affected people themselves. It is now up to the local and national governments to develop appropriate and effective programmes. We are ready to support them with social and regional development funds, as well as agricultural funds. What is your role? - For us it’s financing, but also making sure that the money is not wasted. We have regular feedback from various stakeholders and countries. Last week, I met the responsible Bulgarian minister, who quoted a report to point out that there are similar cases in Hungary or Slovakia where efforts on Roma housing had been unsuccessful. We can readjust what we had, or shift the emphasis elsewhere. What exactly should be emphasised? - We believe that, while housing remains an important issue, we need to put the emphasis on employment and education - especially early school and pre-school education of Roma children. There are good initiatives also in higher education because it is really striking that the Roma youth is completely missing from the higher levels [of education]. Social mobility is not functioning because many Roma stop at a certain level of their education and they don’t have access to the middle class and to better jobs. This also has to be part of the agenda if we want to have a sustainable impact. György Folk, Svetlana Jovanovska, Detlef Fechten Romano Cacipe comment T he question of housing remains a crucial question and whoever ignores this is wasting both time and money. However, it would be prudent to address the questions of citizenship first. There are clear cases where a Roma has property in some country but cannot acquire citizenship because he is not suitable for the society. With regard to education and especially with regard to the EU and other non-governmental organizations we ask a simple question, why not a single Euro cent, not one kWh of electricity, not one hour of Internet access, not one sandwich and not one juice is being paid for the Roma children by the EU which is allegedly so concerned with the Roma problems? The answer is always the same – the EU is dispersing funds to the national governments. It is an absurd situation in which the EU becomes a accomplice in the game of deception. Concretely, when the EU commissar responsible for such questions talks about the need to take care of pre-school and early elementary school Roma children and then adds special note to the fact that the Roma youth is missing higher education we like to ask – what sources of information does he use? We repeat, the care of pre-school children and their literacy improvements, educational courses for the Roma youth that provide realistic chances for employment – all this is happening but without the funds from the EU. When one talks about funds and tenders by the EU but also when talking about all the other players who proudly stress out how they take care of the Roma issues and call them self Civil Society, one always comes to the conclusion that nobody wants to deal with the Roma directly. It is preffered to deal with some people who present themselves as Roma and sing exactly the song which should be heard in the public. Our question is, why in its 10 years of work a Roma youth Club that provides daily care for the children, free access to a modern network, access to organized education for children and Roma youth, workshops regarding combating drug usage, democracy and civil society and eventually also serves the purpose of preserving the Roma cultural heritage, why such an activity never received even one Euro cent from the EU and it also received the same – nothing, from many other institutions that are allegedly concerned about the Roma. The conclusion is that either the EU itself is not aware of the facts in the field because they are deceiving themselves or there might be a bigger problem, which is, that except for paroles and spending money on their own employees who endlessly organize round tables and seminars and are very well paid for this plus travel across Europe, the European union is not at all interested to help solve the Roma problem. Because if they would be concerned, then non-governmental organizations that have actual results, have received recognition and support for their activities by several European embassies, should receive direct help from the EU but also from many other institutions and organizations from the United States of America who all talk a lot how they help the Roma and allegedly are very much concerned about the fate of the Roma. At the end of the day, when one has to feed a Roma child, when one has to pay the utility bills, then we see that the Roma are nobody’s concern – they are simply a good subject for political manipulation. ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA 27 REAGIRANJA 28 Zašto činiti budale od Roma? U doba upitne kvalitete TV emisija, razumljivo je da pojedinci od sebe stvaraju medijske »zvijezde« te je na njima samima da li se prezentiraju kao nekulturne budale ili ne. To je osobna sloboda pojedinca. Međutim, onog trena kada pojedinac od cjelokupne nacionalne manjine radi budale, onda to više nije pitanje pojedinca već svih članova romske nacionalne manjine. Riječ je o liku koji sebe naziva »Braco«, a punim imenom Asanović Braco koji radi izgrede u medijima. Od Grada Zagreba je dobio prostor na Knežiji sa svrhom osnivanja Kluba za Rome, te mu Grad za isto plaća i režijske troškove. Isti klub je ništa drugo do profitna »birtija», što u konačnici nije bitno ako Grad smatra da ima toliko novca da plaća i takve aktivnosti. Redovno viđamo razne medijske naslove, u kojima se »Braco« prezentira kao potencijalni kandidat, za gradonačelnika, za predsjednika, te ujedno svojim ponašanjem nanosi štetu institucijama ove države. Gdje god stigne, bez karaktera, bez osjećaja za probleme romske manjine, taj »Braco« redovno i namjerno govori protiv svih romskih udruga koje za razliku od njega nešto konkretno rade po pitanju socijalizacije Roma, uključenju Roma u društvo, školovanju romske djece i mladih, a sve u skladu s nacionalnim programom za Rome u RH, te europskim projektom Dekada Roma 2005. – 2015. Takvi pojedinci, čine vrlo konkretnu štetu romskoj zajednici, koja ovako i onako ima dovoljno egzistencijalnih problema, a tko god vidi i čuje »Bracu« u njegovim izjavama te ujedno još vidi i nedostojna ponašanja, stvarno razmišlja o Romima na najgori mogući način. OTVORENO PISMO DRŽAVNOM Uvažena gospođo Clinton, Povodom Vašeg obraćanja svetskoj javnosti na Međunarodni dan Roma 8. travnja, gde ste istakli da zaštita protiv diskriminacije Roma predstavlja prioritet za administraciju predsednika SAD-a Baraka Obame, obraćam Vam se otvorenim pismom kojim se prije svega želim zahvaliti na tome što su ljudska prava Roma u Europi postala predmet pažnje američke administracije. U Europskoj Uniji danas živi između 12-15 milijuna Roma. Taj broj otprilike odgovara broju stanovnišva jedne zemlje članice Europske Unije srednje veličine. Romi su danas, još uvijek, za mnoge niža bića ili »parije«. To dokazuju svakodnevni fizički napadi i rasistička maltretiranja kojima su izloženi, te getoizacija, segregacija i nepoštivanje njihovih najosnovnijih ljudskih prava: prava na rad, školovanje, zaštitu sudstva, vlastitu kulturu te je Vaša konstatacija kako su Romi danas širom Europe postali meta raznih napada, posve točna. Mnogi Romi zaradđju za preživljavanje preturajući po kontejnerima, radeći kao fizički radnici, ili pomoću malih kolica sakupljaju karton, prazne flaše, limenke i tome slično. Europski Savjet i njegove komisije za ljudska prava malo govore o pitanjima koja su suštinska pitanja romskog naroda. Zašto se u Europi nastavlja povijest takvog nerazumevanja romskih nacionalnih osjećanja? Diskriminacija na osnovu rase, boje kože ili nacionalne pripadnosti (»rasna diskriminacija«) skoro uvek predstavlja kršenje ljudskih prava. Po onome što piše u Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, termin ‘rasna diskriminacija’ označava bilo kakvo ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA pravljenje razlika, isključivanje, ograničavanje ili favoriziranje na osnovu rase, boje kože, porodičnog, nacionalnog ili etničkog porijekla koji imaju svrhu ili efekat poništavanja ili umanjivanja priznanja, uživanja ili ostvarivanja, na jednakim osnovama, ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kom drugom polju društvenog života. I posle tačke 31. Dokumenta iz Kopenhagena, koja obavezuje države učesnice Europske Unije da preduzmu potrebne mere u cilju sprečavanja diskriminacije i na individualnom i kolektivnom planu posebno u vezi sa zapošljavanjem, stanovanjem i obrazovanjem, po osnovu pripadnosti ili nepripadnosti nacionalnoj manjini, one u Europi primenjuju prema Romima politiku duplih standarda. Objektivna analiza vrlo lako otkriva da, dok na razne načine igra vrlo aktivnu ulogu u rešavanju problema zaštite manjina u »ostatku sveta«, Europska Unija istovremeno bježi od suosjećanja sa tim pitanjem kada je riječ o njenim državama članicama. Drugim rečima, i pored određenih pozitivnih pomaka, posebno u borbi protiv diskriminacije, Europska Unija i dalje nije voljna poštivati ono što zahteva od drugih, pa i svojih budućih članica. U literaturi se s pravom ukazuje na to da je posredi politika duplih standarda. U potvrdu tome navodi se već puka činjenica da jedan od važnih elemenata koji se uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja država kandidata za prijem u Europsku uniju, predstavlja ocjena o tome kako one primenjuju Okvirnu konvenciju Savjeta Europe za zaštitu manjina, dok s druge strane, čak 5 članica Unije nije ni ratifikovalo taj sporazum (Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Francuska, Grčka). REAGIRANJA SEKRETARU SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA HILARY CLINTON stracije da to pitanje stave u svoj program i da ga razmotre na jednoj od svojih sjednica. Uprkos europskom glorificiranom progresu i razvoju, niko ne može poreći da u ovoj divnoj slici Europe jos uvek ima dosta ideoloških mrlja i prljavih praksi poznatih kao