b pr es im pla je tn ra i k Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga Časopis za zdrav život Broj 6 - studeni 2014. Diabetes s l a t k i Generalni sponzor i partner HSDU-a Tema broja: ž i v o t godišnji sponzor HSDU-a za 2014. godinu Ususret Svjetskom danu šećerne bolesti Dijabetes u Hrvatskoj Impressum / Sadržaj br. 6/2014 Prehrana 34 Konzerviranje povrća HSDU je član međunarodne dijabetičke federacije (IDF) Diabetes/Slatki život ISSN 1333-8404 Glasilo Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, broj 6/2014., godina izlaženja XXII. Zagreb, Ilica 48/II, tel./fax: 01 4847 807, e-mail: casopis�diabetes.hr web: http://www.diabetes.hr Iz Udruga 48 Rastemo iz dana u dan Glasilo je Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga u kojem pišemo o zdravom načinu života, tjelovježbi i pravilnoj prehrani, a za osobe sa šećernom bolešću, one koji o njima brinu ili s njima žive donosimo i popularne članke poznatih stručnjaka te preporuke za dobru regulaciju šećerne bolesti kako bi se izbjegle kronične komplikacije. Časopis izlazi 6 puta godišnje i besplatan je, a za one koji žele dostavu na kućnu adresu naplaćujemo troškove poštarine u iznosu od 30 kn koju treba uplatiti na IBAN Saveza HR6223600001101494782 (uz naznaku u rubrici “poziv na broj” 12-JMBG za pojedinca ili 5-MB za pravne osobe). Potvrdu o uplati s adresom OBAVEZNO poslati na fax: 01 4847 807 ili na presi�diabetes.hr Uredništvo: Glavna urednica: Kristina Blaslov, dr.med. Stručna savjetnica: dr.sc. Mensura Dražić, dipl.ing.chem. Medicinski urednik: Hrvoje Barić, dr.med. Prevencija: prim. Ana Švast-Singer, dr.med. Edukacija: mr.sc. Manja Prašek, dr.med. Prehrana: Snježana Gaćina, dipl.ms. Tjelesne aktivnosti: Jadranka Kos, prof. edukacijske rehabilitacije i viša fizioterapeutkinja Djeca i mladi: mr.sc. Marina Grubić, psihologinja Grafičko oblikovanje i priprema: Tatjana Dinter Vidaković Lektura/Redaktura: Tonči Bonaći Administracija: Sandra Kerim, Štefica Dolčić Tisak: Tiskara Vjesnik Tiskano: studeni 2014., u 30 000 primjeraka Urednički savjet: Prim. Želimir Beer, dr.med. / prof.dr.sc. Irena Colić Barić / prof.dr.sc. Tomislav Čabrijan, dr.med. / Božena Dakić, dijetetičar / prof.dr.sc. Miroslav Dumić, dr.med. / Branka Duvnjak, vms / prim. Vesna Goldoni, dr.med. / prof.dr.sc. Željko Metelko, dr.med. / mr.sc. Manja Prašek, dr.med. / prim. Ana Švast-Singer, dr.med. Uredništvo zadržava pravo redakture, korekture i kraćenja tekstova uz poštivanje autorskih prava. Rukopisi, slike i crteži se ne vraćaju ukoliko to nije izričito dogovoreno. U skladu s člankom 9. točka 4. Pravilnika o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika HLK-a, članci objavljeni u časopisu Diabetes/Slatki život boduju se s 2 boda po članku. Hrvatski savez dijabetičkih udruga i Uredništvo časopisa Diabetes/Slatki život ne preuzima nikakvu odgovornost za sadržaj reklama i sponzoriranih članaka oglašivača. Hrvatski savez dijabetičkih udruga je nakladnik i jedini vlasnik časopisa Diabetes/Slatki život. Pozdrav iz Dalmacije, čestitke kontinentalcima - pročitajmo zašto Također u ovom broju: Izdavač: Hrvatski savez dijabetičkih udruga Za izdavača: Davor Bučević, prof., predsjednik HSDU-a Što kupiti - ukiseljeno, zaleđeno ili konzervirano? Ili pak kiseliti, zalediti, konzervirati sami? S adržaj: 7 Događaji i akcije Hrvatska na 22. mjestu Europskog indeksa uspješnosti liječenja šećerne bolesti Monitoring dobrih i loših aspekata uspješnosti liječenja putem Europskog indeksa ključan je za napredak zdravstvene skrbi bolesnika sa šećernom bolesti 8 Obilježavanje Svjetskog dana osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj Što sve spremamo i radimo kako bismo što uspješnije obilježili Svjetski dan dijabetesa 5 Uvodnik 7 Događanja i akcije 10 Najava kongresa 14 Intervju 24 Medicina 34Prehrana 37 Recepti 40 Tjelovježba 43 Djeca i mladi 48 Iz udruga HSDU-a 10 Medicina 24 Projekt SWEET Dijabetolozi govore o govore o šećernoj bolesti u Hrvatskoj Diabetes www.diabetes.hr 3 Riječ urednice / Poruka predsjednika br. 6/2014 RIJEČ UREDNICE Sustav (ipak) ide u bolju budućnost P Kristina Blaslov, dr. med. osebnost skrbi za osobe oboljele od šećerne bolesti zasniva se na dugotrajnom procesu izvedbe individualiziranog pristupa oboljelom. Pri tome odnos onih koji skrbe i onih koji skrb zahtijevaju postaje analogan odnosu umjetnika i modela tijekom stvaranja umjetničkog djela. Ono nikada ne postiže stadij dovršenosti i neprestano i namjerno stavlja na kušnju obje strane što ovaj radni proces čini bitno različitim od ostalih. Kušnja je ovoga puta ocjena virtuoznosti naše zajedničke izvedbe prema netom objavljenom Europskom indeksu za dijabetes (EDI). Naime, nameće pitanje u kojem segmentu implementacija „Hrvatskog modela“ u praksi do sada nije u potpunosti uspjela. Ili ima više od toga? Sudeći prema istupima predstavnika ključnih tijela ovoga procesa, ocjena naše nesavršenosti ipak daje dojam „jedinstva istkanog iz raznolikosti“; razlučuje se stvarnost ranije prezentiranih mitova, ne loptamo se odgovornošću. Vrijeme se ne troši beskonačnim lamentiranjem kako je susjedova trava zelenija već je sva energija usmjerena analizi postojećeg s posljedicom popravljanja iskrivljenih poteza kistom, povlačenja novih uz više opreza te završavanjem onih ispravnih na našoj zajedničkoj umjetnini. Osjeti se snažna transformativna sila koja počiva na krilima struke i pacijenata. Stoga je posve irelevantno što konotira plasman Hrvatske prema EDI (koji i nije sjajan) jer izgleda da nas vodi u bolju budućnost putem rekonstrukcije onog dječjeg u nama, kada smo govorili: „moj život će biti takav“ umjesto „takav je život“*. *“This Must Be The Place/Valjda je to to mjesto“, Sorrentino P., 2011. Diabetes www.diabetes.hr 5 Događanja i akcije Poruka predsjednika br. 6/2014 br. 6/2014 RIJEČ PREDSJEDNIKA 241.990 razloga da uključimo mozak i kompjutore P ovodom dolaska u Hrvatsku danske kraljice Margarete II u organizaciji Ministarstva zdravlja, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Zagrebu je 22. listopada održan Regionalni dijabetes forum. Pokrovitelj je bio predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović, a partneri Veleposlanstvo Kraljevine Danske u RH i tvrtka NovoNordisk. Samo da podsjetimo: u Hrvatskoj je 241.990 stanovnika s dijabetesom. Nama je svakako najinDavor Bučević, prof. teresantnije bilo saznati koliki je i kakav ekonomski učinak dijabetesa na nas osobno, na svaku osobu s dijabetesom, a Vladi i Ministarstvu zdravlja najprije kako se to ogleda na proračun i njegovu održivost. Svatko će imati i osobno iskustvo, no činjenice su zasigurno sljedeće: 1. Hrvatska je u odnosu na Dansku, prema procedurama, efikasnosti, raznovrsnosti institucionalnih oblika (poput javno-privatnih bolnica), skrbi za osobe s dijabetesom, daleko odmakla. 2. Hrvatska je u odnosu na zemlje u okruženju - sudjelovali su predstavnici (i ministri) Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije i oni iz Bosne i Hercegovine) - mogli bismo reći na drugom mjestu, iza Slovenije, što je dobro. Vidi se raznovrsnost u procedurama, metodologijama i posebno procedurama zdravstvenih sustava u ovim zemljama. Time i vrlo različita uspješnost tih zemalja. 3. U prezentiranim procedurama danskog Steno diabetes centra u Kopenhagenu vidljiv je odličan primjer uspješnosti javno-privatnog partnerstva. U tom centru su točno dogovoreni standard i ciljevi klinike koji se tjedno prate za svakog pacijenta i prikazuju u dvjema bojama: postignuti ciljevi liječenja (zeleno) ili ukoliko to nisu (crveno). Kako jednostavno i provodljivo! A sljedeći tjedan onda zajednički tim dogovara metodologije popravljanja crvenih parametara. 4. U Danskoj su postavljena tri nivoa: 1. Parlament i vlada, 2. Pet regija i 3. Lokalni nivo (46). Za Hrvatsku možemo reći slično: 1. Parlament i vlada; 2. Jedan referentni („V. Vrhovac“) i 3 regionalna nivoa-centra (Split, Rijeka i Osijek) i Treće, 21 županija, znači toliko županijskih centara. Ipak, očito je kako moramo vratiti strukturu i u svijetu prepoznatog Hrvatskog modela kojim smo se opravdano hvalili, a koji nam se izgubio. Moramo strukturu napraviti učinkovitijom, napraviti je mjerljivom. A to znači točno dogovoriti standard i ciljeve nivoa i klinika koji se tjedno prate za svakog pacijenta, a zatim prenose u zajednički sustav praćenja od obiteljskog liječnika do specijalista u referentnom centru „Vuk Vrhovac“ i obrnuto. Tako jednostavno i lako provedivo u ovo kompjutorsko doba! 5. Konstatirano je da se cijelom svijetu bilježi veliko povećanje dijabetesa kod djece što je znanstveno još neobjašnjivo. Istovremeno, proporcionalno je manja eksplozija dijabetesa kod djece u razvijenijim zemljama nego u siromašnijima. Možda je tako zbog trendova prodaje nezdrave hrane i pića u nerazvijenim zemljama što onda uvjetuje povećanja dijabetesa u zemljama. U isto vrijeme, 90 godina nakon otkrića inzulina, još uvijek ima zemalja u kojima se umire od dijabetesa jer se ne može doći do njega! 6. HZZO uvodi nove procedure financiranja obiteljskih liječnika i to fiksnim i varijabilnim troškovima ovisnim o količini usluga koju kao obiteljski liječnici pružaju. Uvodi i grupnu praksu obiteljskih liječnika u uslugama koje mogu zajednički pružati… U Engleskoj su počeli s većim ulaganjima u prevenciju uvođenjem procedura otkrivanja dijabetesa u ranoj fazi postojanja kod tipa II, smanjujući time trošak u budućnosti. Imaju specijalizirane timove bolničkih medicinskih sestara koje mogu predvidjeti razvoj bolesti i koje u zajedničkim analizama pacijenata sa sestrama iz primarne prakse djeluju na terenu. Time obavljaju ranu intervenciju kod visoko rizičnih skupina. Provode i psihološke tretmane s mjerljivim boljim psihološkim stanjima što utječe i na samu regulaciju glikemije. Dakle, u Engleskoj primarna prevencija očito postaje osnova suzbijanja eksplozije dijabetesa. U Sloveniji ulažu u promociju zdravlja u poduzećima zajedno sa sindikatima, u Hrvatskoj HZJZ uvodi program „Živjeti zdravo“, najprije u Virovitici i time se kreće ka dodatnim ulaganjima u primarnu prevenciju. Zaključimo: očito je svugdje prisutno s jedne strane vage povećanje troškova medicinske obrade dijabetesa zbog eksplozije broja pacijenata, a s druge strane jedina protuteža: programi prevencije zdravom prehranom, stilom života, prevencije intervencijom u visoko rizične skupine. Bez obzira iz koje zemlje dolazili, na Regionalnom dijabetes forumu zajednički je zaključak i stručnjaka i politike i nas iz udruga: neophodno je djelovati zajedno, zajedničkim programima i jedino tako imamo šansu da vaga dobije protutežu i ne raspadne se na štetu nas i država u kojima jesmo. Pa da opet podsjetimo: mi u Hrvatskoj za to imamo 241.990 razloga! Veseli i zdravi bili! 6 Republika Hrvatska na 22. mjestu Europskog indeksa uspješnosti liječenja šećerne bolesti Monitoring dobrih i loših aspekata uspješnosti liječenja putem Europskog indeksa ključan je za napredak zdravstvene skrbi bolesnika sa šećernom bolesti u Hrvatskoj. Ministarstvo zdravstva, stručnjaci i udruge pacijenata po prvi put imaju priliku zajedno usmjeriti aktivnosti u ona područja kojima je sustav najslabije ocijenjen, a to su programi prevencije, bolja dostupnost lijekova i pomagala, strukturiranu edukacija i obavezni redoviti pregledi oboljelih. Hrvatska je na 22. mjestu po uspješnosti liječenja šećerne bolesti tipa 1 i 2 prema indeksu koji uspoređuje uspješnost liječenja šećerne bolesti u 28 zemalja članica Europske unije, Švicarskoj i Norveškoj. Euro Dijabetes Indeks (EDI) za 2014. godinu, predstavljen danas u Beču na 50. Kongresu Europske asocijacije za istraživanje dijabetesa, European Association for the Study of Diabetes (EASD), sastavio je tim stručnjaka švedske organizacije Health Consumer Powerhouse (HCP), vodeće europske istraživačke organizacije koja se bavi analizom i procjenom stanja zdravstvenih sustava. Indeks obuhvaća pokazatelje kvalitete prevencije, učinkovitosti u ranom otkrivanju novih slučajeva, opsega i dostupnosti usluga, dostupnosti zdravstvene zaštite, redovitih zdravstvenih kontrola i edukacije bolesnika te kvalitete zdravstvenih ishoda. Predsjednik Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, gospodin Davor Bučević, komentira: „Izuzetno smo zadovoljni da je Hrvatska kao nova članica Europske unije ove godine po prvi put sudjelovala u mjerenju indeksa jer će upravo bolje razumijevanje vlastitih nedostataka te primjeri najboljih praksi drugih europskih država omogućiti bolje planiranje odgovarajućih aktivnosti za daljnje unapređenje kvalitete zdravstvene skrbi bolesnika sa šećernom bolesti u Hrvatskoj. U Hrvatskoj imamo Nacionalni program, Saborsku rezoluciju i u svijetu davno priznati Hrvatski model, ali je očito je da implementacija istih ipak nije dovoljno učinkovita. Države koje su usmjerile napore i aktivnosti na poboljšanje specifičnih nedostataka na koje je ukazao EDI 2008., do danas su ostvarile značajan napredak u kvaliteti zdravstvene skrbi bolesnika. Tako susjedna Slovenija koja je 2008. godine bila rangirana na 18. mjesto danas drži 6. mjesto po uspješnosti liječenja šećerne bolesti među europskim državama. Voljeli bi da u sljedećem mjerenju indexa pokažemo napredak kakvog su napravili susjedni Slovenci“. „Prvo mjesto po uspješnosti liječenja šećerne bolesti u Europi drži Švedska, vjerojatno zahvaljujući kvalitetnim nacionalnim smjernicama za liječenje šećerne bolesti, redovitom praćenju bolesnika putem registra bolesti, multidisciplinarnom pristupu u liječenju, kontinuiranoj evaluaciji indikatora kvalitete zdravstvene skrbi na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te potpunoj subvenciji troškova svih zdravstvenih usluga, lijekova i pomagala za bolesnike sa šećernom bolešću“, navodi gospodin Bučević. Prema objavljenim rezultatima, Hrvatska kao jedna od pet država u Europi koje sustavno vode nacionalni registar oboljelih od šećerne bolesti vrlo je uspješna u ranom otkrivanju novih slučajeva bolesti, međutim, potrebno je poraditi na pojačanju programa prevencije, poboljšanju dostupnosti lijekova i pomagala, kvalitetnijoj i struktu- Izvor: Health Consumer Powerhouse, Euro Dijabetes Indeks 2014, http://www.healthpowerhouse.com riranoj edukaciji te redovitom provođenju kontrolnih zdravstvenih pregleda bolesnika. Preduvjet za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi bolesnika sa šećernom bolešću svakako će biti prepoznavanje dijabetesa kao prioritetnog javno zdravstvenog problema od strane vlasti u sustavu zdravstva te odluka o potpori i poduzimanju konkretnih aktivnosti za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi dijabetičara. Šećerna bolest je kronična bolest koja nastaje kada gušterača djelomično ili potpuno prestane proizvoditi hormon inzulin ili kada proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu, što posljedično dovodi do povišenja razine glukoze u krvi. Dugotrajno povišena razina glukoze u krvi dovodi do povećanog rizika od srčanih bolesti i bolesti krvnih žila s posljedičnim komplikacijama poput zatajenja bubrega, sljepoće te infekcija stopala koje mogu rezultirati amputacijom stopala ili noge. Međunarodna dijabetička federacija, International Diabetes Federation (IDF), procijenila je da je u Hrvatskoj 2013. godine od šećerne bolesti bolovalo 224.490 osoba. U cijeloj Europskoj uniji sa šećernom bolešću živi 32 milijuna građana, a predviđa se da će taj broj narasti na 38 milijuna do 2035. godine, i to prvenstveno kao rezultat sve veće prekomjerne tjelesne težine i pretilosti te nezdrave prehrane i fizičke neaktivnosti. Približno 50% osoba sa šećernom bolešću nije dijagnosticirano. Prema Međunarodnoj dijabetičkoj federaciji, 1 od 10 smrti u Europi može se pripisati šećernoj bolesti. Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 7 Događanja i akcije br. 6/2014 Hrvatski savez dijabetičkih udruga Svjetski dan šećerne bolesti 2014. Hrvatski savez dijabetičkih udruga povodom Svjetskog dana šećerne bolesti 14. studenoga 2014. organizira aktivnosti s naglaskom na edukaciju i prevenciju komplikacija šećerne bolesti kroz javnozdravstvene kampanje, gostovanje u dnevnim TV emisijama, na radio postajama i Internet portalima, sudjelovanje na okruglim stolovima i prigodnim predavanjima. Plakati o simptomima dijabetesa unutar vozila javnog prijevoza (autobusi, tramvaji) u trajanju pola godine u gradovima: Zagreb, Split, Osijek, Zadar i Dubrovnik Ispitivanje World Awake: Utjecaj noćne hipoglikemije Svi statistički podaci temelje se na odgovorima prikupljenima u anketi u sklopu ispitivanja World Awake Osobe s dijabetesom zabrinute su zbog noćnih hipoglikemija 77% 75% 19% njih bilo je zabrinuto zbog moguće pojave noćne hipoglikemije koju bi mogli samostalno zbrinuti njih izjavilo je da im zabrinutost ometa san njih reklo je da zbog zabrinutosti pate od teških poremećaja spavanja / nesanice Izdanje: 1-23.9.2014. O globalnoj anketi za bolesnike „World Awake“ Plakati o simptomima dijabetesa između srpnja i rujna 2013. godine. Za više informacija posjetite www.worldawake.info Referenca: Ispitivanje dijabetesa World Awake. Plakati o utjecaju noćne hipoglikemije u domovima zdravlja diljem RH, u trajanju mjesec dana u ljekarnama na području RH, u trajanju pola godine Plakat povodom Svjetskog dana šećerne bolesti 2014. u zdravstvenim ustanovama i na javnim mjerenjima u organizaciji lokalnih dijabetičkih udruga Prigodno svečano obilježavanje 60 godina postojanja i rada HSDU-a i Svjetskog dana šećerne bolesti 14.11.2014. u Hrvatskom državnom arhivu Diabetes www.diabetes.hr 9 Poštovani sudionici 12. Kongresa HSDU-a, èlanovi naših 55 udruga, te struènjaci iz podruèja zdravstva, zadovoljstvo mi je pozvati Vas na naš 12. Kongres HSDU-a u Mali Lošinj. Zahvaljujemo tvrtkama, sponzorima, donatorima bez kojih ne bi mogli organizirati naš kongres na kojem oèekujemo više stotina sudionika. Njihova i naša svjesnost primjene svjetske marketinške doktrine kojom ulaganje u organizaciju ovakvih okupljanja i edukacije zasigurno zajednièki podie društvenu skrb o osobama sa šeæernom bolešæu u Hrvatskoj. Vjerujem kako æemo ponajprije uivati u novim meðusobnim susretima na kongresu i otiæi educiraniji, posebice motiviraniji za stalnu, svakodnevnu i upornu kontrolu našeg dijabetesa. Zahvaljujem i našoj Udruzi Cres-Lošinj na domaæinstvu 12. Kongresa i unaprijed se radujem boravku u predivnom prirodnom okolišu Malog Lošinja. I on zasigurno dobro utjeèe na naše dobre regulacije šeæera u krvi. Predsjednik Hrvatskog saveza dijabetièkih udruga mr. Davor Buèeviæ, prof. Preliminarni program kongresa: èetvrtak, 16. travnja 2015. subota, 18. travnja 2015. 