1 UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
Usvojena i proglašena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda
10. decembra 1948. godine Rezolucijom 217 (III)
UVOD
BUDUĆI da su priznanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih
članova ljudske zajednice osnova slobode, pravde i mira u svijetu,
BUDUĆI da su nepoštivanje i preziranje ljudskih prava vodili barbarskim postupcima
koji su vrijeđali savjest čovječanstva i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska
bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice proglašeno kao
najviša težnja običnih ljudi,
BUDUĆI da je bitno da ljudska prava budu zaštićena vladavinom zakona kako čovjek
ne bi morao, kao krajnjem izlazu, pribjeći pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
BUDUĆI da je bitno zalagati se za razvoj prijateljskih odnosa među narodima,
BUDUĆI da su narodi Ujedinjenih naroda ponovno u Povelji potvrdili svoju vjeru u
fundamentalna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti i u
ravnopravnost muškaraca i žena i budući da su odlučili promicati društveni napredak i
bolji životni standard u većoj slobodi,
BUDUĆI da su se države članice obavezale, u suradnji sa Ujedinjenim narodima,
postići unapređenje univerzalnog poštivanja i ostvarenja ljudskih prava i osnovnih
sloboda,
BUDUĆI da je sveopće razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno
ostvarenje te obaveze,
STOGA SADA,
GENERALNA SKUPŠTINA
PROGLAŠAVA ovu “Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima”, kao zajednički
standard koji trebaju dostići svi narodi i sve države, radi toga da svaki pojedinac i svaki
organ društva, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, teže da učenjem i odgojem
doprinesu poštivanju ovih prava i sloboda, te da se postupnim nacionalnim i
međunarodnim mjerama osigura njihovo univerzalno i djelotvorno priznanje i
poštivanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih
teritorija koja su pod njihovom jurisdikcijom.
1
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su
obdarena razumom i sviješću i trebaju jedna sa drugima postupati u duhu bratstva.
Član 2.
1.
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez
razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, religija, političko ili drugo
mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovina, rođenje ili neki drugi status.
2.
Nadalje, nikakva razlika se ne smije praviti na osnovi političkog, pravnog ili
međunarodnog statusa države ili teritorija kojima neka osoba pripada, bilo da se radi o
neovisnom teritoriju, teritoriju pod starateljstvom, nesamoupravnom teritoriju, ili teritoriju
koji se nalazi pod ma kojim drugim ograničenjima suvereniteta.
Član 3.
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Član 4.
Nitko se ne smije držati u ropstvu ili podčinjenosti; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju
se u svim njihovim oblicima.
Član 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut torturi ili surovom, neljudskom ili ponižavajućem
postupanju ili kažnjavanju.
Član 6.
Svatko ima pravo svagdje pred zakonom biti priznat kao ličnost.
Član 7.
Svi ljudi su pred zakonom jednaki i imaju pravo na jednaku zaštitu zakona bez ikakve
diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se
krši ova Deklaracija i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.
Član 8.
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred nadležnim nacionalnim
sudovima, protiv djela kojima se krše fundamentalna prava koja su mu dodijeljena
ustavom ili zakonom.
2
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Član 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut proizvoljnom hapšenju, pritvaranju ili egzilu.
Član 10.
Svatko ima pravo, u potpunoj ravnopravnosti, na pravedno i javno saslušanje pred
neovisnim i nepristranim sudom, u postupku odlučivanja o njegovim pravima i
obavezama i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.
Član 11.
1.
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo smatrati se nevinim dok se
dokaže njegova krivica sukladno zakonu, na javnom suđenju na kojem je on imao sve
garancije potrebne za njegovu obranu.
2.
Nitko se ne smije smatrati krivim za bilo koje krivično djelo ili propust koji nisu
predstavljali krivično djelo, shodno nacionalnom ili međunarodnom pravu, u vrijeme
kada su bili počinjeni; niti mu se smije izricati kazna teža od one koja se mogla
primijeniti u vrijeme kada je krivično djelo bilo počinjeno.
Član 12.
Nitko na smije biti podvrgnut proizvoljnom uplitanju u njegov privatni život, porodicu,
dom ili prepisku, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo da zakonom
bude zaštićen od ovakvog uplitanja ili napada.
Član 13.
1.
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.
2.
Svatko ima pravo napustiti bilo koju državu, uključujući i svoju vlastitu, te vratiti se
u svoju državu.
Član 14.
1.
Svatko ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama azil od proganjanja.
2.
Na to se pravo ne može pozivati u slučaju gonjenja koje je istinski izazvano
nepolitičkim krivičnim djelima ili djelima koja su protivna ciljevima i načelima Ujedinjenih
naroda.
Član 15.
1.
Svatko ima pravo na državljanstvo.