što su rasizam, ekskluzija, diskriminacija i marginalizacija protiv svoje najveće i povjesno najisključivanije manjine - romskog naroda. Europa, dakle, pokazuje veoma kontroverznu sliku: divan, progresivan, moderan i razvijen kontinent, ali nemoćan omogućiti integraciju svojih najisključenijih građana - Roma, niti poštovanje njihovih osnovnih ljudskih prava. Gospođo Klinton, krajnje je vreme da američka administracija pozove sve vlade 56 učestvujućih država Organizacije za Evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) da implementiraju Okvirnu konvenciju za ljudska i manjinska prava iz 1995. godine jer će se u protivnom Romi i dalje suočavati s institucionalnom diskriminacijom. Radi izgradnje romske nacije, treba da se odmah pozovu svi međunarodni, europski i nacionalni instrumenti da pruže svoju podršku u združenom pokušaju da se uspostave i ostvare najviši standar- di implementacije ljudskih prava u vezi s integracijom romskog naroda, a u suprotnom slučaju da se protiv određenih država preduzmu sankcije za kršenje ljudskih prava Roma. Busova administracija je, u najvećoj meri odstupila od odbrane ljudskih prava kada se odlučila za borbu protiv terorizma »zanemarujući osnovna prava, poput prava na nepodvrgavanje torturi, i praktikujući nasilne nestanke ili pritvore bez suđenja«. Pozdravljam američku administraciju koja je nedavno uradila sve da SAD pristupi članstvu saveta UN za ljudska prava, i ratifikuje vodeće sporazume u toj oblasti. Administracija treba da pristupi i Međunarodnom krivičnom sudu (ICC), čime bi dala znak da je nova američka vlada spremna da se ponovo uključi u međunarodnu zajednicu. SAD treba da prednjače u odbrani ljudskih prava, a posebno romskih prava. Romi više ne žele biti taoci europske politike duplih standarda. Polazeći od činjenice da se o položaju Roma nije nikada raspravljalo, niti su se poduzimale bilo kakve mjere za njegovo rješavanje, apeliram na najviše organe američke admini- ROMANO ČAĆIPE - da se na toj sjednici osudi nezadovoljavajući pravni i politički položaj Roma u pojedinim zemljama, naročito u pogledu uskraćivanja osnovnih sloboda i prava koje inače uživaju pripadnici drugih nacija; - da se uputi poziv svim zemljama Europe da prema Romima primjenjuju međunarodne obaveze i standarde koji se tiču ravnopravnog uživanja osnovnih sloboda i prava bez obzira na rasu, jezik, nacionalne osobenosti i poreklo; - da se ohrabre nastojanja Roma da očuvaju svoj nacionalni identitet, jezik, kulturu i tradiciju, i uputi poziv svim državama u kojima žive Romi da podrže i potpomognu sva njihova nastojanja; - da se uputi poziv vladi SR Nemačke da izađe u susret pravednom i duboko moralnom zahtevu Roma da se žrtvama nacističkog i fašističkog terora iz redova Roma i njihovim porodicama isplati odgovarajuće obestećenje. Gospođo Clinton, kao zaključak, u svjetlu gore navedenog, htio bih staviti akcenat na vaše osobne napore i permanetnu obavezu administracije predsednika Sjedinjenih Američkih Država Baraka Obame da nastavi podizati svest o problemima sa kojima se suočava romska zajednica, da se bori protiv svakog oblika diskriminacije protiv Roma, i da doprinese u dostizanju inkluzije romskog naroda korištenjem svih sredstava koje ima na raspolaganju u toj borbi. Bajram Haliti, predsednik Novinsko informativne agencije Roma i nezavisni ekspert ROMSKA ISTINA 29 REAGIRANJA 30 KOMENTAR Koncert Esme ReDJEpove N ije prvi put da nam serviraju slične stvari, da nam naši »muzičari« za svoje lične interese, promociju i dobre honorare čine »medveđu uslugu«. Kraljica romske muzike, poštovana gospođa Esma Redjepova dođe u Sarajevo, održava koncerte u »ime Roma«, a da mi Romi o tome čak pojma nemamo. I nije problem što ona i njene kolege rade koncerte i što zarađuju pa i što mi nemamo pojma o tome, ali je problem što je to pod motom »za Rome«. Još je veći problem što oni zaista nemaju informacija u kojim i kakvim uslovima Romi žive u određenoj sredini, s kojim svakodnevnim problemima i diskriminacijom se susrećemo, a sebi uzmu za pravo da pregovaraju tobože za Rome. Mene uopće ne iznenađuje to da poslije ovakvih događanja idu informacije kako mi živimo u sredini/ama koje nam omogućuju da uživamo sva naša ljudska prava, da nam je omogućeno da normalno školujemo djecu, zapošljavamo se itd., ali da to nećemo jer je to u »našoj tradiciji« i da nas lokalne vlasti moraju »prisiljavati« na integraciju. Naši dragi i nama mili muzičari tako nas »prodaju« za honorar, neku sitnu reklamicu i slično, a ni sami nisu svjesni da su iskorišteni u dnevnopolitičke igre. Naravno, bilo bi nekorektno s moje strane da pod ovom paskom mislim na sve naše umjetnike i muzičare. Također nije rijetkost da se i mi »lideri« za »tapšanje po ramenima« bilo od strane domaćih političara i vlastodržaca pa i tapšanje naših ramena od strane naših muzičara također lakomisleno opredijelimo da podržimo slične aktivnosti bez da razmislimo o mogućim posljedicama. Ov sasto thaj zuralo, o Drago Dell nek del tuke but sastiphe thaj zor ande pire bucha. Chiro phral Dervo ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA SA SVIH STRANA Beogradske vlasti pozvane da zaustave prisilno iseljenje 300 romskih obitelji Belgrade authorities urged to halt forced eviction of 300 Roma families A mnesty International je pozvao vlasti Beograda da ne izvrše planirano prisilno iseljenje romskog naselja. Najmanje 300 domaćinstava u neoficijelnom naselju znanom pod imenom Belvil su predmet planiranih građevinskih radova kako bi se napravio prostor za novu cestu, bez obzira na romsku zajednicu kojoj nije ponuđen nikakav alternativni i adekvatni smještaj. Umjesto toga, zamjenik gradonačelnika Beograda kaže da će obitelji biti smještene u metalne kontejnere. »Ovo iseljenje će biti izvršeno bez ikakvog obzira spram stotina obitelji koje žive u Belvilu, koji nisu savjetovani niti pravovaljano informirani o predstojećem iseljenju. Tretira ih se kao građane drugog reda« kaže Sian Jones, istraživač Amnesty Internationala za Srbiju. »Smatramo da metalni kontejneri ne predstavljaju adekvatno zamjensko stanovanje. Druge romske obitelji u Beogradu koje trenutno žive u sličnim kontejnerima nakon što su preseljeni prošle godine žive u tim kontejnerima koji su loše ventilirani i prenapučeni«. 30. ožujka, zamjenik gradonačelnika Beograda dao je javno saopćenje po kojem će preseljenja početi krajem travnja kako bi se omogućila gradnja pristupne ceste za planirani novi most preko rijeke Save. Tokom prošlih tjedana Amnesty International je dobio informaciju da zaposlenici grada Beograda koji su posjetili naselje Belvil, prijete romskim stanovnicima s trenutnim izbacivanjem. Četiri obitelji su zaprimile obavještenja o izbacivanju. Međutim, većina romskih obitelji nije dobila nikakve obavijesti o istome. A mnesty International has urged authorities in the Serbian capital Belgrade not to carry out the planned forced eviction of a Romani settlement. At least 300 households in an informal settlement known as Belvil are set to be demolished within days to make way for a new road, despite the Roma community living there not being offered any alternative adequate housing. Instead, Belgrade’s Deputy Mayor has said the families will be housed in metal »containers«. »This eviction is being conducted with no regard for the hundreds of families living in Belvil, who have not been consulted or even properly informed about the eviction. They are being treated like second-class citizens,« said Sian Jones, Amnesty Interna- ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA tional’s Serbia researcher. »We do not consider the metal containers to be adequate alternative housing. Other Roma families in Belgrade are currently living in similar containers after being evicted last year, and these homes are poorly ventilated, damp and overcrowded.« On 30 March, Belgrade’s Deputy Mayor publicly announced that evictions would begin at the end of April to make way for an access road for a planned new bridge over the River Sava. Over the past week, Amnesty International has been informed that Belgrade city employees visiting Belvil have threatened the Roma residents with imminent evictions. Four families have reportedly received an eviction notice. However, the majority have not received any information about the forthcoming eviction. Read more on http://www. amnesty.org/en/news-andupdates/belgrade-authoritiesurged-halt-forced-eviction-300 -roma-families-2010-04-23 31 SA SVIH STRANA 32 Konferencija u Beogradu: Strategije za uključenje Roma u politički život zapadnog Balkana T ravanj 2010., Europski forum za demokraciju i solidarnost te Grupa progresivnog savezništva socijalista i demokrata u Europskom Parlamentu (S&D grupa) organizirali su konferenciju u Beogradu s naslovom »Strategije za uključenje Roma u politički život Zapadnog Balkana«. Glavni cilj konferencije jest dovođenje bitnih (socijalnih) političkih aktera s područja Zapadnog Balkana i Europske Unije na zajednički skup kako bi razmotrili trenutnu situaciju po pitanju Roma. Ujedno, predstavnici romske zajednice u Beogradu, stručnjaci nekoliko nedržavnih udruga te političke stranke sudjelovale su u radu konferencije tokom dviju međusobnih diskusija pri čemu su razmotrili trenutnu situaciju Roma. Prije početka konferencije, sudionici konferencije su posjetili romsku zajednicu u Beogradu, Blok 67. Posjet romskoj zajednici Potreba da se upozori na ozbiljna pitanja s obzirom na poziciju Roma u zemljama zapadanog Balkana je ponovno postala očigledna i vrlo jasna nakon posjeta romskoj zajednici u Beogradu. Uvjeti života u kojem žive Romi u naselju Blok 67 su vrlo loši i neprihvatljivi. Naselju manjkaju osnovni uvjeti stanovanja i osnovni komunalni uvjeti dok su uvjeti života vrlo nehigijenski. Većina stanov- Hannes Swoboda nika nisu registrirani kao građani te stoga nemaju pristup zapošljavanju, obrazovanju ili službenom sustavu zdravstvene skrbi. Romi u Bloku 67 (te ostali Romi u Beogradu i Srbiji) su predmet diskriminacije i nasilja, kako od strane policije tako i od srpskih građana. Stoga se većina Roma tokom