Isusov govor na Gori

1
Ellen G. White
Isusov govor na Gori
2
ISUSOV GOVOR NA GORI
Nakladnici
ADVENTUS d.o.o.
w w w.adventus.hr
i ZNACI VREMENA
Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno
ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika.
Urednik
Dragutin Matak
Prijevod
Milan ©uπljiÊ
Lektura
Ljerka Koren
Korektura
Darko FilËiÊ
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Naslovnica
Kreπimir Godina
Harry Anderson, Propovijed na Gori
Tisak
STUDIO MODERNA, Zagreb
3
Ellen G. White
Isusov govor
na Gori
Drugo izdanje
A DVENTUS
Zagreb, 2005.
4
ISUSOV GOVOR NA GORI
Biblijski tekstovi navedeni su
prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 252:286
WHITE, Ellen Gould
Isusov govor na Gori / Ellen G.
[Gould] White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. 2. izd. - Zagreb : Adventus : Znaci
vremena, 2005.
Prijevod djela: Thoughts from the Mount of
Blessing. - Kazalo
ISBN 953-7119-14-9 (Adventus)
451102204
5
KRISTOVIM U»ENICIMA,
koje UËitelj i sad poziva da
viπe cijene duhovno kraljevstvo od zemaljskoga kraljevstva, u nadi da Êe im ove
stranice joπ jasnije prikazati
slavu Nevidljivoga.
6
ISUSOV GOVOR NA GORI
7
RijeË unaprijed
Stotine tisuÊa primjeraka knjige Isusov govor na Gori naπle su svoje Ëitatelje na stotinjak
jezika svijeta otkad se knjiga prvi put pojavila
davne 1896. godine.
Da UËiteljeve pouke, izreËene na Gori, nastave prosvjetljivati, ohrabrivati i blagoslivljati ËovjeËanstvo, æelja je ne samo spisateljice Ellen G.
White, veÊ i onih kojima je ona povjerila skrb
o svojoj duhovnoj ostavπtini.
Nakladnik
8
ISUSOV GOVOR NA GORI
9
Predgovor
Propovijed na Gori nebeski je blagoslov svijetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je ËovjeËanstvu da mu bude zakon o duænostima i svjetlost s Neba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrjepa
u svim okolnostima i na svim æivotnim stazama.
Propovjednik nad propovjednicima, najveÊi UËitelj
ovdje izgovara rijeËi kojima Ga je sâm Otac nadahnuo.
Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo onima koji vjeruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgleda kao da je On na trenutak zaboravio da se nalazi na ovome svijetu, a ne na Nebu, pa se posluæio
pozdravom uobiËajenim u svijetu svjetlosti. Blagoslovi su tekli s Njegovih usana kao æivotodavna
struja koja je iznenada potekla iz zatvorenog vrela.
Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakternim osobinama koje Êe On uvijek priznavati i
blagoslivljati. Od slavoljubivih miljenika svijeta
Krist se okrenuo k onima koje su takvi odbacili,
proglasivπi blaæenima sve one koji prime Njegovu
svjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krotke, smjerne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u
10
ISUSOV GOVOR NA GORI
svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i ja
Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
Krist moæe promatrati bijedu svijeta ne
poæalivπi πto je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcu
On vidi viπe, a ne samo grijeh i bijedu. Svojom
beskrajnom mudrosti i ljubavlju Krist vidi moguÊnosti i visine koje Ëovjek moæe dosegnuti. Iako
su ljudska biÊa zlouporabila primljene blagoslove i uniπtila dostojanstvo dano od Boga, Krist
zna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njihovim otkupljenjem.
RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæenstva saËuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svaka
misao je dragulj iz riznice istine. NaËela iznesena
u ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i za
sve ljude. Krist je boæanski silno izraæavao svoju
vjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu kategoriju
ljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili pravedan karakter. ÆiveÊi æivotom Æivotodavca, vjerom
u Njega svatko moæe dostiÊi ideal opisan Njegovim rijeËima.
Ellen G. White
11
Na obronku Gore
Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog roenja u Betlehemu, okupila su se Izraelova djeca
u divnoj ©ekemskoj dolini da s gorâ, s obiju strana
sluπaju glasove sveÊenika koji su izricali blagoslove i prokletstva — “blagoslov, budete li sluπali
zapovijedi Jahve, Boga svoga... a prokletstvo, ne
budete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28)
I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËi
blagoslova postala poznata kao Gora blaæenstava.
Meutim, na Gerizimu nisu bile izgovorene rijeËi
koje Êe postati blagoslov grjeπnom i jadnom svijetu. Izrael je propustio ostvariti uzviπeni ideal
koji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne Joπua
Nunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spokoj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora blaæenstava. Sad je to ona bezimena gora pokraj Genezaretskog jezera, s koje je Isus izgovorio rijeËi
blagoslova svojim uËenicima i mnoπtvu.
Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicima
na obronku Gore, pokuπajmo se unijeti u misli
i osjeÊaje koji su ispunjavali njihova srca. Kad
shvatimo πto su Kristove rijeËi znaËile onima koji
12
ISUSOV GOVOR NA GORI
su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti novu æivost
i ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju.
Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊeprihvaÊena predodæba o Mesiji i Njegovom djelu
potpuno je onesposobljivala narod da Ga prihvati.
Duh prave poboænosti izgubio se u tradicijama
i ceremonijama, a proroËanstva su tumaËena po
nahoenju oholih srca prionulih uz svijet. Hebreji su oËekivali Mesiju — ne kao Spasitelja od
grijeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narode
pokoriti vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ih
je Ivan Krstitelj pozivao na pokajanje silom kakvu
su imali stari proroci, silom koja je potresala srca.
Uzalud ih je na Jordanu upuÊivao na Isusa kao
na Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svijeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli na
Izaijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, ali
oni nisu htjeli sluπati.
Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËinili
Kristovoj preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËinio svojim predstavnicima meu ljudima. Prvo
je u Judeji bio najavljen dolazak Boæjega kraljevstva te je upuÊen poziv na pokajanje. Izgnavπi
iz jeruzalemskoga hrama one koji su ga oskvrnuli, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji Êe
oËistiti duπu od prljavπtine grijeha i uËiniti da
Njegov narod postane sveti hram Gospodinu. Ali
hebrejski voe nisu se htjeli poniziti i prihvatiti
NA OBRONKU GORE
13
poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je drugi put
posjetio Jeruzalem, bio je izveden pred sinedrij.
Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojnike
da Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je, napustivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji.
Tamo je radio nekoliko mjeseci prije nego
Izgnavπi iz
πto je odræao propovijed
jeruzalemskoga
na Gori. Vijest da je “blihrama one koji
zu kraljevstvo nebesko”
su ga oskvrnuli,
(Matej 4,17), koju je obIsus se objavio
javljivao po svoj zemlji,
kao Mesija —
privuk la je pozornost
Onaj koji Êe
svih druπtvenih slojeva i
joπ viπe razgorjela plaoËistiti duπu od
men njihovih slavoljubigrijeha i uËiniti
vih nada. Slava novog
da Njegov narod
UËitelja preπla je granice
postane sveti
Palestine i, bez obzira na
hram Gospodinu.
dræanje glavara, proπirilo
se miπljenje da bi to mogao biti Otkupitelj kojemu su se nadali. Veliko
mnoπtvo pratilo je Isusa na svakom koraku, a oduπevljenje naroda sve viπe je raslo.
Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovi
suradnici, poËnu neposrednije sudjelovati u Njegovu radu kako to veliko mnoπtvo ne bi ostalo
nezbrinuto, kao ovce bez pastira. Neki su se uËe-
14
ISUSOV GOVOR NA GORI
nici pridruæili Isusu joπ u poËetku Njegove sluæbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusobno povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak i
oni, zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostalima oËekivali su zemaljsko kraljevstvo. Nisu mogli
shvatiti Isusove postupke. Bili su zbunjeni i uznemireni πto se On uopÊe ne trudi osigurati za svoje
djelo potporu sveÊenika i rabina te πto niπta ne
poduzima da bi uspostavio svoju vlast kao zemaljski vladar. Mnogo je joπ trebalo raditi s tim
uËenicima prije nego πto postanu spremni prihvatiti svetu odgovornost koja Êe im biti povjerena kad se Isus uznese na nebo. Ipak, odgovorili
su na Kristovu ljubav i — premda su bili sporoga
srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljude
koje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje veliko
djelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljno
dugo da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru u
boæansku narav Njegova poslanja i buduÊi da je
i narod dobio neoboriv dokaz Njegove moÊi, pripremljen je put da se javno izloæe naËela Kristova
kraljevstva, πto Êe im pomoÊi da shvate Njegovu pravu narav.
Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus je
proveo cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabranike. U zoru ih je pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËi
molitve i pouke, poloæio je ruke na njihove glave u znak blagoslova te ih tako odvojio za evan-
NA OBRONKU GORE
15
eosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustio
na obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okupljalo veliko mnoπtvo.
Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gradova, tamo su bili mnogi iz Judeje i iz samoga
Jeruzalema; iz Pereje i poluneznaboæaËkog Dekapolisa; iz Idumeje, juæno od Judeje, i iz Tira i
Sva su srca
Sidona, feniËkih gradova
drhtala u nadi
na obali Sredozemnog
da Êe Izrael
mora, a “... kad se Ëulo
uskoro pred
πto on Ëini”, oni “dooπe
svim narodima
da ga Ëuju i da se izlibiti slavljen kao
jeËe od svojih bolesti; ...
Gospodnji
jer je iz njega izlazila sila
izabranik, a
koja je lijeËila sve.” (Marko 3,8; Luka 6,17-19)
Jeruzalem biti
BuduÊi da na onouzdignut kao
me dijelu uske obale, doprijestolnica
k le je mogao doprijeti
svjetskog
Njegov glas, nije bilo docarstva.
voljno mjesta ni da Ga
stojeÊi sluπaju svi koji su
Ga æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo natrag prema
obronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se to veliko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeo
na travu, a uËenici i narod slijedili su Njegov
primjer.
16
ISUSOV GOVOR NA GORI
OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito,
uËenici su se gurali oko svojega UËitelja. Dogaaji toga jutra uËvrstili su ih u uvjerenju da Êe
sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje
Êe On, kako su se iskreno nadali, uskoro uspostaviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem iπËekivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko zanimanje.
Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊi
da boæanski UËitelj progovori, srca su im bila
puna misli o buduÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevnika i farizeja koji su æeljno oËekivali dan kad Êe
dobiti vlast nad omrznutim Rimljanima i prisvojiti
bogatstva i sjaj toga velikog svjetskog carstva. Siromaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanju
da Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, tegoban æivot i strah od neimaπtine biti zamijenjeni
palaËama punim izobilja i danima bezbriænosti.
Nadali su se da Êe im Krist umjesto jedinog grubog ogrtaËa, koji im je danju sluæio kao odjeÊa,
a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i skupocjene
haljine njihovih osvajaËa.
Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da Êe
Izrael uskoro pred svim narodima biti slavljen
kao Gospodnji izabranik, a Jeruzalem biti uzdignut kao prijestolnica svjetskog carstva.
17
Blaæenstva
“Zatim otvori usta svoja i poËe ih
ovako uËiti: ‘Blago siromaπnima u
duhu, jer je njihovo kraljevstvo
nebesko!’” (Matej 5,2.3)
Kao neπto strano i novo odjeknule su te rijeËi
u uπima iznenaenog mnoπtva. Takvo uËenje bilo
je suprotno svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenika
ili rabina. U njemu nisu mogli naÊi niπta πto bi
laskalo njihovoj uznositosti ili poticalo njihove
slavoljubive nade. Ali iz toga novog UËitelja zraËila
je snaga koja ih je oËaravala. Sama Njegova nazoËnost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poput
cvijeta πto πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale
“kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”.
(Psalam 72,6) Svi su osjeÊali da je pred njima
Onaj koji Ëita tajne duπe, a ipak im pristupa s
njeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu svoja srca,
a dok su sluπali, Sveti Duh im je otkrivao dio
po dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svih
stoljeÊa trebalo nauËiti.
Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su da
imaju veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Bo-
18
ISUSOV GOVOR NA GORI
æe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka
18,11) izraæavala je osjeÊaje toga druπtvenog sloja,
a uvelike i osjeÊaje cijelog naroda. Ali u mnoπtvu
okupljenom oko Isusa bilo je pojedinaca koji su
osjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se u Ëudesnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila,
Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi:
“Udalji se od mene, Gospodine, jer sam greπnik!”
(Luka 5,8) I u mnoπtvu okupljenom na brdu bilo
je duπa koje su, suoËene s Njegovom neporoËnoπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne, i siromaπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa su
Ëeznule za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskoj
snazi...” (Titu 2,11). Kristove rijeËi pozdrava probudile su u tim duπama nadu; vidjele su da Bog
blagoslivlja i njihov æivot.
Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima koji
su mislili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo;
niπta mi ne treba” (Otkrivenje 3,17), ali su oni
prijezirno odbacili milostivi dar. Onaj tko sebe
smatra savrπenim, tko misli da je dovoljno dobar i zadovoljava se svojim stanjem, niti ne Ëezne postati sudionik u Kristovoj milosti i pravednosti. Uznositost ne osjeÊa da joj je bilo πto potrebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernim
blagoslovima koje je On doπao podariti. U srcu
takve osobe nema mjesta za Isusa. Oni koji su
u vlastitim oËima bogati i dostojni poπtivanja, ne
BLA ÆENSTVA
19
traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov. OsjeÊaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Krist
moæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami nikako ne mogu spasiti niti sami od sebe uËiniti
ijedno dobro djelo. To su siromaπni duhom, za
koje On kaæe da Êe biti blagoslovljeni.
»ovjeka kojemu praπta, Krist najprije vodi
Kristove rijeËi
na pokajanje, a djelo je
pozdrava
Svetoga Duha uvjeriti ga
probudile su u
da je grjeπan. Oni Ëija je
tim duπama
srca Boæji Duh uvjerio
nadu; vidjele su
svojim utjecajem, spoznaju da u sebi nemaju
da Bog
niËeg dobroga, da je sve
blagoslivlja i
πto su ikad Ëinili bilo
njihov æivot.
proæeto samoljubljem i
grijehom. SliËno bijednom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊi
se Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe,
smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi primaju blagoslov. Pokajnik dobiva oprost, jer je
Krist “Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta”.
(Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’ vam grijesi
kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “Dat
Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!”
(Izaija 1,18; Ezekiel 36,26.27)
20
ISUSOV GOVOR NA GORI
O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo je
kraljevstvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kako
su oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i zemaljsko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvo
svoje ljubavi, milosti i pravednosti. Oznaka Mesijinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom ËovjeËjim.
Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki,
proganjani zbog pravde. Njima pripada nebesko kraljevstvo. Premda joπ nije sasvim dovrπeno,
u njima je otpoËelo djelo koje Êe ih uËiniti “dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.
(Koloπanima 1,12)
Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπe
i shvaÊaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mogu dobiti pravednost i snagu ugledavπi se na Isusa.
On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i
optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti”. (Matej 11,28)
Isus vas moli da svoje siromaπtvo zamijenite bogatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæje
ljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæe
savrπeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvo
god bilo vaπe iskustvo u proπlosti, koliko god bile
obeshrabrujuÊe vaπe trenutaËne okolnosti, ako
doete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoÊni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj daleko Êe vam
iziÊi u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljubavi i ogrnuti plaπtem svoje pravednosti. Predstavit
Êe vas Ocu, odjevene u bijelu odjeÊu svojega ka-
BLA ÆENSTVA
21
raktera. On se zalaæe za nas pred Bogom: “Ja
sam zauzeo mjesto ovoga grjeπnika. Ne gledaj to
zalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god glasno Sotona govorio protiv naπe duπe optuæujuÊi
je za grijeh i polaæuÊi na nas pravo kao na svoj
plijen, Kristova krv govori mnogo silnije.
Kazat Êe: “Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga... U Jahvi Êe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.25)
“Blago onima koji tuguju, jer Êe se
utjeπiti!” (Matej 5,4)
Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË iskreno
je æaljenje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k
sebi.” (Ivan 12,32) Kad je netko pokrenut da pogleda Isusa raspetog na kriæu, shvaÊa svu grjeπnost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh muËio
i razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako voljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivotom davao sliku stalne nezahvalnosti i buntovniπtva. Odrekao se svojega najboljeg Prijatelja i
zlouporabio najdragocjeniji dar Neba. Ponovno
je sâm razapinjao Boæjega Sina i probadao Njegovo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grijeha,
golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i on
plaËe slomljena srca.
22
ISUSOV GOVOR NA GORI
Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog nam
otkriva naπu krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπte
u Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz Njegovu
pomoÊ i radovati se u slobodi Boæjih sinova. U
pravoj skruπenosti moæemo doÊi do podnoæja
kriæa i ondje ostaviti svoje terete.
Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe i
onima koji podnose nedaÊe ili su nekoga izgubili. Naπe tuge ne niËu iz zemlje. “Jer samo nerado on poniæava i rascvili sinove Ëovjeka”. (Tuæaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas naiu kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo)
dobro, da bismo postali dionicima njegove svetosti”. (Hebrejima 12,10) Koliko god kuπnja izgledala gorka i teπka, ako se podnosi s vjerom,
donijet Êe blagoslov. Okrutan udarac koji odnosi
zemaljske radosti, moæe nam usmjeriti pogled prema Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upoznali Isusa da ih patnja nije natjerala da u Njemu
potraæe utjehu!
Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklonio neËistoÊu i grubost iz naπega karaktera. Rezanje, oblikovanje, klesanje, glaËanje i dotjerivanje
bolni su postupci πto ih nedaÊe obavljaju. Nije
lako biti pritisnut uz kotaË brusilice, ali tako se
kamen priprema za mjesto koje treba zauzeti u
nebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trud
na neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje
BLA ÆENSTVA
23
dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno palaËe.
Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdaju
u Njega. Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene pobjede, nauËit Êe dragocjene pouke i steÊi dragocjena iskustva.
Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja one
koje je obuzela tuga. Kad se David penjao uz
Maslinsku goru, “sve plaËuÊi, pokrivene glave i
Koliko je onih
bos” (2. Samuelova 15,
koji nikad ne bi
30), Gospodin ga je saupoznali Isusa
æaljivo promatrao. David
da ih patnja
je bio odjeven u kostrijet, grubu tkaninu od
nije natjerala
kozje dlake, i savjest ga
da u Njemu
je optuæivala. Ti vanjski
potraæe utjehu!
znakovi poniznosti svjedoËili su o njegovoj dubokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima iznio
je pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije odbacio svojega slugu. Nikad David nije bio tako
drag Srcu beskrajne Ljubavi kao tada kad je, obuzet griænjom savjesti, bjeæao da spasi svoj æivot
od neprijatelja koje je njegov vlastiti sin podignuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim i karam
sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati
se!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce
24
ISUSOV GOVOR NA GORI
i Ëisti ojaenu duπu sve dok ona ne postane Njegovo prebivaliπte.
Ali kad naiu nevolje, koliki su meu nama
sliËni Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka.
U tami se slijepo borimo sve dok nam ne
ponestane snage i viπe ne moæemo naÊi ni utjehe
ni izbavljenja. Boæanski dodir otkrio je Jakovu
u osvit dana Onoga s kime se borio, Anela
zavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na grudi
Beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim
je Ëeznula njegova duπa. I mi trebamo nauËiti
da su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnje
ukore niti klonuti kad nas On opominje.
“Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci... On
ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacjeljuje rukom. Iz πest Êe nevolja tebe izbaviti, ni
u sedmoj zlo te dotaknuti neÊe.” (Job 5,17-19)
Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je iscijeli.
Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje moæe se razvedriti dragocjenim otkrivanjem Njegove
nazoËnosti.
Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemom
boli, ranjena i slomljena srca. On æeli da podignemo pogled i gledamo Njegovo drago lice puno
ljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih Ëije
su oËi tako obnevidjele od suza da Ga ne mogu
prepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potaknuti
nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom,
BLA ÆENSTVA
25
dopuπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvoreno za naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spasitelj nas je ljubio vjeËnom ljubavlju i okruæivao
njeænom dobrotom. Srcem se uvijek moæemo osloniti na Njega i neprekidno razmiπljati o Njegovoj njeænoj dobroti i ljubavi. On Êe uzdignuti
Krist prilazi
duπu iznad svakodnevnih
svakoj ranjenoj
tuga i nevolja i dati joj
duπi da je
mir.
iscijeli. Æivot
Mislite na to, napapun bolnih
Êena i bolna djeco, i radujte se u nadi, “jer sve
gubitaka, æalosti
πto je od Boga roeno
i patnje moæe se
pobjeuje svijet.” (1. Ivarazvedriti
nova 5,4)
dragocjenim
Blaæeni su i oni koji
otkrivanjem
plaËu zajedno s Isusom
Njegove
osjeÊajuÊi suÊut prema
nazoËnosti.
svijetu zbog njegovih
patnja i tugu zbog njegovih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nije
posveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosio
je duπevne patnje koje nijedan jezik ne moæe opisati. Njegov duh bio je rastrgan i ranjavan ljudskim prijestupima. UsrdnoπÊu punom samoprijegora trudio se ublaæiti bijedu i jade ËovjeËanstva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je
26
ISUSOV GOVOR NA GORI
promatrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Njemu i dobiti æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊi
Êe kroz to iskustvo. BuduÊi da u sebi nose Njegovu ljubav, suraivat Êe s Njim u spaπavanju
izgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim patnjama,
ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njim
bili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s Njim
Ëaπu boli, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti.
Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbu
utjeπitelja. U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan,
a “buduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje u kuπnji”. (Izaija 63,9; Hebrejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila s Njegovim mukama ima prednost sudjelovati u toj
sluæbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.” (2. KorinÊanima 1,5) Gospodin pruæa oæaloπÊenima osobitu milost. Njezinom silom omekπava srca i pridobiva duπe. Njegova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπi
te postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisao
sam vam ovo isto da me ne raæaloste na mom
dolasku oni koji bi me trebali razveseliti, uvjeren
za vas sve da je moja radost radost i vas sviju.
Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca
i s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊ
da upoznate preveliku ljubav koju imam prema
vama.” (2. KorinÊanima 2,3.4)
BLA ÆENSTVA
27
“Blago krotkima...” (Matej 5,5)
U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta
krπÊanskog iskustva. Oni koji su osjetili da im
je Krist potreban, koji su plakali zbog svojih grijeha i zajedno s Kristom proπli kroz πkolu patnje,
nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog UËitelja.
Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja nepravde nisu cijenili ni neznaboπci ni Hebreji. RijeËi
πto ih je Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, kazao
o sebi — da je najkrotkiji Ëovjek na Zemlji — narod u to doba nije smatrao pohvalom. Ponajprije
su izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus proglaπava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ulazak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota te
dragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnom
æivotu i karakteru.
Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomorno
dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio
uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima”. (Filipljanima 2,6.7) Pristao je proÊi kroz najteæa iskustva æivota koraËajuÊi usred sinova ljudskih — ne
kao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ kao Onaj Ëiji
je æivotni poziv sluæiti drugima. U Njegovu ponaπanju nije bilo ni traga laæne revnosti ili hladne
strogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπenija od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskim
veliËanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost,
kojima je sve privlaËio k sebi.
28
ISUSOV GOVOR NA GORI
Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednim
svojim djelom. U svemu se pokoravao volji svojega Oca. Kad je Njegovo poslanje na Zemlji bilo
veÊ pri kraju, mogao je reÊi: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao
da uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmite
jaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotka
i ponizna srca.” “Ako, dak le, tko hoÊe iÊi za
mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme
svoj kriæ i neka me slijedi” (Matej 11,29; 16,24).
Odbacimo zato svoje sebiËne interese s prijestolja
i neka oni viπe ne vladaju duπom.
Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje i
Njegovu poniznost srca, bit Êe prinuen reÊi, kao
πto je rekao Daniel kad je ugledao Onoga koji
je bio sliËan sinovima ËovjeËjim: “Ostadoh sam
gledajuÊi to veliko vienje; onemoÊah, lice mi
problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel
10,8) Samopouzdanje i samoisticanje, Ëime se hvalimo, prikazuju nam se tada u svoj svojoj odurnosti, kao znaci robovanja Sotoni. »ovjek se po
naravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spreman boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uËi od
Isusa, odrekao se sebe, oholosti i æelje za prvenstvom. U njegovoj duπi vlada mir, a njegovom
osobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne teæimo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivu
teænju da nametljivoπÊu obratimo pozornost na
BLA ÆENSTVA
29
sebe, veÊ osjeÊamo da je naπe najviπe mjesto kraj
nogu Spasiteljevih. Tada gledamo u Isusa oËekujuÊi da nas Njegova ruka povede, osluπkujemo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pavao je
stekao to iskustvo: “... ja
sam, naime, po zakonu
Ako primimo
umro Zakonu da æivim
Krista kao
Bogu, s Kristom sam rastalnog gosta
zapet na kriæ; æivim — ali
svoje duπe, Boæji
ne viπe ja, nego Krist æimir, koji
vi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu,
nadmaπuje
provodim u vjeri u Sina
svaki um,
Boæjega, koji mi je iskasaËuvat Êe naπa
zao ljubav i samoga sebe
srca i misli u
za mene predao — ne
Kristu Isusu.
prezirem milost Boæju,
jer, ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (GalaÊanima 2,19.20)
Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje
duπe, Boæji mir, koji nadmaπuje svaki um, saËuvat Êe naπa srca i misli u Kristu Isusu. Spasiteljev æivot na Zemlji, iako ispunjen sukobima, bio
je æivot mira. Dok su Ga razjareni neprijatelji
stalno progonili, On je govorio: “ Onaj koji me
posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer
ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29)
30
ISUSOV GOVOR NA GORI
Nikakva oluja ljudskog ili sotonskog gnjeva nije
mogla poremetiti mir Njegova savrπenog zajedniπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir, i to
svoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËite
od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako
Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj
sladak, a moje breme lako.” (Ivan 14,27; Matej
11,29)
Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa sebiËna narav æivi u nama, spremni smo je stalno
braniti od poniæenja i uvrede; ali kad smo mrtvi i kad je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu,
neÊemo primati k srcu zanemarivanje i podcjenjivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepi
za porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubav
je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne
oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se
nepravdi, raduje se istini. Sve ispriËava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad
ne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8)
SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora promjenjiva je kao πto su promjenjive okolnosti o
kojima ovisi. Ali Kristov mir je stalan i trajan.
On ne ovisi o æivotnim okolnostima, o koliËini
svjetovnih dobara ni o broju zemaljskih prijatelja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potjeËe od Njega nikad neÊe iznevjeriti.
BLA ÆENSTVA
31
Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊit
Êe sve ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvraÊa ljutito, veÊ stiπava razdraæeni temperament i
zraËi blagoπÊu πto je osjeÊaju svi koji su u krugu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u
kojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebeske obitelji.
Bilo bi nam kudikaKrist je izvor
mo bolje stradati zbog
æive vode, a
laænih optuæaba nego sasreÊa koja
mi sebi stvarati muku
potjeËe od Njega
osveÊujuÊi se svojim neprijateljima. Duh mrænje
nikad neÊe
i osvete potekao je od
iznevjeriti.
Sotone i moæe donijeti
samo zlo onome tko ga
gaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod
prebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. “Jer
Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËava
ponizne!” (Psalam 149,4)
Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvisivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naπi
praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zemljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodricanjem otkupio ono πto je bilo izgubljeno. UËi
nas da i mi trebamo pobijediti kao πto je On
pobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poniznost
i samoodricanje, moæemo postati Kristovi suna-
32
ISUSOV GOVOR NA GORI
sljednici: “Zemlju Êe posjedovati krotki”. (Psalam 37,11)
Zemlja, obeÊana krotkima, neÊe biti sliËna
ovoj, zamraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Ali
mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova
nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.”
“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje
i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat
Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova
3,13; Otkrivenje 22,3)
Tamo nema razoËaranja, nema boli, nema
grijeha, nema nikoga tko Êe reÊi da je bolestan.
Nema pogrebnih povorki, nema plaËa, nema smrti, nema rastanaka, nema slomljenih srca. Ali tamo
je Isus, tamo je mir. “NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih
onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima
vode”. (Izaija 49,10)
“Blago gladnima i æednima
pravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6)
Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog
je ljubav”. (1. Ivanova 4,16) To je usklaenost s
Boæjim Zakonom, “jer zapovijedi su tvoje sve
pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “ispunjeni Zakon”. (Rimljanima 13,10) Pravednost je
ljubav, a ljubav je svjetlost i æivot Boæji. Boæja
BLA ÆENSTVA
33
pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Njega, dobivamo pravednost.
Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima
ni zamornim radom, darovima ili ærtvom, nego
se besplatno daje svakoj duπi koja je gladna i æedna pravednosti. “O svi vi
koji ste æedni, doite na
Kao πto umorni
vodu; ako novaca i neputnik u
mate, doite. Bez novapustinji Ëezne
ca i bez naplate kupite
za izvorom i,
vina i mlijeka.” “NeÊe
naπavπi ga, gasi
uspjeti oruæje protiv tebe skovano. ... To je baπæe, tako Êe
tina slugu Jahvinih, to
krπÊanin biti
im je pobjeda od mene
æedan Ëiste vode
— rijeË je Jahvina.” “I evo
æivota. Dobit Êe
imena kojim Êe ga nazije od Krista koji
vati: ‘Jahve, Pravda naje njezin izvor.
πa.’” (Izaija 55,1; 54,17;
Jeremija 23,6)
Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovoljiti glad i æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojim
na vratima i kucam. Ako tko Ëuje glas moj i otvori
vrata, uÊi Êu k njemu i veËerat Êu s njim, i on
sa mnom.” “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me,
sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20;
Ivan 6,35)
34
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odræali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist,
kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom æivotu i da nam podari snagu za rad u Boæjem djelu.
Kao πto tijelo neprestano prima hranjive sastojke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa mora
odræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Mu
se pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega.
Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne za
izvorom i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊanin
biti æedan Ëiste vode æivota. Dobit Êe je od Krista koji je njezin izvor.
Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog karaktera, zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti i
obnoviti po uzoru na Njegovu neporoËnost. ©to
viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ
ideal karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæavamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom, boæansko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe:
“Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u njemu nada moja.” (Psalam 62,6)
Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako ste
gladni i æedni pravednosti, to je dokaz da je Krist
u vaπemu srcu probudio æelju da Ga pozovete
kako bi izlijevanjem Svetoga Duha uËinio za vas
ono πto sami ne moæete uËiniti. Ne moramo
gasiti æe na plitkim potocima, jer je upravo
iznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæe-
BLA ÆENSTVA
35
mo obilno piti ako se samo malo uspnemo stazom
vjere.
Boæje rijeËi su vrelo æivota. Ako i vi Ëeznete
za tim æivim izvorima, sjedinit Êete se, uz pomoÊ
Svetoga Duha, s Kristom. Poznate istine otkrit
Êe vam svoje nove strane, biblijski tekstovi zasjat Êe vam iznenada, kao bljesak munje, u novom znaËenju. Vidjet Êete povezanost drugih isBoæje rijeËi su
tina s djelom otkupljenja
vrelo æivota.
i znat Êete da vas Krist
Ako i vi Ëeznete
vodi, da je boæanski UËiza tim æivim
telj pokraj vas.
Isus je rekao: “A tko
izvorima,
pije od vode koju Êu mu
sjedinit Êete se,
ja dati, sigurno neÊe niuz pomoÊ
kad oæednjeti. ©toviπe,
Svetoga Duha, s
voda koju Êu mu ja dati
Kristom.
postat Êe u njemu izvorom one vode πto struji
u æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duh
bude otkrivao istinu, skupljat Êete najdragocjenija iskustva i Ëeznuti da i drugima govorite o utjeπnim spoznajama koje su vam otkrivene. Kad se
budete naπli s njima, prenosit Êete im neke nove
misli o Kristovu karakteru i radu. I onima koji
Ga ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êete
nove objave o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.
36
ISUSOV GOVOR NA GORI
“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jer
se o Boæjoj RijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu,
izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma nad
pjesmama 4,15) Srce koje je jednom okusilo Kristovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe.
Dok je dijelite, primat Êete je sve bogatije i obilnije. Svaka objava Boga poveÊava sposobnost duπe
da spoznaje i voli. Srce neprestano vapi: “Koliko
Êe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo
veÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh uvijek odgovara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu
njegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogo
Êemo se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovim
æivotom” (Rimljanima 5,9.10) Naπ Bog se raduje Ëiniti “neograniËeno viπe od onoga πto moæemo
moliti ili misliti...” (Efeæanima 3,20) Kad se odrekao sebe da bi spasio izgubljeno ËovjeËanstvo,
Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako
Êe biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku
kad Mu potpuno preda srce da bude Njegovo
prebivaliπte. Sâm Gospodin nam nalaæe: “... veÊ
se napunite Duhom” (Efeæanima 5,18), a ta zapovijed istodobno je i obeÊanje o ispunjenju. Ocu
je bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu puninu”
i “po njemu ste i vi ispunjeni”. (Koloπanima 1,19;
2,10)
Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, tako
je i Bog izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, ne-
BLA ÆENSTVA
37
besa, odozgo, i oblaci, daædite pravednoπÊu. Neka
se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da
proklija izbavljenje!” “Ubogi i bijedni vodu traæe,
a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve,
njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.
U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, a
u vrela suπnu zemlju.” (Izaija 45,8; 41,17.18)
“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine:
milost za milost.” (Ivan 1,16)
“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊi
milosre!” (Matej 5,7)
Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi.
Ako netko i pokaæe duh milosra i praπtanja, ne
Ëini to sâm od sebe, veÊ pod utjecajem boæanskoga Duha koji djeluje na srce. “©to se nas tiËe,
mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova
4,19)
Sâm Bog je izvor svake milosti. Njegovo je
ime “milosrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne postupa s nama onako kako smo zasluæili, ne pita
jesmo li dostojni Njegove ljubavi, veÊ nas obasipa obiljem ljubavi da bi nas uËinio dostojnima.
Bog nije osvetoljubiv. Ne æeli kazniti, æeli spasiti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Promisli pokazuje samo radi spasenja zalutalih. Æarko
38
ISUSOV GOVOR NA GORI
æeli ublaæiti ljudske patnje i staviti svoj melem
na njihove rane. Istina je da Bog “krivca nekaænjena ne ostavlja” (Izlazak 34,7), ali je zato voljan oprostiti krivnju.
Milostivi su “dionici boæanske naravi” (2. Petrova 1,4), u njima Boæja milosrdna ljubav dolazi
do izraæaja. Svi oni Ëija su srca povezana suosjeÊanjem sa Srcem Beskrajne Ljubavi, nastojat Êe
se vratiti na pravi put. Kristova nazoËnost u duπi
nepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, tamo se
dobroËinstva umnaæaju.
Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja i
grijeha zovu u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesu
li dostojne. Zapita se: πto mogu uËiniti za njihovo
dobro? U najbjednijima i najponiæenijima on vidi
duπe za Ëije je spasenje umro Krist i zbog kojih
je Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomirbe.