3
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
2.
Nitko ne smije biti proizvoljno lišen svog državljanstva niti mu se smije uskratiti
pravo da promijeni svoje državljanstvo.
Član 16.
1.
Punoljetni muškarci i žene imaju pravo sklopiti brak i osnovati porodicu bez
ikakvih ograničenja u odnosu na rasu, državljanstvo ili religiju. Oni imaju jednaka prava
prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
2.
Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak budućih supružnika.
3.
Porodica je prirodna i fundamentalna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društva
i države.
Član 17.
1.
Svatko ima pravo posjedovati imovinu, sam kao i u zajednici sa drugima.
2.
Nitko ne smije biti proizvoljno lišen svoje imovine.
Član 18.
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i religije; to pravo uključuje slobodu da
promjeni svoju religiju ili vjerovanje i slobodu da, bilo pojedinačno ili u zajednici sa
drugima, javno ili privatno, manifestira svoju religiju ili vjerovanje kroz nastavu,
prakticiranje, obrede i pridržavanje.
Član 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu da
posjeduje mišljenje bez tuđeg uplitanja i da traži, prima i šalje informacije i ideje
posredstvom bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
Član 20.
1.
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
2.
Nitko ne može biti primoran pripadati nekom udruženju.
Član 21.
1.
Svatko ima pravo sudjelovati u vlastima svoje zemlje, neposredno ili preko
slobodno izabranih predstavnika.
2.
Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
4
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
3.
Volja naroda je osnova državne vlasti; ta volja se izražava na povremenim i
istinskim izborima koji se provode putem univerzalnog i jednakog prava glasa, te koji
se održavaju tajnim glasanjem ili ekvivalentnim postupcima slobodnog glasanja.
Član 22.
Svatko, kao član društva, ima pravo na socijalnu sigurnost i pravo da ostvaruje, putem
nacionalnih zalaganja i međunarodne suradnje, a u skladu sa organizacijom i
resursima svake države, ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za njegovo
dostojanstvo i slobodan razvoj njegove ličnosti.
Član 23.
1.
Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravične i povoljne radne
uvjete i zaštitu od nezaposlenosti.
2.
Svatko, bez ikakve diskriminacije, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.
3.
Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naknadu, koja njemu i njegovoj
porodici osigurava egzistenciju vrijednu ljudskog dostojanstva i koja se, po potrebi,
dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
4.
Svatko ima pravo formirati i stupiti u sindikat radi zaštite svojih interesa.
Član 24.
Svatko ima pravo na odmor i razonodu, uključujući razložno ograničenje radnog
vremena i povremeno plaćen odmor.
Član 25.
1.
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega
samoga i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan i zdravstvenu zaštitu i
potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti,
nesposobnosti, udovištva, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za izdržavanje,
zbog okolnosti koje su izvan njegove moći.
2.
Majka i dijete imaju pravo na posebnu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo da su
rođena u braku ili izvan njega, uživaju istu socijalnu zaštitu.
Član 26.
1.
Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje je besplatno, bar u osnovnim i
nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje je obavezno. Tehničko i stručno obrazovanje
podjednako je pristupačno, a više obrazovanje je dostupno svima, prema njihovim
vlastitim sposobnostima.
5
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
2.
Obrazovanje je usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na jačanje poštivanja
ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. Ono promiče razumijevanje, toleranciju i
prijateljstvo među svim narodima, rasnim i religijskim grupama, te potpomaže
djelatnosti Ujedinjenih naroda na održanju mira.
3.
Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja za svoju djecu.
Član 27.
1.
Svatko ima pravo slobodno učestvovati u kulturnom životu svoje zajednice,
uživati u umjetnosti i učestvovati u naučnom napretku i njegovim pogodnostima.
2.
Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa, koji proistječu iz ma
kojeg naučnog, književnog ili umjetničkog djela čiji je on autor.
Član 28.
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak, u kojem prava i slobode
objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti u potpunosti ostvareni.
Član 29.
1.
Svatko ima obaveze prema zajednici, koja jedina omogućava slobodan i pun
razvitak njegove ličnosti.
2.
U ostvarivanju svojih prava i sloboda, svatko treba biti podvrgnut samo onim
ograničenjima koja su određena zakonom, isključivo u svrhu osiguranja dužnog
priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i zadovoljenja pravičnih postulata morala,
javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu.
3.
Ta prava i slobode se ni u kojem slučaju ne mogu ostvarivati protivno ciljevima i
načelima Ujedinjenih naroda.
Član 30.
Ništa u ovoj Deklaraciji ne može se tumačiti kao pravo ma koje države, grupe ili osobe
da se angažira u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu radnju čiji je cilj uništenje bilo
kojih ovdje izloženih prava i sloboda.
6

Download Report