dana boji izaći iz naselja. Ako izađu iz Bloka 67, uobičajeno je da sakupljaju otpad koji recikliraju i pokušavaju preprodati na cestama tokom noći.Nakon posjeta Bloku 67 konferencija je započela s radom u hotelu Kontinental u Beogradu s početnim govorima predsjedavajućeg konferencije te potpredsjednika Europskog foruma Jana Marinusa Wiersma, šefa romskog odjeljenja pri Ministarstvu ljudskih prava i prava manjina Srbije te potpredsjednika S&D grupe pri Europskom parlamentu, Hannesa Swobode. Konferencija je nastavila s radom kroz dvije zasebne panelne diskusije. Panelne diskusije Tema prve panelne diskusije ove konferencije je »pozicija Roma u društvu i politici Zapadnog Balkana«. Prvi govornik, gosp. Goran Basić, profesor pri Sveučilištu Beograd te zamjenik povjerenika za pitanja prava manjina spomenuo je da su Romi u nekoliko regija Zapadnog Balkana bili bolje integrirani u prošlosti nego što je to sada slučaj. Od 1990-ih naROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ovamo, nivo integracije je u bitnom padu. Predstavnik romske zajednice, gosp. Antun Čomka, naznačio je da je nedostatak predstavnika iz romskih zajednica prepreka u namjeri da Romi sudjeluju u politici. Nakon ove bitne izjave, gosp. Tom Kelly, direktor Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) za Srbiju upoznao je sudionike konferencije s radom NDI-a te s planom poboljšanja pozicije Roma u Srbiji. Tokom diskusija vezanih uz druge panel konferencije na temu »razvoj strategija za integraciju Roma u politički život Zapadnog Balkana« izrečeno je da je i pozicija Roma u Hrvatskoj unatoč određenim pomacima nedostatna. Gosp. Detlev Boeing, koordinator pri generalnom direktoratu za proširenje pri Europskoj Komisiji dao je interesantan uvid u stvarno stanje po pitanju gdje se romska pitanja nalaze u sklopu procesa proširenja Europske Unije. Zadnji govornik je bila gđa Tanja Vasić, predstavnica nedržavne udruge Demokratsko udruženje Roma (DUR). Gđa Vasić srčano zagovara promjene na način »odozdo prema gore« pri čemu Romi moraju sami sebe predstavljati, a ne biti predstavljani od strane osoba s vrha društva. Nadalje je izjavila da državi Srbiji nedostaje socijalna odgovornost s obzirom na romsko pitanje, optužujući Ministarstvo ljudskih prava i prava manjina da čine premalo s ciljem da uistinu poboljšaju situaciju Roma u Srbiji. SA SVIH STRANA Conference in Belgrade: Strategies for Roma political inclusion in Western Balkans O n Saturday the 17th of April, the European Forum for Democracy and Solidarity and the Group of the Progressive Alliance of Socialists and Democrats in the European Parliament (S&D Group) organized a conference in Belgrade, titled ‘Strategies for Roma Political inclusion in Western Balkans’. The main aim of the conference was to bring important (social) democratic political actors from the Western Balkans and the European Union together in order to discuss the current situation regarding Roma. Furthermore, representatives from the Roma community in Belgrade, experts from several NGO’s and political parties participated in the conference and discussed during the two panel discussions with each other about the current situation regarding Roma. Before the beginning of the conference, the participants visited a Roma community in Belgrade, Blok 67. Visit to Roma community The importance of addressing the serious issues with regard to the position of Roma in countries in the Western Balkans, became once more very clear during the morning, when a visit to a Roma community in Belgrade was planned. The circumstances in which the Roma in the settlement Blok 67 have to live, are very bad and unacceptable. The place lacks proper housing and basic facilities, while the living conditions are very unhygienic. Most people in Blok 67 aren’t registered as citizens and therefore have no access to legal jobs, education or the official healthcare system. The Roma in Blok 67 (and the other Roma in Belgrade and Serbia) are furthermore very often subject to discrimination and violence from both police and com- the National Democratic Institute mon Serbian citizens. Therefore, (NDI) introduced the participants most of the Roma are very afraid to of the conference into the work leave the settlement by daylight. If the NDI has done and has planned they leave Blok 67 it is usual to col- with regard to the improvement lect garbage which they recycle and of the position of Roma in Serbia. try to sell on the streets by night. In the second panel the central topAfter the visit to Blok 67 the confer- ic was »developing strategies for ence started in Hotel Continental Roma political inclusion in Westin Belgrade with openern Balkans«. Nura Ising speeches from the mailovski, councillor chairman of the conin Zagreb for the Soference and vice-prescial Democratic Party ident of the European of Croatia, and Roma Forum Jan Marinus herself, spoke about Wiersma, chief of the the position of Roma Roma department of in Croatia and despite the Ministry for Hucertain improvements, man and Minority Jan Marinus Wiersma criticized the major Rights of Serbia Ljuan shortcomings in the Kca and vice-president of the S&D policy of her country with regard to Group in the European Parliament the Roma minority. After IsmailkoHannes Swoboda. The conference vski, Detlev Boeing, Policy Co-ordicontinuedwithtwopaneldiscussions. nator in the Directorate-General for Enlargement of the European ComPanel discussions mission, gave a very useful and interesting overview of the current The subject of the first panel discus- situation with regard to Roma issues sion of the conference was: »position in the enlargement process. The of Roma in society and politics in last speaker was Tanja Vasic, reprethe Western Balkans«. First speaker, sentative of the NGO Demokratsko Goran Basić professor at the Uni- Udruženje Roma (DUR). Vasic pasversity of Belgrade and Deputy Om- sionately advocated changes from budsman for Minority Rights men- ‘the bottom to the top’ , where the tioned that Roma in several regions Roma people must represent themof the Western Balkans were better selves, and not by people from the integrated in society than is now the top of society. She furthermore statcase. From the nineties on howev- ed that the Serbian state lacked soer, this level of integration felt back cial responsibility with regard to the significantly, according to Basić. Roma issues, accusing the Ministry The second speaker in the panel, of Human Rights and Minorities to Roma community representative do too little in order to really imAntun Čomka, stressed out that prove the situation of the Roma in the lack of representatives from Serbia. the Roma community, is forming an obstacle for the participation http://www.europeanforum.net/ of Roma in politics. After this im- news/864/conference_in_belgrade_ portant statement by Čomka, Tom strategies_for_roma_political_inKelly, country director Serbia for clusion_in_western_balkans ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA 33 SA SVIH STRANA 34 Briselska konferenicija o Romima O svit je imao tu čast biti jedan od predstavnika Srbije na konferenciji u Briselu pod nazivom »The role of civil society in the social integration of the Roma minority» u okviru study toura P2P programa Europske komisije. Zajedno s još troje predstavnika iz Srbije i predstavnicima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Albanije, Kosova i Turske imali smo priliku čuti kako Europska komisija u Briselu procjenjuje položaj Roma na zapadnom Balkanu. Većina govornika na toj konferenciji, koja je trajala dva dana, govorila je kako su Romi i u zemljama EU kao što su Poljska, Česka, Mađarska, Slovačka, Rumunija, Bugarska, na dnu društvene ljestvice. U Bugarskoj postoje i posebni manji gradovi u kojima žive Romi i potpuno su odvojeni od ostalog stanovništva, u Turskoj se, na primjer, i ne priznaje postojanje Roma kao nacionalne manjine. U Slovačkoj su mladi Romi toliko diskriminirani da im je zabranjen ulazak u pojedine picerije... To su samo neki od primjera diskriminacije koji su se spominjali na konferenciji. Također, mišljenje skoro svih učesnika tj. zemalja zapadnog Balkana jest da se često i spominju zemlje kao što su Slovenija, Mađarska, Češka, Poljska, Bugarska pa i Rumunija i položaj Roma u tim zemljama dok se zemalje u našoj regiji; Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i ostale, ne spominju. Tijekom dva dana mogla su se čuti različita mišljenja o tome gdje je ključ rješavanja romskih problema. Govorilo se kako da je obrazovanje Roma ključno kao jedan od načina integracije Roma u društvo, zatim upoznavanje kulture i povjesti Roma kao jedan od načina za razbijanje predrasuda kod većinskog stanovništva, rad s pojedincima ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA Romima, ohrabrujući ih da se bore za svoja prava. Generalno mišljenje svih onih koji su predstavljali Europsku komisiju i europske nevladine organizacije jest da je došlo do pomaka u rješavanju problema Roma i da je to rezultat rada u posljednjih 20 godina. Što se tiče aktualne Dekade Roma i Europska komisija ne vidi nikakve pomake tj. rezultate i također smatra kako Dekada nije dobro shvaćena od strane nacionalnih vlada pa su Romi i dalje u socijalnom i ekonomskom zaostatku u Europi. Srbija je bila spomenuta samo jednom i to kao jedan od primjera kako jedna zemlja može uz upustva EU stabilizirati svoju politiku. Kao što vidite, priča o Romima u EU se ne razlikuje od priče o Romima u Srbiji, pa i ostalim zemljama u regiji na osnovi čega se i dalje držimo onog mišljenja da svi Romi u svijetu imaju iste probleme. Osvit SA SVIH STRANA DEBATA Položaj Roma u Makedoniji P oložaj Roma u Makedoniji se stalno poboljšava. Kroz provedbu projekata uključivanja i integracije treba povećati njihov broj u odgojno-obrazovnom sustavu i njihovu uključenost u raznim segmentima u vladinim ustanovama i javnoj upravi. Makedonija je lider u odnosu na prava Roma. Međutim, puno toga još mora biti učinjeno kako bi njihov status u društvu bio zadovoljavajući. Ovo su neki od