Milostivi su oni koji imaju saæaljenja prema
siromaπnima, napaÊenima i potlaËenima. Job kaæe: “Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoÊi. Na meni bjeπe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraÊah.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijepcu
i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik
strancima”. (Job 29,12-16)
Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svoje nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju
BLA ÆENSTVA
39
da nemaju na Ëemu biti zahvalni. Ljubazna rijeË,
pogled pun suÊuti i razumijevanje bili bi mnogima koji se bore i koji su osamljeni kao Ëaπa hladne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin dobrote olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umorna pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne
dobrote izraz su Kristove
ljubavi prema izgubljeLjubazna rijeË,
nom ËovjeËanstvu.
pogled pun
Milostivi Êe biti posuÊuti i
milovani. “Podaπna duπa
razumijevanje
nalazi okrepu, i tko nabili bi mnogima
paja druge, sam Êe se
napojiti.” (Mudre izreke
koji se bore i
11,25) Samilosna duπa
koji su
uæiva slatki mir. Æivot isosamljeni kao
punjen nesebiËnom sluæËaπa hladne
bom za dobro dr ugih
vode æednoj
njoj je blaæena nagrada.
duπi.
Sveti Duh koji prebiva u
duπi i utjeËe na æivot,
smekπat Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊanje i
njeænost. Ono πto posijete, to Êete i æeti. “Blago
onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje
Jahve Êe ga πtititi i æiva saËuvati, sreÊu mu dati
na zemlji, i neÊe ga predati na volju duπmanima.
Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu
okrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)
40
ISUSOV GOVOR NA GORI
Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæio
Njegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravlja
svim zalihama svemira. Æivot mu je povezan zlatnim lancem nepromjenjivih obeÊanja s Boæjim
æivotom. Gospodin ga neÊe iznevjeriti u Ëasu muke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u Kristu
Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom
bogatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednje
potrebe milostivi Êe naÊi utoËiπte u milosti Spasitelja punog saæaljenja i bit Êe primljeni u vjeËne
stanove.
“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe
Boga gledati!” (Matej 5,8)
Hebreji su strogo pazili na odræavanje obredne ËistoÊe, pa su i njihovi propisi bili pretjerano
teπki. Misli su im bile obuzete pravilima, ograniËenjima i strahom od vanjskog oskvrnuÊa pa nisu
ni opaæali mrlju koju su sebiËnost i zloba ostavljale na duπi.
Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kao
uvjet za ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticao
potrebu za ËistoÊom srca. “A mudrost koja dolazi
odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna,
blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17). U Boæji
grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jed-
BLA ÆENSTVA
41
nom budu stanovali u njemu, moraju veÊ ovdje
biti Ëistoga srca. U onome tko uËi od Isusa sve
viπe Êe jaËati odbojnost prema nepromiπljenom
ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mislima. Kad Krist obitava u srcu, misli i ponaπanje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.
Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista srca” imaju i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o
Ëistom srcu u smislu u
kojemu svijet razumije
VeÊini ljudi sâm
neporoËnost, dakle o osKrist je “poput
loboenosti od onoga
korijena iz
πto je puteno, neokaljazemlje
no poæudom, nego o Ëestitosti u skrivenim nakasasuπene”, pa ne
nama i pobudama srca,
vide u Njemu
o osloboenosti od oholjepotu da bi se
losti i samoljublja, o
“u nj zaglédali”.
skromnosti, nesebiËnosti, o sliËnosti djetetu.
Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok
u svojemu æivljenju ne prihvatite naËelo poærtvovne ljubavi, koja je naËelo Boæjega karaktera, ne moæete Ga upoznati. Srce koje je Sotona
obmanuo, gleda na Boga kao na okrutno, nemilosrdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samoga
Sotone, pripisane su Stvoritelju punom ljubavi.
“Zar misliπ” — kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?”
42
ISUSOV GOVOR NA GORI
(Psalam 50,21) Njegova dobronamjerna skrb i
vodstvo smatraju se izraæavanjem samovolje i
osvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bibliju, riznicu
blaga Njegovoga milosra. Slava njezinih istina,
koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti,
nije shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poput
korijena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Njemu ljepotu da bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2)
Kad je Isus bio meu ljudima kao objava Boga
ËovjeËanstvu, knjiæevnici i farizeji su Mu govorili:
“Ne velimo li pravo — rekoπe — da si Samarijanac
i da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) »ak
su i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπÊu svojega srca te su sporo shvaÊali Onoga koji
im je doπao otkriti OËevu ljubav. Zato je Isus,
iako usred ljudi, ipak hodio sâm. Samo je na Nebu
bio potpuno shvaÊen.
Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊe
moÊi gledati. Svjetlost Njegove nazoËnosti, koja
je æivot onima πto Ga ljube, zlima je smrt. OËekivanje Njegova dolaska njima je “straπno iπËekivanje suda i osvetnog bijesa vatre”. (Hebrejima
10,27) Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da se
skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi.
Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem
Svetoga Duha koji u njima boravi, potpuno su
se promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Mojsije je bio skriven u “pukotini peÊine” (Izlazak
BLA ÆENSTVA
43
33,22) kad mu se otkrila Gospodnja slava. Tako
Êemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊi
gledati Boæju ljubav.
“Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj.” (Mudre izreke 22,11)
Mi Ga gledamo veÊ sad, ovdje, u vjeri. Kroz svakodnevna iskustva opaæamo u djelima Njegove
Promisli Njegovu dobroOni koji su Ëista
tu i suÊut. Prepoznajemo
srca vide
Ga u karakteru Njegova
Stvoritelja u
Sina. Sveti Duh uzima isdjelima Njegove
tinu o Bogu i o Onome
moÊne ruke, u
kojega je On poslao te
ljepoti svega πto
je otkriva naπemu razuispunjava
mu i srcu. Oni koji su Ëisvemir.
sta srca vide Boga na
nov i privlaËniji naËin,
kao svojega Otkupitelja,
i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njegova karaktera, nastoje odraæavati Njegov lik. U Njemu gledaju Oca koji Ëezne zagrliti sina pokajnika, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπÊu i slavom.
Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djelima Njegove moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispunjava svemir. U Njegovoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπ
jasnije izvjeπtaje o objavi Njegovog milosra, Nje-
44
ISUSOV GOVOR NA GORI
gove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrih
i razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocjenost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stalno se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece,
teæe saznati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi i
sami dio u boæanskoj prirodi, upoznajemo istinu.
Tijekom vremena koje im je Bog odredio da
provedu na ovome svijetu, oni koji su Ëista srca
æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti.
Gledat Êe Ga licem u lice i u buduÊem besmrtnom stanju, kao πto ga je Adam gledao dok je
hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad vidimo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.”
(1. KorinÊanima 13,12)
“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati
sinovi Boæji!” (Matej 5,9)
Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njegovo je poslanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto ga
je grijeh naruπio. “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se odrekne grijeha
i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudionik toga nebeskog mira.
Nema drugog temelja mira osim toga. Kristova milost, primljena u srce, suzbija svako neprija-
BLA ÆENSTVA
45
teljstvo, stiπava sukobe i ispunjava duπu ljubavlju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojim
bliænjima nitko ne moæe uËiniti nesretnim. U njegovu srcu neÊe biti zavisti, zlim sumnjiËenjima
tu nema mjesta, mrænja ne moæe postojati. Srce
koje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebeskim mirom i πiri njegov blagoslovljeni utjecaj na
sve oko sebe. Duh mira
spuπtat Êe se kao rosa na
Onoga tko je u
srca umorna i izmuËena
miru s Bogom i
od svjetovnih sukoba.
sa svojim
Kristovi sljedbenici
poslani su u svijet s vibliænjima nitko
jeπÊu mira. Svatko tko tine moæe uËiniti
him, nesvjesnim utjecanesretnim.
jem svetoga æivota objavljuje Kristovu ljubav, svatko tko rijeËju ili djelom navodi drugoga da se
odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripada graditeljima mira.
I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi
Boæji”. Duh mira dokaz je njihove povezanosti
s Nebom. Okruæuje ih ugodno ozraËje Kristove
liËnosti. Miomiris æivota i ljepota karaktera otkrivaju svijetu da su oni Boæja djeca. Ljudi uviaju da su bili s Isusom: “... tko god ljubi, od
Boga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nema
Kristova Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje
46
ISUSOV GOVOR NA GORI
vodi Boæji Duh sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rimljanima 8,9.14)
“Tada Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao lav meu πumskim zvijerima,
kao laviÊ meu ovËjim stadima: svaki put kad
prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od
njega izbavi.” (Mihej 5,7)
“Blago progonjenima zbog
pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo
nebesko!” (Matej 5,10)
Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu
da Êe steÊi zemaljsku slavu i bogatstvo, da Êe
æivjeti bez nevolja, veÊ im pokazuje prednosti
zajedniËkog putovanja sa svojim UËiteljem stazama samoodricanja i poniæenja zato πto ih svijet
ne poznaje.
Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svijet, suprotstavile su se ujedinjene snage Boæjih
i Ëovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli aneli ustali
su u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iako
su svaka Njegova rijeË i svako djelo odisali boæanskom samiloπÊu, ono Ëime se razlikovao od svijeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo. BuduÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklonosti naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivljenje i mrænju. Tako je i sa svima onima koji hoÊe
BLA ÆENSTVA
47
poboæno æivjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv je
sukob izmeu pravednosti i grijeha, ljubavi i mrænje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristovu
ljubav i ljepotu svetosti, odvodi podanike Sotoninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se
suprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristovim duhom, oËekuju progonstva i poniæenja. Oblik progonstva s vremenom se mijenja, ali poKad netko
kretaËka sila — duh koji
prikazuje
ga nadahnjuje — ista je
Kristovu ljubav
ona koja je, poËevπi od
i ljepotu svetosti,
Abelovih dana, neprestano ubijala Gospodnje
knez zla ustaje
izabranike.
da bi mu se
Kad se ljudi potrude
suprotstavio.
uspostaviti sk lad s Bogom, uvidjet Êe da vrijeanje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva, Vlasti,
Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim
prostorima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se u
bojne redove protiv svih onih koji se pokoravaju
nebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivaju
æalost, progonstva trebaju donositi radost
Kristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idu
stopama svojega UËitelja.
Premda Gospodin nije obeÊao svojemu narodu æivot bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno
48
ISUSOV GOVOR NA GORI
bolje: “... i nek ti mir traje koliko i æivot!” “Dosta
ti je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËituje u slabosti.” (Ponovljeni zakon 33,25; 2. KorinÊanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog Njega proete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kao
πto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni koji
ljube svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakoj
prigodi da s Njim dijele poniæenje i sramotu. Ljubav koju gaje prema svojemu Gospodinu Ëini slatkima patnje zbog Njega.
Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pripadnike Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao,
ali su oni umiruÊi pobjeivali. »vrstinom svoje
vjere otkrivali su Onoga koji je jaËi od Sotone.
Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo, ali nije
mogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kristom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zidove tamnice, ali nije mogao svezati duh. MuËenici su gledali slavu koja Êe doÊi nakon tame i
govorili: “Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja Êe
se objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18;
2. KorinÊanima 4,17)
Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se u
kuπnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima.
Vjernici Boæje Crkve, omrznuti i progonjeni od
BLA ÆENSTVA
49
svijeta, odgajaju se i discipliniraju u Kristovoj πkoli. Na Zemlji hode uskim stazama i proËiπÊavaju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz bolne
sukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorka
razoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih strahoti i bijedi grijeha pa ga gledaju s odurnosti.
BuduÊi da sudjeluju u
Kristovim patnjama, odBoæja slava —
reeni su da budu sudiBoæji karakter —
onici i u Njegovoj slavi.
otkriva se u
Proroku je u svetom vikuπnjama i
enju bila pokazana slavna pobjeda Boæjega naprogonstvu u
roda: “Takoer spazih
Njegovim
neπto kao stakleno more
izabranicima.
pomijeπano s vatrom i
pobjednike... gdje stoje
na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Janjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru,
Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” “Ovo su — nato mi reËe —
oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje
haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje
pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ
u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” (Otkrivenje 15,2.3; 7,14.15)
50
ISUSOV GOVOR NA GORI
“Blago vama kad vas budu grdili i
progonili i kad vam zbog mene budu
laæno pripisivali svaku vrstu opaËine!”
(Matej 5,11)
Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijevarom. Kao πto je πirio laæne predodæbe o Bogu,
tako je preko svojih slugâ πirio laæne predodæbe
i o Boæjoj djeci. Spasitelj kaæe: “Jer zbog tebe
podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.” (Psalam
69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike.
Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin
»ovjeËji. Podsmjehivali su Mu se i rugali zbog
Njegove nepokolebljive posluπnosti naËelima svetoga Boæjeg Zakona koji su oni bezrazloæno mrzili. Krist je smireno stajao pred svojim neprijateljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanske
baπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako se
suoËiti sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih da
ne klonu u progonstvu.
Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, kleveta
ne moæe uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti.
Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te sile,
ni ljudske ni sotonske, koja bi mogla okaljati duπu.
»ovjek Ëije se srce oslanja na Boga, u najbolnijim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje potpuno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad je
izgledalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i za-
BLA ÆENSTVA
51
πtitom. Njegove rijeËi, pobude i njegova djela mogu biti pogreπno prikazivani i izvrtani, ali on na
to i ne obraÊa pozornost zato πto se bori za neπto
mnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve podnosi, jer
“ostade, naime, postojan
kao da promatra Nevid»ovjek Ëije se
ljivoga” (Hebrejima 11,
srce oslanja na
27) ne gledajuÊi na vidBoga, u
ljivo, “nego na nevidljinajbolnijim
vo, jer je vidljivo prolazkuπnjama i u
no, a nevidljivo je vjeËnajteæim
no”. (2. KorinÊanima 4,
okolnostima
18)
Kristu je poznato
ostaje isti kao
sve πto su ljudi pogreπno
πto je bio i u
shvatili i prikazali. Njeblagostanju,
gova djeca mogu naÊi
okruæen Boæjom
snage te smireno, strpljisvjetloπÊu i
vo i s povjerenjem Ëekazaπtitom.
ti, koliko god bili klevetani i prezirani, jer nema
niËega tajnog πto se neÊe otkriti, a onima koji
Mu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast pred
ljudima i anelima.
“Blago vama kad vas budu grdili i progonili
i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine”, kaæe Isus. “Radujte se i kliËite
od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na nebesi-
52
ISUSOV GOVOR NA GORI
ma!” Zatim je spomenuo proroke, koji su govorili u Gospodnje ime, kao “uzor strpljiva podnoπenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊanin
meu Adamovim potomcima, umro je kao muËenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije
razumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku koji
unosi nemir meu ljude. “Drugi, opet, iskusiπe
izrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamnice... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi osloboenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebrejima 11,36.35)
Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih stoljeÊa. ZahvaljujuÊi njihovim nevoljama, spoznaja o Bogu πirila se na sve strane. Svaki Kristov
uËenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto
djelo znajuÊi da neprijatelji djela ne mogu uËiniti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini.
Bog æeli da istina postane svima poznata i da
bude predmet ispitivanja i pretresanja, Ëak ako
je i prijezir naveo ljude na to. Ljudski umovi moraju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta,
svaki napor da se ograniËi sloboda savjesti, to
su prigode kojima se Bog koristi da bi probudio umove koji bi se inaËe moæda uspavali.
Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjih
vjesnika! Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, zasuli kamenjem plemenitog i rjeËitog Stjepana, djelo evanelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja
BLA ÆENSTVA
53
je obasjavala slavom njegovo lice i boæanska samilost kojom je odisala njegova molitva pred
smrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja revnosnom Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I
©aul, farizej progonitelj, postao je izabrano orue da donese Kristovo ime “i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove”.
(Djela 9,15) Poslije mnoBoæji glasnici
go godina Pavao Êe kao
progonjeni su
starac pisati iz tamnice
tijekom svih
u Rimu: “Jedni, istina,
stoljeÊa.
propovijedaju iz zavisti i
ZahvaljujuÊi
natjecanja... propovijenjihovim
daju Krista... neiskreno,
s namjerom da poveÊanevoljama,
ju bol mojih okova... Pa
spoznaja o Bogu
πto biva? Niπta osim πto
πirila se na sve
se na svaki naËin, bilo
strane.
pod izlikom bilo iskreno,
Krist propovijeda.” (Filipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËeniπtvom
evanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπe
bile pridobivene za Krista i u samoj carskoj palaËi. ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uniπti, sjeme RijeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva,
nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga i
vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23), bilo je posijano
u srca ljudi. Poniæenjem i progonstvom Boæje dje-
54
ISUSOV GOVOR NA GORI
ce Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duπe su bile
spaπene.
Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u progonstvima i poniæenju svjedoËe za Krista. Ljudi
Ëeznu za zemaljskim dobrima, a Isus im pokazuje nebesku nagradu. Meutim, On je ne daje
samo u buduÊem æivotu — nagraivanje poËinje
ovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se,
Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êe
vrlo velika!” (Postanak 15,1) To je nagrada svima
koji idu za Kristom. Uspostaviti sklad s Gospodinom Emanuelom — s Onim “u kome se nalazi
sakriveno sve blago mudrosti i znanja”, u kojemu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Koloπanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srce
sve viπe otvara da bi primilo Njegove osobine,
upoznati Njegovu ljubav i moÊ, imati Kristovo
neizrecivo bogatstvo, shvaÊati sve viπe “... koja
je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati
ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga” (Efeæanima 3,18.19) — “to je baπtina slugu
Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je
Jahvina”. (Izaija 54,17)
Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Sile
dok su oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molili
i pjevali hvalu Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjetlost Njegove nazoËnosti rastjerala je tamu slavom
BLA ÆENSTVA
55
nebeskih dvora. Pavao, koji je gledajuÊi πirenje
evanelja zaboravljao svoje okove, piπe iz Rima:
“I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filipljanima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio na
Gori, ponovno odzvanjaju u Pavlovoj Poslanici
Filipljanima, usred njihovih progonstava: “Radujte
se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”
(Filipljanima 4,4)
“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13)
Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svoju
djecu solju. Time im æeli reÊi da im je dao svoju
milost da bi postali orua za spaπavanje drugih.
Bog je pred cijelim svijetom izabrao sebi narod
ne samo da bi ih mogao usvojiti kao svoje sinove
i kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao primiti
spasonosnu milost. (Titu 2,11) Bog je izabrao Abrahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj,
veÊ i orue za objavljivanje posebnih prednosti
koje je Gospodin æelio pruæiti narodima. Isus je
u svojoj posljednjoj molitvi za uËenike, neposredno prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.”
(Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imati
spasonosne osobine koje Êe saËuvati svijet od
potpune moralne izopaËenosti.
56
ISUSOV GOVOR NA GORI
Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojoj
je dodana, mora prodrijeti u nju i proæeti je da
bi je mogla saËuvati. Tako Êe i osobni dodir i
druæenje s ljudima uËiniti da spasonosna sila
evanelja dopre do njih. Oni se ne spaπavaju kao
skupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osobnom
utjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æelimo pomoÊi.
Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotna
snaga — Isusova ljubav u srcu, Kristova pravednost koja proæima æivot. Kristova ljubav je nezadræiva i borbena. Ako je u nama, izlijevat Êe se
na druge. Moramo im se toliko pribliæiti da se
njihova srca mogu zagrijati naπim nesebiËnim zanimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivotvornu energiju koja prodire i ulijeva novu moralnu snagu duπama za koje rade. Sila Svetoga
Duha, a ne ljudska snaga, obavlja tu preobrazbu.
Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako sol
obljutavi, Ëime Êe se ona (zemlja) osoliti? Viπe
nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi
pogaze.” (Matej 5,13)
Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mogao vidjeti bijelu sol kako svjetluca na stazama,
baËena onamo zato πto je izgubila okus i postala
neuporabljiva. Time je toËno prikazano stanje farizeja i djelovanje njihove religije na druπtvo. Prikazan je time i æivot svake duπe od koje je odstu-
BLA ÆENSTVA
57
pila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela i
izgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, bljutava je i neukusna i anelima i ljudima. Baπ takvima Krist kaæe: “Oh kad bi bio studen ili vruÊ!
Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit
Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16)
Nemamo li æivu vjeru u Krista kao osobnog
Naπ utjecaj Êe
Spasitelja, naπ utjecaj u
uzdizati ljudski
ovome nevjerniËkom svirod i donositi
jetu neÊe se osjetiti. Ne
mu blagoslove
moæemo drugima dati
samo onoliko
ono πto sami nemamo.
Naπ utjecaj Êe uzdizati
koliko smo se
ljudski rod i donositi mu
sami posvetili i
blagoslove samo onoliko
predali Kristu.
koliko smo se sami posvetili i predali Kristu.
Tamo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene ljubavi i stvarnog iskustva, nema ni snage da se pomogne, nema povezanosti s Nebom ni Kristovog
“okusa” u æivotu. Sve dok nas Sveti Duh ne moæe
uporabiti kao svoja orua da bi svijetu prenio
istinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli koja je
izgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Ako
nam nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetu
da istina koju ispovijedamo nema sile da bi nas
posvetila. I tako, dokle doseæe naπ utjecaj, onemo-
58
ISUSOV GOVOR NA GORI
guÊujemo djelovanje Boæje RijeËi. “Kad bih ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih
imao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πto
zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao sve
tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premjeπtao, a ljubavi ne bih
imao, bio bih niπta. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje
predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3)
Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se na
druge — ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊ
zato πto nas ljubav pokreÊe na djelo. Ljubav mijenja karakter, upravlja pobudama, suzbija neprijateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Prostrana je kao
svemir, u skladu je s aneoskom ljubavi. Kad se
njeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i posvuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i samo ljubav, moæe nas uËiniti solju zemlji.
“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)
Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukao
pozornost sluπatelja dok je uËio narod, Isus se
Ëesto sluæio primjerima iz prirode koja ih je okruæivala. Narod se okupio joπ u rano jutro. Sunce
se uzdizalo na plavom svodu i razgonilo sjene
koje su se skrivale po dolinama i uskim tjesna-
BLA ÆENSTVA
59
cima izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj strani
neba joπ nije izblijedjelo. Zemlja je bila obasjana
sjajnim sunËanim zrakama. S mirne povrπine jezera odbijala se zlatna svjetlost, a ruæiËasti jutarnji
oblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak, cvijet i
svaka olistala granËica
blistali su od kapljica roLjubav mijenja
se. Priroda se smijeπila
karakter,
blagoslovu novoga dana,
upravlja
a ptice na drveÊu umilno su pjevale. Spasitelj je
pobudama,
pogledao ljude ispred
suzbija nesebe, zatim sunce koje
prijateljstva i
se raalo, i onda rekao
oplemenjuje
svojim uËenicima: “Vi
osjeÊaje.
ste svjetlo svijetu.” Kao
πto sunce ide naprijed
svojim putom ljubavi razgoneÊi sjene noÊi i budeÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenici
trebaju iÊi naprijed u svojemu poslanju πireÊi
nebesku svjetlost na one πto su u tami zablude
i grijeha.
U blistavom sjaju jutra na okolnim breæuljcima sve jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upotpunjujuÊi ljepotu krajolika. Krist je rekao: “Nije
moguÊe sakriti grad koji leæi na gori.” A onda
je dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se stavi pod
variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u
60
ISUSOV GOVOR NA GORI
kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je ponajviπe poljodjelaca i ribara, Ëija je siromaπna boraviπta Ëinila samo jedna prostorija u kojoj je svjetiljka s postolja svijetlila svima u kuÊi. Isus kaæe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima
da vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg nebeskog.” (Matej 5,14-16)
Grjeπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala, niti
Êe ga ikad obasjati druga svjetlost osim one koja se πiri od Krista. Isus, Spasitelj, jedino je svjetlo
koje moæe odagnati tamu svijeta ogrezlog u grijeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano: “U njoj bijaπe
Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4)
Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli postati pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Njegova ljubav otkrivena u karakteru uËinit Êe ih
svjetlom svijetu.
Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista
smo kao nezapaljena svijeÊa, sliËni mjesecu koji je okrenuo lice od sunca. Nemamo niti jednu
jedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvijetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo prema
Suncu pravde, kad doemo u dodir s Kristom,
duπa biva ozarena sjajem boæanske nazoËnosti.
Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetla
usred ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji prizivaju Njegovo ime Isus kaæe: Dali ste se meni,
a ja sam vas dao svijetu kao svoje predstavnike.
BLA ÆENSTVA
61
Otac je poslao Krista u svijet, a tako, kaæe On,
“i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18) Kao πto
je Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako i
mi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iako
je naπ Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, ne
zaboravi, krπÊanine, da se On otkriva preko Ëovjeka! Boæji blagoslovi se izlijevaju preko ljudskih orua. Krist je doπao na svijet kao Sin ËovjeËji. Kad se ljudska
priroda sjedini s boæanIsus, Spasitelj,
skom, ËovjeËanstvo mojedino je svjetlo
ra biti pokrenuto. Kristokoje moæe
va Crkva i svaki pojediodagnati tamu
ni uËenik velikog UËitelja od Neba su odreesvijeta ogrezlog
na sredstva za otkrivanje
u grijeh.
Boga ljudima. Aneli slave Ëekaju da preko vas
prenesu nebesku svjetlost i silu duπama koje su
na rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue propustiti
ispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svijetu bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha.
Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Potrudite se da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je kazao:
“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide
vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.”
Stanuje li Krist u srcu, nemoguÊe je skriti svjetlost
Njegove nazoËnosti. Ako oni koji govore da su
62
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu, to je zato
πto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu li
davati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubili
svaku vezu s Izvorom svjetlosti.
U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe u
njima” (1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinio
je svjetlom ljudima njihova naraπtaja. Josip je bio
nositelj svjetla u Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu,
dobrotom i djetinjskom ljubavi predoËavao je Krista usred idolopokloniËkog naroda. Dok su Izraelci putovali iz Egipta u ObeÊanu zemlju, ljudi
Ëista srca meu njima bili su svjetlo okolnim narodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. Preko
Daniela i njegovih prijatelja u Babilonu i preko
Mordokaja u Perziji blistave zrake svjetla sjale su
usred tame carskih dvorova. Tako su i Kristovi
uËenici postavljeni kao nositelji svjetla na putu
u Nebo. Preko njih se OËeva milost i dobrota
otkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnih
shvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela,
ljudi Êe biti ponukani slaviti Oca koji je na nebesima, jer se pokazalo da je na prijestolju svemira Bog. Njegov karakter dostojan je hvale i oponaπanja. Boæanska ljubav koja plamti u srcu i
krπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æivotu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji je
Ëovjeku omoguÊen iz svijeta da bi se mogao diviti savrπenstvu Neba.
BLA ÆENSTVA
63
Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u
“ljubav koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16)
Tako se Ëiste i preobraæavaju srca, nekad grjeπna
i izopaËena, da bi bila pokazana bez mane “Onomu koji vas moæe oËuvati od pada neporoËne i
razdragane pred njegovom slavom, jedinome Bogu
koji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Gospodinu...” (Judina 24)
Spasiteljeve rijeËi:
Aneli slave
“Vi ste svjetlo svijetu”
Ëekaju da preko
pokazuju da je On svovas prenesu
jim sljedbenicima povjenebesku svjetlost
rio sluæbu u cijelome svijetu. SebiËnost, oholost
i silu duπama
i predrasude podignule
koje su na rubu
su u Kristovo doba Ëvrst
propasti.
i visok zid razdvajanja izmeu postavljenih Ëuvara svetih proroπtava i svih ostalih naroda na Zemljinoj kugli. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti.
RijeËi koje je narod sluπao s Njegovih usana bile
su posve razliËite od svega πto su dotad sluπali
od sveÊenika i rabina. Krist ruπi zid razdvajanja,
samoljublja i nacionalnih predrasuda propovijedajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudske
obitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u koji
ih je zatvorila njihova sebiËnost uklanjajuÊi sve
zemaljske granice i umjetno stvorene razlike u
64
ISUSOV GOVOR NA GORI
druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku izmeu susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist nas
uËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gledamo kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svoje
podruËje rada.
Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudaljenijih kutaka Zemljine kugle, tako po Boæjoj naredbi i svjetlost evanelja treba doprijeti do svake
duπe na Zemlji. Kad bi Kristova Crkva ispunjavala
plan naπega Gospodina, svjetlost bi obasjala sve
koji se nalaze u tami i u dolini smrtne sjene.
Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajedno
nastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenje
kriæa, raziπli po svim zemljama, kad bi pustili
da preko njih zablista Kristova svjetlost i kad bi
radili kao πto je On radio na spaπavanju duπa,
“evanelje o kraljevstvu” brzo bi bilo objavljeno
po cijelom svijetu.
Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi izabere narod, poËevπi od Abrahama u dolinama
Mezopotamije pa do nas u naπim danima: “...
blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov.” (Postanak 12,2) RijeËi πto ih je Krist uputio preko
proroka-evanelista, a samo su ponovljene u Propovijedi na Gori, odnose se na nas u ovome posljednjem naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlost
tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ako je tvoj duh obasjala Slava Gospod-
BLA ÆENSTVA
65
nja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu Onoga koji
se “istiËe meu tisuÊama” — Onoga koji je “sav
od ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena nazoËnoπÊu Njegove slave, onda su i tebi upuÊene
te UËiteljeve rijeËi. Jesi li s Kristom stajao na
Gori preobraæenja? Dolje u ravnici nalaze se duπe
koje je Sotona zarobio; one Ëekaju da ih oslobodi
rijeË vjere i molitve.
Naπa duænost nije
Kad bi Crkva
samo promatrati Kriispunjavala plan
stovu slavu, nego i gonaπega
voriti o Njegovim vrliGospodina,
nama. Izaija nije samo
promatrao Kristovu slasvjetlost bi
vu, nego je i govorio
obasjala sve koji
o Njemu. Dok je David
se nalaze u
razmiπljao, vatra je
tami.
plamtjela, a onda je
progovorio svojim jezikom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi,
morao je govoriti o onome πto je vidio i osjetio. Tko moæe vjerom promatrati Ëudesni plan
otkupljenja, slavu jedinoroenog Boæjeg Sina, a
ne govoriti o tome? Tko moæe razmiπljati o nedokuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Golgote
prigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊ
da imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati i
ne naÊi rijeËi kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?
66
ISUSOV GOVOR NA GORI
“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramu
njegovu svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3b) Izraelov pjesnik ljupko Ga slavi uz harfu: “Govore
o blistavoj slavi tvoga veliËanstva, i Ëudesa tvoja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6)
Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut pred
ljudima tako da im obuzme um i da se njihove
misli bave njime. Tada Êe sâm Bog ispuniti boæanskom silom sve duhovne sposobnosti. Sve sile
bit Êe usredotoËene na pravi rad za UËitelja. Trudbenici Êe kao æiva orua, odreena da obasjaju
Zemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla.
Krist prima, o, tako radosno, svako ljudsko
orue koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudsko
s boæanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnu
Utjelovljene Ljubavi. PriËajte o tome, molite se
za to, pjevajte o tome! Objavljujte svuda vijest
o Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskim
visinama!
Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blagoslova sa zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnjama, svakodnevno oËitovanje duha krotkosti, dobrote, milosra i ljubavi — sve su to izvori svjetlosti kojom blista pravi karakter, nasuprot tami
sebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svjetlost æivota.
67
Duhovna narav Zakona
“Nemojte misliti da sam doπao
ukinuti zakon i proroke! Ne dooh da
ih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej
5,17)
Usred grmljavine i ognja Krist je objavio Zakon na Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognju
koji saæiæe, poËivala je na njezinu vrhu, a gora
se tresla od Gospodnje nazoËnosti. »ete Izraelove,
pavπi niËice, sluπale su sa strahopoπtovanjem svete
propise Zakona. Koliko se od toga razlikovao prizor na Gori blagoslova! Pod ljetnim nebom, u tiπini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isus
je objaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj koji
je toga dana govorio narodu jezikom ljubavi, otkrivao mu je naËela Zakona objavljenog na Sinaju.
Prigodom objavljivanja zakona bilo je nuæno
da Izrael, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu,
stekne ispravan dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu.
Bog mu se tada jednako otkrio i kao Bog ljubavi.
“... Doe Jahve sa Sinaja,
sa Seira im se pokaza
68
ISUSOV GOVOR NA GORI
i s gore Parana zasja.
Zbog njih doe od kadeπkih zborova,
sa svoga juga sve do Obronaka.
Ipak ti ljubiπ narode,
svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.
Pred tvojim su leæali nogama,
iπli tobom predvoeni.”
(Ponovljeni zakon 33,2.3)
Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu divnim rijeËima koje su saËuvane kao nasljedstvo
stoljeÊa: “Jahve, Jahve! Bog milosrdan i milostiv,
spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i
prijestup...”. (Izlazak 34,6.7)
Zakon dan na Sinaju bio je proglaπenje naËela
ljubavi, otkrivanje nebeskog Zakona Zemlji. Stavljen je u ruku Posrednika i izgovoren glasom Onoga Ëijom silom ljudska srca mogu biti usklaena s Njegovim naËelima. Bog je otkrio svrhu Zakona kad se obratio Izraelu: “Budite narod meni
posveÊen!” (Izlazak 22,30)
Meutim, Izraelci nisu shvatili duhovnu narav Zakona, pa je njihova takozvana posluπnost
Ëesto bila samo poπtovanje formâ i obredâ umjesto pokoravanja srca vrhovnoj vlasti ljubavi. BuduÊi da je Isus svojim karakterom i djelom otkrivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
69
osobine i ukazivao na bezvrijednost ceremonijalne
posluπnosti, hebrejski voe Ga nisu primili niti
su razumjeli Njegove rijeËi. Smatrali su da se Krist
olako odnosi prema zahtjevima Zakona, a kad
im je iznio upravo one istine koje su bît njihove
sluæbe, odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi
samo na formu, optuæili
da krπi Zakon.
Zakon dan na
Iako izgovorene smiSinaju bio je
reno, Kristove rijeËi bile
proglaπenje
su proæete ozbiljnoπÊu i
naËela ljubavi,
snagom koja je potresala srca ljudi. OËekivali su
otkrivanje
da Êe Ëuti ponavljanje
nebeskog
beæivotnih tradicija i preZakona Zemlji.
tjeranih zahtjeva rabinâ,
ali uzalud. Zapanjilo ih
je Kristovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj koji
ima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici”. (Matej
7,29) Farizeji su uoËili golemu razliku izmeu
svojega i Kristova naËina pouËavanja. Vidjeli su
da veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota istine
svojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπe
osvajaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeænost privlaËile su ljudska srca k Njemu. Rabini
su vidjeli da je Krist svojim uËenjem poniπtio
sav smisao pouka koje su oni davali narodu. On
je ruπio zid razdvajanja koji je toliko laskao nji-
70
ISUSOV GOVOR NA GORI
hovu ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da Êe
Krist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojiti
narod od njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluËnim neprijateljstvom, traæeÊi prigodu da Ga omrznu mnoπtvu i tako omoguÊe Velikom vijeÊu da
Ga osudi i usmrti.
Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dok
je On iznosio naËela pravednosti, farizeji su πirili
glasine da je Njegov nauk u suprotnosti s propisima koje je Bog dao na Sinaju. Spasitelj nije izgovorio nijednu rijeË koja bi mogla poljuljati povjerenje u vjerovanja i uredbe koje su bile dane
preko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjetlosti, koju je veliki izraelski voa prenio narodu, bila primljena od Krista. Dok su mnogi u
srcu pomiπljali da je doπao ukinuti Zakon, Isus
je iznosio svoje glediπte o boæanskim propisima
rijeËima koje se ne mogu pogreπno razumjeti.
“Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17)
Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljuje
da nije doπao ukinuti propise Zakona. Sve u prirodi, od Ëestice u sunËanoj zraci, do svjetova u
visini, podloæno je zakonu. O posluπnosti zakonima ovise red i sklad u prirodi. Tako postoje i
velika naËela pravednosti koja upravljaju æivotom
svih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËelima ovisi dobrobit svemira. Boæji Zakon je po-
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
71
stojao i prije nego πto je stvorena Zemlja. Aneli
se dræe njegovih naËela, a da bi i Zemlja bila u
skladu s Nebom, ljudi moraju sluπati boæanske
propise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka s propisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnje
i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Krist nije
doπao na Zemlju pokvariti Zakon, veÊ svojom milosti vratiti ljude posluπnosti njegovim odredbaKrist nije doπao
ma.
na Zemlju
Ljubljeni uËenik, kopokvariti Zakon,
ji je na Gori sluπao KriveÊ svojom
stove rijeËi, piπe mnogo
kasnije, pod utjecajem
milosti vratiti
Svetoga Duha, o Zakonu
ljude posluπnosti
kao o stalnoj obvezi:
njegovim
“Tko god poËinja grijeh,
odredbama.
krπi zakon; grijeh je krπenje zakona”. (1. Ivanova 3,4) Apostol Ivan objaπnjava da je Zakon o
kojemu govori “stara zapovijed koju ste primili
od poËetka”. (1. Ivanova 2,7) On govori o Zakonu
koji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bio
ponovljen na Sinajskoj gori.
Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπao
ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) On ovdje
rabi rijeË “ispunim” u istom smislu kao i onda
72
ISUSOV GOVOR NA GORI
kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju nakanu “da
sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom”
(Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Zakona, da pruæi primjer savrπene usklaenosti s
Boæjom voljom.
Njegovo poslanje bilo je “da uzveliËa i proslavi Zakon svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreen
prikazati duhovnu narav Zakona, iznijeti njegova dalekoseæna naËela i objasniti njegovu vjeËnu obvezatnost.
Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji meu ljudima samo blijedo odraæavaju, o kojemu
je Salomon, nadahnut Duhom, pisao da je “bijel
i rumen, istiËe se meu tisuÊama... i sav je od
ljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o kojemu je David,
gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep si,
najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3),
Isus, jasna slika OËeve liËnosti, sjaj Njegove slave, samoprijegorni Spasitelj bio je na svojemu
putu ljubavi po ovome svijetu boæanskom ljepotom svojega karaktera æivi prikaz karaktera
Boæjeg Zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo da
je nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnima
Kristu, temelj Zakona vjeËne pravednosti.
“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i
zemlja”, kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da
se sve ne ostvari”. (Matej 5,18) Svojom posluπ-
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
73
noπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepromjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i svaka Adamova kÊi mogu Njegovom miloπÊu biti
savrπeno posluπni Zakonu. Na Gori je kazao da
iz Zakona neÊe nestati ni kovrËica slova iz Zakona,
a da se sve ne ostvari — sve πto je povezano s
ljudskim rodom, sve πto je u vezi s planom spasenja. Krist ne uËi da Êe
Zakon ikad biti ukinut,
U Kristovu
nego nam usmjeruje poæivotu se otkrilo
gled na krajnju granicu
da je nebeska
ljudskih vidika i uvjerava
ljubav, naËelo
nas da Êe Zakon zadræati
svoj autoritet sve dok ne
koje nas Ëini
stignemo do te granice.
sliËnima Kristu,
To Ëini zato da nitko ne
temelj Zakona
bi mogao pomisliti da je
vjeËne
Njegova zadaÊa ukinuti
pravednosti.
propise Zakona. Sve dok
postoji nebo i Zemlja,
vrijedit Êe i sveta naËela Boæjega Zakona. Njegova pravednost Êe stajati “ko Boæji vrhunci” (Psalam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz kojega se
razlijevaju potoci da osvjeæe zemlju.
BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen i stoga nepromjenjiv, nemoguÊe je da grjeπni ljudi sami zadovolje mjerila njegovih zahtjeva. Zato je Isus i
doπao kao naπ Otkupitelj da bi, uËinivπi ih sudi-
74
ISUSOV GOVOR NA GORI
onicima u boæanskoj naravi, doveo ljude u sklad
s naËelima Zakona Neba. Kad se odreknemo svojih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasitelja,
uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamo
li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)
ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu zakone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pamet
njihovu.” (Hebrejima 10,16) Iako je sustav simbola, koji je ukazivao na Krista kao na Boæje Janje
koje Êe ponijeti grijehe svijeta, trebao prestati
Kristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana u
Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËno
prijestolje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta,
nijedna jota ni kovrËica slova nije nestala. Ta
naËela, u raju objavljena Ëovjeku kao veliki Zakon æivota, ostat Êe neizmijenjena i u obnovljenom raju. Kad Eden ponovno procvjeta na Zemlji,
svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji Zakon ljubavi.
“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna
poput nebesa ... Djela ruku njegovih vjernost su
i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i pravdi ... Odavno znam za tvoje propise, da
si ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8;
119,152)
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
75
“Stoga, tko god prekrπi i jednu od
ovih i najmanjih zapovijedi i nauËi
druge da tako rade, bit Êe najmanji u
kraljevstvu nebeskom...” (Matej 5,19)
To znaËi da takvome tamo neÊe ni biti mjesta. Jer tko namjerno prekrπi jednu zapovijed,
ne dræi u duhu i istini nijednu. “Uistinu, ako tko
vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2,10)
Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti,
nego i u najmanjem odstupanju od objavljene
Boæje volje, jer to odstupanje pokazuje da veze
izmeu duπe i grijeha joπ nisu raskinute. Srce
sluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, ono
odriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vladavine.
Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Gospodnje zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravila
o duænosti, postojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerila
koja bi zadovoljavala razliËite umove te bi vlast
bila oduzeta iz Gospodnjih ruku. Ljudska volja
postala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja volja
— Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvorenjima — bila bi podcijenjena i prezrena.
Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljavaju se s Bogom. Za njih neÊe biti mjesta u nebeskom kraljevstvu zato πto ratuju protiv temeljnih
76
ISUSOV GOVOR NA GORI
naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju volju, staju na
stranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »ovjek
Êe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËima, veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio.
Ne moæemo biti sigurni odbacimo li ijednu rijeË,
koliko god nam izgledala nevaæna. Nema nijedne zapovijedi u Zakonu koja Ëovjeku ne sluæi na
dobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u onome koji
Êe doÊi. Posluπnost Boæjem Zakonu je ograda koja
πtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tko
samo na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju je
Bog podignuo, uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti,
jer je otvorio prolaz kroz koji neprijatelj moæe
uÊi da bi pustoπio i razarao.
Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jednoj toËki, naπi praroditelji su otvorili brane kroz
koje je zlo prodrlo u svijet. Tko god bude slijedio
njihov primjer, poænjet Êe sliËne posljedice. Boæja
ljubav je temelj svake odredbe Njegova Zakona,
a onaj tko odstupa od zapovijedi, prouzroËuje
vlastitu nesreÊu i propast.
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
77
“Jer, velim vam, ne bude li vaπa
pravednost veÊa od pravednosti
knjiæevnika i farizeja, sigurno neÊete
uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej
5,20)
Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa i
Njegove uËenike grjeπnicima zbog nepoπtovanja
rabinskih obreda i obiËaja. UËenike su Ëesto zbunjivali i uznemirivali prijekori i optuæbe onih koje
su naviknuli poπtivati kao vjerske uËitelje. Isus
je razotkrio prijevaru. Kazao je da je pravednost
kojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost bezvrijedna. Hebreji su smatrali sebe osobitim, vjernim narodom koji uæiva Boæju naklonost, ali Krist
je pokazao da je njihova religija liπena spasonosne vjere. Sva njihova licemjerna poboænost, njihove ljudske izmiπljotine i obredi, Ëak ni hvalisavo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona nisu ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca,
nisu bili plemeniti, ni sliËni Kristu po karakteru.
Religija utemeljena na opravdanju djelima ne
moæe dovesti duπu u skladnost s Bogom. Stroga
i kruta pravovjernost farizeja, bez skruπenosti,
njeænosti i ljubavi, grjeπniku je bila samo kamen
spoticanja. Bili su sliËni soli koja je izgubila okus.
U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi saËuvala
svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona
78
ISUSOV GOVOR NA GORI
“koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima
5,6) da oËisti duπu i, sliËno kvascu, preobrazi
karakter.
Hebreji su sve to veÊ morali nauËiti iz uËenja
proroka. Vapaj duπe za izmirenjem s Bogom naπao je stoljeÊima prije svoj glas i odgovor u rijeËima proroka Miheja: “S Ëime Êu doÊi pred Jahvu, hoÊu li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim?
HoÊu li doÊi preda nj sa ærtvom paljenicom, s
teocima od jedne godine? HoÊe li mu biti mile
tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potokâ ulja?... Objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve
traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mihej
6,6-8)
Prorok Hoπea ovako je otkrio bît farizejstva:
“Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila.
I πto mu je viπe rodilo plodova, to je viπe umnaæao
ærtvenike; πto mu je bogatija zemlja bila, to je
kiÊenije dizao stupove.” (Hoπea 10,1) TvrdeÊi da
sluæe Bogu, Hebreji su zapravo sluæili sebi. Njihova pravednost bila je plod njihovih napora da
dræe Zakon u skladu sa svojim zamislima i na
svoju korist. Stoga nije ni mogla biti bolja od njih
samih. NastojeÊi sami sebe uËiniti svetima, pokuπavali su, naime, Ëisto izvaditi iz neËistoga. Boæji
Zakon je svet kao πto je i Bog svet, savrπen kao
πto je Bog savrπen. On ljudima prikazuje Boæju
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
79
pravednost. »ovjek ne moæe sâm dræati Zakon,
jer ljudska je narav iskvarena, unakaæena i potpuno razliËita od Boæje naravi. Djelima sebiËnog
srca “svi postasmo neËisti, a sva naπa pravda ko
haljine okaljane”. (Izaija 64,5)
Iako je Zakon svet, Hebreji nisu mogli steÊi
pravednost vlastitim naporima da ga dræe. Ako
æele uÊi u nebesko Kraljevstvo, Kristovi uËeniZakon je svet
ci moraju steÊi drukËiju
kao πto je i Bog
pravednost od farizejske
svet, savrπen
pravednosti. U svojemu
kao πto je Bog
Sinu Bog im je pruæio
savrπen. On
savrπenu pravednost Zakona. Da su svoja srca
ljudima
potpuno otvorili kako bi
prikazuje Boæju
primili Krista, sâm æivot
pravednost.
od Boga i Njegova ljubav
obitavali bi u njima preobraæavajuÊi ih u Njegovo obliËje. Tako bi, zahvaljujuÊi dragovoljnom Boæjem daru, mogli
dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali farizeji su odbacili Krista. “Ne poznajuÊi Boæje pravednosti i nastojeÊi ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Boæjoj pravednosti”. (Rimljanima
10,3)
Isus je nastavio objaπnjavati svojim sluπateljima πto znaËi dræati Boæje zapovijedi — da je
80
ISUSOV GOVOR NA GORI
to izgradnja Kristovog karaktera u njima. Jer u
Njemu se Bog svakodnevno otkrivao pred njima.
“A ja vam kaæem: Svatko tko se ljuti
na svog brata bit Êe odgovoran sudu.”
(Matej 5,22)
Gospodin je rekao preko Mojsija: “Ne mrzi
svoga brata u svom srcu!... Ne osveÊuj se! Ne
gaji srdæbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi
bliænjega svoga kao samoga sebe...” (Levitski zakonik 19,17.18) Istine koje je Krist iznosio bile
su iste one istine πto su ih propovijedali proroci, ali ih je potamnila tvrdoÊa srca i ljubav prema grijehu.
Spasiteljeve rijeËi otkrile su Njegovim sluπateljima Ëinjenicu da su i oni, osuujuÊi druge
kao prijestupnike, bili isto toliko krivi jer su gajili
zlobu i mrænju.
Na drugoj strani jezera, nasuprot mjestu na
kojemu su se sabrali, prostirala se baπanska zemlja, pust predio, Ëiji su divlji klanci i πumovita
brda veÊ dugo bili omiljeno skroviπte razbojnika i svakovrsnih prijestupnika. Narodu su bile
u æivom sjeÊanju vijesti o pljaËkama i ubojstvima poËinjenima ondje pa su mnogi bili revnosni u optuæivanju tih zloËinaca. Istodobno su i
sami bili naprasiti i svadljivi, gajili su najogor-
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
81
Ëeniju mrænju prema svojim ugnjetaËima Rimljanima, a prezirali su i sve ostale narode, Ëak i
svoje sunarodnjake ako nisu u svemu podræavali
njihovo miπljenje. U svemu tome i oni su bili
prijestupnici Zakona koji kaæe: “Ne ubij!” (Izlazak 20,13)
Duh mrænje i osvete
Duh mrænje i
potekao je od Sotone i
osvete potekao
naveo ga da ubije Boæje od Sotone i
jega Sina. Tko gaji zlonaveo ga da
bu ili neljubaznost, gaji
ubije Boæjega
isti duh, Ëiji je plod
smrt. U osvetoljubivoj
Sina. Tko gaji
pomisli skriva se zlo djezlobu ili
lo, kao πto se u sjemenu
neljubaznost,
skriva biljka. “Tko god
gaji isti duh, Ëiji
mrzi svoga brata, ubojije plod smrt.
ca je; a znate da nijedan
ubojica nema u sebi trajnoga, vjeËnoga æivota.” (1. Ivanova 3,15)
“... A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe
odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.”
(Matej 5,22) DarujuÊi svojega Sina za naπe otkupljenje, Bog je pokazao koliko cijeni svaku ljudsku duπu i zato nikome ne dopuπta da govori
prezrivo o drugome. Vidimo mane i slabosti svojih bliænjih, ali Bog svaku duπu smatra svojim
82
ISUSOV GOVOR NA GORI
vlasniπtvom — ona je Njegova stvaranjem, a dvostruko viπe otkupljenjem dragocjenom Kristovom
krvlju. Svi smo stvoreni po Njegovom obliËju, a
Ëak i prema onima koji su najdublje pali mora
se postupati s poπtovanjem i njeænoπÊu. Bit Êemo odgovorni pred Bogom Ëak i za jednu jedinu rijeË prijezira upuÊenu duπi za koju je Krist
poloæio svoj æivot.
“A tko tebi daje prednost pred drugima? ©to
li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio,
πto se ponosiπ kao da nisi primio?” “Tko si ti
da sudiπ tuem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je
njegova gospodara, a stajat Êe jer ga Gospodin
moæe tako dræati.” (1. KorinÊanima 4,7; Rimljanima 14,4)
“A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.” (Matej 5,22) RijeË luak u Starom zavjetu se rabila
da oznaËi otpadnika ili onoga tko se predao bezboænosti. Isus kaæe da svatko tko osudi svojega
brata kao otpadnika ili bezboænika, pokazuje da
i sâm zasluæuje istu osudu.
Kad se Krist prepirao sa Sotonom oko Mojsijeva tijela, “nije se usudio izreÊi protiv njega uvredljivu osudu”. (Juda 9) Da je to uËinio, stupio
bi na Sotonino tlo, jer je osuivanje oruæje Zloga. U Pismu je on nazvan “tuæitelj naπe braÊe”.
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
83
(Otkrivenje 12,10) Isus nije htio uporabiti nijedno
Sotonino oruæje. Suprotstavio mu se samo rijeËima: “Neka bi ti Gospodin zapovjedio da uπutiπ!”
(Juda 9)
Krist nam je primjer: kad doemo u sukob
s Njegovim neprijateljima, ne smijemo uzvraÊati
istom mjerom, niti kazati iπta πto bi nalikovalo
uvredljivoj osudi. Onaj tko je odreen govoriti
u Boæje ime, ne smije izgovarati rijeËi koje ni
VeliËanstvo Neba nije uporabilo kad se prepiralo sa Sotonom. Djelo suenja i osude moramo
prepustiti Bogu.
“... Najprije se izmiri s bratom...”
(Matej 5,24)
Boæja ljubav je viπe od jednostavnog suzdræavanja od zlih djela, ona je pozitivno i djelotvorno naËelo, æivi izvor koji stalno teËe na blagoslov drugima. Ako je Kristova ljubav u nama,
ne samo da neÊemo gajiti mrænju prema bliænjima, nego Êemo se truditi pokazati im ljubav
na svaki naËin.
Isus kaæe: “Dakle: ako doneseπ dar svoj na
ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i
najprije se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Prinesena ærtva
84
ISUSOV GOVOR NA GORI
bila je izraz vjere da Êe prinositelj u Kristu postati
sudionik u Boæjoj milosti i ljubavi. Meutim, izraæavati vjeru u Boæju ljubav koja praπta, a istodobno gajiti duh bezosjeÊajnosti, prava je lakrdija.
Kad netko tvrdi da sluæi Bogu, a nanosi nepravdu svojemu bratu ili ga vrijea, time mu laæno prikazuje Boæji karakter. Stoga mora priznati
zlo, mora ga proglasiti grijehom ako æeli biti u
skladu s Bogom. Moæda nam je taj brat nanio
veÊu nepravdu nego mi njemu, ali to ne umanjuje
naπu odgovornost. Ako se, dolazeÊi pred Boga,
sjetimo da netko ima neπto protiv nas, moramo
ostaviti svoj molitveni dar, dar zahvalnosti ili dragovoljni dar pa poÊi bratu s kojim smo u sukobu, ponizno priznati svoj grijeh i zatraæiti oprost.
Ako smo na bilo koji naËin prevarili ili povrijedili svojega brata, moramo to popraviti. Ako
smo, ne znajuÊi, laæno svjedoËili, ako smo netoËno prenijeli rijeËi svojega brata, ako smo na bilo
koji naËin umanjili njegov utjecaj, trebamo otiÊi
k onima s kojima smo razgovarali o njemu i povuÊi sve svoje uvredljive, pogreπne izjave.
Koliko bi zla bilo sprijeËeno kad se nesporazumi meu braÊom ne bi iznosili drugima, kad
bi ih oni iskreno, u duhu krπÊanske ljubavi, rjeπavali meu sobom! Koliko bi gorËine, kojom su
mnogi ukaljani, bilo uniπteno! Kako bi prisno i
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
85
njeæno Kristovi sljedbenici mogli biti sjedinjeni
u Njegovoj ljubavi!
“A ja vam kaæem da je svaki koji s
poæudom pogleda æenu veÊ — u svom
srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej
5,28)
Hebreji su bili ponosni na svoju moralnost
i gnuπali su se nemoralnih obiËaja neznaboæaca.
NazoËnost rimskih Ëinovnika, koje je carska vlast
dovela u Palestinu, neprestano je vrijeala osjeÊaje naroda, jer su s tim strancima kao poplava
stigli neznaboæaËki obiËaji, razvrat i razuzdanost.
U Kafarnaumu su se rimski Ëinovnici Ëesto pojavljivali sa svojim nakiÊenim ljubavnicama na
proslavama i πetaliπtima. Buka orgijanja Ëesto je
naruπavala tiπinu jezera dok su njihovi luksuzni
brodiÊi klizili mirnom povrπinom vode. Narod
je oËekivao da Isus strogo osudi te ljude, ali kako
su se iznenadili kad su Ëuli rijeËi koje su razotkrile zlo u njihovu vlastitom srcu!
Kad se razmiπljanje o zlu voli i njeguje, makar
i tajno, to pokazuje, kaæe Isus, da u srcu joπ vlada
grijeh. Duπa je joπ obuzeta gorËinom i nalazi se
u okovima bezakonja. Onaj tko uæiva u poroËnim prizorima i dopuπta sebi zlu misao, poæudan
pogled, vidjet Êe u otvorenom grijehu i njego-
86
ISUSOV GOVOR NA GORI
vom teretu srama i teπke boli pravu narav zla
πto ga je skrivao u odajama duπe. Trenutak kuπnje,
u kojemu se nekome dogodilo da padne u teæak
grijeh, nije stvorio zlo koje se otkrilo, nego je
samo ubrzao ili otkrio ono πto je bilo skriveno
i uspavano u srcu. »ovjek je “onakav kako u sebi
misli”, jer iz srca “izvire æivot”. (Mudre izreke
23,7; 4,23)
“Ako te tvoja desna ruka navodi na
grijeh, odsijeci je i baci od sebe...”
(Matej 5,30)
Da bi sprijeËio πirenje bolesti na tijelo i
uniπtenje æivota, Ëovjek je spreman preæaliti i desnu ruku. Koliko bi morao biti spremniji odreÊi
se onoga πto ugroæava æivot duπe!
Da bi mogle sudjelovati u slavnoj slobodi
Boæjih sinova, duπe koje je Sotona ponizio i zarobio moraju biti iskupljene Radosnom vijeπÊu.
Bog nas ne kani osloboditi patnje, koja je neizbjeæiva posljedica grijeha, nego nas kani spasiti
i od samoga grijeha. IzopaËena i izobliËena duπa mora se oËistiti i preobraziti da bi mogla biti
odjevena u dobrotu “Jahve, Boga naπega”, “jednaka slici njegova Sina”. “Ono πto oko nije vidjelo,
πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.”
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
87
(Psalam 90,17; Rimljanima 8,29; 1. KorinÊanima
2,9) Samo Êe vjeËnost moÊi otkriti slavnu sudbinu ljudi u kojima je obnovljeno Boæje obliËje.
Ako æelimo dosegnuti taj uzviπeni ideal, mora
biti ærtvovano sve πto izaziva spoticanje duπe. Grijeh se sluæi naπom voljom da bi nas zadræao u
svojoj vlasti. PodËinjavanje volje prikazano je vaenjem oka ili odsijecanjem ruke. »esto nam se
Jedino ako,
Ëini da pokoravanje vopokoravajuÊi
lje Bogu znaËi pristajanje
Mu se, primimo
da kroz æivot proemo
æivot od Njega,
unakaæeni ili osakaÊeni.
Ali bolje ti je, kaæe Krist,
bit Êe nam
biti unakaæen, ranjen i
moguÊe, kaæe
osakaÊen ako tako moIsus, svladati
æeπ uÊi u æivot. Ono πto
skrivene grijehe
smatraπ propaπÊu zaprana koje On
vo te vodi najveÊem blaupozorava.
goslovu.
Bog je izvor æivota.
Moæemo imati æivot samo ako smo u zajednici s
Njim. Odvojeni od Boga, moæemo postojati samo
kratko, ali to nije æivot: “... ona koja se odaje
nasladama mrtva je sve ako i æivi.” (1. Timoteju
5,6) Bog nam moæe podariti æivot jedino ako svoju volju podËinimo Njegovoj. Jedino ako, pokoravajuÊi Mu se, primimo æivot od Njega, bit Êe
88
ISUSOV GOVOR NA GORI
nam moguÊe, kaæe Isus, svladati skrivene grijehe
na koje On upozorava. Moæete ih pokopati u srcu
i skriti od ljudskih oËiju, ali kako Êete opstati u
Boæjoj nazoËnosti?
Ako se uzdate u sebe odbijajuÊi pokoriti svoju
volju Bogu, izabrali ste smrt. Gdje god grijeh bio,
Bog mu je oganj koji ga saæiæe. Ako izaberete
grijeh i odbijete se odvojiti od njega, Boæja nazoËnost, koja saæiæe grijeh, saæeÊi Êe i vas.
Æelite li se predati Bogu, to zahtijeva ærtvu.
Ali to je ærtvovanje niæeg radi viπega, zemaljskog
radi duhovnoga, propadljivog radi vjeËnoga. Bog
nije odredio da naπa volja bude uniπtena, jer samo ako se njome sluæimo, moæemo postiÊi ono
πto On æeli da postignemo. Da bismo je mogli
ponovno primiti proËiπÊenu i oplemenjenu te tako prisno povezanu s boæanskom voljom, naπa
volja mora se pokoriti Bogu da bi On mogao preko nas izlijevati potoke svoje ljubavi i sile. Koliko god samovoljnom i tvrdoglavom srcu izgledalo gorko i bolno to pokoravanje, ipak je to za
nas bolje.
Sve dok nije osakaÊen i bespomoÊan pao na
grudi Anela zavjeta, Jakov nije upoznao pobjedu
nesvladive vjere niti je stekao naziv knez Boæji.
I baπ onda, kad “je hramao zbog kuka” (Postanak 32,31), Ezavova naoruæana druæina ustuknula
je pred njim, a faraon, ponosni nasljednik carske
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
89
loze, prignuo je glavu da od njega zatraæi blagoslov. Tako je i sâm Poglavar naπega spasenja postao savrπen “patnjama” (Hebrejima 2,10), a djeca
vjere “ozdraviπe od bolesti” i “nagnaπe u bijeg
tue bojne redove” (Hebrejima 11,34). I “kljasti
Êe se naplijeniti plijena” (Izaija 33,23), “najsustaliji
meu njima bit Êe u onaj dan kao David, a dom
Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Jahvin
pred njima”. (Zaharija 12,8)
“Je li dopuπteno Ëovjeku otpustiti
svoju æenu s kojeg mu drago razloga?”
(Matej 19,3)
Kod Hebreja je bio obiËaj da muπkarac otpusti svoju æenu zbog najbeznaËajnije uvrede, a æena
se onda imala pravo ponovno udati. Takav obiËaj
izazivao je velike nesreÊe i grijeh. U propovijedi
na Gori Isus je jasno kazao da se braËna veza
ne moæe raskinuti, osim u sluËaju nevjernosti
braËnom zavjetu. “Svaki onaj”, kaæe Krist, “koji
otpusti svoju æenu — osim zbog bludnosti — navodi je na preljub, i koji se oæeni takvom otpuπtenicom, Ëini preljub.” (Matej 5,32)
Kad su Ga farizeji poslije pitali o zakonitosti rastave, Isus je podsjetio svoje sluπatelje na
ustanovu braka, utemeljenu pri stvaranju: “Mojsije vam je zbog vaπeg okorjelog srca dopustio
90
ISUSOV GOVOR NA GORI
da moæete otpustiti svoje æene. Ali u poËetku
nije bilo tako.” (Matej 19,8) Podsjetio ih je na
blaæene dane u Edenu: “I vidje Bog sve πto je
uËinio, i bijaπe veoma dobro”. (Postanak 1,31)
Odatle potjeËu brak i subota, dvije ustanove stvorene na slavu Bogu i blagoslov ËovjeËanstvu. Kad
je Stvoritelj braËnim zavjetom sjedinio ruke svetoga para kazavπi: “Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca
i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih
dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24), proglasio je
zakon o braku za svu Adamovu djecu do kraja
vremena. Ono πto je sâm vjeËni Otac proglasio
dobrim, bio je zakon koji je ljudima trebao donijeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im najviπi razvitak.
Kao πto je izopaËio i sve druge Boæje dobre
darove povjerene ËovjeËanstvu, grijeh je izopaËio i brak. Evanelje ima zadaÊu vratiti njegovu
prvobitnu neokaljanost i ljepotu. U Starom i u
Novom zavjetu braËnom se vezom simboliËki prikazuje njeæno i sveto jedinstvo izmeu Krista i
Njegova naroda, spaπenih koje je On otkupio na
Golgoti. “Ne boj se” — kaæe Krist — “neÊeπ se
postidjeti; ne srami se, neÊeπ se crvenjeti. Zaboravit Êeπ sramotu svoje mladosti i viπe se neÊeπ
spominjati rugla udoviπtva svoga. Jer suprug ti
je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zem-
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
91
lje svekolike on se zove.” “Vratite se, sinovi odmetnici — rijeË je Jahvina — jer ja sam vaπ Gospodar.” (Izaija 54,4.5; Jeremija 3,14) U Pjesmi
nad pjesmama Ëujemo nevjestin glas: “Dragi moj
pripada meni, a ja njemu.” A On, koji je za nju
“... bijel i rumen, istiËe se meu tisuÊama”, govori
svojoj izabranici: “Sva si
lijepa, prijateljice moja,
Kao πto je
i nema mane na tebi.”
izopaËio i sve
(Pjesma 2,16; 5,10; 4,7)
druge Boæje
PiπuÊi krπÊanima u
dobre darove
Efezu, apostol Pavao poËovjeËanstvu,
slije je izjavio da je Bog
grijeh je
postavio muæa da bude
glava æene, da joj bude
izopaËio i brak.
zaπtitnik, veza doma koja
sjedinjuje sve Ëlanove
obitelji, kao πto je i Krist glava Crkve i Spasitelj
simboliËnog tijela: “©toviπe, kao πto je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i æene u svemu
svojim muæevima. Muæevi, ljubite svoje æene kao
πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za
nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz
pratnju rijeËi, da sam sebi privede Crkvu krasnu,
bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da
bude sveta i bez mane. Tako su i muæevi duæni
ljubiti svoje æene kao svoja tjelesa. Tko svoju æenu
ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæanima 5,24-28)
92
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kristova milost, i samo ona, moæe uËiniti da
ta ustanova bude ono πto je Bog odredio — sredstvo blagoslova i uzdizanja ljudskog roda. Tako
Êe zemaljske obitelji svojim jedinstvom, mirom
i ljubavlju predoËavati nebesku obitelj.
Kao u Kristovim danima, stanje u danaπnjem
druπtvu æalosno predoËava nebeski ideal o toj
svetoj vezi. Ali Ëak i onima koji su okusili samo
gorËinu i razoËaranje tamo gdje su oËekivali prijateljstvo i radost, Kristovo evanelje nudi utjehu. Strpljenje i blagost, koje Njegov Duh moæe
usaditi, zasladit Êe gorku sudbinu. Srce u kojemu stanuje Krist bit Êe tako ispunjeno i zadovoljeno Njegovom ljubavlju da neÊe æeljeti pobuivati simpatiju prema sebi i privlaËiti pozornost
na sebe. Kad se duπa pokori Bogu, Kristova mudrost uËinit Êe ono πto nije uspjela ljudska mudrost. Srca koja su nekad bila ravnoduπna ili otuena, mogu se, otkrivanjem Njegove milosti,
povezati zlatnim vezama ljubavi, ËvrπÊim i trajnijim od svake zemaljske veze, koja Êe odoljeti
svim kuπnjama.
“A ja vam kaæem: Ne kunite se
nikako...” (Matej 5,34)
Ne smijemo se kleti “ni nebom, jer je prijestolje Boæje; ni zemljom, jer je podnoæje njegovim
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
93
nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kralja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar
jednu vlas uËiniti bijelom ili crnom!” (Matej 5,3436)
Sve potjeËe od Boga. Nemamo niπta πto nismo primili i, viπe od toga, nemamo niπta πto
nije kupljeno za nas Kristovom krvlju. Sve πto
imamo, dolazi nam s peËatom kriæa, kupljeno krvlju dragocjenijom od svega, jer je to Boæji æivot.
Niπta od onoga πto imamo stoga ne smijemo
ponuditi kao svoje u zalog da Êemo ispuniti svoju
rijeË.
Hebreji su shvatili da treÊa zapovijed zabranjuje uzimanje Boæjeg imena u neposveÊene svrhe, ali smatrali su da se ostalim zakletvama mogu
slobodno sluæiti. Zaklinjanje je bilo uobiËajeno.
Iako im je Mojsije zabranio laæno se kleti, pronaπli
su mnoge naËine da se oslobode obveze prihvaÊene zakletvom. Nisu se bojali upustiti u svetogre, niti su se ustruËavali od krivokletstva sve
dok je bilo prikriveno vjeπtim zaobilaæenjem Zakona.
Isus je osudio njihov obiËaj zaklinjanja kazavπi da je to prijestup Boæje zapovijedi. Ipak,
naπ Spasitelj nije zabranio uporabu prisege na
sudu, kojom se Bog sveËano priziva za svjedoka
da je reËeno istina i samo istina. Na suenju pred
Velikim vijeÊem Isus nije odbio posvjedoËiti pod
94
ISUSOV GOVOR NA GORI
prisegom. “A veliki mu sveÊenik reËe: ‘Zaklinjem
te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija,
Sin Boæji?’ ‘Ti kaza — odgovori mu Isus.’” (Matej
26,63.64) Da je u govoru na Gori zabranio i sudsku prisegu, Krist bi na svojemu suenju prekorio velikog sveÊenika te tako, za dobro svojih
sljedbenika, potkrijepio svoje uËenje.
Mnogi se ne boje prevariti svoje bliænje, ali
su nauËeni i od Boæjega Duha osvjedoËeni da
je straπno lagati svojemu Stvoritelju. Kad su pod
prisegom, osjeÊaju da ne svjedoËe samo pred ljudima, veÊ i pred Bogom, a svjedoËe li laæno, to
Ëine pred Onim koji Ëita srce i zna pravu istinu. Svijest o straπnim kaznama koje takav grijeh povlaËi, sprjeËava ih da ga ne uËine.
Ako itko moæe pravo posvjedoËiti pod prisegom, onda je to krπÊanin. On neprestano æivi
u Boæjoj nazoËnosti znajuÊi da je svaka misao
vidljiva oËima Onoga s kime je povezan. Kad je
pozvan uËiniti to zakonito, ispravno je pozvati
Boga za svjedoka da je ono πto govori istina i
samo istina.
Isus je nastavio izlagati naËelo koje zakletvu
Ëini nepotrebnom. On uËi da prava istina mora
biti zakon govora. “Vaπ govor neka bude: da, da
— ne, ne! ©to je viπe od toga, od Zloga dolazi.”
(Matej 5,37)
Te rijeËi osuuju sve one besmislene izreke
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
95
i uzreËice koje su na granici prostaπtva, zavodniËke komplimente, izbjegavanje istine, laskave
fraze, pretjerivanja, trgovaËke obmane, sve πto
je tako uobiËajeno u druπtvu i poslovnom svijetu. Tko se nastoji prikazati drukËijim nego πto
jest, ili Ëije rijeËi ne izraæavaju stvarne osjeÊaje
Ako itko moæe
njegova srca, ne moæe se
pravo
nazvati istinoljubivim.
posvjedoËiti pod
Kad bi se te Kristoprisegom, onda
ve rijeËi poπtovale, prestalo bi izraæavanje zloje to krπÊanin.
namjernih sumnja i neOn neprestano
ljubaznih kritika: jer, tko
æivi u Boæjoj
moæe biti siguran da, tunazoËnosti...
maËeÊi postupke i pobude drugih, govori istinu?
Koliko puta ponos, strast ili osobno raspoloæenje utjeËu na ocjenu koju dajemo! Jedan pogled,
jedna rijeË, Ëak i naglaπavanje rijeËi mogu navesti na pogreπan zakljuËak. »ak i Ëinjenice mogu
biti izreËene tako da navode na pogreπan dojam.
A “πto je viπe” od istine, “od Zloga dolazi”. (Matej
5,37)
Sve πto krπÊani Ëine mora biti jasno kao sunËana svjetlost. Istina je od Boga, a laæ, u svakom
od svojih bezbrojnih oblika, potjeËe od Sotone.
Tko na bilo koji naËin skreÊe s pravog puta istine,
96
ISUSOV GOVOR NA GORI
prepuπta se sili Zloga. Ipak, nije jednostavno ni
lako reÊi pravu istinu. Ne moæemo govoriti istinu ako je ne znamo. Unaprijed stvoreno miπljenje, predrasude, nedovoljno znanje i pogreπne
procjene Ëesto sprjeËavaju pravilno razumijevanje problemâ koje moramo rjeπavati. NeÊemo moÊi govoriti istinu ako naπim razumom stalno ne
upravlja Onaj koji je sâm Istina.
Krist nam preko apostola Pavla nalaæe: “Neka
vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” “Nikakva
ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo
korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe
dobroËinstvo sluπateljima.” (Koloπanima 4,6; Efeæanima 4,29) U svjetlosti ovih tekstova vidi se
da Kristove rijeËi na Gori osuuju podrugljive,
isprazne i nemoralne razgovore, a zahtijevaju da
naπe rijeËi budu i istinite i Ëiste.
Oni koji su uËili od Krista neÊe biti “sudionici
u besplodnim djelima tame”. (Efeæanima 5,11)
U govoru i u æivotu bit Êe jednostavni, neposredni
i iskreni, jer se pripremaju za zajednicu sa svetima u Ëijim se ustima “ne nae laæ”. (Otkrivenje
14,5)
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
97
“A ja vam kaæem: Ne opirite se
zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po
desnom obrazu, okreni mu i drugi!”