15.00 - 18.00 Dolazak i prijave sudionika 9.30 - 11.00 BLOK IV – radionice 19.00 Koktel dobrodošlice 11.00 - 11.30 Stanka za kavu 20.00 Veèera 11.30 - 13.00 Predstavljanje rada dijabetièkih udruga iz regije petak, 17. travnja 2015. 13.00 - 15.00 Ruèak 09.00 – 9.30 Otvaranje kongresa, pozdravi 15.30 - 19.00 BLOK V 09.30 - 11.00 BLOK I 20.00 Veèera 11.00 – 11.30 Stanka za kavu 11.30 – 13.00 BLOK II nedjelja, 19. travnja 2015. 13.00 – 15.00 Ruèak 9.00 - 10.00 BLOK VI 15.00 - 17.00 BLOK III 10.00 - 12.30 Radionice uz druenje 17.30 - 19.00 Susreti mladih 12.30 Pozdravi i zahvale 20.00 Veèera 13.00 Ruèak Odlazak Dubrovnik Sun d.o.o. Bokeljska 26, 20000 Dubrovnik Travel Agency & Rent a Car www.dubrovniksun.hr T: 020 400 404 F: 020 400 403 OIB: 60174672203 Prisustvovanje kongresu bit æe bodovano prema Pravilniku povjerenstva HLK-a i HKMS-a. Online rezervacije: www.diabetes.hr/kongres Događanja i akcije br. 6/2014 Vikend u Daruvarskim toplicama Vikend zdravlja, druženja i pjesme HSDU šećera u krvi), večer uz živu muziku i ples, te predavanja o anksioznosti, depresiji i stresu, kao i sat razgibavanja uz yogu koje je održala Lana Žigić i zainteresirala prisutne za daljnje bavljenje tom aktivnošću. Ovim putem želimo zahvaliti osoblju hotela Termal na profesionalnoj usluzi i gostoljubivosti i tvrtki TerraPromo bez čije pomoći ne bi bilo moguće održati spomenuta mjerenja. H rvatski savez dijabetičkih udruga, na zadovoljstvo članova udruga, organizirao je „Vikend zdravlja, druženja i pjesme“ u Daruvarskim toplicama koji se održao od 3. do 5. listopada 2014., a sudjelovalo je 47 osoba iz naših udruga. Našim sudionicima osigurali smo smještaj u hotelu Termal, šetnju uz vodiča po Julijevom parku, neograničeno kupanje u bazenima s ljekovitom termalnom vodom, mjerenja (tlaka i pulsa, zasićenosti kisikom, unutarnjih i vanjskih masnoća, Intervju br. 6/2014 RAZGOVOR: Prof. dr. Lea Smirčić Duvnjak, predstojnica Sveučilišne Klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac (KB Merkur) Bolesnike liječimo prema najnovijim smjernicama svjetskih dijabetologa Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić N aši liječnici rukovode se Hrvatskim smjernicama o liječenju šećerne bolesti tipa 2 kao i najnovijim smjernicama o liječenju vodećeg američkog i europskog dijabetološkog udruženja ADA-e i EASD-a iz 2012. godine. Na žalost, naša se zemlja uklapa i u svjetski trend povećanja učestalosti šećerne bolesti. Prema podacima za 2013. godinu od šećerne bolesti u Hrvatskoj danas boluje svaka peta osoba iznad 65 godine te svaka deseta iznad 18 godina starosti što je oko 9 posto populacije. Učestalost bolesti među radno aktivnim stanovništvom od 18-65 godina iznosi 6,1 posto. U Hrvatskoj je dijabetes osmi uzrok smrtnosti. Oko 42 posto osoba uopće ne zna da ima šećernu bolest. Uz to, u praksi su nastali problemi jer je nova podjela poslova u zdravstvu uvedena bez dovoljne komunikacije. Liječnici obiteljske medicine našli su se zatečeni iznenadnom zabranom upućivanja bolesnika dijabetologu, bolesnici su se osjetili napuštenima i izdanima pa smo mi dijabetolozi izloženi njihovom nezadovoljstvu. No, na inicijativu naše Klinike i HSDU započeli su razgovori s predstavnicima HZZO-a i Ministarstva zdravlja i ostaje nam nadati se da će se problem u skoroj budućnosti riješiti. 14 Prema upravo objavljenom Europskom indeksu za dijabetes za 2014. godinu Republika Hrvatska je na 22. mjestu po uspješnosti liječenja šećerne bolesti tipa 1 i 2. Indeks uspoređuje uspješnost liječenja šećerne bolesti u 28 zemalja članica Europske unije te u Švicarskoj i Norveškoj, a pokazuje da Hrvatska nije ostvarila baš zavidan rezultat. Možete li komentirati poziciju Hrvatske u donjem dijelu ljestvice i otkriti razloge našeg lošijeg plasmana? Te je rezultate na 50. kongresu Europske udruge za proučavanje šećerne bolesti (EASD), održanom u Beču od 14-19. rujna ove godine predstavila Švedska agencija Health Consumer Powerhouse (HCP). Treba znati da je HCP vodeća europska organizacija za istraživanje stanja zdravstvenih sustava koja je razvila projekt EDI 2008. godine u cilju utvrđivanja stanja te unapređenja prevencije, dijagnoze i liječenja šećerne bolesti. EDI je indeks koji prije svega govori o pristupu šećernoj bolesti na razini nacionalne zdravstvene zaštite i ne bi se mogao nazvati indeksom uspješnosti liječenja. Ovaj Indeks obuhvaća pokazatelje kvalitete prevencije, uspješnosti u otkrivanju novih slučajeva šećerne bolesti, dostupnosti i opsega pojedinih usluga zdravstvene zaštite dijabetičkih bolesnika u vidu neophodnih periodičnih i redovitih pregleda i pretraga, edukacije i učinkovitosti liječenja. Hrvatska je kao nova članica EU po prvi puta sudjelovala u ovom projektu i rangirana je na 22 mjesto. U Hrvatskoj postoji Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, imamo Rezoluciju o šećernoj bolesti koju je donio Sabor RH kao i u svijetu priznati Hrvatski model liječenja šećerne bolesti. Hrvatska je također jedna od pet zemalja u Europi u kojoj se sustavno vodi nacionalni registar oboljelih. Međutim, očito je da se implementacija pojedinih segmenata u praksi nije pokazala dovoljno učinkovitom. Na temelju rezultata EDI možemo zaključiti da je Hrvatska uspješna u ranom otkrivanju novih slučajeva šećerne bolesti, ali da treba unaprijediti programe prevencije, poboljšati dostupnost pomagala, kvalitetne, strukturirane edukacije dijabetičkih bolesnika i redovitih kontrolnih zdravstvenih pregleda. Uvrštenje Hrvatske u Indeks omogućit će bolje razumijevanje nedostataka postojećeg pristupa šećernoj bolesti te planiranje daljnjih aktivnosti u svrhu unapređenja njegove kvalitete. Praćenje dobrih i loših aspekata uspješnosti liječenja putem Europskog indeksa ključan je za napredak zdravstvene skrbi bolesnika sa šećernom bolesti u Hrvatskoj. Sustav liječenja u nas najslabije je ocijenjen u programima prevencije, bolje dostupnosti lijekova i pomagala, strukturiranoj edukaciji i obaveznim redovitim pregledima oboljelih. Zbog čega tu nismo u stanju ostvariti bolje rezultate? Osnovna pretpostavka poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite dijabetičkih bolesnika je uvrštenje šećerne bolesti u prioritetan ali ujedno i konkretan javno zdravstveni problem Hrvatske. Kada kažem konkretan pod tim podrazumijevam jačanje postojećih aktivnosti u vidu osnaživanja implementacije preventivnih programa u svakodnevni život, kontinuirane edukacije stanovništva i osiguranja redovitosti kontrolnih pregleda bolesnika. Tu se na neki način radi o uvijek prisutnoj razlici između teorije i prakse. Naime, unatoč Nacionalnom programu zdravstvene zašti- te osoba sa šećernom bolešću i saborskoj Rezoluciji o šećernoj bolesti u kojima se izrijekom ističe potreba za sustavnim provođenjem aktivnosti o kojima govorimo, očito je da do sada učinjeni napori nisu dostatni i da na poboljšanju zdravstvene zaštite treba dalje raditi. Što se tiče dostupnosti lijekova i pomagala koja se koriste u liječenju šećerne bolesti ne bih se složila da je ona u Hrvatskoj loša, dapače, bolja je nego u mnogim Europskim zemljama. Najlakše je zahtijevati povećanje financijskog izdvajanja iz državnog proračuna ali ostaje pitanje realnosti. Rješenje vidim s jedne strane u racionalizaciji terapijskog pristupa od strane stručnjaka ali isto tako i povećanju svijesti bolesnika o nužnosti aktivnog sudjelovanja u brizi za vlastito zdravlje. Promjenom rasporeda poslova u posljednjoj sistematizaciji poslova primarne, se- kundarne i tercijarne razine došlo je do promjene kontrole skrbi nad pacijentima. Je li to dobar put za kvalitetniju skrb pacijenata? Jeste li primijetili u svom poslu neke pokazatelje poboljšanja ili pogoršanja i ako da, koje? Posljednja podjela ili sistematizacija poslova na razini primarne, sekundarne i tercijarne skrbi dijabetičkih bolesnika u osnovi slijedi Hrvatski model zaštite dijabetičkih bolesnika. Prirodno je da od momenta dijagnoze upravo liječnik primarne zdravstvene zaštite započinje dugotrajni proces liječenja i skrbi za dijabetičkog bolesnika. To konkretno znači da liječnik obiteljske medicine sukladno važećim smjernicama propisuje terapiju oralnim hipoglikemicima u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, prati učinak terapije na glikemiju, kontrolira ostale rizične čimbenike kao što su hipertenzija i dislipidemija i upućuje bole- Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 15 Intervju Intervju br. 6/2014 br. 6/2014 snike na redovite specijalističke preglede u cilju otkrivanja mikro i makrovaskularnih komplikacija. U momentu kada temeljem stanja bolesnika i vlastitog iskustva procijeni da postoji potreba radikalnijeg mijenjanja terapije kao što je npr. intenzifikacija inzulinske terapije ili uvođenje GLP-1 analoga, trebao bi uputiti bolesnika subspecijalisti dijabetologu u sekundarne odnosno po potrebi tercijarne centre. S obzirom na sve veći broj oboljelih nerealno je očekivati da dijabetolozi preuzmu cjelokupnu skrb svih bolesnika a da se obiteljski liječnici svedu na administrativce koji će samo izdavati uputnice za specijaliste. Time bi se smanjila i lista čekanja na specijalističke preglede. Situacija je donekle drugačija s oboljelima od šećerne bolesti tipa 1 čija je skrb zbog prirode bolesti kompleksnija i koji bi se nakon navršenih 18 godina trebali nastaviti kontrolirati kod dijabetologa, ne više pedijatra, nego interniste. Međutim, u praksi su nastali veliki problemi jer je nova podjela poslova implementirana tako reći preko noći, bez dovoljne komunikacije sa svim relevantnim subjektima. Liječnici obiteljske medicine našli su se zatečeni iznenadnom zabranom upućivanja bolesnika dijabetologu ograničenjem broja izdanih uputnica, bolesnici su se s druge strane osjetili napuštenima, izdanima, a mi dijabetolozi izloženi njihovom nezadovoljstvu i svakodnevnom objašnjavanju zašto odjednom nismo u mogućnosti prilikom jedne posjete učiniti i laboratorijske nalaze i pregled. Zaista je vrlo neugodno i teško objasniti bolesniku koji je došao na pregled iz udaljenog mjesta da zbog krivo izdane uputnice ne može dobiti ono što je do sada dobivao. Problem se može riješiti boljom komunikacijom s HZZO-om i definiranjem usluga koje spadaju u domenu dijabetologa. U tu su svrhu na inicijativu naše Klinike, Društva za dijabetes i HZDU započeli razgovori s predstavnicima HZZO-a i Ministarstva zdravlja i ostaje nam nadati se da će se problem u skoroj budućnosti riješiti na zadovoljstvo svih zainteresiranih. Gdje je mjesto Klinike Vuk Vrhovac u zdravstvenoj zaštiti dijabetičkih bolesnika? Klinika Vuk Vrhovac jedina je organizacijska jedinica bolničkog tipa u Hrvatskoj koja zbrinjava isključivo endokrinološke bole- 16 snike. Kao ustanova tercijarnog karaktera klinika je dužna pružiti najsloženije dijagnostičke i terapijske postupke u dijabetologiji u skladu s važećim svjetskim smjernicama. To implicira da kao krovna ustanova u zemlji mora omogućiti nastavak dijagnostičkih postupaka i liječenja dijabetičkih bolesnika u trenutku kada to nije moguće ostvariti u drugim ustanovama u Republici Hrvatskoj. To je u skladu s "Hrvatskim modelom” zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću koji je utemeljen 1972. godine a zamišljen kao trodimenzionalna mreža funkcionalno povezanih organizacija primarne, sekundarne i tercijarne skrbi. Klinika Vuk Vrhovac koja je ujedno i Referentni centar za dijabetes RH koji uz zdravstvenu zaštitu na tercijarnoj razini, koordinira rad zdravstvenih ustanova na regionalnoj i županijskoj razini te surađuje s udrugama dijabetičkih bolesnika. Rad Klinike odvija se u okviru Zavoda za šećernu bolest i endokrinologiju koji raspolaže s ukupno 30 bolničkih postelja, Dnevne bolnice, Poliklinike i Poliklinike za kronične komplikacije. Klinika Vuk Vrhovac poznata je po odličnom radu dnevne bolnice za osobe sa šećernom bolesti. Na koji način funkcionira dnevna bolnica koja je za mnoge pacijente nužan izvor informacija i koja im pomaže u uspostavljanju bolje kontrole bolesti? Tko su kandidati za odlazak u dnevnu bolnicu? Dnevna bolnica kao izdvojena organizacijska jedinica u sklopu Klinike omogućuje dijabetološkim i endokrinološkim bolesnicima provođenje onih medicinskih usluga koje nije moguće ostvariti jednokratnim posjetom liječniku supspecijalisti, a čiji opseg ne zahtijeva hospitalizaciju. Dijabetološki bolesnici prikladni za dnevnu bolnicu su oni s nereguliranom glikemijom koja nalaže monitoriranje terapije, dodatnu poduku o samokontroli, dijetnim mjerama i tjelesnoj aktivnosti. U takve bolesnike primjerice spadaju i oni s potrebom uveđenja inzulinske terapije, inzulinske pumpe, žene koje planiraju trudnoću i sportaši koji zahtijevaju specifičan način prilagodbe doze inzulina. Rad s polaznicima organiziran je u malim skupinama komparabilnim po tipu šećerne bolesti i dobi kako bi se povećala suradnja bolesnika. U okviru Dnevne bolnice dijabetološki bolesnici obavljaju pregled dijabetologa, pregled i pretrage neurologa, oftalmologa, kardiologa, te eventualno psihologa, a po završetku predviđenog programa dobiju otpusno pismo s mišljenjem dijabetologa i preporukom za daljnje dijagnostičke postupke. S obzirom da se značajan dio potrebnih dijagnostičkih pregleda i postupaka može ostvariti u okviru KB Merkur, bolesnik u pismu može dobiti i datum predbilježbe. Time se pridonosi smanjenju liste čekanja i povećanju zadovoljstva bolesnika. Novim načinom organizacije Dnevne bolnice unaprijedit će se i zaštita endokrinoloških bolesnika koji su do sada zbrinjavani u okviru polikliničke službe ili odjela. U ambulantnim uvjetima otežano je provođenje nekih složenijih endokrinoloških dijagnostičkih postupaka kao što su npr. testiranja funkcije hipotalamus-hipofiza-ciljna žlijezda, odnosno morfoloških postupaka kao što je npr CT ili MR hipofize i ciljnih žlijezdi. S druge strane, hospitaliziranje bolesnika u cilju provođenja navedenih pretraga predstavlja nepotreban trošak. Klinika Vuk Vrhovac kao tercijarni centar također je i mjesto edukacije studenata i liječnika što predstavlja dodatno opterećenje uz osnovnu djelatnost dijagnostike i liječenja šećerne bolesti. Kako Klinika i vi osobno usklađujete dva tako zahtjevna posla? Klinika Vuk Vrhovac je ustanova s dugogodišnjom tradicijom edukacije iz područja interne medicine, dijabetologije i endokrinologije koja je obuhvatila generacije studenata i liječnika. Nastavna djelatnost upravo je jedan od prioriteta Klinike kao nastavne baze Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Ona obuhvaća dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu iz interne medicine, dijabetologije i endokrinologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Dodiplomska nastava na Medicinskom fakultetu uključuje predavanja, seminare i vježbe iz interne propedeutike i interne medicine za studente 3. i 4. godine. U sklopu poslijediplomske nastave na doktorskom studiju Medicinskog fakulteta u klinici se održavaju ukupno četiri kolegija: „Znanstveni pristup u dijabetologiji” i “Istraživanje novih pristupa u dijagnostici i liječenju šećerne bolesti”, „Arterijska hipertenzija i šećerna bolest“ i „Metabolički sindrom“. Od 1981. godine Klinika organizira poslijediplomski tečaj iz dijabetologije u okviru Medicinskog fakulteta na međunarodnoj razini (Croatian International Diabetology School) koji su do sada pohađale generacije liječnika iz inozemstva. Također se održava i nastava iz endokrinologije za specijalizante obiteljske medicine, sukladno programu specijalističkog usavršavanja. Održavaju se tečajevi trajnog medicinskog usavršavanja za liječnike i medicinske sestre, a tečaj trajnog usavršavanja liječnika I kategorije u organizaciji Medicinskog fakulteta pod nazivom „Metabolički sindrom u ordinaciji liječnika opće medicine“, održava se kontinuirano od 2005. godine. Tijekom 2013. održana su dva nova tečaja trajnog usavršavanja liječnika I kategorije u organizaciji Medicinskog fakulteta: „Periferna arterijska bolest u dijabetičkih bolesnika", te međunarodni tečaj „The Incretin Story and Diabetes from Physiology to Treatment“ na kojem su u svojstvu predavača sudjelovali priznati stručnjaci iz Njemačke i Nizozemske, a u svojstvu slušatelja kolege iz Hrvatske, Slovenije, Bugarske i Srbije. Za medicinske sestre održavaju se unazad pet godina dva tečaja pod nazivom „Posebnosti u skrbi osoba sa šećernom bolešću“ i „Njega dijabetičkog stopala“. U klinici trenutno radi jedan nastavnik u kumulativnom radnom odnosu s Medicinskim