stavova sudionika javne rasprave »Prema bržoj integraciji i uključivanju Roma u Makedoniji«, koji je održan na inicijativu MP Amdi Bajram. Iz ustavnog i pravnog aspekta, Romi u Makedoniji su ustavna kategorija, zajedno s drugim zajednicama. Oni imaju svoje predstavnike u Saboru, Vladi, državnim institucijama i lokalnoj samoupravi. - Makedonija je jedina država u Europi gdje je romski gradonačelnik izabran za predsjednika parlamenta, kaže Trajko Veljanovski. - Iako postoje predrasu- de u svijetu prema Romima, a ponekad i otvoreno neprijateljstvo prema njima, srećom to nije slučaj ovdje. Tolerancija jednih prema drugima je naša kontinuirana tradicija. To ne znači da država, političari i građani zajedno s nevladinim sektorom ne bi trebali nastaviti afirmirati toleranciju, jedinstvo i solidarnost kako bi napravili najbolje za provedbu nacionalne strategije integracije Roma, izjavio Veljanovski. Potpredsjednik Vlade za europske integracije, Vasko Naumovski se složio da se stalno poduzimaju napori za bolji položaj Roma u društvu. - U pokušaju ostvarivanjai daljnjeg napretka, nacionalno tijelo iz ministarstva rada, zdravstva, obrazovanja i prometa je formirano da pomogne provedbu Desetljeća za uključivanje Roma, istaknuo je Naumovski. Thomas Navratil, zamjenik šefa misije u Veleposlanstvu SAD, rekao je kako Makedoniju u ostvarivanju prava Roma treba podržati i da su ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA potrebni daljnji koraci. - Danas je dan kada zadnje mjere treba slaviti i kada buduće izazove treba rješavati. Mi bi trebali nastaviti težiti za jednakost i pravičnost u cilju poboljšanja položaja te zajednice, rekao je Navratil. MP Bajram je naglasio da je Vlada ostvarila značajne korake za unapređenje stanja u romskim zajednicama, poduzimajući kontinuirano korake kako bi se ubrzala integracija Roma te poboljšalo obrazovanje kao i uključivanje u javnu administraciju. Obrazovanje Roma, prema potpredsjedniku Vlade Abdilakimu Ademiju, je najbolja metoda za Rome da budu u potpunosti integrirani u društvo. To je istaknuo i u raspravi rekavši kako je broj Roma koji završavaju osnovno obrazovanje u porastu. Neki od njih upisuju se i u srednju školu pa i na fakultete. Godine 1994. bilo je sedam romskih učenika, dok je u 2009. 250 učenika upisalo fakultet. U javnoj upravi bilo je, 0,1% Roma, dok se danas njihov broj povećao na 0,6% . 35 SA SVIH STRANA 36 JE LI LJEPŠA ŠUTKA ILI BRUXELLES? Balkanski Romi bježe u Belgiju Piše: Bojan Stilin N akon liberalizacije viznog režima državljani Makedonije, Srbije i Crne Gore mogu slobodno boraviti u EU do 90 dana, pa se mnogi građani odlučuju zatražiti azil u europskim zemljama. Od Nove godine, otkad su vizne olakšice na snazi, masovno se profiliraju tvrtke koje ‘sređuju’ azil u Belgiji, a u makedonskim medijima se već danima vodi rat između Albanaca i Roma oko toga tko kontrolira te tvrtke. Upozorenja europskim institucijama da će ukidanje viza dovesti do masovnog iseljavanja makedonskih državljana u europske zemlje često su bila potirana zlobnim komentarima da je ukidanje viza Makedoncima kompenzacija za zastoj u europskim integracijama za koji je odgovorna Grčka. U skladu s tim, makedonski mediji već danima vrte priču koja je zrela za adaptaciju u scenarij nekog tran- zicijskog (ili Kusturičinog) filma. Naime, početkom godine, kad je bezvizni režim stupio na snagu, brojne turističke kompanije u svoju su ponudu uključile još jednu ‘uslugu’ – prijevoz do europskih zemalja (najčešće Belgije), uz uključenu asistenciju oko traženja azila. Onima koji najčešće zloupotrebljavaju ovu olakšicu proglašeni su Romi i Albanci (koji su, istina, vlasnici i velikog dijela turističkih agencija u glavnom gradu Skopju). Tako su stanovnici najvećeg romskog naselja u jugoistočnoj Europi, skopske Šutke, optužili svog parlamentarnog zastupnika Amdija Bajrama da stoji iza tvrtke Skaj vim, koja je organizirala ovakve ‘izlete’. Bajram uzvraća žestoko i živopisno: ‘Kao romski zastupnik interesiram se i pomažem ljudima, ali odbacujem optužbe da sam sređivao azil. Nigdje nije bolje nego u Makedoniji, Romi nigdje nemaju veća prava, zato ih nemojte etiketirati. Šutka je ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ljepša od Bruxellesa’, ponosno zaključuje Bajram. Bajram prelazi i u protunapad te optužuje ‘one iz Kumanova i Tetova’ (gradovi u Makedoniji s najvećim brojem Albanaca), da organiziraju ‘azil-ture’. Albanci su revoltirani ovim optužbama, a ministar gospodarstva Fatmir Besimi prijeti da će zatvoriti sve turističke agencije koje rade protuzakonito. Javilo se i Povjerenstvo za praćenje zahtjeva za azil, tijelo osnovano pri Vladi kao dio obveze u procesu liberalizacije viznog režima, koje kaže da je ‘trend emigriranja u Belgiju smanjen, a broj makedonskih državljana koji su otišli u tu zemlju stagnira’ te najavljuje poduzimanje dodatnih mjera. Kakav će ishod ove priče biti, ostaje nam vidjeti, no zanimljivo je da je sličan fenomen zabilježen i u Srbiji i Crnoj Gori, kojima je vizni režim liberaliziran istodobno kad i Makedoncima. INTERVJU ISTINA I PRAVDA Dervo Sejdić Poslije presude zaista se osjećam »velikim« i ponosnim, u smislu da je jedan »mali Rom dosegnuo pravdu« Razgovarala: Hedina Tahirović Sijerčić V isoko sudsko vijeće Suda za ljudska prava u Strazburgu je 22. decembra 2009. godine objavilo svoju Odluku u kojoj se konstatuje da su Dervo Sejdić i gospodin Finci kao pripadnici nacionalnih manjina (romska i jevrejska) po Ustavu i Izbornom Zakonu Bosne i Hercegovine diskriminirani te da je Bosna i Hercegovina dužna svoj Ustav uskladiti s članom 1. Protokolom 12 Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava, članom 3. i članom 14 Protokola br. 1 i članom 1. Protokola 12 Evropske Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije koju je Bosna i Hercegovina 2005. godine također ratifikovala. Desecima godina su Romi i diskriminacija Roma jedna od vodećih tema u političkim krugovima cijele Evrope pa i svijeta. Kažem, tema, jer diskriminacija Roma je uvijek atraktivna tema na koju su mnogi, najčešće pripadnici većinskih naroda, mogli razvijati svoje referate i na osnovu njih dobivati visoka priznanja, honorare te magistarske i doktorske titule. Za mene lično, ta tema je uvijek imala svoj dobar početak, imala razgranat razvoj događaja, ali ne i zaključak. Do 22. decembra 2009. godine. Prvi put u istoriji romskog naroda tema diskriminacija Roma i drugih nacionalnih manjina u BiH ima svoj zaključak. Zahvaljujući Sejdiću i Finciju. Pošto sam ja Romkinja, u svom intervjuu želim da predstavim mog sunarodnika Roma po nacionalnosti, gospodina Dervu Sejdića. S poštovanjem i ponosom. Godinama se zalažeš za Rome i tvoj dugogodišnji stav da su Romi u BiH diskriminirani je dokazan, zabilježena istina. Dugogodišnja borba protiv romskih predstavnika koji su to negirali (primjer: Muharem Serbezovski kojeg si i javno kritikovao) kao i protiv ne -Roma koji su to pogotovo negirali, urodila je plodom: pobjeda na Evropskom sudu u Strazburgu, gdje je BiH osuđena za diskriminaciju nacionalnih manjina u svojoj državi: Rome i Jevreje prije ostalih. Kako se osjećaš nakon tog procesa? Poslije presude zaista se osjećam »velikim« i ponosnim, u smislu da je jedan »mali Rom dosegao pravdu«. Istina, u momentu podnošenja tužbe pa i prije, hrabrio sam se da je »stvar jasna« da se tu nema šta puno dokazivati, naročito ako se u isto vrijeme čita Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava, a koja je sastavni dio važećeg Ustava BiH. Bio bih licemjer da kažem da mi nije drago da su mi se na stotine novinara obratili za intervju, da mi nije drago što se moje ime svakog dana najmanje četiri do pet puta spomene u najvažnijim novostima ili vijestima dana. Svakako da mi je drago i da sam ponosan i sam na sebe kada me običan građanin sretROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ne i uputi čestitke. Nije mala stvar kada vam u restoranu priđe veoma ugledni političar i kaže »Čestitam Sejdiću, uradio si više nego svi političari od Dejtona do danas«. Da li si se bojao pokrenuti takav postupak protiv svoje matične države? Svakako da je bilo razmišljanja i u tom pravcu. Nisam se brinuo toliko o mojoj ličnoj sigurnosti koliko o sigurnosti moje porodice o kojoj i danas razmišljam. Hrabrio bih se da u Bosni i Hercegovini nisu vremena slična devedesetim... Čovjek mora biti oprezan, a danas to govore mnoge činjenice. U podsvijesti mi je bilo da ću s porodicom prije stići do neke od evropskih ambasada nego li onaj do mene ko bi eventualno želio nauditi meni i mojoj porodici. Moram naglasiti da do danas, nakon tri mjeseca od presude, nisam imao niti bilo kakvih smetnji, prijetnji ili nešto što bi mi dalo osjećaj nesigurnosti moje porodice i mene. Ali... Zašto si se odlučio na takav korak? Da li je problem mogao da se riješi na drugačiji način? Nakon što sam se penzionisao u policijskoj službi 1997. godine, intenzivnije sam se posvetio radu u romskom nevladinom sektoru i naravno, čitanju domaćeg zakonodavnog okvira. Bilo mi je nejasno to da smo svi jednaki, a ipak se samo »pripadnici konstitutivnih naroda« mogu kandidovati za predsjednika države ili za članove Doma naroda parlamentarne skupštine BiH. Naravno, u to vrijeme čitao sam i razne konvencije na koje se Ustav BiH poziva i utvrdio tu neskladnost. Početkom 2003. godine kada je ODIHR-a iz Waršave krenuo s inicijativom i prijedlogom projekata »Romi iskoristite svoj glas mudro« ja sam aplicirao s projektom »Izborni Zakon u BiH i Izbori 2004.