1 Nakladnik ZNACI VREMENA www.znaci-vremena.com Izvornik Lift Him Up by Ellen G. White ISBN 0-8280-0469-2 Urednik Josip PeriπiÊ Prijevod Lidija –idara Lektura Miroslav VukmaniÊ Korektura Ljiljana –idara Prijelom Miroslav VukmaniÊ Tisak TIPOMAT Zagreb 2010. 2 Ellen G. White UZVISIMO ISUSA Razlozi za svakodnevno proslavljanje Spasitelja tijekom godine 3 Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti Brojke na marginama knjige ukazuju na brojeve stranica izvornika CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 747257 ISBN 978-953-183-166-6 4 Predgovor Gdje moæemo pronaÊi slikovitiji i privlaËniji opis Boæjega karaktera kakvog gledmo u Isusu Kristu, od onog koji je opisala Ellen G. White? Njezino nadahnuto pero koje je neprekidno umakala u nepresuπni zdenac Boæje ljubavi, prikazuje dobrotu, ljubaznost i zainteresiranost nebeske obitelji za nas. Dok Ëitamo ove opise, naπe se srce ne moæe oteti pozivu da oduπevljeno odgovori na Boæju ljubav prema nama. Mi osjeÊamo potrebu da πirimo poruku koja Ëesto odjekuje sa stranica spisa Ellen G. White: “Uzvisimo Isusa, »ovjeka s Golgote. Uzvisimo Ga molitvom, uzvisimo Ga pjesmom. ... Uzvisimo Ga, joπ viπe, »ovjeka s Golgote, i neka naπa vijest bude: ‘Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’” (Manuscript 27, 1891.; Letter 174, 1896.) Ova zbirka slika iz pera Ellen G. White koje govore o naπem ljubljenom Spasitelju i πto nam On znaËi, obraÊa nam se na osobit naËin. »itajte s razumijevanjem ova razmiπljanja za svakodnevno prouËavanje, i Ëesto ih iznova pregledavajte i pohranite ih duboko u svoje pamÊenje. Ellen G. White na ovim stranicama piπe da je “za naπe ograniËeno shvaÊanje nemoguÊe ispravno procijeniti kolika je Boæja ljubav prema svojim palim stvorenjima. Mi smo uvijek u opasnosti zaboraviti ovu veliku ljubav, jer o njoj ne razmiπljamo, dopuπtajuÊi da nas zaokupe svjetovne stvari. … Isus Krist bi trebao biti tema naπih misli, Osoba naπe najiskrenije privræenosti. Naπ bi se um trebao baviti dragocjenim karakterom naπega Gospodina; trebali bismo razmiπljati o bogatim obeÊanjima Njegove RijeËi; trebali bismo razmiπljati o nebeskoj slavi.” (Sings of the Times, 8. prosinca 1890.) Isus je roen u skromnim jaslama da bismo mi mogli biti roeni za vjeËni æivot. On je postao dijelom ljudske obitelji da bismo mi mogli postati dijelom nebeske obitelji. Æivio je usred 5 praπine i siromaπtva da bismo mi mogli æivjeti u neopisivom bogatstvu. Proveo je duge noÊi u molitvi da bismo mi imali priliku provoditi vjeËnost u Boæjoj nazoËnosti. Bio je beskuÊnik da bismo mi mogli æivjeti u palaËama koje nam On priprema. Naπ dragocjeni Spasitelj umornim je korakom utro pjeπËane staze drevne Palestine da bismo mi mogli hodati odmornim nogama zlatnim ulicama novog Jeruzalema. Umjesto nas prihvatio je krunu od trnja da bi nam na glavu mogao staviti pobjedniËku krunu. Umro je naπom smrÊu da bismo mi mogli zauvijek æivjeti veliËanstvenim æivotom koji je Njegov. Ovo je knjiga o Isusu Kristu. U njoj se Isusa uzdiæe kao boæanskog Spasitelja i Otkupitelja, Izvora svih naπih blagoslova, i naπe jedine nade. Ona uzdiæe Krista da bi svaki Ëitatelj mogao imati bliskiju i korisniju zajednicu s Njim u iskrenoj molitvi. Povjerenici Ostavπtine Ellen G. White Washington, D.C., Sjedinjene AmeriËke Dræave 6 O spisateljici Ellen Gould (Harmon) White, suosnivaËica KrπÊanske adventistiËke crkve, spisateljica, predavaËica i savjetnica, osoba je za koju adventisti sedmog dana vjeruju da je primila dar Duha proroπtva, roena je u Gorhamu u dræavi Maine u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, 26. studenog 1827. godine kao jedno od osmero djece Roberta i Eunice Harmon. Tijekom svoje 70-godiπnje aktivne sluæbe u crkvi, pronaπla je vremena za opseæno pisanje. Napisala je 100.000 stranica rukopisa. Ova nevjerojatna ostavπtina koju je Ellen White ostavila crkvi mogla je u potpunosti zaokupiti njezin æivot da se odluËila samo za pisanje. Ipak, njezina sluæba u crkvi obuhvaÊa mnogo viπe od pisanja. Njezini dnevnici svjedoËe o njezinom javnom radu, putovanjima, osobnom radu, gostoljubivosti, stvaranju dobrosusjedskih odnosa, kao i o njezinoj ulozi majke i supruge. Bog ju je obilno blagoslovio u ovim aktivnostima. Njezina stremljenja i briænost, njezina zadovoljstva i radosti, njezine patnje — cijeli njezin æivot — bili su zbog napretka onoga πto je voljela. Ellen G. White ima reputaciju najprevoenije spisateljice i najprevoenijeg autora uopÊe u ameriËkoj povijesti. Primjerice, njezina knjiæica Put Kristu prevedena je na viπe od 150 jezika, a na hrvatskom je dosad doæivjela 35 izdanja. Nakon ispunjenog æivota posveÊenog sluæbi Bogu i drugima, preminula je 16. srpnja 1915. godine s punim povjerenjem u Onoga u kojeg je vjerovala. Viπe: www.whiteestate.org 7 “Moramo nauËiti uzdizati Gospodina Boga u svom srcu, u svojim razgovorima i u svim svojim postupcima. Tada Êe nas Isus moÊi nauËiti kako da svoju mreæu bacimo s desne strane, i da je na obalu izvuËemo punu ribe. Ako u bacanju mreæe nemamo Kristovu pomoÊ, sav naπ trud — ulagan moæda tjednima, mjesecima pa i godinama — neÊe uroditi plodom.” (Ellen G. White, SvjedoËanstva za crkvu, sv. 1, str. 436) 8 Uzvisimo Isusa 9 Teme po mjesecima SijeËanj Uzvisimo Isusa kao Boæjeg Sina VeljaËa Uzvisimo Isusa kao Stvoritelja Oæujak Uzvisimo Isusa kao Sina »ovjeËjeg Travanj Uzvisimo Isusa kao Kruh æivota Svibanj Uzvisimo Isusa kao boæanskog Zakonodavca Lipanj Uzvisimo Isusa kao Velikog UËitelja Srpanj Uzvisimo Isusa kao Vrhovnog Pastira Kolovoz Uzvisimo Isusa kao Raspetoga Rujan Uzvisimo Isusa kao Iscjelitelja tijela i duπe Listopad Uzvisimo Isusa kao Glavu Crkve Studeni Uzvisimo Isusa kao svojega Zagovornika i nepogreπivog Suca Prosinac Uzvisimo Isusa kao Kralja koji dolazi 10 Uzvisimo Isusa kao Boæjeg Sina 15 1. sijeËnja Uzvisimo Isusa tijekom godine kao Boæjeg Sina “Sve πto je Ëestito, sve πto je diËno, πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubazno, πto je na dobru glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj vaπih misli.” (Filipljanima 4,8) Na ulasku smo u novu godinu. Ipak, prije nego πto pozdravimo njezin dolazak, zastanimo i upitajmo se: ©to je u proπloj godini, sa svim teretom njezinog povijesnog zapisa, preπlo u vjeËnost? Opomena apostola dopire do svakoga od nas: “Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istraæite!” (2. KorinÊanima 13,4.5) Bog nam zabranjuje da u ovo znaËajno vrijeme budemo tako zaokupljeni drugim stvarima i da nemamo vremena za ozbiljno, iskreno i samokritiËno ispitivanje! Ono πto je manje vaæno ostavimo otraga, a u prvi plan stavimo ono πto je za nas od vjeËnog znaËaja. … Nitko od nas ne moæe svojom vlastitom snagom predstaviti karakter Isusa Krista; ali ako Isus æivi u naπem srcu, duh koji boravi u Njemu bit Êe otkriven u nama, i sve naπe potrebe bit Êe zadovoljene. Tko Êe u poËetku ove nove godine traæiti novo i istinsko iskustvo u Boæjim stvarima? Ispravite nepravdu koju ste nanijeli najviπe πto moæete. Priznajte svoje pogreπke i grijehe jedni drugima. Odbacite svu gorËinu, bijes i zlobu; a strpljivost, podnoπenje, ljubaznost i ljubav neka postanu dijelom vaπeg biÊa. I tada Êe sve πto je Ëestito, ljubazno i na dobru glasu postati vaπe iskustvo. … Kakav rod smo donosili u godini koja je proπla? Kakav je bio naπ utjecaj na druge? Koga smo doveli u Kristov tor? OËi 11 svijeta uprte su u nas. Jesmo li æiva Kristova poslanica koju poznaju i Ëitaju svi ljudi? Slijedimo li primjer Isusa u samoodricanju, blagosti, poniznosti, strpljivosti, noπenju kriæa i poboænosti? HoÊe li ovaj svijet biti prisiljen priznati da smo Kristove sluge? … Ne bismo u novoj godini trebali teæiti ispraviti pogreπke iz proπlosti? Zar ne dolikuje nama kao pojedincima da gajimo Kristovu milost, da budemo blaga i ponizna srca, da budemo Ëvrsti, nepokolebljivi i utemeljeni u istini; jer samo tako moæemo napredovati u svetosti i biti dostojni naslijea svetih u svjetlu. OtpoËnimo ovu godinu s potpunim odricanjem sebe, molimo se za jasno razluËivanje kako bismo mogli razumjeti zahtjeve naπega Spasitelja te da uvijek i na svakome mjestu moæemo biti svjedoci za Krista. (Signs of the Times, 4. sijeËnja 1883.) Uzvisite Isusa, vi koji pouËavate narod. Uzvisite Ga u opomenama, u propovijedima, u pjesmama, u molitvi. Svi vaπi napori neka budu usmjereni na ukazivanje na “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta” duπama koje su smetene, zbunjene i izgubljene. Pozovite ih da vide i æive. (Review and Herald, 12. travnja, 1892.) 16 2. sijeËnja Prapostojanje Boæjeg Sina “A sada, OËe, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan 17,5) Dok Boæja rijeË govori o Isusu Kristu kao »ovjeku dok je bio na Zemlji, ona izriËito govori i o Njegovom prapostojanju. RijeË je postojala kao Boæansko BiÊe, Ëak i kao vjeËni Boæji Sin u jedinstvu i jednakosti sa svojim Ocem. Od vjeËnosti On je bio Posrednik saveza, Onaj u kome Êe svi narodi na Zemlji, Æidovi i pogani — ako Ga prihvate — biti blagoslovljeni. “I RijeË bijaπe kod Boga — i RijeË bijaπe Bog.” (Ivan 1,1) Prije nego πto su ljudi ili aneli bili stvoreni, RijeË je bila kod Boga i bila je Bog. 12 Svijet je po Njemu stvoren, “i niπta πto je postalo nije bez njega postalo” (redak 3). Ako je Krist sve stvorio, onda je On postojao prije svega. RijeËi koje o ovome govore toliko su jasne da nitko ne mora ostati u nedoumici. Krist je u bîti Bog u najviπem smislu. On je bio s Bogom od vjeËnosti, Bog nad svima, blagoslovljen zauvijek. Gospodin Isus Krist, boæanski Boæji Sin, postojao je od vjeËnosti kao posebna Osoba, jedno s Ocem. On je bio nenadmaπiva slava Neba. On je bio Zapovjednik nebeske inteligencije, aneli su Mu iskazivali πtovanje klanjanjem, i to je bilo Njegovo pravo. Ovo nije bilo otimanje od Boga. “Jahve me stvori kao poËelo svoga djela”, objavljuje RijeË, “kao najraniji od svojih Ëina, u pradoba; oblikovana sam joπ od vjeËnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad joπ nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breæuljaka. Kad joπ ne bijaπe naËinio zemlje, ni poljana, ni poËetka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazoËna, kad je povlaËio krug na licu bezdana.” (Izreke 8,22-27) Jasna svjetlost i slava nalaze se u istini da je Krist bio jedno s Ocem prije nego πto je postavljen temelj svijeta. Ta svjetlost sja na tamnome mjestu i Ëini ga osvijetljenim boæanskom izvornom slavom. Ova istina, dok se nalazi u svjetlu, sama po sebi beskonaËno tajanstvena, objaπnjava druge tajanstvene i inaËe neobjaπnjive istine, nedostiæne i nerazumljive. … “Narod πto je boravio u tmini vidje svjetlo veliko; onima koji prebivaju u tamnom predjelu smrti zasja svjetlo.” (Matej 4,16) Ovdje su Kristovo prapostojanje i Njegov cilj da doe na naπ svijet predstavljeni kao æive zrake svjetlosti koje svijetle s vjeËnoga prijestolja. (Selected Messages, knjiga 1, str. 247, 248) Krist kaæe: Neka moja slava zasja ispred Tebe — slava koju imadoh kod Tebe prije negoli je bilo svijeta. (Signs of the Times, 10. svibnja 1899.) 13 17 3. sijeËnja Samopostojanje Boæjeg Sina “Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kaæem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.’” (Ivan 8,58) “‘Abraham, otac vaπ, treptio je od radosti u æelji da vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.’ Tada mu rekoπe Æidovi: ‘Nije ti ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!’ Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kaæem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.’” (Ivan 8,56-58) Krist ovdje ukazuje Æidovima da, iako su mogli izraËunati kako je mlai od pedeset godina, Njegov boæanski æivot se ne moæe izraËunati ljudskim raËunanjem. Kristovo postojanje prije Njegovog utjelovljenja nije mjerljivo brojkama. (Signs of the Times, 3. svibnja 1899.) “Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.” Krist je prapostojeÊi, samopostojeÊi Sin Boæji. Poruka koju je On dao Mojsiju za Izraelce bila je: “Ovako kaæi Izraelcima: Ja Jesam posla me k vama.” (Izlazak 3,14) Prorok Mihej objavio je o Kristu: “A ti, Betleheme Efrato, najmanji meu kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi izaÊi onaj koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1) Preko Salomona Krist je objavio: “Jahve me stvori kao poËelo svoga djela, kao najraniji od svojih Ëina, u pradoba. … Kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan.” (Izreke 8,22.29.30) GovoreÊi o svojem prapostojanju, Krist vodi um u vrijeme beskonaËnosti. On nas uvjerava kako nikad nije postojalo vrijeme a da nije bio u bliskom zajedniπtvu s vjeËnim Bogom. On, Ëiji su glas Æidovi tada sluπali, bio je jedno s VjeËnim Bogom. Krist je govorio s tihim dostojanstvom, sa sigurnoπÊu i moÊi koja je osuivala knjiæevnike i farizeje. Oni su osjeÊali snagu poruke poslane s Neba. Bog je kucao na vrata njihova srca, moleÊi ih da ue. (Signs of the Times, 29. kolovoza 1900.) On je bio jednak Bogu, beskonaËan i svemoguÊ. … On je vjeËan, samopostojeÊi Sin. (Manuscript 101, 1897.) 14 U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nesteËeni æivot. “Tko ima Sina, ima æivot.” (1. Ivanova 5,12) Kristovo Boæanstvo je pouzdano obeÊanje vjeËnog æivota vjerniku. “Tko vjeruje u mene,” rekao je Isus, “ako i umre, æivjet Êe. Tko god æivi i vjeruje u me, sigurno neÊe nigda umrijeti. ...” Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svojega drugog dolaska. (Isusov æivot, str. 435) 18 4. sijeËnja Jednak s Ocem “Teæite meu sobom za onim za Ëim treba da teæite u Kristu Isusu! On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom.” (Filipljanima 2,5.6) Lucifer je na Nebu, prije svoje pobune, bio otmjeni i uzviπeni aneo, prvi u Ëasti do Boæjeg dragog Sina. Njegovo je lice, poput lica drugih anela, bilo blago i izraæavalo sreÊu. »elo mu je bilo visoko i πiroko, πto je pokazivalo snaæan intelekt. Njegov stas bio je savrπen, a dræanje plemenito i veliËanstveno. Poseban snop svjetlosti osvjetljavao mu je lice i sjao oko njega jaËe i ljepπe nego oko drugih anela. Ipak Krist, Boæji dragi Sin, imao je nadmoÊnost nad svom aneoskom vojskom. On je bio jedno s Ocem prije nego πto su stvoreni aneli. Lucifer je bio zavidan Kristu i postupno je preuzeo zapovjedniπtvo koje je pripadalo samo Kristu. Veliki Stvoritelj okupio je nebesku vojsku kako bi u nazoËnosti svih anela dodijelio posebnu Ëast svojemu Sinu. Sin je bio postavljen na prijestolje s Ocem, i mnoπtvo nebeskih svetih anela okupilo se oko njih. Otac je tada obznanio da je On dodijelio Kristu, svojemu Sinu, da bude jednak Njemu; πto znaËi: gdje god je prisutan Njegov Sin, kao da je prisutan i On sâm. RijeË Sina treba posluπati jednako kao rijeË Oca. Svojemu Sinu dao je ovlasti da zapovijeda nebeskom vojskom. Njegov Sin je radio zajedno s Njime kod stvaranja Zemlje i svih æivih stvorenja koja Êe postojati na njoj. Njegov Sin Êe iznositi Njegovu volju i ciljeve, ali neÊe niπta Ëiniti sâm od sebe. OËeva volja bit Êe ispunjena u Njemu. 15 Lucifer je bio zavidan i ljubomoran na Isusa Krista. Ipak, kad su se svi aneli poklonili Isusu da priznaju Njegovu nadmoÊ, visoki autoritet i zakonito pravo, i on se poklonio s njima, ali mu je srce bilo ispunjeno mrænjom i zaviπÊu. … Aneli koji su bili odani Bogu, istinski su teæili privesti ovog moÊnog pobunjenog anela volji njegovog Stvoritelja. Opravdavali su Boæji Ëin dodjele posebne Ëasti Kristu, i energiËnim rasuivanjem nastojali uvjeriti Lucifera da nije imao niπta manju Ëast i prije nego πto je Otac objavio dodjelu Ëasti svojemu Sinu. Bilo im je jasno da je Krist Boæji Sin koji je bio prije no πto su stvoreni aneli, da je uvijek stajao zdesna Bogu, da Njegova blaga i mila vlast nikad nije bila upitna, da nikad nije izdavao naredbe i da Mu je nebeska vojska s radoπÊu sluæila. Poziv Boga Oca da aneli budu nazoËni dodjeli posebne Ëasti Kristu nije niπta umanjio Ëast koju je Lucifer dosad imao. Aneli su plakali. Puni zabrinutosti traæili su naËina da ga odvrate od njegove zle namjere i da se pokori svojemu Stvoritelju, jer je do sada vladao mir i sklad. … Lucifer je odbio posluπati. (The Story of Redemption, str. 13—16) 19 5. sijeËnja Otpadniπtvo na Nebu “Gdje si bio kad zemlju utemeljih? … Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani?” (Job 38,4-7) Mnogi Luciferovi simpatizeri su se vratili, obratili se savjetu odanih anela i pokajali se za svoje nezadovoljstvo, i Bog Otac sa svojim dragim Sinom ih je opet s povjerenjem primio. Veliki pobunjenik je tada izjavio kako je upoznat s Boæjim zakonom, i kad bi se ropski pokorio posluπnosti, bila bi mu oduzeta njegova Ëast. Viπe mu ne bi bila povjerena uzviπena uloga. Rekao je kako su on i njegovi pristaπe otiπli predaleko da bi se vratili te kako Êe se hrabro suoËiti s posljedicama i nikad se neÊe klanjati i ropski πtovati Boæjeg Sina. Bog im ionako nikada neÊe oprostiti te sada moraju braniti svoju slobodu i silom steÊi poloæaj i ovlasti koje im dragovoljno nisu bile dane. 16 Odani aneli su æurno otiπli Boæjem Sinu i upoznali Ga s onim πto se dogaa meu anelima. Naπli su Boga Oca kako se savjetuje sa svojim ljubljenim Sinom oko pronalaæenja naËina na koji bi, za dobro anela koji su odani, oduzeli vlast Sotoni i zauvijek ga svrgnuli. Veliki Bog mogao je u jednom trenutku zbaciti ovog lukavog zavodnika s Neba, ali to nije bila Njegova namjera. On je pobunjenicima dao priliku da odmjere svoje snage i moÊ s Njegovim Sinom i odanim anelima. U ovoj borbi svaki aneo je trebao odabrati stranu na kojoj Êe biti, i to svima pokazati. Nije bilo sigurno patiti s onima koji su se ujedinili sa Sotonom i nastaviti s osvajanjem Neba. Oni su trebali nauËiti pouku o naravi pobune protiv Boæjeg nepromjenjivog Zakona, jer ta pobuna je neizljeËiva. … Onda je nastao rat na Nebu. Boæji Sin, Vladar Neba, i Njegovi odani aneli sudjelovali su u sukobu protiv lukavog odmetnika i onih koji su se ujedinili s njim. Boæji Sin i odani aneli su pobijedili, i Sotona i njegovi pristaπe zbaËeni su s Neba. Sva nebeska vojska priznala je i oboæavala Boga pravde. Nijedna mrlja pobune nije ostala na Nebu. Opet je zavladao mir i sklad kao i prije. … Bog Otac se savjetovao sa svojim Sinom o tome da stvore Ëovjeka koji bi nastanio Zemlju. (The Story of Redemption, str. 16—19) Sotonina pobuna trebala je biti pouka svemiru u buduÊim vjekovima, trajno svjedoËanstvo o naravi grijeha i njegovim straπnim posljedicama. Rezultat Sotonine vladavine i njezin utjecaj na ljude i anele pokazuju kakve su posljedice odbacivanja boæanskog autoriteta. Ona Êe svjedoËiti da je dobrobit svih stvorenih biÊa povezana s Njegovom vladavinom. (Patrijarsi i proroci, str. 24) 17 20 6. sijeËnja Adam i Eva su oboæavali Isusa “Tada Jahve, Bog, uËini te iz zemlje nikoπe svakovrsna stabla.” (Postanak 2,9) U sredini edenskog vrta, u blizini drveta æivota, stajalo je drvo spoznaje dobra i zla. To drvo je Bog stvorio da bude pokazatelj Ëovjekove posluπnosti, vjere i ljubavi prema Njemu. S ovog drveta — rekao je Gospodin naπim prvim praroditeljima — nemojte jesti, nemojte ga ni dirati, inaËe Êete umrijeti. … Kad su Adam i Eva nastanjeni u prekrasan vrt, imali su sve πto su mogli poæeljeti i πto im je bilo potrebno za sreÊu. Ali Bog je u svojoj premudrosti odluËio provjeriti njihovu odanost prije nego πto ih prepusti vjeËnoj sigurnosti. Oni su imali Njegovu naklonost, i On je razgovarao s Njima i oni s Njim. Ipak, Bog nije preselio zlo izvan njihovog dosega. Sotoni je bilo dopuπteno da ih kuπa. Ako se odupru kuπnji, bit Êe u neprekidnoj milosti Boga i nebeskih anela. … Na nebeskom savjetu je odluËeno da aneli posjeÊuju Eden i upozoravaju Adama da je u opasnosti od neprijatelja. Dva anela su se æurila na svom putu naπim praroditeljima. … Oni su objasnili Adamu i Evi da ih Bog ne æeli prisiliti na posluπnost i da stoga nije uklonio moguÊnost da se suprotstave Njegovoj volji; oni su moralna biÊa i imaju slobodu posluπati ili ne posluπati. … Oni su im rekli da Sotona ima namjeru da im naudi, i kako se trebaju Ëuvati jer Êe vjerojatno doÊi u dodir s palim neprijateljem. Ali on im ne moæe nauditi sve dokle su posluπni Boæjoj naredbi. Ako bude potrebno, svi aneli s Neba doÊi Êe im u pomoÊ kako im Sotona ni na koji naËin ne bi mogao nauditi. … Aneli su ih obvezali da pomnjivo slijede upute koje im je Bog dao o stablu spoznaje, jer su sigurni samo u savrπenoj posluπnosti, i ovaj otpali neprijatelj ih neÊe moÊi zavesti. Bog ne dopuπta Sotoni da sveti par bude pod stalnom kuπnjom. On ih moæe kuπati samo kod drveta spoznaje dobra i zla. Adam i Eva su uvjeravali anele kako nemaju namjeru nikad prekrπiti izrazitu Boæju zapovijed, jer je njihov najveÊi 18 uæitak Ëiniti Njegovu volju. Adam i Eva su se s anelima ujedinili u svetom pjevanju skladne glazbe, i dok se njihova pjesma orila iz divnog Edena, Sotona je Ëuo zvuk njihovog sloænog i radosnog oboæavanja Oca i Sina. Kad je to Ëuo, poveÊala se njegova zavist, mrænja i podmuklost, i svojim je sljedbenicima iznio spremnost da Adama i Evu potakne na neposluπnost kako bi izazvao Boæji gnjev na njih i promijenio njihovu pjesmu hvale u mrænju i psovanje Stvoritelja. (The Story of Redemption, str. 24—31) 7. sijeËnja 21 Sloboda izbora “Kao πto je zmija zavela Evu svojim lukavstvom.” (2. KorinÊanima 11,3) Sotona je uπao u zmiju, smjestio se na drvetu spoznaje i poËeo leæerno jesti plod. Dok je radila, Eva se nesvjesno odvojila od svojega muæa. Kad je postala svjesna te Ëinjenice, osjetila je da bi mogla biti u opasnosti. A onda se poËela osjeÊati sigurnom, Ëak iako nije ostala u neposrednoj blizini svojega muæa. Imala je mudrost i snagu prepoznati zlo i suprotstavi mu se. Ali baπ su je na to aneli upozoravali da ne Ëini. … Sotona Êe im priopÊiti zamisao kako Êe jedenjem ploda sa zabranjenog drveta dobiti novu i plemenitiju spoznaju od one koju su do tada stekli. To je njegov poseban naËin rada kojim postiæe velike uspjehe od svojega pada, vodeÊi ljude da propituju tajne Sveviπnjega i da ne budu zadovoljni onim πto je sâm Bog otkrio niti paæljivi u posluπnosti onome πto je On zapovjedio. Sotona Êe ih voditi da budu neposluπni Boæjim zapovijedima, a onda Êe ih natjerati da vjeruju kako su uπli u prekrasno podruËje znanja. Ovo je Ëisto nagaanje i bijedna prijevara. Ljudi su propustili shvatiti ono πto je Bog otkrio i zanemarili Njegove jasne zapovijedi; teæili su za mudroπÊu neovisno o Bogu, i traæili su da razumiju ono πto je On u svojoj mudrosti uskratio smrtnicima. Bili su ushiÊeni svojim naprednim zamislima, zaneseni svojim taπtim mudrovanjem, i 19 u odnosu na istinsku spoznaju pipali su u mrkloj noÊi. Oni uvijek uËe, a nikad ne mogu doÊi do prave spoznaje istine. Boæja volja nije bila da bezgreπni par treba steÊi spoznaju o zlu. On im je poklonio dobro, a zadræao je zlo. … Eva je pomislila kako sama moæe razluËiti izmeu dobra i zla. Laskava nada o ulasku u viπe podruËje spoznaje dovela ju je u stanje da pomisli kako joj je zmija osobiti prijatelj koji se zanima za njezino dobro. Da je potraæila svojega muæa, i da su rijeËi koje im je rekla zmija prenijeli svojemu Stvoritelju, odmah bi bili izbavljeni od lukavog kuπaËa. (The Story of Redemption, str. 32—37) Pobuna i otpadniπtvo nalaze se u zraku koji udiπemo. Ukoliko se vjerom ne oslonimo na Krista i predamo Mu svoju bespomoÊnu duπu, bit Êemo zahvaÊeni njima. Ako su ljudi danas tako lako zavedeni, kako Êe opstati kad se Sotona bude predstavljao da je Krist i kad Êe Ëiniti Ëudesa? Tko Êe ostati postojan pored njegovog laænog predstavljanja i izjavljivanja da je Krist, iako je sâm Sotona koji se pretvara i prividno Ëini Kristova djela? ©to Êe zadræati Boæji narod da ne povjeruje laænim kristima? “Ne odlazite i ne trËite tamo!” (Luka 17,24) (Selected Messages, knjiga 2, str. 394,395) 22 8. sijeËnja Put spasenja “Ja sam put, istina i æivot. … Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) Tuga je ispunila Nebo kad se uvidjelo da je Ëovjek izgubljen. … Cijela Adamova obitelj mora umrijeti. Vidjela sam divnog Isusa i na Njegovu licu opazila izraz naklonosti i tuge. Potom sam vidjela kako Mu pristupa nevjerojatno jarko svjetlo koje je okruæivalo Boga Oca. Moj aneo pratitelj mi je objasnio da se Isus nalazi u bliskom razgovoru sa svojim Ocem. Tri puta je zaklanjan veliËanstvenom svjetloπÊu svojega Oca, a treÊi puta je iziπao od Oca i moglo Ga se vidjeti. Lice Mu je bilo mirno, slobodno od nedoumica i sumnji; sjalo je takvom dobrotom i ljubavlju da se to rijeËima ne moæe opisati. 20 Tada je priopÊio aneoskom mnoπtvu da je zamisao o naËinu izbavljenja izgubljenog Ëovjeka postojala otprije. Rekao im je kako se zauzimao kod svojega Oca i ponudio za otkup svoj æivot; da Êe preuzeti osudu smrti na sebe te da kroz Njega Ëovjek moæe dobiti oprost. Kroz zasluge Njegove krvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu ljudi mogu imati Boæju naklonost, biti vraÊeni u prekrasan vrt i jesti plod s drveta æivota. Zapovjednik anelâ, koji niπta nije skrivao od njih, otkrio im je plan spasenja. Ali aneli se u poËetku nisu mogli radovati. Isus im je rekao kako Êe On stajati izmeu gnjeva svojega Oca i Ëovjeka koji je zgrijeπio, da Êe snositi krivnju i prijezir, ali Êe Ga malo njih prihvatiti kao Boæjeg Sina. Gotovo Êe Ga svi zamrziti i odbaciti. On Êe napustiti svu svoju nebesku slavu, pojaviti se na Zemlji kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek, osobno iskusiti sve vrste kuπnji kojima je Ëovjek izloæen, kako bi znao pomoÊi onima koji Êe biti kuπani. … Teæina grijeha cijelog svijeta bit Êe na Njemu. Rekao im je kako Êe umrijeti i uskrsnuti treÊi dan te kako Êe se uznijeti na Nebo svojemu Ocu da posreduje za samovoljnog i greπnog Ëovjeka. (The Story of Redemption, str. 42,43) Posluπnost kroz Isusa Krista daje Ëovjeku savrπeni karakter i pravo na drvo æivota. Uvjeti ponovnog stjecanja prava na plod drveta æivota jasno su navedeni u svjedoËanstvu Isusa Krista Ivanu: “Blago onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stablo æivota i da mognu uÊi u grad na vrata!” (Otkrivenje 22,14) (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 1, str. 1086). 9. sijeËnja 23 Vrata nade za greπnike “Mi smo gledali i svjedoËimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.” (1. Ivanova 4,14) Boæji aneli dobili su duænost da posjete greπni par i obavijeste ih da, iako viπe ne mogu zadræati sveto stanje i svoj edenski dom — zbog prekrπaja Boæjeg zakona — ipak njihov 21 sluËaj nije beznadan. Oni su tada obavijeπteni kako se Boæji Sin, koji je s njima razgovarao u Edenu, saæalio kad je vidio njihovo beznadno stanje te je dobrovoljno preuzeo kaznu umjesto njih, i umrijet Êe za njih kako bi Ëovjek ipak mogao æivjeti kroz vjeru u pomirenje koje je Krist ponudio za njega. Kroz Krista su Ëovjeku otvorena vrata nade; bez obzira na svoj veliki grijeh, Ëovjek ne bi trebao zauvjek ostati pod vlaπÊu Sotone. Vjera u zasluge Boæjeg Sina uzdiÊi Êe Ëovjeka i osposobiti ga da odolijeva Sotoninim varkama. Bit Êe mu dane probe pomoÊu kojih Êe moÊi, dok prolazi kroz æivot pokajanja i vjere u pomirbu preko Boæjeg Sina, biti otkupljen od prekrπaja Boæjeg zakona i na taj naËin vraÊen u poloæaj da njegovi napori dræanja tog Zakona budu prihvaÊeni. Aneli su im priËali o tuzi koja je zavladala na Nebu kad je objavljeno da su prekrπili Boæji zakon, πto je zahtijevalo da Krist podnese veliku ærtvu polaganja svojega dragocjenog æivota. Kad su Adam i Eva shvatili koliko je uzviπen i svet Boæji zakon, i kako je za prijestup koji su poËinili potrebna tako skupa ærtva kako bi oni i njihovi potomci bili spaπeni od potpunog uniπtenja, molili su da oni umru, ili da oni i njihovo potomstvo prime kaznu za svoj prijestup radije negoli da ljubljeni Boæji Sin mora podnijeti tako veliku ærtvu. Adamova tjeskoba se poveÊavala. Shvatio je da su njegovi grijesi tako golemi buduÊi da ukljuËuju tako straπne posljedice. Mora li biti tako da poπtovani nebeski Zapovjednik, koji je s njima πetao i razgovarao dok su bili u svetoj nevinosti i kojega su aneli poπtovali i sluæili Mu, mora napustiti svoj uzviπeni poloæaj i umrijeti zbog njihovog prijestupa? Adamu je bio objaπnjeno kako nijedan aneo ne moæe platiti dug. … Ali Boæji Sin, koji je zajedno s Ocem stvorio Ëovjeka, moæe pomiriti Ëovjeka i Boga dajuÊi svoj æivot kao ærtvu i podnijevπi OËev gnjev. Aneli su obavijestili Adama da Êe, kao πto je njegov prijestup donio smrt i jad, ærtva Isusa Krista donijeti æivot i besmrtnost. (The Story of Redemption, str. 46—48) 22 10. sijeËnja 24 Samo Krist udovoljava zahtjeve Boæjeg zakona “Jedan je Bog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.” (1. Timoteju 2,5.6) Boæji Sin je po vlasti bio odmah do velikog Zakonodavca. On je znao da samo Njegov æivot moæe biti dostatan za otkup greπnog Ëovjeka. Njegove moguÊnosti bile su mnogo veÊe od Ëovjekovih, a njegova plemenitost, besprijekoran karakter i visoki poloæaj Vrhovnog Zapovjednika nebeske vojske bile su daleko iznad onoga πto je Ëovjek mogao uËiniti. On je odraæavao lik svojega Oca ne samo po vanjπtini, veÊ i u savrπenosti karaktera. Krv æivotinjskih ærtava pomirnica nije mogla udovoljiti Boæje zahtjeve za prijestupnike Njegovog Zakona. Æivot æivotinje bio je manje vrijedan od æivota prekrπitelja i greπnika, i prema tome nije mogao otkupiti grijeh. Bog je mogao prihvatiti samo ono πto je ukazivalo na Ærtvu Njegovog Sina. »ovjek nije mogao iskupiti Ëovjeka. Njegovo greπno poniæeno stanje predstavljalo bi nesavrπenu ærtvu, ærtvu pomirnicu koja je manje vrijedna nego πto je bilo Adamovo stanje prije pada u grijeh. Bog je stvorio Ëovjeka savrπena i Ëestita, i nakon njegovog prijestupa za Boga nije bilo prihvatljive ærtve, osim ako bi ærtva bila vrednija od Ëovjeka kakav je bio u svojoj savrπenosti i bezazlenosti. Sveti Boæji Sin bio je jedina Ærtva dostatne vrijednosti da u potpunosti zadovolji zahtjeve Boæjeg savrπenog Zakona. … Kristu nisu postavljeni nikakvi uvjeti. On je imao moÊ dati svoj æivot i opet ga uzeti. Na Njemu nije bila nikakva obveza da preuzme djelo pomirbe. To je dobrovoljna ærtva koju je On uËinio. Njegov æivot bio je dostatno vrijedan da spasi Ëovjeka iz njegovog greπnog stanja. Boæji Sin je bio u Boæjem obliËju i nije se otimao da bude jednak s Bogom. On je bio jedini koji je kao Ëovjek hodio Zemljom i koji je svim ljudima mogao reÊi: “Za koji grijeh me osuujete?” On je zajedno s Ocem sudjelovao u stvaranju Ëovjeka i imao je moÊ da svojim boæanski savrπenim karakterom 23 iskupi Ëovjekove grijehe, uzdigne ga i vrati mu njegovo prvobitno dostojanstvo. Prinoπenje ærtava i æidovski sveÊeniËki sustav uspostavljeni su da ukazuju na Kristovu smrt i Njegovo posredniËko djelo. Svi ovi obredi ne bi imali smisla ni vaænosti da se nisu odnosili na Krista, koji je bio temelj svega i koji je uspostavio taj cjelokupni sustav. Gospodin je priopÊio Adamu, Abelu, ©etu, Henoku, Noi, Abrahamu i posebno Mojsiju drevne vrijednosti da obredni ærtveni sustav i sveÊenstvo sami po sebi nisu dostatni za osiguranje spasenja duπe... Neizmjerna ærtva koju je Krist dragovoljno uËinio za Ëovjeka ostaje tajna koju ni aneli ne mogu u potpunosti dokuËiti. (Review and Herald, 17. prosinca 1872.) 25 11. sijeËnja Savrπena Ærtva “NaËini mi ærtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje ærtve paljenice i ærtve priËesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja Êu doÊi k tebi da te blagoslovim.” (Izlazak 20,24) Kad je Adam prema Gospodnjim posebnim uputama prinosio ærtvu za grijeh, to je za njega bio najbolniji obred. Morao je vlastitom rukom oduzeti æivot, koji samo Bog moæe dati, i prinijeti ærtvu za grijeh. Tad je prvi puta nazoËio smrti. Dok je promatrao krvarenje ærtve koja se grËila u smrtnom hropcu, trebao je u vjeri gledati Boæjeg Sina kojega je ta ærtva predstavljala i koji Êe umrijeti kao Ærtva za Ëovjeka. Ovo obredno ærtvovanje uspostavio je Bog, i ono je Adamu trebalo biti trajni podsjetnik na njegov grijeh, ali i pokajniËko priznanje grijeha. Ovaj Ëin uzimanja æivota dao je Adamu dublji i potpuniji uvid u njegov prijestup, koji niπta nije moglo okajati osim smrti Boæjeg dragog Sina. On se divio neizmjernoj dobroti i nenadmaπnoj ljubavi koja Êe dati takvu otkupninu za spas greπnika. 24 Dok je Adam ubijao nevinu ærtvu, Ëinilo mu se da svojom vlastitom rukom prolijeva krv Boæjeg Sina. Znao je: da je ostao odan Bogu i vjeran Njegovom svetom Zakonu, ne bi bilo smrti æivotinja ili Ëovjeka. Ipak, u prinoπenju ærtava — koje su ukazivale na veliku i savrπenu Ærtvu dragog Boæjeg Sina — pojavila se zvijezda nade i osvijetlila tamnu i straπnu buduÊnost, oslobaajuÊi ga krajnjeg beznaa i propasti. U poËetku se glavu u svakoj obitelji smatralo vladarom i sveÊenikom u njegovom domu. Kasnije, kad se ljudski rod namnoæio na Zemlji, ovu sveËanu sluæbu prinoπenja ærtava za narod obavljali su ljudi odreeni boæanskom providnoπÊu. Krv æivotinja trebala je u umu greπnika ukazivati na krv Boæjega Sina. Smrt ærtve bila je svima dokaz da je kazna za grijeh smrt. Samim Ëinom ærtvovanja greπnik je priznavao svoju krivnju i iskazivao svoju vjeru, gledajuÊi unaprijed na veliku i savrπenu Ærtvu Boæjega Sina koju je prinoπenje ærtava predstavljalo. Bez pomirniËke Ærtve Boæjeg Sina ne bi bilo moguÊe izlijevanje blagoslova ili spasenja s Boga na Ëovjeka. Bog je ljubomorno Ëuvao Ëast svojega Zakona. Prijestup tog Zakona izazvao je straπno razdvajanje Ëovjeka od Boga. Adamu je u njegovoj nevinosti bilo dano da izravno, slobodno i radosno komunicira sa svojim Stvoriteljem. Nakon njegova prijestupa, Bog Êe s Ëovjekom komunicirati preko Krista i anela. (The Story of Redemption, str. 50,51) Takva Ærtva bila je dovoljno vrijedna da spasi cijeli svijet. … Ova Ærtva imala je tako beskonaËnu vrijednost da je Ëovjeka uËinila vrednijim od dragocjenog zlata, i to zlata ofirskoga. (The Story of Redemption, 48,49) 25 26 12. sijeËnja Boæja ljubav prikazana ærtvama i obredima “Svaki drugi sveÊenik svaki dan pristupa da vrπi sluæbu Boæju i da iznova prinosi iste ærtve, takve koje nigda ne mogu uzeti grijehe. On, naprotiv, poπto je prinio samo jednu ærtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane.” (Hebrejima 10,11.12) U doba patrijarhâ ærtve koje su prinoπene tijekom bogosluæja trajno su podsjeÊale na dolazak Spasitelja, a tako je bilo i sa svim obredima u Svetiπtu tijekom cijele povijesti Izraela. Sluæbe u ©atoru sastanka, a kasnije i u Hramu koji je zauzeo njegovo mjesto, svakog su dana uz pomoÊ slika i znamenja uËile narod velikim istinama o dolasku Krista kao Otkupitelja, SveÊenika i Kralja; a jednom godiπnje one su njihove misli upravljale prema zavrπnim dogaajima u velikoj borbi izmeu Krista i Sotone, prema ËiπÊenju svemira od grijeha i greπnika. Ærtve i prinosi mojsijevskih obreda uvijek su ukazivali na bolju, nebesku sluæbu. Zemaljsko Svetiπte bilo je “slikovit dokaz za sadaπnje vrijeme”, u kojemu su se prinosile ærtve i darovi; njegova dva sveta mjesta bila su “slike nebeskih stvarnosti” jer je Krist, naπ Veliki SveÊenik, danas “sluæbenik Svetiπta i pravog ©atora, onoga koji podiæe Bog, a ne Ëovjek”. (Hebrejima 9,9.23; 8,2) Od dana kad je Gospodin objavio zmiji u Edenu: “Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina” (Postanak 3,15), Sotona je znao da nema potpunu vlast nad stanovnicima ovoga svijeta. Kad su Adam i njegovi sinovi poËeli prinositi ærtve koje je Bog odredio kao simbol Otkupitelja koji Êe doÊi, Sotona je shvatio da se radi o znamenu zajedniπtva izmeu Zemlje i Neba. Tijekom dugih stoljeÊa koja su slijedila on je ulagao stalne napore da onemoguÊi tu vezu. Neumorno je pokuπavao pogreπno prikazati Boga i obrede koji su ukazivali na Spasitelja, i imao je uspjeha kod velike veÊine pripadnika ljudskoga roda. Dok je Bog æelio objasniti ljudima da im iz ljubavi daje Dar kojim Êe ih pomiriti sa sobom, veliki neprijatelj ËovjeËan26 stva nastojao je prikazati Boga kao BiÊe koje uæiva u njihovom uniπtenju. I tako su ærtve i obredi, koje je Nebo odredilo da otkrivaju boæansku ljubav, bile pogreπno shvaÊene. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 437,438) Mesija je tijekom svoje zemaljske sluæbe trebao rijeËju i djelom otkriti ËovjeËanstvu slavu Boga Oca. Svakim djelom u svom æivotu, svakom izgovorenom rijeËju i svakim uËinjenim Ëudom greπnom je ËovjeËanstvu trebao objaviti beskrajnu Boæju ljubav. … I tako je, preko patrijarhâ i proroka, preko slika i simbola, Bog progovorio svijetu o dolasku Osloboditelja od grijeha. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 444,445) 13. sijeËnja 27 Nada vjekova “A nada ne razoËarava, jer je ljubav Boæja izlivena u naπim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Krist je naime, dok smo joπ bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezboænike.” (Rimljanima 5,5.6) U dugim stoljeÊima “mraka i strave” i “tmina tjeskobnih” (Izaija 8,22), kojima je bila obiljeæena povijest ËovjeËanstva od dana kad su naπi praroditelji izgubili svoj edenski dom, do vremena kad se Boæji Sin pojavio kao Spasitelj greπnika, nada greπnog roda bila je usredotoËena na dolazak Izbavitelja koji Êe osloboditi ljude iz okova grijeha i groba. Prvi nagovjeπtaj takve nade bio je dan Adamu i Evi u osudi koja je izreËena nad zmijom u Edenu kad je Gospodin rekao Sotoni u njihovoj nazoËnosti: “Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu roda tvojeg i roda njezina: on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu.” (Postanak 3,15) Dok je greπni par sluπao ove rijeËi, nada je ispunila njihovo srce jer su u proroËanstvu o raskidanju Sotonske vlasti prepoznali obeÊanje o izbavljenju od propasti izazvane prijestupom. Iako su morali trpjeti pod vlaπÊu svojega suparnika, jer su popustili njegovom zavodniËkom utjecaju i odluËili prestupiti jasnu Gospodnju naredbu, ipak se nisu morali prepustiti 27 krajnjem oËaju. Boæji Sin se ponudio da svojom krvlju i æivotom plati cijenu njihovog prijestupa. Njima Êe se odrediti vrijeme kuπnje i tada Êe moÊi, vjerom u Kristovu spasonosnu snagu, ponovno postati Boæja djeca. Uspjevπi ljude odvratiti od puta posluπnosti, Sotona je postao “bog ovoga svijeta”. (2. KorinÊanima 4,4) Vlast koju je nekada dobio Adam, sada je pripala uzurpatoru. Ali Boæji Sin ponudio se da doe na ovaj svijet i da plati kaznu za grijeh; ne samo da otkupi Ëovjeka, veÊ i da vrati izgubljenu vlast. Upravo o tome govori Mihej kad kaæe: “I ti Kulo stada, Ofele KÊeri sionske, opet Êe se tebi vratiti prijaπnja vlast ...” (Mihej 4,8) … Ova nada u izbavljenje dolaskom Boæjeg Sina kao Spasitelja i Kralja nikad nije nestala iz ljudskoga srca. Od samog poËetka bilo je nekih Ëija je vjera sezala iza sjena sadaπnjosti prema buduÊoj stvarnosti. Adam, ©et, Henok, Metuπalah, Noa, ©em, Abraham, Izak i Jakov — preko ovih i drugih velikana Gospodin je saËuvao dragocjena otkrivenja svoje volje. Na taj naËin je Bog Izraelcima … dao znanje o zahtjevima svojega Zakona i o spasenju koje se treba postiÊi ærtvom pomirnicom Njegovoga ljubljenog Sina. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 435,436) 28 14. sijeËnja Boæji karakter u Kristu “Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina: on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu.” (Postanak 3,15) Neprijateljstvo koje se odnosi na proroËanstvo dano u Edenu neÊe biti ograniËeno samo na Sotonu i Kneza æivota. Ono Êe biti sveopÊe. Sotona i njegovi aneli osjeÊat Êe neprijateljstvo prema svim ljudima. “Neprijateljstvo ja zameÊem”, rekao je Bog, “izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina.” Neprijateljstvo koje je nastalo izmeu potomstva zmije i potomstva æene je nadnaravno. S Kristom se neprijateljstvo u jednom smislu Ëinilo prirodno, a s druge strane Ëinilo se nad28 naravno — jer je ljudsko i boæansko bilo ujedinjeno. I nikad se neprijateljstvo nije razvilo do tog stupnja kao kad je Krist postao stanovnik Zemlje. Nikad prije nije postojalo biÊe na Zemlji koje je do te mjere mrzilo grijeh kao πto je to Ëinio Krist. On je vidio njegovu prijevaru, zasljepljujuÊu moÊ nad svetim anelima, i sve Njegove snage bile su upregnute protiv grijeha. Kristova ËistoÊa i svetost, neokaljana pravednost Onoga koji je bio bez grijeha, bila je stalni ukor svakom grijehu u svijetu poæude i pokvarenosti. U Njegovu æivotu svjetlo istine bljesnulo je usred moralne tame kojom je Sotona obavio ovaj svijet. Krist je razotkrio sotonske laæi i obmanjujuÊi karakter, i u mnogim srcima uniπtio Sotonin pokvareni utjecaj. To je bilo upravo ono πto je kod Sotone izazivalo joπ jaËu mrænju. Vojsci svojih palih biÊa naredio je da se joπ æeπÊe bore; jer u svijetu se nalazi Onaj koji je savrπeni predstavnik Oca, Onaj Ëiji karakter i naËin æivljenja opovrgava Sotonino pogreπno predstavljanje Boga. Sotona je Bogu pripisivao osobine koje je sâm posjedovao. Sada je vidio kako je Bog u Kristu otkrio svoj pravi karakter — samilosnog, milosrdnog Oca koji ne æeli da itko propadne, veÊ da svi dou k Njemu u pokajanju i imaju vjeËni æivot. Snaæna sklonost uæitcima ovoga svijeta jedna je od najuspjeπnijih sotonskih kuπnji. On smiπlja kako zadræati srce i um ljudi da budu tako zaokupljeni svjetovnom privlaËnoπÊu da nema mjesta za nebeske stvari. Zemaljske stvari zasjenjuju ono πto je nebesko, i sklanjaju Gospodina iz vida i razumijevanja. … Sotona dopire samo do pete; on nije mogao dodirnuti glavu. U Kristovoj smrti Sotona je shvatio da je poraæen. Uvidio je kako je njegov pravi karakter jasno razotkriven pred cijelim svemirom, i da Êe nebeska biÊa i svijet kojega je Bog stvorio biti u potpunosti na Boæjoj strani. … Kristova ËovjeËnost otkrit Êe vjeËnim svjetovima sumnje koje su prouzroËile taj sukob. (Selected Messages, knjiga 1, str. 254,255) 29 29 15. sijeËnja Biti prorok “Proroka, kao πto sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” (Ponovljeni zakon 18,15) Nada Izraela bila je utjelovljena u obeÊanju koje je bilo izreËeno u vrijeme pozivanja Abrahama, i poslije toga ponavljano mnogo puta njegovim potomcima: “Sva plemena na zemlji tobom Êe se blagoslivljati.” (Postanak 12,3) Kad je Boæja namjera da spasi ljudski rod bila objaπnjena Abrahamu, Sunce pravednosti zasjalo je u njegovom srcu i tama je bila rastjerana. I kad je, napokon, sâm Spasitelj hodao i govorio meu sinovima ËovjeËjim, Æidovima je objavio svjedoËanstvo o patrijarhovoj blistavoj nadi u izbavljenje dolaskom Otkupitelja. Krist je izjavio: “Abraham, otac vaπ, treptio je od radosti u æelji da vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.” (Ivan 8,56) Ova ista blaæena nada bila je nagovijeπtena u blagoslovu koji je patrijarh Jakov na samrtniËkoj postelji izrekao svome sinu Judi. … Boæja namjera da poπalje svojega Sina kao Otkupitelja greπnog roda, bila je preko Mojsija objavljena Izraelu. Jednom prilikom, kratko vrijeme prije svoje smrti, Mojsije je izjavio: “Proroka, kao πto sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” Mojsije je dobio jasne upute πto da kaæe Izraelcima o djelu koje Êe obaviti taj buduÊi Mesija: “Podignut Êu im proroka izmeu njihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegova usta, da im kaæe sve πto im zapovjedim.” (Ponovljeni zakon 8,15.18) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 436,437) Oko Ëetrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marija su Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikaæu Gospodinu i prinesu ærtvu. … SveÊenik je zapoËeo sa sluæbenim dijelom obreda. Uzeo je Dijete u naruËje i dræao Ga pred oltarom. Kad Ga je vratio u majËino naruËje, upisao je ime “Isus” u svitak prvenaca. Dok je dræao Dijete u svojemu naruËju, nije ni slutio da je to VeliËanstvo Neba, Kralj slave. SveÊenik nije ni pomislio da je ovo 30 Dijete Onaj o kojemu je Mojsije pisao: “Gospodin Bog naπ podignut Êe vam izmeu vaπe braÊe proroka poput mene. Njega sluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela 3,22) On nije mislio da je ovo Dijete Onaj Ëiju je slavu Mojsije æelio vidjeti. Ali na sveÊenikovim rukama leæao je Onaj koji je veÊi od Mojsija, i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao je ime Onoga koji je bio temelj cjelokupnog hebrejskog naËina æivljenja. (Isusov æivot, str. 28,30) 30 16. sijeËnja Mudraci su Mu poæeljeli dobrodoπlicu “Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: ‘Gdje je novoroeni kralj æidovski?’” (Matej 2,1.2) Kralj slave se tako ponizio uzevπi ljudsku narav; aneli, koji su bili svjedoci Njegova veliËanstva u nebeskim stanovima gdje su Mu se klanjale sve nebeske vojske, bili su razoËarani vidjevπi boæanskog Zapovjednika u tako velikom poniæenju. Æidovi su tako daleko otiπli od Boga … da im aneli nisu mogli prenijeti vijest o dolasku Djeteta Otkupitelja. Bog je odabrao mudrace s Istoka da izvrπe Njegovu volju. … “Dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: ‘Gdje je novoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.’” (Matej 2,2) Ti ljudi nisu bili Æidovi, ali Ëekali su proreËenog Mesiju. Oni su prouËavali proroËanstva i znali vrijeme kad Êe Krist doÊi; oni su bili uznemireni u oËekivanju znaka ovog velikog dogaaja kako bi mogli biti prvi koji Êe zaæeljeti dobrodoπlicu Djetetu nebeskom Kralju i pokloniti Mu se. Ovi mudraci bili su filozofi i prouËavali su Boæja djela u prirodi. U nebeskim Ëudesima, u veliËanstvu Sunca, Mjeseca i zvijezda prepoznali su Boæji prst. Oni nisu bili idolopoklonici. Æivjeli su od svjetlosti koje ih je obasjavalo. … Ovi mudraci vidjeli su nebo obasjano svjetloπÊu koje je zastrla nebeska vojska πto je najavljivala Mesijin dolazak poniznim pastirima. 31 Nakon πto su se aneli vratili na Nebo, pojavila se sjajna zvijezda koja se polako kretala svodom. Ova svjetlost bila je udaljena skupina svijetlih anela, a Ëinila se kao svijetleÊa zvijezda. NeobiËna pojava velike sjajne zvijezde koju nikada ranije nisu zapazili bio je znak na nebu koji je privukao njihovu pozornost. Oni nisu imali prednost Ëuti navijeπtanje anela pastirima. No, Boæji Duh ih je potaknuo da traæe nebeskog Posjetitelja koji je doπao na ovaj greπni svijet. Mudraci su se kretali u smjeru kamo se Ëinilo da ih vodi zvijezda. I dok su se pribliæavali Jeruzalemu, zvijezda je bila zaogrnuta tamom i viπe ih nije vodila. … Mudraci su bili vrlo iznenaeni uvidjevπi nevjerojatnu nezainteresiranost za temu o dolasku Mesije. … Imali su jasno utvrenu zadaÊu: traæili su Isusa, æidovskog Kralja, jer su vidjeli Njegovu zvijezdu na istoku i doπli su Mu se pokloniti. … Kristov dolazak bio je najveÊi dogaaj koji se dogodio od stvaranja svijeta. … Boæje oko bilo je svakog trenutka na Njegovu Sinu. … Darovi koje su mudraci donijeli pomogli su im [Josipu i Mariji] u odræavanju æivota dok su bili u Egiptu. (Review and Herald, 24. prosinca 1872.) 31 17. sijeËnja Isus na svojoj prvoj Pashi “Svake godine su njegovi roditelji iπli u Jeruzalem o blagdanu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodoËastili su s njim prema obiËaju Blagdana.” (Luka 2,41.42) Josip i Marija iπli su svake godine u Jeruzalem na blagdan Pashe, u skladu sa zahtjevima æidovskog Zakona. Kristovi dani djetinjstva su zavrπili i On je uπao u razdoblje mladosti. Josip i Marija su se, prema obiËaju, pripremali za dugo putovanje u Jeruzalem. Na to putovanje su sa sobom poveli Isusa. Pridruæili su se mnogima koji su isto tako putovali za Jeruzalem kako bi proslavili ovaj sveËani blagdan. Ljudskom umu nemoguÊe je shvatiti razmiπljanje Boæjeg Sina kad je po prvi put ugledao Hram, i kako ga je s velikim 32 zanimanjem promatrao. Dok je prolazio njegovim predvorjem, Njegove oËi promatrale su sluæbu sveÊenika, oltar sa ærtvom koja je krvarila, sveti tamjan koji se podizao Bogu i tajne Svetinje nad svetinjama iza zastora. Dok je shvaÊao stvarnost koju su ovi obredi predstavljali, ne moæemo ni pretpostaviti kakve su se misli probudile u Njegovim grudima. Krist je bio kljuË za otvaranje ovih svetih tajni koje Josip i Marija nisu u potpunosti razumjeli. Sve ovo uspostavljeno je da bi predstavljalo Krista i naπlo svoje ispunjenje je u Njegovoj smrti. Ovom obredu je dano ime Pasha, u sjeÊanje na veliki dogaaj izlaska hebrejskog naroda iz Egipta. One noÊi kad su napuπtali Egipat, aneo zatornik uπao je u svaku kuÊu i ubijao prvence, od prvenca kralja koji je trebao sjediti na prijestolju pa sve do prvenca roba. … Gospodin je dao posebne upute Hebrejima; svaka obitelj trebala je zaklati janje i krvlju poprskati dovratnike, tako da je, kad je aneo zatornik prolazio izvrπavajuÊi svoju zadaÊu uniπtavanja, krv na dovratniku bila znak da su oni koji su u kuÊi πtovatelji pravog Boga. Aneo smrti prolazio je pored kuÊa koje su bile tako obiljeæene. Nakon te burne noÊi Hebreji su bili usmjereni na pripremu za svoje putovanje. … Prema uputama koje su dobili od Boga, svi su bili spremni za putovanje, spremni posluπati nalog i iziÊi iz Egipta. … Dok je ustanova Pashe ukazivala unatrag na Ëudesno izbavljenje Hebreja, isto tako je upuÊivala unaprijed, ukazujuÊi na smrt Boæjeg Sina koja se treba dogoditi. Na zadnjoj Pashi koju je naπ Gospodin svetkovao sa svojim uËenicima, uspostavio je umjesto nje obred Gospodnje veËere, koju treba proslavljati u spomen na Njegovu smrt. Viπe nisu imali potrebu za Pashom, jer je On sâm to jedinstveno Janje spremno da bude ærtvovano za grijehe svijeta. Simbol je naπao svoje ispunjenje u Kristovoj smrti. (Youth’s Instructor, svibanj 1873.) 33 32 18. sijeËnja Posluπan svojim zemaljskim roditeljima “Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,8) Kako je moralo biti veliko poniæenje za Boæjeg Sina æivjeti u prezrenom i poroËnom gradu Nazaretu. Najsvetije mjesto na svijetu bilo bi poËaπÊeno samo jednom godinom boravka Otkupitelja svijeta. PalaËe u kojima borave kraljevi bile bi poËaπÊene Kristom kao gostom. Ali Spasitelj svijeta zaobiπao je kraljevske dvorove i za svoj dom odabrao prezreno mjesto u kojemu Êe boraviti trideset godina, ne podcjenjuÊi tako prezreni Nazaret. Otkupitelj svijeta pjeπaËio je po breæuljcima i brdima, po velikim ravnicama sve do dolina meu planinama. Uæivao je u prekrasnom krajoliku prirode. Bio je oduπevljen poljima s prekrasnim procvjetalim cvijeÊem, sluπao je pjev nebeskih ptica i s njima ujedinjavao svoj glas u radosnoj pjesmi hvale. PovlaËio se na molitvu u lugove i planine, a Ëesto je proveo cijelu noÊ u zajednici s Ocem. … Bez obzira na sveto Kristovo poslanje i Njegov uzviπeni odnos s Bogom kojeg je bio u potpunosti svjestan, On nije zanemarivao obavljanje svakodnevnih æivotnih duænosti. Bio je Stvoritelj svijeta, a ipak je priznavao svoje obveze prema zemaljskim roditeljima, i na poziv duænosti, u skladu sa æeljama svojih roditelja, vratio se s njima iz Jeruzalema nakon Pashe i postao Onaj kojega su promatrali. Bio je posluπan roditeljskom autoritetu i priznavao je sinovske, bratske, prijateljske i graanske obveze. S poπtovanjem i ljubaznoπÊu izvrπavao je duænosti prema svojim zemaljskim roditeljima. Bio je veliËanstvo Neba i veliki Zapovjednik kojega su voljeli aneli i izvrπavali Njegove naredbe. A sad je bio voljan sluæiti i biti veseo i posluπan sin. Niπta nije moglo utjecati na Isusa da vjerno ne izvrπava duænosti koje se oËekuju od sina. On nije htio uËiniti niπta neuobiËajeno πto bi Ga izdvojilo od drugih mladih i oËitovalo Njegovo nebesko podrijetlo. Svih tih godina æivota koje je Krist proveo s njima, Njegovi prijatelji i rodbina nisu uopÊe uoËili 34 nikakve posebne znakove Njegovog boæanstva. Krist je bio miran, nesebiËan, njeæan, veseo, ljubazan i uvijek posluπan. Izbjegavao je isticanje, ali u naËelima je bio Ëvrst kao stijena. … U malo izvijeπÊa koje imamo o Njegovu djetinjstvu i mladenaËkom æivotu On je primjer i roditeljima i djeci. ©to mirnije i neopaæenije razdoblje djetinjstva i mladenaπtva prolazi, πto je ono prirodnije i bez umjetnih uzbuenja, to Êe biti sigurnije za djecu i povoljnije za njihovo oblikovanje neporoËnog karaktera, prirodnih jednostavnosti i istinskih moralnih vrijednosti. (Youth’s Instructor, veljaËa 1873.) 19. sijeËnja 33 Besprijekoran Primjer “Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bi mogao suosjeÊati s naπim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio.” (Hebrejima 4,15) Kristov æivot u Nazaretu bio je neprimijeÊen i svijet Ga nije poznavao kao Boæjeg Sina i svojega Otkupitelja. Na Njega se gledalo kao na Josipovog i Marijinog sina. Njegov æivot u djetinjstvu i mladosti bio je vrijedan pozornosti. Njegova πutnja o svojem uzviπenom podrijetlu i poslanju sadræi pouku za sve mlade. Njegova vjerna posluπnost roditeljima sve do tridesete godine uzor je koji mladi trebaju oponaπati viπe negoli kad je bio u Getsemaniju i na Golgoti. Od nas se nikad neÊe traæiti da podnosimo agoniju kakvu je podnosio Boæji Sin za ovaj greπni svijet; ali Njegov æivot predanosti i vjerne posluπnosti roditeljima uzor je za djecu i mladeæ. Iako oni nikad neÊe doæivjeti iskustvo koje je iskusio Otkupitelj, agoniju u Getsemaniju ili na Golgoti, pozvani su da slijede Kristov æivot poniznosti, odricanja i nesebiËnosti, s puno poπtovanja i sinovske posluπnosti prema roditeljima. … Bog je objavio Ivanu Krstitelju da Êe Isus biti meu onima koji Êe biti krπteni njegovim rukama, i da Êe mu On dati poseban znak po kojemu Êe prepoznati Boæje Janje i tako usmjeriti pozornost ljudi na Njega kao na dugo oËekivanog Mesiju. 35 Ivan je Ëuo o bezgreπnom karakteru i savrπenoj ËistoÊi Kristovog æivota i kako je izjavio da je Boæji Sin. Bio je obavijeπten o Njegovim mudrim pitanjima i odgovorima u Hramu, πto je zaËudilo vrle teologe. Sluπao propovijedanje mladog Galilejca koji je svojim dubokim razmiπljanjem utiπao teologe. Pomislio je da to sigurno mora biti Boæji Sin, obeÊani Mesija. … »im se Ivanovo pronicljivo oko zaustavilo na Isusu, njegov duh obuzeli su najdublji osjeÊaji. Znao je da On nije kao i svaki drugi Ëovjek koji je primio obred iz njegovih ruku. Bio je Ëvrsto uvjeren da je to Krist o kojemu su govorili Mojsije i proroci. OsjeÊao je ljubav i poπtovanje prema Kristu kao nikada ranije. I samo ozraËje Njegove nazoËnosti bilo je sveto i ulijevalo je strahopoπtovanje. … Njegovo srce nikada ranije nije bilo ispunjeno takvim osjeÊajima kao u Kristovoj nazoËnosti. … Krist se doπao krstiti, ali ne da prizna grijehe i pokaje se, jer je bio bez ikakve mrlje grijeha. … Kroz savrπenstvo svojega karaktera On je bio prihvaÊen od Oca kao Posrednik za greπnog Ëovjeka. … Kapetan naπega spasenja doπao je do savrπenstva kroz patnje i tako se osposobio da pomogne palom Ëovjeku upravo tamo gdje mu je bila potrebna pomoÊ. (Youth’s Instructor, sijeËanj 1874.) 34 20. sijeËnja Uzviπeniji od anela “I postade toliko uzviπeniji od anela koliko je baπtinio odliËnije ime od njih. Zbilja, komu od anela ikada reËe: ‘Ti si moj Sin; ja te danas rodih’? I joπ ‘Ja Êu mu biti Otac i on Êe mi biti Sin’? A kad ponovo uvede Prvoroenca u svijet, reÊi Êe: ‘Neka mu se poklone svi aneli Boæji!’” (Hebrejima 1,4-6) Kad bi aneo Gabriel bio poslan na ovaj svijet, uzeo na sebe ljudsku narav i pouËavao znanje o Bogu, kako bi ljudi rado sluπali njegove upute. Pretpostavimo da nam je on u moguÊnosti dati savrπeni primjer o ËistoÊi i svetosti, suosje36 ÊajuÊi s nama u svim naπim tugama, teπkim gubitcima i nevoljama, podnoseÊi kaznu za naπe grijehe — kako bismo ga rado slijedili. Ljudi bi ga æeljeli postaviti na Davidovo prijestolje i okupiti sve narode pod njegovu zastavu. Ako bi ovo nebesko biÊe, kad bi se vratilo svome domu, ostavilo iza sebe knjigu o povijesti svojega poslanja s objavom o povijesti svijeta, kako bismo æeljno otvorili njezin peËat! Kako bi briæno muπkarci i æene zatraæili da dobiju primjerak! Razboriti ljudi bi htjeli pohraniti ove dragocjene upute za dobrobit buduÊih naraπtaja. TisuÊe ljudi iz svih krajeva svijeta htjeli bi imati primjerak ove knjige. S velikim zanimanjem bi Ëitali i uvijek iznova prouËavali njezine stranice. Neko vrijeme svi bi drugi interesi bili podreeni prouËavanju njezina sadræaja. Ali Onaj koji je nenadmaπan, koji nadilazi sve ono πto maπta moæe predstaviti, doπao je s Neba na ovaj svijet. Gotovo prije dvije tisuÊe godina [pisano 1906.] Ëuo se Ëudesan i tajanstven glas s Boæjega prijestolja: “Ni ærtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. … Evo, dolazim … da Ëinim Boæe volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7) Prorok je rekao: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” … Dok je Pavao promatrao Krista u Njegovoj slavi, oteo mu se uzvik divljenja i Ëuenja: “Bez sumnje, uzviπena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelom oËitovan Duhom je opravdan, anelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen.” “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu dræi u redu.” (1. Timoteju 3,16; Koloπanima 1,16.17) (Signs of the Times, 4. travnja 1906.) 37 35 21. sijeËnja Isus traæi da spasi izgubljeno “Da, Sin »ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) Pojavio se od Neba odreeni UËitelj, a bio je nitko drugi veÊ veliËanstveni Sin BeskonaËnog Boga. Razvijte svitak i Ëitajte o Njemu. Mojsije je objavio izraelskom narodu: “Nato mi reËe Jahve: ‘Pravo su rekli. Podignut Êu im proroka izmeu njihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegova usta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim. A ne bude li tko posluπao mojih rijeËi πto ih prorok bude govorio u moje ime, taj Êe odgovarati preda mnom.’” Ovo proroËanstvo najavljuje dolazak koji je po neËemu izdvojen. Njegove rijeËi ne bi trebalo zanemariti, jer Mu je autoritet vrhovni i moÊ nepobjediva. Razvijte svitak dalje i proËitajte πto Izaija kaæe o Njegovu radu: “Duh Jahve Gospodina na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i osloboenje suænjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga naπega; da razveselim oæaloπÊene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËajna. I zvat Êe ih hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,1-3) … Ponovno Ëitamo o Kristu kao vjesniku Saveza koji dolazi, kao Suncu Pravde koje Êe se tek pojaviti. Za proroke On je bio prva i posljednja tema. … Kad je doπao, [Æidovi] Ga nisu primili jer su bili zaokupljeni pogreπnim zamislima o naËinu Njegova dolaska. Taj Isus, seljak i stolar, nejasnog podrijetla, da je Boæji Sin, Mesija? Ne, to ne moæe biti! No, neobiËno æidovsko izdvajanje od drugih naroda nestalo je u Kristu. On se stavio u okolnosti u kojima Êe svim druπtvenim slojevima moÊi uputiti pouke. »esto im je govorio da je povezan s cijelom ljudskom obitelji, Æidovima i poganima. “Jer ja nisam doπao da pozovem pravednike, nego greπnike”, izjavio je. Doπao je “da traæi i spasi πto je izgubljeno”. 38 Zato je ostavio devedeset i devet; zato je odloæio svoje kraljevske haljine i zaogrnuo boæansko ljudskim. Cijeli svijet je Kristovo podruËje rada. PodruËje manje od toga nikada nije doπlo u Njegove misli. (Signs of the Times, 24. lipnja 1897.) 22. sijeËnja 36 Isus predstavlja Oca “OËe pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, i ovi su spoznali da si me ti poslao. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduÊe Êu ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima.” (Ivan 17,25.26) Krist je doπao na ovaj svijet kako bi predstavio nebeskog Oca Ëovjeku; Sotona Ga je ranije predstavio u laænom svjetlu. Zato πto je Bog, Bog pravde i nedokuËive veliËanstvenosti, koji ima moÊ uniπtiti a isto tako saËuvati Ëovjeka, Sotona je kod ljudi izazvao da na Njega gledaju sa strahom i da Ga smatraju tiraninom. Isus je bio s Ocem od vjeËnih vremena, prije nego πto je stvoren Ëovjek, i On je doπao otkriti Oca, izjavljujuÊi da je “Bog ljubav”. Isus je predstavljao Boga kao ljubaznog Oca koji se brine za sva stvorenja u svojemu kraljevstvu. On je izjavio kako nijedan vrabac ne pada na zemlju bez znanja Oca, i kako je ljudski rod u Njegovim oËima mnogo dragocjeniji od vrabaca te da je Ëak i svaka vlas na njihovoj glavi izbrojena. Bog koji je predstavljen u Starom i u Novom zavjetu nije samo Bog pravde, veÊ je i Otac beskrajne ljubavi. Psalmist kaæe: “Jahve Ëini pravedna djela i potlaËenima vraÊa pravicu. … Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdæbu i vrlo dobrostiv. … Ne postupa s nama po grijesima naπim niti nam plaÊa po naπim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.” (Psalam 103,6.8. 10.11) … Sotona je Bogu pripisao sve svoje mane, ali Krist je otkrio svoje prave osobine dobrohotnosti i ljubavi. U naËinu na koji je Krist predstavio Boga svijetu nalazi se novi dar koji je On dao Ëovjeku. … 39 Boæji Sin je izjavio da svijet ima osiromaπeno znanje o Bogu. Ali znanje o Bogu je od najveÊe vrijednosti, ono je Boæji osobiti dar i neprocjenjivo blago koje je Isus donio svijetu. KoristeÊi se svojom beskrajnom vlaπÊu, On je svojim uËenicima objavio znanje o Boæjem karakteru, kako bi ga oni mogli prenijeti svijetu. … Svatko tko vjeruje u tu Boæju poruku treba uzvisivati Isusa, uputiti ljude na Isusa i reÊi: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” … Duπa proæeta Kristovom ljubavlju je jedno s Njim; ona je u zajednici s Kristom, Krist u njoj oblikuje nadu slave te krπÊanin ide i objavljuje svijetu Oca i Sina. (Signs of the Times, 27. lipnja 1892.) 37 23. sijeËnja Isus je doπao kao Obnovitelj “Zvat Êe te popravljaËem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.” (Izaija 58,12) Boæji Sin je doπao na ovaj svijet kao Obnovitelj. On je Put, Istina i Æivot. Svaka rijeË koju je izgovorio bila je duh i æivot. Govorio je s autoritetom, svjestan svoje moÊi da blagoslovi i oslobodi zarobljene koje je Sotona svezao; svjestan da svojom nazoËnoπÊu moæe svijetu donijeti puninu radosti. On je æelio pomoÊi svakom Ëlanu ljudske obitelji koji je pod teretom briga i patnji, i pokazati kako Mu je najvaænije blagosloviti, a ne osuditi. Krist nije morao izvrπiti Boæje djelo; ali cilj Njegova dolaska s Neba bio da ga izvrπi, i za to su sva blaga vjeËnosti bila pod Njegovim zapovjedniπtvom. U raspolaganju darovima bio je bez ograniËenja. Zaboravio je na samouzviπenje, Ëast i bogatstvo i druæio se sa siromaπnima i potlaËenima, donoseÊi u njihov æivot vedrinu, nadu i teænju koja im dotad nije bila poznata. On je izrekao blagoslov na sve koji Êe trpjeti zbog Njega, govoreÊi: “Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine!” (Matej 5,11) … 40 Kristu nedvojbeno pripada pravo na vlast i odanost. “Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam.” (Ivan 13,13) “Jer imate samo jednog Vou, Krista!” (Matej 23,10) Tako je On zadræao dostojanstvo koje pripada Njegovom imenu, i vlast i moÊ koju je imao na Nebu. Bilo je prigoda kad je On govorio s dostojanstvom o svojoj pravoj veliËini. “Tko ima uπi, neka Ëuje!” rekao je. U ovim rijeËima je samo ponovio zapovijed koju je BeskonaËni Bog objavio u svojoj veliËanstvenoj slavi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega sluπajte!” (Matej 17,5) StojeÊi usred namrgoenih farizeja, kojima je bilo stalo samo do njihove vlastite vaænosti, Krist se nije oklijevao oËitovati kao najistaknutiji predstavnik ljudi koji su hodili Zemljom, traæeÊi pravo prvenstva nad svima. Jona je bio jedan od ljudi koje je æidovski narod visoko cijenio. … U namjeri da svoje sluπatelje podsjeti na Joninu poruku i kako je on bio orue u spaπavanju ljudi, Krist je rekao: “Ninivljani Êe na Sudu ustati s ovim naraπtajem i osudit Êe ga, jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A evo, ovdje je neπto viπe od Jone!” (Matej 12,41) Krist je znao da Izraelci smatraju Salomona najveÊim kraljem koji je ikad dræao æezlo i kraljevao zemaljskim kraljevstvom. … Ipak, Krist je izjavio: “A evo, ovdje je neπto viπe od Salomona!” (Matej 12,42) (Youth’s Instructor, 23. rujna 1897.) 24. sijeËnja 38 Naπ Branitelj “Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) Ako ima onih koji misle da su velike ærtve to πto se mnogo zalaæu za Djelo, neka se prisjete ærtve koju je Krist uËinio za njih. Ljudski rod bio je pod kaznom smrti, ali je Boæji Sin zaodjenuo svoje boæanstvo ljudskim, doπao na ovaj svijet i umro umjesto nas. Doπao se suprotstaviti vojsci palih anela. 41 Mi moramo imati Branitelja; ali kad je naπ Branitelj doπao, bio je zaodjenut u ljudsko i morao je biti izvrgnut svim kuπnjama koje su opsjedale Ëovjeka, da bi mogao razumjeti kako izbaviti poboæne iz kuπnji. On je stao na Ëelo palog ljudskog roda da bi muπkarcima i æenama omoguÊio pristup izgubljenom poloæaju. Krist nije doπao na ovaj svijet s legijom anela. Odloæivπi svoj kraljevski plaπt i kraljevsku krunu, siπao je sa svog visokog poloæaja i zbog nas postao siromaπan da bismo mi Njegovim siromaπtvom postali bogati. To je bio plan naËinjen u nebeskim dvorima. Otkupitelj ËovjeËanstva trebao se roditi u siromaπtvu i trebao je raditi svojim rukama. On je radio sa svojim ocem Josipom u stolarskoj radionici, i u sve πto je radio unosio je savrπenstvo. Njegovi drugovi pokuπavali su Mu pronaÊi manu, ali On je bio temeljit u svemu. “Koja je korist biti tako poseban?” — pitali su se. Ali On je radio sve dotle dok ono πto je radio nije doveo do savrπenstva, a onda bi to promatrao ozaren nebeskom svjetloπÊu koja je sjala s Njegova lica; a oni koji su Ga kritizirali povukli bi se posramljeno. Umjesto da se osveÊuje onima koji bi Mu πto zamjerali, On bi poËeo pjevati jedan od psalama, i prije nego πto bi i zamijetili, oni su i sami poËeli pjevati. U naπim ustanovama nikad ne bi trebao biti dopuπten loπ proizvod bilo koje vrste. Svakog studenta treba pouËavati da si postavi cilj izgraditi savrπeni karakter i biti vjeran u malim povjerenim duænostima. “Vi ste Boæja njiva, Boæja graevina”, i posao koji obavljate trebate obavljati tako kao da vas promatra sâm Bog. UËinite najbolje πto moæete, a nebeski aneli Êe vam pomoÊi da posao dovedete do savrπenstva. … Krist je napustio nebeske dvore i doπao na ovaj svijet da za nas izvrπi obred pomirenja. Svima koji dolaze k Njemu u æivoj vjeri bit Êe omoguÊen pristup izgubljenom poloæaju. … Stoga neka naπ karakter bude Ëist i svet da nas Krist s radoπÊu moæe predstaviti svojemu Ocu. Neka bude ispunjen æivuÊim naËelima istine za ovo vrijeme. Æivimo takvim æivotom koji Êe greπnike voditi k Spasitelju. … Mi moæemo biti potpuni u Njemu. Kako? Time πto Êemo biti dionici boæanske naravi. (Review and Herald, 1. lipnja 1905.) 42 25. sijeËnja 39 Bio je napadan najæeπÊim kuπnjama “BuduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje u kuπnji.” (Hebrejima 2,18) Ako se u teπkim okolnostima duhovno snaæni ljudi, pritisnuti preko mjere, obeshrabre i klonu duhom, ako katkad ne vide cilj za kojim bi u æivotu teæili, ne dogaa im se niπta Ëudno ili novo. Neka se takvi sjete da je i jedan od najveÊih proroka pobjegao pred srdæbom razbjeπnjele æene da spasi æivot. Prognan, umoran i iscrpljen od puta, dok mu je gorko razoËaranje krπilo moralne snage, poæelio je umrijeti. Meutim, upravo u trenutku kad ga je nada napustila, kad je njegovo æivotno djelo prividno bilo pred porazom, nauËio je jednu od najdragocjenijih pouka u æivotu. U Ëasu svoje najveÊe slabosti shvatio je da se treba i moæe uzdati u Boga i u najteæim okolnostima. Oni koji svoju æivotnu energiju troπe u poærtvovnom radu i dolaze u kuπnju da se prepuste obeshrabrenju i sumnji, neka se ohrabre Ilijinim iskustvom. Boæja briæna skrb, Njegova ljubav i Njegova snaga posebno dolaze do izraæaja u æivotu onih Njegovih slugu Ëija se revnost pogreπno tumaËi ili podcjenjuje, Ëiji se savjeti i ukori odbacuju, i Ëiji se reformatorski napori nagrauju mrænjom i protivljenjem. U trenucima kad je duπa najslabija, Sotona je napada najæeπÊim kuπnjama. Nadao se da Êe tako svladati i Boæjega Sina, jer je upravo tom metodom postizao mnoge pobjede nad ljudima. Kad im je snaga volje popustila i vjera oslabila, tada su i oni koji su dugo i hrabro stajali na strani pravde popuπtali kuπnji. Mojsije, umoran od Ëetrdeset godina lutanja i nevjerstva, za trenutak se prestao oslanjati na neizmjernu Snagu. Bio je poraæen na samoj granici ObeÊane zemlje. Tako je bilo i s Ilijom. Onaj isti koji je saËuvao povjerenje u Gospodina u godinama suπe i gladi, koji je nepokolebljivo stajao pred Ahabom, koji je kao jedini svjedok pravoga Boga stajao cijeli dan pred cijelim izraelskim narodom na Karmelu, u trenutku umora dopustio je strahu od smrti da nadvlada njegovu vjeru u Boga. Tako je i danas. … 43 Oni koji se nalaze u prvim borbenim redovima, kojima Sveti Duh povjerava posebne zadaÊe, Ëesto Êe osjetiti reakciju kad im se tereti smanje. Klonulost moæe uzdrmati Ëak i najherojskiju vjeru i oslabiti i najËvrπÊu volju. Meutim, Bog razumije, On i dalje saæalijeva i voli. On Ëita pobude i nakane srca. Strpljivo Ëekati, uzdati se i onda kad sve izgleda mraËno — to je pouka koju trebaju nauËiti voe u Boæjem djelu. Nebo ih neÊe iznevjeriti u dan njihove muke. Niπta nije naizgled tako bespomoÊno, a stvarno tako nepobjedivo kao duπa koja je svjesna svojega niπtavila i koja se potpuno oslanja na Boga. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 111,112) 40 26. sijeËnja Odjeveni u Kristovu pravednost “Prinesite ærtve pravedne, u Jahvu se uzdajte.” (Psalam 4,6) Pavao je shvatio svoju slabost i pouku da ne moæe imati povjerenja u svoju vlastitu snagu. PozivajuÊi se na Zakon, on kaæe: “I pokaza se da me je zapovijed koja je dana za æivot vodila u smrt.” (Rimljanima 7,10) Uzdao se u djela Zakona. On kaæe da, πto se tiËe njegovog naËina æivota dok nije doπao u “dodir sa zakonom”, njegov je æivot bio “besprijekoran” i on se uzdao u svoju vlastitu pravednost. Ali kad je pred njega stavljeno zrcalo Zakona i on sebe vidio kao πto ga Bog gleda, punog pogreπaka i obojenog grijehom, povikao je: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Pavao je vidio Boæje Janje koje je uzelo na se grijehe svijeta. »uo je Kristov glas kad je rekao: “Ja sam put, istina i æivot. … Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) On se odluËio predati spasonosnoj milosti i umrijeti prijestupu i grijehu, da bi mu krivnja bila oprana Kristovom krvlju, da bi bio odjeven u Kristovu pravednost i postao grana Æivoga Trsa. On je hodio s Kristom i On mu je postao ne samo dio spasenja, dok bi mu njegova vlastita djela bila drugi dio, veÊ mu je postao sve u svemu, prvi i posljednji i najbolji u svemu. On je 44 imao vjeru koja je odvlaËila od Krista, koja ga je onemoguÊavala da svoj æivot uskladi s boæanskim Uzorom. Ovakva vjera ne zahtijeva niπta od onoga koji je posjeduje zbog vlastite pravednosti, ali zahtijeva sve zbog Kristove pravednosti. U Evanelju je prikazan Kristov karakter. Dok je korak po korak napuπtao svoj tron, Njegovo boæanstvo bilo je obavijeno ljudskim; ali Njegova Ëuda, nauk, patnje, izdajstvo, izrugivanje, suenje, smrt razapinjanjem, grob meu bogatima, uskrsnuÊe, Ëetrdesetodnevni post u pustinji, uzaπaπÊe, pobjeda i sveÊenstvo — neiscrpna su bogatstva mudrosti zapisana za nas u nadahnutoj Boæjoj rijeËi. Voda æivota joπ uvijek teËe bujnim rijekama spasenja. Tajne otkupljenja, mijeπanje boæanskog i ljudskog u Kristu, Njegovo utjelovljenje, ærtva i pomirba bit Êe dovoljni da nadahnu um, srce, jezik i olovke temama za razmiπljanje i istraæivanje za sva vremena; i vremena neÊe biti dovoljno da iscrpimo temu o Ëudesnom spasenju, ali Êe kroz vjeËnost Krist biti znanost, pjesma i Otkupitelj duπa. Novi razvoj savrπenstva i Boæje slave bit Êe otkrivene na licu Isusa Krista. A sada, u ovom trenutku, trebamo se u potpunosti osloniti na Kristove zasluge i milost, i ne pouzdati se u sebe, veÊ æivjeti vjerom u Njemu. (Signs of the Times, 24. studenoga 1890.) 27. sijeËnja 41 Samo je jedan nepogreπiv Uzor “Jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21) Krist traæi sve. Ako bi zahtijevao manje od toga, onda bi ærtva koju je podnio da nas uzdigne do te razine bila preskupa i prevelika. … “Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma.” To je put samoodricanja. I kad pomislite da je taj put previπe suæen, da uska staza traæi previπe samoodricanja, i zakljuËite kako je teπko ostaviti sve — upitajte se: ©to je sve Krist ostavio zbog nas? To pitanje baca u sjenu sve πto bismo mi mogli nazvati samoodricanjem s naπe strane. 45 Promatrajte Ga u Getsemanskom vrtu oblivenog krvavim kapljama znoja. Samo jedan aneo poslan je s Neba da ohrabri Boæjeg Sina. Slijedite Ga na putu do sudnice, dok Ga izbezumljena gomila grdi, vrijea i ruga Mu se. Promatrajte Ga zaogrnutog starom ljubiËastom carskom odorom. »ujte prostaËko zadirkivanje i svirepo ruganje. Gledajte kako na plemenito Ëelo stavljaju vijenac od trnja, a zatim ga svirepo udaraju da bi Mu se trnje zabolo u sljepooËnice, dok krv teËe niz to sveto Ëelo i lice. »ujte kako ta krvoæedna rulja vapi za krvlju Boæjeg Sina. Predan je u njihove ruke, i oni tog plemenitog Stradalnika, tako blijedog, slabog i iznemoglog odvode na raspeÊe. RaspinjuÊi Ga na drveni kriæ, oni probadaju Njegove njeæne ruke i noge straπnim klinovima. Promatrajte Ga kako u onim straπnim satima samrtnih muka visi na kriæu, dok aneli zaklanjaju svoje lice pred tim jezovitim prizorom i dok Sunce uskraÊuje zrake svoje svjetlosti i odbija sjati. ImajuÊi sve ovo na umu, upitajte se: Je li ovaj put preuzak? … Blagoslovljena je prednost odreÊi se svega zbog Krista. Ne ugledajte se na one koji ne teæe duhovnom napretku i uzdizanju. Samo je Jedan pravi i nepogreπivi Uzor. Sigurno je slijediti samo Isusa. … Kad biste ËeπÊe i marljivije prouËavali Sveto pismo, ono bi vam izgledalo mnogo privlaËnije i ne biste nalazili zadovoljstvo u Ëitanju bezvrijedne literature. Svakodnevno prouËavanje Svetog pisma imat Êe posveÊujuÊi utjecaj na um, i vi Êete udisati ozraËje Neba. Veæite se svim srcem za tu dragocjenu Knjigu. Ona Êe se pokazati kao vaπ pravi prijatelj i putokaz u svakoj nedoumici. Vi ste u svom æivotu postavili sebi odreene ciljeve, i kako ste se uporno i neumorno zalagali da ih i ostvarite! Procjenjivali ste i planirali sve dok se vaπa oËekivanja nisu ostvarila. Sada je pred vama cilj za koji vrijedi neumorno ulagati ustrajne napore tijekom cijelog æivota. Taj cilj je spasenje vaπe duπe — vjeËni æivot. A to zahtijeva samoodricanje, poærtvovnost i pozorno prouËavanje. … Velika je prednost biti Boæje dijete i baπtinik s Kristom. (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 240—243) 46 28. sijeËnja 42 I priroda je suosjeÊala s Njim u patnjama “Bilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama po svoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini.” (Luka 23,44.45) Kristova vjera i nada drhtale su u trenucima samrtnih muka, zato πto viπe nije bio siguran da Êe Ga Bog prihvatiti i primiti kao svog ljubljenog Sina. Otkupitelj svijeta se tom prigodom oslanjao na dokaze koji su Ga krijepili do tada, na vjeru da Otac prima Njegov rad i da je zadovoljan njime. ÆrtvujuÊi svoj æivot u samrtnim mukama, On se mogao samo u vjeri osloniti na Onoga kome se uvijek radosno pokoravao. Nisu Ga viπe obasjavale jasne zrake nade ni sa koje strane. Sve je bilo obavijeno zloslutnom tamom. I usred te tame, u koju se Ëak obavila i priroda koja je suosjeÊala s Njim, On je ispio do dna tajanstvenu Ëaπu. Liπen Ëak i one svete nade i uzdanja u svoju pobjedu u buduÊnosti, On je glasno uzviknuo: “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” On je poznavao svojega Oca, Njegovu pravdu, milost i veliku ljubav i pokorno se predao u Njegove ruke. Usred potresa uznemirene prirode, promatraËi su zaprepaπteni sluπali samrtniËke rijeËi »ovjeka s Golgote. I priroda je suosjeÊala s patnjama svojega Stvoritelja. Uzdrhtala zemlja i raspuknute stijene objavile su da umire Boæji Sin. Osjetio se straπan potres. Hramska zavjesa rascijepila se nadvoje. Izvrπitelje i promatraËe obuzeo je uæas kad su vidjeli kako se Sunce zavija u tamu i zemlja ugiba pod njima, kad su primijetili i Ëuli kako se stijene raspadaju. Kad je Krist predao svoj duh u ruke svojega Oca, prestalo je ruganje i podsmijeh sveÊenika i starjeπina. Zaprepaπtena gomila poËela se povlaËiti i pod okriljem tame bjeæati u grad. Ljudi su se udarali u prsa bjeæeÊi u strahu i jedva Ëujno su πaptali: “Ovaj koji je ubijen bio je pravednik. ©to Êe biti ako je On uistinu Boæji Sin?” Isus nije poloæio svoj æivot prije nego πto je izvrπio djelo zbog kojega je doπao. Posljednjim dahom On je izgovorio: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30) Sotona je bio poraæen. Znao je da je njegovo kraljevstvo izgubljeno. Aneli su se radovali kad je 47 Krist izgovorio te rijeËi. Tako je ostvaren veliki plan spasenja koji je bio uvjetovan Kristovom smrÊu. A na Nebu je nastala radost zbog toga πto Êe se Adamovi sinovi moÊi uzdiÊi do Boæjeg prijestolja æivotom istinske posluπnosti. O, kakve li ljubavi! Nevjerojatne ljubavi! Ljubavi koja je dovela Boæjega Sina na Zemlju da bi patio za naπe grijehe, izmirio nas s Bogom i omoguÊio nam da æivimo s Njim u Njegovu veliËanstvenu domu. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 210—212) 43 29. sijeËnja VeliËina Njegove ærtve “Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: ... ‘Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?’” (Matej 27,46) Kad muπkarci i æene budu u potpunosti shvatili svu veliËinu ærtve koju je podnio nebeski Kralj umiruÊi umjesto ljudi, tada Êe veliËati plan spasenja, a pomisao na Golgotu budit Êe u krπÊanskim srcima njeæne, svete i æivotne osjeÊaje. S njihovih usana uzdizat Êe se pjesma u slavu Bogu i Janjetu. U srcu koje se æivo sjeÊa prizora s Golgote ne moæe cvjetati gordost i samoljublje. Oni koji shvaÊaju veliku cijenu plaÊenu za iskupljenje Ëovjeka — skupocjenu krv Boæjeg Sina — neÊe pridavati veliku vaænost ovom svijetu. Sva njegova bogatstva nisu dovoljna da otkupe jednu jedinu propalu duπu. Tko moæe razumjeti ljubav koju je Krist imao za ovaj izgubljeni svijet kad je visio na kriæu i patio zbog prijestupa greπnih ljudi? Ova ljubav bila je nemjerljiva, beskrajna. Krist je pokazao da je Njegova ljubav jaËa od smrti. On je ostvarivao djelo Ëovjekovog spasenja; i mada je bio izloæen najæeπÊoj borbi sa silama tame, Njegova ljubav je postajala sve snaænija. Podnio je uskraÊivanje OËeve podrπke, i s oËajanjem u duπi na kraju je uzviknuo: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” Njegova miπica donijela je ljudima spasenje. Kad su se u Spasiteljevoj posljednjoj duπevnoj borbi Ëule blagoslovljene rijeËi koje su odjeknule kroz cijeli svemir: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30), plaÊena je cijena za Ëovjekov otkup. 48 Mi ne moæemo shvatiti veliËinu, πirinu, visinu i dubinu tako nevjerojatne ljubavi. Razmiπljanje o neusporedivoj Spasiteljevoj ljubavi treba ispuniti naπ um, dodirnuti i omekπati naπu duπu, oplemeniti i uzvisiti naπe osjeÊaje i potpuno promijeniti naπ karakter. … Krist ni u svojim najveÊim mukama nije ni u Ëem popustio neprijatelju koji Ga je muËio. »ete zlih anela nalazile su se oko Boæjeg Sina, a svetim anelima nije bilo naloæeno da razbiju njihove redove i stupe u borbu protiv neprijatelja koji se rugao. Nebeskim anelima nije bilo dopuπteno da pomognu napaÊenom duhu Boæjega Sina. U tom straπnom trenutku tame, kad je OËevo lice bilo skriveno, kad se vojska zlih anela nalazila oko Njega, kad su grijesi svijeta poËivali na Njemu, s Njegovih usana otele su se rijeËi: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” … Moramo steÊi πire i dublje poznavanje æivota, patnji i smrti ljubljenog Boæjeg Sina. Ako ispravno sagledamo djelo pomirenja, onda Êemo uvidjeti da je spasenje duπa od neizmjerne vrijednosti. U usporedbi s vjeËnim æivotom, sve drugo postaje beznaËajno. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 212—215) 30. sijeËnja 44 Novi naËin æivota za sve “Kad Isus uze ocat, reËe: ‘Svrπeno je!’ te nakloni glavu i — predade duh.” (Ivan 19,30) Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora. Skamenjeno mnoπtvo promatralo je Spasitelja suzdræana daha. Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaËula se potmula tutnjava, kao teπka grmljavina. Osjetio se snaæan potres. Od potresa su ljudi popadali jedni na druge. Nastala je straπna zbrka i zaprepaπtenost. S okolnih brda razbijene su se stijene uz strahovitu lomljavu sruËile u doline. Grobnice su se otvorile i mrtvi su ustajali iz svojih grobova. »inilo se kao da Êe se cijeli svijet razbiti u atome. SveÊenici, poglavari, vojnici, krvnici i narod, nijemi od uæasa, leæali su po zemlji. 49 Kad je glasni uzvik “Svrπeno je!” siπao s Kristovih usana, sveÊenici su vrπili sluæbu u Hramu. To je bilo vrijeme veËernje ærtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bude zaklano. ObuËen u svoju simboliËnu i lijepu odjeÊu, sveÊenik je stajao s podignutim noæem, kao i Abraham kad se spremao ærtvovati svojega sina. Narod je pozorno promatrao. Zatresla se zemlja i podrhtavala zato πto se pribliæavao sâm Gospodin. Uz zvuk cijepanja nevidljiva je ruka od vrha do dna razderala unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajuÊi pogledu mnoπtva mjesto koje je nekad bilo ispunjeno Boæjom prisutnoπÊu. Na ovom mjestu nalazila se πekina. Ovdje je Bog otkrivao svoju slavu iznad prijestolja milosti. Nitko osim velikog sveÊenika nikada nije podignuo zavjesu koja je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama. On je ovamo ulazio jednom godiπnje da izvrπi oËiπÊenje narodnih grijeha. Ali gle, ova zavjesa je razderana nadvoje. Najsvetije mjesto zemaljskog svetiπta izgubilo je svoju svetost. Zavladali su strah i zbrka. SveÊenik se pripremao da zakolje ærtvu, ali noæ je ispao iz njegove onemoÊale ruke i janje je pobjeglo. Predslika je naπla svoje ispunjenje u smrti Boæjeg Sina. Prinesena je velika Ærtva. Put u Svetinju nad svetinjama bio je otvoren. Za sve je pripremljen nov i æivotodavan put. Greπni, ojaeni ljudski rod nije viπe morao Ëekati dolazak velikog sveÊenika. Odsad Êe Spasitelj obavljati sluæbu SveÊenika i Zastupnika u Nebu nad nebesima. »inilo se kao da je æivi glas progovorio vjernima: Sad je doπao kraj svim ærtvama za grijeh. Boæji Sin je doπao po svojoj rijeËi: “Evo dolazim — o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvoju. ... Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama … vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 10,7; 9,12) (Isusov æivot, str. 628) 50 31. sijeËnja 45 Okruæeni Njegovom ljubavlju “I æivite u ljubavi kao πto je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas ‘kao prinos i ærtvu’ — ‘Bogu na ugodan miris’.” (Efeæanima 5,2) Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim je gospodario kao okrutni tiranin, Boæji Sin okruæio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgreπnih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janjetu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se πto je pronaen put za spasenje paloga roda i πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstva grijeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji su predmet te Ëudesne ljubavi! Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u neizvjesnosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro onih koji su prestupili Zakon Isus je uzeo ljudsku narav. Postao nam je sliËan da bismo mogli imati vjeËni mir i sigurnost. … Prvi korak u pristupanju Bogu jest upoznati ljubav koju On ima u nama i vjerovati u nju (1. Ivanova 4,16), jer nas privlaËna sila Njegove ljubavi navodi da doemo k Njemu. PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbacivanje sebiËnosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegova djeca naπa braÊa. Svi smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno ako traæi blagoslov samo za sebe. BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam prednost da Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti πto je sve time obuhvaÊeno! Nijedan zemaljski roditelj nije se nikad tako ozbiljno zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvoritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska ljubav nije upuÊivala tako njeæne pozive nepokajanome. Bog stanuje u svakom ljudskom boraviπtu, Ëuje svaku izgovorenu rijeË, sluπa svaku prinesenu molitvu, osjeÊa tuge i razoËaranja svake duπe i promatra kako se ponaπamo prema ocu, majci, sestri, prijatelju i susjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Njegova ljubav, 51 milost i milosre neprestano se izlijevaju da zadovolje naπe potrebe. Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast, Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj odnos prema svojem Ocu i prema svakom Ëlanu Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika. (Isusov govor na Gori, str. 141—144) 52 Uzvisimo Isusa kao Stvoritelja 1. veljaËe 46 Zakon æivota za svemir “U poËetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.” (Psalam 102,26) U poËetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist je bio Onaj koji je razastro nebesa i poloæio temelje Zemlji. Njegova je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvijeÊe. “UËvrstio je bregove jakoπÊu svojom. ... Njegovo je more, on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunio Zemlju ljepotom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku OËeve ljubavi na svim djelima na zemlji, u zraku i na nebu. Premda je sada savrπeno djelo oπteÊeno grijehom, joπ se moæe zamijetiti ono πto je ispisano u poËetku. Joπ i danas sve πto je stvoreno objavljuje slavu Njegova savrπenstva. Ne postoji niπta — osim sebiËnog Ëovjekovog srca — πto æivi samo za sebe. Nema ptice koja sijeËe zrak, ni æivotinje koja se kreÊe po zemlji, a da ne sluæi nekom drugom æivotu. Nema nijednog lista u πumi ili skromne vlati trave a da nema svoju sluæbu. Svako drvo, grm i list izlijevaju æivotni sastojak bez koga ni Ëovjek ni æivotinja ne bi mogli æivjeti, a opet — i Ëovjek i æivotinja sluæe æivotu drveta, grma i lista. CvijeÊe odiπe mirisom i otkriva svoju ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Sunce rasipa svoju svjetlost da razveseli tisuÊe svjetova. Ocean, iako izvor svih naπih vrela i zdenaca, prima rijeke iz svake zemlje, ali uzima da bi dao. Magle koje izlaze iz njegovih njedara padaju kao kiπe i natapaju zemlju, da bi iz nje moglo nicati i pupati. Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju — davanju ljubavi i neumornog sluæenja duπama koje su pale i izgubile svoju svetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; 53 ona ovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova. Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duh tako da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogo bliæi nego πto to oni mogu pretpostaviti. Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja, onda gledamo Boga u Isusu. PromatrajuÊi Isusa vidimo da je slava naπeg Boga u davanju. Ja “niπta od sebe ne Ëinim”, rekao je Krist; “kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivim zbog Oca... Ali ja ne traæim slave svoje, veÊ slavu Onoga koji me je poslao.” (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim je rijeËima izloæeno veliko naËelo, πto je zakon æivota za svemir. Krist je sve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se u nebeskim dvorovima, u svojoj sluæbi za sva stvorena biÊa, kroz ljubljenog Sina OËev æivot izlijeva na sve; a preko Sina æivot se vraÊa, u hvali i radosnoj sluæbi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega.) I tako se kroz Krista krug dobroËinstava zatvara, otkrivajuÊi karakter velikog Darovatelja — zakon æivota. (Isusov æivot, str. 7,8) 47 2. veljaËe Stvaranje svijeta “U poËetku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1,1) Otac i Sin ujedinili su se u moÊnom i Ëudesnom planiranju djela koje su obavili — u stvaranju svijeta. Zemlja je iz Stvoriteljevih ruku iziπla prelijepa. Tu su bile planine, brda i ravnice koje su bile proπarane rijekama i vodenim povrπinama. Zemlja nije bila neko πiroko prostranstvo, veÊ su tu jednoliËnost razbijala brda i planine, ne visoke i surove kao πto su danas, veÊ pravilnog i lijepog oblika. Gole, visoke stijene nisu se mogle vidjeti, veÊ su leæale ispod povrπine i saËinjavale Zemljin kostur. Vode su bile pravilno rasporeene. Brda, planine i prelijepe ravnice bile su ukraπene biljkama i cvijeÊem i visokim veliËanstvenim drveÊem svih vrsta, koja su bila mnogo veÊa i puno ljepπa nego πto su drveÊa danas. Zrak je bio Ëist i zdrav, a zemlja je izgledala kao veliËanstveni dvorac. 54 Aneli su gledali i radovali se Ëudesnom i prekrasnom Boæjem djelu. Nakon πto je stvorena Zemlja sa svim æivotinjama na njoj, Otac i Sin nastavili su sa svojim ciljem, koji je osmiπljen prije pada Sotone — sa stvaranjem Ëovjeka na svoju sliku. Oni su zajedno sudjelovali u stvaranju Zemlje i svakog æivog biÊa na njoj. A sada je Bog rekao svojemu Sinu: “NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku.” (Postanak 1,26) Kad je Adam iziπao iz Stvoriteljevih ruku, bio je plemenitog rasta i prekrasnog stasa. Bio je dvostruko viπi od ljudi koji danas æive na Zemlji, skladne grae. Njegove znaËajke bile su savrπenstvo i ljepota. … Eva je bila malo niæa rastom od Adama. Glava joj je dosezala malo iznad njegova ramena. I ona je bila plemenita, savrπenog stasa i vrlo lijepa. Ovaj bezgreπan par nije nosio umjetnu odjeÊu. Bili su odjeveni pokrivalom svjetlosti i slave, takvim u kakvo su odjeveni aneli. Dok su æivjeli u posluπnosti Bogu, okruæivala ih je svjetlost. Iako je sve πto je Bog stvorio bilo savrπenstvo ljepote, i Ëinilo se da na Zemlji nema niπta πto bi poæeljeli a πto Bog nije stvorio za sreÊu Adama i Eve, ipak je On pokazao veliku ljubav prema njima sadnjom vrta posebno za njih. Jedan dio svojega vremena trebali su provoditi u ugodnom radu na ureenju vrta, a dio vremena trebali su odvojiti za primanje posjeta anela, sluπanje njihovih uputa i sretnom posredovanju. (The Story of Redemption, str. 20,21) »ovjek je iz Boæjih ruku iziπao savrπen u svakoj sposobnosti uma i tijela; u savrπeno zdravom stanju i savrπenog zdravlja. (Moj æivot danas, str. 130) 3. veljaËe 48 Stvoreni na Boæju sliku “I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebi sliËna.’” (Postanak 1,26) »ovjeËanstvu je trebao biti otkriven Kristov æivot. »ovjek je bio stvoren kao kruna Boæjeg djela stvaranja, da bude sliËan Bogu, ali Sotona je radio na tome da u Ëovjeku uniπti Boæju 55 sliku i u njega utisne svoj lik. »ovjek je Bogu dragocjen jer je oblikovan na Njegovu sliku. Trebala bi nas se dojmiti Ëinjenica koliko je vaæno pouËavanje pravilom i primjerom, te da je grijeh udovoljavati apetitu ili vrπiti bilo koju drugu greπnu radnju na naπemu tijelu koje je stvoreno da predstavlja Boga svijetu. … Da bismo razumjeli kako Bog cijeni Ëovjeka, trebamo shvatiti plan otkupljenja i beskrajno skupocjenu ærtvu koju je naπ Spasitelj podnio da bi spasio ljudski rod od vjeËne propasti. Isus je umro da vrati u posjed taj dragocjeni biser. … Æivot Boæje djece je æivot samoodricanja, samopoærtovnosti i poniznosti. Oni koji nemaju udjela u Njegovim patnjama, ne mogu se nadati da Êe imati udjela u Njegovoj slavi. … Bit Êe nam sueno prema ponaπanju — kako koristimo znanje o istini koja nam je otkrivena. Bog je dao svojega jedinoroenog Sina da nas otkupi od grijeha. Mi smo Njegovo djelo, Njegovi predstavnici u ovom svijetu, i On oËekuje da otkrivamo istinsku vrijednost Ëovjeka svojim Ëistim naËinom æivljenja i istinskim naporima pomaganja u obnavljanju tog dragocjenog bisera. Naπ karakter treba biti sliËan boæanskom i oblikovan vjerom koja djeluje kroz ljubav i proËiπÊava duπu. Boæja milost Êe uljepπati karakter, oplemeniti nas i posvetiti. Gospodnji sluga koji radi mudro bit Êe uspjeπan. Naπ Spasitelj je rekao: “I veÊa Êe djela od ovih Ëiniti, jer ja idem k Ocu.” (Ivan 14,12 — ©ariÊ) Koja su to “veÊa djela”? Ako naπe usne budu dotaknute æeravicom sa ærtvenika, mi Êemo svijetu otkriti zaËuujuÊu ljubav koju je Bog oËitovao davanjem Isusa, svojega jedinoroenog Sina za svijet, “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) Tajna Kristovog utjelovljenja, razlog Njegove patnje, Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe otkrivaju cijelom ËovjeËanstvu veliËanstvenu Boæju ljubav. To daje snagu istini. Ove Boæje osobine otkrivene su nam u djelovanju i æivotu Isusa Krista. On je bio predstavnik boæanskog karaktera. (Review and Herald, 18. lipnja 1895.) Boæje stvaranje je riznica dobara spremnih da za Njega odmah posluæe za ono πto Mu je ugodno. (The SDA Bible Commentary, Ellen White Comments, sv. 1, str. 1081) 56 4. veljaËe 49 Stvoritelj je planirao naπu sreÊu “I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti Ëovjeka koga je napravio.” (Postanak 2,8) Usprkos svemu πto je o dostojanstvu fiziËkog rada reËeno i napisano, prevladava miπljenje da rad poniæava Ëovjeka. Popularno miπljenje mijenja pravilno razumijevanje u mnogim umovima, i ljudi dolaze do zakljuËka kako onome koji radi svojim rukama nije mjesto meu plemenitim ljudima. Mnogi naporno rade kako bi zaradili novac, a kad steknu bogatstvo, misle da Êe novac uËiniti njihovu djecu plemenitima. Ali na taj naËin mnogi propuπtaju svoju djecu nauËiti, kao πto su se sami nauËili, na teæak ali koristan rad. Takva djeca olako troπe novac steËen radom roditelja, i ne znaju cijeniti njegovu vrijednost. Tako oni zlorabe talent koji je prema Boæjoj namjeri trebalo iskoristiti na mnogo bolji naËin. Boæje namjere nisu isto πto i namjere ljudi. On nije odredio da ljudi æive u besposliËarenju i lijenosti. Bog je u poËetku stvorio Ëovjeka plemenita; ali iako bogat u svemu Ëime ga je Gospodar svemira mogao obdariti, Adam nije bio besposlen. »im je bio stvoren, dodijeljen mu je posao. Naπao je zanimanje i sreÊu u njegovanju i Ëuvanju onoga πto je Bog stvorio, i zauzvrat su mu æelje zadovoljavane obiljem plodova Edenskog vrta. Sve dok su naπi praroditelji bili posluπni Bogu, njihov rad u vrtu bio je ugodan i zemlja je zadovoljavala njihove potrebe izobiljem plodova. Meutim, otkako je Ëovjek otkazao posluπnost Bogu, osuen je da se s mukom bori protiv korova πto ga sije Sotona, i da zarauje kruh u znoju svoga lica. Od tada on mora voditi teπku i muËnu borbu protiv sile kojoj se svojom voljom podËinio. Boæja je namjera bila da se napornim radom smanje i ublaæe posljedice zla koje je u svijet unijela Ëovjekova neposluπnost. Napornim radom moæe se zaustaviti plima zla a sotonske kuπnje uËiniti nedjelotvornima. Iako praÊen brigom, zamorom i naporom, rad je izvor sreÊe i razvoja te zaπtita od kuπnji. Svojom zahtjevnoπÊu on spreËava odavanje zadovolj57 stvima, a potiËe vrednoÊu, ËistoÊu i Ëvrstinu karaktera. Tako rad postaje dio velikog Boæjeg plana za naπ oporavak od pada. (Counsels to Parents and Teachers, str. 273,274) »ovjekov Stvoritelj osmislio je ustroj naπega tijela. … Svaki zakon koji upravlja ljudskim strojem treba prepoznati kao boæanski po svojemu podrijetlu, znaËenju i vaænosti, kao πto je i s Boæjom rijeËju. Svaka nemarna i nepaæljiva aktivnost, svaki oblik zlouporabe tog Boæjeg predivnog stroja ili zanemarivanje Boæjih zakona namijenjenih ljudima — krπenje je Boæjeg zakona. Moæemo zastati i diviti se Boæjim djelima u prirodi, ali ljudska zajednica je najdivinija od svih djela. (Medical Ministry, str. 221) 50 5. veljaËe Boæja ljubav otkrivena u stvaranju “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega.” (Koloπanima 1,16) “Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4,16) Njegova narav, Njegov Zakon je ljubav. … Svaki prikaz stvaralaËke sile izriËaj je beskonaËne ljubavi. Boæji suverenitet obuhvaÊa puninu blagoslova za sva stvorena biÊa. … Povijest velike borbe izmeu dobra i zla, od svog poËetka na Nebu pa sve do konaËnog uniπtenja pobune i iskorjenjivanja grijeha, prikaz je i Boæje nepromjenjive ljubavi. Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobroËinstva. On je imao pridruæenog suradnika koji je cijenio Njegove namjere i mogao dijeliti Njegovu radost u pruæanju sreÊe stvorenim biÊima. “U poËetku bijaπe RijeË, i RijeË bijaπe kod Boga — i RijeË bijaπe Bog. Ona u poËetku bijaπe kod Boga.” (Ivan 1,1.2) Krist, RijeË, jedinoroeni Boæji Sin, bio je jedno s vjeËnim Ocem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino BiÊe koje je moglo sudjelovati u svim Boæjim namjerama i savjetovanjima. “Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 9,5) … 58 Otac je kroz svojega Sina sudjelovao u stvaranju svih nebeskih biÊa. “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji … bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti, sve je stvoreno po njemu i za njega.” (Koloπanima 1,16) Aneli su Boæje sluge koji odsjajuju svjetloπÊu πto se πiri iz Njegove prisutnosti i koji brzo πire krila da izvrπe Njegovu volju. Ali Sin, Boæji Pomazanik, “otisak njegove bîti”, “odsjev njegova sjaja”, “koji svemir uzdræava svojom silnom rijeËi”, ima vrhovnu vlast nad svima njima (Hebrejima 1,3). … BuduÊi da je Zakon ljubavi temelj Boæje vladavine, sreÊa svih razumnih biÊa ovisi o njihovoj savrπenoj usklaenosti s njegovim naËelima pravednosti. Bog æeli da Mu sva stvorenja sluæe iz ljubavi, sluæbom koja izvire iz poπtovanja prema Njegovu karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj posluπnosti i On svima daruje slobodnu volju da Mu mogu dragovoljno sluæiti. Sve dok su sva stvorena biÊa prihvaÊala vjernost iz ljubavi, diljem Boæjeg svemira vladao je savrπeni sklad. Ispunjavanje Boæjih namjera bila je radost nebeskih vojski. One su uæivale odraæavati Njegovu slavu i iskazivati Mu hvalu. Dok je vladala ljubav prema Bogu, meusobna ljubav bila je puna povjerenja i nesebiËna. Nije bilo tragova nesklada koji bi remetio nebeski sklad. (Patrijarsi i proroci, str. 15,16) 6. veljaËe 51 Oboæavanje Stvoritelja “Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7) Duænost da se poklonimo Bogu temelji se na Ëinjenici da je On Stvoritelj i da Mu sva stvorenja duguju æivot. Gdje god se u Bibliji istiËe Njegovo veÊe pravo da Ga ljudi πtuju i klanjaju Mu se nego πto ga imaju bogovi mnogoboæaca, navode se dokazi Njegove stvaralaËke moÊi. “Niπtavni su svi bozi narodâ. Jahve stvori nebesa.” (Psalam 96,5) “S kim Êete me prispodobit, tko mi je ravan? kaæe Svetac. Podignite oËi i gledajte: tko je to stvorio? ... Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj — 59 on je Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju... Ja sam Jahve i nema drugoga.” (Izaija 40,25; 45,18) Psalmist veli: “Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi. ... Doite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori.” (Psalam 100,3; 95,6) I sveta BiÊa koja se na Nebu klanjaju Bogu, navode kao razlog svoga oboæavanja: “Dostojan si, naπ Gospodine i naπ Boæe, da primiπ slavu, Ëast i moÊ, jer ti si stvorio sve.” (Otkrivenje 4,11) U Otkrivenju 14. poglavlju nalazimo poziv upuÊen ljudima da se poklone Stvoritelju, a proroπtvo skreÊe pozornost na skupinu koja, kao posljedicu objavljivanja trostruke vijesti, vrπi Boæje zapovijedi. Jedna od njih upuÊuje izravno na Boga kao Stvoritelja. »etvrti propis glasi: “A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu... Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,10.11) O suboti Gospodin dalje kaæe da je ona “znak... kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ”. (Ezekiel 20,20) A naveden je i razlog: “Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,17) Da bi ovu istinu zauvijek saËuvao u umovima ljudi, Bog je u Edenu ustanovio subotu i dokle god Ëinjenica da je On naπ Stvoritelj ostaje razlogom da Mu iskaæemo πtovanje, dotle Êe i subota biti znak i uspomena toga. Da su svi svetkovali subotu, Ëovjekove bi misli i osjeÊaji bili usmjereni na Stvoritelja kao predmet πtovanja i oboæavanja, pa nikada ne bi bilo ni idolopoklonika, ni ateista ni nevjernika. Svetkovanje subote je znak vjernosti pravom Bogu, koji je sazdao “nebo i zemlju, more i izvore vodâ”. Iz ovoga slijedi da Êe vijest koja ljudima zapovijeda da se poklone Bogu i vrπe Njegove zapovijedi predstavljati naroËiti poziv na vrπenje Ëetvrte zapovijedi. (Velika borba, izdanje 2010., str. 346,347) 60 7. veljaËe 52 Prvi tjedan na Zemlji “Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,11) Tjedni ciklus od sedam doslovnih dana, πest odreenih za rad a sedmi za odmor, koji se oËuvao kroz cijelu biblijsku povijest, ima svoje podrijetlo u veliËanstvenim Ëinjenicama u prvih sedam dana stvaranja. Kad je Bog izgovarao svoj Zakon jakim glasom sa Sinaja, predstavio je subotu govoreÊi: “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8) On je tada jasno izjavio πto treba raditi u πest dana, a πto ne treba Ëiniti u sedmi dan. U davanju razloga zaπto treba tako postupati tijekom tjedna, Bog ukazuje na svoj primjer i prvih sedam dana. “Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,11) Iz tog razloga proizlazi jasno i uvjerljivo da zapis o stvaranju govori o doslovnim danima. Prvih πest dana u tjednu dano je Ëovjeku za njegov rad, jer je Bog tijekom istog razdoblja radio u prvom tjednu stvaranja. Sedmi dan Bog je odvojio za dan odmora, u sjeÊanje na svoj odmor u istom razdoblju nakon πto je izvrπeno djelo stvaranja u πest dana. Ali nevjerniËka pretpostavka da dogaaji od prvog tjedna za svoje ispunjenje trebaju sedam dugih neodreenih razdoblja, udara izravno u temelje Ëetvrte zapovijedi o suboti. To Ëini neodreenim i nerazumljivim ono πto je Bog uËinio tako jasnim. … Geolozi koji nisu vjernici tvrde da je svijet mnogo stariji nego πto izvjeπÊuju biblijski zapisi. Oni odbacuju biblijske tvrdnje zbog dokaza koje su pronaπli u samoj zemlji, tumaËeÊi da svijet postoji desetke tisuÊa godina. Mnogi koji izjavljuju da vjeruju ono πto u Bibliji piπe podnose πtetu zbog takve zlouporabe divnih dokaza o tjednu stvaranja pronaenih u zemlji. Taj tjedan je trajao doslovnih sedam dana i svijet je sada star samo πest tisuÊa godina. … 61 Bez biblijske povijesti geolozi ne mogu niπta dokazati. Ostaci pronaeni u zemlji daju dokaze o stanju koje se umnogome razlikuje od onoga kako je u sadaπnjosti. Ali vrijeme njihova postojanja, i koliko su dugo proveli u zemlji, moæemo razumjeti samo pomoÊu biblijske povijesti. … Kad su ljudi napustili Boæju rijeË s objavom o povijesti stvaranja, i traæili izvjeπÊe o Boæjim stvaralaËkim djelima u prirodnim zakonitostima, naπli su se u beskrajnom oceanu neizvjesnosti. Kako je Bog mogao dovrπiti svoje djelo stvaranja u doslovnih πest dana, On to nikada nije otkrio smrtnicima. Njegovo stvaralaËko djelo je isto tako neshvatljivo kao i Njegovo postojanje. (Spiritual Gifts, sv. 3, str. 90—93) 53 8. veljaËe Subota ukazuje na Stvoritelja “Subote moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas od naraπtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem.” (Izlazak 31,13) Subota je dana svim ljudima u spomen na djelo stvaranja. Kad je Jahve postavljao temelje Zemlji, kad je odjenuo svijet u odjeÊu ljepote i stvorio Ëudesna kopna i mora, uspostavio je subotnji dan i posvetio ga. Kad su “klicale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani” (Job 38,7), subota je bila odvojena u spomen na Boga. Bog je posvetio i blagoslovio dan u koji se odmorio od svih svojih veliËanstvenih djela. I ta od Boga posveÊena subota trebala je Ëuvati vjeËni savez. To je spomen koji je trebao stajati od koljena do koljena sve do svrπetka povijesti Zemlje. Bog je izveo Hebreje iz egipatskog ropstva i zapovjedio im da svetkuju subotu i dræe Zakon koji je bio dan u Edenu. Svakog tjedna Ëinio je Ëudo kako bi u njihovim mislima utvrdio Ëinjenicu da je subota uspostavljena u poËetku stvaranja svijeta. … Ima onih koji smatraju da je subota dana samo za Æidove, ali Bog to nikada nije rekao. On je dao subotu svom izraelskom puku kao sveti zalog; ali sama Ëinjenica da je Sinajska 62 pustinja, a ne Palestina, bila mjesto koje je On izabrao za objavljivanje svojega Zakona, otkriva da je ona namijenjena cijelom ËovjeËanstvu. Zakon Deset zapovijedi star je kao stvaranje. Stoga ustanova subote nema posebnost za Æidove viπe negoli za sva ostala stvorena biÊa. Bog je uËinio poπtivanje subote obvezatnim za sve ljude. ReËeno je vrlo jasno: “Subota je stvorena radi Ëovjeka.” (Marko 2,27) Dakle, neka svi oni kojima prijeti opasnost da budu prevareni na ovom podruËju obrate pozornost na ono πto je Bog rekao u svojoj RijeËi, a ne na tvrdnje ljudi. U vezi sa stablom spoznaje dobra i zla, Bog je u Edenu rekao Adamu: “U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!” (Postanak 2,17) “Nato Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo.’” (Postanak 3,4.5) Adam je posluπao glas Sotone koji je govorio preko njegove æene; on je povjerovao drugom glasu, a ne onom koji je izrekao Zakon u Edenu. … Kao πto je stablo spoznaje dobra i zla bilo pokazatelj Adamove posluπnosti, tako Êe i Ëetvrta zapovijed biti pokazatelj odanosti Boæjeg naroda. Adamovo iskustvo treba nas upozoravati sve dok traje vrijeme. Ono nam govori da ne prihvaÊamo nikakvo jamstvo izreËeno iz usta ljudi ili anela, πto bi oduzelo toËkicu ili crticu od svetog Boæjeg zakona. (Review and Herald, 30. kolovoza 1898.) 9. veljaËe 54 Nebesa objavljuju Boæju slavu “Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Psalam 19,2) Stvoritelj je dao obilje dokaza da je Njegova moÊ neograniËena i da On uspostavlja i ruπi kraljevstva. On odræava svijet snagom svoje rijeËi. Stvorio je noÊ, postavio sjajne zvijezde na nebeskom svodu i sve ih poziva po imenu. Nebesa objavljuju Boæju slavu i nebeski svod govori o djelu Njegovih ruku, poka63 zujuÊi ljudima da je ovaj mali svijet samo jedna toËka u Boæjem stvaranju. … Stanovnici svjetova koji nisu pali promatraju ljudski ponos i uobraæenost sa saæaljenjem i prijekorom. Ne veliËaju sebe samo bogati i oni koje slavi svijet; mnogi koji izjavljuju da πtuju Boga govore o svojoj mudrosti i moÊi. Oni se ponaπaju kao da Bog ima obveze prema njima, kao da On ne moæe voditi svoje djelo bez njihove pomoÊi. Neka se takvi zagledaju u zvjezdano nebo i s divljenjem i strahopoπtovanjem prouËavaju Boæja Ëudesna djela. Neka razmiπljaju o mudrosti koju On pokazuje u odræavanju savrπenog reda u golemom svemiru, i o malenom razlogu koji Ëovjek ima da se hvali svojim postignuÊima. Sve πto Ëovjek ima — æivot, postojanje, sreÊu i druge nebrojene blagodati koje prima iz dana u dan — dobiva od nebeskog Oca. »ovjek je duænik za sve ono πto ponosno izjavljuje da pripada njemu. Bog daje svoje dragocjene darove da bismo ih mogli koristiti u sluæbu Njemu. Svaki djeliÊ slave ljudskog uspjeha pripada Bogu. Njegova mnogostruka mudrost oËituje se u djelima ljudi, a hvala pripada Njemu. (Youth’s Instructor, 4. travnja 1905.) Uskoro Êe se otvoriti vrata Neba da kroz njih prou Boæja djeca, a s usana Kralja slave odjeknut Êe rijeËi blagoslova poput najljepπe glazbe: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u domu koji im Krist pripravlja. Tamo im druπtvo neÊe praviti zli ljudi s ove Zemlje — laæljivci, idolopoklonici, pokvarenjaci, nevjernici — nego Êe se druæiti s onima koji su nadvladali Sotonu i boæanskom miloπÊu izgradili savrπeni karakter. Svaka greπna sklonost i nesavrπenstvo koji su ih ovdje muËili, uklonjeni su Kristovom krvlju i njima su darovani savrπenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmaπuje SunËev sjaj. (Put Kristu, str. 110,111) 64 10. veljaËe 55 Njegovi po stvaranju i otkupljenju “Tvoje me ruke stvoriπe i oblikovaπe.” (Psalam 119,73) Razmislimo o prednosti koju imamo. Mnogo je onih koji, kad su u nevolji, padaju u napast i gube svoje stavove. Oni zaboravljaju obeÊanja koja im je Bog dao i poËinju traæiti ljudsku pomoÊ. ObraÊaju se za pomoÊ ljudima i na taj naËin stjeËu loπa i zbunjujuÊa iskustva. ReËeno nam je da u svim naπim kuπnjama najusrdnije traæimo pomoÊ od Gospodina, ne gubeÊi iz vida da smo Njegovo vlasniπtvo i Njegova usvojena djeca. Nijedno ljudsko biÊe ne moæe razumjeti naπe ljudske potrebe kao Krist. Ako s vjerom traæimo pomoÊ od Njega, dobit Êemo je. Mi smo Njegovi po stvaranju i Njegovi po otkupljenju. Uæima boæanske ljubavi vezani smo za Izvor svekolike moÊi i snage. Ako ovisimo samo o Bogu, ako od Njega traæimo ono πto æelimo kao πto malo dijete moli svojega oca kad neπto æeli, steÊi Êemo bogato iskustvo. NauËit Êemo da je Bog izvor svekolike snage i moÊi. Ako u trenutku traæenja odmah ne iskusite poseban osjeÊaj, nemojte misliti da vaπa molitva nije usliπana. Onaj koji kaæe: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se”, Ëut Êe vas i odgovoriti vam. Imajte povjerenja u Njegovu RijeË, molite i traæite, i imat Êete prednost pronalaæenja. Krist nas ohrabruje i kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se” — jaram uzdræljivosti i posluπnosti — “i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,28) Mi Êemo pronaÊi odmor noseÊi Njegov jaram i Njegov teret. SuraujuÊi s Kristom u velikom djelu u kojemu je On dao svoj æivot, naÊi Êemo istinski odmor. Kad smo bili greπnici, On je dao æivot za nas. On æeli da doemo k Njemu i uËimo od Njega. Tako Êemo pronaÊi odmor. On kaæe da Êe nam On dati odmor. Stoga nemojte svoje terete povjeravati nijednom ljudskom biÊu. “UËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.” 65 »ineÊi tako, iskusit Êete odmor koji Krist daje, odmor koji dolazi zato πto nosite Njegov jaram i Njegove terete. Bog se sramoti kad se Njegov narod oslanja na ljudska biÊa. On nam nije rekao da Ëinimo tako. Rekao nam je da Êe nas On pouËiti i da Êe nas On voditi. … Prisjetite se kolika nam je obeÊanja dao za koja se moæemo uhvatiti rukom vjere. … Bog æeli da Ga poznajemo, razgovaramo s Njim, kaæemo Mu svoje poteπkoÊe i steknemo iskustvo u obraÊanju Onome koji nije nikada krivo sudio i nije nikada uËinio pogreπku. (Manuscript 144, 1901.) 56 11. veljaËe Obnovljeni na Boæju sliku “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve ostale teme u cijeloj Knjizi, jest plan spasenja i obnavljanje Boæje slike u ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπtaja nade u osudi izreËenoj u Edenu, do onog posljednjeg slavnog obeÊanja u Otkrivenju: “I gledat Êe lice njegovo, i ime njegovo bit Êe na Ëelima njihovim” (Otkrivenje 22,4), misao vodilja svake knjige i svakog ulomka u Bibliji je postupno objavljivanje te Ëudesne teme — Ëovjekovo podizanje — objavljivanje sile Boga “koji nam dade pobjedu kroz Gospoda naπega Isusa Krista”. (1. KorinÊanima 15,57) Onaj koji shvati ovu misao ima pred sobom neograniËeno podruËje za prouËavanje. On ima kljuË koji Êe mu otvoriti cijelu riznicu Boæje rijeËi. … StvaralaËka sila koja je stvorila svjetove, nalazi se u Boæjoj rijeËi. Ta rijeË daje silu; ona raa æivot. Svaka zapovijed je i obeÊanje. PrihvaÊena voljom, primljena u duπu, ona sobom donosi æivot BeskonaËnoga. Ona preobraæava narav i nanovo stvara duπu po Boæjem obliËju. Æivot koji je na ovaj naËin darovan, na isti se naËin i odræava. »ovjek æivi od “svake rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. (Matej 4,4) 66 Um i duπa izgrauju se onim Ëime se hrane; na nama poËiva odgovornost da odluËimo Ëime Êemo se hraniti. Svatko ima pravo izabrati teme kojima Êe se baviti njegove misli i oblikovati njegov karakter. … S Boæjom rijeËju u ruci svako ljudsko biÊe, ma u kakav ga poloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. Uz pomoÊ njezinih stranica moæe razgovarati s najplemenitijim i najboljim predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas VjeËnoga dok govori s ljudima. Dok prouËava teme u koje “aneli æele zaviriti” (1. Petrova 1,12) i dok razmiπlja o njima, moæe biti s njima. Moæe iÊi stopama nebeskog UËitelja i sluπati Njegove rijeËi kao u vrijeme kad je propovijedao na breæuljku, u ravnici i na jezeru. »ovjek u ovom svijetu moæe boraviti u ozraËju Neba, dajuÊi nadu æalosnima i kuπanima na Zemlji, budeÊi u njima Ëeænju za svetoπÊu, a sâm dolazeÊi u sve prisniju zajednicu s Nevidljivim; i sliËno onome koji je u davna vremena hodio s Bogom, prilazit Êe sve bliæe pragu vjeËnog svijeta, sve dok se vrata ne otvore i on ne ue. Tamo se neÊe osjeÊati strancem. Glasovi koji Êe ga pozdraviti glasovi su svetih koji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi pratitelji — glasovi koje je on ovdje nauËio prepoznati i ljubiti. Onaj koji je preko Boæje rijeËi æivio u zajednici s Nebom, osjeÊat Êe se ugodno u nebeskom druπtvu. (Odgoj, str. 113—115) 57 12. veljaËe MoÊ nad olujom “On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reËe moru: ‘Utiπaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tiπina. A njima reËe: ‘Zaπto se toliko straπite? Kako nemate vjere?’” (Marko 4,39.40) Taj dan u Isusovom æivotu bio je prepun dogaaja. Kraj Galilejskog mora izgovorio je svoje prve priËe, poznatim slikovitim prikazima ponovno objaπnjavajuÊi narodu narav svojega kraljevstva. ... Cijeli dan uËio je i lijeËio, a kad se spustila veËer, mnoπtvo je joπ uvijek bilo oko Njega. ... Sad je na kraju dana bio 67 tako premoren da je odluËio potraæiti odmor na nekom osamljenom mjestu preko jezera. ... Spasitelj se napokon oslobodio pritiska mnoπtva i, svladan umorom i glau, legao na krmu i ubrzo zaspao. VeËer je bila blaga i ugodna i mir je poËivao nad jezerom; ali se iznenada preko neba navukla tama, vjetar je divlje zapuhao niz planinske klance duljinom istoËne obale i jezero je zahvatila straπna bura. ... Bijesno πibani vjetrovima koji su urlali, valovi su æestoko pljuπtali po lai s uËenicima i prijetili da je potope. Ovi oËvrsnuli ribari proveli su svoj æivot na tom jezeru i sigurno vodili svoje barke kroz mnoge oluje, ali sad su se njihova snaga i umijeÊe pokazali bezvrijednima. Bili su nemoÊni u zagrljaju te divlje oluje i nada ih je napuπtala kad su vidjeli da se njihova laa puni. Obuzeti naporom da spase sebe, zaboravili su da je u lai Isus. Sada, videÊi da je njihov trud uzaludan, a smrt neizbjeæna, sjetili su se Onoga po Ëijoj su zapovijedi krenuli preko jezera. U Isusu je bila njihova jedina nada. U svojoj bespomoÊnosti i oËajanju povikali su: “UËitelju, uËitelju!” Meutim, gusti mrak skrivao Ga je od njihovih pogleda. Glasovi su im nestajali u urliku oluje. ... Iznenada, bljesak munje probija tamu i oni vide Isusa kako spava, neuznemiren bukom oluje. ZaËueni i oËajni povikali su: “UËitelju! tebe se niπta ne tiËe πto mi ginemo?” ... Dok bljesak munje osvjetljuje Isusa, oni vide nebeski mir na Njegovu licu. U Njegovu pogledu Ëitaju njeænu ljubav koja zaboravlja na sebe; i oni, okreÊuÊi svoja srca k Njemu, uzvikuju: “UËitelju, uËitelju, izgibosmo!” Nikada duπa nije izustila taj uzvik a da je on ostao bez odgovora. Kad su dograbili svoja vesla da uËine i posljednji napor, Isus je ustao. Stajao je usred svojih uËenika, dok je bura bjesnjela. ... Podigao je svoju ruku, kojom je tako Ëesto Ëinio djela milosra, i progovorio razbjeπnjelom moru: “Utiπaj se! Umukni!” ... Kao πto je Isus poËinuo vjerom u OËevoj brizi, tako i mi trebamo poËinuti u brizi naπeg Spasitelja. (Isusov æivot, str. 267—269) 68 13. veljaËe 58 Nanovo stvoreni “Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!” (Rimljanima 12,2) Krist je umro na kriæu kako bi spasio svijet koji je propadao u grijehu. On nas poziva da suraujemo s Njim u ovom radu. Budite Njegova ruka pomoÊnica. Neumornim i usrdnim naporima morate se truditi spasiti izgubljene. Prisjetite se da su naπi grijesi uËinili da je bio potreban kriæ. Kad ste primili Krista kao svojega Spasitelja, dali ste zavjet da Êete zajedno s Njim nositi kriæ. I u æivotu i u smrti vi ste povezani s Njim i dijelom ste velikog plana otkupljenja. PreobraæavajuÊa snaga Kristove milosti oblikuje onoga koji se posveti Boæjoj sluæbi. PosveÊen Duhom svojega Otkupitelja, on je spreman odreÊi se sebe, ponijeti kriæ i uËiniti bilo koju ærtvu za svojega Gospodara. On ne moæe biti ravnoduπan prema onima koji oko njega propadaju u grijehu. On ne sluæi sebi. Postao je novo stvorenje u Kristu, i ugaanje sebi nema viπe mjesta u njegovu æivotu. On zna da svaki dio njegovog biÊa pripada Kristu koji ga je izbavio od robovanja grijehu, i da je svaki trenutak njegove buduÊnosti otkupljen dragocjenom krvlju jedinoroenog Boæjeg Sina. Imate li tako duboko poπtovanje prema ærtvi uËinjenoj na Golgoti da ste voljni sve drugo podËiniti radu spaπavanja duπa? Ista æarka æelja za spasenjem greπnika, koja je obiljeæavala Spasiteljev æivot, treba obiljeæiti i æivot Njegovih istinskih sljedbenika. KrπÊanin ne æeli æivjeti samo sebi. Sve πto ima i πto jest on æeli posvetiti svojemu Gospodaru u sluæbi. Njega pokreÊe neizreciva æelja da pridobije duπe za Krista. … Kako mogu najbolje proslaviti Onoga kome pripadam po stvaranju i otkupljenju? To je pitanje koje trebamo postaviti samima sebi. Onaj koji je uistinu obraÊen, trudi se s najveÊom briænoπÊu izbaviti one koje su joπ uvijek pod silom Sotone. On odbija prihvatiti bilo πto πto bi ga prijeËilo u ovom radu. Ako ima djecu, shvaÊa kako njegov rad mora poËeti u njegovom 69 vlastitom domu. Njegova djeca su mu najdragocjenija. ImajuÊi na umu kako su ona najmlai Ëlanovi Gospodnje obitelji, on se bori svom snagom da ih pouËi da ostanu na Gospodnjoj strani. On se zavjetovao da sluæi, Ëasti i bude posluπan Kristu, i s puno strpljivosti i ustrajnosti trudi se odgojiti svoju djecu da nikad ne budu neprijateljski raspoloæena prema Spasitelju. Bog je oËevima i majkama dao odgovornost spaπavanja njihove djece od sile neprijatelja. To je njihov rad, rad koji ni pod kojim izgovorom ne smiju zanemariti. Roditelji koji imaju æivu vezu s Kristom neÊe mirovati dok ne vide da su njihova djeca sigurna u Njegovom toru. To Êe biti njihova æivotna zadaÊa. (Testimonies for the Church, sv. 7, str. 9—11) 59 14. veljaËe Stvaranje pruæa dokaze za vjeru “©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a objava nama i sinovima naπim zauvijek, da vrπimo sve rijeËi ovoga Zakona.” (Ponovljeni zakon 29,28) Boæja rijeË je dana kao svjetiljka naπim nogama i svjetlo naπem putu. Oni koji odbacuju Boæju rijeË i teæe da svojim ljudskim mudrovanjem otkriju prekrasne tajne o Jahvi, posrnut Êe u mraku. Onoliko koliko je za njihovo dobro, smrtnicima je darovan vodiË pomoÊu kojega mogu otkriti tajne o Jahvi i Njegovom djelu. Davanjem povijesti o potopu, nadahnuÊe nam je objavilo prekrasne tajne koje geologija neovisno o nadahnuÊu nikad ne bi mogla otkriti. Sotonin osobiti cilj jest voditi palog Ëovjeka u pobunu protiv Boæje vladavine, i on je u svojim naporima imao doista dobar uspjeh. Pokuπao je uËiniti nerazumljivim Boæji zakon, koji je sam po sebi vrlo jasan. Osobitu mrænju on pokazuje prema Ëetvrtoj zapovijedi Dekaloga, koja govori o æivom Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje. OdbaËene su jednostavne Boæje pouke da bi se prihvatilo nevjerniËke basne. »ovjek neÊe imati izgovora. Bog je dao dovoljno dokaza na kojima, ako æelimo, moæemo temeljiti svoju vjeru. Pri kraju vremena na ovoj Êe Zemlji biti veliko siromaπtvo u pitanjima 70 prave vjere. Nakon mnogih izgovora Boæju rijeË Êe smatrati nepouzdanom, dok Êe biti prihvaÊeno ljudsko shvaÊanje koje Êe biti u suprotnosti s jasnim Ëinjenicama Svetoga pisma. Ljudi Êe pokuπavati objasniti da je priroda uzrok djela stvaranja, koje Bog nikada nije otkrio. Ali ljudska znanost ne moæe otkriti tajne nebeskog Boga i objasniti Ëudesno djelo stvaranja, jer su oni Ëudo SvemoÊne Sile. Jednako tako znanost ne moæe otkriti kako je Bog doπao u postojanje. “©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a objava nama i sinovima naπim zauvijek.” … Boæji putovi nisu kao naπi putovi, niti su Njegove misli kao naπe misli. Ljudska znanost nikada ne moæe razjasniti Njegova Ëudesna djela. Bog je odredio da ljudi, æivotinje i drveÊe, mnogo veÊi od onih kakvi su danas na naπoj Zemlji, u vrijeme potopa budu pokopani s drugim stvarima u zemlju, i tu budu saËuvani kao dokaz ljudima da su stanovnici starog svijeta bili uniπteni potopom. Bog je uredio tako da ova otkriÊa, pronaena u zemlji, uËvrste vjeru ljudi u nadahnutu povijest. Ali su ljudi, sa svojim ispraznim naËinom razmiπljanja, pogreπno koristili ove dokaze koje je Bog odredio i koji su ih trebali voditi da veliËaju Njega. (Spiritual Gifts, sv. 3, str. 94—96) 15. veljaËe 60 Sve istine su u suglasju “Jahve stvori nebesa. … Dajte Jahvi slavu imena njegova.” (1. Ljetopisa 16,26-29) Postoje ljudi koji misle da su postigli prekrasna otkriÊa u znanosti. Oni navode miπljenja uËenih ljudi i smatraju ih nepogreπivima, i pouËavaju zakljuËke znanosti kao istine koje se ne mogu osporiti. A Boæja rijeË, koja je dana kao svjetiljka nogama umornog putnika, prosuuje se prema ovom mjerilu i proglaπava se manjkavom. Znanstvena istraæivanja s kojima se ovi ljudi zadovoljavaju pokazala su se kao zamka za njih. Ona su zamaglila njihove umove i oni su odvuËeni u nevjerstvo. Oni imaju svijest o moÊi, i umjesto da gledaju na Izvor svih mudrosti, oni slave pobjedu zbog povrπnog znanja koje su 71 moæda stekli. Oni uzvisuju svoju ljudsku mudrost koja je u suprotnosti s mudroπÊu velikog moÊnog Boga i usuuju se uÊi u raspravu s Njim. Bog je dopustio da se na ovaj svijet izlije poplava svjetlosti u znanstvenim otkriÊima i znanju, ali kad po izjaπnjenju znanstvenika ljudi pouËavaju i piπu o tim temama iz samo ljudskog stajaliπta, sigurno Êe doÊi do pogreπnih zakljuËaka. Ako u svojim istraæivanjima nisu voeni Boæjom rijeËju, najveÊi umovi postat Êe zbunjeni u svojim pokuπajima istraæivanja odnosa znanosti i objave. Stvoritelj i Njegova djela su izvan njihova razumijevanja, i stoga πto to ne mogu objasniti prirodnim zakonima, biblijsku povijest smatraju nepouzdanom. Oni koji sumnjaju u pouzdanost zapisa Starog i Novog zavjeta, bit Êe odvedeni korak dalje — u sumnju u postojanje Boga — a onda, nakon πto su se odvojili od svojega sidra, ostavljeni da se razbijaju o stijene nevjere. Voen Boæjim Duhom, Mojsije je napisao, a ispravna teorija geologije nikad neÊe dokazivati ono πto se ne podudara s njegovim izjavama. Zamisao o koju se mnogi spotiËu, da Bog nije stvorio tvar kad je doveo svijet u postojanje, ograniËava moÊ Sveca Izraelova. Kad se nau u nemoguÊnosti da svojom nesavrπenom znanoπÊu izraËunaju Stvoritelja i Njegova djela, mnogi poËinju sumnjati u Boæje postojanje i pripisuju beskonaËnu moÊ prirodi. Ovi ljudi su izgubili jednostavnost vjere, i u svom su umu i duhu daleko od Boga. U nadahnutost Boæje svete RijeËi treba postojati Ëvrsta vjera. Bibliju ne bi trebalo ispitivati ljudskim zamislima o znanosti, veÊ znanost treba podvrgnuti ispitu ovog nepogreπivog mjerila. Kad Biblija daje izjave o Ëinjenicama u prirodi, znanost se moæe usporediti s pisanom RijeËju; i pravilno razumijevanje obojeg uvijek Êe pokazati da su u skladu. Jedno se ne suproti drugome. Sve istine, bilo u prirodi ili u objavi, su u suglasju. (Signs of the Times, 13. oæujka 1884.) 72 16. veljaËe 61 NeograniËena moÊ “Jer on reËe — i sve postade, naredi — i sve se stvori.” (Psalam 33,9) Znanstvena istraæivanja otvorit Êe umu prostrana polja mudrih misli i informacija. Ljudi Êe vidjeti Boga u Njegovim djelima i veliËati Ga. On Êe za njih biti prvi i najbolji, i njihov um bit Êe usmjeren na Njega. Skeptici koji su proËitali Bibliju iz bezrazloænog prigovaranja, u neznanju tvrde da Êe pronaÊi proturjeËja izmeu znanosti i objave. Ali ljudsko razumijevanje Boga nikada neÊe biti toËno. Um koji nije prosvijetljen Boæjim Duhom uvijek Êe ostati u neznanju o Njegovoj moÊi. Duhovne stvari razaznaju se duhovno. Oni koji nemaju æivotnu zajednicu s Bogom, kolebaju se ili na jednu ili drugu stranu; takvi su ljudsko miπljenje stavili ispred, a Boæju rijeË u pozadinu. Oni se hvataju za ljudske tvrdnje da je osuda grijeha u suprotnosti s Boæjim milostivim karakterom te da, dok boravimo u beskonaËnoj milosti, pokuπajmo zaboraviti da postoji neπto takvo kao πto je beskonaËna pravda. Kad imamo ispravan pogled na Boæju moÊ i veliËanstvo — kao i na ljudske slabosti — mi Êemo prezreti pretpostavke o mudrosti takozvanih velikih ljudi na zemlji, koji u svojem karakteru nemaju niπta od nebeske plemenitosti. Ne postoji niπta Ëime bi se Ëovjek mogao pohvaliti ili uzvisivati. Ne postoji razlog zbog kojeg bi trebalo vjerovati miπljenju uËenih, kad oni svojim izopaËenim razumom ne mogu shvatiti boæanske stvari. Oni koji sluæe Bogu jesu jedini Ëije miπljenje i primjer moæemo sigurno slijediti. PosveÊeno srce ubrzava i pojaËava umnu sposobnost. Æiva vjera u Boga daje snagu; ona daje mir i odmor duhu te snagu i plemenitost karakteru. Znanstvenici misle da svojim raπirenim predodæbama mogu shvatiti Boæju mudrost i ono πto je On uËinio ili Ëini. Uglavnom prevladava misao da je On vezan i ograniËen svojim vlastitim zakonima. Ljudi ili poriËu, ili zanemaruju Njegovo postojanje, ili misle da sve mogu objasniti prirodnim zakonima — Ëak i djelovanje Njegovog Duha na ljudsko srce. Oni viπe ne poπtuju Njegovo ime i ne boje se Njegove moÊi. I dok misle da 73 napreduju, oni jure za mjehuriÊima od sapunice i gube dragocjene prilike da upoznaju Boga. Oni ne vjeruju u nadnaravno i ne shvaÊaju da Autor prirodnih zakona moæe djelovati izvan njih. Oni poriËu Boæje tvrdnje i zanemaruju dobrobit vlastite duπe. Ali Njegovo postojanje, Njegov karakter i Njegovi zakoni Ëinjenice su koje ne moæe oboriti obrazloæenje ljudi najveÊih postignuÊa. … Priroda je snaga, ali Bog prirode nije ograniËen snagom. Njegova djela predstavljaju Njegov karakter. (Signs of the Times, 13. oæujka 1884.) 62 17. veljaËe Snaga koja umnaæa “A on zapovijedi: ‘Daj ljudima neka jedu!’ Ali njegov momak odgovori: ‘Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?’ On odgovori: ‘Podaj ljudima, i neka jedu.’” (2. o Kraljevima 4,42.43) “Neki Ëovjek doπao iz Ball ©aliπe i donio Ëovjeku Boæjem kruh od prvina, dvadeset jeËmenih hljebova i kaπe u torbi. A on zapovijedi: ‘Daj ljudima neka jedu!’ Ali njegov momak odgovori: ‘Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?’ On odgovori: ‘Podaj ljudima, i neka jedu, jer ovako veli Jahve: Jest Êe, i preostat Êe.’ I postavi on pred njih. I jedoπe, i joπ preosta, prema rijeËi Jahvinoj.” (2. o Kraljevima 4,42-44) Onaj tko je uËinio ovo Ëudo za stotinu ljudi, zapisano u vrijeme Starog zavjeta, uËinio je sliËno Ëudo za pet tisuÊa ljudi kad je kao »ovjek propovijedao Radosnu vijest ljudima. Krist je u pustinji svojemu narodu dao ne samo kruh, veÊ i Ëiste tekuÊe potoke. … Bila je to Boæja milost u malim obrocima koja je sve uËinila zadovoljnima. Boæja ruka moæe umnoæiti stostruko. Iz svojih izvora On moæe postaviti stol u pustinji za milijune ljudi. Dodirom svoje ruke Bog moæe poveÊati oskudne zalihe i uËiniti da ima dovoljno za sve. Svojom moÊi On je umnoæio kruhove i æito u rukama proroËkih sinova. 74 Gospodin daje æivot stablima i vinovoj lozi u korist svojih stvorenja. Njegova rijeË moæe poveÊati ili smanjiti plodove zemlje. Ako su ljudi otvoreni za razumijevanje, razlikovat Êe odnos prirode i Boæje naravi, i Ëut Êe se vjerno priznanje Stvoriteljeve moÊi. Bez æivota koji Bog daje priroda bi umrla. Djela koja je stvorio ovise o Njemu. On daje æivot svemu πto priroda proizvede. Stabla natovarena plodovima trebamo promatrati kao Boæji dar, baπ tako kao da nam On stavlja voÊe u ruke. (Manuscript 114, 1899.) Time πto je nahranio pet tisuÊa ljudi, Isus je podignuo zastor sa svijeta prirode i otkrio silu koja stalno djeluje za naπe dobro. Bog svakodnevno Ëini Ëuda stvarajuÊi zemaljske æetve. Prirodnom pokretaËkom snagom vrπi se isto djelo koje se pokazalo davanjem hrane mnoπtvu. … Sâm Bog svakog dana hrani milijune sa zemaljskih æetvenih polja. Ljudi su pozvani da surauju s Bogom u staranju za æito i u pripremanju kruha, i zbog toga gube iz vida boæansku pokretaËku silu. … On æeli da Ga prepoznamo u Njegovim darovima, da bi nam oni prema Njegovoj namjeri doista bili na blagoslov. (Isusov æivot, str. 297,298) 18. veljaËe 63 Josip je poπtovao Stvoritelja “Za domaÊina ga stavi kuÊi svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, da velikaπe njegove po volji uËi i starce njegove mudrosti da vodi.” (Psalam 105,21.22) Josip je iz tamnice doveden na mjesto vladara cijele egipatske zemlje. Bio je to poloæaj od visoke Ëasti, ali i optereÊen poteπkoÊama i opasnostima. Nitko ne moæe stajati na visokom poloæaju bez opasnosti. Kao πto oluja ostavlja netaknutim mali cvijet u dolini, dok iz korijena Ëupa visoko stablo na vrhu planine, tako i oni koji su u æivotu poniznosti oËuvali Ëestitost mogu zbog kuπnji koje prate svjetovni uspjeh i Ëast pasti u duboki ponor. Ali Josipov karakter je izdræao ispit nevolja i napretka. On je u faraonovoj palaËi pokazao istu vjernost Bogu kao i u zatvoreniËkoj samici. On je joπ uvijek bio stranac 75 u neznaboæaËkoj zemlji, odvojen od svojega roda, oboæavatelja Boga; ali je u cijelosti vjerovao da boæanska ruka vodi njegove korake i neprekidnim oslanjanjem na Boga vjerno je vrπio duænosti na svom poloæaju. … On je u svojim ranim godinama slijedio duænost radije negoli sklonosti, a Ëestitost, jednostavno povjerenje i plemenita narav u mladosti donose plodove u djelima zrelog Ëovjeka. Jednostavan i Ëist æivot pridonio je snaænom razvitku tjelesnih i umnih sposobnosti. Zajednica s Bogom kroz Njegova djela i razmiπljanje o velikim istinama povjerenima baπtinicima vjere uzdigli su i oplemenili njegovu duhovnu narav, razvijajuÊi i jaËajuÊi njegov um viπe od bilo kojeg prouËavanja. Svjestan i vjeran duænosti na svakom poloæaju, od najniæe do najuzviπenije, vjeæbao je sve svoje sposobnosti za najveÊu duænost. Onaj koji æivi u skladu sa Stvoriteljevom voljom, osigurava sebi najËistiji i najplemenitiji razvitak karaktera. … Malo je onih koji razumiju utjecaj malih stvari u æivotu na razvoj karaktera. Niπta Ëime se mi bavimo nije beznaËajno. RazliËite okolnosti s kojima se suoËavamo svakog dana dane su da ispitaju naπu vjernost i osposobe nas za veÊe povjerenje. VjernoπÊu naËelima u obavljanju zadataka u svakodnevnom æivotu um se navikava da zahtjeve duænosti smatra veÊim od zahtjeva zadovoljstava i sklonosti. (Patrijarsi i proroci, str. 177,178) Kao πtit protiv iskuπenja i kao poticaj na neporoËnost i istinu, nijedan se drugi utjecaj ne moæe mjeriti sa svijeπÊu o Boæjoj prisutnosti. “Naprotiv, sve je golo i otkriveno oËima onoga komu moramo dati raËun.” (Hebrejima 4,13) “PreËiste su tvoje oËi da bi zloÊu gledale. Ti ne moæeπ motriti tlaËenja.” (Habakuk 1,13) Ova pomisao bila je Josipov πtit protiv pokvarenosti u Egiptu. ZavodniËkom kuπanju odgovorio je odluËno: “Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9) Takav πtit Êe vjera, ako se gaji, dati svakoj duπi. (Odgoj, str. 228) 76 19. veljaËe 64 Naπa æivotna snaga “Adam poæivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.” (Postanak 5,5) Knjiga Postanka daje potpuno odreeno izvjeπÊe o æivotu druπtva i pojedinaca, a ipak nigdje ne nalazimo zapis da se neko dijete rodilo slijepo, gluho, sakato, deformirano ili maloumno. Nije zabiljeæen nijedan sluËaj prirodne smrti novoroenËeta, djeteta u razvoju ili Ëovjeka u mlaim godinama. Nemamo Ëak zapis ni da su muπkarci i æene umirali od bolesti. Objave smrti zabiljeæene u Postanku glase ovako: “Adam poæivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. ... ©et poæivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.” (Postanka 5,5.8) O drugima je zabiljeæeno: “I onemoÊav umrije … u dubokoj starosti, sit æivota.” Bila je velika rijetkost da sin umre prije oca i takav sluËaj se smatrao toliko izuzetnim da ga je bilo potrebno zabiljeæiti: “Haran umrije za æivota svoga oca Teraha.” (Postanak 11,28) Haran je iza sebe ostavio potomstvo. Bog je Ëovjeka obdario tako velikom æivotnom snagom da ljudski rod veÊ πest tisuÊa godina odolijeva svim moguÊim bolestima koje ga snalaze kao posljedica izopaËenih navika. Sama ta Ëinjenica je dovoljan dokaz kolikom je snagom i jakoπÊu Bog obdario Ëovjeka prilikom stvaranja. Da bi bolest u veÊoj mjeri zahvatila ljudski rod, trebalo je proÊi viπe od dvije tisuÊe godina popuπtanja zlu i poniæavajuÊim strastima. Da Adam prilikom stvaranja nije bio obdaren æivotnom snagom dvadeset puta veÊom nego πto je snaga danaπnjeg Ëovjeka, ljudski rod bi, sa svojim danaπnjim navikama i krπenjem prirodnih zakona, veÊ prestao postojati. U vrijeme Kristovog prvog dolaska ljudski rod se izopaËio tako naglo da je umnoæavanje bolesti koje su snalazile taj naraπtaj predstavljalo pravu poplavu boli i neizrecivih patnji. … Bog nije stvorio ljudski rod u ovako jadnom stanju u kojem se danas nalazi. Ovo danaπnje stanje nije djelo Boæje promisli, veÊ djelo Ëovjeka; ono je prouzroËeno pogreπnim navikama i zloporabama, krπenjem zakona koje je Bog odredio da vladaju 77 Ëovjekovim postojanjem. Popuπtanjem apetitu Adam i Eva su najprije izgubili svoje uzviπeno i sretno stanje svetosti. Popuπtanje toj istoj kuπnji dovelo je cijeli ljudski rod u ovakvo oslabljeno stanje. Ljudski rod dopuπta da nad njim kraljuje apetit i strasti koje podjarmljuju razum i rasuivanje. … ZaËuujuÊa je odsutnost naËela koja obiljeæava ovaj naraπtaj, a osobito je to vidljivo u nepoπtivanju zakona æivota i zdravlja. O ovome prevladava neznanje, iako svjetlost blista svuda oko nas. Najvaænija briga veÊine jest: ©to Êu jesti? ©to Êu piti? I πto Êu odjenuti? … Koliko je velika suprotnost izmeu ovog naraπtaja i naraπtaja koji je æivio u pretpotopno doba! (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 138—141) 65 20. veljaËe Pokoravanje Gospodaru LonËaru “Pa ipak, naπ si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naπ lonËar — svi smo mi djelo ruku tvojih.” (Izaija 64,7) Dok Ëovjek, kao ljudsko orue, sâm smiπlja i planira neπto Ëime onemoguÊava Boæje djelovanje, on doæivljava teπke trenutke. On negoduje, kida se i muËi, a njegove poteπkoÊe bivaju samo joπ veÊe. Ali kad se u potpunosti preda Bogu, kao glina u ruke lonËaru, onda ga On moæe izgraditi i oblikovati u skupocjenu posudu. Glina se ne protivi obraivanju. Kad bi dopustili da ih Bog izgrauje na svoj naËin, mnogi bi bili oblikovani u najbolje posude koje On æeli vidjeti. Neka Boæja ruka oblikuje glinu ljudskog biÊa za sluæbu Njegovom imenu. On najbolje zna kakva posuda Mu je kada potrebna. On je svakome dao svoj posao, jer za svakog zna koje mu mjesto najbolje odgovara. Mnogi rade suprotno Boæjoj volji, i na taj naËin kvare ono πto bi On htio stvoriti od njih. Gospodin æeli da se svaki pojedinac podËini Njegovom boæanskom vodstvu kako bi ga doveo u poloæaj da postane jedno s Kristom, u sliËnost Njegovom boæanskom liku. Ako vaπe “ja” dopusti da bude oblikovano, ako ste spremni suraivati s Bogom, ako se molite i radite u jedinstvu i slozi, zauzimajuÊi svaki svoje mjesto, kao nîti u tkanju æivota, razvit Êete se u 78 divnu tvorevinu koja Êe predstavljati radost za Boga i Ëitav svemir. One koji se nikada nisu predali u Njegove ruke, LonËar ne moæe oblikovati u posude za Ëast. KrπÊanski æivot je svakodnevna predaja, pokornost i neprekidno pobjeivanje. Svakog dana zadobit Êemo nove pobjede. Naπe “ja” trebamo izgubiti iz vida i trebamo stalno njegovati ljubav prema Bogu. Tako Êemo rasti u Kristu. Na taj naËin se æivot oblikuje po boæanskom Uzoru. Svako Boæje dijete treba uËiniti najbolje πto je u njegovoj moÊi da uzdigne mjerila istine. Na taj naËin Êe postupati po Boæjoj odredbi. Ako uzvisujemo sebe, ne uzvisujemo Krista. U svojoj RijeËi Bog se usporeuje s lonËarom, a Njegov narod s glinom. On radi na tome da ih oblikuje prema svojemu obliËju. Pouke koje trebaju nauËiti su pouke o pokornosti. Ne treba isticati sebe. Ako je naπa pozornost zaokupljena boæanskim uputama, ako smo se predali boæanskoj volji, LonËarova ruka Êe izraditi lijepu posudu. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 4, str. 1154) LonËar uzima glinu u ruke, obrauje je i oblikuje prema svojoj volji. Mijesi je i radi na njoj. Kida je u dijelove i zatim ponovno stjeπnjuje. … Tako ona postaje posuda za uporabu. Tako Veliki Majstor æeli obraditi i uobliËiti. Kao πto je glina u rukama lonËara, tako smo i mi u Njegovim rukama. Ne pokuπavajmo raditi posao lonËara. Naπ udio je da se prepustimo Velikom Majstoru da nas oblikuje. (Testimonies for the Church, sv. 8. str. 186.187) 21. veljaËe 66 Sve je stvoreno Boæjom rijeËju “Jahvinom su rijeËju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” (Psalam 33,6) Materijalni svijet je pod Boæjim nadzorom. Priroda poπtuje zakone koji upravljaju njom. Sve govori i djeluje po Stvoriteljevoj volji. Oblaci, kiπa, rosa, sunce, pljuskovi, vjetar, oluja, sve je pod Boæjim nadzorom i potpuno i bezuvjetno posluπno 79 Onome u Ëijoj je sluæbi. Tanka vlat trave probija se kroz zemlju, gradeÊi najprije stabljiku, onda klas, a zatim ispunjava zrno u klasu. Gospodin koristi ove svoje posluπne sluge da vrπe Njegovu volju. Plod se najprije vidi u pupoljku koji Êe donijeti kruπku, breskvu ili jabuku, i Gospodin Ëini da donesu rod u odreeno vrijeme, jer ne mogu odoljeti Njegovu djelovanju. Oni se ne protive naredbi i Njegovom ureenju. Kao πto vidimo, Njegova djela u svijetu prirode ne shvaÊaju ili ne poπtuju poloviËno. Ovi tihi propovjednici pouËit Êe ljudska biÊa pouku ako su ona voljna paæljivo posluπati. Moæe li biti da Ëovjek, nakon πto je stvoren na Boæju sliku i obdaren sposobnoπÊu zakljuËivanja i govora, bude jedini koji ne cijeni darove koje mu je Bog dao, a koji bi se — da ih koristi — mogli poveÊati? Zar Êe oni koji bi mogli biti uzdignuti, oplemenjeni i osposobljeni za suradnju s najveÊim UËiteljem kojega je svijet ikada poznavao, biti zadovoljni da ostanu nesavrπenog i necjelovitog karaktera, i tako izazivati zbrku — a mogli bi postati posuda za Ëast? Zar Êe tijelo i duπa, za koje je Bog kupio nasljedstvo, biti sprijeËeni i vezani svjetovnim navikama i bezboænim djelima tako da nikada neÊe moÊi odsjajivati ljepotu karaktera Onoga koji je uËinio da sve bude dobro i da nesavrπeni Ëovjek kroz Kristovu milost moæe Ëiniti dobro i na kraju Ëuti Kristov blagoslov: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje gospodara svoga!”? (Matej 25,21) Bog je rekao, i Njegovom je rijeËju stvoren ovaj materijalni svijet. Boæje stvaranje je riznica dobara spremnih da za Njega odmah posluæe za ono πto Mu je ugodno. Niπta nije beskorisno, ali prokletstvo je izazvao kukolj πto ga je posijao neprijatelj. HoÊe li razumna biÊa izazivati zbrku u naπem svijetu? NeÊemo li æivjeti za Boga? NeÊemo li Ga poπtovati? Naπ Bog i Spasitelj je sveznajuÊ i svemoguÊ. On je doπao na naπ svijet da bi Njegova savrπenost bila otkrivena u nama. … Naπa vjera mora jaËati. Moramo biti sliËni Isusu u ponaπanju i naravi. Svjetlo koje svijetli na naπemu putu i istina koja se otkriva naπemu razumu, ako budemo posluπali, posvetit Êe i promijeniti naπu duπu. … Poznavanje istine, nebesko prosvjetljenje i duhovni darovi jesu nebeska dobra koja su nam darovana za napredak u mudrosti. (Letter 131, 1897.) 80 22. veljaËe 67 Boæja stvaralaËka sila odræava svemir “Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kiπu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na sluæbu Ëovjeku. On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakÊu.” (Psalam 147,8.9) Iako Biblija u odgoju djece i mladih treba zauzimati prvo mjesto, knjiga prirode je po znaËaju odmah iza nje. Sve πto je Bog stvorio svjedoËi o Njegovoj ljubavi. On je pozvao u postojanje ovaj svijet i sve πto je u njemu. Bog je ljubitelj ljepote; i kad je cijeli ovaj svijet pripremio za naπe boraviπte, ne samo da nam je dao ono πto nam je potrebno za udobnost, nego je pored toga zaodjenuo zemlju i nebo ljepotom. Njegovu ljubav i skrb moæemo vidjeti u bogatim poljima u jesen, a Njegov oËinski osmijeh u ugodnim zrakama Sunca. Njegove ruke naËinile su tvrave od stijena i visokih planina. Visoko drveÊe raste po Njegovoj naredbi; On je prekrio zemlju mekanim zelenim sagom i ukrasio je æbunjem i cvijeÊem. Zaπto je Bog zaodjenuo zemlju i drveÊe æivim zelenilom umjesto tamnim i sumornim sivilom? Nije li to stoga da bi izgledala ljepπa i ugodnija oku? I ne bi li onda naπe srce trebalo biti puno zahvalnosti dok u Njegovim Ëudesnim djelima promatramo jasne dokaze Njegove mudrosti i ljubavi? Ista stvaralaËka sila kojom je stvoreno sve πto vidimo i ne vidimo joπ uvijek djeluje u odræavanju Ëitavog svemira i u neprekidnom æivotu prirode. Boæja ruka vodi planete po njihovim odreenim putanjama kroz svemirska prostranstva. Svoje kruæenje oko Sunca Zemlja ne nastavlja pod utjecajem sebi svojstvene sile, niti daje obilje svojih proizvoda sama od sebe. Boæja rijeË upravlja poËelima. On prekriva nebo oblacima i priprema kiπu zemlji. On Ëini plodnima doline i “daje da po bregovima raste trava”. (Psalam 147,8) Njegovom moÊi buja raslinje, lista drveÊe i cvjeta cvijeÊe. Sav Ëudesni svijet prirode stvoren je tako da nam pruæi jasniju sliku o Bogu. Za Adama i Evu je priroda u njihovom edenskom domu bila puna spoznaje o Bogu, prepuna boæanskih pouka. Njihovom pozornom uhu priroda je govorila gla81 sno o boæanskoj mudrosti. Ta mudrost govorila je i njihovom oku i bila prihvaÊena srcem, jer su kroz stvorena djela zapravo razgovarali s Bogom. »im je sveti par prekrπio Zakon Sveviπnjega, u prirodi je nestalo blistavog sjaja koji dolazi od Boæjeg lica. … Djeci i mladima, uËenicima svih uzrasta, potrebne su pouke dobivene s tog izvora. U samoj ljepoti prirode ima neπto πto odvaja duπu od grijeha i svjetovnih privlaËnosti, i vodi je prema ËistoÊi, miru i Bogu. (Counsels to Parents and Teachers, str. 185,186.) 68 23. veljaËe Boæja moÊ u prirodi i u nama “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i boæanstvo, promatrana po njihovim djelima, opaæaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20) ObraujuÊi zemlju, paæljivi Êe radnik ustanoviti da se pred njim otvaraju riznice o kojima nije ni sanjao. Nitko se ne moæe uspjeπno baviti zemljoradnjom ili vrtlarstvom ako ne poπtuje zakone tog rada. Moraju se prouËavati posebne potrebe svake biljne vrste. RazliËite vrste zahtijevaju razliËito zemljiπte i odgovarajuÊu njegu, a pokoravanje zakonima koji upravljaju svakom od njih uvjet je uspjeha. Paænja koju zahtijeva presaivanje, da se Ëak ni æilica korijena ne pritijesni ili pogreπno postavi, briga o mladim biljkama, rezanje i zalijevanje, zaπtiÊivanje od mraza noÊu i sunca danju, borba protiv korova, bolesti i πtetoËina, cjelokupno njegovanje i ureivanje, ne samo da pruæa vaæne pouke o razvitku karaktera, veÊ pokazuje da se razvitak moæe postiÊi samo radom. UËeÊi se briæljivosti, strpljivosti, temeljitosti i posluπnosti zakonu, stjeËemo najvaæniji odgoj. Stalni doticaj s tajnama æivota i ljepotom prirode, kao i njeænost potrebna za staranje oko ovih divnih djela Boæjeg stvaranja, doprinose oæivljavanju uma i oplemenjivanju i uzdizanju karaktera; a nauËene pouke pomaæu radniku da uspjeπnije postupa s ljudima. (Odgoj, str. 100) 82 Ista sila koja odræava prirodu djeluje i u Ëovjeku. Isti veliki zakoni koji jednako vode zvijezdu i atom, nadziru i Ëovjekov æivot. Zakoni koji upravljaju radom srca podeπavajuÊi protok struje æivota prema potrebama tijela, zakoni su moÊnog Uma koji ima vlast nad duπom. Od Njega proizlazi sav æivot. Samo u skladu s Njime moæe se utvrditi pravo podruËje æivotne aktivnosti. Svim biÊima koja je stvorio postavljen je isti uvjet — da se æivot odræava primanjem æivota od Boga i vodi u skladu sa Stvoriteljevom voljom. Prekrπiti Njegov zakon, tjelesni, umni ili moralni, znaËi izdvojiti se iz sklada sa svemirom, unijeti nesklad, anarhiju, propast. Onome koji nauËi tako tumaËiti pouke iz nje, cijela priroda postaje jasna; svijet je udæbenik, a æivot πkola. Jedinstvo Ëovjeka s prirodom i Bogom, sveopÊa obvezatnost zakona i posljedice prijestupa neizbjeæno utjeËu na um i oblikuju karakter. ... Kao πto su stanovnici Edena uËili sa stranica prirode, kao πto je Mojsije prepoznao Boæji rukopis na arapskim ravnicama i brdima, a dijete Isus na padinama breæuljaka Nazareta, tako i danaπnja djeca mogu uËiti o Sveviπnjemu. Nevidljivo je predstavljeno vidljivim. Na svemu πto je na Zemlji … od bezgraniËnog oceana do najmanje πkoljke na obali, moæe se vidjeti slika i potpis Boga. (Odgoj, str. 89,90) 24. veljaËe 69 Nebeski SijaË “Izie sijaË da sije.” (Matej 13,4) Na Istoku je vladala velika nesigurnost i tako velika opasnost od nasilja, da su ljudi preteæno boravili u utvrenim gradovima. Odatle su ratari svakog dana odlazili obavljati svoje poslove izvan zidina. Tako je i Krist, nebeski SijaË, iziπao da sije. Ostavio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave koju je uæivao kod Oca prije nego πto je stvoren svijet, napustio je svoj poloæaj na prijestolju svemira. Iziπao je kao napaÊeni i iskuπavani Ëovjek, iziπao je u samoÊu da sije sa suzama, da svojom krvlju navodnjava sjeme æivota izgubljenom svijetu. 83 I Njegovi sluge moraju na sliËan naËin izlaziti da siju. Kad je bio pozvan da postane sijaË sjemena istine, Abraham je dobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËinskog u krajeve koje Êu ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode, iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) … Sjeme Êe se morati sijati u trudu, u suzama, u samoÊi i uz mnogo ærtava. “SijaË sije rijeË.” (Marko 4,14) Krist je doπao da u svijet posije istinu. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh, Sotona sije sjeme zablude. Upravo je uz pomoÊ laæi u poËetku i zadobio vlast nad Ëovjekom i na isti naËin se sve dosad trudi oboriti Boæje kraljevstvo na Zemlji i dovesti Ëovjeka pod svoju upravu. Kao SijaË iz uzviπenijeg svijeta, Krist je doπao posijati sjeme istine. On koji je stajao u Boæjem savjetu, koji je boravio u Svetinji nad svetinjama Sveviπnjega, mogao je ljudima donijeti Ëista naËela istine. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh, On je svijetu objavljivao istinu. Preko Njega je neraspadljivo sjeme, RijeË “æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23) bila objavljena ljudima. I u onom prvom obeÊanju koje je izgovoreno naπem greπnom rodu u Edenu, Krist je sijao sjeme Evanelja. Ali ova usporedba o sijaËu odnosi se upravo na Njegovu osobnu sluæbu meu ljudima i na djelo koje je tako posebno uspostavio. Boæja rijeË je sjeme. Svako sjeme sadræi u sebi naËelo klijanja. U njemu je skriven æivot biljke. I u Boæjoj rijeËi je æivot. Krist kaæe: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) … U svakoj zapovijedi i u svakom obeÊanju Boæje rijeËi nalazi se istinski æivot od Boga, sila kojom se zapovijed moæe izvrπiti i obeÊanje ispuniti. Onaj tko vjerom prima RijeË, prima i istinski æivot i karakter samoga Boga. Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme u povoljnim okolnostima, i ono Êe se razviti u biljku. Primi vjerom u svoju duπu neraspadljivo sjeme RijeËi, i ono Êe oblikovati karakter i æivot po ugledu na karakter i æivot samoga Boga. (Isusove usporedbe, str. 16,17) 84 25. veljaËe 70 Rast dolazi od Boga “Uzgajat Êe svoju pπenicu, vinograde gajit.” (Hoπea 14,8) Promjena srca kojom postajemo Boæja djeca naziva se u Bibliji roenjem. Na drugom mjestu je usporeena s klijanjem dobrog sjemena koje je posijao domaÊin. Po istoj slici oni koji su se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek roena djeËica” (1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efeæanima 4,15) do visine rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. Ili, sliËno dobrom sjemenu koje je posijano u polju, trebaju uzrasti i donijeti rod. Izaija za njih kaæe: “I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3) Te slike iz prirode pomaæu nam da bolje razumijemo tajanstvene istine duhovnog æivota. Sva ljudska mudrost i umjeπnost ne mogu udahnuti æivot ni najmanjoj sitnici u prirodi. Biljke i æivotinje mogu æivjeti jedino æivotom koji je udahnuo sâm Bog. Isto tako se samo æivotom od Boga zaËinje i duhovni æivot u Ëovjekovom srcu. Ako se Ëovjek “odozgo ne rodi” (Ivan 3,3), ne moæe dobiti æivot koji nam je Krist svojim dolaskom æelio dati. Kao πto je sa æivotom, tako je i s rastom. Bog Ëini da se pupoljak rascvjetava i da cvijet daje plod. Njegovom se silom sjeme razvija u “... najprije stabljiku, zatim klas — potom pun klas zrna”. (Marko 4,28) Prorok Hoπea kaæe za Izrael: “... kao ljiljan on Êe cvasti.” (Hoπea 14,6) “Uzgajat Êe svoju pπenicu, vinograde gajit...” (Hoπea 14,8) Isus nam kaæe: “Promotrite kako rastu ljiljani!” (Luka 12,27) Biljke i cvijeÊe ne rastu svojim nastojanjem, svojom skrbi, svojim naporom — veÊ uzimanjem onoga πto je Bog pripravio da im sluæi za æivot. Dijete ne moæe pridonijeti svojemu rastu nikakvom svojom skrbi ili snagom. Tako ni vi ne moæete osigurati svoj duhovni rast brigom ili naporom. I biljka i dijete rastu primajuÊi iz svoje okoline ono πto im sluæi za æivot: zrak, sunËevu svjetlost i hranu. Ono πto su ti darovi prirode æivotinji i biljci, to je Krist onima koji se uzdaju u Njega. ... Nenadmaπnim darom svojega Sina Bog je okruæio cijeli svijet ozraËjem milosti koja je stvarna jednako kao i zrak koji 85 se giba oko Zemljine kugle. Svi koji odluËe udisati to æivotodavno ozraËje æivjet Êe i uzrasti do visine rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. Kao πto se cvijet okreÊe prema suncu da bi mu blistave zrake pomogle u usavrπavanju ljepote i simetrije, tako se i mi moramo okrenuti Suncu pravednosti da bi nas mogla obasjati nebeska svjetlost, da bi se naπ karakter mogao razvijati po Kristovu uzoru. (Put Kristu, str. 57,58) 71 26. veljaËe Potpuna ovisnost o Stvoritelju “Po njemu, naime, æivimo, miËemo se i jesmo.” (Djela 17,28) “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Ovi uvjeti su jasno postavljeni od strane Isusa Krista, koji je ponio naπe grijehe. Kad namjerno odluËite iÊi nasuprot rijeËi koju je izrekao Isus Krist: “Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!”, kako moæete oËekivati da budete skloni vjeri? Za proπirenje naπe spoznaje o Njegovom milosru i dobroËinstvu, On predstavlja sliku presude — odvajanja pravednih od nepravednih — i pokazuje nam kako svoje interese poistovjeÊuje s ËovjeËanstvom koje pati. On pouËava na otvorenom gdje oko moæe zapaziti ljepotu prirode i biÊa koja je Bog stvorio. “Promotrite gavrane! Niti siju niti æanju. … Koliko ste vi vredniji od ptica! Moæe li tko od vas brigama produæiti svoj æivot samo za jedan lakat? Dakle, ako ne moæete ni ono πto je najmanje, zaπto se tjeskobno brinete za ostalo?” (Luka 12,24-26) Ovdje nam je jasno reËeno da je Ëovjek ovisan o Bogu za svaki udisaj koji udahne. Svaki otkucaj srca, pulsiranje pulsa, svaki æivac i miπiÊ u æivom organizmu odræava i pokreÊe moÊ beskonaËnog Boga. “Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti æanju. A ja vam kaæem da se ni Salomon u svoj raskoπi svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako 86 Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni?! Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani — jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej 6,28-33) Ovdje Krist upuÊuje um da promatra πiroka polja u prirodi, da Njegova moÊ djeluje na oËi i osjetila te da primijeti veliËanstvena djela boæanske moÊi. On najprije usmjerava pozornost na prirodu, a onda kroz prirodu na spoznaju naravi Boga koji odræava svijet svojom snagom. On ukazuje na otvaranje pupoljka. … On bdije nad ptiËicama. Nijedan vrabac ne padne na zemlju bez znanja naπeg nebeskog Oca. … Krist nam ukazuje na boæansku skrb za svoja razliËita stvorenja, koja se moæda Ëine tako beznaËajna, i prema svakoj pojedinosti u prirodi koju su stvorile Njegove ruke. Svako visoko drvo, svaki grm, svaki cvijet u cvatu, ljiljan u polju, i zemlja zaodjenuta svojim æivim zelenim ogrtaËem, u savrπenom su redu i u svakom trenutku svjedoËe o Boæjoj ljubavi za Ëovjeka. (Manuscript 73, 1893.) 27. veljaËe 72 Isti æivot pulsira u svim stvorenjima “Promotrite poljske ljiljane kako rastu.” (Matej 6,28) Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem. PokazujuÊi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus je rekao: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” (Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæe naslikati skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ pokraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja je postavila i zvjezdane svjetove na visini. U svemu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg srca. Njegova ruka odijeva poljsko cvijeÊe raskoπnije od najraskoπnijih haljina kojima su se ikad krasili zemaljski vladari. ... 87 Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu njegovu pjesmu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske! ... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Ljepote prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe o Boæjoj mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljiljana Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezikom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zaboravi na nepovjerenje, sebiËnost i brigu koja izjeda. Zaπto vam je Bog dao raspjevane ptice i ljupko cvijeÊe da vam razvedre i razvesele æivotnu stazu — ako ne iz silne ljubavi oËinskog srca? Sve πto vam je potrebno za odræavanje æivota imali biste i bez cvijeÊa i ptica, ali Bogu nije bilo dovoljno da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm opstanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako neograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je potreban? “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok otvara latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se pokorava onim istim velikim zakonima koji upravljaju zvijezdama. A kako je jednostavan, lijep i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli obratiti pozornost na privlaËnost karaktera sliËnog Kristovom. Onaj tko je podario takvu ljepotu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasiti duπu ljepotom Kristova karaktera. ... Tko bi pomislio u kakav se lijep cvijet moæe razviti gruba, smea lukovica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven u njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca, ljudi se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe se razviti i æivot od Boga u svakoj ljudskoj duπi koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, koja se obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blagoslovom na sve. Boæja rijeË je sila koja stvara cvijeÊe, a ta ista RijeË razvit Êe i u vama vrline Njegova Duha. (Isusov govor na Gori, str. 130—132) 88 28. veljaËe 73 On zadovoljava naπe potrebe “Ne brinite se tjeskobno za svoj æivot: πto Êete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u πto Êete se obuÊi! Zar nije æivot vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25) Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam je za njegovo odræavanje potrebna hrana. Onaj tko je stvorio tijelo, ne zaboravlja da vam je potrebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊi dar, dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni? Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje su, neoptereÊene briænim mislima, veselo pjevale svoje hvalospjeve, i za Ëije se potrebe, iako “ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipak brine. A zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” On se brine o svakom vrapcu koji pada, On zna svaku poniæenu duπu; Jer On je s nama posvuda, Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva. I On neÊe nikada, nikada, nikada Zaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila. … Boæji zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okruæio ljepotom da bi vas pouËio kako niste doπli na Zemlju da biste samo istraæivali za sebe, kopali i gradili, naporno radili i preli, nego da biste Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, radosnim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljepπali æivot drugima svojom sluæbom ljubavi. OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od cvijeÊa! Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i pod lisnato drveÊe i uËite ih da u prirodi Ëitaju poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate o Bogu, poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Pomozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im religiju s njezine ugodne strane. Neka zakon dobrote upravlja vaπim usnama. PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi velikoj Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i usklaena s boæanskom 89 naravi. UËite ih da Bog æeli uËiniti njihov æivot lijepim kao πto je cvijeÊe lijepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onaj tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih. Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe njihov stalni Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neokaljanosti. (Isusov govor na Gori, str. 129—133) Bog Êe ukrasiti naπ karakter svojom bogatom miloπÊu. UËinit Êe naπe rijeËi mirisnima kao cvijeÊe u polju. (Review and Herald, 19. svibnja 1896.). 90 Uzvisimo Ga kao Sina »ovjeËjeg 74 1. oæujka Krist je uzeo na sebe ljudsku narav “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Kao jedan od onih koji je razumio ovu istinu, Ivan svu moÊ pripisuje Kristu i govori o Njegovom veliËanstvu. On unaprijed osvjetljava dragocjenu istinu boæanskim zrakama kao svjetloπÊu sunca. On predstavlja Krista kao jedinog Posrednika izmeu Boga i ËovjeËanstva. Nauk o utjelovljenju Krista u ljudsko tijelo je “tajna koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja”. (Koloπanima 1,26) To je velika i duboka tajna poboænosti. “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama.” Krist je uzeo na sebe ljudsku narav, narav koja je bila podËinjena Njegovoj nebeskoj naravi. Niπta tako jasno ne pokazuje Boæje milosre kao ovo. On “je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina”. Ivan predstavlja ovu istinu s takvom jednostavnoπÊu da bi svi mogli razumjeti ono πto im je predstavljeno i biti prosvijeÊeni. Krist nije samo prividno uzeo ljudsku narav; On je to doista i uËinio. On je uistinu posjedovao ljudsku narav. “Sad, buduÊi da djeca imaju zajedniËku krv i meso, jednako i sam postade sudionik u tome.” On je bio sin Marije; prema ljudskom podrijetlu bio je potomak Davidov. On se proglasio Ëovjekom, Ëak kao »ovjek Isus Krist. Pavao piπe: “Ovaj je uistinu smatran dostojnim toliko veÊe slave od Mojsija koliko veÊu Ëast ima graditelj od kuÊe.” (Hebrejima 3,3) Meutim, dok Boæja rijeË govori o Isusu Kristu koji je uzeo na sebe ljudsku narav tijekom boravka na Zemlji, ona 91 isto tako odluËno govori o Njegovom prapostojanju. RijeË je postojala kao boæansko BiÊe, Ëak i kao vjeËni Boæji Sin, u jedinstvu i jednakosti sa svojim Ocem. On je bio Posrednik Saveza od vjeËnosti, Jedini u kojemu Êe svi narodi na Zemlji, Æidovi i pogani — ako Ga prihvate — biti blagoslovljeni. “RijeË bijaπe kod Boga, i RijeË bijaπe Bog.” Prije nego πto su ljudi i aneli bili stvoreni, “RijeË bijaπe kod Boga, i RijeË bijaπe Bog”. … Bog i Krist znali su od poËetka za Sotonino otpadniπtvo i za Adamov pad kroz varljivu moÊ kuπaËa. Plan spasenja bio je zamiπljen da otkupi pali ljudski rod i da im se pruæi joπ jedna prilika. Krist je imenovan na duænost Posrednika za Boæja stvorenja, postavljen da zauvijek bude naπa Zamjena i jamstvo. Prije nego πto je svijet bio stvoren, dogovoreno je da Kristovo Boæanstvo treba biti zaodjenuto ljudskim. “Ali si mi pripremio tijelo,” govori Krist. (Hebrejima 10,5) Ali On nije doπao u ljudskom obliku dok se nije navrπilo vrijeme. Onda je doπao na naπ svijet kao NovoroenËe u Betlehemu. (Review and Herald, 5. travnja 1906.) 