fakultetom i troje liječnika u naslovnom znanstveno-nastavnom zvanju višeg asistenta (od toga dvije kolegice endokrinolozi, na MF u Zagrebu, a jedan kolega neurolog, na MF u Osijeku). S obzirom na postojeće opterećenje postoji objektivan problem nedostatka nastavnika kao posljedica dugogodišnjeg nedostatka kontinuiteta obnavljanja nastavnog kadra. Stoga bi već prilikom zapošljavanja liječnika trebalo planirati budući nastavni kadar davanjem prednosti svršenim specijalistima sa znastvenim stupnjem. Samo na taj način moguće je održati visoke standarde edukacije studenata koji su nužni s obzirom na značaj interne medicine u izobrazbi budućeg liječnika. Klinika Vuk Vrhovac kao nastavna baza Medicinskog fakulteta uživa ugled među studentima o čijem zadovoljstvu kvalitetom nastave svjedoče ankete. Jedan od prioriteta nastavnog rada Klinike treba biti i edukacija specijalizanata i supspecijalizanata za koje bi pored postojeće praktične trebalo organizirati i kontinuira- nu teoretsku nastavu s najaktualnijim saznanjima iz ovog područja medicine. Smatrate li da edukacija studenata omogućuje dovoljno praktične nastave? Kako kod vas izgleda praktični dio nastave? Nastojimo studente što je više moguće integrirati u radni proces. To znači da sudjeluju u uzimanju anamneze i fizikalnog pregleda bolesnika, a ta je činjenica dobro poznata našim dugogodišnjim bolesnicima koji rado pristaju na ulogu „modela“ ističući kako je „važno da mladi doktori na njima nešto nauče“. Ovim putem im se najtoplije zahvaljujem na razumijevanju jer je njihov stav još jedna potvrda partnerskog odnosa između dijabetologa i dijabetičkog bolesnika. Naime, kako se se radi o kroničnoj bolesti, većinu naših bolesnika poznajemo dugi niz godina tijekom kojih naš odnos neminovno prestane biti strogo poslovan. Spremnost kojoj se svi bolesnici bez izuzetka odazivaju našoj molbi za pomoć u edukaciji još je jedan dokaz. Ali, vratimo se našim studentima koji tijekom boravka na Klinici prate tijek dijagnostike i liječenja. Pri tom se upoznaju s načinom otkrivanja i praćenja dijabetičkih komplikacija i radom naših kolega drugih specijalnosti - kardiologa, neurologa i oftalmologa. Na svakodnevnim vizitama nastojimo potaknuti njihovo aktivno sudjelovanje i pomoći im da teorijsko znanje pretoče u praktično iskustvo. Omogućili smo im da svakodnevno aktivno sudjeluju u vađenju krvi za laboratorijske pretrage i apliciranju inzulinske terapije što je općenito jako dobro prihvaćeno. Naravno da bi bilo korisno praktični rad još više unaprijediti ali je pretpostavka za to dulji boravak na Klinici. Ove se godine obilježava i 60. obljetnica HSDU-a. Što mislite, koliko udruge dijabetičara pomažu oboljelima da saznaju više o svojoj bolesti i izbjegnu komplikacije te u kolikoj mjeri one predstavljaju produženu ruku medicinskom osoblju? Udruge dijabetičkih bolesnika imaju ogroman značaj u cjelokupnoj zdravstvenoj zaštiti dijabetičkih bolesnika počevši od programa prevencije, otkrivanja, liječenja i kontrole šećerne bolesti. Njihov dugogodišnji rad obilježen je entuzijazmom brojnih djelatnika na čelu s prof Bučevićem kao predsjednikom HSDU-a, koji nepresušnom energijom i empatijom za bližnjeg ne prestaju davati ono najbolje od sebe. Članovi udruge naši su partneri i prijatelji i slobodno mogu reći da u svim relevantnim pitanjima Klinika i udruge „gledaju u istom pravcu“. O učinku i snazi njihove aktivnosti najbolje mogu svjedočiti brojni oboljeli od šećerne bolesti kojima su upravo članovi udruge pomogli da se sažive s vlastitom bolešću. Međutim, moram reći da držim kako potencijal udruga nije u potpunosti iskorišten i da postoji još puno prostora kao što su npr. edukacijski i prevencijski programi unapređenju čije kvalitete bi svakako pridonio veći angažman članova udruga. Kada je Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac prije nekoliko godina pripojena Kliničkoj bolnici Merkur nisu svi blagonaklono gledali na to spajanje. Neki su dijabetolozi tvrdili tada da će to spajanje ugroziti zdravstvenu skrb o oboljelima od šećerne bolesti. Kada sada gledamo s odmakom od tri godine otkako je došlo do spajanja, što biste rekli do kojih je promjena u radu Klinike došlo i jesu li one i na koji način pridonijele lošijoj skrbi o oboljelima od dijabetesa? 2010. godine odlukom Vlade RH naša je ustanova prestala postojati kao pravni subjekt i postala jedna od klinika u sastavu KB Merkur uz pretpostavku zadržavanja stručne samostalnost. Nakon dugogodišnjeg samostalnog djelovanja takva je odluka nužno neugodno odjeknula kako među djelatnicima tako i među bolesnicima stvarajući bojazan o daljnjem funkcioniranju jedne male, dobro organizirane i usko specijalizirane kuće. Konačno, ako bilo koga zapitate da li je bolje biti podstanar u tuđoj kući ili imati vlastiti stan dobit ćete jednak odgovor. Međutim, radi se o odluci na koju kao stručnjaci ne možemo utjecati i koju treba shvatiti kao zadanu činjenicu iz koje treba izvući ono najbolje i nastojati održati dosadašnju kvalitetu usluga. Kada manji sustav postane dio većeg nužno dolazi do promjena u načinu funkcioniranja. U našem slučaju ono se negativno odrazilo prvenstveno u otežanom provođenju usluga administrativne i tehničke naravi. Što se tiče stručnog dijela ne mislim da su naši bolesnici izgubili na kvantiteti ni kvaliteti pruženih usluga. Naša je ustanova iako nesa- Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 17 Intervju br. 6/2014 mostalna zadržala status vodeće ustanove za zbrinjavanje dijabetičkih bolesnika, ne samo u našoj nego i u susjednim zemljama. Naša dobra komunikacija s rukovodstvom KB Merkur nikada nije bila upitna i mogu reći da smo nailazili na puno razumijevanje kako sadašnjeg sanacijskog upravitelja tako i ravnatelja u prethodnom mandatu. Moram naglasiti da je, što se stručnog dijela tiče, nastavljena dugogodišnja suradnja s kolegama ostalih Klinika u sastavu KB Merkur.Osobno sam protivnik politiziranja ovakvih situacija iza čega se često kriju tek ugroženi sitni interesi. Pogled unazad neće nas nigdje odvesti, moramo graditi i dalje, razvijati struku i znanost i raditi na dobrobit onih radi kojih smo odabrali svoje zanimanje a to su naši bolesnici. Sigurna sam da bi se svi liječnici i sestre složili s parafrazom one poznate izreke „izbacimo politiku iz naše butige“. Pred nama je 14. studeni i obilježavanje Svjetskog dan šećerne bolesti. Ove se godine obilježava prvi put uz poruku odabranu od Međunarodne dijabetičke federacije kao "Zdrav život i dijabetes" za 2014. - 2016. Odabrani slogan za ovu godinu je: Zdrava prehrana počinje doručkom. Koliko su ljudi danas svjesni pravilne prehrane i za koji je postotak oboljelih od dijabetesa upravo nepravilna prehrana jedan od glavnih krivaca bolesti? Nezdrav način života nedvojbeno predstavlja jedan od uzročnih čimbenika šećerne bolesti tipa 2. Isto tako postotak pretilih odraslih osoba a poglavito djece sam za sebe govori o tome da pučanstvo u cjelini nije dovoljno svijesno opasnosti nezdrave prehrane i sjedilačkog načina života. Odmah moram naglasiti da stvari nisu tako jednostavne i da promjena načina života ne bi u potpunosti mogla riješiti problem šećerne bolesti. Pored tzv modificirajućih čimbenika postoji i čitav niz drugih na koje ne možemo utjecati, kao što su npr. geni. Međutim, promjenom načina života moguće je u osobe s genetskom predispozicijom za šećernu bolest usporiti ili odgoditi njezin razvoj što je važno s obzirom da se na taj način odlaže i razvoj dijabetičkih komplikacija. U svijetu danas živi više od 250 milijuna osoba sa šećernom bolešću. Tijekom slje- 18 Diabetes www.diabetes.hr dećih 20 godina očekuje se porast oboljelih na više od 380 milijuna. Možete li prokomentirati te ogromne brojke, zbog čega nam slijedi tako veliki porast oboljelih i kakva su predviđanja za našu zemlju? Na žalost, naša se zemlja uklapa u svjetski trend povećanja učestalosti šećerne bolesti. Prema epidemiološkim podacima za 2013. godinu oko 9 posto hrvatske populacije boluje od šećerne bolesti, a pri tom 93 posto njih boluje od šećerne bolesti tipa 2. Učestalost šećerne bolesti među radno aktivnim stanovništvom od 18-65 godina iznosi 6,1 posto. U Hrvatskoj je dijabetes osmi uzrok smrtnosti od kojega, prema službenim statistikama, umire oko 2,5 posto populacije. Od šećerne bolesti u Hrvatskoj danas boluje svaka peta osoba iznad 65 godine te svaka deseta iznad 18 godina starosti, a podaci iz registra oboljelih pokazuju da, unatoč terapiji, oko 60 posto bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 nema dobro reguliranu glikemiju, lipide i krvni tlak, što je povezano s povećanom učestalošću dijabetičkih komplikacija. Ono što treba naglasiti jest i činjenica da prema epidemiološkim saznanjima oko 42 posto osoba ne zna da ima šećernu bolest pa se drži da od ukupnog broj bolesnika sa šećernom bolešću koji iznosi ≈ 396.500 oko 132.500 otpada na neotkrivene. Tu se opet vraćamo na značaj implementacije ciljeva Nacionalnog programa koji uključuje povećanje broja novootkrivenih slučajeva šećerne bolesti u ranoj fazi akcijom ranog otkrivanja šećerne bolesti unutar sustava primarne zdravstvene zaštite. Na taj način bi se smanjila učestalost komplikacija šećerne bolesti za 20 posto pet godina nakon početka provođenja programa. Komplikacije, osim za bolesnika osobno, predstavljaju i značajno financijsko opterećenje jer na njihovo liječenje otpada 85 posto od ukupnog izdvajnja državnog proračuna za zdravstvo koji iznosi oko 2,5 milijarde. Kakva je kvaliteta liječenja dijabetičkih bolesnika u Hrvatskoj? Kakva je klinička praksa kod liječenja dijabetesa? Oboljelima od šećerne bolesti u našoj zemlji dostupne su sve postojeće mogućnosti medikamentnog liječenja. Tako se u liječenju šećerne bolesti tipa 2 u Hrvatskoj primjenjuju bigvanidi, derivati sulfonilu- reje, glinidi, tiazol idindioni, inhibitori alfa glukozidaze i lijekovi uključeni u skupinu tzv. inkretinski temeljene terapije: DPP-4 inhibitori i agonisti glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1) receptora i nedavno odobreni SGLT2 inhibitor dapagliflozin. Različite formulacije humanih inzulina ili inzulinskih analoga kao što su bazalni i predmiješani oblici primjenjuju se sami ili u kombinaciji s oralnim hipoglikemicima u jednoj, odnosno dvije do tri dnevne doze. U slučaju sekundarnog zatajenja oralnih hipoglikemika ili nemogućnosti postizanja glukoregulacije oralnim lijekovima i/ili bazalnim odnosno predmiješanim inzulinskim formulacijama, primjenjuje se prinicip intenziviranog inzulinskog liječenja prema bazal-bolus konceptu koji uključuje jednu ili dvije doze bazalnog inzulina (humanog ili inzulinskog analoga) i tri doze kratko ili ultrakratko djelujućeg inzulina (humanog ili inzulinskog analoga) prije glavnih obroka. Prilikom dijagnoze šećerne bolesti tipa 2 primjenjuje se metformin, uz bazične principe liječenja koji uključuju dijetu i tjelovježbu što je u skladu s domaćim i svjetskim smjernicama. U slučaju kontraindikacija ili nepodnašanja metformina, primjenjuju se preparati sulfonilureje, repaglinid, akarboza, pioglitazon ili inkretinski temeljena terapija. U bolesnika s visokom glikemijom ili pratećim akutnim stanjima kao što su infarkt miokarda ili cerebrovaskularni inzult, prilikom dijagnoze uvodi se inzulinska terapija. U liječenju šećerne boelsti tipa 1 primjenjuje se intenzivirana inzulinska terapija po principu bazalnog i tri prandijalna inzulina, najčešće inzulinskih analoga.Prilikom propisivanja terapije liječnici se rukovode Hrvatskim smjernicama o liječenju šećerne bolesti tipa 2 koje su objavljene 2011. kao i najnovijim smjernicama o liječenju šećerne bolesti tipa 2 vodećeg američkog i europskog dijabetološkog udruženja ADAe i EASD-a iz 2012. godine koje stavljaju naglasak na individualizaciju terapijskog pristupa pri čemu bolesniku valja prilagoditi ciljeve glukoregulacije i odabir lijekova. Sustav za mjerenje glukoze i ketona u krvi Intervju br. 6/2014 Prenosimo Interview iz časopisa Pharmabiz-, broj 10, rujan 2014. Doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med., predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma pročelnik Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničke bolnice Dubrava Svaka kuna uložena u prevenciju ili rano otkrivanje šećerne bolesti dugoročno donosi uštedu Šećerna bolest predstavlja veliki javnozdravstveni problem kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. Prema procjenama Međunarodne dijabetološke federacije (International Diabetes Federation – IDF) trenutno u svijetu 382 milijuna osoba ima šećernu bolest. Do 2035. godine procjenjuje se da će broj oboljelih premašiti 590 milijuna. Fotografije: Miroslav Mišćević, Pharmabiz 20 K akva je situacija s obzirom na incidenciju i prevalenciju šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj? U 2013. godini u CroDiab registru registrirano je 241.990 odraslih osoba s dijagnozom šećerne bolesti. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj oko 400.000 osoba ima šećernu bolest. Gotovo polovina bolesnika sa šećernom bolešću niti ne zna da imaju šećernu bolest. Hrvatska u tome nije izuzetak, jer je slična statistika u cijelom svijetu. Ukupna prevalencija šećerne bolesti u osoba od 20 do 80 godina u Republici Hrvatskoj procjenjuje se na oko 9,2%. Upravo činjenica da veliki dio osoba sa šećernom bolešću ne zna da boluje od šećerne bolesti razlog je prisutnosti brojnih komplikacija već pri otkriću bolesti. Koji je značaj ranog otkrivanja šećerne bolesti? Koju ulogu imaju liječnici obiteljske medicine u pravovremenom otkrivanju bolesnika sa šećernom bolesti? Kronične komplikacije predstavljaju najveći izazov u liječenju šećerne bolesti i čine najveći dio troškova liječenja osoba sa šećernom bolešću. Budući veliki dio bolesnika ne zna da boluje od šećerne bolesti nerijetko se događa da se šećerna bolest otkrije prilikom prijema bolesnika u bolnicu zbog srčanog infarkta, moždanog udara, smetnji vida ili gangrene stopala. Poznato je da dvije trećine bolesnika sa šećernom bolešću umire od posljedica srčanožilnih bolesti. Nadalje, dijabetička retinopatija je najčešći uzrok sljepoće, a dijabetička nefropatija najčešći uzrok bubrežnog zatajenja. Sve navedeno govori u prilog važnosti pravovremenog otkrivanja i liječenja šećerne bolesti. Pri otkrivanju bolesnika sa šećernom bolešću važnu ulogu imaju preventivni i sistematski pregledi kojih je u Republici Hrvatskoj svake godine sve manje. S druge strane, obiteljski liječnici koji najbolje poznaju svoje bolesnike, njihovu obiteljsku predispoziciju kao i rizične čimbenike za šećernu bolest, izuzetno su važni u prevenciji i ranom otkrivanju šećerne bolesti. svi možemo pomoći. Što se više o šećernoj bolesti piše i govori to će više građana dobiti informaciju i početi će o tome razmišljati. Samo jedan spašen život, samo jedna spašena noga, jedna odgođena hemodijaliza ili sljepoća vrijedna je toga truda. Terapijska edukacija bolesnika jedan je od osnovnih elemenata u liječenju šećerne bolesti, no da li je potrebno educirati samo bolesnike ili trebamo educirati čitavo društvo? Tko treba preuzeti ulogu edukatora? Edukacijom rizičnih bolesnika moguće je spriječiti ili barem odgoditi pojavu šećerne bolesti. Međutim, edukacija o važnosti prehrane i tjelovježbe treba započeti značajno ranije, već u predškolskoj odnosno školskoj dobi. Pri tome važnu ulogu imaju učitelji, ali i Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo kao i brojne druge javne institucije koje se bave javnim prosvjećivanjem. U prevenciji, ali i ranom otkrivanju šećerne bolesti važnu ulogu imaju i udruge pacijenata. Često se postavlja pitanje cijene lijekova koji dolaze na tržište ili listu osiguravateljskog društva. Jesu li troškovi za lijekove kod šećerne bolesti zaista toliko visoki? Kakva je situacija s obzirom na dostupnost terapija našim bolesnicima? Prema trenutno dostupnim podacima, u Republici Hrvatskoj se godišnje troši 2,5 milijarde kuna, odnosno 11,49% proračuna HZZO-a na liječenje bolesnika sa šećernom bolešću. Od navedenog iznosa 85,7% čine troškovi liječenja komplikacija šećerne bolesti, dok 8,7% troškova čine cijene oralnih hipoglikemika i inzulina. Dolazak novih lijekova na tržište uvijek ponovno postavlja pitanje njihovog uvrštenja u listu osiguravatelja. Upravo stoga je Stvaranje jedinstvenog registra bolesnika sa šećernom bolešću omogućiti će sustavno praćenje bolesnika u skrbi specijalista obiteljske medicine i dijabetologa U Republici Hrvatskoj djeluje 54 dijabetičke udruge s krovnom institucijom - Hrvatskim savezom dijabetičkih udruga. Upravo udruge dijabetičkih pacijenata značajno pridonose ranom otkrivanju osoba sa šećernom bolešću tijekom brojnih akcija besplatnog mjerenja glukoze u plazmi. Nadalje, svojim aktivnostima podižu svijest građana o važnosti prevencije i ranog otkrivanja šećerne bolesti. Uloga medija je u tome također jako bitna. Nažalost, još uvijek se ne posvećuje dovoljno medijskog prostora šećernoj bolesti i u tome neophodan partnerski odnos stručnih društava i osiguravatelja. Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora želi biti partner HZZO-a i Ministarstva zdravlja i na tom partnerskom odnosu radimo. Obzirom da veliki dio proračuna HZZO-a čini liječenje bolesnika sa šećernom bolešću smatramo da bi predstavnik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma trebao biti u Povjerenstvu za lijekove kao i u Povjerenstvu za ortopedska pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 21 Intervju Intervju br. 6/2014 br. 6/2014 osiguranje. Navedeni predstavnici bi na taj način zastupali stav struke i bili naši glasnogovornici. S druge strane, trebamo biti pošteni i reći da hrvatski bolesnici sa šećernom bolešću imaju dostupne praktički sve lijekove za liječenje šećerne bolesti koje postoje bilo gdje u svijetu. Neki lijekovi su na dopunskoj tzv. B listi HZZO-a. Obzirom na financijsku situaciju u Republici Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu, nije realno za očekivati da će svi lijekovi biti pokriveni od strane državnog osiguravatelja. Međutim, pri tome treba uzeti u obzir i da navedena participacija ipak bude dostupna većini bolesnika kojima taj lijek treba. Participacija ne bi trebala biti za bolesnike sa šećernom bolešću tipa 1. Osobno sam protiv naplate participacije bolesnicima s tipom 1 šećerne bolesti. Inzulin tim bolesnicima znači život i ne bi trebalo biti nadoplate za inzulin u tih bolesnika. U Hrvatskoj je od 2003. godine uvedeno oko 600 inzulinskih pumpi. S obzirom na lipanjsku odluku HZZO-a o izdvajanju 1.5 miljuna kuna za nabavku inzulinskih pumpi, možemo li očekivati značajne pomake u zdravstvenoj zaštiti oboljelih od šećerne bolesti? Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a pozdravlja odluku HZZO-a za nabavku inzulinskih pumpi. Do sada je nabavka inzulinskih pumpi bila na teret bolničkog proračuna i rijetke bolnice su mogle nabaviti inzulinske pumpe. Sada je situacija drugačija. Nabavkom inzulinskih pumpi od strane HZZO-a više bolesnika će moći dobiti inzulinsku pumpu. Sto pumpi godišnje će se nabavljati od strane HZZO-a. To zasigurno neće zadovoljiti sve potrebe, ali je dobar početak. Nadamo se da će kroz nekoliko godina ta brojka biti značajno veća. Kao predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti 22 Diabetes www.diabetes.hr sada uložiti dodatna sredstva da bi se uštedilo u budućnosti. metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora želio bih da tijekom mog mandata postignemo da sva djeca koja imaju indikaciju za inzulinsku pumpu nju i dobiju. Adolescenti i trudnice također pripadaju skupini bolesnika kojima bi trebala biti dostupna terapija inzulinskom pumpom. Pri tome treba naglasiti da nisu sva djeca niti adolescenti, kao niti svi bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 kandidati za inzulinsku pumpu, što se često čuje kao argument da će odobravanje inzulinskih pumpi značajno povećati troškove liječenja bolesnika sa šećernom bolešću. Dobra regulacija šećerne bolesti dugoročno smanjuje troškove liječenja. Treba Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora predložilo je stvaranje novog registra bolesnika sa šećernom bolesti. Po čemu bi se novi registar razlikovao od postojećeg CroDiab-a? Kako bi se stvarno mogli procjenjivati troškovi i utjecaj terapije na tijek šećerne bolesti neophodno je imati Registar šećerne bolesti. Kroz navedeni registar može se pratiti regulacija šećerne bolesti, komorbiditeti i komplikacije. Skandinavske zemlje imaju izvrsne registre i uz njih su uštedili značajna sredstva. CroDiab je poznat registar bolesnika sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. Budući nije uključen u tzv. BIS (bolnički informacijski sustav) u mnogim centrima nije sustavno popunjavan. Upravo zbog toga naše društvo je predložilo rješenje za stvaranje novog jedinstvenog registra bolesnika sa šećernom bolešću. Našu tvrdnju da će takav registar, osim što je neophodan kako bismo pratili regulaciju šećerne bolesti i prisutnost komplikacija, uštediti značajna financijska sredstva HZZO-u, poduprijeli smo farmako-ekonomskom analizom. Kroz registar bi se mogla pratiti i učinkovitost pojedine terapije. Što znači ako je neki lijek jeftin, a dugoročno zbog nezadovoljavajuće regulacije glikemije ili bržeg razvitka komplikacija, uzrokuje značajno veće troškove liječenja tih bolesnika. I obrnuto, možda neki skupi lijekovi neće opravdati njihovo uvrštenje u osnovnu listu HZZOa. Kroz registar ćemo pratiti i učestalost hipoglikemija o kojima u ovom trenutku nemamo puno informacija. Hipoglikemije su podcijenjen problem u liječenju bolesnika sa šećernom bolešću. Hipoglikemije u starijih bolesni- ka su posebno važan problem. Akutni srčani infarkt, moždani udar ili maligna aritmija samo su najimpresivnije moguće posljedice hipoglikemija. Sve navedeno govori u prilog složenosti skrbi bolesnika sa šećernom bolešću. Hrvatskim smjernicama predviđeno je da se liječnik obiteljske medicine aktivno bavi liječenjem bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2. Međutim, postavlja se pitanje kada bolesnika uputiti dijabetologu? Obiteljski liječnici su oduvijek ključni u liječenju bolesnika sa šećernom bolešću. Većina bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 neosporno može i treba biti u skrbi obiteljskih liječnika. Bolesnici s nereguliranom šećernom bolešću, odnosno razvijenim komplikacijama šećerne bolesti trebali bi biti upućeni dijabetologu. Dijabetologija se vrlo brzo razvija. Zbog velikog broja oboljelih stalno se pojavljuju nove terapijske mogućnosti i zato je bitna stalna edukacija dijabetologa, kao i liječnika obiteljske medicine. Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora nedavno je prihvatilo nacionalne dijagnostičke kriterije za predijabetes i dijabetes, kao i standarde liječenja bolesnika sa šećernom bolešću koji će biti predloženi Ministarstvu zdravlja i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Sve navedeno dodatno će pomoći boljoj skrbi oboljelih od šećerne bolesti. Koje prioritete u pogledu optimizacije zdravstvene zaštite bolesnika sa šećernom bolesti biste istaknuli? Prevencija i rano otkrivanje šećerne bolesti bilo je i ostati će prioritet svakog društva. U tome se još aktivnije trebaju uključiti svi, mediji, državne institucije – Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i HZZO, udruge pacijenata i stručna društva. Stvaranje jedinstvenog registra bolesnika sa šećernom bolešću omogućiti će sustavno praćenje bolesnika u skrbi specijalista obiteljske medicine i dijabetologa. Na kraju, treba napomenuti da će svaka kuna uložena u prevenciju ili rano otkrivanje šećerne bolesti, stvaranje registra ili bolju regulaciju glikemije dugoročno donijeti uštedu. Samo jedan spašen život predstavlja neprocijenjivu vrijednost. Medicina Medicina br. 6/2014 br. 6/2014 Zavod za dječju endokrinologiju i dijabetes KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Europski Referentni Centar za liječenje dijabetesa melitusa u djece i adolescenata Projekt SWEET – „Bolja kontrola dijabetesa u djece i adolescenata u Europi“ Nataša Rojnić Putarek, Jasenka Ille, Nevena Krnić, Anita Špehar Uroić, Biserka Štajnkler, Jasna Radanović, Gordana Čolig, Marina Grubić, Ivanka Gregorinčić, Ana Bogdanić, Miroslav Dumić D ijabetes melitus tip 1 jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u dječjoj dobi, a od oko 440.000 djece koja boluju od dijabetesa melitusa tip 1 u svijetu, petina živi u Europi. Akutne i kronične komplikacije dijabetesa kao i pridružene bolesti ugrožavaju život bolesnika, značajno narušavaju kvalitetu života (kardiovaskularne bolesti, zatajenje bubrega, sljepoća, amputacija ekstremiteta), a također predstavljaju i veliko financijsko opterećenje za društvo. SWEET je europski projekt utemeljen kroz formiranje Europskih Referentnih Centara (CoR's; engl. Centers of Reference for POediatric Diabetes), čiji je cilj poboljšanje sekundarne prevencije, dijagnoze i kontrole dijabetesa u djece i adolescenata u cijeloj EU. SWEET se zasniva na partnerstvu i suradnji nacionalnih i europskih dijabetoloških organizacija (www.sweet-project.eu). Nastao je pod pokroviteljstvom Međunarodnog društva za dijabetes u djece i adolescenata (ISPAD, engl. International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes). U sklopu SWEET projekta propisane su preporuke za kontrolu i liječenje dijabetesa, dobno prilagođeni programi edukacije za djecu i adolescente te edukacijski programi za zdravstvene djelatnike koji sudjeluju u liječenju djece s dijabetesom. Elektronička obrada dobivenih rezultata praćenja bolesnika s dijabetesom omogućava svakom centru uključenom u SWEET projekt i njihovo unošenje u zajedničku bazu podataka s ciljem dugoročnog praćenja ishoda bolesti. Praćenje ovako velikog broja bolesnika kroz dugi vremenski period omogućit će poboljšanje i unaprjeđenje važećih preporuka ISPAD-a za dijagnostiku i liječenje dijabetesa u djece i adolescenata. Kriteriji za dobivanje naslova Europskog Referentnog Centra (CoR) za dijabetes u djece i adolescenata su: • Sposobnost pružanja kontinuirane kvalitete zdravstvene usluge • Sposobnost davanja stručnog mišljenja, postavljanja ili potvrde dijagnoze, izrade i pridržavanja postupnika dobre kliničke prakse, praćenja mjera liječenja te provođenja kontrole 24 • • • • • • • • kvalitete Multidisciplinarni pristup Visok stupanj ekspertize i iskustva dokumentirano publikacijama, znanstvenim projektima ili počasnim pozicijama te provođenjem edukacija i radionica Doprinos znanosti Vođenje epidemioloških registara Povezanost i suradnja s drugim ekspertnim nacionalnim i internacionalnim centrima, sposobnost umrežavanja Povezanost i suradnja s udrugama pacijenata Adekvatno omogućavanje upućivanja pacijenata iz drugih zemalja EU Adekvatni kapaciteti dijagnostike, praćenja i liječenja bolesnika s dokazima o dobroj regulaciji bolesti Zavod za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC Zagreb 2012. godine prijavljen je kao pristupni kandidat SWEET projekta. Nakon što je Nadzorni odbor SWEET-a procijenio da Zavod ispunjava zadane uvjete provedeno je ocjenjivanje u okviru "peer review" vizite u kojoj je u Zavod došao tročlani tim (voditelj SWEET projekta, profesor pedijatrijske endokrinologije i dijabeteologije i koordinator projekta).Uvidom u način rada koji je timski (liječnik, sestra edukator za dijabetes, psiholog, pedagog), pokazatelje koji ukazuju na dobru regulaciju bolesti u bolesnika koji se prate u Zavodu i rezultata stručnog i znanstvenog rada dobiveno je pozitivno mišljenje i zadovoljeni su pristupni kriteriji te je Zavod postao član SWEET projekta, a od lipnja 2014. godine dobiva i naslov Europskog Referentnog Centra (CoR) za dijabetes u djece i adolescenata. Naslovom Europskog referentnog centra, Zavod za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju potvrđen je kao Centar izvrsnosti za liječenje djece i adolescenata s dijabetesom u Europi, te je dobio priliku, ali i obvezu daljeg unapređenja zdravstvene skrbi za ove bolesnike. Srednji HbA1c u razdoblju od 1.1.-31.12.2013. godine u djece i adolescenata s dijabetesom melitusom tip 1 liječenih u 20 europskih centara. Srednji HbA1c u navedenom razdoblju u Zavodu za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu bio je 7,39% čime Zavod spada u grupu Europskih centara sa zadovoljavajućom kontrolom dijabetesa melitusa tip 1, odnosno HbA1c < 7,5%. Zavod za dječju endokrinologiju i dijabetes KBC Zagreb - Europski Referentni Centar za liječenje dijabetesa melitusa u djece i adolescenata Zemlje članice SWEET projekta, Certificirani CoR za 2014/2015 godinu. Djelatnici Zavoda za dječju endokrinologiju i dijabetes KBC Zagreb, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditelji SWEET projekta u vrijeme održavanja "peer review" vizite prije dobivanja naslova Europskog Referentnog Centra (CoR) za dijabetes i adolescenata, ožujak 2014.godine Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 25 Medicina Medicina br. 6/2014 br. 6/2014 Svjedoci vremena 40 godina radnoga staža s dijabetičarima i njihovim problemima Prof. dr. sc. Željko Metelko: MOJ ŽIVOT ZA OSOBE SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU Prvi sustavni pristup osobama sa šećernom bolešću počeo mi je u Centru za dijabetes 1974. godine. Bolesnici su uglavnom bili liječeni dijabetičkom prehranom koje se najčešće nisu pridržavali, tjelesnom aktivnosti koju nisu provodili i bigvanidskim lijekovima iz skupine silubina te klorpropamida. A injiciranje inzulina provodilo se staklenim štrcaljkama i debelim iglama koje su se sterilizirale kuhanjem i koje su najčešće bile tupe ili zakrivljenog vrha što je izazivalo izuzetno neugodne bolove. Dakako, do danas se pristup osobama sa šećernom bolešću značajno promijenio sa stajalište dijagnostike, liječenja, samokontrole, samozbrinjavanja i organizacije službe I ako tijekom demonstrature i suradnje s prof Sokolićem na Katedri za patofiziologiju 1968. godine nije bilo posebno govora o osobama sa šećernom bolešću, to razdoblje ostavilo je značajnih tragova u školovanju i razumijevanju dinamičnosti patofizioloških procesa u tijelu. Analiza nastajanja i dinamike promjena anamnestičkih i fizikalnih nalaza sakupljenih tijekom razgovora i pregleda bolesnika, prema osnovnim fizikalnim i kemijskim zakonima omogućila su da se bolest promatra dinamično a ne statično sa svim promjenama koje se poboljšavaju ili pogoršavaju od dana do dana. Pojedinačni pristup bolesniku, pojedinosti u životu bolesnika, već su od tada bili predmetom rasprava o posebnosti u pristupu pregledu toliko važnih kasnije u pristupu osobi sa šećernom bolešću. Pored studentskog entuzijazma to je bilo razdoblje koje je odredilo dinamičnost, etičnost i moralnost pristupa bolesniku. Prvi susret s osobama sa šećernom bolešću ostvario se 1969. godine tijekom četvrte godine studija na odjelu prof Radonića. U to vrijeme najveći broj liječnika ali i profesora smatrao je da bez obzira na liječenje šećerne bolesti nastaju kasne dijabetičke komplikacije. Promjene glikemije bile su sakrivene, dinamika promjena u tijelu ostala bi sakrivena, dijabetička koma i izražene komplikacije šećerne bolesti su se razvijale, a u rijetkim centrima se provodila kontrola glukoze u mokraći. 26 Diabetes www.diabetes.hr Jutarnji dolazak na bolnički odjel započinjao bi mjerenjem količine glukoze u mokraći različitim reagensima uz koje se kuhanjem ili miješanjem prema promjeni boje nalaz ispisivao s jednim do tri križa glukoze u mokraći. Na temelju nalaza velike količine glukoze u sva tri uzorka mokraće prilagođavala se doza tableta iz skupine klorpropamida i silubina ili kombinacije Protamin Zinc Inzulina (inzulin produljenog djelovanja) i Kristaliničnog inzulina (zapravo topivog brzodjelujućeg inzulina). Inzulinski pripravci su bili pripremljeni za injekcije ali su uz inzulin sadržavali ostatke bjelančevina gušterače, Langerhansovih otočića i beta stanica (nepotpuno pročišćeni inzulini). Vremensko djelovanje tih inzulina je bilo slabo poznato, znalo se jedino da davanje inzulina smanjuje glikemiju ali kakva je dinamika djelovanja, ostala je nepoznanica. Bolesnici su bili nepotpuno educirani uz čest prestanak uzimanja inzulina s posljedičnom dijabetičkom komom, jednako često kao i iznenadnom hipoglikemijom. Osim davanja inzulina, najbolje regulirane osobe sa šećernom bolešću bile su one koje su inzistirale na redovitoj i ispravnoj prehrani. Tjelovježba je često bila izbjegavana (čak i zabranjivana) zbog opasnosti od hipoglikemije. Sve je to stvaralo izraziti osjećaj nesigurnosti u svakodnevnom liječenju jednako od strane zdravstvenih djelatnika, ali i bolesnika. Standardiziranje prikupljanja mokraće bilo je isuviše zahtjevno, a korisnost toga bila je nejasna. Prvi susret s osobom koja je oboljela od dijabetičke ketoacidotične kome u samostalnom dežurstvu u bolnici Medicinskog centra u Dugoj Resi, bilo je pravo iskušenje. Ordiniranje inzulina praktično samo prema nalazu glikemije koji je bila određena nekoliko dana ranije, uspješno je riješen ali uz izuzetnu brigu i opterećenje. Sreća da tih bolesnika nije bilo mnogo jer su najčešće bili liječeni u Medicinskom centru u Karlovcu. Prvi sustavni pristup osobama sa šećernom bolešću započeo je u Centru za dijabetes 1974 godine. Akademik Škrabalo pratio je inozemne novosti i provodio organizaciju dijabetološke službe pod izuzetnim utjecajem prof Andrije Štampara. Rad je od samog početka bio obilježen razgovorom s bolesnikom i korištenjem lijekova koji su bili vrlo oskudni. Bolesnici su uglavnom bili liječeni dijabetičkom prehranom koje se najčešće nisu pridržavali, tjelesnom aktivnosti koju nisu provodili, bigvanidskim lijekovima iz skupine silubina, te klorpropamida. Od inzulina bili su korišteni Protamin zinc inzulin i Kristalinični inzulin što ih je proizvodila Pliva. Način injiciranja inzulina provodio se staklenim štrcaljkama i debelim iglama koje su se sterilizirale kuhanjem i koje su najčešće bile tupe ili zakrivljenog vrha s izuzetno neugodnimm bolovima pri injiciranju, iskustvo koje još i danas bolesnici prepričavaju gradeći odbojnost prema početku liječenja inzulinom. Međutim, proces je uključivao i izraženi javnozdravstveni pristup bolesniku s mnogo razgovora koji je trebao uključivati edukaciju. Rezultat je bio da je najveći broj bolesnika bio liječen samo dijetalnim pristupom, nešto manje inzulinom, a svega je nekoliko postotaka bolesnika bilo liječeno tabletama (smatralo se da bolesnici liječeni tabletama slabo provode dijetalni način prehrane, oslanjajući se na lažni osjećaj da uzmaju tablete koje će riješiti bolest). S obzirom da je veliki broj farmaceutskih tvrtki mogao proizvoditi Protamin cink inzulin, protamin je ubrzo okrivljen za nastajanje antitijela (kao uzrokom neprestanog povećanja doze potrebnog inzulina za liječenje) pa ga je trebalo isključiti iz terapije, a liječenje nastaviti s oblicima inzulinskih pripravaka koji nisu sadržavali protamin već kristalizaciju sa cinkom. Osim toga, protamina je u preparatu moralo biti u suvišku što je stvaralo nestabilnost u