«, koji je na moju sreću 37 38 INTERVJU ODIHR podržao u iznosu od 4.500 USD. U sklopu projekta organizovao sam Okrugli sto na istu temu 20. avgusta 2003. godine, a Federalna novinska agencija Fena je 21. avgusta 2003. godine, na svojoj internet stranici objavila zaključke sa ovog stola pod nazivom »Dervo Sejdić – tužit ću BiH ukoliko u roku od jedne godine dana ne otkloni diskriminaciju iz svog Ustava«. Zaključke sam poslao Parlamentu BiH i Centralnoj izbornoj komisiji BiH s upozorenjem da Ustav i Izborni zakon sadrže diskriminatorne odredbe te ukoliko ih ne uklone, ja ću tužiti Bosnu i Hercegovinu sudu za ljudska prava u Strazburgu. Od CIK-a dobio sam odgovor da ja moram prvo mijenjati Ustav kako bi se mijenjao i Izborni zakon u BiH te time omogućilo kandidovanje nacionalnih manjina na predsjedničke i druge visoke pozicije. Naravno da sam ovakvim odgovorom bio jako nezadovoljan, poslije čega sam u više navrata javno u medijima to iznosio kao argumentaciju diskriminacije nad Romima u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini vodile su se razne diskusije i rasprave o potrebi izmjene Ustava, više puta i predstavnici međunarodnih institucija i organizacija su organizovali sastanke s liderima vodećih i vladajućih političkih stranaka u BiH, ali je uvijek bilo riječi o ravnopravnosti konstitutivnih naroda ili zaštiti nekog od njihovih interesa, nikad o ravnopravnosti svih građana u Bosni i Hercegovini, a naročito pripadnika nacionalnih manjina. Nakon što je definitivno »pao« takozvani »Aprilski paket« 2006. godine, koji se odnosio na izmjene postojećeg Ustava i ustrojstva Bosne i Hercegovine, a u čijem je prijedlogu pitanje nacionalnih manjina u učešću i raspodjeli vlasti u Bosni i Hercegovini, tretirano samo u dijelu koji se odnosi na učešće u radu Parlamentarne skupštine BiH (predložena su tri rezervisana mjesta za nacionalne manjine), dok pitanje kandidature za Predsjednika države i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH nije u tom pravcu ni razmatrano. Ovo će biti krajnji signal za moju akciju. U razgovoru s mojim prijateljem Havijerom Leonom Dijazom, a koji mi je kasnije bio i advokat u procesu pred Strasburskim sudom, raspitivao sam se o cijenama advokatskih usluga i, naravno, tražio savjet kako pokrenuti proces. Na moje upite odgovorio je da za advokatske usluge nema potrebe da brinem jer sjedim s advokatom. U to vrijeme sam znao da je pravnik, ali da je advokat, nisam imao pojma. Ovo me je dodatno motivisalo da krenemo zajednički u proces. Pripremali smo tužbu oko dva mjeseca (maj i juni) i zvanično 21. juna 2006. godine uputili je na Sud za ljudska prava u Strasburgu. Od suda smo početkom septembra dobili obavijest da je tužba primljena i da će biti procesuirana hronološkim redom. Čekanje oduzima optimizam. Šta ti je dalo snagu da ustraješ u svojoj namjeri? Ako uspijem, a bio sam optimista i siguran u uspjeh, ispravit ću nepravdu prema mom narodu, dokazati da i u romskoj populaciji postoji neko ko barem na ovakav način štiti interese Roma, osvijestiti vladajuću elitu o postojanosti Roma diskriminiranih bosanskohercegovačkih građana i na kraju da će moji sinovi i unuci živjeti u ravnopravnijem društvu nego što sam ja ikada živio, a o tome svemu čitati u nekim zapisima kako je njihov otac i dedo bio neko ko se borio za ravnopravnost Roma. Zašto si se u svojoj tužbi udružio s tužbom gospodina Fincija? Koliko ste se u procesu potpomagali? Da li su problemi Roma i diskriminacije nad Romima u BiH isti ili slični dikriminaciji BiH prema Jevrejima? Svoju tužbu Finci je pokrenuo krajem septembra 2006. godine i kada je Sud ustanovio da je predmet identičan mom, odlučio je da spoji oba predmeta u jedan. Naravno, ovo nas je udružilo. Na svako pitaROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA nje od strane suda mi smo se predhodno zajednički konsultovali. Finci je pokrenuo postupak s nekim organizacijama koje su od mene tražile da im dopustim da mi pomognu i da me zastupaju u procesu, a koje sam odbijao u smislu: »Kada sam izvještavao, nije vas nigdje bilo, a sada kada sam pokrenuo postupak svi bi da me »brane i pomažu«, imam advokata i ako treba da budem strijeljan - spreman sam i na to, ali ga neću mijenjati«. Sigurno da problemi Roma i diskriminacija nad Romima nisu ni slični problemima Jevreja niti nivou diskriminacije nad njima u BiH. Jevreji su integrisani, obrazovani, politički organizovani i uključeni u sistem BiH društva, obnašaju visoke političke pozicije u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima. Roma na sličnim pozicijama nema i nije nikada ni bilo uz napomenu da u BiH žive i ima visokoobrazovanih Roma, a na kraju i lobi Jevreja u Bosni je mnogo uticajniji od lobija Roma. Koji su sljedeći koraci, kakve su ti dalje namjere? Bosna i Hercegovina ima obavezu da presudu Suda za ljudska prava implementira i Ustav uskladi s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, da li će to biti urađeno prije ovih Parlamentarnih izbora ,ostaje da se vidi. Ja se nadam najboljem, ali političari i politička situacija mi to ne garantuje. Mnogi bi da zadrže postojeće stanje, a neki od njih bi iskoristili presudu i za svoje ranije neostvarene snove. Na koji način će se, po tvom mišljenju, poboljšati situacija Roma u BiH nakon ove pobjede? U ovom momentu to je teško reći, ali ako Presuda zaživi u našem pravnom okviru onda bi Romi mogli imati svog predstavnika i u Parlamentu BiH kao i u Domu naroda parlamenta BiH. Ovo bi sigurno uticalo na buduće kreiranje politika prema Romima i njihovih realizacija, a samim tim i poboljšanju statu- INTERVJU sa Roma u Bosni i Hercegovini. Tek bi tad bila potvrđena ona narodna izreka »Da majka ne doji dijete dok ono ne zaplače», a niti ko zastupa Rome sem nas samih. Šta očekuješ od BiH i kako misliš da se mogu opravdati Romima za nanešene štete? U BiH niko ni ne razmišlja da su Romima zbog ovog Ustava i Izbornog zakona nanesene štete, a kamoli o nekim kompenzacijama u tom pravcu. Ovdje niko ne razmišlja o kompenzaciji prema Romima za stradanja u II. svjetskom ratu pa i ovom skorašnjem, svi samo razmišljaju o svom interesu i svom etnosu, a država ko država - Romi joj nisu prioritet. Kakvo vrijeme dolazi za Rome, gdje je njihova budućnost nakon ovog procesa? Prije svega budućnost Roma neće zavisiti samo od ove presude i njene implementacije, naša budućnost u prvom redu zavisi od nas samih, koliko smo spremni obrazovati se, boriti se i odricati, uvažavati naše autoritete i stvarati romsku edukacionu i političku elitu, a najviše od našeg zajedništva i sloge. U bilo kojoj državi na svijetu i ma koliko demokratskim Ustavom i pravnim okvirom samo po sebi neće dati rezultate ukoliko vlasti te države u svojoj svijesti imaju diskriminacijske i stereotipne odnose spram manjih naroda, a naročito spram Roma. Ovo bi, dakle, morao biti podstrek za sve nas koji se bavimo promocijom i zaštitom prava Roma na što jedinstveniju zajednicu s jasno zacrtanim ciljevima oko kojih se moramo okupiti svi do jednog i oko kojih moramo okupiti i romsku zajednicu u Evropi pa i šire. Nije rijedak slučaj i da Romi diskriminiraju Rome. Što bi mogao reći na ovu vrstu diskriminacije? Mnogo toga negativnog naučili smo od onih koji nas diskriminiraju, pa na taj način valjda pokazujemo da smo i mi nad nekim nadmoćni. Pojava diskriminacije Roma nad Romom je najlošije što bi nam se trebalo desiti, ali, eto, dešava nam se i razjedinjuje nas. Ako ovaj problem zaista ne shvatimo vrlo ozbiljnim, moglo bi nam se obiti kao bumerang o glavu. Bilo bi dobro da se obije onome ko diskriminira, ali najčešće se obije onima koji su u teškoj ekonomskoj, socijalnoj i obrazovnoj situaciji, na žalost. Gledajući na sveukupne i globalne ciljeve diskriminacija unutar romske zajednice je opasna koliko i diskriminacija izvana, nekada i opasnija. Prošle godine u decembru se sprovelo evidentiranje Roma u svrhe sprovođenja Akcionih planova za Rome. Koliko sam upoznata, evidentiranje je prošlo s mnogo poteškoća. Da li je ono zaista bilo neophodno? Evidentiranje je bilo neophodno, ali problemi oko procesa evidentiranja su sigurno nepotrebni. Kako bismo u narednom periodu znali kvalitetno planirati i prioritete i finansijska sredstva, moramo imati osnov, a on je sigurno u kreiranju kvalitetne i zvaničnije baze podataka o Romima i problemima s kojima se susrećemo. I ovaj proces pokazao je mnogo toga, ma koliko god bio neuspješan u pogledu ostvarenog cilja. S jedne strane vidjelo se koliko je državi stalo da dobije kvalitetnu bazu podataka i s druge strane koliko smo mi romski aktivisti zaista svjesni i ozbiljni u pristupu rješavanja naših problema, vrlo često i ličnih unutar porodice, što je po meni uzrok nizak obrazovni nivo. Niti je država radila po predviđenoj metodologiji niti su Romi asistenti-lideri bili zainteresovani da dobijemo što precizniju sliku o broju Roma i o probelmima s kojima živimo. Međutim, treba reći da sada u odnosu na raniji period imamo barem početnu zvaničniju statistiku na osnovu koje možemo planirati. Evidentiranje ili registracija Roma i problema s kojima se Romi susreću može imati »dvosjeklu oštricu« bilo u pogledu broja deklarisanih, ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA bilo u pogledu podizanja svijesti o slobodi i pravu na deklarisanje. A sve to je opet ovisno o onom ko u koje svrhe želi iskoristiti neku inicijativu, aktivnost ili stvar. Po meni dobro je, kako rekoh, imamo početnu zvaničniju statistiku i, naravno, i nekakav uticaj na Rome o slobodi deklarisanja kao i uticaj na zvanične krugove i aktueliziranje problema o popisu stanovništva uopšte. U BiH se nedavno pojavio Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Njihovi stavovi su zaista ekstremni, a između ostalih ovi stavovi – »Bosanski jezik kao nacionalni jezik Bošnjaka, treba i mora biti jedini službeni jezik u Bosni« ili ovaj – »Pripadnikom jedinog državotvornog naroda Bošnjaka ili Bosanaca smatramo svakog bijelog stanovnika Bosne koji joj je odan bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost«. (Izvor citata: Online Žurnal) U takvoj BiH, rekao bih, ni sam predlagač ili inicijator ovih stavova ne bi živio, pa sigurno ni ja kao Rom koji želi imati svoj potpuni identitet i prenositi ga na naredne generacije. Ekstremista ima na svim stranama pa i ovakve ekstremističke inicijative nisu strane niti bilo kom od konstitutivnih naroda u regijama gdje su većinski. Hitlerova fašistička ideologija se temeljila na »arijevskoj čistoći« pa i ova gore navedena ništa se ne razlikuje od nje. Sreća je ta da većina Nijemaca nisu fašistoidni niti svi Bošnjaci bijeli. Gdje vidiš sebe u borbi za romski narod u budućnosti? Ako mi bog da da poživim i dočekam predsjedničku kandidaturu i pobjedu nekog od mojih Roma na izborima, sebe vidim na kafi časti s tim predsjednikom ili zastupnikom u Domu naroda parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Devleha! Hvala na razgovoru. Želim ti mnogo, mnogo godina života i dobrog zdravlja da bi još mnogo, mnogo godina imao snage da se boriš za prava našeg romskog naroda. Devleha! 