R mano
čaćipe
Broji / Broj 38 ● Berš / Godina XVI. ● Zagreb novembro / studeni 2010.
Časopis Roma u Republici Hrvatskoj ● Romano Lil
Sastanak s gradonačelnikom
Obilježen Dan
romskog jezika
ol
šk
et
na
Lj
Obustavite
protjerivanje
Roma, odmah
a
posjet zemuniku
donjem
UMJESTO UVODNIKA
Sastanak s gradonačelnikom
21. rujna u zgradi
Gradske uprave održao se sastanak na
temu kako unaprijediti rad Gradske uprave s udrugama romske
nacionalne manjine,
te kako poboljšati status i standard romske
nacionalne manjine u
Zagrebu.
Na sastanku su, osim
predstavnika 30 romskih udruga i gradonačelnika Zagreba g. Milana
Bandića, sudjelovali i šefica Službe za promicanje ljudskih prava Elizabeta Knorr i posebni savjetnik gradonačelnika Zdravko Čokić.
Na sastanku je zaključeno “kako predstavnici Ureda redovito surađuju s romskim udrugama pružajući odgovore na upite i dajući pomoć
u svim pitanjima od značaja za realizaciju programskih aktivnosti romskih udruga, postupajući u skladu s ciljevima Nacionalnog programa za
Rome i Akcijskog plana desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015. i odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”.
Iz Ureda gradonačelnika priopćili su kako se
sredstva za udruge, koje djeluju na promicanju
ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, dodjeljuju na temelju natječaja, pa se tako i romske
ROMANO čaćipe
udruge od 2009. mogu prijaviti na programe,
projekte i raspisane natječaje od strane Ureda
gradonačelnika.
romska ISTINA
Sadržaj
Posjet Zemuniku Donjem -----------------------------------------------------Obilježavanje Dana romskog jezika -----------------------------------------Jezik Roma u Zagrebu i Hrvatskoj -----------------------------------------Cigani lete iz Europe ---------------------------------------------------------Čičak: Sarkozy provodi otvoreni i javni rasizam -------------------------Što se čudite Sarkozyju ------------------------------------------------------Soros poziva EU da pomogne »nižoj klasi« Romima -------------------Nosite si Rome u svoj Luxembourg ----------------------------------------Izvještaj ambasadora Janeza Lenarčiča ------------------------------------Sarkozy lagao o Romima u Njemačkoj ------------------------------------Otvoreno pismo komesaru za ljudska prava Tomasu Hamarbergu ----Poziv svim pristalicama osnovnih prava Roma diljem svijeta ----------Protestna šutnja u Beogradu ------------------------------------------------Majstori dvoličnosti u obrani deportiranih Roma ------------------------»Mi nismo etničko smeće« --------------------------------------------------Male tajne velikih piromana -------------------------------------------------Komentar Romano čaćipe ----------------------------------------------------Glazba Roma -------------------------------------------------------------------Sve bilo je po zakonu --------------------------------------------------------Zbog Roma djecu upisuju u druge škole ----------------------------------Nema političke volje za integraciju Roma --------------------------------Diskriminacija Roma u BiH --------------------------------------------------Dr. Hedina Tahirović-Sjerčić: Nisam imala para... ------------------------Ravnopravni građani --------------------------------------------------------Ljetna škola --------------------------------------------------------------------
4
5
6
10
14
16
20
21
22
25
26
28
29
30
31
32
34
35
36
38
40
42
43
44
46
U organizaciji Udruge
Roma od 15. do 30. srpnja
održana je ljetna škola
Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke
županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554, e-mail: [email protected] • Glavni urednik: Alija Mešić, e-mail:
[email protected] • Izvršna urednica: Aleksandra Marković, e-mail: [email protected] • Uređivački odbor: Alija
Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, Besima Mešić, Mišo Ibrišević, Toni Vuk, Renata Đonđ Perković • Tajnica: Snježana
Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom
Vlade RH, Odjela upravno-pravnih poslova, br. K1 032-05/97-02 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza •
Priprema i tisak: Vjesnik d.d., Zagreb • Časopis je besplatan
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
4
DOGAĐAJI
Posjet Zemuniku Donjem
Izaslanstvo Vlade u posjetu bespravno naseljenim Romima
Zajedno do pronalaženja rješenja bespravno naseljenih
Roma u Zemuniku Donjem
I
zaslanstvo Povjerenstva za
praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome
Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske posjetilo je 11. listopada
2010. godine Zemunik Donji, s ciljem uvida u situaciju i pronalaženja rješenja bespravno naseljenih Roma.
Uz predstavnike Vladinog
Ureda za nacionalne manjine i saborskog zastupnika g.
Nazifa Memedija, Zemunik
Donji posjetilo je deset članova navedenog izaslanstva,
među njima i stalni član Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome g. Alija Mešić,
predsjednik Udruge Roma
Zagreba i Zagrebačke županije.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
JEZIK ROMA
Obilježavanje Dana romskog jezika
5. 11. 2010.
Proglašenje Dana romskog jezika odgođeno do standardizacije,
odobren prigodni susret
M
inistarstvo znanosti, obrazovanja i športa prihvatilo je pokroviteljstvo nad održavanjem prigodnih aktivnosti u cilju obilježavanja Dana romskog jezika 5.
11. 2010., te u tu svrhu
odobrilo iznos od 20.000
kuna za organiziranje susreta s prigodnim razgovorima i
diskusijama na temu standardizacije romskog jezika.
Vlada Republike Hrvatske pri
tome nije podržala međunarodnu inicijativu proglašenja 5. studenoga Danom romskog jezika,
navodeći kako ta inicijativa nije
podržana od strane većeg dijela
romske populacije.
Nazif Memedi zastupnik za romsku i ostalih 11 nacionalnih manjina
“nema osobno ništa protiv inicijative
za standardizaciju i na kraju samog
proglašenja svjetskog dana romskog
jezika jer svaka romska riječ bez obzira na podrijetlo i od koga je došla, bez
obzira na dijalekt (poznato je da postoji više od 16 rječnika), naišla je na moje
apsolutno odobravanje i podršku, kako
moralnu, tako i financijsku”.
Mišljenje Vlade RH dijele i u Udruzi Roma Zagreba i Zagrebačke županije, u udruzi Kali Sara
kao i u mnogim drugim romskim udrugama u Hrvatskoj, ali i u regiji. Za pripadnike romske nacionalne
manjine, uz kulturu i vjeru, jezik je važna sastavnica kulturnog i nacionalnog indentiteta. Tako valja spomenuti
kako je na 1. svjetskom kongresu Roma održanom 1971.
u Londonu, uz proglašenje himne i korištenje romske zastave donesena i odluka o službenom korištenju romskog
jezika – romani chip. Inicijativa o proglašenju 5. studenoga Svjetskim danom romskog jezika, kada je predstavljen
romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik, nije prihvaćena od većeg dijela romske populacije, osobito one koja govori bajaškim jezikom.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
5
JEZIK ROMA
6
JEZIK ROMA U ZAG
Autor: Nikola Rašić
Narod bez kuće i
jezika (književnoga)
V
eći dio romske populacije Hrvatske živi u gradovima, a najviše ih je vjerojatno u samom
glavnom gradu. Sam broj teško je precizno utvrditi (vjerojatno
se radi o oko 100.000 Roma u Republici Hrvatskoj), ali sasvim sigurno u
Zagrebu živi više tisuća Roma, što ih
čini vjerojatno najvećom jezičnom
manjinom na području grada.
Najveći dio zagrebačkih Roma govori romskim jezikom, a samo manji dio hrvatskim, albanskim, makedonskim, rumunjskim ili nekim
drugim neromskim idiomom, kao
jedinim jezikom, osim hrvatskoga.
Gotovo svi zagrebački Romi dvojezični su (u kombinaciji s lirvatskim),
ali standardnim hrvatskim zapravo
najčešće ne vladaju dovoljno dobro
zbog manjka obrazovanja i napose zbog nedostatnih i jednostranih
kontakata s većinskim stanovništvom. Koje dijalekte, u kojim omjerima i na kojim prostorima Romi u
Hrvatskoj i Zagrebu govore, zapravo ne znamo pouzdano jer o tome
nema studija i izvora na koje bismo
se mogli pozvati. Zapravo, bilo bi
jako korisno takvo istraživanje jednom provesti.
U međusobnoj komunikaciji Romi
najčešće koriste romski jezik, ali kod
mnogih Roma primjetna je stalna
tendencija opadanja jezične kompetencije u romskome, zbog sve većeg
upliva hrvatskoga i drugih jezika, ali
i zbog susreta s različitim romskim
govorima koji nisu uvijek lako razumljivi svim sudionicima u komunikaciji. Tako se Romi u Zagrebu (kao
i inače u Hrvatskoj i u mnogim drugim sredinama) nalaze u izuzetno
nepovoljnoj sociolingvističkoj situaciji: jezikom okoline ne uspijevaju
ovladati u zadovoljavajućoj mjeri,
a vlastiti im jezik nije dovoljno osposobljen za suvremene društvene
Treba li nam romski rje
potrebe, prije svega, pisane i na pismu utemeljene moderne civilizacije, te se od njega otuđuju i udaljuju.
Romski je jezik, dakle, prvenstveno
usmeni medij. U pisanoj civilizaciji
to znači pisati povijest na vjetru. Riječi lete, zapisi ostaju.
U slučaju većine manjina odgovor na
ovakvu situaciju jasan je i nedvosmislen: treba intenzivirati obrazovanje
na jeziku manjine, i proširiti sfere korištenja manjinskoga jezika. No, kao
što je općepoznato, u slučaju Roma
to je lakše reći nego provesti u djelo.
Velik broj odraslih Roma funkcionalno je nepismen, a mnoga djeca često
nisu obuhvaćena školovanjem. Ako
u nekim sredinama romska djeca pohađaju škole, onda je to isključivo na
jeziku okoline, jer nema kadrova i priručnika na njihovu jeziku. Ako pak u
nekim sredinama i postoji dobra volja za promjenu situacije, ako se možda i nađu kadrovi – bilo romski bilo
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
neromski, opet ostaje problem priručnika bez kojih se malo što može
uraditi. I na kraju se najčešće ništa i
ne učini, a romski narod i dalje ostaje u svom bez­izlaznom začaranom
krugu socijalne marginalnosti i besperspektivnosti.
Jezik bez rječnika
U romskoj populaciji nagomilalo se
toliko različitih socijalnih problema,
od kojih jezični sigurno nije najvažniji, ali je svakako najneizbježniji jer
se emancipacija kao neodložna zadaća koja se postavlja i pred Rome
i pred društvo, može ostvariti samo
kroz jezik, a prava emancipacija
može se ostvariti samo putem materinjeg jezika. U tom je smislu prvi
korak u emancipaciji zagrebačkih
Roma izrada rječnika materinjeg
narječja, i to je jedan od osnovnih ciljeva koje si je postavila romska populacija grada Zagreba.
JEZIK ROMA
Dijalektalna različitost
REBU I HRVATSKOJ:
čnik, i kakav?
U ovome bismo osvrtu željeli podrobnije opisati neke aspekte ovoga
izuzetno važnoga poduhvata, kojega su inicirali Alija Mešić i Šemso
Avdić, čiji je rad rezultirao sabirom
prvoga korpusa osnovnog rječnika
od oko 2500 jedinica. Nakon stručne lingvističke obrade, koja je pripala u zadatak autoru ovoga prikaza, rječnik bi bio prikladan za
korištenje u predškolskom i školskom radu s romskom djecom u
Zagrebu i drugim mjestima Hrvatske. Time bi se Hrvatska svrstala u
red sve većeg broja zemalja u kojima postoji neki oblik prosvjetnoga
rada na romskom jeziku.
Da bi rječnik po svome ustroju i sastavu što potpunije služio ciljanoj
namjeri, najvažnije je pitanje bilo
donijeti odluku o narječnoj osnovici od koje će se polaziti. Pri tome
se polazilo od stava da rječnik smjeran za uporabu na nižim razinama
obrazovanja, dakle za rad s malom
djecom, treba biti temeljen na narječju bliskom toj djeci, te je trebalo
prosuditi koje bi to narječje moglo
biti. Takav rječnik, dakle, prvenstveno trebao biti (p)opis jezičnoga izraza te djece, nešto u čemu će
se djeca lako prepoznati i s čim će
se moći lako izraziti. U sljedećim
recima nastojat ćemo obrazložiti
osnovne postavke izbora na kojima
se ovaj rječnik zasniva.
Romi u Hrvatskoj i u Zagrebu govore pretežno romskim jezikom
(romano čib, homano čib/čergaški), koji pripada novoindijskoj skupini indoeuropske porodice jezika, i srodan je hindskom, urdskom,
pendzapskom, gudzeratskom, radzastanskom, sindskom i drugim
novoindijskim jezicima, čiji je najstariji zabilježeni oblik sanskrt. Preci europskih Roma potječu iz sjeverozapadne Indije.
U tom je smislu – kao član indo­
europske porodice, odnosno indoiranske potporodice – romski jezik
srodnik balto-slavenskih jezika, pa
time i hrvatskoga. On nam svjedoči
o dnevnoj prisutnosti pradavne povijesti lirvatskoga i drugih naroda s
kojima Romi žive, o vezama s Indijom i vlastitim drevnim indo-iranskim naslijeđem: Romi su Indijci
među nama, indijski oblik nas samih i predstavljaju nositelje zajedničkoga kulturnog bogatstva koje
svakako treba sačuvati. A u prvom
redu, treba početi od jezika, kao
izraza i nositelja te kulture. Zanemariti romsko među nama znači
zanemariti i vlastitu kulturu. Njegovati ono romsko među nama, kojim
su nas povijesne prilike obdarile,
znači dodati nov sloj hrvatskoj kulturi, obogatiti ju novim pogledom u
vlastitu i svjetsku baštinu. Zato se
romskim elementom u hrvatskom
društvu vrijedi i treba baviti.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Romska populacija u Zagrebu rezultat je različitih migracija, što je
rezultiralo susretom različitih romskih govora na području grada.
Romski je jezik, s obzirom na izrazitu prostornu raspršenost govornika, izuzetno izdijalektiziran, ali
ipak ne do te mjere da bi to bilo preprekom za (više ili manje) nesmetanu komunikaciju između različitih
grupa s područja jugoistočne i srednje Europe. Osnovna podjela dijalekata koja se najčešće navodi je ona
na vlaške i turske govore, a uveo ju
je jedan od prvih istraživača romskoga, Franz Miklositsch. Kasniji istraživači (npr. Matras) potonju
grupu radije i točnije nazivaju “balkanskom”. Linija podjele kreće se
jugoistočnim dijelom balkanskoga
poluotoka: Kosovo, Makedonija,
Rumunjska i Bugarska područja su
gdje se dodiruju dvije skupine govora. Sjeverno i sjeverozapadno od
te linije proteže se područje vlaških
govora, čije je podrijetlo u vlaškim
zemljama, dakle u današnjoj Rumunjskoj i Moldaviji. Većina Roma
u Hrvatskoj govori nekim od tzv.
vlaških romskih govora, mada je i
unutar ove skupine dijalekatska razuđenost primjetna.
U Zagrebu ima Roma koji govore i
raznim oblicima jugoistočne skupine
govora (pretežno arlijski, burgund­
ski, džambaski i sl.). Ovi su govori relativno dobro opisani od strane
makedonskih i bugarskih romologa, a poznati su i iz nekih populamih
filmova. Njihovi govornici u Zagrebu uglavnom su doseljenici s Kosova i iz Makedonije, a njihov jezik
predstavlja svojevrsni most izmedu južnih ogranaka vlaških govora
i balkanskih (jugoistočnih) narječja
romskoga jezika. Osnovna tipološka
i leksička razlika svodi se na pitanje
djelovanja tzv. jezičnoga adstrata. U
vlaškoj skupini znatan je utjecaj rumunjskog, a u balkanskoj opet turskog i grčkog. To znači da prema
tipu jezika otprilike možemo pratiti i
smjer romskih migracija. Ako npr. u
7
8
JEZIK ROMA
Lici nađemo govore u kojima je naziv za šljivu “pmna” (dakle, vlaška,
tj. rumunjska posuđenica) možemo
pretpostaviti da se radi o grupi koja
se nekada doselila iz Rumunjske. U
Grčkoj i Turskoj, odnosno na balkanskome jugu ima grupa koje nisu
dolazile u kontakt s rumunjskim jezikom. U njima je obilan i raznolik
utjecaj turskog i grčkog, te nekih
drugih jezika. Ovih govora u Hrvatskoj ne nalazimo mnogo, a dolaze
nam uglavnom iz Makedonije.
Ipak, situacija nije sasvim jednostavna, jer je turski jezik odigrao
značajan utjecaj i na brojne vlaške
govore, poglavito na gurbetski, a
naročito na onaj dio gurbetske populacije koja je ili bila u (sporadičnom i neizravnom, ali ipak djelatnom) kontaktu s tim jezikom, kao
uostalom i hrvatski. Najznačajniji
je utjecaj turskoga (a preko njega i
perzijskoga i arapskoga) prije svega na razini leksikona (rječnika, dakle), i najjače se osjeća kod Roma
muslimanske vjere, a u Zagrebu je
većina upravo takva. Susrećemo se,
dakle, s jednim bazično vlaškim govorom, sa značajnim kontaktnim
tragovima turskoga, i naravno, bosanskoga, odnosno, hrvatskoga jezika. Tu skupinu dijalekata, koja u
Hrvatsku uglavnom stiže iz Bosne,
Rade Uhlik, slavni bosanski romolog, nazvao je “zapadnogurbetski”.
Uhlik je u svojim radovima ovaj govor temeljito obradio i opisao s više
aspekata, a napravio je i jedan opsežan rječnik: Srpskohrvatsko-romski-engleski.
Najznačajnija skupina vlaških govora na području Srbije, Bosne i Hrvatske (a djelomično i Crne Gore,
Kosova i Makedonije) je gurbetska,
koja se opet dijeli na tri skupine
narječja: južnu, istočnu i zapadnu.
Zapadnogurbetski se govori uglavnom u Bosni i Hrvatskoj, i, kao
što je već rečeno, temeljito je opisan u radovima Rade Uhlika. Ipak,
nešto je manje zastupljen u suvremenoj pisanoj praksi, što ima prije
svega veze s relativnim kašnjenjem
emancipacijskih procesa kod Roma
u ovim krajevima. Istočnogurbetski
čini prijelaz prema romskim govorima u Rumunjskoj i Bugarskoj i zemljama srednje i istočne Europe, a
na njemu je zabilježena i intenzivna književna i prosvjetna aktivnost,
(između ostaloga i prijevod Novoga zavjeta, novosadskoga romologa Triruna Dimica). Osim toga, ovi
govori danas su prošireni cijelom
Europom, a njima govori i većina
Roma u SAD-u, Australiji i drugim
prekomorskim zemljama. U tom je
smislu rad na kodifikaciji suvremenoga zapadnogurbetskog doprinos
procesu kodifikacije i standardizacije općeromskoga jezika, koji se
danas uglavnom razvija na dijasistemskoj osnovici vlaških govora.
Ipak, u međuvremenu su se u govoru bosanskih i hrvatskih Roma
odigrale značajne promjene i migracijski procesi velikih razmjera. Demografska i geografska
slika romskoga svijeta o ovome dijelu Europe potpuno je izmijenjena.
Zbog toga svaki rad na proučavanju
zapadnogurbetskoga narječja ima
i važnu lingvističko-deskriptivnu i
povijesnu dimenziju. Tako dolazimo i do djelomična odgovora na pitanje postavljeno u naslovu, na­ime:
Kakav jezik bi bio najprikladniji
za pismenu i prosvjetnu uporabu
među Romima Zagreba i Hrvatske?
Nema nikakve sumnje da bi se on
trebao bazirati na govorima koji su
u toj regiji najviše zastupljeni, a to
su upravo zapadnogurbetski.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Emancipacijska funkcija
Rad na daljoj kodifikaciji zapadnogurbetskoga ima smisla i zbog toga
što bosanski i hrvatski Romi u svojoj kulturnoj i jezičnoj emancipaciji
znatno zaostaju za dostignućima u
obližnjim zemljama, npr. u Srbiji gdje
već tridesetak godina postoji obiman
kulturni život i jezično stvaralaštvo na dosta srodnom gurbetskom
govoru. Značajni kulturni pomaci
ostvareni su i u Makedoniji (ozbiljna gramatika 1986., obiman i kvalitetan rječnik 1998., izvrsna početnica 1996. itd.), svojedobno na Kosovu
(redovna televizijska emisija, npr.), a
u posljednje vrijeme mnogo se toga
dešava u Rumununjskoj, Bugarskoj i