(Matej 5,39)
Susreti s rimskim vojnicima bili su Hebrejima stalni povodi za ogorËenost. Vojni odredi bili
su rasporeeni po raznim mjestima u Judeji i Galileji, a njihova nazoËnost podsjeÊala je narod na
vlastito nacionalno poniæenje. S gorËinom u duπi
sluπali su prodorne zvuke trube i promatrali Ëete
kako se okupljaju oko rimske zastave i klanjaju
se odajuÊi poËast simbolu rimske moÊi. Sukobi
izmeu naroda i vojnikâ bili su Ëesti i to je rasplamsavalo mrænju ljudi. Kad bi neki rimski Ëinovnik æurio sa svojom vojniËkom pratnjom iz
mjesta u mjesto, Ëesto bi hvatao hebrejske seljake
koji su radili u polju i primoravao ih da nose
terete uzbrdo ili obavljaju neki drugi teπki posao. To je bilo u skladu s rimskim zakonom i
obiËajima. Suprotstavljanje takvim zahtjevima izazvalo bi samo poniæenja i okrutnosti. U srcu naroda jaËala je teænja da se zbaci rimski jaram. Duh
pobune bio je osobito snaæan meu smjelim Galilejcima, s kojima se grubo postupalo. Kafarnaum,
pograniËni grad, bio je sjediπte rimskog garnizona, pa je pogled na Ëete vojnika tijekom Isusova
propovijedanja budio u srcima Njegovih sluπa-
98
ISUSOV GOVOR NA GORI
telja gorke misli o Izraelovu poniæenju. Narod
je æeljno gledao u Krista nadajuÊi se da Êe On
skrπiti ponos Rima.
Isus je s tugom promatrao namrπtena lica
pred sobom. Zapaæao je duh osvete, koji je veÊ
utisnuo na njih svoj zli peËat. Znao je s kolikim
ogorËenjem narod Ëezne silom satrti svoje tlaËitelje. Ispunjen tugom, On ih poziva: “A ja vam
kaæem: ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari
li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!”
(Matej 5,39)
Te rijeËi bile su samo ponavljanje onoga πto
je uËio i Stari zavjet. Pravilo “lom za lom, oko
za oko, zub za zub” (Levitski zakonik 24,20) bilo
je, istina, navedeno u zakonima danima preko
Mojsija, ali to je bio graanski propis. Nitko nije
imao pravo sâm se osveÊivati, jer je Bog kazao:
“Nemoj govoriti: ‘Osvetit Êu se za zlo!’” “Ne reci: ‘Kako je on meni uËinio, tako Êu i ja njemu...’”
“Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliËi srcem kada on posrÊe...” “Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je æedan,
napoj ga vodom.” (Izreke 20,22; 24,29.17; 25,21)
Cijeli Isusov æivot na Zemlji bio je prikaz toga
naËela. Naπ Spasitelj je napustio svoj nebeski dom
upravo zato da bi svojim neprijateljima donio
kruh æivota. Na sve klevete i progonstva koja su
Ga u stopu pratila, odgovarao je samo ljubavlju
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
99
koja praπta. Preko proroka Izaije Krist kaæe: “Lea
podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.” “Zlostavljahu ga,
a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko janje
na klanje odvedoπe ga;
ko ovca, nijema pred
Isusov æivot na
onima πto je striæu, nije
Zemlji bio je
otvorio usta svojih.” (Izaprikaz toga
ija 50,6; 53,7) Od kriæa
naËela; naπ
na Golgoti kroz stoljeÊa
Spasitelj je
odjekuje Njegova molinapustio svoj
tva za svoje krvnike i vijest nade razbojniku na
nebeski dom
samrti.
upravo zato da
Otac je uvijek bio
bi svojim
uz Krista. Snalazilo Ga je
neprijateljima
samo ono πto je Beskrajdonio kruh
na Ljubav dopuπtala za
æivota.
blagoslov svijetu. U tome
je bio izvor Njegove, ali
u tome je izvor i naπe utjehe. Tko je ispunjen
Kristovim Duhom, prebiva u Kristu. Udarac namijenjen njemu pada na Spasitelja koji ga sa svih
strana πtiti svojom nazoËnoπÊu. Sve πto dolazi na
njega, dolazi na Krista. On se ne treba braniti
od zla, jer je Krist njegova obrana. Niπta ga ne
moæe dotaknuti ako Gospodin ne dopusti, a “Bog
100
ISUSOV GOVOR NA GORI
Ëini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube;
onih koji su odlukom Boæjom pozvani...” (Rimljanima 8,28)
“Tko bi te htio tuæiti da se domogne tvoje
koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da
ideπ s njime jednu milju, hajde dvije!” (Matej
5,40.41)
Isus je naloæio svojim uËenicima da, umjesto protivljenja zahtjevima vlasti, uËine Ëak i viπe
nego πto se od njih traæi i, koliko god je moguÊe,
ispune svaku obvezu, Ëak i kad ona nadmaπuje
zahtjeve zakona zemlje. Zakon, dan preko Mojsija, nalagao je vrlo briæan odnos prema siromaπnima. Kad bi siromah dao svoju haljinu u zalog
ili kao pokriÊe za dug, zajmodavcu nije bilo dopuπteno uÊi u njegovu kuÊu da bi je uzeo. Morao
je priËekati na ulici dok mu duænik ne donese
zalog. Bez obzira na okolnosti, o zalasku sunca
zalog je morao biti vraÊen vlasniku. (Ponovljeni
zakon 24,10-13) U Kristovo doba poklanjano je
malo pozornosti tim milosrdnim uredbama, ali
On je uËio svoje uËenike da se pokore odluci
suda Ëak i kad ona traæi viπe od onoga πto propisuje Mojsijev zakon. Ako se zahtijeva i dio njihove odjeÊe, moraju se pokoriti. I viπe od toga:
moraju dati zajmodavcu ono πto mu pripada, a
ako je potrebno, Ëak i viπe nego πto mu je sud
odobrio da uzme. “Tko bi te htio tuæiti”, kaæe
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
101
Krist, “da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i
ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njim jednu
milju, hajde dvije!”
Isus je dodao: “Tko te moli, podaj mu; a tko
hoÊe da mu pozajmiπ, ne odbij ga!” (Matej 5,42)
Preko Mojsija je dana ista pouka: “Nae li se kod
tebe kakav siromah, netko od tvoje braÊe, u kojem god gradu u zemlji πto ti je Jahve, Bog tvoj,
dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj ruke svoje prema svome siromaπnome bratu, nego mu
πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto
mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8) Taj tekst
objaπnjava znaËenje Spasiteljevih rijeËi. Krist nas
ne uËi da dajemo milostinju ne praveÊi razliku
meu onima πto traæe, nego kaæe: “... nego mu
πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto
mu nedostaje”, a bolje je da to bude dar nego
zajam: “pozajmljujte, a da niπta ne oËekujete natrag”. (Luka 6,35)
Tko daje sebe sa svojim darom, hrani trojicu: sebe, svog gladnog susjeda, i mene.
“Ljubite neprijatelje svoje.” (Matej 5,44)
Spasiteljeva pouka: “Ne opirite se zlotvoru”
(Matej 5,39) bila je osvetoljubivim Hebrejima tvrda besjeda pa su gunali protiv nje. A Isus joπ
102
ISUSOV GOVOR NA GORI
odluËnije kaæe:
“»uli ste da je reËeno: ‘Ljubi bliænjega svojega
i mrzi svoga neprijatelja!’ A ja vam kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas
progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima
i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravednima.” (Matej 5,43-45)
To je bio pravi duh Zakona koji su rabini
pogreπno tumaËili kao hladnu i krutu zbirku pretjeranih zahtjeva. Smatrali su se boljima od ostalih
ljudi i vjerovali da kao roeni Izraelci imaju pravo
na osobitu Boæju naklonost. Meutim, Isus im
je ukazao na duh praπtanja iz ljubavi kao dokaz
da su njihove pobude uzviπenije od pobuda carinika i grjeπnika koje su prezirali.
Upozorio je svoje sluπatelje na Vladara svemira, pod novim imenom — “naπ Otac”. Nastojao
je da shvate kako Boæje srce njeæno Ëezne za njima. UËio ih je da se Bog skrbi o svakoj izgubljenoj duπi i da, “kako se otac smiluje djeËici,
tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje”. (Psalam 103,13) Nijedna religija, osim biblijske, nikad svijetu nije pruæila takvu predodæbu o Bogu. Mnogoboπtvo uËi da je vrhovno biÊe prije
izvor straha nego ljubavi — zloÊudno boæanstvo
koje treba umilostiviti ærtvama, a ne Otac koji
na djecu izlijeva darove svoje ljubavi. »ak je i
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
103
izraelski narod postao toliko slijep za dragocjena uËenja prorokâ o Bogu da je ta objava Njegove oËinske ljubavi i njima bila neπto sasvim
novo, kao novi dar svijetu.
Hebreji su smatrali da Bog ljubi one koji Mu
sluæe — po njihovom miπljenju, one koji ispunjavaju zahtjeve rabinâ — a da na sav ostali svijet
izlijeva gnjev i prokletstvo. Ali Isus je rekao da
nije tako: cijeli svijet, i
zle i dobre, obasjava sunNijedna religija,
Ëana svjetlost Njegove
osim biblijske,
ljubavi. Toj istini trebala
nikad svijetu
ih je nauËiti i sama prinije pruæila
roda, jer Bog “Ëini da
njegovo sunce izlazi nad
predodæbu o
zlima i dobrima, i da kiBogu kao
πa pada pravednima i
milostivom Ocu.
nepravednima”. (Matej
5,45)
Zemlja iz godine u godinu raa obiljem i nastavlja svoj put oko Sunca, ali to ne Ëini silom
koja je u njoj samoj. Boæja ruka upravlja planetima i odræava ih na njihovim toËno utvrenim
stazama u svemiru. Boæjom silom pravilno se
smjenjuju ljeto i zima, sjetva i æetva, dan i noÊ.
Boæjom RijeËju buja bilje, pojavljuje se liπÊe i
cvjeta cvijeÊe. Svaki dobar dar koji imamo, svaka sunËana zraka, svaki pljusak kiπe, svaki zalo-
104
ISUSOV GOVOR NA GORI
gaj hrane, svaki trenutak æivota, sve je to dar
ljubavi.
Dok smo joπ bili bez ljubavi i imali neuglaen karakter, “... odurni i mrzitelji jedni drugih”,
naπ nebeski Otac nam se smilovao. “Ali kad se
oËitova dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova
ljubav prema ljudima, tada nas — ne zbog pravednih djela koja smo mi uËinili, veÊ po milosru
— spasi kupelju ponovnog raanja, obnove koju
Ëini Duh Sveti...” (Titu 3,4-5) Ako primimo Njegovu ljubav, i mi Êemo postati ljubazni i njeæni ne
samo prema onima koji nam se sviaju, nego i
prema najloπijima, zalutalima i grjeπnima.
Boæja djeca su oni koji imaju udjela u Njegovoj naravi. Ni zemaljski poloæaj, ni roenje,
ni narodnost, ni vjerske prednosti ne dokazuju
da smo pripadnici Boæje obitelji. To Ëini ljubav,
ljubav koja obuhvaÊa cijelo ËovjeËanstvo. »ak Êe
i grjeπnici, Ëija srca nisu potpuno zatvorena za
djelovanje Boæjega Duha, uzvratiti ljubaznost. Iako
Êe moæda na mrænju uzvratiti mrænjom, na ljubav Êe odgovoriti ljubavlju. Ali samo Boæji Duh
i na mrænju uzvraÊa ljubavlju. Biti ljubazan prema nezahvalnima i zlima, Ëiniti dobro ne oËekujuÊi zauzvrat niπta, to su znakovi pripadnosti vladarskoj obitelji Neba, siguran znak kojim djeca
Najviπega otkrivaju svoj visoki poloæaj.
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
105
“Dakle: budite savrπeni kao πto je
savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)
RijeË “dakle” upuÊuje na zakljuËak utemeljen
na onome πto je prije reËeno. Isus je svojim sluπateljima opisivao neiscrpnu Boæju milost i ljubav i zato im, dakle, nalaæe da budu savrπeni.
BuduÊi da je vaπ nebeski Otac “dobar prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6,35), buduÊi da se
sagnuo da bi vas uzdignuo, dakle — kaæe Isus —
moæete Mu postati sliËni po karakteru i stajati
bez mane i pred ljudima i pred anelima.
Uvjeti za vjeËni æivot po milosti potpuno su
isti kao u Edenu — savrπena pravednost, sklad s
Bogom, savrπena usklaenost s naËelima Njegova Zakona. Isti ideal karaktera prikazan je u
Starom i u Novom zavjetu. Taj ideal nije takav
da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapovijedi
ili nalogu koji Bog daje postoji i obeÊanje, najpouzdanije obeÊanje, koje se krije u zapovijedi. Bog
se pobrinuo da Mu moæemo postati sliËni. To
Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËenom voljom ne ometu djelovanje Njegove milosti.
Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naπa
se ljubav prema Njemu budi kad donekle shvatimo duæinu, πirinu, visinu i dubinu te ljubavi
koja nadmaπuje svaki um. OtkrivajuÊi privlaËnu
Kristovu ljepotu, upoznajuÊi Njegovu ljubav po-
106
ISUSOV GOVOR NA GORI
kazanu prema nama dok smo joπ bili grjeπnici,
tvrdo srce se smekπava i postaje krotko, a grjeπnik
se preobraæava i postaje dijete Neba. Bog ne uporabljuje nasilne mjere: ljubav je sredstvo kojim
se sluæi da bi odagnao grijeh iz srca. Njome pretvara oholost u poniznost, a neprijateljstvo i nevjerovanje u ljubav i vjeru.
Hebreji su silno nastojali dostiÊi savrπenstvo
vlastitim naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je
veÊ objasnio da ih njihova pravednost nikad neÊe odvesti u nebesko kraljevstvo. Sad im otkriva narav pravednosti koju moraju imati svi koji
Êe uÊi u Nebo. U cijelom govoru na Gori opisivao je njezine rodove, a sad im u jednoj reËenici otkriva njezin izvor i njezinu narav: budite
savrπeni kao πto je Bog savrπen. Zakon je samo
preslika Boæjega karaktera. U svojemu nebeskom
Ocu gledajte savrπen prikaz naËelâ koja su temelj Njegove vladavine.
Bog je ljubav. Kao πto sunce πalje zrake svjetlosti, tako se ljubav, svjetlost i radost πire od Njega
na sva Njegova stvorenja. U Njegovoj je prirodi
davanje. Sâm Njegov æivot je izlijevanje nesebiËne
ljubavi.
Njegova je slava u dobru njegove djece;
Njegova radost u njezinom oËinstvu.
DUHOV NA NAR AV ZA KONA
107
Bog nam kaæe da budemo savrπeni kao πto
je On sâm, na isti naËin. U svojemu malom krugu
moramo biti srediπta svjetlosti i blagoslova, kao
πto je to Bog u svemiru. Nemamo niπta u sebi,
ali svjetlost Njegove ljubavi pada na nas, a mi
trebamo odraæavati njezin sjaj. ZahvaljujuÊi dobroti koju nam Bog posuuje, moæemo biti saIdeal nije takav
vrπeni u svojemu krugu
da ga ne bismo
kao πto je On savrπen u
mogli postiÊi.
svojemu.
Isus je kazao: “DaU svakoj
kle: budite savrπeni kao
zapovijedi ili
πto je savrπen Otac vaπ
nalogu koji Bog
nebeski!” Ako ste Boæja
daje postoji i
djeca, onda imate udjela
obeÊanje,
u Njegovoj naravi i monajpouzdanije
rate Mu biti sliËni. Svako
obeÊanje...
dijete æivi æivotom dobivenim od oca. Ako ste
Boæja djeca, roena Njegovim Duhom, æivite æivotom koji ste dobili od Boga. U Kristu “stanuje sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9), a Isusov æivot se “oËituje na naπem smrtnom tijelu”
(2. KorinÊanima 4,11). Taj æivot u vama izgradit
Êe isti karakter i Ëinit Êe ista djela kakva je Ëinio i preko Krista. Tako Êete biti u skladu sa
svakim propisom Boæjega Zakona, jer “savrπen
108
ISUSOV GOVOR NA GORI
je Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8).
Uz pomoÊ ljubavi ispunit Êe se “u nama, koji
ne æivimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni
zahtjev Zakona”. (Rimljanima 8,4)
109
Sluæba iz istinskih
pobuda
“Pazite da ne vrπite svoje pravednosti
pred ljudima da vas oni vide!” (Matej
6,1)
Kristove rijeËi na Gori bile su izraz onoga
πto je On bez rijeËi uËio svojim æivotom, ali πto
su ljudi propustili uoËiti. Nisu mogli shvatiti zaπto se On, iako ima tako veliku moÊ, ne sluæi
njome da bi sebi pribavio ono πto su oni smatrali
najviπim dobrom. Njihov duh, njihove pobude i
metode bili su suprotni Njegovima. Dok su se
prikazivali kao revnitelji za Ëast Zakona, vlastita
slava bila je pravi cilj kojemu su teæili. Zato im
je Krist i nastojao predoËiti da je samoljubiv Ëovjek prijestupnik Zakona.
Meutim, pravila kojih su se farizeji dræali
osobitost su ljudskoga roda u svim stoljeÊima.
Duh farizejstva jest osobina ljudske naravi. BuduÊi da je Spasitelj pokazao suprotnost izmeu
svojega duha i duha rabinâ te izmeu svojih i
njihovih metoda, Njegovo uËenje se moæe primijeniti na ljude svih razdoblja.
110
ISUSOV GOVOR NA GORI
U Kristove dane farizeji su neprestano nastojali zadobiti naklonost Neba da bi osigurali
zemaljsku Ëast i blagostanje, koje su smatrali nagradom za vrlinu. Istodobno su se pred narodom
razmetali djelima milosra da bi privukli njegovu pozornost i stekli ugled zbog svoje svetosti.
Isus ih je ukorio zbog razmetanja kazavπi da
Bog ne priznaje takvu sluæbu i da su im laskanja i divljenje naroda, za kojima su toliko Ëeznuli, jedina nagrada koju Êe ikad primiti.
“Kad ti dajeπ milostinju”, rekao je, “neka ti
ne zna ljevica πto ti Ëini desnica, kako bi tvoja
milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti,
uzvratit Êe ti.” (Matej 6,3.4)
Tim rijeËima Isus nije kazao da djela dobroËinstva uvijek moraju ostati tajna. PiπuÊi pod utjecajem Svetoga Duha, apostol Pavao nije zatajio
plemenitu poærtvovnost makedonskih krπÊana, veÊ
je govorio o milosti kojom ih je Krist preporodio, pa su se tako i drugi ispunili tim duhom.
Tako piπe i Crkvi u Korintu: “I vaπa je revnost
potaknula ostale mnoge.” (2. KorinÊanima 9,3)
Kristove rijeËi jasno otkrivaju Njegovu misao da djela milosra ne smijemo Ëiniti da bi
nas ljudi hvalili i poπtivali. Prava poboænost nikad ne navodi na razmetanje. Oni πto Ëeznu za
rijeËima pohvale i laskanja i hrane se njima kao
poslasticom, krπÊani su samo po imenu.
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
111
Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici
ne slave sebe, veÊ Onoga Ëijom su miloπÊu i silom
to uËinili. Svako dobro djelo uËinjeno je pod utjecajem Svetoga Duha koji je dan da proslavi Darovatelja, a ne primatelja. Kad Kristova svjetlost obasjava duπu, s usana se izlijevaju rijeËi kojima se
iskazuje slava i zahvalnost Bogu. Vaπe molitve,
Kad Kristova
vaπe ispunjavanje duænosvjetlost
sti, vaπa dobroËinstva,
obasjava duπu,
vaπe samoodricanje neÊe
s usana se
biti tema vaπih misli ili
izlijevaju rijeËi
razgovora. Isus Êe biti
veliËan, “ja” Êe nestati,
kojima se
a Krist Êe postati sve u
iskazuje slava
svemu.
i zahvalnost
Trebamo davati isBogu.
krena srca — ne zato da
bismo se razmetali svojim dobrim djelima, veÊ iz milosti i ljubavi prema potrebitima. Iskrena nakana, istinska dobrota srca, to je pobuda koju Nebo cijeni. Duπa koja
je iskrena u svojoj ljubavi i predaje se Bogu svim
srcem, mnogo je dragocjenija u Boæjim oËima
od zlatne πipke iz Ofira.
Ne smijemo misliti o nagradi, veÊ o sluæbi,
ali dobrota pokazana u takvom duhu neÊe ostati
bez nagrade. “Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uz-
112
ISUSOV GOVOR NA GORI
vratit Êe ti.” Iako je sâm Bog zapravo ta velika
Nagrada u kojoj su sjedinjene sve ostale nagrade, duπa Êe Ga primiti i radovati Mu se samo
onda kad Mu postane sliËna po karakteru. Samo se sliËni mogu meusobno cijeniti. Ako Mu
se predamo da bismo sluæili ËovjeËanstvu, Bog
nam se daje.
Tko dopusti da kroz njegovo srce i æivot teËe rijeka Boæjih blagoslova na druge, i sâm Êe
biti bogato nagraen. Obronci i ravnice kojima
protjeËu planinski potoci na putu prema moru
time niπta ne gube. Ono πto daju, stostruko im
se vraÊa. Potok koji teËe æuboreÊi, ostavlja za
sobom dar bujnog zelenila i plodnosti. Na njegovim obalama trava je zelenija, drveÊe je bujnije, a cvijeÊe bogatije. Kad zemlja leæi gola i
spaljena od ljetne æege, vrpca zelenila obiljeæava rijeËni tok, a ravnica, koja je otvorila svoje
grudi da ponese blago planina prema moru, odjevena je svjeæinom i ljepotom, kao svjedok nagrade koju Boæja milost daruje svima koji dragovoljno postaju kanali kojima se ona izlijeva u svijet.
Takav blagoslov primaju oni koji su milostivi
prema siromaπnima. Prorok Izaija kaæe: “... podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj
beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne
kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad Êe sinut
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
113
poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êe tvoje brzo
procvasti... Jahve Êe te vodit bez prestanka, sitit
Êe te u suπnim krajevima... i bit Êeπ kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuπi.” (Izaija 58,7-11)
Djelo milosra izvor
Kristova milost
je dvostrukih blagoslova.
u duπi razvija
Onaj tko daje nevoljnikarakterne
ma, sluæi im na blagoosobine
slov, ali je i sâm blagoslovljeniji. Kristova misuprotne sebiËlost u duπi razvija karaknosti, koje Êe
terne osobine suprotne
oËistiti,
sebiËnosti, koje Êe oËioplemeniti i
stiti, oplemeniti i obogaobogatiti æivot.
titi æivot. Dobra djela,
uËinjena u tajnosti, Ëvrsto Êe povezati srca i joπ ih bliæe dovesti srcu
Onoga od koga potjeËe svaka plemenita pobuda. Male paænje, mala djela ljubavi i poærtvovnosti
kojima æivot zraËi neprimjetno, kao πto se miris
neprimjetno πiri iz cvijeÊa, Ëine velik dio æivotnih blagoslova i sreÊe. Na kraju Êe biti utvreno
da se samoodricanje za dobro i sreÊu drugih, iako
se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporuËuje,
na Nebu priznaje kao znak naπega jedinstva s
Kristom, Kraljem slave, koji je bio bogat, a radi
nas je osiromaπio.
114
ISUSOV GOVOR NA GORI
Djela milosra mogu biti uËinjena u tajnosti, ali se ne moæe skriti njihov utjecaj na karakter
onoga tko ih je uËinio. Kad budemo cijelim srcem radili kao Kristovi sljedbenici, srce Êe biti
tijesno povezano s Bogom; kad Boæji Duh bude
djelovao na naπ duh, u duπi Êe, kao odgovor na
boæanski dodir, nastati sveti sklad.
Tko zaraene talente daje onima πto su se
mudro koristili povjerenim darovima, radosno prima sluæbu svojega vjernog naroda u Ljubljenome, Ëijom su je miloπÊu i silom oni obavili. Oni
koji su nastojali razviti i usavrπiti krπÊanski karakter, poboljπavajuÊi svoje sposobnosti dobrim
djelima, poænjet Êe u buduÊem svijetu ono πto
su sijali. Djelo zapoËeto na Zemlji bit Êe zavrπeno
u uzviπenijem i svetijem æivotu, koji Êe trajati
cijelu vjeËnost.
“Kad molite, ne budite kao licemjeri...”
(Matej 6,5)
Farizeji su imali odreene sate za molitvu.
Kad bi se, kako se to Ëesto dogaalo, u dogovoreno vrijeme naπli izvan kuÊe, zaustavljali bi se
bilo gdje — na ulici ili na trænici, usred uæurbanog mnoπtva — i glasno ponavljali svoje uobiËajene molitve. Takvo moljenje, obavljano jedino radi samohvale, izazvalo je Isusov strogi ukor.
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
115
Ipak, On nije podcjenjivao javne molitve, jer se
i sâm, zajedno sa svojim uËenicima, molio u nazoËnosti mnoπtva. Ali Isus uËi da osobnu molitvu
ne treba iznositi javno. Naπe molbe na bogosluæju
u sobi trebaju stiÊi samo do uha Boga koji ih
sluπa. Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti sadræaj
takvih molitava.
“A ti kad moliπ, ui u svoju sobu!” Imajte
odreeno mjesto za tajnu molitvu. Isus je birao
osobita mjesta za razgovor s Bogom, a tako i mi
Nijedan Ëovjek
trebamo Ëiniti. Trebali binije nam
smo se Ëesto povlaËiti na
potreban kao
neko mjesto, koliko god
posrednik. Preko
bilo skromno, gdje moIsusa moæemo
æemo biti sami s Bogom.
“A ti kad moliπ, ui
otvoriti svoje
u svoju sobu, zatvori vrasrce Bogu kao
ta te se pomoli Ocu
Onome tko nas
svom u tajnosti, pa Êe ti
poznaje i voli.
platiti Otac tvoj, koji vidi
u tajnosti!” (Matej 6,6) S
djetinjskim povjerenjem moæemo doÊi pred Boga
u Isusovo ime. Nijedan Ëovjek nije nam potreban
kao posrednik. Preko Isusa moæemo otvoriti svoje
srce Bogu kao Onome tko nas poznaje i voli.
Na osamljenom mjestu molitve, gdje nas moæe vidjeti samo Boæje oko i Ëuti samo Njegovo
116
ISUSOV GOVOR NA GORI
uho, moæemo izlijevati sve svoje najskrivenije æelje
i Ëeænje Ocu, punom neizmjerne milosti. Dok
duπa u miru i spokoju Ëeka, glas koji nikad nije
propustio odgovoriti na vapaj nevoljnika, progovorit Êe i naπim srcima.
“Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.”
(Jakov 5,11) On Ëeka s neumornom ljubavlju da
Ëuje priznanje zalutalih i da prihvati njihovo pokajanje. On traæi neki znak zahvalnosti od nas,
kao πto majka oËekuje osmijeh priznanja voljenog djeteta. Bog bi htio da shvatimo koliko iskreno i njeæno Njegovo srce Ëezne za nama. Poziva nas da povjerimo svoje nevolje Njegovoj suÊuti,
tuge Njegovoj ljubavi, rane Njegovom lijeËenju,
svoju slabost Njegovoj snazi, prazninu Njegovoj
punini. Nitko tko je doπao k Njemu nije se razoËarao. “U njega gledajte i razveselite se, da se
ne postide lica vaπa.” (Psalam 34,6)
Oni koji se u osami obraÊaju Bogu iznoseÊi
Mu svoje potrebe i traæeÊi pomoÊ, neÊe se moliti uzalud: “... pa Êe ti platiti Otac tvoj koji vidi
u tajnosti.” Ako Krist bude svakodnevno s nama, osjetit Êemo da nas okruæuje sila nevidljivog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit Êemo
se u Njegovo obliËje. Promatranjem se mijenjamo. Karakter postaje njeæan, uglaen i oplemenjen za nebesko kraljevstvo. Sigurna posljedica
naπih razgovora i zajednice s Gospodinom bit Êe
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
117
napredovanje u poboænosti, ËistoÊi i revnosti. Postajat Êemo sve razboritiji u svojim molitvama.
Primamo boæanski odgoj, i to se pokazuje u æivotu punom marljivosti i revnosti.
Duπa koja se obraÊa
Bogu traæeÊi pomoÊ,
Duπa koja se
potporu i snagu svakoobraÊa Bogu za
dnevnom, usrdnom molipomoÊ, potporu
tvom, imat Êe plemenite
i snagu
teænje, jasno shvaÊanje
svakodnevnom,
istine i duænosti, uzviπeusrdnom
ne pobude za rad. Nemolitvom, imat
prestano Êe biti gladna
i æedna pravednosti.
Êe plemenite
OdræavajuÊi vezu s Boteænje, jasno
gom, moÊi Êemo na bliæshvaÊanje istine
nje prenositi svjetlost,
i duænosti,
mir i vedrinu πto vladaju
uzviπene pobude
u naπemu srcu. Snaga
za rad.
koju smo stekli moleÊi
se Bogu, sjedinjena s ustrajnim naporima da postanemo promiπljeniji i
briæljiviji, priprema nas za svakodnevne duænosti i odræava spokoj duha u svim okolnostima.
Ako Mu se pribliæimo, Bog Êe u naπa usta
staviti rijeËi kojima Êemo svjedoËiti o Njemu i
slaviti Njegovo ime. UËit Êe nas melodijama aneoskih pjesama i zahvalnosti nebeskom Ocu. Sva-
118
ISUSOV GOVOR NA GORI
ki postupak u naπemu æivotu otkrivat Êe svjetlost
i ljubav Spasitelja koji boravi u nama. Izvanjske
nevolje ne mogu ugroziti æivot koji se æivi vjerom
u Boæjega Sina.
“Kad se molite, ne izgovarajte
isprazne rijeËi kao pogani, koji
umiπljaju da Êe biti usliπani zbog
svoga nabrajanja.” (Matej 6,7)
Neznaboπci su smatrali da se molitvom moæe zasluæiti oprost grijeha. ©to je molitva duæa,
smatrali su, to je zasluga veÊa. Kad bi mogli postati sveti vlastitim naporima, imali bi u sebi neπto
u Ëemu bi mogli uæivati, opravdanje za hvalisavost. Takvo poimanje molitve razrada je uËenja
o samoispaπtanju, koje je ugraeno u temelje svih
sustava laænih religija. Farizeji su prihvatili to
neznaboæaËko poimanje, a ono nije nestalo ni
u naπe doba, Ëak ni meu onima koji se smatraju
istinskim krπÊanima. Ponavljanje ustaljenih, uobiËajenih fraza, dok srce ne osjeÊa potrebu za
Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispraznih rijeËi
pogana.
Molitva nije ispaπtanje za grijeh. Sama po sebi
nije ni vrijednost ni zasluga. Sve ukrasne rijeËi
kojima raspolaæemo nisu ravne jednoj svetoj æelji. NajrjeËitije molitve samo su isprazne rijeËi
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
119
ako ne izraæavaju prave osjeÊaje srca. Kad molitva dolazi iz iskrenog srca i izraæava jednostavne potrebe duπe, kao da molimo nekog zemaljskog prijatelja za uslugu oËekujuÊi da nam je uËini, to je molitva vjere. Bog ne æeli naπe ceremonijalne izraze πtovanja, ali neizreËeni vapaj srca,
koje je skruπeno i slomljeno osjeÊajem vlastitog
grijeha i posvemaπnje slabosti, nalazi svoj put do
Oca svake milosti.
“Kad postite, ne budite mrki poput
licemjera, koji izobliËe lice da ih
zapaze ljudi kako poste.” (Matej 6,16)
Post πto ga zahtijeva Boæja RijeË viπe je od
forme. Ne Ëini ga samo odbijanje hrane, noπenje
kostrijeti i posipanje glave pepelom. Onaj tko posti i stvarno æali zbog grijeha, nikad se neÊe time
razmetati.
Svrha posta na koji nas Bog poziva nije muËenje tijela zbog grijeha duπe, nego pomoÊ da
bismo shvatili straπnu narav grijeha, ponizili srce pred Bogom i primili Njegov milostivi oprost.
Boæja zapovijed Izraelu glasila je: “Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je njeænost sama i milosre, spor na
ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom raæali.”
(Joel 2,13)
120
ISUSOV GOVOR NA GORI
NeÊe nam biti ni od kakve koristi ako Ëinimo pokoru ili sebi laskamo da Êemo vlastitim
djelima zasluæiti ili kupiti nasljedstvo meu svetima. Kad su Ga upitali: “©to da Ëinimo... da radimo djela koja Bog hoÊe?”, Krist je odgovorio:
“Ovo djelo Bog hoÊe... da vjerujete u onoga koga
je on poslao.” (Ivan 6,28.29) Pokajanje je okretanje od sebe prema Kristu. A kad primimo Krista
tako da On vjerom moæe æivjeti svoj æivot u nama, vidjet Êe se i dobra djela.
Isus kaæe: “A ti kad postiπ, namaæi glavu i
umij lice da te ne vide ljudi gdje postiπ, nego
Otac tvoj, koji je u tajnosti.” (Matej 6,17.18) ©to
god Ëinili Bogu na slavu, trebamo Ëiniti radosno,
a ne æalosno i turobno. U Kristovoj religiji nema
niËega sumornog. Ako svojim turobnim izgledom
ostavljaju dojam da su se razoËarali u Gospodina, krπÊani laæno prikazuju Njegov karakter i stavljaju dokaze u usta Njegovih neprijatelja. Iako rijeËima moæda kaæu da im je Bog Otac, svojom sumornoπÊu i tugom pruæaju svijetu sliku siroËadi.
Krist æeli da sluæbu Njemu prikaæemo privlaËnom, kakva ona i jest. Otkrijmo svoja samoodricanja i tajne kuπnje srca Spasitelju, punom
suÊuti. Ostavimo terete u podnoæju kriæa i produæimo svojim putom radujuÊi se u ljubavi Onoga
koji je prvi ljubio nas. Ljudi moæda nikad neÊe
saznati πto se u tajnosti dogaalo izmeu duπe i
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
121
Boga, ali Êe posljedice djelovanja Duha na srce
postati vidljive svima, jer “Êe ti platiti Otac tvoj,
koji vidi u tajnosti”.
“Ne sabirajte sebi blago na zemlji...”
(Matej 6,19)
Blago sabrano na Zemlji nije trajno: izgrizaju
ga moljac i hra, lopovi prokopavaju zidove i
kradu ga, vatra i oluje odnose vaπ imetak. A “gdje
ti je blago, tu Êe ti biti i srce”. (Matej 6,20.21)
Blago sabrano na Zemlji toliko Êe obuzeti um
da u njemu neÊe biti mjesta za ono πto je nebesko.
Ljubav prema novcu bila je vladajuÊa strast
Hebreja Isusovog doba. Svjetovnost je prisvojila
mjesto koje Bog i religija trebaju zauzimati u duπi,
a tako je i danas. Pohlepna æudnja za bogatstvom
toliko oËarava i opËinja ljude svojim utjecajem
da se njihova plemenitost izopaËuje, a Ëovjekoljublje kvari, sve dok ne budu izgubljeni. Sluæba Sotoni puna je briga, neprilika i zamornog
rada, a blago koje ljudi s mukom skupljaju na
Zemlji traje samo neko vrijeme.