djelovanju (nesigurna količina otopljenog inzulina vezana na višak). Protamin je trebalo prestati uzimati, iako je u preparatima s prevelikom količinom cinka stanje bilo podjednako. Već u tom razdoblju započele su ideje o modificiranju inzulinske molekule. Odvajanje aminokiselina fenilalanina na kraju lanca inzulina, uputilo je na smanjenje imunološke podražljivosti. Nažalost već tada je postalo jasno da je priroda stvorila najbolji inzulin i da modifikacija inzulinske molekule dovodi do smanjenja imunološke podražljivosti ali istovremeno i do smanjenja biološkog djelovanja. Ispitivanja djelovanja tih skupina inzulina omogućila su promatranje promjene glikemije tijekom 24 sata („on line sustavom“) i prvi puta učinilo vidljivim dinamiku promjene glukoze u krvi tijekom dana u odnosu na djelovanje različitih čimbenika, na primjer: inzulina, kretanja ili prehrane. Inicijativa farmaceutske industrije o promjeni Protamin cink inzulina sa cink kristaliziranim inzulinom dovela je do prvog velikog šoka. Mi sami, ali i drugi liječnici koji su koristili nove forme inzulinskih pripravaka i kontrolirali glukozu u krvi samo natašte (kako je u to vrijeme bio običaj), zvali su panično da taj inzulin ne djeluje uopće. Vrijednosti glikemije na tašte neprestano su bile povišene, usprkos povećanju doze inzulina i usprkos činjenici da su bolesnici tijekom dana imali izražene hipoglikemije. Tek promatranjem rezultata „on line“ mjerenja glukoze u krvi, postalo je jasno da ta vrsta inzulina ne djeluje dovoljno dugo, da maksimum djelovanja pokazuje tijekom dana (zato hipoglikemije), ali i da prestaje djelovati značajno prije od 24 sata zbog čega je glikemija na tašte bila stalno povišena neovisno o dozi. Ubrzo poslije farmacetuska industrija kreće s novom incijativom u razdoblju kada veliki broj zdravstvenih djelatnika još nije ni prihvatio inzulinske pripravke uz kristalizaciju sa cinkom. U liječenje se mora vratiti protamin, ali da bi se njegovo imunološko djelovanje moglo opravdati, sada se više ne radi o nepročišćenom već o pročišćenom protaminu kojega u prepratu ima upravo toliko koliko i inzulina (sada već potpuno pročišćenog) i ne događa se da se topivi inzulin veže na protamin u nepredvidivim razmjerima. Tako je stvoren NPH inzulin (Neutral Protamin Hagedorn) koji u proizvodnji pojedinih farmaceutskih kuća postoji i danas. Potrebno je uočiti da je sa svim tim relativno brzim promjenama inzulinskih preparata trebalo upoznati najprije zdravstvene djelatnike, ali i bolesnike koji su svakodnevno uzmali te nove i nove inzulinske pripravke, bez mogućnosti samokontrole glukoze u krvi, orijentirajući se samo na nalaz glukoze u krvi na tašte te mjerenje glukoze u mokraći i - izuzetno u nekim institucijama - mjerenje glukoze poslije obroka, najčešće zajutarka. Veliku promjenu u pristupu liječenju započinju i promjene štr- Diabetes www.diabetes.hr 27 Medicina Medicina br. 6/2014 br. 6/2014 caljki - pojavljuju se plastične jednokratne štrcaljke sa značajno tanjom iglom. Usprkos obvezi plaćanja tih novih štrcaljki i igala, bolesnici su ih prihvatili (koristeći ih često i više puta), a inicijativa sudionika „Hrvatskog modela“ uskoro je uspjela dobiti i odobrenje Socijalnog osiguranja da ih bolesnici mogu nabavljati putem recepta. Dodatna novost bila je pronalazak injektora u obliku olovke. Sam početak izgledao je nestvaran. Inzulin u bočici unutar olovke, igla postavljena, a bolesnik je bio u mogućnosti injicirati inzulin na neusporedivo jednostavniji način s dotadašnjim. Izuzetna vrijednost injektora u obliku olovke potvrdila je sve vrijednosti održavši se uz dopune još i danas. Usporedno s otkrićima novih vrsta lijekova razvijao se pristup bolesniku sa šećernom bolešću. U Centru za dijabetes liječnici su radili dva tjedna tijekom jutra i jedan tjedan poslije podne, a četvrti tjedan su obilazili liječnike opće medicine pomažući im u rješavanju bolesnika s kompliciranim oblicima bolesti, bolesnicima koji su bili nepokretni u njihovim domovima, do dogovora za hospitalizaciju ukoliko bi bila potrebna. Sustav je opisan i objavljen u Narodnim novinama kao zakon jedinstven u svijetu. Tako postavljen sustav izazivao je pažnju stručnjaka iz inozemstva uključivo i Svjetske zdravstvene organizacije pa je sve je veći broj liječnika dolazio u Zagrebačku dijabetološku školu, najprije iz okruženja, a postupno iz cijeloga svijeta. Nacionalni poslijediplomski studij ubrzo je postao međunarodni s potvrdom suradne ustanove Svjetske zdravstvene organizacije. Rezultati „on line„ promatranja promjene glukoze u krvi tijekom 24 sata otvaraju inicijativu promatranja glukoze u krvi tijekom dana. Početna samokontrola tjelesne mase sada je postupno nastavljena samokontrolom glukoze u krvi najprije okularnim trakama, a kasnije i korištenjem malih aparatića. Inicijativa započinje i sa zagrebačkom tvrtkom TRS u proizvodnji aparatića koja je nažalost izgubila utrku s inozemnim, značajno bogatijim tvrtkama. Edukacija bolesnika postaje problem. Sve više se uočava važnost edukacije, ali i osjećaj da se pristup tom postupku ne poznaje metodološki ispravno. Na inicijativu dr Manje Prašek, osniva se tečaj o provođenju edukacije sa profesionalnim edukatorom, psihologom i psihijatrom, za sve liječnike i medicinske sestre u Zavodu za dijabetes. Započinju održavanja „Dana dijabetologa“ (prvi puta 1975. godine), dva puta godišnje zbog rasprave i edukacije o novinama ili usklađivanjima aktivnosti s djelatnicima regionalnih centara za dijabetes, timovima liječnika opće prakse te udrugama osoba sa šećernom bolešću. Ti jednodnevni redoviti sastanci postali su metodološki rasadnik za sve nove inicijative. Bez njih nacionalna organizacija dijabetološke službe stvorila bi izuzetne razlike između kliničkih centara, dijabetologa i liječnika obiteljske medicine. Posebno treba istaknuti rad prema principima „Dnevne bolnice“ u kojima bi bolesnici pored cjelokupnog pregleda i liječenja pet dana u tjednu boravili u skupini, sa izuzetnim rezultatima u edukaciji i liječenju, a bez nepotrebne hospitalizacije. Najprije zajedno, a kasnije sve samostalnije, Hrvatska dijabetička 28 udruga provodi redovite akcije edukacije i izdavanja časopisa, ljetne edukativno rekreativne boravke djece sa šećernom bolešću (prva akcija 1968. godine) te različite oblike preventivnih aktivnosti. Preseljenje na novu lokaciju na Krijesnicama dočekano je s proširenjem vrsta lijekova koji su djelovali na stanice koje prizvode inzulin, koji su sve pročišćeniji, doza im je manja, djelovanje kraće za praćenje dinamike promjena glikemije, izlučivanje je promijenjeno (ne samo bubrezima već i jetrom). Farmaceutske kompanije započinju inicijativu o dodatnim djelovanjima lijekova i započinju agresivnu borbu za trište, borba za profit sve je veća, broj bolesnika u ispitivanjima sve je veći, statistika je sve moćnija uz sve rjeđe starije statističke analize ali i sve nove i modernije pristupe statističkom dokazivanju. Snagu dokazivanja određuje količina sredstava. S druge strane korištenje silubina zbog opasnosti nastanja acidoze mliječnom kiselinom se zabranjuje u cijelom svijetu, ali ne i u Hrvatskom modelu zbog ispravne indikacije za uvođenje silubina te sustava kontinuiranog praćenja mliječne kiseline u bolesnika koji su te lijekove koristili. Svejedno broj bolesnika se smanjuje. Polovinom 1990-ih pojavljuju se novi lijekovi iz skupine bigvanida -metformini, koji su zamijenili ranije oblike, s beznačajnim pojavljivanjem acidoze mliječnom kiselinom, a danas su jedna od najčešće korištenih lijekova u dijabetologiji. Pred promjenu stoljeća, s velikom promocijom u liječenje se uvode glitazoni ali ih se vrlo brzo povlači zbog srčanih problema bolesnika. Ostala je jedna skupina lijekova koji se još i danas koriste ali s posebnim upozorenjem za nuspojave osobito s mokraćnim mjehurom. U razmacima od otprilike svakih 10 godina (koliko traje licenca za proizvodnju određenog inzulina) pojavljuje se novost. Najprije humanizirani inzulin, a polovinom 1990-tih započinje korištenje kratkodjelujućih inzulinskih analoga („bakterijalnih“, semisintetskih, biosintetskih, „pivskih“) sa smanjenjem potrebnog razdoblja između injekcije inzulinskog analoga i obroka, što mu je glavna prednost. Bazalni inzulinski analozi se pojavljuju na početku 21. stoljeća, s podacima o testiranjima koji su metodološki problematični i s komentarom: „to nije inzulin – ne bojte se hipoglikemije“, i osvajaju svijet. Olakšava se razdoblje nastavka intenziviranog liječenja s jednom ili dvije injekcije bazalnog inzulinskog analoga i tri injekcije brzodjelujućeg inzulina pred obroke, uz obaveznu samokontrolu glukoze u plazmi prije obroka. Natjecanje u pronalaženju novih vrsta inzulina sa sve duljim djelovanjem, i dulje od 24 sata, pokušava se približiti bolesniku da prima manje inzulinskih injekcija tijekom tjedna. Godine 2006. u liječenje se uz veliku reklamu pojavljuju lijekovi skupine glukagonu sličan peptid -1(GLP-1) koji su identificirani u normalnoj fiziologiji u tijelu – ali sasvim kratkog djelovanja u pripremi tijela za obrok koji se želi konzumirati. Lijek iz ekstrakta slinovnice nekih životinja ili biosinteze koristi se sve više kao model nove vrste liječenja. Produljuje mu se djelovanje, razina je viša od normalne (farmakološka), ali se efekt na smanjenje glukoze u krvi ne postiže kao u novih generacija sulfonilureja i glinidin preparata. Problem korištenja u većeg broja bolesnika je u cijeni i injekcionoj primjeni. Blokada enzima koji razgrađuju GLP-1 djeluju slično ali u uobičajenim (fiziološkim) koncentracijama, ali se značajno koriste jer se uzimaju u tabletama. Godine 2013. pojavljuje se skupina lijekova koji djeluju na bubrežni sustav omogućujući da se glukoza iz primarne mokraće izlučuje u mokraću i time smanjuje razinu glukoze uz istovremeni gubitak energije i smanjenje tjelesne težine. Prvi rezultati su obećavajući. Primijećena je pojavnost mokraćnih infekcija i prestanak gubitka tjelesne težine poslije godine dana. Usporedno s provođenjem odgovarajuće edukacije bolesnika, uz redovite samokontrole glukoze u plazmi, postiže se osnova za samozbrinjavanje bolesnika i dinamično praćenje i liječenje bolesti kojoj je jedna od glavnih odlika dinamičnost promjene korištenja energije i promjene glikemije. U bolesnika u kojih nije moguće uspostaviti zadovoljavajuću regulaciju glikemije uz korištenje injekcija inzulina, uvodi se liječenje inzulinskom pumpom koja kontinuiranim injiciranjem inzulina omogućuje stabilniju i sigurniju nadoknadu inzulina u tijelu. Korištenje senzora za glukozu omogućuje kontinuirani uvid u promjene glukoze u krvi. Osnova za uspostavljanje umjetne beta stanice postoji iako je korištenje još uvijek ograničeno: osim metodoloških postoji i financijski problem. Problem transplantacije cjelokupne gušterače sa ili bez istodobne transplantacije bubrega uglavnom se koristi u bolesnika s izraženim kasnim dijabetičkim komplikacijama. Transplantacija otočića koje sadržavaju beta stanice koje proizvode inzulin se također redovito ispituje ali je ograničenje u broju gušterača iz kojih se koriste otočići (u prosjeku 3). Korištenje matičnih stanica je još uvijek u početnom razdoblju ispitivanja. Na kraju ovih kratkih reminiscencija praktičnog rada kroz 42 godine ostaje pitanje - kako dalje. „Hrvatski model“ je ozbiljno naru- šen, utjecaj farmaceutske industrije je sve jači što bitno utječe na liječenje osoba sa šećernom bolešću. Lijekovi su sve skuplji, trebali bi biti i bolji, ali se više oslanjaju na agresivnu reklamu u odnosu na realno djelovanje, prijeteći iscrpljivanju nacionalnih fondova. Promatrano sa stajališta vrijednosti A1c novi skuplji lijekovi nisu jači od ranijih manje skupih lijekova, ali su dokazano manje hipoglikemični. Najjače hipoglikemijsko djelovanje ima inzulin. Motivacija bolesnika za promjenu života, smanjenje tjelesne težine je sve manja što omogućuje da se zahtjevi za novijim lijekovima neprestano koriste povećavajući zdravstvene troškove. Bolesnike je moguće podijeliti u tri različite skupine. U skupini onih koji sakrivaju podatke moguće je dobiti uvid o liječenju šećerne bolesti analiziranjem promjena tjelesne težine i nalaza A1c koji je obično povišen i upućuje na realnu opasnost nastajanja kasnih dijabetičkih komplikacija. U skupini onih koji dolaze na ispovijed obično su oni koji će ponovno izraženo griješiti. To je skupina bolesnika koji najčešće razvijaju kasne i teške komplikacije šećerne bolesti. Konačno, skupina bolesnika koje možemo nazvati učenicima, su osobe koje kada doznaju da boluju od šećerne bolesti sami započinju sakupljanje podataka o šećernoj bolesti, mogućnostima praćenja i liječenja te sprečavanja nastajanja kasnih komplikacija. Kako postići da se što veći broj bolesnika ponašaju kao učenici. U mreži pomodnih incijativa liječenja teško je postići da bolesnik s tipom 2 šećerne bolesti započne s ispravnim načinom života, gubitkom tjelesne težine (ako osoba ima prekomjernu težinu) čime se postiže praktično izliječenje tako dugo dok tjelesna težina ne počne ponovno rasti. Teško je prodrijeti do motivacijskih ciljeva bolesnika da prihvate navedeno liječenje. Potreban je pojedinačni pristup liječenju, dugi razgovori, česte kontrole dok se ne postigne uspjeh s ispravnim pristupom od strane bolesnike. Javnozdravstvena pomoć je sve manja, pa prema tome treba učiniti sve da bolesnik na ispravan način u pravom smislu preuzme brigu o sebi uključujući prije svega osobno zdravlje na osnovama redovite samokontrole tjelesne težine, glukoze u plazmi, krvnog tlaka, provođenjem samozbrinjavanja i smanjenja troškova liječenja koje će sve više morati sami financirati. Usavršene metode liječenja još će dugo vremena biti rezervirane samo za neke bolesnike. Liječenje kroničnih nezaraznih bolesti u kojima je šećerna bolest najizraženiji primjer, treba poistovjetiti s vožnjom automobila. Ako bolesnik gleda kuda se vozi (provodi redovitu samokontrolu glukoze u plazmi), odgovarajuće je educiran o vožnji automobilom (u stanju je provoditi samozbrinjavanje u liječenju šećerne bolesti), može biti siguran da će izbjeći sve opasnosti hipoglikemije s jedne strane ceste i hiperglikemije s druge strane ceste i da će uspješno doći do cilja svog putovanja (doživjeti zadovoljavajuću starost). Takav, motiviran, educiran bolesnik koji provodi samokontrolu glukoze u krvi, krvnog tlaka i tjelesne težine, bit će u mogućnosti samostalno odrediti što je najbolje za njega i na koji će način najbolje i najjednostavnije provesti liječenje, neovisno o novim ili starim lijekovima, vrstama inzulina ili načinima primjene. Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 29 Medicina Medicina br. 6/2014 br. 6/2014 ŠEĆERNA BOLEST – pregled Prim. dr. sci. Spomenka Ljubić Š ećerna bolest je metabolički poremećaj kojem je osnovno da dolazi do povećanja razine glukoze u krvi. Glukoza ne ulazi u odgovarajućoj mjeri u stanice, one ne dobivaju hranu potrebnu za normalno funkcioniranje te posljedično, zbog hiperglikemije, dolazi do nastanka kroničnih komplikacija koje predstavljaju primarni problem u šećernoj bolesti.1 U svijetu je sve veći broj oboljelih od šećerne bolesti, što se objašnjava porastom tjelesne težine, drugačijim načinom života i manjkom tjelesne aktivnosti. Uz čimbenike okoline, važan faktor je i nasljeđe, odnosno genetska predispozicija. Klasifikacija Najčešći tipovi šećerne bolesti su tip 1 i tip 2.2 U tipu 1 šećerne bolesti povišena razina glukoze u krvi posljedica je potpunog nedostatka inzulina. Za dijagnozu, uz spomenuti nedostatak inzulina, značajna je prisutnost antitijela na beta-stanice gušterače koja dovode do razaranja stanica. U tipu 2 šećerne bolesti, primarnim poremećajem smatra se povišenje inzulinske rezistencije. Zbog promjena na receptorima za glukozu nedostatno je prihvaćanje glukoze u stanicama. Beta stanice gušterače tako budu potaknute na povećano stvaranje inzulina, što s vremenom vodi do njihova iscrpljenja. Značajni poremećaj u tipu 2 šećerne bolesti je i povećano stvaranje glukoze u jetri. Pojavi tipa 2 šećerne bolesti može prethoditi stanje povišene razine glukoze u krvi natašte, što primarno 30 ukazuje na inzulinsku rezistenciju ili povišena razina glukoze tijekom testa opterećenja glukozom, što nazivamo intolerancijom glukoze i što više ukazuje na smanjenje funkcije beta stanica. Gestacijski dijabetes je šećerna bolest koja se javlja tijekom trudnoće. Oblik bolesti kada do pojave autoimunog oblika šećerne bolesti dolazi u odraslih naziva se LADA.3 Genetske analize su pokazale da osobe s oblikom bolesti LADA mogu imati genska obilježja tipa 1 i tipa 2 šećerne bolesti. Kada u osoba mlađih od 25 godina dolazi do pojave tipa 2 šećerne bolesti taj oblik šećerne bolesti nazivamo MODY. Ovaj oblik bolesti povezuje se u značajnom postotku s mutacijom gena za jetreni nuklearni faktor-1-alfa (HNF1A).4 Simptomi bolesti Zbog povišene glikemije i glikozurije javlja se učestalo mokrenje, pojačana žeđ, pojačana glad te gubitak na težini. Gubitak težine svojstveniji je osobama s većim manjkom inzulina. Tako će u tipu 1 šećerne bolest dijagnozi često prethoditi iznenadni, znatni gubitak na težini zbog nemogućnosti iskorištavanja glukoze. Ponekad se dijagnoza tipa 1 šećerne bolesti postavlja tek kada se javi ketoacidoza, jer je zbog znatnog nedostatka inzulina kratak period od pojave povišene glikemije do potpunog metaboličkog disbalansa. Ketoacidoza je teški oblik poremećaja metaboličkog stanja u osoba s hiperglikemijom uz značajni manjak inzulina. Dolazi do lipolize i ketogeneze te posljedično