Mađarskoj s čime bi hrvatski Romi
trebali uhvatiti korak.
Ako do toga ne dođe,
ionako problematičan položaj Roma
u Hrvatskoj dodatno će se pogoršavati.
Mr. Nikola Rasić – Diplomirao opću lingvistiku i sociologiju, te magistrirao iz područja sociološke metodologije
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1988.,
živi i radi u Rotterdamu (Nizozemska) kao kongresni tajnik
Svjetskoga saveza esperantista.
Objavio je više radova i studija s
područja jezične politike, sociologije jezika i sociolingvistike,
od kojih i nekoliko studija o sociolingvističkim pitanjima romskoga jezika. Prevodi s hrvatskog, albanskog, makedonskog,
rusinskog, nizozemskog, engleskog i drugih jezika. Surađivao
je na Dudenovom slikovnom
rječniku Englesko-hrvatskom,
esperantsko-albanskom džepnom rječniku, nizozemskohrvatskom rječniku (u izradi), a
trenutno radi na izradi romskohrvatskog rječnika.
REAGIRANJA
Poštovana gospođo Knjaz,
zahvaljujemo na Vašem interesu za problematiku Roma u Gradu Zagrebu te za kolaž priča koje su objavljene 5. 10. 2010. u Zagreb.hr.
Ovom prilikom želio bih dodati par kratkih crta na objavljene izjave:
Za mnoge Rome u RH i dalje je aktualno pitanje državljanstva:
Ljudi koji su rođeni na području bivše federacije, uključivo u RH, čija
obitelj ili dio obitelji živi u RH, a oni sami godinama su na radu u inozemstvu. Mnoštvo je slučajeva u kojima hranitelj obitelji jednostavno ne
može dobiti domovnicu, pa samim time ni državljanstvo. Svojedobno je
i Vlada RH dala na raspolaganje odvjetnika koji je besplatno pomagao u
takvim slučajevima, ali je i sam odvjetnik javno dao do znanja kako ne
može puno učiniti zbog tromosti sustava. Dakle, prije samog zapošljavanja i stanovanja, za dosta Roma osnovni je problem pitanje državljanstva.
Iz kojega se onda razvijaju mogućnosti zapošljavanja i stanovanja.
2. Pitanje nejedinstva Roma:
Nažalost, često o
nejedinstvu slušamo
od udruga i pojedinaca koji nisu zadovoljni vlastitom pozicijom, ili sebe vide
kao rođene vođe.
Romi, kao i svaka druga skupina, imaju svoja različita gledišta i interpretacije, što ne znači automatski da su nesložni. Činjenica jest da se
zadnjih godina povećao broj nedržavnih udruga koje se bave romskom
tematikom, te je također istina da ima i takvih udruga koje promoviraju
same sebe te im je glavni cilj prikupljanje sredstava za rad udruge, pri
čemu je relativno što i tko zapravo stvarno radi. Međutim, bilježimo
napredak, kontinuirano, kako u radnim odnosima s institucijama, tako
i u suradnji između romskih udruga.
Primjerice, 21. 9. 2010. u 11 sati, po prijedlogu Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije, a na poziv gradonačelnika Grada Zagreba,
g. Milana Bandića, održan je sastanak na kojem je sudjelovalo 40-ak
predstavnika romske zajednice i romskih udruga.
Radni sastanak se bavio sljedećim pitanjima:
– kako zaposliti Rome
– pitanje stanovanja Roma (posebno pitanje Plinarskog naselja)
– druge mjere koje se mogu pokrenuti kako bi se poboljšala situacija
Roma.
Na istom sastanku je bila prisutna i većina osoba koje ste intervjuirali,
tako da je malo nespretno da za Vaš časopis govore o nejedinstvu, a s
druge strane sudjeluju u demokratskim procesima i promoviraju svoje udruge, a došlo se na sastanak vezano uz 3 pitanja. Još jednom zahvaljujemo na Vašem interesu za pitanja Roma, medijski
napisi u svakom slučaju, pogotovo kada daju opsežan prikaz tematike,
mogu biti od pomoći za rješavanje pitanja od značaja za zajednicu.
„ROMANESKA GRAĐANSKA
UDRUGA“
NAČELNIKU PU-KUTINA
n.r. Tone Mašuncu
Popovača, 26. listopada 2010.
PREDMET:
NEONACISTIČKI GRAFITI PRED
„IDISOM“
Poštovani,
molim Vas da se ispitaju grafiti koji su
se početkom mjeseca pojavili na trafostanici pred trgovinom „Idis“ u Sisačkoj
ulici (između kućnih brojeva 168 i 170),
brojevi 1986. i slova B.B.B. upućuju na
huligane koji možda nisu žitelji iste ulice, ali riječi „USTAŠA POPOVAČA“
negativno djeluju na pripadnike nacionalnih zajednica, a vjerujem i na sve
građane Hrvatske.
Grafiti zlorabe „TRADICIONALNO“
ime ROMANESKA, ali i više putu djeluju ratnohučkaški-ustaški pozivajući na ubojstvo – kažnjavanje pripadnika srpske nacionalne zajednice („SRBE
NA VRBE“ „URBE SRBINE“). U istoj
ulici žive pripadnici različitih vjera,
kultura, kao i u cijeloj Popovači, vjerujući u multikulturalno i multikonfesionalno društvo, početkom – 6. 10. 2010.
usmeno sam obavijestio djelatnika općine (Ivan Trbušić) u nadi da će oni nešto poduzeti. Ostaje mi nada da su oni
bar slučaj prijavili te je u tijeku i da ću
od vas uskoro dobiti odgovor zašto do
sada grafiti nisu obrisani, ako je slučaj
ispitan – zaključen.
Srdačan pozdrav,
Alija Mešić
predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije
www.umrh.hr
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
ROMANESKA GRAĐANSKA
UDRUGA
PATER FAMILIAS
Mrs. Dushako Delmatho
9
DOGAĐAJI
10
Piše: Tena Erceg
Izvor: Novosti
K
ada je francuski predsjednik
Nicolas Sarkozy početkom
kolovoza uz veliku pompu
započeo deportacije bugarskih i rumunjskih Roma avionima
nacionalne kompanije, bio je to
već 25. takav let ove godine. Štoviše, francuska je vlada tijekom tri
godine deportirala dvije trećine
od ukupno 15 tisuća Roma koji su
tamo došli nakon proširenja Europske unije na istok, no oni su se
uglavnom vraćali. Ovog ljeta deportacije su snažno odjeknule i
stoga što je sam Sarkozy tako htio,
pa se većina analitičara slaže da je
u pitanju klasičan potez populista
koji manjak kvalitetne politike i
biračke podrške nadoknađuje poticanjem straha i ksenofobije.
Deportacije Roma nisu isključivo francuski fenomen, jer desetak
desničarskih vlada zapadne Europe provodi slične mjere, mijenjajući posljedično suštinu Europske
unije, čiji je jedan od temelja slobodno kretanje ljudi.
Tako je Danska u srpnju započela deportaciju 400 Roma, Švedska ih je zbog prošnje deportirala
50, Njemačka je na Kosovo vratila 1.200 tamošnjih Roma, iako
su polovica njih djeca rođena u
Njemačkoj, dok je karavana s oko
700 Roma protjerana iz belgijske
Flandrije i privremeno smještena u Valoniji. Talijanska je vlada
prije dvije godine zbog nereda na
jugu zemlje proglasila izvanredno
stanje i protjerala tisuće Roma, a
podržala je i mjere koje provodi
francuska vlada. Talijanski ministar unutarnjih poslova Roberto
Maroni iz ksenofobične Sjeverne
lige čak je pozvao da se ozakone
deportacije svih građana EU koji
žive u drugoj državi, a teret su socijalnom sustavu. Maroni se požalio da je to ranije predložio Eu-
Cigani lete iz
ropskoj komisiji, ali su ga odbili
zbog stranke kojoj pripada, te najavio da će isti prijedlog ponovno
iznijeti na nedavnom imigracijskom samitu ministara unutarnjih
poslova, koji je, pak, bio uvertira
u “stvaranje tajne euroatlantske
emigracijske radne skupine”, kako
ju je opisao francuski ministar za
taj resor Eric Besson.
Rasističke mjere
Francuska se vlada poziva na europske zakone koji dozvoljavaju ograničenje slobode kretanja
građanima ukoliko oni u nekoj zemlji žive najmanje tri mjeseca
bez da imaju posao, ili ranije ukoliko “ugrožavaju javni red, sigurnost i
zdravlje ljudi”. Francuska vlada rekla je i
da su ilegalna romska naselja “izvor
šverca, eksploatacije djece, prostitucije i kriminala”,
te da su u pitanju
potpuno legalne
“asistirane repatrijacije”, budući
da su Romi otišli nakon što im je
ponuđen novac.
Damir Grubiša, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, objašnjava da su zbivanja oko
Roma i “posljedica proturječnosti u politici Europske unije”, odnosno “odbijanja zapadnih članica da se usvoje jedinstveni stavovi
oko pitanja nastanjivanja građana iz Bugarske i Rumunjske u EU,
zbog čega je ta odluka odgođena
do 2014. godine”.
– Umjesto toga, države poput
Francuske i Italije ishodile su prijelazna razdoblja, na koja se sada
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
pozivaju, a u međuvremenu su
donijele i zakone kojima otežavaju doseljavanje stranaca, poput
traženja dokaza da se mogu uzdržavati, što zapravo otežava načelo slobodnog kretanja ljudi jer je
imigrantima vrlo teško ili nemoguće pronaći posao ako nisu mobilni – kaže Grubiša.
Unatoč pozivanju francuskih dužnosnika na zakone, činjenice pokazuju da su mjere koje oni provode i rasno obojane i politikantske.
Naime, Romi su
otišli
“dobrovoljno”
nakon što im je
rečeno da će u protivnom biti prisilno
protjerani, a prilikom deportiranja iz nekog su razloga odvajani
muškarci od žena.
Osim toga, mjere protiv Roma dio
su šire antiimigrantske politike
Sarkozyjeve vlade, koja uključuje i zakon o zabrani nošenja burke i nikaba, zatim uzimanje biometrijskih podataka protjeranim
Romima, prijedlog za oduzimanje
državljanstva muslimanima koji
“odbijaju prihvatiti princip sekularizma”, pa čak i kažnjavanja roditelja maloljetnih delinkvenata
koji prekrše uvjetnu kaznu.
Osim toga, francuski predsjednik
suočava se s golemim padom popularnosti, što zbog ekonomske
DOGAĐAJI
Europe
krize koja je desetkovala radna
mjesta i socijalni sustav, što zbog
sudjelovanja u omraženom ratu
u Afganistanu, što zbog skandala
s milijarderkom Liliane Bettencourt, kojoj su vlasti omogućile
goleme porezne olakšice, a ona
zauzvrat financirala Sarkozyjevu
stranku.
U tom kontekstu doživljava se i
izjava ministra
industrije i gradonačelnika Nice
Christiana Estrosija, koji je zatražio da se počnu kažnjavati gradovi
koji “simpatiziraju s Romima”, naglasivši da ga naročito brinu “gradovi koje kontrolira Socijalistička
stranka”.
Sarkozyjevo eksplicitno povezivanje imigracije s kriminalom navodno mu je popularnost lansiralo
do čak 80 posto, no nedavni prosvjedi diljem francuskih gradova
pokazuju da brojni tamošnji građani ne odobravaju ni protjeriva-
nje Roma niti cjelokupnu njegovu
“sigurnosnu politiku”.
Mlaka reakcija
Europske komisije
Organizacije za ljudska prava i
romske udruge tvrde da je udio
Roma koji se u Francuskoj bave
kriminalom iznimno malen.
Centar za prava europskih Roma
(ERRC) Sarkozyju je poslao pismo
u kojemu oštro demantira njegove
tvrdnje da su deportacije u skladu sa zakonom, te podsjeća da direktiva EU o slobodi kretanja dozvoljava deportaciju građana EU
tek nakon što se razmotre pojedinačni slučajevi i utvrdi da te osobe zaista predstavljaju prijetnju
javnoj sigurnosti. ERRC navodi
i da Europska konvencija o ljudskim pravima zabranjuje kolektivnu deportaciju, te podsjeća da je
francuska vlada prije deset godina
donijela zakon prema kojemu će
Romima osigurati mjesta za legalni boravak, što nije učinila, pa
je zbog toga dobila ukor Europske
komisije.
Sve ovo događa se usred takozvane Dekade inkluzije Roma, “jedinstvene odluke europskih vlada da
se poboljša socijalni i ekonomski
status Roma i njihovo uključivanje
u društvo”. Program je donesen na
europskoj razini i traje od 2005.
do 2015. godine, a na njegovo provođenje obavezale su se sve vlade,
te su doneseni nacionalni zakoni i
osigurani europski fondovi.
Recentni događaji u zapadnoj Europi pokazuju, međutim, da se
Romi sustavno isključuju umjesto uključuju u društvo, dok se na
istoku Europe već desetljećima
provodi diskriminacija i segregacija koja im to uključivanje onemogućava.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Reakcija Europske komisije na ova
zbivanja bila je izrazito mlaka.
Glasnogovornik povjerenice za
pravosuđe Viviane Reding rekao
je da Komisija “ne osjeća da Pariz provodi masovne deportacije”,
te da je “na članicama da odluče
kako će se s Romima nositi i kako
će implementirati svoje zakone”.
Analitičari, međutim, napominju
da Komisija ima ne samo obavezu
već i instrumente da reagira, podsjećajući na lani donesen Lisabon-
Nicolas Sarkozy
ski ugovor, koji daje mogućnost
sankcioniranja članica koje krše
temeljna prava građana.
On sadrži i takozvanu nuklearnu
opciju za države koje provode teška kršenja ljudskih prava, a koja se
sastoji od ukidanja prava glasa za
te članice, pa čak i od njihovog izbacivanja iz Unije. Lisabonski ugovor lani je pozdravljen kao “nova
zora za ljudska prava u Europi”, no
Komisija sada tvrdi da on pokriva
samo “dva uska područja – zakone
europskih institucija i implemen-
11
12
DOGAĐAJI
taciju tih zakona od strane članica”, pa ovo što radi Francuska ne
spada u njezinu nadležnost.
Neizgovorena hijerarhija
unutar EU
Portal EU Observer citirao je, pak,
anonimnog dužnosnika Europske
komisije koji je rekao da je “nuklearna opcija” predviđena za situacije da se “svi Romi potrpaju u koncentracijske logore, dok ovo nije ni
blizu tome”. No, neki su analitičari
podsjetili kako Komisija ipak svako malo reagira kada su u pitanju
neke druge skupine građana, poput osoba istospolne orijentacije, pa su tako i povjerenica Viviane Reding i europski “predsjednik”
Herman Van Rompuy pisali ljutita pisma vladi Litve koja je pokušala zabraniti Gay Pride. Komisija je
na koncu ipak objavila privremeni
izvještaj o ovom pitanju, ali tek početkom rujna, rekavši da Francuska “nije dovoljno ispitala individualne okolnosti izgnanih Roma”,
poput “životne dobi, zdravstvenog
stanja i vremena provedenog u zemlji”, te pozvala francusku vladu da
objasni “jesu li i u kojoj mjeri ti kriteriji primjenjivani”.
Analitičari tvrde
i da ova situacija
pokazuje postojanje “neizgovorene hijerarhije”
unutar bloka, prema kojoj Bruxelles
može grditi istočnoeuropske države bez straha od
posljedica, dok se
Sarkozyja i Berlusconija ne smije dirati, pa je tako
lani
Berlusconi
prijetio blokadom
svih odluka Europskog socijalnog vijeća ukoliko
ga se bude gnjavilo pitanjem zašto
je deportirao brod
pun izbjeglica u
Libiju. Osim toga,
francuski ministar
za Europu Pierre
Lellouche javno
je zaprijetio da će
Francuska blokirati ulazak Bugarske i Rumunjske u
Šengensku zonu, koji se treba do-
Roberto Maroni, talijanski ministar unutarnjih poslova, iz ksenofobične stranke
Sjeverna liga
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
goditi sljedećeg ožujka, ukoliko te
zemlje “ne preuzmu odgovornost
za svoje Rome”.
Grubiša ipak smatra da “Europska komisija ovaj problem želi riješiti jedinstvenom politikom, ali
ne može jer se članice pozivaju na
svoju suverenost, što ujedno pokazuje da EU nije nikakva naddržava, već ovisi o dogovoru članica,
dok bi upravo Lisabonski ugovor
trebao onemogućiti ovakva rješenja pojedinih članica”.
– No, očigledno je i da su se velike
zemlje uplašile jer gube monopol
u Uniji i zato se nastoje vratiti u
stanje takozvanog konzerviranog
suvereniteta. Počelo ih je plašiti
otvaranje prema istoku i problemi
koje istočne članice donose sa sobom. Budući da ne vide način da
te nataložene probleme riješe, one
posežu za mjerama kojima nastoje ojačati svoj vlastiti položaj – zaključuje Damir Grubiša.
DOGAĐAJI
Etnička ekologija
u Zemuniku
S
Višijevski uzor
Bivši socijalistički premijer Francuske Michel Rocard Sarkozyjeve je sigurnosne mjere nazvao
“politikom građanskog rata”, a prijedlog kojim se za “individualni
prijestup nameće kolektivna kazna” usporedio je s onim što su
radili “višijevski režim i nacisti”.
Višijevski je kolaboracionistički režim oduzimao državljanstvo
Židovima, a Rome slao u logore,
koje je francuska država na slobodu počela puštati tek dvije godine nakon završetka rata. Neki
su francuski mediji napomenuli i
kako je datum početka deportacija nezgodno koincidirao s međunarodnim datumom sjećanja
na holokaust nad Romima, koji se
obilježava 2. i 3. kolovoza, jer je te
noći 1944. godine u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau
ubijeno oko 2.000 Roma.
totinjak stanovnika dalmatinskog mjesta Zemunika – uz podršku povratnika srpske nacionalnosti
– organiziralo je “mirni prosvjed” kojim traže odlazak
Roma koji tamo borave. Kako
je rekao Svetko Župan, jedan
od organizatora prosvjeda,
mještani se žale da im Romi,
koji se bave
trgovinom
otpadom,
zagađuju
okoliš i zarađuju novac trujući
ih, dovlače
i pale smeće, te bespravno naseljavaju i
uništavaju
kuće građana srpske nacionalnosti. Načelnik Općine Zemunik Josip Marušić izjavio je da se
on i njegovi sumještani “ne
boje optužbi za rasizam” i
“nemaju ništa protiv Roma”,
već samo “žele da oni odu”.
“Romi su blizu žitelja Zemunika, a način života im je
totalno različit i zbog toga
dolazi do problema”, rekao
je Marušić “Zadarskom listu” i na pitanje novinara bi
li imao išta protiv da Romi
ostanu ukoliko više ne bi dovozili otpad, odgovorio: “To
je teško pitanje. Mi njih ne
tjeramo, ali želimo da ovo
bude ekološki čisto. Njihov
način života i to ne idu jedno uz drugo.” Žiteljima ovog
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
mjesta u Zadarskoj županiji,
koja inače prednjači brojem
napada na srpske povratnike
i njihovu imovinu, pridružila
se i skupina tih istih povratnika, pa je njihov predstavnik Nikola Trzin zatražio da
se Romi “isele iz njihovih bespravno naseljenih kuća”, što
su njegovi hrvatski sumje-
štani poz­dravili gromoglasnim pljeskom. Pritom je demantirao tvrdnje tamošnjih
Roma da su hrvatske vlasti u
zadarskom zaleđu sredinom
90-ih dozvolile useljavanje
praznih srpskih kuća kako
bi se otežao povratak Srba, a
koje je potvrdio i član saborskog Odbora za ljudska prava Milorad Pupovac, dodavši
da je ta praksa postojala i u
drugim dijelovima Hrvatske.
Romi na ovom području inače borave samo ljeti, kako bi
zaradili skupljanjem otpada,
a kada zahladi, vraćaju se u
Slavoniju gdje imaju kuće.
Ovog ljeta Zemunik su napustili neposredno uoči prosvjeda.
13
14
REAGIRANJA
Čičak: Sarkozy provodi
otvoreni i javni rasizam
Autor: Mladen Starčević
Ima 15 milijuna
Roma u Europi,
ako se svi zajedno
udružimo, i to
ne samo mi
Romi, to bi se
moglo spriječiti.
Prvo ćemo ovih
dana sastaviti
protestno pismo
koje ćemo uputiti
ambasadama i
predstavnicima
Francuske, ali i
ostalim zemljama
EU, i reći svima da
to nije u redu, kaže
Nazif Memedi
N
icolas Sarkozy, francuski
predsjednik, naselja Roma u
Francuskoj imenovao je ‘izvorom kriminala, krijumčarenja i prostitucije’ te najavio njihova
zatvaranja i raseljavanja u sljedeća tri mjeseca. Ministar unutarnjih
poslova, Brice Hortefeux, najavio
je prvo takvo raseljavanje već u četvrtak, 18. kolovoza. Sve je to naravno, po zakonu. Diljem zemlje je
već uklonjeno 51 ilegalno podignuto naselje, do kraja mjeseca će 700
ni rasizam. Predsjednik Hrvatskog
helsinškog odbora Ivan Zvonimir
Čičak ne smatra kako je raseljavanje Roma, niti u slučaju kada je riječ o počiniteljima kaznenih djela,
legalno niti legitimno, iako smatra
kako je riječ o nastavku jedne dugotrajne politike u Francuskoj.
– To je jedna katastrofalna odluka
i mi u HHO-u smo apsolutno protiv toga. Ne može se ni kriminalce
protjerivati jer je netko tako odlučio. Što je uostalom protjerivanje?
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora
Roma biti ‘izvezeno’ iz Francuske.
Iseljavanje bi trebalo pogoditi samo
neke Rome, a poglavito one koji su
počinili kaznena djela. No takva politika zasigurno neće pogoditi samo
kriminalce, nego i ostatak Roma
koji nisu ništa skrivili pravednoj i
liberalnoj Francuskoj – jednom od
temelja demokracije u Europi. To
je odluka koja će imati daljnje posljedice jer je protiv pravila Europske unije i protiv politike Suda u
Strasbourgu. Ovo je otvoreni i javROMANO čaćipe
romska ISTINA
Postoji izručenje, a državljanstvo
može isteći. Ne može se stečeno
pravo nekome oduzeti kada to nekome odgovara – kaže Čičak, koji
se vratio sa sastanka u Bruxellesu
gdje je, kaže, situacija oko Roma katastrofalna.
– To je odluka koja će imati daljnje
posljedice jer je protiv pravila Europske unije i protiv politike Suda u
Strasbourgu. Ovo je otvoreni i javni rasizam – kaže. Šokantne odluke
francuske vlade komentirali su i čel-
REAGIRANJA
nici romskih zajednica u Hrvatskoj,
koji smatraju kako će se ovaj potez
istjerivanja Roma proširiti po Europi poput epidemije. – Da će se to proširiti kao epidemija, toga se ja bojim. Ako ostavimo
Francusku da tako nastavi, to bi se
moglo proširiti.
Tako je bilo i u Italiji. Sad su se stvari tamo malo smirile, ali bi se opet
mogle pokrenuti, ako se ovo ne zaustavi – rekao nam je Nazif Memedi,
zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru. Brine ga i neravnopravnost u kažnjavanju Roma.
– Zakon treba poštivati, ali ako su
to državljani Francuske imaju svoja prava i svoje obveze. Ako je netko počinio zločin, treba ga kazniti.
Pojedine Rome treba kazniti, ali ne
baš sve Rome u globalu. Svi Romi
su jedan narod, ali ne može se sve
Rome stavljati u isti koš – kazao je
Memedi.
Treba dići glas
Najavio je i akciju kojom bi se apeliralo na ostale europske članice da
zaustave Francusku u njenim nakanama, no ističe da se to treba učiniti zajednički. Tu ne misli samo na
Rome, već i na sav narod koji smatra da treba štititi ustavne slobode,
iz cijele Europe.
– Mi odavde ne možemo utjecati na sve, ali treba dići glas. Ima 15
milijuna Roma u Europi, ako se svi
zajedno udružimo, i to ne samo mi
Romi, to bi se moglo spriječiti. Prvo
ćemo ovih dana sastaviti protestno
pismo koje ćemo uputiti ambasadama i predstavnicima Francuske, ali
i ostalim zemljama EU, i reći svima
da to nije u redu – kaže Memedi.
I Mesud Seferović, zamjenik predsjednika Vijeća romske nacionalne
manjine Grada Zagreba smatra da
se ne može generalizirati u takvim
stvarima, kao što to čini Francuska.
Ipak, riječ je o ljudskim životima.
Seferović u Francuskoj ima obitelj,
ali mu se zasad još nitko nije javio.
Nusret Seferović, Unija Roma Hrvatske
Svi znamo da je Francuska velika zemlja, ali žao nam je što ne
reagira Strasbourg, i što svi ostaju šutke po strani.
Zakon se treba poštivati, ali svatko ima svoje ime i prezime i
svatko ima svoj identitet. Svatko može doći pred sud gdje će se
ustanoviti je li kriv. Svatko je nevin dok se ne dokaže da je kriv.
Nusret Seferović, Unija Roma Hrvatske
– To sad na sve Rome djeluje negativno. Svi mi sad razmišljamo o
tome kako je došlo do toga i nije
nam jasno hoće li sad isto raditi i cijela Europska unija – kaže Seferović, ističući i kako ‘ne može biti svih
700 ili 800 ljudi ili više kriminalno’
– Ako su pojedinci problematični,
ne mogu svi biti problematični –
smatra Seferović.
Svatko je nevin... osim Roma?
Kao i ostali, razočaran je i Nusret
Seferović, predsjednik Unije Roma
Hrvatske. Nije mu jasno što se dogodilo predsjedniku Sarkozyju da je
dao takav nalog, koji istjeruje Rome
koji u Francuskoj žive već godinama.
– Svi znamo da je Francuska velika
zemlja, ali žao nam je što ne reagira Strasbourg, i što svi ostaju šutke
po strani. Zakon se treba poštivati,
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
ali svatko ima svoje ime i prezime
i svatko ima svoj identitet. Svatko
može doći pred sud gdje će se ustanoviti je li kriv. Svatko je nevin dok
se ne dokaže da je kriv – kaže Nusret Seferović.
On ima sestru u Francuskoj koja
je udana, tamo živi već 25 godina, ima državljanstvo, i tamo školuje i odgaja svoju djecu. Smatra i
da je cijela sitaucija jako žalosna te
da treba ‘sjesti za stol, razgovarati
i naći rješenje, treba komunicirati
s institucijama’. Opet za sve krivi i
nezaposlenost, time i krizu u Europi.
– To je taj virus. To je jednostavno tako kad su ljudi u problemima.
Drukčije je kad su ljudi zaposleni. Kad ljudi nemaju posla, onda se
moraju buniti i ponekad rade gluposti. A koga će napasti nego najslabije – zaključuje Seferović.
15
16
REAGIRANJA
Tekst: Dora Koretić
Izvor: Globus
Što se čudite
Sarkozyju?
Pa vi svoje
Rome
protjerujete
već godinama
Marcel Courthiade, slavni lingvist iz Pariza, koji je stvorio
ortografski sustav romskog jezika, jedan od najvećih živućih
stručnjaka za romsku kulturu
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
REAGIRANJA
K
oji su razmjeri francuske ciganofobije, sve je postalo jasno u ljetnoj noći sa 16. na
17. srpnja. Mjesto radnje –
gradić Saint Aignan nedaleko od
Sveučilišta u Caenu. Francuska
žandarmerija slučajno ubija mladića, Roma podrijetlom iz Španjolske, Luigija Duqueneta. Pet
dana nakon ubojstva francuska će
žandarmerija osjetiti svu silinu ciganske osvete.
U nedjeljno jutro 3400 stanovnika toga gradića probudit će razbijanje, vikanje, spaljivanje automobila. Pedesetak pripadnika romske
nacionalnosti ulicama će divljati
prekriveni kapuljačama, naoružani
hladnim oružjem.
Rom s karijerom
Za cijenjenoga romskog profesora s pariškom adresom, Marcela
Courthiadea, stvar je, međutim,
odavno jasna, puno prije nego što
se sva romska svita okupila u srcu
Saint Aignana kako bi potrgala limeni natpis “Gendarmerie”, a
ispred komesarijata posjekla drvo.
Marcel Courthiade nije se našao
među 10 tisuća Roma koje je francuska Vlada, nedugo nakon incidenta u Saint Aignaneu, odlučila
protjerati iz zemlje s po 300 eura
u džepu, i još trećinom od toga za
svako cigansko dijete.
Za razliku od rumunjskih Roma,
koji bez ikakvih prava godinama
tumaraju Francuskom, Courthiade je jedan od rijetkih pripadnika
te manjine koji se uspio odlijepiti od negativnog prizvuka riječi
“Rom”, i pritom ostvariti respektabilnu karijeru s mnoštvom što
vlastitih, što prevedenih knjiga.
57-godišnji Courthiade danas radi
kao pročelnik katedre romskog jezika i kulture na Državnom institutu orijentalnih jezika i kulture
(INALCO) pri Université de Paris.Ovih je dana neobično zauzet
pa će na nekoliko pitanja o pro-
blemima u Francuskoj, na tečnom
hrvatskom, odgovoriti u skraćenom obliku – na “samo” deset novinskih kartica jer za više od toga,
ispričava se, jednostavno nema
vremena!
Shvatit ćemo ga, kaže, jer Sarkozy
je baš vrijeme godišnjih odmora
odabrao da se obračuna s manjinama, a i Courthiade k tome ovih
dana užurbano radi na dovršetku
prijevoda zbirke pjesama Papuše,
prve romske pjesnikinje koja je
djelovala poslije Prvog svjetskog
rata, a koja bi, da je kojim slučajem preživjela, danas imala stotinjak godina.
Courthiade je, osim kao lingvist,
među romskim svijetom poznat
kao osoba koja je krajem 80-ih godina prošloga stoljeća predložila
ortografski sustav romskoga jezika, a koji je potom prezentiran
pred IRU, Međunarodnom udrugom Roma, i koja ga je na kraju
prihvatila kao službeno pismo te
organizacije.
Kad su u pitanju Romi, njihov jezik i kultura, Courthiade je među
najvećim živućim stručnjacima.
Autor je šest stručnih knjiga, djela kao što su “Struktura dijalekata
romskog jezika”, “Romi u europskoj beletristici”, “Romska književnost: Sinti i Kale, tuga i humor
romskog naroda”. Dugogodišnji
je borac za prihvaćanje romskog
identiteta kao jedne jezično-kulturne i etničke komponente francuske nacije i njezina povijesnog
naslijeđa…
Uzalud, kaže Courthiade, jer monarh Sarkozy ne sluša, a sada je i taj
nesretni incident u Saint Aignanu
uzeo kao povod da se obračuna s
manjinama koje, tvrdi Courthiade, francuski predsjednik vrlo loše
prihvaća. Prava istina, nastavlja,
zapravo je sljedeća: Sarkozy uviđa kako u svojem predsjedničkom
mandatu, ruku na srce, nije baš
daleko dogurao s politikom, ekoROMANO čaćipe
romska ISTINA
nomijom, financijskom krizom…
Još gore, nastavlja, nije uspio osigurati ni državnu i nacionalnu sigurnost, što je bila njegova vizitkarta na predsjedničkim izborima.
Potom je Sarkozy odlučio iz Francuske protjerati 26 tisuća stranaca godišnje, no susreo se s gotovo
nemogućom misijom: Afroamerikanci su mu se pokazali lošim izborom, javnost je na pitanja njihovih prava odavno osjetljiva, a
imaju i dobre odvjetnike te skrbničke organizacije pa se dirnuti u
njih ipak čini suludim.
Sva sreća za Sarkozyja da se o Romima u Francuskoj skrbi nešto
manje, iako ni u slučaju protjerivanja ove manjine Francuzi nisu
ostali potpuno tihi, pa su Sarkozyjevo “čišćenje” popratili uz dosta burne napise u novinama…
No, politika protjerivanja i iživljavanja nad romskim stanovništvom
u Francuskoj, tvrdi Courthiade,
seže i daleko prije Nicholasa Sarkozyja. Prvo su ih poželjeli progoniti davne 1912., ali kako Francuska ustavom nije priznavala
manjine, da bi progonili Rome koji
službeno nisu ni postojali, Francuzi su izmislili naziv “nomad”, a sve
pripadnike romske nacionalnosti
prekrstili u nomade. Nova hapšenja, dakako, uslijedila su u vrijeme
Drugog svjetskog rata kad je francuska žandarmerija, nastavlja Courthiade, pohapsila stotine, možda i tisuće Roma, a dosta ih je u
ratu i izginulo.
Ubrzo nakon rata Francuzi Rome
prestaju nazivati nomadima i preimenuju ih u “Gens du voyage”,
odnosno “ljude putovanja”, naziv
koji će se u Francuskoj zadržati i dan danas. Današnji Romi iz
Rumunjske i Bugarske, upozorava Courthiade, usprkos naporima
Francuza, ipak nisu nikakvi “ljudi
putovanja”, već osobe s domovima
i obiteljima koje u Francuskoj ne
mogu dobiti pravo na rad, iako bi
17
18
REAGIRANJA
radije bili zaposleni, kaže Courthiade, nego progonjeni. Po pitanju progona tih “ljudi putovanja”,
Courthiade je ovih dana u Francuskoj bio među glasnijim protivnicima, no pritom mu nisu previše
pomogle raznorodne romske organizacije diljem Europe koje, tvrdi profesor, već godinama laprdaju jednu te istu demagogiju koja je
već i Bogu dojadila.
Takozvani Forum Roma Europe
(ERTF), koji si je za misiju postavio borbu za prava tih manjina,
kaže Courthiade, pretvorio se u
instituciju koja bi formalno trebala predstavljati romsku manjinu, ali od koje se zapravo očekuje
da ne bude pretjerano aktivna. Ni
romske organizacije okolnih europskih zemalja nisu se pokazale
pretjerano suosjećajnima prema
sudbini Roma u Francuskoj.
Predsjednik Udruge Roma grada
Zagreba i županije, Alija Mešić,
kaže kako nije imao potrebu podržati progonjene Rome u Francuskoj.
“Ja sam legalist, a u Francuskoj je
ipak riječ o Romima koji nisu radili niti bili voljni skrbiti se o svojim
obiteljima”, rekao nam je Mešić
koji inače poznaje Courthiadea,
a imao ga je prilike upoznati baš
u Hrvatskoj. Po pitanju situacije
u Francuskoj, Mešić je poprilično oštar: progonjeni Romi ionako
imaju svoje domove u Rumunjskoj
i Bugarskoj, a u Francuskoj su mahom radili na crno, u prekršaju. “A
to onda više nije pitanje prava manjina, već političkih interesa”, tvrdi Mešić.
To je upravo odgovor kakav Courthiade i očekuje jer romske su organizacije, kaže, užasne, a njihova demagogija uglavnom se svodi
na čisti populizam, pa se zadovoljavaju parolama poput “uzmimo
stvar u svoje ruke” da bi, kad izbije stvarni problem, utihnuli poput
praznih školjki.
No, kad su u pitanju progoni Roma
u Europi, mi Hrvati ipak se ni bismo trebali pretjerano čuditi jer i
sami, kaže Courthiade, godinama
obavljamo svojevrsnu vrstu progona nad romskim identitetom,
blokirajući bilo kakvu mogućnost
njihova jezičnog i kulturnog razvoja.
Povijest tog negiranja romskog
identiteta, tvrdi Courthiade, počinje već u miješanju Roma s Bajašima, jer Romi se u Hrvatskoj
službeno dijele na Bajaše (govore
ljimba’d’bajaš jezikom) te pripadnike plemena Kanjara, Kalopera,
Haškalija i Kalderaša koji govore
nešto poznatiji, romano chib. No,
Bajaši, tvrdi Courthiade, povijesno nisu, niti su ikad željeli biti
Romi, ali u Rome ih je pretvorila
hrvatska politika, prije svega inercijom i mentalnom lijenošću kako
bi upropastila etnički pejzaž hrvatskoga kraja. Bajaši nisu Romi.
Bajaši, pojašnjava Courthiade, potječu od prastarih plemena Gornje Mezije (današnje Južne Srbije)
i govore jezik vrlo sličan rumunjskome. Povijesno gledano, tvrdi
Courthiade, to je južno-dunavski
dijalekt rumunjskog jezika, mnogo sličniji starom, iskonskom rumunjskom jeziku nego što je to
današnji službeni, znatno izmijenjeni jezik Rumunja.
Bajaši će se kasnije u Hrvatskoj
naseliti u blizini Čakovca te diljem
Baranje, ali doći će i u Mađarsku
te Bugarsku (gdje će biti poznatiji pod nazivom “ludari”). Povijest
manipulacije plemena Bajaša, kojima se negiraju povijesnost, tradicija, jezik i kultura, zapravo su,
tvrdi ovaj romski profesor, velika
manipulacija od strane kako hrvatske, tako i ostalih europskih
vlada.
Ako Hrvatska želi unaprijediti svoj
odnos prema manjinama, prvo bi
trebala svojim Bajašima priznati njihovu povijest, jezik, kultuROMANO čaćipe
romska ISTINA
ru i identitet, jednako kao i Romima, bilo da dolaze iz Italije ili
Mađarske… Courthiade bi silom
htio i ono što je najmanje izgledno: da se u škole uvede romski jezik po europskim kriterijima, podučava romska književnost, među
kojima i književnici poput Farija
Ibraimovskog, da se poput vjetra prenosi informacija o situaciji u Francuskoj. Courthiadea pitamo trebaju li strahovati i hrvatski
Romi u Francuskoj, ali doznajemo
kako ih ondje trenutačno boravi
tek nešto više od stotinjak, i oni
uglavnom imaju rodbinu diljem
Hrvatske.
Ti hrvatski Romi, kaže Courthiade, u Francuskoj imaju službeni
status stranaca, zbog čega se ne
moraju brinuti o svojoj sigurnosti. “Paradoksalno, hrvatske Rome
nije lako istjerati iz Francuske, dok
je s onim rumunjskima to znatno
lakše. Nemaju nikakav status, a
nisu stranci jer pripadaju EU pa
ih je puno jednostavnije posjesti
u avion i vratiti odakle su i došli”,
ljutit je Courthiade.
Predviđa kako još nije izgledno
da se situacija kakva je zavladala Francuskom preslika i na naše
krajeve.
“Zasad to nije u interesu vaše Vlade, iako ne znači da jednog dana
na vlast neće zasjesti neka rasistička grupacija”, kaže Courthiade. Dođe li vrijeme da se i hrvatski
Romi zabrinu nad mogućim službenim progonima iz zemlje, Courthiade će ih, obećaje, na vrijeme
o tome upozoriti.
U međuvremenu, brinut će se o
nacionalnom identitetu tih omraženih skupina u Francuskoj, a u
noćima se posvetiti Papuši, mističnoj romskoj pjesnikinji. I njezin život bio je težak, u skladu sa
sudbinom progonjenih Roma. Sva
sreća što su iza ove Romkinje, ako
ništa drugo, ostale, barem pjesme…
govoreći otvoreno
Europski parlament:
Obustaviti
protjerivanje
Roma, odmah!
19
Francuska
mora zaustaviti
protjerivanje Roma
Amnesty International poziva
francuske vlasti da odmah
povuku odluku o deložaciji
ilegalnih romskih naselja
O
E
uropski parlament usvojio je 9. rujna rezoluciju
kojom traži od Francuske i drugih zemalja EU
da odmah obustave protjerivanje Roma. Za rezoluciju je glasalo 337 europskih poslanika, dok je
njih 245 bilo protiv. Europski parlament je u rezoluciji izrazio „veliku zabrinutost zbog mjera francuskih vlasti, ali i vlasti drugih zemalja članica prema Romima i ostalima, a koje predviđaju njihovo
protjerivanje”.
Rezolucijom se traži od Pariza i vlasti drugih zemalja da „odmah stanu s protjerivanjem Roma”.
U rezoluciji se takođe osuđuje nedavni sastanak o
imigrantima i slobodnom kretanju koji je na inicijativu francuske vlade organiziran u Parizu. U tekstu
se ističe da su takve teme „u nadležnosti Europske
unije”. „Takav stav ide zajedno s valom stigmatizacije Roma i njihovog predstavljanja u lošem svjetlu u
političkim govorima”, piše u rezoluciji. „Pravo svih
građana Unije i članova njihovih porodica da se slobodno kreću i borave u čitavoj Uniji je osnovni stup
državljanstva Unije kako je definirano u govorima”,
ističe se u rezoluciji Europskog parlamenta.
Francuska je tijekom ljeta poduzela oštre mjere
prema Romima, uklanjajući njihova naselja i vrativši pripadnike te zajednice u zemlje porijekla,
uglavnom u Rumunjsku i Bugarsku. Zvaničan Pariz
je na oštre kritike koje su usljedile odgovarao da su
te mjere u skladu sa zakonima Francuske i europskim pravilima.
ROMANO čaćipe
dlukom Ministarstva unutarnjih poslova, koja je
donesena 5. kolovoza i objavljena putem francuskih medija, izdaju se konkretne upute francuskoj policiji da provede “sustavno rušenje ilegalnih naselja”, pri čemu treba početi od onih naselja u kojima
žive Romi. “Odluka Ministarstva unutarnjih poslova
jasno je usmjerena protiv određene etničke skupine, te
slijedi ciljeve koje je izložio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, a koji ‘ilegalna naselja’ u kojima žive
Romi poistovjećuje s ‘izvorima’ kriminala”, rekao je
David Diaz-Jogeix, zamjenik direktora Amnesty Internationala za Europu i Srednju Aziju.
“Za etničke predrasude ove vrste nema mjesta u EU.
Povlačenje spomenutih uputa prvi je korak koji francuske vlasti moraju poduzeti kako bi pokazale da su
spremne na poštivanje ljudskih prava, a ne na provođenje diskriminatorne politike prema Romima i
Gens du Voyage.” Zastupnici Europskog parlamenta 9. rujna usvojili su ključnu rezoluciju kojom oštro
kritiziraju Francusku, a od vlada diljem kontinenta
zahtijevaju promicanje integracije Roma. Europski
parlament također je izrazio duboku zabrinutost
kako zbog “huškačke i otvoreno diskriminatorne retorike” političkog diskursa, tako i zbog mjera koje su
poduzele francuske vlasti, a koje su usmjerene protiv
Roma i Gens du Voyage.
Francuska je od kolovoza deportirala oko 1.000 Roma
u Bugarsku i Rumunjsku te je optužena od strane
Amnesty Internationala za “stigmatizaciju” zajednica Roma i Gens du Voyage koje žive u toj zemlji.
U odgovoru na rezoluciju Europskog parlamenta,
Eric Besson, ministar za useljeništvo, inzistirao je da
odluke koje je Francuska donijela nisu bile izravno
usmjerene protiv Roma. “Ova odluka, kojom se daje
prioritet rušenju upravo romskih ‘ilegalnih naselja’,
proturječna je ranijim tvrdnjama francuskih vlasti
da mjere koje Francuska poduzima nisu usmjerene
protiv Roma”, izjavio je David Diaz-Jogeix.
RC
romska ISTINA
govoreći otvoreno
20
SOROS poziva EU da pomogne
»NIŽOJ KLASI« Romima
ziva francuskog predsjednika
Nicolasa Sarkozyja – koji je
naredio rušenje više stotina
ilegalnih romskih kampova
u srpnju – da zaustavi strože
kažnjavanje koje je, kako je
kazao, jasno u suprotnosti sa
zakonodavstvom EU.
George Soros