39 ROMI U BIH 40 Ostati ponosan Književnica Hedina Tahirović Sijerčić piše o romskoj književnosti, o počecima kada su se nomadi sporazumijevali simbolima pa do današnjih dana Hedina Tahirović Sijerčić L judi koji imaju uslove za životnu egzistenciju mogu graditi kulturnu baštinu jednog naroda. Kako onda da se Romi, najsiromašniji i najugroženiji narod na našim prostorima, bave stvaranjem i nadogradnjom kulturne baštine, kad ih više od 80 posto živi na minimumu i manje od minimuma životne egzistencije!? Socijalne, zdravstvene i stambene potrebe potisnule su problem edukacije, a samim tim i romskog kulturnog pisanog i umjetničkog stvaralaštva kao i kompletnu kulturnu baštinu našeg naroda ubrajajući i tradicionalne romske zanate. Protjerivanje, diskriminacija, omalovažavanje romskog naroda doveli su do izumiranja ne samo romskog jezika nego i do izumiranja romskih tradicionalnih zanata (onih koji se bave kalajisanjem, izdrada bakrenih stvari, pravljenje peći i šiševa, lonaca, korpa pletenih od pruća i drugih proizvoda). Odumiranje jezika Bosanskohercegovački Romi su najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini. Statistike romskih nevladinih organizacija govore da u BiH trenutno živi između 80.000-100.000 Roma. Činjenica da 80% romske djece ne pohađa redovnu nastavu je pri- mjer koji vam može poslužiti da biste vidjeli romsko stvaralaštvo u budućnosti. Samim tim zbog diskriminacije i predrasuda drugih prema Romima odumire i jezik, a vi i sami znate da ukoliko odumire jezik, odumire i narod. Sad je pitanje da li ćete dozvoliti da 100.000 Roma u Bosni odumre i postane nevidljivo. Sadašnja situacija je takva da 60% populacije Roma u BiH je nepismeno, i 80% nema nikakve (obrazovne) kvalifikacije. Obrazovanje je ključ ovih problema. I tako, život se vrti u krugu: nemaš završenu školu, nemaš posao, nemaš smještaj, nemaš novac za osnovnu egzistenciju... a u školu ne možeš ići ukoliko sve to nemaš... Kako onda da se stvara romska kulturna baština, kako da se stvaraju pisana djela... I kada se rode, romski talenti nemaju uslova za njegovo razvijanje, a kamoli za afirmacijom na tom polju... Već navedeni uslovi su potrebni da su ispunjeni da bi se došlo do neke afirmacije... Istina je da se u posljednje vrijeme mnogo radi na uključivanju romske djece u škole i da državne institucije pomažu pri realizaciji takvih projekata. Romska djeca dobivaju besplatne knjige, grade se stambeni objekti za ugrožene Rome, koliko sam informisana do kraja ove godine treba da se izgradi 100 stambenih objekaROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA ta, što po meni znači još 100 romske djece će ubuduće pohađati školu, 50 Roma će dobiti radna mjesta do kraja ove godine i ukoliko se to ostvari, a nadam se da hoće, naša romska književnost će sigurno biti bogatija za još nekoliko pjesnika ili književnika. Ali, uprkos tome veoma mali broj djece završava školu. Ženska djeca napuštaju školovanje već nakon trećeg ili četvrtog razreda osnovne škole. Malo je onih koji ustraju. I pored svih tih problema, neimaštine, socijalne ugroženosti, stambenih problema, zdravstvenih problema, problema u oblasti edukacije, diskriminacije, poznata je i diskriminacija jezika. Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer oni koji nisu Romi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa. Ista situacija je u školi. Djeca su diskriminirana ukoliko nedovoljno ili s romskim akcentom govore romski i kao takve ih najčešće prebacuju u specijalne razrede s djecom koja nisu u stanju savladati redovno gradivo brzinom ostale djece. Nije ni čudo što mladi ne žele da uče romski, to je nesvjestan strah od budućnosti... Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, a i izumiranju naroda što pokazuje izjašnjavanje Roma drugom nacionalnom pripadnošću. Svijest Roma o vlastitom identitetu splašnjava. BAŠTINA ROMA »JEZIK, POVIJEST I KULTURA ROMA JUČER, DANAS, SUTRA« UTJECAJ ROMSKOG JEZIKA U MEDIJIMA REFERAT BAJRAM HALITIJA S REGIONALNE KONFERENCIJE: P ošto su Romi u samo nekoliko europskih zemalja ustavno priznati kao nacionalna manjina, Europska zajednica i Europski parlament trebaju dati inicijativu, kako bi se njihov status definirao na jedinstven način i u skladu s tim, regulirala njihova kolektivna prava. Jedno od osnovnih prava je pravo na slobodno korištenje materinjeg jezika i njegov razvoj. Pošto je jezik dio kulturnog života i neotuđiv dio kulturnog razvoja, (kako je to definirano u konvenciji protiv diskriminacije u obrazovanju, UNESCO, Doc, 11 C, 14. XII 1960, višejezički demografski rječnik), neophodno je stvoriti uslove za standardizaciju romskog jezika, u smislu i na način koji je predviđen Rezolucijom 4. svjetskog kongresa Roma i Sinta. Romski jezik, koji za Rome ima neprocenjiv nacionalni, kulturni i povijesni značaj, treba kao kulturno dobro, koje se neprestano ugrožava, uživati zaštitu UNESCO-a. Pošto ovaj narod nema svoju državu, međunarodna zajednica, u ovom slučaju UNESCO, treba preuzeti ulogu zaštitnika njegovog najznačajnijeg kulturnog dobra - jezika. Stoga se ukazala potreba za informativnim medijima, koji bi vršili ne samo obra- Komentar Romano Čačipe Udruga Roma Zagreba I Zagrebačke županije već 16 godina izdaje renomirani časopis Romano Čačipe koji se bavi pitanjima Roma. Časopis je priznat na čitavom prostoru bivše Jugoslavije te u mnogim europskim zemljama, između ostalog u Švedskoj, Nizozemskoj, Italiji, Njemačkoj, Češkoj I ostalima. Za časopis su tijekom godina pisali renomirani Romi Dervo Sejdić, knjizevnica Hedina Tahirović, književnik Šemso Avdić I mnogi drugi. Stoga izražavamo žaljenje sto romski saborski zastupnik Nazif Memedi nije nasao za shodno pozvati Udrugu koja se vec dugi niz godina bavi romskim medijima I pitanjima Roma na ovakav skup koji se bavi upravo takvim pitanjima. Zao nam je sto nismo prisustvaovali ova- ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA kvom skupu pa makar u ulozi promatrača. Vrlo je zanimljivo kako je na isti skup bio pozvan g. Veljko Kajtazi autor romskog rijecnika kojeg romi u BiH ne priznaju te ga smatraju plagijatom odnosno spojem nekoliko rijecnika u jedan. Naime sporni rijecnik nema niti standardizaciju niti dijalekt. Romski israzivaci jezika Šaip Juzuf I Rade Urlik 30 su godina proucavali romski jezik I nisu ga uspjeli standardizirati pa je zanimljivo kako je to g. Kajtaziju uspjelo u tako kratkom vremenskom periodu. Kao Udrugu zanima nas zasto nismo pozvani na skup koji se bavi jezikom iako izdajemo priznati I renomirani casopis vec punih 16 godina. Misljenja smo kako je za to kriv nas saborski zastupnik koji ionako sve odraduje bez Roma. Uz razumijevanje zahtijevnog posla Saborskog zastupnika, vjerujemo da će se tokom predstojećih događanja izvršiti korekcija, te da ćemo biti pozvani da sudjelujemo u ovakvim I drugim skupovima I aktivnostima. 41 42 BAŠTINA ROMA zovnu, već pokretačku funkciju u našem narodu. Elektronski i printani mediji danas su od izuzetnog značaja za naš narod i njegovu emancipaciju. Ovo je prilika da se razmijene i obogate iskustva i nađu putevi za međusobnu aktivnu suradnju. Na taj način će se sadržajno obogaćivati i mediji na romskom, usavršavati kadrovi i razvijati naš romski jezik. Danas je više nego ikad neophodno svijet upoznati s pravim karakterom i identitetom romske prošlosti i sadašnjosti, kako bi se između uspostavilo veće razumijevanje i prisnija suradnja. Borba za potpuno ostvarivanje kulturne ravnopravnosti Roma bit će samo jedna od vodilja uređivačke politike naših elektronskih i printanih medija. S druge strane, nadamo se kako će na ovaj način problemi Roma doći do šireg auditorija te tako probuditi interes i znatiželju jer su neosnovane predrasude nastale uslijed neznanja o moralnim vrijednostima našeg naroda. Cilj je stvoriti atmosferu koja bi omogućila Romima da jednog dana ponosno zauzmu svoje mjesto u ljudskoj zajednici. Bez pisane riječi, Romi ne mogu stvoriti kolektivnu, kulturnu i nacionalnu integraciju. Riječ je, naime, o pravu korištenja materinjeg jezika, osnivanju naučnih i kulturnih institucija, izdavačkoj djelatnosti, medijima. Naši printani i elektronski mediji neće biti mediji koji će konkurirati postojećim medijima u zemlji i svijetu. Naši ciljevi su precizni i strogo određeni. Samit šefova država i vlada održan u Strazburgu 1997. definirao je prioritetne ciljeve za Europu 21. stoljeća, dodjeljujući Savjetu Europe zadatak da »gradi slobodnije, tolerantnije i pravednije evropsko društvo, zasnovano na zajedničkim vrednostima kao što su sloboda izražavanja i informisanja, kulturna raznovrsnost i jednako dostojanstvo svih ljudskih bića«. Smatramo kako bi »romski elektronički i printani mediji« mogli promovirati prava Roma u ostvarivanju njihovog kulturnog i vjerskog identiteta kao i afirmaciju i zaštitu ljudskih, građanskih i političkih prava na Balkanu pa i šire. Mediji u svom radu ostvaruju obrazovnu i kulturnu funkciju, koriste materinji jezik i, ukupno gledano, potvrđuju nacionalni identitet. Osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo slobodno ispoljavati, čuvati i razvijati svoj etnički, kulturni, lingvistički ili regionalni identitet i tako očuvati i razvijati svoju kulturu u svim aspektima, oslobođeni od bilo kakvog pokušaja asimilacije protiv njihove volje. Država je obavezna u programima radija i televizije, čiji je osnivač, omogućiti informativne sadržaje na jeziku manjinske zajednice, a može osnovati i posebne radio i TV stanice koje bi emitirale program na jezicima manjinskih zajednica. Ostaje se, dakle, u uvjerenju kako će i pripadnici manjina, pod jednakim uvjetima, ostvariti svoje RTV stanice i preko njih povećati informiranje na materinjim jezicima. Vjerojatno je to i najbolji