do acidoze zbog nakupljanja ace- tona, acetooctene i beta-hidroksimaslačne kiseline. U tipu 2 šećerne bolesti problem predstavlja hiperosmolarno stanje bez ketonemije. Dijagnoza Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se pomoću testa opterećenja glukozom (OGTT). Ako se koriste vrijednosti glikemije iz kapilarne plazme vrijednost glikemije iznad 7.0 mmol/L znači oštećenu toleranciju glukoze natašte, a ako je uz to vrijednost glikemije nakon 2h tijekom OGTT-a iznad 12.2 mmol/L, radi se o šećernoj bolesti. Uz to se određuje vrijednost glikoziliranog hemoglobina (HbA1c), ali ta vrijednost nije dovoljna za postavljanje dijagnoze.4 HbA1c je korisniji za praćenje tijeka bolesti, točnije regulacije glikemije. Komplikacije Komplikacije šećerne bolesti dijelimo na akutne i kronične. U akutne komplikacije svrstavamo dijabetičku ketoacidozu, hipoglikemije, hiperosmolarno neketotičko stanje, komu te acidozu mliječne kiseline (laktacidozu). Kronične komplikacije danas dijelimo na mikrovaskularne i makrovaskularne.6 Zbog povišene glikemije, ali i zbog povišenih lipida, pro-upalnog stanja i hipertenzije koji često prate šećernu bolest, može doći u znatnoj mjeri do promjena endotela krvnih žila.5 Mijenja se struktura stjenke krvnih žila, ona postaje podložna nastanku ateroskleroze. U mikrovaskurne komplikacije ubrajamo komplikacije na očima i bubrezima. Prema zadnjim studijama u prevenciji mikrovaskularnih komplikacija važna je dobra regulacija glikemije, ali također i lipida i krvnog tlaka. Najznačajnije komplikacije koje se razvijaju na očima su dijabetička retinopatija i makulopatija.7 Promjene su ireverzibilne i važno ih je prevenirati jer mogu dovesti do sljepoće. U bubrezima dolazi do promjene integriteta krvnih žila što se manifestira pojavom albuminurije, a s trajanjem bolesti dolazi i do smanjenja bubrežne funkcije.8 Za dijabetičku neuropatiju, koja je nekada smatrana ne-vaskularnom komplikacijom, utvrđeno je da su također odgovorne promjene u području mikrovaskulature. U makrovaskularne komplikacije ubrajamo koronarnu bolest, perifernu vaskularnu bolest i cerebrovaskularne bolesti. Dijabetičko stopalo ima karakteristike mikro- i makrovaskularnih komplikacija, a za nastanak je važna i neuropatija. Dijabetička kardiomiopatija nastaje kao posljedica direktnog utjecaja metaboličkih poremećaja na kardiomiocite. Liječenje U liječenju šećerne bolesti tipa 2 nastoji se djelovati na poremećene fiziološke mehanizme koji su doveli do povišenja glikemije.9 Pri tome treba poštovati definirane algoritme liječenja. Značajno je postići zadovoljavajuće vrijednosti glikemije natašte, ali i iza uzimanje hrane - postprandijalno. Uz primjenu lijekova treba naglasiti važnost odgovarajuće prehrane te provođenja primjerene tjelesne aktivnosti. Budući da je u osnovi nastanka šećerne bolesti tipa 2 povišena inzulinska rezistencija, liječenje se započinje primjenom metformina koji poboljšava osjetljivost na inzulin. Također ima učinak na ranije spomenutu povećanu produkciju glukoze u jetri. Učinak na inzulinsku rezistenciju imaju i tiazolidindioni, ali im negativni predznak mogu u izvjesnoj mjeri biti nuspojave. Ako primjena metformina nije dostatna, osobito ako se po nalazima može zaključiti da je slabija funkcija beta-stanica gušterače, primijenit će se preparati sulfonilureje, glinidi ili inkretini. Preparati sulfonilureje potiču stvaranje i izlučivanje inzulina u beta-stanicama i tako dovode do sniženja glikemije. Glinidi potiču izlučivanje već stvorenog inzulina. Skupinu inkretina čine analozi glukagonu sličnog peptida (GLP)-1 i inhibitori enzima dipeptidil peptidaze (DPP)- 4 koji razgrađuje GLP-1.10 GLP-1 se normalno stvara u organizmu te je potrebno lijek primjenjivati subkutano, a postoje recentne studije o nazalnoj primjeni. Time se imitiraju normalni fiziološki mehanizmi kontrole glikemije. Prednost inkretina je da im djelovanje ovisi o razini glukoze te ne dovode do pojave niske glikemije. Ako se želi djelovati na smanjenje glikemije smanjenjem ap- Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 31 Medicina br. 6/2014 izbora u liječenju hipertenzije treba primijeniti lijekove inhibitore renin angiotenzinskog sustava.12 U zaključku treba naglasiti da je šećerna bolest najčešća endokrinološka bolest koja može dovesti do znatnog invaliditeta ako bolesnici nisu na vrijeme i pravilno praćeni i liječeni. Zbog „metaboličke memorije“, periodi ranih hiperglikemija, osobito ako potraju, jer je bolest dugo asimptomatska, mogu biti uzrokom razvoja kasnih komplikacija šećerne bolesti. U liječenju tipa 1 šećerne bolesti neophodna je primjena inzulin, dok u tipu 2 šećerne bolesti liječenje ide za ciljem smanjenja inzulinske rezistencije i glukoneogenze u jetri te očuvanja što dulje odgovarajuće funkcije beta-stanica. sorpcije hrane iz crijeva primjenit će se akarboza. Posljednjih godina istražuju se i pred kliničkom primjenom su inhibitori natij-glukoza ko-trasportera (SGLT2) koji dovode do smanjenja reapsorpcije glukoze u bubrezima.11 Kada je stupanj iscrpljenosti beta stanica takav da se ne može endogenim inzulinom postići zadovoljavajuća glikemija potrebno je uvesti inzulin u terapiju. U slučajevima kada još LITERATURA...... postoji zadovoljavajuća funkcija betastanica moguća je primjena inzulina u 1. Expert Committee on the Diagnosis and Classification of Diabetes kombinaciji s oralnom terapijom. OpravMellitus. Report of the Expert Committee on the Diagnosis and Classification dano je primijeniti inzulin uz metformin of Diabetes Mellitus. Diabetes Care 1997; 20:1183–1197. i inkretine. U slučaju metformina, učinak 2. Alberti KG, Zimmet PZ. Definition, diagnosis and classification of diabetes je primarno na smanjenje inzulinske remellitus and its complications. Part 1: diagnosis and classification of diabetes mellitus provisional report of a WHO consultation. Diabet Med 1998; zistencije, a uz primjenu inkretina na15(7):539-553 stoji se djelovati na očuvanje funkcije 3. Fourlanos S, Perry C, Stein MS, Stankovich J, Harrison LC, Colman PG. beta-stanica. Inzulin se može primijeni A clinical Screening Tool identifies Autoimmune Diabetes in Adults. Diabetes kao injekcije koje su mješavina inzulina Care 2006 May; 29(5):970-97 brzog i sporog djelovanja ili kao intenzi4. American Diabetes Association. Diagnosis and Classification of Diabetes virana inzulinska terapija. Intenzivirana Mellitus, Diabetes Care 2013; 36(Suppl1): S67-S74 inzulinska terapija bazira se na primje5. Ceriello A. Postprandial Hyperglycemia and Diabetes Complications: Is It ni dugodjelujućeg inzulina te inzulina Time to Treat? Diabetes 2006; 54: 1-7 kratkog djelovanja koji će se primijeniti 6. Cade WT. Diabetes-Related Microvascular and Macrovascular Diseases u vrijeme obroka. Ima prednosti, prein the Physical Therapy Setting. Phys Ther. Nov 2008; 88(11): 1322–1335 ma kliničkim studijama, pred konvenci7. Hietala K, Harjutsalo V, Forsblom C, Summanen P, Groop, PH, On behalf pf the FinnDiane Study Group. Age at Onset and the Risk of Proliferative onalnom terapijom zbog boljeg učinka Retinopathy in Type 1 Diabetes. Diabetes Care 2010; 33:1315-1319 na prevenciju i tijek kasnih komplikacija 8. Gohda T, Mima A, Moon J-Y, Kanasaki. Combat Diabetic Nephropathy: šećerne bolesti. U tipu 1 šećerne bolest From Pathogenesis to Treatment. Journal of Diabetes Research 2014, http:// najčešće je neophodna primjena inzulidx.doi.org/10.1155/2014/207140 na nakon dijagnoze, a u bolesnika s po9. Ralph A. DeFronzo. From the Triumvirate to the Ominous Octet:A New višenom rezistencijom moguća je komParadigm for the Treatment of Type 2 Diabetes Mellitus. Diabetes 2009; 58: binacija s metforminom. 773-795. Pri liječenju šećerne bolesti, zbog činje10. Ussher JR, Drucker DJ. Bardiovascular Biology of the Incretin System. Endocr Rev 2012 Apr;33(2):187-215 nice da je u osnovi kasnih komplikacija endotelna disfunkcija, treba primijeniti, 11. Bakris GL, Fonseca VA, Sharma K, Wright EM. Renal sodium-glucose transport: role in diabetes mellitus and potential clinical implications. Kidney kada je to potrebno, lijekove za regulaInt 2009 Jun; 75(12):1272-7. doi: 10.1038/ki.2009.87 ciju lipida, statine i/ili fibrate, te lijekove 12. The ACCORD Study Group. Effects of Intensive Blood-Pressure Control in za liječenje povišenog tlaka.12 Zbog svoType 2 Diabetes Mellitus. NEJM 2010; 362:1575-1585 jih pleotropnih svojstava kao lijek prvog 32 Diabetes www.diabetes.hr Prehrana br. 6/2014 Konzerviranje povrća Snježana Gaćina, dipl. med. techn. KB Merkur, Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac O d davnina se namirnice čuvaju konzerviranjem. U pokušaju da se od kvarenja sačuva voće i povrće (i meso) razvile su se različite metode spremanja hrane za zimu. Na taj način osjetljive namirnice dostupne su cijele godine. U moderno vrijeme konzerviranje omogućava transport hrane sklone brzom propadanju u mjesta udaljena od mjesta uzgoja. Znanstvene studije ukazuju na iznimnu važnost adekvatnog unosa voća i povrća. Pod sloganom „pet na dan“ nutricionisti savjetuju dnevno unijeti pet serviranja voća i povrća dnevno tijekom cijele godine. Svjetska zdravstvena organizacija procjenuje nedostatnim unos voća i povrća, smatrajući da se dnevno unese tek 20 – 50 posto preporučene količine. Procjenjuje se da svijet zbog tako narušene prehrane izgubi oko 2,5 milijuna stanovnika. Tradicionalni način čuvanja hrane obavlja se prema recepturama koje su obično dio obiteljskog nasljeđa. Takva se pri- 34 Diabetes www.diabetes.hr prema odvija u nekontroliranim uvjetima tako da kvaliteta finalnog proizvoda ovisi o mnogo čimbenika: kvalitete ubrane namirnice, načinu skladištenja, izlaganju temperaturi. Za dugotrajnost zimnice odgovorno je i temeljito pranje povrća, oprane i sterilizirane staklenke te dobar odabir zatvarača. Bolje je odabrati celofan umočen u alkohol nego limene poklopce koji oksidiraju od kiseline. Kuhati u emajliranim loncima i miješati drvenim kuhačama kako ne bi povrće potamnilo! Razvojem novih tehnologija danas se hrana konzervira za masovnu proizvodnju. U većini se slučajeva konzerviranje provodi fizikalnim metodama: smrzavanjem, pasterizacijom, sterilizacijom, konzerviranjem kiseljenjem, sušenjem, zračenjem i sl. Isto tako konzerviranje je moguće i kemijskim konzervansima. Takva je hrana sigurna jer se cijeli postupak odvije u strogo kontroliranim uvjetima, siguran od mikroorganizama, maksimalno očuvanih kemijskih i organoleptičkih svojstava. Koliko god nas bake i mame uvjeravale u kvalitetu domaćih receptura za izradu zimnice, nutritivna ispravnost je na strani industrijski proizvedene hrane gdje se kvaliteta može provjeriti i kontrolirati na svakom tehnološkom koraku. Spremanje povrća nakon pasterizacije u hermetički zatvorene konzerve vjerojatno je jedan od najraširenijih načina prerade. Nakon pasterizacije na temperaturi od oko 60°C povrće se odlaže u konzerve u slani ili kiseli medij gdje je konzervans prirodan, sol ili ocat, dakle, bez dodatka kemijskih konzervansa. Sol dodana u količini do 20 posto dehidrira mikroorganizme čime je onemogućen njihov rast a ocat destabilizira uvjete za život mikroorganizama, zbog čega je kvarenje hrane potpuno zaustavljeno. Povrće za konzerviranje se bere na vrhuncu svoje zrelosti i nutritivne kakvoće. Rašireno je vjerovanje kako se konzerviranjem izgube sva kakvoća namirnica. Međutim, brojne su studije pokazale da smo u zabludi. Visoka temperatura na samom početku konzerviranja uništi trećinu vitamina Ci B2. Ostatak nutrijenata skoro da ostaje netaknut uključujući i vlakna. Svaka godina skladištenja dodatno uništi do 20 posto nutrijenata. Usporedba udjela natrija i vitamina C u kiselom i svježem povrću: Na vitamin C krastavac kiseli 1300 7 krastavac svježi 13 12 kupus kiseli 800 14 kupus glavati 7 55 paprika kisela 1260 16 paprika svježa 8 110 Kao što se može vidjeti iz tablice udio soli (natrija) u konzerviranom je povrću izuzetno visok što ga čini neprimjerenim za konzumaciju osobama visokog krvnog tlaka, osobama na hemodijalizi i svima koji imaju zabranu povećanog unosa soli. Postotak gubitka vitamina tijekom procesa konzerviranja: vitamin gubitak B1 25 do 40 % B2 30 do 40 % B3 30 do 40 % vitamina C 40 do 70 % folna kiselina 30 do 50 % U obranu neizbježnog gubitka vitamina treba napomenuti da neko povrće kao rajčica kuhanjem poboljšava svojstva likopena, fitonutrijenta koji tek termičkom obradom postaje bo- lje iskoristiv. Slično vrijedi i za betakaroten iz kuhane mrkve, osobito ako je mrkva konzervirana u ulju. Prirodno kišeljenje bez dodatka octa zahtijeva upotrebu soli do 12 posto , temperaturu oko 20°C 4-6 tjedana dok ne započne fermentacija i skladištenje na 10°C. Industrijski se za konzerviranje koriste i metode ionizirajućeg zračenja te visokofrekventne i mikrovalne enrgije koje mogu promijeniti organoleptička svojstva hrane. Osmišljena je i nova tehnologija obrade povrća ultrazvukom koja štedi energiju a čuva nutritivna svojstva. Povoljni uvjeti za čuvanje staklenki je suha i tamna smočnica temperature 10-12°C. Smatra se da nutrijenti ostaju očuvani do dvije godine od konzerviranja zbog čega je i na kućnoj zimnici potrebno pisati datum izrade. Zamrzavanje je danas vrlo popularna metoda čuvanja hrane. Povrće se zamrzava na -30°C i čuva na -18°C. Važno je na što nižoj temperaturi smrznuti hranu kako bi kristali vode bili što finiji i sitniji čime se čuva fina struktura hrane. Ovo je vrlo uspješna metoda očuvanja organoleptičkih i nutritivnih svojstava hrane. Gubitak vitamina od oko 25 posto je jednokratan. Jednom odmrznuta hrana se više ne zamrzava. Sušenje povrća i voća prirodna je metoda čuvanja hrane koja ne zahtjeva konzervanse. Plodove za sušenje treba očistiti (narezati), nanizati na konac ili tanki štap. Sušenje se obavlja u što kraćem vremenu kako plod ne bi bio predugo izložen vlazi i propadanju. Moguće je sušenje na zraku (ne na suncu) ili u pećnici s malo otvorenim vratima kako bi se eliminirala vlaga. Sušene namirnice zadržavaju do 70 posto svojih nutritivnih vrijednosti pod uvjetom da nisu sušeni na suncu. Suhi se proizvodi čuvaju u tamnim staklenkama ili papirnatim vrećama. Treba misliti i na začinsko bilje puno arome za sunčanog i toplog vremena. Tada je vrijeme da se ubere i suši u sjeni, usred ljeta na 30-35°C. Mirisat će peršin, ružmarin i bosiljak, kopar, origano i majčina dušica! WON-TON JUHA (KINA) DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - S TUDE NI 2014 RIŽOTO S GAMBERIMA (ŠPANJOLSKA) DIA B E TE S / S L ATKI Ž IVOT - S TUDE NI 2014 BURRITO S TUNJEVINOM (MEKSIKO) DIA B E TE S / S L ATK I ŽI VOT - ST U D E N I 2 0 1 4 BAVARSKA KREMA (NJEMAČKA) DIA B E TE S / S L ATK I ŽI VOT - ST U D E N I 2 0 1 4 BURRITO S TUNJEVINOM (MEKSIKO) WON-TON JUHA (KINA) ZA 4 OSOBE ZA 4 OSOBE 8 tortilja od kukuruznog ili zobenog brašna 4 konzerve tunjevine (od 130g) 200 g sira (Edamera ili Gaude) 500 g salse 4 jušne žlice sjeckanog peršina 120 g zelene salate za juhu: 300 g bijelog pilećeg mesa, 70 g svježeg kupusa, 1 velika žlica sezamovog ulja, 2 velike žlice sojinog umaka, 1 stručak mladog luka (samo zeleni dio), 4 male žličice sezamovih sjemenki za oblačiće: 100 g pšeničnog bijelog brašna, 50 g zobenog brašna, 100 g vruće vode, sol, 100 g kuhanog bijelog pilećeg mesa (oduzeti od 300 g za juhu), 2 mlada luka (samo zeleni dio), 1 velika žlica sojinog umaka Salsa: 400 g pelata iz konzerve ili oljuštene svježe rajčice, 20 g ulja, 70 g crvenog luka, 2 češnja češnjaka, 120 g svježe crvene paprike, 2 žlice sjeckanog peršina, 2 žlice limunovog soka, sol, papar, začini po ukusu Priprema Salse: Sitno isjeckajte crveni luk, češnjak, i papriku i dinstajte na ulju oko 5 minuta. Dodajte pelat ili svježu rajčicu ogulite i narežite na komadiće. Začinite, dodajte limunov sok pa dinstajte, uz stalno miješanje, dok ne ispari tekućina. Dodajte sjeckani peršin i promiješate. Priprema burrita: Tunjevinu iz konzerve ocjedite, sir naribajte, a zelenu salatu narežite na trakice. Svaku tortilju zagrijte u tavici kako bi se lakše savinula, a zatim je premažite salsom. Na jednu polovicu stavite polovicu tunjevine iz jedne konzerve, ribani sir i zelenu salatu. Tortilju preklopite i probodite čačkalicom kako se ne bi otvarala dok ne upije vlagu iz salse i omekša. Burritos se može služiti hladan, ili blago zagrijan u mikrovalnoj pećnici. Nutritivni sastav za 100 g gotovog obroka: 462 kcal UH 32,7 g; bjelančevina 19,7 g; masti 28 g; GI 47 Recepti preuzeti iz knjižice Čarobna kuhinja - Lakše s dijabetesom Put oko sveta www.carobna-kuhinja.com Juha: Bijelo pileće meso kuhajte polupoklopljeno u 1,2 l vode oko 45 min. na laganoj vatri. Procijedite juhu, a 100 g mesa sameljite za oblačiće, dok ostatak narežite na uske trake. Kupus narežite na rezance, stavite u juhu, dodajte sezamovo ulje i sojin umak i prokuhajte 2-3 minute. Oblačići: Pomješajte brašno, vruću vodu i sol, umijesite glatko tijesto i ostavite ga da odstoji 15ak minuta pokriveno vlažnom platnenom salvetom. Podijelite na 8 loptica i svaku razvucite u krug promjera 10 cm. Pileće bijelo meso sameljite, pomiješajte sa sitno rezanim mladim lukom i umakom od soje i na svaki krug tijesta stavite 1/8 file. Tijesto preklopite i stisnite da dobije oblik školjke. Pripremljene oblačiće spustite u ključalu vodu i kuhajte oko 5 minuta nakon što isplivaju na površinu. Nutritivni sastav za 320g juhe i 2 oblačića: 249 kcal UH 26 g; bjelančevina 19,6 g; masti 7,3 g; GI 54 Recepti preuzeti iz knjižice Čarobna kuhinja - Lakše s dijabetesom Put oko sveta www.carobna-kuhinja.com