Tekst: Daniel Flynn
M
ilijarder i filantrop George Soros izjavio je kako
Francuska mora zaustaviti svoje "ilegalne" repatrijacije Roma iz Istočne Europe i
pozvao je Europsku uniju da
osigura sredstva kako bi se za­
ustavio "najgori slučaj socijalne isključenosti".
Soros, vlasnik Zaklade Otvoreno društvo koja je u posljednjih 25 godina potrošila 150 milijuna dolara
(96.500.000 £) za promicanje
prava Roma, kazao je da europska vlada već dugo vremena zatvara oči na stanje
u regiji i više od 10 milijuna
Roma. Stoljeća diskriminacija stvorila su od Roma "nižu
klasu" sa slabim pristupom
obrazovanju, a samim tim i
zaposlenju, rekao je Soros,
čineći ih lakim metama za
desničarske političare u Europi, dok ekonomska kriza i
nezaposlenost pomažu rastuće nezadovoljstvo. Soros po-
Francuska je deportirala više
od 8.000 Roma od početka godine, govoreći kako su
neki od romskih kampova leglo kriminala. "Mislim da je
dobro biti zabrinut ovim napadnim kršenjem europskoga prava, ali nadam se da će
ovaj skandal dovesti do pozitivnih rezultata", rekao je Soros nadajući se kako će Europska unija razviti politiku
prema Romima i integraciju
Roma staviti u centar te politike jer, kako kaže, novac za
to već postoji.
Ponavljajući prijedlog francuske vlade, rekao je Soros,
neki strukturni fondovi EU,
stvoreni su kako bi pomogli
socijalnoj jednakosti u 27članoj Uniji, trebali bi biti
namijenjeni obrazovanju i integraciji Roma. "To predstavlja oko 20 milijardi eura, ali
samo mali broj Roma poseže
za tim; jedan ili 2 posto", kazao je Soros.
Francuski premijer Francois
Fillon pozvao je Europsku komisiju da prisili Rumunjsku i
Bugarsku da koriste dio svojih
strukturnih fondova za rješavanje pitanja Roma. Zanijekao je da je Francuska ciljala
na bilo koju etničku skupinu.
ROMANO čaćipe
EU mora djelovati
Soros, koji je 1947. nakon
sovjetske okupacije napustio Mađarsku, smatra kako
je njegova fondacija postigla pozitivne rezultate educirajući Rome zahvaljujući
uspješnom modelu mentorskog sustava.
Kritizirao je Rumunjsku,
koja je dom petini europskih
Roma, jer odbija izdvojiti više
sredstava iz EU fondova za integraciju naglašavajući kako
je stav rumunjskog predsjednika u cijelosti neprihvatljiv.
"Problem postoji jer većina
stanovništva ima vrlo neprijateljski stav prema Romima
i vladi je vrlo teško donijeti
pravu političku odluku", kazao je. Ankete pokazuju kako
u javnom mnijenju Romi imaju lošu reputaciju koja se povezuje s kriminalom. Studija koju je Europska komisija
provela 2008. pokazuje kako
se jedan od četiri građanina
osjeća neugodno ako mu je
susjed Rom, u odnosu na šest
posto, ako je riječ o susjedu iz
nekih drugih etničkih skupina.
Glavna je prepreka za razbijanje negativnih stereotipa da kada Romi postanu
uspješni, prestanu biti dio
vidljive romske zajednice i
ne igraju ulogu u promjeni
javne percepcije ili "mentorstvu" drugih Roma, kazao je
Soros. Kako bi se razbili stereotipi potrebni su Romi koji
su uspješni i koji ističu da su
Romi.
romska ISTINA
govoreći otvoreno
SARKOZYJEVA PAKOST
‘Nosite si Rome u svoj Luxembourg’
Izvor: Hina
Francuski
predsjednik
Nicolas
Sarkozy
predložio je
europskoj
povjerenici
za pravosuđe
i temeljna
prava Viviane
Reding, koja
je kritizirala
protjerivanje
Roma iz
Francuske,
da ih primi u
svoju zemlju,
Luxembourg,
kazali su
francuski
senatori nakon
sastanka s
predsjednikom
države
R
ekao je da samo provodi europ- llesu da će protiv Francuske pokrenuti
ske propise, francuske zakone i postupak pred Europskim sudom pravda se Francuskoj nema apsolutno de (ECJ) zbog kršenja europskog prašto prigovoriti s tim u vezi, ali i va u slučaju protjerivanja Roma u Ruda nema problema ako ih Luksembur- munjsku i Bugarsku.
žani žele uzeti”, rekao je
“Osobno sam bila zasenator Bruno Sido, a
prepaštena situacijom
prenosi France Presse.
koja je ostavljala dojam
“Rekao je da je naša poda se protjeruju ljudi
litika dobra i da je skaniz jedne zemlje članidalozno da Europa na
ce samo zbog toga što
taj način govori o onopripadaju određenoj etme što radi Francuska,
ničkoj manjini. Mislila
objasnit će to uostalom
sam da se u Europi tasutra” (na Europskom
kva situacija ne može
vijeću u Bruxellesu), do- Jean Asselborn, ministar vanjskih ponoviti nakon Drugoposlova Luxembourga
dao je Sido.
ga svjetskog rata”, rekla
To je potvrdio i njegov
je povjerenica dodajukolega Michel Houel. Sarkozy je, po ći kako “ovo nije sitni prijestup, nego
njemu, kazao da “europska povjerenica sramota”.
živi u Luxem­bourgu, koji je jako blizu Predsjednik Europske komisije Jose
Francuskoj. Bili bismo jako sretni kada Manuel Barroso izrazio je “osobnu”
bi Luxembourg mogao također primiti potporu Viviane Reding u tom slučaju,
nekoliko Roma”.
ogradivši se ipak od njezine aluzije na
Ministar vanjskih poslova Luxembour­ deportacije tijekom Drugog svjetskog
ga Jean Asselborn ocijenio je da je rata. “Ova ili ona izjava” europske poSarkozy bio pakostan. “Viviane Re- vjerenice za pravosuđe i temeljna prava
ding nije govorila
u svojstvu Luksemburžanke. Ona je iz
te zemlje, ali obavlja
funkciju povjerenice
i dužnosnice pravosuđa”, rekao je Asselborn.
“Nicolas Sarkozy je
povezao državljanstvo povjerenice i
Luxembourg, što je
bilo pakosno”, dodao
je. “Treba reagirati na
to povezivanje. Znam Viviane Reding
da Nicolas Sarkozy
ima problema s Luksemburžanima, ali
ne treba pretjerivati”, ocijenio je. Potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za pravosuđe i temeljna prava
Viviane Reding zaprijetila je u BruxeROMANO čaćipe
“mogla je izazvati nesporazum”, rekao
je Barroso. “Reding nije željela povući
paralelu između onoga što se dogodilo
tijekom Drugog svjetskog rata i sadašnjosti”, istaknuo je.
romska ISTINA
21
REAGIRANJA
22
Izvještaj ambasadora Janeza Lenarčiča,
OSCE-ovog direktora za demokratske institucije
i ljudska prava na OSCE-ovoj konferenciji
S
tanje ljudskih prava Roma i
Sinta prepoznato je kao pitanje ozbiljne zabrinutosti u području OESS-a već 1990. Od
tada, države sudionice u više su
ga navrata rješavale u raznim dokumentima uključujući 2003. Akcijski plan za poboljšanje položaja
Roma i Sinta i Odluku o Romima i
Sintima Vijeća ministara, usvojenu
u Helsinkiju u 2008. i Ateni 2009.
To je dopunjena inicijativa u okviru Vijeća Europe, Europske unije i
drugih tijela.
Danas, unatoč obvezama i dobrim
namjerama uključenima u sve te
dokumente, slika je sumorna. Napredak u integriranju romskog
stanovništva u Europu, iskreno rečeno, bilo je minimalno, a često ne
prelazi usvajanje pravnog okvira i
politike. Nedavni događaji u velikom broju država ilustriraju ogroman jaz koji još uvijek dijeli romske zajednice od ostatka društva
u gotovo svim područjima života,
uključujući i stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje i pristup javnim službama. Ti događaji ilustriraju kako su Romi i Sinti i dalje
meta stigmatizacije, diskriminacije i zločina iz mržnje. Koji je razlog za ovaj neuspjeh u integriranju romskih zajednica? Zanimljivo
je da su obećavajući pilot-projekti
testirani na lokalnoj razini u nekoliko zemalja.
Tu je nedostatak proaktivnog pristupa na nacionalnoj, regionalnoj
i lokalnoj razini, kao i nedovoljna
nastojanja da se osigura održivost
politika kroz dodjelu odgovarajuće financijske potpore i institucionalne i ljudske resurse. Podaci o
situaciji Roma i Sinta je često nepotpuna, i ne sustavno prikupljana.
Janez Lenarčič
Drugi važan čimbenik je pojava onoga što se može opisati kao
ozračje netolerancije prema Romima (i ostalim manjinama). Ono
što vidimo u nekim zemljama da
je antiromski govor mržnje pokretan od “tradicionalnih” dovodeći
u pitanje otvorene rasističke stavove, propovijedaju ih marginalne
ali sve vidljivije političke skupine
i ostavljaju uglavnom označenim
od strane mainstream društva.
Ove radikalne skupine su shvatile
da se antiromska retorika politički isplati i privlači glasove. To je
još i više uznemirujuće da danas
ni mainstream stranke nisu imune
na korištenje antiromiske retorike
za kratkoročne političke svrhe –
nešto što se ne bi toleriralo prije
deset godina. Porast antiromske
retorike ide ruku pod ruku s promjenom obrazaca nasilja protiv
Roma i Sinta. Dok smo početkom
1990-ih godina bili svjedoci sluROMANO čaćipe
romska ISTINA
čajeva improviziranog nasilja nad
Romima, danas vidimo sve veći
broj napada na Rome počinjene
od strane pojedinaca mobiliziranih od rasističke ideologije prema
Romima. To su smišljeni napadi,
koji su usmjereni na slučajne pojedince ili obitelji zbog njihove etničke pripadnosti. Neki zločini iz
mržnje nad romskim zajednicama prijavljeni su i procesuirani,
kao što je serija ubojstava u jednoj državi sudionici u 2008./09.,
ali mnogi slučajevi nasilja nad Romima ostaju neprijavljeni. Drugi
izazov su prekogranične migracije romskih i sintskih zajednica.
Možemo se uhvatiti u koštac s tim
izazovom. Državne akcije protiv
Roma migranata u nekim država
sudionicama, uključujući deportacije i nudeći dobrovoljni povratak, podići više pitanja o pravovaljanosti poduzetih mjera i njihovoj
nediskriminirajućoj prirodi. To se
odnosi i na građana EU romskog
podrijetla i državljane trećih zemalja, uglavnom Roma sa Zapadnog Balkana. Diskriminacija ima
razarajući utjecaj na mogućnosti
manjine da se integrira u većinsko
društvo. Nigdje drugdje se to ne
može vidjeti jasnije nego na području obrazovanja. Glavna briga
je prezastupljenost romske djece
u posebnim obrazovnim ustanovama. U nekim državama sudionicama, više od četvrtine romske
djece i dalje završava u posebnim
školama, iako su u vladama svjesni
koliko je to štetno za tu djece i njihovu budućnost, i unatoč rješenju
Europskog suda za ljudska prava o
tom pitanju. Pozivamo vlade da se
iskorijeni ova diskriminirajuća i
socijalno skupa praksa kao hitnos
pitanje. Obrazovanje je ključno za
REAGIRANJA
postizanje napretka u socijalnoj
uključivosti i integraciji romske
zajednice. To je priznato od strane
helsinškog Vijeća ministara Odlukom 08/06, u kojoj su se države
OESS-a izjasnile da osiguravaju
jednak pristup obrazovanju i promicanju ranog odgoja za romsku
djecu. U skladu s MC obradom,
ODIHR šalje upitnik državama
sudionicama na karti sudjelovanja
Roma i Sinta u ranom odgoju. Dobivene informacije pokazuju da
je sudjelovanje romske djece palo
daleko ispod prosječne razine za
većinu populacije, te je dramatično niska u usporedbi s brojevima
u zemljama gdje je takvo sudjelo-
vanje najviše. Situacija zahtijeva
proaktivne napore. Neophodne su
šire informativne kampanje, kako
prosvjetnih vlasti tako i romske i
sintske zajednice. Postoji hitna potreba za podizanjem svijesti među
romskim roditeljima o prednostima ranog odgoja i obrazovanja za
njihovu djecu.
Na kraju, dopustite mi da komentiram EU razvojnu politiku o Romima. Takva politika treba nastojati
zadržati pravu ravnotežu između
odgovornosti EU i njezinih institucija, te država članica. To ne bi trebao biti alibi za nedjelovanje države
i zanemarivanje, a ne bi trebao dovesti do toga da se ‘Bruxelles’ bavi
pitanjima Roma iz daljine. Glavni
izazov s kojim smo vidjeli da se postojeće inicijative i programi suočavaju jest nedostatak političke volje,
kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Stoga je potrebno usredotočiti se na to kako EU može mobilizirati svoje države članice u tom
smjeru.
EU ima i pravna i financijska sredstva za nastavak učinkovite podrške
romske politike. Ali, treba osigurati da sredstva dođu do svog cilja i
da postoje mehanizmi za praćenje i
ocjenjivanje ishoda. To je jedna od
slabosti postojećeg EU financiranja
projekta Roma i ima negativan utjecaj na njihov utjecaj i održivost.
Report by Ambassador Janez Lenarčič
Director of the OSCE Office for Democratic Institutions
and Human Rights (ODIHR) at the OSCE Review
Conference
Roma and Sinti
The human rights situation of Roma and
Sinti was recognized
as a matter of serious
concern in the OSCE
area as early as 1990.
Since then, participating States have repeatedly addressed
it in various OSCE
commitments and
documents.
These
include the 2003 Action Plan on Improving the Situation of
Roma and Sinti and the Ministerial Council decisions on Roma and
Sinti, adopted in Helsinki in 2008
and Athens in 2009. This was complemented by initiatives within the
Council of Europe, the European
Union and other bodies.
Today, despite the commitments
and good intentions included in
all of these documents, the picture is bleak. Progress in integrating Europe’s Roma populations has,
frankly, been minimal and often
does not extend beyond the adoption of legal frameworks and policies. Recent events in a number of
states illustrate the huge gaps that
still divide Roma communities from
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
mainstream society
in virtually all areas
of life, including
housing,
education, employment
and access to public services. And
they illustrate how
Roma and Sinti
continue to be the
target of stigmatization, discrimination and hate
crimes. Time and
again, they have to
pay the price for
politicians trying to make capital by
stirring up public anger against the
Roma.
What is the reason for this patent
failure to make progress in integrating Roma communities? Interestingly, there are promising
pilot projects being tested at the
local level in a few countries. But
23
24
REAGIRANJA
only rarely are these translated
into country-wide practices and
policies. There is a lack of proactive approaches at the national,
regional and local level, as well as
insufficient efforts to ensure the
sustainability of policies through
the allocation of adequate financial support and institutional and
human resources. Data on the situation of Roma and Sinti is often
incomplete and not systematically
collected. This, in turn, negatively
impacts on the design of Romarelated policies and their effective
implementation and evaluation.
Another important factor is the
emergence of what can be described as a climate of intolerance
against Roma (and other minorities). What we are seeing in some
countries is that anti-Roma hate
speech is shifting from “traditional” prejudice to outright racist attitudes, preached by marginal yet increasingly visible political
groups and left largely unchecked
by mainstream society. These radical groups have learned that antiRoma rhetoric pays off politically
and attracts votes. It is even more
disquieting that today not even
mainstream parties are immune
from using anti-Roma rhetoric for
short-term political gain – something that would not have been tolerated a decade ago.
The increase in anti-Roma rhetoric goes hand in hand with changing patterns of violence against
Roma and Sinti. While at the beginning of the 1990s we witnessed
cases of impromptu community
violence against Roma, we see today a growing number of attacks
on Roma committed by individuals mobilized by racist anti-Roma
ideology. These are premeditated attacks, with the intent to kill,
that target random individuals or
families because of their ethnicity.
Some hate crimes targeting Roma
and Sinti communities are reported and prosecuted, such as the se-
ries of killings in one participating
State in 2008/09, but many cases of
violence against Roma remain unreported.
Another challenge we face today
is the cross-border migration of
Roma and Sinti communities. We
can only tackle this challenge if we
address the push factors and, at
the same time, fight discrimination
against and ill-treatment of Roma
and Sinti migrants. State actions
against Roma migrants in some
participating States, including deportations and offers of voluntaryreturn assistance, raise multiple
concerns regarding the legality of
the measures taken and their nondiscriminatory nature. This concerns both EU citizens of Roma
origin and third-country nationals, mainly Roma from the Western Balkans.
Discrimination has a devastating
impact on the opportunities of
minorities to integrate into mainstream society. Nowhere else can
this be seen more clearly than in
the area of education. Discriminatory practices in education
systems persist across Europe.
The main concern is the overrepresentation of Roma children
in special-education facilities. In
some participating States, more
than a quarter of Roma children
still end up in special schools, although governments are aware of
how harmful this is to these children and their future, and despite
rulings by the European Court of
Human Rights on the issue. We
urge governments to eradicate
this discriminatory and socially
costly practice as a matter of urgency.
Education is crucial for making
progress in the social inclusion and
integration of Roma communities.
This was recognized by Helsinki
Ministerial Council decision 6/08,
in which OSCE States committed
themselves to providing for equal
access to education and to proROMANO čaćipe
romska ISTINA
moting early education for Roma
children. In line with the MC tasking, ODIHR sent a questionnaire
to participating States to map the
participation of Roma and Sinti in
early education.
The information received indicates that the participation of
Roma children falls far below the
average level for majority populations, and is dramatically low
when compared with numbers
in countries where such participation is the highest. The situation demands pro-active efforts.
Broader information campaigns
targeting both educational authorities and Roma and Sinti communities are required.
There is an urgent need to raise
broader awareness among Roma
and Sinti parents on the benefits
of early education for their children.
Finally, let me comment on the
EU’s evolving policy on Roma.
Such a policy should endeavor
to maintain the right balance between the responsibilities of the
EU and its institutions, and the
member states. It should not be
an alibi for state inaction and neglect, and should not lead to the
view that ‘Brussels’ should be
dealing with Roma issues from a
distance and alone.
The main challenge we see is
that existing initiatives and programmes confront a lack of political will, both at national and local
levels. We therefore need to focus
on how the EU can mobilize its
member states in this direction.
The EU has both the legal and financial means to pursue and support an effective Roma policy.
But it needs to ensure that funds
reach their target and that there
are mechanisms to monitor and
assess the outcomes. This is one
of the weaknesses of current EUfunded Roma projects and has
negatively affected their impact
and sustainability.
govoreći otvoreno
Sarkozy lagao o Romima u Njemačkoj
Potaknut optužbama za rasističke progone, francuski
predsjednik oklevetao vladu Angele Merkel. Berlin demantira