Isus je kazao: “Nego sabirajte sebi blago na
Nebu, gdje ga ni moljac ni hra ne izgriza, gdje
lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje
ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej 6,20.21)
122
ISUSOV GOVOR NA GORI
Nalog glasi: “Sabirajte sebi blago na Nebu!”
Vama je na korist da sebi osigurate nebesko blago.
Jedino je ono, od svega πto imate, doista vaπe.
Blago sabrano na Nebu je nepropadljivo. Ni vatra ni voda ne mogu ga uniπtiti, lopov ga ne moæe
oteti, moljac ili hra ne mogu ga izgristi, jer ga
Ëuva sâm Bog.
To blago, πto ga Krist smatra dragocjenijim
od svakog drugog blaga, jest “bogatstvo slave (koje) krije njegova baπtina meu svetima”. (Efeæanima 1,18) Kristovi uËenici su nazvani Njegovim
draguljima, Njegovim dragocjenim i osobitim
blagom, “kao drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj”. “Rjei Êe biti Ëovjek neg’
zlato æeæeno, rjei samrtnik od zlata ofirskog.”
(Zaharija 9,16; Izaija 13,12) Krist, veliko Srediπte iz kojega zraËi sva slava, vidi u svojemu narodu, oËiπÊenom i usavrπenom, nagradu za sve
svoje patnje, svoja poniæenja i svoju ljubav, vidi
dopunu svoje slave.
Dopuπteno nam je sjediniti se s Njim u velikom djelu otkupljenja i s Njim dijeliti bogatstva
koja je On stekao svojom smrÊu i patnjom. Apostol Pavao je pisao krπÊanima u Solunu: “Pa tko
je naπa nada, naπa radost, naπa kruna kojom Êemo
se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o
njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava
i naπa radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) To je bla-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
123
go za koje nam Krist nalaæe da se trudimo. Karakter je velika æetva æivota. A svaka rijeË i svako
djelo koje Kristovom miloπÊu razgori u samo
jednoj duπi æelju da dosegne nebesko, svaki napor usmjeren na oblikovanje karaktera sliËnog
Kristovom znaËi sabiranje blaga na Nebu.
Gdje ti je blago, tu
Êe ti biti i srce. Kad god
Tko ærtvuje
nastojimo drugima Ëiniti
novac ili
dobro, tada Ëinimo dovrijeme za
bro i samima sebi. Tko
πirenje Radosne
ærtvuje novac ili vrijeme
vijesti, ulaæe
za πirenje Radosne vijesti, ulaæe svoje zanimasvoje zanimanje
nje i molitve u djelo i u
i molitve u djelo
duπe koje Êe njime biti
i u duπe koje Êe
obraÊene. Njegovi su
njime biti
osjeÊaji posveÊeni bliæobraÊene.
njima pa je potaknut na
veÊu odanost Bogu da bi
mogao biti osposobljen uËiniti im i najveÊe dobro.
A kad doe posljednji dan, kad zemaljsko blago bude propadalo, onaj tko je sabirao blago na
Nebu, ugledat Êe ono πto je stjecao svojim æivotom. Ako sad pazimo na Kristove rijeËi, u trenutku kad se okupimo oko velikoga bijelog prijestolja, ugledat Êemo duπe spaπene naπim trudom
124
ISUSOV GOVOR NA GORI
i saznati da su one spasile druge, a ove opet druge — veliko mnoπtvo dovedeno je tako u luku
mira naπim radom da bi tu poloæilo svoje krune
pred Isusove noge i hvalilo Ga kroz beskrajne
vjekove vjeËnosti. S kakvom Êe samo radoπÊu Kristov suradnik promatrati te otkupljene koji sudjeluju u Otkupiteljevoj slavi! Kako Êe Nebo biti
dragocjeno onima koji su bili vjerni u radu na
spaπavanju duπa!
“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite
ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!” (Koloπanima 3,1)
“Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li
ti oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti u
svjetlu.” (Matej 6,22)
Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu
uvjeti su na koje upozoravaju Spasiteljeve rijeËi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svojemu nastojanju spoznavanja istine i pokorite joj se bez
obzira na cijenu, pa Êete primiti boæansko prosvjetljenje. Prava poboænost poËinje tamo gdje
prestaje svako pogaanje s grijehom. Tada Êe i
naπe srce progovoriti zajedno s apostolom Pavlom:
“Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu —
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
125
nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Isusu
Kristu ... ©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni
svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje
Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam
sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista
dobijem.” (Filipljanima
3,13.14.8)
Budite iskreni i
Ako je oko zaslijepnepokolebljivi u
ljeno samoljubljem, posvojemu
stoji samo tama. “Ali ako
nastojanju
ti je oko bolesno, Ëitavo
spoznavanja
Êe ti tijelo biti u tami.”
istine i pokorite
Upravo je ta uæasna tama obavijala Hebreje u
joj se bez obzira
njihovom upornom nena cijenu, pa
vjerstvu sprjeËavajuÊi ih
Êete primiti
da cijene karakter i poboæansko
slanje Onoga koji ih je
prosvjetljenje.
doπao izbaviti od njihovih grijeha.
Popuπtanje kuπnji poËinje onoga trenutka
kad dopustite razumu da se koleba, da bude nepostojan u svojemu pouzdanju u Boga. Ne odluËimo li se potpuno predati Bogu, u tami smo.
Kad bilo πto zadræimo za sebe, ostavljamo otvorena vrata kroz koja Sotona moæe uÊi da bi nas
zavodio svojim kuπnjama. Zna on: uspije li zamraËiti naπu viziju tako da oko vjere ne moæe
126
ISUSOV GOVOR NA GORI
vidjeti Boga, viπe neÊe biti nikakve zapreke za
grijeh.
Kad bilo koja grjeπna æelja uzme maha, to
pokazuje da je duπa prevarena. Svako popuπtanje toj æelji jaËa neprijateljstvo duπe prema Bogu. KoraËamo li stazom koju je Sotona izabrao,
okruæeni smo sjenama zla, a svaki sljedeÊi korak vodi u joπ dublju tamu i poveÊava zaslijepljenost srca.
U duhovnom svijetu vlada isti zakon kao u
svijetu prirode. Tko æivi u mraku, izgubit Êe najzad osjetilo vida. Okruæen je tamom mraËnijom
od ponoÊne. Ni najblistavije zrake podnevnog
sunca ne donose mu svjetla. “On æivi u tami i
ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”
(1. Ivanova 2,11) Uporno gajeÊi zlo i tvrdoglavo
odbijajuÊi pozive boæanske ljubavi, grjeπnik gubi ljubav prema dobru, teænju za Bogom, pa i
samu sposobnost primanja nebeske svjetlosti.
Poziv milosti i dalje je pun ljubavi, svjetlost blista isto tako jasno kao i onda kad mu je prvi
put zasjala u duπi, ali glas dopire do gluhih uπiju, svjetlost pada na zaslijepljene oËi.
Bog nikad ne ostavlja nijednu duπu niti je
prepuπta njezinim putovima sve dok postoji i najmanja nada za njezino spasenje. “»ovjek se odvraÊa od Boga, a ne Bog od njega.” Naπ nebeski Otac upuÊuje nam svoje pozive, opomene i
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
127
uvjeravanja u svoju milost dokle god se ne iscrpe
sve prigode i prednosti. Odgovornost poËiva na
grjeπniku. OdupiruÊi se Boæjem Duhu danas, on
priprema put da se svjetlosti ponovno suprotstavi kad zasja joπ veÊom silom. Tako grjeπnik
prelazi od jedne faze otpora do druge, dok na
kraju svjetlost ne izgubi svaki utjecaj i on potpuno ne prestane odgovarati na pozive Boæjega Duha. I tako “svjetlo πto je u tebi” postaje tama. I
sama istina koju smo poznavali postaje tako izopaËena da poveÊava zaslijepljenost duπe.
“Nitko ne moæe sluæiti dvojici
gospodara...” (Matej 6,24)
Krist nije rekao da Ëovjek neÊe htjeti ili da
neÊe smjeti, veÊ da neÊe moÊi sluæiti dvojici gospodara. Boæji i Sotonini interesi nemaju nikakvog zajedniπtva ni srodnosti. Ondje gdje savjest
opominje krπÊanina da se suzdræi, odrekne sebe
i zastane, tjelesan Ëovjek prekoraËuje granice da
bi popustio svojim sebiËnim sklonostima. S jedne strane granice stoji Kristov samoprijegorni
sljedbenik, a s druge strane ljubitelj svijeta, koji
ugaa svojim sklonostima, povodi se za modom,
ponaπa se lakomisleno i srlja u zabranjena zadovoljstva. Na tu stranu granice krπÊanin ne moæe
prijeÊi.
128
ISUSOV GOVOR NA GORI
Nitko ne moæe zastupati neutralno glediπte.
Ne postoji srednja vrsta ljudi koja ne ljubi Boga, ali ne sluæi ni neprijatelju pravednosti. Krist
treba æivjeti u ljudskim oruima, sluæiti se njihovim darovima i koristiti se njihovim sposobnostima. Njihova volja mora biti podËinjena Njegovoj
volji, a oni moraju raditi u Njegovu Duhu. Tada
viπe i ne æive, nego u njima æivi Krist. Onaj tko
se potpuno ne preda Bogu, pod vlasti je druge
sile i sluπa glas Ëiji su savjeti sasvim drukËije naravi. PoloviËna sluæba stavlja ljudsko orue na
neprijateljevu stranu i Ëini ga uspjeπnim saveznikom Ëetâ tame. Kad ljudi, koji tvrde da su Kristovi borci, stupe na stranu Sotoninog saveza i
pomaæu toj strani, dokazuju da su Kristovi neprijatelji. Iznevjerili su sveto povjerenje. Postali su
spona izmeu Sotone i pravih boraca i preko njih
neprijatelj stalno nastoji zavesti srca Kristovih ratnika.
Najsnaænije uporiπte poroka na ovome svijetu
nije razvratan æivot pokvarenog grjeπnika ili prezrene propalice. To je æivot koji inaËe izgleda besprijekoran, Ëastan i plemenit, a u njemu se gaji
neki grijeh, popuπta se nekom poroku! Za duπu
koja se u tajnosti bori protiv neke velike kuπnje
i drπÊe na samom rubu ponora, takav primjer
je jedan od najsnaænijih poticaja na grijeh. Onaj
tko je obdaren najuzviπenijim shvaÊanjima o æi-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
129
votu, istini i Ëasti, a ipak namjerno prestupa jedan propis svetog Boæjeg Zakona, izopaËuje sve
plemenite darove koje je primio od Boga i pretvara ih u mamac na grijeh. Genijalnost, talent,
suosjeÊajnost, Ëak i velikoduπno i ljubazno postupanje mogu postati Sotonin mamac da i druge duπe gurne u ponor propasti za ovaj i za buduÊi æivot.
“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga πto je u
svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi
OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu —
poæuda tijela poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.”
(1. Ivanova 2,15.16)
“Zato vam velim: Ne brinite se
tjeskobno za svoj æivot: πto Êete jesti
ili piti; niti za svoje tijelo: u πto Êete
se obuÊi! Zar nije æivot vredniji od
hrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25)
Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam
je za njegovo odræavanje potrebna hrana. Onaj
tko je stvorio tijelo, ne zaboravlja da vam je potrebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊi dar,
dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni?
Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje
su, neoptereÊene briænim mislima, veselo pje-
130
ISUSOV GOVOR NA GORI
vale svoje hvalospjeve, i za Ëije se potrebe, iako
“ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipak brine. A
zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji
od njih?”
On se brine o svakom vrapcu koji pada,
On zna svaku poniæenu duπu;
Jer On je s nama posvuda,
Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva.
I On neÊe nikada, nikada, nikada
Zaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila.
Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem.
PokazujuÊi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus
je rekao: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!”
(Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæe naslikati
skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i
cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom
jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ pokraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja
je postavila i zvjezdane svjetove na visini. U svemu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg
srca. Njegova ruka odijeva poljsko cvijeÊe raskoπnije od najraskoπnijih haljina kojima su se ikad
krasili zemaljski vladari. “Pa ako tako Bog odijeva
poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni?” (Matej 6,30)
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
131
Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu njegovu pjesmu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske!
... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Ljepote
prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe o Boæjoj
mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljiljana Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezikom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zaboravi na nepovjerenje, sebiËnost i brigu koja izjeOnaj tko je
da. Zaπto vam je Bog dao
podario takvu
raspjevane ptice i ljupko
ljepotu cvijeÊu
cvijeÊe da vam razvedre
mnogo viπe æeli
i razvesele æivotnu stazu
— ako ne iz silne ljubavi
ukrasiti duπu
oËinskog srca? Sve πto
ljepotom
vam je potrebno za odrKristova
æavanje æivota imali biste
karaktera.
i bez cvijeÊa i ptica, ali
Bogu nije bilo dovoljno
da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm opstanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima
ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli
na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka
sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako neograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da
bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati
da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je potreban?
132
ISUSOV GOVOR NA GORI
“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok
otvara latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se
pokorava onim istim velikim zakonima koji upravljaju zvijezdama. A kako je jednostavan, lijep
i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli
obratiti pozornost na privlaËnost karaktera sliËnog Kristovom. Onaj tko je podario takvu ljepotu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasiti duπu ljepotom Kristova karaktera.
Promotrite, kaæe Isus, poljske ljiljane kako
rastu, kako se, kad niknu iz hladne, mraËne zemlje ili mulja rjeËnog korita, razvijaju u cvjetove
pune ljepote i mirisa! Tko bi pomislio u kakav
se lijep cvijet moæe razviti gruba, smea lukovica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven u
njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca,
ljudi se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe
se razviti i æivot od Boga u svakoj ljudskoj duπi
koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, koja se
obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blagoslovom na sve. Boæja RijeË je sila koja stvara cvijeÊe, a ta ista rijeË razvit Êe i u vama vrline Njegova Duha.
Boæji Zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okruæio ljepotom da bi vas pouËio kako niste doπli
na Zemlju da biste samo istraæivali za sebe, kopali
i gradili, naporno radili i preli, nego da biste
Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, rados-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
133
nim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljepπali æivot drugima sluæbom ljubavi.
OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od
cvijeÊa! Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i
pod lisnato drveÊe i uËite ih da u prirodi Ëitaju
poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate o Bogu,
poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Pomozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide
izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im
religiju s njezine ugodne strane. Neka zakon dobrote upravlja vaπim usnama.
PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi
velikoj Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i usklaena s boæanskom naravi. UËite ih da Bog æeli
uËiniti njihov æivot lijepim kao πto je cvijeÊe lijepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onaj
tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih.
Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz
Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe
njihov stalni Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot
Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neokaljanosti.
“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje
i njegovu pravednost...” (Matej 6,33)
Narod koji je sluπao Kristove rijeËi æeljno je
oËekivao da bude proglaπeno zemaljsko kra-
134
ISUSOV GOVOR NA GORI
ljevstvo. Dok im je Isus otvarao riznice Neba,
misli mnogih bile su zaokupljene pitanjem: kako Êe veza s Njim popraviti moguÊnosti naπega
napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da
su sliËni okolnim neznaboæaËkim narodima, jer
najveÊu pozornost poklanjaju onome πto je zemaljsko i ponaπaju se kao da nema Boga koji se
njeæno skrbi o svojim stvorenjima.
“Zato ne traæite πto Êete pojesti ili popiti;
ne uznemirujte se — to sve traæe pogani ovoga
svijeta — jer vaπ Otac zna da vam je to potrebno!
Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu
pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Luka 12,
29-30; Matej 6,33) Doπao sam vam otvoriti vrata
kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira, kaæe Isus.
Otvorite svoje srce da biste primili to kraljevstvo i neka vam sluæba njemu bude vaænija od
svega. Iako je narav toga kraljevstva duhovna, nemojte se bojati da Êe vam zato potrebe ovozemaljskoga æivota ostati nezadovoljene. Ako se posvetite Boæjoj sluæbi, Onaj koji ima svu vlast na
Nebu i na Zemlji pobrinut Êe se za vaπe potrebe.
Isus nas ne oslobaa ulaganja potrebnih napora, ali nas uËi da nam On mora biti prvi, posljednji i najbolji u svemu. Ne smijemo se upuπtati
u poslove koji bi ometali izraæavanje Njegove pravednosti preko naπega karaktera i æivota, niti se
smijemo baviti takvim zanimanjem i traæiti takva
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
135
zadovoljstva. ©to god Ëinimo, treba biti uËinjeno
od srca, kao da Ëinimo Gospodinu.
Dok je æivio na Zemlji, Isus je dao pravu vrijednost cjelokupnom æivotu time πto je uzdignuo
Boæju Ëast pred ljudima i sve pokorio OËevoj volji. Ako Ga prihvatimo kao svoj uzor, Isus nam
obeÊava da Êe nam se
“nadodati” sve πto nam
Iako je narav
je potrebno u ovome æitoga kraljevstva
votu. Siromaπtvo ili boduhovna,
gatstvo, bolest ili zdravnemojte se
lje, jednostavnost ili mubojati da Êe
drost — na sve je On mislio kad nam je obeÊao
vam zato
svoju milost.
potrebe
VjeËna Boæja ruka
ovozemaljskoga
ispruæena je nad duπom
æivota ostati
koja Mu se obraÊa za ponezadovoljene.
moÊ, koliko god ta duπa
bila nemoÊna. Nestat Êe
dragocjeni ukrasi breæuljaka, ali duπa koja æivi
za Boga obitavat Êe s Njim. “A svijet sa svojom
poæudom prolazi; a tko vrπi volju Boæju, ostaje
zauvijek.” (1. Ivanova 2,17) Boæji grad otvorit Êe
svoja zlatna vrata da bi primio onoga tko se, dok
je bio na Zemlji, usred gubitaka i nedaÊa, nauËio
obraÊati Bogu za vodstvo i mudrost, za utjehu i
nadu. Aneli Êe mu svojim pjesmama poæeljeti
136
ISUSOV GOVOR NA GORI
dobrodoπlicu, a drvo æivota za njega Êe raati
svoj rod. “Nek se pokrenu planine i potresu
brijezi, al se ljubav moja neÊe odmaÊ od tebe,
nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæe Jahve
koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)
“Dakle: Ne brinite se tjeskobno za
sutraπnji dan... Svakom je danu dosta
njegove muke.” (Matej 6,34)
Ako ste se predali Bogu da biste obavljali
Njegovo djelo, ne morate se brinuti za sutraπnji
dan. Onaj Ëiji ste sluga, zna kraj joπ od samog
poËetka. Dogaaji sutraπnjega dana, skriveni od
vaπega pogleda, otkriveni su oËima Onoga koji
je svemoÊan.
Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji
su nam povjereni i, oslanjajuÊi se na svoju mudrost, æelimo postiÊi uspjeh, preuzimamo teret
koji nam Bog nije dao pa ga pokuπavamo nositi
bez Njegove pomoÊi. Preuzimamo na sebe odgovornost koja pripada Bogu i tako se zapravo
stavljamo na Njegovo mjesto. Tada s pravom moæemo biti zabrinuti i oËekivati opasnosti i gubitke,
jer Êe nas oni sigurno pogoditi. Ali ako stvarno
vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam æeli dobro,
prestat Êemo se brinuti za buduÊnost. Pouzdat
Êemo se u Boga kao πto se dijete uzda u voljenoga
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
137
roditelja. Prestat Êe brige i muke, jer se naπa volja
potpuno sjedinila s Boæjom voljom.
Krist nam nije obeÊao da Êe nam danas pomoÊi nositi sutraπnje terete. Rekao je: “Dosta ti
je moja milost...” (2. KorinÊanima 12,9) Ali, kao
i mana u pustinji, Njegova milost izlijeva se svakoga dana za potrebe toga dana. Kao Izraelove
Ëete za svojega putniËkog æivota, i mi moæeKrist nam nije
mo, iz jutra u jutro, nalaobeÊao da Êe
ziti nebeski kruh za podnam danas
mirenje potreba toga dana.
pomoÊi nositi
Pripada nam samo
sutraπnje terete.
jedan jedini dan i tijekom tog dana trebamo
æivjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za
taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke,
u sveËanu sluæbu, prebaciti sve svoje brige na
Njega, jer se On skrbi o nama. “Jer ja znam svoje
naume koje s vama namjeravam — rijeË je Jahvina
— naume mira, a ne nesreÊe: da vam dadnem
buduÊnost i nadu.” “Mir i obraÊenje — spas vam
je, u smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Jeremija
29,11; Izaija 30.15)
Budete li traæili Gospodina i svakodnevno
doæivljavali obraÊenje, budete li po vlastitom duhovnom izboru slobodni i radosni u Bogu, oda-
138
ISUSOV GOVOR NA GORI
zovete li se radosna srca Njegovom milostivom
pozivu da ponesete Kristov jaram — jaram posluπnosti i sluæbe — utihnut Êe sva vaπa prigovaranja, bit Êe uklonjene sve vaπe poteπkoÊe, bit Êe
rijeπeni svi zamrπeni problemi s kojima se sad
suoËavate.
139
Gospodnja molitva
“Stoga vi molite ovako...” (Matej 6,9)
Naπ Spasitelj je dvaput objavio Gospodnju
molitvu: prvi put mnoπtvu u govoru na Gori, i
ponovno, nekoliko mjeseci nakon toga, samo uËenicima. UËenici su nakratko bili odvojeni od svojega Gospodina, a kad su se vratili, naπli su Ga
zadubljenog u razgovor s Bogom. Kao da ne primjeÊuje njihovu nazoËnost, nastavio je glasno moliti. Lice Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »inilo
se da je u samoj nazoËnosti Nevidljivoga, a iz
Njegovih rijeËi izbijala je æiva sila Boæjega Sugovornika.
Dok su Ga sluπali, srca uËenika su bila duboko ganuta. Primijetili su da Krist Ëesto provodi
duge sate u samoÊi razgovarajuÊi sa svojim Ocem.
Dani su Mu prolazili u sluæbi mnoπtvu πto se guralo oko Njega i u razotkrivanju laænog mudrovanja rabinâ, pa Ga je taj neprekidni rad Ëesto
toliko iscrpljivao da su se Njegova majka, braÊa,
pa Ëak i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to
stajati æivota. Ali kad bi se vratio nakon sati provedenih u molitvi, kojima je zavrπavao naporan
140
ISUSOV GOVOR NA GORI
dan, zapaæali su izraz smirenosti na Njegovu licu,
a On je zraËio svjeæinom. Upravo nakon tih sati
provedenih s Bogom Krist je svakoga jutra donosio ljudima nebesku svjetlost. UËenici su shvatili da postoji veza izmeu sati provedenih u
molitvi i sile Njegovih rijeËi i djelâ. Sad, dok su
sluπali Njegovu molitvu, srca su im bila ispunjena
strahopoπtovanjem i poniznoπÊu. Kad je zavrπio
molitvu, uskliknuli su, svjesni svoje duboke potrebe: “Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je
Ivan nauËio svoje uËenike!” (Luka 11,1)
Isus im nije otkrio nikakav novi oblik molitve. Samo im je ponovio ono πto ih je veÊ uËio,
kao da im je time htio reÊi: Morate shvatiti ono
πto sam vam veÊ otkrio! U tome se krije duboki
smisao u koji joπ niste proniknuli!
Spasitelj nas nije ograniËio da rabimo samo
te rijeËi. ZnajuÊi potrebe ËovjeËanstva, On iznosi
svoju osobnu uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne
da ih moæe prihvatiti i malo dijete, a ipak tako
sadræajne da njihovo znaËenje neÊe nikad moÊi
potpuno dokuËiti ni najveÊi umovi. Spasitelj nas
uËi da doemo Bogu sa svojim darom zahvalnosti, da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu priznamo svoje grijehe i zatraæimo Njegovu milost
oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje.
GOSPODNJA MOLITVA
141
“Kad molite — reËe im — govorite:
OËe, neka se sveti ime tvoje! Neka
doe kraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2)
Isus nas uËi da Njegovog Oca nazivamo svojim Ocem. Ne stidi se nazvati nas svojom braÊom.
(Hebrejima 2,11) Spasiteljevo srce toliko je spremno i æeljno poæeljeti nam, kao Ëlanovima boæanske obitelji, dobrodoπlicu, da veÊ u prve rijeËi,
kojima se trebamo sluæiti kad pristupamo Bogu,
stavlja dokaz naπega srodstva s Bogom: “OËe naπ”.
To je objavljivanje one divne istine, pune ohrabrenja i utjehe, da nas Bog ljubi kao πto ljubi
svojega Sina. To je ono πto je Isus rekao u svojoj
posljednjoj molitvi za svoje uËenike: “... da svijet
upozna... da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.”
(Ivan 17,23)
Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim
je gospodario kao okrutni tiranin, Boæji Sin okruæio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgrjeπnih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janjetu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se
πto je pronaen put za spasenje paloga roda i
πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstva grijeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji
su predmet te Ëudesne ljubavi!
142
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u
neizvjesnosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro
onih koji su prestupili Zakon Isus je uzeo ljudsku
prirodu. Postao nam je sliËan da bismo mogli
imati vjeËni mir i sigurnost. Imamo Zastupnika
na Nebu: tko god Ga primi kao svojega Spasitelja, neÊe biti ostavljen da sâm, kao siroËe, nosi
teret svojih grijeha.
“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...” “Ako smo
djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a subaπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.”
“... A πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer
Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova
3,2; Rimljanima 8,17)
Prvi korak u pristupanju Bogu jest upoznati ljubav koju On ima u nama i vjerovati u nju
(1. Ivanova 4,16), jer nas privlaËna sila Njegove
ljubavi navodi da doemo k Njemu.
PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbacivanje sebiËnosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegova djeca naπa braÊa. Svi
smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo
Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno
ako traæi blagoslov samo za sebe.
GOSPODNJA MOLITVA
143
BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam prednost da Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti πto je sve time obuhvaÊeno! Nijedan zemaljski roditelj nije se nikad tako ozbiljno zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvoritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska ljubav nije upuÊivala tako
njeæne pozive nepokajaOsim za sebe,
nome. Bog stanuje u svatrebamo moliti i
kom ljudskom boraviπtu,
za svoje bliænje.
Ëuje svaku izgovorenu riNitko se ne moli
jeË, sluπa svaku prinesenu molitvu, osjeÊa tuge
pravilno ako
i razoËaranja svake duπe
traæi blagoslov
i promatra kako se posamo za sebe.
naπamo prema ocu, majci, sestri, prijatelju i susjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Njegova ljubav, milost i milosre neprestano se izlijevaju da zadovolje naπe potrebe.
Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat
Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva.
Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao
Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast,
Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj
144
ISUSOV GOVOR NA GORI
odnos prema svom Ocu i prema svakom Ëlanu
Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih
srodnika.
“... Koji jesi na nebesima.” Onaj koga po Kristovoj zapovijedi trebamo smatrati svojim Ocem
“naπ je Bog na nebesima, sve πto mu se svidi,
to uËini”. Pod Njegovom zaπtitom moæemo sigurno poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam 115,3; 56,3)
“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)
Svetiti ime Gospodnje znaËi sa strahopoπtovanjem izgovarati rijeËi koje se odnose na Vrhovno BiÊe: “... sveto je i Ëasno ime njegovo!”
(Psalam 111,9) Nikad ne smijemo olako izgovarati titule i imena Boæanstva. U molitvi stupamo
u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred Njega moramo iziÊi sa svetim strahopoπtovanjem. Aneli
zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazoËnosti. Kerubini i blistavi, sveti serafini pristupaju Njegovu prijestolju sa svetim πtovanjem. S koliko tek
strahopoπtovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i
grjeπna biÊa, pred Gospodina, svojega Stvoritelja!
Svetiti ime Gospodnje znaËi mnogo viπe od
toga. Kao Hebreji u Kristove dane moæemo poka-
GOSPODNJA MOLITVA
145
zivati najveÊe πtovanje prema Bogu, a ipak stalno
vrijeati Njegovo ime. “Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: ‘Jahve!’
Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve!
Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat
ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama,
podnosi opaËinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak
34,5-7). O Kristovoj Crkvi je zapisano: “A grad
Bog vas πalje u
Êe se zvati: Jahve, Pravda
svijet kao svoje
naπa.” (Jeremija 33,16)
predstavnike.
To ime se daje svakom
Svakim
Kristovom sljedbeniku.
postupkom u
Ono je baπtina Boæjega
djeteta. Obitelj se naziva
æivotu trebate
po ocu. U doba bolne
objavljivati
tjeskobe i muke Izraela
Boæje ime.
prorok Jeremija se molio: “Ta ti si meu nama,
o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom — nemoj
nas ostaviti!” (Jeremija 14,9)
To ime uzdiæu aneli na Nebu i stanovnici
bezgrjeπnih svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime
Tvoje”, tada traæite da se ono proslavlja u ovome
svijetu, da se proslavlja u vama. Bog vas je pred
ljudima i anelima priznao za svoju djecu. Molite
se da ne obeπËastite to “lijepo ime koje nosite”.
(Jakov 2,7) Bog vas πalje u svijet kao svoje pred-
146
ISUSOV GOVOR NA GORI
stavnike. Svakim postupkom u æivotu trebate objavljivati Boæje ime. Ta molba zahtijeva da imate
Njegov karakter. Ne moæete svetiti Njegovo ime,
ne moæete Ga prikazivati svijetu sve dok svojim
æivotom i karakterom ne prikaæete sâm Boæji æivot i karakter. To moæete postiÊi samo prihvaÊanjem Kristove milosti i pravednosti.
“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10)
Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi se o
nama kao o svojoj djeci; On je i veliki Kralj svemira. Interesi Njegova kraljevstva su i naπi interesi i zato smo duæni raditi na njegovoj izgradnji.
Kristovi uËenici su oËekivali skori dolazak
kraljevstva Njegove slave, ali ih je Isus ovom molitvom pouËio da kraljevstvo neÊe tada biti uspostavljeno. Trebaju se moliti za Njegov dolazak kao
za dogaaj koji Êe se odigrati tek u buduÊnosti.
Ali u toj molbi se krilo i obeÊanje. Iako neÊe
ugledati dolazak toga kraljevstva tijekom svojega æivota, Ëinjenica da im je Isus naloæio da se
za njega mole dokaz je da Êe ono, kad to Bog
bude odredio, pouzdano doÊi.
Kraljevstvo Boæje milosti sad se temelji na
tome πto se srca, dosad ispunjena grijehom i pobunom, iz dana u dan pokoravaju vrhovnoj upravi
GOSPODNJA MOLITVA
147
Njegove ljubavi. Ali potpuno uspostavljanje kraljevstva Njegove slave ostvarit Êe se tek prigodom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet. “A
kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dat Êe se puku svetaca Sveviπnjega.” (Daniel
7,27) Oni Êe naslijediti kraljevstvo pripremljeno za njih “od postanka svijeta” (Matej 25,34),
a Krist Êe preuzeti svoju
veliku vlast i zavladati.
Njegovo
Ponovno Êe se uzkraljevstvo neÊe
dignuti nebeska vrata, a
doÊi sve dok se
naπ Spasitelj Êe doÊi s
Radosna vijest o
deset tisuÊa puta deset
tisuÊa i tisuÊama tisuÊa
Njegovoj milosti
svetih, kao Kralj nad krane raznese po
ljevima i Gospodar nad
svim krajevima
gospodarima. “U onaj
Zemlje.
dan æive Êe vode poteÊi
iz Jer uzalema, pola k
moru istoËnom, pola k moru zapadnom. Bit Êe
tako ljeti i zimi. I Jahve Êe biti kralj nad svom
zemljom.” “... Sveti grad — novi Jeruzalem” bit
Êe stan Boæji meu ljudima. “On Êe stanovati s
njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog
bit Êe s njima.” (Zaharija 14,8-9; Otkrivenje 21,2)
Ali prije toga dolaska, kazao je Isus, “ova
Radosna vijest propovijedat Êe se o kraljevstvu
po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-
148
ISUSOV GOVOR NA GORI
stvo...” (Matej 24,14) Njegovo kraljevstvo neÊe
doÊi sve dok se Radosna vijest o Njegovoj milosti
ne raznese po svim krajevima Zemlje. Ako se,
dakle, predamo Bogu i pridobijemo druge duπe
za Njega, ubrzavamo dolazak Njegova kraljevstva.
Jedino oni koji se posveÊuju Njegovoj sluæbi da
bi otvarali oËi slijepima, obraÊali ljude “od tame
k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom
u me postignu oproπtenje grijeha i baπtinu posveÊenima” (Djela 26,18) govoreÊi: “Evo me, mene poπalji” (Izaija 6,8) — jedino se oni iskreno
mole: “Doi kraljevstvo tvoje!”.
“Budi volja tvoja kako na nebu tako i
na zemlji!” (Matej 6,10)
Boæja volja je izraæena u propisima Njegova
svetog Zakona, a naËela Zakona su nebeska naËela. Nebeski aneli ne postiæu nikakvo uzviπenije znanje nego πto je poznavanje Boæje volje,
a ispunjavanje Njegove volje je najuzviπenija sluæba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti.
Ali na Nebu se sluæba ne obavlja da bi se
udovoljilo Zakonu. Kad se Sotona pobunio protiv Gospodnjeg Zakona, misao da postoji Zakon
bila je anelima iznenadno suoËavanje s Ëinjenicom o kojoj dotad nisu razmiπljali. Aneli ne
obavljaju svoju sluæbu kao sluge, veÊ kao sino-
GOSPODNJA MOLITVA
149
vi. Izmeu njih i njihova Stvoritelja postoji savrπeno jedinstvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav
prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj duπi, u kojoj boravi Krist, Nada
slave, ponovno odjekuju Njegove rijeËi: “Milje mi
je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)
Molba “budi volja tvoja kako na nebu tako
i na zemlji” molitva je da se vladavina zla na ovoj
Zemlji okonËa, da se grijeh zauvijek uniπti i da
se uspostavi kraljevstvo pravednosti. Tada Êe i
na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispunjene sve
dobre æelje Boæje dobrote. (2. Solunjanima 1,11)
“Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”
(Matej 6,11)
Prvi dio molitve kojoj nas je Isus nauËio odnosi se na Boæje ime, kraljevstvo i volju — da
se sveti Njegovo ime, da doe Njegovo kraljevstvo i da se ispuni Njegova volja. Ako vam je
sluæba Bogu postala najvaænija, moæete s povjerenjem traæiti da Bog zadovolji i vaπe osobne potrebe. Ako ste se odrekli sebe i predali se Kristu, postali ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je
na raspolaganju sve πto se nalazi u OËevoj kuÊi.
Otvorene su vam sve Boæje riznice u sadaπnjem
i u buduÊem svijetu. Sluæba anelâ, dar Njego-
150
ISUSOV GOVOR NA GORI
va Duha, trud Njegovih slugâ — sve vam je na
raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u njemu, vaπ
je sve dok vam to moæe sluæiti na dobro. »ak
Êe se i neprijateljstvo zlih pretvoriti u blagoslov
usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristovi”,
onda “je sve vaπe”. (1. KorinÊanima 3,23.21)
SliËni ste djetetu kojemu joπ nije prepuπteno upravljati svojim nasljedstvom. Bog vam joπ
nije povjerio vaπ dragocjeni posjed, da vas Sotona
ne bi prevario svojim lukavim vjeπtinama, kao
πto je uËinio s prvim parom u Edenu. Krist ga
Ëuva za vas, ono je izvan kvariteljeva dosega. I
vi Êete, kao dijete, svakodnevno primati ono πto
vam je potrebno za taj dan. Svakodnevno se trebate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”
Nemojte biti obeshrabreni ako nemate dovoljno
za sutra. Imate jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U
Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati
u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3) David
kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh, al’ ne vidjeh pravednika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psalam 37,25) Bog, koji je poslao gavrane da hrane Iliju kod potoka Karita, neÊe zaobiÊi nijedno od svoje vjerne, poærtvovne djece. O onome
tko hodi u pravdi stoji napisano: “... imat Êe dosta
kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se
postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u danima gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog
GOSPODNJA MOLITVA
151
Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe
dati sve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,
19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je olakπavao brige
i terete svoje majke udovice i pomagao joj zadovoljiti potrebe kuÊanstva
u Nazaretu, suosjeÊa sa
Bog, koji je
svakom majkom u njeziposlao gavrane
noj borbi da svojoj djeci
da hrane Iliju
osigura hranu. Onaj koji
kod potoka
se saæalio nad mnoπtvom
zato πto “bijahu satrveni
Karita, neÊe
i zapuπteni” (Matej 9,
zaobiÊi nijedno
36), i sad ima saæaljenja
od svoje vjerne,
prema izmuËenom siropoærtvovne
mahu. Njegova je ruka
djece.
ispruæena prema njima
da ih blagoslovi; i u samoj molitvi koju je objavio svojim uËenicima,
On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih.