BAVARSKA KREMA (NJEMAČKA) RIŽOTO S GAMBERIMA (ŠPANJOLSKA) ZA 4 OSOBE ZA 4 OSOBE 250 g mlijeka (1,2% m.m.) 4 žumanjca 80 g umjetnog sladila 2 žlice konjaka ili ruma 200 g slatkog vrhnja 300 g očišćenih mandarina 1 vrećica želatine (10 g) 1 žlica ekstakta vanilije tekuće sladilo po ukusu 150 g Basmati riže 70 g crvenog luka 100 g crvene paprike 200 g gambera - kozica (svježih ili odmrznutih) 0,5 l domaće bistre juhe ili juhe iz kocke 30 g ulja 2 dl piva 50 g vrhnja za kuhanje začini po ukusu Pjenasto umutite žumanjke i umjetno sladilo, pa dodajte konjak ili rum. Skuhajte mlijeko, dodajtie ekstrakt vanilije, pa polako ulijte umućene žumanjke, miješajući žlicom (ne mikserom), da se ne bi stvorila pjena. Sve kuhajte na pari uz stalno miješanje oko 5 minuta. Sklonite s vatre i umiješajte rastopljenu želatinu (pripremljenu prema uputama s vrećice). Umutite slatko vrhnje i zasladite ga tekućim sladilom, ako je potrebno. Pomiješajte vrhnje s kremom i dodajte isjeckanu mandarinu. Ulijte u čaše za posluživanje ili u kalup za tortu i ostavite u hladnjaku 2-3 sata da se ohladi i stegne. Sitno narežite crveni luk i dinstajte ga na ulju dok ne omekša i ne postane staklast. Dodajte gambere i rižu, promiješajte i podlijte pivom. Dinstajte na tihoj vatri dok riža ne upije svu tekućinu. Dodajte papriku isjeckanu na kockice i podlijevajte juhom dok riža ne bude kuhana. Umiješajte vrhnje za kuhanje, začinite i poslužite toplo. Nutritivni sastav za 100 g gotovog obroka: 145 kcal UH 13,8 g; bjelančevina 4 g; masti 8,2 g; GI 25 Nutritivni sastav za 100 g gotovog obroka: 98 kcal UH 10,3 g; bjelančevina 5,3 g; masti 3,9 g; GI 38 Recepti preuzeti iz knjižice Čarobna kuhinja - Lakše s dijabetesom Put oko sveta www.carobna-kuhinja.com Recepti preuzeti iz knjižice Čarobna kuhinja - Lakše s dijabetesom Put oko sveta www.carobna-kuhinja.com KNJIGE I PRIRUČNICI U IZDANJU HRVATSKOG SAVEZA DIJABETIČKIH UDRUGA K A A J CI Darja Lovšin Veliki kuharski vodič za dijabetičare • tvrdi uvez • 260 stranica • bogato ilustriran • prvi takav na Hrvatskom tržištu Kupite svoj primjerak po cijeni od samo 60,00 kn (+ troškovi poštarine) Isprobani recepti za: • predjela • juhe • salate • glavna jela • slastice • Jelovnik za čitav tjedan • Tabele • Rječnik pojmova • Savjeti N a r u č i t e n a : 0 1 4 8 4 7 8 0 7 • 0 9 1 3 1 3 1 0 2 0 • w w w. d i a b e t e s . h r uplate izvršiti na IBAN HR6223600001101494782, kopiju uplatnice sa svim podacima za dostavu priručnika faksirati na: 01 4848 807 Tjelovježba Tjelovježba br. 6/2014 br. 6/2014 Od osuđenika na krevet do krotitelja kilometara Roberto se smije jer zna: sport mu je spasio život! Prije deset godina pokrenut je Facebook i Europska Unija primila je najveći broj novih članica u svojoj povijesti. Grčka je osvojila Europsko nogometno prvenstvo u Portugalu, a Bush je započeo drugi mandat na mjestu predsjednika SAD-a. Prije deset godina ... Hrvoje Barić, dr. med. ... dogodilo se mnogo toga za pamćenje, a glavni lik ove priče nije ni slutio da će mu se život gotovo preko noći izmijeniti do neprepoznatljivosti i da će u čudu gledati na onoga Sebe kakav je nekad bio. Većina onih koji našeg junaka znaju prije „Doba Transformacije“ predviđali su za njega trajektoriju dijametralno suprotnu onoj na kojoj danas broji kilometre. Prije deset godina sve je počelo katastrofom... „Gospodine Setnik, moja prognoza za Vaše stanje je da ćete nakon pretpostavljene uspješne operacije i rehabilitacije, u najboljem slučaju, moći relativno normalno hodati bez puno bolova. O aktivnom bavljenju sportom nemojte ni razmišljati. Ti dani za Vas su prošli.“ Ove riječi liječnika neprestano su se vrtile, isparavale pa kondezirale, nestajale i opet uranjale i dosadno se šuljale i tiskale u glavi tada tridesetogodišnjeg Roberta Setnika. Naime početkom te nesretne 2004.godine dogodila mu se nezgodna ozljeda međukralješćanog diska, stanje koje mnogi dožive i prebole s relativno dobrim oporavkom. Međutim, u njegovu slučaju radilo se o punom težem problemu od tipičnog „ukočilo me u leđima, dajte mi injekci- 40 ju i proći će...“. Do tada zdrav i aktivan, ni po čemu drugačiji od tipičnog, suprug i otac dvoje djece, našao se prikovan za postelju. Banalne svakodnevne radnje poput ustajanja iz kreveta i odlaska u kupanonu i kuhinju predstavljale su za njega pravi pothvat i bile su praćene agonizirajućim bolovima. Fizikalna terapija i lijekovi povremeno bi i kratkotrajno olakšali muke, a onda bi opet sve krenulo ispočetka. Nakon nekoliko mjeseci konzervativne terapije i iscrpljivanja svih mogućnosti liječenja, preostalo je samo jedno: operacija. Većina ljudi suočenih s teškom situacijom ponašat će se (arhe)tipski, u nekom trenu započet će pregovarati s Bogom, Sudbinom, Životom. Molit će i zavjetovati se, obećati i prisegnuti da „ako samo ovo preživim, bit ću bolji i drugačiji, od sutra sve iznova...“. Većina će tu riječ pregaziti ubrzo nakon ozdravljenja. Roberto nije od većine i ono što je naumio toga se i držao. I to čvrsto. Dan danas se dobro sjeća i rado prepričava dane u bolnici, čekanje operacije i trenutke kada je donio odluku da sa svojim životom mora nešto učiniti. Prije ulaska u operacijsku salu obećao je: „Od tog dana nema al- Predstavnici Hrvatske na startu utrke „Mille miglia 2012“. S lijeva na desno Ares Buršić, Neno Ciglar (tehnička i druga podrška u timu), Roberto Setnik, Darko Fojs (četvrtog vozača, Siniše Babića, nema na fotografiji) kohola, suviška kilograma i nezdravog života. Od tog dana postaje predan zdravlju i sportu.“ Taj mali grumenčić misli zakotrljao se, ubrzao i jurnuo povlačeći za sobom lavinu koja ne staje ni nakon deset godina. Izašavši iz bolnice kupio je prvi bicikl i krenuo put obližnjih brežuljaka. Isprva pola sata i nekoliko kilometara, ali vrlo brzo i na poludnevne izlete. Iako mu je savjetovano da bude oprezan sa zahtjevnijim fizičkim aktivnostima, na biciklu se osjećao izvrsno. Bol i ukočenost koje je imao ujutro kod ustajanja iz kreveta ili nakon dugotrajnijeg sjedenja nestajali su nakon kraćeg rekreiranja na dva kotača. Zavolio je biciklizam i ozbiljno zagrizao u natjecanja, a prvi rezultat stigao je nakon četiri godine kada je osvojio kultnu „Kajkavijanu“, brdsku biciklističku utrku koja u više od 300 kilometara spaja najviše vrhove Varaždinske županije, Zagorja i Medvednice. Nakon toga nizale su se utrke, postolja i avanture, a ubrzo je shvatio da želi više, jače i drugačije. Postao je dio zajednice ljudi koji se bave sportovima izdržljivosti i pomiču granice mogućeg, a liječnici s kojima je surađivao za vrijeme rehabilitacije, svojim su pacijentima o njemu pričali kao o svojevrsnom čudu i primjeru koji svjedoči da se predanost i upornost u rehabilitaciji itekako isplate. Ultra dugi triatlon i biciklizam za Roberta su postali dio svakodnevice i integrirali se u njegovu osobnost do u najdublju poru. Strast za sportom danas za njega ne jenjava kad siđe s ceste jer se biciklima bavi i u svojoj radioni, gdje servisira moderne cestovne jurilice i u život vraća muzejske primjerke. Nanizao je od tada on mnoge utrke, pobjede i kilometre. Postao je prvi Hrvat koji je završio trostruki ironman, utrku s ukupno gotovo 700 kilometara plivanja, biciklizma i trčanja od kojih zastaje dah, a trajanje se mjeri kalendarom umjestom štopericom. Veći izazov bilo je teško zamisliti nakon toga, ali pronašao ga je i svladao prije nešto više od godinu dana kada je završio 10 „ironman“ utrka, svaka preko 220 kilometara, u deset dana, unatoč vrućici, iscrpljenosti, umoru i boli. Vozio je i trčao u domovini i izvan nje, a vožnju iz Zagreba do mora na kavu pa natrag i to dvadesetak sati danas smatra dobrim treningom. Skroman i samozatajan, u sebi nosi nevjerojatnu snagu i veličinu, spokoj koji prema vani izbija kroz osmijeh koji mu ne silazi s lica ni u najtežim trenucima najduljih etapa. Smije se jer zna: sport mu je spasio život. Od svih pustopisa, pustolovina i avantura, najradije se sjeća one iz ljeta 2012. kada je vozio 1001 milju kroz sjevernu Italiju. Te je godine za pri- premu vozio razne utrke Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji i Češkoj, pripremajući se za 1630 kilometara dugu „Milju“ s preko 17.000 metara visinske razlike (radi usporedbe, visinska razlika koju prevali žičara na putu za Sljeme iznosi manje od 700 metara). Od 330 natjecatelja na startu, četvorica su bili Hrvati, a pred njima je stajalo 19 etapa u 7 regija, od Lombardije do Pijemonta i vremenski limit utrke od 135 sati. Ovo putovanje naši su biciklistički zaljubljenici započeli posjetom biciklističkom svetištu Madonna del Ghisallo smještenom u maloj crkvi na jezeru Como, a prepuno biciklističkih „relikvija i svetinja“. Običan čitatelj vjerojatno će se začuditi, ali u zemlji Gira, otkud potječu velikani Sporta, voze se najznačajnije utrke i desetljećima izrađuje najbolja biciklistička oprema, nije neobično da postoji ovakvo mjesto. Tu su izloženi bicikli na kojima su vozili prvaci i obarali rekorde, vise dresovi i slike s cilja, stoje pehari i oprema... Stoji tako i bicikl po mnogima najboljeg biciklista svih vremena, belgijanca Eddy Merckx-a, a Roberto će s ponosom pokazati fotografiju koja visi na zidu njegove radionice na kojoj drži ruke na volanu Merckx-ovog bicikla. Start utrke bio je u suton pa se odmah krenulo u besanu noć i prve tri etape bez stajanja s ukupno 300-njak kilometara začinjenih jednim ozbiljnim padom i pomalo nervoze zbog pritiska vremenskog limita. Pred start četvrte etape dočekala ih je teška vijest o poziciji unutar 10 posto začelja. No, od četvrte do šeste etape počinje prava utrka kada u prednost dolaze oni zaista izdržljivi. Raste prijeđena visinska razlika, a u stopu je prati živa u termometru. Na 40° celzijevaca, nakon 500-njak kilometara i 29 sati u sedlu, dolaze do vrha Chiusi della Verna i kroče u obližnji samostan. Na „okrepi“ ih umjesto uobičajenih jeftinih ugljikohidrata, raskvašenog voća i prekuhanih sokova čeka prava Talijanska gozba s obiljem pršuta, sira, kolača, kave...Ipak se vozi u Italiji! U idućih nekoliko etapa koje slijede izmjenjuju se vrućina, umor, minimal- Roberto Setnik na svom „old tajmeru“ u odgovarajućoj retro odjeći za vrijeme utrke „La Eroica“ 2014. godine ne stanke, žestoki usponi i druženje sa bicklističkim entuzijastama iz svih krajeva Globusa. Nakon prelaska Tibera, polovica utrke, na etapi desetoj po redu, čeka ih u Toskani. Prati ih paklena vrućina, ali primjećuju da sve češće prestižu sporije trkače. Svaka etapa prepuna je simbolike i posveta, na svakom koraku biciklistička povijest ponovno oživljava. Umor i neispavanost svladavaju ih pet etapa do cilja, u srcu Toskane, kada najprije pustoše pekarnicu u Sieni, a zatim nekoliko sati nakon toga gotovo sinkrono na biciklima tonu u san (osim prvog spavanja od nekoliko sati, sav ostali odmor na utrci sastojao se od „dremuckanja“ u opremi, nikad duže od sat vremena). U grupu se nabija nervoza, atmosfera otežava, a cesta postaje opasno strma na usponu prema Apuanskim alpama. Posljednje etape prava su agonija zbog nagomilanog umora dodatno otežanog predstojećim velikim usponima. Nakon 108 sati i 6 minuta najzad cilj i to na pozicijama od 33. do 36. mjesta! Nije loše za prvi puta i imajući na umu nezgodu s početne etape koja ih je gotovo stajala odustajanja. Prije deset godina u našeg se junaka probudila strast za životom. Osjetiti ćete je i vidjeti kad Roberta posjetite u njegovoj radioni, a on lašti dijelove starog „Talijana“. Vjerojatno je vani mrak, a on je za taj dan obavio poslove i dužnosti, odradio je i trening pa sada uživa udubljen u biciklističke misli. Smije se jer zna, utrke su metafora za život. Ili možda obrnuto? Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 41 Djeca i mladi br. 6/2014 Obiteljski kamp "Dijabetes bez granica i predrasuda" – Zadar 03.- 05.10.2014. Sva ljubav i dobrota stale su u ta tri dana Ekipa roditelja i djece oboljele od šećerne bolesti dočekali su sretan dan da otputuju zajedno u 1. Obiteljski kamp "Dijabetes bez granica i predrasuda" zahvaljujući projektu Zagrebačkog dijabetičkog društva i uz pomoć mnogobrojnih pokrovitelja i sponzora Antonija Brlek, ponosna predsjednica Varaždinskog društva, Dopredsjednica HSDU-a i ponosna majka U z pozdravni govor ponosnih majki Snježane i Damire pripala je i meni čast pozdraviti sve prisutne majke, očeve, našu „slatku“ djecu te njihove braću i sestre u ime HSDU-a Zagreb kao dopredsjednica i Antonelina majka. Svojim velikim angažmanom i brigom oko naših dijabetičara Varaždinske, Međimurske i Krapinsko-zagorske županije kao i cijele Hrvatske, napokon sam mogla otvoriti svoje srce i pokazati svoje osjećaje baš kao svaka prisutna majka: ispustiti pokoju suzu i pokazati kako sam ja uz sve svoje obaveze i angažmane na svim poljima ipak samo majka, ponosna majka svoje velike „slatke“ osamnaestogodišnjakinje kojoj želim dug, uspješan i sretan život. Zajedničko sudjelovanje supruga i mene u radionicama, u razgovoru s psihologom i ostalim roditeljima potvrdilo nam je da se naša upornost u najosjetljivijem razdoblju života – pubertetu - ipak na kraju isplatila. Naše zajedničko druženje, izmjena iskustava, zabava i ples na kraju dana, ispunila je do kraja naša roditeljska srca. Zato bih od svega srca zahvalila majkama Snježani i Damiri što su uspjele u svojem naumu, uložile mnogo, mnogo truda da se kamp održi i da nađemo odgovore sami za sebe, kao majke, očevi, sestre, braća, te pomognemo svojoj „slatkoj“ djeci da kroče sigurno i hrabro u budućnost. Moja najveća želja je kao i organizatora da se svi zajedno potrudimo i Obiteljski kamp "Dijabetes bez granica i predrasuda" uvedemo "pod obavezno" svake godine, dakle da postane tradicionalan, te da pružimo priliku i drugim obiteljima da ispune svoja srca kao i mi zahvaljujući pozivu Zagrebačkog dijabetičkog društva. Hvala svima! Diabetes www.diabetes.hr 43 Djeca i mladi Djeca i mladi br. 6/2014 br. 6/2014 Nezaboravnih sedam dana plovidbe u organizaciji udruge Mirno more “Śou” s morem, djecom, jedrilicama i dijabetesom Kad me kolegica s posla u proljeće nazvala i pitala da li bih mogla umjesto nje ove godine otići na jedrenje s djecom sa šećernom bolesti tipa 1, samo sam rekla “naravno”, poučena dosadašnjim izvrsnim iskustvom u kampu s djecom oboljelom od fenilketonurije. Nisam previše toga znala o udruzi, događanjima, a niti drugim ljudima koji su uz mene volontirali. Ono o čemu sam se detaljno informirala prije puta bila su djeca na mom brodu. Morala sam znati sve, o općim karakteristikama, terapiji koju uzimaju, alergiji na lijekove, hipoglikemijama, drugim bolestima… Karin Zibar, dr.med. SKVV, KB Merkur D an prije puta bilo je veliko nevrijeme u Splitu, poplave, pojedini dijelovi grada su ostali bez struje pa tako, nakon cijelog “ljeta” nije izgledalo baš optimistično. Nazvala sam tajnicu Ivonu i predložila odgodu dolaska za nedjelju, no ona je samouvjereno rekla: “Samo dođite da se svi okupimo, pa ćemo vidjeti kada isplovljavamo!”. Krenuli smo u subotu ujutro autom iz Zagreba, Ivona, psihologica (ujedno i voditeljica na našem brodu), Monika i Iva (2 curke iz Zagreba) i ja – vozačica. Čim smo prošli Sv. Rok obasjalo nas je sunce i ugrijao je koji stupanj više. U Marini Kaštela sve je puno mladih ljudi, skipera, roditelja, odgajatelja, različitog svijeta…Okupljamo se, prebrojavamo djecu, pozdravljamo se s roditeljima, ja još oprezno propitujem roditelje koliko su česte hipoglikemije u njihove djece, a oni meni: “Pa što?! Ako bude, znate dati glukagon.”, onako, kao da im se to svakog dana događa. Ukupno su isplovila četiri broda, od toga dva s djecom sa šećernom bolesti, jedan brod s djecom s posebnim potrebama i Downovim sindromom te još jedan s djecom iz dječjeg doma. Svi veseli, ugodni, zrače dobrotom, skromnošću i iskrenošću. 