francuskog predsjednika o planu izgona Roma iz Njemačke, a o
čemu Sarkozy govori, nema pojma ni francuski šef diplomacije
Piše: Sergej Županić/VLM
N
akon što je povjerenica EK
za pravosuđe Viviane Reding izgon Roma iz Francuske usporedila s progonima u
II. svjetskom ratu, Nicolas Sarkozy
je izjavio da mu je Angela Merkel
osobno iznijela istovjetne planove o
Romima u Njemačkoj. DPA citira hitan demanti iz Berlina o protjerivanju Roma iz Njemačke, o čemu govori Sarkozy: “A. Merkel s njim nije
nikada govorila, ni u Vijeću Europe,
ni na rubu posljednjega sastanka u
Bruxellesu”. Skandal je to veći što
je i njemački ministar vanjskih po-
slova Guido Westerwelle istaknuo
da takvih planova apsolutno nema.
Čak je i francuski ministar vanjskih
poslova Bernard Kouchner za Radio Europe 1 izjavio da A. Merkel
i Sarkozy uopće nisu razgovarali u
Bruxellesu. Time se Sarkozy nakon
sukoba s vrhom EK dodatno zakopao u naumu da protjeruje državljane EU po rasno-etničkom ključu.
Mediji mu se čak rugaju da je krivo
protumačio sporazum Njemačke i
Kosova o izgonu Kosovara koji ilegalno borave u Njemačkoj.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Francuski Le Midi Libre piše da Sarkozy očajnički i nervozno brani politiku koju je osudila cijela Europska
unija, osim Berlusconija. Njega i Sarkozyja La Repubblica optužuje da o
Romima govore kao da nije riječ o
ljudima, na razini na kojoj je Gadafi
tražio pet milijardi eura godišnje za
zaustavljanje afričkih imigranata. El
Pais napada šefove vlada iz EU što
Sarkozyja nisu mnogo oštrije napali, a Frankfurter Allgemeine Zeitung
smatra da Sarkozyjev napad na EK
svjedoči o njegovoj nemoći u krizi
koju je prouzročio.
25
OTVORENO PISMO
26
K
OTVORENO PISMO KO
PRAVA SAVJETA EUROPE
POVODOM DEPORTACIJE
omentirajući
deportaciju Roma iz Francuske kao
predsjednik
udruženja
“Novinske-informativne
agencije Roma”, najenergičnije
osuđujem rasizam u svim njegovim vidovima, ksenofobiju, antisemitizam, netoleranciju i sve
oblike vjerske diskriminacije,
tvrdeći da je deportacija direktno realizirana od strane predsjednika Francuske Nicolasa
Sarkozyja. Gospodine Hamarberg, bolja Europa, koju i Predsjednik Francuske želi izgraditi,
morat će odgovoriti sljedećem
izazovu: osigurati zaštitu prava
Roma koja pripadaju nacionalnim manjinama u okvirima vladavine prava.
Uvjereni kako je raznolikost tradicija i kultura jedno od bogastava Europe i kako je načelo tolerancije garancija održavanja
otvorenog društva u Europi koje
poštuje kulturnu raznolikost
kojoj mi Romi pridonosimo, najenergičnije osuđujem rasizam u
svim njegovim vidovima, ksenofobiju, anticiganizam, netoleranciju
i sve oblike vjerske diskriminacije.
Kao predsjednik spomenute organizacije,
preuzeo sam obavezu da suzbijam sve ideologije, politike
i prakse koje potiču rasnu mržnju, nasilje i diskriminaciju,
kao i bilo koju akciju ili jezik
koji bi mogao razbuktati strah
i napetosti između grupa različitog rasnog, etničkog, nacionalnog, vjerskog ili društvenog
porijekla.
Stoga predlažem da posjetite
predsjednika Francuske Sarkozyja, kako biste procijenili stanje
ljudskih prava u toj zemlji, njihovu
primjenu i važnost u svakodnevnom životu građana Francuske.
Pokrivajući širok spektar ljudskih prava, Vaš posjet, gospodine Hamarberg, treba biti posebno fokusiran na stanje vladavine
prava, uključujući funkcioniranje pravosuđa, ponašanje policije, torturu i zlostavljanje, slobodu izražavanja i medija, manjine,
naročito romske manjine, kao i
brojna pitanja vezana uz diskriminaciju.
U Europskoj uniji danas živi između dvanaest i petnaest
milijuna Roma. Romi
su danas, na pragu
trećeg milenija, za mnoge
Gospodine
Hamarberg,
krajnje je vrijeme da Europska komisija
pozove vlade svih
56 država sudionica Organizacije za
Europsku sigurnost i
suradnju (OEBS) kako
bi implementirali
Okvirnu konvenciju
za ljudska i manjinska prava iz 1995.
godine jer
će se u pro-
niža bića ili “parije”.
To dokazuju svakodnevni fizički napadi i rasistička
maltretiranja kojima su izloženi, te getoizacija, segregacija i
opće nepoštivanje njihovih najosnovnijih ljudskih prava – prava na rad, školovanje, zaštitu
sudstva, vlastitu kulturu... tako
da je moja konstatacija da su
Romi danas širom Europe postali meta raznih napada posve
točna.
tivnom
Romi i
dalje suočavati s
institucionalnom
diskriminacijom.
Polazeći od
činjenice da se
o položaju
Roma nije nikada raspravljalo,
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
OTVORENO PISMO
OMESARU ZA LJUDSKA
E TOMASU HAMARBERGU
E ROMA IZ FRANCUSKE
niti su se poduzimale bilo
kakve mjere za njegovo
rješavanje, apeliram na
najviše organe Europskog savjeta da to pitanje stave u svoj program i da ga razmotre
na jednoj od svojih
sjednica:
• da se na toj sjednici osudi nezadovoljavajući
pravni i poli-
tički položaj Roma u pojedinim
zemljama, naročito u pogledu
uskraćivanja osnovnih sloboda i
prava koja inače uživaju pripadnici drugih nacija;
• da se uputi
poziv svim zemljama Europe
da prema Romima primjenjuju
međunarodne obaveze i standarde koji
se tiču ravnopravnog
uživanja osnovnih sloboda i prava bez obzira
na rasu, jezik, nacionalne
osobenosti i porijeklo;
• da se ohrabre nastojanja Roma u očuvanju svojeg
nacionalnog identiteta, jezika, kulture i tradicije, i uputi
poziv svim državama u kojima
žive Romi da podrže i potpomognu sva njihova nastojanja;
• radi izgradnje romske nacije,
hitno se trebaju pozvati svi međunarodni, europski i nacionalni instrumenti kako bi pružili
svoju podršku u združenom pokušaju da se uspostave i ostvare
najviši standardi implementacije
ljudskih prava u vezi s integracijom romskog naroda;
• pozvati sve države članice da
pojačaju svoje garancije protiv
svih oblika diskriminacije zasnovanih na rasi, nacionalnom ili etničkom porijeklu ili religiji i u
tom cilju ponovo, bez odlaganja,
ispitati njihovo zakonodavstvo
i regulativu kako bi se uklonile
one odredbe koje mogu dovesti
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
do diskriminacije zasnovane na
bilo kojem od spomenutih razloga ili da proizvode predrasude;
• osiguraju djelotvornu primjenu zakona koji imaju za cilj ukloniti rasizam i diskriminaciju;
• pojačaju i sprovedu preventivne mjere kako bi suzbili rasizam,
ksenofobiju, antisemitizam i netrpeljivost, ukazujući posebnu
pažnju podizanju svijesti o ovom
problemu i izgradnji mjera za jačanje povjerenja;
• da se protiv određenih država i
državnika koji direktno krše ljudska prava Roma poduzmu sankcije za kršenje ljudskih prava Roma i
da ih se izvede pred Međunarodni
sud pravde u Haagu, gde bi im se
trebalo suditi za poticanje rasizma
koji poprima vidove genocida.
Gospodine Hamarberg, kao zaključak, u svjetlu navedenog, želio bih staviti naglasak na Vaše
osobne napore i permanentnu
obavezu organizacije OEBS da
nastavi podizati svijest u vezi s
problemima s
kojima se suočava romska
zajednica, da
se bori protiv
svakog oblika
diskriminacije
protiv Roma,
i da doprinese u dostizanju
inkluzije romskog naroda korištenjem svih
sredstava koja ima na raspolaganju u toj borbi.
Bajram Haliti
predsjednik ,,Novinskoinformativne agencije Roma”
i nezavisni ekspert za pitanja
Roma
27
28
SA SVIH STRANA
POZIV SVIM PRISTALICAMA OSNOVNIH PRAVA ROMA DILJEM SVIJETA
Zaustavite etničko čišćenje francuske vlade!
Sramotni francuski samit protiv Roma
Rumunjska udruga Roma ACRR pozvala je 6.
rujna sve pristalice Roma da se odazovu protestu
koji se simultano održao u mnogim rumunjskim
i bugarskim gradovima. ACRR ovim protestom
odgovora na samit francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozyja u Parizu koji je organiziran
kako bi stigmatizirao čitav romski narod.
ACRR je pozvao sve pristalice da se pridruže
prosvjedima ispred francuskog veleposlanstva
bez obzira gdje se nalazili. Protest se održao
protiv: politike etničkog čišćenja koje provodi
francuska vlada nad ljudima rumunjskog i bugarskog podrijetla; kolektivnog protjerivanja i
represivnih mjera te stigmatizacije čitave jedne etničke skupine kao i njezine kriminalizacije.
ACRR poziva na bojkot svih francuskih pro­
izvoda i usluga kako bi ponukali francusku vladu da postane svjesna činjenice kako temeljna
ljudska prava nisu predmet razgovora.
TRADAV KADAJA VORBA SAVORE ROMENGE THAJ MANUSHENGE KON SI
VASH E ANGLUNE CACIMATA\ ZAKONURA PAJ PHUV
Dosta si anda e politike vash etniko
purifikacia e froncuzicko guvernoske
6-to septembrie O bi-lashio Summito Francuzicko boldo vash e Rom!
Phralale thaj phejale rom, amala andar sa etnie, savore jenenge save pakian ande egaiteta
thaj bi-discriminacia ande amare socetetura,
akharastumen te aven pasha amende po internacionalno protesto kerdino ande jekh vrama
po 6 septembrie, ka e 11:30 ciasura/vrama. O
protesto si anglunisardo thaj jutisardo katar E
Civiko Alianca e Romengi andar Romania, e
romane sherudne andar e komunitetura andar
e Judecura : Bihor, Botosani, Brăila, Brasov,
Constan a, Dolj, Hunedoara, Iasi, Ilfov, Neam,
Sălaj, Timisoara, sar reakcia ka o summito so
kerelape katar o Nicholas Sarkozy ando Paris.
Kado bi-lashio summito si kerdino vash nasul
karing sa e Rom pa sa e thema, kado summito mangel te marisarel amen/stigmato te shjol,
lajiav pe
sa e Rom!
Mangastumen pasha amande ande kado protesto angla e Francaki Republikaki Ambasada ande
tumaro them\ foro. Keras protesto :
- anda o bi-lashimos e etniko purifikaciake politikange so anel o francezo
guverno vash e rom andar bugaria thaj romania.
ROMANO čaćipe
- Anda o bi-lashimos e buthe manushengo so si
kidine thaj bishade pe zor
andar e franca thaj anda kodo ke shuden o lajav
pe sa e rom vi bi-doshale.
- Anda kodo ke te na maj shjolpe e dosh po rom
anda kodo ke rom si vi kana si bidoshalo, thaj
anda kodo ke kriminalura keren savore romen vi
bidoshale.
- Anda kodo ke pa amare naja len e ampretura e
themutne autoritetura.
O glaso e but-themutne\internacionalno organizaciange vash e manusheske
ciacimos\zaconura, e Katoliko Khangeri, organizacie bi-guvernamentalo, ashile biashunde
ando francuzicko kabineto\buro.
Ande sa e europa te na maj kinas khanci so si
kerdo o avel katar e francezura
Akarastumen te phenen savorenge te na maj kinen e bukia so si kerdine katar e francezura, vash
kodo ke te den penge gogji e francake guvernantura ke e maj anglune/fundamentalno ciacimata\ zakonura nashti keres foro lenca/ te kinesle
thaj te bikinesle.
Aven pasha amende!
romska ISTINA
ROMI U REGIJI
Protestno
pismo
romskih
udruga
Hrvatske i
g. Nazifa
Memedija
Protestna šutnja u Beogradu
Romske NVO, stranke i Savjet romske manjine Srbije
održale su protestnu šutnju zbog odluke Francuske da
deportira Rome podrijetlom iz Rumunjske i Bugarske
“Pozivamo sve ljude koji nisu rasisti i anticiganisti da nam se pridruže, rekao je
Jordan Vasić iz Demokratskog udruženja
Roma.
“Širom Europe pokrenuta je rasistička akcija raseljavanja Roma i u svijetu
je prisutan program anticiganizma. Zato
smo pokrenuli inicijativu za osnivanje Pokreta za solidarnost Roma”, rekao je Vasić u Medija centru.
Vasić je rekao da su
Romi izloženi diskriminaciji u čitavoj Europi, ali da je najgore u Mađarskoj gde je
prošle godine bilo 16 napada na Rome u
kojima je bilo šest žrtava, kao i da se i neki
Romi u Beogradu “bude sa strahom da li
su im bageri ispred kuće”. Jovana Vuković
iz Regionalnog centra za
prava manjina oštro je kritizirala odluku
Francuske da protjera Rome u matične države, rekavši da su Romi u toj zemlji izloženi sistematskoj stigmatizaciji i diskriminaciji. “Romi su u Francuskoj izloženi
medijskom linču. Francuski mediji prepuni
su stereotipa o Romima koji su prikazani
kao ljenčine i kriminalci. Francuska, koja se
diči slobodarskom tradicijom, istakla je cijenu za ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, jer Romima nudi novac za povratak u
matične države”, rekla je Vukovićeva. Ona
je kazala kako su Romi iz Rumunjske i Bu-
garske također građani EU i da se deportiranjem krši pravo na slobodu kretanja, što
francuska vlast nevješto pokušava prikriti
medijskim linčom Roma. Jovana Vuković
je navela kako ne vidi ni spremnost vlasti
u Srbiji da kazni počinioce diskriminacije
nad Romima. Srđan Šain iz Romske partije pozvao je
predsjednika Srbije Borisa Tadića da pokrene inicijativu kako bi se na europskom
nivou osnovale institucije koje bi se efikasno borile protiv diskriminacije Roma
i za njihovu integraciju. “Romska zajednica se u Europi suočava s diskriminacijom koju organizirajuju najviši državni
funkcionari i plašim se da to ne preraste
u proces”, rekao je Šain.
Bajram Haliti iz Novinsko-informativ-
ne agencije Roma rekao je da bi protiv
Sarkozyja trebalo podići optužnicu pred
Međunarodnim sudom pravde u Haagu
jer za zločine protiv čovječnosti nema
opravdanja. Haliti je nabrojio slučajeve diskriminacije Roma u Italiji, Finskoj i
Francuskoj, ali je također istakao kako je
najgora situacija u Mađarskoj gde je protiv Roma “organiziran pravi lov na ljude” u kojem “nacističke garde” pucaju na
Rome, a da počinioci nisu otkriveni. ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Izuzetno smo ogorčeni i ožalošćeni,
osjećamo se povrijeđeno vezano za
postupak Republike Francuske prema Romima, koji su
došli iz Rumunjske i
Bugarske (kao i svih
ostalih Roma na svijetu, bez obzira na
to odakle potječu),
kao i na nereagiranje
Bruxellesa,
Stras­
bourga i Povjerenstva za ljudska prava
Vijeća Europe na situaciju koja je zadesila Rome u Francuskoj.
Zamjeramo da navedene europske institucije nisu oštrije
odreagirale na događanja koja se tiču
situacije svih manjina, ne samo romske
manjine u Francuskoj – jer sutra se isti
postupak može ponoviti prema nekoj
drugoj manjini.
Tako se već u Italiji
najavilo istjerivanje
Roma, koji žive od
socijalne pomoći; ili
slučaj Slovačke, gdje
je život izgubilo 7
Roma u slučaju koji
se dogodio prije svega nekoliko dana.
29
reagiranja
30
Majstori dvoličnosti u obrani
deportiranih Roma
P
rinc Karel VII. von Schwarz­
enberg, ministar vanjskih
poslova Češke Republike, i
dr. Bernard Kouchner, ministar vanjskih poslova Francuske,
nedavno su objavili deportaciju
Roma iz Francuske. O deportaciji Roma je odlučio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Oko 8.300
rumunjskih i bugarskih romskih
državljana protjerano je iz Francuske od početka godine. Skoro
10.000 protjerano ih je u 2009.
Schwarzenberg se suprotstavio
francuskoj deportaciji Roma tvrdeći kako je odluka donošena na
rasnoj osnovi i kako je u suprotnosti s duhom i pravilima Europske unije. Kouchner je rekao da
je razmatrao podnošenje ostavke
zbog politike predsjednika Sarkozyja o deportaciji romskog naroda. Ali nije. U očima čeških Roma
i Sinta, i sa iskustvom kosovskih
Roma, oba čovjeka predstavljaju
dvoličnost na svom najnižem nivou.
Tijekom Drugog svjetskog rata,
Schwarzenbergov otac Princ Karel
VI. je koristio romski ropski rad na
svojim imanjima prije nego što su
Nijemci uveli prisilno upravljanje.
1999. godine kao čelnik UN-a na
Kosovu, Kouchner je smjestio skoro 200 romskih izbjegličkih obitelji
u kampove na visoko toksične goleti obećavši njima, barunici Nicholson i meni da će tamo ostati samo
45 dana. Rekao je da je kao doktor
prepoznao opasnost trovanja od
teškog metala i da, ukoliko se Romi
ne budu mogli vratiti svojim kućama, on bi ih odveo u inozemstvo.
11 godina kasnije, nakon 89 smrti
(mnoge su bile pripisane kombinaciji neuhranjenosti i trovanja olovom) 140 obitelji još je uvijek u tim
kampovima.
Nakon Drugog svjetskog rata, između 1945. i 1948, Princ Karel VI.
nastavio je koristiti ropski rad na
svojim imanjima. Ovog su puta robovi bili njemački državljani Čehoslovačke za koje se pretpostavlja da
Princ Karel VII. von Schwarzenberg
su bili deportirani 1945. Međutim,
Schwarzenberg ih je ostavio pritvorene na konfisciranom židovskom
vlastelinstvu koje graniči s njegovim imanjima sve dok ga komunisti 1948. nisu prisilili na bijeg. 2000.
g., Kouchnerov UN medicinski tim
uzeo je testove krvi mnogih Kosovara u Mitrovici nakon što se kod više
NATO-vih vojnika otkrilo da imaju trovanje olovom. Najviše razine
olova u krvi pronađene su u romske djece u UN kampovima koje je
Kou­chner smjestio na padinama lokalnih rudnika olova. Kouchnerov
UN medicinski tim mu je u pismenom izveštaju preporučio trenutnu
evakuaciju kampova i medicinski
tretman. Kouchner je to odbio.
90-ih godina, Princ Karel VII. von
Schwarzenberg, dok je bio šef osoblja predsjednika Havela, dobio je
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
u restituciji većinu zemljišta u Pragu te dvoraca i imanjâ svoga oca,
koji su bili konfiscirani 1948. godine od strane komunističke vlasti. Povratak te imovine učinio je
Schwarzen­berga najbogatijim čovjekom u Čehoslovačkoj. Pod češkim zakonom, imovina se nije
mogla vratiti jer je tijekom i nakon Drugog svjetskog rata obitelj
Schwarzenbergovih koristila ropski rad na svojim imanjima.
Doktorima bez granica (Medecins
sans Frontieres), kojih je Kouchner bio koosnivač, dodijeljena je
Nobelova nagrada za mir za 1999.
godinu. „Čovjek vjetra, ratnik mira,
koji je izumio obavezu međunarodnog miješanja.“ Kuochner je kasnije
odobrio „u ime ljudskih prava“ američku invaziju i okupaciju Iraka. U Češkoj Republici farma svinja
se sada nalazi na samim temeljima
kampa Lety, kampa smrti za Rome i
Sinte iz Drugog svjetskog rata. Karel VI. Schwarzenberg koristio je
Rome iz ovog kampa za rad u njegovim šumama i kamenolomu. Danas
je ova holokaust lokacija oskrnavljena s 20.000 svinja koje obavljaju
nuždu na masovnim grobnicama
djece podavljene od strane Češke
garde u Schwarzenbergovom jezeru pored logora.
Danas se u bivšim UN kampovima
u Mitrovici za svako rođeno dijete pretpostavlja da ima nepovratna oštećenja mozga zbog visokog
nivoa olova u krvi njihovih majki.
Prošle godine od dr. Kouchnera se
tražilo da intervenira u spašavanju
ovih obitelji koje je napustio 1999.
godine. Nije to učinio. Od 1984.
do 1991. godine Schwarzen­b erg
je predsjedavao Međunarodnim
helsinškim komitetom za ljudska prava. Nikada se nije ispričao
češkim Romima ni Sintima (niti
reagiranja
Schwarzenberg i Kouchner brane
Rome samo kako bi istakli svoju
vlastitu reputaciju u zaštiti ljudskih
prava. Nadamo se da će javnost, a
posebno Romi, sada shvatiti koliko
su lažni ovi „moralni i politički lideri“.
Paul Polansky
Head of Mission
Kosovo Roma Refugee Foundation
kampovima koje je osnovao 1999.
godine i obećao da će biti zatvoreni
kroz 45 dana. Ovi majstori dvoličnosti samo progovaraju kako bi se
njihova imena čula u udarnim vijestima. Oni nisu moralni lideri za
koje se pretvaraju da jesu. Oni zanemaruju moralne i pravne principe i oštećuju kredibilitet međunarodnog zakona.
češkim Židovima) jer ih je obitelj