75 2. oæujka Kristovo roenje — nedokuËiva tajna “Evo, zaËet Êe djevica i roditi sina, i nadjenut Êe mu ime Emanuel!” (Izaija 7,14) Mi ne moæemo shvatiti kako je Krist postao malo bespomoÊno Djeteπce. Mogao je doÊi na Zemlju u najveÊoj ljepoti i potpuno se razlikovati od ljudskih potomaka. Njegovo lice moglo je biti obasjano svjetloπÊu, a Njegova pojava mogla je biti visoka i lijepa. Mogao je doÊi tako da oËara one koji su Ga promatrali, ali to nije naËin na koji je Bog osmislio da bi trebao doÊi meu ljude. On je trebao biti poput onih koji su pripadali ljudskoj obitelji i æidovskom narodu. Njegove vrline bile su sliËne vrlinama drugih ljudskih biÊa, i na Njemu nije bilo takve ljepote koja bi privlaËila ljude i izdvajala Ga kao drukËijeg od ostalih. Trebao je doÊi kao jedan iz ljudske obitelji i stajati kao Ëovjek 92 pred Nebom i Zemljom. On je doπao zauzeti mjesto Ëovjeka, dati sebe u zamjenu za Ëovjeka i platiti dug koji duguje greπnik. Trebao je æivjeti bezgreπnim æivotom na Zemlji, i pokazati da je Sotona rekao neistinu kad je tvrdio da mu ljudska obitelj pripada zauvijek te da Bog ne moæe spasiti ljude iz njegovih ruku. Ljudi su najprije vidjeli Krista kao NovoroenËe, kao djeËaËiÊa. … ©to viπe razmiπljamo o Kristu koji je doπao na Zemlju kao NovoroenËe, postajemo sve zadivljeniji. Kako to moæe biti da je bespomoÊno Djeteπce iz betlehemskih jaslica sveti Boæji Sin? Iako to ne moæemo razumjeti, moæemo vjerovati da je On koji je stvorio svjetove, za naπe dobro postao bespomoÊno NovoroenËe. Iako slavniji od bilo kojeg anela, iako jednak Ocu koji sjedi na nebeskom prijestolju, postao je jedan od nas. U Njemu su Bog i Ëovjek postali jedno, i u toj Ëinjenici smo mi naπli nadu za naπ pali ljudski rod. PromatrajuÊi Krista u tijelu, mi gledamo Boga u ljudskom, i u Njemu promatramo sjaj boæanske slave, izraæaj slike Boga Oca. (Selected Messages, sv. 3, str. 127,128) PromiπljajuÊi o Kristovom utjelovljenju, stojimo zbunjeni pred nedokuËivom tajnom koju ljudski um ne moæe shvatiti. ©to viπe o tome razmiπljamo, to postajemo zadivljeniji. Kako je velika suprotnost izmeu Kristovog boæanstva i bespomoÊnog Djeteta u betlehemskim jaslama! Kako moæemo premostiti udaljenost izmeu svemoÊnog Boga i nemoÊnog Djeteta? A ipak se Stvoritelj svjetova, Onaj u kojemu je punina boæanstva tjelesno, oËitovao kao bespomoÊno NovoroenËe u jaslama. Iako daleko slavniji od bilo kojeg anela, jednak s Ocem u dostojanstvu i slavi, On ipak nosi odoru ËovjeËanstva! Boæanstvo i ËovjeËanstvo zagonetno su povezani, Ëovjek i Bog postali su jedno. Upravo u toj zajednici mi nalazimo nadu za pali ljudski rod. (Signs of the Times, 30. travnja 1896.) 93 76 3. oæujka Dvije naravi spojene u jednu “Jer, doista, ne pomaæe anelima, veÊ pomaæe Abrahamovu potomstvu. Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.” (Hebrejima 2,16.17) Je li se ljudska narav Marijinog Sina promijenila u boæansku narav Boæjega Sina? Ne, dvije naravi su tajanstveno stopljene u jednoj Osobi — u »ovjeku Isusu Kristu. U Njemu prebiva sva punina boæanstva tjelesno. Kad je Krist bio raspet, Njegova ljudska narav je umrla. Boæanstvo nije nestalo i umrlo; to bi bilo nemoguÊe. Taj bezgreπni Krist spasit Êe Adamove sinove i kÊeri koji prihvate ponueno spasenje, pristajuÊi da postanu Boæja djeca. Spasitelj je otkupio pali ljudski rod svojom vlastitom krvlju. To je velika tajna, tajna koju neÊemo sasvim i u potpunosti razumjeti u svoj njezinoj veliËini sve dok otkupljeni ne budu preneseni na Nebo. Tada Êe se moÊi shvatiti snaga, veliËina i uËinkovitost Boæjega dara za Ëovjeka. Ali namjera neprijatelja je bila prikazati taj dar tako tajnovitim da postane nevaæan. (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1113) Mi Êemo se susretati s laænim osjeÊajima. Nikada, nikada si ne moæemo priuπtiti da imamo povjerenja u ljudsku veliËinu, kao πto su to neki uËinili, da gledamo na ljude kao πto su aneli na Nebu gledali u pobunjenog Lucifera te su na kraju izgubili osjeÊaj za prisutnost Krista i Boga. Tko istraæivanjem moæe tako savrπeno spoznati Boga? Evanelja nam govore o beskrajno savrπenom Kristovom karakteru. Voljela bih da mogu o tome govoriti tako da cijeli svijet Ëuje o Kristovom poslanju i radu. … “Vi istraæujete Pisma”, rekao je Krist, “u kojima mislite da ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Otkupiteljeva patnja i poniznost Njegovog ljudsko-boæanskog karaktera nije shvaÊena, stoga se i Njegove vrline ne usvajaju. Bogatstva spoznaje koju treba steÊi o Bogu su neiscrpna. Najdarovitiji ljudi na Zemlji mogli bi pronaÊi posla u izobilju odsad pa sve do Suda, za sve svoje Bogom dane sposob94 nosti, u istraæivanju Kristovog lika. Ali joπ uvijek Ga ne bi uspjeli pojmiti onakvim kakav On jest. ObuhvaÊajuÊi Kristov boæansko-ljudski karakter, Njegovo utjelovljenje i Njegovo ispaπtanje za grijeh, tajna otkupljenja moæe zaposliti pera i najveÊe umne snage najmudrijih ljudi odsad pa sve dok se Krist ne pojavi na nebeskim oblacima u svoj svojoj moÊi i veliËanstvu. No, kad bi takvi ljudi istraæivali najviπe πto je u njihovoj moÊi kako bi predstavili Krista i Njegovo djelo, to predstavljanje bilo bi daleko od stvarnosti. … Tema otkupljenja zaposlit Êe umove i jezike otkupljenih kroz vjeËnost. Odraz Boæje slave sjat Êe sa Spasiteljeva lica u vijeke vjekova. (Letter 280, 1904.) 4. oæujka 77 Sveti Duh u Kristu od Njegove mladosti “Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodoËastili su s njim prema obiËaju blagdana.” (Luka 2,42) Kad je Isusu bilo dvanaest godina, Sveti Duh je bio trajno prisutan na Njemu i On je osjeÊao teret svojega poslanja zbog kojega je doπao na naπ svijet. Njegova duπa bila je potaknuta na djelovanje. Kao Onaj koji je bio spreman uËiti, postavljao je neuobiËajena pitanja kojima bi umove svojih sluπatelja potaknuo na razmiπljanje i vodio ih k razumijevanju proroËanstava i istinskog poslanja i uloge Mesije kojega su oËekivali. Æidovski narod je njegovao pogreπne zamisli. Oni su oËekivali velika i Ëudesna djela kad se pojavi Mesija, nadajuÊi se uzdizanju iznad svih naroda na Zemlji. Bili su u potrazi za slavom koja Êe se oËitovati pri drugom Kristovom dolasku, a previdjeli su poniæenje koje Êe se oËitovati pri Njegovom prvom dolasku. Ali u svojim pitanjima o proroËanstvima proroka Izaije, koji je ukazivao na Njegov prvi dolazak, sâm Isus je umove onih koji su bili voljni primiti istinu potaknuo na razmiπljanje. On sâm dao je ova proroËanstva prije nego πto je bio utjelovljen kao Ëovjek, i kad Ga je Sveti Duh na to podsjetio, i oduπevio Ga s obzirom na veliko djelo koje treba ostvariti, On 95 je prenio svjetlost i spoznaju na one koji su bili u Njegovoj blizini. Iako je napredovao u spoznaji i iako je Boæja milost bila na Njemu, u Njemu se nije pojavio ponos ili osjeÊaj da Mu je ispod Ëasti πto radi najskromniji posao. Nosio je svoj dio tereta zajedno sa svojim ocem, majkom i braÊom. … Iako je Njegova mudrost zapanjila uËene ljude, On se ipak ponizno podvrgnuo ljudskim starateljima, nosio svoj dio tereta u obitelji te radio svojim rukama kao svaki drugi radnik. Navedeno je kako je Isus, Ëak i kad je poodrastao, “napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima”. (Luka 2,52) Znanje koje je svakodnevno stjecao u svom Ëudesnom poslanju nije Ga ometalo da obavlja i najskromnije duænosti. Radosno je obavljao posao kakav su morali raditi mladi koji su æivjeli u skromnim kuÊanstvima pritisnuti siromaπtvom. ShvaÊao je kuπnje djece, jer je nosio njihove tuge i nevolje. Njegova namjera da Ëini pravo bila je Ëvrsta. Iako je bio mamljen na zlo, nije odstupio ni u jednom sluËaju i strogo se dræao istine i Ëestitosti. Zadræao je savrπenu sinovsku posluπnost, a Njegov besprijekoran æivot izazvao je zavist i ljubomoru kod Njegove braÊe. Njegovo djetinjstvo i mladost nisu bili mirni i radosni. Njegova braÊa nisu vjerovala u Njega i bila su ozlojeena jer nije u svemu djelovao kao oni, i nije postao kao oni u Ëinjenju onoga πto nije dobro. U svom domu bio je veseo, ali nikada buËan. Uvijek je zadræao stav uËenika. Veoma je uæivao u prirodi, a Bog je bio Njegov uËitelj. (Signs of the Times, 30. srpnja 1896.) 78 5. oæujka Isusu je osigurano sinovstvo “Za krπtavanja svega naroda bi krπten i Isus. Dok se molio, otvori se nebo.” (Luka 3,21) Kad je Isus doπao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio ËistoÊu karaktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom Ëovjeku. Samo ozraËje Njegove nazoËnosti bilo je sveto i ulijevalo je strahopoπtovanje. Meu mnoπtvom koje se okupljalo oko 96 Ivana na Jordanu, sluπao je mraËne priËe o zloËinima i susreo se s duπama povijenim pod teretom bezbrojih grijeha; ali nikada nije doπao u dodir s ljudskim biÊem koje je toliko odisalo boæanskim utjecajem. Sve je to bilo u skladu s onim πto je Ivanu objavljeno o Mesiji. … Isus nije primio krπtenje kao priznanje svoje vlastite krivnje. On se poistovjetio s greπnicima, uËinivπi korak koji mi trebamo uËiniti i izvrπivπi posao koji mi moramo izvrπiti. Njegov æivot patnji i strpljive ustrajnosti nakon krπtenja takoer je uzor nama. Kad je iziπao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi na obali rijeke. Pred Njim se otvara novo i znaËajno razdoblje. (Isusov æivot, str. 74) Aneli nikada nisu Ëuli takvu molitvu. Oni su teæili da odnesu poruke o jamstvu i ljubavi Otkupitelju koji se moli. Ali ne, sâm Otac pomagat Êe svojemu Sinu. Izravno s prijestolja potekla je svjetlost Boæje slave. Nebesa su se otvorila i snopovi svjetlosti i slave tekli su i poprimili oblik golubice koja je izgledala kao sjajno zlato. Oblik pitome golubice bio je znak Kristove krotkosti i blagosti. Narod je promatrao opËinjen strahom i Ëuenjem. Nisu skidali poglede s Krista, Ëiji je sagnuti lik bio okupan u divnom svjetlu i slavi koja je okruæivala Boæje prijestolje. Njegovo lice, koje je bilo okrenuto prema nebu, bilo je puno slave koja nikad nije viena na Ëovjekovom licu. Gromovi su grmjeli i munje su sijevale iz otvorenog neba, i zaËuo se veliËanstveni glas koji je rekao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17) … Jahvin glas osigurao je Kristu Njegovo sinovstvo s VjeËnim. (Youth’s Instructor, oæujak 1874.) Slava koja je poËivala na Kristu zalog je Boæje ljubavi prema nama. Ona nam govori o sili molitve — kako ljudski glas moæe doprijeti do Boæjeg uha i kako naπe molbe mogu biti prihvaÊene u nebeskim dvorovima. … Svjetlost koja je iz otvorenih vrata padala na Spasiteljevu glavu, padat Êe i na nas dok se molimo za pomoÊ da se odupremo kuπnji. Glas koji je govorio Isusu kaæe svakoj vjernoj duπi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Isusov æivot, str. 76) 97 79 6. oæujka Isus naπ Primjer “Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednoπÊu Boæjom.” (2. KorinÊanima 5,21) U Kristovoj pokornosti uredbi krπtenja, On je greπniku pokazao jedan od vaænih koraka u istinskom obraÊenju. Krist nije imao grijehe koje bi trebalo oprati, ali pristajuÊi da postane zamjena za Ëovjeka, pripisani su Mu Ëovjekovi grijesi. … Dok Bog prihvaÊa Krista kao greπnikovu zamjenu, On greπniku daje priliku da mu Kristova boæanska snaga pomogne izdræati kuπnju tamo gdje Adam nije izdræao. Krist je doπao k Ivanu kajuÊi se za raËun greπnika i vjerujuÊi umjesto greπnika da Êe kroz plan uzimanja ljudske naravi, koji je On osmislio, pateÊi i umiruÊi za Ëovjeka, greπnik kroz pokajanje, vjeru i krπtenje biti prihvaÊen kod Boga. Ivan Ga je pokopao u vodeni grob, i iziπao je iz vode da svojim svetim æivotom i uzorom koji treba slijediti zastupa Ëovjeka. Krπtenje prikazuje korake u obraÊenju koji jasno obiljeæavaju pokajanje, vjeru u Krista kao Otkupitelja svijeta, vjeru u Njegovu smrt, pokop i uskrsnuÊe, i Njegovo uzaπaπÊe na Nebo da zastupa greπnike. Na samom poËetku svojeg javnog djelovanja Krist se predstavio kao Onaj koji vrπi svoje posredniËko djelo za Ëovjeka. On se poistovjetio s greπnicima kao njihova Zamjena, uzevπi na sebe njihove grijehe, ubrajajuÊi sebe meu prijestupnike i ËineÊi ono πto greπnik treba Ëiniti u pokajanju — vjerovati i voljno posluπati. Kakav primjer u Kristovu æivotu je ovdje dan greπnicima, primjer koji trebaju oponaπati! Ako ne budu htjeli slijediti primjer koji im je dao, neÊe imati izgovora. Draga djeco i mladi, vaπ nebeski Otac i dragi Spasitelj su vaπi najbolji Prijatelji. Imate sve dokaze da je moguÊe imati Njihovu ljubav. “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) Bog nam neÊe uskratiti niπta πto bi uistinu bilo za naπe dobro. Isus æeli da budemo ovdje sretni i da s Njim dijelimo 98 slavu u svijetu koji Êe doÊi. Bog djeci i mladima upuÊuje poziv da se potpuno predaju Njemu. “Sine moj, daj mi srce svoje.” Dobili smo obeÊanje: “I nalaze me koji me traæe.” (Izreke 8,17) … Svi koji æive, imaju grijehe koje treba oprati. … Istinsko pokajanje za grijeh, vjera u zasluge Isusa Krista, krπtenje u Njegovu smrt i ustajanje iz vode da æivimo novim æivotom prvi su koraci u novoroenju o kojem je Krist govorio Nikodemu da mora osobno iskusiti kako bi bio spaπen. RijeËi koje je Krist rekao Nikodemu nisu izreËene samo njemu, veÊ svakom muπkarcu, æeni i djetetu koji Êe æivjeti na ovom svijetu. … Sigurni smo samo ako slijedimo Kristov Primjer. (Youth’s Instructor, sijeËanj 1874.) 7. oæujka 80 On nam je pokazao kako pobijediti “Takoer je pisano: ‘Ne kuπaj Gospodara, Boga svojega!’” (Matej, 4,7) U pustinji kuπanja Krist je bio izloæen svoj æestini kuπnji koje napadaju Ëovjeka. On se naπao potpuno sâm u sukobu s lukavim i podmuklim protivnikom — i pobijedio ga. Prva velika kuπnja imala je veze s apetitom; druga sa samouvjerenoπÊu; treÊa s ljubavi prema svijetu. Sotona pobjeuje milijune kuπajuÊi ih da zadovolje apetit. Ugaanjem apetitu æivËani sustav se nadraæuje, umne sposobnosti slabe i sve to Ëovjeka onesposobljava da razmiπlja smireno i razumno. Um gubi uravnoteæenost, njegove uzviπene i plemenite sposobnosti se izopaËuju te sluæe æivotinjskim strastima, a vjeËne i svete vrijednosti se potpuno zanemaruju. Kad uspije ostvariti cilj u ovome, Sotona zna da mu je otvoren put i za preostale dvije velike kuπnje. Iz ove tri vodeÊe kuπnje izrastaju njegove viπestruke kuπnje. Samouvjerenost je rasprostranjena kuπnja, i kad Sotona tako kuπa ljude, u devet od deset sluËajeva postiæe uspjeh. Oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici i misle da se samo svojom vjerom mogu upustiti u borbu protiv svega onoga πto je zlo u njihovoj naravi, Ëesto se bez razmiπljanja strmoglavljuju 99 u kuπnje iz kojih samo Ëudom mogu iziÊi neukaljani. Molitva i ozbiljno razmiπljanje saËuvale bi ih da se klone kritiËnih i opasnih okolnosti kojima se sami izlaæu dopuπtajuÊi Sotoni da ih kuπa na takav naËin. Ne smijemo se brzopleto pozivati na Boæja obeÊanja, dok bez razmiπljanja srljamo u opasnost krπeÊi prirodne zakone i ne obaziruÊi se na glas razuma i zdravog rasuivanja kojim nas je Bog obdario. To je najopasnija samouvjerenost. Kristu su bili ponueni prijestolja i kraljevstva ovoga svijeta i sva njihova slava, samo da se pokloni pred Sotonom. Tako teπko nikad nije bio kuπan nijedan Ëovjek, osim Krista. Da bi oËarao i zaveo Krista, Sotona mu je prikazao sva kraljevstva i slavu ovoga svijeta i sva zadovoljstva ovoga æivota u najprivlaËnijim bojama. “Sve Êu ti ovo dati”, rekao je on Kristu, “ako padneπ niËice te mi se pokloniπ.” Ali Krist je odbio lukavog neprijatelja, i iziπao kao pobjednik. … Krist nam je u svemu ostavio primjer. Svojom pobjedom nad Sotonom On nam pokazuje kako i mi moæemo pobijediti. U svojem suprotstavljaju Sotoni, Krist se koristio Svetim spisima. Umjesto da se koristi boæanskom snagom koja Mu je bila na raspolaganju, ili da upotrijebi neke svoje rijeËi, On odgovara: “Pisano je.” … Kad bi krπÊani paæljivo prouËavali Svete spise i primjenjivali ih u æivotu, imali bi dovoljno snage da se odupru lukavom neprijatelju. … Kad Kristova vjera vlada u srcu, savjest je mirna i Ëovjek je spokojan i sretan; iako mogu naiÊi nevolje i poteπkoÊe, njegovu duπu ipak obasjava svjetlost. Pokornost, ljubav i zahvalnost Bogu unose sunËeve zrake u duπu i srce, ma koliko bio mraËan i oblaËan dan. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 44—47) 100 8. oæujka 81 Pronaπli smo Mesiju “Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoer!” (Ivan 1,45) Filip je pozvao Natanaela. On je bio u mnoπtvu kad je Krstitelj uputio na Isusa kao na Boæje Janje. Kad je Natanael pogledao Isusa, razoËarao se. Moæe li ovaj Ëovjek koji je nosio znakove mukotrpnog rada i siromaπtva biti Mesija? Ipak, Natanael nije mogao odbaciti Isusa, jer je Ivanova vijest donijela njegovom srcu Ëvrsto uvjerenje. U vrijeme kad ga je Filip pozvao, Natanael se povukao u jedan tihi gaj da razmiπlja o Ivanovoj vijesti i proroËanstvima o Mesiji. Molio se da mu se otkrije je li Onaj koga je Ivan najavio Osloboditelj, a Duh Sveti je poËinuo na njemu dajuÊi mu osvjedoËenje da je Bog pohodio svoj narod i podigao za njega rog spasenja. Filip je znao da njegov prijatelj istraæuje proroËanstva i dok se Natanael molio pod jednom smokvom, on je otkrio njegovo skloniπte. »esto su se zajedniËki molili na ovom osamljenom mjestu skrivenom u liπÊu. Vijest “Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoer!”, uËinila se Natanaelu kao neposredni odgovor na molitvu. Filip je joπ imao kolebljivu vjeru. On je sumnjiËavo dodao: “Isus, sin Josipa iz Nazareta.” Ponovo se predrasuda pojavila u Natanaelovom srcu. Uzviknuo je: “Iz Nazareta moæe li πto dobro iziÊi?” Filip se nije upuπtao ni u kakvo raspravljanje. Rekao je: “‘Doi i vidi!’ Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava pa reËe za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” Natanael je iznenaen uzviknuo: “‘Odakle me poznajeπ?’ ‘Prije nego te Filip pozvao — odgovori mu Isus — vidio sam te pod smokvom.’” To je bilo dovoljno. Boæanski Duh koji je svjedoËio Natanaelu u njegovoj osamljenoj molitvi pod smokvom, sada mu je govorio preko Isusovih rijeËi. Iako sumnjiËav i sklon predrasudama, Natanael je doπao Kristu s iskrenom æeljom za istinom, i sad je njegova æelja bila ispunjena. Njegova vjera nadmaπila je vjeru onoga koji ga je doveo Isusu. On je progovorio i rekao: “Rabbi! ti si Sin Boæji! Ti si kralj Izraelov.” 101 Da je Natanael imao povjerenja u rabinsko vodstvo, nikada ne bi naπao Isusa. On je postao uËenik zato πto je sam promatrao i rasuivao. Tako je to i danas u æivotu mnogih koje predrasude zadræavaju da prihvate dobro. Kako bi razliËit bio rezultat kad bi “doπli, i vidjeli”! Nitko neÊe doÊi do spasonosne spoznaje istine dokle god se povjerava vodstvu ljudskog autoriteta. Kao i Natanaelu, i nama je potrebno da prouËavamo Boæju rijeË za sebe osobno i molimo se za prosvjetljenje Svetim Duhom. Onaj koji je vidio Natanaela pod smokvom, vidjet Êe i nas na tajnom mjestu molitve. Aneli iz svijeta svjetlosti blizu su onih koji u poniznosti traæe boæansko vodstvo. (Isusov æivot, str. 100,101) 82 9. oæujka Brat greπnicima i svetima “Tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.” (1. Ivanova 4,7) U svima koji pate zbog mog imena, kaæe Isus, trebate prepoznati mene. Kao πto biste posluæili meni, tako trebate posluæiti njima. To je dokaz da ste moji uËenici. Svi koji su roeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smislu braÊa naπega Gospodina. Kristova ljubav povezuje Ëlanove Njegove obitelji u zajednicu, i gdje god se ona pokaæe, otkriva se boæansko srodstvo. “Tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.” (1. Ivanova 4,7) Oni koje Krist pohvaljuje na Sudu, moæda su malo poznavali teologiju, ali su gajili Njegova naËela. Pod utjecajem boæanskog Duha bili su blagoslov ljudima oko sebe. »ak i meu neznaboπcima ima onih koji su gajili duh ljubaznosti; prije no πto su rijeËi æivota doprle do njih, prijateljski su primili misionare i sluæili im Ëak po cijenu svog æivota. Meu neznaboπcima ima onih koji ne znajuÊi oboæavaju Boga, onih koje svjetlost nikada nije dosegla preko ljudskih orua. Oni neÊe propasti. Premda ne poznaju Boæji pisani Zakon, Ëuli su Njegov glas kako im govori u prirodi i Ëinili ono πto Zakon 102 zahtijeva. Njihova djela potvruju da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao svoju djecu. Koliko Êe se iznenaditi i radovati najmanji meu narodima i meu neznaboπcima kad sa Spasiteljevih usana Ëuju: “Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” Kako Êe radosno biti Srce BeskonaËne Ljubavi kad na Njegove rijeËi odobravanja Njegovi sljedbenici s iznenaenjem i radoπÊu podignu svoj pogled. Meutim, Kristova ljubav ne obuhvaÊa samo neku odreenu skupinu ljudi. On se poistovjeÊuje sa svakim djetetom ljudskoga roda. Da bismo mogli postati Ëlanovi nebeske obitelji, On je postao Ëlanom zemaljske. On je Sin »ovjeËji i stoga brat svakom Adamovom sinu i kÊeri. Njegovi se sljedbenici ne trebaju iskljuËiti iz svijeta koji propada oko njih. Oni su dio velikog mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao na braÊu greπnicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubav privija k sebi pale, zabludjele i greπne, i svako djelo ljubaznosti uËinjeno da se podigne neka posrnula duπa, svako djelo milosra, prihvaÊa se kao da je uËinjeno Njemu. (Isusov æivot, str. 529,530) 10. oæujka 83 Primjer posluπnosti “Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,7.8) Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da Bog poznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima. Svaki Adamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Stvoritelj prijatelj greπnicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom obeÊanju radosti, u svakom Ëinu ljubavi, u svakoj boæanskoj privlaËnoj sili koja se otkrila u Spasiteljevu æivotu na Zemlji, mi vidimo da je “s nama Bog”. Sotona predstavlja Boæji zakon ljubavi kao zakon sebiËnosti. On objavljuje da je nama nemoguÊe posluπati njegova pravila. On okrivljuje Stvoritelja za pad naπih praroditelja i sve 103 patnje koje su nastale, navodeÊi ljude da Boga smatraju zaËetnikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu prijevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruæiti primjer posluπnosti. Stoga je uzeo na sebe naπu narav i proπao kroz naπa iskustva. “Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.” (Hebrejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo πto od onoga πto Isus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazao kako je Boæja sila za nas nedostatna. Zbog toga je Krist bio “iskusan u svemu (kao i mi)”. (Hebrejima 4,15) On je podnio svaku kuπnju kojoj smo mi izloæeni. On nije upotrijebio nikakvu silu u svoju korist koja nije dareæljivo ponuena i nama. Kao Ëovjek, suoËio se s kuπnjom i svladao je u sili koja Mu je dana od Boga. On kaæe: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8) Dok je hodio ËineÊi dobro, iscjeljujuÊi sve koje avao bjeπe nadvladao, On je jasno upuÊivao ljude na karakter Boæjeg zakona i na narav svoje sluæbe. Njegov æivot svjedoËi da i mi moæemo na isti naËin posluπati Boæji zakon. Svojom ljudskom naravi Krist je dodirnuo ËovjeËanstvo; a boæanskom je bio povezan s Boæjim prijestoljem. Kao Sin »ovjeËji dao nam je primjer posluπnosti; kao Sin Boæji daje nam silu da posluπamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorio Mojsiju govoreÊi: “Ja sam koji jesam... Ovako kaæi Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izlazak 3,14) Bio je to zalog Izraelova osloboenja. Kad je doπao “postavπi sliËan ljudima”, On se predstavio kao JA SAM. Dijete iz Betlehema, krotki i ponizni Spasitelj, Bog je koji “je tijelom oËitovan”. (1. Timoteju 3,16) (Isusov æivot, str. 11,12) 84 11. oæujka Milosre prema opsjednutima “Kad stiæe na drugu obalu, u gadarski kraj, dooπe mu u susret dva opsjednuta, πto su iziπli iz grobova. Oni bijahu tako bijesni.” (Matej 8,28) U rano jutro Spasitelj i Njegova pratnja doπli su na obalu. … Ali tek πto su kroËili na obalu, njihove oËi zamijetile su 104 prizor uæasniji od okrutne bure. Iz nekog skroviπta meu grobovima dva poremeÊena Ëovjeka ustremila su se na njih da ih rastrgnu. … UËenici i njihova pratnja pobjegli su uæasnuti. Odmah su primijetili da Isus nije bio s njima. … Stajao je tamo gdje su Ga ostavili. On koji je stiπao buru … nije pobjegao pred ovim demonima. … S autoritetom je naredio neËistim duhovima da iziu iz njih. Njegove su rijeËi prodrle do pomraËenih umova ovih nesretnih ljudi. … U meuvremenu je kod opsjednutih od demona nastupila Ëudesna promjena. Svjetlost je prosvijetlila njihove umove. Njihove su oËi zasjale razboritoπÊu. Pojave tako dugo izobliËene u sotonski lik postale su iznenada blage, ruke umrljane krvlju postale su mirne i radosnim su glasovima slavili Boga za svoje osloboenje. ... Ljudi iz Gerase imali su pred sobom æivi dokaz o Kristovoj moÊi i milosti. Vidjeli su ljude kojima je vraÊen razum, ali su toliko strepili za svoje zemaljske probitke da su Onoga koji je pobijedio kneza tame pred njihovim oËima smatrali nezvanim gostom, i Dar Neba bio je udaljen s njihovih vrata. … Meutim, osjeÊaj osloboenih od demona bio je sasvim drukËiji. Oni su æeljeli nazoËnost svojega Osloboditelja. U Njegovoj su se blizini osjeÊali zaπtiÊeni od demona koji su muËili njihove æivote i upropastili njihovo najbolje æivotno doba. Kad se Isus spremao da ue u lau, priπli su Mu, kleknuli do Njegovih nogu i molili Ga da ostanu kraj Njega kako bi mogli stalno sluπati Njegove rijeËi. Meutim, Isus im je naloæio da idu kuÊi i kaæu kakve im je velike stvari uËinio Gospodin. … »im ih je Isus usmjerio na njihovu duænost, bili su spremni posluπati. Ne samo πto su govorili svojim ukuÊanima i susjedima o Isusu, veÊ su iπli kroz cijelo podruËje Dekapolisa, objavljujuÊi posvuda Njegovu moÊ spaπavanja. … U ovom radu mogli su primiti veÊi blagoslov nego da su, samo zbog osobne koristi, ostali u Njegovoj nazoËnosti. Spasitelju se pribliæavamo radom na πirenju dobrih vijesti o spasenju. … Nisu mogli pouËavati narod kao πto su to mogli uËenici koji su svakodnevno bili s Isusom. Meutim, u svojoj su osobnosti nosili dokaze da je Isus bio Mesija. Mogli su kazati ono πto su znali; ono πto su sami vidjeli, Ëuli i osjetili od Kristove sile. (Isusov æivot, str. 270—273) 105 85 12. oæujka Moramo vjerovati u Njega “Isus joj reËe: ‘KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru!’” (Luka 8,48) Na putu prema kuÊi ovog poglavara, Isus je u mnoπtvu sreo jednu nesretnu æenu koju je dvanaest godina muËila bolest i uËinila njezin æivot teretom. Sva svoja sredstva potroπila je na lijeËnike i lijekove, da bi na kraju samo bila proglaπena neizljeËivom. Meutim, njezine su nade oæivjele kad je Ëula o iscjeljenjima πto ih je Krist Ëinio. Bila je uvjerena da bi, kad bi samo mogla doÊi do Njega, bila izlijeËena. … PoËela je oËajavati, kad joj se On, krËeÊi svoj put kroz mnoπtvo, pribliæio. Zlatna prilika se pojavila. Bila je u prisutnosti Velikog LijeËnika! Ali usred te zbrke nije mogla govoriti s Njim, niti uhvatiti viπe od trenutaËnog prolaska Njegove pojave. U strahu da ne izgubi jedinu priliku za svoje iscjeljenje, progurala se naprijed, govoreÊi u sebi: “Dotaknem li se samo i Njegovih haljina, ozdravit Êu!” Dok je prolazio, posegnula je naprijed i uspjela dirnuti samo rub Njegove odjeÊe. Tog trenutka znala je da je bila iscijeljena. U tom jednom dodiru bila je usredotoËena vjera njezinog æivota i odmah su njezinu bol i slabost zamijenili snaga i savrπeno zdravlje. … Ali Isus je iznenada zastao, i narod zajedno s Njim. Okrenuo se i gledajuÊi okolo upitao glasom koji se razgovijetno Ëuo iznad buke mnoπtva: “Tko me se dotaËe?” … Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere od nemarnog dodira neopreznog mnoπtva. Takvo povjerenje ne smije ostati nezamijeÊeno. Æelio je ovoj poniznoj æeni uputiti rijeËi utjehe koje Êe za nju biti izvor radosti — rijeËi koje Êe biti blagoslov za Njegove sljedbenike sve do kraja vremena. … Isus je nastojao saznati tko Ga je dodirnuo. UviajuÊi da je zatajivanje uzaludno, ona je drπÊuÊi stupila naprijed i bacila se pred Njegove noge. Sa suzama zahvalnicama opisala je svoje patnje i kako je naπla iscjeljenje. Isus joj je njeæno rekao: “KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru!” … Iscjeljenje je ostvareno ne samim dodirom s Njim, veÊ vjerom koja se uhvatila za Njegovu boæansku silu. … 106 Nije dovoljno samo vjerovati o Kristu; mi moramo vjerovati u Njega. Jedina vjera koja Êe nam koristiti jest ona koja Ga prihvaÊa kao osobnog Spasitelja, koja usvaja Njegove zasluge. Mnogi dræe da je vjera odreeno miπljenje. Spasonosna vjera jest sporazum po kojem se oni koji prime Krista sami pridruæuju zavjetnom odnosu s Bogom. Prava vjera je æivot. Æiva vjera znaËi poveÊanje æivotne sile, potpuno povjerenje uz pomoÊ kojega duπa postaje pobjedonosna sila. (Isusov æivot, str. 276,277) 13. oæujka 86 On je Sunce pravednosti “A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde Êe ogranuti sa zdravljem u zrakama.” (Malahija 4,2) U ribarskom domu u Kafarnaumu leæala je Petrova punica u “velikoj groznici”, “pa ga zamole za nju”. Isus “se prignu nad nju te zapovijedi groznici, i ova je ostavi”, te je æena ustala i sluæila Spasitelju i Njegovim uËenicima. (Luka 4,38; Marko 1,30; Matej 8,15) Glasovi o tome brzo su se raπirili. Ovo Ëudo je Isus uËinio u subotu, a iz straha od rabina narod se nije usuivao doÊi k velikom LijeËniku prije zalaska sunca da primi iscjeljenje. A onda su tijekom radnog tjedna iz domova, radionica i trænica stanovnici grada navirali u pravcu jednostavnog prebivaliπta u koje se Isus sklonio. Bolesnike su donosili na nosilima, neki su dolazili oslanjajuÊi se na πtake, a neke su podupirali prijatelji dok su oni posrÊuÊi, malaksalo dolazili pred Spasitelja. … Nikada ranije Kafarnaum nije bio svjedokom jednog ovakvog dana. Zrak je bio ispunjen ushiÊenim glasovima i uzvicima izlijeËenih nevoljnika. Isus nije prekidao svoj rad sve dok i posljednji paÊenik nije bio iscijeljen. VeÊ je bila duboka noÊ kad je mnoπtvo otiπlo, a tiπina se spustila nad ©imunov dom. Proπao je dug i naporan dan; Isus je traæio odmor. Ali dok je grad joπ bio obavijen u drijemeæ, Spasitelj “rano ujutro ... ustade, izie te ode na samotno mjesto, i tu je molio”. (Marko 1,35) 107 Rano sljedeÊeg jutra k Isusu su doπli Petar i njegovi sudrugovi da mu kaæu kako Ga narod iz Kafarnauma veÊ traæi. Na svoje iznenaenje, Ëuli su Kristove rijeËi: “I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Boæjem; jer sam za to poslan.” (Luka 4,43) U uzbuenju πto je tada zahvatilo Kafarnaum, Ëinilo se kao da Êe Isus izgubiti iz vida svrhu svojega poslanja. Isus se nije mogao zadovoljiti time πto bi na sebe privukao pozornost i πto bi ljudi gledali na Njega kao na Ëudotvorca ili lijeËnika koji lijeËi tjelesne bolesti. On je nastojao predstaviti ljudima sebe kao njihovog Spasitelja. Dok su se, s jedne strane, ljudi æeljeli uvjeriti da je On doπao kao kralj koji Êe osnovati zemaljsku vladavinu, On je æelio da njihove misli odvrati od zemaljskih k duhovnim predmetima. Uspjeh koji bi bio samo svjetovna karaktera ometao bi Ga u Njegovu radu. … U Njegovu æivotu nije bilo isticanja vlastite liËnosti. … Isus se nije koristio nijednim od sredstava kojima se ljudi posluæuju kako bi zadobili privræenost ili vlast nad drugima. Sunce pravde nije obasjalo svijet punim sjajem da bi svojom slavom zaslijepilo osjetila. O Kristu je pisano: “Ko zora pouzdan mu dolazak.” (Hoπea 6,3) Svjetlost dana dolazi na zemlju tiho i njeæno, rastjeruje tamu i budi sav svijet u æivot. Tako je ogranulo i sunce pravde “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2) (Put u bolji æivot, str. 13,14) 87 14. oæujka On je uvijek blizu “Ali neka znadete da Sin »ovjeËji ima vlast na zemlji opraπtati grijehe: ‘Ustani — reËe tada uzetome — i hajde svojoj kuÊi!’” (Matej 9,6) S novom nadom bolesnik gleda u Isusa. Izraz njegova lica i zvuk njegova glasa nisu sliËni nijednom drugom. Ljubav i sila kao da odiπu iz same Njegove nazoËnosti. Vjera ovog teπkog bolesnika se hvata za Kristove rijeËi. ©utke, on pokreÊe snagu volje, i dok tako izraæava posluπnost Kristovu pozivu, njegovo se cijelo tijelo odaziva. 108 Svaki æivac i miπiÊ odjednom trepere novim æivotom, a njegovi nepokretni udovi poprimaju zdrave pokrete. SkaËuÊi na svoje noge, on odlazi svojim putem Ëvrstim, slobodnim korakom, slaveÊi Boga i radujuÊi se svojoj novootkrivenoj snazi. … SlijedeÊi Kristove upute bio je iscijeljen. Grijehom smo otrgnuti od Boæjeg æivota. Naπe su duπe iznemogle. Prepuπteni sami sebi, mi ne moæemo æivjeti svetim æivotom niπta viπe nego πto je uzeti Ëovjek mogao hodati. Mnogi su svjesni svoje bespomoÊnosti; oni Ëeznu za onim duhovnim æivotom koji Êe ih dovesti u sklad s Bogom i trude se da æive takvim æivotom. Ali uzalud. Obuzeti oËajanjem, oni uzvikuju: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Neka ove klonule i namuËene duπe pogledaju gore. Spasitelj se saginje nad onima koje je otkupio svojom prolivenom krvlju i upuÊuje im rijeËi neizrecive njeænosti i suÊuti: “Æeliπ li ozdraviti?” On te poziva da ustaneπ u zdravlju i miru. Nemoj Ëekati da stekneπ osjeÊaj kako si ozdravio. Vjeruj u Spasiteljeve rijeËi. Poloæi svoju volju na Kristovu stranu. Neka tvoja volja bude da Mu sluæiπ, i kad postupaπ po Njegovim rijeËima, primit Êeπ snagu. Ma kakvo da je zlo πto ga Ëinimo, ili strast koja nama ovladava, koja dugim zadovoljavanjem razara slobodu duπe i tijela, Krist nas moæe i æeli spasiti od njih. On Êe pokloniti æivot duπi, koja je “mrtva zbog prekrπaja i grijeha”. (Efeæanima 2,1) … Kad na tebe navale kuπnje i kad te okruæe brige i problemi; kad si u raspoloæenju potiπtenosti i razoËaranja, spreman da oËajavaπ — podigni tada pogled k Isusu, i tama koja te okruæuje izgubit Êe se, prognana blistavom svjetloπÊu Njegove nazoËnosti. Podigni oËi k Spasitelju kad se u tvojoj duπi grijeh bori za prevlast i optereÊuje tvoju savjest. Njegova milost je dostatna da obuzda grijeh. Neka se tvoje zahvalno srce, kad drhti od neizvjesnosti, obrati Njemu. Dræi se nade koju imaπ. Krist Ëeka da te nazove Ëlanom svoje obitelji. Njegova Êe te snaga okrijepiti kad si slab; On Êe te voditi korak po korak. Stavi svoju ruku u Njegovu i dopusti Mu da te povede. Nikada ne misli da je Krist daleko. On je uvijek blizu. Njegova te njeæna prisutnost okruæuje. Traæi Ga kao Nekoga tko æeli da Ga naeπ. On ne æeli samo da dotakneπ Njegovu haljinu, veÊ da hodiπ s Njim u stalnoj zajednici. (Put u bolji æivot, str. 42,43) 109 88 15. oæujka On razumije naπe pobude “Tada Isus pozva k sebi svoje uËenike te im reËe: ‘Zaista, kaæem vam, ova je siromaπna udovica ubacila viπe nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu.’” (Marko 12,43) Isus je bio u predvorju u kojemu su se nalazila spremiπta za darove i pozorno je promatrao one koji su dolazili priloæiti svoje darove. Mnogi bogataπi donosili su velike iznose novca i razmetljivo ga prilagali. Isus ih je sa æaloπÊu promatrao, ali niπta nije govorio o njihovim velikoduπnim darovima. Ubrzo se Njegovo lice razvedrilo kad je vidio siromaπnu udovicu kako se tiho pribliæava, kao da se boji biti primijeÊena. Dok su bogati i oholi prilazili priloæiti svoje darove, ona se ponizno povukla i ostala po strani. Pa ipak, Ëeznula je da uËini neπto za djelo koje je voljela, ma kako to neznatno bilo. Gledala je dar u svojoj ruci. Bio je vrlo malen u usporedbi s darovima onih koji su bili oko nje, ali to je bilo sve πto je imala. »im je dobila priliku, brzo je ubacila svoje dvije lepte i æurno se okrenula da ode. Meutim, dok je ovo Ëinila, zamijetila je Isusa koji ju je pozorno promatrao. Spasitelj je pozvao svoje uËenike i usmjerio im pozornost na udoviËino siromaπtvo. Tada su rijeËi Njegove pohvale doprle do njezinog uha: “Zaista, kaæem vam, ova je siromaπna udovica ubacila viπe nego svi drugi.” Suze radosnice navrle su joj na oËi kad je osjetila da je njezin Ëin prihvaÊen i cijenjen. Mnogi bi joj savjetovali da svoj mali poklon zadræi za svoje potrebe jer bi se u rukama dobro uhranjenih sveÊenika posve izgubio meu mnogim velikim darovima donesenim u riznicu. Ali Isus je razumio njezinu pobudu. Vjerovala je da je Bog odredio sluæbu u Hramu i æeljela je uËiniti najviπe πto moæe da bi je poduprla. UËinila je πto je mogla i njezino djelo trebalo je postati spomenikom koji Êe oËuvati sjeÊanje na nju kroz sva vremena i biti njezina radost u vjeËnosti. Njezino je srce iπlo s njezinim darom; njegova vrijednost procijenjena je ne vrijednoπÊu novËiÊa, veÊ ljubavlju prema Bogu i zanimanjem za Njegovo djelo koje je potaklo ovaj Ëin. ... 110 Pobude daju karakter naπim djelima, stavljajuÊi na njih peËat sramote ili visoke moralne vrijednosti. Bog ne uraËunava u najvrednije velika djela koja svako oko vidi i svaki jezik hvali. Male duænosti obavljene s radoπÊu, mali darovi kojima se ne razmeÊe i koji za ljudske oËi izgledaju bezvrijedni Ëesto su najveÊi u Njegovim oËima. Srce puno vjere i ljubavi milije je Bogu od najskupocjenijeg dara. ... Njezin nesebiËni duh i djetinja vjera zadobili su Spasiteljevu pohvalu. Meu siromaπnima ima mnogo onih koji Ëeznu da pokaæu svoju zahvalnost Bogu za Njegovu milost i istinu. ... Neka i oni priloæe svoje lepte u nebesku riznicu. Ako su darovane iz srca ispunjenog ljubavlju prema Bogu, ove naoko sitnice postat Êe posveÊeni darovi, neprocjenjive ærtve kojima se Bog raduje i daje blagoslov. (Isusov æivot, str. 506,507) 16. oæujka 89 Njegova samilost “Tada ih je zagrlio i blagoslivljao, stavljajuÊi na njih ruke.” (Marko 10,16) Dok Isus sluæi na ulicama gradova, majke sa svojim bolesnim i umiruÊim maliπanima na rukama probijaju se kroz mnoπtvo, kako bi doπle tamo gdje ih On moæe primijetiti. Pogledajte ove majke: blijede, umorne, na rubu oËaja, pa ipak odluËne i ustrajne. Dok nose svoje breme patnje, one traæe Spasitelja. I dok ih ustalasano mnoπtvo odbija natrag, Isus se probija k njima korak po korak, dok se ne nae neposredno uz njih. U njihovim se srcima budi nada. Suze radosnice izviru iz njihovih oËiju kad shvate da On baπ njima poklanja paænju, i kad gledaju u oËi koje izraæavaju toplo razumijevanje i ljubav. IzabiruÊi jednu iz skupine, Spasitelj budi njezino povjerenje rijeËima: “©to hoÊeπ da ti uËinim?” Ona jecajuÊi izriËe svoju veliku potrebu: “UËitelju, da iscijeliπ moje dijete!” Krist uzima dijete iz njezinih ruku i s Njegovim dodirom bolest nestaje. Bljedilo smrti se gubi; struja æivota teËe kroz vene; miπiÊi dobivaju snagu. Majka prima rijeËi utjehe i mira. Onda 111 dolazi sljedeÊi sluËaj, isto tako hitan. Ponovno Isus koristi svoju æivotvornu silu, i svi daju slavu Onome koji Ëini Ëudesna djela. Mi mnogo govorimo o veliËini Kristova æivota. Govorimo o divnim djelima πto ih je uËinio, o svim divnim Ëudima. A paænja koju je poklanjao malim pojedinostima joπ je veÊi dokaz Njegove veliËine. Meu Æidovima je bio obiËaj da se djeca odnesu nekom rabinu kako bi on poloæio svoje ruke na njih i blagoslovio ih; uËenici su meutim smatrali Isusovo djelo previπe vaænim da bi Ga itko smio ometati na taj naËin. Kad su majke dolazile æeleÊi da On blagoslovi njihovu djecu, uËenici su na njih gledali s neraspoloæenjem. Ovu djecu su oni smatrali premalom za prednost da dou k Isusu. UËenici su tako doπli do zakljuËka da bi Isusa nazoËnost ove djece uznemirila. Ali Spasitelj je shvatio brigu i teret ovih majki koje su nastojale odgojiti svoju djecu prema savjetima Boæje rijeËi. On je Ëuo njihove molitve. On ih je sâm privukao u svoje okruæje. … Krist je danas isti njeæni Spasitelj kao πto je bio dok je hodio meu ljudima. Isto je tako sigurno da On i sada pruæa pomoÊ majkama jednako kao kad je u Judeji prihvaÊao djecu u svoje naruËje. Djeca koju volimo danas isto su tako otkupljena Njegovom krvlju kao i djeca onog vremena. … Neka majke dou k Isusu sa svojim problemima. One Êe naÊi dostatno milosti koja Êe im pomoÊi u brizi za njihovu djecu. Svakoj majci koja je spremna poloæiti svoje brige kod Isusovih nogu, vrata su otvorena. Onaj koji je rekao: “Pustite djeËicu k meni; nemojte im prijeËiti” (Marko 10,14), i danas upuÊuje poziv majkama da dovedu svoju djecu k Njemu da ih blagoslovi. (Put u bolji æivot, str. 17—19) 112 17. oæujka 90 SuosjeÊanje prema svima “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza … da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËajna.” (Izaija 61,1-3) Isus Krist je bio vrlo dobar promatraË. PrimjeÊivao je mnogo toga πto drugi nisu. Bio je uvijek spreman pomoÊi, spreman progovoriti rijeËi nade i suosjeÊanja obeshrabrenima i ucviljenima. Dopuπtao je narodu da se tiska oko Njega i nije se æalio, iako je Ëesto morao paziti da Mu ne stanu na noge. Kad se susreo s pogrebnom povorkom, nije ravnoduπno proπao. Dok je gledao smrt, tuga se pojavila na Njegovom licu i plakao je s oæaloπÊenima. Dok su djeca brala poljsko cvijeÊe koje je obilno raslo oko njih, i pravila guævu kako bi Mu predala svoj mali dar, On ih je primao sa zadovoljstvom, smijeπeÊi im se i izraæavajuÊi radost zbog tako mnogo vrsta cvijeÊa. Ova djeca su bila Njegova buduÊnost. Znao je da ih je doπao otkupiti od neprijatelja time πto Êe umrijeti na golgotskom kriæu. Govorio im je rijeËi koje Êe ona zauvijek nositi u svojemu srcu. Ona su bila oduπevljena time πto je On prihvatio njihove darove i πto im je govorio tako njeæno. Krist je promatrao djecu kako se igraju i Ëesto je izraæavao svoje odobravanje kad su uspjela zadobiti neduæne pobjede izvrπavanjem onoga πto im je bilo odreeno da uËine. On je pjevao djeci njeæne i blage rijeËi. Ona su znala da ih On ljubi. Nikad se nije na njih namrπtio. Podijelio je s njima njihove djetinje radosti i tuge. »esto je nabrao cvijeÊa, i nakon πto je djeci govorio o njegovoj ljepoti, ostavljao im je cvijeÊe na dar. On je stvorio cvijeÊe i volio je ukazivati na njegovu ljepotu. Govori se da se Isus nikada nije smijao. To nije toËno. U svojoj nevinosti i ËistoÊi, dijete je pozvano da s njegovih usana izlazi radosna pjesma. Onima koji su Ga slijedili On je objasnio Boæju rijeË tako jasno da su voljeli biti u Njegovu druπtvu. On je njihov um vodio od nevaænih ovozemaljskih stvari k svetim naËelima isti113 ne i pravednosti. Pripremao ih je da mogu shvatiti πto je sve ukljuËeno u promjenu karaktera kako bi bio sliËan boæanskom. Njegove rijeËi poticale su vjeru. Isus je um svojih sluπatelja vodio tako da se oslobode briga ovoga svijeta, k plemenitijem svijetu kojega su mnogi izgubili iz vida. On im je pokazao kako je svaki trenutak æivota ispunjen vjeËnim znaËenjem. Izjavio je da su stvari ovoga svijeta od manje vaænosti u odnosu na stvari svijeta koji Êe doÊi. (Manuscript 20, 1902.) 91 18. oæujka Izvor zadovoljstva i radosti “Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.” (Psalam 16,11) Bistrina uma i ËistoÊa duπe otkrivena na licu imat Êe veÊu snagu privlaËenja i vrπenja utjecaja na srce od bilo kojeg izvanjskog ukrasa. … Oplemenjeni um ukraπen ljepotom blagosti i poniznosti te Ëistim i Ëestitim srcem odraæavat Êe na licu ljubav i poπtovanje. … Ako se za uspjeh pouzdaju u Boga, djeca i mladi mogu njegovanjem uma razviti Ëvrst i prekrasan karakter. Boæji strah i razmiπljanje o slavi prirode u Njegovim stvorenim djelima neÊe nikada uËiniti um nerazvijenim, nego Êe jaËati svaku sposobnost duπe. Dragocjena je prednost djece i mladih da pokore svoj um upravi Boæjeg Duha i postanu razboriti krπÊani. Njihove umne i moralne snage mogu se razvijati u skladnim razmjerima. Njihovo razumijevanje moæe biti snaæno, njihova savjest Ëista a njihov karakter divan. … Ako æelite pronaÊi sreÊu i mir u svemu πto Ëinite, trebate sve Ëiniti na slavu Boæju. Ako æelite imati mir u svojemu srcu, morate teæiti i istinski oponaπati Kristov æivot. Tada neÊe biti potrebe utjecanja na radost ili traæenja zadovoljstava u popuπtanju ponosu i lakoumnim zabavama koje nudi svijet. Bit Êete vedri i sretni ËineÊi ono πto je ispravno, πto nikada ne biste ostvarili ËineÊi ono πto je loπe. 114 Isus je uzeo na sebe ljudsku narav, proπavπi kroz rano djetinjstvo, djeËaπtvo i mladost, kako bi mogao znati suosjeÊati sa svima i ostaviti primjer svoj djeci i mladeæi. On poznaje kuπnje i slabosti djece. On je u svojoj ljubavi otvorio izvor zadovoljstva i radosti za duπu koja vjeruje u Njega. U teænji da proslave Krista i slijede Njegov primjer, djeca i mladi mogu istinski biti sretni. Oni Êe moæda osjetiti svoju odgovornost da rade s Isusom Kristom u velikom poduhvatu spaπavanja duπa. Ako mladi osjeÊaju odgovornost pred Bogom, uzdiÊi Êe se iznad svega πto ih Ëini sebiËnima i greπnima. Takvima Êe æivot biti pun smisla. Oni Êe shvatiti da imaju neπto veliko i slavno za πto vrijedi æivjeti. To Êe imati utjecaj na njih i uËinit Êe da budu iskreni, vedri i snaæni pod svakim teretom, obeshrabrenjima i æivotnim poteπkoÊama, kao πto je to bio njihov boæanski Uzor. … Svijest o tome da radite ono πto Bog moæe odobriti osnaæit Êe vas u Njegovoj snazi, i slijedeÊi svoj Uzor vi Êete poput Njega rasti u mudrost i milosti kod Boga i kod ljudi. (Youth’s Instructor, rujan 1873.) 19. oæujka 92 Isus je uvijek predstavljao Boæju rijeË “©to stoji — odgovori mu — pisano u Zakonu? ©to tamo Ëitaπ?” (Luka 10,26) Svako djelo izljeËenja Spasitelj je iskoristio kao prigodu da u srce i um ljudi usadi po neko boæansko naËelo. To je bio cilj Njegovog poslanja. On je dijelio zemaljske blagoslove tako dareæljivo kako bi srca primatelja pridobio da prihvate Radosnu vijest o Njegovoj milosti. Krist je mogao zauzeti najviπe mjesto meu uËiteljima hebrejskog naroda, ali je On radije propovijedao Evanelje siromaπnima. PjeπaËio je od mjesta do mjesta da bi i oni “na putovima i meu ogradama” mogli Ëuti rijeË istine. Na obali jezera, na obroncima gora, po gradskim ulicama i sinagogama mogao se Ëuti Njegov glas kako objaπnjava Pisma. »esto je pouËavao u vanjskom predvorju hrama kako bi i neznaboπci mogli Ëuti Njegove rijeËi. 115 Kristovo uËenje se bitno razlikovalo od naËina na koji su knjiæevnici i farizeji objaπnjavali Pisma, i to je privuklo pozornost naroda. Rabini su se zadræavali uglavnom na tradicijama, na ljudskim tumaËenjima i umovanjima. Umjesto da iznose uËenje Pisma, Ëesto su raspredali ono πto su ljudi rekli i napisali o Spisima. Meutim, predmet Kristovog uËenja bila je Boæja rijeË. Onima koji su Mu postavljali pitanja, odgovarao je jasno: “Pisano je”, “©to kaæe Pismo?”, “Kako Ëitaπ?” U svakoj prigodi kad je probudio zanimanje prijatelja ili neprijatelja, On je iznosio Boæju rijeË. Iznosio je poruku Evanelja jasno i snaæno. Njegove rijeËi su poput bujice osvjetljavale uËenja patrijarhâ i proroka, a Pisma su se ljudima Ëinila kao neko novo otkrivenje. Nikada do tada Njegovi sluπatelji nisu zapazili tako duboka znaËenja u Boæjoj rijeËi. Nikada nije bilo takvog evanelista kakav je bio Krist. On je bio VeliËanstvo Neba, ali se ponizio uzevπi na sebe naπu narav, da bi se mogao pribliæiti ljudima tamo gdje jesu. Svim ljudima, bili oni bogati ili siromaπni, slobodni ili robovi, Krist je kao Vjesnik Zavjeta donio poruku spasenja. Glas o Njemu kao Velikom Iscjelitelju raπirila se cijelom Palestinom. Ljudi su donosili bolesne u mjesta kroz koja je On prolazio, da bi Mu se obratili za pomoÊ. Bilo je mnogo i onih koji su dolazili gonjeni Ëeænjom da Ëuju Njegove rijeËi i osjete dodir Njegove ruke. Tako je Kralj slave, odjeven u ljudsku narav, iπao od grada do grada, od mjesta do mjesta, propovijedajuÊi Evanelje i iscjeljujuÊi bolesne. Dolazio je i na velike narodne godiπnje blagdane, i mnoπtvu koje je bilo obuzeto vanjskim obredima govorio o nebeskim istinama, otkrivajuÊi njihovu umu ono πto je vjeËno. Iz bogate riznice svoje mudrosti dijelio je dragocjenosti svima. Govorio je tako jednostavnim rijeËima da su Ga svi mogli razumjeti. … S najnjeænijim osjeÊajem Ëovjekoljublja, naklonosti i dobrote, sluæio je duπama oboljelim od grijeha, donoseÊi im ozdravljenje i snagu. (Gospel Workers, str. 43—45) 116 20. oæujka 93 Traæiti pomoÊ od Isusa, a ne od greπnih ljudi “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) Krist je na sebe uzeo ljudsku narav. Odloæio je svoj kraljevski plaπt i kraljevsku krunu i siπao na Zemlju ostavivπi svoj visoki vladalaËki poloæaj u nebeskim dvorima. Zaodjenuvπi svoje Boæanstvo ljudskim, Krist je svojim rukama obuhvatio ljudski rod. On stoji na Ëelu ËovjeËanstva, ne kao greπnik, veÊ kao Spasitelj. To je stoga πto na Njegovoj boæanskoj duπi nema mrlje ni ljage, pa moæe stajati kao greπnikov jamac. Zato πto je bezgreπan, ako vjerujemo u Njega i imamo u Njega povjerenja kao u Onoga koji je naπe posveÊenje i pravednost, On moæe uzeti naπe grijehe i dovesti nas u povoljan poloæaj pred Bogom. … On nam je obeÊao dati mudrost, ako je od Njega traæimo. No, nije uvijek za nas bitno da znamo razloge i povod neËemu. Mi sramotimo Boga kad nastojimo dobiti pomoÊ od nekoga za koga mislimo da razumije naπ sluËaj. Zar nam On nije dao svog jedinoroenog Sina? Zar nije Krist pokraj nas, spreman da nam pomogne ako je potrebno? “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta” (Matej 28,20), kaæe On. Njegova RijeË uvijek iznova ponavlja ovo obeÊanje. … Ne Ëudi me πto u danaπnje vrijeme postoji toliko mnogo neodluËnosti, tamo gdje bi trebao postojati Ëvrsti stav. Razlog tomu jest πto umjesto pijenja Ëiste vode s Libanona, traæimo da utaæimo æe iz ustajalih voda u nizinama, koje nisu voda æivota. Mi se uzdamo u ljudska biÊa i Ëesto smo razoËarani i zavedeni. … Time πto smo otiπli od Krista i traæili mudrost od ograniËenih ljudskih biÊa, uËinili smo veliku sramotu svojemu Gospodaru. Zar Êemo i dalje njegovati grijeh nevjere, koji nas tako lako opsjeda, ili Êemo odbaciti teπku nevjeru i iÊi k Izvoru koji osnaæuje vjeru, da bismo primili samilost i suosjeÊanje od Onoga koji nas dobro poznaje i koji nas tako voli da je za nas dao svoj æivot, na svoje tijelo primao udarce i pao pod teretom 117 naπih grijeha pred Boæjim zakonom. Sve to uËinio je da mi budemo zarobljenici nade. … Mi nismo uljudni prema Kristu. Nismo svjesni Njegove nazoËnosti. Ne shvaÊamo da On treba biti naπ poËasni Gost, da smo obuhvaÊeni Njegovom ljudskom rukom dok se Njegova boæanska ruka Ëvrsto dræi za prijestolje BeskonaËnoga. Vrata Neba preplavljena su slavom koja dolazi s Boæjega prijestolja, i ta svjetlost moæe izravno obasjati one koji traæe pomoÊ koju samo Krist moæe dati. On je rekao æeni Samarijanki: “Kad bi ti znala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,10) (Manuscript 144, 1901.) 94 21. oæujka Isus Knez mira “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12) Gdje god budemo primijenili samo um, autoritet ili silu — bez ljubavi — naiÊi Êemo na otpor onih koje æelimo pridobiti, i to opiranje Êe sve viπe rasti. Isus je bio Knez mira. On je doπao na svijet da protivljenje i vlast podËini sebi. Svojom mudroπÊu i snagom mogao je narediti, ali On je upotrijebio mudrost i snagu ljubavi da prevlada zlo. … “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima.” Kao rezultati ovakvog naËina æivota, pojavit Êe se blagoslovi. “Kako budete mjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” Ovdje se nalaze jaki razlozi koji nas pokreÊu da ljubimo jedni druge gorljivo i Ëistim srcem. Krist nam je Primjer. On je stalno Ëinio dobro. Æivio je donoseÊi drugima blagoslov. Ljubav je krasila i oplemenjivala sva Njegova djela. Nama nije zapovjeeno da Ëinimo sebi ono πto bismo htjeli da nam Ëine drugi, veÊ da Ëinimo drugima ono πto bismo æeljeli da oni Ëine nama u istim okolnostima. Kojom mjerom budemo mjerili, onom Êe se i nama mjeriti. »ista ljubav je vrlo jednostavna u svojemu djelovanju i razlikuje se od svih ostalih naËela. … Ljubav treba gajiti i 118 njegovati, jer je njezin utjecaj boæanski. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 135,136) U Isusu moæemo voljeti gorljivo i iskreno. Ova ljubav moæe se produbljivati i πiriti bez ograniËenja. … Ljubav prema Bogu rezultirat Êe ljubavlju prema bliænjemu, i ukljuËit Êemo se u obavljanje æivotnih duænosti s dubokim i nesebiËnim zanimanjem. Svako naπe djelovanje bit Êe utemeljeno na Ëistim naËelima. Unutarnji mir Êe Ëak i naπe misli voditi u pravom smjeru. … Duπevni mir koji dolazi od Ëistih i svetih pobuda i djelovanja dat Êe svjeæinu i otpornost svim organima u tijelu. Unutarnji mir i uvjerenje da smo ispravni pred Bogom osnaæit Êe i okrijepiti um kao πto rosa krijepi njeænu biljku. … Misli su ugodne zato πto su posveÊene. Vedrina uma koju moæemo posjedovati bit Êe na blagoslov svima s kojima dolazimo u dodir. Ovaj mir i smirenost postat Êe s vremenom naπa prava narav i πirit Êe svoje dragocjene zrake na sve u naπoj okolini, da bi se ponovno vratile k nama. ©to budemo viπe njegovali ovaj nebeski mir i staloæenost uma, on Êe sve viπe rasti. To je æivo zadovoljstvo koje ne guπi moralnu energiju, veÊ je potiËe na joπ veÊe djelovanje. Savrπeni mir je stav Neba koji posjeduju aneli. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 326,327) 22. oæujka 95 Kristova iznimna njeænost “Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krijepiti umorne.” (Izaija 50,4) Kao πto rosa i blage kiπe padaju na veÊ uvenule biljke, tako neka naπa rijeË pada njeæno kad nastojimo odvratiti ljude od zablude. Boæji plan je da se prvo prie srcu. Mi trebamo govoriti istinu u ljubavi, uzdajuÊi se u Njega da Êe On naπim rijeËima dati silu koja mijenja æivot. Sveti Duh Êe usaditi u duπu rijeË izgovorenu u ljubavi. Mi smo po naravi zaokupljeni sobom i tvrdoglavi. Ali kad nauËimo pouke kojima nas Krist æeli pouËiti, mi postajemo 119 sudionicima u Njegovoj naravi i tako æivimo Njegovim æivotom. Divan Kristov primjer, neusporediva njeænost kojom je utjecao na osjeÊaje drugih — plaËuÊi s onima koji su plakali i radujuÊi se s onima koji su se radovali — mora ostaviti dubok dojam na karakter svih onih koji Ga iskreno slijede. Blagim rijeËima i postupanjem oni Êe nastojati olakπati put umornim nogama. … Svuda oko nas su izmuËene duπe. I tu, i tamo — posvuda ih moæemo naÊi. Potraæimo takve paÊenike i uputimo im pravu rijeË kao utjehu njihovim srcima. Budimo uvijek provodnici kroz koje Êe teÊi osvjeæavajuÊe vode iskrenog razumijevanja i suÊuti. U svim svojim odnosima dræimo na umu da u æivotu drugih postoje poglavlja koja su zapeËaÊena od oËiju smrtnih ljudi. Na stranicama sjeÊanja su tuæne priËe koje se pred radoznalim oËima Ëuvaju kao svetinja. Tamo su zapisane duge, teπke borbe s muËnim okolnostima, a moæda i nevolje u obiteljskom æivotu koje danomice slabe hrabrost, pouzdanje i vjeru. Oni koji vode neravnopravnu æivotnu borbu mogu primiti snagu i ohrabrenje malim paænjama koje stoje samo malo truda protkanog ljubavlju. Takvima je snaæan i srdaËan stisak ruke pravog prijatelja dragocjeniji od zlata i srebra. RijeËi blagosti su za njih kao osmijeh anela. Mnoπtvo ljudi se bori s bijedom, prisiljeno raditi teπke poslove uz malu naknadu, jedva uspijevajuÊi osigurati samo najpotrebnije za æivot. MuËan rad i oskudica, bez nade u neπto bolje, Ëine teret vrlo teπkim. Ako uza sve to doe i do patnje i bolesti, teret je gotovo nepodnoπljiv. Iscrpljeni brigom i potiπteni, oni ne znaju kako se obratiti za pomoÊ. SuosjeÊajte s njima u njihovim nevoljama i u njihovim trenucima maloduπnosti i razoËaranja. Ovo Êe vam otvoriti put da im pomognete. Govorite im o Boæjim obeÊanjima, molite se s njima i za njih, usadite nadu u njihova srca. Vedre i ohrabrujuÊe rijeËi, izgovorene kad je duπa bolesna i kad je puls hrabrosti slab, za Spasitelja su kao da su upuÊene Njemu. Kad se u srca unese vedrina, nebeski aneli gledaju s radosnim odobravanjem. (Put u bolji æivot, str. 89,90) 120 23. oæujka 96 Teænja za savrπenstvom “Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48) Boæja je namjera da usavrπavanje vlastitih sposobnosti bude æivotna zadaÊa svakog Kristovog sljedbenika, i da to usavrπavanje bude voeno i upravljano ispravnim iskustvom. Pravi Ëovjek je onaj koji je spreman ærtvovati svoje vlastite probitke za dobro drugih i koji iz iskustva zna kako treba zavijati rane onih koji su slomljena srca. Mnogi su tek poËeli shvaÊati pravu svrhu æivota. … Samo umne sposobnosti, prema boæanskom mjerilu, ne Ëine Ëovjeka. Ako je um posveÊen i voen Boæjim Duhom u njemu je velika snaga. On je nadmoÊniji od bogatstva i tjelesne moÊi, ali ipak se mora oplemenjivati kako bi Ëovjeka uËinio onim πto treba biti. … Ono πto Êe donijeti blagoslov ËovjeËanstvu jest duhovni æivot. Ako je Ëovjek doista u skladu s Bogom, on Êe se uvijek i u svemu osjeÊati ovisnim o Njemu. “Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” Æivotna zadaÊa krπÊanina je stalna teænja za usavrπavanjem svojega krπÊanskog karaktera i neprestano usklaivanje s Boæjom voljom. Nastojanja zapoËeta na Zemlji nastavit Êe se u vjeËnosti. Bog od Ëovjeka oËekuje da se uzdigne do svojeg Bogom danog dostojanstva, i ako se bude tako ponaπao, postat Êe sretniji u ovom æivotu koji vodi k slavi i vjeËnoj nagradi u æivotu koji Êe doÊi. »lanovi ljudske obitelji s pravom se mogu nazivati muπkarcima i æenama samo ukoliko svoje talente na svaki naËin upotrijebe za dobrobit drugih. Kristov æivot nam sluæi kao uzor, i Ëovjek tijesno surauje s Bogom samo ako, sliËno anelima, suosjeÊajno ublaæuje nevolje i patnje drugih. Bît krπÊanstva je upravo u tome da uËini sretnima i obitelji i druπtvo u cjelini. Muπkarci i æene koji posjeduju pravi Kristov duh odbacit Êe svaku neslogu, sebiËnost i svau. Oni koji su postali sudionicima u Kristovoj ljubavi, nemaju pravo da na bilo koji naËin ograniËavaju svoje napore usmjerene na dobrobit ljudskog roda. Je li se Krist umorio u svojim 121 naporima spaπavanja izgubljenih? U svojem radu u Boæjem djelu trebamo biti odluËni i ustrajni. Uvijek Êemo imati πto raditi, sve dok Gospodar ne naredi da svoje oruæje odloæimo kod Njegovih nogu. Bog je naπ Vladar, i mi moramo, pokoravajuÊi se Njegovoj volji, biti spremni i voljni odazvati se duænosti gdje god se za to ukaæe potreba. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 519,520) Kao Boæji Sin, naπ Spasitelj je uistinu uzeo narav ljudskog biÊa. Mi smo sinovi i kÊeri Boæje. … Moramo slijediti Krista putem kojim nas vodi. On je trideset godina æivio savrπenim æivotom Ëovjeka, ispunjavajuÊi najviπu razinu savrπenstva. (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1085,1086) 97 24. oæujka Naπ Stariji Brat nam daje odmor “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.“ (Matej 11,29) Isus je gledao nesretne i oæaloπÊene ljude, one Ëije su nade bile iznevjerene i koji su zemaljskim radostima pokuπavali utoliti Ëeænju duπe, i pozvao ih da u Njemu nau mir. Isus je njeæno pozivao napaÊeni narod: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,29) Krist je ovim rijeËima progovorio svakom ljudskom biÊu. Bilo da znaju ili ne, svi su umorni i optereÊeni. Svi su pokleknuli pod teretom πto ga samo Krist moæe otkloniti. Najteæi teret koji nosimo jest teret grijeha. Kad bismo pri noπenju ovog jarma bili prepuπteni samima sebi, taj bi nas teret smrvio. Ali Onaj koji je bezgreπan, stao je na naπe mjesto. “A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6) Isus je nosio teret naπe krivnje. On Êe uzeti jaram s naπih umornih lea. On Êe nam dati odmor. On Êe ponijeti i teret brige i straha. On nas poziva da bacimo sve svoje brige na Njega, jer nas On nosi na svojemu srcu. 122 Kao Stariji Brat ljudskog roda, Isus stoji kod vjeËnog Boæjeg prijestolja. On promatra svaku duπu koja upravlja svoj pogled k Njemu kao Spasitelju. On iz iskustva zna πto su to ljudske slabosti, kakve su naπe potrebe i gdje leæi silina kuπnji kojima smo izloæeni, jer On je bio “iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio”. (Hebrejima 4,15) On bdije nad tobom, uzdrhtalo Boæje dijete! Jesi li u kuπnji? On Êe te izbaviti. Jesi li slab? On Êe ti uliti snagu. Nedostaje li ti znanje? On Êe te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On Êe te iscijeliti. Gospodin “odreuje broj zvijezda”, a opet “lijeËi one koji su srca skruπena, i povija rane njihove”. (Psalam 147,3.4) Ma kakva da su tvoja strahovanja i kuπnje, iznesi Gospodinu svoj problem. Tvoj duh Êe biti okrijepljen da ustraje. Ti Êeπ se moÊi osloboditi zapreka i poteπkoÊa. ©to si slabiji i bespomoÊniji u vlastitim oËima, postajat Êeπ jaËi u Njegovoj sili. ©to su tvoji tereti teæi, blagotvorniji Êe biti tvoj odmor kad ih baciπ na Onoga koji nosi jarmove. Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode beskrajnog mora mogu navrijeti izmeu nas i njih. Ali nas zato nikakve okolnosti i nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti od Spasiteljeve ljubavi. Gdje god se naπli, On nam je s desne strane da nas podupre, podræi, osokoli i razvedri. Kristova ljubav spram Njegovih iskupljenih veÊa je od ljubavi majke za njezino dijete. Naπa je prednost da poËivamo u Njegovoj ljubavi i kaæemo: “Uzdat Êu se u Njega, jer je On za mene dao svoj æivot.” Ljudska ljubav se moæe promijeniti, ali Kristova ljubav ne zna za promjene. Kad zavapimo Njemu za pomoÊ, Njegova je ruka ispruæena da pomogne. (Put u bolji æivot, str. 35,36) 25. oæujka 98 Odaberimo Ga kao pouzdanog Prijatelja “Viπe vas ne nazivam slugama. … Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopÊih sve πto sam Ëuo od Oca.” (Ivan 15,15) PoroËnost prevladava i danas. U ovim posljednjim danima opasnosti su oko nas Ëeste i zbog velikog bezakonja ljubav je 123 mnogih ohladnjela. Ovo se ne bi dogaalo kad bi svi doπli k Isusu i s punim povjerenjem vjerovali u Njega. Njegova blagost i poniznost, njegovani u srcu, donijet Êe mir i odmor i dati moralnu snagu svakoj duπi. KratkoÊa vremena poziva nas i potiËe na traæenje pravednosti i da Krista uËinimo svojim Prijateljem. Ali to ne bi trebao biti naπ pokretaË, jer pokazuje sebiËnost. Treba li nas pokretati strah od Boæjega dana, te da smo zbog toga prisiljeni na pravu akciju, iz straha? Ne bi trebalo biti tako! Isus je privlaËan. On je pun ljubavi, milosti i suosjeÊanja. On predlaæe da nam bude Prijatelj, da bude uz nas kroz sve naπe æivotne oluje. On nam kaæe: Ja sam Gospodin, Bog tvoj; hodi sa mnom i ja Êu obasjati tvoje putove. Isus, VeliËanstvo Neba, æeli uspostaviti prijateljstvo s onima koji dolaze k Njemu sa svojim optereÊenjima, slabostima i brigom. On ih smatra svojom djecom, i na kraju Êe im dati baπtinu vredniju nego πto je kraljevstvo kraljeva, i krunu slave skupocjeniju od bilo koje koja je ikada stavljena na Ëelo najuzviπenijeg zemaljskog vladara. Naπa je duænost da ljubimo Isusa kao svojega Otkupitelja. On ima pravo upravljati naπom ljubavlju, ali nas poziva da Mu damo svoje srce. On nas poziva da hodimo s Njim putem poniznosti i istinoljubive posluπnosti. Njegov poziv nama jest poziv na Ëist, svet i sretan æivot — æivot mira i odmora, slobode i ljubavi — i na bogatu baπtinu u buduÊnosti, besmrtan æivot. ©to Êemo izabrati — slobodu u Kristu, ili ropstvo i okrutnost u sluæenju Sotoni? … Ako smo izabrali æivjeti s Kristom kroz cijelu vjeËnost, zaπto Ga ne izabrati veÊ sada kao svojeg najdraæeg i najpouzdanijeg Prijatelja, svojeg najboljeg i najmudrijeg Savjetnika. Naπa je prednost imati svakodnevni mir, blizinu i æivot s Isusom. Ne trebamo se uznemiravati ako naπ put prolazi kroz borbe i patnje. Mi trebamo imati mir koji nadilazi razumijevanje; ali Êemo imati borbe sa silama tame, æestoke borbe protiv sebiËnosti i uroenog grijeha. Pobjede izvojevane svakog dana kroz ustrajan i neumoran trud u Ëinjenju dobra, bit Êe dragocjene u Kristu koji nas je ljubio i dao sebe za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i oËisti sebi “izabrani narod, revan u djelima ljubavi”. (Titu 2,14) … Sin Sveviπnjega pretrpio je sramotu na kriæu, kako greπnici ne bi morali podnijeti vjeËnu sramotu i prijezir, veÊ da mogu 124 biti otkupljeni i okrunjeni vjeËnom slavom. (Signs of the Times, 17. oæujka 1887.) 99 26. oæujka Red i savrπenstvo u svemu πto je Isus Ëinio “Uto stigne i ©imun Petar … ue u grob i vidje plahtice kako leæe i ruËnik πto bijaπe Isusu oko glave. RuËnik nije leæao skupa s plahticama, veÊ napose smotan na jednome mjestu.” (Ivan 20,6.7) Kraj groba je sjedio mladiÊ obuËen u sjajne haljine. To je bio aneo koji je uklonio kamen. On je uzeo ljudsko obliËje da ne bi prestraπio Isusove prijatelje. Ipak, oko njega je joπ uvijek sjala svjetlost nebeske slave i æene su se uplaπile. Okrenule su se da pobjegnu, ali rijeËi anela zaustavile su njihove korake. “Ne bojte se!”, rekao je vidjevπi kako traæe razapetog Isusa. “Uskrsnuo je! Nije ovdje!” Zatim ih je pozvao i pokazao im mjesto gdje je Isus bio poloæen i uputio ih da poæure i kaæu Njegovim uËenicima da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Ponovno su pogledale u grob i ponovno Ëule tu divnu vijest. Tu se nalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku koji je rekao: “Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok joπ bijaπe u Galileji: ‘Treba da Sin »ovjeËji bude predan u ruke greπnika i da bude razapet te da uskrsne treÊi dan!’” On je ustao! On je ustao! Æene su stalno ponavljale ove rijeËi. Mirisi i pomasti nisu viπe potrebni. Spasitelj je æiv, a ne mrtav. Sad su se sjetile da je govoreÊi o svojoj smrti rekao da Êe ponovno ustati. Kako je ovo bio divan dan za svijet! Æene su se brzo udaljile od grobnice i “sa strahom i radosti velikom potekoπe da jave uËenicima njegovim”. Marija nije Ëula dobru vijest. Otiπla je k Petru i Ivanu sa æalosnom vijeπÊu: “Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili.” UËenici su poæurili na grob i naπli ga kao πto je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu naπli svojega Gospodina. Ipak, Ëak se i ovdje nalazilo svjedoËanstvo da je ustao. MrtvaËke haljine nisu odbaËene nemarno, veÊ pa125 æljivo sloæene i svaka na svome mjestu. Ivan “vidje i vjerova”. On joπ nije razumio rijeËi Pisma da Krist mora ustati iz mrtvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijeËi kojima je pretkazao svoje uskrsnuÊe. Krist je sâm, tako briæljivo, ostavio tu mrtvaËku odjeÊu. Kad je silni aneo siπao na grob, njemu se pridruæio i drugi koji je zajedno s ostalima straæio nad Gospodnjim tijelom. Kad je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je uπao u grob i razrijeπio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spasiteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na odreeno mjesto. U oËima Onoga koji upravlja i zvijezdom i atomom nema niËeg nevaænog. Red i savrπenstvo vide se u svim Njegovim djelima. (Isusov æivot, str. 652,653) 100 27. oæujka Uzvisimo Ga kao uskrsnulog Spasitelja “Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih.” (1. KorinÊanima 15,20) Doπlo je vrijeme da Krist uzae do OËeva prijestolja. Kao boæanski pobjednik spremao se na povratak u nebeske dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnuÊa neko je vrijeme ostao na Zemlji da bi se Njegovi uËenici mogli upoznati s Njim u Njegovu uskrsnulom i proslavljenom tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. Dokazao je vjerodostojnost Ëinjenice da je On æivi Spasitelj. Njegovi uËenici nemaju viπe potrebe da Ga dovode u vezu s grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o Proslavljenom pred cijelim svemirom. Kao mjesto svog uzaπaπÊa Isus je izabrao mjesto koje je Ëesto bilo posveÊeno Njegovom nazoËnoπÊu dok je prebivao meu ljudima. ... Krist je stajao na Maslinskoj gori s Ëeænjom u srcu i promatrao Jeruzalem. ©umarci i rasjeline na ovoj gori bili su posveÊeni Njegovim molitvama i suzama. Njegove su padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoπtva koje Ga je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naπao je dom 126 kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu i njegovu podnoæju sâm se molio i patio. S ove je gore trebao uzaÊi na Nebo. Njegov vrh dotaknut Êe Njegova noga kad se bude ponovno vratio. Na Maslinskoj gori stajat Êe ne kao Ëovjek boli, veÊ kao slavni i pobjedniËki kralj, dok Êe se hebrejski uzvici “Aleluja!” mijeπati s neznaboæaËkim “Hosana”, i glasovi spaπenih kao moÊne vojske slit Êe se u klicanju: “Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!” ... Poπto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poπao putem preko njezina vrha prema Betaniji. Ondje je zastao, a uËenici su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s Njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osuivao za njihove pogreπke i promaπaje, veÊ su rijeËi najdublje njeænosti bile posljednje koje su potekle s usana njihova Gospodina do njihovih uπiju. S rukama ispruæenim da ih blagoslovi, i kao da ih uvjerava u svoju zaπtitniËku brigu, polako se uzdizao izmeu njih, privuËen prema Nebu silom jaËom od bilo koje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uËenici su gledali obuzeti strahopoπtovanjem, napreæuÊi oËi da uhvate posljednji prizor Gospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je zaklonio od njihova pogleda, a do njih su dopirale rijeËi, dok su Ga prihvaÊala aneoska kola poput oblaka: “Ja sam s vama u sve dane do svrπetka vijeka.” Istodobno je do njih dopirala najumilnija i najradosnija pjesma aneoskog zbora. (Isusov æivot, str. 686— 688) 101 28. oæujka Uzaπao je na Nebo u ljudskom obliku “I rekoπe im: ‘Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,11) Dok su uËenici joπ uvijek zaËueno gledali gore, obratili su im se glasovi koji su zvuËali kao najraskoπnija glazba. Okrenuli su se i vidjeli dva anela u ljudskom obliku koji su im progovorili: “Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti 127 Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” Ovi aneli pripadali su druπtvu πto je u sjajnom oblaku Ëekalo da isprati Isusa do Njegova nebeskog doma. Najuzviπenija u aneoskom mnoπtvu bila su ova dva anela; oni su doπli na grob prilikom Kristova uskrsnuÊa i bili s Njim tijekom Njegovog cjelokupnog æivota na Zemlji. Sa æarkom æeljom cijelo Nebo je oËekivalo kraj Njegova zadræavanja na svijetu uniæenom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme da svemir sada primi svog Kralja. … Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog dana s njima naporno penjao sve do Maslinske gore — taj isti Isus je sada otiπao dijeliti prijestolje svojega Oca. Aneli su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo, doÊi ponovo isto tako kako je uzaπao. On Êe doÊi “u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko”. ... UËenici su se doista mogli radovati u nadi da Êe se njihov Gospodin ponovno vratiti. Kad su se uËenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih promatrali s Ëuenjem. Smatralo se da Êe oni nakon Kristova suenja i raspeÊa izgledati utuËeni i posramljeni. Njihovi su neprijatelji oËekivali da Êe na njihovom licu vidjeti izraz æalosti i poraza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova su lica bila ozarena sreÊom koja nije bila zemaljskog podrijetla. Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, veÊ su bili ispunjeni slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radoπÊu su priËali o veliËanstvenom dogaaju, o Kristovom uskrsnuÊu i Njegovu uzaπaπÊu na Nebo, a njihovo su svjedoËanstvo mnogi prihvatili. UËenici nisu viπe s nepovjerenjem gledali u buduÊnost. Znali su da je Isus na Nebu i da je Njegova naklonost upravljena njima. Znali su da imaju Prijatelja kod Boæjeg prijestolja i æarko su æeljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo ime. ... Pruæali su ruku vjere sve viπe i viπe s Ëvrstim uvjerenjem: “Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas...” (Rimljanima 8,34) Pedesetnica im je donijela puninu radosti u pojavi Utjeπitelja, upravo onako kako je Krist obeÊao. (Isusov æivot, str. 688,689) 128 29. oæujka 102 Proslavljen pred svemirom “Ja sam tebe proslavljao na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Podizanjem Krista iz mrtvih, Otac je proslavio svojega Sina pred rimskom straæom, pred sotonskom vojskom i pred cijelim svemirom. MoÊni aneo, odjeven u punu opremu Neba, spuπtao se rastjerujuÊi svojim tragom tamu, slomio rimski peËat, otkotrljao kamen s groba kao da je kakav oblutak, i u trenutku uniπtio djelo koje je neprijatelj uËinio. ZaËuo se Boæji glas koji je pozvao Krista da izie iz svojega zatvora. Rimska straæa je vidjela nebeske anele kako se klanjaju pred Onim koga su razapeli, i On je objavio pored unajmljenog Josipovog groba: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Trebamo li biti iznenaeni πto su vojnici pali na zemlju kao mrtvi? Kristovo uzaπaπÊe na Nebo, usred oblaka nebeskih anela, Ga je proslavilo. Njegova skrivena slava zasjala je u punom sjaju kakvog smrtni Ëovjek ne moæe podnijeti i ostati æiv. On je doπao na naπ svijet kao »ovjek, a uznio se u svoj nebeski dom kao Bog. Njegov zemaljski æivot bio je pun tuge i boli, zbog okrutnog odbacivanja onih koje je doπao spasiti, no ljudima je bilo dopuπteno da Ga vide ojaËanog i da Ga gledaju kako se uzdiæe u slavi i pobjedi, okruæen vojskom anela. Tim istim svetim biÊima koji su najavili Njegov dolazak na ovaj svijet, bilo je dopuπteno da budu u Njegovoj pratnji prigodom uzaπaπÊa i zahtijevaju pobjedniËki ulazak za Kralja, proslavljeno BiÊe. “Podignite, vrata, nadvratnike svoje,” uzviknuli su dok su se pribliæavali nebeskim vratima. … “Tko je taj Kralj slave!” A odgovor dolazi od tisuÊa i deset tisuÊa glasova: “Jahve silan i junaËan, Jahve silan u boju!” (Psalam 24,7.8) ... Tako je bilo odgovoreno na Kristovu molitvu. On je bio proslavljen slavom koju je imao kod Oca prije postanka svijeta. Ali usred ove slave Krist nije izgubio iz vida svoje muËenje i borbe na ovoj Zemlji. On je imao molbu za svojega Oca. Uzvratio je pozdrav mahanjem nebeskoj vojsci dok je bio u izravnoj nazoËnosti Jahve, i tada je podnio molbu u ime svojih izabranih. 129 “OËe”, rekao je, “htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.” (Ivan 17,24) Na to je Otac izjavio: “Neka mu se poklone svi aneli Boæji!” Nebeska vojska pala je niËice pred Njim i zapjevala pjesmu pobjede i radosti. Slava je okruæila nebeskog Kralja, i gledala Ga je sva nebeska inteligencija. RijeËima se ne moæe opisati prizor koji je bio vien kad je Boæjem Sinu javno vraÊena Ëast i slava koju je dobrovoljno napustio kad je postao Ëovjek. (Signs of the Times, 10. svibnja 1899.) 103 30. oæujka U OËevim rukama “Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan 20,17) Prije nego πto su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe Ëovjeka ako ga Sotona bude pobijedio. Stegnuli su svoje ruke u sveËanom zavjetu da Êe Krist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sveËano obeÊanje. Kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπi se!”, obratio se Ocu. Sporazum je u cijelosti izvrπen. Sad je izjavio: OËe, svrπeno je. Ispunio sam Tvoju volju, Boæe moj! Izvrπio sam djelo otkupljenja. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, “OËe, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.” (Ivan 19,30; 17,24) ZaËuo se Boæji glas kako objavljuje da je pravda zadovoljena. Sotona je pobijeen. Kristovi sljedbenici koji su se muËili i borili na Zemlji prihvaÊeni su “u Ljubljenome”. (Efeæanima 1,6) Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgreπnih svjetova proglaπeni su opravdanima. Tamo gdje je On, bit Êe i Njegova Crkva. “Ljubav Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,10) OËeve ruke obavile su se oko Sina i izaπla je rijeË: “Neka mu se poklone svi aneli Boæji.” (Hebrejima 1,6) S neizrecivom radoπÊu knezovi, poglavari i sile priznali su vrhovnu vladavinu Kneza æivota. Nebeske vojske pale su niËice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim dvoro130 vima: “Dostojno je Janje koje je ‘zaklano’ da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu.” (Otkrivenje 5,12) PobjedniËke pjesme pridruæile su se glazbi s aneoskih harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radoπÊu i hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo odzvanja od glasova u uzviπenim pjesmama koje javljaju: “Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 5,13) Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vraÊaju kao odjek veliËanstvene rijeËi samoga Krista: “Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan 20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je naπ Gospodin uzaπao i za nas On æivi. “Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) (Isusov æivot, str. 690,691) 31. oæujka 104 Bogu s desne strane “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,56) PrednjaËeÊi meu sedmoricom akona, Stjepan je bio Ëovjek duboke poboænosti i snaæne vjere. … Kad su sveÊenici i starjeπine vidjeli silu koja je pratila Stjepanovo propovijedanje, ispunili su se ogorËenoπÊu i mrænjom. Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluËili su uπutkati njegov glas tako πto Êe ga ubiti. … BuduÊi da sveÊenici i starjeπine nisu mogli odoljeti Stjepanovoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluËili su od njega uËiniti primjer drugima. Tako Êe, zadovoljavajuÊi svoju osvetoljubivu mrænju, sprijeËiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vjerovanje. Pozvali su laæne svjedoke koji su tvrdili da su Ëuli kako izgovara bogohulne rijeËi protiv hrama i Zakona. … Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optuæbi protiv njega, poËeo je svoju obranu jasnim, ushiÊenim glasom, koji je odjekivao u vijeÊniËkoj dvorani. … Vidio je protivljenje koje su 131 izazivale njegove rijeËi, i znao je da daje svoje posljednje svjedoËanstvo. Kad je Krista povezao s proroËanstvima, i kad je govorio o hramu, sveÊenik koji se pretvarao da je uæasnut razderao je svoje haljine. Za Stjepana je taj Ëin bio jasan znak da Êe njegov glas zauvijek utihnuti. Iako usred propovijedi, naglo ju je zakljuËio. … UhiÊenik je na okrutnim licima koja su ga okruæivala Ëitao svoju sudbinu, ali se nije pokolebao. Strah od smrti je nestao. Razbjeπnjeli sveÊenici i uzavrelo mnoπtvo nisu ga mogli uplaπiti. Prizor pred njim ustupio je mjesto vienju. Vidio je pred sobom πirom otvorena nebeska vrata i gledajuÊi kroz njih vidio je slavu Boæjeg dvora i Krista kao da je upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojega slugu koji Êe trpjeti muËeniπtvo zbog Njega. RijeËima pobjede, Stjepan je uskliknuo: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.” Dok je opisivao slavni prizor koji su promatrale njegove oËi, bilo je to viπe nego πto su njegovi progonitelji mogli podnijeti. ZatiskujuÊi uπi da ne Ëuju njegovih rijeËi, urlajuÊi su jurnuli na njega s jednom nakanom. “Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse, primi moj duh!’ Zatim kleËe i viknu jakim glasom: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Kad to reËe, usnu.” (Djela 7,59.60) … Boæji peËat na Stjepanovu licu i njegove rijeËi ganule su duπe svih koji su ih Ëuli. Ostale su u mislima promatraËa i svjedoËile o istini koju je navijeπtao. (Review and Herald, 23. veljaËe 1911.) 132 Uzvisimo Isusa kao Kruh æivota 1. travnja 105 Kruh æivota “Odgovori im Isus: ‘Ja sam kruh æivota.’” (Ivan 6,35) “Ja sam kruh æivota”, kaæe Krist; Onaj koji daje, hrani i odræava vjeËni, duhovni æivot. … Krist predstavlja sebe kao nebeski Kruh. Jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv znaËi primiti Ga kao UËitelja poslanog s Neba. Vjerovanje u Njega je najvaænije i nuæno za duhovni æivot. Oni koji dolaze na gozbu Boæje rijeËi nikad neÊe ogladnjeti niti oæednjeti, nikad neÊe poæeljeti neπto uzviπenije ili bolje. Krist je obrazloæio znaËenje ovih svojih rijeËi tako jasno da se nitko ne mora spotaknuti o njih. Njegov iskaz u pogledu uzimanja tijela i krvi Boæjeg Sina treba shvatiti u duhovnom smislu. Mi uzimamo Kristovo tijelo i krv kad se vjerom oslonimo na Njega kao na svojega Spasitelja. Sliku uzimanja Njegovog tijela i krvi Krist je upotrijebio da bi prikazao tijesnu povezanost kakvu s Njim moraju imati svi koji æele da na kraju budu sudionici u Njegovoj slavi. Primanjem ovozemaljske hrane koju pojedemo naπe tijelo prima snagu i izdræljivost. Na sliËan naËin i Kristove rijeËi, ako ih primamo vjerom, postaju sastavni dio naπeg duhovnog æivota i unose u duπu svjetlost, mir, nadu, radost i sreÊu te daju duπi snagu kao πto tjelesna hrana daje snagu tijelu. RijeËi Svetog pisma nije dovoljno samo upoznati i izvanjski prihvatiti. Mi ih moramo razumjeti i ozbiljno ih prouËavati. … Zdravljem svojega duhovnog karaktera krπÊani otkrivaju duhovnu visinu do koje su se uzdigli. Mi moramo znati praktiËno primijeniti Boæju rijeË u izgradnji svojeg osobnog karaktera. Trebamo biti sveti hram u kojemu Êe Bog moÊi æivjeti, hoditi i djelovati. Nikad ne smijemo teæiti da se uzdiæemo 133 iznad onih koje je Bog izabrao da kao Njegove sluge vrπe Njegovo djelo i proslave Njegovo sveto ime. “A svi ste braÊa.” (Matej 23,8) Primijenimo Boæju rijeË na sebe osobno, usporeujuÊi redak sa retkom. Svojim svakodnevnim æivotom trebamo i pred svojom braÊom i pred svijetom biti æivi tumaËi Svetog pisma te slavljenjem i uzdizanjem Krista oËitovati Njegovu krotkost i poniznost srca. … Dok jedemo i probavljamo Kruh æivota, mi razvijamo uravnoteæen karakter. Svojim meusobnim jedinstvom, ËineÊi druge viπima od sebe, mi pruæamo svijetu svjedoËanstvo o snazi istine. … Kad se ljudi u potpunosti predaju Bogu, jedenjem Kruha æivota i pijenjem Vode spasenja, oni rastu i napreduju u Isusu Kristu. Ono Ëime se njihov um hrani i napaja saËinjava i njihov karakter. Kroz RijeË æivota koju primaju i kojoj su posluπni, oni postaju sudionici u boæanskoj naravi. Tada se … uzdiæe Krist a ne Ëovjek. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, vol. 5, str. 1135) 106 2. travnja Boæja rijeË je naπa duhovna hrana “Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Ivan 6,35) Mnogi se u danaπnje vrijeme ponaπaju kao da imaju pravo dovoditi u pitanje rijeËi BeskonaËnoga, ocijeniti Njegove odluke i zakone, odobriti ih, izmijeniti, preoblikovati i poniπtiti kako bi udovoljili sebi. Dokle god slijedimo ljudsko miπljenje, mi neÊemo biti sigurni; sigurni postajemo jedino kad nas vodi: “Ovako kaæe Jahve”. Spasenje svoje duπe ne moæemo povjeriti nijednom niæem biÊu, veÊ odluËivanju nepogreπivog Suca. Oni koji uËine Boga svojim VodiËem, a Njegovu RijeË svojim savjetnikom, imaju svjetlo æivota. Boæja proroËanstva svakodnevno vode njihove noge ravnim stazama. Oni koji imaju takvo vodstvo ne usuuju se suditi Boæju rijeË, veÊ imaju na umu da Njegova RijeË sudi njima. Oni svoju vjeru i duhovnost crpe iz RijeËi æivoga Boga. Ona je njihov vodiË i savjetnik koji 134 upravlja njihovim stazama. RijeË je uistinu svjetlo njihovim nogama i svjetiljka na njihovoj stazi. Oni hode pod vodstvom Oca svjetla u kojega nema nesigurnosti, zasjenjenja niti mijenjanja. On, Ëija djela proæima njeæno milosre, Ëini staze pravednika poput sjajnog svjetla koje sjaji sve jaËe i jaËe, dok ne postane savrπen dan. Boæja rijeË treba biti naπa duhovna hrana. “Ja sam kruh æivota”, rekao je Krist; “Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” Svijet propada zato πto nema Ëiste, neiskvarene istine. Krist je istina. Njegove su rijeËi istina i u njima se krije veÊa vrijednost i dublji smisao od onoga πto se vidi na povrπini. … Umovi potaknuti Svetim Duhom spoznat Êe vrijednost ovih misli. … Svaki poπteni Æidov bio je po svojoj savjesti uvjeren da je Isus Krist Boæji Sin, ali se u svom srcu punom ponosa i Ëastoljublja nije htio predati Njemu. Kad dræimo istinu samo po savjesti, utjecaj se vrπi samo na um, a srce nije potaknuto i otvoreno za prihvaÊanje. Ali kad prihvatimo istinu srcem, ona prolazi kroz savjest i zaokuplja duπu svojim Ëistim naËelima. Sveti Duh je smjeπta u srce, otkrivajuÊi njezinu ljepotu umu, tako da njezina preobraæavajuÊa sila postaje vidljiva u karakteru. … Istinska duhovnost nalazi se u Boæjoj rijeËi, i sastoji se u tome da budemo pod vodstvom Svetoga u mislima, rijeËima i djelima. On — koji je Put, Istina i Æivot — poniznom, ozbiljnom i svesrdnom traæitelju kaæe: “Slijedi me.” On ga vodi uskim stazama do svetosti i Neba. … Svi koji se u potpunosti odluËe slijediti Gospodina bit Êe voeni kraljevskom stazom. (Reviw and Herald, 29. oæujka, 1906.) 3. travnja 107 Kruh æivota i haljine pravednosti “Jer kruh je Boæji onaj koji silazi s neba i daje æivot svijetu.” (Ivan 6,33) “Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha Svetoga 135 onima koji ga mole!” (Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstavnik, najveÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam se smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tu molbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi svoje gladno dijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti vapaj koji Mu Ëeznutljivo srce upuÊuje u nevolji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju ljubav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraËnim danima misle da je Bog ravnoduπan prema njima: “Sion reËe: Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi. Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16) Svako obeÊanje u Boæjoj rijeËi moæe biti tema naπih molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË siguran zalog. Koji god nam duhovni blagoslov bio potreban, naπa je prednost πto ga moæemo traæiti preko Isusa. DjeËjom jednostavnoπÊu moæemo iznijeti Gospodinu toËno ono πto nam treba, svoje zemaljske potrebe, moliti Ga za kruh i odijelo, kao πto traæimo kruh æivota i odjeÊu Kristove pravednosti. Vaπ nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zadovoljiti vaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti. Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bogu kao k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca. Ne uzdate se samo u Njegovu dobrotu, nego se u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Njegov posao. Onima kojima je zapovjedio da najprije traæe kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24) Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast na Nebu i na Zemlji pripremljeni su za Boæju djecu. Dobivamo ih zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zadovoljiti najdublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu primiti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upuÊena vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje je On izgovorio, i primit Êete punu mjeru radosti! (Isusov govor na Gori, str. 176—178) 136 4. travnja 108 Isus je sijao sjeme æive RijeËi “Pisano je: ‘Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’” (Matej 4,4) Tema Kristovog nauka i propovijedanja bila je Boæja rijeË. On je sumnjiËavcima uvijek odgovarao: “Pisano je!” “©to kaæe Pismo?” “Kako Ëitaπ?” U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili neprijatelj pokazao zanimanje, On bi sijao sjeme RijeËi. On, koji je sâm Put, Istina i Æivot, koji je sâm æiva RijeË, ukazuje na Pisma govoreÊi: “Upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) … Kristovi sluge trebaju objaviti isto djelo. U naπe vrijeme, kao i u stara vremena, æivotodavne istine Boæje rijeËi zamijenjene su ljudskim teorijama i nagaanjima. Mnogi takozvani propovjednici Evanelja ne prihvaÊaju cijelu Bibliju kao nadahnutu RijeË. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio, drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad RijeËi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov autoritet. Njegova boæanska izvornost je uniπtena. I tako se sjeme nevjere sije na sve strane, jer ljudi postaju zbunjeni i ne znaju πto da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojima se um nema pravo baviti. U Kristovo vrijeme rabini su mnoge dijelove Pisma obavijali usiljenim, tajanstvenim mislima. BuduÊi da je jasan nauk Boæje rijeËi osuivao njihove obiËaje, oni su nastojali potkopati njegovu snagu. Isto se to Ëini i danas. Boæjoj rijeËi pridaje se tajanstveno i prikriveno znaËenje da bi se opravdavalo krπenje Boæjeg zakona. Krist je osudio takve obiËaje svojega doba. On je govorio da Boæju rijeË trebaju razumjeti svi. On je tvrdio da Pismo ima neoporecivi autoritet, i mi moramo Ëiniti to isto. Biblija se mora prikazivati kao RijeË beskonaËnog Boga, kao rjeπenje svih sukoba i temelj svake vjere. Bibliji je bila oduzeta njezina snaga, i posljedice se vide u gubljenju snage duhovnog æivota. … Ima mnogo onih koji traæe æivoga Boga, koji Ëeznu za Njegovom boæanskom prisutnoπÊu. … Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i preobilno Boæje milosre; On se posebno zadræavao na Njegovom 137 karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima predstavljao kao Put, Istinu i Æivot. Neka to budu teme kojima Êe se baviti i Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu kakva je u Isusu! Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanelja! Govorite ljudima o Kristovom æivotu samoodricanja i ærtve, o Njegovom poniæenju i smrti, o Njegovom uskrsnuÊu i uzaπaπÊu, o Njegovom posredovanju za njih u Boæjim dvorima, o Njegovom obeÊanju: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) (Isusove usporedbe, str. 18,19) 109 5. travnja Hranite se Kruhom æivota “Otac moj vam daje pravi kruh s neba.” (Ivan 6,32) Mi smo krπteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i ove tri velike beskrajne sile zajedniËki su obeÊale djelovati u naπu korist budemo li suraivali s njima. Krπtenjem smo ukopani s Kristom, jer je ono simbol Njegove smrti. Podizanje iz vode simbol je Njegova uskrsnuÊa. Trebamo æivjeti kao nanovo roeni, da bismo mogli uskrsnuti u posljednji veliki dan. … ObeÊali ste æivjeti novim æivotom jer ste umrli starom, i vaπ je æivot skriven s Kristom u Bogu. “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!” (Koloπanima 3,1) To je mjesto gdje trebate Ëuvati svoje blago. OgraniËeni Ëovjek ne moæe pomoÊi vaπoj vjeri. Po svoju snagu doite na veliki izvor snage. Kristova molitva na obali Jordana obuhvaÊa sve one koji Ga uzvjeruju. Primili ste obeÊanje da ste prihvaÊeni u Ljubljenom. Dræite ga se Ëvrstom i nepopustljivom rukom vjere. Bog je rekao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17) To znaËi da je Krist rastjerao mraËnu sjenu koju je Sotona bacio na vaπu stazu dok putujete prema prijestolju beskonaËnog Boga. On ima svemoÊnu vlast, a vi ste prihvaÊeni u Ljubljenom. U svakom pogledu trebate iskazivati Ëast Bogu time πto ste sudionici Njegove boæanske naravi, da biste primili obeÊa138 nje o oprostu grijeha, πto Êe biti svjedoËanstvo velike Boæje ljubavi. Ali u naπem iskustvu nema ugode i radosti koju bismo trebali imati. Krist kaæe da ako je On u nama, naπa Êe radost biti potpuna. Postanimo onda sudionici boæanske naravi i izbjegnimo tako pokvarenost ovoga svijeta koja se oËituje u poæudi. Nemojmo gomilati sramotu na Krista æiveÊi nedosljedno, zemaljski i Ëulno. Uzdignimo se iznad bolesnog ozraËja koje proæima svijet i diπimo Boæjim dahom. Hranimo se Kruhom æivota. Krist objavljuje da Êemo, jedemo li od Njegova tijela i pijemo li od Njegove krvi, imati vjeËni æivot. Ako vjerujemo u Njega kao osobnog Spasitelja, Njegova RijeË bit Êe za nas poput liπÊa s drveta æivota. Jedemo li od Kruha koji je siπao s Neba, imat Êemo æivu povezanost s Bogom. Dobit Êemo vjeËnost. Æivjet Êemo kao da smo u nazoËnosti cijele nebeske vojske. Aneli Êe nas promatrati i Ëuvati. Bog nas voli, ali mi propuπtamo njegovati tu ljubav. Gubimo na duhovnosti. Bog æeli da prepoznamo Njegov peËat na svakom ljudskom biÊu. On ima svoja potraæivanja; oni su moji, — kaæe On. — Kupio sam ih skupo. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi. … Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.29) HoÊete li to uËiniti? HoÊete li se moliti s vjerom? HoÊete li proslaviti Boga uhvativπi se Ëvrsto za Njegovu RijeË i obeÊanja? (Manuscript 144, 1901.) 110 6. travnja Kruh æivota oæivljuje duhovnu narav “Ovo je onaj kruh πto s neba silazi da onaj tko od njega jede ne umre.” (Ivan 6,50) Kad æelimo ukazati na pogreπke svojega brata, sestre ili prijatelja, trebamo uzeti u obzir sebe. Iako to ne priznajemo — naime kako je glavni cilj klevetanja nekog uzdizanje samog sebe — isto samouzdizanje krije se u navici ukazivanja na pogreπke drugih. Neka svaka duπa upamti da je najvaænije biti na oprezu i poravnati putove za svoje noge, kako hromi … ne bi skrenuli s puta. Nitko od nas nije u opasnosti od pretjerane 139 poboænosti, ili od posjedovanja karaktera previπe sliËnog Kristovom. Lijek za odstupanje od Krista, za propuπtene prigode da kaæemo dobro, a bilo je izreËeno zlo — jest æivjeti ponizno, nastaviti gledati u Isusa i bdjeti u molitvi, dok postajemo sve sliËniji Njegovom divnom karakteru. Duπa se ne moæe zadovoljiti formama, zacrtanim pravilima ponaπanja i tradicijama. Njezin vapaj morao bi biti: Daj mi Kruh æivota, uzdigni pehar moje osuπene duhovne naravi kako bih se osvjeæila i obnovila. Ali nemoj se nametati i stavljati izmeu mene i mojega Otkupitelja. Dopusti mi da Ga vidim kao svog PomoÊnika, kao »ovjeka boli, viËnog patnji. Ti, o Gospodine, budi moj PomoÊnik. Ti si bio ranjen za moje prijestupe, izudaran za moje opaËine, … i zbog tvojih udaraca sam ja izlijeËen. Krist je bio raspet za naπe grijehe i uskriπen iz unajmljene grobnice zbog naπeg opravdanja. On u svojoj pobjedi navijeπta: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” (Ivan 11,25) Isus æivi kao naπ Posrednik i moli pred Ocem. On je nosio grijehe cijelog svijeta, i nije uËinio nijednog smrtnika nositeljem grijeha za druge. Nitko ne bi mogao nositi teæinu svojih grijeha. Raspeti ih je sâm nosio, i svaka duπa koja u Njega vjeruje neÊe propasti, nego Êe imati vjeËni æivot. Dok teæi savrπenstvu karaktera, Kristov uËenik Êe biti opremljen Njegovom miloπÊu za svaku nevolju i kuπnju. Skretanjem pogleda s Isusa na nekog drugog — ili na neπto drugo — on moæe ponekad pogrijeπiti; no Ëim je upozoren na opasnost, on ponovno upravlja svoj pogled na Isusa u kojemu se nalazi njegova nada o vjeËnom æivotu, i hodi po stopama sigurnosti svojega Gospodina. On se raduje i govori: “On je moj æivi Posrednik pred Bogom. On moli u moje ime. On je moj Zastupnik i odijeva me savrπenstvom svoje pravednosti. To je sve πto mi je potrebno da bih mogao podnositi sramotu zbog Njegova imena. Ako mi dopusti da izdræim progonstvo kako bi se Njegovo ime proslavilo, obasut Êe me miloπÊu i zadovoljstvom svoje nazoËnosti. (Review and Herald, 12. svibnja 1896.) 140 7. travnja 111 ProuËavanje Biblije jaËa um “Uistinu, sve πto je nekoÊ napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivoπÊu i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu.” (Rimljanima 15,4) Ne postoji bolji naËin za jaËanje uma od prouËavanja Biblije. Nijedna druga knjiga nije toliko moÊna da uzdigne misli i oæivi sposobnosti, kao jasne i oplemenjujuÊe istine Biblije. Kad bi se Boæja rijeË prouËavala onako kako bi to trebalo, ljudi bi imali πirinu uma i plemenitost karaktera kakav se rijetko via u danaπnje vrijeme. Nijedno znanje nije toliko Ëvrsto, dosljedno ili dalekoseæno, kao ono dobiveno prouËavanjem Boæje rijeËi. Kad na cijelom svijetu ne bi bilo nijedne knjige, Boæja rijeË bi Kristovom miloπÊu uËinila Ëovjeka savrπenim veÊ danas, s karakterom opremljenim za buduÊnost i besmrtan æivot. Oni koji prouËavaju RijeË, prihvaÊajuÊi je vjerom kao istinu, bit Êe potpuni u Njemu koji je sve i u svemu. Hvala Bogu na moguÊnostima koje je stavio pred ËovjeËanstvo. … Vrijeme posveÊeno prouËavanju Boæje rijeËi i molitvi isplatit Êe se dvostruko. Boæja rijeË je æivo sjeme, i kad se ovo sjeme posije u um, ljudsko biÊe mu mora posvetiti posebnu njegu tijekom njegovog rasta. Kako to treba uËiniti? Nakon πto je RijeË primljena u molitvi, treba je njegovati i primjenjivati u svakodnevnom æivotu. Ona treba rasti i donijeti rod, dajuÊi najprije stabljiku, potom klas, pa zrnje u klasu. Bibliju nije dovoljno prouËavati kao druge knjige. Kako bi je πto viπe razumio, srce onog koji istraæuje mora biti potaknuto Svetim Duhom. Isti Duh koji je nadahnuo RijeË mora nadahnuti njezinog Ëitatelja. Tada Êe Ëitatelj Ëuti glas s Neba. “Tvoja RijeË, o Boæe, je istina” — bit Êe jezik njegove duπe. Puko Ëitanje RijeËi neÊe ostvariti rezultate koji su zamiπljeni na Nebu; treba je prouËavati i njegovati u srcu. Znanje o Bogu ne stjeËe se bez umnog napora. Trebali bismo marljivo prouËavati Bibliju, traæeÊi od Boga pomoÊ Svetog Duha da moæemo razumjeti Njegovu RijeË. Trebali bismo uzeti jedan redak 141 i usredotoËiti um na razumijevanje Boæje namjere za nas koju je stavio u taj redak. Trebali bismo se zadræati na toj misli dok ne postane naπa, a mi doznamo “ono πto kaæe Jahve” (Brojevi 24,13). Boæja rijeË je kruh æivota. Oni koji jedu i probavljaju tu RijeË, ËineÊi je sastavnim dijelom svakog svojeg djelovanja i svojega karaktera, jaËaju u Bogu. To njihovoj duπi daje besmrtnu snagu, usavrπava iskustvo i donosi radost koja ostaje zauvijek. (Signs of the Times, 25. lipnja 1902.) 112 8. travnja Otkriveno blago istine “Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6) Svi koji u srce prime evaneosku poruku, æele je objaviti drugima. Kristova ljubav roena na Nebu mora se pokazati. Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit Êe to svoje iskustvo prateÊi korak po korak putove kojima ih je vodio Sveti Duh — svoju glad i æe da upoznaju Boga i Isusa Krista kojega je On poslao, rezultate svojih istraæivanja Pisma, svoje molitve, svoju duπevnu borbu i rijeËi koje im je Krist uputio: “Oproπteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da itko skriva takva iskustva, pa to ne Ëine ni oni kojima je srce ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova æelja da i drugi steknu te iste blagoslove u skladu je s veliËinom istine koju im je Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice blaga Boæje milosti, dobivat Êe sve viπe i viπe Kristove milosti. Dobit Êe i srce malog djeteta s njegovom jednostavnoπÊu i neograniËenom posluπnoπÊu. Njihove duπe Ëeznut Êe za svetoπÊu i otkrivat Êe im se sve viπe i viπe blaga istine i milosti da bi ga prenijeli svijetu. Velika riznica istine je Boæja pisana rijeË, a tu su i knjiga prirode te knjiga iskustava o Boæjem postupanju s ljudskim æivotima. To su riznice iz kojih Kristovi suradnici trebaju crpsti. U svojoj potrazi za istinom trebaju se osloniti na Boga, a ne na ljudske izvore, ne na velike ljude Ëija je mudrost pred 142 Bogom ludost. Preko posrednika koje Êe sam izabrati, Bog Êe znanje o sebi prenijeti svakome tko Ga traæi. Kad bi Kristovi sljedbenici vjerovali Njegovoj RijeËi i provodili je u æivot, ne bi bilo znanja u svijetu prirode koje oni ne bi mogli shvatiti i procijeniti. I to je jedini naËin da se istina prenese drugima. Prirodne znanosti su riznica iz koje svaki uËenik u Kristovoj πkoli treba crpsti. Dok budemo razmiπljali o ljepotama prirode, dok budemo prouËavali pouke koje nam ona pruæa preko obraivanja zemlje, rasta drveÊa i svih Ëuda na zemlji, u moru i zraku, mi Êemo shvatiti istinu na potpuno novi naËin. I tajne povezane s Boæjim postupanjem prema ljudima, dubina Njegove mudrosti i sudova koji se vide u æivotu Ëovjeka — sve Êe se to pokazati kao riznica bogato napunjena blagom. Meutim, znanje o Bogu je najjasnije objavljeno greπnom Ëovjeku upravo u pisanoj RijeËi. To je riznica nedokuËivoga Kristovog bogatstva. … Istine otkupljenja mogu se neprestano razvijati i proπirivati. Iako stare, one su uvijek nove i neprestano otkrivaju veÊu slavu i moÊniju silu svakom tko teæi za istinom. (Isusove usporedbe, str. 80—82) 113 9. travnja Istina u Kristu je nemjerljiva “Kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivim zbog Oca, tako Êe i onaj koji mene jede æivjeti zbog mene.” (Ivan 6,57) Istina u Kristu i preko Krista je nemjerljiva. Kad istraæivaË Svetog pisma gleda u njegove dubine, kao da gleda u izvor koji se stalno produbljuje i πiri. U ovom æivotu mi neÊemo stiÊi sagledati tajnu Boæje ljubavi koja se pokazala kad je dao svojega Sina za otkup naπih grijeha. Djelo naπeg Otkupitelja na Zemlji jest i uvijek Êe biti tema koja Êe do krajnjih granica naprezati snagu naπe sposobnosti razmiπljanja. »ovjek moæe napregnuti sve svoje umne snage u nastojanju da shvati tu tajnu, ali Êe njegov um ostati bez snage 143 i brzo Êe se umoriti. I najmarljiviji istraæivaË vidjet Êe pred sobom samo beskrajno more bez obala. Istina kakva je u Isusu moæe se iskusiti, ali nikada objasniti. Njezina visina, dubina i πirina nadmaπuje naπe znanje. Mi moæemo napregnuti svoju maπtu do krajnjih granica, pa i tada Êemo tek nejasno sagledati obrise ljubavi koja je neobjaπnjiva i visoka kao nebo, ali koja se spustila na Zemlju da na cijelo ËovjeËanstvo stavi peËat Boæjega lika. Ipak, nama je moguÊe da o Boæjem milosru nauËimo koliko god moæemo shvatiti. To moæe otkriti samo ponizna, skruπena duπa. Mi Êemo moÊi shvatiti Boæje milosre samo onoliko koliko cijenimo ærtvu koju je prinio za nas. Kad Boæju rijeË budemo istraæivali ponizna srca, pred nama Êe se otvoriti uzviπen predmet otkupljenja. Dok je budemo gledali ona Êe postajati sve sjajnija, i dok se budemo trudili da je shvatimo njezina visina i dubina Êe se stalno poveÊavati. Naπ se æivot treba povezati s Kristovim æivotom; moramo stalno crpsti od Njega, hraniti se Njime — æivim Kruhom koji je siπao s Neba — i napajati se sa svjeæeg, nepresuπivog izvora Njegovog bogatstva. Ako stalno pred sobom imamo Gospodina, ako dopuπtamo svojemu srcu da Mu se obraÊa s hvalom i zahvaljivanjem, naπ vjerski æivot Êe se stalno osvjeæavati. Naπe molitve Êe dobiti oblik razgovora s Bogom, kao πto se razgovara s prijateljem. On Êe nam sâm objavljivati svoje tajne. Vrlo Ëesto Êemo imati radosnu svijest o Isusovoj nazoËnosti. »esto Êe naπe srce gorjeti u nama kad se On bude pribliæavao da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom. Kad se to ostvari u iskustvu krπÊanina, u njegovom Êe se æivotu zapaziti jednostavnost, skromnost, krotkost i poniznost srca, osobine koje Êe svima s kojima dolazi u dodir pokazati da je bio s Isusom i da je nauËio od Njega. U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona Êe se otkrivati kao okrepljujuÊe i proæimajuÊe naËelo, kao æiva i djelatna duhovna energija. OËitovat Êe se svjeæina, snaga i radost stalne mladosti.” (Isusove usporedbe, str. 83,84) 144 10. travnja 114 Usporeujte meusobno tekstove Svetog pisma “Jer zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davaπe se.” (Izaija 28,10) Sretni smo πto imamo pravu proroËku rijeË, tako da nitko od nas ne bi morao biti prevaren. Znamo da danas u svijetu postoje krivovjerja i bajke, a mi æelimo znati πto je istina. Preostaje nam da pomnjivo istraæujemo i steknemo pravu spoznaju. To ne moæemo postiÊi pukim Ëitanjem Pisma, veÊ usporedbom pisma s pismom. Moramo istraæivati Pisma za sebe osobno, tako da ne budemo zavedeni, kao πto su mnogi zavedeni, jer u naπem svijetu postoje mnoga uËenja, a samo je jedna istina. Mnogi bi vam mogli priÊi tvrdeÊi da imaju istinu, no vaπa je prednost πto sami moæete istraæivati Pisma. “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) Mi moramo biti upoznati s Pismom kako bismo razumjeli pravi razlog nade koja je u nama. Apostol Petar nam kaæe da svakom Ëovjeku koji nas pita trebamo sa strahom i krotkoπÊu govoriti o nadi koja je u nama. “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130) Nije dovoljno samo Ëitati, veÊ Boæja rijeË treba biti u naπem srcu i u naπem umu, kako bismo bili utvreni i blagoslovljeni istinom. Zanemarimo li osobno istraæivanje Pisma, zato πto moæda poznajemo istinu, postajemo odgovorni ako krenemo pogreπnim putem. Pisma treba istraæivati pomnjivo, tako da znamo svaki uvjet koji nam je Bog postavio. Ako je naπ um ograniËenih moguÊnosti, marljivim istraæivanjem Boæje rijeËi moæemo postati moÊni u poznavanju Pisma te ga tumaËiti i drugima. … Ako ste utvreni u Pismu, osjeÊat Êete odgovornost i sami ga istraæivati zbog sebe, da biste ga i drugima mogli razjasniti. Male crkve, iako u manjini, mogle bi biti snaga istine. Svatko bi trebao osjeÊati da na njemu poËiva sveËana odgovornost izgraivanja svoje male crkve u presvetoj vjeri. Sama Ëinjenica da ih je tek nekolicina, trebala bi potaknuti svakog pojedinog vjernika da najiskrenije traæi æivu vezu s Bogom, jer πirenje istine onima oko nas ovisi o utjecaju koji vrπimo. 145 Krist je rekao: “Vi ste svjetlo svijetu” (Matej 5,14), stoga morate uloæiti svaki napor da to svjetlo zasvijetli. Jedini naËin da doznate imate li pravo svjetlo s Neba jest da ga usporedite sa svjetlom koje ste primili u Pismu. … Joπui je reËeno: “Ohrabrite se i budite odluËni!” (Joπua 31,6) jer je velik posao pred vama. (Review and Herald, 3. travnja 1888.) 115 11. travnja Biblija je sama svoj tumaË “Marljivo nastoj da se pokaæeπ pred Bogom kao prokuπan, kao radnik koji se nema Ëega stidjeli, koji valjano propovijeda istinu!” (2. Timoteju 2,15) Biblija je sama svoj tumaË. Pisma treba usporeivati s Pismom. Onaj tko prouËava RijeË trebao bi je nauËiti promatrati kao cjelinu, kao i uoËiti povezanost njezinih dijelova. Trebao bi steÊi znanje o njezinoj glavnoj temi — Boæjoj prvobitnoj namjeri za ovaj svijet, o nastanku velike borbe izmeu dobra i zla i Kristovom djelu otkupljenja. Trebao bi razumjeti narav dvaju naËela koja se bore za prevlast, i da kroz povijesne spise i proroËanstva nauËi pratiti tragove njihovog djelovanja sve do velikog zavrπetka. On bi trebao uvidjeti kako se ova borba provlaËi kroz svaki stupanj ljudskog iskustva, kako se u svakom æivotnom postupku otkriva jedna ili druga od ovih meusobno suprotstavljenih pobuda, i kako se — htio to ili ne — upravo sada odluËuje na kojoj strani Êe se naÊi u tom velikom sukobu. Svaki dio Biblije dan je boæanskim nadahnuÊem i koristan je. ProuËavanju Starog i Novog zavjeta treba poklanjati jednaku pozornost. Dok prouËavamo spise Starog zavjeta, moæemo naiÊi na æubor æivih potoka na mjestima gdje nemarni Ëitatelj primjeÊuje samo pustoπ. Stari i Novi zavjet se meusobno rasvjetljavaju. I jedan i drugi predstavljaju objavu Boæje slave u Isusu Kristu. Krist — kako je predstavljen patrijarsima, simboliËki nazanaËen u ærtvenoj sluæbi, prikazan u Zakonu, i kojega su objavili proroci — bogatstvo je Starog zavjeta. Kristov æivot, Njegova smrt i 146 uskrsnuÊe kao i Njegovo oËitovanje preko Svetoga Duha, predstavljaju riznicu Novoga zavjeta. Tako i Stari i Novi zavjet objavljuju dragocjene istine koje iskrenom istraæivaËu stalno otkrivaju nove dubine. (Counsels to Parent and Teachers, str. 462,463) Krist se obratio svojim uËenicima na njihovoj razini razumijevanja. … Nakon uskrsnuÊa, dok je hodao s dvojicom svojih uËenika prema Emausu, otvorio je njihov um da razumiju Pisma, objaπnjavajuÊi im uËenja Starog zavjeta na naËin da su u njima vidjeli znaËenja koja ni sami pisci nisu uoËili. Kristove rijeËi su kruh æivota. Dok su se uËenici hranili Kristovim rijeËima, njihovo razumijevanje je oæivjelo i bolje su razumjeli vrijednost Spasiteljevog uËenja. U svojem razumijevanju ovih uËenja napredovali su od nejasnoÊe svitanja do bljeπtavosti podneva. Tako Êe biti i s nama dok budemo prouËavali Boæju rijeË. (Signs of the Times, 4. travnja 1906.) TumaËenje Biblije Biblijom posao je koji trebaju obaviti svi naπi propovjednici koji su u potpunosti svjesni vremena u kojemu æivimo. (Letter 376, 1906.) 12. travnja 116 “Zdrava nauka” “Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave nauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËitelje da im πkaklju uπi, te Êe odvratiti uπi od istine, a okrenut Êe se bajkama. A ti budi trijezan u svemu, podnesi patnje, vrπi djelo propovjednika Radosne vijesti, ispuni svoju duænost do kraja!” (2. Timoteju 4,3-5) “Zdrava nauka” je biblijska istina — istina koja pokreÊe na poboænost i predanost, utvrujuÊi Boæji narod u vjeri. Zdravi nauk je od velikog znaËaja za primatelja, a naroËito za uËitelja i propovjednika pravednosti; jer dok propovijeda Evanelje, svaki je radnik — ma kakva bila sluæba koju obavlja — ili vjeran ili nevjeran svojoj odgovornosti kao Kristov poslanik. Pavao piπe i ovo: “Sigurna je ova rijeË: Ako smo s njim umrli, s njim Êemo i æivjeti; ako smo ustrajni, s njim Êemo i 147 kraljevati; ako ga se odreËemo, i on Êe se nas odreÊi: ako smo nevjerni — on ostaje vjeran! Ne moæe se, naime, odreÊi sam sebe. Ovo (im) dozivaj u pamet i zaklinji (ih) pred Bogom, da se ne upuπtaju — to je nekorisno — u prepiranja, jer sluæe samo na propast sluπateljima.” (2. Timoteju 2,11-14) Neki od onih koji su u Pavlovim danima sluπali istinu, pokretali su manje vaæna pitanja iznoseÊi zamisli i stavove ljudi pokuπajuÊi time odvratiti misli uËitelja od velikih istina Evanelja i nametnuti beskorisno pretresanje nebitnih pretpostavki i rjeπavanje nevaænih spornih pitanja. Pavao je znao da Boæji sluga mora biti dovoljno mudar da prozre namjere neprijateljâ, ne dopuπtajuÊi da ga zbune i odvrate od njegovog cilja. ObraÊenje duπa mora biti glavni cilj njegovog rada; on mora propovijedati Boæju rijeË i kloniti se raspravljanja. … Kristove sluge se i danas nalaze u istoj opasnosti. Sotona se stalno trudi usmjeriti njihove misli na pogreπan put kako bi istina izgubila svoju silu u djelovanju na ljudska srca. … Ljudi iznimnih umnih i duhovnih sposobnosti posvetili su cijeli svoj æivot istraæivanju Pisma i molitvi; pa ipak u Bibliji ima joπ uvijek mnogo dijelova koji nisu sasvim istraæeni. Neki dijelovi se nikad neÊe moÊi u potpunosti razumjeti sve dok ih sam Krist u buduÊem æivotu ne bude objasnio. Ima tajni koje ljudima joπ uvijek nisu otkrivene, iskaza koje ljudski um ne moæe razloæiti. Neprijatelj nastoji izazvati rasprave o ovim toËkama o kojima je bolje i ne raspravljati. Poboæan i istinski duhovan djelatnik izbjegavat Êe iznositi nebitne teorijske razlike i svoju snagu posvetit Êe iznoπenju velikih sudbonosno vaænih istina koje se moraju objaviti svijetu. On Êe ljudima ukazivati na Kristovo djelo otkupljenja, na Boæje zapovijedi i na blizinu Kristovog drugog dolaska, πto Êe se pokazati kao dovoljna hrana za misli. (Gospel Workers, str. 311—313) 148 13. travnja 117 Biblija je savrπena cjelina “Nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Boæji ljudi.” (2. Petrova 1,21 — ©ariÊ) Prije nego πto se na svijetu pojavio grijeh, Adam je uæivao u osobnoj zajednici sa svojim Stvoriteljem. Ali od trenutka kad se Ëovjek prijestupom odvojio od Boga, ta mu je uzviπena prednost uskraÊena. Meutim, planom spasenja otvoren je put kojim stanovnici Zemlje joπ uvijek mogu biti povezani s Nebom. Bog je svojim Duhom komunicirao s ljudima, i preko objava πto ih je dao svojim izabranim slugama slao boæansku svjetlost svijetu. “Nego su ljudi govorili potaknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova 1,21) Tijekom prvih dviju i pol tisuÊa godina ljudske povijesti nije bilo pisane Boæje objave. Ljudi pouËeni od Boga prenosili su svoje znanje drugima i tako se ono naraπtajima prenosilo s oca na sina. Tek se u Mojsijevo doba poËela pripremati pisana rijeË. Nadahnute su se objave unosile u nadahnutu Knjigu. Ovo je trajalo dugo, Ëitavih πesnaest stoljeÊa — poËevπi od Mojsija, povjesniËara koji je opisao stvaranje svijeta i davanje Zakona, pa sve do Ivana koji je zapisao najuzviπenije istine Evanelja. Biblija tvrdi kako je njezin pisac Bog; pa ipak je napisana ljudskom rukom. Raznoliki stil njezinih knjiga pokazuje vrline viπe pisaca. Sve su njezine otkrivene istine “od Boga nadahnute” (2. Timoteju 3,16) pa ipak iskazane ljudskim rijeËima. BeskonaËni je svojim Svetim Duhom prosvijetlio umove i srca svojih slugu. On im je dao snove i vienja, simbole i slike, a oni kojima je istina bila tako otkrivena sami su misao izrazili ljudskim jezikom. Sâm Bog je izgovorio Deset zapovijedi i napisao ih svojom rukom. One su boæansko, a ne ljudsko djelo. Ali Biblija je, s istinama danim od Boga a izreËena ljudskim jezikom, sjedinjenje boæanskog i ljudskog. Takva je zajednica postojala u Kristovoj naravi, jer On je bio Sin Boæji i Sin »ovjeËji. Stoga se za Bibliju moæe reÊi isto πto i za Krista: “I rijeË je tijelom postala i nastanila se meu nama.” (Ivan 1,14) 149 Pisane u razliËita vremena, od ljudi vrlo razliËnih poloæaja i zvanja, umnih i duhovnih sposobnosti, biblijske knjige pokazuju veliku stilsku raznovrsnost kao i razliËitost iznesenih predmeta. Razni pisci sluæili su se razliËitim izrazima pa je Ëesto jedan pisac istu istinu prikazao bolje od drugoga. ... Tako otkrivene istine Ëine savrπenu cjelinu, prilagoenu da ispuni potrebe ljudi u svim okolnostima i æivotnim zbivanjima. (Velika borba, izdanje 2010., str. 7,8) 118 14. travnja Slava boæanske moÊi “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17) Bog je svoju istinu htio priopÊiti svijetu preko ljudskih orua i On ih je sâm, svojim Svetim Duhom, opremio i pripremio da izvrπe to djelo. On je upravljao umom u izboru onoga πto trebaju reÊi i onoga πto Êe napisati. To je blago povjereno “zemljanim posudama”, ali je ipak nebeskog podrijetla. SvjedoËanstvo je preneseno nesavrπenim izrazom ljudskog jezika, pa ipak je to Boæje svjedoËanstvo, a ponizno Boæje dijete ispunjeno vjerom vidi u njemu slavu boæanske snage punu milosti i istine. Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17) Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisanoj RijeËi ne iskljuËuje potrebu za stalnom prisutnoπÊu i vodstvom Svetoga Duha. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeÊao svojim uËenicima Svetoga Duha, koji Êe Njegovu rijeË otkriti svojim slugama te rasvijetliti i primijeniti njezino uËenje. BuduÊi da 150 je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguÊe je da Njegovo uËenje proturjeËi pisanoj RijeËi. Duh nije dan, niti Êe ikada biti dan, da zamijeni Bibliju, jer Sveto pismo izriËito kaæe kako je Boæja rijeË mjerilo kojim se mora ispitati svako uËenje i iskustvo. Apostol Ivan kaæe: “Nemojte vjerovati svakom duhu, veÊ duhove podvrgnite kuπnji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi laæni proroci u svijetu.” (1. Ivanova 4,1) A Izaija izjavljuje: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) ... U suglasju s Boæjom rijeËju Njegov je Duh trebao nastaviti svoje djelovanje tijekom evaneoskog razdoblja. Tijekom stoljeÊa u kojima je dano Sveto pismo — Stari i Novi zavjet — Sveti Duh nije prestao rasvjetljivati umove pojedinaca, neovisno o objavama koje Êe uÊi u Sveti kanon. Sama Biblija izvjeπÊuje da su ljudi preko Svetog Duha primali opomene, ukore, savjete i upute u vezi s predmetima koji nisu povezani s davanjem Pisma. U njoj su spomenuti pojedini proroci koji su æivjeli u raznim vremenima, a Ëije rijeËi nisu zabiljeæene. Jednako je tako, nakon πto je kanon dovrπen, Sveti Duh trebao nastaviti svoje djelo prosvjeÊivanja, opominjanja i utjeπavanja Boæje djece. (Velika borba, str. 8—10) 15. travnja 119 Znanje o Gospodinu “Zemlja Êe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao πto se vodom pune mora.” (Izaija 11,9) Zanemarivanje prouËavanja Boæje rijeËi donijelo je pometnju u naπ svijet. Sigurnost Kristove zaπtite ljudi zamjenjuju robovanjem velikom buntovniku, knezu tame. Tui oganj mijeπa se sa svetom vatrom s Boæjeg oltara. Nagomilavanje onoga πto sluæi samo poæudi i postizanju cilja donijelo je na svijet osudu Neba. Kad se filozofi i ljudi iz znanstvenih krugova nau pred nekim problemom, oni svoj um pokuπavaju zadovoljiti ne obraÊajuÊi se za pomoÊ Bogu. Oni javno iznose svoja filozofska 151 nagaanja o nebu i zemlji, objaπnjavajuÊi uzroke velikih nesreÊa, bolesti, epidemija, potresa i gladi svojom takozvanom znanoπÊu. Na pitanja u vezi sa stvaranjem svijeta i provienjem, oni pokuπavaju odgovoriti rijeËima: To je zakon prirode. Neposluπnost zatvara mnogima vrata spoznaja koje se mogu naÊi u Boæjoj rijeËi. Da su ljudi ostali posluπni Bogu, oni bi mogli razumjeti plan Njegove vladavine. Nebo bi istraæivaËu otvorilo svoje riznice milosti i slave. Govorne i pjesniËke sposobnosti ljudskih biÊa bile bi daleko uspjeπnije nego πto su sada. Tajna otkupljenja, Kristovog utjelovljenja i Njegove ærtve pomirnice ne bi bili nejasni naπem umu. Sve bi to bilo ne samo bolje shvaÊeno, veÊ u cijelosti mnogo viπe cijenjeno. Zapostavljanje prouËavanja Boæje rijeËi je u velikoj mjeri uzrok umne slabosti i nedjelotvornosti. Kad se okrenemo od Boæje rijeËi da bismo se hranili pisanjem nenadahnutih ljudi, um zakrælja i gubi svoju vrijednost jer nije u dodiru s dubokim i bitnim naËelima vjeËne istine. Razum se prilagoava razumijevanju onoga Ëime se bavi, i poπto se na taj naËin posveÊuje ograniËenim i prolaznim stvarima, njegova sposobnost se suæava i slabi te nakon nekog vremena postaje nesposoban za razvoj. Sve je to laæno obrazovanje. ZadaÊa svakog uËitelja treba biti da misli mladih usmjeri i Ëvrsto veæe uz velike istine nadahnute RijeËi. To je obrazovanje od presudnog znaËaja i za ovaj i za buduÊi æivot. I nemojte misliti da Êe to sprijeËiti izuËavanje znanstvenih disciplina ili sniziti razinu obrazovanja. Znanje o Bogu je visoko kao nebo i πiroko kao svemir. Niπta neÊe tako oplemeniti i osnaæiti um kao prouËavanje velikih tema koje se tiËu vjeËnog æivota. Neka mladi teæe shvatiti te Bogom dane istine, i njihove Êe se umne snage sve viπe razvijati i jaËati za nova postignuÊa. To Êe svakom istraæivaËu koji bude izvrπitelj RijeËi otvoriti πire polje razmiπljanja, pruæajuÊi mu bogatstvo nepropadljivog znanja. (Counsels to Parents and Teachers, str. 440— 442) 152 16. travnja 120 Duhovna hrana za rast i snagu “Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, primajuÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, koja i oËituje svoju snagu u vama, vjernicima.” (1. Solunjanima 2,13) Biblija sadræi sve πto je potrebno za spasenje duπe, a istodobno je vrlo pogodna za jaËanje i usmjeravanje uma. … Ona Êe se pokazati daleko uspjeπnijom od bilo koje druge knjige u voenju ovozemaljskih poslova, a isto tako i u pomaganju duπi pri njezinom uspinjanju ljestvama koje dopiru do Neba. Pravom istraæivaËu Biblija omoguÊuje napredak u vjeæbanju umnih snaga, i on Êe nakon svakog razmiπljanja o boæanskim istinama iziÊi obogaÊen novim spoznajama. “Ja” postaje ponizno, dok se Bog i Njegova istina uzvisuju. Razlog πto se Ëovjek toliko uzdiæe, a Bogu se odaje tako malo Ëasti, jest u tome πto ljudi nisu upoznati s Biblijom i njezinim istinama. IstraæujuÊi stranice Boæje rijeËi susrest Êemo se s veliËanstvenim i neprolaznim prizorima. Tu Êemo promatrati Isusa, Boæjeg Sina, kako dolazi na ovaj svijet i upuπta se u neobjaπnjiv sukob da bi porazio sile tame. Kako je Ëudesno i gotovo nevjerojatno da beskonaËni i svemoÊni Bog pristaje na takvo poniæenje svojega Jedinoroenca! … Boæja rijeË je duhovna hrana koja krπÊaninu daje snagu i omoguÊuje mu razvoj u duhovnom i umnom pogledu, da se moæe boriti za istinu i pravdu. Biblija uËi da se svaki grijeh koji salijeÊe duπu mora odbaciti te da borbu protiv zla moramo voditi sve dok svaka zla sklonost ne bude svladana. Ljudsko orue mora htjeti biti uËenik u Kristovoj πkoli. Kad takav uËenik prihvati milost koja mu se besplatno nudi, Spasiteljeva prisutnost u mislima i duπi dat Êe mu snage i odluËnosti da odbaci svako breme kako bi se svim srcem mogao posvetiti Bogu. U odgoj i obrazovanje naπe mladeæi mora se unijeti jednostavnost prave poboænosti, da bi znala kako izbjeÊi izopaËenost koja je zahvatila svijet. Moramo ih nauËiti da pravi Kristo153 vi sljedbenici sluæe Bogu ne samo onda kad je to u skladu s njihovim sklonostima, veÊ i onda kad ta sluæba zahtijeva samoodricanje i noπenje kriæa. Protiv grijeha koji nas salijeÊu moramo se boriti do konaËne pobjede. Negativne crte karaktera, bilo naslijeene ili steËene, moraju se usporediti s velikim pravilom pravde, a zatim pobijediti u Kristovoj snazi. Iz dana u dan, iz sata u sat odrjeπito djelo samoodricanja i posveÊenosti mora dolaziti iznutra, i tada Êe djela i svakodnevni æivot doista svjedoËiti da Isus vjerom boravi u srcu. PosveÊenost ne zatvara prilaze duπi, niti je ometa u stjecanju znanja, veÊ proπiruje i nadahnjuje um u istraæivanju istine kao skrivenog blaga. (Counsels to Parents and Teachers, str. 448,449) 121 17. travnja Stalno napredovanje u razboritosti “A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) MladiÊ koji Bibliju uËini svojim vodiËem, nikada neÊe zastraniti s puta duænosti i sigurnosti. Biblija Êe ga nauËiti kako oËuvati Ëestitost, kako biti vjeran i nikada ne pribjegavati prijevari. Ona Êe ga isto tako nauËiti da nikad ne smije prestupiti Boæji zakon kako bi ostvario neki æeljeni cilj; Ëak i ako bi takva posluπnost iziskivala ærtvu. Ona Êe ga nauËiti da ga neÊe pratiti blagoslov Neba ako zastrani s pravog puta, i da Êe neposluπni — iako moæda prividno napreduju — ipak morati æeti ono πto su posijali. Pravi uËenici su samo oni koji prihvaÊaju Ëitanje Svetog pisma kao sluπanje Boæjeg glasa koji govori upravo njima. Oni Ëesto zadrπÊu na taj Boæji glas, jer on za njih predstavlja æivu stvarnost. Njihovo srce je otvoreno za boæanske pouke i oni mole se za milost kako bi se mogli pripremiti za uspjeπniju sluæbu. Uzevπi ovu nebesku buktinju u svoje ruke, tragaË za istinom uvia svoju slabost i nemoÊ, kao i svoje potpuno beznae u nastojanju da se opravda. On uvia da u sebi ne nalazi niπta πto bi ga moglo preporuËiti Bogu. MoleÊi se da ga Sveti 154 Duh, kao Kristov predstavnik, stalno vodi i uputi u svaku istinu, on neprekidno ponavlja obeÊanje: “A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) … Oni koji sveta naËela istine prime u svoje srce, radit Êe s veÊim æarom. Nikakve okolnosti neÊe moÊi izmijeniti njihovu odluËnost u dosezanju najveÊe moguÊe razine. I sve ono πto budu primili, oni Êe nastojati prenijeti na druge. Poπto su se sami napojili na izvoru æive vode, oni postaju æivi potoci iz kojih teku blagoslovi i osvjeæenje drugima. Marljivi istraæivaË koji prouËava Bibliju, stalno napreduje u znanju i razboritosti. Njegov um brzo shvaÊa uzviπene predmete i istine o vjeËnoj stvarnosti. Njegove pobude i djelovanja su ispravni. On koristi svoj dar utjecaja i pomaganja drugima da πto bolje shvate odgovornosti koje im je Bog dao. Srce mu je ispunjeno radoπÊu kad vidi uspjeh koji prati njegove napore prenoπenja primljenih blagoslova na druge. Dar znanja, posveÊen i upotrijebljen u sluæbi za UËitelja, nikad nije izgubljen. Svaki poærtvovni napor u Ëinjenju dobra bit Êe okrunjen uspjehom. “Mi smo Boæji suradnici.” (1. KorinÊanima 3,9) Gospodin æeli suraivati s ljudskim djelatnikom. Njemu trebamo dati hvalu i slavu za sve πto smo u moguÊnosti ostvariti. (Counsels to Parents and Teachers, str. 449— 451) 18. travnja 122 Za ovaj æivot i za æivot koji Êe doÊi “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130) Za um i duπu, isto kao i za tijelo, vaæi Boæji zakon da se snaga stjeËe trudom. Razvitak se postiæe vjeæbanjem. U skladu s ovim zakonom, Bog se pobrinuo da nam u svojoj RijeËi osigura sredstva za razvijanje uma i duha. Biblija sadræi sva naËela koja ljudi trebaju razumjeti da bi se osposobili za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi. Ova naËela svi mogu razumjeti. … 155 Joπ je veÊa sila Biblije u razvijanju duhovne naravi. Stvoren da æivi u zajednici s Bogom, Ëovjek se moæe razvijati i æivjeti pravim æivotom samo u takvoj zajednici. Stvoren da u Bogu nae svoju najviπu radost, on ni u Ëemu drugom ne moæe naÊi ono πto bi moglo zadovoljiti Ëeænju srca i utaæiti glad i æe duπe. Onaj tko iskrena i otvorena srca prouËava Boæju rijeË, teæeÊi da shvati njezine istine, bit Êe doveden u vezu s njezinim Autorom, i moguÊnostima njegova razvitka neÊe biti granice, osim ako on sâm odluËi suprotno. Velikom raznolikoπÊu svojih stilova i tema Biblija moæe zainteresirati svaki um i pokrenuti svako srce. Na njezinim stranicama se moæe naÊi najstarija povijest, najvjerodostojniji æivotopis, naËela po kojima treba upravljati dræavom i naËela voenja gospodarstva — naËela kojima ljudska mudrost nikad nije naπla premca. Ona sadræi najdublju mudrost i najljepπe, najuzviπenije, najosjeÊajnije i najdirljivije pjesniπtvo. Biblijski pisci su neusporedivo vredniji od bilo kojeg ljudskog spisatelja, Ëak i kad bi se tako ocjenjivali; ali njihov je domet beskrajno dalji i njihova vrijednost beskrajno veÊa ako ih promatramo imajuÊi pred oËima veliku glavnu misao. Promatrana u svjetlosti ove misli, svaka tema dobiva novo znaËenje. U najjednostavnije izreËenim istinama sadræana su naËela koja su visoka kao nebo i koja obuhvaÊaju vjeËnost. Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve ostale teme u Knjizi, jest plan spasenja, obnavljanje Boæjeg lika u ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπtaja nade u osudi izreËenoj u Edenu, do onog posljednjeg slavnog obeÊanja u Otkrivenju: “I gledat Êe lice njegovo, i ime njegovo bit Êe na Ëelima njihovim” (Otkrivenje 22,4), misao vodilja svake knjige i svakog odlomka u Bibliji je postupno objavljivanje te Ëudesne teme — Ëovjekovog izbavljenja, i objavljivanje sile Boga “koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu”. (1. KorinÊanima 15,57) Onaj tko shvati ovu misao ima pred sobom neograniËeno podruËje za prouËavanje. On ima kljuË koji Êe mu otvoriti cijelu riznicu Boæje rijeËi. (Odgoj, str. 111—113) 156 19. travnja 123 PosveÊeni istinom “Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17) Samo kroz istinu, silom Svetog Duha, moæemo biti posveÊeni i preobraæeni u sliËnost Kristu. Da bi se u nama dogodila ova promjena, mora postojati bezuvjetno i potpuno prihvaÊanje istine te neizostavno predanje duπe preobraæavajuÊoj sili. … Mnogi ljudi se uporno dræe svojih osobina. »ak i nakon izjave prihvaÊanja istine i davanja sebe u pokornost Kristu, zadovoljavaju iste stare navike, pokazuju isto uvjerenje o svojoj vrijednosti, zaokupljeni su istim pogreπnim zamislima. Iako takvi tvrde da su obraÊeni, oËito je kako se nisu pokorili preobraæavajuÊoj sili istine. … Novoroenje podrazumijeva nove pobude, sklonosti i teænje. Oni koji su roeni u novi æivot po Svetom Duhu, postali su dioniËari boæanske naravi, i svakom svojom navikom i ponaπanjem odaju priznanje svom odnosu s Kristom. … Zapovijed: “Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48) ne bi nam nikada bila dana da nam nije osigurano da moæemo postati savrπeni prema svojim moguÊnostima onoliko koliko je Bog prema svojim. Mi trebamo napredovati od svjetla koje imamo k joπ veÊem svjetlu, dræeÊi se Ëvrsto za ono πto smo primili i moleÊi da primimo joπ viπe. Na taj naËin neÊemo nikada biti ostavljeni u tami. (Review and Herald, 12. travnja 1892.) Posljednja poruka milosti bit Êe predana svijetu navijeπtanjem Evanelja istine. Istina, biblijska istina — to je ono πto je ljudima potrebno. Mi trebamo na koljenima traæiti obeÊanje Boæje rijeËi da primimo Ëistu istinu, bez primjese, i da shvatimo vaænost πirenja te istine drugima. Tad Êe se muπkarci i æene obratiti. Boæja ruka Êe biti prepoznata kao sila koja podiæe nove crkve. Gospodin Êe apostolskim duhom blagosloviti mnoge koji Êe poÊi u misionarski rad u predjele gdje ljudi joπ ne znaju istinu. Pravi misionarski rad osigurat Êe crkvama siguran temelj, temelj s peËatom: “Gospodin poznaje svoje.” (2. Timoteju 2,19) 157 Tada Êe se Bog proslaviti meu svojim narodom. KrπÊanske misije temeljit Êe se na Isusu Kristu. Djelo Êe napredovati pod Boæjim vodstvom i bezbroj dokaza svjedoËit Êe o vjerodostojnosti tog djela. Djelatnici neÊe nastojati proslavljati same sebe, nego Êe proslavljati Boga kao Stvoritelja i utemeljitelja svakog svetog i oplemenjujuÊeg djela. Oni se neÊe samo izjaπnjavati kao vjernici, nego Êe biti istinski vjernici. Oni su posveÊeni istinom jer je istina djelovala, jednako kao πto je objavljivanje imalo proËiπÊujuÊi utjecaj na karakter. (Signs of the Times, 21. kolovoza 1901.) 124 20. travnja Æivot ispunjen Svetim Duhom “Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek.” (Ivan 14,16) Postoje duπe koje gladuju za kruhom æivota i æeaju za vodom spasenja. Jao onome Ëovjeku koji ih perom ili glasom odvuËe na krive staze! Boæji Duh privlaËi ljude otkrivajuÊi im moralnu obvezu da Ga ljube i sluæe Mu cijelim svojim srcem, sposobnostima, umom i snagom, te da ljube svoje bliænje kao same sebe. Sveti Duh djeluje iznutra sve dok osoba ne postane svjesna Boæje svete moÊi i svaka duhovna sposobnost ne bude oæivljena i pokrenuta na djelovanje. … Dubok i temeljit rad, koji svijet ne moæe vidjeti, treba se odvijati na duπi. Oni koji ne znaju πto znaËi imati iskustva s Bogom, koji … nemaju osvjedoËenje Svetoga Duha da su prihvaÊeni u Isusu Kristu, trebaju se nanovo roditi. … ©to svijet moæe znati o krπÊanskom iskustvu? Uistinu niπta. “Ako ne jedete tijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi.” (Ivan 6,53) Veliki UËitelj objasnio je ovu pouku rekavπi: “Duh je onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) U danaπnje vrijeme Boæja rijeË se ne smatra pouzdanom. Kristova RijeË, koja se izravno suproti ljudskim æeljama i zadovoljstvima te osuuje omiljene navike i djela — RijeË koja je 158 tijelom postala i prebivala meu nama — zanemarena je i prezrena. Kristov nauk i Njegov primjer se ne uzimaju kao mjerilo naËina æivljenja onih koji izjavljuju da su Kristovi sljedbenici. Mnogi koji nose Kristovo ime radije hode u svjetlosti svojega oduπevljenja, negoli da hode stopama svojega Gospodara. Oni ne pokazuju isti karakter kakvog je Krist pokazivao u svojoj Ëistoj i iskrenoj ljubavi prema Bogu i palom Ëovjeku. Ne prihvaÊaju Boæju rijeË i ne poistovjeÊuju svoje interese s Isusom Kristom. Oni ne stvaraju naviku razgovaranja s Isusom i prihvaÊanja Njega kao VodiËa i Savjetnika da bi se uËili pravom krπÊanskom naËinu æivljenja. Oni koji ne samo da Ëuju, veÊ i izvrπavaju Kristove rijeËi, u svojem karakteru pokazuju djelovanje Svetog Duha. Rezultat unutarnjeg djelovanja Svetog Duha oËituje se u vanjskom ponaπanju. Æivot krπÊanina skriven je s Kristom u Bogu, a Bog prihvaÊa one koji su Njegovi, izjavljujuÊi: “Jer vi ste mi svjedoci.” (Izaija 43,10) Oni svjedoËe da boæanska milost utjeËe na njihova srca i oblikuje njihovo ponaπanje. Njihova djela svjedoËe da Duh pokreÊe unutarnjeg Ëovjeka; oni koji su povezani s tim ljudima uvjereni su kako je Isus Krist njihov Uzor. (Review and Herald, 12. svibnja 1896.) 21. travnja 125 Boæja rijeË — naπa zaπtita “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) Naπe geslo treba biti: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” Mi imamo Bibliju punu dragocjenih istina. Ona sadræi alfu i omegu svih znanja. Pisma, koja su plod boæanskog nadahnuÊa, su “korisna za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako djelo ljubavi”. (2. Timoteju 3,16.17) Biblija treba biti osnova naπega znanja. Njezine pouke moæe razumjeti svatko. Krist poziva svoj narod da vjeruje u Njegovu RijeË i æivi prema njoj. Oni koji prihvate ovu RijeË i prilagode joj se u 159 svakom svom postupku i svakoj crti svojega karaktera, postat Êe jaki u Boæjoj sili. To Êe pokazati da je njihova vjera nebeskog podrijetla. Oni neÊe lutati tuim putovima. Njihov um neÊe privlaËiti vjera zasnovana na osjeÊajnosti i uzbuenjima. Pred anelima i ljudima oni Êe stajati kao ljudi snaænog i dosljednog krπÊanskog karaktera. U zlatnoj kadionici istine, kako je ona prikazana u Kristovom uËenju, imamo sve ono πto moæe osvjedoËiti i obratiti duπe. Propovijedajte u Kristovoj jednostavnosti istinu zbog koje je On doπao na svijet, i sluπatelji Êe osjetiti snagu poruke. Nemojte zastupati teorije ili mjerila koja Krist nikada nije spomenuo i koji nemaju osnove u Bibliji. Mi imamo veliËanstvene i svete istine za ljude. “Pisano je” predstavlja pravo mjerilo na koje treba ukazati svakoj duπi. Boæja rijeË treba uvijek biti naπ vodiË. Pozovimo se uvijek na biblijsko pravilo: “Ovako veli Gospodin.” Dosta nam je ljudskih metoda. Um koji je obrazovan samo u svjetovnoj znanosti ne moæe razumjeti ono πto je boæansko; ali kad se taj isti um obrati i posveti, uvidjet Êe boæansku snagu u Njegovoj RijeËi. Istine nebeskog podrijetla moæe shvatiti samo um oËiπÊen posveÊujuÊom silom Svetoga Duha. … Pozivam vas u ime Gospodnje da uvidite πto vam je duænost. Neka se vaπe srce podËini sili Svetog Duha, i On Êe uËiniti da bude osjetljivo na uËenje Boæje rijeËi. Tada Êete moÊi shvatiti dubine boæanske istine. Neka Bog svojim Svetim Duhom pokrene pripadnike svojega naroda i duboko gane srce svakoga od njih kako bi se probudili, uvidjeli opasnost koja im prijeti i pripremili se za ono πto dolazi na Zemlju! ... Kad se pojave pitanja koja nam nisu jasna, trebamo se zapitati: ©to o tome kaæe Sveto pismo? … Neka oni koji su æeljni neËega novog teæe za novinom æivljenja koje donosi novoroenje. Neka Ëiste svoje duπe pokoravanjem istini i æive u suglasnosti s poukama koje je dao Krist. (Gospel Workers, str. 309,310,314,315) 160 126 22. travnja Kruh æivota za gladne “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.” (Ivan 6,56) Gospodin je na sve moguÊe naËine omoguÊio da se raspeti Spasitelj otkrije greπnicima. Ma koliko bili mrtvi u svojim prijestupima i grijesima, moraju se probuditi kad im se propovijeda o Kristu i Njegovom raspeÊu. … Neizmjerna cijena ærtve koja je bila potrebna za naπe otkupljenje otkriva Ëinjenicu da je grijeh strahovito zlo. Bog je mogao izbrisati tu odvratnu mrlju grijeha s djela svog stvaranja uklanjajuÊi greπnika s lica Zemlje. Ali “Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinoroenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) Zaπto se svi oni koji polaæu pravo na Boæju ljubav ne trude da prosvijetle svoje susjede i prijatelje, kako ne bi i dalje bili ravnoduπni prema divnom spasenju? … Krist moæe, On je voljan i æeli spasiti sve one koji dolaze k Njemu. Govorite duπama koje su u opasnosti i uputite ih da prihvate Isusa na kriæu, koji je umro da bi njima omoguÊio oprost. Razgovarajte s greπnicima srcem koje je preplavljeno blagoπÊu, i ukazujte im na Kristovu saæaljivu ljubav. Budite uistinu iskreni, ali nijedan grub uzvik ne smije prijeÊi preko usana onoga tko se trudi zadobiti duπe da pogledaju i æive. Najprije posvetite sebe Bogu. I dok promatrate naπeg Posrednika na Nebu, neka vam srce bude slomljeno, i tada Êete se ponizni i pokorni moÊi obratiti greπnicima koji se kaju kao oni koji osjeÊaju silu opraπtajuÊe ljubavi. Molite se s tim duπama, dovedite ih vjerom do podnoæja kriæa; svojim mislima uzdignite njihove misli i upravite oËi njihove vjere tamo kamo i vi upravljate svoje oËi — na Isusa koji prima na sebe naπe grijehe. Neka odvrate pogled sa svojeg jadnog i greπnog “ja” i uprave ga na Spasitelja, i pobjeda Êe biti izvojevana. Oni Êe sami prihvatiti Boæje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. Prepoznat Êe Onoga koji je Put, Istina i Æivot. Sunce pravde Êe svojim svijetlim zrakama obasjati njihova srca. Snaæan val otkupiteljske ljubavi napojit Êe usahlu i æednu duπu i greπnik Êe biti spaπen kroz Isusa Krista. 161 O raspetom Kristu treba govoriti, moliti se, i pjevati, i to Êe omekπati i osvojiti srca. MudroπÊu i Boæjom moÊi prikupljaju se duπe za Krista. … Boæju njeænu ljubav u srcima radnika uoËit Êe svi za koje oni rade. Duπe su æedne vode æivota. Nemojte biti prazna prikupljaliπta za vodu. Ako gladnima i æednima otkrijete Kristovu ljubav, vodite ih k Spasitelju i On Êe im dati kruh æivota i vodu spasenja. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 66,67) 127 23. travnja Cijelo Nebo promatra “Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Ovo je doba nemira, i mladi su duboko uronjeni u taj duh. Kad bi oni mogli shvatiti vaænost i opasnost okolnosti! Kad bi roditelji i uËitelji u subotnjoj πkoli mogli shvatiti svoju duænost i odgovornost i mudro ih voditi! Nikada ranije nije bilo toliko mnogo zanimanja za igre na sreÊu. Nikada tako vaæna pitanja nisu bila stavljena ni pred jedan naraπtaj kao pred ovaj koji dolazi na pozornicu zbivanja. Boæji aneli nisu nikada, ni u jednom razdoblju i ni u jednoj zemlji, tako ozbiljno promatrali mlade kao danas. Cijelo Nebo s osobitom pozornoπÊu promatra svaku crtu karaktera koju oni izgrauju — hoÊe li, kada doe vrijeme kuπnje, stajati Ëvrsto uz Boga i ono πto je ispravno, ili Êe zastraniti pod utjecajem svijeta. Bog ima velik posao koji treba obaviti u kratkom vremenu. On je mladima dao dar razuma, vrijeme i sredstva, i On ih smatra odgovornima za koriπtenje ovih darova. On ih poziva da zauzmu prve redove i odupru se pokvarenosti i oËaravajuÊem utjecaju ovoga vremena, i postanu obuËeni za posao u Njegovu djelu. Oni ne mogu biti korisni ako svoje srce i snagu ne uloæe u djelo pripreme. KrπÊanska naËela moraju se razviti tako da se praktiËno primjenjuju i njeguju. Uz pomoÊ Boæje milosti mora se steÊi samokontrola. … Kad mladi odaberu sluæiti Kristu, i dokaæu da se uz boæansku pomoÊ dræe moralnih naËela vladanja sobom, oni su 162 snaga na dobro i odaπilju utjecaj koji Êe i druge voditi da slave Boga. … To je prema boæanskom zakonu da blagoslovi koje primamo iziskuju i naπ udio. Oni koji æele postati mudri znanstvenici, moraju uËiti, a oni koji æele postati mudri u biblijskim istinama da bi drugima mogli prenijeti tu spoznaju, moraju biti marljivi prouËavatelji svete Boæje rijeËi. Ne postoji drugi naËin; oni moraju marljivo, sa zanimanjem i molitvom istraæivati Boæju rijeË. U njoj Êe pronaÊi dragocjene rijeËi obeÊanja i ohrabrenja, ukora, upozorenja i pouka. Oni Êe uËiti iz Kristove ljubavi, Njegove dragocjene krvi i divne prednosti koju pruæa Njegova milost. … Biblija bi uvijek trebala biti udæbenik za krπÊanina i treba je, iznad svih ostalih knjiga, uËiniti najprivlaËnijom knjigom za mlade. Ako budu upijali njezin duh, oni Êe biti spremni odoljeti smicalicama Sotone i oduprijeti se kuπnjama u ovom vremenu nevjerniπtva. Svojom jednostavnom jeziËnom ljepotom, uzviπenom osjeÊajnoπÊu, nepogreπivom istinitoπÊu, njeænoπÊu i dirljivoπÊu, Boæja rijeË moæe zadiviti um i priopÊiti bogate pouke. (Youth’s Instructor, 7. svibnja 1884.) 24. travnja 128 Traæite Kruh æivota “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane! SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je na zemlji.” (Koloπanima 3,1.2) Kad zemaljski interesi obuzmu um i privuku pozornost, cjelokupna snaga biÊa ukljuËuje se u sluæbu Ëovjeka, i ljudi gledaju na sluæbu Bogu kao na neπto beznaËajno. Vjerski interesi su podreeni svjetovnima. Ali Isus koji je platio otkupninu za ljudsku obitelj zahtijeva da ljudi podrede zemaljske vrijednosti nebeskima. Isus bi tada uËinio da se oni prestanu upuπtati u gomilanje zemaljskog blaga, troπenje novca na raskoπ i okruæivanje sebe stvarima koje im nisu potrebne. On ne 163 æeli da ljudi uniπte svoju duhovnu snagu, veÊ njihovu pozornost usmjerava na nebesko. Isus poziva ljude da s veÊom ozbiljnoπÊu i neprestano traæe kruh æivota, umjesto da traæe kruh koji je propadljiv. On kaæe: “Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji, jer njega za to ovlasti Bog Otac.” (Ivan 6,27) … Boæja rijeË je bitna za naπ duhovni rast. “Duh je onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) Oni koji su vrπitelji Kristovih rijeËi dozvat Êe Nebo u svoj æivot. Krist je naπ Otkupitelj i naπ Vlasnik, i vrlo je zainteresiran da imamo mir u ovom svijetu. On nam nastoji prikazati privlaËnosti Neba, jer gdje je naπe blago, ondje Êe biti i naπe srce. Za sabiranje nebeskog blaga moramo koristiti Bogom dane sposobnosti za stjecanje znanja i sposobnosti djelovanja na slavu Bogu. Svaki novËiÊ koji zaradimo je Gospodnje vlasniπtvo, i treba biti upotrijebljen s miπlju da Êemo biti pozvani da damo raËun za svoje upravljanje. Nitko od nas neÊe moÊi izbjeÊi davanje raËuna u buduÊnosti. Ako se odluËimo za sabiranje blaga na Nebu, naπ karakter Êe biti oblikovan po uzoru na Kristov. Svijet oko nas Êe uvidjeti da su naπe nade i planovi naËinjeni za napredovanje istine i spasenje duπa koje propadaju. Uvidjet Êe da je Krist onima koji Ga ljube “sve i u svemu”. … U osiguravanju “blaga na Nebu” mi trebamo gajiti æivu zajednicu s Bogom, koji je vlasnik svega blaga na Zemlji i snabdijeva nas svim dobrima potrebnima za æivot. Svaka duπa moæe osigurati vjeËno nasljedstvo. Bog je svojemu narodu dao sredstva i mnoge moguÊnosti kako da koriste svoje sposobnosti za ispunjenje svojih uzviπenih ciljeva, i moguÊnost izbora najtrajnijeg blaga. Boæji narod treba uloæiti svoje blago gdje ga niti poæar, niti poplava, niti bilo πto drugo ne mogu uniπtiti. (Review and Herald, 7. travnja 1896.) 164 25. travnja 129 Uspjeh za naπ trud “Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. Ne uskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.” (Psalam 84,12) Isus je rekao: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.” (Matej 7,7.8) … Budite iskreni, budite odluËni. Dajte Bogu obeÊanje, a onda vjerujte bez imalo sumnje. Ne oËekujte neke posebne osjeÊaje kao naËin na koji Gospodin mora djelovati na vas prije nego πto povjerujete da ste dobili ono za πto ste Ga molili. Vjerujte Njegovoj RijeËi i predajte cijeli sluËaj u Gospodinove ruke s punim povjerenjem da Êe vaπa molitva biti usliπana te da Êe odgovor doÊi u odreeno vrijeme i na naËin za koji vaπ nebeski Otac vidi da je za vaπe dobro. A onda æivite u skladu sa svojom molitvom. Hodite ponizno i nastavite napredovati. “Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. Ne uskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.” (Psalam 84,12) “Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. … Blizu je Jahve onima koji su skruπena srca, a klonule duπe spasava.” (Psalam 34,10.19) Ovo su obeÊanja, bogata i raznovrsna, pod uvjetom da prestanemo Ëiniti zlo i nauËimo Ëiniti dobro. Zatim postavite visok cilj u æivotu — kao Josip, Daniel i Mojsije — uzmite u obzir cijenu izgradnje karaktera i izgraujte ga za vrijeme i vjeËnost. Sotona Êe se unaprijed usprotiviti naπim nastojanjima. Naπ put neÊe biti uvijek gladak, ali u bogatim Boæjim obeÊanjima su ohrabrenja. Gospodin je u svojoj RijeËi obeÊao da Êe nam pomoÊi u svakom naπem nastojanju da Ëinimo ono πto je pravedno. Mi smo slabi i bez mudrosti, o kojoj je Bog rekao: “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat Êe mu je.” (Jakov 1,5) Samo nauËite biti temeljiti, nikada ne zaboravite svoju ovisnost o Bogu, budite ustrajni u sluæbi Njemu i postat Êete pobjednici kroz Janjetovu krv. Dok Ëinite ovo za sebe, to Êe se odraziti i na druge s kojima dolazite u dodir. 165 Kako su dobre rijeËi izgovorene u pravom trenutku! Koliko snage daje rijeË nade, hrabrosti i odluËnosti u zauzimanju pravog stava onoga koji je bio sklon navikama πto oslabljuju samopouzdanje! »vrsti stav u poπtivanju dobrih naËela imat Êe utjecaja na usmjeravanje duπe u pravom smjeru. Ne postoji ograniËenje za dobro koje moæete uËiniti. Ako Boæju rijeË uËinite pravilom svojega æivota, i postupate prema njezinim uputama da svi vaπi ciljevi i nastojanja budu u ispunjavanju vaπih duænosti, blagoslov … i uspjeh okrunit Êe vaπ trud. (Youth’s Instructor, 1. rujna 1886.) 130 26. travnja Jedina zaπtita u nevoljama i kuπnjama “Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105) Bog nam je dao svoju RijeË kao svjetiljku naπim nogama i svjetlo naπoj stazi. Njezina uËenja su od æivotne vaænosti za naπ napredak u svim podruËjima æivota. »ak i u naπim ovozemaljskim poslovima bit Êe nam mudriji vodiË od bilo kojeg drugog savjetnika. Njezine boæanske upute su jedini put do uspjeha. Nema druπtvenog poloæaja niti razdoblja u ljudskom iskustvu za koje prouËavanje Biblije nije bitno. Biblija je veliko mjerilo onoga πto je ispravno i onoga πto nije, i ona jasno definira grijeh i svetost. Njezina æiva naËela proæimaju naπ æivot kao zlatne nîti i ona su naπa zaπtita u nevoljama i kuπnjama. Biblija je zemljovid u kojemu su oznaËeni putokazi istine. Oni koji su upoznati s ovim zemljovidom moÊi Êe sa sigurnoπÊu hoditi stazom duænosti kamo god da budu pozvani. Biblija sadræi jednostavan i cjelovit teoloπki i filozofski sustav. To je knjiga koja nas Ëini mudrima za spasenje. Ona nam govori kako dosegnuti prebivaliπta vjeËne sreÊe. Ona nam govori o Boæjoj ljubavi otkrivenoj u planu otkupljenja i prenosi vaænu spoznaju za sve — spoznaju o Isusu Kristu. On je poslan od Boga i On je autor naπega spasenja. Kad ne bismo imali Boæju rijeË, ne bismo imali spoznaju da je takva Osoba 166 kao πto je bio Gospodin Isus posjetila naπ svijet, niti bismo imali ikakvo znanje o Njegovu Boæanstvu i Njegovom prapostojanju s Ocem. Biblija nije napisana samo za uËene; ona je pisana i za obiËne ljude. Velike istine koje su potrebne za naπe spasenje jasne su kao podne, i nitko neÊe pogrijeπiti i izgubiti put, osim ako umjesto jasno otkrivene Boæje volje slijedi svoje vlastite prosudbe. Boæja rijeË prokazuje svaku loπu crtu karaktera, oblikuje Ëovjeka iznutra i izvana, snizuje njegov ponos i samouzdizanje, vodeÊi ga da u svaku malu i veliku æivotnu duænost unese Kristov Duh. Ona ga uËi da bude postojan u vjernosti, pravdi i ËistoÊi, i da istodobno bude ljubazan i suosjeÊajan. ©to viπe prouËavamo Bibliju, viπe raste poπtovanje prema njoj. Na koji god je naËin Ëitatelj prouËava, uvijek Êe pronaÊi objavljenu boæansku mudrost i Boæju ljubav. Za onoga tko je istinski obraÊen, Boæja rijeË Êe biti radost i utjeha u æivotu. Iz nje Êe mu govoriti Boæji Duh i njegovo srce bit Êe poput zalivenog vrta. (Signs of the Times, 25. lipnja 1902.) Srce u kojem su pohranjene dragocjene istine Boæje rijeËi utvreno je protiv Sotoninih kuπnji, protiv neËistih misli i nesvetog ponaπanja. (Youth’s Instructor, 28. srpnja 1892.) 27. travnja 131 Osiguran svagdaπnji kruh “Kruh naπ svagdaπnji daj nam danas!” (Matej 6,11) Poput djeteta, i vi Êete svakog dana primati ono πto vam je potrebno za taj dan. Svakog dana se trebate moliti: “Kruh naπ svagdaπnji daj nam danas!” Ako nemate dovoljno za sutra, nemojte biti obeshrabreni. Imate jamstvo u Njegovom obeÊanju: “Da ostajeπ u zemlji i uæivaπ dobra njezina.” (Psalam 37,3 — ©ariÊ) David kaæe: “Mlad bijah i ostarjeh, al’ ne vidjeh pravednika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psalam 37,25) Bog koji je poslao gavrane da hrane Iliju kod potoka Kerita, neÊe zaobiÊi nijedno od svoje vjerne i poærtvovne djece. O onome koji hodi u pravdi, stoji napisano: “Imat Êe dosta kruha 167 i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u danima gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je olakπavao brige i terete svoje majke, udovice, i pomagao joj da zadovolji potrebe domaÊinstva u Nazaretu, suosjeÊa sa svakom majkom u njezinoj borbi da svojoj djeci osigura hranu. Onaj koji se saæalio nad mnoπtvom zato πto “bijahu smeteni i rasijani” (Matej 9,36), i sada ima saæaljenja prema napaÊenom siromahu. Njegova je ruka ispruæena prema njima da ih blagoslovi; i u samoj molitvi koju je objavio svojim uËenicima On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih. (Signs of the Times, 4. studenog 1903.) Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa samo hranu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni kruh koji hrani duπu za vjeËni æivot. Isus nam zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan 6,27) On kaæe: “Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æivota. PromatrajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je u duπu, hranimo se kruhom koji je siπao s Neba. Krista primamo preko Njegove RijeËi, a Sveti Duh je dan da bi nam Boæju rijeË uËinio razumljivom i da bi usadio njezine istine u naπa srca. Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË, moramo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi darovati snagu potrebnu za taj dan. UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto nam je potrebno — i zemaljske i duhovne blagoslove — Bog ima na umu naπe dobro. On æeli da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skrbi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom. U toj zajednici s Kristom — molitvom i prouËavanjem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi — bit Êemo kao gladne i æedne duπe nahranjeni i osvjeæeni na izvoru æivota. (Isusov govor na Gori, str. 152,153) 168 28. travnja 132 Pouke iz Timotejevog æivota “I jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te mogu uËiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa.” (2. Timoteju 3,15) Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obdaren Duhom proroπtva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo je toliko veliko da je postojala potreba za pripremom viπe radnika za aktivnu sluæbu. Pavao je u Timoteju vidio Ëovjeka koji je cijenio svetost propovjedniËkog rada, koji se nije bojao moguÊeg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uËiti. Ali apostol se nije usudio preuzeti odgovornost poduËavanja neprokuπanog mladiÊa Timoteja za evaneosku sluæbu, a da prethodno ne upozna njegov karakter i prijaπnji æivot. Timotejev otac bio je Grk, a majka Æidovka. Od djetinjstva je poznavao Pisma. U njegovom domu vladala je zdrava i razumna poboænost. Vjera njegove majke i bake u nadahnuta proroËanstva stalno ga je podsjeÊala na blagoslove vrπenja Boæje volje. Boæja rijeË je bila priruËnik po kojemu su ove dvije poboæne æene odgajale Timoteja. Duhovna snaga poukâ koje je od njih primio odræala ga je Ëistim i neokaljanim od zlih utjecaja kojima je bio okruæen. Tako su njegove kuÊne uËiteljice suraivale s Bogom pripremajuÊi Timoteja za noπenje tereta. Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i odan mladiÊ pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su uËili Timoteja u djetinjstvu, bili su nagraeni kad su vidjeli da se njihov sin, koji im je bio povjeren, tijesno vezao uz velikog apostola. Kad ga je Bog izabrao za uËitelja, Timotej je bio mladiÊ, ali naËela su bila u njemu tako utvrena prijaπnjim odgojem, da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaËa. Iako je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s krπÊanskom krotkoπÊu. … Pavao je volio Timoteja, pravoga sina “u vjeri” (1. Timoteju 1,2). Veliki apostol je Ëesto pozivao mlaeg uËenika na stranu, ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta do mjesta, paæljivo ga poduËavao uspjeπnom radu. Obojica, i Pavao i Sila, nastojali su … produbiti dojmove o svetosti i ozbiljnoj naravi djela propovjednika Evanelja. … 169 Timotej je u svojemu radu stalno traæio Pavlov savjet i upute. Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razloænost i ozbiljnost postavljajuÊi pri svakom koraku pitanje: Je li to put Gospodnji? Sveti Duh je u njemu naπao osobu koju je mogao izgraditi i oblikovati u hram u kojemu Êe prebivati boæanska Prisutnost. Kad se biblijske pouke utisnu u svakidaπnji æivot, one duboko i trajno utjeËu na karakter. Ove pouke je Timotej nauËio i po njima æivio. (Djela apostolska, str. 128,129) 133 29. travnja Sjediti pokraj Isusovih nogu “Ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neÊe oduzeti.” (Luka 10,42) Naπ Spasitelj je cijenio tihi dom i paæljive sluπatelje. On je Ëeznuo za ljudskom njeænoπÊu, ljubaznoπÊu i toplinom. Oni koji su prihvaÊali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spreman dati, bili su vrlo blagoslovljeni. Dok je mnoπtvo iπlo za Kristom preko otvorenih polja, otkrivao im je ljepote svijeta prirode. Teæio je da otvori oËi njihova razuma da bi mogli vidjeti kako Boæja ruka odræava svijet. ... Meutim, mnoπtvo nije bilo spremno sluπati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor od iscrpljujuÊih sukoba u javnom æivotu. Tu je zahvalnim sluπateljima otvarao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovoru otkrivao je svojim sluπateljima ono πto nije pokuπavao reÊi tom raznolikom mnoπtvu. Svojim prijateljima nije imao potrebe govoriti u priËama. Dok je Krist iznosio svoje divne pouke, Marija je sjedila kraj Njegovih nogu kao predana sluπateljica puna poπtovanja. Jednom prigodom je Marta, zauzeta brigom oko pripreme objeda, doπla Kristu govoreÊi: “Gospodine! Tebi nije niπta stalo do toga πto me moja sestra ostavila samu da posluæujem? Reci joj da mi pomogne!” To je bilo u vrijeme Kristova prvog posjeta Betaniji. Spasitelj i Njegovi uËenici upravo su stigli sa svog zamornog pjeπaËenja iz Jerihona. Marta se brinula da im 170 osigura udobnost i u svojoj briæljivosti zaboravila je ljubaznost koju duguje svom gostu. Isus joj je odgovorio blagim i strpljivim rijeËima: “Marta, Marta! ... brineπ se i uznemirujeπ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neÊe oduzeti.” Marija je u svoj um slagala dragocjene rijeËi koje su silazile sa Spasiteljevih usana, rijeËi koje su joj bile dragocjenije od najskupocjenijih zemaljskih dragulja. To “jedno” πto je bilo potrebno Marti bio je blagi duh odanosti, dublje staranje za znanje o buduÊem besmrtnom æivotu i vrlinama nuænim za duhovno napredovanje. Trebala se manje starati za prolazno, a viπe za ono πto Êe trajati vjeËno. Isus æeli pouËiti svoju djecu da iskoriste svaku priliku kako bi stekli ovo znanje koje Êe ih uËiniti mudrima za spasenje. Kristovom djelu potrebni su promiπljeni, energiËni djelatnici. Postoji πiroko polje za Marte s revnoπÊu za djelotvorni vjerski rad. Meutim, neka one najprije sjednu zajedno s Marijom kraj Isusovih nogu. Neka marljivost, toËnost i snaga budu posveÊeni Kristovom miloπÊu, pa Êe tada æivot biti nepobjediva sila na dobro. (Isusov æivot, str. 429,430) 30. travnja 134 Rezultati uzimanja Kruha æivota “Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1. KorinÊanima 13,13) Imamo obilje toga za propovijedanje. Ono πto je najpotrebnije … jest ljubav prema duπama koje propadaju; to je ljubav koja u obilju teËe s Boæjeg prijestolja. Pravo krπÊanstvo πiri ljubav kroz cijelo svoje biÊe. Ono dotiËe svaki vitalni dio — um, srce, ruke koje pomaæu, noge — i omoguÊuje ljudima da ostanu Ëvrsti gdje Bog od njih zahtijeva da ostanu Ëvrsti, tako da staze ne uËine hrapavima za noge hromih kako ne bi posrnuli na svojemu putu. PlamteÊa Kristova ljubav pokazana duπama koje propadaju Ëini æivot u cijelom sustavu krπÊanstva. Kakvo je biblijsko tumaËenje Boga? “Bog je ljubav.” DajuÊi Krista za naπ svijet, Bog je pokazao svoju ljubav prema 171 ËovjeËanstvu. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” Da, vjeËni æivot! To je ljubav koja je ispunjenje Zakona. Samo onaj Ëije je srce ispunjeno suosjeÊanjem za greπnog Ëovjeka, koji namjerno voli, pokazujuÊi svoju ljubav u djelima sliËnim Kristovim, moÊi Êe vidjeti Njega koji je nevidljiv. Samo onaj koji namjerno voli svoje bliænje moæe poznavati Boga. Onaj koji ne voli one za koje je Otac uËinio tako mnogo, ne poznaje Boga. To je razlog πto ima tako malo prave revnosti u naπim crkvama. Teologija je bezvrijedna ako nije proæeta Kristovom ljubavlju. Bog je uzviπen. Njegova ljubav u ljudskom srcu poticat Êe na rad koji Êe uroditi plodom po uzoru na Boæji karakter. … “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” (1. KorinÊanima 13,4-6) O blaæeno liπÊe s drveta æivota! “Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1. KorinÊanima 13,13) “Blagoslivljaj Jahvu, duπo moja, i sve πto je u meni, sveto ime njegovo!” — stoga πto je naπ vodiË Biblija tako jednostavna i odreena. Drugi jednostavno ne mogu slijediti rijeËi “Pisano je”, koje je Krist koristio u svakoj prigodi u susretu sa Zlotvorom; ali mi slijedimo Spasiteljev primjer. ©to manje vaænosti budemo pridavali ljudskom miπljenju, naπi Êe razgovori biti ËiπÊi i sve viπe obiljeæeni miloπÊu. Gospodin nas poziva na svetost govora, jer je govor miris æivota na æivot. (Letter 156, 1900.) 172 Uzvisimo Isusa kao boæanskog Zakonodavca 1. svibnja 135 Zahtjevi Boæjeg zakona “Otvori oËi moje, da gledam divote tvoga Zakona!” (Psalam 119,18) Krist je doπao ljudima koji su bili prevareni i obmanuti demonom Ëastoljublja. U to vrijeme oni su bili pod rimskim jarmom, ali su oËekivali Onoga koji je trebao doÊi i uspostaviti svoje kraljevstvo iz kojega su æeljeli iskljuËiti sve ostale narode na Zemlji. On je trebao slomiti poganski jaram, uzdiÊi svoj narod i postaviti ih za knezove. Svi narodi su se trebali pojaviti pred Onim koga je poslao Bog, predati Mu se ili biti uniπteni. Proroci su neprestano ustajali i tvrdili da imaju osobitu poruku u vezi s tim dogaajem. Juda je trebao biti poπtovan kao srediπte moÊi i slave. Kraljevstva svijeta i bogatstva pogana trebala su biti poloæena pred njihove noge, a oni su trebali biti uzdignuti kao Boæji sveÊenici i kraljevi. Oni koji nisu vjerovali da Êe se ovo dogoditi sa æidovskim narodom, bili su proglaπeni nevjernicima. Ako njihove molitve nisu obilovale tim æeljnim oËekivanjima, smatrani su bezvrijednima. … Ljudi su bili toliko zalueni sotonskom neistinom, da je to uËinilo da je njihov um u cijelosti bio nepripremljen za stvarnog Krista. Kristovo djelo trebalo je prikazati ljudima Njegovo kraljevstvo, ukazujuÊi im kako imena, ploæaj i titule ne predstavljaju niπta, veÊ da su Ëiste vrline i svetost karaktera ono πto Nebo priznaje. Prvom reËenicom koja je doπla s Isusovih usana u propovijedi na Gori, moglo se vidjeti da On takve ambicije baca u prah. “Blago siromasima u duhu”, rekao je, “jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago onima koji tuguju, jer Êe se utjeπiti! Blago krotkima, jer Êe baπtiniti zemlju! Blago æednima i 173 gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi! Blago milosrdnima, jer Êe postiÊi milosre! Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati! Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji! Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,1-10) Cijeli govor na Gori bio je izlaganje o Zakonu. Krist je predstavio dalekoseæne zahtjeve Boæjeg zakona. On je pokuπao ispraviti njihova visoka maπtanja, uzdiæuÊi vaænost pobuda i navijeπtajuÊi blagoslov nad onim karakternim crtama koje su bile u potpunoj suprotnosti s osobinama koje su oni njegovali. Predstavio im je kraljevstvo u koje ljudska stremljenja i zemaljske strasti ne mogu naÊi ulaz. … Kristovo djelo je … uzdizanje duπa koje su propadale zbog nepoznavanja istinske poboænosti u Ëisto i sveto ozraËje. (Signs of the Times, 10. sijeËnja 1900.) 136 2. svibnja Boæji Zakon je vjeËan “Sve su zapovijedi Njegove vjerne. Stoje tvrdo za vjeËna vremena.” (Psalam 111,7.8 — ©ariÊ) “U to se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokaza se njegov KovËeg saveza u njegovu hramu.” (Otkrivenje 11,19) KovËeg Boæjeg saveza se nalazi u Svetinji nad svetinjama, u drugom dijelu Svetiπta. U sluæbi zemaljskog Svetiπta, koja je sluæila “slici i sjeni nebeskih stvarnosti” (Hebrejima 8,5), ovaj se odjel otvarao samo na veliki Dan pomirenja da bi se Svetiπte oËistilo. Stoga objava da se na Nebu otvorio Boæji hram i da se u njemu vidio KovËeg saveza upuÊuje na otvaranje Svetinje nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu 1844. godine, u koju je Krist uπao da izvrπi zavrπno djelo pomirenja. Oni koji su vjerom slijedili svojega Velikog sveÊenika kad je uπao sluæiti u Svetinju nad svetinjama, vidjeli su KovËeg saveza. ProuËavanjem predmeta Svetiπta razumjeli su da je Spasitelj promijenio sluæbu i vidjeli kako se zahvaljujuÊi svojoj krvi pred Boæjim KovËegom zauzima za greπnike. 174 U KovËegu zemaljskog Svetiπta bile su dvije kamene ploËe ispisane propisima Boæjeg zakona. KovËeg nije bio niπta drugo do spremiπte za ploËe Zakona, a prisutnost ovih boæanskih propisa dala mu je vrijednost i svetost. Kad se na Nebu otvorio Boæji hram, vidio se KovËeg saveza. Boæanski je Zakon pohranjen u Svetinji nad svetinjama nebeskog Svetiπta. To je Zakon πto ga je sâm Bog izgovorio usred gromova na Sinaju i napisao svojim prstom na kamene ploËe. Boæji zakon u nebeskom Svetiπtu je uzviπeni izvornik, a propisi napisani na kamenim ploËama i po Mojsiju zabiljeæeni u Petoknjiæju bili su vjeran prijepis. Oni koji su razumjeli ovu vaænu istinu tako su uvidjeli da je boæanski Zakon svet i nepromjenjiv. Kao nikada ranije osjetili su silu Spasiteljevih rijeËi: “Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18) Boæji zakon, buduÊi da je objava Njegove volje i prijepis Njegova karaktera, mora biti vjeËan, “vjerni svjedok na nebu”. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta; nijedna jota ili kovrËica nije bila promijenjena. Psalmist kaæe: “Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poput nebesa. ... Stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena, dovijeka.” (Psalam 119,89; 111,7.8) (Velika borba, izdanje 2010., str. 343,344) 3. svibnja 136 »uvanje subote “Ja sam Jahve, Bog vaπ! Po uredbama mojim hodite, Ëuvajte i vrπite moje zakone, i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,19.20) U vrijeme izlaska iz Egipta, ustanova subote bila je uzdignuta pred narodom. Dok su joπ bili u ropstvu, njihovi su ih nadzornici pokuπavali prisiliti da rade subotom, stalno poveÊavajuÊi koliËinu posla koji se tjedno morao obaviti. … Meutim, Izraelci su bili osloboeni iz ropstva i dovedeni na mjesto na kojemu su nesmetano mogli vrπiti sve Gospodnje propise. 175 Zakon je izgovoren na Sinaju, a jedan prijepis na dvije kamene ploËe, “ispisane prstom Boæjim”, bio je predan Mojsiju (Izlazak 31,18). Tijekom skoro Ëetrdeset godina lutanja, Izraelci su neprestano bili podsjeÊani na Boæji dan odmora, uskraÊivanjem mane svakoga sedmoga dana i Ëudesnim Ëuvanjem dvostruke koliËine koja je padala na dan priprave u petak. Prije ulaska u obeÊanu zemlju, Izraelci su preko Mojsija bili pozvani da “dan subotni obdræavaju i svetkuju” (Ponovljeni zakon 5,12). Gospodin je odredio da se vjernim dræanjem zapovijedi o suboti Izraelci stalno podsjeÊaju da su odgovorni Njemu kao svojemu Stvoritelju i Otkupitelju. Sve dok budu svetkovali subotu na pravi naËin, idolopoklonstva neÊe biti; ali ako odbace zahtjeve ove zapovijedi Dekaloga i proglase ih neobvezatnima, zaboravit Êe Stvoritelja i sluæiti drugim bogovima. “Dadoh im svoje subote” — objavio je Bog — “kao znak izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” Meutim, oni “odbaciπe moje zakone, i ne hodiπe po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iaπe za njihovim kumirima.” PozivajuÊi ih da Mu se vrate, On im je iznova skrenuo pozornost na vaænost svetkovanja subote. “Ja sam Jahve, Bog vaπ!” — rekao im je. “Po uredbama mojim hodite, Ëuvajte i vrπite moje zakone, i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ.” (Ezekiel 20,12.16.19.20) … Krist je tijekom svoje sluæbe na Zemlji naglaπavao obvezatnost propisa o suboti; u svemu svom nauku izraæavao je poπtovanje prema ustanovi koju je sâm utemeljio. U Njegovo vrijeme svetkovanje subote se toliko izopaËilo da je bolje prikazivalo sebiËni i samovoljni karakter Ëovjeka, nego Boæji karakter. Krist je odbacio laæni nauk po kojemu su oni koji su tvrdili da poznaju Boga pogreπno prikazivali Njegov karakter. Iako su Ga rabini pratili kao ogorËeni neprijatelji, nije se pokuπavao niti prividno usuglasiti s njihovim zahtjevima, veÊ je nastavljao dræati subotu u skladu s Boæjim zakonom. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 116,117) 176 4. svibnja 138 Srediπte Zakona “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8) U samom srcu Dekaloga nalazi se Ëetvrta zapovijed, kako je bila objavljena u poËetku: “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni tvoja kÊi, ni tvoj sluga, ni tvoja sluπkinja, ni tvoja æivina, niti stranac koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,8-11) … Krist je otvorio vrata, odnosno sluæbu u Svetinji nad svetinjama i svjetlost je sijala kroz otvorena vrata nebeskog Svetiπta pa je bilo vidljivo da se u Zakonu koji je pohranjen u KovËegu nalazi i Ëetvrta zapovijed. ©to je Bog uspostavio, nitko ne moæe oboriti. (Velika borba, izdanje 2010., str. 344,345) Bog nam je dao svoje zapovijedi ne samo da u njih vjerujemo, veÊ da ih vrπimo. Kad je poloæio temelje Zemlji, veliki Jahve ju je zaodjenuo odjeÊom ljepote i snabdjeo je obiljem svega πto je za Ëovjeka korisno i dobro. Kad je zavrπio Ëudesno stvaranje svega na zemlji i u moru, uspostavio je subotu kao dan odmora i proglasio je svetom. Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer se tog dana odmarao od svih svojih djela Ëudesnog stvaranja. Subota je uspostavljena za Ëovjeka, i Bog æeli da tog dana ostavimo sve svoje poslove, kao πto se i On sam odmarao nakon svog πestodnevnog rada na stvaranju. Oni koji poπtuju propise Boæjeg zakona, poπto su primili svjetlost Ëetvrte zapovijedi iz Dekaloga, dræat Êe i tu zapovijed, bez obzira jesu li prilike i moguÊnosti za takvu posluπnost povoljne ili ne. Bog je Ëovjeka stvorio na svoju sliku, a zatim mu vlastitim primjerom pokazao kako treba svetkovati sedmi dan koji je On sâm svetkovao i proglasio svetim. On je odredio da Ëovjek taj dan posveti bogosluæju i da se ne bavi nikakvim ovozemaljskim poslovima. Nitko od onih do kojih je doprla 177 svjetlost o suboti neÊe biti bez krivnje u Boæjim oËima ako i dalje prestupa Ëetvrtu zapovijed. … Na samom poËetku Ëetvrte zapovijedi Bog kaæe: “Sjeti se...”, znajuÊi da bi Ëovjek obuzet svojim brigama i nevoljama mogao doÊi u kuπnju i izgovarati se za svoje propuste kako je pod pritiskom zemaljskih poslova zaboravio na svetost i znaËaj subote. … Bog je jedan dan izdvojio od ostalih i posvetio ga. On taj dan daje Ëovjeku kao vrijeme kad se treba odmoriti od svojih svakodnevnih poslova, posvetiti se bogosluæju i svom duhovnom uzdizanju. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 247—249) 139 5. svibnja Poseban znak koji izdvaja “Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,16.17) U ovom tekstu poπtivanje subote je navedeno kao poseban prepoznatljiv znak izmeu Boæjeg naroda i ostalih naroda svijeta. Ovo roditeljima nalaæe najsveËaniju odgovornost da svoju djecu nauËe poπtivati zapovijed o suboti, kako bi bili meu onima koji Êe biti ubrojeni u Boæji narod. U Izlasku Ëitamo: “Vi ste vidjeli πto sam uËinio EgipÊanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dræali moj Savez, vi Êete mi biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! — vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊenika, narod svet. Tim rijeËima oslovi Izraelce.” (Izlazak 19,4-6) Kakvo prekrasno milosre! Bog Izraelcima nudi da budu Njegova “predraga svojina”, ako budu poπtovali Njegov zakon i veliËali Njegovo ime. Obratite pozornost na odgovor koji su dali: “Mojsije se vrati i sazva narodne starjeπine te im izloæi sve πto mu je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: 178 ‘Vrπit Êemo sve πto je Jahve naredio.’ Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.” (Izlazak 19,7.8) (Manuscript 152, 1901.) Mi ne moæemo precijeniti vrijednost jednostavne vjere i bespogovorne posluπnosti. Karakter se usavrπava kad se slijedi put posluπnosti u jednostavnosti vjere. Od Adama se zahtijevalo strogo poπtivanje Boæjih zapovijedi, a niπta manje mjerilo nije predstavljeno onima koji danas æele spasenje. … Krist kaæe: “I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti. Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi. — Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugoga Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti.” (Ivan 14,13-17) … Svijet je udruæen protiv istine jer ne æeli sluπati istinu. Zar da ja, koja znam istinu, zatvorim svoje oËi i srce njezinoj spasonosnoj sili zato πto je svijet radije izabrao tamu nego svjetlo? (Manuscript 5a, 1895.) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uniπtiti bit Êe poπtovane diljem bezgreπnog svemira. (Patrijarsi i proroci, str. 279) 6. svibnja 140 Zakon koji usreÊuje Ëovjeka “Prava je naredba Jahvina — srce sladi; Ëista je zapovijed Jahvina — oËi prosvjetljuje.” (Psalam 19,9) Bog je u poËetku ljudima dao svoj Zakon da bi im omoguÊio postizanje sreÊe i vjeËnoga æivota. Sotonina jedina nada da osujeti Boæju namjeru leæala je u moguÊnosti da navede ljude na neposluπnost tom Zakonu, pa se stalno trudio pogreπno protumaËiti njegove propise i umanjiti njegovu vrijednost. Njegov majstorski potez bio je pokuπaj da promijeni i sam Zakon, ne bi li tako naveo ljude da krπe njegove propise dok istodobno tvrde da ga poπtuju. Jedan pisac je pokuπaj promjene Boæjega Zakona usporedio s prastarim zlobnim obiËajem da se putokazi postavljeni na vaænim raskriæjima putova okreÊu u pogreπnom smjeru. 179 Ovaj nezgodni obiËaj Ëesto je izazivao velike poteπkoÊe i zbunjenost ljudi. Bog je podigao putokaz namijenjen onima koji putuju kroz ovaj svijet. Jedna strelica na tom putokazu ukazivala je na dragovoljnu posluπnost Stvoritelju kao put prema sreÊi i æivotu, dok je druga otkrivala neposluπnost kao put koji vodi u bijedu i smrt. Put prema sreÊi bio je isto tako jasno obiljeæen kao i put koji vodi prema gradu utoËiπta u hebrejskom druπtvenom ureenju. Ali u jednom nesretnom trenutku za ljudski rod, veliki neprijatelj svakoga dobra okrenuo je putokaz i mnoπtvo je krenulo u pogreπnom smjeru. Gospodin je preko Mojsija naredio Izraelcima: “Subote moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas od naraπtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem. Dræite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne, neka se pogubi. … ©est dana neka se vrπe poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemaπnjeg odmora, Jahvi posveÊen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao, neka se pogubi. Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,13-17) Ovim rijeËima Gospodin je jasno naglasio da je posluπnost put koji vodi u Boæji grad, ali greπni Ëovjek okrenuo je putokaz i uËinio da pokazuje u pogreπnom smjeru. On je utemeljio laænu subotu i naveo ljude da misle kako poËivajuÊi u taj dan poπtuju Stvoriteljevu zapovijed. Bog je proglasio sedmi dan subotom Gospodnjom. Kad je dovrπio nebo i Zemlju, uzdignuo je taj dan kao uspomenu na svoje stvaralaËko djelo. PoËivajuÊi sedmoga dana “od svega djela svoga koje uËini”, Bog “blagoslovi sedmi dan i posveti” (Postanak 2,1-3). (Izraelski proroci i kraljevi, str. 115,116) 180 7. svibnja 141 Boæji Zakon je nepromjenjiv “Kad Jahve svrπi svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploËe SvjedoËanstva, ploËe kamene, ispisane prstom Boæjim.” (Izlazak 31,18) Tijekom πirenja krπÊanstva veliki neprijatelj ljudske sreÊe posebno je napadao dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi. Sotona kaæe: “Usprotivit Êu se svim Boæjim namjerama. Ovlastit Êu svoje sljedbenike da uklone uspomenu na Boga — sedmi dan, subotu. Tako Êu pokazati svijetu da je dan koji je Bog posvetio i blagoslovio — zamijenjen. Taj dan ne smije æivjeti u mislima ljudi. Ja Êu izbrisati spomen na Boga. Umjesto subote postavit Êu dan koji neÊe imati boæansku potvrdu, dan koji neÊe moÊi biti znak izmeu Boga i Njegovog naroda. One koji prihvate taj dan navest Êu da njemu pripiπu svetost koju je Bog dao sedmom danu.” … UspostavljajuÊi laæni dan odmora, neprijatelj je kanio promijeniti vremena i zakone. No, je li doista uspio promijeniti Boæji zakon? RijeËi trideset prvoga poglavlja Izlaska daju nam odgovor. Onaj koji je isti i juËer, i danas, i sutra, i zauvijek, rekao je za sedmi dan, subotu: “Jer subota je znak … zauvijek.” (Izlazak 31,13.17) Okrenuti putokaz pokazuje u pogreπnom smjeru, ali Bog se nije promijenio. On je i dalje moÊni Bog Izraelov. “Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! (Izaija 40,15) … On danas revnuje za svoj Zakon isto onako kao πto je revnovao u dane Ahaba i Ilije. Meutim, kolikom je nepoπtovanju izloæen taj Zakon! Gledajmo danaπnji svijet koji se nalazi u otvorenoj pobuni protiv Boga! Ovaj naraπtaj je doista jogunast, pun nezahvalnosti, hladnoÊe, nepoπtenja, oholosti i otpadniπtva. Ljudi zanemaruju Bibliju i mrze istinu. Isus vidi da je Njegov Zakon odbaËen, da je Njegova ljubav prezrena, da se Njegovi poslanici doËekuju s ravnoduπnoπÊu. On je pokuπao govoriti ljudima dajuÊi im svoje blagoslove, ali su oni ostali nezapaæeni; obraÊao im se πaljuÊi opomene, ali ih oni nisu posluπali. Predvorje hrama ljudske duπe pretvoreno je u mjesto nesvete trgovine. SebiËnost, zavist, oholost, zloba — sve se to njeguje! … 181 Oni koji vjeruju u RijeË onako kao πto je zapisana izloæeni su poruzi. Zapaæa se sve veÊi prijezir prema zakonu i redu, koji se moæe dovesti u izravnu vezu s krπenjem jasnih Gospodnjih zapovijedi. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 117—119) Jahve je urezao svojih Deset zapovijedi na kamene ploËe kako bi svi stanovnici Zemlje mogli razumjeti nepromjenjivost i vjeËnost Njegovog karaktera. (Counsels to Parents and Teachers, str. 248) 142 8. svibnja Prva velika zapovijed “Prva glasi: … Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!” (Marko 12,30) Pokazano mi je da sve πto dijeli naπu ljubav, i Ëemu u svom srcu dajemo viπe mjesta nego Bogu, ili πto nas ometa da Mu se u potpunosti predamo, postaje naπ idol. Ukazano mi je na prvu veliku zapovijed: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duπom svojom i svom snagom svojom!” Ne dopustimo da nas bilo πto odvoji od ljubavi prema Bogu. Nikome i niËemu na svijetu ne smijemo poklanjati onu uzviπenu ljubav i pozornost koju dugujemo samo Bogu. Svoju volju, svoje æelje, svoje planove i zadovoljstva, sve to moramo dræati u podreenosti. Moramo nauËiti uzdizati Gospodina Boga u svom srcu, u svojim razgovorima i u svim svojim postupcima. Tada Êe nas Isus moÊi nauËiti kako da svoju mreæu bacimo s desne strane, i da je na obalu izvuËemo punu ribe. Ako u bacanju mreæe nemamo Kristovu pomoÊ, sav naπ trud — ulagan moæda tjednima, mjesecima pa i godinama — neÊe uroditi plodom. … Preispitaj sebe i svaku svoju pobudu. … Teæi za isticanjem Krista. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 1, str. 436,437) Kad je netko potpuno osloboen od svojega “ja”, kad je svaki laæni bog izbaËen iz duπe, taj ispraænjeni prostor ispunjava Sveti Duh. Takav Ëovjek ima vjeru koja Ëisti duπu od svake prljavπtine. On se pokorava Svetom Duhu, misli o onom 182 πto je duhovno i ne oslanja se na sebe. Njemu je Krist sve i u svemu. S krotkoπÊu prihvaÊa istine koje mu se stalno otkrivaju i svu slavu daje Gospodinu, govoreÊi: “A nama je to Bog objavio po Duhu.” “A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova.” (Gospel Workers, str. 287) Glas koji je govorio Izraelu sa Sinaja, govori u ove posljednje dane muπkarcima i æenama: “Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 29,3) Boæji zakon je pisan Njegovim vlastitim prstom na kamenim ploËama, πto pokazuje da se nikada ne moæe mijenjati ili ukinuti. On Êe biti saËuvan kroz svu vjeËnost kao nepromjenjiva naËela Njegove vladavine. Ljudi su postavili svoju volju nasuprot Boæjoj volji, ali to ne moæe uπutkati Njegove rijeËi mudrosti i zapovijedi, iako Êe oni moæda postaviti svoje spekulativne teorije nasuprot objavljenom nauku i veliËati ljudsku mudrost iznad tako jasnog “Ovako govori Jahve”. (Counsels to Parents and Teachers, str. 248) Duh svjetovnosti moæe zatrovati mnoge i upravljati njima; Boæje djelo se moæe odræavati samo uz velike napore i stalne ærtve, ali Êe na kraju istina ipak slavno pobijediti! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 119) 9. svibnja 143 Nemoj imati drugih bogova “Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 20,3) Krist je otkupljene unaprijed vidio spaπene u svetom svemiru, i to Ga je pokrenulo na tako veliku ærtvu. … Sluæimo li Bogu kao Njegova voljena djeca, ili smo sluge kneza tame? Kome zapravo sluæimo: Jahvi ili Baalu? Æivom Bogu, ili idolima? Moæemo biti idolopoklonici i bez vidljivih idolopokloniËkih oltara, svetih objekata ili kipova na kojima se zaustavlja pogled. Moæemo isto tako lako naËiniti idole od omiljenih zamisli ili predmeta, kao i oblikovati bogove od drveta ili kamena. TisuÊe njih imaju laæni pojam o Bogu i Njegovim osobinama. Oni doista sluæe laænom bogu, kao nekada Baalove sluge. 183 Sluæimo li mi pravom Bogu onako kako nam je On otkriven u Svetim spisima, u Kristu, u prirodi; ili pak oboæavamo nekog filozofskog idola koji je na prijestolju naπeg srca ustoliËen kao bog? Bog je Bog istine. Pravda i milosre obiljeæja su Njegove vladavine. On je Bog ljubavi, smilovanja i njeænog suosjeÊanja. Takav nam se predstavio u svojemu Sinu, naπem Spasitelju. On je Bog strpljivosti i dugog podnoπenja. Ako je takav karakter Onoga kog najviπe πtujemo i kome æelimo biti sliËni, onda sluæimo pravom Bogu. Ako slijedimo Krista, Njegove zasluge pripisane nama uzdiæu se Ocu kao slatki miris. A karakterne osobine naπeg Spasitelja, usaene u naπe srce, πirit Êe oko nas dragocjeni miris. Duh ljubavi, krotkosti i strpljivosti, koji proæima sav naπ æivot, imat Êe silu omekπati i podËiniti tvrda srca i najogorËenijih protivnika vjere i pridobiti ih za Krista. “Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Filipljanima 2,3.4) … Taπta slava i sebiËna ambicija predstavljaju stijene na kojima su uniπteni mnogi pojedinci, a mnoge crkve postale nemoÊne. Oni koji jako malo znaju o poboænosti koji i vrlo rijetko odræavaju vezu s Bogom, Ëesto najizrazitije teæe za visokim poloæajima. Oni uopÊe nisu svjesni svojih slabosti i svojih karakternih nedostataka. … Duπa koja stalno gleda na Isusa Krista uvidjet Êe Njegovu ljubav punu samoodricanja i Njegovu duboku poniznost, i slijedit Êe Njegov primjer. Oholost, slavoljublje, prijevara, mrænja i sebiËnost moraju biti oËiπÊeni iz srca. Mnogi ove zle osobine samo djelomiËno potiskuju, ali ih nisu potpuno iskorijenili iz srca. Kad im se ukaæe prilika, one ponovno izbijaju kao bujni izdanci i prerastaju u otvorenu pobunu protiv Boga. Tu se krije straπna opasnost. Ostaviti neiskorijenjen bilo koji grijeh, znaËi gajiti neprijatelja koji samo Ëeka trenutak neopreznosti da nas gurne u propast. … Boæanska milost je naπa jedina nada. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 173—175) 184 10. svibnja 144 Poπtuj one koji poπtuju Boga “Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani?” (Rimljanima 6,16) Kad se um dugo bavi ovozemaljskim, vrlo je teπko promijeniti navike takvog razmiπljanja. Ono πto oko vidi i uho Ëuje preËesto privlaËi pozornost i zadobiva zanimanje. Ali ako hoÊemo uÊi u Boæji grad i gledati Isusa u Njegovoj slavi, moramo se veÊ ovdje privikavati promatrati Ga oËima vjere. Kristove rijeËi i karakter trebaju Ëesto biti predmet naπih misli i razgovora, i svakog dana trebamo odvojiti posebno vrijeme i s molitvom razmiπljati o tim svetim stvarima. PosveÊenje je svakodnevni posao. Neka se nitko ne zavarava vjerujuÊi da Êe mu Bog oprostiti i blagosloviti ga, dok istodobno gazi neki od Njegovih zahtjeva. Namjerno poËinjanje grijeha uπutkava glas savjesti i Svetog Duha, i odvaja duπu od Boga. Kakav god da je vjerski zanos, Isus ne moæe prebivati u srcu koje zanemaruje Boæji zakon. Bog Êe poπtovati one koji Njega poπtuju. “Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate.” (Rimljanima 6,16) Ako se prepuπtamo gnjevu, poæudi, pohlepi, mrænji, sebiËnosti, ili bilo kojem drugom grijehu, postajemo robovi grijeha. “Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara.” (Matej 6,24) Ako sluæimo grijehu, ne moæemo sluæiti Kristu. KrπÊanin Êe osjetiti poticanje na grijeh, jer se tijelo bori protiv Duha; ali i Duh se bori protiv tijela i potiËe nas na stalnu borbu. Ovo je trenutak u kojem je potrebna Kristova pomoÊ. Kad se ljudska nemoÊ ujedini s boæanskom snagom, nastaje usklik vjere: “Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu!” (1. KorinÊanima 15,57) Ako æelimo razviti karakter kakvog Bog moæe prihvatiti, moramo izgraditi ispravne navike u svom vjerskom æivljenju. Svakodnevna molitva vaæna je za rast u milosti, Ëak i za sâm duhovni æivot, kao πto je zemaljska hrana potrebna za tjelesni 185 napredak. Mi se trebamo naviknuti da svoje misli Ëesto uzdiæemo Bogu u molitvi. Ako misao odluta, moramo je vratiti natrag; ustrajnim trudom navika Êe konaËno popustiti. Nijednog trenutka ne moæemo se odvojiti od Krista i biti sigurni. Na svakom koraku moæemo imati Njegovu nazoËnost, samo ako se dræimo uvjeta koje je On postavio. Religiju treba uËiniti velikim dobitkom u æivotu. Sve drugo treba podrediti tome. Sve snage duπe, tijela i duha moraju biti ukljuËene u krπÊansku borbu. Trebamo traæiti snagu i milost od Krista, i izvojevat Êemo pobjedu sigurno kao πto ju je Isus izvojevao za nas. (Review and Herald, 15. studenog 1887.) 145 11. svibnja Posluπnost Boæjem zakonu “Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao πto je Jahve, Bog naπ, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao πto je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?” (Ponovljeni zakon 4,7.8) ©to se tiËe Njegovih zapovijedi, Bog ih je objavio svojemu narodu preko Mojsija: “Dræite ih i vrπite: to Êe u oËima naroda biti vaπa mudrost i vaπa razboritost.” (Ponovljeni zakon 4,6) … Dragocjene upute koje je Bog dao svom narodu na gori Sinaju vodile su ih u njihovom lutanju pustinjom, i uvijek su im bile ponavljane gdje god bi se utaborili. Boæja namjera je bila da oni okolnim narodima predstave Njega i Njegov Zakon rijeËima koje Êe im govoriti i na razne druge naËine. U mnogim prigodama, dok su se susretali s ljudima koji nisu poznavali Boga, oni su uzdizali svog Vou kao uzviπeno i sveto BiÊe kojemu svi uvijek trebaju odati Ëast, uvaæavanje i πtovanje. … Okolni narodi trebali su biti upoznati s uzviπenim naËelima zakonâ koje je dao Bog, a voe su uËile narod da ih se pridræava. Umjesto da tako pouËen narod kritiziraju, oni bi poπtivanje ovih zakona gledali kao dokaz da je on posebno blagoslovljen narod meu narodima. 186 Joπ jedan izniman prizor za okolne narode bio je savrπen red πto su ga Izraelci odræavali u svom taboru. Mogli su vidjeti oblak koji je zaklanjao mjesto gdje je u taboru bilo Prebivaliπte; promatrati sveÊenike i izabrane sluæbenike koji su obavljali svoj odreeni posao. Svatko je radio ono za πto je bio odreen, pripremajuÊi tabor za noÊ. Nitko nije uËinio bilo πto za πto je bio zaduæen netko drugi. Ako bi tko pokuπao obaviti posao drugoga, bio bi kaænjen smrÊu. Svatko je sudjelovao u svojoj posebnoj duænosti. U podizanju Prebivaliπta bio je opreman dio po dio, i kuÊa Gospodinova je postavljena prekrasnom preciznoπÊu. Nijedna rijeË niti naredba nije bila izgovorena ili izdana, osim onih za koje su odreeni ljudi bili odgovorni. Nitko nije bio zbunjen i sve je sastavljeno u skladu s prikazom πto ga je Mojsije dobio na gori. Sve πto je bilo povezano s postavljanjem tabora bilo je pouka za djecu i pridonosilo je njihovom pouËavanju u navikama toËnosti, briæljivosti i redu. Djecu koja su imala dovoljno godina trebalo je pouËavati postavljanju πatora u kojemu su æivjeli, i odræati savrπeni red u svemu πto su Ëinili. … Ona su stalno dobivala znanje o nebeskim stvarima. Roditelji su stalno objaπnjavali svojoj djeci zaπto su Izraelci morali putovati pustinjom, zaπto im je dan Zakon na Sinaju, i svemu πto se od njih oËekivalo da Ëine i budu kad dou u ObeÊanu zemlju. (Manuscript 152, 1901.) 12. svibnja 146 VeliËanje Boæjeg zakona “Tako Êete se sjeÊati svih mojih zapovijedi, vrπit Êete ih, i bit Êete posveÊeni svome Bogu.” (Brojevi 15,40) Sve upute o pouËavanju djece Zapovijedima, koje su bile dane starom Izraelu, vaæne su i za nas danas. Ako smo postali bezbriæni i zanemarili vaænost poticanja potrebe dræanja ovih Zapovijedi, a mnogi se tako ponaπaju, ponizimo svoje srce pred Bogom i iskreno se pokajmo. NauËimo se milostivo nositi s naπom djecom. U njihovim osjetljivim godinama ona trebaju biti ljubazna, strpljiva, pametna i pouËena svim vjerskim sluæ187 bama s ljubavlju. Roditelji trebaju prenijeti ove pouke tako da budu jednostavne i privlaËne, s ciljem da svoje maliπane nauËe Gospodnjem putu. U proπlosti se neuspjeh roditelja u ovom poslu osjetio na buduÊim naraπtajima. … Potreban je stalan i ustrajan trud da se mjerilo pravednosti odræi uzviπenim, jer Bog ne odobrava labavost u naËelima. Naπe vjersko iskustvo Êe biti upropaπteno ako dopustimo izopaËenje naπih naËela. Sada, viπe nego u bilo kojem drugom razdoblju svjetske povijesti, trebamo posluπati upozorenje: “Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas kad se ne nadate.” (Matej 24,44) U drevna vremena neprestano je ponavljano upozorenje protiv idolopoklonstva. U naπe vrijeme u svijetu postoji ista opasnost. Trebali bismo svoju djecu Ëuvati od zajedniπtva sa svijetom i Ëuvati ih od oponaπanja onih koji su u tami. Koliko je god to moguÊe, dræimo ih podalje od druæenja s nevjernicima. Mi znamo da oni koji ne sluæe Gospodinu Isusu sluæe drugom voi, i da Êe taj voa uloæiti odluËne napore da bi nadzirao umove onih koji znaju istinu. Sotonska prijevarna djela dogaaju se stalno, u svakom mjestu. Oni koji istinski vole Boga pokazat Êe svoju ljubav prema Njemu u svim okolnostima. Oni se neÊe poniæavati i ukljuËiti se u lude razonode i svjetovne zabave. Njih se neÊe moÊi uvjeriti da u bilo kojem trenutku zaborave Gospodina. KrπÊani mogu i trebaju osjeÊati sveto zgraæanje protiv povrπnosti i gluposti onih koji ne ljube Boga. “Ispitajte sebe” i nemojte pasti u iskuπenje time πto Êete izgovarati isprazne, jeftine i besmislene rijeËi. Govorite rijeËi koje Êe otkriti da ste Boæje dijete i da vam je srce ispunjeno Njegovom ljubavlju. Mi moramo biti izrazito jedinstven narod posveÊen Bogu, kao πto su to bili pozvani Izraelci, inaËe neÊemo moÊi pravilno predstaviti naπeg mudrog, suosjeÊajnog i slavnog Otkupitelja. (Manuscript 152, 1901.) 188 13. svibnja 147 Zakon i Evanelje u skladu “A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18) Nakon πto je Krist umro na kriæu kao ærtva za grijeh, obredni zakon viπe nije imao svoju svrhu. Ipak, on je bio povezan s moralnim Zakonom i bio je slavan. Cjelokupni sustav nosio je boæanski potpis i izraæavao je Boæju svetost, pravednost i pravdoljubivost. Ako je sluæba oprosta uËinjena tako slavnom, koliko Êe viπe biti slavnija stvarnost kad je Krist otkrije, dajuÊi svoj æivot i svojeg posveÊujuÊeg Duha onima koji vjeruju? Objava Zakona, Deset zapovijedi, bilo je prekrasno predstavljanje Boæje slave i veliËanstva. … “‘Ne bojte se — reËe Mojsije narodu. — Bog je doπao da vas samo iskuπa; da strah pred njim ostane s vama te da ne grijeπite.’ Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.” (Izlazak 20,20.21) Oprost grijeha, opravdanje vjerom u Isusa Krista, pristup Bogu samo preko posrednika, zbog izgubljenog prava, krivnje i grijeha — o ovim istinama ljudi su imali malo pojma. U velikoj mjeri izgubili su znanje o Bogu i jedinom naËinu kako Mu pristupiti. Izgubili su skoro svaki osjeÊaj o tome πto je grijeh i πto je to pravednost. Oprost grijeha po Kristu, obeÊanom Mesiji kojega su predstavljale njihove ærtve, razumijevali su maglovito. … Moralni Zakon nikada nije bio predslika ili sjena. On je postojao prije stvaranja Ëovjeka i trajat Êe tako dugo dokle postoji Boæje prijestolje. Bog ne moæe promijeniti niti jedan propis u svojemu Zakonu da bi spasio ljude, jer je taj Zakon temelj Njegove vladavine. On je nepromjenljiv, neizmjenjiv, beskonaËan i vjeËan. Da bi Ëovjek bio spaπen, a Ëast Zakona odræana, bilo je potrebno da Boæji Sin ponudi sebe kao ærtvu za grijeh. Onaj koji nije poznavao grijeha postao je grijehom za nas. On je umro za nas na Golgoti. Njegova smrt otkrila nam 189 je divnu Boæju ljubav prema Ëovjeku i nepromjenjivost Njegovog Zakona. … Krist zastupa greπnike. Oni koji prihvaÊaju Njegovo Evanelje iskreno prihvaÊaju i Njega. Oni vide odnos Njegovog poslanja i Zakona i priznaju Boæju mudrost i slavu otkrivenu u Spasitelju. Kristova slava oËituje se u Zakonu, koji je prijepis Njegova karaktera, i Njegova preobraæavajuÊa uËinkovitost djeluje na duπu sve dok se ljudi ne promijene i ne postanu sliËni Njemu. Oni postaju zajedniËari u boæanskoj naravi, rastu sve viπe i viπe i postaju sliËni Spasitelju, napredujuÊi korak po korak u skladu s Boæjom voljom, sve dok ne dostignu savrπenstvo. Zakon i Evanelje su u savrπenom skladu. (Selected Messages, knjiga 1, str. 238—240) 148 14. svibnja Kristova nova zapovijed “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga, kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Nalikujete li Kristu u svom govoru, svom duhu i djelima? Ako svojim govorom i duhom predstavljate Kristov karakter, onda ste krπÊani, jer biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu. Jezik Êe svjedoËiti o naËelima koja upravljaju æivotom, jer to je siguran ispit koji pokazuje koja sila upravlja srcem. Po rijeËima koje prelaze preko naπih usana moæemo prosuditi svoj vlastiti duh i naËela. Jezik uvijek treba biti pod upravom Svetog Duha. Kad jadna ranjena duπa, puna modrica, doe k vama da Ëuje rijeËi nade, od vas se oËekuje da joj govorite Kristovim rijeËima. Odbijate li joj dati umilne, uljudne i ljubazne rijeËi? Oni koji govore kao πto je Krist govorio, nikada neÊe izreÊi gorke i ljutite rijeËi koje su ranjenoj duπi kao bodljikave strijele. “Jahve pazi i sluπa ih.” HoÊete li imati na umu da Gospodin Ëuje rijeËi koje izgovaramo, i upoznati je s duhom koji nas potiËe na djelovanje? Krist je obrana svih koji su skriveni u Njemu. 190 Imajte na umu da je svaka neljubazna rijeË i svaki nemilosrdni napad zapisan u nebeskim knjigama — kao da je uËinjen Kristu ako je uËinjen patnicima. Ne znaËi li biti sliËan Kristu: pomoÊi nositi terete koji teπko pritiπÊu duπe koje Bog visoko cijeni i zbog kojih je dao svog jedinoroenog Sina, “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”? (Ivan 3,16) … “Vjerujeπ li u Sina »ovjeËjega?” (Ivan 9,35) Vi ste ovisni o Kristu za sve πto primate, kao i najslabija, najsiromaπnija i najponiznija duπa. “Vjerujeπ li u Sina »ovjeËjega?” Samo spekulativna vjera ne donosi niπta. Vjerujete li u Boæjeg Sina kao svog osobnog Spasitelja? Ako vjerujete svim svojim srcem, Bog prebiva u vaπoj duπi, a duπa u Bogu. Vi predstavljate Isusa. Oni koji su na povjerljivim poloæajima nalaze se na kuπnji da bi se vidjelo jesu li mudri i od povjerenja, i da bi se otkrilo djeluje li Krist preko njih tako da moæe predstaviti svoj karakter i sebe u njihovim rijeËima i djelima, prema Njegovu naslijeu za koje je On dao svoj dragocjeni æivot. … Samo u odreenoj mjeri ljudsko biÊe moæe imati udjela u boæanskoj naravi i suosjeÊati s Kristom. Isus kaæe: “Novu vam zapovijed dajem...” Da podnosimo jedni druge? Ne! Nego: “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35) “Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao πto sam ja ljubio vas!” (Ivan 15,12) (Review and Herald, 26. svibnja 1896.) 15. svibnja 149 Svi mogu nositi krunu “Ne znate li da u trkaliπtu svi trkaËi trËe, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trËite da je odnesete!” (1. KorinÊanima 9,24) Nakon πto su se opredijelili za samoodricanje i strogu stegu, natjecatelji u drevnim igrama uopÊe nisu bili sigurni da Êe pobijediti. “Ne znate li”, rekao je Pavao, “da u trkaliπtu svi trkaËi trËe, ali samo jedan dobiva nagradu!” Koliko se god 191 trkaËi trudili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna ruka mogla uhvatiti æeljeni vijenac. Neki su mogli uloæiti krajnje napore da dobiju nagradu, ali kad su pruæili ruku da je uzmu, drugi je, samo trenutak prije njih, zgrabio æeljeno blago. Ali u krπÊanskoj borbi nije tako. Nitko tko se dræi uvjeta neÊe biti razoËaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan i ustrajan, neÊe doæivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri ni boj hrabri. Najslabiji sveti, kao i najjaËi, mogu ponijeti vijenac besmrtne slave. Pobijediti mogu svi koji snagom boæanske milosti usklade æivot s Kristovom voljom. Æivot u potpunosti usklaen s naËelima iznesenim u Boæjoj rijeËi, ljudi Ëesto smatraju nevaænim — previπe beznaËajnim da bi zasluæio pozornost. Ali imajuÊi na umu koliki je ulog, niπta nije malo πto moæe pomoÊi ili sprijeËiti. Svaki postupak znaËi odreenu teæinu na vagi koja odreuje æivotnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju oni koji pobijede bit Êe u omjeru prema snazi i ozbiljnosti kojom su se trudili. … Pavao je znao da njegova borba protiv zla neÊe zavrπiti dokle god æivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobro Ëuvati da zemaljske æelje ne nadvladaju duhovnu gorljivost. Svim snagama nastavio se boriti protiv uroenih sklonosti. Uvijek je pred sobom imao ideal koji je æelio postiÊi, a ovaj ideal nastojao je doseÊi posluπnoπÊu Boæjem zakonu. Svoje rijeËi, postupke i osjeÊaje — sve je to pokorio nadzoru Boæjeg Duha. Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vjeËni æivot, Pavao æelio vidjeti u æivotu korintskih vjernika. Znao je da je pred njima, da bi mogli dostiÊi Kristov ideal, æivotna borba u kojoj neÊe biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Zakona, da iz dana u dan teæe za poboænoπÊu i moralnim savrπenstvom. Molio ih je da odloæe svako breme i æure naprijed prema cilju savrπenstva u Kristu. (Djela apostolska, str. 196,197) Pred sobom je stalno imao samo jedan cilj — pravednost “koja dolazi od Boga na osnovi vjere” (Filipljanima 3,9). (Djela apostolska, str. 197) 192 16. svibnja 150 Kraljevski Zakon ocjenjuje karakter “Doista, ako vrπite kraljevski Zakon u skladu s Pismom … dobro postupate.” (Jakov 2,8) Kraljevski Zakon je mjerilo po kojemu Êe se ocjenjivati karakter. Zakon je taj koji otkriva grijeh. U Zakonu stjeËemo znanje o grijehu. Ali greπnika stalno privlaËi Isusu divno oËitovanje Njegove ljubavi u kojoj se On ponizio i umro sramotnom smrÊu na kriæu. Kakve li teme! Aneli su nastojali zaviriti u ovu Ëudesnu tajnu. To je tema koja moæe zaokupiti i najveÊe ljudske umove — da Ëovjek koji je pao prevaren od Sotone, koji je zauzeo Sotoninu stranu, moæe biti preobraÊen u sliku Sina beskonaËnog Boga i postati sliËan Njemu. Zato πto mu je darovana Kristova pravednost, Bog Êe ljubiti Ëovjeka — palog ali otkupljenog — kao πto ljubi svojega Sina. ProËitajte to iz æivih poslanica. To je tajna poboænosti. Ova je slika od najveÊe vrijednosti. O njoj treba razmiπljati, propovijedati, imati je na umu, o njoj su pjevale ljudske usne i pisala ljudska biÊa koja su iskusila Boæju dobrotu. To treba biti temelj svakog govora. … KrπÊanin je dostigao najviπi stupanj ljudskosti zato πto je sliËan Kristu. … On osjeÊa svoju nemoÊ, ali se iskreno dræi cilja i æive vjere u Boæju snagu, i postaje pobjednik. Njegov mir i radost postaju veliki, jer dolaze od Gospodina, i u Boæjim oËima ne postoji niπta tako prihvatljivo kao duπa koja je stalno ponizna pred Njim. Ovi dokazi su nepogreπiv pokazatelj da je Gospodin dotaknuo srca svojim Svetim Duhom. Joπ Ëudesnija nego πto su bila Ëuda tjelesnog ozdravljenja je Ëudo pobjede koje se dogaa u Boæjem djetetu u hrvanju s uroenim manama. Cijeli Boæji svemir ga promatra s mnogo veÊom radoπÊu negoli πto se moæe izreÊi. Karakter je oblikovan po boæanskom Uzoru. … DræeÊi Krista kao svojeg jedinog izvora snage, predstavljajuÊi Njegovu neusporedivu ljubav kojom je Ëovjekovu krivnju za grijeh preuzeo na sebe, a svoju pravednost uraËunao Ëovjeku — ni u kom sluËaju ne ukida Zakon ili umanjuje njegovo dostojanstvo. Umjesto toga, stavlja ga na jasno osvijet193 ljeno i poËasno mjesto. To se dogodilo samo kroz svjetlo koje je zasjalo s kriæa Golgote. Zakon je potpuno i u punini ispunjen u velikom planu spasenja kakav je predstavljen u svjetlu koje sja s raspetog i uskrslog Spasitelja. Ovo se moæe samo duhovno prosuivati. Ono u srcu promatraËa razgorijeva æarku vjeru, nadu i radost da je Krist njegova pravednost. Ovu radost imaju samo oni koji ljube i vrπe Isusove rijeËi, a to su Boæje rijeËi. (Manuscript 24, 1888.) 151 17. svibnja NaËelo ljubavi u Zakonu “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskreno ako ne dovede do potpune promjene. Ako greπnik obnovi svoj zavjet, vrati ono πto je oteo, prizna svoje grijehe i poËne ljubiti Boga i bliænje, moæe biti siguran da je preπao iz smrti u æivot. Kad kao zabludjela grjeπna biÊa doemo Kristu i dobijemo oprost i milost, u naπemu srcu se raa ljubav. Svaki nam je teret lak, jer je lak jaram πto ga Krist nudi. Duænost postaje uæitak, a ærtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgledao obavijen tamom, sada je obasjan zrakama sunca pravde. Ljupkost Kristova karaktera vidjet Êe se i kod Njegovih sljedbenika. Isusu je Ëinilo zadovoljstvo ispunjavati Boæju volju. Ljubav prema Bogu i revnovanje za Njegovu slavu — to je bila snaga koja je upravljala æivotom naπega Spasitelja. Ljubav je uljepπavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. Ljubav potjeËe od Boga. Ona se ne moæe zaËeti i ne moæe nastati u neposveÊenom srcu. Ona se nalazi jedino u srcu u kojemu vlada Isus. “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno boæanskom miloπÊu ljubav je naËelo ponaπanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osjeÊaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepπava æivot i posvuda πiri plemeniti utjecaj. Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca — osobito ona koja su se tek poËela oslanjati na Njegovu milost — posebno 194 moraju Ëuvati. Prva ... jest gledanje na svoja djela, oslanjanje na ono πto djela mogu uËiniti da bi nas dovela u sklad s Bogom. Onaj tko pokuπava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona — pokuπava nemoguÊe. Sve πto bi Ëovjek mogao uËiniti bez Krista ukaljano je sebiËnoπÊu i grijehom. Samo nas Kristova milost preko vjere moæe uËiniti svetima. Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjerovanje u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja Zakona i da naπa djela nemaju nikakva utjecaja na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobivamo Kristovu milost. Meutim, obratimo pozornost na Ëinjenicu da posluπnost nije samo neko formalno pokoravanje, veÊ sluæenje iz ljubavi. Boæji zakon je izraæaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenje velikog naËela ljubavi i, prema tome, temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naπa srca obnovljena na Boæju sliku, ako je boæanska ljubav usaena u naπu duπu, neÊe li se onda i Boæji zakon ostvarivati u naπemu æivotu? Ako je naËelo ljubavi usaeno u srce, ako je Ëovjek obnovljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavjetno obeÊanje. ... Posluπnost — sluæenje i odanost iz ljubavi — pravi je znak da smo Njegovi uËenici. (Put Kristu, str. 50,51) 18. svibnja 152 Plan otkupljenja “Njegova boæanska snaga obdarila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (2. Petrova 1,3) KrπÊanski svijet ne razumije sasvim jasno plan spasenja. »ovjek, pouËen od onih ljudi koji tvrde da imaju znanje o Svetom pismu, nikad ne moæe spoznati do koje mjere je pao i svoje pravo stanje, ali Kristovo poslanje otkrit Êe mu istinu koja je u Isusu. »ovjek moæe znati dubine do kojih je potonuo samo ako se uhvati za Ëudesni lanac otkupljenja koji ga moæe izvuÊi. VeliËina naπe propasti moæe se spoznati samo u svjetlu Boæjeg zakona izloæenog na kriæu Golgote. Prekrasni plan otkupljenja mora se spoznati u Kristovoj smrti. 195 Svijet po svojoj mudrosti ne moæe dobiti pravu spoznaju o istini i æivom Bogu. Kad je Krist doπao na ovaj svijet, zaodjenuvπi svoje boæansko ljudskim, postupci koje su prema Njemu pokazali najviπi autoriteti u narodu — koji su se izjaπnjavali da poznaju Boga — u punom smislu pokazuje snagu ljudske mudrosti i razuma. Njihov razum nije mogao oblikovati ispravno poimanje Boga kroz Njegov naËin rada. Samo kroz vjeru u Krista moguÊe je da Ëovjek æivi vjerom. »ovjek ne moæe sâm sebe spasiti, ali Boæji Sin bije njegove bitke za njega i stavlja ga u povoljan poloæaj dajuÊi mu svoje boæanske osobine. I kad Ëovjek prihvati Kristovu pravednost, postaje sudionikom u boæanskoj naravi. On moæe dræati Boæje zapovijedi i æivjeti. Petar kaæe: “Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske naravi.” (2. Petrova 1,4) Istina koja je u Isusu jest posluπnost svakom Jahvinom pravilu. To je djelo srca. Biblijsko posveÊenje nije prividno posveÊenje koje ne istraæuje Pisma veÊ vjeruje dobrom osjeÊaju i zanosima radije nego da traæi istinu kao skriveno blago. Biblijsko posveÊenje vodi spoznavanju i poπtivanju Boæjih zahtjeva. U toj riznici je Ëisto i sveto Nebo na raspolaganju onima koji dræe Boæje zapovijedi. To je vrijedno doæivotnog, ustrajnog i neumornog truda. Sotona je s vaπe lijeve i desne strane; on se nalazi ispred i iza vas. On snabdijeva neistinama svaku duπu koja ne njeguje istinu πto se nalazi u Isusu. Sotona, ruπitelj, je tu iznad vas da onemoguÊi svaki vaπ napor. Ali tu je vijenac æivota koji treba osvojiti, æivot po mjeri Boæjeg æivota. Oni koji svoje srce i um ne zatvaraju uvjerenju o krivnji, spoznat Êe ljubav svetog i pravednog Boga; jer je ona nevjerojatno naËelo koje na Ëudesan i prekrasan naËin djeluje da osigura uspjeh trke za vijencem æivota. (Review and Herald, 8. veljaËe 1898.) 196 19. svibnja 153 Istina kakva je u Isusu “Samo ako ste ga Ëuli i u njemu (stojeÊi) pouËeni kako je u Isusu istina.” (Efeæanima 4,21) Kad su proroci stali u obranu istine, oni su tada primili Boæju rijeË. Oni su razumjeli da Êe Mesija koji Êe doÊi, ostvariti djelo spasenja. Ali kad je Krist doπao i, nakon πto je umro kao ærtva umjesto Ëovjeka, nakon πto su simboliËne ærtve naπle svoje ispunjenje u stvarnoj Ærtvi, stara istina o simboliËnoj sluæbi postala je jasnijom. U Kristu, koji je predstavljao Oca, svijetu je otkrivena prekrasna istina. Svjetlo s kriæa Golgote osvjetljava æidovsko razdoblje i daje znaËaj i smisao cjelokupnom starozavjetnom ærtvenom sustavu, a na golgotskom kriæu je na poseban naËin otkrivena istina kakva je u Isusu. Istina koja je priopÊena kroz naπeg Otkupitelja doista postaje sadaπnja istina. Kakva nam je istina prikazana dok s divljenjem gledamo Isusa na kriæu Golgote, dok promatramo tu Divotu, tog Savjetnika, tajanstvenu Ærtvu pognutu pod nevjerojatnim teretom za ljudski rod! Da bi prijestupnici mogli dobiti joπ jednu priliku, da bi ljudi mogli imati milost kod Boga Oca, vjeËni Boæji Sin posreduje i preuzima na sebe kaznu za prijestup. Onaj koji je zaogrnut u ljudsko, koji je bio jedno s Boæanstvom, bio je naπa otkupnina. Zemlja se zatresla i zaljuljala zbog neobiËnog prizora patnje Boæjeg Sina, zbog Boæjeg gnjeva za Ëovjekov prijestup. Nebesa su se zavila u kostrijet da ne vide boæanskog Stradalnika. Prijestup Boæjeg zakona uËinio je potrebnom ovu patnju. A ipak, ljudi gaje miπljenje i prihvaÊaju Sotonine prijedloge preko onih koji gaze Boæji zakon, da je sva ta patnja bila potreba da bi Zakon uËinila nevaæeÊim. Prevareni i zaslijepljeni od velikog varalice, oni ljudima govore da nema Zakona te da ako dræe Boæje zapovijedi kad im je oproπteno, neÊe dobiti milost. Kakvu zabludu je Sotona utisnuo u ljudski um! Kad bude nauËavana i prihvaÊena teorija da Jahvin Zakon ne obvezuje ljudsku obitelj, Ëovjek Êe biti zaslijepljen svojom straπnom propaπÊu. On je neÊe moÊi prepoznati. Bez Zakona 197 Bog ne bi imao moralno mjerilo prema kojemu bi ocjenjivao karakter, upravljao cijelim svemirom, svjetovima koji nisu pali, i ovim palim svijetom. Da je Bog mogao ukinuti Zakon kako bi zadovoljio Ëovjekovo palo stanje, a ipak zadræati svoju Ëast kao Vladar svemira, Krist ne bi trebao umrijeti. Ali Kristova smrt je uvjerljiv i vjeËni dokaz da je Boæji zakon nepromjenjiv kao i Njegova vladalaËka moÊ. (Review and Herald, 8. veljaËe 1898.) 154 20. svibnja ©to piπe u Zakonu? “Ljubi Gospodina Boga svoga … svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom, a svoga bliænjega kao samoga sebe!” (Luka 10,27) Pitanje “Tko je moj bliænji?” izazvalo je meu Æidovima beskrajne rasprave. Nije bilo nikakvih sumnji po pitanju neznaboæaca i Samarijanaca; oni su bili stranci i neprijatelji. Ali kako da se postavi granica meu pripadnicima njihovog naroda i kako da se razvrstaju razliËite druπtvene skupine? Koga sveÊenik, rabin ili starjeπina treba smatrati svojim bliænjim? … Na ovo pitanje Krist je odgovorio usporedbom o milosrdnom Samarijancu. On je pokazao da biti neËiji bliænji ne znaËi samo biti pripadnik iste Crkve ili vjere. Biti bliænji ne odnosi se ni na rasu, boju koæe ili druπtvenu skupinu. Naπ bliænji je svaka osoba kojoj je potrebna naπa pomoÊ. Naπ bliænji je svaka duπa koju je ranio ili povrijedio naπ zajedniËki protivnik. Naπ bliænji je svako biÊe koje pripada Bogu. Usporedba o milosrdnom Samarijancu ispriËana je kao odgovor na pitanje koje je Kristu postavio neki uËitelj Zakona. Dok je tako Spasitelj propovijedao, “ustade neki uËitelj Zakona te ga zapita, u nakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?’” Farizeji su nagovorili uËitelja Zakona da postavi ovo pitanje u nadi da Êe Krista uhvatiti u rijeËi, pa su napeto iπËekivali Njegov odgovor. Meutim, Spa198 sitelj se nije upustio u raspravu. Traæio je da odgovori sam uËitelj Zakona. Upitao ga je: “©to stoji pisano u Zakonu? ©to tamo Ëitaπ?” Æidovi su stalno optuæivali Isusa da se olako odnosi prema Zakonu koji je proglaπen na Sinaju. Ali On je pitanje spasenja povezao s dræanjem Boæjih zapovijedi. … UËitelj Zakona nije bio zadovoljan miπljenjima i djelima farizeja. On je prouËavao Pisma sa æeljom da shvati njihovo pravo znaËenje. Iskreno se zanimao za ovo pitanje, pa je ozbiljno upitao: “©to moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?” OdgovarajuÊi na pitanje o zahtjevima Zakona, on je zaobiπao cijelo mnoπtvo obrednih propisa. Smatrao ih je nevaænima, pa je istaknuo dva osnovna naËela na kojima poËiva cijeli Zakon i svi Proroci. Spasitelj je pohvalio njegov odgovor i na taj naËin stekao odluËujuÊu prednost pred rabinima. Nisu Ga mogli osuditi πto je potvrdio rijeËi koje je izgovorio priznati tumaË Zakona. Krist je nastavio: “To vrπi pa Êeπ æivjeti!” U svojim propovijedima On je uvijek prikazivao Boæji zakon kao boæansku cjelinu tvrdeÊi da se ne moæe dræati jedan propis, a krπiti drugi, jer isto naËelo povezuje sve propise. »ovjekova sudbina odredit Êe se na temelju njegove posluπnosti cijelom Zakonu. (Isusove usporedbe, str. 257,258) 21. svibnja 155 U skladu s Boæjim zakonom “Neki putnik Samarijanac doe blizu njega pa kad ga vidje, saæali se. Pristupi mu … i preuze za nj brigu.” (Luka 10,33) Krist je znao da nitko ne moæe vrπiti Zakon svojom snagom. On je æelio navesti uËitelja Zakona da jasnije i mnogo dublje istraæuje Zakon kako bi mogao pronaÊi istinu. Jedino ako prihvatimo Kristove zasluge i Njegovu milost, mi moæemo odræati Zakon. Vjerovanje u Kristovu sluæbu pomirenja omoguÊuje greπnom Ëovjeku da ljubi Boga cijelim srcem i svojega bliænjega kao samoga sebe. UËitelj Zakona je znao da nije odræao ni prve Ëetiri ni drugih πest zapovijedi. On je bio osvjedoËen Kristovim prodor199 nim rijeËima, ali umjesto da prizna svoj grijeh, pokuπao se opravdati. Umjesto da prizna istinu, pokuπao je pokazati kako se teπko mogu vrπiti zapovijedi. Nadao se da Êe tako uspjeti uguπiti glas svojega osvjedoËenja i sebe obraniti u oËima naroda. Spasiteljeve rijeËi pokazale su da je njegovo pitanje bilo nepotrebno buduÊi da je i sâm znao odgovor. Ipak je postavio joπ jedno pitanje: “Tko je onda moj bliænji?” I ponovno se Krist nije dao uvuÊi u raspravu. Odgovorio je na pitanje ispriËavπi dogaaj koji je joπ bio svjeæ u sjeÊanju Njegovih sluπatelja. PoËeo je: “Neki Ëovjek, silazeÊi iz Jeruzalema u Jerihon, zapade meu razbojnike, koji ga svuku i joπ k tome izrane, ostave napol mrtva pa odu.” … Dok je tako leæao, proπao je neki sveÊenik; vidio je Ëovjeka kako leæi ranjen i izudaran valjajuÊi se u svojoj krvi; ali je proπao ne ukazavπi mu bilo kakvu pomoÊ. Jednostavno je otiπao dalje preπavπi na drugu stranu puta. Onda se pojavio i levit. Radoznao da vidi πto se dogodilo, zaustavio se da pogleda ranjenika. Shvatio je πto bi trebalo uËiniti, ali zadatak mu se uËinio neprihvatljiv. Pomislio je kako bi bilo najbolje da nikada nije ni proπao ovim putem te da sluËaj nije u njegovoj nadleænosti pa je i on preπao na drugu stranu puta i otiπao dalje. Ali neki Samarijanac, putujuÊi istim putem, ugleda stradalnika i obavi djelo koje prethodnici nisu htjeli. Njeæno i ljubazno pobrinuo se za ranjenika. “Neki putnik Samarijanac doe blizu njega pa kad ga vidje, saæali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioniËaru: ‘Brini se za nj — reËe mu — pa ako πto viπe potroπiπ, ja Êu ti na povratku platiti.’” I sveÊenik i levit uzdizali su svoju poboænost, ali je samo Samarijanac pokazao da je istinski obraÊen Bogu. Ni njemu nije bilo niπta lakπe nego sveÊeniku ili levitu da se pobrine za ranjenika, ali je on, svojim duhom i svojim djelima, dokazao da æivi u skladu s Bogom. (Isusove usporedbe, str. 258,259) 200 22. svibnja 156 Savrπeni Spasitelj “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji!” (Efeæanima 2,8) Divna je i sáma pomisao da nam se Kristova pravednost ne pripisuje zbog nekih naπih zasluga, nego kao potpuno nezasluæeni Boæji dar. Neprijatelj Boga i ljudi ne æeli da se ova istina jasno istiËe, jer zna da Êe — ukoliko ljudi ovo u potpunosti prihvate — njegova moÊ biti slomljena. Ako uspije tako ovladati umom onih koji tvrde da su Boæja djeca, da sumnje i tama postanu njihovo svakodnevno iskustvo, onda zna da Êe ih lako svladati svojim kuπnjama. U ljudima treba poticati jednostavnu vjeru koja ih navodi da se Ëvrsto dræe Boæjih obeÊanja. Boæji narod mora imati onu vjeru koja polaæe pravo na boæansku silu. “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji!” (Efeæanima 2,8) Oni koji vjeruju da Bog zbog Krista opraπta njihove grijehe, ne trebaju se povlaËiti niti odustajati u dobroj borbi vjere, usprkos svim kuπnjama. Njihova vjera treba stalno jaËati, sve dok u svom krπÊanskom æivotu i svojim rijeËima s pravom mogu izjaviti: “Krv nas njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7) Ako æelimo imati duh i silu trostruke aneoske vijesti, moramo iznositi Zakon i Evanelje zajedno, jer to i jest nerazdvojna cjelina. Dok sila odozdo potiËe sinove nepokornosti da Boæji zakon uËine nevaæeÊim, sila odozgo pokreÊe srca istinskih vjernika da uzdiæu Zakon i veliËaju Isusa kao savrπenog Spasitelja. Ako Boæji narod ne proæima boæanska sila, laæne teorije i ideje zarobit Êe njihov um, Krist i Njegova pravednost Êe nestati iz æivotnog iskustva mnogih i njihova vjera Êe biti liπena æivotvorne snage. … Ljude treba pouËiti da se njihovo spasenje i opravdanje pred Bogom nalazi jedino u Kristu. Sotona se smiπljeno zalaæe da u duπama vjernika potkopa vjeru u Krista kao u njihovu jedinu nadu, jer je Kristova krv koja Ëisti od svih grijeha djelotvorna samo kod onih koji vjeruju u njezine zasluge i koji se pred Ocem pozivaju na nju, kao πto je to Ëinio Abel u svojoj ærtvi. … 201 Bît naπe vijesti nije samo Boæji zakon, nego i vjera u Isusa Krista. Svjetlost koja danas obasjava naπu stazu je sve blistavija, i to jaËa naπu vjeru u Krista. Moramo prihvatiti svaku zraku svjetlosti i æivjeti u skladu s tim. … PrimajuÊi sve veÊu svjetlost, ljudi se moraju popravljati, duhovno uzdizati i postajati sve plemenitiji. (Gospel Workers, str. 161,162) Tada Êete imati pravo na drvo æivota, … jest Êete liπÊe za lijek i plod besmrtnosti … i æivjeti vjeËno u savrπenoj sreÊi. (Youth’s Instructor, kolovoza 1852.) 157 23. svibnja Zakon je savrπen sam po sebi “Ja, Jahve, govorim pravo i navijeπtam Ëestito.” (Izaija 45,19) Zajedno s odbacivanjem Biblije doπlo je i do odbacivanja Boæjeg zakona. NauËavanje da su ljudi osloboeni posluπnosti boæanskim propisima oslabilo je snagu moralnih obveza i otvorilo brane bezakonju da provali u svijet. Bezakonje, razuzdanost i pokvarenost zapljuskuju nas kao nezaustavljiva bujica. Na sve strane vidimo zavist, zla sumnjiËenja, licemjerje, krau, suparniπtvo, sukobe, iznevjeravanje svetog povjerenja, popuπtanje strastima. Svekoliki sustav vjerskih naËela i nauka, koje trebaju tvoriti temelj i okvir druπtvenog æivota, izgleda kao da se ljulja, samo πto ne padne i raspadne se. … Ne moæe se govoriti o slabljenju ili jaËanju Gospodnjeg Zakona. Kakav je uvijek bio, takav Êe i ostati. On je uvijek postojao i uvijek Êe postojati kao pravedan, dobar i savrπen sam po sebi. On se ne moæe ukinuti ni promijeniti. “Dati mu Ëast” ili ga “osramotiti” — to su samo ljudski pojmovi! Izmeu ljudskih zakona i Gospodnjih propisa doÊi Êe do posljednjega velikog sukoba u velikoj borbi izmeu dobra i zla. Mi sada upravo ulazimo u tu bitku — ne u bitku izmeu suparniËkih Crkava koje se bore za prevlast, veÊ izmeu religije Biblije i religija bajki i predaja. Snage koje su se ujedinile protiv istine veÊ sada su djelatne. Boæja sveta RijeË, koja nam je predana uz tako visoku cijenu trpljenja i krvoproliÊa, malo 202 se cijeni. Samo je rijetki stvarno prihvaÊaju kao pravilo æivota. Nevjerniπtvo prevladava u zastraπujuÊoj mjeri, ne samo u svijetu, veÊ i u Crkvi. Mnogi su doπli dotle da odbacuju istine koje tvore sáme stupove krπÊanske vjere. Velike Ëinjenice o stvaranju koje su objavili nadahnuti pisci, pad Ëovjeka, pomirenje, trajnost Zakona — sve je to zapravo odbacio svijet koji sebe smatra krπÊanskim. TisuÊe onih koji se ponose svojim znanjem, proglaπavaju neograniËeno povjerenje u Bibliju znakom slabosti, dok cjepidlaËenje u vezi s biblijskim tekstovima i “duhovno” tumaËenje i obrazlaganje njezinih vaænih istina smatraju dokazom uËenosti. KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesiti svijet kao najveÊe iznenaenje, i tu pripremu trebaju obaviti marljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svoj æivot usuglase s njezinim propisima. Bitna pitanja vjeËnosti zahtijevaju od nas neπto viπe od samo neke umiπljene religije, religije rijeËi i obliËja poboænosti, u kojoj istina ostaje u predvorju srca. Bog poziva na obnovu. RijeËi Biblije, i samo Biblije, trebaju odjekivati s propovjedaonica. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 397,398) 24. svibnja 158 Krist veliËa Zakon “Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliËa i proslavi Zakon svoj.” (Izaija 42,21) Tamo gdje se Zakon prihvaÊa bez Krista, on ima razornu moÊ nad greπnim ljudima, briπuÊi greπnika iz postojanja. Ali ako Zakon prihvatimo u zajednici s Kristom, prihvaÊajuÊi Isusa vjerom kao svoju Zamjenu i Jamca, vidimo sebe kao zarobljenike nade. Istina koja je u Isusu poznaje svetost, pravednost i dobrotu Boæjeg zakona, jer je taj Zakon uzviπen i njegova je nepromjenjivost dokazana u Kristu. Isus je veliËao Zakon, objasnio svako njegovo pravilo i svojom posluπnoπÊu ostavio Ëovjeku primjer da i on moæe ispuniti njegove zahtjeve. … Agonija u Getsemanskom vrtu, vrijeanje, izrugivanje i zlostavljanja koja su se dogodila Boæjem dragom Sinu, kao i 203 strahote i sramote raspeÊa, daju dovoljno potresnih dokaza da Boæja pravda, kad kaænjava, obavlja posao temeljito. »injenica da Njegov Sin, Ëovjekov jamac nije bio poπteen, dokaz je koji Êe stajati kroz vjeËnost pred cijelim Boæjim svemirom, i svjedoËiti da Bog neÊe ispriËati prijestupnika svojega Zakona. Bog je ljubav. On je pokazao tu ljubav u Daru svojega jedinoroenog Sina. Ipak, Boæja ljubav ne ispriËava grijeh. Bog nije naπao ispriku za Sotonin grijeh, niti za Adamov, niti Kajinov, niti Êe naÊi ispriku za grijeh bilo kojeg ljudskog stvorenja. IzopaËena ljudska narav moæe protumaËiti Boæju ljubav kao znak slabosti, ali s kriæa Golgote sja svjetlo da bi Ëovjek mogao imati ispravne stavove i nauk koji nije izopaËen. Bog je dao svoj Zakon za odreivanje ponaπanja naroda, obitelji i pojedinaca. Ne postoji nijedan poËinitelj zla koji bi mogao izbjeÊi osudu Zakona, iako se njegov grijeh smatra beznaËajnim ili je ostao u najveÊoj tajnosti. Sva djela oca laæi zapisana su u nebeskim knjigama; a oni koji daju sebe u sluæbu Sotoni — predstavljajuÊi ljudima njegove laæi rijeËima i djelom — dobit Êe plaÊu po svojim djelima. Svaki napad na Boga, ma kakav bio, zbraja se na raËun. A kad maË pravde bude uzet u ruku, uËinit Êe djelo koje je bilo uËinjeno boæanskom Stradalniku. Pravda Êe udariti, jer Boæja mrænja prema grijehu je stalna i golema. Istina koja je u Isusu nauËit Êe nas najvaænijim poukama. Pokazat Êe nam da je Boæja ljubav πiroka i duboka, i da Êe u dodjeljivanju kazne neposluπnima — onima koji su Boæji zakon uËinili nevaæeÊim — biti dosljedna. Boæja ljubav i pravda su udruæene. One doseæu do same dubine ljudskog jada i poniæenja, da bi podigle palog i potlaËenog koji se Ëvrsto dræi istine pokajanjem i vjerom u Isusa. (Review and Herald, 8. veljaËe 1898.) 204 25. svibnja 159 Posluπnost tjelesnim i moralnim zakonima “Zaklinjem vas, braÊo, milosrem Boæjim da prinesete sebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoπtovlje.” (Rimljanima 12,1) Trebamo Ëuvati svoju snagu kako bismo je mogli upotrijebiti u Boæjem djelu kad se za to ukaæe potreba. Trebamo biti paæljivi i ne preuzimati na sebe terete koje i drugi mogu i trebaju nositi. Trebamo gajiti duh vedrog raspoloæenja, duh nade i pomirljivosti, jer upravo o tome ovisi naπe zdravlje. Bog od nas ne traæi da ugrozimo svoje zdravlje prekomjernim radom, da bismo se nakon toga oporavljali od posljedica takvog pretjerivanja. ©to je naπe zdravstveno stanje bolje, to Êemo biti uspjeπniji u svojemu radu. Kad se snaga iscrpi stalnim preoptereÊivanjem, naπ organizam postaje vrlo podloæan prehladi, a u takvim okolnostima bolest moæe postati opasna. Brigu o sebi i Ëuvanju svojega zdravlja ne smijemo prebacivati na Boga, jer je to naπa odgovornost. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 3, str. 13) Bog je Ëovjeka uËinio malo manjim od anela i obdario vrlinama koje ga — ako ih pravilno koristi — Ëine pravim blagoslovom za sve koji ga okruæuju, i omoguÊuju mu da time odaje slavu Darovatelju. Ali, iako stvoren po Boæjem obliËju, Ëovjek u svojoj tjelesnoj naravi neumjerenoπÊu prestupa naËela Boæjeg zakona. Neumjerenost u bilo kojem obliku umrtvljuje moÊ opaæanja i toliko oslabljuje snagu naπeg uma da ono πto je vjeËno i neprolazno stavljamo u istu razinu s ovozemaljskim. Viπe sile uma, namijenjene uzviπenim i plemenitim ciljevima, dovode se u ropstvo uniæavajuÊim strastima. Ako su naπe tjelesne navike pogreπne, naπe umne i moralne snage ne mogu biti jake, jer izmeu tjelesnog i moralnog postoji velika povezanost. ImajuÊi ovo na umu, apostol Petar podiæe svoj glas opominjuÊi svoju braÊu: “Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste ‘tuinci i stranci’, klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe!” Ali u takozvanom krπÊanskom svijetu ima tako malo moralne snage. Tako dugo se popuπta loπim navikama, i fiziËki i 205 moralni zakoni se omalovaæavaju i gaze, a mjerila vrline i poboænosti spuπtaju se sve niæe i niæe. Navike koje uniπtavaju tjelesno zdravlje, oslabljuju i umne i moralne snage. … Oni koji su u pogledu prehrane i odijevanja imali svjetlost o jednostavnoj posluπnosti fiziËkom i moralnom zakonu, i tu svjetlost koja im jasno ukazuje na duænost odbacili, izbjegavat Êe duænosti i u drugim stvarima. Ako oni guπe glas svoje savjesti kako bi izbjegli kriæ koji trebaju ponijeti i bili u skladu sa zahtjevima prirodnih zakona, oni Êe — da bi izbjegli prijezir — isto tako prestupati i Deset zapovijedi. … Meu takozvanim πtovateljima subote … ima mnogo onih kojima je viπe stalo do svjetovne mode i poæuda nego do zdravog tijela, bistrine uma i posveÊenosti srca. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 50,51) 160 26. svibnja Rezultati posluπnosti zakonu zdravlja “Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaπ, zapovjedi da vas u njima pouËim, kako biste ih vrπili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka bojiπ Jahve, Boga svoga … vrπeÊi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove πto ti ih danas propisujem, pa da imaπ dug æivot.” (Ponovljeni zakon 6,1.2) Iz ovih svetih zapisa vidimo da posluπnost Boæjim zahtjevima obuhvaÊa i pokoravanje zakonima koji vladaju naπim tjelesnim biÊem. Oni koji æele saËuvati zdravlje, moraju svladati svoj apetit i strasti. Oni se ne smiju odavati pohotnim strastima i neumjerenom apetitu, jer trebaju ostati pod Boæjim nadzorom, a svoje tjelesne, umne i moralne snage trebaju koristiti mudro da bi oËuvali radnu sposobnost cijelog organizma. Zdravlje, æivot i sreÊa samo su rezultat pokoravanja tjelesnim zakonima koji vladaju naπim biÊem. Ako su naπi putovi i naπa volja u skladu s Boæjom voljom, ako Ëinimo ono πto æeli naπ Stvoritelj, On Êe naπ organizam odræavati u dobrom stanju 206 i obnavljat Êe naπe moralne, umne i tjelesne snage kako bismo ih mogli upotrijebiti Njemu na slavu. Njegova obnavljajuÊa moÊ neprekidno se oËituje na naπemu tijelu. Ako u ovom radu suraujemo s Njim, siguran ishod Êe biti zdravlje i sreÊa, mir i korisnost. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 1, str. 1118) “I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vrπimo u strahopoπtovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da æivimo, kao πto je to danas. Naπa Êe, dakle, pravednost biti: dræati i vrπiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom naπim, kako nam je naredio.” (Ponovljeni zakon 6,24.25) Strahopoπtovanje o kojemu je ovdje rijeË nije ropski strah, veÊ Boæji strah. Bog je ove zakone dao Izraelu da bi oËuvali sretnu i zdravu dræavu. Da nije bilo kuπaËa Sotone, za ove posebne upute ne bi bilo potrebe; ali ako narod nema neπto da ga vodi, zasigurno Êe ga veliki izmiπljaË i neprijatelj svake pravednosti odvesti u zabludu. Naπa jedina sigurnost je u posluπnosti Boæjoj rijeËi. Roditelji koji æele pravilno odgajati svoju djecu trebaju paziti na upute dane u svetim spisima, i ne dopustiti djeci da uËine iπta πto prezire Boæje jasne Zapovijedi. Neka oËevi i majke vjerno pouËavaju svoju djecu ovim pravilima, i utisnu u njihov njeæan um Ëinjenicu da je u posluπnosti zdravlje i sreÊa. … BuduÊi da smo dobili znanje o Boæjim zakonima, uvijek trebamo imati na umu veliki cilj, a to je da upoznamo Njegovu volju i budemo Mu posluπni. (Manuscript 151, 1901.) 27. svibnja 161 Krist je srediπte Zakona “Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31) Od svih onih koji tvrde da su krπÊani, adventisti sedmog dana trebaju najviπe uzdizati Krista pred svijetom. Objavljivanje treÊe aneoske vijesti zahtijeva izlaganje istine o suboti. 207 Ovu istinu, kao i sve ostale koje su obuhvaÊene ovom vijeπÊu, treba objavljivati; ali veliko srediπte privlaËnosti mora biti Isus Krist. Na kriæu se ispunilo proroËanstvo: “Tada Êe se milost i vjernost sresti; tada Êe se pravednost i mir poljubiti.” (Psalam 85,10 — ©ariÊ) Pogled greπnika treba biti upravljen na Golgotu, i on s jednostavnom vjerom malog djeteta treba imati povjerenja u Spasiteljeve zasluge, prihvatiti Njegovu pravednost i vjerovati u Njegovu milost. Bogatstvo Kristove milosti darovano je Crkvi u svijetu zahvaljujuÊi samo Boæjoj ljubavi. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Kakve li Ëudesne i neizmjerne ljubavi, ljubavi koja je navela Krista da umre zbog nas dok smo joπ bili greπnici! Kakvom li se gubitku izlaæe duπa koja, iako shvaÊa obveznost zakonskih propisa, gubi iz vida Ëinjenicu da je tamo gdje grijeh uzima maha Kristova milost joπ izobilnija! Pravilnim prikazivanjem Zakona otkriva se Boæja ljubav. Meutim, nije nikakvo Ëudo πto se srca ne mogu omekπati Ëak niti istinom ako se ona izlaæe na hladan i beæivotan naËin. Nije Ëudo πto se vjera u Boæja obeÊanja koleba, kad propovjednici i djelatnici ne istiËu Krista i Njegov odnos prema Zakonu. … Neka uËitelj istine prikaæe greπniku Boga onakvim kakav On jest — Otac koji s Ëeænjom i ljubavlju Ëeka da ponovno primi izgubljenog sina. Ne obasipa ga ljutitim prijekorima, nego mu u znak dobrodoπlice prireuje gozbu, radujuÊi se njegovu povratku. O, kad bismo se iz ovog Njegovog postupka nauËili kako se zadobivaju duπe! Bog æeli da se naπe osvjedoËenje zasniva ne samo na logici, nego na neËemu πto je dublje, viπe, Ëistije i veliËanstvenije. Ljudska logika Ëesto gotovo sasvim gasi blistave zrake svjetlosti koju je Gospodin poslao ljudima kako bi ih osvjedoËio da Njemu pripada slava i Ëast kao Stvoritelju svega. Uzdiæite Krista, vi koji pouËavate narod, uzdiæite Ga u propovijedi, pjesmi i u molitvi. Nastojte svim svojim silama usmjeriti pozornost zabludjelih, zbunjenih i izgubljenih duπa na “Boæje Janje”. Uzdiæite uskrsnulog Spasitelja, i svima koji hoÊe Ëuti upuÊujte poziv da priu Onome koji nas je toliko ljubio “i predao samoga sebe za nas” (Efeæanima 5,2). Neka 208 spoznaja o spasenju bude bît svake propovijedi i tema svake pjesme. Neka se izlijeva u svakoj molitvi. … Ukazujte im na Spasiteljevu milost i Njegovo savrπenstvo u svemu. (Gospel Workers, str. 156—158,160) 28. svibnja 162 U Kristovoj πkoli “O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!” (Izaija 48,18) Trebamo uÊi u Kristovu πkolu, da bismo se od Njega nauËili poniznosti i krotkosti. Otkupljenje je postupak u kome se duπa obuËava za Nebo. Ovo obuËavanje znaËi poznavanje Krista. To podrazumijeva osloboenje od zamisli, navika i postupaka koji su steËeni u πkoli kneza tame. Duπa se mora osloboditi od svega πto se suproti vjernosti Bogu. U Kristovom srcu u kome je vladao savrπeni sklad s Bogom, bio je savrπen mir. Nikada se nije uzdizao zbog pohvala, niti se obeshrabrio zbog prijekora ili razoËaranja. Usred najveÊeg suprotstavljanja i najokrutnijih postupaka, uvijek je bio hrabar. Meutim, mnogi koji izjavljuju da su Njegovi sljedbenici imaju zabrinuto i uznemireno srce, zato πto se boje sebe povjeriti Bogu. Oni se ne predaju potpuno Njemu; jer se boje posljedica koje takvo predanje moæe donijeti. Dok se ne podËine Bogu, ne mogu naÊi mir. Ljubav prema sebi donosi nemir. Kad budemo roeni odozgo, u nama Êe poËivati isti duh koji je poËivao u Isusu, duh koji Ga je doveo dotle da se ponizio kako bismo mi mogli biti spaπeni. Tada neÊemo traæiti najviπa mjesta. Mi Êemo Ëeznuti da sjedimo kraj Isusovih nogu i uËimo od Njega. Razumjet Êemo da se vrijednost naπeg rada ne sastoji od vanjskog sjaja i buke u svijetu, ni od toga πto smo vrijedni i revni u vlastitoj sili. Vrijednost naπeg rada moæe se mjeriti vrijednoπÊu Svetoga Duha koga smo primili. Povjerenje u Boga donosi svetije osobine umu, tako da u strpljenju moæemo saËuvati svoju duπu. 209 Jaram se stavlja volovima da bi im pomogao u vuËi i olakπao teret. Tako je i s Kristovim jarmom. Kad je naπa volja nestala u Boæjoj volji i mi upotrebljavamo Njegove darove na blagoslov drugima, uvidjet Êemo da nam je æivotni teret lak. Onaj koji hodi putem Boæjih zapovijedi, hodi u druπtvu s Isusom i srce nalazi odmor u Njegovoj ljubavi. Kad se Mojsije molio: “Objavi mi svoje putove, da te shvatim”, Gospodin mu je odgovorio: “Ja Êu osobno s tobom poÊi... i poËinak ti priuπtiti.” I preko proroka primili smo vijest: “Ovako govori Jahve: Stanite na negdaπnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poite i naÊi Êete spokoj duπama svojim!” (Izlazak 33,13.14; Jeremija 6,16) I opet govori: “O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi.” (Izaija 48,18) (Isusov æivot, str. 264,265) 163 29. svibnja Haljina Kristove pravednosti “Savjetujem ti da od mene kupiπ … bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,18) Kad ih je Bog namjestio da æive u svetom Edenu, naπi praroditelji su nosili bijelu odjeÊu nevinosti. Æivjeli su u savrπenom skladu s Boæjom voljom. Sva snaga njihovih osjeÊaja bila je posveÊena njihovom nebeskom Ocu. Prekrasna ugodna svjetlost, Boæja svjetlost, okruæivala je sveti par. Ta svijetla odjeÊa bila je znamen njihove duhovne odjeÊe nebeske nevinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ona bi ih zauvijek obavijala. Meutim, kad su sagrijeπili, prekinuli su svoju vezu s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala. Goli i posramljeni, pokuπali su svoju nebesku odjeÊu nadomjestiti odjeÊom od smokvinog liπÊa koju su sami naËinili. Upravo to Ëine prekrπitelji Boæjeg zakona od dana Adamove i Evine neposluπnosti. Oni pletu pregaËe od smokvina liπÊa da pokriju golotinju prouzroËenu grijehom. Nose odjeÊu koju su sami sebi naËinili; pokuπavaju svojim djelima pokriti svoje grijehe i uËiniti sebe prihvatljivim u Boæjim oËima. 210 Meutim, to nikada ne mogu postiÊi. »ovjek ne moæe uËiniti niπta da nadomjesti svoju izgubljenu odjeÊu nevinosti. Oni koji Êe sjediti s Kristom i anelima na Janjetovoj svadbenoj gozbi, neÊe nositi nikakvu odjeÊu od smokvinog liπÊa, nikakvo zemaljsko odijelo. U Boæjoj prisutnosti moæemo se pojaviti samo s pokrivalom koje nam Krist daruje. Tim pokrivalom, tom odjeÊom svoje pravednosti, Krist æeli pokriti svaku pokajniËku i vjernu duπu. … Ta odjeÊa, satkana na nebeskom razboju, nema u sebi nijedne nîti ljudskih zasluga. Krist je u ljudskom obliku izgradio savrπeni karakter, i taj karakter On nudi nama. “Tako svi postasmo neËisti, a sva pravda naπa ko haljine okaljane.” (Izaija 64,5) Sve πto mi sami moæemo uËiniti, uprljano je grijehom. Ali Boæji Sin se “pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema”. … Svojom savrπenom posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskom biÊu posluπnost Boæjim zapovijedima. Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje jedno s Njegovim umom, misli se dovode u pokornost Njemu; mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven u haljinu Njegove pravednosti. I tada, kad Gospodin gleda na nas, ne vidi pregaËu od smokvinog liπÊa, ne vidi golotinju ili izopaËenost grijeha, veÊ Njegovu odjeÊu pravednosti kojom je oznaËena savrπena posluπnost Gospodnjem Zakonu. (Isusove usporedbe, str. 211—213) 30. svibnja 164 PreobraæavajuÊa snaga posluπnosti Boæjem zakonu “Ali Êu ostaviti u Izraelu sedam tisuÊa, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala.” (1. o Kraljevima 19,18) Danas, kao i u Ilijine dane, jasno je povuËena crta razdvajanja izmeu Boæjeg naroda koji vrπi Njegove zapovijedi i oboæavatelja laænih bogova. Ilija je vikao: “Dokle Êete hramati na 211 obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” (1. o Kraljevima 18,21) Vijest za danas glasi: “Pade, pade veliki Babilon. … Iziite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.” (Otkrivenje 18,2-5) Nije daleko vrijeme kad Êe svaka duπa biti stavljena na kuπnju. Bit Êe nam nametano πtovanje laænog dana odmora. Izbit Êe sukob izmeu Boæjih i ljudskih zapovijedi. Oni koji su korak po korak popuπtali svjetovnim zahtjevima i usklaivali se sa svjetovnim obiËajima, popustit Êe pred silom da se ne bi morali izloæiti ruganju, uvredama, prijetnjama zatvorom i smrti. U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske. Vidjet Êe se jasna razlika izmeu prave poboænosti i one prividne i ukrasne. Mnogo zvijezda Ëijem smo se sjaju divili, zaÊi Êe tada u tamu. Oni koji su se kitili ukrasima svetiπta, ali se nisu odjenuli Kristovom pravednoπÊu, pojavit Êe se u sramoti svoje golotinje. Meu stanovnicima Zemlje koji su rasijani po svim krajevima ima i onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Kao zvijezde na nebu koje se pojavljuju jedino noÊu, ovi Êe vjernici zasjati kad mrak pokrije zemlju i tama narode. U neznaboæaËkoj Africi, u katoliËkim zemljama Europe i Juæne Amerike, u Kini, u Indiji, na otocima i u najudaljenijim krajevima Zemlje, Bog ima mnoπtvo svojih izabranika koji Êe zasjati usred tame otkrivajuÊi jasno otpalom svijetu preobraæavajuÊu snagu posluπnosti Njegovom Zakonu. Oni se Ëak i sada pojavljuju u svakom narodu, u svakom jeziku i plemenu; i u Ëasu najveÊeg otpada, kad Êe Sotona uloæiti najveÊi napor da navede “sve — male i velike, bogate i siromaπne, slobodne i robove” da prime, pod prijetnjom smrtne kazne, znak prihvaÊanja laænog dana odmora — ti vjernici, “besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja”, zasvijetlit Êe kao “zvijezde u svemiru”. (Otkrivenje 13,16; Filipljanima 2,15) ©to tama bude guπÊa, to Êe sjajnija biti njihova svjetlost. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 120,121) 212 31. svibnja 165 UËitelji uzdiæu Boæji zakon “Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi.” (Psalam 19,8) Gdje god se Ezra naπao, dolazilo je do buenja zanimanja za prouËavanje svetih spisa. Bili su postavljeni uËitelji da pouËavaju narod; Zakon je bio uzdignut i stavljen na poËasno mjesto. Istraæivale su se proroËke knjige, a tekstovi koji su nagovjeπÊivali dolazak Mesije donosili su nadu i utjehu mnogom æalosnom i umornom srcu. Proπlo je viπe od dvije tisuÊe godina otkako je Ezra “nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin i vrπiti ga” (Ezra 7,10), ali protjecanje vremena nije oslabilo utjecaj njegovog poboænog primjera. Tijekom mnogih stoljeÊa izvjeπtaj o njegovom posveÊenom æivotu potaknuo je mnoge da odluËe “svim srcem proniknuti Zakon Jahvin i vrπiti ga”. Ezrine su pobude bile uzviπene i svete; u svemu πto je Ëinio bio je pokretan dubokom ljubavlju prema duπama. SuÊut i njeænost koje je pokazivao prema onima koji su grijeπili, namjerno ili zbog neznanja, trebale bi biti zoran primjer svima koji se trude provesti obnovu. Kad je rijeË o naËelima, Boæji sluge moraju biti Ëvrsti kao stijena; ali ipak uvijek trebaju pokazati suÊut i strpljenje. Kao πto je to Ëinio Ezra, prijestupnike treba uËiti putu æivota otkrivajuÊi im naËela koja su temelj svih dobrih djela. U ovo naπe doba, kad se Sotona na razne naËine trudi zaslijepiti oËi ljudi prema obvezujuÊim zahtjevima Boæjega zakona, svijetu su potrebni ljudi koji Êe moÊi mnoge navesti da “osjeÊaju strahopoπtovanje prema zapovijedi Boga naπega” (Ezra 10,3). Potrebni su pravi reformatori, koji Êe prijestupnicima ukazati na velikog Zakonodavca i pouËiti ih da je “savrπen Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8). Potrebni su ljudi koji savrπeno poznaju Pismo, ljudi Ëija svaka rijeË i djelo uzdiæu Gospodnje uredbe, ljudi koji se trude ojaËati vjeru. Potrebni su uËitelji — o, kako su samo potrebni — koji Êe srca nadahnjivati poπtovanjem i ljubavlju prema Pismu. SveopÊe bezakonje koje danas prevladava, u velikoj se mjeri moæe pripisati propuπtanju prouËavanja i sluπanja Pisma, jer 213 kad se odbacuje Boæja rijeË, tada se odbacuje i njezina snaga da suzbije zle strasti nepreporoenog srca. … U posljednjim danima povijesti ovoga svijeta i dalje se Ëuje glas koji se Ëuo sa Sinaja: “Nemoj imati drugih bogova osim mene.” (Izalazk 20,3) »ovjek je uzdignuo svoju volju nasuprot Boæjoj, ali on ne moæe utiπati glas zapovijedi. Ljudski um ne moæe zaobiÊi svoje obveze prema viπoj sili. Teorije i spekulacije se mogu umnoæavati, ljudi mogu pokuπavati suprotstaviti otkrivenju znanost i tako ukloniti Boæji zakon, ali glasno i sve glasnije odjekuje zapovijed: “Gospodaru, Bogu svojemu klanjaj se i njemu jedinom sluæi!” (Matej 4,10) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 396,397) 214 Uzvisimo Isusa kao velikog UËitelja 1. lipnja 166 Veliki UËitelj “Ja sam se zato rodio i zato doπao na svijet da svjedoËim za istinu.” (Ivan 18,37) Krist je bio najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada upoznao. On je doπao na ovu Zemlju da izlije svijetle zrake istine, kako bi Ëovjek dobio pravo na Nebo. “Ja sam se zato rodio i zato doπao na svijet da svjedoËim za istinu.” On je doπao otkriti OËev karakter, kako bi ljude vodio da Mu sluæe u duhu i istini. »ovjekova potreba za boæanskim UËiteljem bila je poznata Nebu. Pokrenuti su Boæja samilost i suosjeÊanje za greπna ljudska biÊa koja su pala pod Sotonsku upravu; i kad je doπla punina vremena, On je poslao svojega Sina. On, koga je imenovalo vijeÊe Neba, doπao je na Zemlju kao UËitelj ljudi. Veliko Boæje Ëovjekoljublje poslalo je Njega na naπ svijet, a da bi razumio potrebe ËovjeËanstva On je uzeo na sebe ljudsku narav. Na Ëuenje cijelog svemira VjeËna RijeË je doπla na ovaj svijet kao bespomoÊno Dijete. Potpuno spreman, ostavio je kraljevske dvore i tajanstveno se povezao s palim ljudskim rodom. “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama.” (Ivan 1,14) Kad je Krist napustio svoj visoki vladalaËki poloæaj, mogao je u ovom æivotu odabrati uvjete koje god je htio. Ali moÊ i poloæaj Mu nisu predstavljali niπta i On je odabrao najskromniji naËin æivota. Raskoπ, udobnost ili ugaanje sebi nisu bili Njegovo iskustvo. Istina nebeskog podrijetla bila je Njegova tema; On je sijao sjeme istine u svijetu i æivio takvim naËinom æivota koji je bio pristupaËan svima. Tijekom svojega djetinjstva Krist je trebao rasti u mudrosti i milosti kod Boga i kod ljudi, πto nije trebalo biti predme215 tom Ëuenja jer je to bilo u skladu sa zakonitoπÊu Njegovog boæanskog odreenja — da se Njegovi talenti trebaju razviti i sposobnosti ojaËati. On nije traæio obrazovanje u rabinskim πkolama, jer je Bog bio Njegov odgajatelj. Kako je odrastao, nastavio je napredovati u mudrosti. Isus je sâm marljivo prouËavao Svete spise jer je znao da su puni neprocjenjivih pouka. Bio je vjeran u obavljaju svojih duænosti u kuÊi, a u ranim jutarnjim satima, umjesto da ih provede u krevetu, Ëesto je pronalazio mirno mjesto i istraæivao Svete spise moleÊi se svom nebeskom Ocu. Sva proroËanstva koja su govorila o Njegovom djelu i posredovanju bila su Mu poznata, osobito ona koja su govorila o Njegovom poniæenju, pomirenju i posredovanju. Cilj Njegova æivota na Zemlji uvijek je bio pred Njim, i On se radovao pomisli πto Êe u Njegovim rukama svrha Gospodnje milosti uspjeti. … Njegove rijeËi su tjeπile, jaËale i blagoslivljale one koji su teæili za mirom πto ga samo On moæe dati. (Counsels to Parents and Teachers, str. 259,260) 167 2. lipnja UËitelj poslan od Boga “Rabbi, znamo da si od Boga doπao kao uËitelj, jer nitko ne moæe Ëiniti Ëudesa koja ti Ëiniπ ako Bog nije s njim.” (Ivan 3,2) U Kristu je bilo sadræano sve: Njegova Ëvrsta pribranost i iznimno suosjeÊanje za druge. »inio je dobro sa strpljivoπÊu i stalnom pribranoπÊu koja se nikad nije mogla izjednaËiti s bilo kojim ljudskim biÊem. Farizeji i saduceji su uvijek bili na Njegovu putu. SluπajuÊi Njegove rijeËi i gledajuÊi Njegovu smirenost Ëak i kad su Ga neljubazni ljudi oπtro napadali, mnogi od njih su povjerovali u Njega. … Sav prijezir i gorËina s kojom se Krist susretao iz dana u dan nije Mu mogla oduzeti pribranost. Kada su Mu se rugali, On nije uzvraÊao. … Nikad nije prekoraËio granice pristojnosti. Tko je bio On? VeliËanstvo Neba, Kralj slave. Oluje koje su podigli Njegovi protivnici udarale su po Njemu, ali On se nije 216 obazirao. Mogao si je priuπtiti mir, jer je bio æivo utjelovljenje istine. Oni koji danas nose poruku istine ovom svijetu trebali bi prouËavati Kristov æivot i primijeniti Njegove pouke. Nikad nemojte zaboraviti da ste djeca nebeskoga Kralja, sinovi i kÊeri Gospodina nad vojskama. Zadræite mirnoÊu u Gospodinu, Ëak i u susretu s onima koji su pokrenuti niskim strastima i podræavaju laæi. Budite sigurni da i kad bi posjedovali najbolje oruæje, ne bi mogli uniπtiti istinu, iako se moæda koriste neistinitim rijeËima da je ocrne. “Ako je Bog za nas, tko Êe biti protiv nas?” … On je uËitelj poslan od Boga da pouËi ËovjeËanstvo. Kao Onaj u kome se nalazi sva obnavljajuÊa moÊ, Krist je govorio o privlaËenju ljudi Njemu i davanju vjeËnog æivota. U Njemu je moÊ koja lijeËi svaku tjelesnu i duhovnu bolest. Krist je doπao na naπ svijet s veÊom svijeπÊu nego πto je ljudska, da ostvari djelo koje Êe u konaËnici trebati imati vjeËne posljedice. Gdje Ga nalazite kad obavlja to djelo? U kuÊi Petra, ribara. OdmarajuÊi se kod Jakovljevog zdenca govori Samarijanki o vodi æivota. On pouËava na otvorenom, ali ponekad pouËava i u hramu; prisustvuje na mjestima gdje se okuplja æidovski narod. Meutim, Ëesto je pouËavao na obroncima breæuljaka ili iz ribarskog Ëamca. Uπao je u æivote ovih skromnih ribara. Njegovo suosjeÊanje bilo je posebno za one koji su bili potrebiti, koji su patili i bili prezreni. Mnogi su bili privuËeni k Njemu. … Isto je tako i danas. Svima koji teæe za odmorom i mirom, kao πto su istinski teæili oni koji su sluπali Njegove rijeËi u Judeji, On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) (Signs of the Times, 24. lipnja 1897.) 