put (mada ekonomski za sada i najteži) da se dođe do boljitka bez uplitanja države. Zato treba slobodno osnivati privatne i mješovite fondacije za razvoj radiotelevizijskih stanica ili programa na jezicima manjinskih zajednica, kao i za razvoj programa i medija koji djeluju u pravcu međusobnog upoznavanja i povezivanja različitih nacionalnih i etničkih zajednica. Javna RTV mreža dužna je realizirati obavezu države te omogućiti dostupnost širenja i primanja informacija nacionalnim manjinama na njihovom materinjem jeziku. Od ove obaveze ona ne može odustati, bez obzira na to da li će se pojaviti još RTV stanica u svojini pripadnika manjina, ili na njihovim jezicima. Pošto ne postoje propisane kvote takvih programa, a nacionalne manjine traže više, ne vidimo drugo rješenje osim da se o tome postigne pravedan dogovor. On će se lakše postići, ako se promjene i politički i ekonomski ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA uslovi u kojima se sada razgovara, na relaciji država-manjine i o mnogo bitnijim stvarima. Isto tako je važno da se već postojeća mreža lokalnih RTV stanica, kod kojih nije završena transformacija društvene svojine, zaduži da i nakon promjene osnivača ispunjava opravdane zahtjeve za informiranjem na jezicima nacionalnih manjina. Čak bi se ovo moglo postavitii kao uslov za svojinsku transformaciju. U Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u pojedinim zemljama tranzicije pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na potpuno i nepristrano obavještavanje na svom jeziku, uključujući pravo na izražavanje, primanje, slanje i razmjenu informacija i ideja putem sredstava javnog informiranja. Države u tranziciji bi trebale u programima javnog servisa omogućiti informativne, kulturne i obrazovne sadržaje na jeziku nacionalne manjine, a mogu osnivati radijske i televizijske postaje. - Države bi trebale preuzeti obvezu za one koji koriste regionalne ili manjinske jezike na teritoriju na kojem se ovi jezici govore, omogućiti ili olakšati stvaranje bar jedne radio stanice i TV kanala na regionalnim ili manjinskim jezicima ili omogućiti odgovarajuće odredbe zahvaljujući kojima bi prikazivači programa ponudili sadržaje na regionalnim ili manjinskim jezicima. - Država bi također trebala omogućiti redovno emitiranje TV programa na regionalnim ili manjinskim jezicima te proizvodnju i distribuciju audio ili audio vizualnih radova te očuvanje bar jednih novina ili redovno objavljivanje novinskih članaka na regionalnim ili manjinskim jezicima. - Država bi trebala pokriti dodatne troškove onih sredstava javnog informiranja u slučajevima kada zakon i inače omogućava financijsku pomoć sredstvima javnog informiranja ili primjene postojeće mjere financijske podrške za audiovizuelnu produkciju na regionalnim ili BAŠTINA ROMA Romano alavari - romsko-srpski bukvar U skoro izlazi priručnik za najmlađu romsku populaciju u Republici Srbiji: Romano alavari - romsko-srpski bukvar s pojmovnim odrednicama. Romsko-srpski bukvar izdaje Centar »Romani emancipacija« iz Beograda u saradnji s Izdavačkom kućom »Public SM«. Autor bukvara je prof. dr. Trajko Petrovski, ekspert za romski jezik i etnologiju, viši naučni saradnik u Institutu za folklor u Skoplju. Ovaj Romsko-srpski bukvar, autor dr. Trajko Petrovski je zamislio da bude kao pomoćna literatura pri edukaciji najmlađim Romima, a može poslužiti i za opismenjavanje roditelja romskih učenika. Rječnik je vrlo sistematiziran, pregledan i jasan, kako s pedagoškog, tako i s didaktičkog aspekta. Bukvar je izrađen na dva nivoa. Prvi nivo je namenjen učenicima koji ne znaju čitati i pisati dok je drugi nivo namenjen učenicima koji znaju čitati. Romsko-srpski bukvar sadrži preko 120 strana, a sastoji se iz niza metodskih obrađenih lekcija od kojih svaka predstavlja novi korak na putu u živi romski govorni jezik. Romsko-srpski bukvar sadrži i romske narodne umotvorine i to: romske narodne pjesme, priče, poslovice, zagonetke, recitacije i anegdote na romskom i srpskom jeziku didaktički obrađene. Romsko-srpski bukvar od velike je važnosti za edukaciju Roma i za poboljšanje pristupa obrazovanju Roma u Republici Srbiji. Milovan Curčić, Centar »Romani emancipacija« Beograd manjinskim jezicima. Uloga države je pomoći pri obrazovanju novinara i ostalih zaposlenih u javnom informiranju koji koriste regionalne ili manjinske jezike. - Države članice preuzimaju obavezu garantirati slobodu direktnog prijema radio i TV programa iz susjednih zemalja na jeziku koji je isti ili sličan regionalnom ili manjinskom jeziku, kao i da se ne suprotstavljaju reemitiranju TV programa iz susjednih. - Države članice preuzimaju obavezu mogućiti da interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika budu predstavljeni i uzeti u obzir na način da se stvore odgovarajuća tijela koja bi bila u skladu sa zakonom i odgovornostima koje postoje kada se jamči sloboda i pluralizam medija. Da li će i u kojoj mjeri ovaj poduhvat uspjeti, zavisi prvenstveno od toga koliko se poštuju i štite prava za unapređenje jezičnog, kulturnog i općeg razvoja nacionalnih manjina u Europi i svijetu, koja su inače definirana u mnogim dokumentima, počevši od »Opće deklaracije« o pravima čovjeka UN-a, pa do niza drugih međunacionalnih akata o sprečavanju diskriminacije i zaštiti nacionalnih manjina. Odista smatram da će ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA danas politički razum u zemljama u tranziciji, pobijediti i da će podržati pokretanje naših elektronskih i printanih medija. Ja se tome iskreno nadam. Sa svoje strane romski intelektualci čine sve veće napore kako bi poboljšali položaj romskog materinjeg jezika i svojoj oralnoj kulturnoj baštini omogućili trajno mjesto u sveukupnom kulturnom nasljeđu jugoslovenskih naroda i narodnosti ili naroda bivše Jugoslavije. Bajram Haliti, predsjednik »Novinsko informativne agencije Roma« i ekspert za pitanja Roma 43 BAŠTINA ROMA 44 ključ za proučavanje povijesti kulture Roma R omski jezik je jedina »knjiga« koju je ovaj narod sa sobom ponio iz prapostojbine Indije. »Romani chib« predstavlja kolektivnu uspomenu i svjedočanstvo o njihovom shvaćanju svijeta, ali i sebe samih. Njihov jezik je, slažu se mnogi romolozi, »inventar materijalne i duhovne kulture«, kojoj su nekada pripadali, a istovremeno sadrže elemente kulture drugih naroda, s kojima su dolazili u dodir tijekom njihovih dugih seoba. Romski jezik predstavlja ključ koji otvara nevidljiva vrata prošlosti ovoga naroda od njihove pradomovine do prostora na kojima sada žive. O povijesti Roma ne postoje značajni pisani tragovi, naročito ne oni koje su Romi ostavili, tako da je proučavanje njihovog jezika osnova za istraživanje i eventualnu rekonstrukciju kulture i prošlosti ovog naroda. Romski jezik i njegovi dijalekti srodni su jeziku plemena Dardi i Kafistranu, kao i jeziku plemena Hidukušu u Indiji. Po svojoj osnovi, on predstavlja varijantu Pali jezika, koji je razvijena forma Sanskrita. Jezik kojim se služe Romi u Srbiji ima dva roda: muški i ženski, a od brojeva - jedninu i množinu, s pojednostavljenom deklinacijom, sa osam. Tri su glavna dijalekta: lejaški, arlijski i tamarski. Romski jezik - »Romani čhib«, pripada indijskom jezičnom drvetu. Proizašao je iz Prakrita, srednje faze indijskog jezika, koji vodi porijeklo iz Sanskrita. Sjeverozapadni ogranci ovih jezika su »hindi jezici«, koji su najbliži srodnici današnjeg romskog jezika. U proteklih 15-ak stoljeća romske dijaspore, ovaj jezik se raširio po čitavom svijetu, tako da je vrlo teško naći zemlju u kojoj nema Roma, a time i njihovog jezika. Jezici i narodi u čijem okruženju žive Romi snažno su utjecali na to da je romski jezik u velikoj mjeri, izmijenjen u odnosu na onaj jezik koji je korišten u vrijeme boravka u pradomovini. Najveće promjene pretrpio je romski rječnik jer je veliki broj stranih riječi uvršten u romski jezik, tako ROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA da je vrlo teško utvrditi koje su riječi romskog, a koje neromskog porijekla. Zbog toga se »romani čhib« raspao na mnoštvo dijalekata i narječja koja su se vremenom među sobom toliko izdiferencirala da se pojedine grupe Roma teško mogu BAŠTINA ROMA sporazumjeti, tvrde neki stručnjaci romskog jezika, ali o tome postoje i druga mišljenja. Rajko Djurić, u svojoj Gramatici romskog jezika, kaže da njegovi »rezultati istraživanja pokazuju da je jezik Roma u svojoj suštini jedinstven«, kao i to da je on neuporedivo stariji, nego što se do sada pretpostavljalo. Romski jezik, dakle postoji, u čemu se mnogi slažu, iako je na njemu malo napisano. On predstavlja jedan novoindijski idiom koji se razvio indirektno iz srednjeindijskog jezika prakrta. U daljem je srodstvu sa staroindijskim jezikom sanskrt. U svojoj staroj domovini primao je pozajmice iz iranskog. U toku seobe povukao je u sebe i neke jermenske riječi. Po dolasku Roma na Balkan na njihov jezik su uticali jezici okolnih naroda: Južnih Slovena, Grka, Rumunja, Mađara. Ovaj jezik, misle neki poznavaoci, ima sličnosti s novoindijskim jezicima, kao što su hindustanski i drugi tamošnji jezici. To je jezik sintetičnog tipa s bogatom morfologijom. Ima nekoliko glasova koji su strani našem glasovnom sistemu. Odlikuje se grlenim glasovima. Pod uticajem jezika domorodaca romski jezik se podijelio na mnoštvo dijalekata. Neki imaju karakter posebnih jezika. Tako, na primer, naš Romin ne može razumjeti španjolskog Romina. Međutim, jezgra rječnika je kod mnogih dijalekata manje-više zajednička. I to se da lako zapaziti«. Franc Miklošić je na osnovu veoma studioznih istraživanja zaključio da je romski jezik nastao u sjeverozapadnoj Indiji i da pripada grupi Dardu jezika. Prema tome, utvrdio je on, prapostojbina Roma je sjeverozapadna Indija. Na osnovu analize glasovnog sistema, on je dokazao da je romski jezik mnogo bliži starijim nego suvremenim indijskim jezicima. To je značilo da su oni napustili ovu jezičku zajednicu puno ranije, u vreme kada glasovna grupa »st« u staroindijskim jezicima još nije bila prešla u »ht«, »th«, koje su nastale kasnije. Na osnovu proučavanja romskog