Schwarz­enberg koristila za ropski rad tijekom Drugog svjetskog
rata.
Iako je trenutni ministar vanjskih
poslova Francuske, Kouchner nikada nikoga nije poslao iz francuske
ambasade u Prištini kako bi pomogao djeci koja pate od neuhranjenosti i trovanja olovom u romskim
“MI NISMO ETNIČKO SMEĆE”
Tekst: Svetlana Jovanovska
“Mi nismo Cigani, mi smo Romi”
i “Hitler se vratio” pisalo je na
transparentima
makedonskih
Roma koji su 20. rujna prosvjedovali ispred ureda Europske komisije i francuskog veleposlanstva u
Skoplju. Zahtijevali su da Europska unija zaustavi protjerivanje
Roma iz Francuske, kao i ostavku
francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja.
Prosvjednike je primio francuski veleposlanik u Skoplju
Jean-Claude Schlumberger, koji
je branio svoju zemlju rekavši kako su se ljudi, uz financijsku
pomoć, dobrovoljno vratili. Takav odgovor, naravno nije uvjerio prosvjednike. “Molimo za kraj
kolektivnog kažnjavanja Roma
i njihove stigmatizacije”, kazao
je Azrijan Memedov iz romske
nevladine organizacije Veritas.
“Ono što nas najviše brine je da
takvo ponašanje može proizvesti
osjećaj ksenofobije i rasizma koji
se zasnivaju na rasnom i etničkom nasilju. To je već slučaj u nekoliko europskih zemalja poput
Mađarske ili Slovačke”, objasnila
je Alexandra Bojadžieva iz Inicijative za društvene promjene.
U znak podrške, glavni makedonski dnevni list, Dnevnik, svoj
je uvodnik zamijenio pismom
Nezdeta Mustafe, predsjednika
Sjedinjene stranke za emancipaciju Roma i ministra u makedonskoj vladi, upućenom g. Sarkozyju. “Svi europski građani imaju
ista prava. Nitko ne može biti
protjeran zato što je Rom. To šalje poruku kako su Romi etničko
smeće te nosi miris rasizma u Europi“, napisao je gospodin Mustafa. Romi u Makedoniji još uvijek
nisu zadovoljni svojim položajem u društvu, ali smatraju kako
je njihova situacija bolja nego u
drugim zemljama jugoistočne
Europe. Ashmet Elezovski, tajnik
Europskog foruma Roma sa sjedištem u Strasbourgu i aktivist
makedonske nacionalne udruge Roma Centrum, rekao je kako
su se Romi borili za svoja prava
kao i neovisnosti zemlje 1991.,
te su aktivno sudjelovali u politici i razmjerno su zastupljeni u
političkom životu. Njihov je jezik
opcionalni dio nastavnog plana i
programa osnovnih škola.
Službeno, Makedonija ima dva
milijuna stanovnika, a 54.000
romskog su podrijetla. Romi imaju pet političkih stranaka, jednog
ministra u Vladi, jednog zamjenika ministra i jednog zamjenika u Saboru. Ipak, g. Elezovski se
žali te kaže kako se romski pro-
ROMANO čaćipe
blem tretira samo kao društveni
problem. “Sve dok je to slučaj, situacija ne može biti bolja”. Romski problem je politički problem,
istakao je on, dodavši kako su
mnogi Romi bez posla i siromašni. “Neslužbeni podaci ukazuju
da se više od 130.000 Roma koji
žive u Makedoniji, često deklariraju kao Egipćani, Albanci i Turci,
vjerojatno nadajući se da će time
poboljšati svoj socijalni status. Ne
možemo ih kriviti za to”, dodao je
Elezovski. Ipak, g. Elezovski izrazio je zadovoljstvo sve većim brojem obrazovanih Roma u posljednje četiri godine, kojih je 30 posto
romskog stanovništva. No, situacija se pogoršala rastom gospodarskih problema u Makedoniji.
“Kako cijene hrane rastu, životni
standard pada i to je naša najveća briga”, žalio se aktivist. Država
donira novac Romima, ali sredstva su oskudna i neravnomjerno
raspoređena. U okviru “Dekade
Roma”, novac je namijenjen seminarima i treninzima NVO. Ipak,
ministarstva ne koriste proračun
za ovu svrhu i ne provode planirane projekte. Stoga, malo učinkovite pomoći dođe u romske
domove. G. Elezovski je uvjeren
kako će takva situacija dovesti do
toga da sve više Roma emigrira u
ostatak Europe.
romska ISTINA
31
ROMI U bih
32
MALE TAJNE VELI
Kako zapaliti romsku kuću,
a da vas ne otkriju?
Autor: Dalibor Tanić
Ž
iviničko romsko naselje Stara
Pruga, postalo je opasno mjesto za život. Organizirana grupa,
ili pojedinac, prvo opljačka, a
zatim zapali kuću, baš kao na filmu.
Samo dva dana je bilo dovoljno da
Ajša Rustić iz ovog naselja ne boravi
u svojoj kući i da ona bude spaljena
do temelja. Nesretna Ajša sada je
prinuđena živjeti u “kući” od kartonskih kutija i limenih ploča.
Crni zidovi, u potpunosti spaljen
krov i izgorjeli ostaci štednjaka jedi­
no je što se može vidjeti na mjestu
gdje je nekada živjela Ajša. Kuća od
nekih tridesetak kvadrata potpuno
je izgorjela. Na podu leže krovne
grede i popucalo staklo s prozora.
Ajšu nismo pronašli u naselju. Često
odlazi do Doboja gdje radi, a kada
nema posla, jedino što joj preostaje
je prošnja. U naselju Stara Pruga je
poznaju kao dobru osobu.
U blizini mjesta gde je nekada bila
Ajšina kuća, živi njen sin, Meh­med
Rustić. S razlogom je bio bijesan,
ali je ipak razgovarao s nama. Ljut
je jer, kako kaže, ovo nije prvi put
da u ovom naselju bude zapaljena
kuća.
– Šta da vam kažem, vidite i sami.
Tu su nekada živjeli moja majka i
očuh. Ne znamo tko to radi. I kako
netko može govoriti da Romi sami
sebi pale kuće?! Pa zar bi moja
maj­ka htjela živjeti u ovoj kartonskoj kutiji – govori Mehmed.
Vatrogasci dolaze prekasno
Požar se dogodio kasno iza ponoći.
Počinici su prvo izvukli namještaj
koji se mogao izvući, a zatim su
zapalili kuću.
– Bilo je stvari unutra. To je sve
moja majka kupila. Da li je netko
odavde to uradio, da li netko
dolazi iz drugih mjesta... Ne
znamo – govori Mehmed. Čim
su susjedi primijetili požar, pozvali su policiju. Patrola je došla,
ali vatrogasna ekipa nije. Bolje
rečeno, nisu stigli na vrijeme,
jer kuća je već potpuno izgorjela kada su vatrogasci došli “intervenirati”.
Požar je prvi primijetio Edin
Asanović. Odmah je pozvao
policiju.
– Oko pola tri sam čuo da pas
laje... Izašao sam i vidio ogroman plamen. Pozvao sam policiju i vatrogasce. Policija je došla.
Vatrogasce smo čekali više od
sat vremena. Došli su kada je
već sve izgorjelo – govori Edin.
– Da su neki Romi koji se predstavljaju kao predsjednici dobri, oni bi nam pomogli. Svakoj
sirotinji treba pomoći, ako ima
nešto, ako ne ništa... – govori
Mehmed.
Mehmed nam je također kazao da
nije postojala nikakva šansa da se
u kući dogodi neki električni spoj
i da se sama zapali, jer električne
energije uopće i nema u kući. O
nepažnji s vatrom da i ne govorimo, jer u kući nitko nije boravio
dva dana prije požara.
Misterija paljenja i pljačkanja
kuća u ovom romskom naselju
nije riješena. Mehmed očekuje
da općina Živinice reagira, ali
i mnogobrojni romski lideri.
Provesti zimu u improviziranoj
kući za Ajšu će biti nemoguća
misija.
Po svemu sudeći, privremenog
smještaja za Ajšu nema. Postoje
samo obećanja.
Sehim Osmanović je predsjednik
Vijeća Roma Federacije BiH. On
je detaljno upoznat sa događajima
u naselju Stara Pruga, ali, kako on
kaže, za sada ne postoji nikakvo
rješenje za ovaj slučaj.
– Trenutno nemamo rješenje za
ovaj slučaj. Razgovarao sam sa Salihom Đuderijom iz Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice i upo­
znao je sa situacijom. Imat ćemo
sastanak koji će se održati trećeg
studenog. Tek tada mogu govori-
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
ROMI U BiH
IKIH PIROMANA
ti o nekim konkretnim stvarima –
kazao je Osmanović.
Noćne straže
Ukoliko se na tom sastanku ništa
ne riješi, Ajša će definitivno zimu
provesti na otvorenom, ali to
nikoga od zvaničnika ne brine.
Jedini konkretan korak je preuzeo
Muradif Biberović iz udruženja
Romano Drom Živinice.
– Treba izvršiti pritisak. Razgova­
rao sam s ljudima iz općine. Za
sada ne vidim neki pomak, ali se
nadam da ćemo naći neko rješenje
za Ajšu. Zapravo, ovo i treba
riješiti na nivou institucije, odnosno općine –
kazao je Muradif.
I on je ogorčen na informacije koje su se
pojavile i kruže po
Živinicama. Nedaleko od
Ajšine, postoji još jedna
kuća koja je zapaljena u prethodnom valu požara. Muradif
je pokazao na nju i kazao – zar je
moguće da netko zapali vlastitu
muku? Kuća na koju je pokazao
zaista je ogromna. Na njoj se vide
ostaci lijepe fasade. Moderno izgleda, bar ono što je ostalo od nje.
Malo dalje od ove kuće, stoje ostaci skromne prizemne kuće, koja
je također zapaljena u istom valu
požara. Nema sumnje da nije bilo
namjere zastrašivanja. Prošlo je
6-7 meseci od tada. Romi se nisu
dovoljno oporavili, a novi val straha je ponovno zavladao. U ožujku
ove godine u ovom naselju je zapaljeno devet kuća. Jedna starica
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
je čak i stradala. Policija ništa nije
poduzela, a počinitelji nikada nisu
pronađeni. Ponovno je zavladao
strah. Romi ponovno ne spavaju
noću, čuvaju stražu. Pitaju se, da
li je njihova kuća sljedeća?
Ovisno o tome da li će policija i općina Živinice reagirati na
ovaj slučaj, Romima će se u ovom
naselju vratiti život u normalu, a
Ajša Rustić neće se brinuti što dolazi zima. Sve do tada, u naselju će se
redovno smjenjivati noćne straže, a
Ajša će živjeti u kartonskoj kutiji.
33
sa svih strana
34
Osnovan
Fakultet za
romološke
studije
Akademski savjet Univerziteta
za mir UB osnovao
je Međunarodni fakultet za romološke studije u Beogradu, priopćila je Informativna
romska agencija.
Na fakultet se mogu upisati
svi oni koji su završili srednju
školu, s tim što će đaci trogodišnjih srednjih škola moći
dobiti indeks tek nakon što
polože diferencijalne ispite,
navodi se u priopćenju.
Upisi studenata trajali su od
15. do 30. listopada, a početak nastave predviđen je za 1.
studenoga.
Nastava će se održavati u
prostorijama Muzeja romske
kulture u Ruzveltovoj ulici u
Beogradu. Fakultet je osnovan na prijedlog brojnih domaćih i međunarodnih organizacija.
Izvor: Beta
D
KOMENTAR
ROMANO ČAĆIPE
Vidljivo jest da ukoliko lokalna zajednica ima namjeru surađivati s Europskom unijom, moguće je povući direktna
sredstva iz EU kako bi se riješilo stambeno pitanje Roma.
Problematika jest da sredstva idu direktno, uz suradnju
predstavnika lokalne vlasti.
U slučaju Republike Hrvatske to znači da bi predstavnici županijskih vlasti zajedno s predstavnicima nacionalne vlasti
u Zagrebu, trebali izraziti podršku ovakvim programima,
kako bi Europska unija mogla direktno projicirati sredstva
za ove namjene.
Po našem saznanju, u Republici Hrvatskoj, sljedeće 3 županije surađuju na ovakvim i sličnim programima: Međimurska, Sisačko-moslavačka i Osječko-baranjska županija.
Ostale županije očigledno nemaju interesa.
Romima u Vojvodini EU će donirati
6 milijuna eura za stanovanje
užnosnici Europske komisije i izaslanstva iz
Vojvodine raspravljali su početkom listopada
u Bruxellesu o mogućnosti zbrinjavanja 150
romskih obitelji. Za taj projekt EU je spremna izdvojiti 6 milijuna eura.
Dužnosnici Europske komisije istaknuli su kako u
potpunosti podržavaju vojvođanski model uključivanja Roma, koji je jedinstven u Europi, naveo
ROMANO čaćipe
je u priopćenju Pokrajinski sekretarijat za informacije.
Pokrajinski tajnik za rad, zapošljavanje i ravnopravnost spolova Miroslav Vasin i direktor Ureda za uključivanje Roma Dušan Jovanović sastali su se sa zamjenikom šefa Europske komisije za
europske integracije Srbije Larsom Erikom Fors­
bergom, navodi Tanjug u priopćenju.
romska ISTINA
GLAZBA ROMA
P
Glazba Roma
redstavnici naroda koji je izbrisan s mape života i iz historije, osuđeni su, zajedno sa svojim djelima da žive u nekoj vrsti geta, s punom
sviješću o tom položaju i ukusom gorčine: ako
hoćeš da budeš bolji od njihovog najgoreg, onda
moraš biti bar tri puta bolji od njihovog najboljeg.
Već nekoliko godina, bez namjere da posustane,
svjetskom glazbenom scenom dominira i romska
glazba, ili ono što se uobičajeno naziva “Gypsy music”. “Izdavači i producenti tragaju za novim imenima ili recikliraju stara”, kaže Bojan Đorđević, jedan od najboljih poznavalaca ove
vrste glazbe. “Festivale romske glazbe ima
svako mjesto koje drži do svog kulturnog renomea. Dogodilo se, eto, da i u Srbiji odavno žive Romi, da sviraju i pjevaju, bolje nego
drugi. Od željezničke stanice do koncertnih
dvorana, mada su rijetki oni koji u posljednjih pet godina pomiču granice. Novi val
romske glazbe tek dolazi predvođen beogradskom grupom Kal, i još se čeka ne­tko
tko će biti kreativniji od starih majstora
Šabana Bajramovića i Bobana Markovića.
Mada, uz uvijek mladog pjevača Šabana, ide
i povratak Ljiljane Petrović, sada Batler, a uz
‘kralja trube’ i ‘ambasadora Sabora’ u Guči
Bobana Markovića stižu nove kreativne snage – najprije njegov sin Marko, svjetska zvijezda u usponu, zatim harmonikaš i perkusionist Saša Stanojević, a izgleda da je najzad
otkrivena i nova, mlada romska pjevačica,
za kojom Zapad traga već godinama, Jelena
Marković, kojoj tek predstoji dokazivanje. Naravno, ova lista, uz nezaobilazni Kal, nije iscrpljena.
Ima fenomenalnih trubača (Elvis Ajdinović), basista (Saša Ališanović), violinista, harmonikaša, klarinetista, samo im treba više originalnosti i pažljiv
izbor suradnika”, zaključuje Đorđević, dodajući da
je za romsku glazbu u usporedbi s drugim stvarima
koje spadaju u ovaj žanr, karakteristična prije svega
atmosfera – ludilo, ples i urnebes. “No nije samo to
posrijedi, u pitanju su vrhunski glazbenici, vrijedni
i uporni. Najbolji traže nove aranžmane, novi pristup plesu i tradiciji. Stvarno je rijetkost da plesnu
glazbu izvode takvi virtuozi. Fela je bio genije, ali se
ne može reći da je baš virtuoz.”
Kal je u svakom slučaju grupa koja spaja etno ili
world scenu s popularnom glazbom. Rok kritičar
Dragan Ambrozić misli da ploča grupe Kal spada
prije svega u pop glazbu, jer je inovativna u odnosu
na ostatak romske glazbene scene, i da samim tim
ROMANO čaćipe
otvara mogućnosti nastanka urbanog romskog zvuka. “Točno je da Kal uživo i dalje zvuči kao svaki
drugi romski bend, ali njihov album govori mnogo
o nekim novim mogućnostima koje se pojavljuju sa
propuštanjem zvuka kroz suvremenu produkciju –
uostalom, i na koncertima se vidi da oni, kako vrijeme prolazi, isprobavaju nove ideje, i da slušaju grupe koje koriste elektronske instrumente, tako da tu
možemo očekivati još dosta napretka u nedovoljno
ispitanim predjelima novog crossovera.”
Iako se u sferi popularne glazbe u posljednje vrijeme zna jedino za romskog repera Muhu Blackstasyja, koji je svojom pjesmom "Ravnopravni građani
specijalnog reda" stekao u nekim krugovima gotovo kultni status, i dalje se ne bi moglo reći da postoji
urbana romska scena u ovom žanru, ali Dragan Ambrozić upozorava da ne bi trebalo podcjenjivati utjecaj gradskih Roma na razvoj suvremene dance i pop
scene u zemlji. “Oni imaju vrstu glazbe koja prati njihov život, ali je stalno održavanje i osuvremenjavanje
lokalne romske glazbe, ključni pokazatelj kulturne i
svake druge vitalnosti Roma. Međutim, ne smije se
zaboraviti da je Olah Vince još sredinom osamdesetih sa svojom grupom "Zemlja, točak, nebo" imao
hit-pjesmu "Miki ava kari schnel" ("Miki, brzo dođi
ovamo"), koja je bila avangardna, tako što je stvorila
futuristički gipsy-disco stil. To je bio autentični spoj
romske glazbe s fankom i diskom, koji kasnije nitko
nije dosegao”, podsjeća Ambrozić.
romska ISTINA
35
36
sa svih strana
Sve bilo je po zakonu?
Pučki pravobranitelj ocjenjuje da Romi iz Zemunika nisu prognani,
nego da su dobrovoljno otišli. U Centru za socijalnu skrb tvrde da
oni nisu bili obvezni reagirati. Načelnik Općine kaže da ga nije briga
kamo su otišli. Jedina državna institucija koja im je pokucala na vrata,
dok su Zemuničani protiv njih prosvjedovali, bila je policija
Autor: Jelena Svilčić
Izvor: H-Alter
“Kako ću se vratiti kad nas tjeraju?
Vratio bih se ja u Zemunik, ali bojim se. Gdje da sad zaradim za kruh”,
pita se Ivica, jedan od Roma čija je
obitelj redovito skupljala staro željezo na području cijele Dalmacije.
Iz Zemunika su lako operirali velikim područjem, od Zadra, Benkovca, Šibenika do otoka. Otpad bi
prodavali u Zadru, željezo i bakar.
Kilogram željeza trenutno košta
jednu kunu, donedavno se cijenio
na samo pola kune, ali se sjećaju i
vremena kad je bio i više od dvije.
Ivica sa suprugom, bakom i sinom
živi u samom centru Karlovca, u
Rakovcu, u derutnoj kući koja je već
godinama predviđena za rušenje.
Dok se gradske vlasti definitivno ne
odluče na njeno rušenje, obitelj će
ostati gdje je. Ne primaju socijalnu pomoć, a dalmatinska ruta skupljanja željeza bila im je glavni izvor
prihoda. Pričaju kako je do ove godine u Zemuniku Donjem sve bilo
u najboljem redu. Nije bilo sukoba
s domaćima, policija ih nije gnjavila. Sve u svemu, mogli su na miru
raditi i zarađivati. I nikad im se nije
javio nitko od vlasnika napuštenih
kuća. “Kad je bio prosvjed mještana rekli su nam da su se Srbi vratili, ali nijedan nije došao i rekao "to
je moje". Svi smo svjesni da to nije
naše, da je to tuđe”, pričaju nam.
“Prije nas u tim kućama nije bilo
ničeg, stavili smo sami prozore i
vrata, počistili smeće. Sad kad smo
im sve počistili i kad nema više
smeća, ne valjamo im više”, kaže
Ivica. “Što to uopće znači da smo
bili ilegalci?” pita se njegova žena.
“Svi imamo osobne i svi smo državljani RH. Nisu nam htjeli izdati
rješenja. Nek’ ih bude sram, otimaju od sirotinje. Vidjet ćemo tko će
im sada čistiti smeće”.
“Znate kako je to bilo? Prije više
od deset godina bili smo u Diklu
kod Zadra, odakle su nas vrlo brzo
otjerali. Sjeli smo u aute, nas četiri obitelji, i naišli u Zemuniku na
napuštene kuće. Javili se tadašnjoj
vlasti, prijavili se u policiju i ostali.
Pitali smo tko je vlasnik tih kuća,
koje nitko nije obnavljao. Nitko
nije imao ništa protiv da ostanemo u njima i nikad nam se nije javio nijedan vlasnik”, pričaju nam
članovi obitelji Jurković u svojoj
kući u karlovačkom naselju Orlovac. Prije nekoliko godina prestali
su duže vremena provoditi u Dalmaciji jer su počeli problemi. Kako
je počeo dolaziti veći broj Roma iz
ostalih dijelova Hrvatske, krenuli
su i incidenti, brze vožnje kroz naROMANO čaćipe
romska ISTINA
selje, paljenje guma, glasna glazba.
“Nismo svi isti i nismo svi pravili
probleme, zašto policija nije otjerala one koji su pravili probleme?
Ovako su nas sve otjerali i ostavili
nas bez dobrog prihoda”, kažu. Do ovih obitelji došli smo tragom
informacija da otjerani Romi imaju stalna prebivališta u Karlovcu,
Ogulinu, Našicama, Glini... Činjenica da im Zemunik Donji nije bio
prebivalište, već idealno mjesto za
privremeni rad, glavni je razlog
njihova “legalnog” protjerivanja.
Nenaučeni na pismene procedure i oslanjajući se na usmene dogovore s lokalnim vlastima, Romi
su mislili da su sigurni i relativno
dobrodošli. Lokalcima je odgovaralo njihovo čišćenje područja od
smeća, srpske kuće nisu se mogle
obnavljati dok su u njima Romi.
Činilo se da je vuk sit, a ovce čitave. Sve do prije par mjeseci kad se
situacija zaoštrila zbog sve većeg