Kad se molimo: “Kruh naπ svagdanji daj nam
danas”, traæimo i za druge kao za sebe. Priznajemo da ono πto nam Bog daruje nije samo za
nas. Bog nam daje s povjerenjem, da moæemo
hraniti gladne. Po svojoj dobroti pobrinuo se za
siromaπne. (Psalam 68,11) Bog kaæe: “Kada dajeπ
objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja,
ni svoje braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda... Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siro-
152
ISUSOV GOVOR NA GORI
mahe, sakate, hrome, slijepe! Tada Êe ti biti blàgo,
jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti
o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka 14,12-14)
“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku
vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu
sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za koje
mu drago dobro djelo.” “Ovo velim: tko πkrto
sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i
æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6)
Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa
samo hranu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni
kruh koji hrani duπu za vjeËni æivot. Isus nam
zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan
6,27) Kaæe nam: “Ja sam æivi kruh koji je siπao
s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe
zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æivota. PromatrajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je
u duπu, hranimo se kruhom koji je siπao s Neba.
Primamo Krista preko Njegove RijeËi, a Sveti
Duh je dan da bi nam Boæju RijeË uËinio razumljivom i da bi usadio njezine istine u naπa srca.
Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË, moramo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha
da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi darovati snagu potrebnu za taj dan.
GOSPODNJA MOLITVA
153
UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto
nam je potrebno — i zemaljske i duhovne blagoslove — Bog ima na umu naπe dobro. On æeli
da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skrbi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom.
U toj zajednici s Kristom, molitvom i prouËavanjem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi
bit Êemo, kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i
osvjeæeni na izvoru æivota.
“Oprosti nam grijehe naπe, jer i mi
opraπtamo duænicima svojim!” (Luka
11,4)
Isus nas uËi da od Boga moæemo dobiti oprost jedino ako i sami opraπtamo drugima. Boæja
ljubav nas privlaËi k Njemu. Kad dirne naπe srce,
u njemu se mora probuditi ljubav prema naπoj
braÊi.
Kad je izgovorio Gospodnju molitvu, Isus je
dodao: “Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreπke, oprostit Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako
li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni
vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14.
15) Tko nije spreman oprostiti, zatvara jedini dotok kroz koji i sâm moæe primiti milost od Boga.
Ne smijemo ni pomisliti da imamo pravo uskratiti
oprost onima koji su nas povrijedili zato πto nam
154
ISUSOV GOVOR NA GORI
nisu priznali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova
je duænost poniziti srca u pokajanju i priznanju,
ali mi moramo pokazati saæaljiv duh prema onima koji su se ogrijeπili o nas, bez obzira na to
jesu li nam priznali svoje pogreπke. Koliko god
da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i saæalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam nanesene. Kao πto oËekujemo da Bog nama oprosti
uvrede koje smo Mu nanijeli, i mi moramo oprostiti svima koji su nam uËinili neko zlo.
Oproπtenje ima mnogo πire znaËenje nego
πto to mnogi misle. Kad nam obeÊava da Êe obilno oprostiti, Bog dodaje, smatrajuÊi da smisao
toga obeÊanja nadmaπuje moÊ naπega shvaÊanja:
“Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu
vaπi puti, rijeË je Jahvina. Visoko je iznad zemlje
nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli
moje iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8-9) Oprost
koji Bog daje nije samo Ëin kojim nas oslobaa
osude. To nije samo opraπtanje grijeha, nego oslobaanje od grijeha. To je izlijevanje spasonosne
ljubavi koja preobraæava srce. David je pravilno
shvatio opraπtanje kad se molio: “»isto srce stvori
mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” “Kako
je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas
bezakonja naπa.” (Psalam 51,12; 103,12)
Bog je u Kristu dao sebe za naπe grijehe.
Pretrpio je okrutnu smrt na kriæu, nosio je umje-
GOSPODNJA MOLITVA
155
sto nas breme krivnje, “pravednik za nepravednike”, da bi nam otkrio svoju ljubav i privukao
nas k sebi. I On kaæe: “... budite jedan prema
drugom prijazni, puni milosra! Praπtajte jedan
drugome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32) Neka Krist, boæanski Æivot, boravi u vama i preko vas otkriva nebesku
ljubav koja Êe uliti nadu onima koji su je izgubili i donijeti nebeski
mir srcu πto ga je ranio
Kad osjetimo da
grijeh. Kad dolazimo k
smo grjeπni i da
Bogu, veÊ na pragu nam
se ne moæemo
se postavlja uvjet da,
moliti, upravo je
primajuÊi Njegovu milost, moramo pristati
to trenutak za
pokazati Njegovo milosrmolitvu.
e prema drugima.
Da bismo mogli primiti i drugima pruæiti Boæju ljubav koja praπta,
vrlo je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav koju
Bog ima prema nama. (1. Ivanova 4,16) Sotona
nas nastoji prevariti na sve moguÊe naËine da
bi nas onesposobio za spoznaju te ljubavi. Navodit
Êe nas na pomisao da su naπe pogreπke i prijestupi tako ozbiljni da se Gospodin neÊe odazvati
na naπe molitve i da nas neÊe blagosloviti ni spasiti. U sebi ne moæemo vidjeti niπta osim slabosti, niπta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam
156
ISUSOV GOVOR NA GORI
Sotona govori da su sva naπa nastojanja beskorisna, jer ne moæemo popraviti mane svojega karaktera. Kad pokuπamo doÊi k Bogu, neprijatelj
Êe doπapnuti: Molitva ti nema nikakve svrhe. Zar
se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo djelo? Zar nisi
zgrijeπio Bogu i radio protiv vlastite savjesti? Ali
s pravom moæemo odgovoriti neprijatelju da nas
“krv njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7) Kad osjetimo da smo grjeπni
i da se ne moæemo moliti, upravo je to trenutak za molitvu. Kad smo postieni ili duboko ojaeni, ipak se moramo moliti i vjerovati. “Sigurna je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus doe na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi
ja.” (1. Timoteju 1,15) Oprost i pomirba s Bogom ne dolaze kao nagrada za naπa djela. Ne daje
se oprost zbog zasluga grjeπnih ljudi, nego je to
dar koji se temelji na Kristovoj besprijekornoj
pravednosti.
Ne pokuπavajmo umanjiti svoju krivnju traæeÊi izliku za grijeh. Moramo prihvatiti Boæju ocjenu
grijeha, a ona je doista teπka. Jedino nam Golgota
moæe otkriti strahovitu odurnost grijeha. Kad bismo morali sami nositi svoje krivnje, to bi nas
slomilo. Meutim, Bezgrjeπni je zauzeo naπe mjesto: iako nevin, ponio je naπe nepravde. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:
oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake
GOSPODNJA MOLITVA
157
nepravednosti”. (1. Ivanova 1,9) Kakva veliËanstvena istina — pravedan prema vlastitom Zakonu, a ipak opravdava sve koji vjeruju u Isusa!
“Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)
“I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas od zla!” (Matej 6,13)
Napast je mamljenje na grijeh, a to ne potjeËe od Boga, nego od Sotone ili od zloÊe naπega
srca. “Bog naime ne moæe biti napastovan na zlo,
a niti sâm nikoga ne napastuje.” (Jakov 1,13)
Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju da bi se
zloÊa naπega karaktera otkrila pred ljudima i anelima i da bi mogao polagati pravo na nas kao
na svoje vlasniπtvo. U simboliËkom Zaharijinom
proroËanstvu Sotona je prikazan kako stoji zdesna Gospodnjem Anelu i optuæuje velikog sveÊenika Joπuu, odjevenoga u prljave haljine, ometajuÊi tako djelo koje je Aneo æelio obaviti za
njega. To je prikaz Sotoninog ponaπanja prema
svakoj duπi koju Krist æeli privuÊi k sebi. Sotona nas navodi na grijeh, a onda nas pred cijelim
svemirom optuæuje da nismo dostojni Boæje ljubavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te
158
ISUSOV GOVOR NA GORI
Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?” A
Joπui kaæe: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i
odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,2.4)
U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u
nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopuπta
da se suoËimo sa zaprekama, progonstvom i tegobama — ne kao s prokletstvom, veÊ kao s najveÊim blagoslovom u æivotu. Svaka svladana kuπnja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje
nam novo iskustvo i unaprjeuje nas u djelu izgradnje karaktera. Duπa koja se boæanskom silom odupire kuπnji, oËituje svijetu i cijelom svemiru djelotvornost Kristove milosti.
Iako ne smijemo biti obeshrabreni nevoljama, koliko god bile gorke, moramo se moliti Bogu
da ne dopusti da upadnemo u okolnosti u kojima
bi nas vodile æelje naπega zlog srca. Kad upuÊujemo molitvu koju nam je Krist objavio, podËinjavamo se Boæjem vodstvu i molimo Ga da nas
vodi sigurnom stazom. Ne moæemo iskreno izgovarati tu molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom
koji smo sami izabrali. Trebamo Ëekati Njegovu
ruku da nas vodi i sluπati Njegov glas koji govori: “To je put, njime idite...” (Izaija 30,21)
Opasno je ako zastanemo razmiπljajuÊi o tome kakve Êemo prednosti steÊi prihvatimo li Sotonine prijedloge. Grijeh donosi sramotu i propast
GOSPODNJA MOLITVA
159
svakoj duπi koja mu popuπta, ali ima neπto u njemu πto zasljepljuje i vara te nas tako primamljuje
laænim prikazivanjem. Ako se usudimo stupiti na
Sotonino tlo, nije nam obeÊana zaπtita od njegove sile. Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki
prilaz kojim bi kuπaË mogao doprijeti do nas.
Molitva “Ne uvedi nas u napast” sama po
sebi je i obeÊanje. Ako Mu se predate, Bog vas
uvjerava da “neÊe dopustiti da budete kuπani
Duπa koja se
preko vaπih snaga, nego
boæanskom
Êe vam zajedno s kuπsilom odupire
njom dati sretan ishod,
kuπnji, oËituje
da je moæete podnijeti”.
(1. KorinÊanima 10,13)
svijetu i cijelom
Jedina zaπtita protiv
svemiru
zla jest da se Krist nastadjelotvornost
ni u srcu vjerom u NjeKristove milosti.
govu pravednost. Kuπnja
ima moÊ nad nama upravo zato πto u naπemu srcu postoji sebiËnost. Ali
kad promatramo veliku Boæju ljubav, sebiËnost
nam je tako odurna i mrska da je æelimo izbaciti iz duπe. Dok Sveti Duh veliËa Krista, naπe srce
se smekπava i postaje pokorno, kuπnja gubi moÊ,
a Kristova milost preobraæava karakter.
Krist nikad neÊe napustiti duπu za koju je
umro. »ovjek Ga moæe ostaviti i podleÊi kuπnji,
160
ISUSOV GOVOR NA GORI
ali se Krist nikad ne moæe okrenuti od onoga
za koga je platio otkupninu svojim æivotom. Kad
bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji, uoËili bismo
duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tugom, optereÊene kao kola puna snopova, blizu
smrti zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele
kako brzo lete u pomoÊ onima koji su u kuπnji
i na samom rubu propasti. Nebeski aneli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju te duπe i pomaæu
im stati na siguran temelj. Bitke koje se vode
izmeu tih dviju vojskâ isto su tako stvarne kao
i bitke meu vojskama ovoga svijeta. O ishodu
toga duhovnog sukoba ovisi vjeËna sudbina.
I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “...
sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati
kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera
ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Bogu hvala, nismo
ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio svijet da je
dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni
jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”
(Ivan 3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s neprijateljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da
bez pogibli gazite zmije i πtipavce, i moÊ nad
svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno niπta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)
Æivite u zajednici sa æivim Kristom. Rukom
koja nikad ne ispuπta On Êe Ëvrsto dræati vaπu
ruku. Upoznajte Boæju ljubav prema nama, vje-
GOSPODNJA MOLITVA
161
rujte u nju i bit Êete sigurni. Ta ljubav je neosvojiva tvrava za sve Sotonine napade i obmane. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeËe i nalazi utoËiπta.” (Izreke 18,10)
“Jer je tvoje kraljevstvo, i sila, i slava
zauvijek! Amen!” (Matej 6,13)*
Posljednja reËenica Gospodnje molitve, kao
i prva, otkriva naπega Oca kao onoga tko je iznad
svake sile, vlasti i svakog imena. Spasitelj je sad
gledao godine koje predstoje Njegovim uËenicima: neÊe biti onakve kakvima su ih oni zamiπljali, obasjane sunËanom svjetloπÊu blagostanja
i poËasti u svijetu, nego Êe ih zamraËiti oluje
ljudske mrænje i sotonskog gnjeva. Usred nacionalnih razdora i propadanja svojega naroda uËenici Êe na svakom koraku biti okruæeni opasnostima, a srca Êe im Ëesto biti ispunjena strahom.
Vidjet Êe razoren Jeruzalem, uniπten Hram, zauvijek ukinutu sluæbu u njemu, a Izraela rasprπenoga po svim zemljama, poput olupinâ broda na
pustoj obali. Isus je rekao: “»ut Êete za ratove i
glasine o ratovima ... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi
i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek
* Prijevod Ivana VrtariÊa, RijeËi iskrene, 1998.
162
ISUSOV GOVOR NA GORI
poËetak straπnih bolova.” (Matej 24,6-8) Ipak, Kristovi sljedbenici nisu se smjeli plaπiti da je njihova nada izgubljena i da je Bog zaboravio Zemlju. Sila i slava pripadaju Onome Ëije uzviπene
nakane nezadræivo krËe put k ostvarenju. U molitvi kojom su obuhvaÊene njihove svakodnevne
potrebe Kristovi uËenici bili su upuÊeni gledati
iznad svih sila i vlasti zla, prema Gospodinu, svojemu Bogu, Ëije kraljevstvo upravlja svime i koji
je njihov Otac i vjeËni Prijatelj.
Uniπtenje Jeruzalema simbol je konaËnog uniπtenja kojemu Êe biti izloæen svijet. ProroËanstva
koja su se samo djelomice ispunila prigodom
razorenja Jeruzalema mnogo se neposrednije odnose na posljednje dane. Stojimo na pragu velikih
i sveËanih dogaaja. Pred nama je kriza kroz kakvu svijet joπ nikad nije proπao. Ali i nama, kao
i prvim uËenicima, umilno zvuËi izjava da je Boæje kraljevstvo nad svime. Redoslijed nailaæenja
buduÊih dogaaja u rukama je naπega Stvoritelja.
VeliËanstvo Neba upravlja sudbinom svih naroda i skrbi se o potrebama svoje Crkve. Svakom
oruu za ispunjenje Njegovih planova boæanski
UËitelj kaæe isto πto je rekao Kiru: “Iako me ne
poznaπ, naoruæah te.” (Izaija 45,5)
U vienju proroka Ezekiela jedna ruka se pojavila pod krilima kerubina. To treba pouËiti Boæje
sluge da im boæanska sila osigurava uspjeh. Oni
GOSPODNJA MOLITVA
163
koje Bog uporabljuje kao svoje vjesnike ne trebaju
smatrati da Njegovo djelo ovisi o njima. Takav
teret odgovornosti nije prepuπten smrtnim biÊima. Onaj tko ne drijema i tko neprestano radi
na ostvarenju svojih planova, nastavit Êe djelo.
OsujeÊivat Êe naume zlih ljudi i unosit Êe zabunu u planove onih koji
su se urotili protiv NjePosljednja
gova naroda. On, koji je
reËenica
kralj, Jahve nad vojskaGospodnje
ma, koji sjedi meu kemolitve, kao i
rubinima, usred svih neprva, otkriva
mira i sukoba naroda i
naπega Oca kao
dalje Ëuva svoju djecu.
onoga tko je
Naπ spasitelj vlada na neiznad svake sile,
besima, procjenjuje svaku kuπnju i nadgleda
vlasti i svakog
uæarenu peÊ u kojoj se
imena.
mora okuπati svaka duπa.
Kad budu ruπene tvrave vladara, kad strijele gnjeva budu probadale
srca Njegovih neprijatelja, Njegov narod bit Êe
siguran u Njegovim rukama.
“Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, slava, sjaj i
veliËanstvo, jer je tvoje sve πto je na nebu i na
zemlji... u tvojoj je ruci sila i moÊ, u tvojoj je
vlasti da uËiniπ velikim i jakim sve.” (1. Ljetopisa 29,11.12)
164
ISUSOV GOVOR NA GORI
Ne suditi, nego
pomagati
“Nemojte suditi, da ne budete sueni!”
(Matej 7,1)
Napor da se spasenje zasluæi vlastitim djelima sigurno navodi ljude da gomilaju ljudske zabrane kao branu protiv grijeha. Uvidjevπi da nisu
sposobni dræati Zakon, nastoje izmisliti svoja pravila i propise da bi se prisilili na posluπnost. Sve
to im odvraÊa misli od Boga i nagoni ih da se
bave sobom. Boæanska ljubav u njihovim srcima
se gasi, a s njom nestaje i ljubav prema bliænjima. Sustav ljudskih izmiπljotina, s mnogobrojnim
strogim zahtjevima, navodi svoje zastupnike da
osuuju svakoga tko ne uspijeva ispuniti propisana ljudska mjerila. OzraËje sebiËnog, uskogrudnog kriticizma guπi plemenite i velikoduπne osjeÊaje i pretvara ljude u samoæive suce i uhode
dostojne prijezira.
Farizeji su pripadali takvim ljudima. S bogosluæja se nisu vraÊali puni poniznosti i osjeÊaja
vlastite slabosti, niti su bili zahvalni na velikim
prednostima koje im je Bog dao. VraÊali su se
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
165
ispunjeni oholim duhom, a predmet njihovih razgovora bio je “ja, moji osjeÊaji, moje znanje, moji
putovi”. Njihova dostignuÊa postajala su mjerilo
po kojemu su sudili drugima. Odjeveni u odjeÊu vlastitog dostojanstva, sjedali su na sudski stolac da bi kritizirali i osuivali.
VeÊina ljudi bila je
ispunjena istim duhom i
Napor da se
mijeπala se u slobodu saspasenje zasluæi
vjesti sudeÊi jedni druvlastitim djelima
gima i za ono πto se ticanavodi ljude da
lo jedino te duπe i Boga.
gomilaju ljudske
UkazujuÊi na takav duh
zabrane kao
i takve postupke, Isus je
branu protiv
rekao: “Nemojte suditi,
grijeha.
da ne budete sueni!”
To znaËi, ne postavljaj
sebe kao mjerilo. Nemoj
drugima nametati svoja miπljenja, glediπta o duænosti i tumaËenja Svetog pisma kao pravilo i u
srcu ih osuivati ako ne mogu dostiÊi tvoj ideal.
Nemojte kritizirati druge nagaajuÊi o njihovim
pobudama i ne izriËite nad njima presudu.
“Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin! On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami
i objaviti nakane srdaca...” (1. KorinÊanima 4,5)
Mi ne moæemo Ëitati srca. BuduÊi da smo i sami nesavrπeni, nedostaje nam sposobnosti da bi-
166
ISUSOV GOVOR NA GORI
smo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi samo po vanjπtini. Samo Onome koji poznaje tajne
pobude djela i koji postupa njeæno i saæaljivo,
dano je pravo odluËivanja o svakoj duπi.
“Zato nemaπ isprike — tko god ti bio — o
ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti
samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ
Ëiniti isto.” (Rimljanima 2,1) Oni πto osuuju i
kritiziraju druge, proglaπavaju tako sebe krivima,
jer i sami Ëine isto. OsuujuÊi druge, izriËu presudu sebi, a Bog izjavljuje da je ta presuda
pravedna i prihvaÊa osudu koju su izrekli sami
sebi.
Tim nespretnim stopama, koje su joπ u
glibu,
Mi idemo krπeÊi cvijeÊe bez kraja;
Tim grubim, dobronamjernim rukama,
Mi kidamo strune srca prijatelja.
“©to imaπ gledati trun u oku brata
svojega, a br vna u svom oku ne
zapaæaπ!” (Matej 7,3)
»ak ni reËenicom “... o ËovjeËe koji sudiπ,
jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto”, nije
potpuno izraæena sva veliËina grijeha onoga tko
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
167
se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata.
Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata
svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!”
Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapazi mane kod drugih. Kad misli da je u neËijem
karakteru ili æivotu otkrio kakvu manu, takav je
s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje. Ali Isus
kaæe da je takva karakterna osobina, koja se raKrist je jedino
zvila tim nimalo krπÊanpravo mjerilo
skim postupcima, u uskaraktera, a
poredbi s pogreπkom koonaj tko istiËe
ja se kritizira isto πto i
brvno prema trunu. Taksebe kao mjerilo
vome nedostaje duha
za druge, stavlja
snoπljivosti i ljubavi, pa
se na Njegovo
od muπice pravi slona.
mjesto.
Oni koji nikad nisu iskusili poniznost kakva se
stjeËe potpunom predanosti Kristu, ne mogu otkriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi.
Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh evanelja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist
umro. Prema slici koju je naπ Spasitelj uporabio,
Ëovjek koji gaji kritiËarski duh mnogo je grjeπniji od onoga koga optuæuje, jer ne samo πto Ëini
isti grijeh, nego grijehu dodaje svoju umiπljenost
i duh grubog kritiziranja.
168
ISUSOV GOVOR NA GORI
Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj
tko istiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se
na Kristovo mjesto. BuduÊi da je Otac “sav sud
dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuuje suditi
pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo
koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i
kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga
“koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi
nazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne
u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”.
(2. Solunjanima 2,4)
Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizejstva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice.
Ako vjersko iskustvo nije proæeto ljubavlju, tu
nema Krista, svjetlost Njegove nazoËnosti tu ne
prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi nikakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha.
Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ
drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe:
“Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka
pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz
oka bratova.” (Matej 7,5) Onaj tko Ëini zlo, najbræe Êe osumnjiËiti za zlo. OsuujuÊi drugoga, pokuπava skriti ili opravdati zloÊu u vlastitom srcu.
Ljudi su preko grijeha spoznali zlo. »im su zgrijeπili, prvi ljudi su poËeli optuæivati jedno drugo.
To Êe ljudska narav Ëiniti uvijek kad njome ne
upravlja Kristova milost.
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
169
Kad ljudi njeguju taj optuæivaËki duh, ne
zadovoljavaju se samo time πto ukazuju na ono
πto kod svojega brata smatraju pogreπkom. Ako
ga blaæim sredstvima ne uspiju privoljeti da uËini
ono πto bi, po njihovom miπljenju, trebalo Ëiniti, pribjegavaju prinudi. Koliko god budu mogli,
primoravat Êe druge da se sloæe s njihovim shvaÊanjima o tome πto je ispravno. To su Ëinili HebAko vjersko
reji u Kristove dane, to
iskustvo nije
je otad Ëinila i Crkva kad
proæeto
god bi izgubila Kristovu
ljubavlju, tu
milost. ShvaÊajuÊi da je
izgubila silu ljubavi, ponema Krista,
sezala je za moÊnom rusvjetlost Njegove
kom dræave da bi silom
nazoËnosti tu ne
nametnula svoje dogme
prebiva.
i ostvarila svoje odluke.
Tu leæi tajna svih vjerskih zakona koji su ikad bili doneseni, ali i tajna
svih progona od Abelovih dana do naπega doba.
Krist ne primorava, nego privlaËi ljude k sebi.
Prinuda ljubavlju jedina je prinuda kojom se sluæi.
»im Crkva poËne teæiti za potporom svjetovne
vlasti, oËito je izgubila Kristovu silu — prinudu
boæanske ljubavi.
Problem je u pojedinaËnim vjernicima Crkve, i baπ tu mora poËeti lijeËenje. Isus nalaæe
170
ISUSOV GOVOR NA GORI
optuæivaËu da najprije izvadi brvno iz vlastitog
oka, da se oslobodi kritizerskog duha, da prizna
i ostavi svoj grijeh, pa tek onda pokuπa popraviti druge. “Nema dobra stabla koje rodi zlim
rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom.”
(Luka 6,43) OptuæivaËki duh koji gajite zao je
plod. Pokazuje da je i drvo zlo. Uzalud se ogrÊete
vlastitom pravednoπÊu. Potrebna vam je promjena
srca. Morate steÊi to iskustvo prije nego πto budete sposobni ispravljati druge, jer “usta govore
onim Ëega je srce prepuno”. (Matej 12,34)
Kad u æivotu duπe nastupi kriza pa joj pokuπate pomoÊi savjetom ili opomenom, vaπe Êe rijeËi utjecati samo onoliko koliko ste vi sami stekli
svojim primjerom i duhom. Morate biti dobri da
biste mogli Ëiniti dobro. Ne moæete πiriti utjecaj koji Êe mijenjati druge dok vaπe vlastito srce
Kristova milost ne uËini poniznim, plemenitim
i njeænim. Kad se ta promjena dogodi u vama,
bit Êe vam prirodno æivjeti na blagoslov drugima
kao πto je prirodno da na grmu ruæe cvjetaju
miriπljavi cvjetovi ili da vinova loza raa purpurne
grozdove.
Ako je u vama Krist, “nada slave”, neÊete
imati sklonost vrebati druge da biste objelodanili
njihove pogreπke. Umjesto æelje za optuæivanjem
i osuivanjem, vaπ Êe cilj biti pomaganje, blagoslivljanje i spaπavanje. U postupcima s onima koji
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
171
grijeπe sluπat Êete nalog: “I pazi na samoga sebe
da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1) Sjetit
Êete se koliko ste puta i vi zalutali i kako je bilo
teπko naÊi pravi put kad ste ga jednom napustili.
NeÊete gurati svojega brata u joπ veÊu tamu, nego
Êete mu, srcem punim saæaljenja, govoriti o opasnosti koja mu prijeti.
Tko Ëesto usmjerava
Ne moæete πiriti
pogled prema kriæu na
utjecaj koji Êe
Golgoti, svjestan da su i
mijenjati druge
njegovi grijesi odveli
dok vaπe vlastito
Spasitelja onamo, nikad
srce Kristova
neÊe pokuπati procijeniti
stupanj svoje krivnje usmilost ne uËini
poreujuÊi ga sa stupponiznim,
njem krivnje drugih. Neplemenitim i
Êe se penjati na sudski
njeænim.
stolac da bi optuæio druge. U onima koji hode u
sjeni kriæa na Golgoti, ne moæe biti duha kriticizma ili samouzviπenja.
Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje
dostojanstvo, Ëak i sâm æivot, da biste spasili zalutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka
i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu
se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko
nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom
i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti
172
ISUSOV GOVOR NA GORI
od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako
dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno ponaπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mnoπtvo grijeha. Otkrivanje Krista u vaπemu karakteru moÊi Êe preobraziti sve s kojima dolazite
u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama
pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje
rijeËi — blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe
preobraziti duπe u ljepotu Gospodina, naπega Boga.
“Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6)
Krist ovdje govori o ljudima koji se ne æele
osloboditi ropstva grijehu. Uæivanjem u pokvarenosti i zlu njihova se narav toliko srozala da
su prionuli zlu i ne æele se odvojiti od njega.
Kristove sluge ne smiju dopustiti da ih ometaju
oni koji od evanelja Ëine predmet prepirki i podsmijeha.
Spasitelj nikad nije zaobiπao nijednu duπu,
koliko god ona ogrezla u grijeh, ako je bila voljna
primiti dragocjene istine Neba. Carinicima i bludnicama Njegove su rijeËi bile poËetak novoga æivota. Marija Magdalena, iz koje je Krist istjerao
sedam zlih duhova, bila je posljednja na Njegovu
grobu i prva koju je pozdravio u jutro svojega
uskrsnuÊa. Savao iz Tarza, jedan od najogorËenijih
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
173
protivnika evanelja, postao je Pavao, odani Kristov sluga. Moæda se pod maskom mrænje i prijezira, Ëak zloËina i izopaËenosti, skriva duπa koju
Êe Kristova milost izbaviti da blista kao dragulj
u Otkupiteljevoj kruni.
“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i
naÊi Êete; kucajte, i otvorit Êe vam
se!” (Matej 7,7)
Da ne bi dao nikakvog razloga za nevjerovanje, pogreπno shvaÊanje i pogreπno tumaËenje svojih rijeËi, Gospodin nam triput ponavlja
to obeÊanje: æeli da oni koji traæe svemoÊnog
Boga vjeruju u Njega. Zato dodaje: “Jer svaki koji
moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvorit Êe mu se.”
Gospodin ne postavlja nikakve uvjete osim
da budete gladni Njegove milosti, da æelite Njegov savjet i da Ëeznete za Njegovom ljubavi. “Traæite!” To traæenje pokazuje da ste svjesni svoje
potrebe. Budete li traæili u vjeri, primit Êete. Gospodin je dao svoju rijeË, a ona ne moæe iznevjeriti. Kad Mu se pribliæite s pravom skruπenoπÊu, ne trebate misliti da ste drski ako traæite
ono πto je obeÊao. Kad traæite blagoslove koji
su vam potrebni za usavrπavanje karaktera po uzoru na Krista, Gospodin vas uvjerava da je vaπa
174
ISUSOV GOVOR NA GORI
molba u skladu s obeÊanjem i da Êe biti ispunjena. To πto osjeÊate i znate da ste grjeπni dovoljan je razlog da traæite Njegovu milost i suosjeÊanje. Uvjet da moæete doÊi k Bogu nije da
budete sveti, nego æelja da vas On oËisti od svakoga grijeha i opere od svih bezakonja. Naπa velika potreba, naπe stanje potpune bespomoÊnosti, koje Ëini prijeko porebnima Boga i Njegovu
spasonosnu silu, i sad i uvijek nam daje pravo
da se molimo.
“Traæite!” Nemojte æeljeti samo Njegov blagoslov, nego i Njega samoga. “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.”
(Job 22,21) Traæite i naÊi Êete! Bog vas traæi, a
sama æelja da doete k Njemu nastaje pod utjecajem privlaËne sile Njegova Duha. Pokorite joj
se. Krist se zauzima za iskuπane, zalutale i malovjerne. Æeli ih podignuti u zajednicu sa sobom:
“... ako ga budeπ traæio, dat Êe ti se da ga naeπ.”
(1. Ljetopisa 28,9)
“Kucajte!” Dolazimo k Bogu po osobitom pozivu, a On nas Ëeka da bi nam poæelio dobrodoπlicu u svojoj prijamnoj dvorani. Prve uËenike
koji su poπli za Isusom nije mogao zadovoljiti
kratak usputni razgovor s Njim, pa su Mu se zato
obratili rijeËima: “Rabbi... gdje boraviπ?... Odoπe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.”
(Ivan 1,38.39) Tako i mi moæemo biti primljeni
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
175
u najuæi krug zajednice s Bogom. “Ti πto prebivaπ pod zaπtitom Viπnjega, πto poËivaπ u sjeni
SvemoguÊega...” (Psalam 91,1) Oni πto Ëeznu za
Boæjim blagoslovom neka zakucaju i zatim priËekaju pred vratima milosti govoreÊi s Ëvrstom uvjerenosti: Ti si, Gospodine, kazao: “Jer svaki koji
moli, prima; tko traæi,
nalazi, i tko kuca, otvara
Gospodin ne
mu se.” (Matej 7,8)
postavlja
Isus je pogledao na
nikakve uvjete
one koji su se okupili da
osim da budete
bi sluπali Njegove rijeËi.
gladni Njegove
Iz svega srca je zaæelio
milosti, da æelite
da to mnoπtvo spozna
Boæju milost i dobrotu.
Njegov savjet i
Da bi im slikovito objada Ëeznete za
snio njihovu potrebu, ali
Njegovom
i Boæju spremnost da je
ljubavi.
zadovolji, upozorio ih je
na gladno dijete koje od
svojih zemaljskih roditelja traæi kruha. “Ili, ima
li tko meu vama”, rekao im je, “da bi svome
sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio kamen,
ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju?”
PozivajuÊi se na njeænu, prirodnu ljubav roditelja prema djetetu, Krist nastavlja: “Dakle: ako vi,
premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre
darove, koliko Êe viπe Otac vaπ nebeski dati do-
176
ISUSOV GOVOR NA GORI
bra onima koji ga mole?” (Matej 7,9.11) Nijedan
Ëovjek oËinskoga srca ne bi mogao odbiti svojega
gladnog sina koji traæi kruha. Zar su mogli i
pomisliti da bi neki otac mogao zbijati πalu sa
svojim djetetom, muËiti ga dajuÊi mu praznu nadu
i na kraju ga razoËarati? Zar bi mu mogao prvo
obeÊati zdravu, dobru hranu, a onda mu pruæiti
kamen? Kako se onda netko usudi pokazati nepoπtovanje prema Bogu pretpostavljajuÊi da On
neÊe htjeti odgovoriti na pozive svoje djece?
“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati
svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac
nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”
(Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstavnik, najveÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani
su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati
niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam
se smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim
Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tu
molbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi
svoje gladno dijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti
vapaj koji Mu srce Ëeznutljivo upuÊuje u nevolji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju ljubav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraËnim danima misle da je Bog ravnoduπan prema
njima: “Sion reËe: Jahve me ostavi, Gospod me
zaboravi. Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe,
ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
177
koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle,
u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda
su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16)
Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi moæe biti tema naπih molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË
siguran zalog. Koji god nam duhovni blagoslov
bio potreban, naπa je prednost πto ga moæemo
traæiti preko Isusa. DjeËjom jednostavnoπÊu moSvako obeÊanje
æemo iznijeti Gospodinu
u Boæjoj RijeËi
toËno ono πto nam tremoæe biti tema
ba, svoje zemaljske ponaπih molitava,
trebe, moliti Ga za kruh
jer je svaka
i odijelo, kao πto traæimo
Gospodnja rijeË
kruh æivota i odjeÊu Krisiguran zalog.
stove pravednosti. Vaπ
nebesk i Otac zna da
vam je sve to potrebno
i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima
u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zadovoljiti vaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti.
Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bogu kao k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca.
Ne uzdate se samo u Njegovu dobrotu, nego se
u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi da je
Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Njegov posao. Onima kojima je zapovjedio da najprije traæe kraljevstvo Boæje i Njegovu praved-
178
ISUSOV GOVOR NA GORI
nost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da
vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)
Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast
na Nebu i na Zemlji pripremljeni su za Boæju
djecu. Dobivamo ih zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi
Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zadovoljiti najdublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu primiti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala
djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upuÊena vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje
je On izgovorio i primit Êete punu mjeru radosti!
“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,
Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12)
Nakon uvjeravanja u Boæju ljubav prema nama, Isus nareuje da ljubimo jedni druge objavivπi lako shvatljivo naËelo koje obuhvaÊa sve odnose u ljudskoj zajednici.