3. lipnja 168 UËenici nebeskog UËitelja “Naπli smo Mesiju, to jest Pomazanika.” (Ivan 1,41) SljedeÊeg dana, dok su dva uËenika stajala u blizini, Ivan je opet vidio Isusa u narodu. Opet je slava Nevidljivoga oba217 sjala prorokovo lice kad je uzviknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg!” RijeËi su uznemirile srce uËenika. Oni ih nisu posve razumjeli. ©to znaËi ime koje Mu je dao Ivan — Janje Boæje? Ni Ivan nije objasnio te rijeËi. Ostavivπi Ivana, otiπli su potraæiti Isusa. Jedan od dvojice bio je Andrija, ©imunov brat, a drugi evaelist Ivan. To su bili Isusovi prvi uËenici. Pokrenuti silom kojoj se nisu mogli oduprijeti, slijedili su Isusa æeljni da razgovaraju s Njim, ali ipak puni strahopoπtovanja i tihi, izgubljeni u osobitom znaËenju misli: “Je li to Mesija?” Isus je znao da uËenici idu za Njim. Oni su bili prvi plodovi Njegove sluæbe, a srce boæanskog UËitelja obuzela je radost, jer su ove duπe odgovorile na Njegovu milost. Ipak, okrenuvπi se, samo je upitao: “©to vi traæite?” Htio im je dopustiti da sami odluËe hoÊe li se vratiti ili izraziti svoju æelju. Oni su bili svjesni samo jednog cilja. Samo je Njegova nazoËnost ispunjavala njihove misli. Oni su uzviknuli: “Rabbi, gdje boraviπ?” U kratkom razgovoru kraj puta nisu mogli primiti ono za Ëim su Ëeznuli. Æeljeli su biti nasamo s Isusom, sjesti kraj Njegovih nogu i sluπati Njegove rijeËi. “‘Doite i vidite’, odvrati im. Odoπe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.” Da su Ivan i Andrija posjedovali duh nevjerstva koji su imali sveÊenici i poglavari, ne bi se kao uËenici naπli kraj Isusovih nogu. Oni bi doπli k Njemu kao kritiËari, da osude Njegove rijeËi. Mnogi na taj naËin zatvaraju vrata najdragocjenijim prilikama. Ovi prvi uËenici nisu tako uËinili. Oni su se odazvali pozivu Svetoga Duha kroz propovijedanje Ivana Krstitelja. Sada su prepoznali glas nebeskog UËitelja. Za njih su Isusove rijeËi bile pune svjeæine, istine i ljepote. Boæanska svjetlost baËena je na uËenje Pisma Starog zavjeta. Viπestruke teme istine pojavile su se u novoj svjetlosti. Skruπenost, vjera i ljubav pripremaju um za primanje mudrosti s Neba. Vjera koja kroz ljubav radi kljuË je znanja, i tko ljubi, “poznaje Boga”. (1. Ivanova 4,7) … “Sutradan Isus odluËi poÊi u Galileju. Meutim, susrete Filipa pa mu reËe: Hajde za mnom!” Filip je posluπao nalog i odmah postao Kristov djelatnik. (Isusov æivot, str. 99,100) 218 4. lipnja 169 Krist nas poziva na povjerenje “Isus mu odgovori: … ‘Slijedi me!’” (Luka 9,58.59) Pad naπih prvih roditelja slomio je lanac bezuvjetne posluπnosti ljudske volje boæanskoj. Posluπnost se viπe nije smatrala potpuno nuænom. Ljudski rod slijedio je svoju vlastitu maπtu, a Gospodin je rekao da su misli stanovnika starog svijeta uvijek bile samo zle. Gospodin Isus izjavljuje da je dræao zapovijedi svojega Oca. Kako? Kao Ëovjek! “Evo, dolazim … da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” (Hebrejima 10,7) UnatoË optuæbama Æidova, i dalje je ostao Ëistog, savrπenog i svetog karaktera i pozivao ih: “Tko Êe mi od vas dokazati neki grijeh?” (Ivan 8,46) Otkupitelj svijeta nije samo doπao da bude ærtva za grijeh, veÊ da u svemu bude Ëovjeku Primjer. Bio je uËitelj i pedagog kakvoga svijet nikada ranije nije vidio ni Ëuo. On je govorio kao Onaj koji ima vlast, i sve nas pozvao da u Njega imamo povjerenja. … Jedinoroeni Sin beskonaËnog Boga ostavio nam je, prema svojoj RijeËi i svom vlastitom primjeru, jasan uzor koji trebamo slijediti. Svojom RijeËju On nas je pouËio da poπtujemo Boga, a svojim osobnim primjerom nam je pokazao kako Mu se moæemo pokoravati. To je vrlo vaæan posao koji svaki Ëovjek treba uËiniti — pokoravati se svjesno Bogu i uputama i primjerom pouËavati druge πto moraju uËiniti kako bi bili posluπna Boæja djeca. Isus je pomogao cijelom svijetu da upozna Njegovo boæansko poslanje i rad. On je doπao predstaviti svijetu karakter svojega Oca, i dok prouËavamo æivot, rijeËi i djela Isusa Krista, mi se odgajamo i uËimo pokoravati Bogu. SlijedeÊi primjer koji nam je On dao, postajemo æiva poslanica koju Ëitaju svi ljudi. Mi smo æivi ljudski predstavnici koji otkrivaju karakter Isusa Krista ovom svijetu. Ne samo πto nam je Krist dao izriËita pravila koja nam pokazuju kako moæemo postati posluπna djeca, veÊ nam je i svojim vlastitim æivotom i karakterom pokazao kako trebamo Ëiniti ono πto je ispravno i prihvatljivo Bogu, tako da nemamo izgovora zaπto ne radimo ono πto je Njemu ugodno. 219 Uvijek trebamo biti zahvalni Isusu πto nam je pokazao da Ëovjek moæe dræati Boæje zapovijedi i proturijeËiti sotonskoj laæi da ih Ëovjek ne moæe dræati. Veliki UËitelj je doπao na naπ svijet da stane na Ëelo ËovjeËanstva, da bi na taj naËin uzdigao i posvetio ËovjeËanstvo svojom svetom posluπnoπÊu svim Boæjim zahtjevima, pokazujuÊi kako je moguÊe poπtovati sve Boæje zapovijedi. On je svojim æivotom pokazao kako je posluπnost moguÊa. Kao πto je Otac poslao svojega Sina, tako je On u svijet poslao nas da svojim primjerom pokaæemo æivot Isusa Krista. … Isus kaæe: “Slijedi me.” (Manuscript 1, 1892.) 170 5. lipnja Krist pouËava nebeskim stvarima “UËi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!” (Psalam 86,11) Ono πto su Otac i Sin u svom savjetovanju na Nebu smatrali da je bitno za Ëovjekovo spasenje, jasno je prikazano u Svetom pismu. VeliËanstvena istina o spasenju izraæena je tako jasno da svako ljudsko biÊe koje æeli spoznati tu istinu ne moæe a da je ne razumije. Boæanske objave dane su za odgajanje ljudskih biÊa u pravednosti, tako da ona mogu proslaviti Boga i pomoÊi svojim bliænjima. Ove istine nalaze se u Boæjoj rijeËi — mjerilu pomoÊu kojega prosuujemo izmeu dobra i zla. Posluπnost Boæjoj rijeËi najbolja je zaπtita za mladeæ u borbi protiv kuπnji kojima su izloæeni tijekom stjecanja obrazovanja. Iz Boæje rijeËi oni uËe kako poπtovati Boga, kako biti odani ËovjeËanstvu, kako s radoπÊu obavljati svoje duænosti i odupirati se svakodnevnim kuπnjama, noseÊi hrabro svoje breme. Krist, veliki UËitelj, nastojao je odvojiti umove ljudi od zemaljskih stvari i uËio ih je da razmiπljaju o nebeskima. Da su uËitelji Njegovog vremena bili voljni da ih On pouËava, i udruæili se s Njim u sijanju sjemena istine, svijet bi danas bio potpuno drukËiji od onoga kakav jest. Da su poznavatelji Sve220 tih spisa i farizeji udruæili svoje snage sa Spasiteljem, poznavanje Krista obnovilo bi pravu sliku o Bogu u njihovoj duπi. Meutim, izraelski voe odvratili su se od izvora istinskog znanja. ProuËavali su Svete spise samo kako bi odræali svoju tradiciju i provodili svoje ljudske obiËaje. Svojim tumaËenjem izraæavali su osjeÊaje koje Bog nikada nije dao. Njihova tajnovita tvorevina zamraËila je ono πto je On uËinio tako jasnim. Oni su raspravljali o ljudskim obiËajima i zapravo odbacili najvaænije istine. Boæja rijeË liπena je svoje snage i zli duh upravljao je njihovom voljom. Kristove rijeËi nisu sadræavale niπta nebitno. Propovijed na Gori je jedan od prekrasnih primjera; tako jednostavna da je i dijete moæe razumjeti. Gora blaæenstava znamen je duhovne visine na kojoj je Krist oduvijek stajao. Svaka rijeË koju je izgovorio potjecala je od Boga, i On ih je izgovarao s autoritetom Neba. “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) Njegov nauk oplemenjen je spasonosnom istinom s kojom se najveÊa ljudska stremljenja i najdublja istraæivanja ne mogu usporediti. On je bio æiv, naspram ljudske rase iznad koje je visjela straπna propast, i On je doπao spasiti duπe svojom vlastitom pravednoπÊu, donoseÊi svijetu konaËnu nadu i potpuno osloboenje. (Counsels to Parents and Teachers, str. 438,439) 6. lipnja 171 Svakodnevno govorite o Kristovom nauku “Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji uËenici.” (Ivan 8,31) Boæja volja jest da svaki onaj koji kaæe da je krπÊanin, treba odraæavati karakter sliËan boæanskom. ProuËavajuÊi Kristov karakter otkriven u Bibliji i oponaπajuÊi Njegove vrline, vjernik Êe biti promijenjen u isto obliËje dobrote i milosra. Kristovo djelo samoodricanja i ærtve primijenjeno u svakodnevnom æivotu razvit Êe vjeru “koja kroz ljubav radi” i proËiπÊava duπu. Ima mnogo onih koji æele izbjeÊi noπenje kriæa, ali Go221 spodin govori svima: “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) Ako smo utvreni u spasonosnoj biblijskoj istini, moæemo ostvariti veliki posao. To znaËi predanje Bogu da bi se zaustavio val moralne pokvarenosti na Zemlji. Krist je dao svoj æivot kako bi omoguÊio Ëovjeku da bude obnovljen na Boæju sliku. Snaga Njegove milosti privlaËi ljude u posluπnost istini. Oni koji Êe iskusiti posveÊenje istinom u svojoj duπi, trebali bi ukazati na tu istinu onima koji je ne poznaju. Nijedan drugi posao ne uzdiæe i ne oplemenjuje kao ovaj. … Nijedan Ëovjek neÊe biti osposobljen za ovaj posao ako svakodnevno ne uËi govoriti rijeËi UËitelja poslanog od Boga. Sada je vrijeme za sijanje sjemena Evanelja. Sjeme koje sijemo treba biti takvo da donese odabrani rod. Mi nemamo vremena za gubljenje. Rad naπih πkola treba sve viπe i viπe nalikovati Kristovu radu. Samo snaga Boæje milosti koja djeluje na ljudsko srce i um uËinit Êe i zadræati ozraËje u naπim πkolama i crkvama Ëistim. … U porukama koje smo primali s vremena na vrijeme imamo istine koje Êe ostvariti prekrasno djelo promjene u naπem karakteru, ako im to dopustimo. One Êe nas pripremiti za ulazak u Boæji grad. Naπa je prednost da moæemo stalno napredovati u svom rastu u krπÊanskom æivotu. … Mi se iz svojega greπnog æivota trebamo obratiti vjeri Evanelja. Kristovi sljedbenici ne moraju pokuπavati svijetliti. Ako stalno budu gledali na Kristov æivot, njihov um i srce bit Êe promijenjeni u tu istu sliku. Tada Êe oni zasjati bez ikakvog vanjskog pokuπaja. Gospodin ne traæi da istiËemo svoju dobrotu. U daru svojega Sina On nam je omoguÊio da naπ unutarnji æivot bude proæet naËelima Neba. Usvajanje ove odredbe dovest Êe do pravog prikazivanja Krista svijetu. Kad Boæji narod iskusi novoroenje, njihovo poπtenje, iskrenost, vjernost i Ëvrsta naËela svakako Êe biti vidljivi. (Counsels to Parents and Teachers, str. 249—251) 222 7. lipnja 172 Isusov nauk — jednostavan ali autoritativan “Jer ih je uËio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici.” (Matej 7,29) U razmacima izmeu svojih putovanja, Krist se stalno vraÊao u Kafarnaum, koji je stoga poznat kao “njegov grad”. … Sam je Kafarnaum bio ... velika prometna arterija. Ljudi iz mnogih zemalja prolazili su kroz grad ili se zadræavali u njemu da se odmore od svojih putovanja. Ovdje se Isus mogao sresti s predstavnicima svih naroda i svim druπtvenim slojevima, s bogatima i velikanima, kao i sa siromaπnima i skromnima, a Njegove su se poruke mogle odnijeti u druge zemlje i mnogobrojne domove. Da je istraæivanje proroËanstava na taj naËin bilo potaknuto, paænja bi bila usmjerena na Spasitelja i Njegova misija otkrivena svijetu. Premda je Veliko vijeÊe djelovalo protiv Isusa, narod je æeljno oËekivao razvitak Njegove misije. Cijelo se Nebo pokrenulo. Aneli su pripremali put za Njegovu sluæbu, djelujuÊi na ljudska srca i privlaËeÊi ih Spasitelju. Svjedok Kristove sile u Kafarnaumu bio je sin cezareva Ëovjeka kojega je Krist izlijeËio. Dvorski sluæbenik i njegov dom radosno su svjedoËili o svojoj vjeri. Kad se saznalo da je UËitelj osobno meu njima, sav je grad uzavrio. Mnoπtvo se okupilo oko Njega. U subotu je narod prepunio sinagogu, tako da se mnoπtvo moralo vratiti u nemoguÊnosti da ue. Svi koji su sluπali Spasitelja oduπevili su se “njegovom naukom, jer mu rijeË bijaπe puna moÊi”. (Luka 4,32) Isus nije imao niËeg zajedniËkog s raznolikim temama o kojima se raspravljalo meu Hebrejima. Njegov je cilj bio iznositi istinu. Njegove su rijeËi bacale silnu svjetlost na uËenja patrijarha i proroka, a sveti spisi izgledali su ljudima kao novo otkrivenje. Nikada ranije Njegovi sluπatelji nisu sagledavali takvu dubinu znaËenja Boæje rijeËi. Isus je sretao ljude na njihovom tlu kao Onaj koji poznaje njihove nevolje. On je uËinio istinu lijepom time πto ju je iznosio na najneposredniji i najjednostavniji naËin. Njegov jezik bio je Ëist, dostojanstven i jasan kao rijeka koja teËe. 223 Njegov glas bio je kao glazba onima koji su sluπali monotone glasove rabina. Meutim, iako je Njegovo uËenje bilo jednostavno, govorio je kao Onaj koji ima vlast. Ovo obiljeæje postavilo je Njegovo uËenje nasuprot uËenjima svih ostalih. Rabini su govorili sa sumnjom i neodluËnoπÊu, kao da se Sveto pismo moæe tumaËiti tako da znaËi jedno ili sasvim suprotno od toga. Sluπatelji su svakodnevno bili sve viπe zbunjeni. Meutim, Isus je izlagao uËenje Pisma u skladu s njegovim nepogreπivim autoritetom. O bilo Ëemu da je govorio On je govorio sa silom, tako da se Njegovim rijeËima nije moglo suprotstavljati. … U svakoj temi otkrivao je Boga. (Isusov æivot, str. 192,193) 173 8. lipnja PouËavao je vaæne duhovne pouke “©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima.” (Koloπanima 3,23) Od najranijih dana Kristov æivot bio je ispunjen radom. On nije æivio da bi ugaao sebi. Bio je Sin beskrajnog Boga, ali je radio u tesarskoj radionici svojeg pooËima Josipa. I tesarska struka je mnogo govorila o Njemu. Doπao je na ovaj svijet da izgrauje karaktere, i svako Njegovo djelo bilo je savrπeno. U sve svoje svjetovne poslove unosio je isto savrπenstvo koje je unosio u karaktere koje je preobraæavao svojom boæanskom snagom. U tome nam je uzor. Roditelji moraju nauËiti svoju djecu da cijene vrijeme i pravilno ga upotrebljavaju. NauËite ih da je vrijedno truda sve ono Ëime mogu proslaviti Boga i donijeti blagoslov ËovjeËanstvu. »ak i u svojim najranijim godinama ona mogu sluæiti Bogu kao misionari. … Bez obzira na vrstu posla kojim se bavimo, Boæja rijeË nas uËi da u poslu budemo neumorni, “gorljivi Duhom” i da “sluæimo Gospodinu”. “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ”, “znajuÊi da Êete od Gospodina primiti nagradu — baπtinu! Gospodinu Kristu sluæite.” (Rimljanima 12,11; Propovjednik 9,10; Koloπanima 3,24) (Isusove usporedbe, str. 233,234) 224 Pouke dane djeci o obavljanja uobiËajenih duænosti u domu mogu biti predstavljene na takav naËin da kroz njih Gospodin moæe trajno djelovati na njihova srca. Kroz uobiËajene æivotne duænosti pouËite ih poukama iz Boæje rijeËi. Pokaæite svojoj djeci da svaki posao koji obavljaju moraju nauËiti obaviti savrπeno. UnoseÊi toËnost i vjeπtinu u svoje svakodnevne duænosti, ona Êe nauËiti duhovnu pouku koja Êe ostati u njima kroz cijeli æivot. Bog zahtijeva da u naπem planiranju i naporima koristimo zdravo rasuivanje i vjeπtine. U davanju uputa o izgradnji zemaljskog Svetiπta, veliki UËitelj je utvrdio naËela za duhovnu pomoÊ Izraelu kroz cijelo njihovo buduÊe iskustvo. Mudrost i savrπenstvo uneseno u taj rad tipiËni su za rad koji Êe biti obavljen u njihovu æivotu da bi se njihova srca pripremila za boraviπte Boæjeg Duha. Roditelji, pitate li se koja je vaπa zadaÊa? Vaπa zadaÊa je prihvaÊanje odgovornosti u domu. UËinite najbolje πto moæete, traæeÊi svakoga dana i svakoga sata da budete primjer vrijedan oponaπanja. … Neka vaπe pouke budu takve da unesu radost i sreÊu u njihov æivot i potaknu u njima æelju da sluæe Kristu. UËite ih da koriste svoje Bogom dane ovlasti Njemu u sluæbi. Tako Êe biti sljedbenici primjera Djeteta Isusa. (Signs of the Times, 14. studenog 1911.) 9. lipnja 174 Isus je svojim primjerom uËio marljivosti “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ.” (Propovjednik 9,10) U priprostoj odjeÊi obiËnog radnika prolazio je ulicama malog mjesta iduÊi i vraÊajuÊi se sa svog skromnog posla. On nije upotrijebio svoju boæansku moÊ da smanji teret ili olakπa svoj mukotrpan rad. Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvu i mladosti. Svoje tjelesne snage nije koristio lakomisleno, veÊ tako da ih saËuva u zdravlju, da bi u svemu mogao obaviti πto bolji posao. »ak ni u rukovanju alatom nije æelio biti nesavrπen. Bio je savrπen kao radnik, kao πto je bio savrπen u ka225 rakteru. Svojim nas je osobnim primjerom uËio duænosti da budemo marljivi, da naπ rad mora biti obavljen pravilno i temeljito i da je takav rad dostojan poπtovanja. Vjeæba koja uËi ruke da budu korisne, i odgaja mlade da nose svoj dio æivotnog tereta, daje tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi trebaju raditi neπto πto Êe biti blagotvorno za njih i od pomoÊi drugima. Bog je odredio rad kao blagoslov i jedino marljivi radnik nalazi Ëast i radost æivota. Nad djecom i mladeæi koja radosno preuzima svoj dio obveza u domu, dijeleÊi teret s ocem i majkom, poËiva Boæje odobravanje s Ëvrstim obeÊanjem punim ljubavi. Takva djeca izaÊi Êe iz doma da postanu korisni Ëlanovi druπtva. Tijekom cijelog æivota na Zemlji Isus je bio ozbiljan i ustrajan radnik. On je oËekivao mnogo, stoga je poduzimao mnogo. … Isus nije izbjegavao brige i odgovornost. … Pozitivnost i energija, temeljitost i ËvrstoÊa karaktera koju je pokazao Krist trebaju se razviti i u nama uz pomoÊ iste discipline kojoj je i On bio podvrgnut. Milost koju je primio primit Êemo i mi. … Isus je u svoj rad unosio radost i takt. Potrebni su veliko strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u æivot doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih poslova, a oko usmjerilo na Boæju slavu. U ovome je Krist naπ pomoÊnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom brigom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmiπljanje o njima. Radost svog srca Ëesto je izraæavao pjevanjem psalama i duhovnih pjesama. Stanovnici Nazareta Ëesto su sluπali Njegov glas kako se uzdiæe u hvali i zahvaljivanju Bogu. On je pjesmom odræavao zajednicu s Nebom i kad su se Njegovi drugovi æalili na umor od rada, bili su obradovani ugodnom melodijom s Njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je odgonio zle anele i kao tamjan ispunjavao je prostor mirisom. Misli Njegovih sluπatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom. (Isusov æivot, str. 45—47) 226 10. lipnja 175 Krist nam daje svoju snagu “©imune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Kao Knez æivota Isus se kod Boga uspjeπno zalagao za svoj narod. Taj Spasitelj, koji se tada molio za one koji nisu osjeÊali potrebu za molitvom i plakao za onima koji nisu osjeÊali potrebu za suzama, i sada pred prijestoljem prima i Ocu prenosi molitve onih za koje se molio dok je bio na Zemlji. I mi se trebamo ugledati na Kristov primjer. U radu na spaπavanju duπa molitva nam je uvijek najvaænija. Samo Bog moæe uËiniti da sjeme koje sijemo nikne i donese rod. Mi Ëesto u svom radu doæivljavamo neuspjeh zato πto ne shvaÊamo da je Krist s nama svojim Duhom isto tako kao i kad je u danima svojega poniæenja vidljivo hodao Zemljom. Protjecanje vremena nije niπta izmijenilo u Njegovom obeÊanju koje je na rastanku dao apostolima prigodom svog uznesenja na nebo: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) On je odredio da se, autoritetom primljenim od prvih uËitelja krπÊanske vjere, propovijedanje Krista i to raspetoga neprekidno i u naslijeenom redu nastavlja. Veliki UËitelj je za tu sluæbu ovlastio svoje sluge koji “ovo blago nosimo u zemljanim posudama” (2. KorinÊanima 4,7), i On rukovodi radom svojih djelatnika ako oni od Njega traæe i oËekuju upute i vodstvo. … S usrdnoπÊu i vjerom koja se ne da odbiti, oni se mole Bogu za snagu potrebnu u duænostima i kuπnjama koje im predstoje te da njihova usta oËisti æivim ugljevljem s oltara kako bi mogli besprijekorno prenositi Njegove rijeËi. “Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kao uËenici.” (Izaija 50,4) Krist je rekao Petru: “©imune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Tko moæe procijeniti rezultate Kristovih molitava u svojstvu Otku227 pitelja svijeta? Kad Krist, vidjevπi trud svoje duπe, konaËno bude zadovoljan, tek tad Êe se vidjeti i u potpunosti shvatiti znaËaj i vrijednost Njegovih usrdnih molitava upuÊivanih u vrijeme kad je Njegovo Boæanstvo bilo zaodjeveno ljudskom naravi. Isus se molio ne samo za Petra, nego i za sve svoje uËenike: “OËe, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.” (Ivan 17,24) ProdiruÊi svojim pogledom kroz tamnu zavjesu buduÊnosti, On je Ëitao æivotnu povijest svakog Adamovovog sina i kÊeri. On je osjeÊao terete i boli svake stradale i kuπnjom napadnute duπe, i zato je svojom usrdnom molitvom obuhvatio — osim uËenika koji su tada æivjeli — i sve svoje sljedbenike do svrπetka vremena odreenog ovom svijetu. … Tom Kristovom molitvom obuhvaÊeni smo Ëak i mi. … Kad svaka ljudska pomoÊ i podrπka izostane, dolazi Isus da nam pomogne i svojom nazoËnoπÊu razgoni oblake mraka i sumornosti. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 4, str. 528—530) 176 11. lipnja UËenje od boæanskog UËitelja “I zasjest Êe kao onaj πto topi srebro i proËiπÊava. OËistit Êe sinove Levijeve i proËistit Êe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi ærtvu u pravednosti.” (Malahija 3,3) Ovo je proces oplemenjivanja, proces proËiπÊavanja πto ga obavlja Gospodin nad vojskama. Ovaj rad je vrlo naporan za duπu, ali jedino se ovim procesom moæe odstraniti smeÊe i ukloniti neËistoÊa. Kuπnje su nam potrebne da nas dovedu bliæe naπem nebeskom Ocu i posluπnosti Njegovoj volji, kako bismo sebe dali Gospodinu kao prinos u pravednosti. Bog je svakom od nas dao sposobnosti i darove za usavrπavanje. Potrebno nam je novo i æivo iskustvo u svetom æivljenju kako bismo vrπili Boæju volju. Sva dosadaπnja iskustva nisu dostatna za sadaπnje vrijeme da nas ojaËaju za prevladavanje poteπkoÊa na naπem putu. Potrebna nam je nova milost i svakodnevna svjeæa snaga da bismo bili pobjednici. 228 U svakom pogledu se rijetko u istoj prilici nalazimo dvaput. … Svatko ima svoje iskustvo, svojstveno vlastitom karakteru i okolnostima u obavljanju odreenog posla. Bog ima posao i cilj u æivotu svakoga od nas. Svaki postupak, bez obzira kako mali bio, ima mjesto u naπem æivotnom iskustvu. Moramo imati trajno svjetlo i iskustvo koje dolazi od Boga. Svima nam je to potrebno, a Bog nam je voljan dati i viπe nego πto je potrebno ako to æelimo prihvatiti. On za naπe molitve nije zatvorio ustave nebeske, ali ima onih koji se osjeÊaju zadovoljnima i idu dalje bez boæanske pomoÊi koja im je toliko potrebna. … Kao πto sada moramo uËiti od boæanskog UËitelja, tako trebamo Ëiniti i nadalje u svakom razdoblju naπega æivota. I πto budemo stjecali viπe iskustva, bit Êemo sve bliæe Ëistoj svjetlosti Neba i sve viπe Êemo opaæati u Ëemu se trebamo mijenjati. Ako budemo traæili savjet od Boga i budemo posluπni i vjerni, svatko od nas moæe uËiniti neπto dobro πto Êe biti na blagoslov drugima. Staza pravednosti je napredovanje iz snage u snagu, iz milosti u milost, iz slave u slavu. Boæansko prosvjetljenje Êe se poveÊavati sve viπe i viπe, u skladu s naπim daljnjim djelovanjem, osposobljavajuÊi nas za suoËavanje s odgovornostima i krizama koje dolaze. Prava poboænost proæima i komunikativna je. Psalmist kaæe: “Tvoju pravdu neÊu kriti u srcu, kazivat Êu vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neÊu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupπtini.” (Psalam 40,11) Gdje god je Boæja ljubav, uvijek postoji i æelja da se ona iskaæe. Teπko je nama samima podvrgnuti svoje “ja” raspeÊu. … Mi Êemo biti potpuno obraÊeni i promijenjeni i uistinu biti Boæja djeca uæivajuÊi ne samo u spoznaji Njegove volje, veÊ istim putem voditi i druge svojim primjerom ponizne posluπnosti i posveÊenja. (Review and Herald, 22. lipnja 1886.) 229 177 12. lipnja Kristovo uËenje obuhvaÊa cijeli svijet “Kad Isus dovrπi svoj govor, veliko je mnoπtvo naroda bilo zaneseno njegovom naukom.” (Matej 7,28) Krist se nije bavio apstraktnim teorijama, veÊ onim πto je bitno za razvitak karaktera; onim πto Êe poveÊati Ëovjekovu sposobnost da upozna Boga i pojaËati njegovu moÊ da Ëini dobro. Govorio je o onim istinama koje se odnose na upravljanje æivotom i koje sjedinjuju Ëovjeka s vjeËnoπÊu. Umjesto da upuÊuje ljude na prouËavanje ljudske teorije o Bogu, Njegovoj RijeËi i Njegovim djelima, On ih je uËio da Ga gledaju onakvoga kakav se pokazuje u svojim djelima, u svojoj RijeËi i kakvog nam otkrivaju Njegove namjere. Dovodio je njihov um u doticaj s umom BeskonaËnoga. Narod je “bio zanesen njegovom naukom” (Matej 7,28), “jer mu rijeË bijaπe puna moÊi” (Luka 4,32). Nikada ranije nije govorio netko tko bi imao takvu silu da potakne misli, zapali Ëeænju i pokrene svaku sposobnost tijela, uma i duπe. Kristovo uËenje, kao i Njegovo suosjeÊanje, obuhvatilo je svijet. Nikada ne moæe u æivotu nastati okolnost ili kriza u ljudskom iskustvu za koje nas nije unaprijed pripremio u svojem uËenju i za koje Njegova naËela nemaju pouke. RijeËi Kneza uËitelja bit Êe vodiË Njegovim suradnicima sve do kraja vremena. … Njegovom duhovnom pogledu nije izmicao nijedan ljudski napor i dostignuÊe, nijedna kuπnja i sukob, nijedna poteπkoÊa i opasnost. Njemu su bila poznata sva srca, svi domovi, sva zadovoljstva, radosti i teænje. On nije govorio samo kao predstavnik cijelog ËovjeËanstva, veÊ se i obraÊao cijelom ËovjeËanstvu. Njegova je vijest bila upuÊena svima — malom djetetu u radosti æivotnog jutra, æeljnom i nemirnom srcu mladih, ljudima u punoj snazi koji nose teret odgovornosti i brige, ostarjelima u njihovoj slabosti i iznemoglosti — svakom pripadniku ËovjeËanstva u svakoj zemlji i u svako doba. Svojim uËenjem obuhvaÊao je ono πto je prolazno i ono πto je vjeËno, ono πto se vidi u odnosu na ono πto se ne vidi, obiËne dogaaje iz svakodnevnog æivota i vaæna pitanja koja se tiËu buduÊeg æivota. 230 On je postavio probleme ovog æivota na njihovo pravo mjesto podredivπi ih onima od vjeËnog interesa, ali nije zanemario njihovu vaænost; nauËavao je da su Nebo i Zemlja povezani i da poznavanje boæanske istine priprema Ëovjeka da bolje ispunjava duænosti svakodnevnog æivota. Za Njega niπta nije bilo bez svrhe. DjeËje igre, naporan ljudski rad, æivotna zadovoljstva, brige i boli, sve su to bila sredstva za postizanje jednog jedinog cilja — otkriti Boga da bi se uzdiglo ËovjeËanstvo. (Odgoj, str. 72,73) 13. lipnja 178 Poznavati Boga znaËi biti Mu posluπan “Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti. Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,14.15) Krist je nalogom — “u moje ime” — pokazao svojim uËenicima kako moliti. U Kristovo ime Njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. U Gospodnjim oËima oni imaju vrijednost kroz vrijednost Ærtve koja je uËinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristove pravde koja im je uraËunata. Zbog Krista Gospodin praπta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zloÊu greπnika. U njima prepoznaje sliËnost sa svojim Sinom u kojega vjeruju. Gospodin je razoËaran kad se sama Njegova djeca malo cijene. On æeli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je æelio, inaËe ne bi poslao svojega Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu. On ima odreenu zadaÊu za njih i vrlo je zadovoljan kad od Njega traæe najviπe prednosti u æelji da proslave Njegovo ime. Oni mogu oËekivati puno ako imaju vjeru u Njegova obeÊanja. Meutim, moliti se u Kristovo ime znaËi mnogo. To znaËi da moramo usvojiti Njegov karakter, pokazati Njegov duh i Ëiniti Njegova djela. Spasiteljevo obeÊanje je dano uvjetno. “Ako me ljubite,” kaæe On, “vrπit Êete moje zapovijedi.” On spaπava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole pokazat Êe posluπnoπÊu svoju ljubav. 231 Svaka prava posluπnost dolazi iz srca. To znaËi cijelim srcem raditi s Kristom. Ako æelimo, On Êe se tako izjednaËiti s naπim mislima i ciljevima, tako dovesti naπa srca i umove u sklad sa svojom voljom, da Êemo sluπajuÊi Njega zapravo postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oËiπÊena i posveÊena, naÊi Êe svoje najuzviπenije zadovoljstvo u sluæbi Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, æivjet Êemo æivotom stalne posluπnosti. Poπtovanjem Kristova karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh Êe nam postati mrzak. Kao πto je Krist æivio po zakonu u svojoj ljudskoj naravi, tako to moæemo i mi uËiniti ako se uhvatimo za Silnoga i potraæimo snagu. Ne smijemo prenijeti odgovornost na druge i Ëekati od njih da nam kaæu πto bismo trebali Ëiniti. Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin Êe nas pouËiti naπim duænostima isto tako spremno kao πto bi pouËio nekog drugog. Ako Mu doemo u vjeri, On Êe nam osobno povjeriti svoje tajne. Naπe Êe srce Ëesto gorjeti u nama kad se bude pribliæio da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom. Oni koji odluËe ne Ëiniti niπta πto bi na bilo koji naËin vrijealo Boga znat Êe, kad Mu iznesu svoj sluËaj, kojim putem trebaju iÊi. Oni ne samo πto Êe primiti mudrost, veÊ i silu. Sila za posluπnost i za sluæbu bit Êe im podarena onako kako je Krist obeÊao. (Isusov æivot, str. 553,554) 179 14. lipnja Sveti Duh nam je dan da nas pouËi “A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu.” (Ivan 16,13) Prije no πto je sebe prinio kao ærtvu, Krist je æelio svojim sljedbenicima podariti najvaæniji i najpotpuniji dar, dar koji Êe im pribliæiti neiscrpne izvore milosti. “Ja Êu moliti Oca”, rekao je On, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer Êe biti u vama. NeÊu vas ostaviti siroËad. Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,16-18) 232 Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poËetka djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio na Zemlji, uËenici nisu æeljeli nikakvog drugog pomoÊnika. Tek kad budu bez Njega, osjetit Êe potrebu za Duhom i tada Êe On doÊi. Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliËju, pa je i od tog obliËja neovisan. BuduÊi da je nosio ljudsku narav, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je za njih bilo bolje da ode k Ocu i poπalje Duha da bude Njegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neÊe imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivaliπte ili osobni dodir s Kristom. Posredovanjem Duha svi Êe moÊi pristupiti Spasitelju. U ovom smislu On Êe im biti bliæi nego da se nije uznio na Nebo. … U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kad su izgledi mraËni a buduÊnost neizvjesna, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni, Utjeπitelj Êe biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu odvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika, nikakva udaljenost ne moæe nas odvojiti od nebeskog Utjeπitelja. Gdje god se nalazili, kuda god iπli, On nam je uvijek s desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri. … Utjeπitelj je nazvan “Duhom istine”. Njegova zadaÊa je odrediti i odræati istinu. On se najprije nastanjuje u srcu kao Duh istine i tako postaje Utjeπiteljem. Utjeha i mir nalaze se u istini, jer se pravi mir i utjeha ne mogu naÊi u zabludi. Laænim teorijama i predajama Sotona porobljava um. UsmjeravajuÊi ljude laænim mjerilima, on kvari karakter. Sveti Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom istine koji djeluje preko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj izabrani narod. (Isusov æivot, str. 555—557) 233 180 15. lipnja Kristova metoda pouËavanja “Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti koji oglaπava mir, nosi sreÊu … govoreÊi Sionu: Bog tvoj kraljuje!” (Izaija 52,7) U svim propovijedima i na svim prouËavanjima Biblije neka ljudi uvide da se sva pitanja vjere i uËenja koja mi zastupamo zasnivaju na jasnom: “Tako govori Gospodin.” Takva je bila metoda Kristovog pouËavanja. Kad je On govorio ljudima, oni su Mu postavljali pitanja o znaËenju Njegovih rijeËi. Onima koji su ponizno traæili svjetlost, On je uvijek rado objaπnjavao svoje rijeËi. Ali, Krist nije poticao kritiziranje ili cjepidlaËenje, πto ni mi ne trebamo Ëiniti. Ako ljudi pokuπavaju izazvati raspravu oko spornih pitanja nauka, kaæite im kako sastanak nije namijenjen tom cilju. Kad odgovarate na neko pitanje, neka sluπatelji uvide i priznaju da ste odgovorili. Nemojte prijeÊi preko nekog pitanja i traæiti da ponovno bude postavljeno. Idite naprijed korak po korak i budite svjesni toga koliko ste napredovali. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 6, str. 69) Moramo propovijedati istinu i u javnosti i na osobnoj razini, izlaæuÊi svaki dokaz i ukazujuÊi na sva pitanja od vjeËnog znaËaja, kako bismo doveli ljude Spasitelju podignutom na straπni kriæ. Bog æeli da svaki Ëovjek dobije vjeËni æivot. Zapazite kako je kroz cijelu Boæju rijeË izraæen duh hitnosti i usrdnog pozivanja muπkaraca i æena da dou Kristu i odreknu se prohtjeva i strasti koji kvare duπu. Moramo ih svim svojim snagama pozivati da se ugledaju na Isusa i prihvate Njegov naËin æivota samoodricanja i poærtvovnosti. Moramo im pokazati da se njih oËekuje da obraduju Kristovo srce time πto Êe koristiti svaki Njegov dar u slavu Njegovog imena. … Posvetite mnogo vremena molitvi i prouËavanju Boæje rijeËi. Neka svi budu svjesni Ëinjenice o vjeri svoje duπe, i kako Êe vjerujuÊi primiti Svetog Duha zbog istinske gladi i æei pravednosti. PouËavajte ih kako da se predaju Bogu, kako da vjeruju i traæe Njegova obeÊanja. Neka duboka Boæja ljubav bude izraæena rijeËima ohrabrenja i posredovanja. Trebamo se mnogo viπe boriti s Bogom u molitvi za spasenje duπa. Radimo nesebiËno, odluËno i ne popuπtajuÊi. Na234 tjerajte duπe na gozbu Janjetove svadbe. Treba se viπe moliti, vjerovati, primati i viπe suraivati s Bogom. … Ljudi se moraju osvjedoËiti u opasnost grijeha. OËi prijestupnika moraju se prosvijetliti. Neka svi oni koji su prihvatili Krista govore o Njegovoj ljubavi. Neka svatko tko je osjetio preobraæavajuÊu Kristovu moÊ u svojoj duπi uËini sve πto moæe u ime Gospodnje. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 6, str. 65,66) 16. lipnja 181 Ponizan istraæivaË moæe nauËiti “Pokaæi mi, Jahve, svoje putove, nauËi me svojim stazama!” (Psalam 25,4) Otkrivenje nije stvaranje ili pronalaæenje neËega novog, veÊ je to pokazivanje neËega πto je veÊ objavljeno, a bilo je nepoznato ljudskim biÊima. Velike i vjeËne istine sadræane u Evanelju otkrivaju se kroz marljivo istraæivanje i ponizno predanje Bogu. Imamo boæanskog UËitelja koji vodi um poniznog istraæivaËa za istinom, i pod vodstvom Svetoga Duha otkriva istine Boæje rijeËi. Nema veÊe sigurnosti i djelotvornijeg poznavanja istine, nego biti tako voen u svu istinu. Djelovanjem Svetog Duha mi razumijemo Boæju rijeË. Upozoreni smo da trebamo teæiti za istinom kao za skrivenim blagom. Gospodin daje razumijevanje pravom istraæivaËu. Sveti Duh omoguÊuje ljudskom umu da shvati objavljene Ëinjenice, i boæanska svjetlost obasjava duπu. Tada se oËima otvaraju prava blaga, i um se oslanja na slavu boljega svijeta. Duπa tada vapi za uzviπenoπÊu Isusa Krista. (Manuscript 59, 1906.) Isus je bio najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada poznavao. On je predstavljao istinu na jasan i uvjerljiv naËin, a ilustracije koje je upotrebljavao bile su razumljive i s vrhunskim porukama. Nikad nije pomijeπao jeftine simbole i slike sa svojim boæanskim uputama, ili teæio potaknuti znatiæelju viπih slojeva koji bi sluπali samo zbog zabave. On nije spuπtao svetu istinu na razinu obiËnoga. … Njegove rijeËi su bile najËiπÊe i na najviπoj razini. … On nije ponizio istinu kako bi je pribliæio 235 Ëovjeku u njegovom greπnom stanju, niti je spustio mjere pravednosti da bi odgovarale Ëovjekovom poniæenom stanju; veÊ se sâm ponizio i postao posluπan do smrti, Ëak do smrti na kriæu, da bi mogao spasiti ljudski rod koji je poniæen grijehom. Njegova namjera nije bila da svojom smrÊu ukine Boæji zakon, veÊ da pokaæe nepromjenjivost njegovih svetih zahtjeva. Njegova namjera je bila “da uzveliËa i proslavi Zakon svoj” (Izaija 42,21), da bi svatko tko pogleda na golgotski kriæ i Ærtvu uzdignutu na njemu vidio nepobitan dokaz savrπene istine Zakona. … On je izbavio istinu, vjeËnu istinu, od nedostojnog zajedniπtva s pogreπkama i zapovjedio joj da svijetli u svoj svojoj jaËini i nebeskom sjaju. On je uzdignuo istinu visoko da bi poput svjetiljke mogla osvijetliti moralnu tamu ovoga svijeta. … Isus je obnovio istinu koja je bila odbaËena, vratio joj kraljevski poredak i dao joj pravi znaËaj i dostojanstvo. Sâm Krist je istina i æivot. (Review and Herald, 6. kolovoza 1895.) 182 17. lipnja PouËavanje djece “Pustite djeËicu k meni; nemojte im prijeËiti, jer takvima pripada kraljevstvo Boæje!” (Marko 10,14) Isus poznaje teret πto ga nosi srce svake majke. On, Ëija se majka borila sa siromaπtvom i oskudicom, ima suÊuti za svaku majku u njezinim problemima. On, koji je udovici iz Naina vratio jedinog sina i koji se u svojoj muci na kriæu sjetio vlastite majke, i danas je dirnut brigama svih majki. U svakoj patnji i nevolji On Êe utjeπiti i pomoÊi. … U djeci koju su Mu dovodili Isus je vidio muπkarce i æene koji Êe biti nasljednici Njegove milosti i podanici Njegova kraljevstva; od kojih Êe neki postati i muËenici za Njega. Znao je da Êe Ga ta djeca daleko spremnije sluπati i prihvatiti kao svojega Spasitelja nego odrasli ljudi, od kojih su mnogi imali mudrost ovoga svijeta i bili tvrdoga srca. U svojem uËenju Isus se spuπtao na njihovu razinu. On, VeliËanstvo Neba, odgovarao je na njihova pitanja i iznosio svoje pouke na tako jednosta236 van naËin da je uspjeπno izlazio ususret njihovom djeËjem razumijevanju. U njihove umove usaivao je sjeme istine koje Êe za nekoliko godina izbiti i donijeti plod za vjeËni æivot. Kad je Isus rekao svojim uËenicima da ne brane djeci da dolaze k Njemu, govorio je svojim sljedbenicima svih vjekova, sluæbenicima Crkve, propovjednicima, pomoÊnicima i svim krπÊanima. Isus privlaËi djecu i govori nam: “Nemojte im prijeËiti!” Kao da hoÊe reÊi: “Oni bi doπli kad ih vi ne biste spreËavali.” … Kad Sveti Duh utjeËe na djeËja srca, suraujte s Njim u Njegovu radu. UËite ih da ih Spasitelj poziva i da Mu niπta ne moæe priËiniti veÊu radost nego kad Mu se predaju u cvijetu i svjeæini svojega djetinjstva. Spasitelj se s beskrajnom njeænoπÊu sagiba prema duπama koje je otkupio svojom krvlju. Oni su ono na πto Njegova ljubav polaæe pravo. On ih promatra s neizrecivom Ëeænjom. Njegovo srce ne privlaËe samo lijepo odgojena i tjelesno najprivlaËnija djeca, veÊ i oni koji su, bilo naslijeem ili zbog nemara roditelja, stekli nepoæeljne karakterne crte. Mnogi roditelji ne shvaÊaju u kolikoj su mjeri odgovorni za ove karakterne osobine svoje djece. … Isus, meutim, sa saæaljenjem promatra ovu djecu. U svojem rasuivanju On ide od uzroka k posljedici. KrπÊanski propovjednik moæe biti Kristovo orue, dovodeÊi k Spasitelju djecu koja imaju nedostatke u karakteru. MudroπÊu i taktiËnim postupanjem on ih moæe privinuti k srcu, uliti im hrabrost i nadu i, kroz Kristovu milost, biti svjedokom preobraæaja njihova karaktera, tako da se za njih moæe reÊi: “Jer takvima pripada kraljevstvo Boæje.” (Put u bolji æivot, str. 19,20) 237 183 18. lipnja Vezama ljudskog suosjeÊanja “Uto doe neka æena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj reËe: ‘Daj mi da se napijem!’” (Ivan 4,7) Isus nije prolazio niti pored jednog ljudskog biÊa kao pored neËega πto je bezvrijedno; naprotiv, On se trudio da svaka duπa dobije zdravlje i spasenje od grijeha. Ma kakvo da je bilo druπtvo u kojemu se nalazio, iznosio je pouku koja je odgovarala vremenu i okolnostima. Ako je vidio da se ljudi meusobno zapostavljaju i vrijeaju, samo je postojao osvjedoËenijim da njima treba Njegova boæansko-ljudska suÊut. Trudio se da one koji su bili najgrublji i najnepristupaËniji ispuni nadom i uvjeri ih da mogu biti slobodni od mana, dobivajuÊi karakter koji Êe im pomoÊi da æive kao Boæja djeca. … Isus se, premda je bio Æidov, slobodno druæio sa Samarijancima, omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje svojega naroda. Svjestan predrasuda Samarijanaca, Isus je prihvaÊao gostoprimstvo tog prezrenog naroda. Spavao je zajedno s njima pod njihovim krovovima, jeo s njima za njihovim stolovima, uzimao od hrane koju su pripremale i posluæivale njihove ruke, uËio na njihovim ulicama i u postupanju s njima pokazivao boæansku dobrotu i ljubaznost. I dok je On privlaËio k sebi njihova srca vezom ljudske suÊuti, Njegova im je boæanska milost donosila spasenje koje su Æidovi odbacili. Isus nije propuπtao nijednu priliku da objavi Evanelje o spasenju. Sjetite se Njegovih divnih rijeËi πto ih je uputio onoj æeni u Samariji. Dok je sjedio kod Jakovljeva zdenca, ta æena je doπla zahvatiti vode. Na njezino iznenaenje, Isus ju je neπto zamolio. “Daj mi da se napijem”, rekao je. On je osjeÊao potrebu za svjeæom hladnom vodom, ali je traæio priliku da joj ponudi vodu æivota. “Kako ti”, rekla je æena, “Æidov, moæeπ iskati od mene, Samarijanke, da se napijeπ? Æidovi se, naime, ne druæe sa Samarijancima.” Isus joj je odgovorio: “Kad bi ti znala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,7-10) … Koliko je zanimanja Krist pokazao za ovu æenu! Kako su Njegove rijeËi bile ozbiljne i uvjerljive! Kad ih je æena Ëula, 238 ostavila je svoje posude, otiπla u grad i rekla svojim prijateljima: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πto sam uËinila! Da on nije Mesija?” »itamo: “Mnogi Samarijanci poËeπe vjerovati u nj.” (Ivan 4,20.30) Tko moæe sagledati utjecaj πto su ga ostavile ove rijeËi na spasenje duπa u godinama koje su od tada proπle? Gdje god su srca spremna za prihvaÊanje istine, Krist ih je spreman uputiti na nju. On im otkriva Oca i sluæbu kakva je ugodna Onome koji vidi srce. Kod takvih se On ne posluæuje usporedbama. Njima, kao i æeni na izvoru, On kaæe: “To sam ja koji govori s tobom.” (Put u bolji æivot, str. 11,12) 19. lipnja 184 Izvor koji zadovoljava “Kad bi ti znala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,10) ©to je Isus rekao æeni Samarijanki na Jakovljevom izvoru? … “A tko pije od vode koju Êu mu ja dati … postat Êe u njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” Voda o kojoj je Isus govorio je objava Njegove milosti u Njegovoj RijeËi. Njegov Duh i Njegovo uËenje su izvor koji gasi æe svake duπe. Svaki drugi izvor kojemu bi pribjegli pokazat Êe se kao nedostatan. Ali RijeË istine je kao svjeæi potok, kao vode s Libana koje u svako doba gase æe. U Kristu je punina radosti kojoj nema kraja. Æelje, zadovoljstva i radosti svijeta nikad nisu zadovoljile ni iscijelile duπu. Ali Isus kaæe: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni.” (Ivan 6,54) Dragocjena Kristova prisutnost u Njegovoj RijeËi uvijek govori duπi rijeËima koje Ga prikazuju kao Izvor æive vode koja osvjeæava æednu duπu. Naπa je prednost πto imamo æivog, stalno i svuda prisutnog Spasitelja. On je izvor duhovne snage usaene u nas, koja Êe kroz naπe rijeËi i naπa djela teÊi i osvjeæavati sve one s kojima dolazimo u dodir, stvarajuÊi u njima æelje i teænje za snagom i ËistoÊom, za svetoπÊu, mirom 239 i onom radoπÊu koja nikad ne donosi tugu. To je rezultat stalno prisutnog Spasitelja. Isus kaæe: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) On je jednom hodio zemljom kao Ëovjek, Njegovo Boæanstvo je bilo zaogrnuto ljudskom naravi, bio je »ovjek boli i stradanja, izloæen sotonskim prijevarama. Bio je iskuπan u svemu kao mi i stoga zna kako priteÊi u pomoÊ onima koji se nau u kuπnji. Sada se nalazi s desne strane Bogu. On je na Nebu kao naπ Branitelj i zastupa nas pred nebeskim Ocem. Ta nas misao uvijek treba hrabriti i tjeπiti i dati nam novu nadu. On razmiπlja o onima koji su predmet kuπnje na ovom svijetu. On misli na svakog od nas pojedinaËno i zna svaku naπu potrebu. Kad ste u kuπnji, samo recite: On se brine za mene, On me zastupa, On me ljubi. On je umro za mene. Bezuvjetno se predajem Njemu. Mi æalostimo srce naπeg Spasitelja kad tugujemo sami nad sobom, kao da smo sami sebi spasitelj. Nemojmo Ëiniti tako; povjerimo svoju duπu uvijek iznova Bogu kao svom vjernom Stvoritelju. On uvijek æivi i moli se za one koji prolaze kroz kuπnje i probe. Otvorite svoje srce svijetlim zrakama Sunca pravde, i neka nijedan daπak sumnje i nijedna rijeË nevjere ne prijee preko vaπih usana, da ne biste posijali sjeme sumnje. Na Nebu se Ëuva Ëitavo bogatstvo blagoslova za nas; dokuËimo ih vjerom. Preklinjem vas da budete hrabri u Gospodinu. Boæanska snaga stoji nam na raspolaganju; govorite ono πto Êe ohrabriti, ojaËati i podiÊi vjeru. … Budite æivo svjedoËanstvo za Boga u svim okolnostima. (Testimonies to Ministers, str. 390,391) 185 20. lipnja Pravo visoko obrazovanje “NauËi me da vrπim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi!” (Psalam 143,10) “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!” Oni koji ovako Ëine imaju æivot ispunjen radoπÊu. Nikakve ruæne rijeËi ne prelaze preko njihovih usana ili iz ozraËja 240 njihove duπe, jer oni se ne osjeÊaju boljima od drugih. Sakrijte se u Isusu Kristu i tada Êe vas Boæja istina stalno pripremati za buduÊnost, za besmrtni æivot. Kad imate povjerenja u SvemoÊnoga, vaπe iskustvo nije posueno, ono je vaπe. Kakav god bio vaπ karakter, Bog ga moæe oblikovati da postane ugodan i sliËan Kristovom. ÆiveÊi vjerom vi se odvajate od svega πto nije u suglasju s Bogom, a to Êe dovesti Nebo u vaπ æivot ovdje. HoÊete li to uËiniti? Ako tako uËinite, svaki vaπ korak bit Êe osvijetljen. … Pravo visoko obrazovanje jest ono koje primamo sjedeÊi pored Isusovih nogu. Ponizite se pod moÊnu Boæju ruku, i On Êe vas uzdiÊi. Ne trebate se boriti da se uzdignete. Posvetite se radu za Njega, uËinite to u vjernosti, iskrenosti, pravednosti, i svaki dan primit Êete nagradu, a to je nebeska svjetlost koja Êe vas obasjavati. Njegova svjetlost, Njegova milost i Njegovo spasenje otkriveni su na taj naËin. … Mi tako malo znamo o Isusu Kristu te jedva moæemo, i to nejasno, shvatiti πto Êe On uËiniti za nas. Bog æeli da uËimo o Njemu. … Neka izgradnja naπega karaktera bude u skladu s prekrasnim uzorom otkrivenim ljudima u æivotu Krista. U svom radu trebate uËiniti ono πto Ëini ratar kako bi proizveo plodove iz zemlje. Izgleda kako on baca sjeme, ali sjeme zakopano u zemlju umiruÊi klije. MoÊ æivoga Boga daje æivot i rast, i onda se pojavi “najprije stabljika, zatim klas — potom pun klas zrna”. ProuËite ovaj Ëudesan proces. O, toliko toga se moæe nauËiti, toliko toga razumjeti, i Ëini se kako tijekom ovog æivotnog vijeka ne moæemo sve nauËiti — i doista ne moæemo. Ali, ako sada usavrπimo svoj um najviπe πto moæemo, kroz cijelu vjeËnost Êemo prouËavati Boæje putove i djelo, stalno postiæuÊi sve viπe i viπe. Sad nam je potreban um koji moæe razumjeti jednostavnost poboænosti. Viπe od svega πto æelimo, trebali bismo æeljeti da Isus Krist prebiva u hramu naπe duπe, jer On ne moæe stanovati tamo ako nije otkriven i pokazan u rodovima i dobrim djelima. … Bog æeli da svatko od nas bude Njegova ruka pomoÊnica; i ako sebe predamo Njemu, On Êe nas pouËavati i raditi kroz nas, kako bismo i druge mogli pouËiti. Tada Êemo moÊi reÊi: O Boæe, “tvoja me briæljivost uzvisi”. (2. Samuelova 22,36) (Manuscript 91, 1901.) 241 186 21. lipnja Gledanje na Krista “Kao πto reËe Bog: ‘Stanovat Êu meu njima i meu njima hodati. Ja Êu biti njihov Bog, a oni Êe biti moj narod.’” (2. KorinÊanima 6,16) Ako se misli bave Kristom, karakter se preobraæava na Boæju sliku. Mislima prevladava svijest o Njegovoj dobroti i ljubavi. Time πto razmiπljamo o Njegovu karakteru, On je zapravo uvijek prisutan u naπim mislima. Njegova ljubav nas okruæuje. Ako pokuπamo samo na trenutak pogledati Sunce kad se nalazi u zenitu, pa se za trenutak brzo okrenemo u stranu, slika Sunca Êe se pojaviti na svemu u πto god pogledali. Isto se dogaa kad gledamo na Isusa; sve na πto pogledamo odraæavat Êe Njegov lik, lik Sunca pravde. Niπta drugo ne moæemo vidjeti, niti o neËemu drugom govoriti. Njegov je lik utisnut u zjenicu naπe duπe i vrπi svoj utjecaj na svagdaπnji naπ æivot, omekπavajuÊi i obuzdavajuÊi naπu narav. Stalnim gledanjem u Njega mi se preobraæavamo u Njegov lik. Na sve s kojima dolazimo u dodir zraËimo svjetlost Njegove pravde. Naπ karakter se mijenja; naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe pobude, sve je ozraËeno svjetloπÊu koja dolazi od Onoga koji nas je tako silno ljubio da je sebe dao za nas. To je prikaz djelovanja oæivljavajuÊe sile u naπim mislima i svakodnevnom æivotu kad u vjeri primimo Krista kao svog osobnog Spasitelja. Kad prihvatimo rijeËi Njegovih uputa, i kad nas one potpuno obuzmu, tada je Isus za nas trajno prisutan i upravlja naπim mislima, planovima i postupcima. Mi smo potpuno proæeti uputama najveÊeg UËitelja kojega je svijet ikada poznavao. OsjeÊaj ljudske odgovornosti daje peËat naπem pogledu na æivot i svakodnevne duænosti. Isus Krist je nama sve — prvi i posljednji, jedini i najveÊi u svemu. Isus Krist, Njegov Duh i Njegov karakter daju boju svemu; On je osnova i potka, sama bît naπeg cjelokupnog biÊa. Kristove rijeËi su duh i æivot. Tada ne moæemo staviti sebe u srediπte svega; ne æivimo viπe mi nego Krist koji æivi u nama, i On je nada slave. Naπe “ja” je mrtvo, ali Krist je æivi Spasitelj. 242 Stalnim gledanjem na Isusa mi odraæavamo Njegov lik na sve oko nas. Viπe ne zastajemo i ne razmatramo svoja razoËaranja, o njima ne æelimo Ëak niti govoriti jer smo sve viπe zaokupljeni ugodnijom slikom koja privlaËi naπ pogled — Isusovom dragocjenom ljubavi. Svojom rijeËju istine On prebiva u nama. (Testimonies for Ministers, str. 388—390) Mi imamo uzviπeno zvanje u Isusu Kristu. Mi trebamo izvrπiti golem i sveti posao, i zato Bog poziva svakog od nas da u oËima ovoga svijeta i cijelog svemira visoko uzdignemo Njegova naËela, u sili Jahve koji je “Stijena vjeËna” (Izaija 26,4). (Testimonies for Ministers, str. 386) 22. lipnja 187 Blagoslovljeni smo dok pouËavamo druge “Tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) Kristovo uËenje bilo je izraz dubokog osvjedoËenja i iskustva, i oni koji se uËe od Njega postaju uËitelji po boæanskom uzoru. Boæja rijeË koju izgovara onaj koji je i sâm posveÊen njome posjeduje æivotodavnu silu koja je Ëini privlaËnom za sluπatelje i osvjedoËuje ih da je ona æiva stvarnost. Kad Ëovjek primi istinu u ljubavi prema njoj, on Êe je otkriti uvjerljivoπÊu svojega ponaπanja i naËinom svojega govora. On objavljuje ono πto je sam Ëuo, vidio i opipao o RijeËi æivota, tako da bi i drugi mogli imati zajednicu s njim kroz poznavanje Krista. Njegovo svjedoËanstvo, s usana dotaknutih æivim æarom s oltara, istina je za prijemËivo srce i ona posveÊuje karakter. Onaj koji teæi pruæiti svjetlost drugima, i sam Êe biti blagoslovljen. Bit Êe to kiπa blagoslova. “I tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) Bog bi mogao postiÊi svoj cilj spaπavanja greπnika bez naπe pomoÊi; ali da bismo razvili karakter sliËan Kristovom, moramo sudjelovati u Njegovu radu. Da bismo sudjelovali u Njegovoj radosti — radosti da vidimo duπe otkupljene Njegovom ærtvom — moramo sudjelovati u Njegovim naporima za njihovo otkupljenje. Prvi izraz Natanaelove vjere, tako snaæan, ozbiljan i iskren, zvuËao je kao glazba u Isusovim uπima. A On mu uzvra243 ti: “Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjerujeπ! Vidjet Êeπ joπ veÊe od toga!” Spasitelj je radosno oËekivao svoje djelo propovijedanja dobrih vijesti krotkima, zavijanja ranjenih srca i objavljivanja slobode zarobljenima od Sotone. DræeÊi na umu dragocjene blagoslove πto ih je donio ljudima, Isus je dodao: “Zaista, zaista, kaæem vam... vidjet Êete otvoreno nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.” Ovdje je Krist zapravo rekao: Na obali Jordana Nebo je bilo otvoreno i Duh je siπao na mene kao golub. Taj prizor potvrdio je da sam Boæji Sin. Ako me vjerujete kao takvoga, vaπa Êe vjera oæivjeti. Vi Êete vidjeti da je Nebo otvoreno i da se nikada neÊe zatvoriti. Otvorio sam ga za vas. Boæji aneli se penju noseÊi Ocu molbe nevoljnih i ojaenih, i silaze noseÊi blagoslov, nadu, ohrabrenje, pomoÊ i æivot sinovima ljudskim. Boæji aneli su stalno u pokretu izmeu Zemlje i Neba i Neba i Zemlje. ... Na taj je naËin Krist Posrednik u vezi ljudi s Bogom i Boga s ljudima. (Isusov æivot, str. 102,103) 188 23. lipnja UËenici u Kristovoj πkoli “VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noÊ.” (Psalam 1,2) Stalno razmiπljanje o onome πto je Bog kao svoju volju otkrio Ëovjeku Ëini um istraæivaËa snaænijim. Oni koji Boæju rijeË Ëitaju i prouËavaju s usrdnom æeljom za boæanskim prosvjetljenjem, bilo da su propovjednici ili ne, ubrzo Êe u njoj otkriti ljepotu i sklad koji Êe privuÊi njihovu pozornost, uzdiÊi njihove misli i dati im nadahnuÊe i snagu dokaza koji moÊno osvjedoËavaju i obraÊaju duπe. … O poboænom Ëovjeku psalmist kaæe: “VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noÊ.” PozivajuÊi se na osobno iskustvo on zakljuËuje: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmiπljam. ... OËi moje straæe noÊne pretjeËu da razmiπljam o besjedi tvojoj.” (Psalam 119,97.148) … Svojim uËenicima Isus je rekao: “UËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.” (Matej 11,29) Sve one koji su prihvatili 244 duænost uËitelja najusrdnije pozivam da prvo postanu ponizni uËenici i da kao uËenici u Kristovoj πkoli uvijek budu spremni primiti pouke od velikog UËitelja u krotkosti i poniznosti srca. Poniznost duha usklaena s revnim djelovanjem urodit Êe spaπavanjem duπa koje su tako skupo plaÊene Kristovom krvlju. … “Vjera bez djela je beskorisna.” Njemu je potrebna ona vjera koja radi kroz ljubav i Ëisti duπu. Æiva vjera u Krista dovodi svaki postupak u æivotu i svaki osjeÊaj duπe u sklad s Boæjom istinom i Njegovom pravednoπÊu. Mrzovoljnost, uzdizanje samog sebe, oholost, strast i svaka druga osobina koja nije sliËna karakteru Onoga koji je naπ sveti Uzor, mora biti pobijeena; i tada Êe poniznost, krotkost i iskrena zahvalnost Isusu za Njegovo veliko djelo spasenja neprekidno izvirati iz Ëistog izvora preporoenog srca. Kristov glas se uvijek treba Ëuti u poruci koja dolazi s usana Njegovih predstavnika. … Kad bi oni koji sveËano objavljuju ozbiljne opomene za ovo vrijeme uvidjeli svoju odgovornost prema Bogu, shvatili bi koliko im je potrebna usrdna molitva. Dok su stanovnici gradova i sela mirno spavali ponoÊnim snom, kad se veÊ svatko povukao u svoju kuÊu zbog odmora, Krist — naπ Uzor — odlazio je na Maslinsku goru i tu u zaklonu drveÊa Ëitave noÊi provodio u molitvi. I sâm On, koji je bio bez ikakve mrlje grijeha — koji je imao riznicu Boæjih blagoslova, Ëiji su glas nebeske smirenosti Ëuli uËenici zastraπeni uzburkanim valovima jezera u Ëetvrtoj noÊnoj straæi, Ëije su rijeËi podizale mrtve iz groba — molio se usamljen s bolnim uzdasima i suzama. On se nije molio za sebe, veÊ za one koje je doπao spasiti. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 526—528) 24. lipnja 189 Budite æivo svjedoËanstvo “Kao πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.” (Ivan 17,18) Poπto se sila sotonskih kuπnji sve viπe uveÊava, vrijeme u kojemu æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu, i mi se 245 trebamo stalno uËiti od boæanskog UËitelja kako bismo svaki korak poduzeli u pravdi i sigurnosti. Pred nama su otkriveni Ëudesni prizori; i u ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba predstavljati æivo svjedoËanstvo, kako bi svijet mogao vidjeti da i u ovom vijeku, kad zlo prevladava na sve strane, joπ postoji narod koji se odriËe vlastite volje i æelje u teænji da tvori Boæju volju — narod u Ëijem je srcu i æivotu zapisan Boæji zakon. Bog s pravom oËekuje da oni koji nose Kristovo ime doista budu Njegovi predstavnici. Njihove misli trebaju biti Ëiste, a svojim rijeËima trebaju oplemeniti i uzdiÊi druge. Kristova religija mora biti utkana u sve πto oni kaæu i uËine. Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet narod koji Êe prenositi svjetlost svima s kojima dolaze u dodir. Njegova je namjera da oni, primjenjujuÊi istinu u svom svakodnevnom æivotu, budu Njegova hvala na Zemlji. Kristova milost je dovoljan zalog da se sve to postigne. Ali, pripadnici Boæjeg naroda trebaju imati na umu da Njegovu namjeru mogu ostvariti samo ako vjeruju i rade po naËelima Evanelja. Samo ako svoje od Boga dobivene sposobnosti u potpunosti posvete Njegovoj sluæbi, oni Êe uæivati u punini sile koja je obeÊana crkvi pozvanoj da bude svjedoËanstvo. … Kristovi sljedbenici moraju biti odvojeni od svijeta u naËelima i interesima, ali oni se ne trebaju izolirati od svijeta. I sâm Spasitelj se mijeπao s ljudima, ali ih nikada nije ohrabrivao na bilo πto πto nije bilo u skladu s Boæjom voljom, veÊ samo na ono πto ih je uzdizalo i oplemenjivalo. … Tako krπÊani trebaju boraviti meu ljudima, kako bi utjecaj boæanske ljubavi bio sol koja Ëuva svijet od pokvarenosti. Svakodnevno salijetan kuπnjama, u neprekidnom sukobu s voama hebrejskog naroda, Krist je znao da svoju ljudsku narav mora snaæiti molitvom. Da bi mogao biti blagoslov za ljude, morao je odræavati neprekidnu vezu s Bogom, moleÊi se za snagu, ustrajnost i postojanost. … Bez takvog odræavanja veze s Bogom nijedno ljudsko biÊe ne moæe dobiti snagu za sluæbu. Samo Krist moæe pravilno usmjeriti misli. Samo On moæe dati plemenite teænje i oblikovati karakter da bude sliËan boæanskom. Ako Mu se pribliæimo u iskrenoj molitvi, On Êe naπe srce ispuniti visokim i svetim ciljevima te dubokom Ëeænjom za ËistoÊom i pravednoπÊu. … 246 Bog æeli da Njegov narod svojim æivotom pokaæe prednosti krπÊanstva nad svjetovnoπÊu, da pokaæe kako se rukovodi uzviπenijim i svetim naËelima. … On Ëezne da nas uËini provodnicima po kojima Êe moÊi izlijevati obilje svoje ljubavi i milosti. (Counsels to Parents and Teachers, str. 322—324) 25. lipnja 190 Bio je sve ono πto je tvrdio “Tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” (Ivan 14,12) Nakon Gospodnjeg uzaπaπÊa uËenici su shvatili ispunjenje Njegova obeÊanja. Prizori Kristova raspeÊa, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa bili su za njih æiva stvarnost. Vidjeli su da su se proroËanstva doslovno ispunila. Istraæivali su Pismo i vjerom i sigurnoπÊu koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo uËenje. Znali su da je boæanski UËitelj bio sve ono πto je tvrdio da jest. Dok su priËali svoje iskustvo i veliËali Boæju ljubav, ljudska su srca bila omekπana i svladana, i mnogi su povjerovali u Isusa. Spasiteljevo obeÊanje uËenicima obeÊanje je Njegovoj Crkvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da Njegov veliËanstveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne rezultate. Svi koji Êe se posvetiti radu, ne uzdajuÊi se u ono πto sami mogu uËiniti, veÊ u ono πto Bog moæe uËiniti za njih i preko njih, sigurno Êe shvatiti ispunjenje Njegova obeÊanja. “»init Êe i veÊa od ovih”, izjavljuje On, “jer ja idem k Ocu.” Do tada uËenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniËene izvore pomoÊi i sile. Rekao im je: “Do sada niste niπta u moje ime molili.” (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njihova uspjeha u traæenju sile i milosti u Njegovo ime. On Êe biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniznog molitelja Isus predstavlja kao svoju osobnu æelju za tu duπu. Svaka iskrena molitva Ëuje se na Nebu. Moæda neÊe biti izraæena teËno; ali ako je od srca, uzdiÊi Êe se do Svetiπta u kojemu Isus sluæi, i On Êe je prinijeti Ocu savrπenim rijeËima, divnu i mirisnu od kâda Njegova osobna savrπenstva. 247 Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka, ali zato u svakoj poteπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne postoji nijedno biÊe koje ima neku moÊ, a da je nije primilo od Boga, i da izvor iz kojega ona potjeËe nije dostupan i najslabijem ljudskom biÊu. “I πto god zamolite u moje ime,” kaæe Isus, “uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti.” (Ivan 14,13.14) (Isusov æivot, str. 553) Spasitelj je duboko æelio da Njegovi uËenici shvate razlog zbog kojega je svoju boæansku narav ujedinio s ljudskom. Doπao je na svijet pokazati Boæju slavu, da bi se Ëovjek njezinom silom koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi Njegovi sljedbenici mogu imati Njegovu savrπenu ljudsku narav ako se pokore Bogu kao πto je to On uËinio. (Isusov æivot, str. 552) 191 26. lipnja Kristova omiljena tema “Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu ga k vama. On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,7.8) Isus Krist, veliki UËitelj, imao je beskonaËno mnogo razliËitih tema za koje se moæemo odluËiti, ali ona kojom se On opπirno bavi jesu darovi Svetoga Duha. (Selected Messages, knjiga 1, str. 156 OpisujuÊi svojim uËenicima sluæbu Svetoga Duha, Isus ih je æelio nadahnuti radoπÊu i nadom koja je nadahnjivala i Njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoÊ koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveÊi od svih darova πto ih je mogao izmoliti od svojega Oca za uzdizanje svog naroda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja preporaa, jer bi bez nje Kristova ærtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaËala i ljudi su se zaËuujuÊom pokornoπÊu podËinjavali sotonskom 248 ropstvu. »ovjek se moæe oduprijeti i pobijediti grijeh jedino moÊnim djelovanjem TreÊe Osobe Boæanstva, koja Êe doÊi neizmijenjenom silom u punini boæanske moÊi. Duh Ëini djelotvornim ono πto je izvojevao Otkupitelj svijeta. Sveti Duh Ëisti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u boæanskoj naravi. Krist je podario svojega Duha kao boæansku silu u svladavanju svih naslijeenih i steËenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi peËat Njegova karaktera. Krist je rekao o Duhu: “On Êe mene proslaviti.” Kao πto je Spasitelj doπao proslaviti Oca otkrivanjem Njegove ljubavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove milosti svijetu. U ËovjeËanstvu se treba obnoviti Boæji lik. Boæja Ëast i Kristova Ëast povezane su sa savrπenstvom karaktera Njegovog naroda. “On Êe [Duh Istine], kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” Propovijedanje RijeËi bilo bi beskorisno bez stalne prisutnosti i pomoÊi Svetoga Duha. To je jedini uspjeπni uËitelj boæanske istine. Jedino kad Duh prati istinu do srca, ona Êe probuditi savjest ili preobraziti æivot. »ovjek moæe biti spreman iznijeti slovo Boæje rijeËi, on moæe biti upoznat sa svim njezinim zapovijedima i obeÊanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu, nijedna duπa neÊe pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obrazovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez suradnje Boæjeg Duha uËiniti Ëovjeka provodnikom svjetlosti. ... Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vjerom, donosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema mjeri u kojoj Ga moæe primiti. (Isusov æivot, str. 557,558) 27. lipnja 192 Najuzviπenije od svih obrazovanja “Neka nam ne dodija Ëiniti dobro, jer Êemo u svoje vrijeme æeti ako sad ne malakπemo.” (GalaÊanima 6,9) Krist nas poziva da se strpljivo i ustrajno zalaæemo za tisuÊe onih πto propadaju u svojim grijesima raπtrkani po svim 249 zemljama, kao olupine brodova na pustoj obali. Oni koji Êe sudjelovati u Kristovoj slavi moraju isto tako biti sudionici u Njegovoj sluæbi, pomaæuÊi slabima, nesretnima i oËajnima. Neka oni koji se prihvate ovog rada neprekidno prouËavaju Kristov æivot. Neka budu duboko iskreni u svojoj duπi i uloæe sve svoje sposobnosti u sluæbu UËitelju. Iskreni, nesebiËni napori urodit Êe plodom. Radnici Êe od velikog UËitelja primiti najuzviπenije od svih obrazovanja. Meutim, oni koji primljenu svjetlost ne prenose na druge, uvidjet Êe jednog dana da su pretrpjeli uæasan gubitak. Ljudska biÊa nemaju pravo misliti da za napore koje ulaæu u djelu spaπavanja duπa postoji granica. Je li se Krist ikada umorio u svom radu? Vjernici crkve trebaju neprekidno i ustrajno ulagati napore, kao πto je to On Ëinio. Oni uvijek moraju biti spremni da na zapovijed UËitelja stupe u akciju. Gdje god uvidimo da neπto treba uËiniti za Boæje djelo, uËinimo to odmah, gledajuÊi stalno na Isusa. Kad bi vjernici naπih crkava posluπali ovu pouku, stotine duπa bilo bi pridobiveno za Isusa. Kad bi svaki vjernik crkve bio aktivni misionar, Evanelje bi bilo brzo objavljeno “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. U djelo objavljivanja istine za ovo vrijeme treba unijeti posveÊene snage i sposobnosti. Ako snage neprijatelja sad izvojuju pobjedu, to Êe biti stoga πto su crkve zanemarile posao koji im je Bog povjerio. Godinama smo bili poticani na rad, ali su mnogi spavali. Kad bi se adventisti sedmog dana probudili i radili posao koji im je povjeren, istina bi bila objavljena u gradovima gdje je taj rad zanemaren, i to jasnim, razgovijetnim rijeËima i u sili Duha. Kad iskreno obavimo posao, vidjet Êemo djelotvornu silu Kristove milosti. Straæari na zidovima Siona moraju uvijek biti potpuno budni i stalno buditi druge. Boæji narod treba biti revan i vjeran u svojemu radu za Njega, tako da iz njegovog æivota nestane svaka sebiËnost. Boæji radnici Êe svojim oËima vidjeti Gospodnju ruku i moÊ koja se vidjela u Kristovu æivotu bit Êe otkrivena. Povjerenje Êe biti obnovljeno i posvuda meu vjernicima crkve zavladat Êe jedinstvo. … Svakom radniku Krist obeÊava boæansku moÊ koja Êe njegov rad uËiniti uspjeπnim. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 9, str. 31—34) 250 28. lipnja 193 Sam Bog bio je Danielov uËitelj “Jer ja Ëastim one koji mene Ëaste.” (1. Samuelova 2,30) U stjecanju babilonske mudrosti Daniel i njegovi prijatelji bili su mnogo uspjeπniji od ostalih vrπnjaka; meutim, njihovo obrazovanje nije bio rezultat sluËaja. Oni su stjecali znanje vjernom uporabom svojih sposobnosti, pod vodstvom Svetog Duha. Povezali su se s Izvorom svake mudrosti, proglasivπi spoznaju Boga temeljem svojega obrazovanja. Ispunjeni vjerom, molili su za znanje i æivjeli onako kako su molili. Svojim ponaπanjem omoguÊili su Bogu da ih blagoslovi. Izbjegavali su sve πto bi oslabilo njihove snage, koristili su svaku priliku da proπire svoje znanje na svim podruËjima. Usvojili su pravila æivota koja su im osiguravala intelektualnu snagu. Trudili su se steÊi znanje samo s jednim ciljem — da mogu proslaviti Boga. ShvaÊali su da moraju steÊi bistrinu uma i usavrπiti svoj krπÊanski karakter ukoliko æele biti predstavnici prave vjere usred laænih neznaboæaËkih religija. Bog je bio njihov UËitelj. Stalno moleÊi, svjesno uËeÊi i ostajuÊi u vezi s Nevidljivim, oni su hodili s Bogom kao Henok. Istinski uspjeh u bilo kojoj grani poslovanja ne dolazi kao posljedica sluËajnosti, okolnosti ili sudbine. On je rezultat Boæje providnosti i nagrada za vjeru, razboritost, valjanost i ustrajnost. Visoke duπevne vrline i plemenita moralna snaga ne stjeËu se sluËajno. Bog daje prilike; uspjeh dolazi kad ih koristimo. Dok je Bog djelovao na Daniela i njegove prijatelje “da mu se mogu svidjeti”, oni su gradili svoje spasenje (Filipljanima 2,13). Time se na djelu otkrilo boæansko naËelo suradnje bez kojega se ne moæe postiÊi nikakav istinski uspjeh. Ljudski napori ne vrijede niπta bez boæanske snage; a bez ljudskog nastojanja ni boæanski napori kod mnogih niπta ne postiæu. Da bismo dobili boæansku milost, moramo obaviti svoj dio. Njegova je milost odreena da u nama “proizvodi i htijenje i djelovanje”, ali nikada nije zamjena za naπe napore. Kao πto je suraivao s Danielom i njegovim prijateljima, Gospodin Êe suraivati i sa svima onima koji nastoje ispuniti 251 Njegovu volju. UdjeljujuÊi svoga Duha, Bog Êe poduprijeti svaku dobru namjeru, svaku plemenitu odluku. Oni koji hode putom posluπnosti, susretat Êe se s mnogim zaprekama. Snaæni, potajni utjecaji moæda Êe ih vezivati uz svijet, ali Gospodin je sposoban da onemoguÊi svaku silu koja pokuπava pobijediti Njegove izabranike; u Njegovoj snazi oni mogu svladati svaku kuπnju i pobijediti svaku poteπkoÊu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 307,308) 194 29. lipnja PouËavani od najveÊeg Odgojitelja na svijetu “‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’ reËe im. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog mnoπtva riba.” (Ivan 21,6) U druπtvu je bilo sedam uËenika. Bili su obuËeni u skromnu ribarsku odjeÊu; siromaπni u svjetovnim dobrima, bili su bogati u poznavanju i primjenjivanju istine, πto im je u oËima Neba davalo najviπi poloæaj kao uËitelja. Oni nisu bili uËenici u proroËkim πkolama, ali ih je tri godine pouËavao najveÊi Odgajatelj kojega je svijet ikada imao. Njegovim su poukama postali plemeniti, razboriti i uzviπeni tako da su ljudi preko njih mogli biti dovedeni u spoznaju istine. … VeËer je bila ugodna, a Petar koji je joπ uvijek volio Ëamce i ribolov, predloæio je da se otisnu na more i bace mreæe. Svi su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajali su im hrana i odjeÊa, pa bi im u tome pomogao uspjeπni noÊni ribolov. Otisnuli su se u svom Ëamcu, ali niπta nisu ulovili. Cijele su noÊi teπko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih zamornih sati razgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i sjeÊali se divnih dogaaja iz Njegove sluæbe kraj mora, kojima su bili svjedoci. Raspravljali su o svojoj buduÊnosti i æalostili se zbog izgleda koji su bili pred njima. Sve vrijeme jedan osamljeni promatraË na obali pratio ih je svojim pogledom, dok je sâm ostao nevidljiv. Napokon je zarudjela zora. »amac je bio malo udaljen od obale i uËenici su na njoj vidjeli nekog stranca koji im se obratio pitanjem: 252 “Djeco, zar nemate malo ribe?” Odgovorili su da nemaju. “‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’ reËe im. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog mnoπtva riba.” Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: “Gospodin je.” ... Tada ih je Isus pozvao da napuste svoje ribarske Ëamce i obeÊao da Êe ih uËiniti lovcima ljudi. Opet je uËinio Ëudo da bi ovaj prizor osvjeæio u njihovu umu i produbio njegovo znaËenje. Njegov je postupak bio obnova naloga uËenicima. Pokazao im je da UËiteljeva smrt nije umanjila obvezu obavljanja zadaÊe koju im je odredio. Premda su bili liπeni Njegovog osobnog druπtva i sredstava za æivot od ranijeg zanimanja, uskrsli Spasitelj Êe joπ uvijek voditi brigu o njima. Dok rade Njegov posao, On Êe zadovoljavati njihove potrebe. Isus je imao cilj kad im je naloæio da svoju mreæu bace s desne strane lae. S te strane je na obali stajao On. To je bila strana vjere. Ako rade u zajednici s Njim, sjedinjujuÊi svoje ljudske napore s Njegovom boæanskom silom, uspjeh ne moæe izostati. (Isusov æivot, str. 668—670) 30. lipnja 195 PraktiËna primjena Boæje rijeËi “Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe se usporediti s mudrim Ëovjekom koji svoju kuÊu sagradi na litici. … Ona se ne sruπi jer je sagraena na litici.” (Matej 7,24.25) Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori slikom kojom je dojmljivo upozorio na vaænost sprovoenja Njegovih rijeËi u djelo. U mnoπtvu koje se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogih koji su cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog jezera. Dok su sjedili na obronku Gore sluπajuÊi Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesnace kroz koje su planinski potoci pronalazili put do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi samo suho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske oluje razbjesne nad bregovima, rijeke se pretvaraju u divlje i pobjeπnjele bujice koje ponekad preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. ... Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignutih na stijeni. U 253 nekim dijelovima zemlje kuÊe su bile izgraene od kamena, pa su veÊ viπe od tisuÊu godina uspjeπno odolijevale burama. ... Bile su utvrene na kamenu, pa su vjetrovi, vode i oluje uzalud navaljivali na njih. Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih, moæe se usporediti s Ëovjekom koji je sagradio svoju kuÊu na litici, rekao im je Isus. StoljeÊima prije toga prorok Izaija je pisao: “Sahne trava, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje dovijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina nakon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi proroka Izaije, dodao: “A to je ta rijeË koja vam je navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25) Boæja rijeË jedina je stalnost koju naπ svijet poznaje; ona je siguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”, rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35) Velika naËela Zakona, velika naËela same Boæje naravi iznesena su rijeËima koje je Krist izgovorio na Gori. Tko gradi na njima, gradi na Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË, primamo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen, a taj je Isus Krist.” (1. KorinÊanima 3,11) “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12) Krist, RijeË, objava Boga — izraz Njegova karaktera, Njegova Zakona, Njegove ljubavi i Njegova æivota — jedini je Temelj na kojemu se moæe izgraditi postojan karakter. ... Ako ne zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu svjetlost. Gradite na Boæjoj rijeËi pa Êe vam karakter biti izgraen po uzoru na Kristov. Krist, pravi Temelj, æivi je kamen. Njegov æivot proæima sve koji grade na Njemu “... te dopustite da se od vas samih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) ... Takvu graevinu ne moæe sruπiti nikakva oluja. (Isusov govor na Gori, str. 195—199) 254 Uzvisimo Isusa kao Vrhovnog Pastira 1. srpnja 196 Krist je Vrhovni Pastir “I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.” (1. Petrova 5,4) Pastirski æivot bio je æivot marljivosti. Njegova duænost bila je nadgledati stada dan i noÊ. Divlje zvijeri bile su uobiËajena i Ëesto vrlo opasna pojava, i nanijele bi veliku πtetu stadu ovaca ili stoke koje nije Ëuvao vjerni pastir. Iako je Jakov imao mnogo slugu koji su mu pomagali oko stada Ëiji su vlasnici bili on i Laban, cjelokupna odgovornost ipak je poËivala na njemu. Za nekih godiπnjih razdoblja bio je duæan sâm skrbiti o stadima, dan i noÊ, kako bi ih zaπtitio tijekom najjaËe suπe da ne uginu od æei, kao i u najhladnijem razdoblju kako bi ih saËuvao da ne prozebu za hladnih noÊi s jakim mrazevima. Isto su tako morali paziti na nepoπtene pastire koji su se pokuπavali okoristiti kraom stoke. Pastirski æivot bio je æivot neprekidne brige. Onaj tko nije bio milostiv i nije posjedovao hrabrost i upornost, nije mogao postati pastir. Jakov je bio glavni pastir, i pod sobom je imao druge pastire kao sluge. Ako æivotinje nisu napredovale, glavni pastir pozvao bi sluge kojima je povjerio stado na strogu odgovornost. Ako bi nedostajala koja æivotinja, glavni pastir je trpio gubitak. Odnos izmeu Krista i Njegovog naroda usporeen je s pastirovim odnosom prema stadu. On je vidio da su Njegove ovce nakon pada u grijeh u jadnom stanju, izloæene sigurnoj propasti. Napustio je poËasti i slavu doma svojega Oca kako bi postao Pastir i spasio … odlutale ovce spremne za propast. Svojim ljubaznim glasom pozivao ih je u tor, pouzdano i sigurno utoËiπte od pljaËkaπeve ruke, zaklon od nesnosne vruÊine 255 i iznenadne studeni. Njegova briga neprekidno se ostvarivala na dobrobit Njegovih ovaca. On je krijepio slabe, njegovao napaÊene i skupljao janjce iz stada u svoje naruËje, noseÊi ih u njedrima. Njegove ovce Ga vole. On ide pred njima, a kad one zaËuju Njegov glas, odmah Ga slijede. Krist kaæe: “Za tuinom sigurno neÊe iÊi, veÊ bjeæe od njega, jer ne poznaju tuega glasa. ... Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje æivot svoj za ovce.” (Ivan 10,5.11) … Krist je Vrhovni Pastir. Brigu oko svojega stada povjerio je pomoÊnicima. Od ovih podpastira On zahtijeva da pokaæu isto zanimanje za Njegove ovce kakvo je i On pokazivao, te da uvijek osjeÊaju odgovornost za ono πto im je povjerio. … Budu li slijedili Njegov nesebiËan primjer, stado Êe napredovati pod njihovom skrbi. … Oni Êe bez prestanka raditi na dobrobit stada. (Spiritual Gifts, sv. 3, str. 122—124) 197 2. srpnja Krist je predstavljen vratima “Zato im Isus ponovno progovori … ‘Zaista, zaista, kaæem vam, ja sam vrata ovcama.’” (Ivan 10,7) Sotona je u svakoj osobi zauzeo bojno polje protiv Isusa Krista. Zli aneli urotili su se sa zlim ljudima kako bi se oduprli dobru i zgazili pravednost, i sve sile zla udruæile su se da zajedniËkim snagama uniπte Prvaka Boæje istine. I dok se Ëini da uspjeh prati samo sotonske vjeπte djelatnosti, Isus zauzima ovo bojno polje kako bi prikazao svoju moÊ. Isus je doπao “k svojima … ali ga njegovi ne primiπe”. (Ivan 1,11) Bio je zaduæen da πiri milost i poslan od Oca u vrijeme krize kad se pobuna raπirila svijetom. Zauzeo se da spasi Ëovjeka da ne pogine, nego da ima vjeËni æivot vjerom u Boæjega Sina. Kroz Krista su ljudi trebali zgaziti glavu Zmiji i steÊi vjeËni æivot. … U usporedbi o pastiru Isus nam daje prikaz svojega djela i poslanja, i prikazuje se kao dobri Pastir koji hrani ovce i brine se o njima. On je rekao: “Tko u ovËinjak ne ulazi na vrata, veÊ se uspinje na drugome mjestu, on je lopov i razbojnik.” (Ivan 10,1) Krist je rekao da su svi koji su doπli prije 256 Njega, tvrdeÊi da su Mesija, bili varalice. Tijekom cijelog razdoblja Isusovog prebivanja na Zemlji bilo je mnogo zbunjenosti oko pojave Mesije na svijetu. Æidovski narod oËekivao je dolazak velikog Izbavitelja, i bilo je onih koji su zlorabili ova oËekivanja pretvorivπi ih u sluæbu sebi kako bi se okoristili i proslavili. Proroπtvo je proreklo da Êe se pojaviti ovakve varalice. Oni nisu doπli na naËin kako je proreËeno da Êe doÊi Otkupitelj; ali Krist je doπao na taj naËin, potvrujuÊi tako svaki dio proroËanstva. Simboli i uzorci su Ga predstavljali, i u Njemu je simbolika naπla svoje ispunjenje. Æivotom, poslanjem i smrÊu Isusa Krista ispunjen je svaki dio proroËanstva. Isus je bio dobri Pastir kojemu je Ëuvar ulaznih vrata otvorio; On je poznavao svaku ovcu, zvao je po imenu i vodio je. On je jaËi od lopova i pljaËkaπa koji ne ulaze na vrata veÊ traæe da uu na neki drugi naËin. Farizeji nisu mogli razumjeti da ova usporedba govori protiv njih, navodnih voa i pastira svojega stada. Isus se prikazao potpuno drukËijim od njih, i kad su u svojim srcima mogli razumjeti πto im je mislio reÊi ovom usporedbom, On im je rekao: “Ja sam vrata. Tko ue kroza me, spasit Êe se; on Êe ulaziti i izlaziti i paπu nalaziti.” (Ivan 10,9) Krist se pokazao kao jedini koji ima sve odlike dobrog pastira. On je prikazan kao Vrhovni Pastir. (Signs of the Times, 4. prosinca 1893.) 3. srpnja 198 Izbavitelj je skromni pastir “Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: ‘Mojsije! Mojsije!’ ‘Evo me!’ javi se. ‘Ne prilazi ovamo! — reËe. — Izuj obuÊu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiπ sveto je tlo.’” (Izlazak 3,4.5) Doπlo je vrijeme za Izraelovo izbavljenje. Ali Boæja namjera se trebala ostvariti tako da se ponizi ljudska oholost. Izbavitelj je trebao doÊi kao ponizni pastir, samo sa πtapom u rukama — ali Bog je ovaj πtap trebao pretvoriti u znamen svoje sile. Dok je jednog dana Ëuvao svoja stada blizu Horeba, “brda 257 Boæjeg”, Mojsije je ugledao grm u plamenu. … Glas iz plamena prozvao je njegovo ime. Odgovorio je drhtavim usnama: “Evo me!” Bog ga je upozorio da ne pristupa bez iskazivanja poπtovanja. … Ponaπanje svih koji dolaze u Boæju nazoËnost trebaju obiljeæiti poniznost i strahopoπtovanje. Mi pred Njega moæemo stupiti sa sigurnoπÊu u Isusovo ime, ali ne smijemo pristupati s drskom uobraæenoπÊu kao da je On ravan nama. Postoje oni koji se velikom, svemoÊnom, svetom Bogu, koji stanuje u nepristupaËnoj svjetlosti, obraÊaju kao nekome tko je jednak ili Ëak podreen njima. Postoje i takvi koji se u Njegovom domu ponaπaju onako kako se ne bi ponaπali u odaji za prijam zemaljskoga kralja. Oni bi trebali znati da se nalaze u nazoËnosti Onoga koga oboæavaju serafimi i pred kim aneli prekrivaju svoje lice. Bogu pripada najveÊe πtovanje, a svi koji istinski osjeÊaju Njegovu nazoËnost ponizno Êe se pokloniti pred Njim. … Dok je Mojsije sa strahopoπtovanjem Ëekao pred Bogom, zaËuo je rijeËi: “… Zato, hajde! Ja te πaljem faraonu da izbaviπ narod moj, Izraelce, iz Egipta.” Zapanjen i prestraπen, Mojsije je ustuknuo. … Pred sobom je vidio poteπkoÊe koje su se Ëinile nepremostive. Kakav je dokaz mogao dati narodu da ga je doista poslao Bog? … Tada je dobio dokaze koji su utjecali na njegov um. ReËeno mu je da baci πtap na zemlju. Kad je to uËinio, πtap se “pretvorio u zmiju. Mojsije pred njom uzmaËe”. Zapovjeeno mu je da je uzme, i u njegovoj je ruci ona postala πtap. … Gospodin je ovim znakovima uvjerio Mojsija da Êe njegov narod i faraon biti uvjereni da se njima ukazao Onaj koji je moÊniji od egipatskog kralja. … Bog je blagoslovio Mojsijevu spremnost da posluπa, i on je postao rjeËit, pun nade, pribran i osposobljen za najveÊe djelo koje je ikada dano Ëovjeku. Ovo je primjer onoga πto Bog Ëini da bi osnaæio karakter onih koji Mu se u potpunosti povjere i bez suzdræavanja se predaju Njegovim zapovijedima. (Patrijarsi i proroci, str. 203—206) 258 4. srpnja 199 Pastirski πtap za æezlo “Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braÊe. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana.” (1. Samuelova 16,13) Dok su sinovi Jiπajevi prolazili ispred Samuela, on je bio sklon izabrati Eliaba, koji je bio visokog stasa i lijepe vanjπtine. Ali Boæji aneo je stajao pored njega da bi ga vodio u ovoj vaænoj odluci, i pouËio ga je da ne treba donositi odluku na osnovi onoga πto vidi. Eliab se nije bojao Boga. Njegovo srce nije bilo pravo pred Bogom. On bi bio ponosan i nemilosrdan vladar. Nijedan meu sinovima Jiπajevim, osim najmlaeg, Davida, nije se bavio tako poniznim zanimanjem — Ëuvanjem ovaca. On je izvrπavao poniznu duænost pastira s takvom vjernoπÊu i hrabroπÊu da ga je Bog izabrao za vou svojega naroda. U odreeno vrijeme on Êe svoj pastirski πtap zamijeniti vladalaËkim æezlom. (Spiritual Gifts, sv. 4, str. 77,78) David se nije ponio zbog velike Ëasti koja mu je ukazana. Usprkos uzviπenom poloæaju koji je trebao zauzimati, on je tiho nastavio sa svojim poslom, zadovoljno ËekajuÊi razvitak Gospodnjeg plana u vrijeme i na naËin koji On odredi. Ponizan i umjeren kao i prije svojega pomazanja, djeËak pastir se vratio u brda da kao i uvijek njeæno pazi i Ëuva svoje stado. … David se, u ljepoti i snazi mladosti, pripremao da zauzme visok poloæaj meu najplemenitijima na Zemlji. Svoje talente, dragocjene Boæje darove, iskoristio je za slavljenje boæanskog Darivatelja. Prilike koje je imao za razmiπljanje i meditaciju posluæile su da ga obogate mudroπÊu i poboænoπÊu koje su ga uËinile miljenikom Boga i anela. … Ljubav koja ga je pokretala, brige koje su ga muËile i pobjede koje su ga pratile bile su teme njegovih misli. I dok je promatrao Boæju ljubav u svim dogaajima svojega æivota, njegovo je srce kucalo sve revnijim divljenjem i zahvalnoπÊu, njegov glas odzvanjao je bogatijom melodijom, a njegova harfa odzvanjala je joπ veÊom radoπÊu. DjeËak pastir je sve viπe jaËao i sve viπe spoznavao, jer je Boæji Duh bio na njemu. (Patrijarsi i proroci, str. 539,540) 259 200 5. srpnja Zajednica s velikim Pastirom “Mi smo Boæji suradnici.” (1. KorinÊanima 3,9) Æivotodavna povezanost s velikim Pastirom uËinit Êe da podpastir bude æivi predstavnik Krista i pravo svjetlo svijetu. Poznavanje istine u svim pojedinostima vrlo je bitno za propovjednika, ali je joπ vaænije da on bude posveÊen istinom koju propovijeda. Radnik koji zna πto znaËi jedinstvo s Kristom, stalno Êe poveÊavati æelju i sposobnost shvaÊanja znaËenja sluæbe Bogu. Njegovo znanje Êe se proπirivati, jer rast u milosti znaËi sve se viπe osposobljavati u razumijevanju Pisma. Takav radnik je doista Boæji suradnik. On shvaÊa da je samo ljudsko orue i da se mora u potpunosti predati u ruke UËitelju. Kuπnje Êe doÊi na njega; jer bez takvog ispita nikad ne bi uvidio koliko mu nedostaje mudrost i iskustvo. Ali ako se u poniznosti i s punim povjerenjem obrati Gospodinu, svaka kuπnja bit Êe za njegovo dobro. Ponekad moæe izgledati da je podlegao kuπnji, ali njegov prividni poraz je moæda upravo put kojim ga Bog vodi pravom napretku, kako bi bolje upoznao samoga sebe i stekao ËvrπÊe povjerenje u Nebo. On joπ uvijek moæe naËiniti pogreπke, ali se uËi da ih viπe ne ponavlja. On postaje sve snaæniji u odupiranju zlu i svojim primjerom blagotvorno djeluje na druge. … Oni koji imaju najdublje iskustvo u poznavanju Boga, najviπe su udaljeni od ponosa i samouzdizanja. Zato πto imaju uzviπeno poimanje Boæje slave, oni smatraju kako i najniæi poloæaj u Njegovoj sluæbi predstavlja za njih preveliku Ëast. Kad je Mojsije siπao s brda, nakon Ëetrdeset dana provedenih u zajedniπtvu s Bogom, nije znao da mu lice blista tolikim sjajem, πto je izazvalo strah kod onih koji su ga gledali. Pavao je imao vrlo skromno miπljenje o svojem napredovanju u krπÊanskom æivljenju. On o sebi govori kao o velikom greπniku i priznaje: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao ili da sam veÊ postao savrπen.” (Filipljanima 3,12) Ipak, Gospodin je Pavla visoko cijenio. Naπ Spasitelj je Ivana Krstitelja nazvao najveÊim od svih proroka, ali kad su Ivana pitali je li on Krist, izjavio je da nije 260 dostojan odrijeπiti remena na obuÊi svojega Gospodina. Kad su mu se uËenici obratili æaleÊi se da svi odlaze za novim UËiteljem, Ivan ih je podsjetio da je on samo preteËa Onoga koji dolazi. Radnici s takvim duhom potrebni su i danas. … Naπ Gospodin traæi radnike koji osjeÊaju da im je potrebna Kristova krv pomirenja u njihovom radu … i sigurnost u vjeri. ShvaÊajuÊi da im je Kristova pomoÊ stalno potrebna, oni znaju kako postupati s duπama. (Gospel Workers, str. 142,143) 6. srpnja 201 Dobri Pastir “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje æivot svoj za ovce.” (Ivan 10,11) Krist … sebe usporeuje s pastirom. “Ja sam pastir dobri”, kaæe On. “Pastir dobri daje æivot svoj za ovce. ... Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao πto Otac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca. I ja dajem æivot za ovce.” (Ivan 10,11.14.15) Kao πto zemaljski pastir poznaje svoje ovce, tako i boæanski Pastir poznaje svoje stado rasijano po svemu svijetu. “Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja sam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,31) U usporedbi o izgubljenoj ovci pastir polazi traæiti jednu izgubljenu ovcu — najmanji broj koji moæemo izraziti. Utvrdivπi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, a promatrajuÊi glavninu svojega zbrinutog stada u toru, on neÊe reÊi: “Imam ih joπ devedeset i devet, a traganje za tom jednom koja se izgubila stajat Êe me previπe napora. Neka se vrati natrag, otvorit Êu joj vrata tora i pustit Êu je da ue.” Ne! »im primijeti da je ovca zalutala, pravi pastir se zabrine i rastuæi. On ostavlja onih devedeset i devet koje su u toru i polazi traæiti izgubljenu. I πto je noÊ mraËnija i burnija, a put opasniji, utoliko je veÊa njegova zabrinutost i usrdnije njegovo traganje. On ne gubi hrabrost i ne miruje dok ne nae πto je izgubljeno. 261 O, koliko mu je lakπe kad u daljini prvi put zaËuje njezino jedva primjetno blejanje i poziv za pomoÊ! SlijedeÊi ovaj glas, on se uspinje na najstrmije litice i, izlaæuÊi svoj æivot opasnosti, spuπta se do samog ruba ponora. Tako on nastavlja traganje, dok mu sve slabije blejanje govori da je njegova ovca skoro na izdisaju. I kad pronae izgubljenu ovcu, da li joj nareuje da poe za njim? … Ne! On podiæe uzdrhtalu i malaksalu ovcu na svoja pleÊa i vraÊa se radostan svojemu stadu, u iskrenoj zahvalnosti πto njegovo traæenje nije bilo uzaludno. “Te, Ëim doe kuÊi, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!’” (Luka 15,6) Isto se tako i Nebo i Zemlja sjedinjuju u radosti i odavanju zahvalnosti Bogu kad Dobri Pastir nae izgubljenog greπnika. “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka 15,7) (Gospel Workers, str. 181,182) Osobnim naporom se u naπem radu moæe postiÊi mnogo viπe nego πto se to obiËno misli. Zbog tog nedostatka propadaju mnoge duπe. Jedna duπa u Boæjim oËima ima neprocjenjivu vrijednost. Golgota to najbolje pokazuje. Jedna duπa pridobivena za Krista bit Êe orue u pridobivanju drugih, i kao rezultat imat Êe sve veÊi blagoslov i spasenje. (Gospel Workers, str. 184) 202 7. srpnja Boæanski Pastir “Postavit Êu im jednoga pastira koji Êe ih pasti … i bit Êe im pastir.” (Ezekiel 33,23) Slikama iz svakidaπnjeg æivota Isus je ponovno naπao pristup umu svojih sluπatelja. Utjecaj Duha povezao je s hladnom, osvjeæavajuÊom vodom. Sebe je prikazao kao svjetlost, izvor æivota i radosti za prirodu i Ëovjeka. Sad je krasnom pastirskom slikom prikazao svoju vezu s onima koji Ga vjeruju. Nijedna slika nije bila poznatija Njegovim sluπateljima od ove, i Kristo262 ve rijeËi zauvijek su je povezale s Njim. UËenici viπe nisu mogli gledati pastire kako se brinu za svoja stada a ne sjetiti se Spasiteljeve pouke. Oni Êe vidjeti Krista u svakom vjernom pastiru, a sebe u svakom bespomoÊnom i ovisnom stadu. Ovu je sliku prorok Izaija primijenio opisujuÊi utjeπnim rijeËima Mesijino djelo: “... Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruËju.” (Izaija 40,11) David je pjevao: “Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja ne oskudijevam.” (Psalam 23,1) A Sveti je Duh preko Ezekiela objavio: “Postavit Êu im jednoga pastira koji Êe ih pasti ... Potraæit Êu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit Êu ranjenu i okrijepiti nemoÊnu ... I sklopit Êu s njima Savez mira ... I neÊe viπe biti plijenom narodima, … nego Êe mirno æivjeti, i nitko ih neÊe plaπiti.” (Ezekiel 34,23.16.25.28) … Krist je vrata Boæjeg tora. Kroz ova vrata sva Njegova djeca, od najranijih vremena, nalazila su ulaz. U Kristu, kao πto je to prikazano u slikama, kao πto je navijeπteno u simbolima, kao πto je jasno prikazano u proroËkim objavama, kao πto je otkriveno u poukama Njegovim uËenicima i u Ëudima πto ih je Ëinio za sinove ljudske, gledali su “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29) i kroz Njega su dovedeni u tor Njegove milosti. Mnogi su dolazili istiËuÊi druge ciljeve za vjeru svijeta; ustanovljavali su se obredi i sustavi uz pomoÊ kojih su se ljudi nadali da Êe primiti opravdanje i pomirenje s Bogom, i tako naÊi pristup u Njegov tor. Meutim, Krist predstavlja jedina vrata; i svi koji su uspostavili neπto da zauzme Kristovo mjesto, svi koji su pokuπali uÊi u tor nekim drugim putem, jesu lupeæi i hajduci. … “Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca.” (Ivan 10,2) Krist je Vrata i Pastir. On ulazi kroz samoga sebe. Svojom ærtvom On je postao Pastir ovcama. (Isusov æivot, str. 392—394) 263 203 8. srpnja Pastir poznaje svaku ovcu “Ne boj se, jer … imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Izaija 43,1) Od svih stvorenja ovca je jedna od najbojaæljivijih i najbespomoÊnijih pa je na Istoku pastirovo staranje za stado neumorno i neprekidno. U stara vremena izvan utvrenih gradova bilo je malo sigurnosti. PljaËkaπi iz skitaËkih pograniËnih plemena ili grabljive zvijeri iz svojih skroviπta u stijenama Ëekali su u zasjedi da oplijene stada. Pastir je budno motrio na ono πto mu je povjereno, znajuÊi da tako izlaæe svoj æivot opasnosti. Jakov koji je Ëuvao Labanova stada na haranskim paπnjacima rekao je, opisujuÊi svoj neumoran i mukotrpan rad: “»esto sam danju skapavao od æee, a obnoÊ od studeni. San je bjeæao od mojih oËiju.” (Postanak 31,40) Zbog toga se i David, ËuvajuÊi stado svojega oca, goloruk sukobio s lavom i medvjedom spasivπi iz njihovih Ëeljusti ukradeno janje. Dok pastir vodi stado preko stjenovitih breæuljaka, kroz πume i divlje uvale na travna skroviπta kraj rijeke, dok ga Ëuva u planinama tijekom osamljenih noÊi, πtiteÊi ga od pljaËkaπa, njeæno se starajuÊi za bolesne i slabe u stadu, njegov æivot postaje jedno s njihovim. »vrsta i njeæna privræenost sjedinjuje ga sa stvorenjima za koja se stara. Ma koliko veliko bilo stado, pastir poznaje svaku ovcu. Svaka ima svoje ime i odaziva se prema svom imenu na pastirov zov. Kao πto zemaljski pastir poznaje svoje stado, tako i boæanski Pastir poznaje svoje stado koje je rasijano po cijelom svijetu. “Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja sam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” Isus kaæe: “Imenom sam te zazvao; ti si moj!” “Gle, u dlanove sam te svoje urezao.” (Ezekiel 34,31; Izaija 43,1; 49,16) Isus nas pojedinaËno poznaje i dirnut je osjeÊajem naπe nemoÊi. On nas sve zna po imenu. On zna i samu kuÊu u kojoj stanujemo i ime svakog njezinog stanovnika. On je ponekad davao upute svojim slugama da pou u odreenu ulicu u odreenom gradu, u tu i tu kuÊu i pronau jednu od njegovih ovaca. 264 Svaku duπu Isus tako savrπeno poznaje kao da je ona jedina za koju je kao Spasitelj umro. Bol svake duπe dira Njegovo srce. Svako preklinjanje za pomoÊ dopire do Njegovog uha. On je doπao privuÊi ljude k sebi. On im nalaæe: “Hajdete za mnom!”, a Njegov Duh djeluje na njihova srca kako bi ih privukao da dou k Njemu. Mnogi odbacuju moguÊnost da budu privuËeni. Isus zna tko su oni. On takoer zna one koji rado Ëuju Njegov zov i spremni su doÊi zbog Njegovog pastirskog staranja. On kaæe: “Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom.” (Ivan 10,27) On se brine za svaku od njih kao da ne postoji nijedna druga na licu zemaljskom. (Isusov æivot, str. 394,395) 204 9. srpnja Pastir vodi putom “Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas.” (Ivan 10,4) Pastir na Istoku ne tjera svoje ovce. On se ne oslanja na silu ili strah, veÊ ih zove iduÊi ispred njih. Tako Ëini i SpasiteljPastir sa svojim ovcama. Pismo kaæe: “Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.” Preko proroka Isus objavljuje: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.” On nikoga ne primorava da ide za Njim. On kaæe: “Uæima za ljude privlaËio sam ih, konopcima ljubavi.” (Psalam 77,21; Jeremija 31,3; Hoπea 11,4) Strah od kazne ili ljubav prema vjeËnoj nagradi nije ono πto navodi Kristove uËenike da Ga slijede. Oni promatraju Spasiteljevu neusporedivu ljubav, otkrivenu kroz Njegov boravak na Zemlji, od jasala u Betlehemu do kriæa na Golgoti, a Njegova pojava privlaËi, omekπava i pokorava duπu. Ljubav se budi u srcu onih koji promatraju. Oni Ëuju Njegov glas i slijede Ga. Kao πto pastir ide ispred svojih ovaca, susreÊuÊi se prvi s opasnostima na putu, tako i Krist Ëini sa svojim narodom. “Kad god izvede sve ovce, krene pred njima.” Put prema Nebu osveÊen je Spasiteljevim stopama. Staza moæe biti strma i neravna, ali Isus je veÊ njome proπao; Njegova su stopala ugazila 265 oπtro trnje, da bi uËinio naπ put lakπim. Svaki teret koji smo pozvani ponijeti i On je sâm nosio. Premda se sad uznio na Nebo u Boæju nazoËnost dijeleÊi prijestolje svemira, Isus nije niπta izgubio od svoje suosjeÊajne naravi. Danas je isto njeæno, suosjeÊajno Srce otvoreno za sve patnje ËovjeËanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je ispruæena da mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na svijetu. “One sigurno neÊe nigda propasti i nitko ih neÊe oteti iz moje ruke.” (Ivan 10,28) Duπa koja se predala Kristu u Njegovim je oËima dragocjenija od cijeloga svijeta. Spasitelj bi proπao kroz samrtne muke na Golgoti da bi jedan Ëovjek mogao biti spaπen za Njegovo kraljevstvo. On nikada neÊe napustiti Ëovjeka za kojega je umro. Ako Ga Njegovi sljedbenici ne odluËe napustiti, On Êe ih Ëvrsto dræati. U svim naπim kuπnjama imamo sigurnog PomoÊnika. On nas neÊe ostaviti same da se borimo s kuπnjama, da se borimo sa zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premda je sada skriven od oËiju smrtnika, uho vjere moæe Ëuti Njegov glas kako govori: “Ne boj se, jer ja sam s tobom.” “Onaj koji æivi! Bio sam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 1,18) (Isusov æivot, str. 395,396) 205 10. srpnja Pastir je dao svoj æivot za ovce “Ja … poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao πto Otac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca. I ja dajem æivot svoj za ovce.” (Ivan 10,14.15) “Ja sam podnio vaπe æalosti, iskusio vaπe borbe, sretao se s vaπim kuπnjama. Ja poznajem vaπe suze, jer sam i sâm plakao. Poznajem boli koje su tako duboke da se ne mogu povjeriti nijednom ljudskom uhu. Nemojte misliti da ste napuπteni i ostavljeni. Premda vaπa bol nije taknula nijednu osjetljivu strunu nekog srca na Zemlji, pogledajte u mene i æivite.” “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, ali se ljubav moja 266 neÊe odmaÊ od tebe, nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæe Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10) Koliko god pastir moæe voljeti svoje ovce, Bog joπ viπe voli svoje sinove i kÊeri. Isus nije samo naπ Pastir, On je “Otac vjeËni”. On kaæe: “Poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao πto Otac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca.” (Ivan 10,14.15) Kakva je to izjava — jedinoroeni Sin, On koji je u OËevom naruËju, On koga je Bog objavio kao “Ëovjeka, moga srodnika” (Zaharija 13,7) u bliskoj je zajednici s nama; zajednica izmeu Njega i vjeËnog Boga prikazuje zajednicu izmeu Krista i Njegove djece na Zemlji. Isus nas voli zato πto smo dar Njegova Oca i nagrada za Njegov rad. On nas voli kao svoju djecu. »itatelju, On te voli. Sámo Nebo ne moæe podariti niπta veÊe, niπta bolje. Stoga imaj povjerenja! Isus je mislio na ljude po cijelom svijetu koje su zaveli laæni pastiri. Oni koje je On Ëeznuo sabrati kao ovce svoje paπe, rasijani su meu vukove, i On je rekao: “Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; i njih mi treba dovesti; one Êe Ëuti glas moj, te Êe biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16) “Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem.” (Ivan 10,17) To znaËi: moj Otac toliko vas je volio da mene joπ viπe voli zato πto sam svoj æivot dao da vas spasim. Ja sam omilio svome Ocu time πto sam postao vaπa zamjena i sigurnost, πto polaæuÊi svoj æivot uzimam vaπe obveze, vaπe prijestupe. … Dok je kao Ëlan ljudske zajednice bio smrtnik, On je kao Bog bio izvor æivota za svijet. On se mogao oduprijeti nadiranju smrti i nije se morao podËiniti njezinoj vlasti, ali On je dobrovoljno poloæio svoj æivot, da bi iznio na vidjelo æivot i besmrtnost. On je ponio grijeh svijeta, podnio njegovo prokletstvo, poloæio svoj æivot kao ærtvu, da ljudi ne moraju zauvijek umrijeti. “A on je bolesti naπe ponio, naπe je boli na se uzeo.” (Izaija 53,4) (Isusov æivot, str. 396,397) 267 206 11. srpnja Izgubljena ovca “Radujte se sa mnom, jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!” (Luka 15,6) Ukazano mi je na usporedbu o izgubljenoj ovci. Pastir u ovoj priËi ostavlja devedeset i devet ovaca u pustinji i polazi u potragu za jednom koja se izgubila. Kad je izgubljena ovca pronaena, pastir je podiæe na svoja ramena i vraÊa radujuÊi se. On se ne vraÊa gunajuÊi i osuujuÊi to jadno stvorenje koje mu je zadalo toliko brige, nego svoju izgubljenu i ponovno naenu ovcu nosi radujuÊi se. On svojoj sreÊi zbog postignutog uspjeha daje joπ veÊe izljeve radosti, pozivajuÊi i prijatelje i susjede da mu se pridruæe u tome, “Jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu.” Ono o Ëemu on sada govori nije lutanje izgubljene, veÊ radost zbog njezinog povratka; jer radost πto je ovca pronaena baca u sjenu sve brige, strahovanja i opasnosti kojima se pastir izlagao traæeÊi izgubljeni ovcu i vraÊajuÊi je na mjesto sigurnosti. “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) (Testimonies, sv. 3, str. 99) Isus nam je za prouËavanje dao usporedbu o izgubljenoj ovci. Pravi pastir ostavlja devedeset i devet ovaca i odlazi u pustinju bez obzira na cijenu i patnju kroz koju mora proÊi. … Koliko ste odlutalih i izgubljenih ovaca traæili, srca punog saæaljive njeænosti, opraπtanja i ljubavi, i doveli natrag u tor? Koliko ste rijeËi ohrabrenja izgovorili odlutalim ovcama koje su vas koπtale boli, tjeskobe i mnogih neugodnosti? … Jeste li govorili umirujuÊe rijeËi nade, ohrabrenja i oprosta, noseÊi odlutale na svojim ramenima, radujuÊi se na svakom koraku, govoreÊi: “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka 15,7) … ProuËavajte æivot i karakter Isusa Krista, i teæite tome da oponaπate Njegov primjer. NeposveÊenost nekih koji tvrde kako vjeruju u vijest treÊeg anela pridonijela je zavoenju ne268 kih od nemoÊnih ovaca u pustinju; tko je onda pokazao brigu pastira za izgubljene i odlutale? Nije li vrijeme da budemo krπÊani i u postupanju kao πto smo po zvanju? Kakvo dobroËinstvo, suosjeÊanje, kakvo saæaljenje je Isus pokazao prema napaÊenom ËovjeËanstvu! Srce koje kuca ujednaËeno s Njegovim velikim Srcem Beskrajne Ljubavi, iskazat Êe suÊut svakoj potrebitoj duπi i jasno obznaniti da razmiπlja kao i Krist. … Svaka napaÊena duπa ima potrebu za saæaljenjem drugih, i oni koji su proæeti Kristovom ljubavlju, ispunjeni Njegovom samiloπÊu, njeænoπÊu i suosjeÊanjem, odgovorit Êe na svaki takav poziv za saæaljenjem. … Svaka duπa koja se pokuπava vratiti sa svoga lutanja i doÊi k Bogu, treba pomoÊ onih koji imaju njeæno, samilosno srce ispunjeno ljubavlju poput Kristove. (Review and Herald, 16. listopada 1894.) 12. srpnja 207 Vrijednost izgubljene ovce “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas.” (1. Ivanova 4,10) Farizeji su izjavili kako bi se Isus usuglasio s njima da je bio pravi prorok, i imao bi udjela u njihovim propisima i pravilima te se ponaπao prema omraæenim carinicima i greπnicima baπ kao i oni. DajuÊi svojega Sina da umre za grijehe svijeta, Gospodin Bog je jasno pokazao kolika je cijena onoga πto je ponudio ljudima jer je, dajuÊi Isusa za ovaj svijet, dao najbolji nebeski Dar. Ovaj dragocjeni Dar zahtijeva najveÊu zahvalnost od svake duπe. Kojega god naroda, plemena ili jezika Ëovjek bio, bilo da je crn ili bijel, on joπ uvijek odraæava Boæju sliku, i ispravno razumijevanje ËovjeËanstva i Ëovjeka proizlazi iz Ëinjenice da je kupljen Kristovom krvlju. Pokazivanje prijezira i iskazivanje mrænje prema bilo kojem narodu otkriva znaËajke Sotone. Bog je dao svoju procjenu Ëovjeka u predavanju Isusa æivotu poniæenja, siromaπtva, samoodricanja, prijezira, odbacivanja i smrti; kako bi Ëovjek, Njegova izgubljena ovca, mogao biti spaπen. Nije li onda zadivljujuÊa Ëinjenica da se cijelo 269 Nebo oËajniËki zanima za otkup Ëovjeka? Nije li prekrasno πto su deset tisuÊa puta deset tisuÊa, i tisuÊe i tisuÊe anela, zaposleni penjanjem i silaæenjem svetim ljestvama kako bi sluæili onima koji Êe postati baπtinici spasenja? Aneli ne silaze na Zemlju da osuuju i uniπtavaju, da vladaju ili odaju poËast, veÊ kao glasnici milosti koji surauju sa Zapovjednikom Gospodnje vojske, koji surauju s ljudskim biÊima i koji su spremni poÊi da traæe i spase izgubljenu ovcu. Anelima je zapovjeeno da prebivaju oko onih koji se boje Boga i ljube Ga. Cijelo Nebo pokazuje zanimanje za dobrobit ovce koja je odlutala daleko od tora. Da su farizeji djelovali u skladu s Bogom, umjesto ujedinjenja s neprijateljem Boga i Ëovjeka, ne bi se naπli kako preziru skupocjenu Kristovu krv. Kad se iz ljudskog uma uklone sotonske obmane, kad greπnik gleda na Golgotu i vidi skupocjenu ærtvu koja je podnesena da spasi otpali i upropaπteni ljudski rod, on razmiπlja, duboko je dirnut Boæjom ljubavlju i kaje se. “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas.” O, kad bismo samo mogli shvatiti Boæju ljubav Ëak i u najmanjoj mjeri, imali bismo suosjeÊanje koje je pokazano prema palom Ëovjeku! Kako bismo samo izgledali i æivjeli! Promatranjem Krista Ëovjek se mijenja i karakterno se preobraæava “iz slave u slavu”. Sukob izmeu svjetla i tame se nastavlja. Pogledaj, jadni greπniËe koji si kao izgubljena ovca koju traæi njezin pastir, pogledaj na kriæ! … U siromaπnom slijepcu kojemu je milostivi Pastir povratio vid, samopravedni farizeji vidjeli su jedino osobu dostojnu … mrænje. (Signs of the Times, 20. studenog 1893.) 208 13. srpnja Krist je doπao pronaÊi izgubljene “Ja nisam doπao da pozovem na obraÊenje pravednike, nego greπnike.” (Luka 5,32) Tijekom svojega boravka na Zemlji Krist je ostvario djelo zbog kojega je napustio Boæje prijestolje na Nebu. On se zau270 zeo za ljudski rod da bi zahvaljujuÊi Njegovom djelu ljudski rod mogao biti uzdignut do razine Boæjih moralnih vrijednosti. On je preuzeo na sebe ljudsku narav da bi mogao uzdiÊi ljudsku obitelj i uËiniti ljude sudionicima boæanske naravi te ih postaviti u povoljan poloæaj s Bogom. Svako Njegovo djelo bilo je zbog palog svijeta — da traæi ovcu koja je odlutala s puta i vrati je natrag k Bogu. Gospodin je vidio naπe tuæno stanje te je na naπ svijet poslao jedinog Vjesnika kojemu je mogao povjeriti svoje veliko blago oprosta i milosti. Krist, jedinoroeni Boæji Sin, bio je taj odabrani Vjesnik. Bio je odreen da obavi zadaÊu koju Ëak ni nebeski aneli nisu mogli ostvariti. Samo je Njemu bilo povjereno djelo nuæno za otkup svijeta uprljanog i ugroæenog prokletstvom. Ovim je Darom Otac darovao svijetu cijelo Nebo. Kakva li je to bila promjena za Boæjeg Sina, Svjetlo s Neba, kojega su aneli oboæavali! On je mogao otiÊi u ugodne domove bezgreπnih svjetova, u okruæenje bez grijeha gdje neposluπnost i pobuna nikad nisu postojali i gdje bi bio primljen uz poklike hvale i ljubavi. No, palom je svijetu bio potreban Otkupitelj. “Ja nisam doπao da pozovem na obraÊenje pravednike”, rekao je On, “nego greπnike.” On nam je doπao predstaviti Oca kroz poruku nade i spasenja za naπ svijet. Nije bio samoæiv, nije vodio raËuna o svojoj udobnosti i zadovoljstvu, nije popuπtao kuπnjama; pristao je umrijeti kako bi greπan Ëovjek mogao biti otkupljen i kako bi mogao vjeËno æivjeti na mjestu koje Mu je On pripravio. Njegova sluæba bila je pouËavati duπe koje su umirale zbog tereta svojih grijeha. Krist je poloæio ovu zadaÊu na ramena svake duπe koju je otkupio. Gospodin Êe dati obilje svjetla onima koji Êe Mu biti vjerni i odani. … Njegova milost i milosrdan utjecaj Njegovog Duha ostaju jednaki prema svima koji Êe ih primiti. Njegova ponuda spasenja se ne mijenja. »ovjek je onaj koji mijenja svoj odnos s Bogom. Mnogi su se doveli u takav poloæaj da ne mogu prepoznati Njegovu milost i Njegovo spasenje. … Bog je za nas uËinio sve πto je bilo u Njegovoj moÊi. Dao nam je savrπeni primjer svojega karaktera u karakteru svojega Sina; a posao je Kristovih sljedbenika napredovanje u sliËnosti s Njim dok promatraju neusporedivu divotu Njegovog æivota i karaktera. Dokle god gledaju na Isusa i odgovovaraju na Nje271 govu ljubav, oni Êe odraæavati Kristov lik. (Review and Herald, 15. veljaËe 1898.) 209 14. srpnja Izgubljena ovca — posebna briga “Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nae?” (Luka 15,4) Bavljenje ljudskim umom predstavlja vaænu zadaÊu. »ovjek je Boæje vlasniπtvo, i aneli s velikim zanimanjem promatraju kako Êe se Ëovjek odnositi prema svojemu bliænjemu. Kad nebeski predstavnici vide da oni koji tvrde da su Boæji sinovi i kÊeri ulaæu napore sliËne Kristovima kako bi pomogli zabludjelima — pokazivanjem njeænog i suosjeÊajanog duha prema pokajnicima i otpalima — aneli im tada prilaze joπ bliæe i u sjeÊanje im prizivlju rijeËi koje Êe ih ispuniti mirom i uzdiÊi njihovu duπu. Sveti aneli prate svakog od nas. Nemamo pravo prezreti najmanje od Boæjih stvorenja, niti uzdizati neËije divljenje prema sebi. Aneli su sluæbeni duhovi poslani da sluæe onima koji Êe postati baπtinicima spasenja. HoÊemo li prihvatiti Ëast suradnje s nebeskim predstavnicima? HoÊe li nas Bog prihvatiti kao nositelje svjetla svijetu? Isus je prihvatio mjesto Onoga koji je doπao naÊi i spasiti πto je izgubljeno, te je uzvisio svijet time πto je umro za njegovo otkupljenje, kako bi vratio ovcu koja je odlutala s puta. Isus je dao svoj dragocjeni æivot, posvetio osobitu paænju najmanjima od Boæjih stvorenja, i aneli s velikom silom okruæuju one koji se boje Boga. Budimo, dakle, na oprezu i nikad nemojmo dopustiti da ijedna prezriva pomisao obuzme um u vezi s najmanjim Boæjim stvorenjem. Trebali bismo s briænoπÊu gledati na zabludjele, govoriti rijeËi ohrabrenja otpalima i paziti da ih kakvim nepromiπljenim ponaπanjem odvratimo od milostivog Spasitelja. Oni koji ljube Isusa voljet Êe i one za koje je On umro. Da su mnogi od greπnika koji se nalaze oko nas primili svjetlo kojim smo mi blagoslovljeni, oni bi se radovali u toj istini i bili 272 bi u prednosti nad mnogima koji imaju dugogodiπnje iskustvo i velike prednosti. Uzmimo ove izgubljene ovce kao svoj poseban teret i brinimo se o duπama kao oni koji jednog dana moraju odgovarati za svoje postupke. Nemojmo privlaËiti pogled na sebe, veÊ zavapimo ozbiljno i iskreno: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta.” (Ivan 1,29) Ovo je krπÊanska poruka svijetu. Ovo je vrlo jak dokaz. Potaknite svoje srce da uloæi ozbiljan napor i ohrabri duπe koje propadaju da usmjere svoj pogled na Njega koji je bio uzdignut na kriæu. I upamtite: sve dok budete tako Ëinili, nevidljivi Êe aneli … djelovati na srce i voditi duπu da vjeruje u Isusa. Greπniku je omoguÊeno da vidi Isusa onakvim kakav uistinu jest — punog samilosti, saæaljenja i ljubavi, te on uzvikuje: “Tvoja me briæljivost uzvisi.” (Psalam 18,35) (Review and Herald, 30. lipnja 1896.) 15. srpnja 210 Pronaena izgubljena ovca “I uspije li mu da je nae, zaista, kaæem vam, viπe se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale.” (Matej 18,13) Isus je u srca i umove svojih uËenika æelio utisnuti svijest o vrijednosti svake ljudske duπe. Od svojih sljedbenika On zahtijeva suradnju u spaπavanju greπnika. Postoji jedna izgubljena ovca, najmanji broj za izbrojiti; a ipak, On je Pastir koji ostavlja onih devedeset i devet i odlazi u brda da pronae tu jednu koja je zalutala. Zaπto su onda Boæji sinovi i kÊeri tako hladnog srca, tako ravnoduπni prema duπama koje propadaju oko njih? Zaπto su vjernici crkve toliko spremni dopustiti da cjelokupni teret poËiva na ramenima propovjednika? Ovo je velika pogreπka, jer se od svakog onog koji je primio milost oËekuje da sudjeluje u spaπavanju izgubljenih. Krist je svakom Ëovjeku dao njegov posao i treba uloæiti osobni napor u spaπavanju onih koji propadaju. Radnik bi trebao provoditi puno viπe vremena u tajnoj molitvi, jer rad na spaπavanju duπa zahtijeva veliku mudrost i znanje. Krist je rekao: “Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe 273 imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan 8,12) Isto tako je svojim uËenicima kazao: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) On je crkvu uËinio riznicom svete istine. On je svojoj crkvi ostavio upravljanje svetom istinom, i zadaÊa je crkve da nastavi Njegovo poslanje spaπavanja svijeta. On je Sunce Pravde koje svojim sjajnim zrakama obasjava svoje sljedbenike dok oni, zauzvrat, odsjajuju Njegovo svjetlo na druge. Oni trebaju biti Njegovi predstavnici u svijetu. VjerujuÊi da je Bog njihov osobni Spasitelj, oni preuzimaju rad tamo gdje je On stao. Krist kaæe: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti” (Ivan 15,5), ali s Njim je sve moguÊe. Vrlo je velik broj zalutalih i izgubljenih ovaca koje su nestale u divljini i pustoπi grijeha samo zato πto nitko nije poπao za njima da ih potraæi i dovede natrag u tor. Isus koristi sliku izgubljene ovce da pokaæe potrebu za traæenjem onih koji su odlutali od Njega; jer kad se ovca jednom izgubi, ona bez tue pomoÊi neÊe nikad naÊi put natrag do tora. Treba je traæiti i vratiti u tor. Cijelo Nebo zanima se za posao spaπavanja izgubljenih. Aneli s velikim zanimanjem promatraju tko Êe napustiti onih devedeset i devet ovaca i iziÊi u nevrijeme, oluju i kiπu, u divljinu pustinje, kako bi potraæio izgubljenu ovcu. Svuda oko nas ima izgubljenih, propalih i — naæalost — zanemarenih duπa. No, one su dragocjene Bogu jer su kupljene Kristovom krvlju. ... Mi trebamo traæiti one koji su izgubljeni. Trebamo traæiti onu izgubljenu ovcu i vratiti je natrag u tor, a to zahtijeva osobni napor. (Review and Herald, 30. lipnja 1896.) 211 16. srpnja Prave ovce sluπaju pravog pastira “Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; i njih mi treba dovesti; one Êe Ëuti glas moj, te Êe biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16) Istinu treba iznositi s boæanskom taktiËnoπÊu, krotkoπÊu i plemenitoπÊu. Ona bi trebala dolaziti iz srca koje je postalo blago i suosjeÊajno. … Ako æelimo pridobiti duπe, neka naπe rijeËi budu blage. Bog Êe biti mudrost onome koji teæi za mu274 droπÊu s boæanskog izvora. Iskoristimo svaku prigodu koja nam se pruæi, bdijmo i molimo se i budimo uvijek spremni da s krotkoπÊu i strahom damo razloge svoje nade. Kako ne bismo vrπili nepovoljan utjecaj ni na jednu duπu za koju je Krist umro, uzdiæimo svoje srce k Bogu kako bismo, kad nam se ukaæe prigoda, mogli progovoriti pravu rijeË u pravo vrijeme. Ako se budete tako posvetili Boæjem djelu, Boæji Duh Êe biti vaπ PomoÊnik. Sveti Duh Êe dati silu rijeËima ljubavi izgovorenim izgubljenim duπama. Istina izreËena pod djelovanjem Kristove milosti imat Êe pokretaËku snagu. Boæji je plan da se najprije pridobije srce. Kaæite istinu i prepustite Njemu da izvrπi promjenu i utemelji duπu u naËelima. Ne spominjite ono πto govore protivnici, nego samo izlaæite istinu. Istina moæe dirnuti srce. Otkrivajte jasno RijeË u svoj njezinoj sili. Kad se oko nas nagomilaju kuπnje, u naπim redovima Êe se pokazati i odvajanje i jedinstvo. Neki koji su danas spremni prihvatiti oruæje za borbu, u vrijeme stvarne opasnosti pokazat Êe da nisu gradili na Ëvrstoj stijeni i popustit Êe pred kuπnjama. Oni koji su imali veliku svjetlost i dragocjene prednosti, ali se nisu koristili njima, odvojit Êe se od nas pod ovim ili onim izgovorom. Zato πto nisu primili ljubav istine, upast Êe u zablude neprijatelja; povodeÊi se za “zavodljivim duhovima” i “naukama avolskim”, odstupit Êe od vjere. Ali, s druge strane, kad se bura progonstva doista sruËi na nas, vjerna ovca Êe Ëuti glas pravog Pastira. Napori puni samoodricanja uloæit Êe se u spaπavanje izgubljenih, i mnogi koji su odlutali iz stada vratit Êe se da bi slijedili velikog Pastira. Boæji narod Êe se meusobno zdruæiti i jedinstveno istupiti protiv neprijatelja. Zbog zajedniËkih opasnosti prestat Êe borbe za prevlast i neÊe se viπe voditi prepirka koga treba smatrati najveÊim. Nitko od pravih vjernika neÊe reÊi: “Ja sam Pavlov. Ja sam Apolonov. Ja sam Petrov.” (1. KorinÊanima 1,12) SvjedoËanstvo jednoga i svih Êe biti: “Prionuo sam uz Krista, radujem se u Njemu kao svom osobnom Spasitelju.” … Ljubav prema Kristu i ljubav prema naπoj braÊi bit Êe svjedoËanstvo svijetu da smo bili s Isusom i da smo se od Njega nauËili. Tada Êe vijest treÊeg anela prerasti u glasan pokliË i cijela Zemlja Êe biti osvijetljena Gospodnjom slavom. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 400,401) 275 212 17. srpnja Radost zbog jednog obraÊenog greπnika “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka 15,7) Isus, Sin Najviπega, vojuje protiv Sotone koji poduzima svaki lukavi potez da bi se suprotstavio Boæjem djelu. Nagrada za koju se bore sile svjetla i tame jest Ëovjekova duπa. Dobri Pastir traæi svoje ovce i prolazi kroz odricanja, poteπkoÊe i oskudicu. Njegovi pomoÊnici imaju poneπto spoznaje o ozbiljnosti sukoba, no premalo u usporedbi s onim kroz πto je proπao Pastir. S kojim suosjeÊanjem, tugom i upornoπÊu On traæi izgubljene! Tek nekolicina shvaÊa koliki oËajniËki napor Sotona ulaæe kako bi porazio Pastira. Kad Pastir na kraju pronae svoju izgubljenu ovcu, uzima je u svoje naruËje radujuÊi se, i nosi je na ramenima u tor. Tada nebeske harfe sviraju i pjeva se radosna pjesma zbog otkupljenja zalutale i izgubljene ovce. “Tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) … Sin »ovjeËji doπao je da nae i spasi πto je izgubljeno. Izgubljena ovca nikad ne moæe sama pronaÊi put natrag do tora. Ako je budni pastir ne nae i spasi, ona luta dok ne propadne. Kakvog li prikaza Spasitelja! Mi bismo propali da nas Isus, Dobri Pastir, nije doπao pronaÊi i spasiti. Farizeji su nauËavali kako se nitko, osim æidovskog naroda, neÊe spasiti, i s prijezirom su se odnosili prema drugim narodima. Ali Isus je privukao pozornost onih koje su farizeji prezreli, i ponaπao se prema njima obzirno i ljubazno. … “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Ovakva ljubav prema Ëovjeku, izraæena darovanjem Boæjeg jedinoroenog Sina, izazvala je u Sotoni silnu mrænju prema Darivatelju i neprocjenjivom Daru. Sotona je svijetu prikazao Oca u pogreπnom svjetlu, ali zahvaljujuÊi Boæjem velikom Daru to se pokazalo neistinom jer je Bezgra276 niËna Ljubav dokazala da Êe Ëovjek biti otkupljen po nezamislivo visokoj cijeni. Sotona je pokuπao uniπtiti Boæju sliku u Ëovjeku i dovesti ga u takvo stanje da ga se Bog odrekne kad ga vidi u njegovom jadu, izopaËenosti i propasti. Ali, Gospodin je dao svog jedinoroenog Sina da i oni najgreπniji i najuniæeniji ne propadnu, veÊ da se zahvaljujuÊi vjeri u Isusa Krista spase od zla æivota, preporoeni i obnovljeni na sliku Boæju, i tako imaju vjeËni æivot. (Signs of the Times, 20. studenoga 1893.) 213 18. srpnja Mi smo podpastiri “»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu, a unutra su grabeæljivi vuci!” (Matej 7,15) ©to manje razmiπljamo o Kristu i Njegovoj neusporedivoj ljubavi, i πto se manje trudimo postati sliËni Njemu, to bolje izgledamo u svojim oËima i to viπe dolazi do izraæaja naπe samopouzdanje i samouzviπenje. Stvarno poznavanje Krista i stalno gledanje na Njega kao ZaËetnika i svrπitelja naπe vjere dat Êe nam pravi uvid u narav i osobine pravog krπÊanina te Êemo se u potpunosti osvjedoËiti koliko je naπ æivot i karakter u suprotnosti sa æivotom Onoga koji je naπ veliki Uzor. … Osposobljavanje za duænost koja je pred nama predstavlja cjeloæivotnu zadaÊu, svakodnevnu napornu i neprekidnu borbu protiv ukorijenjenih navika i naslijeenih sklonosti. Da bismo isticali samo Isusa, gubeÊi potpuno iz vida sebe, potrebno je ulagati stalne, ozbiljne i oprezne napore. Moramo budno paziti na slabe toËke u svojem karakteru i suzbijati zle sklonosti, a razvijati i jaËati plemenite osobine koje joπ nisu doπle do izraæaja. Svijet nikada neÊe doznati za proces koji se u tajnosti odvija izmeu duπe i Boga: unutarnju ogorËenost duha, gnuπanje nad samim sobom i ustrajni napor samosavladavanja, ali Êe mnogi u svijetu moÊi cijeniti ishod tih napora. Oni Êe vidjeti da se Krist svakodnevno otkriva u naπem æivotu. Mi Êemo biti æiva poslanica koju vide i Ëitaju svi ljudi i posjedovat Êemo plemenit i skladno razvijen karakter. 277 Krist je rekao: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,29) On je spreman pouËiti sve one koji od Njega zatraæe znanje. Svijet je prepun laænih uËitelja. Apostol kaæe da Êe u posljednjim danima ljudi “sebi nagomilati uËitelje da im πkakljaju uπi” (2. Timoteju 4,3) jer æele Ëuti ono πto im godi. Protiv takvih nas Krist upozorava: “»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu, a unutra su grabeæljivi vuci! Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,15.16) Ovdje opisani vjerouËitelji tvrde za sebe da su krπÊani. Oni imaju vanjsko obliËje poboænosti i izgledaju kao da se zalaæu za spasenje duπa. … Oni su u suprotnosti s Kristom i Njegovim naukom jer im nedostaje Njegova krotkost i duh poniznosti. … Dobri Pastir je doπao da traæi i spasi ono πto je izgubljeno. On svoju ljubav prema svakoj ovci dokazuje djelima. Svi pastiri koji rade pod vodstvom glavnog Pastira posjedovat Êe Njegove osobine; oni Êe uvijek biti krotki i ponizni u srcu. Vjera sliËna povjerenju djeteta donosi mir u duπi i djeluje kroz ljubav koja se uvijek ogleda u zanimanju i brizi za druge. Oni u kojima boravi Kristov duh bit Êe sliËni Kristu i Ëinit Êe Njegova djela. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 375—377) 214 19. srpnja Pastir nas je doveo natrag “Kao πto se pastir brine za ovce svoje kad se nae uza stado rasprπeno, i ja Êu se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koje se rasprπiπe u dan oblaka i mraka.” (Ezekiel 34,12) Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoÊnije je od svih stvorenja. Pastir je mora traæiti, jer se sama ne zna vratiti. Tako je i s duπom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako bespomoÊna kao i izgubljena ovca, i ukoliko joj boæanska ljubav ne priskoËi u pomoÊ, nikad se neÊe uspjeti vratiti k Bogu. Pastir koji uvidi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, ne gleda bezbriæno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklo278 nu, niti kaæe: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uloæiti prevelik napor u traæenju zalutale. Neka se sama vrati, a ja Êu otvoriti vrata tora i pustiti je da ue!” Ne, Ëim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovno broji svoje ovce. Kad se uvjeri da je jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja devedeset i devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom ovcom. ©to je mraËnija i olujnija noÊ i opasniji put, to je veÊa pastirova briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaæe svaki napor da pronae izgubljenu ovcu. S kakvim olakπanjem Ëuje iz daljine njezin prvi jedva Ëujni poziv. IduÊi za zvukom, penje se uz najstrmije padine, dolazi do samog ruba ponora i izlaæe svoj æivot opasnosti. I tako traæi, dok sve slabiji pozivi kazuju da je ovca na kraju svojih snaga. KonaËno su njegovi napori nagraeni; izgubljena ovca je pronaena. On je tada ne grdi πto mu je zadala toliko briga. Ne tjera je biËem. »ak je ne pokuπava ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzima drhtavo stvorenje na svoje rame. Ako je ozlijeena ili ranjena, uzima je na ruke i pritiπÊe na svoje grudi da je toplina njegovog srca vrati u æivot. Pun zahvalnosti πto njegova potraga nije bila uzaludna, nosi je natrag u tor. Hvala Bogu πto Isus nije uËinio da moramo zamiπljati sliku æalosnog pastira koji se vraÊa bez ovce! Usporedba ne govori o neuspjehu, veÊ o uspjehu i radosti izbavljenja. U njoj nam je pruæeno boæansko jamstvo da nijedna od zalutalih ovaca iz Boæjega tora neÊe biti zaboravljena i neÊe biti ostavljena bez pomoÊi. Sve koji æele biti izbavljeni Krist Êe izvuÊi iz ponora pokvarenosti i iz trnja grijeha. (Isusove usporedbe, str. 121,122) 20. srpnja 215 Ovce s Njegovih paπnjaka “Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja ne oskudijevam, na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi.” (Psalam 23,1.2) Kad Isus, veliki UËitelj, iznosi svoje pouke koje treba nauËiti iz otvorene knjige prirode, On otvara naπe oËi spoznaje 279 kako bi nam otkrio kolika je pozornost dana svemu stvorenome u odnosu na mjesto koje zauzima na ljestvici stvaranja. Ako trava u polju, koja danas tako lijepo izgleda i oduπevljava osjetila, a sutra se kosi i spaljuje, dobiva toliku pozornost od Boga, koliko Êe On veÊu pozornost dati Ëovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku. Ne moæemo pretjerati u zamiπljanju vrijednosti ljudske duπe i pozornosti koju Nebo pridaje Ëovjeku. Bog nas tjeπi obeÊanjem: “Ne boj se, stado malo, jer je odluËio vaπ Otac da vam dadne Kraljevstvo!” (Luka 12,32) Isus je Dobri Pastir. Njegovi sljedbenici su “ovce paπe Njegove”. Pastir je uvijek uz svoje ovce da ih obrani, Ëuva od vukova, pronae zalutale i vrati ih natrag u tor, vodeÊi ih kraj zelenih paπnjaka i æive vode. Ne mogu zanemariti divno spasenje koje mi je nebeski Otac dao po tako beskrajno visokoj cijeni jer je “tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) NeÊu osramotiti svojega Otkupitelja olakim shvaÊanjem Njegovih patnji, Njegovih kuπnji, Njegovog milosra, Njegove ærtve i Njegove smrti, jer nas je On toliko ljubio da je postao nositelj naπih grijeha. O, kakva je to ljubav, neizreciva ljubav! On je postao “Ëovjek boli, viËan patnjama”. Umro je na kriæu poput prijestupnika, da bi Ëovjek mogao biti opravdan kroz Njegove zasluge. … Kroz Darovatelja æivota duπa moæe biti osposobljena æivjeti u vjeËnosti, i Ëovjek treba posebno brinuti o njoj jer je kupljena Kristovom krvlju. Krist je svemoÊan. On moæe ispuniti ono πto zatraæimo tog dana. Ako joπ uvijek ne cijenite dragocjenost duπe, ako su njezini prostori hrama oskvrnjeni kupcima i prodavaËima, predanjem vlasti i prebivanju Sotone — bilo miπlju ili osjeÊajem — s dubokom ozbiljnoπÊu vas preklinjem da ne odlaæete svoj dolazak pred Boga u iskrenoj molitvi, bez ijednog trenutka raËunanja ili oklijevanja, i kaæete: “O, Gospodine, otvorio sam vrata svojega srca Tvojem najgorem neprijatelju i najveÊem neprijatelju moje duπe. Ponaπao sam se kao da sâm mogu spasiti svoju duπu, da mogu grijeπiti i popraviti se kad to odluËim; ali osjeÊam da me njegova sila dræi u svojoj moÊi. Samo me Ti moæeπ spasiti od vjeËne propasti moje duπe. … Viπe Ti je neÊu uskraÊivati. Ne usuujem se imati povjere280 nja u bilo koju drugu silu osim Tvoje. … Polaæem svoju duπu pred Tvoje noge. Ti, o Janje Boæje, pereπ moju duπu svojom krvlju i oblaËiπ je svojom haljinom ËistoÊe i pravednosti.” (Manuscript 73, 1893.) 216 21. srpnja “©to joπ mogoh uËiniti?” “Napokon, posla k njima svoga sina.” (Matej 21,37) Zar ne postoji sila koja moæe obuzdati naπe osjeÊaje i pokazati nam da smo blizu granice s vjeËnim svijetom? Zar ne moæemo razmiπljati o onome πto ima vjeËnu vrijednost? ©to je potrebno uËiniti kako bi se probudio naπ narod? »emu ove lake sadaπnje nevolje o kojima razgovaramo? Pogledajmo πto Pavao kaæe o tome: “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2. KorinÊanima 4,17) Biste li pristali da budete pretuËeni πtapom, da dan i noÊ proæivljavate straπnu agoniju gladi, hladnoÊu, golotinju, a da sve to smatrate — i πto je najgore od svega: od laæne braÊe — lakim sadaπnjim nevoljama? No, on ih uistinu naziva “naπim lakim sadaπnjim nevoljama”. … Previπe smo opsjednuti svojim “ja”. Ako æelimo da naπe “ja” umre i bude skriveno u Isusu Kristu, tada neÊemo spominjati razoËaranja, poteπkoÊe i sliËne sitnice, veÊ Êemo govoriti o velikom planu otkupljenja i o neusporedivoj moÊi Isusa Krista koji je doπao na naπ svijet i uzeo ljudsku narav da bismo se kroz Njega mogli uzdiÊi i sjesti s Njegove desne strane. ©to bi moglo biti ljepπe od toga? Ako ovo nije dovoljno, πto bi Nebo joπ moglo uËiniti a da veÊ nije uËinjeno za pali ljudski rod? “©to joπ” kaæe Krist, “mogoh uËiniti za moje ovce a πto nisam veÊ uËinio?” ©to joπ? HoÊe li nas morati pustiti da odemo? Bit Êe prisiljen na to, osim ako promijenimo svoj stav prema Bogu. Jer On je uËinio sve πto je mogao da nas spasi. Pred Bogom imamo odgovornost prema svjetlu koje smo primili. Hodimo u svjetlu jer je On u svjetlu. … Zle pretpostavke i ogovaranja bit Êe zaboravljeni. Govorit Êete i neÊete razmiπljati o sebi i o tome πto drugi Ëine, veÊ πto 281 Ëine Bog i Isus. … A πto, zapravo, Ëine? Oni Ëiste Svetiπte. … Mi bismo trebali zajedno s Njim sudjelovati u ovom radu ËiπÊenja svetiπta svojih duπa od svake nepravednosti, tako da naπa imena mogu biti zapisana u JaganjËevoj Knjizi æivota, i da naπi grijesi mogu biti izbrisani kad doe vrijeme preispitivanja od strane Gospodina. Ovo je najsvetija zadaÊa ikad povjerena smrtnicima. Nemamo vremena za samouzdizanje, veÊ jedino za uzdizanje Isusa. O, uzdignimo Ga! Kako to moæemo uËiniti? Kako moæemo traæiti spasenje samo za sebe i uzdizati samo sebe? … kaæe Pastir stada. Na koga On misli? Na pastore? Ne. Na sve koji se zovu Kristovim imenom, na sve koji su okusili i znaju kako je dobar Gospodin. … Bog Êe nam dati svoju silu i udruæiti boæanske s ljudskim naporima, i moÊi Êemo izgraivati svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. To je moÊ kojoj Sotona ne moæe odoljeti niti je nadvladati. (Manuscript 26, 1888.) 217 22. srpnja Hranjenje ovaca “Zato su otiπli … do istoËne strane doline da traæe paπu stoci. Naπli su obilatu i dobru paπu, i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju.” (1. Ljetopisa, 4,39.40) Boæja rijeË je istinska mudrost i istinska spoznaja. Ljudska miπljenja i senzacionalistiËke propovijedi vrijede vrlo malo. Oni koji su proæeti Boæjom rijeËju iznosit Êe je na jednostavan naËin kao πto je to Ëinio i sâm Isus Krist. NajveÊi UËitelj svijeta koristio se najjednostavnijim jezikom i najobiËnijim slikama. Gospodin poziva svoje pastire da hrane stado samo Ëistom i pravom hranom. On æeli da istinu iznose u svoj njezinoj jednostavnosti. Kad vjerno obave ovaj posao, mnogi Êe biti osvjedoËeni i obraÊeni silom Svetoga Duha. Potrebni su biblijski uËitelji koji Êe se znati pribliæiti neobraÊenima, koji Êe tragati za izgubljenom ovcom, koji Êe ulagati osobne napore i davati jasne i odreene upute. 282 Nikad nemojte izgovoriti nijednu rijeË sumnje. Kristovo uËenje je po svojoj naravi uvijek pozitivno. Kad iznosite poruku, uvijek je naglaπavajte sa sigurnoπÊu. Uzdiæite »ovjeka s Golgote sve viπe i viπe. Uzdizanje Kristovog kriæa daje izlaganju osobitu silu. Velika je prednost za uËenika da o istinama Boæje rijeËi ima jasno i ispravno shvaÊanje, kako bi ove istine bio spreman prenijeti drugima. On treba biti ukorijenjen i utemeljen u vjeri. UËenike treba navesti da se razmiπljanjem o istini sami uvjere u njezinu snagu, kako bi svaku rijeË izgovarali iz srca punog ljubavi i njeænosti. Nastojte u njihov um duboko utisnuti bitne biblijske istine. Neka oni te istine ponavljaju svojim rijeËima, kako biste bili sigurni da su ih jasno shvatili. To Êe moæda biti spori proces, ali to je deset puta vrednije nego da se na brzinu prijee preko znaËajnih predmeta, a da im se pritom ne pokloni duæna pozornost. Nije dovoljno da uËenik prihvati odreenu istinu sâm za sebe. Od njega se mora traæiti da tu istinu jasno izloæi svojim rijeËima, kako biste se osvjedoËili da on doista uvia snagu pouke i zna je primijeniti. … Nikad nemojte zaboraviti da je najveÊa pouka koju treba pouËavati i koju treba nauËiti pouka o suradnji s Kristom u djelu spaπavanja. Obrazovanje koje se stjeËe istraæivanjem Svetog pisma je primjenjivo znanje o planu spasenja. Takvo obrazovanje obnovit Êe Boæji lik u duπi. Ono Êe osnaæiti i okrijepiti um da se odupre kuπnji i osposobiti uËenika da postane Kristov suradnik u Njegovom poslanju milosti za svijet. To Êe ga uËiniti Ëlanom nebeske obitelji i pripremiti ga za sudjelovanje u naslijeu svetih u svjetlosti. … Biblija tako postaje udæbenik, πto prema Boæjoj nakani treba i biti, dajuÊi jasnu sliku onima koji teæe shvatiti njezine velike i slavne istine. … Um preplavljuje obilje svjetlosti. (Counsels to Parents and Teachers, str. 433—437) 283 218 23. srpnja Posebna briga o stadu “Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paπe njegove.” (Psalam 100,3) Isus poznaje potrebe svakog svog stvorenja i Ëita najskrivenije i neizraæene boli svakog srca. Kad je povrijeen jedan od najmanjih za koje je On umro, to ne ostaje nezapaæeno i On Êe sigurno prijestupnika pozvati na odgovornost. Isus je Dobri Pastir. On se brine za svoje stado, a posebno za nejake, bolesne i one koji zalutaju. On svaku ovcu zna po imenu. Nevolja svake ovce i svakog janjeta iz Njegovog stada budi suosjeÊanje i ljubav u Njegovom srcu, i svaki vapaj za pomoÊ dopire do Njegovog uha. UkazujuÊi na jedan od najteæih grijeha pastira u Izraelu, prorok kaæe: “NemoÊnih ne krijepite, bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce rasprπiπe nemajuÊ pastira. … Nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traæi.” (Ezekiel 34,4-6) … Kao Osoba Boæanstva On nam pritjeËe u pomoÊ svojom moÊnom silom, dok kao naπ Stariji Brat suosjeÊa s nama u svakoj naπoj patnji. Kao VeliËanstvo Neba nije se dræao podalje od grijehom uniæenog i greπnog ËovjeËanstva. Mi nemamo takvog Velikog sveÊenika koji je tako visoko i tako uzviπen da ne bi mogao zapaziti ili suosjeÊati s nama, veÊ takvoga koji je bio u svemu kuπan kao i mi, ali nikad ni u Ëemu nije zgrijeπio. … U svom krπÊanskom æivljenju doæivjet Êete mnoge neugodnosti i poteπkoÊe s vjernicima u svojoj crkvi, ali se nemojte previπe truditi u oblikovanju karaktera svoje braÊe. Kad uvidite da oni ne zadovoljavaju zahtjeve Boæje rijeËi, nemojte ih osuivati; kad vas izazivaju, ne uzvraÊajte istom mjerom. Kad kaæu neπto πto bi vas moglo ogorËiti, saËuvajte mir svoje duπe. … Kad se zalaæete za zabludjele, vaπe srce mora biti ponizno, smekπano Boæjim Duhom. Dopustite da vas On upotrijebi kao svoje orue. Prebacite svoje breme na Isusa. Kad Sotona zagospodari nekom duπom, vi osjeÊate da Bog treba preuzeti sluËaj u svoje ruke; ali ono πto moæete uËiniti, uËi284 nite u duhu poniznosti i skromnosti, a nejasna i iznimno sloæena pitanja predajte u Boæje ruke. Posluπajte upute dane u Njegovoj RijeËi, a ishod prepustite Njegovoj mudrosti. Kad ste za spasenje svojega brata uËinili sve πto je u vaπoj moÊi, prestanite se uznemiravati i mirno nastavite obavljati svoje ostale duænosti. To viπe nije predmet vaπe brige, nego Boæje. Nemojte svojom nestrpljivoπÊu rezati Ëvor poteπkoÊa, ËineÊi na taj naËin stanje beznadnim. Prepustite da Bog umjesto vas razmrsi zamrπene niti. On ima dovoljno mudrosti i taktiËnosti za rjeπavanje neprilika u naπem æivotu. Mi ne moæemo uvijek sagledati i shvatiti Njegove planove, i stoga moramo strpljivo Ëekati da se razviju, a ne ometati njihovo ostvarenje. On Êe nam ih otkriti kad za to bude pravo vrijeme. Teæite za jedinstvom, njegujte ljubav i ugledajte se na Krista u svemu. On je izvor jedinstva i snage. … Ako postupite u skladu s Boæjom voljom, Njegovi blagoslovi Êe se izliti na vaπu crkvu. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 346—348) 24. srpnja 219 Njeæan i briæan Pastir “Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruËju, i briæljivo njeguje dojilice.” (Izaija 40,11) Pravi radnici æive i rade u vjeri. Oni ponekad osjeÊaju zamor gledajuÊi kako rad sporo napreduje, a borba izmeu sila dobra i zla postaje sve jaËa. Ali ako se ne razoËaraju i ne izgube hrabrost, vidjet Êe kako se oblaci razilaze i ostvaruje se obeÊanje o izbavljenju. Kroz maglu kojom ih je Sotona okruæio oni Êe vidjeti sjajne zrake Sunca pravde. Radite u vjeri, a ishod prepustite Bogu. Molite se u vjeri, i tajna Njegove Promisli dat Êe odgovor. Moæda Êe vam se ponekad Ëiniti da neÊete uspjeti. Ali radite i vjerujte, unoseÊi u svoj rad vjeru, nadu i hrabrost. Kad uËinite ono πto moæete, Ëekajte na Gospodina uzdajuÊi se u Njegova obeÊanja i On Êe ostvariti ono πto je obeÊao. »ekajte, ali ne u nestrpljivoj zabrinutosti, veÊ u neustraπivoj vjeri i nepokolebljivom povjerenju. 285 “Ako je Bog za nas, tko Êe biti protiv nas? On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,31.32) (Testimonies for the Churches, sv. 7, str. 245) Naπ nebeski Otac ima tisuÊu naËina o kojima mi niπta ne znamo da se pobrine za nas. Oni koji prihvate naËelo da je sluæenje Bogu od najveÊe vaænosti za njih, vidjet Êe kako problemi iπËezavaju, a pred svojim Êe nogama ugledati ravnu stazu. Vjerno izvrπavanje danaπnjih duænosti najbolja je priprema za sutraπnje kuπnje. Ne prikupljajte sve odgovornosti i brige sutraπnjeg dana, da biste ih dodali teretu danaπnjeg dana. … Nadajmo se i budimo hrabri. Nerazumno je i grijeh je oËajavati u Boæjoj sluæbi. On poznaje svaku naπu potrebu. Naπ Bog koji Ëuva zavjet sjedinjuje svemoÊnost Kralja nad kraljevima s blagoπÊu i brigom njeænog Pastira. Njegova moÊ nema mjere i ona je jamstvo za sigurno ispunjenje Njegovih obeÊanja svima onima koji se u Njega uzdaju. On ima naËin i sredstva kojima Êe ukloniti svaki problem, kojima Êe pruæiti podrπku onima koji rade u Njegovoj sluæbi i cijene sredstva πto ih On koristi. Njegova ljubav je iznad svake druge ljubavi, kao πto je Nebo iznad Zemlje. On se stara za svoju djecu brigom i ljubavlju koja je neizmjerna i vjeËna. I u najcrnjim danima, kad je sve naoko uæasno i straπno, imajte vjeru u Boga. On Ëini kako je Njemu po volji, vodeÊi sve na dobro svojega naroda. Snaga onih koji Ga ljube i koji Mu sluæe postajat Êe iz dana u dan sve jaËom. On moæe i spreman je pruæiti svojim slugama svu potrebnu pomoÊ. On Êe im podariti mudrost potrebnu za njihove razliËne potrebe. (Put u bolji æivot, str. 305,306) 286 25. srpnja 220 Njeænost Pastira “A kad je nae, stavi je, pun veselja, na svoja ramena.” (Luka 15,5) U nalogu koji je dao uËenicima Krist nije samo opisao djelo koje Êe oni obavljati, nego im je predao i vijest koju Êe propovijedati. “UËite ih”, rekao je, “da vrπe sve πto sam vam zapovjedio!” (Matej 28,20) UËenici su dobili zadaÊu da uËe ljude onome πto je On osobno govorio i uËio. U tome je sadræano i sve ono πto je rekao preko starozavjetnih proroka i uËitelja. Ljudski je nauk iskljuËen. Ovdje nema mjesta predajama, ljudskim teorijama i zakljuËcima ili crkvenom zakonodavstvu. U ovom nalogu nije sadræan nijedan od zakona koji su izdale crkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati niπta od toga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani Njegova RijeË i Njegova djela, Ëine riznicu iz koje Njegovi uËenici trebaju crpsti nauk koji Êe dati svijetu. Kristovo ime je njihovo geslo, njihov znak raspoznavanja, njihova veza jedinstva, ovlast za njihov naËin djelovanja i izvor njihovog uspjeha. Niπta πto ne nosi Njegov natpis ne moæe se priznati u Njegovom kraljevstvu. Evanelje ne treba iznositi kao neku beæivotnu teoriju, veÊ kao æivu silu koja mijenja æivot. Bog æeli da oni koji primaju Njegovu milost budu svjedoci njezine moÊi. On rado prihvaÊa one Ëiji Ga je æivot najviπe vrijeao; ali kad se pokaju, daje im boæanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije poloæaje i πalje ih nevjernima da objave Njegovu bezgraniËnu milost. On æeli da Njegove sluge pruæe svjedoËanstvo o Ëinjenici da ljudi Njegovom miloπÊu mogu posjedovati karakter sliËan Kristovom i radovati se Ëvrstom obeÊanju Njegove velike ljubavi. Æelio bi da pruæimo svjedoËanstvo o tome da On ne moæe biti zadovoljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraÊene svete prednosti Njegovih sinova i kÊeri. U Kristu se nalazi njeænost pastira, ljubav roditelja i neusporediva milost Spasitelja punog suÊuti. On daje svoje blagoslove pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi ove blagoslove; On ih iznosi na najprivlaËniji naËin ka287 ko bi probudio æelju da ih posjedujemo. Tako Njegove sluge trebaju iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova divna ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samim ponavljanjem uËenja ne moæe postiÊi niπta. … Krist æeli da se Njegov lik naslika u svakom uËeniku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak “slici njegova Sina”. (Rimljanima 8,29) U svakom od njih treba se svijetu jasno oËitovati Kristova ljubav koja dugo trpi, Njegova svetost, krotkost, milost i istina. (Isusov æivot, str. 683,684) 221 26. srpnja Onima koji Ga prihvate Krist je sve “Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom.” (Ivan 10,27) Promjena ljudskog karaktera Ëini Kristov jaram blagim i Njegovo breme lakim. Vjerom svi mogu, ako to æele, postati jedno s Kristom svojom posluπnoπÊu i sluæbom. Izdavanje zapovijedi je Boæja povlastica, a Ëovjekova duænost je da ih poπtuje. Duπa nije prisiljena ni na πto. Ispunjavanje duænosti je Ëovjeku povjereno jednako kao i Boæjem Sinu, nasljedniku Neba. On za Boga vrπi briænu, dragovoljnu i Ëestitu sluæbu. Poπtivanjem svih Boæjih zapovijedi otkriva se duh ljubavi prema Njemu. Upravo je u ovakvom okruæenju Krist æivio i radio. Svaka rijeË i svako djelo predstavljaju rad za Boga. Ovo je vjera u Boga i u Ëovjeka. Krist nikada ne bi dao svoj æivot za ljudski rod da nije imao vjeru u duπe za koje je umro. On je znao da Êe velik broj njih odgovoriti na ljubav koju je iskazao ËovjeËanstvu. NeÊe odgovoriti svako srce, ali koje æeli, moæe odgovoriti na ovu ljubav bez premca. Moje ovce Êe “Ëuti glas moj”, kaæe Krist. Srce koje æudi za Bogom prepoznat Êe Boæji glas. Bog ne moæe odgovoriti duπi koja ne odgovara na Njegovu ponuenu milost i Njegovu darovanu ljubav. On Ëeka na odgovor duπe. … Cjelokupna odgovornost poËiva na njima. On ih poziva na svadbu, stavlja pred njih gozbu koja moæe zadovoljiti svaku 288 njihovu æelju. Njegova rijeË puna je bîti i jezgrovitosti. “Traæit Êete me i naÊi Êete me jer Êete me traæiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,13) … Tada Êe Gospodin dati izlijevanje Svetoga Duha kao na dan Pedesetnice. … Zajedniπtvo s Bogom je za svakoga osobno i izravno. Pod utjecajem Svetoga Duha srce Êe u ljudima gorjeti Gospodnjom ljubavlju. Oni su kao djeca puna povjerenja. Krist ne traæi zasluge. O, kad bi svi doπli onakvi kakvi jesu i dopustili Mu da ih pripremi da budu kao i On. Gospodin jedino æeli da Ga prihvate i nauËe nositi Njegov jaram i ponesu Njegov teret, da Nebo vidi kako su oni radnici koji rade s Bogom. Zaπto svaka duπa kojoj je potrebna pomoÊ i odmor ne bi mogla doÊi k Nositelju bremena da joj olakπa teret i dade æivot. Krist nije mogao a da ne bude svjetlo i nije mogao ne svijetliti. Njegov je posao bio svijetliti. Doπao sam, rekao je, “da ovce imaju æivot i da ga imaju u izobilju”. (Ivan 10,10) U meni uopÊe nema tame. … Svjetlo predstavlja objavu, i ono treba svijetliti usred moralne tame. Onima koji Ga prime, Krist je sve. On je njihov Tjeπitelj, sigurnost i zdravlje. Bez Krista nema svjetla. Izmeu Isusa i duπe ne mora biti oblak. … Njegovo veliko srce puno ljubavi Ëezne da ispuni duπu sjajnim zrakama Njegove pravednosti. (Letter 153a, 1897.) 27. srpnja 222 Pastir poziva svoje ovce po imenu “Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. … Ovce sluπaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van.” (Ivan 10,2.3) Put je pravedniËki put mira, tako poravnjen i jasan da krotki i bogobojazni mirno idu njime ne spotiËuÊi se i ne zastranjujuÊi s njega. Taj put je uzan, ali njime usporedno mogu iÊi putnici razliËitih temperamenata, samo ako vjerno slijede Vojskovou svojega spasenja. Oni pak koji æele zadræati svoje zle sklonosti i sebiËne navike, ne mogu iÊi tim putem jer im je on preuzak i tijesan. 289 Koliko truda i pastirske brige naπ veliki Pastir ulaæe u nastojanju da svaku ovcu zove po imenu i strpljivo je usmjerava da ide Njegovim tragom. On traæi one koje su zabludjeli. SvjetloπÊu svoje RijeËi ukazuje im na opasnosti. Ukorima i opomenama upuÊenim s Neba On ih poziva da se vrate na pravi put. On se trudi pomoÊi zabludjelima svojim Svetim Duhom i podiæe ih kad padnu. Ali mnogi su tako dugo iπli putem grijeha da ne æele Ëuti Njegov glas. Odbacili su sve πto bi im moglo dati mir i sigurnost te se predaju laænom voi i drsko ustraju u slijepom samopouzdanju, udaljujuÊi se sve viπe od svjetlosti i mira, od spokojstva i istinske sreÊe. … Kristov kriæ je naπa jedina nada. On nam otkriva veliËinu ljubavi naπeg nebeskog Oca i Ëinjenicu da je Krist kao VeliËanstvo Neba pristao na tolika vrijeanja, ismijavanja, poniæavanja i patnje, da bi se na kraju radovao gledajuÊi u svom kraljevstvu spaπene i one koji su bili na samom rubu propasti. Ako volite svoju djecu, neka vam glavni cilj bude da ih pripremite za vjeËni æivot u slavnoj buduÊnosti. … Radite dok je dan, nadoknadite propuπteno vrijeme i zadobijte krunu besmrtne slave. Spasite sebe i svoju obitelj, jer spasenje duπe predstavlja najdragocjeniji dobitak. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 502,503) Mnogi muæevi i oËevi mogli bi nauËiti korisnu pouku o njeænom staranju vjernog pastira. Kad se od Jakova zahtijevalo da poe na æurno i teπko putovanje, on je odgovorio: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. … Ja Êu iÊi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru.” (Postanak 33,13.14) Neka na napornom putu æivota muæ i otac “ide polako”, prema onome koliko moæe izdræati njegov sudrug i suputnik. Usred svijeta koji je u æurbi za bogatstvom i moÊi, neka on nauËi odræati ritam svojih koraka, tjeπeÊi i podupiruÊi onoga tko je pozvan iÊi uz njega. (Put u bolji æivot, str. 232) 290 28. srpnja 223 Podpastiri “Pasite stado Boæje … i nadzirite ga.” (1. Petrova 5,2) Veliki Pastir ima svoje podpastire kojima povjerava brigu za ovce i janjce svojega stada. Prvi posao koji je Krist povjerio Petru kad ga je ponovno vratio u sluæbu bio je: “Pasi jaganjce moje!” (Ivan 21,15) To je bio posao u kojem Petar nije imao mnogo iskustva. Taj posao je zahtijevao veliku obazrivost i njeænost, mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Ovime je on bio pozvan da sluæi djeci i mladima, a posebno onima koji su mladi u vjeri. Trebao je pouËavati neupuÊene otvarajuÊi im Pisma i odgajati ih da budu korisni u Kristovoj sluæbi. Petar dotad nije bio sposoban za ovaj rad i nije Ëak niti shvaÊao njegovu vaænost. Pitanje koje je Krist postavio Petru bilo je vrlo znaËajno. “Ljubiπ li me?” zapitao je On, i to spomenuo kao jedini uvjet za uËeniπtvo i sluæbu. To je najosnovniji uvjet. Iako je Petar mogao posjedovati sve drugo, ipak bez takve ljubavi prema Kristu ne bi mogao biti vjeran pastir Gospodnjem stadu. Znanje, dobrohotnost, rjeËitost, zahvalnost i revnost — sve to moæe dobro doÊi u radu, ali bez Kristove ljubavi u srcu rad krπÊanskog propovjednika pokazat Êe se bezuspjeπnim. Pouku koju mu je Krist pruæio pokraj Galilejskog jezera Petar je ponio za cijeli æivot. U svojoj poslanici upuÊenoj crkvama i pisanoj Svetim Duhom on kaæe: “Starjeπine koje su meu vama opominjem ja, starjeπina kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja Êe se uskoro oËitovati: Pasite stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje za prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.” (1. Petrova 5,1-4) Kad ovca zaluta i odvoji se od svojega stada, najbespomoÊnija je od svih stvorenja. Nju se mora traæiti, jer se sama nikad ne bi znala vratiti svojemu stadu. Tako je i s duπom koja zaluta i odvoji se od Boga. Ona je jednako bespomoÊna kao i 291 izgubljena ovca, i ukoliko je boæanska ljubav ne doe izbaviti, ona nikad ne bi naπla put povratka Bogu. S kakvim bi saæaljenjem, brigom i ustrajnoπÊu svaki podpastir trebao traæiti izgubljene duπe! … Ali to znaËi pristati na tjelesne neugodnosti i ærtvovanje lagodnog æivota. To zahtijeva njeænu brigu za zabludjele, boæansku samilost i veliku strpljivost. To zahtijeva uho koje Êe biti spremno sa suosjeÊanjem sluπati bolno kazivanje o nepravdi, poniæenju, oËaju i bijedi. Duh pravog pastira je onaj koji ne misli na sebe. On zaboravlja na sebe. (Gospel Workers, str. 182—184) 224 29. srpnja PreobraÊeni Petar, podpastir “A ti kadgod obrativπi se utvrdi braÊu svoju.” (Luka 22,32 — DK) Triput se Petar javno odrekao svojega Gospodina i triput je Isus dobio od njega Ëvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i privræenosti, nakon πto je njegovom ranjenom srcu kao oπtru strijelu uputio pitanje. Pred okupljenim uËenicima Isus je otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekad hvalisavi uËenik korjenito ponizio. Petar je po svojoj naravi bio æustar i nagao, pa je Sotona iskoristio te osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova pada Isus mu je rekao: “©imune, ©imune, pazi, Sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti, kad se jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka 22,31.32) To je vrijeme sad doπlo i Petrov je preobraæaj bio oËit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan æustar i samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja Petar bio bolje nego ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada. … Prije svojega pada Petar je uvijek govorio nepromiπljeno, prema trenutaËnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i izraziti svoje miπljenje prije nego πto je jasno shvatio sebe ili ono πto treba reÊi. Meutim, obraÊeni je Petar bio sasvim drukËiji. On je saËuvao svoj raniji æar, ali Kristova je 292 milost podeπavala njegovu revnost. Viπe nije bio silovit, samopouzdan i uobraæen, veÊ blag, pribran i voljan uËiti. Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada. Spasiteljev naËin postupanja s Petrom sadræavao je pouku za njega i njegovu braÊu. On ih je pouËavao da s prijestupnikom postupaju strpljivo, suosjeÊajno i u ljubavi koja praπta. Iako se Petar odrekao svojega Gospodina, ljubav s kojom se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravo takvu ljubav treba i potpastir osjeÊati prema ovcama i jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. SjeÊajuÊi se svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto tako njeæno kao πto je Krist postupao s njim. … Isus je iπao sam s Petrom, jer je postojalo neπto πto je æelio reÊi samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: “Kamo ja idem, ti me sad ne moæeπ slijediti, ali Êeπ me poslije slijediti.” Na ovo je Petar odgovorio: “Gospodine … zaπto te sada ne mogu slijediti? Svoj Êu æivot dati za te.” (Ivan 13,36.37) … Petar je pao kad je doπla kuπnja, ali je opet dobio priliku da dokaæe svoju ljubav prema Kristu. … Isus je tako upoznao Petra s naËinom na koji Êe umrijeti; pretkazao je Ëak i πirenje njegovih ruku na kriæu. … OsjeÊao se voljnim da pretrpi bilo kakvu smrt za svojega Gospodina. (Isusov æivot, str. 671,672) 30. srpnja 225 U blagosti hrani jaganjce “U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,18) Pravi Kristov propovjednik trebao bi biti okruæen ozraËjem duhovne svjetlosti jer je povezan sa Svjetlom æivota i hodi s Kristom koji je to Svjetlo. Argumentima se je moguÊe oduprijeti, uvjeravanja i molbe mogu biti prezreni, i najrjeËitiji pozivi poduprti Ëvrstinom logike mogu biti odbaËeni; ali æivi karakter pravednosti, svakodnevna poboænost u æivotnim prilikama i neprilikama, briga za greπnika ma gdje se nalazio, duh istine koji gori u srcu i odsjajuje s lica te odiπe iz svake rijeËi koja prelazi preko usana — saËinjavaju propovijed kojoj je teπko 293 odoljeti ili je zanemariti, i koja postavlja uporiπta od kojih Sotona drπÊe. Propovjednici koji hode s Bogom opasani su punom nebeskom opremom, i njihove napore pohodit Êe pobjeda. Oni koji su ukljuËeni u veliko i sveto djelo opominjanja svijeta ne samo da trebaju imati osobno iskustvo s Bogom, veÊ trebaju gajiti ljubav jedni prema drugima, biti jednoduπni, jednako prosuivati i moÊi jedni drugima pogledati u oËi. Odsutnost ove ljubavi uvelike raduje naπeg lukavog neprijatelja. On je izumitelj zavisti, ljubomore, mrænje i razdora, i raduje se kad vidi da ovaj zlokoban korov guπi ljubav, tu njeænu biljku nebeskog podrijetla. Bog nije zadovoljan kad Njegovi sluge osuuju, kritiziraju i okrivljuju jedni druge. On im je dao posebnu zadaÊu da brane istinu. Oni su Njegovi radnici; trebali bi poπtivati sve i meusobno poπtivati jedni druge. U vojsci se od Ëasnika zahtijeva meusobno poπtivanje, i novaci vrlo brzo nauËe tu lekciju. Kad su voe naroda u krπÊanskom ratovanju ljubazni i strpljivi, te pokazuju posebnu ljubav i uvaæavanje prema svojim suradnicima, oni i druge pouËavaju da postupaju isto tako. Ugled kolege suradnika treba Ëuvati s najveÊom svetoπÊu. Ako netko primijeti pogreπke onog drugog, ne treba ih uveliËavati pred ostalima i od njih naËiniti teπke grijehe. Moæda je rijeË samo o pogreπnom rasuivanju, a Bog Êe dati boæansku milost da se to pobijedi. Da je mislio da aneli — koji su savrπena biÊa — mogu bolje obaviti zadaÊu za pali ljudski rod nego sami ljudi, Bog bi tu zadaÊu povjerio njima. Umjesto toga, poslao je potrebnu pomoÊ jadnim, slabim i zabludjelim smrtnicima koji imaju iste slabosti kao i njihovi bliænji, i kao takvi im najbolje mogu pomoÊi. Takav je bio i Petar koji je zanijekao svojega Gospodina. … Prije nego πto je Petar posrnuo, on nije imao duh krotkosti potreban za brigu o janjadi; no kad je postao svjestan svojih slabosti … mogao im se pribliæiti s njeænom briæljivoπÊu i pomoÊi im. (Historical Sketches, str. 120,121) 294 31. srpnja 226 Glas pravog Pastira “Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?” (Ivan 10,32) Isus je sebe nazvao pravim Pastirom jer je dao svoj æivot za ovce. On kaæe: “Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne moæe oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.” (Ivan 10,17.18) Isus je ove rijeËi izrekao na sasluπanju pred velikom skupinom ljudi i ostavio snaæan dojam na sluπatelje. Knjiæevnici i farizeji su bili ispunjeni ljubomorom zbog Njegove omiljenosti meu ljudima. … Dok se On predstavljao kao pravi Pastir, farizeji su govorili: “Opsjednut je zlim duhom! Luduje! Zaπto ga sluπate?” (Ivan 10,20) No, drugi su prepoznali glas pravog Pastira i rekli: “‘Ove rijeËi nisu rijeËi opsjednutoga. … Zar moæe zli duh slijepcima otvarati oËi?’ … Isus je hodao u hramu po Salomonovu trijemu. Tada ga opkoliπe Æidovi te mu rekoπe: ‘Dokle Êeπ nas dræati u neizvjesnosti? Ako si zbilja ti Mesija, reci nam otvoreno!’ Isus im odgovori: ‘Rekoh vam, a ipak vi ne vjerujete. … Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. … Ja i Otac jedno smo.’” (Ivan 10,20-30) On je ove rijeËi izrekao s velikom Ëvrstinom i silom. Æidovi nisu nikad prije Ëuli takve rijeËi s ljudskih usana, i njihov osuujuÊi utjecaj proπirio se meu njima; Ëinilo se kao da Boæanstvo svijetli kroz ËovjeËnost dok je Isus govorio: “Ja i Otac jedno smo.” … Isus je pogledao na njih s blagoπÊu i ne oklijevajuÊi rekao: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?” VeliËanstvo Neba stajalo je kao Bog sa smirenom sigurnoπÊu pred svojim protivnicima. Njihova namrπtena lica i njihove πake pune kamenja nisu Ga zastraπili. Znao je da Ga okruæuju nevidljive sile, legije anela, i da Êe na jednu rijeË koja doe s Njegovih usana oni krenuti i poraziti gomilu bude li baËen ijedan kamen na Njega. Stajao je pred njima neustraπiv. Zaπto kamenje nije poletjelo? Zato πto je Boæanstvo svije295 tlilo kroz ËovjeËnost i zato πto su primili objavu i bili osvjedoËeni da ono πto On govori nisu obiËne rijeËi. Ruke su se spustile i kamenje je palo na tlo. Njegove rijeËi potvrdile su Njegovo boæanstvo, no sada su i Njegova nazoËnost, bistrina Njegovog pogleda i veliËanstvenost Njegovog ponaπanja posvjedoËili Ëinjenicu da je On uistinu voljeni Boæji Sin. (Signs of the Times, 27. studenoga 1893.) 