smrada. Zemuničani su zaključili
da im je dosta i da pridošlice moraju ići. Napravili su prosvjed, pritisnuli načelnika Marušića i Romi
su otišli.
“Kamo su otišli? Nemam pojma, tko će ih znati”, kaže Marušić.
Objašnjava da je načelnik Općine
od 2001. i da je tražio pisani trag
njihova zahtjeva za dozvolom, ali
ga nije uspio pronaći. Pa ni u arhivi. Sve je, dakle, po zakonu, a načelnik je čiste savjesti.
“Mislim da se neće vratiti. A gdje
bismo ih i smjestili? Žive svojim
sa svih strana
životom, oni su nomadski narod,
nema tu suživota s domaćima”,
objašnjava dalje svoje viđenje problema Marušić. Kaže da mu se nitko iz državnih institucija nije javio
nakon svih događaja, osim što su
ga Kasum Cana i Nazif Memedi
“malo ogadili” preko medija.
Kasum Cana načelnika Marušića,
pak, optužuje da Romima nije htio
dati da se prijave. “Ti Romi su državljani RH i privremeno su živjeli
tamo kao sakupljači. To smeće nije
njihovo, nego hrvatsko!”, ogorčen
je Cana. “Mi sigurno nemamo Polančeca i Kutlu, krupni kriminal
kod Cigana nećete naći, osim sitnog, a s tim se policija mogla pojedinačno baviti”, nastavlja Cana.
Proziva i državne institucije, pogotovo pravobraniteljicu za djecu.
“Zašto se nije pobrinula za tu djecu koja žive u smeću, pa i toj djeci smrde gume!” Proziva i Centar
za socijalnu skrb koji nije našao za
shodno pobrinuti se da djeca idu u
školu i ne sakupljaju otpad s roditeljima.
U zadarskom Centru za socijalnu
skrb kažu da nikad nisu izašli na
teren jer nikad nije bilo prijave, a
nisu bili dužni samostalno reagirati jer tim obiteljima nije prebivalište u Zemuniku. I opet, dakle, sve
po zakonu.
Zamjenik pučkog pravobranitelja
Dejan Palić smatra da ovo nije klasična situacija nepružanja socijalne
zaštite, jer se ne radi o domicilnim
Romima. Zaključuje da se ne radi o
diskriminaciji, nego o nespretnim
medijskim izjavama načelnika Općine. “Nisu Romi otjerani, otišli su
sami”, kaže Palić. “Cijeli slučaj ima
političke konotacije u koje se ne
smijemo upuštati. Osim nespretnih izjava nismo utvrdili da je bilo
osnove za diskriminaciju, teško je
nekom prilijepiti etiketu diskriminatornog ponašanja”, opravdava cijelu situaciju Palić. Romi s kojima smo razgovarali kažu da im se nitko od državnih
institucija nije obratio tijekom cije-
le halabuke i protjerivanja kojem su
bili izloženi. Osim, naravno, policije koja je uredno pisala prijave. Prema podacima PU zadarske, tijekom
2010. osobama koje su nelegalno
boravile na tom području izdano je
178 prekršajnih naloga zbog neprijavljivanja boravka. Također su više
puta intervenirali zbog narušavanja
javnog reda i mira. Nazif Memedi smatra da se radi
o političkoj igri. “Prije je bilo vrijeme da je bolje bilo imati Roma
nego Srbina, sad je došlo vrijeme
da je zamjenik načelnika Općine
Srbin i da je odjednom bolje imati
Srbina nego Roma”. Skupa s Kasumom Canom čeka da ih hitno primi premijerka Kosor od koje očekuju da načelnika Marušića, kao
člana HDZ-a pozove na red. Očekuju od njega da se ispriča i ne širi
više antiromsku propagandu. Također da im legalizira prava, osigura parcelu na kojoj će moći skupljati i razvrstavati otpad jer je na
tom području jako puno prostora
zapušteno i napušteno. “To je njihov posao i izvor egzistencije, sigurno se ne radi o pritisku Jove i
Steve da se otjeraju Cigani”, kaže
Cana. O kolikoj se nebrizi radi govori i
informacija koju nam je dao Slobodan Uzelac, potpredsjednik
Vlade i član SDSS-a, koji kaže da je
prije dvije godine bio u Zemuniku
i tražio od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da dodijeli sredstva općini Donji Zemunik za saniranje divljeg odlagališta
otpada. Tom prilikom je dobio načelnu suglasnost direktora Fonda
Vinka Mladinea, pod uvjetom da
Općina sama to zatraži i napravi
projekt. “Nije na meni da govorim
što se dalje zbivalo s tim, ali sasvim
je sigurno da prije dvije godine stanje nije bilo toliko problematično i
da se nije radilo o ekološkoj bombi
kao što je sad slučaj”, kaže Uzelac.
Plan je bio da se prostor dovede u
red i da ljudi više ne stanuju na odlagalištu smeća, dodaje.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Informaciju je potvrdio i načelnik
Marušić, koji pak tvrdi da cijeli
projekt nema nikakve veze sa Romima. Kaže da bi sanacija svih divljih odlagališta na području Zemunika koštala devet milijuna kuna,
dok im je zasad od Fonda odobreno 800 tisuća kuna s kojima ne
mogu puno toga napraviti, a uostalom sredstva još uvijek nisu sjela.
Do zaključenja ovog teksta nismo
uspjeli doći do direktora Fonda,
tako da ostaje nejasno što se s tim
projektom stvarno namjeravalo
napraviti i kako bi to utjecalo na
ljude kojima su ta odlagališta glavni izvor egzistencije.
Ovako cijela priča ostaje u klasičnim okvirima. “Pozvat ću ih u tvoju
avliju, pa ćeš vidjeti kako je to”, na
kraju je ispalio u razgovoru načelnik
Marušić, i time plastično opisao o
kakvoj vrsti problema su se još jednom našli Romi. Kao najmanje brojna i najviše diskriminaciji izložena
manjina u Hrvatskoj, Romi, usprkos
činjenici da se za njihovu integraciju izdvajaju prilični iznosi državnih institucija i inozemnih donatora
(štoviše, trenutno smo u Desetljeću
Roma), ostaju sasvim na margini.
Tamo će još dugo ostati ukoliko organi vlasti nastave prema njima primjenjivati samo represivne metode.
Baš kao i u ovom “donjozemunskom
slučaju” u kojem se naoko čini da je
baš sve napravljeno prema zakonu.
Romi nisu bili prijavljeni, uznemirivali su pošteno domaće stanovništvo, Centar za socijalnu skrb nije
imao obvezu reagirati jer im je prebivalište negdje drugdje. To što su
na kraju priče ostali bez mogućnosti da samostalno privređuju za život i što su građani RH, nominalno
jednaki s većinom, manje je bitno.
Njihovo pravo na rad i slobodu kretanja ostaje ograničeno unutar njihovih geta u koja lokalni političari
ulaze samo za vrijeme predizbornih
kampanja, obećavajući da će im baš
oni napokon osigurati sva prava, za
početak vodu i struju. Dok su getoizirani, nikome stvarno ne smetaju.
37
GOVOREĆI OTVORENO
38
Romi će tužiti načelnika Zemunika zbog rasizma
Autor: Nikolina Radić Ančić
Izvor: Jutarnji list
P
redsjednik Foruma Roma Hrvatske, Kasum Cana, zatražit
će sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor oko hitnog rješavanja situacije u vezi s Romima
ilegalno naseljenim u Zemuniku
Donjem, a Cana najavljuje i tužbu
protiv načelnika Zemunika Josipa Marušića zbog rasizma i onemogućavanja slobodnog kretanja
Roma.
Nulta tolerancija
– Kad načelnik Marušić kaže da
nema ništa protiv Roma i da nije
rasist, onda moram reći da i nije
baš iskren. Sam je potvrdio kako
im nije htio dopustiti da koriste
zemljište za kamp i za rad kako bi
mogli prijaviti privremeno boravište. Čuo sam kako jedan mještanin
Zemunika prijeti kako bi bilo bolje
da Romi odu da se u Zemuniku ne
bi ponovila Slovačka. To je otvorena prijetnja i mi ćemo podići kaznenu prijavu zbog tih prijetnji –
rekao je Cana i dodao da su Romi
otišli iz Zemunika prije prosvjeda i
da se dogodine sigurno neće vraćati jer nisu dobrodošli.
– Sada se tobože pozivaju Srbi da
se vrate u svoje kuće i odjednom
se načelnik i mještani brinu o Srbima. A što je s onim Srbima čije
su kuće zauzeli Hrvati? Hoće li i
njih deložirati poput nas? Romima je 1997. godine dopušteno da
dođu u Zemunik zato jer ih se željelo iskoristiti – rekao je ogorčeni
Kasum Cana. – Cigane, narod bez
matične domovine, svatko može
iskorištavati.
Tko je srušio kuće
Pitao bih i ovoga predstavnika
Srba, povratnika što je govorio na
prosvjednom skupu i rekao da nije
istina da su vlasti tolerirale naseljavanje Roma, kao što je to izjavio saborski zastupnik Milorad
Pupovac, tko je tim Srbima srušio
kuće? Romi sigurno nisu. Neka šalje poruke onima koji su mu srušili
kuću – oštar je Cana, predsjednik
Foruma Roma Hrvatske, ujedno
konzultant i predstavnik Dekade o
uključivanju Roma u društvo.
ZBOG ROMA DJECU UPISUJU U DRUGE ŠKOLE
Ne želimo više čekati odgovor iz Ministarstva
na pitanje mogu li biti zajedno u istom
razredu. Netko se poigrava našom djecom.
Kćer sam stoga u peti razred upisao u
Nedelišću, a ne u Macincu, gdje pripada. I
neka se samo pokuša pojaviti netko pametan
i reći da to ne mogu! Nisam jedini, prema
mojim informacijama, cijeli 4.d razred,
desetero djece, tj. roditelja, postupilo je kao i
mi – izjavio je jučer Željko Kofjač, roditelj iz
međimurskog sela Macinca
Piše: Izak Vrtarić/VLM
P
odsjetimo, macinečka škola
zbog obližnjeg naselja Parag
pretežno je romska. Na jesen
će je pohađati 320 Roma i 130
Hrvata. U nižim razredima omjer
je još izraženiji, 220 je Roma, a 35
Hrvata. Ravnateljica Božena Dog­
ša dosad je šačicu hrvatske djece
grupirala u jedan miješani razred
s Romima, koji su i u tom razredu često bili većina. Ostala dva ili
tri odjeljenja bila bi čisto romska.
No nakon ožujske presude Suda za
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
GOVOREĆI OTVORENO
ljudska prava u Strasbourgu, koji je
odlučio da su čisti romski razredi
u Macincu, Podturnu i Orehovici
diskriminacija, javio se problem.
Ministarstvo šuti
Roditelji Hrvata ne žele da njihova djeca budu razasuta, u svakom
odjeljenju dvoje ili troje, s više od
dvadeset Roma. S druge strane,
ravnateljica je zbog presude pod
pritiskom Ministarstva – ne smije imati razrede u kojima su samo
Romi, već bi Hrvate, koji su ovdje manjina, trebala porazmjestiti. Unatoč tome, Ministarstvu je
opet predložila takvu podjelu, kojom su zadovoljni i mještani pa čak
i Romi, koji su je nedavno podržali
peticijom!
“Ništa još nije stiglo od Ministarstva. Ni suglasnost o broju razrednih odjeljenja, ni ljudska riječ možemo li tako podijeliti djecu. No
takve suglasnosti dolaze potkraj
kolovoza, nakon godišnjih, uskoro
će valjda radni sastanci. Mi ostajemo pri svom mišljenju, da je pedagoški opravdano 10 ili 15 Hrvata
ostaviti zajedno. Sve drugo
bio bi pedagoški zločin”,
kaže B. Dogša.
Potvrđuje da je
desetero djece
Hrvata iz naselja Macinec,
Hrašćan i Črečan na izlaznim vratima.
Iako, tehnički,
još nisu zatražili ispisnicu. Potvrdio nam je to i Ivica Paić, ravnatelj
Osnovne škole Nedelišće.
“Osmero roditelja podnijelo je zahtjev da se upišu kod nas i odobreno im je. Još su jedni najavili. Bilo
je dosad povremeno premještanja,
ali ovo je prva značajna grupa koja
nam je došla. Djecu možete upisati
gdje želite ako zbog toga ne treba
povećati broj zaposlenih ili odjeljenja. No i nama broj odjeljenja još
mora potvrditi Ministarstvo”, kaže
Paić.
Jedan pak roditelj iz Macinca dijete je upisao u drugu obližnju školu,
u Gornjem Mihaljevcu, a još se jedan raspituje, potvrđuje ravnateljica Karmen Sklepić.
Sami će plaćati prijevoz
Naravno, trošak prijevoza past će
na leđa tih roditelja, a od petaša, u
Macincu ostaje tek nekoliko Hrvata, koji si to ne mogu priuštiti – s
80 romskih petaša.
“Više je razloga za grupiranje malobrojnih Hrvata. Inače neće moći
napredovati. Romska djeca uglavnom imaju loše predznanje. Nisu
išla u vrtić, a u školu mnogi dođu
a da ne znaju hrvatski jezik! I disciplina im je slabija”, kaže B. Dogša.
“U molbi za premještaj naveo sam
da želimo bolje uvjete rada i školovanja za svoje dijete”, dodaje Kofjač.
Romi pak ne žele da Hrvati odu.
Peticiju je potpisalo 450 mještana
Paraga, kaže Vid Oršuš, predsjednik Mjesnog odbora. U njoj piše da
ravnateljica dobro radi, da ni njihova djeca neće napredovati ako
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Hrvati odu i Romi ostanu sami te
da to nije diskriminacija!
Europa kritizira Pariz, a on
traži potporu “odabranih”
Dok Francuska “na kulturan način” protjeruje Rome ilegalce natrag u Rumunjsku i Bugarsku, i trpi
sve veće kritike međunarodne zajednice, ali i svoje javnosti, pa je
jedan svećenik nedavno javno zamolio Boga da na Sarkozyja pošalje
infarkt, dvojica rumunjskih ministara zaputila su se u Pariz. Državne tajnike za integraciju Roma i za
javni red i sigurnost primit će francuski ministri unutarnjih poslova i
imigracije te državni tajnik za europske poslove. Ministar policije
Brice Hortefeux rekao je da će od
rumunjskih kolega tražiti pomoć
kod prihvata Roma u domovini.
Proteklog je tjedna u Rumunjsku
vraćeno 216 od ukupno 850 Roma,
koliko ih kane vratiti do kraja kolovoza. Rumunjska je, inače, europska
država s najviše Roma, procjene idu
i do više od dva milijuna ljudi, a više
od pola milijuna živi ih i u Bugarskoj.
Agencija Vijeća Europe za suzbijanje
rasizma i netolerancije ECRI kritizirala je Francusku. ECRI podsjeća da
je u lipnju pozvao francuske vlasti
da suzbijaju neprijateljstvo većine
stanovništva prema Romima. No,
Francuska je najavila da će tražiti
podršku “pažljivo odabranih” članica EU, izvještava Daily Telegraph, i
to Italije, Velike Britanije, Njemačke
i Španjolske. Razumijevanje posebno nalazi kod Italije.
39
40
intervju
“Nema političke volje za
integraciju Roma”
Autor: Paul Ciocoiu
Izvor: Southeast
European Times
Margareta Matache
M
Rumunjskim
Romima
potrebna je
bolja politička
zastupljenost
i učinkovitiji
građanski
pokret, kazala
je aktivistica
Margareta
Matache
argareta Matache izvršna je
ravnateljica Romskog središta za socijalnu intervenciju i studije (CRISS). Ona je
govorila o trenutačnim prijeporima
glede protjerivanja Roma iz Francuske, napretku integracije u Rumunjskoj i zaprekama koje i dalje
postoje.
• Molim Vas opišite CRISS i njegovo djelovanje.
Margareta Matache: CRISS je
udruga za ljudska prava utemeljena 1993. godine kako bi branila i
promicala prava Roma. Prioritet
CRISS-a ostvarivanje je pristupa
zdravstvenoj skrbi i školovanju, ali
također imamo istraživački odjel i
dajemo pravne savjete u slučajevima diskriminacije, zlostavljanja i
nasilja.
Neki slučajevi koriste se i za lobiranje zbog promjene zakona. Primjerice, 2003. godine zamijetili
smo segregaciju u školama, jer su
romska djeca prebačena u odvojene razrede ili zgrade. Ministarstvo
prosvjete usvojilo je 2007. godine
uredbu o desegregaciji škola, nakon što smo razgovarali s njima.
CRISS radi s lokalnim partnerskim udrugama u Rumunjskoj čiji
smo razvitak pomogli. Obično se
financiramo donacijama od veROMANO čaćipe
romska ISTINA
leposlanstava, ali djelujemo i u
part­nerstvu s Institutom Otvoreno društvo i Zakladom za središnju i istočnu Europu.
• Možete li komentirati “mjere javne sigurnosti” francuskih
vlasti, koje su kulminirale protjerivanjem romskih skupina?
Matache: Tu se radi o dva niza
mjera. Prvi je dragovoljni program
repatrijacije kojeg je Francuska
provodila nekoliko godina, prije 1.
rujna. To je maskirani oblik protjerivanja uz pomoć novca, 300
eura po odrasloj osobi i 100 eura
po djetetu – što je kupovina prava
na slobodu kretanja.
Također proučavamo gospodarske programe u kojima bi mogli
sudjelovati povratnici.
Trebali su dobiti 3.500 eura za
otvaranje tvrtki, ali u brojnim slučajevima nisu bili ni informirani o
tome. Čak smo napisali izvješće o
tome 2008. godine, nakon posjeta
Francuskoj i Temišvarskom okrugu, gdje je obećano uključivanje
Roma u taj program.
Drugo, ispitujemo postrujansko
kršenje komunitarnog prava i europskih načela i vrijednosti od
strane Francuske – primjerice,
uzimanje otisaka prstiju protjeranih Roma. Neki to dragovoljno
prihvaćaju, iako nije teško dobiti
pristanak (vršenjem pritiska).
Evo kako to funkcionira. Francuska policija prvo upozori Rome
kako će ukloniti njihov kamp u
tjedan dana i protjerati ih ukoliko ne odu. Nekoliko dana kasnije,
imigracijski službenici obavijeste
Rome kako će im platiti za odlazak i – vjerojatno – uvrstiti ih u
program ponovne socijalne integracije. Romi se slože kako bi do-
intervju
bili neke povlastice, umjesto da
budu brutalno iseljeni, a njihovo
prebivalište uništeno.
• Francuska tvrdi kako je također poduzela mjere za zaštitu
nezakonitih poslova, kao što je
trgovina ljudima.
Matache: Postoje Romi koji su
umiješani u trgovinu ljudima, kao
i Romi koji su žrtve trgovine ljudima – i to ne samo u Francuskoj.
Ne mislim da rješenje leži u ograničavanju prava etničke zajednice, već u zakonima u Francuskoj
i ostalim zemljama. Oni imaju zakone koji se odnose na kaznena
djela kao što je trgovina ljudima.
• Svaki slučaj kršenja zakona
može se tretirati pojedinačno?
Matache: To je upravo ono što je
predviđeno europskim naputkom
o slobodi kretanja i to je pravilo
diljem svijeta; kriminalitet se promatra pojedinačno.
• Koja zemlja snosi veću odgovornost glede pitanja Roma?
Matache: Romi su rumunjski državljani i odgovornost je više na
Rumunjskoj. Prije pridruživanja
Rumunjske Uniji 2007. godine,
kada je bila pozorno nadzirana,
Bukurešt je pokušavao uvjeriti EU
kako proces integracije Roma napreduje. Nakon 2007. godine romsko pitanje postalo je razvidno u
cijeloj Europi. Iako je Francuska
doista usmjerena na protjerivanje
Roma, a Europska komisija odobrila je razgovore o pitanju Roma,
rumunjske vlasti za sada nisu upoznate s problemima ove zajednice
i nisu se niti usredotočile na njihovo rješavanje. Obrazloženje da
Romi nisu unutardržavni, već europski problem, spominje se već
godinu dana u Rumunjskoj. To
je zato što nemamo predstavnike
niti na političkoj razini niti u međunarodnim romskim udrugama,
koji mogu pregovarati s vladom.
Međutim, smatram kako je čudno što Francuska odlučuje o unutarnjim poslovima Rumunjske –
imenovanje rumunjskog državnog
tajnika za Rome obavljeno je na
zahtjev Francuske. Obje su članice EU i imaju ista prava, ali ovdje
Francuska nameće svoju volju.
• Zar romski čelnici ne bi trebali posredovati i usmjeriti proces
integracije?
Matache: Postoje velike razlike u
načinima na koje se romski čelnici bave integracijom u različitim romskim zajednicama diljem
zemlje. Ja se sastajem s lokalnim
čelnicima koji imaju nadzor nad
zajednicom, ali radije skrivaju
romske poteškoće ili ne pokazuju zanimanje za njih zbog svojeg
položaja u gradskim skupštinama
ili županijama, u kojima rade kao
stručnjaci. S obzirom na to da su
on ili ona samo jedna osoba u velikom sustavu, lakše je pokušati
sačuvati posao i ignorirati romske
probleme. Tijekom sukoba između Roma i Rumunja u Transilvaniji, nitko u romskoj zajednici nije
prepoznao predstavnicu Roma u
županiji kada se ona pojavila, jer
nikada nije bila tamo.
Postoje romski čelnici koji su stekli poštovanje i lokalnih vlasti i
zajednice. Međutim, ukupno gledano, nemamo jake čelnike, posebice ne u politici. Primjerice, u
rumunjskom parlamentu nije bilo
reakcija na nedavne događaje u
Francuskoj, ili u Italiji prije godinu dana. Također, uključujem
ovdje institucije vezane za Rome,
kao što je vladina Državna agencija za Rome. Od 200 romskih
udruga, samo je 20 djelatno. Neke
su utemeljili čelnici koji ih zovu
“moja udruga” i koriste ih kako bi
sebi dali legitimitet u odnosima s