Hebreji su mislili samo na ono πto su trebali
primiti. Bilo im je najvaænije osigurati sebi onaj
dio vlasti, poπtovanja i sluæbe koji im je, po njihovu miπljenju, pripadao. Ali Krist nas uËi da
se ne brinemo o tome koliko trebamo primiti,
nego koliko moæemo dati. Mjerilo naπe duænosti
prema drugima upravo je ono πto smatramo njihovom duænosti prema nama.
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
179
U ophoenju s drugima prenesite se uvijek
u njihov poloæaj. Nastojte shvatiti njihove osjeÊaje i poteπkoÊe, njihova razoËaranja, radosti i
tuge. Poistovjetite se i postupajte s njima onako
kako biste æeljeli da oni postupaju s vama da ste
na njihovu mjestu. To je pravi zakon Ëasti izraæen dr ugim rijeËima:
“Ljubi bliænjega svoga
U ophoenju s
kao samoga sebe!” (Madrugima
tej 22,39) A to je bît
prenesite se
uËenja prorokâ. To je nauvijek u njihov
Ëelo Neba koje Êe biti izpoloæaj. Nastojte
graeno u svima koji su
se pripremili za nebesku
shvatiti njihove
svetu zajednicu.
osjeÊaje,
Zlatno pravilo je tepoteπkoÊe,
melj prave usluænosti, a
razoËaranja,
najvjernije je prikazano
radosti i tuge.
u Isusovom æivotu i karakteru. Kakvom je samo
blagosti i ljepotom zraËilo svakodnevno æivljenje
naπega Spasitelja! Kakvu je ugodu πirila sama Njegova nazoËnost! Isti duh pokazat Êe se i u Njegovoj djeci. Oni u kojima prebiva Isus, bit Êe okruæeni boæanskim ozraËjem. Njihove bijele haljine
ËistoÊe odiπu mirisom iz Gospodnjega vrta. Lica
im odraæavaju Njegovu svjetlost obasjavajuÊi stazu nesigurnoj i umornoj nozi.
180
ISUSOV GOVOR NA GORI
Nitko tko ima ispravnu predodæbu o tome
πto Ëini savrπen karakter, neÊe propustiti oËitovati Kristovu suosjeÊajnost i njeænost. Milost smekπava srce, oplemenjuje i Ëisti osjeÊaje darujuÊi
nam nebesku profinjenost i osjeÊaj pristojnosti.
To zlatno pravilo ima i dublje znaËenje. Svatko tko je postavljen za slugu mnogostruke milosti
Boæje, pozvan je objaviti duπama u neznanju i
tami ono πto bi, da je na njihovu mjestu, æelio
da one objave njemu. Apostol Pavao je rekao:
“Ja sam duænik i Grcima i barbarima, i mudrima
i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Od svega πto
ste doznali o Boæjoj ljubavi, od svih bogatih darova Njegove milosti koje ste primili, od svega
Ëime ste darovani viπe od najneukije i najponiæenije duπe na Zemlji, duæni ste dati dio toj duπi.
To se odnosi i na darove i blagoslove ovoga
æivota: sve ono Ëega imate viπe od svojih bliænjih obavezuje vas da podijelite svima koji su manje blagoslovljeni. Ako imamo bogatstvo ili udobnost, onda imamo i najsveËaniju obvezu skrbiti
se o bolesnicima, udovicama i siroËadi isto onako
kako bismo æeljeli da se oni skrbe o nama kad
bismo se naπli u njihovu poloæaju.
Zlatno pravilo proglaπava smisao iste istine
koja je proglaπena na drugom mjestu u propovijedi na Gori: “Kojom mjerom mjerite, onom
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
181
Êe vam se mjeriti...” (Marko 4,24) Ono πto Ëinimo
drugima, bilo dobro ili zlo, sigurno Êe nam se
vratiti — kao blagoslov ili kao prokletstvo. ©to
god dajemo, ponovno Êemo primiti. Zemaljski
blagoslovi koje pruæamo drugima mogu biti, a
Ëesto i jesu, vraÊeni na isti naËin. Ono πto dajemo Ëesto nam se, baπ kad nam je najpotrebnije,
vraÊa Ëetverostr uko u
kraljevskoj moneti. Osim
Ono πto dajemo
toga, svi se darovi joπ
Ëesto nam se,
jednom vraÊaju veÊ u
baπ kad nam je
ovome æivotu obilnijim
najpotrebnije,
izlijevanjem Boæje ljubavi koja je zbroj cjelokupvraÊa
ne nebeske slave i svih
Ëetverostruko u
nebeskih blaga. Ali i uËikraljevskoj
njeno zlo se vraÊa. Svatmoneti.
ko tko se usudi osuivati
i obeshrabrivati, morat
Êe i sâm u vlastitom æivotu proÊi istim podruËjem kojim su drugi morali proÊi zbog njega.
Doæivjet Êe iste patnje koje su i oni doæivjeli zato
πto nije imao suÊuti ni smilovanja.
To je odredila Boæja ljubav prema nama. Bog
nas æeli navesti da se postidimo tvrdoÊe svojega srca i da ga otvorimo Isusu da u njemu boravi.
Tako Êe se zlo pretvoriti u dobro, a ono πto je
izgledalo kao prokletstvo postat Êe blagoslov.
182
ISUSOV GOVOR NA GORI
Mjerilo zlatnog pravila mjerilo je krπÊanstva.
Sve πto je manje od toga, prijevara je. Laæna je
religija koja navodi ljude da malo cijene ljudska
biÊa — a Krist ih je toliko cijenio da je dao æivot
za njih — i da budemo nemarni prema ljudskim
potrebama, patnjama ili pravima. OmalovaæavajuÊi prava siromaπnih, patnika i grjeπnika, pokazujemo da smo izdali Krista. KrπÊanstvo u svijetu
ima tako malo sile zato πto ljudi samo nose Kristovo ime, a æivotom se odriËu Njegova karaktera.
Zbog toga se i huli na Gospodnje ime.
O apostolskoj Crkvi, kad ju je u onim svijetlim danima obasjavala slava uskrsloga Krista, napisano je da “nitko nije nazivao svojim ono πto
mu je pripadalo ... Meu njima, dakako, nitko
nije oskudijevao... Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je
milost bila nad svima njima.” “Kao πto su svaki
dan postojano — kao po dogovoru — bili u hramu,
tako su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimali
hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i
zato uæivali naklonost svega naroda. A Gospodin
je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.” (Djela 4,32.34.33; 2,46.47)
Pretraæite Nebo i Zemlju, ali neÊete naÊi da
se ijedna istina otkrila tako silno kao istina objavljena djelima milosra prema onima kojima je
potrebno suosjeÊanje i pomoÊ. To je istina kakva
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
183
je u Isusu. Kad nositelji Kristova imena odjelotvore naËela zlatnoga pravila, otkrit Êe se ista sila
koja je pratila djelo evanelja u doba apostola.
“Kako su uska vrata i tijesan put koji
vodi u æivot...” (Matej 7,14)
Stanovniπtvo Palestine u Kristovo doba æivjelo
je u utvrenim gradovima koji su veÊinom bili
podignuti na breæuljcima i gorama. Vratima koja su se zatvarala pri zalasku sunca, prilazilo se
strmim, kamenitim putovima. Putnik koji bi se
u smiraj dana vraÊao kuÊi, Ëesto je morao ubrzati korak i æurno se uspeti uz veliku uzbrdicu
da bi stigao do vrata prije mraka. Tko bi zakasnio, ostao bi izvan zidova.
Uzak, strm put koji vodi domu i odmoru,
posluæio je Isusu kao dojmljiva slika krπÊanskoga
puta. Tijesan je put koji sam vam pokazao, rekao
je, a kroz vrata je teπko proÊi jer zlatno pravilo
iskljuËuje uznositost i samoæivost. Postoji, istina, i prostran put, ali on zavrπava propaπÊu. Ako
se æelite penjati putom duhovnog æivota, morat
Êete se stalno uspinjati. Taj put vodi naviπe. Morat
Êete iÊi s manjinom, jer Êe veÊina izabrati put
koji vodi naniæe.
Putom smrti moæe iÊi svaki pripadnik ljudskoga roda sa svom svojom svjetovnoπÊu, sebiËnoπ-
184
ISUSOV GOVOR NA GORI
Êu, oholoπÊu, nepoπtenjem i moralnom pokvarenoπÊu. Na njemu ima mjesta za sva ljudska miπljenja i uËenja i dovoljno prostora da se svatko
povodi za svojim sklonostima ËineÊi sve πto mu
nalaæe njegovo samoljublje. Da bi krenuo u propast, Ëovjek ne mora traæiti put, jer su vrata πiroka, a i put je prostran, pa noga sama skreÊe
na stazu koja zavrπava smrÊu.
Ali tijesan je put koji vodi u æivot, a vrata
su tijesna. Ako ste prionuli uz neki grijeh, uvidjet
Êete da je put pretijesan da biste proπli. Æelite
li krenuti Gospodnjim putom, morate odbaciti
svoje putove, svoju volju i svoje zle navike i obiËaje. Tko hoÊe sluæiti Kristu, ne moæe slijediti
shvaÊanja ovoga svijeta niti udovoljavati svjetovnim mjerilima. Put prema Nebu tijesan je za
ugledne i bogate da se njime sveËano voze, preuzak je za igre samoæivih ambicija, prestrm i neravan da se njime uspinju oni koji vole udobnost.
Kristov dio bio je naporan rad, strpljenje, poærtvovnost, poniæenje, siromaπtvo, protivljenje
grjeπnika, a to mora biti i naπ dio æelimo li stupiti u Boæji raj.
Ipak, iz toga ne smijemo zakljuËiti da je put
πto vodi nagore muËan, a onaj πto vodi nadolje
lagan. Duæ cijeloga puta πto vodi u smrt bol je
i patnja, ima tuge i razoËaranja, stoje upozorenja da se ne ide dalje. Boæja ljubav oteæava ne-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
185
posluπnima i samovoljnima da se sami uniπte. Istina, Ëini se sve da bi se Sotonina staza prikazala privlaËnom, ali to je prijevara. Na putu zla
ima gorkog kajanja i razornih briga. Moæemo pomisliti da je povoenje
za oholoπÊu i svjetovnim
Put prema Nebu
ambicijama ugodno, ali
tijesan je za
kraj im je bol i jad. Sebiugledne i bogate
Ëni planovi mogu davati
da se njime
laskava obeÊanja i budisveËano voze,
ti nadu u uæivanje, ali Êepreuzak je za
mo ustvrditi da nam je
sreÊa zatrovana, a æivot
igre samoæivih
zagorËan nadama u Ëijeambicija,
mu srediπtu smo mi saprestrm i
mi. Vrata puta nadolje
neravan da se
mogu biti okiÊena cvijenjime uspinju
Êem, ali je put trnovit.
oni koji vole
Svjetlost nade, koja sja
udobnost.
na njegovu poËetku, gubi se u tami oËaja, a duπa koja ide tim putom spuπta se u sjenu beskrajne
tame.
“Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezakonika hrapav je”, ali su putovi mudrosti “putovi
miline, i sve su njene staze pune spokoja”. (Izreke
13,15; 3,17) Svako djelo posluπnosti Kristu i samoodricanja radi Njega, svaka hrabro podnese-
186
ISUSOV GOVOR NA GORI
na nevolja i svaka pobjeda nad kuπnjom koraci
su na putu prema slavi i konaËnoj pobjedi. Izaberemo li Ga za svojega VodiËa, Krist Êe nas pouzdano voditi. Ni najveÊi grjeπnik ne mora zalutati. Nijedna duπa koja drπÊuÊi traæi ne mora promaπiti put obasjan Ëistim i svetim svjetlom. Iako
je put tako uzak i svet da se na njemu ne moæe
trpjeti grijeh, pristup na nj omoguÊen je svima,
da nitko tko sumnja i strepi ne treba reÊi: “Bog
ne mari za mene.”
Put moæe biti neravan, a uspon strm. Moæe
biti provalija s desne i s lijeve strane. Moæda Êemo
na svojemu putu morati podnositi teπke napore.
Kad se umorimo i poæelimo predahnuti, moæda
Êemo morati s naporom iÊi dalje. Moæda Êemo
se morati boriti kad izgubimo snagu, a kad budemo obeshrabreni, morat Êemo se i dalje nadati.
Ali s Kristom, svojim VodiËem, ipak Êemo konaËno stiÊi u æeljenu luku. Sâm Krist proπao je prije
nas tim muËnim putom i poravnao stazu naπim
nogama.
Uzduæ cijelog strmoga puta πto vodi u vjeËni æivot izvori su radosti za osvjeæavanje umornih.
Oni πto idu putovima mudrosti neizmjerno su
radosni i u nevolji, jer Onaj koga njihova duπa
ljubi, iako nevidljiv, ide pokraj njih. Pri svakom
koraku naviπe sve jasnije osjeÊaju dodir Njegove ruke, blistavije zrake slave Nevidljivoga padaju
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
187
na njihov put pri svakom koraku, a njihove pjesme hvale dostiæu sve viπe tonove da bi se sjedinile s pjesmama anela pred prijestoljem. “A
pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja
je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)
“Trudite se — reËe im — da uete na
tijesna vrata...” (Luka 13,24)
Zakaπnjeli putnik, u æurbi da stigne na gradska vrata prije zalaska sunca, nije smio skretati
s puta ni zbog kakvih usputnih privlaËnosti. Sve
njegove misli bile su usmjerene k jedinom cilju:
proÊi kroz vrata. Ista usredotoËenost na cilj, kaæe
Isus, zahtijeva se i u krπÊanskom æivotu. Otkrio
sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega
kraljevstva koje ne obeÊava zemaljske posjede,
a ipak je vrijedno vaπih najusrdnijih Ëeænji i napora. Nisam vas pozvao da se borite za vrhovnu
vlast nekog velikoga svjetskog kraljevstva, ali nemojte iz toga zakljuËiti da neÊe biti bitaka u kojima Êete se boriti ni pobjeda koje Êete morati
postiÊi. Nalaæem vam da se trudite, da se borite
kako biste uπli u moje duhovno kraljevstvo.
KrπÊanski æivot je bitka i napredovanje. Ali
pobjeda koju treba izvojevati ne postiæe se ljudskom snagom. Popriπte sukoba je podruËje srca.
Bitka koju moramo voditi — najveÊa koju je Ëovjek
188
ISUSOV GOVOR NA GORI
ikad vodio — to je pokoravanje Boæjoj volji, podËinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara narav, roena od krvi i tjelesne volje, ne moæe naslijediti Boæje kraljevstvo. Naslijeene sklonosti i
steËene navike moraju biti odbaËene.
Tko odluËi uÊi u duhovno kraljevstvo, uvidjet
Êe da su se sve sile i strasti njegove nepreporoene naravi, potpomognute silama kraljevstva tame, okrenule protiv njega. SebiËnost i oholost
ustat Êe protiv svega πto bi ih prikazivalo kao
grjeπne. Ne moæemo sami po sebi pobijediti zle
æelje i navike koje se bore za prevlast niti moæemo
svladati moÊnoga neprijatelja koji nas dræi u ropstvu. Jedino nam Bog moæe osigurati pobjedu.
On æeli da upravljamo sobom, svojom voljom i
svojim putovima, ali ne moæe djelovati u nama
bez naπega pristanka i suradnje. Boæanski Duh
djeluje preko sposobnosti i sila danih Ëovjeku.
Svojim snagama trebamo suraivati s Bogom.
Pobjeda se ne moæe postiÊi bez usrdne molitve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati
naπu volju da surauje s boæanskim oruima, nego se ona mora dragovoljno podËiniti. Kad bi
vam se utjecaj Boæjega Duha mogao nametnuti
u stostruko veÊoj mjeri, to vas ne bi uËinilo krπÊanima, dostojnim podanicima Neba. Sotonino
uporiπte ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stavljena na stranu Boæje volje. Sami po sebi niste
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
189
sposobni pokoriti Boæjoj volji svoje naume, æelje
i sklonosti, ali ako “æelite æeljeti”, Bog Êe obaviti
to djelo umjesto vas ruπeÊi pomisli i svaku visinu
πto se podiæu protiv “priznanja Boga” i zarobljavajuÊi “svaku misao na posluπnost Kristu”. (2.
KorinÊanima 10,4.5)
Gradit Êete svoje spaseBog æeli da
nje sa strahom i drhtaupravljamo
njem. “Bog je, naime,
sobom, svojom
onaj koji proizvodi u vavoljom i svojim
ma i htjenje i djelovanje
putovima, ali ne
da mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13)
moæe djelovati u
Mnogi su privuËeni
nama bez
Kristovom ljepotom i nenaπega
beskom slavom, ali uspristanka i
tuknu kad doznaju uvjesuradnje.
te pod kojima sve to moæe postati njihovo. Na πirokom putu nisu potpuno zadovoljni stazom kojom idu. »eznu za oslobaanjem robovanja grijehu i nastoje se vlastitom snagom suprotstaviti
svojim grjeπnim navikama. Pogledavaju prema tijesnom putu i uskim vratima, ali sebiËna zadovoljstva, ljubav prema svijetu, oholost i neposveÊena ambicija podiæu zapreku izmeu njih i Spasitelja. OdreÊi se svoje volje, predmetâ ljubavi
πto su ih sami izabrali ili za kojima teæe, zahtijeva
190
ISUSOV GOVOR NA GORI
ærtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraÊaju se
natrag, “... jer Êe mnogi... traæiti da uu, ali neÊe
moÊi”. (Luka 13,24) Oni æele dobro, ulaæu i
odreen napor da ga steknu, ali ga nisu izabrali. Nisu ga Ëvrsto nakanili steÊi po svaku cijenu.
Æelimo li pobijediti, jedina nada nam je sjediniti svoju volju s Boæjom voljom i raditi u suradnji s Bogom, iz trenutka u trenutak i iz dana
u dan. Ne moæemo ostati onakvi kakvi jesmo, a
ipak uÊi u Boæje kraljevstvo. Ako ikad postignemo svetost, to Êe biti kad se odreknemo sebe i
prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost
moraju biti razapete. Jesmo li voljni platiti cijenu koja se od nas traæi? Jesmo li spremni svoju
volju potpuno uskladiti s Boæjom voljom? Sve dok
to ne budemo htjeli, preobraæavajuÊa Boæja milost neÊe se pokazati u nama.
Moramo se upustiti u borbu “koja snaæno oËituje svoju silu u meni”. “Zato se i trudim i borim”, rekao je apostol Pavao, “prema njegovoj
djelotvornosti...” (Koloπanima 1,29)
U odluËujuÊem trenutku svojega æivota Jakov se povukao na molitvu. Bio je ispunjen samo
jednom miπlju — izmoliti preobraæaj karaktera.
Dok je iznosio svoje potrebe Bogu, neki neprijatelj, kako je on pretpostavljao, stavio je ruku na
njega i on se Ëitavu noÊ hrvao boreÊi se za æivot.
Ali teænja njegove duπe nije se izmijenila ni usred
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
191
æivotne opasnosti. Kad mu je snaga veÊ bila na
izmaku, Aneo je uporabio svoju boæansku moÊ.
Po tome dodiru Jakov je prepoznao Onoga s kime se borio. Ranjen i bespomoÊan, pao je na
Spasiteljeve grudi moleÊi blagoslov. Nije se dao
odbiti niti je prestajao moliti, a Krist je usliπao
molbu njegove bespomoÊne, pokajniËke duπe,
U odluËujuÊem
kako je i obeÊao: “Ili u
trenutku svojega
moje nek doe okrilje,
æivota Jakov se
neka sk lopi mir sa
povukao na
mnom, mir neka sklopi
molitvu. Bio je
sa mnom.” (Izaija 27,5)
ispunjen samo
Jakov je odluËno zahtijevao: “NeÊu te pustiti dok
jednom miπlju —
me ne blagosloviπ.” (Poizmoliti
stanak 32,26) Onaj s kopreobraæaj
jim se patrijarh hr vao
karaktera.
nadahnuo ga je duhom
ustrajnosti, On mu je
dao i pobjedu i promijenio mu ime Jakov u Izrael:
“Viπe se neÊeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se
hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao
si.” (Postanak 32,29) Ono πto je uzalud nastojao postiÊi vlastitom snagom, stekao je predanoπÊu i Ëvrstom vjerom. “Vi ste, djeËice, od Boga
i vi ste ih pobijedili, jer je veÊi onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 5,4)
192
ISUSOV GOVOR NA GORI
“»uvajte se laænih proroka...” (Matej
7,15)
Pojavit Êe se laæni proroci koji Êe vas nastojati
odvuÊi s tijesnog puta i od uskih vrata. »uvajte
ih se! Iako dolaze u ovËjem runu, unutra su grabeæljivi vuci! Isus daje znak po kojemu se laæni
uËitelji razlikuju od pravih: “Prepoznat Êete ih
po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere groæe ili s draËe smokve?” (Matej 7,16)
Nije nam naloæeno prosuivati ih po njihovim slatkorjeËivim govorima i zvuËnim izjavama.
Treba ih prosuivati Boæjom RijeËju. “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.” “Prestani, sine moj, sluπati naputke koji odvode od rijeËi spoznaje!” (Izaija 8,20;
Izreke 19,27) Kakvu vijest donose ti proroci? Navodi li vas ta vijest da πtujete Boga i da Ga se
bojite? Je li vas ponukala da pokaæete ljubav prema Bogu vjernoπÊu Njegovim zapovijedima? Ako
ne uviaju vaænost moralnog Zakona, ako se olako
odnose prema boæanskim propisima, ako prestupaju jednu od Njegovih najmanjih zapovijedi i
tako uËe ljude, bit Êe bezvrijedni u oËima Neba.
Sigurno nemaju nikakvih prava na svoje zvanje.
Samo nastavljaju isto djelo koje je otpoËeo knez
tame, Boæji neprijatelj.
Ne pripadaju Kristu svi koji se hvale Njegovim imenom i nose Njegov znak. Mnogi koji su
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
193
uËili u moje ime, kaæe Isus, bit Êe na kraju pronaeni lakima. “Mnogi Êe mi reÊi u onaj dan: ‘Gospodine! Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle
duhove, pomoÊu tvoga
imena Ëudesa Ëinili?’ TaKad se u
da Êu im kazati: ‘Nikad
naπemu æivotu
vas nisam poznavao. Odotkrivaju
lazite od mene, zlotvodobrohotnost,
ri!’” (Matej 7,22.23)
ljubaznost,
Neki ljudi vjeruju da
njeænost i
imaju pravo i kad ga nesuosjeÊanje, kad
maju. Dok Krista proglase naπe srce
πavaju svojim Gospodiispunjava
nom i u Njegovo ime,
radoπÊu πto
po vlastitoj izjavi, Ëine
velika djela, zapravo su
Ëinimo dobro,
sluge nepravde. “I hrle k
kad uzdiæemo
tebi kao na zbor narodKrista, a ne
ni; i narod moj sjeda
sebe — moæemo
preda te i sluπa tvoje riznati da je naπa
jeËi, ali ih ne izvrπuje:
vjera prava.
naslauju se njima u ustima, a srce im ide za
nepravednim dobitkom.” Onaj koji objavljuje Boæju rijeË njima je “kao slatka pjesma uz glazbu
otpjevana glasom umilnim: rijeËi ti sluπaju, ali
ih ne izvrπuju”. (Ezekiel 33,31.32)
194
ISUSOV GOVOR NA GORI
Sama tvrdnja da smo Kristovi uËenici nema
nikakve vrijednosti. Vjera u Krista, koja spaπava
duπu, nije ono πto mnogi tvrde da jest. “Vjerujte,
vjerujte”, kaæu, “i ne trebate dræati Zakon!” Ali
vjerovanje koje nas ne vodi posluπnosti samo je
privid. Apostol Ivan kaæe: “Tko tvrdi: ‘Poznajem
ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u
njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Neka nitko
ne misli da osobite viπe sile ili Ëudesne pojave
trebaju biti dokaz vjerodostojnosti njihova rada
ili ideja koje zastupaju. Kad netko s podcjenjivanjem govori o Boæjoj RijeËi, a svoje dojmove,
osjeÊaje i iskustva stavlja iznad boæanskog mjerila, moæemo biti sigurni da u njemu nema svjetlosti.
Posluπnost je dokaz da smo Kristovi uËenici.
Dræanje zapovijedi pokazuje iskrenost ljubavi koju
ispovijedamo. Ako uËenje koje prihvatimo uniπtava grijeh u srcu, Ëisti duπu od prljavπtine i
raa rodove svetosti, moæemo znati da je to Boæja
istina. Kad se u naπemu æivotu otkrivaju dobrohotnost, ljubaznost, njeænost i suosjeÊanje, kad
se naπe srce ispunjava radoπÊu πto Ëinimo dobro, kad uzdiæemo Krista, a ne sebe — moæemo
znati da je naπa vjera prava. “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.”
(1. Ivanova 2,3)
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
195
“Udari pljusak, navaliπe potoci,
dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali
ona se ne sruπi, jer je sagraena na
litici.” (Matej 7,25)
Ljudi su bili ganuti Kristovim rijeËima. Privukla ih je boæanska ljepota naËela istine. Sluπali
su Kristove ozbiljne opomene kao glas Boga koji
ispituje srca. Njegove rijeËi su udarile u sâm korijen njihovih zamisli i miπljenja. Pokoriti se Njegovu uËenju znaËilo je potpuno izmijeniti naËin
razmiπljanja i djelovanja. To bi ih sukobilo s njihovim vjerskim uËiteljima, jer bi prouzroËilo ruπenje
cijeloga zdanja πto su ga podizali naraπtaji rabinâ. Iako su Kristove rijeËi naπle mjesta u srcima
ljudi, samo su ih rijetki bili spremni prihvatiti
kao vodiË u æivotu.
Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori slikom kojom je dojmljivo upozorio na vaænost sprovoenja u djelo Njegovih rijeËi. U mnoπtvu koje
se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogih koji su
cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog jezera. Dok su sjedili na obronku Gore sluπajuÊi
Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesnace kroz koje su planinski potoci pronalazili put
do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi
samo suho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske
oluje razbjesne nad bregovima, rijeke se pretva-
196
ISUSOV GOVOR NA GORI
raju u divlje i pobjeπnjele bujice koje ponekad
preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. Voda odnosi kolibe πto su ih seljaci podignuli u
zelenoj ravnici, naizgled izvan dosega opasnosti.
Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignutih na stijeni. U nekim dijelovima zemlje kuÊe su
bile izgraene od kamena, pa su veÊ viπe od tisuÊu
godina uspjeπno odolijevale burama. Bile su podignute napornim radom i uz mnogo poteπkoÊa.
Prilaz tim kuÊama nije bio lak, a njihov je poloæaj
bio neprivlaËniji od poloæaja kuÊa u zelenoj ravnici. Ali bile su utvrene na kamenu, pa su vjetrovi, vode i oluje uzalud navaljivali na njih.
Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava
ih, moæe se usporediti s Ëovjekom koji je sagradio svoju kuÊu na litici, rekao im je Isus. StoljeÊima prije toga prorok Izaija je pisao: “Sahne trava, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje dovijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina nakon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi proroka Izaije, dodao: “A to je ta rijeË koja vam je
navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25)
Boæja RijeË jedina je stalnost koju naπ svijet poznaje i siguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”,
rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35)
Velika naËela Zakona, velika naËela same
Boæje naravi iznesena su rijeËima koje je Krist
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
197
izgovorio na Gori. Tko gradi na njima, gradi na
Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË, primamo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove
rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe
postaviti drugoga temelja osim onoga koji je
Æelite li postati
veÊ postavljen, a taj je
Kristovi
Isus Krist.” (1. KorinÊasljedbenici, a ne
nima 3,11) “Spasenja nema ni po jednom druznate kako biste
gom, jer je pod nebom
poËeli? Nalazite
to jedino ime dano ljuli se u tami i ne
dima po kojem nam se
znate naÊi
treba spasiti.” (Djela
svjetlost? Idite
4,12) Krist, RijeË, objava
za svjetloπÊu
Boga — izraz Njegova kakoju veÊ imate.
raktera, Njegova Zakona,
OdluËite u srcu
Njegove ljubavi i Njegoposluπati ono
va æivota — jedini je teπto znate iz
melj na kojemu se moæe
izgraditi postojan karakBoæje RijeËi.
ter.
SluπajuÊi Njegovu
RijeË, gradimo na Kristu. Nije pravedan onaj tko
se samo raduje pravdi, nego onaj tko je Ëini.
Svetost nije zanos, nego je posljedica potpunog
predavanja Bogu, ispunjavanje volje naπega
nebeskog Oca. Kad su Izraelova djeca taborovala
198
ISUSOV GOVOR NA GORI
na granicama ObeÊane zemlje, nije im bilo dovoljno neπto znati o Kanaanu ili pjevati pjesme
o njemu. Samo to ne bi im omoguÊilo da zaposjednu vinograde i maslinike u toj dobroj zemlji.
Mogla je doista postati njihovo vlasniπtvo tek kad
je osvoje, kad prihvate uvjete, kad pokaæu æivu
vjeru u Boga, kad shvate da se Boæja obeÊanja
odnose na njih i kad posluπaju Njegove naredbe.
Religija se sastoji od ispunjavanja Kristovih
rijeËi — ne zato da bismo stekli Boæju naklonost,
nego zato πto smo, iako nezasluæeno, primili dar
Njegove ljubavi. Krist ne utemeljuje Ëovjekovo
spasenje na njegovim tvrdnjama da vjeruje, nego
na vjeri koja se vidi u pravednim djelima. Od
Kristovih sljedbenika se oËekuje da Ëine, a ne
samo da govore. Karakter se izgrauje upravo
djelima. “Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi
Boæji.” (Rimljanima 8,14) Sinovi Boæji su oni koje
vodi Duh, a ne oni Ëija su srca dirnuta Duhom,
ne oni koji se katkad pokoravaju Njegovoj sili.
Æelite li postati Kristovi sljedbenici, a ne znate kako biste poËeli? Nalazite li se u tami i ne
znate naÊi svjetlost? Idite za svjetloπÊu koju veÊ
imate. OdluËite u srcu posluπati ono πto znate
iz Boæje RijeËi. Boæja sila i sâm Njegov æivot nalaze se u Njegovoj RijeËi. Ako je primite vjerom,
RijeË Êe vam dati snage da je posluπate. Ako ne
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
199
zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu
svjetlost. Gradite na Boæjoj RijeËi pa Êe vam karakter biti izgraen po uzoru na Kristov karakter.
Krist, pravi temelj, æivi je kamen. Njegov æivot proæima sve koji grade na Njemu “te dopustite
da se od vas samih kao æivog kamenja sagradi
duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) “U njemu sva
zgrada, Ëvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu.” (Efeæanima 2,21) Kamenje se sjedinjuje
s temeljem, jer isti æivot proæima sve. Takvu graevinu ne moæe sruπiti nikakva oluja, jer:
Ono πto s Bogom dijeli æivot,
s Njime Êe i sve nadæivjeti.
Ali past Êe svaka graevina podignuta na
drugom temelju, a ne na Boæjoj RijeËi. Onaj tko
gradi, sliËno Hebrejima Kristova doba, na temelju ljudskih ideja i miπljenja, formi i obreda koje
su ljudi izmislili, ili na bilo kakvim djelima πto
ih moæe Ëiniti ne oslanjajuÊi se na Kristovu milost, podiæe kuÊu svojega karaktera na nepostojanom pijesku. Bijesne oluje kuπnjâ odnijet Êe
pjeskovitu podlogu i ostaviti kuÊu kao ruπevinu
na obali vremena.
“Stog ovako govori Jahve Gospod... I uzet
Êu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuËa
200
ISUSOV GOVOR NA GORI
Êe vam zastrti skloniπte od laæi, a voda otplaviti
skroviπte.” (Izaija 28,16.17)
Ali milost se zalaæe za grjeπnika. “Æivota mi
moga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do
smrti bezboænikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da æivi! Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega! Zaπto da umrete,
dome Izraelov?” (Ezekiel 33,11) Glas koji danas
poziva nepokajane glas je Onoga koji je nekad,
s boli u srcu, uzviknuo gledajuÊi voljeni grad:
“Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja
svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo,
vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,37.38) Isus je u Jeruzalemu vidio simbol
svijeta koji je odbacio i prezreo Njegovu milost.
Plakao je, o, tvrdo srce, za tobom! Kad je Isus
prolijevao suze na Gori, Jeruzalem se joπ mogao pokajati i izbjeÊi svoju sudbinu. Nebeski
Dar na trenutak je zastao u nadi da Êe Ga Jeruzalem ipak primiti. Tako i tebi, o, srce, Krist sad
govori glasom punim ljubavi: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata,
uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.”