jezika, Miklošić je uspeo da rekonstruiše seobe Roma kao i glavne pravce kojima su oni krenuli. Oni su se, prema Miklošićevim proučavanjima, kretali preko Kabulistana, Irana i Jermenije, odakle su preko Frigije i Lakonije došli u Vizantiju. Neke grupe Roma su se zadržale u Arabiji, dok su druge, preko Sirije dospele u Egipat i Afriku. Franc Miklošić, koji je važio za jednog od najvećih poznavalaca romskog jezika u svoje vreme, podelio je evropske Rome, a time i njihov jezik na 13 dijalekata, odnosno narečja. Iako je ta Miklošićeva podela dugo važila kao tačna, novija saznanja svedoče da to baš i nije tako kako je taj nekada vrsni znalac romskog jezika i kulture tvrdio. Romski jezik nije se razvio direktno iz sanskrita, kao što mnogi neupućeni tvrde. On pripada posebnoj grupi novoindijskih jezika sa prakrtom na čelu, koji se razvijao odvojeno od sanskrita s kojim je inače istog porekla. Razlika između romskog i sanskrita je možda veća od razlike koja postoji između srpskohrvatskog i nemačkog. Sanskrit je kao živi narodni jezik izumro pre više od dve i po hiljade godina, nekako u vreme kada se latinski jezik tek rađao. (Uhlik Rade.SrpskohrvatskoROMANO ČAĆIPE ROMSKA ISTINA romsko-engleski riječnik; Izd. Svetlost, Sarajevo, 1983. str.12.) Franc Miklošić je rođen u štajerskom selu Radomerščak blizu grada Ljutomera. Doktorirao je filozofiju na Univerzitetu u Gracu i neko vreme je tu radio kao profesor filozofije. Godine 1838. je prešao na Univerzitet u Beču gde je stekao titulu doktora pravnih nauka. Tokom svojih studija na njega su uticali radovi slovenačkog filologa i lingviste Jerneja Kopitara. Napustio je pravo i posvetio je veći deo svog života proučavanju slovenskih jezika. Godine 1844. se zaposlio u Carskoj biblioteci u Beču, gde je ostao do 1862. Miklošić je 1844. objavio kritiku knjige Franca Bopa Uporedna gramatika, što je skrenulo pažnju bečkih akademskih krugova. Ova publikacija je pokrenula dugi niz radova, u kojima je Miklošić pokazao veliku stručnost. Njegovi radovi su doveli de revolucije u proučavanju slovenskih jezika. U Proleću naroda 1848. Miklošić je aktivno učestvovao u Slovenačkom nacionalnom pokretu. Bio je predsednik političkog udruženja »Slovenija» koji su osnovali slovenački studenti koji su studirali u Gracu i Beču. Uz Matiju Majara bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji. Nakon neuspeha revolucionarnih zahteva, Miklošić se posvetio samo akademskim aktivnostima. Miklošić je 1849. postavljen za šefa tek osnovane katedre za slovensku filologiju Univerziteta u Beču i ostao je na tom mestu do 1886. Postao je član Bečke akademije, koja ga je izabrala za sekretara svog istorijskog i filozofskog odseka. Njegovi brojni radovi nisu se ticali samo slovenskih jezika, već i rumunskog, albanskog, grčkog i jezika Roma i Sinta. Uz Vuka Karadžića, Djuru Daničića, Dimitrija Demetera, Ivana Mažuranića i Ivana Kukuljevića bio je potpisnik Bečkog književnog dogovora o zajedničkom književnom jeziku Srba i Hrvata. 45 BAŠTINA ROMA 46 Priča o Bibiji Š irom svijeta pravoslavni Romi slave zaštitnicu svoje djece, iscjeljiteljicu Bibiju koja se još naziva i Bibijaka ili tetka Bibija. Praznik se slavi četiri tjedna prije Velikog petka i određuje se prema Uskrsu, na dan kada je Adam učinio grijeh i ubrao plod s drveta saznanja dobra i zla. Neke romske porodice slave Bibiju na Veliki petak, kada je kod pravoslavnih strogi post i zato slavari tada kuhaju samo na vodi, bez životinjskih i biljnih masti i ulja. Romi taj dan slave, poslije službe u pravoslavnoj crkvi, od crkve do kuće domaćina slave idu u povorci noseći kolač, svijeće i uzvikujući: »U zdravlje Bibijo« (Bibijako sastipe). Svi slavari donose kolač i posna jela kojima će poslužiti goste ispod rodnog drveta, obično kruške ili oraha. Pod drvetom se određuje domaćin slave i predaje se slavski kolač. Ranije se jelo postavljalo na zemlju, dok sada kolačar slavi pod šatorom gdje svi Romi iz mjesta zajednički slave uz romske muzičare. Potom se služe vrućom rakijom i jedu posno prije svega ribu i grah poštujući pravoslavne običaje. Slavljenjem Bibije Romi ujedno veličaju grah koji je na posnoj slavskoj sofri glavno jelo. Pošto upale svijeće, Romi se okupe oko rodnog drveta i izvikuju na svom jeziku jednostavne molitve od jedne rečenice. Najčešća molitva glasi: »Daj nam tetka Bibija zdravlja, daj nam graha«, a takođe se čuje i molitva »Tetka Bibijo, daj malo od tvoga zdravlja i našoj deci«. ZAHVALA Microsoftu na donaciji operativnog softwarea i Office paketa tala koji je naPutem www.techsoup-europe.org por organizacinim mijenjen podršci i donacijama nedržav irana je cjelokujama, a u suradnji s Microsoftom, don u mrežu od 15-ak pna programska podrška za računaln rebe male škole osobnih računala koja se koriste za pot ma te za potreinformatike namijenjene osnovnoškolci ladinu. be ECDL tečajeva iz informatike za om ware te Ofsoft vni rati ope 7 s Donacija sadrži Window programa i web fice 2007 cjelokupni paket uredskih od strane Mipretraživača. Ovo je već druga donacija zahvaljujemo na crosofta u zadnjih 5 godina te iskreno ovoj vrijednoj donaciji. ROMANO ČAĆIPE Na ikoni se Bibija predstavlja kao tipična Romkinja, okružena djecom i drugim Romkinjama u karakterističnoj nošnji i s upadljivo velikim naušnicama. U drugoj verziji svetiteljka raširenih ruku stoji ispod krošnje kruške dok joj prilazi mnoštvo djece. Ikona čudotvorne Bibije izuzetno se poštuje, mada su rijetke romske kuće koje imaju ikonu zaštitnice. Na romskom jeziku bibi znači tetka, strina i babica, a deminutiv te riječi je bibijori. n RECOGNITION of the Microsoft donatio es of operational software and office packag e.org web portal Through the www.techsoup-europ ns for the non atio which is serving the needs of don in co-operagovernmental organization sector and ware requiretion with Microsoft the complete soft of 15 machines ments for the PC network comprised k is used for the has been donated. The PC networ roma children IT education of elementary school age for roma youth. and the advanced ECDL IT courses s 7 operational The donation is comprised of Window s is already the systems and Office 2007 packages. Thi past 5 years. We second donation by Microsoft in the ation. sincerely thank for this valuable don ROMSKA ISTINA ROMI U REGIJI OKRUGLI STO Očuvanje i razvoj romske kulturne baštine u Srbiji E vropako centri vas tehnipe thaj barjaripe Univerzitetesko vas tehnipe Khedutne naciengo organizuinela tahara Maskarthemutno ekspertsko Trujalutno astali »Arakhibe thaj barjaripe romano kulturako barvalipe ani Srbia«. Trujalutno astali sito kotor Maskarthemutne programesko »Droma vas keribe tehnipe thaj stabilipe ano Balkani«, a ano maskaribe e Institutea vas maskarthemutne relacie Univerziteteske ano Luksemburg thaj Ministriba vas manusikane thaj minoritetenge hakajengo Republikako Srbia. Reso akale Trujalutne astalesko sito keribe sajekh dijalogi sa interesuime dzenengo vas problematika arakhibe kulturako barvalipe e Romengo. Palo angluno vakeribe pi tema Roma purt maskar kulture, dzene ano star sesie ka diskutuinen kotar but aspektja akala problematikake. Angluni seseia, sitoj gatisardi vas edukuibe thaj chib sar elementja arakhibaske thaj barjaripe romana kulturako thaj ka vakarolpe kotar pasutni istoria problematikaki, chinadipe e problemengo, sar ini momentalno situacia. Dzene ano trujalutno astali maskar aver ka vakaren ini kotar sajipe e skoluibasko pi romani chib, afirmacia romane pindzarde dzenengo, thaj arakhibe romana kulturako. Dujto sesia ka ovol kotar muzika, adetja thaj pacavibe sar ini kotar aver saikeribe romana nacionalna kulturako ano thana Republikake Srbia. Trito sesia ka ovol gatisardi vas holokaus Romengo pedi romani moderno kultura, thaj odote ka ovol pucipe ano save napja kokore khupatne saj te nakhen konsekvence, thaj sar te nakhen bihaljovibe thaj konfliktja thaj te barjaren tolerancia, hacaribe thaj maskaribe. Ani starto sesia ka ovol djevapi pedo pucipe: Stagnacia jase barjaripe romano kulturako manusikanibe? Organizatori trujalutne astalesko vakargja lejibe kotor akademsko ekspertjengo kotar avrune phuvja, reprezentatorja Ministribaske vas manusikane thaj minoritetenge hakaja sar ini reprezentatorja romane organizacienge ani Srbia. ROMANO ČAĆIPE E uropski centar za mir i razvoj Univerziteta za mir UN-a organizirao je 22. svibnja Međunarodni ekspertski okrugli stol »Očuvanje i razvoj romske kulturne baštine u Srbiji«. Okrugli stol je u saradnji s Institutom za međunarodne odnose Univerziteta u Luksemburgu i Ministarstvom za ljudska i manjinska prava Republike Srbije dio Međunarodnog programa »Putevi izgradnje mira i stabilnosti na Balkanu«. Cilj okruglog stola je uspostavljanje stalnog dijaloga svih zainteresiranih za problematiku očuvanja kulturne baštine Roma. Nakon uvodnog izlaganja na temu Romi most među kulturama, učesnici su tokom četiri predavanja diskutirali o raznim aspektima ove problematike. Prvo predavanje, posvećeno je obrazovanju i jeziku kao elementima očuvanja i razvoja romske kulture i osvrnuće se na bližu povijest problematike, uzroke problema, kao i na trenutnu situaciju. Učesnici su između ostalog razmatrali pitanja mogućnosti školovanja na romskom jeziku, afirmacije romskih stvaralaca i zaštite ostvarenja romske kulture. Drugo je predavanje bilo posvećeno pogledu na muziku, običaje i vjerovanja kao i druge sadržaje romske nacionalne kulture na području Republike Srbije. Treće je predavanje bilo posvećeno uticaju holokausta Roma na romsku savremenu kulturu, i tokom nje će se postaviti pitanje u kojoj meri same zajednice mogu prevazići posledice, te kako izbeći nesporazume i sukobe i doprineti toleranciji, razumevanju i suradnji. Tijekom četvrtog predavanja pokušalo se odgovoriti na pitanje: Stagnacija ili razvoj romskog kulturnog bića? Organizator okruglog stola je najavio učešće akademskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva, predstavnika Ministarstva za ljudska i manjinska prava kao i predstavnika romskih organizacija u Srbiji. ROMSKA ISTINA 47 Proslava Đurđevdana ISSN 1845-6413
© Copyright 2024 Paperzz