lokalnim vlastima, ali oni ne ulažu
u ljude, niti prave programe.
Uvijek postoje neki koji prihvate ono što vlada kaže i radi. Vlasti su brzo spoznale kako nas je
lako razjediniti. Primjerice, možemo se ujediniti oko romskog jezika, unatoč činjenici da ga, nakon
komunizma, skoro 40 posto više
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
ne govori. Romska povijest bi također mogla dovesti do ujedinjenja, ali ne ukoliko nije uključena
u rumunjske knjige iz povijesti.
Nemamo politički program; Romi
nisu motivirani glasovati za romskog političara i zato postoji samo
jedan romski predstavnik u parlamentu.
Lokalno gledano, postoji opća želja da Romi ostanu ovisni, jer se
mogu vrlo lako i jeftino kupiti, s
izbornog motrišta. Ukratko, taj
problem odnosi se na zastupljenost i također na uspostavu romskog građanskog pokreta. S obzirom na to da nismo bili dobri
pregovarači, vlada ne ulaže napore kako bi nas integrirala.
• Što činite glede predrasuda
većine vezanih za Rome u njihovoj integraciji?
Matache: Osim TV kampanja čiji
je cilj da većina vidi Rome na drugi način, organizirali smo ulične aktivnosti, kao što je “mjerač
rasizma”, kada smo koristili aparat za mjerenje krvnog tlaka, postavljajući pitanja prolaznicima o
Romima. Naravno, aparat je korišten samo simbolično, ali su pitanja bila dobro osmišljena. Nakon
višegodišnjih kampanja, zaključili smo kako se ljudima sviđaju TV
spotovi i ostali vizualni oblici, ali
preko toga je vrlo teško utjecati
na mišljenja prosječnih Rumunja.
Dio predrasuda vezan je za nedostatak informacija. Neki Rumunji
nikada se nisu susreli s Romima ili
su vidjeli samo prosjake ili ostale
koji su ih vrijeđali na ulici. To im
ostane u mislima i postaje oznaka za sve Rome. Ali, ako svedemo
1,5 milijuna Roma u Rumunjskoj
i samo na one (u nepovoljnom
položaju) koji su vidljivi, nećemo
moći sastaviti i provoditi programe integracije. Promjena mentaliteta počinje sa školovanjem. Sve
dok postoji velika kulturna različitost u rumunjskim školama, većina može misliti o Romima na
drugačiji način.
41
42
romi u BiH
DISKRIMINACIJA ROMA U BIH: 99 posto
samo 30 posto uključeno u obrazovanje
Nivo i obujam diskriminiranosti najbrojnije
nacionalne manjine u našoj zemlji na svoj
način uvjerljivo ilustrira anegdota kojom
je najpoznatiji Rom u Europi i njihov
neformalni lider u našoj zemlji u Sarajevu
počeo razgovor s novinarima. “Svima ću
vam poboljšati uvjete rada i povećati plaće”,
obećao je Dervo Sejdić pripadnicima...
... sedme sile držeći pritom šaku
na lijevoj strani grudi, a onda dodao: “Ali tek kad postanem predsjednik!” Jedan od kolega uzvratio mu je istom crnohumornom
mjerom: “Dervu za predsjednika!”
Jer, Sejdić se ne može niti
kandidirati za člana državnog
Predsjedništva samo zato što je
Rom, iako je Zakon o zabrani
diskriminacije u BiH stupio na
snagu točno prije godinu dana.
Stariji od Zakona, naime, je
Ustav, a u njemu je diskriminacije toliko da guši prava čak i
konstitutivnih naroda, a kamoli
manjina, iako su i jedni i drugi
po tom istom Ustavu ravnopravni.
Misija OSCE-a upravo je stoga organizirala prvu radionicu o
upoznavanju romske zajednice
sa zakonom o Zabrani diskriminacije. Zašto baš romske, najbo-
lje je objasnio upravo Sejdić odgovarajući na pitanje da li njegovi
sunarodnjaci znaju za postojanje
ovog zakona.
“Obaviještenost Roma o postojanju Zakona svedena je na nivo
romskog nevladinog sektora.
Ogromna većina Roma, dakle,
ne zna za postojanje zakona čija
bi kvalitetna primjena zaista mogla omogućiti puno veću ravnopravnost za nas, ali i sve ostale
građane BiH”, rekao je Sejdić.
Prema njegovim riječima, Romi
od Zakona mogu očekivati da ih
ubuduće preskoči makar jedan
oblik diskriminacije.
“O diskriminaciji Roma u svakodnevnom životu najbolje govore brojke. Recimo, skoro 99
posto Roma je nezaposleno,
više od 60 posto Roma između
15 i 65 godina nema zdravstve-
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
no osiguranje, tek tridesetak posto malih Roma uključeno je na
bilo koji način u sistem obrazovanja. Nula zainteresiranosti države da rješava probleme Roma
govori podatak da je sredstvima
Federacije BiH na teritoriju ovog
entiteta uposleno je 95 Roma, a
u RS-u i distriktu Brčko nijedan”,
rekao je Dervo Sejdić.
Igor Sladoje, službenik Kancelarije za ljudska prava OSCE-a
u Sarajevu, kaže da je osnovni
cilj radionice jačanje kapaciteta
romskih nevladinih organizacija za provedbu Zakona o zabrani diskriminacije i upoznavanje
s ulogom koju u tome ima Ured
ombudsmana u BiH.
Radionicom su, dakle, obuhvaćene samo
žrtve diskriminacije.
Šta je s ljudima iz vlasti?
“Zakon
je postavio pravni okvir koji tre-
ROMI U BIH
nezaposleno,
DR. HEDINA
TAHIROVIĆ–SJERČIĆ:
Nisam imala
para za kupovinu glasova
Autor: Edina Kamenica
Izvor: Oslobođenje
M
ba omogućiti zaštitu žrtava, ali i
kazniti počinitelje. Prvi put kod
nas je jednim zakonom predviđeno da oni koji su osumnjičeni da su počinili diskriminaciju
moraju dokazivati da nisu”, odgovorio je Sladoje, posebno naglašavajući ulogu ombudsmana.
Međutim, nedavno objavljeni podaci govore da se ombudsmanima praktično ne obraćaju
upravo oni koji su najviše obespravljeni – Romi.
Razloga je mnoštvo, a jedan od
ključnih je masovna nepismenost. Naime, na bilo kojem šalteru da se pojave, u ruke im se tutka obrazac koji obavezno moraju
popuniti. Oni ne znaju pisati,
besplatne pravne pomoći nema
pa tako taj početak istovremeno
znači i kraj romske priče o ostvarivanju njihovih prava.
nogi su se okoristili našom sirotinjom iako su svima puna usta
prava za Rome, kaže žena koja je završila dva fakulteta, doktorirala i napisala nekoliko knjiga o životu Roma, ali i stručne knjige za
obrazovanje ove najbrojnije nacionalne manjine u BiH.
Na prošlim izborima, prema tvrdnji Nedžada Jusića, člana Vijeća za nacionalne manjine Parlamentarne skupštine BiH, četiri-pet Roma se nalazilo na kandidacijskim listama, a nijedan od njih nije dobio dovoljan
broj glasova za ulazak u bilo koji nivo vlasti.
Među kandidatima je bila i
dr. Hedina Tahirović-Sijerčić, rođena Sarajka s Gorice, koja, ne svojom
voljom, danas ne živi u BiH, a koja je svojim brojnim angažmanima, kojima želi osvijestiti Rome i druge u njihovom odnosu prema Romima,
dobila mjesto na međunarodnoj romskoj sceni. Često je na konferencijama, u institucijama koje se bave – Romima svijeta. Upravo se sprema
na put na jedan od tih skupova u Kanadi, u kojoj je nekada i živjela i u
tamošnjoj romskoj zajednici, kao što je i u onoj u Njemačkoj, ostavila
dubok trag.
Dr. Sijerčić je prije doktorata završila dva fakulteta – žurnalistiku i
Pedagošku akademiju, autorica je mnogih knjiga napisanih i prevedenih na više jezika, a sve govore o Romima. Autorica je i nekoliko varijanti rječnika romskog jezika. U Njemačkoj predaje taj jezik mladim
Romima, a u Francuskoj je predavala romski jezik odraslim osobama
i Romima i drugima koji su zainteresirani.
Prilikom nedavnog našeg
razgovora, dr. Tahirović-Sijerčić je rekla:
“Pročitajte moju zbirku pjesama „Čuj, osjeti bol!”/”Ashun, hachar dukh!”, u izdanju KNS Sarajevo, pa će vam biti jasno kako žive Romi i kod nas i u svijetu... Ne
mogu reći da Dekada Roma ne pomaže Romima. Dakako da pomaže. Međutim, tu ima dosta toga što ne bi trebalo da bude. Dekadom
Roma se samo još više skrenula pažnja na Rome, kao da ste uzeli povećalo i promatrate narod koji živi s vama, ali povećalo je samo iznad
romskog naroda i uvećava samo ono što je negativno.
Šta mislite kad
bi se izglasala dekada Bošnjaka, ili dekada Srba ili dekada Hrvata, što
bi se sve tu moglo vidjeti ispod tog povećala ako biste uvećavali samo
ono negativno? Kakvi bi tu projekti mogli nastati? I šta mislite da tu
svaku pojedinu dekadu jednog od navedenih naroda realiziraju i na
projektima rade narodi koji ne pripadaju narodu o kojemu se Dekada
provodi? Da li bi situacija bila mnogo različitija ili gora nego sa Dekadom Roma”?
Za izbore u kantonalni sarajevski parlament dr. Sijerčić
-Tahirović je dobila 533 glasa: premalo da bi postala parlamentarka.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
43
baština roma
44
Ravnopravni građani specijalnog reda
ŽIVJETI BEZ DOMA I GROBA, BITI SVAGDA GOST KOJI
DOLAZI NIOTKUDA, I DIJELITI VRIJEME NA ONO ŠTO SE
ZBIVALO PRIJE I POSLIJE AUSCHWITZA, A PRITOM OSTATI
VJERAN ŽIVOTU I TEMELJNIM
LJUDSKIM VRIJEDNOSTIMA,TO JE
OSNOVNI KRUG TEMA ROMSKE
LITERATURE”, KAŽE RAJKO ĐURIĆ
Tekst: Slobodan Kostić
R
omsko stvaralaštvo uvijek je
bilo u sjeni diskriminacije
ovog naroda, koji se jednom
davno rasuo iz Indije širom
svijeta. Nitko vam neće moći reći
da li su Romi uživali bolji status u
svojoj pradomovini, ali tamo gdje
su se zaputili nisu naišli na dobrodošlicu.
Sa samo sebi svojstvenom upornošću oni su nastavili dolaziti u krajeve gdje već nisu skrivali netrpeljivost prema ovom narodu, gajeći
neku vrstu dječje nade da će se drugima na kraju svidjeti njihov način
života. I baš taj razbarušeni, pomalo kaotični životni stil koji su nosili
sa sobom, bio je nešto mnogo jače
od bilo kog organiziranog poretka.
U sudaru s tradicionalnim kulturama koje su gutale sve što bi im se
približilo, jedino su Romi ostali netaknuti.
Čak i kada su sve bajke svijeta dobile diznijevsku glazuru, oni su tjerali po svome. Krajevi njihovih priča za djecu još se jogunasto opiru
svakoj uniformnosti: “... tamo trice,
ovde pogačice”, “...tamo bajka, ovde
zdravlje”, “...jeli i pili, nama nisu ništa ostavili”... i slično. Upravo ta vrsta romske ćudljivosti i samosvojnosti, ogleda se prije svega u kulturi
ovog naroda. I to ne samo u glazbi,
bez obzira na to što se jedino Romi usuđuju sviruckati melodije valcera, mazurki
ili polki na trubama ili violinama na
kojima nedostaje poneka žica, već i
u književnosti.
KNJIŽEVNOST ROMA: Rajko Đurić, autor knjige "Istorija literature
Roma", objašnjava da je po kronološkom redoslijedu Gina Ranjičić bila
začetnik romske literature u Srbiji.
“Ona je živela u XIX st. u Beogradu,
a njene pjesme objavio je na njemačkom etnolog Hajnrih fon Vlislocki.
Poslje Drugog svetskog rata najznačajniji predstavnik literature Roma
bio je Slobodan Berberski (1919–
1989), otac romskog pokreta kod
nas i u svetu, prvi predsednik Međunarodne organizacije Roma koja je
osnovana na 1. svjetskom kongresu
Roma u Londonu 8. 4. 1971. godine.”
Nakon Berberskog, pristigle su Đurićeve knjige pjesama. Na prostoru
bivše Jugoslavije, u Njemačkoj i Francuskoj, on je do sada objavio skoro
dvadeset književnih naslova i desetak stručnih knjiga o povijesti i kulturi Roma. Pored nagrade Željezare
Sisak, koju je svojevremeno ponio i
Svetislav Basara za "Famu o biciklistima", Đurić je dobio nagradu Fonda za slobodno izražavanje u New
Yorku 1992., švedskog PEN centra
“Kurt Tuholski” i priznanje Instituta
za otvoreno društvo iz Budimpešte.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
Osim Đurića, Jovan Nikolić koji je
započeo književnu karijeru u Beogradu, da bi 1999. nastavio živjeti u
Kölnu, jedan je od romskih pjesnika s
ovih prostora koji uživa međunarodnu reputaciju. Postoji, naravno, još
romskih pisaca koji svojim radovima
privlače pažnju, od kojih Rajko Đurić
izdvaja Baju Saitovića, profesora filozofije u Prokuplju i Aliju Krasnićija,
koji posljednjih godina živi u Subotici. “S obzirom na to da je socijalna
i kulturna integracija Roma u bivšoj
Jugoslaviji započela tek početkom sedamdesetih, a prekinuta raspadom te
države i ratovima, više se nije moglo
ni postići. Moja istraživanja pokazuju
da su Romi od 1192, kada je zbog ratova i počeo njihov egzodus iz Indije,
čekali čitavih 500 godina da bi počeli
da se literarno izražavaju i dokazuju”,
tvrdi Rajko Đurić.
Naš sugovornik objašnjava da literatura Roma posjeduje neke upadljive sličnosti s književnošću Židova
i nekih drugih naroda koji su pretrpjeli egzodus i holokaust. “Svi oni
‘prepisuju’ teme i motive s vlastite
kože, njihove biblioteke su ‘enciklopedije progona, holokausta i smrti’.
Živjeti bez doma i groba, biti svagda gost koji dolazi niotkuda, i dijeliti vrijeme na ono što se zbivalo prije
i poslije Auschwitza, a pritom ostati
baština roma
vjeran životu i temeljnim ljudskim
vrednotama, to je osnovni krug
tema romske literature.”
No neki od onih koji su i pisali, poput slikara Miće Popovića, nisu
previše isticali svoje romsko porijeklo, baš kao što se i neki drugi pisci i umjetnici u svijetu nisu deklarirali kao Romi. Rajko Đurić u tom
kontekstu, prije svega, spominje
Cervantesa, Antonija Machada ili
Pikasa iz Španjolske; Engleza Johna Bunyana, autora čuvenog djela
"Hodočasnikova putovanja", koje je,
poslije Biblije, jedno od najprevođenijih naslova svjetske literature;
Jona Budaija Deleanua, “rumunjskog Homera”, i “oca hrvatske moderne” Milana Begovića, a tom popisu umjetnika romskog porijekla
koji su ostavili prepoznatiljiv trag
u svjetskoj kulturi mogli bi se pridodati: Oto Miler, Django Reinhardt, Jul Briner, Ava Gardner, Charlie
Chaplin, Antonio Banderas i mnogi
drugi. Čedo la nine de Gibraltar, poglavlje je za sebe. Ono što su Romi
među drugim narodima, to je ovaj
mornar bio među Ciganima.
Ako se djela pojedinih autora romskog porijekla, uključujući i neke koji
važe kao srpski pisci i pjesnici, uvrste
u povijesnu literaturu Roma, onda je
tematski okvir romske literature vrlo
širok i bogat. Sloboda, ljubav, sreća,
pravda... što su temeljna pitanja filozofije i umjetnosti, ali i vrijednosnog
sustava Roma, česte su teme i romske literature, ali i djela pisaca romskog porijekla, koja su obilježila same
vrhove svjetske književnosti.
U Srbiji, ksenofobičnoj i zatvorenoj,
moglo se još i nekako dopustiti da
Romi sviraju na uho putnicima na
autobusnim stanicama, ali je svaki
drugi oblik umjetničkog izražavanja
pripadnika ovog naroda uvijek bio
neka vrsta incidenta. Svojevremeno je u Skoplju radio čuveni teatar
Pralipe, koji je vodio Rahim Burhan.
Burhan je ne tako davno u Narodnom kazalištu režirao "Koštanu", ali
osim ove predstave najveću pažnju
publike privukao je komad Centra
za kulturnu dekontaminaciju Medeja, "Hamlet", mašina iza koje je stajao Neđo Osman, glumac, režiser i
pjesnik. Sam Osman koji je kroz likove Argonauta prepoznao priču o
Romima, s vidljivom gorčinom primjećuje da u kazalištu i filmu gotovo
da i ne postoje profesionalni stvaraoci romskog porijekla. On kaže da je
bilo svega nekoliko kazališnih predstva, nekolicine romskih entuzijasta
i nekoliko dokumentarnih filmova
koje su radili Romi.
Neđo Osman dodaje da rad u kazalištu obično podrazumijeva obrazovanje, i da se ne može samo izaći na
ledinu i pored vatre plesati i pjevati.
Sam Osman diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Novom
Sadu, ali se stječe dojam da su vrata obrazovnih institucija u Srbiji još
uvijek zatvorena za Rome. Naš sugovornik misli da je to posljedica uzajamne nezainteresiranosti. “Kako bi
mogao netko tko je Rom da studira,
kad nema financijskih sredstava za
život? Kako bi mogli Romi da studiraju glumu kad im je kazaliste posljednja stvar o kojoj mogu da razmišljaju, jer su zaokupljeni borbom
za puko preživljavanje? Zašto bi se
netko odlučio da studira glumu, kad
nema romskog profesionalnog kazališta? Kako bi mogao neki mladi Rom studirati, kad nema uzora
među onima koji su mu bliski porijeklom?” pita se Osman, koji je zajedno s Nadom Kokotović osnovao
teatar KTO u Kölnu gde i sada živi.
“Istina je da postoje romske nevladine organizacije, politički lideri i
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
partije, državne i strane fondacije,
ali državne i gradske vlasti sprovode akcije za poboljšanje života Roma
tek ako im stigne neki ultimatum iz
EU-a. Tek tada se razmišlja šta da se
radi s kućama od kartona, Romima
koji žive ispod mostova ili izbjeglicama. Mislim da se ne radi ozbiljno,
vlast nema interesa niti vremena za
rješavanje ovih pitanja, a sami Romi,
u situaciji kada svatko gleda svoj interes, nisu dovoljno organizirani da
bi se moglo vidjeti šta da se radi, šta
je potrebno učiniti, i tko će realizirati pojedine stvari.”
Neđo Osman misli da se zbog ovakve situacije mladi Romi teško odlučuju studirati na umjetničkim fakultetima jer rizici su veliki, mada želje
postoje, u što se mogao uvjeriti dok
je radio glumačke radionice u Beogradu i Nišu. “Mladi me uglavnom
pitaju zašto ne postoji romsko kazalište. Ja sam u više navrata predlagao
da vodim romsku glumačku klasu pri
Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu ili Novom Sadu, i da se nakon
toga napravi profesionalno kazalište
sa školovanim glumcima. Međutim,
ništa od toga nije bilo, nama se i dalje
samo nude lokalni, romski, amaterski teatri. Taj koji to predlaže sigurno
ne misli dobro o Romima, niti brine za romsku kulturu.” Kad je Neđo
Osman svojevremeno namjeravao
upisati kazališnu akademiju učinio je
to zbog prevelike želje da bude glumac i nije se htio pojavljivati samo u
romskom kazalištu. “Htio sam promijeniti sliku o Romima, prema kojoj
smo mi bili jedino sposobni za muziku i ples. Mislim da sam dokazao
ono što sam želio. Reakcije su bile:
‘vidi ga kako je dobar i kako je lijep’,
više nisu govorili ‘vidi Ciganina’, jer
im to više nije bilo važno, ali je meni
to bilo značajno. Danas takvih želja
nema među novom romskom generacijom. Uprkos svemu, imao sam
sreću da budem u pravo vrijeme na
pravom mjestu, i da steknem podršku ljudi koji su me oduvijek inspirirali, poput Nade Kokotović, Ljubiše
Ristića ili Rade Šerbedžije.”
45
46
LJETNA ŠKOLA
Ljetna škola
U organizaciji Udruge Roma od 15.
do 30. srpnja održana je ljetna škola.
14-ero djece u dobi od 7 do 14 godina
bilo je smješteno u hostelu Stoimena
u Crikvenici. Djeca su tijekom ljetne
škole na raznolikim radionicama učili
o romskom jeziku, romskom plesu i
pjevanju te njegovanju tradicijske kulture Roma.
Ljetnu školu sufinanciralo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa sa
svega 20.000 kuna. Nedostatak sredstava glavni je razlog što ljetna škola
nije imala predavače već su radionice
održavali volonteri Udruge.
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
LJETNA ŠKOLA
ROMANO čaćipe
romska ISTINA
47
ISSN 1845-6413

ruska imperija

- Udruga Roma

- Udruga Roma

- Udruga Roma

Romska istina

- Udruga Roma

- Udruga Roma

- Udruga Roma

Položaj Roma u Međimurju i varaždinsko

GDJE JE NESTAO ROMSKI KULTURNI CENTAR?

- Udruga Roma

razvoj medijske odgovornosti u funkciji jačanja socijalne

Socijalno uključivanje djece Roma

Untitled - Aktualno

ISTINA O BIBLIJI

Uvod, ili o načelima

pdf , Hrvatski, Str. 171

23. Isusov odlazak Ocu – Put, Istina i Život za učenike

Manjine za manjine / Minorities for minorities

(1.) MUDROST (2./3.) FILOZOFIJA I FILOZOFI Što znači biti mudar