(Otkrivenje 3,20) “Usliπah te u najbolje vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.” (2. KorinÊanima
6,2)
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
201
Tko svoju nadu temelji na sebi, gradi na pijesku. Ali joπ nije kasno da izbjegnete propast
koja vam prijeti. Prije nego πto izbije oluja, bjeæite
na sigurno tlo. “Zato ovako govori Jahve Gospod:
Evo, postavljam na Sionu
kamen odabrani, dragoBoæja RijeË
cjen kamen ugaoni, tejedina je
meljac. Onaj koji u nj
stalnost koju
vjeruje, neÊe propasti.”
naπ svijet
“Obratite se k meni da
se spasite, svi krajevi
poznaje i
zemlje, jer ja sam Bog i
siguran temelj.
nema drugoga!” “Ne boj
se, jer ja sam s tobom;
ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te
krijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniËkom desnicom.” “NeÊete se postidjeti i neÊete
poniknuti dovijeka.” (Izaija 28,16; 45,22; 41,10;
45,17)
202
ISUSOV GOVOR NA GORI
203
Predmetno kazalo
A BEL, prvi muËenik 52
Abraham, razlog Boæjeg izbora 55, 64
Adam i Eva, gledali i razgovarali s Bogom u Edenu 44
izgubili vlast nad svojim
kraljevstvom 31
meusobno se poËeli optuæivati 168
Stvoritelj sjedinio 90
Aktivnost, ne moæe nadoknaditi nedostatak ljubavi u
vjerskom iskustvu 168
Aneli, dobri i zli 160
pri drugom dolasku 147
radovali se Kristovoj pobjedi nad Sotonom 141
ravnaju se po naËelima
Njegovog zakona 71, 148
sluæba, za Boga 148, 149
πtovanje Boga 144, 145,
146
sluæba za Ëovjeka 149, 150,
160
zli, vidi avoli
Aneo, zavjeta, Jakov se borio s 24, 88, 190
uporabio svoju boæansku
moÊ 191
Antikrist 168
BA BILON, Daniel i prijatelji
u 62
Baπan 80
Biblija 35, 42
istine skrivene u 44
riznica Boæjeg milosra 42
tekstovi, novo znaËenje 35
Vidi i Boæja rijeË
Bilje, buja 103
Bitka, i napredovanje, krπÊanski æivot je 187
najveÊa ikad voena za Ëovjeka 187
sa Sotonom, Krist nas neÊe napustiti u 160
Blago 121-124
Blago, nebesko 122
Blagoslov 173, 180
Blaæenstva 9
komentar na 17-66
Bludnice 172
Bog, Adam Ga gledao 44
Ëuje svaku rijeË 143
204
ISUSOV GOVOR NA GORI
izlijevanje ljubavi 106
izvor æivota 86, 130
je ljubav 106
karakter, pogreπno predstavljen od Sotone 41, 156
Krist, sjaj OËeve slave 27
ljubavi 67
na prijestolju svemira 62
naπ Otac 102, 143, 146
naπ vjeËni prijatelj 162
ne izgovarati titule olako
144
nijednu duπu nije ostavio
126
oganj koji saæiæe 88
osjeÊa tugu i razoËaranja
143
pogansko razumijevanje
102
pogreπno protumaËen od
Sotone 41, 155
predodæba o 102
priroda 10
proslavljen Ëovjekovim otkupljenjem 10
srediπte svjetlosti i blagoslova 107
stanuje u svakom boraviπtu 143
Stvoritelj 43
svemoÊan 136
πtovanje, sveti aneli 144,
145
uvjeti kad dolazimo k 115,
141-144, 155, 156
vjeËna ruka 135
æeli spasiti 37
Bogatstvo, zemaljsko 46
Bol, Ëaπa 26
duboka 25
Bol, æivot 24
Bolesni, duænost da skrbimo
za 180
Bolest, On je mislio na nas
135
Borba 190
Boæanska promisao 43
Boæja mudrost 131
Boæja rijeË, jedina stalnost koju svijet poznaje 196
obeÊanje, siguran zalog
177
primamo Krista preko 152
prosuivati laæne uËitelje
pomoÊu 192
prouËavanje velikih i dragocjenih istina 153
razvija u nama vrline 132
stvaralaËka sila 172
Sveti Duh Ëini razumljivom 152
Vidi i Sveto pismo
BraÊa, sva su Boæja djeca 142
Isus se ne stidi nazvati nas
141
poteπkoÊe izmeu 84
Brak 89-92
zakon, prvobitni 89, 90
Briga, za ono πto trebamo
primiti 178
PREDMETNO K AZALO
Brige 136, 137
Brvno u oku 167, 170
CARINICI 172
Carinik, molitva 19
Carska palaËa 53
Ceremonije 12
Crkva 162
Krist glava 91
otkrivati Boga ljudima 61
otpala 169
sljedbenicima povjerio
sluæbu u svijetu 63
u Filipi 55
CvijeÊe 112, 130-133
»AST 179
»aπa, blagoslova 18
hladne vode 39
»istoÊa, osobna 116, 117
srca 40, 41
Vidi i Obredna ËistoÊa
»ovjek, Boæje pravo na svakoga 81, 82
i otkupljenje 10
Vidi i Ljudi
»uda, Kristova 18
»udesne pojave 194
DANIEL 28, 62
Darovi, dragovoljni 84
David, bijeg 23
pjesnik Izraelov 66
psalmi πto ih je napisao
65, 66, 72, 150, 154
205
Dekapolis 15
Deset zapovijedi 74
treÊa zapovijed, hebrejsko
razumijevanje 93
πesta zapovijed, krπi se njegovanjem mrænje 81
zapovijed o zakletvi 93,
94
Vidi i Boæji Zakon
Djeca Boæja 150
Ëuvana usred nemira i sukoba naroda 163
πto znaËi biti nazvan 143
tko su 104, 107, 197, 198
Djela, ljubavi, mala 113
milosra 110, 111
ne praveÊi razlike, svima
koji traæe 101
Djela, dobra 111
pobuda koju Nebo cijeni
kod 111
napor da se zasluæi spasenje 164
ne moæemo zasluæiti ili kupiti nasljedstvo 120
posljedica primanja Krista
120
spasenje utemeljeno na
vjeri koja vodi k 198
Dobar glas, kleveta moæe naπkoditi 50
Dobro 170, 181
Dobrota, posljedice 111-113
treba pokazati zlima 104
zakon 133
206
ISUSOV GOVOR NA GORI
Dogaaji, buduÊi 162
Dom 31
Dragulji, uËenici nazvani 122
u Spasiteljevoj kruni 173
Drugi Kristov dolazak 146148
evanelje Êe se propovijedati u svijetu 147, 148
kako Êe na zle utjecati 42
kraljevstvo slave uspostavljeno prigodom 147
Druπtvo, umjetne razlike 63,
64
DrveÊe 133
Duh, Boæji, vidi Sveti Duh
Duhovni svijet 126
Duπa, gladna i æedna 33
nema sile koja bi mogla
ukaljati 50
–AVAO, vidi Sotona
–avoli, vojska 160
sedam, istjeranih iz Marije
Magdalene 172
EDEN, Adam i Eva u 31, 44,
90
ponovno Êe procvjetati na
Zemlji 74
Egipat 67
Josip u 62
Energija, æivotvorna 56
Eva 96, 168
Evanelje, djelo, odgovornost
163
o kraljevstvu cijelome svijetu prije drugog dolaska
63-66, 146-148
FAR AON 88, 89
Farizej, molitva 17, 18
Farizeji, djelovanje religije 56,
57
Mesijanske nade 16
molitve114
nastojali steÊi Boæju naklonost 110
odbacili Krista 79
odjeveni u vlastito dostojanstvo 165
optuæivali Krista i Njegove uËenike 77
pitali Krista o rastavi 89
privukli pozornost i stekli
ugled 110
razmetali se djelima milosra 110
religija 56, 57
tvrda i kruta pravovjernost 77
usvojili pogansko poimanje o molitvi 118
Farizejstvo, bît 78, 79
duh 168
je duh ljudske naravi 109
Filipi, Pavao i Sila u 54, 55
Filipljanima, poslanica 55
GALILEJA, jezero (jezero Genezaret) 59, 195
PREDMETNO K AZALO
Krist je otpoËeo sluæbu u
13
opis okoline 195, 196
propovijed na Gori u blizini 11
rimska vojska u 97
Galilejci, opis 97
Gavrani 150
Genezaret, vidi Galileja, jezero
Genijalnost moæe postati Sotonin mamac 129
Gerizim, gora 11
Gladne, nahraniti 151
Glediπte, neutralno 128
GorËina 85
Gospodnja molitva 139-163
i za bliænje 142
kraljevstvo slave je buduÊnost 146
obeÊanje u 159
otkriva Oca 161
Govor, jednostavan 96
zakon 94
Grad na gori 59
Granice, zemaljske, Krist ukida 63
Grijeh, Bog je oganj koji ga
saæiæe 88
buna protiv zakona Boæje
vladavine 75
donosi najkobnije posljedice 168
donosi sramotu i propast
158, 159
207
jedina nada da pobijedimo 87, 88, 188
ne pokuπavajmo traæiti izliku 156
ne uspijeva ispuniti propisana ljudska mjerila 164
odriËe Boga 75
otkriven samo na Golgoti
156
ponor 21
primamljuje laænim prikazivanjem 159
ropstvo 172
snaæni poticaj na 128
πto predstavlja 75
zasljepljuje i vara 159
æelja za samouzvisivanjem
31
Grijesi, skriveni 87, 88
Grjeπnik 156
Grm ruæe 170
HENOK 52
Hram, drugi, Kristovo proroËanstvo o 161
Hrana, ako nemate dovoljno
za sutra 129, 150
molitva za 150, 176
Hvalospjeve, pjevali kerubini i serafini 141
ILIJA 150
Ilustracije 112
Ëaπa hladne vode 39
dijete traæi kruha 175
208
ISUSOV GOVOR NA GORI
Izrael na granicama ObeÊane zemlje 197, 198
palestinski gradovi 183
planinski potoci 112
preæaliti ruku ako ugroæava æivot 86
priprema kamena za hram
22, 23
putnik æuri prema gradskim vratima 187
sol 55-58
umorni putnik nalazi izvor
u pustinji 34
zgrada na stijeni 199
Vidi i Prispodoba
Ime, Boæje, vrijeati 145, 182
svetiti predstavljanjem Njegova karaktera 146
uzdiæu aneli 145
uzimanje 93
Imetak 121
Iskrenost, namjere 111
tko jedini moli 148
Iskustva, dragocjena 23
Ispit za prepoznavanje laænih
uËitelja 192
Isprazni razgovori, osueni
96
Istina, izbjegavanje 95
ljepota i dragocjenost 44
zahtijevati 93, 94
Isus Krist, prije utjelovljenja:
Aneo koji se borio s Jakovom 24, 88, 191
govorio preko Izaije 99
objavio naËela Boæjeg zakona 70
proglasio Zakon na Sinaju
67, 68, 70
Stvoritelj ljudi 70
ugledao ga je Daniel 28
Isus Krist, prve godine æivota: Janje Boæje 12
oËistio hram 12
pomagao majci 151
radio u Galileji 13
roen u Betlehemu 11
rukopoloæio Dvanaestoricu 14,15
slava UËitelja 13
Isus Krist, opÊenito: braÊa i
majka se bojali za zdravlje 139
Ëuda, vidi »uda Kristova
dok je æivio na Zemlji 135
doπao radi 71
duhovno kraljevstvo 20
glava Crkve 91
Gospodnja molitva 140
hodio sam 42
iscrpljen neprekidnim radom 139
kako Ga se ponovno razapinje 21
krotkost 27
kruh æivota 152
lice 139
ljubav i njeænost 69
ljude dræao oËaranima 17
Marija Magdalena i 172
PREDMETNO K AZALO
mi gradimo na 197
molio za svoje krvnike 99
naËin pouËavanja 69
nagrada za patnju i poniæenje 122
napadan od protivnika 46,
47
narav 27, 28
naπ jamac 20
naπ Zastupnik 142
naπi grijesi su Ga raspeli
na kriæ 21, 171
neiskazana ljubav na Golgoti u 65
ni traga licemjerstvu u 27
nije htio upotrijebiti nijedno Sotonino oruæje 83
nije otkrio novi oblik molitve 140
nije zemaljski kralj 14
nije æalio πto je stvorio Ëovjeka 10
nikad neÊe napustiti duπu
159
odræavao pozornost pomoÊu prisposoba 58
okrutno oklevetan 50
osobna molitva 139
otkriva se preko Ëovjeka
61
plakao nad Jeruzalemom
200
pokoravao se OËevoj volji
28
poniznost 27
209
posrednik za objavu Oca
61
prigodom drugog dolaska
147
prispodobe, vidi Kristove
prispodobe
razlikovanjem izazvao najogorËenije neprijateljstvo
46
rijeËi 64
satima se molio 139
sjajnost OËeve slave 27, 72
smirenost 30
smrt 81
spominje Mojsija 70
svjetlo koje obasjava palog
Ëovjeka potjeËe od 60
treba biti svakodnevno s
nama 116
trpio klevete i progonstvo
98
tuæan 26
uËi nas da Njegovog Oca
nazivamo svojim 141
usrdno se trudio 25
utjelovljenje, razlog za 142
æiva RijeË 197
æivi kamen 199
æivot 29
Ivan, apostol 71
Ivan Krstitelj 12
na Izaijino proroËanstvo
12
Krist govorio preko 64,
99
210
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kristove rijeËi preko 64
prorok-evanelist 64
Izdajice, Kristove 182
Izgubljeni sin 20
Izmirenje s Bogom 78
Izrael, Boæja namjera u oslobaanju 62
Ëuvari svetih proroπtava 63
duh prave poboænosti 12
ime, dano Jakovu 191
iskvaren robovanjem u
Egiptu 67
pogreπno tumaËena proroËanstva 12
propustio ostvariti ideal
11
svjetlo, otkriveno narodima preko 62
zaposjeo Kanaan 197, 198
Izvor svake milosti 37
JA KOV, borio se s Anelom
(Kristom) 24, 88, 191
Ezav i 88, 89
faraon i 88, 89
ime 191
kriza u æivotu 24
nazvan knez Boæji 88
Jamac, Krist 20
Jaram, Kristov 138
sluæenja 30
Jeruzalem, Kristova proroËanstva o 161, 162
nada u kraljevstvo 16
Job 38
Josip 62
Joπua, sin Nunov 11
veliki sveÊenik 157
K AFARNAUM 85, 97
Kanaan, Izrael osvojio 198
Karakter 123
kleveta i 50
mjerilo 106, 168
preobraæaj 78, 190
savrπenstvo 22, 113, 155,
156, 159, 180, 197
u Boæjoj vlasti 50
Kerubini 163
kliËu hvalospjeve 141
Kiπa, Boæji dar 103, 104, 132
Kleti se, laæno 93
upute u pogledu 92-96
Klevetanje, okrutno 50
Knjiæevnici, mesijanska nada
16
proglaπavali Krista grjeπnikom 77
Komplimenti 95
Korijen gorËine 85
Kraljevstvo, Boæje 188
Kristovo 134
milosti, Kristovo duhovno
20, 146
OËenaπ o 146, 147
pravednosti 149
slava, prigodom drugog
dolaska 146-148
uvjeti za ulazak 27, 40
Krist, vidi Isus Krist
PREDMETNO K AZALO
Kriticizam 95, 165, 170
Kritizeri na strani antikrista
168
Kritiziranje, duh 167, 170,
171
Krivnja 156, 171
Krivokletstvo 93
Kriza, svijet 162
Kriæ, Kristov 93, 120
stavimo terete u podnoæje
22
vrijeanje 47
Krotkost 31, 32
dragocjena vrlina 27
Kristova, djelovanje 31
nauËena u πkoli patnje 27
podnoπenje nepravde, nisu cijenili 27
KrπÊani, koji tvrde da jesu
128
KrπÊanstvo, pravo mjerilo
180, 182
Kruh 151, 152
molimo za 177
æivota, Krist 152
Kruna, Otkupitelja 173
Krune, pred Isusove noge
124
KuÊe, sagraene na stijeni i
pijesku 195-201
KuπaË 159
Kuπanje, izvori 157-161
mamljenje na grijeh 157
oduprijeti se, boæanskom
silom 158
211
otkriva skriveno u srcu 86
otvorena vrata za 125
u tajnosti, borba duπe protiv 128
Kuπnje, Krist moli za one u
174
zaπto ih Bog dopuπta 22,
48, 49
Kvasac 77, 78
LASK AVE FR AZE 95, 110
Laæno svjedoËenje 84
LiπÊe, pojavljuje se Boæjom rijeËju 103
Lucifer, vidi Sotona
“Luak” 82
LJILJANI 131, 132
Ljubav, Boæja poruka 134
Boæja, æivi izvor 83
dar koji primamo 103,
104
djelovanje 54, 58, 83, 84,
103-108, 106
istina o103
izlivena obilno 34
je nepromjenjiva 143, 177
naËelo samopoærtvovne
41
nedokuËiva 65
opraπtajuÊa, da bismo je
primili i pruæili 155
pozitivno, djelotvorno naËelo 83
prema Ëovjeku 104
212
ISUSOV GOVOR NA GORI
prinuda 169
prostrana kao svemir 58
sluæba 132
Sveti Duh daje 104
tajna Utjelovljene 66
tvrava, neosvojiva za Sotonu 161
u skladu s aneoskom 58
vjersko iskustvo nije proæeto 168
zlatne veze 92
Ljubaznost, odgovor srca na
104
Ljudi se spaπavaju kao pojedinci 56
Ljudska zajednica 178
narav 28, 79
MA KEDONSKI krπÊani 110
Malovjerni, Krist se zauzima
za 174
Mamac, Sotonin 129
Mana 137
Marija Magdalena 172
Marija, Isusova majka 151
Mesija, i Njegovo djelo, pogreπna shvaÊanja o 12, 13
vladavina 20
Mesijanske nade, farizeja, ribara i poljodjelaca 16
Mihej 78
Milosrdan 37, 38
Milosre, djela 110, 113
djelo, izvor dvostrukih blagoslova 113
duh 37
Milost, Bog dao svoju 55
kao kiπa i sunce 132
Kristova 43, 44, 137, 180
razvija karakterne osobine 113, 159
riznica blaga 42
savrπeno posluπni Zakonu
73
uvjet vjeËnog æivota 105
zahvalnost, znak 116
Milost, kraljevstvo 20, 148
Mir, kako se stjeËe 29, 30
Kristov 30
nebeski 44
samoljublje uniπtava 30
tko postaje sudionikom 44
Mirotvorac, pravi 45
Misao, zla 85
Misija, diljem svijeta 64
Misli, odbojnost prema nepristojnim 41
Miπljenja, unaprijed stvorena
96
Mnogoboπtvo 102
Mojsije, Krist preko 70
najkrotkiji Ëovjek na zemlji 27
Molitva, Bog Ëuje svaku 143
Boæja slava otkrivena 42,
43, 68
carinika 19
cijelu noÊ na 14
farizeja 18, 19, 114
iskrena 148
PREDMETNO K AZALO
Isus je imao vrijeme i tajna mjesta za 115, 139,
140
Isus zraËio svjeæinom 140
javna 115
Krist nije otkrio novi oblik 140
na osamljenom mjestu
115, 116
nema vrijednost ni zasluga koje bi ispaπtale za grijeh 118
neznaboæaËko shvaÊanje
118
osobne naravi 115, 116
pobjeda izvojevana usrdnom 188
ponavljanje fraza u 118
predmet za 177
prijamna dvorana Najviπega 144
priznanje, ponizno 84
sve razboritiji u 117
rezultati svakodnevne 117,
153
snaga u 117
tijelo 82
u zajednici s Kristom 153
vjere, kad dolazi iz iskrenog srca 119
vrijeme za 156
za svagdaπnji kruh 151
za vodstvo Svetog Duha
176
Moljenje, radi samohvale 114
213
Moneta, kraljevska 181
Moralna izopaËenost 55
Mordokaj 62
Mrænja, duh 31, 45, 80, 104
MuËenici za Boga 48
MuËenik, Abel 52
Muæ 91
NACIONALNE predrasude 63
nikoga ne Ëine Boæjim djetetom 104
Nagrada, ne smijemo misliti
o 111
spaπene duπe Êe ugledati
123, 124
vjernih 54
Nakane, zdrave 124
Napori, ulaganje 134
Narod, Boæji 163
Sotona Êe πiriti pogreπne
predodæbe o 50
Narodi, usred sukoba 163
sudbina 162
Naslijeene sklonosti 188
Nasljedstvo 150
Navike, grjeπne 189
Neljubaznost 81
Neoprostivi grijeh 126
Neprijatelji, zaπtita od 56, 98
Neprijateljstvo, promijenjeno
u ljubav 106
zlih 150
NevjerniËki svijet 57
Nevjerovanje, pretvoreno u
vjeru 106
214
ISUSOV GOVOR NA GORI
uporno 125
Nevolje 24
hrabro podnesene 158
koje moraju iskuπati duπu
163
Krist ne budi nadu da Êe
biti osloboeni 46, 47, 48
Kristovo srce otvoreno za
naπe 25
ne trebamo se obeshrabriti 158
savjeti za one koji se suoËavaju s 50, 116, 120, 121
svakodnevne 25
zaπto Bog dopuπta da imamo 22, 23, 48, 49, 66
æivotne, Bog se njima sluæi 22
Nevoljni, tko im daje 113
Nezahvalni 104
Neznaboπci, obiËaji 85
smatrali da molitvom mogu zasluæiti oprost grijeha
118
razvrat 85
Noa 52
Novac, za πirenje evanelja
123
ljubav prema 121
OBE∆ANJE, u OËenaπu 159
Obitelj 90
pripadamo jednoj 144
Objave, Boæje 35
Obmane 161
ObraÊenje 137
Obredna ËistoÊa, bezvrijedna
40, 69
æidovski propisi o 40
Odgoj, boæanski 117
Odgovornost koja pripada
Bogu 136
OdjeÊa 129, 130, 165, 179
bijela 20, 21
vidi i Pravednost, Kristova
OdreÊi se, sebe 28, 190
svoje volje 189
Ofir, zlatna πipka 111
Oholost, mora se razapeti 190
nema mjesta za Isusa 18
odrekao se 28
pretvara u poniznost 106
utjeËe na ocjenu 95
Oko, zaslijepljeno samoljubljem 125
Opraπtanje, tko nije spreman
153
Oprost 19, 37, 38, 153-157
Optuæba, bolje stradati zbog
laæne nego se osveÊivati 31
izbjegavajmo uvredljivu
osudu 83
OptuæivaËki duh, posljedice
169
OsjeÊaji 165
milost Ëisti 180
OskvrnuÊe, æidovski strah od
40
Osuivanje, drugih 165, 166
zablude 94, 95
PREDMETNO K AZALO
Osveta, duh 31, 81, 98
πto je Krist rekao o 97
Osvetoljubive misli 81
OæaloπÊeni, posebna milost
26
PA D, najdublji 82, 172
Palestina 85
gradovi u 183
smjeπtaj na breæuljku 183
zatvaranje vrata zalaskom
sunca 183
Patnja, navela mnoge da upoznaju Krista 22
sudjelovanje s Kristom 26
æivot, moæe razvedriti 24
Pavao, i Sila 54
kod kamenovanja Stjepana 52, 53
napisao poslanicu Filipljanima 53
neprijatelj evanelja 172,
173
poslije obraÊenja 172, 173
utamniËenje 53
PeÊ, Bog nadgleda 163
ognjena 48
Perzija, Mordokaj u 62
Petar 18
Pijesak, nepostojan 199-201
Pjesma nad pjesmama 91
Pjesme, anela 187
nepoznatih pjesnika 101,
106, 130, 166, 199
u zahvalnost Ocu 117
215
Planeti 103
Pobjeda nad grijehom 188
Poboænost 116, 117, 124
Pobude, suditi, drugima 168
u bogosluæju 109
Podnoπenje, blago 27
Podrugljive rijeËi 96
Pogreπan zakljuËak 95
laæni uËitelji 192-194
Pogreπke, naπe 155
Pohlepna æudnja 121
Pokajanje 19, 120
okretanje od sebe 120
Pokora 120
Pokoravanje Boæjoj volji 188
PoloviËna sluæba 128
Poloæaj, uglednih i bogatih
184
zemaljski 104
Pomirba s Bogom 156
Ponaπanje 172
nepromiπljeno 41
Poniznost 106
Poniæenje 47
Ponor 128
Popraviti uËinjeno 84
Poruga 30
da razdrma umove 52
gluhi na 30
nitko nije vraÊen s pogreπnog puta 171
slijep za 30
Poslovi 134, 135
u koje se ne trebamo upuπtati 134, 135
216
ISUSOV GOVOR NA GORI
Posluπnost, dokaz da smo uËenici 194
nije teret anelima 149
prava i laæna 68
Posrednik, nitko od ljudi ne
treba biti 115
Post 119
PosveÊenje 57
Potoci, plitki 34
Potrebe, Bog skrbi za 143
ljudske 182
Potrebiti, milosrdno davati
111
Poziv, Boæji osobiti 174
Pozornost za zemaljsko 134
Poærtvovnost 113
Poæudan pogled 85, 86
Pravednost, bit Êe izvor blagoslova 73
Boæja, utjelovljena u Kristu 32, 33
gladni i æedni 34
i Boæje kraljevstvo 32, 33
je ljubav 32
Kristova 20, 177
naËela 70
prihvaÊanjem Krista 33
πto znaËi biti 55, 60, 61
u djelima 198
Predrasude 96
nacionalne 63
Pretjerivanja 95
Prijestupi 155
Prijevare, Sotonine 50, 95,
156
Prijezir, nedopustivost 81
rijeË 82
Prinuda, Bog ne uporabljuje
nasilne mjere 106
Krist vrπi samo pomoÊu
ljubavi 169
Æidovi su pribjegli 169
Priroda, Ëitajmo Boæju poruku u 103, 133
Ëovjek moæe nauËiti o Bogu iz 103, 131
Krist se sluæio primjerima
iz 58
ljepota svega stvorenog
131
neograniËena umjeπnost
na djelima 131
pouËite djecu 133
zakon i 70
Prispodoba, o izgubljenom
sinu 20
o kuÊama na stijeni i pijesku 195-201
vidi i Ilustracije
Pristanak, Bog ne moæe djelovati bez naπeg 188
Pristojnost, osjeÊaj 180
Privid, vjera 194
Priznanje pogreπaka, jedan
drugome 84, 153, 154
Prizori, poroËni 85
Progonstvo 46, 47
plaÊa na Nebu 54
pokretaËka sila 47
savjeti onima u 47-51
PREDMETNO K AZALO
spoznaja se πirila na sve
strane 52
zaπto Bog dopuπta 158
zaπto se radovati u 47
Promisao 43
pogreπne ideje o dokazu
vjerodostojnosti 194
strogost u Boæjoj 37
Propast 87
Proroci, laæni 192, 193
ProroËanstva, Kristova 162
za posljednje dane 162,
163
Proroπtva, sveta 63
Prosvjetljenje, boæansko 124
Protivljenje 83,172
Prvenstvo, æelja za 28
Psalmi, i David 65, 66, 72,
150, 154
Ptice 129, 130, 133
Put preuzak za bogate 184
Putovi, dva 183-187
R A BINI, duh i metode 109
Kristovo uËenje i 69
laæno mudrovanje 139
smatrali se boljima od drugih 102
tradicije i zahtjevi 69
zid razdvajanja laskao 69,
70
Rabinski obredi i obiËaji 77
Raj, Boæji 184
Rane, povjerimo Njegovom
lijeËenju 116
217
Raspoloæenje, osobno 95
Rastava braka 89-92
Razbojnik, vijest nade, na samrti 99
Razgovori 96
Razmetanje, farizeja 110
ne kod pokajnika 119
Razumijevanje, kao Ëaπa hladne vode 39
Religija, bez spasonosne vjere 77
Kristova 120
laæna 118, 182
treba je preporuËiti djeci
133
u ispunjavanju Boæje volje
198
Revnost, osobna 117
RijeË, naglaπavanje 95
Bog Ëuje svaku izgovorenu 143
ljubazna 39
RijeËi, nedoliËne 41
istinite i Ëiste 96
prenoπenje, svojega brata
84
ukrasne 118
Rim, nada da Êe Krist skrπiti
ponos 98
Pavao u zatoËeniπtvu 53
veliko svjetsko carstvo 16
zastava 97
Rimljani 80, 81, 85, 97
primoravali hebrejske seljake da nose terete 97
218
ISUSOV GOVOR NA GORI
Rimski, Ëinovnici 85
vojnici 97
Roditelj, voljeni 136, 137
Roditelji, djecu pouËe u prirodi 133
Rukopolaganje 14, 15
SA MODOSTATNOST 190
Samohvala 114
Samoljublje 109, 125
Samouzvisivanje 31, 171
Savez, Aneo 24, 88
Savjest 156
krπÊanina 127
Savrπenstvo, Æidovi nisu uspjeli svojim naporima steÊi 106
Saæaljenje, prema 38
pretvara se u Sotonin mamac 129
SebiËnost, Krist oslobaa ljude 63
Serafin 141
Sinaj, gora 67, 70
Sinedrij 13
Sinovi Boæji 148, 149
SiroËad, krπÊani pruæaju sliku
120
najsveËanija obveza da skrbimo za 180
Siromaπni, duhom 19
Krist nas uËi da se sjeÊamo 151
milostivi prema 112
Mojsijev zakon i 101
omalovaæavanje prava 182
omalovaæiti potrebe 182
Siromaπtvo 135
Sjeme 81
Sklonosti, zle 46
Slabost, povjerimo Njegovoj
snazi 116
u sebi vidimo samo 155
Slava, Bogu 111
Slava, Boæja 48
Kristova 65
otkrivena Mojsiju 42, 43,
68
zemaljska 46
Sloboda savjesti 52
Sluæba, rukopolaganja 14, 15
krπÊansku, trebamo prikazati privlaËnom 120
iz istinskih pobuda 109138
Smilovanje, molitva za 176
srce puno 171
Snage, naπe 188
Sol 55-58, 77
Sotona, gospodari svijetom
kao tiranin 141
interesi 127
knez zla 47
Krist je porazio 141
nije mogao svezati ni dotaknuti 48
od pada se sluæi prijevarom 50
optuæuje 21, 82
oruæje 83
PREDMETNO K AZALO
prepirao se za Mojsijevo
tijelo 82
progonio Boæju djecu 48
sluæba 121
uzroËnik Kristove smrti 81
zaËetnik osvete i mrænje
31, 81
Sotonino tlo 159
Spasenje 198
Spokoj, vjere 11
Sposobnosti, duhovne 66
Srce, Boæja milost omekπava
180
Ëovjekovo je hladno i bez
ljubavi 37
je tamo gdje je blago 123
ljubav izgoni grijeh iz 106
ne moæemo Ëitati 165
oholost zatvara, Kristu 18
pokuπava skriti ili opravdati zloÊu, 168
popriπte sukoba 187
SreÊa 30
Stijena 197-201
Stjepan 52, 53
Strast utjeËe na ocjenu 95
Subota, i brak, ustanove 90
Sud, pokoravanje 100
Sudbina, slavna 87
naroda 162
Suditi, upute o 164-201
Sudska prisega, vidi Zakletve
Sukobi, Krist stiπava 44, 45
SumnjiËenja, prestalo bi izraæavanje 95
219
zla 45
Sunce, pouke od 59, 64, 103,
132
SunËana svjetlost 95
Suradnja s Bogom 188
Susjedi i stranci 64
moliti i za 142
Sustav simbola 74
Sutraπnjica, molite kruha za
150
nema potrebe brinuti za
136
teret 136
Suze 24
Svae 31
Sveti Duh 19, 35, 56, 104,
107, 174, 176, 188, 198
dan primatelju 36, 111
dar 149, 150
dobra djela pomoÊu 111
grijeh protiv, kako se Ëini
127
Kristov predstavnik 176
najveÊi od svih darova 176
otkrivao pouke 17, 35, 42,
43, 152
vrline 132
Svetogre 93
besmislene izreke graniËe
sa 94, 95
Svetost 32, 197
SvijeÊa, nezapaljena 60
Svijet prirode, i prirodni zakoni 70
zakoni u duhovnom i 126
220
ISUSOV GOVOR NA GORI
Svjetiljka, pouke od 60-62
Svjetlo, ljudski rod nema vlastite 60
srediπta 107
svijetu, Boæji narod 58-66
svjetlonoπe 58-62
tko podcjenjuje nema 194
Svjetovi, u visini 70
bezgrjeπni 145
k licali hvalospjeve zbog
Sotoninog poraza 141
zvjezdani 130
Svjetovnost, prisvojila mjesto
Boga 121
©A DR A K, i drugovi 48
©ekem, dolina 11
TAJNA, utjelovljene ljubavi 66
Talent 129
Temperament, razdraæljiv 31
Tereti, Bog nas poziva da Mu
donesemo 22, 116
Tjeskoba, pod teretom 160
Tradicija, duh prave poboænosti se izgubio 12
rabinska 69
Trgovina, obmanjivanje 95
Trun, Ëestica, podloæna zakonu 70
u oku 166, 167
Tuga, svakodnevna 25
u svakoj ljudskoj je i On
26
Tugovanje 21, 25, 160
iskreno, zbog grijeha 21
Kristovo srce otvoreno za
naπe 25
za svijet, zbog grijeha 25
utjeπit Êe se 22
U»ENICI, dokaz da smo 194
Dvanaestorica, kao Ëlanovi Njegove obitelji 14
Kristovi 139, 140
oËekivali dolazak kraljevstva 146
prvi 174
rukopoloæeni 14
spori u shvaÊanju 42
vidjet Êe razoren Jeruzalem 161
zavedeni uËenjem rabina
14
UËitelji, laæni 192, 193
Udobnost, ljubitelji 184
Udovice 151, 180
Udovoljiti zakonu 148
Uhode, dostojne prijezira
164
Umiπljenost 167
Umovi, trebaju biti uzdrmani 52
Usluænost 179
Utjecaj, drugoga 84
osobni 56
Utjeha 21, 22
Utjeπitelj 26
Uzdrmati, ljudske umove 52
UzvraÊanje 31, 82
PREDMETNO K AZALO
VELIKO VIJE∆E 93
Vinova loza 170
VjeËni æivot, uvjeti 105
Vjera, koja nije lakrdija 84
prava 77, 78
u Krista 194
Vjersko, iskustvo liπeno ljubavi 168
prednost 104
Vladari 163
Vlastita pravednost 170
Vlastita slava, pravi cilj 109
Vlastito dostojanstvo, odjeÊa
165
Volja, Boæji plan za naπu 88,
188, 189
grijeh se sluæi naπom 87
pokoriti 87, 128,188, 189
Vrabac 131
Vrata, πiroka 183-187
Vrelo æivota 35
Vrijeme, sijanja 103
Vrt, priroda u 132, 133
ZA DOVOLJSTVA 134, 135
Zahvaljivanje, Bogu 111
doimo s darom 140
duænost priznanja u vezi
sa 84
je pjesma anela 117, 118
Zajednica, molitvom i prouËavanjem Biblije 153, 175
Zakletve 92-96
zabranjeno uzimanje Boæjeg imena 93
221
ZakljuËak, pogreπan 95
Zakon, Boæji, boæanska ljubav
temelj 72
Boæja volja izraæena u 148
Boæje naravi, iznesen u govoru na Gori 196, 197
aneli se dræe Boæjeg 71
Ëovjek ne moæe sam po
sebi vrπiti 73, 79
dobrote 133
duhovna narav 67-108
govora 94
Izrael nije shvatio duhovnu narav 68
kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti 75
Krist moæe dovesti ljude
u sklad sa 73, 74
Krist optuæen da se suproti 70
ljubavi 132
ljubavi, u obnovljenom
Raju 74
moæe se vrπiti 72, 73
naËela 74
neki se prisiljavaju na posluπnost 164
nepromjenjiv 70-74
objavljen na Sinaju 67, 71
objavljen u Edenu 71
posluπnost 76
postojao prije stvaranja
70, 71
preslika Boæjeg karaktera
106
222
ISUSOV GOVOR NA GORI
rabini ga pogreπno tumaËili 102
samoljubiv prijestupnik
109
savrπena pravednost 79
Sotona se pobunio protiv
148
svet i savrπen 73
πto znaËi dræati 79, 80
πto znaËi ispuniti 71, 72
u prirodi sve podloæno 70
zemlje, poπtovati 100
Vidi i Deset zapovijedi
Zakoni, Boæje vladavine 75
Mojsijevi 98
na Sinaju, otkrivanje nebeskog 68
posluπnost 70
prirode 132
vjerski 169
Zalutale duπe 174
πto je potrebno da ih pridobijemo 172
Zanos, nije svetost 197
Zapovijedi, Boæje 105
namjerno krπiti jednu 75
Vidi i Zakon, Boæji
Zapreke 158
Zaslijepljenost srca 126
Zavist 45
Zavjet, novi 74
Zdravlje 135
Zemlja, nova 32
obilje 103
Zid, razdvajanja 63, 69, 70
Zlatno pravilo 178-183
Zlo, jedina zaπtita protiv 159
osobe, budimo ljubazni
prema 104
tko Ëini 168
uËinjeno se vraÊa 181
Zloba 81
ZloËin 173
Znak, Kristov 192
Znakovi pripadnosti Nebu
104
Znanje, nedovoljno 96
o Bogu, proπireno progonstvom 52
zlo, preko grijeha 168
Zvijezde 132
ÆELJA, grjeπna 126
Æelje, zle 189
Æena, muæ postavljen kao glava 91
Æetva æivota 123
Æidovi, nastojali postiÊi savrπenstvo vlastitim naporom
106
nisu cijenili strpljivost i
blagost 27
ogorËeni Rimljanima 97
ponosni na svoju moralnost 85
rastavljali se od æena 89
religija 77
smatrali da je svijet izloæen prokletstvu 103
vrijeali Boæje ime 145
PREDMETNO K AZALO
zahtijevali obrednu ËistoÊu 40
Æivot, Kristov 199
nemamo odvojeno od Boga 87, 103, 104
223
Ærtve, mnogoboæaËke 102
zalutale, iskuπane i jadne
38
Ærtveni darovi 83
Kazalo priredio
Hinko Pleπko
224
ISUSOV GOVOR NA GORI
Kazalo
RijeË unaprijed ................................................. 7
Predgovor ........................................................... 9
Na obronku Gore ............................................ 11
Blaæenstva ......................................................... 17
Duhovna narav Zakona ................................... 67
Sluæba iz istinskih pobuda ........................... 109
Gospodnja molitva ......................................... 139
Ne suditi, nego pomagati ............................. 164
Predmetno kazalo ........................................ 203