44 Ulazim na Tihin brod (voditelj djece s posebnim potrebama) da se upoznam, djeca vesela, jedan Downovac odmah me grli, nude hranu i piće, željni su priče i druženja. Na našem brodu se skiper zvao Josip, zatim već spomenuta voditeljica ekipe psihologica Ivona, a od djece Monika i Iva iz Zagreba, Nino i Ivan iz Istre te Tea iz Splita. Dobi su 16-18 godina, odmah su se sprijateljili i pronašli zajedničke teme. Osim Ivana i Ivone, na ovakvom jedrenju su prvi put. Svi su osim Tee i Ivone bili na inzulinskoj pumpi već dulje vrijeme. Dečki su odmah otišli po hranu, trčali su, zafrkavali se s kolicima za hranu prenoseći ih preko uske daske izravno na brod… već sam vidjela kako kolica lete u more, ali sve je prošlo bez komplikacija. Naš glavni voditelj, odnosno osnivatelj udruge, Luka Berket, bio je skiper na drugom brodu dijabetičara (brod koji već nekoliko godina ide na jedrenje) i ekipa je odlučila da se isplovljava istog dana. Prespavali smo u uvali Bobovišće na Braču, a ujutro smo otplovili u Komižu. Naravno, prije polaska smo već skuhali večeru. Ivona je bila vrlo oprezna (poučena iskustvom od prošle godine) vodeći računa da moramo tri puta dnevno “pošteno” jesti, pa smo ju vjerno poslušali tada i svaki drugi put. Bio je dogovor da svakog dana netko drugi kuha te da svatko ima dnevnu obvezu napraviti nešto korisno svima. Moja je obveza bila samo intervenirati u slučaju zdravstvenih problema. Ponijela sam arsenal lijekova, šprica, glukagona, inzulina, analgetika, antibiotika, set za anafilaktički šok i različite druge lijekove, pa sam se osjećala kao mala seoska doktorica, kao da će mi sve trebati. No, nikad se ne zna, a čovjek se bolje osjeća kada ima sve pored sebe. Budući da ja ipak nisam mogla samo tako ništa ne raditi, kao princeza izležavati se i sunčati, sudjelovala sam zajedno s djecom u svakodnevnim aktivnostima i to me držalo veselom, energičnom i aktivnom. Djeca su toliko inspirirajuća, pametna, obrazovana, jednostavno je bila uživancija biti član njihove ekipe. Svaku večer bismo se mi “veliki” posebno, a oni “mali” posebno okupljali na nekom brodu ili vani u kafiću, a ponekad i “veliki i mali” zajedno, te bismo pričali, slušali glazbu, a jedan nam je član Tihine posade, Denis, svirao tamburicu. Omiljena pjesma mu je bila „Zorica“. Hrvatska udruga Mirno more postoji već nekoliko godina, a dio je austrijske udruge Mirno more, iliti Friedensflotte. Ove godine je udruga slavila 20 godina postojanja, u jedrenju su sudjelovale ukupno 104 jedrilice, odnosno oko 1000 ljudi iz 20-ak zemalja Europe. Vrijeme je bilo sunčano, ponekad s vjetrom kojega smo svi voljeli, jer bismo tada puno jedrili, a imali smo i sreću da nam u tjedan dana nijednom nije padala kiša. Drugi dan smo proveli u Komiži, kupali se, išli navečer na cugu, a idućeg dana krenuli smo u Modru špilju na otok Biševo, pa na Paklene otoke gdje smo prespavali do utorka. Moram priznati da nisam imala velikih intervencija na svom brodu, te da smo zahvaljujući Ivoni koja bi nas podsjećala da moramo “baš sada” kuhati i jesti, izbjegli učestale hipoglikemije. Napolitanke su bile naš glavni spas, te su uvijek stajale vani u stolu za svaki slučaj. No, ipak moram spomenuti da večer na Paklenim otocima nije prošla tako mirno. Već sam otišla u kabinu malo prije ponoći, kada sam začula vrisak djece: „Doktorice, doktorice…“. Izašla sam van i vidjela na susjednoj jedrilici djecu na okupu. Svi su bili oko jednog dječaka koji je ušao u hipoglikemijsku komu. Instinktivno sam brzo uzela medicinsku opremu i preskočila na drugu jedrilicu. Moram pohvaliti Ninu koji je već bio na drugome brodu i pripremio glukagon u šprici. Brzo sam dala injekciju, a zatim još jednu, postavila braunilu i infuziju i srećom dečko je brzo došao k sebi. Njemu to i nije bilo novo iskustvo, budući da, nažalost, više puta mjesečno doživi slično. Za ostalu djecu je ovo bio dosta stresan događaj iako mislim - i vrlo poučan. U utorak je bio dogovor da se sve 104 jedrilice (koje su kretale iz raznih marina i plovile do različitih otoka) okupe u Marini Kaštela gdje smo tijekom dva dana imali organiziran sport, disko i razne kreativne radionice za djecu. Prije odlaska u marinu smo svratili malo u Hvar na jednu cugu i šetnju. Mi smo (naša ekipa sa 4 broda) u srijedu ujutro bili pozvani kod drugog skipera koji se isto zvao Josip (na Tihinom brodu) u berbu grožđa i na roštilj u njegovu vikendicu u Kaštelima. Tamo je iskusni Tiho dijelio zadatke, baš kao u vojsci, tko i kako treba što pripremiti, izrezati, ispeći, staviti na tanjure, i tako…Pomalo smo ga zezali, ali je stvarno imao pravo, jer samo tako može biti reda kada praviš roštilj za 40 ljudi. Bilo je to predivno popodne, baš kao i svi ostali dani. Navečer smo imali zadatak uvježbati plesno-pjevačku točku, naime, organizirao se festival na pozornici u marini. Prvo je u igri bila “Macarena”, a zbog prevelikog broja timova koji su prijavili istu pjesmu-ples, odlučili smo se za “Ruzinavi brod” Marijana Bana. Naravno, Denis je svirao tamburicu. Denis je zaljubljenik Marijana Bana kojega je Lukin otac uspio dovesti u marinu na sat vremena da ga Denis upozna te da nam koju odsvira i otpjeva. Ne možete si zamisliti koja je to sreća bila! Sve dane smo se kupali, skakali u more, a Luka je imao mobitel koji snima i slika u moru pa smo svakakve gluposti izvodili. U četvrtak ujutro su sve 104 jedrilice određenim redom izlazile iz marine te smo ispred Kaštela brodovima pravili akrobacije, zavoje, krugove, plesali uz glazbu, te za kraj pustili oko 1000 balona u isto vrijeme u zrak- veličanstven događaj! Zatim smo se razišli, a naša 4 broda su se uputila u Maslinicu na Šoltu. Pitate se sigurno zašto se u naslovu ove priče nalazi “Śou”? Evo objašnjenja: naš član posade, vrlo drag i šaljiv dečko Ivan, ispričao je jednu anegdotu u kojoj je svaka druga ili treća riječ bila “Śou”. Svidjela nam se riječ pa smo za sve govorili: “Napravit ćemo Śou!”, “Danas će ručak biti Śou.”, “Ono, Śou…“. Čak smo našu zajedničku skupinu na viberu nazvali “Śou”. Osjećala sam se mlađom među tom djecom, zadnju smo večer u Maslinici pekli palačinke, puštali Severinu, plesali, skakali i veselili se kao ekipa. Moram se pohvaliti da su djeca mislila da imam oko 22 godine, nadam se ne samo zbog ponašanja i plesanja na Sevku. U petak ujutro bio nam je bio zadnji dan plovidbe te smo oko podneva kretali za Marinu u Kaštelima. Naš skiper Josip razvio je jedra pa smo tako i zadnji dan uživali u jedrenju. Uspjeli smo i njega opustiti pa je čak i plesao s nama na putu prema marini. Dočekala nas je večera koju je organizirao tata Berket, roštilj kojega su gospođe napravile za 250 ljudi, a tu su bili i pozdravni govori i zahvale. Većina ih je otišla u petak, a mi nikako nismo htjeli napustiti brod pa smo svi s broda, čak i Tea iz Splita, ostali spavati do subote ujutro. Naravno, moja nemirna duša nije mogla samo prespavati na brodu, već smo svi zajedno navečer otišli u Trogir malo prošetati. Ujutro nas je probudila prva kiša u tih 7 dana i ona nas je nekako podsjetila da je vrijeme odlaska kući. Sve u svemu, tjedan je bio je nezaboravni “Śou” kojega svakako želim ponoviti i svima preporučiti. Diabetes Diabetes www.diabetes.hr www.diabetes.hr 45 Djeca i mladi br. 6/2014 Splitski kamp za mlade dijabetičare u Zaostrogu Alo, momak: ne stavljaj šećer u kavu! Precizni rezultati za Vašu sigurnost. Maja Ajduković, voditeljica kampa S plitsko dijabetičko društvo u partnerstvu s Gradom Splitom organiziralo je u rujnu „Kamp za mlade osobe sa šećernom bolešću – Zaostrog 2014.“ Devet sudionika iz Dalmacije bili su u dobi između 18 i 25 godina. Mladi dijabetičari se kroz srednju školu i početkom studija počinju opuštati što se tiče zdravlja. Izlaze, druže se s prijateljima, uče, a na zdravlje manje misle. Niz edukativnih predavanja i kreativnih radionica je poticaj mladima koji su dulje vrijeme dijabetičari da više vode brigu o sebi i da žive zdravijim životom. Teme koje su im prezentirane bile su im zanimljive jer je sve bilo interaktivno: 1. Brojanje ugljikohidrata i kontrola unosa hrane - mag. nutr. Dragana Olujić, 2. Pravilno rješavanje hipoglikemije - Viša med. sestra Goranka Radić – KBC Split, 3. Planiranje obitelji i kontracepcija - doc. dr. sc. Martina Šunj - KBC Split, 4. Trudnoća i dijabetes – dr. Indira Kosović – KBC Split, 5. Alkohol i dijabetes - dr. sc. Mladen Krnić – KBC Split 6. Važnost tjelovježbe u regulaciji dijabetesa – prof. dr. sc. Tina Tičinović Kurir – KBC Split 7. Psihološka podrška i pomoć – Vesna Zec. prof. Kroz radionice je psihologinja Vesna Zec potakla mlade na razmišljanje o svojim ciljevima kao što su „postati bolja osoba“, „završiti fakultet“, „biti suprug i roditelj,“, „ne stavljati 46 Diabetes www.diabetes.hr šećer u kavu“ i slično. Jedna radionica je bila namijenjena izrađivanju 2 plakata o dijabetesu koji će biti postavljeni u osnovnim i srednjim školama za Svjetski dan šećerne bolesti 14. studenog. Tijekom boravka u kampu sudionici su se bolje upoznali i zbližili te predložili svoje ideje vezane za aktiviranje mladih u udruzi. Ja kao voditeljica projekta zahvaljujem tajniku SDD-a Ivanu Petričeviću te predsjedniku SDD-a Branku Luliću koji su mi znatno pomogli u organizaciji projekta, kao i zamjenici ravnatelja KBC-a Split prof. dr. sc. Maji Radman koja je izuzetno pomogla u odabiru i upućivanju vrsnih stručnih predavača. I na kraju velika hvala svim mladima sa šećernom bolešću što su se odazvali ovom projektu i pomogli da ga uspješno odradimo. Nadam se da će ih ovo aktivirati i motivirati u što boljoj brizi za zdravlje kao i u uključivanju u rad naših udruga. Svaki dan je lako, svaki dan je točno... Roche d.o.o. Ul. grada Vukovara 269a 10 000 Zagreb Besplatni telefon: 0800 60 00 60 Experience what’s possible. Iz udruga Hsdu-a Iz udruga Hsdu-a br. 6/2014 br. 6/2014 Iz udruga Dubrovačkih 10 slatkih godina 15 slatkih godina makarske udruge Milivoj Brkušić - Mimo P etnaestu obljetnicu rada naše udruge obilježili smo s nekoliko zanimljivih događanja. Pripreme su počele na 15. susretu (koordinaciji) u Zadru gdje smo se „izborili“ za domaćinstvo sljedećeg. S obzirom da je naša udruga osnovana u listopadu tako je i 16. susret dijabetičara Dalmacije (od Zadra do Dubrovnika) održan 4.10.2014. u Baškoj Vodi u hotelu „Hrvatska“. Našim prijateljima i sudionicima (bilo ih je 156) pripremili smo zanimljiv i raznovrstan program. Podijeljeni u tri grupe nakon otvaranja susreta uz pozdrave dogradonačelnika Makarske, koordinatora Branka i potpisnika ovoga teksta, posjetili smo svetište Vepric, vjetrosolanu u Krvavici te Malakološki i Arheološki muzej u Baškoj Vodi gdje smo osim ugodnog provoda uspjeli i nešto novo naučiti. Puni dojmova, nakon sjajnog ručka, poslušali smo (svi osim voditelja udruga koji su održali koordinaciju) vrhunsko predavanje dr. Željko Jaković MAKARSKA Frana Coce – „Procjena Bioptrona kod ulkusa dijabetičkog stopala“. Nakon toga okrijepljeni i poučeni krenuli smo u „teške“ sportske okršaje (balote, briškula, trešeta, pikado, stolni tenis i šah) gdje su sve udruge polučile zanimljive rezultate dok se najvažniji događaj odvijao u predvorju hotela uz pjesmu, kavu i tome slično – druženje i razmjena iskustava naših članova. Nažalost, u svemu tome nedostajali su nam prijatelji iz Zadra i Dubrovnika koji su zbog obaveza ovaj put odustali od dolaska, ali su nam se pridružili „slatki“ prijatelji iz susjedne BiH (Brčko i Široki brijeg). Osim uživanja i dobrog provoda, ovaj susret je polučio i nekoliko zaključaka koordinacije koji će, nadam se, bolje predstaviti naš koordinator Branko Lulić. I na kraju, ali ne i manje važno (pogotovo u ova ekonomski teška vremena) da spomenemo i sponzore: Pekara Palma, Apfel d.o.o., Tempet d.o.o., T.Z. Makarska, T.Z. Baška Voda, Lumina d.o.o., hotel “Hrvatska”, Malakološki muzej Baška Voda, Zepter, Roche d.o.o., Medilab d.o.o., Kinesis d.o.o., Neuroth slušna pomagala, koji su omogućili da sudionici ne moraju posezati u džep jer im je sve bilo besplatno. Hvala vam, dragi ljudi. Sljedeći događaj pripremili smo 16.10. u prostorijama udruge gdje smo se uz „malo“ hrane i pića te puno smijeha, muzike i pjesme prisjećali početaka rada udruge i svih druženja, putovanja i akcija. Povodom toga pokušali smo bar nekako izraziti zahvalnost ljudima i firmama koji su nas pratili svih ovih godina pa smo im dodijelili zahvalnice. A to su: Grad Makarska, T.Z. Makarska, Crveni križ Makarska, g. Mijo Pašalić – Apfel d.o.o., g. Slavko Premeru – Tempet d.o.o., gđica Ivna Talaja –Radio Makarska Rivijera, gđa Sanja Bašković – hotel “Hrvatska”, Diskus d.o.o., Medilab d.o.o. i Roche d.o.o.). D ana 27. rujna 2014. u Eastwest Beach Clubu Banje održali smo redovnu Skupštinu udruge i obilježili deset godina postojanja. U radnom dijelu usvojili smo izvješća za prethodno razdoblje, izabrali tijela uprave i usvojili plan rada za naredno razdoblje. Prezentacijom slika prisjetili smo se svih naših lijepih i radosnih zajedničkih trenutaka provedenih u prethodnih 10 godina. Djeca su imala svoj program na plaži, a adrenalin je podignulo glisiranje po uzburkanom moru. Nakon ugodno Završni čin proslave odigrao se povodom dana grada Makarske 25.10. kad smo priredili akciju mjerenja šećera u krvi gdje je u tri sata akcije obavljeno 247 mjerenja (među njima gradonačelniku i njegovom zamjeniku) uz otkrivanje šest novih potencijalnih dijabetičara i edukaciju onih koji su bili raspoloženi poslušati nešto više o dijabetesu i načinu života s njim. Do slijedeće prilike, pozdrav iz Makarske. Zagrebačko dijabetičko društvo predstavlja svoju novu Facebook stranicu! Potražite nas na https://www.facebook.com/ZagrebackoDijabetickoDrustvo ili http://facebook.zadi.hr Osvježili smo i povećali tim koji će se brinuti da i dalje dobijate nove i važne vijesti vezane za dijabetes i sve oko njega. U zamjenu za Vaš "like", očekujte još više relevantnih informacija, nagradnih igara, važnih obavijesti, projekata i sličnog. Srdačan pozdrav od volontera i zaposlenika Zagrebačkog dijabetičkog društva provedenog vremena, u restoranu je nastavljena proslava rođendana, a na jelovniku je bila ukusno pripremljena hrana i rođendanska torta. Dubrovačka televizija je snimila emisiju o radu Udruge i pratila tijek događanja.Proslava i program su trajali dobrih pet sati. Djeca su se zajedno sa svojim roditeljima međusobno družila izmjenjujući iskustva u borbi protiv dijabetesa. Ponosni smo na ovo proteklo desetogodišnje razdoblje u kojem smo uspjeli nizom akcija ukazati na potrebe naše djece i poboljšati kvalitetu liječenja u Općoj bolnici Dubrovnik. DUBROVNIK Dobrotvoran rad Udruge koja broji 114 članova, usmjeren je i na podršku i informiranje djece i roditelja. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji postoji 50-tak djece koja boluju od šećerne bolesti, a primjetan je porast njihova broja tijekom posljednjih godina. Ako se nastave postojeći trendovi, brojka će i dalje rasti. Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli i omogućili provođenje ciljeva i uspješan rad u proteklom vemenu. Presretni u 12 kvadrata Milka Vitez VELIKA GORICA K onačno smo i mi dijabetičari Velike Gorice dobili naša četiri zida prostora. Postojimo četiri godine i podstanari smo bili na tri lokacije. Sad smo svoji na svome u 12 kvadrata. Presretni smo. Inače, mi kao Udruga dobro radimo, samo do rujna ove godine imali smo oko 2.500 mjerenja šećera i tlaka. Otkrili smo jako puno povišenih šećera i uputili ih na dalje preglede. Upisali smo ove godine i 38 novih članova te smo imali svaki mjesec po jedno predavanje sa stručnim i priznatim doktorima iz Zagreba. Bili smo na tri edukativna izleta, sudjelovali na sportskim igrama, wellnessu i na Danima otvorenih vrata te Svjetskom danu starijih osoba. Pa da nismo aktivni! Diabetes www.diabetes.hr 49 Iz udruga Hsdu-a br. 6/2014 Splitski brzojav Branko Lulić SPLIT U spješno je realizirano gratis jedrenje Jadranom u vremenu 13.20.09. s naših osmero mladih. Još jednom zahvala obitelji Berket i udruzi „Mirno more“ na nesebičnoj pomoći. Završio je projekt „Kamp za mlade - Zaostrog 2014.“ koji se realizirao 27. - 30. rujna u Zaostrogu uz sudjelovanje 9 mladih iz Dalmacije i 8 stručnih vanjskih izvoditelja. Posebno se zahvaljujemo prof. dr. sc. Maji Radman iz KBC Split na nesebičnoj pomoći. Izuzetno smo zadovoljni odlaskom i boravkom naša 53 člana na XVI Koordinaciju udruga i Susreta dijabetičara Dalma- cije u Baškoj Vodi. Hvala domaćinima iz Makarske dijabetičke udruge. Predsjednik naše udruge Branko Lulić i voditeljica projekta „Kamp za mlade-Zaostrog 2014.“ Maja Ajduković, gostovali su 07. 10. u 20-minutnom prilogu na valovima Radio Splita. „Ciklus edukacije-radionica u grupama“ u sklopu projekta „Edukacija i rehabilitacija osoba sa šećernom bolešću“ uspješno je počeo 13. 10. 2014. Projekt partnerski prate Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija, Ministarstvo zdravlja i realni sektor. Pripremamo se za edukacijsku radionicu na temu „Živjeti s dijabetesom“ kao i za višednevno obilježavanje 14. XI – Svjetskog dana šećerne bolesti i 60. godišnjice Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga. Lijep pozdrav i dobri šećeri. Stop. Bilo je puno sretnih u zadarskom kampu Serđo Mičić S ponosom i zadovoljstvom želim istaknuti što nam se u Zadru dogodio projekt Obiteljski kamp za djecu oboljelu od šećerne bolesti i njihove roditelje koji se pokazao kao potpuni dobitak za sve sudionike. Gotovo sve prošlo je u najboljem redu, počevši od dolaska sudionika u Zadar, smještaj u Hostelu Zadar na Puntamici, ljubaznom osoblju, zabavnom programu u organizaciji Joška Poduje, Čazmatransu, vodičima iz TZ grada Zadra i svega što je išlo s tim u vezi. Posebno bih istaknuo izvanrednu organizaciju svih radionica, njihovih voditelja i nosioca, tako da su djeca i njihovi roditelji bili više nego zadovoljni. Hvala nosiocima događanja “Obiteljski kamp – Zadar”, gospođi Damiri i gospođi Snježani kao i svima koji su im pomagali u organizaciji, na odlično 50 Diabetes www.diabetes.hr ZADAR obavljenom poslu. Hvala svim sponzorima na podršci i novčanoj pomoći u realizaciji ovog projekta te svim sudionicima iz cijele Hrvatske, a posebno našim gostima iz Makedonije koji su dali truda i vremena da dođu u Zadar, da svi skupa pripomognu u realizaciji ovog događaja. Nadamo se da će Obiteljski kamp u Zadru pod pokroviteljstvom HSDU postati tradicionalan. Drago mi je bilo što je događaj popra- ćen od strane sredstva javnog priopćavanja. O nama su izvještavali Novi radio Zadar, HR Radio Zadar, Zadarski list kao i MKD “Biljana” Zadar. I osobno mi je drago što sam bio sudionikom prvog “Obiteljskog kampa” u Zadru, što sam upoznao puno divnih ljudi, djece i njihovih roditelja, kao i nositelja stručnog dijela kampa i radionica kao i voditeljica ovog projekta (gospođe Damira i Snježana iz ZDD-a). Želja bi mi bila da djeca i njihovi roditelji što više prihvaćaju ovaj vid edukacije i da šećernoj bolesti otvoreno pristupaju. Nadam se da su svi sudionici sretno stigli svojim domovima puni dojmova te da su stekli nove prijatelje s kojima će ostati u stalnom kontaktu. Doviđenja na II. Obiteljskom kampu! SVAKODNEVNA RJEŠENJA ZA SVAKOG PONAOSOB. Eli Lilly (Suisse) S.A. Predstavništvo u RH Ulica grada Vukovara 269 G, 10000 Zagreb Tel: +385 1 2350 999, Fax: +385 1 2305 870 HRDBT00078a, LISTOPAD 2013.
© Copyright 2024 Paperzz