296 Uzvisimo Isusa kao Raspetoga 227 1. kolovoza ©to se moæe usporediti s ljubavlju “Vi ste primili duha posinjenja kojim viËemo: Abba — OËe! Sam Duh svjedoËi zajedno s naπim duhom da smo djeca Boæja.” (Rimljanima 8,15.16) Tek kad je Krist odræao Boæji zakon i potvrdio njegovu pravednost, greπniku je omoguÊen oprost. Darovan je najskupocjeniji Dar koji je Nebo moglo dati da Bog ostane “pravedan i da opravda onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljanima 3,23) ZahvaljujuÊi upravo tom Daru ljudi su uzdignuti iz poniæenja izazvanog grijehom i iz ponora propasti, kako bi ponovno postali Boæja djeca. Pavao kaæe: “Vi ste primili duha posinjenja kojim viËemo: Abba — OËe!” … Pozivam vas jezikom Kristovog ljubljenog uËenika Ivana: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) O, kakve li ljubavi, kakve li neusporedive ljubavi da se kao greπnici moæemo ponovno vratiti Bogu i biti usvojeni u Njegovu obitelj! Moæemo Mu se obratiti s njeænim imenom nazivajuÊi Ga “OËe naπ”, πto je znak naπe ljubavi prema Njemu i zaloga Njegovog njeænog i srodniËkog odnosa s nama. PromatrajuÊi nasljednike milosti, Boæji Sin se “ne stidi nazvati ih braÊom”. Oni na taj naËin stupaju u svetiji odnos s Bogom nego aneli koji nikada nisu pali. Sva roditeljska ljubav koja se iz ljudskih srca prenosila s naraπtaja na naraπtaj, i svi izvori njeænosti koji su ikada potekli iz ljudske duπe, predstavljaju samo jedva vidljiv potoËiÊ nasuprot beskrajnom oceanu kad se usporede s beskonaËnom i neiscrpnom Boæjom ljubavlju. Ta ljubav se ljudskim rijeËima ne moæe izraziti niti perom opisati. O njoj moæete razmiπljati svakog dana u svom æivotu, moæete marljivo pretraæivati Pisma 297 da biste je razumjeli, moæete zapregnuti sve svoje od Boga darovane sposobnosti i sile u nastojanju da shvatite ljubav i suosjeÊanje nebeskog Oca — pa ipak pred vama ostaje beskonaËnost. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, pa ipak neÊete moÊi u potpunosti shvatiti svu dubinu, πirinu i visinu ljubavi koju je Bog iskazao dajuÊi svojega Sina da umre za ovaj svijet. »ak je ni sama vjeËnost nikada neÊe moÊi u potpunosti otkriti. Ipak, kad prouËavamo i uz molitvu razmiπljamo o Kristovom æivotu i planu otkupljenja, te velike teme se sve viπe i viπe otkrivaju naπemu razumijevanju. I tada poËinjemo shvaÊati blagoslove koje je Pavao poæelio vjernicima u Efezu kad se molio “da vam Bog naπega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uvidite koliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baπtina meu svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moÊi njegove”. (Efeæanima 1,17-19) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 739,740) 228 2. kolovoza Nada i spasenje svijetu “Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËe se, ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem; Jahve okruæuje narod svoj odsada i dovijeka.” (Psalam 125,1.2) Upravo je kriæ, ta naprava za sramoÊenje i muËenje, donio svijetu nadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imetka i bez ikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj snazi krenuli su objaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako su svladali svako protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske Ëasti ili priznanja. S njihovih su usana tekle boæanske rijeËi koje su potresle svijet. U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude i gdje su prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu — da je bio razapet kao zloËinac — uËenici su odvaæno govorili RijeËi æivota iznoseÊi Æidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe, 298 uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi su s iznenaenjem sluπali jasno i smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrsnulog Spasitelja siπla je na uËenike i njihov je rad bio popraÊen znakovima i Ëudima, tako da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima su uËenici trebali proÊi, ljudi su “iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad doe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih”. (Djela 5,15 — ©ariÊ) Dovodili su i one koje su muËili neËisti duhovi. Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su ozdravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime. … Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisne ovaj novi nauk, pa su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËenika treba zaustaviti jer se njime dokazivala njihova krivnja za Isusovu smrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra i Ivana i bacili ih u tamnicu. … UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. … Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenje uËenika u svoje ruke. … Gospodnji aneo otvorio je tu noÊ tamniËka vrata i rekao uËenicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu narodu sve πto se tiËe ovoga Æivota.” (Djela 5,20) (Djela apostolska, str. 49,50) Kratko prije svojega raspeÊa Krist je svojim uËenicima u baπtinu ostavio mir. “Ostavljam vam mir”, rekao je, “mir, i to svoj, dajem vam” (Ivan 14,27). … Ovaj mir ne dolazi od prilagoivanja svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjem zlu. Mir koji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji nego vanjski, i trebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njegovim svjedocima. (Djela apostolska, str. 53) 3. kolovoza 229 Velika i glavna istina “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom … nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 18.19) Boæja rijeË je veliËanstveno orue koje osuuje neobraÊene, uvjeravajuÊi ih u njihovu potrebu za Spasiteljem koji opra299 πta grijehe. Plan spasenja objedinjuje sveti utjecaj proπlog i sadaπnjeg svjetla. Ovi utjecaji povezani su zlatnim lancem posluπnosti iz ljubavi. PrihvaÊanje Krista vjerom i odano podËinjavanje Boæjoj volji Ëini muπkarce i æene Boæjim sinovima i kÊerima. Silom koju samo Spasitelj moæe dati oni postaju Ëlanovi kraljevske obitelji, baπtinici Boæji i nasljednici zajedno s Kristom. … Voljeti Boga cijelim srcem i dijeliti s Kristom Njegovo poniæenje i patnju predstavlja mnogo viπe nego πto to mnogi shvaÊaju. Kristovo ispaπtanje je velika srediπnja istina koja okuplja sve ostale istine koje se odnose na veliko djelo otkupljenja. Ljudski um se treba spojiti s Kristovim umom. Ova zajednica posveÊuje razumijevanje, dajuÊi mislima bistrinu i snagu. … Svijet je naπe polje misijskog rada, i mi trebamo napredovati u tom radu okruæeni ozraËjem Getsemanija i Golgote. … »ak i viπe nego πto Bog mrzi nevjeru, On mrzi ravnoduπnost u vjerskim stvarima, jer je vjerska opredijeljenost bez istinske duhovnosti samo trajni kamen spoticanja greπnicima. ©to su ljudi hladniji i formalniji u svom duhovnom æivotu, sve su viπe ispunjeni sebiËnoπÊu, a sebiËnost uvijek radi protiv Krista. Moæete imati puno znanja, ali ako ne posjedujete pravu i Ëistu duhovnost, vaπe je znanje bezvrijedno Kristu. … Ne dao Bog da vama budu upuÊene rijeËi: “Poznajem tvoja djela: niti si studen niti vruÊ! Oh kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta. Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’ Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,15-19) Svaka duπa moæe postati bogata duhovnim vrijednostima. Usred uæasne nepravde ovoga svijeta ljudi mogu sluæiti Bogu tako vjerno da im On podari vjeËna bogatstva. On Êe raditi za one koji Mu vjerno sluæe. On moæe pokoriti i najljuÊe progonitelje svojega naroda, ËineÊi ih prijateljima kroz vjerovanje u istinu, ili uklanjajuÊi njihovu moÊ da nekome naπkode. (Letter 122, 1901.) 300 4. kolovoza 230 Kriæ je u srediπtu “A ja, kad budem podignut … sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32) Golgotski kriæ predstavlja izazov koji Êe u konaËnici pobijediti svaku zemaljsku i paklensku silu. Kriæ je srediπte svih utjecaja koji se od njega πire dalje. On je srediπte privlaËnosti, jer je na njemu Krist dao svoj æivot za ljudski rod. Ova je ærtva ponuena kako bi se Ëovjek mogao obnoviti po uzoru na izvornik savrπenstva. ©toviπe, ponuena je kako bi mu bila omoguÊena potpuna promjena karaktera, ËineÊi ga viπe od pobjednika. Oni koji Kristovom snagom pobijede neprijatelja Boga i Ëovjeka, zauzet Êe u nebeskim dvorima mjesto viπe od anela koji nikada nisu pali. Krist izjavljuje: “A ja, kad budem podignut … sve Êu ljude privuÊi k sebi.” Ako kriæ ne pronae utjecaj u svoju korist, on stvara utjecaj. Iz naraπtaja u naraπtaj istina za danaπnje vrijeme otkriva se kao sadaπnja istina. Krist je na kriæu bio Posrednik u kojemu su se susrele milost i istina, a pravda i mir poljubili. To je ono πto pokreÊe svijet. Prema Boæjoj namjeri, sva bogatstva Neba trebaju se izliti na Ëovjeka. Niπta se iz riznice boæanskog bogatstva ne smatra preskupim da se ne bi dalo u velikom Daru jedinoroenog Boæjeg Sina. … Kristu je dana vlast da udahne dah æivota palom Ëovjeku. Oni koji Ga prihvate neÊe nikad ogladnjeti, niti oæednjeti, jer nema veÊe radosti od one u Kristu. ProuËavajte rijeËi koje je Spasitelj izgovorio na Gori blaæenstava. Kakva li je boæanska narav zasjala kroz Njegovu ljudsku narav dok su Njegove usne izgovarale blagoslove nad onima koji su bili predmet Njegove milosti i ljubavi. On ih je blagoslovio puninom koja je ukazivala na to da uzima iz neiscrpnog izvora najveÊih blagoslova. Blaga vjeËnosti su pod Njegovim zapovjedniπtvom. Otac Mu je predao sva blaga Neba, a On ih dijeli bez ograniËenja. One koji su Ga prihvatili kao svojega Spasitelja, Otkupitelja i Princa æivota, On priznaje pred nebeskom vojskom, pred bezgreπnim svjetovima i pred palim svijetom kao svoje posebno blago. … 301 ©to je krπÊanstvo? Ono je Boæje orue za obraÊenje greπnika. Isus Êe pozvati na odgovornost svakoga tko nije doveden pod Njegovu upravu i tko u svojem æivotu ne pokazuje utjecaj Kriæa s Golgote. Oni koje je Krist otkupio umiruÊi sramnom smrÊu na kriæu, trebaju Ga uzdignuti. Onaj koji je osjetio silu Kristove milosti ima iskustvo koje treba podijeliti. On nastoji upotrijebiti naËine rada koji Êe raπiriti Kristovo Evanelje. CrpeÊi svoju uËinkovitost iz velikog izvora mudrosti, ljudi su uËinjeni oruem, poslanicima preko kojih Evanelje djeluje svojom preobraæavajuÊom silom na um i srce. (Manuscript 56, 1899.) 231 5. kolovoza Uzdignimo »ovjeka s Golgote “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) NaËela koja nas kao radnike trebaju pokretati u Boæjem djelu prihvaÊena su joπ u danima apostola Pavla. On kaæe: “Mi smo Boæji suradnici” (1. KorinÊanima 3,9) “©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima.” A Petar ohrabruje vjernike: “Ako se tko sluæi darom govora, neka je svjestan da govori rijeËi Boæje! Ako se tko sluæi darom sluæenja, neka je svjestan da radi snagom koju Bog daje, da se u svemu hvali Bog po Isusu Kristu.” (1. Petrova 4,11) Kada ova naËela budu upravljala naπim srcem, mi Êemo shvatiti da je ovo djelo Boæje, a ne naπe, da On poklanja istu pozornost svakom djeliÊu velike cjeline. Kad na prvom mjestu bude Krist i Njegova slava, a naπe “ja” potpuno nestane u ljubavi za duπe za koje je Krist umro, tada nijedan radnik neÊe biti toliko obuzet samo jednom granom djela i izgubiti iz vida znaËaj svega ostalog. … Boæjom rijeËju smo pouËeni da u ovo vrijeme viπe nego ikada trebamo traæiti svjetlost s Neba. Sada je vrijeme da oËekujemo osvjeæenje od Gospodnje prisutnosti. Trebamo budno pratiti kretanje Boæje Promisli, kao πto je izraelska vojska pazila da “zaπuπti po vrhovima dudovih stabala” (2. Samuelova 302 5,24 — DK), πto je bio odreeni znak da Êe Nebo djelovati za njih. Boæje ime se ne moæe proslaviti preko pripadnika Njegovog naroda dokle god se ljudi oslanjaju na Ëovjeka i uzdaju u ljudsku snagu. Njihovo sadaπnje stanje duhovne slabosti nastavit Êe se sve dok ne budu uzdizali samo Krista, i dok u poniznosti srca i s punim poπtovanjem ne budu rekli kao i Ivan Krstitelj: “On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,30) ReËeno mi je da Boæjem narodu prenesem ove rijeËi: Uzdignimo Ga, uzdignimo »ovjeka s Golgote. Neka ËovjeËanstvo ustukne kao bi svi mogli gledati samo u Onoga u kom su usredotoËene sve njihove nade u vjeËni æivot. Prorok Izaija kaæe: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 9,5) Neka crkva (vjernici) i svijet uprave pogled na Otkupitelja. Uskliknimo zajedno s Ivanom Krstiteljem: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” Izvor æive vode otvoren je za svaku æednu duπu. Bog kaæe: “Ja Êu izliti vodu na æednoga i potoke na sasuπenu zemlju.” (Izaija 44,3 — DK) Samo onim duπama koje iskreno traæe svjetlost, i radosna srca prihvaÊaju svaku zraku boæanskog prosvjetljenja iz Njegove svete RijeËi, bit Êe darovana svjetlost. Preko takvih duπa Bog Êe otkriti onu svjetlost i silu koja Êe osvijetliti cijelu Zemlju Njegovom slavom. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 726—729) 6. kolovoza 232 Njegovo krunsko djelo “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekaænjena ne ostavlja.” (Izlazak 34,6.7) One koji Krista primaju vjerom, Nebo Êe gledati kao dragocjeno biserje za koje je trgovac platio neizmjernu cijenu, a ljudski poslanici koji su pronaπli Krista shvatit Êe kako su pronaπli nebesko blago. Oni neÊe mirovati u pokuπaju da pro303 daju sve πto posjeduju kako bi kupili polje u kojemu se krije ovo blago. Dok promatraju Boæju ljubav, a plan spasenja otvara njihove duhovne oËi i tajna Kristove milostivosti im postaje jasnija te uviaju ærtvu koju je On podnio za njih, nije im teπko odreÊi se svega — zbog Njega. … Gospodin Bog nebeski prikupio je sve bogatstvo svemira priloæivπi ga s ciljem da kupi taj biser: izgubljeno ËovjeËanstvo. Otac je predao sve svoje boæansko blago u Kristove ruke kako bi na pali ljudski rod mogli biti izliveni najbogatiji blagoslovi. Bog nije mogao izraziti veÊu ljubav od one kad je iz naruËja dao svojega Sina ovom svijetu. Taj dar je dan Ëovjeku ne bi li ga uvjerio da Bog nije izostavio niπta πto je bilo moguÊe uËiniti, da nema niπta u priËuvi, nego da se cijelo Nebo izlilo u jednom golemom Daru. Sadaπnja i vjeËna Ëovjekova sreÊa sastoji se od primanja Boæje ljubavi i dræanja Boæjih zapovijedi. Krist je naπ Otkupitelj. On je RijeË koja je postala tijelom i prebivala meu nama. On je zdenac u kojemu se moæemo oprati i oËistiti od svake neËistoÊe. On je skupa Ærtva dana za pomirenje Ëovjeka s Bogom. Beskrajni svemir i bezgreπni svjetovi, kao i pali svijet i savez zla, ne mogu prigovoriti da je Bog mogao uËiniti viπe za spasenje Ëovjeka nego πto je uËinio. Njegov dar neÊe biti moguÊe ikada nadiÊi, i On nije mogao pokazati veÊu dubinu ljubavi. Golgota je kruna Njegovog rada. »ovjekova duænost je da odgovori na Njegovu veliku ljubav prihvaÊanjem slavnog spasenja koje je, zahvaljujuÊi Gospodnjem blagoslovu, moguÊe zadobiti. Svoju zahvalnost Bogu na tom velikom daru trebamo pokazati postajuÊi sudionicima u boæanskoj naravi, izbjegavajuÊi pokvarenost poæude koja je u ovome svijetu. Svoju zahvalnost Bogu pokazujemo u suradnji s Isusom Kristom, predstavljajuÊi Njegov karakter svijetu. … Bog gleda na duπe kao na dragocjeno biserje. … Dok uzvisuju Krista, njihove su oËi pomazane tako da mogu razlikovati odnos prema Kristu od odnosa prema ljudskoj obitelji. Oni postaju mudriji te u poniznosti i blagosti, kad se za to ukaæe moguÊnost, ukazuju umornim i iskuπavanim duπama na uzviπenu istinu Boæje spasonosne milosti. (Youth’s Instructor, 17. listopada 1895.) 304 7. kolovoza 233 Krist je umro za nas “Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu.” (1. Petrova 3,18) Golgotski kriæ nas snaæno poziva, dajuÊi nam razloge zaπto bismo trebali voljeti naπega Spasitelja i zaπto bismo Ga trebali uËiniti prvim, posljednjim i najboljim u svemu. Mi bismo sa strpljivom poniznoπÊu trebali zauzeti svoje mjesto u podnoæju kriæa. I dok na njemu promatramo naπega Spasitelja u mukama, Boæjeg Sina kako umire pravedan za nepravedne, moæemo nauËiti pouku o blagom i poniznom duhu. Prihvatimo Onoga koji je jednom rijeËju mogao pozvati legije anela da Mu sluæe, Onoga koji je bio predmet πale i izrugivanja, vrijeanja i mrænje. On je dao sebe kao ærtvu za grijeh. Kad su Ga vrijeali, On nije prijetio; kad su Ga krivo optuæili, On nije otvarao svoja usta. On se na kriæu molio za svoje ubojice. On je umro i platio neizmjernu cijenu za svakog od njih. Nosio je kaznu za Ëovjekove grijehe bez gunanja. A ta Ærtva koja se nije æalila bila je Boæji Sin. Njegovo je prijestolje od davnina, a Njegovom kraljevstvu neÊe nikad biti kraja. Doite, vi koji traæite uæitak u zabranjenim veseljima i greπnim udovoljavanjima, vi koji ste se razbjeæali od Krista; pogledajte kriæ na Golgoti, prihvatite kraljevsku Ærtvu koja pati umjesto vas da biste vi imali moguÊnost postati mudri i traæiti izvor æivota i istinsku sreÊu. Doite, vi koji se æalite i gunate na malo neugodnosti i na nekoliko nevolja s kojima se susreÊete u ovom æivotu, pogledajte na Isusa, ZaËetnika i svrπitelja vaπe vjere. On se odrekao svojega kraljevskog prijestolja i svojega zapovjedniπtva, odloæio je svoje boæanstvo, zaodjenuvπi se u ljudsku narav. Zbog nas je bio odbaËen i prezren. Postao je siromaπan da bismo se mi kroz Njegovo siromaπtvo obogatili. Moæete li, promatrajuÊi oËima vjere Kristovu patnju, reÊi o svojim nevoljama da su samo priËa o boli? Moæete li njegovati osvetu u svojemu srcu dok se sjeÊate molitve koja je za Isusove psovaËe i ubojice izgovorena Njegovim blijedim i drhtavim usnama: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine”? (Luka 23,34) 305 Pred nama je posao koji trebamo obaviti, a to je obuzdati ponos i taπtinu koji traæe mjesta u naπemu srcu, i kroz pokajanje i vjeru dovesti sebe u poznanstvo i sveti razgovor s Kristom. … Moramo se odreÊi svojega “ja” i stalno se boriti protiv ponosa. Moramo biti skriveni u Isusu i dopustiti Mu da djeluje kroz naπ karakter i razgovor. Dok stalno gledamo na Onoga koga su naπi grijesi proboli i naπe tuge opteretile, steÊi Êemo snagu da budemo poput Njega. Naπ æivot i naπe ponaπanje svjedoËit Êe koliko visoko cijenimo svojega Otkupitelja i spasenje koje je on za nas stekao uz tako veliku cijenu. Dok se dobrovoljno obvezujemo Isusu u sretno zarobljeniπtvo, naπ Êe mir biti kao rijeka. (Signs of the Times, 17. oæujka 1887.) 234 8. kolovoza Osloboeni sotonske moÊi “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?’” (Zaharija 3,2) Planom spasenja Krist slama sotonsku vlast nad ljudskim rodom i oslobaa duπe od Sotonine moÊi. Sva mrænja i zloba bude se u srcu ovog lukavog buntovnika dok promatra dokaze Kristove nadmoÊi, i zato svom æestinom i lukavstvom nastoji silom preoteti ostatak ljudskih sinova koji su prihvatili Njegovo djelo. On ljude navodi da sumnjaju, gube povjerenje u Boga i da se odvoje od Njegove ljubavi; dovodi ih u kuπnje da prestupe Njegov Zakon, a onda polaæe pravo na njih kao na svoje roblje osporavajuÊi Kristu pravo da ih oslobodi. ZnajuÊi da Êe oni koji od Boga iskreno zatraæe milost i oprost to i dobiti, on ih stalno podsjeÊa na njihove grijehe kako bi ih obeshrabrio. On stalno traæi prigodu da za neπto optuæi one koji se trude biti posluπni Bogu. »ak i njihovu najbolju sluæbu on nastoji prikazati kao pokvarenu. Bezbrojnim lukavstvima, najpodlije i najdrskije, on nastoji osigurati njihovu osudu. »ovjek se sam ne moæe oduprijeti ovim optuæbama. U svojim grijehom uprljanim haljinama on stoji pred Bogom, priznajuÊi svoju kriv306 nju. Ali Krist posreduje kao naπ uspjeπni Branitelj, uzimajuÊi u obranu sve one koji Mu u pokajanju i vjeri povjeravaju zaπtitu svoje duπe. U svojem zalaganju za njih On poraæava njihovog tuæitelja moÊnim dokazima s Golgote. Svojim savrπenim pokoravanjem Boæjem zakonu do same smrti na kriæu, On je dobio svu vlast i na Nebu i na Zemlji, i od svojega Oca s pravom traæi milost i pomirbu za krivca koji se kaje. Tuæitelju svojega naroda On naglaπava: “Suzbio te Jahve, Satane!” Oni su “glavnja istrgnuta iz ognja” steËena Njegovom krvlju. Oni koji se u vjeri oslanjaju na Njegove zasluge, primit Êe sigurno obeÊanje: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,4) Svi koji obuku haljinu Kristove pravde stajat Êe pred Njim kao izabrani, vjerni i pravedni. Sotona nema moÊi da ih otme iz Kristovih ruku. Nijedna duπa koja u pokajanju i vjeri zatraæi Kristovu zaπtitu neÊe biti ostavljena da padne pod vlast neprijatelja. Njegova RijeË je jamstvo: “Ili u moje neka doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) ObeÊanje koje je dano Joπui odnosi se na sve: “Ako budeπ mojim putovima hodio … dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje.” (Zaharija 3,7) Gospodnji aneli okruæivat Êe ih sa svih strana joπ na ovom svijetu, i na kraju Êe stajati meu anelima koji okruæuju Boæje prijestolje. … Na optuæbe koje Sotona podiæe protiv nas, mi sami ne moæemo dati odgovor. Samo se Krist moæe uspjeπno zalagati za nas. On moæe utiπati tuæitelja dokazima koji se ne zasnivaju na naπim, veÊ samo na Njegovim zaslugama. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 470—472) 9. kolovoza 235 Pobjednik nad silama tame “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodina naπega Isusa Krista.” (GalaÊanima 6,14) Krist je napustio svoj poloæaj u nebeskim dvorovima i doπao na ovu Zemlju da æivi æivotom ljudskih biÊa. Tu ærtvu On je podnio da bi dokazao da je Sotonina optuæba protiv Boga 307 laæna i da se ljudi mogu pokoravati zakonima Boæjega kraljevstva. Jednak s Bogom i poπtovan i oboæavan od anela, Krist se ponizio zbog nas i doπao na Zemlju da æivi æivotom poniznosti i siromaπtva, da bude Ëovjek boli upoznat s tugom. Pa ipak je na Njegovoj ljudskoj naravi bio peËat Boæanstva. On je doπao kao Bogom poslani UËitelj da uzdigne ljudska biÊa i uveÊa njihove tjelesne i duhovne sposobnosti. Nema nikoga tko bi mogao objasniti tajnu Kristovog utjelovljenja. Ipak, mi znamo da je On bio na ovoj Zemlji i æivio meu ljudima kao »ovjek. »ovjek Isus Krist nije bio Gospodin Bog SvemoÊni; a ipak su Isus Krist i Otac jedno. Boæanstvo nije podleglo u samrtnim mukama na Golgoti, a ipak je neosporna istina: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Sotona je na sve moguÊe naËine nastojao sprijeËiti Kristov razvitak u Ëistom djetinjstvu, u besprijekornoj muæevnosti, u svetoj sluæbi i savrπenoj ærtvi. Ali je u svojim naporima bio osujeÊen i poraæen. Nije uspio navesti Krista na grijeh. Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvratiti od poduhvata zbog kojeg je doπao na ovaj svijet. Bura sotonskog gnjeva nije Ga prestajala πibati od kuπanja u pustinji pa sve do Golgote; ali πto je bura bila nemilosrdnija, Boæji Sin se ËvrπÊe dræao OËeve ruke i nastavio iÊi svojom stazom poprskanom krvlju.” (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1129,1130) Krist je bio raspet, a u Njegovoj smrti se Ëinilo da su prevladale sile pakla. No, Ëak i na kriæu Isus je povikao: “Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me ostavio!” (Marko 15,34) On je bio pobjednik nad silama tame. Kad su preko Njegovih blijedih i drhtavih usana preπle rijeËi: “Svrπeno je!”, gusta tama kao u ponoÊ skrila je Njegovu agoniju umiranja od oËiju gledatelja. Kroz duge sate svojih muka On je promatrao ruganje mnoπtva. Sada je milostivo bio skriven Boæjim plaπtem. Prigodom Njegove smrti doπlo je do silovitog potresa. Ljudi su bili uzdrmani i baËeni na hrpe. Uslijedila je straπna zbunjenost i zapanjenost. … Sve πto je stvoreno Ëinilo se da se raspada na atome. Izgledalo je da i sama priroda prosvjeduje protiv smrti Boæjega Sina. 308 Kristovom smrÊu na kriæu plaÊena je otkupnina za svako ljudsko biÊe. Svi mogu pobijediti, jer je Krist izvrπio sluæbu pomirenja za grijehe cijelog svijeta. On svima nudi silu otkupiteljske milosti. (Manuscript 140, 1903.) 10. kolovoza 236 Krist je pobijedio vjerom “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” (Luka 23,46) Bezgreπni Boæji Sin visio je na kriæu. Njegovo tijelo bilo je izmrcvareno biËevanjem; te ruke koje su tako Ëesto bile ispruæene da blagoslove, prikovane su za drvenu gredu; kraljevska glava ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve πto je pretrpio — kapi krvi koje su tekle s Njegove glave, Njegovih ruku i Njegovih nogu, samrtne muke koje su lomile Njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala Njegovu duπu zato πto je Otac skrio svoje lice — jasno objavljuje svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boæji Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao kraljevstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiπao divlje valove i hodao po uzburkanom jezeru, koji je uËinio da avoli drπÊu a bolest bjeæi, koji je otvarao oËi slijepima i pozivao umrle u æivot — prinio je sebe kao ærtvu na kriæu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio grijehe i izdræao gnjev boæanske pravde, uËinjen je grijehom zbog tebe. Utihnuli promatraËi iπËekivali su kraj ovog uæasnog prizora. Sunce je ponovno zasjalo, ali kriæ je joπ uvijek bio obavijen tamom. SveÊenici i poglavari pogledali su prema Jeruzalemu, i gle: gust oblak spustio se na grad i judejske ravnice. Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omiljenom gradu Jeruzalemu. Æestoke munje Boæjega gnjeva bile su upravljene na osueni grad. Iznenada se tama podigla s kriæa i jasnim glasom koji je poput truba odjeknuo kroz sve πto je stvoreno, Isus je povikao: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” Svjetlost je okruæila kriæ, a Spasiteljevo lice je poput Sunca zasjalo slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro. 309 Usred uæasnog mraka, prividno napuπten od Boga, Krist je ispio do dna Ëaπu ljudskog jada. U tim uæasnim trenucima oslanjao se na dokaze o OËevom prihvaÊanju koji su Mu dotada dani. Poznavao je karakter svojega Oca; razumio je Njegovu pravdu, Njegovu milost i Njegovu veliku ljubav. Vjerom se oslanjao na Onoga koga je uvijek s radoπÊu sluπao. A kad se u potpunoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjeÊaj gubitka OËeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu. (Isusov æivot, str. 627) 237 11. kolovoza Gledaj, vjeruj i æivi “Vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊ stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.” (1. Petrova 1,5) Oni koji se oslanjaju na svoju vlastitu pravednost, umjesto da se oslanjaju na Kristovu, izgubit Êe nagradu; bit Êe izmjereni na tezulji u Svetiπtu i pronaeni lakima. Neka se svi oni koji teæe za dragocjenim darom vjeËnog æivota ne uzdaju u svoju snagu, nego neka u molitvi izliju svoju duπu pred Kristom. Premalo se istraæuje Boæja rijeË za usmjeravanje u naËinu æivljenja. VeÊi broj onih koji ispovijedaju vjeru u Krista imaju samo povrπne zamisli o tome πto Ëini krπÊanski karakter. … Nemojte se zavaravati mislima da Êe vas vaπa priroena pravednost dovesti u sklad s Bogom. Nemojte zaboraviti da ste u Boæjim oËima greπnik. Ne zaboravite pogledati na Isusa koji je uzdignut na kriæu; i dok gledate, vjerujte i æivite. Tom vjerom u Ærtvu pomirnicu moÊi Êete biti opravdani kroz otkup koji je u Kristu Isusu. Vjerujte da vam je oproπteno, da ste opravdani i niste u prijestupu i neposluhu, veÊ ste pokorni Boæjoj volji. Ako ste se kroz vjeru uhvatili za Kristovu pravednost, nemojte svojim rijeËima u djelovanjem biti nemarni prema svojim milima. Mnogo prouËavajte i molite se da vam Krist pokaæe put. Jer nas “snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje”. »ak i vjera nije od nas samih, veÊ je dar od Boga. 310 Kako bismo rasli u milosti i spoznaji Krista, bitno je da mnogo razmiπljamo o velikim temama otkupljenja. Trebali biste se upitati zaπto je Krist na se uzeo ljudsku narav, zaπto je pretrpio kriæ, zaπto je ponio grijehe ljudi, zaπto je uËinjen greπnikom i pravednikom zbog nas. Trebali biste prouËavati da biste znali zaπto je uziπao na Nebo uzevπi ljudsku narav, i koje djelo danas obavlja za nas. … Ako njegujete Kristove misli, Njegovo djelo i karakter, bit Êete dovedeni na duboko vrelo istine, i bit Êe vam omoguÊeno da posjedujete njezine vrijedne dragulje. Kroz razumijevanje Kristovog karaktera i kroz zajednicu s Bogom grijeh Êe vam postati mrzak. I dok razmiπljate o nebeskim temama i hodite s Bogom kao πto je Henok hodio, rijeπit Êete se svakog tereta i grijeha koji bi vas mogao sprijeËiti i trËat Êete strpljivo utrku koja je pred vama. … Naπa graevina mora biti utemeljena na Stijeni Isusu Kristu, ili neÊe izdræati napad oluje. (Signs of the Times, 1. prosinca 1890.) 12. kolovoza 238 Preobraæeni kroz Krista “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) U karakteru onoga koji prihvati Krista nastaju velike promjene, jer “ako je tko u Kristu, on je novi stvor”. Kad promatramo one koji kaæu da su krπÊani, a istodobno pokazuju stare tjelesne æelje u rijeËima i djelu, znat Êemo da oni nisu u Kristu, da Njegova preobraæavajuÊa milost nije doprla do njihove duπe niti oblikovala njihov karakter i oËistila neËistoÊu njihovog srca. … Oni koji imaju iskustva u spoznaji Kristove milosti osjetit Êe obvezu prema Njemu i predstaviti Njegovu moÊ svijetu. Shvatit Êe da je Onaj koji nije poznavao grijeha, zbog njih postao grijehom — da bi oni mogli postati pravedni u Njemu pred Bogom. Razumijevanje ove Ëinjenice omoguÊit Êe nam ispravno razumijevanje djela naπega Otkupitelja. Pravi vjernici shvatit Êe da ih Isus, dok su bili odvojeni od Njega kroz okorjelost 311 i grijeh, nije ostavio, nego se zauzeo za njih da bi oni mogli imati milost spasenja koje im je pribavio svojom beskrajnom ærtvom. Oni znaju da prihvaÊanjem Krista moraju iziÊi iz svijeta, odvojiti se i ne dolaziti u dodir s neËistim da bi bili Boæja djeca. Oni trebaju najviπe ljubiti Krista. OgraniËenom umu nemoguÊe je procijeniti Boæju ljubav prema palim stvorenjima. Mi smo uvijek u opasnosti da zaboravimo ovu veliku ljubav, jer zaboravljamo o njoj razmiπljati i dopuπtamo da nas zaokupe stvari ovoga svijeta. RazmiπljajuÊi o stvarima ovoga svijeta, mi svojem srcu dopuπtamo da bude podijeljeno, i tako se odvajamo od stvarnog izvora sreÊe. Krist bi trebao biti tema naπih misli, objekt naπe njeæne ljubavi. Naπ um bi se trebao baviti dragocjenim vrlinama naπega Gospodina, trebali bismo razmiπljati o bogatim obeÊanjima iz Njegove RijeËi, trebali bismo razmiπljati o slavi Neba. Ne bismo trebali biti zadovoljni povrπnim promatranjem svojega Otkupitelja, veÊ naπ um treba ostati u Bogu i imati stalno povjerenje u Njegovu RijeË. Trebamo marljivo istraæivati Pisma da bismo mogli razumjeti πto Krist traæi od nas i imati pravu spoznaju o istini. Naπa volja treba biti pokorena i dovedena u sklad s Boæjom voljom. Dragocjenom svjetlu dopuπteno je da obasjava naπ put, i oko nas su nebeski aneli koji se zanimaju za naπe blagostanje. … Kristova ljubav prema nama, oËitovana u Njegovom æivotu poniæenja i odricanja i u Njegovoj smrti na Golgoti, trebala bi potaknuti naπe usne na pjevanje pjesama zahvalnosti. Nada u Njegov skori dolazak trebala bi nas ispuniti svetom radoπÊu. (Signs of the Times, 8. prosinca 1890.) 239 13. kolovoza Ljepota Njegovog karaktera “Zaista, zaista, kaæem vam — nadoda Isus — vidjet Êete otvoreno nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.” (Ivan 1,51) Bog nam je dao mjerilo za savrπen karakter, i mi ga se uvijek trebamo pridræavati. Kroz snagu koju nam Krist daje 312 moæemo dræati Boæji zakon. Trebamo biti posluπna djeca, bez obzira na poteπkoÊe s kojima Êemo se susretati. Ne smijemo oËekivati da Êemo uÊi u Nebo bez borbe i kuπnji, ali imamo obeÊanje da neÊemo biti ostavljeni da se borimo sami, ako ne budemo udovoljavali samo svojim zadovoljstvima veÊ izvrπavali Boæju volju. U ovom svijetu treba obaviti veliki posao, i svatko od nas bi trebao obasjavati put drugima. Od Krista moramo prikupiti boæanske zrake svjetlosti. Trebamo prouËavati Pisma i kopati duboko u rudnicima istine, jer dragocjeni dragulji ne leæe uvijek na povrπini; trebamo ih traæiti kao skriveno blago. Nebo je puno blaæenstava koja trebamo dobiti. Krist je otiπao pripremiti za nas palaËe, a danas je vrijeme da se pripremamo za ono πto nam On sprema. Da bismo to mogli postiÊi, Krist treba svakodnevno prebivati u naπem æivotu. Oni koji borave u prebivaliπtu blaæenstva moraju imati srce slobodno od zavisti, ljubomore, mrænje zlobe i sebiËnosti. Isus Ëeka da uËini velike stvari za nas i ispuni nas svakom “puninom Boæjom”. Trebamo vjerovati u Njegova obeÊanja, jer On “ostaje vjeran dovijeka”, na Njemu “nema nepravde”. (Psalam 146,6; 92,16) (Signs of the Times, 8. prosinca 1890.) Postoji veza izmeu Zemlje i Neba kroz Krista: te tajnovite ljestve koje je Jakov vidio u viziji u Betelu. Kad smo bili odvojeni od Boga, Krist nas je doπao pomiriti s Ocem. Rukom punom saæaljive ljubavi obgrlio je pali ljudski rod, a drugom boæanskom rukom uhvatio se za prijestolje BeskonaËnog, povezavπi tako Ëovjeka s vjeËnim Bogom. Kroz plan spasenja ujedinjeni smo s predstavnicima Neba. Kroz zasluge raspetog i uskrsnulog Otkupitelja moæemo pogledati gore i vidjeti Boæju slavu koja sja s Neba na Zemlju. Trebamo biti zahvalni Bogu za plan spasenja. Blagoslovljeni smo mnogim blagoslovima, a zauzvrat trebamo Bogu dati cijelo naπe srce. Kako je to tuæno πto smo tako daleko od Krista zbog ravnoduπnosti prema naπem vjeËnom dobru. … Ne vidimo Boæju slavu kako obasjava svaku preËku na ljestvama i ne penjemo se s Kristom da bismo napredovali u boæanskom æivotu. Ako smo vidjeli Boæju slavu, odraæavamo Kristov lik, imamo Ëisti karakter i postali smo svjetlost u svijetu. Trebamo Ga gledati neprestano, sve dok ne postanemo privuËeni ljepotom 313 Njegovog karaktera; tad nas neÊe trebati poticati da govorimo o Njemu i Njegovoj ljubavi. Tad Êemo posjedovati bogate blagoslove koje svijet ne moæe dati ili oduzeti, i izgubit Êemo æelju za slastima grijeha. (Signs of the Times, 15. prosinca 1890.) 240 14. kolovoza Bezgreπno Boæje Janje “I meu zlikovce bio je ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloËince.” (Izaija 53,12) Dok su se Njegovi uËenici prepirali oko toga tko bi trebao biti najveÊi u obeÊanom kraljevstvu, On se zapregnuo kao sluga i oprao noge onima koji su Ga nazivali svojim Gospodinom i UËiteljem. Njegovo poslanje bilo je veÊ skoro zavrπeno i imao je joπ samo nekoliko pouka koje je htio dati svojim uËenicima. Da nikad ne bi zaboravili Njegovu poniznost kao preËistog i bezgreπnog Boæjeg Janjeta, i Njegovu veliku i djelotvornu ærtvu za Ëovjeka, On se ponizio do te mjere da je oprao noge svojim uËenicima. Bilo bi dobro za vas … kad biste Ëesto razmiπljali o zavrπnim prizorima iz æivota naπega Otkupitelja. Njegovi postupci kad je bio izloæen kuπnjama predstavljaju za nas pouke od najveÊeg znaËenja. Dobro bi bilo kad bismo svakog dana proveli bar jedan sat razmiπljajuÊi o Kristovom æivotu od jaslica do Golgote. Trebali bismo razmiπljati o svakom trenutku, dopuπtajuÊi maπti da stvori æivu predstavu svakog prizora, a posebno tog zavrπnog prizora Njegovog ovozemaljskog æivota. Takvo razmiπljanje o Njegovim poukama i patnjama, o neizmjernoj ærtvi podnesenoj za spasenje ljudskog roda, ojaËalo bi naπu vjeru, obnovilo naπu ljubav i bili bismo dulje proæeti Duhom koji je podræavao naπega Spasitelja. Da bismo na kraju bili spaπeni, svi moramo u podnoæju kriæa nauËiti pouke o pokajanju i vjeri. Krist se izloæio najveÊem poniæenju da bi nas spasio od vjeËne smrti. Pristao je na prijezir, ismijavanje i najteæe zlostavljanje zbog nas. Naπi prijestupi obavili su Njegovu boæansku duπu koprenom mraka i iznudili Njegov samrtniËki krik kao da je zaboravljen i napu314 πten od Boga. Podnio je sve naπe boli i patio zbog naπih grijeha. Pristao je da bude ærtvovan za grijeh — da bismo se mi kroz Njega opravdali pred Bogom. Razmiπljanje o Kristu na kriæu budi u Ëovjeku sve ono πto je uzviπeno i plemenito. … MoÊni dokaz s kriæa najuspjeπnije osvjedoËava greπnika o njegovoj krivnji. Boæanska ljubav prema greπnicima, izraæena u tome πto je Ëak i svojega Sina predao na najveÊe poniæenje i smrt da bi se oni uzdigli i bili dostojni vjeËnog æivota, predstavlja predmet doæivotnog prouËavanja. Pozivam vas da iznova prouËavate o Kristovom kriæu. Kad bi svi oni koji su oholi i razmetljivi i Ëija srca æude za odobravanjem i uzdizanjem nad svojim bliænjima, mogli pravilno procijeniti vrijednost najveÊe zemaljske slave u usporedbi s istinskom i neprolaznom vrijednoπÊu — poznavanjem Boæjeg Sina, odbaËenog, prezrenog i grubo vrijeanog od ljudi koje je doπao spasiti — kako bi bezvrijedne i niπtavne izgledale sve poËasti koje moæe dati smrtni Ëovjek. … Da bismo isticali samo Isusa, potpuno gubeÊi iz vida sebe, trebamo ulagati stalne, usrdne i budne napore. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 374—376) 15. kolovoza 241 Vrijednost duπe “Ali ne samo to, veÊ se i ponosimo u Bogu po naπem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje.” (Rimljanima 5,11) Oni koji budu izvojevali konaËnu pobjedu imat Êe u svom duhovnom æivotu trenutke straπne zbunjenosti i velikih kuπnji; ali nipoπto ne smiju odbaciti svoje pouzdanje u Boga jer je to dio njihovog odgoja u Kristovoj πkoli; to je prijeko potrebno da bi se oËistili od svake troske. Boæji sluge trebaju se hrabro oduprijeti svakom napadu neprijatelja i njegovim drskim ruganjima, i svladati sve zapreke koje Sotona stavlja na njihov put. Sotona Êe se truditi da obeshrabri Kristove sljedbenike i odvrati ih od molitve i prouËavanja Pisma. On Êe baciti svoju 315 odvratnu sjenku na stazu ispred njih kako bi zaklonio njihov pogled na Krista, Njegovu ljubav i slavu Njegovog nebeskog nasljedstva. On se raduje kad moæe uËiniti da Boæja djeca putuju kroz ovaj svijet æalosna, u strahu i stalno muËena sumnjama. On se trudi uËiniti njihov æivot πto teæim. Ipak, ako podiæete svoj pogled gore, umjesto da gledate na svoje zemaljske poteπkoÊe, neÊete klonuti na putu i vidjet Êete kako vam Isus pruæa ruku pomoÊnicu. U jednostavnom povjerenju vi Mu trebate pruæiti svoju ruku i dopustiti da vas On vodi. PovjeravajuÊi se Njemu, bit Êete osnaæeni nadom. Isus je svjetlo svijetu, i vi trebate izgraditi svoj æivot prema Njegovom æivotu. On Êe vam pomoÊi da izgradite jak, uravnoteæen, divan karakter. Sotona ne moæe sprijeËiti utjecaj svjetla koje πiri takav karakter. Gospodin za svakoga od nas ima posao koji treba obaviti. On ne æeli da nas odræava ljudska hvala i laskanje. Svaka duπa treba stajati u Gospodnjoj sili. Bog nam je dao svoj najbolji Dar, svog jedinoroenog Sina, da bi nas podigao, oplemenio i osposobio za svoje kraljevstvo obukavπi nas u savrπenstvo svojega karaktera. Isus je doπao na svijet i æivio kao πto oËekuje da Njegovi sljedbenici æive. … Boæja je namjera da radimo ne iz obiËaja, veÊ s vjerom i nadom. Kad prouËavajuÊi Pisma, rasvijetljeni Boæjim Duhom, promatramo divnu ljubav koju nam je pokazao Otac time πto je poslao Isusa na svijet — da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje nego da ima æivot vjeËni — mi Êemo se radovati neizrecivom radoπÊu u punini slave. Sve πto moæemo postiÊi odgojem, Bog æeli da upotrijebimo za napredak istine. Iz naπeg ponaπanja i karaktera mora izvirati istinska i æiva poboænost kako bi pred svijetom bio uzdignut Kristov kriæ i kako bi se u svjetlosti toga kriæa vidjela vrijednost duπe. Naπ um treba biti otvoren za razumijevanje Pisma, kako bismo postali duhovno snaæni hraneÊi se nebeskim kruhom.” (Poruka mladima, str. 31,32) 316 16. kolovoza 242 Stvarna vrijednost osobe “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto je Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas. Koliko Êe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo veÊ opravdani njegovom krvi.” (Rimljanima 5,8.9) Krist, i to raspeti, trebao bi postati glavnom temom naπih misli i probuditi najdublje osjeÊaje naπe duπe. Pravi Kristovi sljedbenici znat Êe cijeniti divno spasenje koje im je On osigurao i iÊi Êe za Njim kamo god ih bude poveo. Oni Êe smatrati ËaπÊu nositi teret koji Krist bude stavio na njih. Jedino kroz kriæ moæemo cijeniti vrijednost ljudske duπe. Vrijednost ljudi za koje je Krist umro je tako velika da je Otac zadovoljan velikom cijenom koju je platio za spasenje Ëovjeka, dopustivπi jedinoroenom Sinu da umre zbog njihovog spasenja. Kolika je mudrost, milost i ljubav ovdje pokazana! Vrijednost Ëovjeka moæe se spoznati samo na Golgoti. Tek u tajni Kristovog kriæa moæemo shvatiti pravu vrijednost Ëovjeka. Kako je to odgovorna duænost ujediniti se s Otkupiteljem svijeta u spaπavanju ljudi! Ovaj rad zahtijeva samoodricanje, ærtvu, dobrotu, ustrajnost, hrabrost i vjeru. … Potrebna je ustrajna i pobjedonosna vjera. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 634,635) Samoodricanje i kriæ uvijek leæe na putu svakog Kristovog sljedbenika. Kriæ se protivi prirodnim sklonostima i volji. Ako srce nije potpuno posveÊeno Bogu, ako volja, osjeÊaji i misli nisu u potpunosti podËinjeni Njegovoj volji, neÊemo moÊi ostvariti naËela Ëiste vjere niti uËiniti svoj æivot sliËnim Kristovom. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 651) Kristovi sljedbenici trebaju cijeniti duπe kao πto ih je On cijenio. Oni trebaju biti vezani uz djelo svojega Otkupitelja, trebaju se ærtvovati i raditi na spaπavanju duπa koje je On otkupio svojom krvlju. ©to znaËe novac, kuÊe i zemlja u usporedbi s jednom jedinom duπom? Krist je prinio potpunu i savrπenu ærtvu, koja je dostatna za spasenje svakog Adamovog sina i kÊeri, svakoga tko se pokaje pred Bogom zbog krπenja Njegovog zakona i oËituje 317 svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista. Ali i pored tako velike ærtve, samo je malo onih koji pristaju æivjeti æivotom posluπnosti da bi mogli biti spaπeni. Malo je njih voljno trpjeti nevjerojatno siromaπtvo kao On, trpjeti Njegove patnje i progonstva i raditi do iznemoglosti kako bi druge doveli k svjetlu. … Krist je Zapovjednik naπega spasenja i svojim patnjama i ærtvom dao je primjer svim svojim sljedbenicima da su budnost, molitva i postojani napori prijeko potrebni ako hoÊe predstaviti pravu ljubav koju je On osjeÊao prema palom ljudskom rodu. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 664) 243 17. kolovoza Krist je uzdignuo ËovjeËanstvo “Jer svi — i posvetitelj i posveÊeni — imaju jednoga Oca. Zbog toga se ne stidi zvati ih ‘braÊom’.” (Hebrejima 2,11) Isus se “ne stidi zvati ih braÊom”; On je postao naπa Ærtva, naπ Zastupnik, naπ Brat, Onaj koji i pred OËevim prijestoljem nosi naπ lik, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeËnosti kao Sin »ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio. A sve samo zato da bi se Ëovjek mogao podignuti iz propasti i poniæenja izazvanih grijehom, da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i sudjelovati u radosti koju donosi svetost. Cijena plaÊena za naπ otkup i beskrajna ærtva koju je prinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzviπenim mislima o onome πto moæemo postati kroz Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinu OËeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivan ispunio se oboæavanjem i dubokim πtovanjem. Ne nalazeÊi prikladnih rijeËi da izrazi veliËinu i njeænost te ljubavi, pozvao je svijet da je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Kakvu to vrijednost daje Ëovjeku! Prijestup je ljudske sinove uËinio Sotoninim podanicima. Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljudsku narav, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Greπni ljudi dobili su prigo318 du da, povezani s Kristom, postanu dostojni imena Boæjih sinova. Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjenog li obeÊanja, predmeta najdubljeg divljenja! Nenadmaπne li Boæje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima moÊ ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanje Boæjoj volji. ©to viπe prouËavamo boæanski karakter u svjetlosti kriæa, to jasnije otkrivamo milosre, njeænost i praπtanje, povezane s nepristranoπÊu i pravednoπÊu; to nam jasniji postaju bezbrojni dokazi bezgraniËne ljubavi i njeæne suÊuti πto nadilaze Ëeznutljivu naklonost majke prema zalutalom djetetu. (Put Kristu, str. 10,11) Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji ljubavlju koja je jaËa od smrti. Davπi svojega Sina, On nam je u jednom daru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredovanje, sluæba anela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih, neprekidno sudjelovanje nebeskih biÊa — sve je to stavljeno u sluæbu Ëovjekova otkupljenja. O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj za nas! Pokuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo ulaæe da bi ponovno zadobilo i vratilo izgubljene u OËev dom! … Posluæimo se sredstvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti na Njegovu sliku. (Put Kristu, str. 16) 18. kolovoza 244 OzraËje nade i veselja “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!” (Filipljanima 4,4) KrπÊaninu je darovana radost prikupljanja zraka vjeËne svjetlosti s prijestolja slave s ciljem da osvjetljava ne samo svoju stazu veÊ i stazu svojih suradnika. GovoreÊi rijeËi nade i ohrabrenja, zahvale i radosti, on teæi pomoÊi svima oko sebe da budu bolji, uzdiÊi ih, ukazati im na Nebo i slavu. On ih æeli voditi u traæenju nebeskih vrijednosti prije svih zemaljskih stvari, u traæenju besmrtnog naslijea i neprolaznog bogatstva. 319 “Radujte se uvijek u Gospodinu!”, kaæe apostol, “Da ponovim: radujte se!” Kamo god da idemo, trebamo nositi ozraËje krπÊanske nade i radosti; tada Êe oni koji ne poznaju Krista uvidjeti privlaËnost religije koju ispovijedamo; nevjernici Êe vidjeti dosljednost naπe vjere. Mi moramo imati najjasniji pogled o Nebu, mjestu gdje je sva svjetlost i radost. Trebamo znati viπe o punini blaæene nade. Ako se stalno “nadom veselimo”, moÊi Êemo govoriti rijeËi ohrabrenja onima koje susreÊemo. “I rijeË u pravo vrijeme — kako je ljupka!” (Izreke 15,23) Duπe propadaju zbog nedostatka osobnog rada. Ne samo u svakodnevnom druæenju s vjernicima i nevjernicima, veÊ i kad jedni drugima govorimo rijeËi hvale i radosti, mi proslavljamo Boga. Kao krπÊani, opomenuti smo da zbog osobne okrepe i priopÊavanja utjehe koju smo primili ne ostavljamo naπa okupljanja. Na tim sastancima koji se odræavaju iz tjedna u tjedan trebamo govoriti o Boæjoj dobroti, mnogostrukom milosru i Njegovoj sili koja spaπava od grijeha. Svojom pojavom, temperamentom, rijeËima i karakterom svjedoËimo da je dobro sluæiti Bogu. Tako izjavljujemo: “Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi.” (Psalam 19,8) Naπa molitva i druπtveni sastanci trebali bi biti vrijeme od naroËite pomoÊi i ohrabrenja. Svaki od ovih skupova treba uËiniti πto je moguÊe zanimljivijim i korisnijim. To se moæe najbolje uËiniti kad imamo svjeæe svakodnevno iskustvo s Bogom i ako ne oklijevamo govoriti o Boæjoj ljubavi na skupovima Njegovog naroda. Ako ne dopustite tami i nevjerstvu da uu u vaπe srce, oni se neÊe pokazati ni na vaπim sastancima. … Po tajni i slavi kriæa moæemo procijeniti vrijednost Ëovjeka, a onda Êemo uvidjeti i osjetiti vaænost rada za naπe bliænje kako bi i oni mogli biti uzdignuti na Boæje prijestolje. (Southern Watchman, 7. oæujka 1905.) 320 19. kolovoza 245 Predanje Kristu “Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi!” (Luka 9,23) Kako Ëesto dolazimo u dodir s ljudima koji nikada nisu sretni. Oni ne uæivaju zadovoljstvo i mir koje Isus moæe dati. Izjavljuju da su krπÊani, ali oni ne zadovoljavaju uvjete u kojima Bog ispunjava svoje obeÊanje. Isus je rekao: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) Razlog zaπto su mnogi u stanju nemira je taj πto ne uËe u Gospodnjoj πkoli. Pokorno, samopoærtvovno Boæje dijete iz iskustva shvaÊa πto znaËi imati Kristov mir. Pravi Kristovi sljedbenici znaju da moraju uzeti Njegov jaram, imati udjela u Njegovim patnjama i nositi Njegov teret. Oni se ne æale, jer Kristova blagost i poniznost Ëini jaram blagim i breme lakim. Ljubav prema udobnosti, ljubav prema zadovoljstvu, uvjerenje o osobnoj vrijednosti, uzdizanje sebe — to su osobine koje nas spreËavaju da uËimo dragocjene æivotne pouke u Kristovoj πkoli. KrπÊaninova je duænost ne dopustiti okruæenju i okolnostima da ga oblikuju, veÊ treba æivjeti æivotom oblikovanja vlastitog karaktera prema boæanskom Uzoru. KrπÊanin treba biti vjeran bez obzira na mjesto na kojem se nalazi. Treba obavljati svoju duænost vjerno, unapreujuÊi moguÊnosti koje mu je Bog dao i koristeÊi svoje sposobnosti najviπe πto moæe. S ciljem davanja slave Bogu, on treba raditi za Isusa ma gdje bio. Moramo predati svoju volju i srce Bogu i poznavati Krista. Moramo se odreÊi sebe, uzeti kriæ i slijediti Isusa. Nitko od nas ne moæe doÊi na Nebo spaπen time πto nosi kriæ uskom i krivudavom stazom. Koliko njih nosi kriæ kao ukras, ali ne uspijevaju nositi kriæ u stvarnom svakodnevnom æivotu. Koliko njih tvrdi da su Kristove sluge, ali nisu voljni nositi prijekor i sramotu zbog Njega. Kriæ ne znaËi ugaati sebi; kriæ izravno leæi na stazi ljubitelja uæitaka i otvoreno se protivi naπim tjelesnim æeljama i sebiËnim sklonostima. … 321 Za uspjeπan rad je vrlo bitno poznavanje Krista, jer Êe ova spoznaja uputiti na pravo naËelo, dati plemenit i nesebiËan duh kakav je duh naπeg Spasitelja za kojeg izjavljujemo da Mu sluæimo. Vjernost, mudro gospodarenje, paæljivo upravljanje i temeljitost trebali bi obiljeæavati naπ rad gdje god se nalazili, bilo da smo u kuhinji, u radionici … ili gdje god da smo postavljeni u Gospodnjem vinogradu. (Review and Herald, 22. rujna 1891.) 246 20. kolovoza Objekt vrhunskog poπtovanja “Jer ne dræah zgodnim meu vama iπta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga. … Moja rijeË i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim rijeËima mudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage.” (1. KorinÊanima 2,2-4) Ali za Pavla je kriæ bio predmet najveÊeg zanimanja. Otkad je zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog NazareÊanina, nikad se nije prestao hvaliti kriæem. U ono vrijeme primio je objavu Boæje beskonaËne ljubavi koja se otkrila u Kristovoj smrti, i u svojem je æivotu doæivio Ëudesnu preobrazbu kojom su se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Nebom. Od tog je trenutka znao da je novi Ëovjek u Kristu. Iz vlastitog je iskustva znao da kad greπnik upozna OËevu ljubav onakvom kakva je vidljiva u ærtvi Njegova Sina i pokori se boæanskom utjecaju, dolazi do promjene srca te od tog trenutka Krist postaje sve u æivotu. U vrijeme obraÊenja, Pavla je nadahnula silna æelja da pomogne bliænjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sina æivoga Boga koji moæe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegov æivot bio posveÊen nastojanju da prikaæe ljubav i snagu Raspetoga. U njegovo veliko samilosno srce stali su svi druπtveni slojevi. “Ja sam duænik”, izjavio je, “i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Gospodinu slave, kojega je tako bezobzirno progonio u Njegovim svetima, bila je pokretaËko naËelo njegova ponaπanja, sila koja 322 ga je poticala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putu duænosti oslabi, jedan pogled na kriæ i Ëudesnu ljubav koja se na njemu objavila bio je dovoljan da opaπe bokove, to jest um, i nastavi putem samoodricanja. … U snazi Duha Pavao im je ispriËao dogaaj o svojem vlastitom Ëudesnom obraÊenju i pouzdanju u starozavjetna Pisma. … Svoje rijeËi izgovarao je sa sveËanom ozbiljnoπÊu … da je svim srcem ljubio raspetog i uskrslog Spasitelja. Vidjeli su da je njegov um usredotoËen na Krista, da je cijeli njegov æivot povezan s njegovim Gospodinom. … Pavao je shvatio da sâm po sebi nema sposobnosti, veÊ da ga osposobljava Sveti Duh Ëiji je milostivi utjecaj ispunio njegovo srce pokoravajuÊi svaku misao Kristu. O sebi je govorio da “uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov” (2. KorinÊanima 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio srediπnja Osoba. “Æivim”, izjavio je, “ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊanima 2,20) “Ja” je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzviπen. (Djela apostolska, str. 154—158) 21. kolovoza 247 VeliËajte Gospodara “Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Filipljanima 2,4) Kako su ozbiljne i dirljive Pavlove rijeËi: “Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) Vi znate s koje visine je On siπao, poznata vam je i dubina poniznosti u koju se spustio. Njegove su noge poπle stazom ærtve i nisu skrenule s nje sve dok nije poloæio svoj æivot. Za Njega nije bilo odmora izmeu nebeskog prijestolja i kriæa. Isusova ljubav prema Ëovjeku uËinila je da je radosno primao svako poniæenje i svaku uvredu. Pavao nas opominje da “ne gledamo samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih”. On nas poziva da imamo um koji je bio “u Kristu Isusu! On, boæanske naravi, nije se lju323 bomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,4-8) … “Znajte”, kaæe apostol Petar, “da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom.” (1. Petrova 1,18) O, kad bi to bilo dostatno za plaÊanje cijene ljudskog spasenja, kako bi to lako uËinio Onaj koji kaæe: “Moje je zlato, moje je srebro.” (Hagaj 2,8) Ali greπnik je mogao biti iskupljen samo dragocjenom krvlju Boæjega Sina. Oni koji odustaju od Kristove sluæbe, propuπtajuÊi priliku da prihvate ovu divnu ærtvu, propast Êe u svojoj sebiËnosti. … Tko god primi Krista kao svog osobnog Spasitelja, teæit Êe za prednoπÊu da sluæi Bogu. Kad razmiπlja o onome πto je Nebo za njega uËinilo, njegovo se srce pokreÊe bezgraniËnom ljubavlju i zahvalnoπÊu punom divljenja. On nestrpljivo Ëeka da izrazi svoju zahvalnost, stavljajuÊi svoje sposobnosti na oltar sluæbe za Boga. Njegova je Ëeænja pokazati svoju ljubav prema Kristu i prema onome koga je On otkupio. On osjeÊa potrebu za radom, teπkoÊama i ærtvom. Pravi Boæji suradnik Êe dati najbolje od sebe, jer Êe ËineÊi tako odavati slavu svome UËitelju. On Êe Ëiniti ono πto je dobro, da bi time izrazio svoje poπtovanje Boæjih zahtjeva. On Êe se revno truditi da poboljπa i usavrπi sve svoje sposobnosti. Svaku duænost on Êe obavljati kao Bogu. Jedino πto Êe on æeljeti bit Êe da izrazi Kristu svoju odanost i savrπenu sluæbu. Postoji slika koja prikazuje vola πto stoji izmeu pluga i oltara, sa sljedeÊim natpisom: “Spreman za oboje”. Spreman da naporno ore, ili da bude prinesen na oltar kao ærtva. Ovako izgleda slika pravog Boæjeg djeteta — spreman da ide tamo gdje ga poziva duænost, da se odrekne sebe i ærtvuje za svojega Spasitelja.” (Put u bolji æivot, str. 321,322) 324 22. kolovoza 248 Boæji radnik “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2. KorinÊanima 4,17) Ako je Pavao, imajuÊi probleme sa svih strana, ometan i proganjan, mogao nazvati svoje nevolje kratkotrajnim malim nevoljama, Ëemu danaπnji krπÊanin treba prigovarati? Kako su neznatne naπe nevolje u usporedbi s mnogim Pavlovim nevoljama! Nisu vrijedne usporedbe s vjeËnom vrijednosti slave koja Ëeka pobjednike. Nevolje su Boæja orua odreena da djeluju na usavrπavanju karaktera. Meutim, veliko siromaπtvo i patnje krπÊanina, koliko god mraËni i zagonetni bili, mogu biti naËin Providnosti da se krπÊanin raduje u Gospodinu, znajuÊi da je sve to za njegovo dobro. Koliko ima onih koji æaloste Boæjeg Duha stalnim æaljenjem. To je stoga πto su izgubili Krista iz vida. Ako prihvatimo Onoga koji je ponio naπu tugu i umro za nas kao naπa Ærtva da bismo mi mogli imati “od svega preteæniju slavu”, tada Êemo na naπe najveÊe tuge i kuπnje gledati kao na “male nevolje”. Razmiπljajte o Spasitelju na kriæu, punom modrica, izudaranom, izrugivanom a ipak strpljivom, koji se nije odupirao i koji je patio bez mrmljanja. To je Gospodar Neba Ëije je prijestolje vjeËno. Sve patnje i sramotu On je pretrpio za radost koja je bila postavljena pred Njega — radost u donoπenju dara vjeËnog æivota Ëovjeku. Kad je naπa pozornost usmjerena na Kristov kriæ, cijelo biÊe je oplemenjeno. Poznavanje Spasiteljeve ljubavi pokorava duπu i uzdiæe um izvan vremena i osjeÊaja. NauËimo procijeniti sve prolazne stvari u svjetlu koje sja s kriæa. Potrudimo se proniknuti u dubinu poniæenja do koje je naπ Spasitelj siπao da bi Ëovjek posjedovao vjeËno bogatstvo. I dok prouËavamo plan otkupljenja, srce Êe osjetiti strujanje Spasiteljeve ljubavi i bit Êe ushiÊeno ljepotom Njegovog karaktera. Kristova ljubav Ëini naπe Nebo. No, kad æelimo neπto reÊi o toj ljubavi, nedostaju nam rijeËi. I dok mislimo o Njegovu æivotu na Zemlji, o Njegovoj ærtvi za nas, o Njegovoj zastup325 niËkoj sluæbi na Nebu za nas, o palaËama koje sprema za one koji Ga ljube, ne moæemo a da ne uzviknemo: “O visino i dubino ljubavi Kristove!” I πto viπe boravimo ispod kriæa, slika Boæje ljubavi Êe nam biti jasnija i reÊi Êemo: “U ovom se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe grijehe.” (1. Ivanova 4,10) No, u naπem razmiπljanju o Kristu zadræali smo se samo na rubu neizmjerne ljubavi. Njegova ljubav je golemi ocean bez dna i obala. U svim pravim uËenicima ova ljubav gori na oltaru srca kao sveta vatra. Na ovoj Zemlji se Boæja ljubav otkrila kroz Isusa. Na toj istoj Zemlji Njegova djeca trebaju uËiniti da ova ljubav sja kroz njihov besprijekoran æivot. Tada Êe greπnici biti dovedeni kriæu i prihvatit Êe Boæje Janje. (Review and Herald, 6. svibnja 1902.) 249 23. kolovoza “Æivi, greπniËe, æivi!” “Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!” (Psalam 30,5) Kad bismo viπe razmiπljali i govorili o Isusu, a manje o sebi, trebali bismo mnogo viπe osjeÊati Njegovu nazoËnost. Ako ostanemo u Njemu, bit Êemo ispunjeni mirom, vjerom i hrabroπÊu, te Êemo imati iskustva pobjede kad dolazimo na sastanke. Tad Êe i drugi biti osvjeæeni naπim jasnim i snaænim svjedoËanstvom o Bogu. Ovakva dragocjena priznanja Njegovoj slavi, poduprta æivotom sliËnim Kristovom, imaju neodoljivu snagu koja djeluje na spasenje duπa. Svijetlu i vedru stranu religije predstavit Êe oni koji su svakodnevno posveÊeni Bogu. Ne trebamo sramotiti naπega Gospodina tugujuÊi zbog kuπnji koje su bolne. Sve kuπnje koje nas snalaze jesu odgajatelji koji Êe proizvesti radost. Cjelokupni vjerski æivot bit Êe uzdignut, uzviπen i oplemenjen ljubaznim rijeËima i djelima. Neprijatelj je vrlo zadovoljan kad je duπa utuËena i potiπtena; on æeli da nevjernici dobiju loπ dojam o uËinkovitosti naπe vjere. Ali Bog æeli da um dosegne viπu razinu. 326 On æeli da svaka duπa bude pobjednikom u skladu s moÊi Otkupitelja. … U milostivim blagoslovima koje nam je naπ nebeski Otac darovao, moæemo uvidjeti bezbroj dokaza o beskonaËnoj ljubavi i njeænom saæaljenju koje nadilazi majËinsko Ëeznutljivo suosjeÊanje prema svojevoljnom djetetu. Kad promatramo boæanski karakter u svjetlosti kriæa, vidimo milosre, njeænost i praπtanje pomijeπano s praviËnoπÊu i pravednoπÊu. Jezikom Ivana uzvikujemo: “Gledajte, koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Mi nasred prijestolja vidimo Onoga koji na svojim rukama, nogama i na boku ima oznake patnji koje je pretrpio kako bi pomirio Ëovjeka s Bogom i Boga s Ëovjekom. Nenadmaπiva milost otkriva nam Oca koji boravi u nedostupnoj svjetlosti i prihvaÊa nas kroz zasluge svojega Sina. Oblak osvete koji je prijetio samo jadom i oËajem, u odsjaju svjetla s kriæa odsjajuje Boæju poruku: “Æivi, greπniËe, æivi!” Ti, pokajniËka duπo koja vjerujeπ, æivi! Ja sam platio otkupninu. Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to raspeti, mora biti ono o Ëemu razmiπljamo, razgovaramo i πto u nama potiËe najradosnije osjeÊaje. Trebali bismo imati posebno vrijeme zahvaljivanja u svrhu osvjeæavanja naπih misli na sve ono πto smo primili od Boga. Trebamo izraæavati svoju zahvalnost za Njegovu veliku ljubav i pokazivati spremnost da imamo povjerenja u ruku koja je za nas bila prikovana za kriæ. … Trebamo uËiti govoriti kanaanskim jezikom i pjevati “pjesme sionske”. (Southern Watchman, 7. oæujka 1905.) 24. kolovoza 250 VjeËna vrijednost slave “Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeËno.” (2. KorinÊanima 4,18) Godine samoodricanja, oskudice, iskuπenja, patnji i progonstva koje je izdræao, Pavao je smatrao prolaznim trenucima. Zbivanja sadaπnjega vremena nisu vrijedna spomena kad 327 se usporede s vjeËnom vrijednoπÊu slave koja nas oËekuje kad se borba jednom zavrπi. Patnje i nevolje su Boæji suradnici koji imaju zadaÊu usavrπavanja i oplemenjivanja krπÊanskog karaktera. Ma kakve bile æivotne okolnosti, ma kako mraËni i tajanstveni bili putovi Providnosti, koliko god da su teπke oskudice i patnje krπÊanina, on preko svega toga treba uvijek upravljati pogled na ono πto je nevidljivo i vjeËno. On ima blaæeno i sigurno obeÊanje da mu sve to sluæi samo na dobro. … Sveti Duh je obasjao Pavlovu duπu svjetloπÊu s Neba, i on je sa sigurnoπÊu posvetio sve svoje zanimanje stjecanju blaga koje se Ëuva za vjerne. Iako je bio silan govornik, on u svom rjeËniku nije nalazio dovoljno snaæne rijeËi da bi izrazio preuzviπenu slavu, Ëast i besmrtnost koju Êe primiti vjerni kad Krist bude doπao. Usporeene s prizorom na kojemu su se zadræavale oËi njegovog uma, sve ovozemaljske patnje Ëinile su mu se samo prolaznim i malim nevoljama, neËim o Ëemu nije vrijedno ni razmiπljati. Promatrane u svjetlosti kriæa, stvari ovoga æivota postale su mu bezvrijedne i besmislene. Slava koja je njega privlaËila bila je od najveÊe vaænosti, vjeËna i trajna — neπto πto se ljudskim jezikom ne moæe opisati. Ipak, Pavao se donekle pribliæio objaπnjenju te slave koliko je mogao i koliko maπta ograniËenog uma moæe doËarati. To je bila vjeËna vrijednost slave. Pa ipak je osjeÊao da njegov jezik nije dovoljno dojmljiv, da je nedostatan za izraæavanje stvarnosti. On je iπao dalje nego πto to rijeËi mogu izraziti. Ni najsmjelija govorna slikovitost nije bila dostatna za iskazivanje ove istine. On je traæio najπire izraze koje ljudski jezik moæe naÊi, kojima maπta moæe doËarati svu preuzviπenost slave koja Êe na kraju biti dana pobjedniku. Svetost, dostojanstvo, Ëast i blaæenstvo u Boæjoj nazoËnosti — to se zasad moæe vidjeti samo vjerom. Ali vidljive ovozemaljske vrijednosti kao πto su bogatstvo, Ëast i slava ovoga svijeta, sve to pada u sjenu pred preuzviπenoπÊu, ljepotom i blistavom slavom nevidljivog svijeta. Stvari ovoga svijeta su prolazne, traju samo za neko vrijeme, dok je ono πto zasad ne vidimo vjeËno i trajat Êe kroz beskrajna vremena vjeËnosti. Osigurati to neprocjenjivo blago znaËi zadobiti sve, a ne izgubiti niπta. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 6, str. 1099,1100) 328 U buduÊnosti Êemo vidjeti kako su sve naπe kuπnje bile usko povezane s naπim spasenjem, i kako su te male sadaπnje nevolje radile za naπu “izvanredno veliku i vjeËnu slavu” (2. KorinÊanima 4,17). (Letter 5, 1880.) 25. kolovoza 251 Gledanjem se mijenjamo “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Kristovim zaslugama i Njegovom pravdom koja nam se pripisuje zbog vjere, trebamo stalno usavrπavati svoj krπÊanski karakter. Naπa zadaÊa svakog dana i svakog trenutka odreena je u rijeËima apostola: “Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,2) Dok se dræimo ove upute, naπ um postaje bistriji i naπa vjera jaËa, a naπa nada postaje sve postojanija; zaokupljeni gledanjem Njegove bezgreπnosti i ljupkosti, i ærtve koju je podnio da bi nas pomirio s Bogom, obuzeti smo do te mjere da nam rijeËi obeshrabrenja i sumnje ni ne dolaze na um. OËitovanje Boæje ljubavi, Njegove milosti i dobrote i djelovanje Svetoga Duha koji prosvjetljuje i preporaa srce, dovodi nas vjerom u tako blisku povezanost s Kristom da imamo jasnu sliku o Njegovom karakteru i moæemo razotkriti i najlukavije sotonske obmane. GledajuÊi na Isusa i oslanjajuÊi se na Njegove zasluge mi primamo blagoslove svetosti, mira i radosti u Svetom Duhu. I dok promatramo veliËinu svega πto je Krist uËinio za nas, spremni smo uskliknuti: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” BraÊo i sestre, dok promatramo sve ovo, mi se mijenjamo. RazmiπljajuÊi o ljubavi nebeskog Oca i naπega Spasitelja, promatrajuÊi savrπenstvo boæanskog karaktera i traæeÊi vjerom da nam se pripiπe Kristova pravednost, mi se preobraæavamo u Njegovo obliËje. Stoga, ne prikupljajmo samo neugodne slike: nepravde, izopaËenosti i razoËaranja — tako oËite dokaze sotonske sile — i ne Ëuvajmo ih na zidovima svojega sjeÊanja. … 329 Postoje, hvala Bogu, i mnogo svjetlije i vedrije slike koje nam On prikazuje. Skupljajmo blagoslovljene i nepobitne dokaze o Njegovoj ljubavi kao najdragocjenije blago, i neka nam stalno budu pred oËima. Promatrajmo u svojim mislima prizore: Boæjeg Sina kako napuπta OËevo prijestolje i svoje Boæanstvo zaodijeva ljudskom naravi da bi oslobodio Ëovjeka od sotonske sile; Njegovu pobjedu za nas koja pred Ëovjekom otvara Nebo i otkriva ljudskom pogledu unutraπnjost nebeskih dvorova, gdje slava Njegovog Boæanstva nije zaklonjena velom tajne; podizanje palog ljudskog roda iz ponora propasti u koji ga je grijeh strovalio; ponovnu uspostavu povezanosti s beskonaËnim Bogom svih onih koji su izdræali boæansku probu zahvaljujuÊi vjeri u naπeg Otkupitelja i odjeÊi Kristove pravednosti, uzdignuti do Njegovog prijestolja — to su slike kojima Gospodin æeli da ukraπavamo odaje svoje duπe. I dok tako “ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo”, potvrdit Êemo istinu da “nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu”. (2. KorinÊanima 4,17.18) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 744,745) 252 26. kolovoza Ljubav i pravda usklaene “Ljubav Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,11) Jedino vas Bog moæe voditi tako da prepoznate Njegovu milosre, ljubav i strpljivost te Êete imati vjeru koja kroz ljubav radi i proËiπÊava duπu. To je Boæji dar. To je otvaranje srca za primanje RijeËi koja je kao liπÊe s drveta æivota. Neka Bog ispuni vaπe srce svojom ljubavlju, tako da se moæe reÊi da ste … oËistili svoju duπu posluπnoπÊu istini. Vjerovanje u Krista i primanje Njegove preobraæavajuÊe milosti nije samo nagaanje, veÊ djelo Ëiji rad uzrokuje Kristove vrline koje se odraæavaju u umu i karakteru. Kad steknete ovo iskustvo, reÊi Êete: “Iskusio sam i vidio da je dobar Gospodin. Gospodin Isus Êe biti moj dio zauvijek.” MoÊ kriæa pomaknut Êe u vama tajanstvene izvore nade i strahopoπtova330 nja, oboæavanja i ljubavi. Aneli promatraju i Ëekaju, i svjedoËe da ne pripadate svijetu. Isus vas je pronaπao kako sjedite kod Njegovih nogu i uËite od Njega — od Puta, Istine i Æivota. Odsad predajete svoju volju Kristu i nalazite se u podruËju u kojemu je kriæ srediπnji objekt. U vaπim oËima svijet gubi svoju vrijednost. Sav utjecaj koji vas privlaËi je slava koja sja s nebeskog praga. Bogatstvo Kristove milosti dræi vas u dragovoljnoj posluπnosti. … Vi ste presretni πto s drugima moæete podijeliti dar koji ste primili. »eznem vidjeti vaπ napredak u sposobnostima koje vam je Bog dao, tako da moæete odgovoriti na pitanje: “©to mi treba Ëiniti da se spasim?” (Djela 16,30) Neka rijeËi budu izgovorene s posveÊenih usana: “Spremno prihvaÊam Krista vjerom kao svog osobnog Spasitelja.” Bog je ljubav. Greπnik ne treba propasti ako ima iskustvo vjere u prekrasnu uËinkovitost Kristova kriæa. Kriæ je izvanredno sredstvo u kojemu su usklaene Boæja ljubav i pravda. To je za greπnika jedino sredstvo spasenja. … Slika o Njegovoj ljubavi moæe biti tako utisnuta u um da nikad ne moæe biti izbrisana. Tad Êe vam raspeÊe Isusa Krista biti tako jasno da Êete biti dostojni sudionik Njegove patnje. Tako silno Ëeznem da pogledate u srce ove velike tajne i saznate da je njezino tumaËenje ljubav. … I dok u cijelosti predajete svoju volju Boæjoj volji i vaπ put Boæjem putu, upoznat Êete Njega koji je krotka i ponizna srca i naÊi Êete spokoj svojoj duπi. Spokojno povjerenje ovladat Êe vama. ... Sve viπe i jasnije iskusit Êete smisao uvijek prisutnog i sveproæimajuÊeg Spasitelja. To Êe dati snagu duπi … koju promjenjive okolnosti na Zemlji ne mogu potkopati. To Êe postaviti noge na Ëvrstu stijenu. (Letter 123, 1901.) 331 253 27. kolovoza Ovaj svijet je bojno polje “Uprimo pogled u … Isusa, koji namjesto odreene mu radosti podnese kriæ ne mareÊi za sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja!” (Hebrejima 12,2) Krist je umjesto radosti koju je imao, podnio kriæ. … On je umro na kriæu kao ærtva za svijet, i kroz Njegovu ærtvu dobili smo najveÊi blagoslov koji je Bog mogao darovati — dar Svetoga Duha. Ovaj blagoslov Êe biti dan svima koji prihvate Krista. Pali svijet je bojno polje za najveÊi sukob koji su ikada vidjeli nebeski svjetovi i zemaljske sile. Nazvan je kazaliπtem u kojemu se odvija velika borba izmeu dobra i zla, izmeu Neba i pakla. Svako ljudsko biÊe ima ulogu u tom sukobu. Nitko ne moæe stajati na neutralnom podruËju. Ljudi moraju prihvatiti ili ne prihvatiti Otkupitelja. Svi su svjedoci za ili protiv Krista. Krist poziva one koji stoje pod Njegovim barjakom da se zajedno s Njim ukljuËe u sukob kao odani vojnici, da bi mogli naslijediti krunu æivota. Oni su usvojeni sinovi i kÊeri Boæje. … Gospodin Isus pozvao je svijet da Ëuje: “Tko ima uπi, neka Ëuje!” (Matej 11,15) Neka svi sluπaju s pokornom i poniznom pozornoπÊu. On ponavlja rijeËi koje su mu dane od Onoga koji je rekao: “Ovo je Sin moj. … Njega posluπajte.” Tko sluπa rijeËi koje su svjetlost i æivot za sve one koji ih prime? HoÊe li muπkarci i æene uzeti u obzir da Bog gleda na stvorenja koja je stvorio? On je oblikovao Ëovjekov um. Mi ne moæemo imati niti jednu plemenitu misao a da ona ne dolazi od Njega. On zna sve tajne ljudskog uma; ta nije li ga On stvorio? Bog zna da je grijeh unizio i sruπio Ëovjeka, i gleda ga sa saæaljenjem i suosjeÊanjem jer vidi da je pod vlaπÊu Sotone. … Neka kuÊanstva imaju kapelicu ili crkvu u svom domu. Uzajamna ljubav povezuje srca, i jedinstvo koje postoji meu Ëlanovima obitelji propovijeda najuspjeπniju moguÊu propovijed o praktiËnoj poboænosti. Kad roditelji vjerno ispunjavaju svoju duænost u obitelji, obuzdavajuÊi, ukoravajuÊi, savjetujuÊi, usmjeravajuÊi i vodeÊi — otac u obitelji kao sveÊenik, a majka u kuÊi kao misionarka — oni ispunjavaju svoju duænost 332 onako kako to Bog æeli. Vjerno obavljajuÊi svoju duænost u domu oni umnaæaju moguÊnosti za Ëinjenje dobra i izvan doma. Oni postaju obuËeniji za rad u svojoj crkvi. Nenametljivo osposobljavajuÊi svoje malo stado, povezujuÊi svoju djecu sa sobom i s Bogom, oËevi i majke postaju radnici koji rade zajedno s Bogom. Kriæ je uzdignut u njihovu domu. »lanovi obitelji postaju pripadnici kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (Manuscript 56, 1899.) 28. kolovoza 254 Okupljeni oko kriæa “Blagujte ondje, vi i vaπe obitelji, u nazoËnosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime πto su vaπe ruke namaknule i πto vam je Jahve, Bog vaπ, blagoslovom udijelio.” (Ponovljeni zakon 12,7) Naπ Bog je njeæni, milostivi Otac. Bogoπtovlje se ne bi smjelo smatrati nekom æalosnom, otuænom sluæbom. Trebao bi nam biti uæitak sluæiti Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu. Bog ne æeli da se Njegova djeca, kojoj je osigurao tako veliko spasenje, ponaπaju kao da je On neki strogi, sitniËavi nadzornik. On je njihov najbolji Prijatelj, i kad se okupe na bogosluæje, On æeli biti s njima, blagoslivljati ih i tjeπiti, ispunjavati njihova srca radoπÊu i ljubavlju. Gospodin æeli da Njegova djeca u bogoπtovlju nalaze utjehu, i da im rad za Njega donese viπe zadovoljstva nego poteπkoÊa. On æeli da oni koji dolaze na bogosluæje odnesu sa sobom dragocjene misli o Njegovoj skrbi i ljubavi, kako bi bili puni radosti u svakodnevnom æivotu i imali razloga da u svemu postupaju poπteno i vjerno. Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to razapet, treba biti predmet naπega razmiπljanja, razgovora i naπih najradosnijih osjeÊaja. Trebamo pamtiti svaki blagoslov koji smo primili od Boga, i kad shvatimo veliËinu Njegove ljubavi, trebamo biti spremni sve povjeriti ruci koja je za nas prikovana na kriæ. Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hvalospjeva. U nebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izraæavamo svoju zahvalnost i mi usklaujemo svoje bogosluæje s 333 bogosluæjem nebeskih vojski. “Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu”, kaæe Bog. (Psalam 50,23) Pred svojega Stvoritelja doimo radosno i sa πtovanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalospjeva”! (Izaija 51,3) (Put Kristu, str. 90,91) Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast, Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj odnos prema svojemu Ocu i prema svakom Ëlanu Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika. (Isusov govor na Gori, str. 143) 255 29. kolovoza Priroda u svjetlu Golgote “‘Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi?’ A on im odgovori: ‘To je uËinio neprijatelj.’” (Matej 13,27.28) Koliko god je to moguÊe, neka dijete od svojih najranijih godina boravi tamo gdje Êe ovaj divni udæbenik biti otvoren pred njim. Neka gleda prekrasne prizore koje je veliki Umjetnik naslikao na pokretnom platnu neba, neka se upozna s Ëudesima kopna i mora, neka promatra tajanstvene promjene tijekom mijenjanja godiπnjih doba i neka iz svih Njegovih djela uËi o Stvoritelju. Ni na koji drugi naËin ne mogu se postaviti temelji pravog odgoja tako Ëvrsto i sigurno. Ali Ëak i dijete, kad doe u doticaj s prirodom, zapaæa pojave koje ga zbunjuju. Ono Êe neizbjeæno primijetiti djelovanje suparniËkih sila i upravo je tu prirodi potreban tumaË. GledajuÊi kako se zlo oËituje Ëak i u svijetu prirode, svi moraju nauËiti istu æalosnu pouku: “To je uËinio neprijatelj”. (Matej 13,28) Samo se u svjetlosti koja sja s Golgote mogu pravilno proËitati pouke prirode. Neka povijest Betlehema i kriæa poka334 æe kako Êe dobro nadvladati zlo, i kako je svaki blagoslov koji primamo dar otkupljenja. Bodljikom i trnom, ËiËkom i korovom predstavljeno je zlo koje kvari i uniπtava. U ptici koja pjeva i cvijetu koji se otvara, u kiπi i sunËevom sjaju, u ljetnom povjetarcu i njeænoj rosi, u desetini tisuÊa pojedinosti u prirodi — od hrasta u πumi do ljubiËice koja cvjeta pri njegovom korijenu — vidi se ljubav koja obnavlja. Joπ i sada nam priroda govori o Boæjoj dobroti. “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam — rijeË je Jahvina — naume mira, a ne nesreÊe.” (Jeremija 29,11) To je poruka koja se u svjetlosti s kriæa moæe Ëitati na cijelom licu prirode. Nebesa objavljuju Njegovu slavu i Zemlja je puna Njegova obilja. (Odgoj, str. 90,91) Kad su Adam i Eva u raju izgubili haljine svetosti, izgubili su svjetlost koja je obasjavala prirodu. Oni je viπe nisu mogli pravilno razumjeti. Ali za one koji prime svjetlost Kristovog æivota, priroda je ponovno osvijetljena. U svjetlosti koja sja s kriæa, moæemo toËno tumaËiti pouke prirode. Onaj tko poznaje Boga i Njegovu RijeË ima i Ëvrstu vjeru u boæansku narav Svetog pisma. On istinitost Biblije ne provjerava ljudskim zamislima i znanstvenim pojmovima. Takve ideje on podvrgava provjeri nepogreπivog mjerila. On zna da je Boæja rijeË istina i da istina nikad ne proturjeËi sama sebi. … Boæji putovi otkriveni u svijetu prirode i u Njegovim postupcima s Ëovjekom jesu zapravo riznica iz koje svaki uËenik u Kristovoj πkoli moæe uvijek crpsti. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 324,325) 30. kolovoza 256 Ostavite svoju krivnju u podnoæju kriæa “Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5,7) Æalost, strahovanje, nezadovoljstvo, griænja savjesti, krivnja i nepovjerenje vode do sloma æivotne snage i otvaraju vrata propadanju i smrti. (Put u bolji æivot, str. 149) Ovaj osjeÊaj krivnje treba biti odloæen u podnoæju golgotskog kriæa. OsjeÊaj krivnje zatrovao je izvore æivota i prave 335 sreÊe. Isus kaæe: “Stavite sve na mene; ja Êu ponijeti vaπe grijehe. Dat Êu vam mir. Nemojte se viπe omalovaæavati jer sam vas otkupio cijenom svoje krvi. Vi ste moji; ja Êu osnaæiti vaπu oslabjelu volju i otkloniti vaπu griænju savjesti.” Tada neka se vaπe zahvalno srce, koje drhti od neizvjesnosti, Ëvrsto dræi nade koja vam je dana. Bog prihvaÊa vaπe slomljeno pokajniËko srce. On vam nudi oprost bez naknade. On vam nudi prihvaÊanje u svoju obitelj, gdje Êe vam Njegova milost pomoÊi u vaπim slabostima, a dragi Isus vodit Êe vas korak po korak, samo ako ste voljni staviti svoju ruku u Njegovu i dopustiti Mu da vas vodi. Sotona nastoji odvratiti naπ um od moÊnog PomoÊnika i navesti nas da se muËimo razmiπljanjem o iskvarenosti svoje duπe. Ali iako Isus zna za naπu krivnju u proπlosti, On govori o oprostu, i mi Ga ne bismo trebali poniæavati svojim sumnjanjem u Njegovu ljubav. … Ako se osjeÊate velikim greπnikom, Krist je ono πto vam je potrebno — najveÊi Spasitelj. Podignite svoj pogled i ne gledajte na sebe i svoje grijehe, veÊ na uzdignutog Spasitelja. Maknite se od otrovne i zlobne gorËine zmije prema Boæjem Janjetu koje je uzelo na sebe grijehe svijeta. On je ponio terete naπe krivnje. On Êe preuzeti teret s naπih umornih ramena i dati nam odmor. On Êe ponijeti i terete briga i boli. On nas poziva da sve svoje brige stavimo na Njega, jer nas On nosi u svojemu srcu. (Mind, Character, and Personality, sv. 2, str. 451,452) Kad Evanelje primimo u njegovoj ËistoÊi i sili, ono postaje sredstvom izljeËenja od bolesti prouzroËenih grijehom. Sunce pravde izlazi “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2) … Ljubav koja od Krista zraËi kroz cijelo naπe biÊe jest sila koja daje i obnavlja æivot. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalno vaænog dijela naπega tijela — mozga, srca i æivaca. Najviπe sile bit Êe kroz tu ljubav potaknute na aktivnost. Ta ljubav oslobaa duπu od krivnje, æalosti, straha i zabrinutosti koji razaraju æivotne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usauje u duπu radost koju ne moæe razoriti niπta πto je zemaljsko — radost u Svetom Duhu — radost koja donosi zdravlje i æivot. (Put u bolji æivot, str. 60,61) 336 31. kolovoza 257 Raspeti i uskrsnuli Spasitelj “S vrha cedra velikoga, s vrπka mladih grana njegovih, odlomit Êu granËicu i posadit je na gori visokoj, najviπoj. Na najviπoj gori izraelskoj nju Êu zasaditi: razgranat Êe se ona, plodom uroditi.” (Ezekiel 17,22.23) To je i bio cilj da cijeli svemir moæe vidjeti uvjete saveza otkupljenja po kojima je Krist platio kaznu umjesto ljudskog roda. Prijestolje pravde mora biti vjeËno i uvijek sigurno. … Krist Êe to uËiniti svojom ærtvom, i sve sumnje Êe biti zauvijek rijeπene, a ljudski rod Êe biti spaπen ako se vrati vjernosti. Samo je Krist mogao vratiti Ëast Boæjoj vladavini. Kriæ na Golgoti trebali su promatrati svjetovi koji nisu sagrijeπili, cijeli svemir, i sotonske sile, zajedno s palim ljudskim rodom — da bi sva usta zaπutjela. Time πto je postao vjerna Ærtva, Krist Êe uzvisiti i dati Ëast Zakonu. On Êe svima objaviti uzviπenu narav Boæje vladavine, koja ni na koji naËin ne moæe biti promijenjena da bi se udovoljilo Ëovjeku u njegovom greπnom stanju. Tko moæe opisati posljednje prizore Kristovog æivota na Zemlji, Njegovo suenje na dvoru i Njegovo raspeÊe? Tko je bio svjedok tog prizora? Cijeli svemir, Bog Otac, Sotona i aneli. Prekrasna dogaanja zbila su se kad je Krist bio izdan. Na Njegovom laænom suenju tuæitelji nisu mogli pronaÊi niπta Ëime bi Mu bila dokazana krivnja. Tri puta Pilat je izjavljivao: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje.” (Ivan 18,38) Pa ipak je naredio da Isus bude biËevan, a zatim Ga je predao da trpi najokrutniju smrt koja je mogla biti smiπljena. … Uæasni prizor raspeÊa otkrio je πto ËovjeËanstvo moæe uËiniti kad je pod nadzorom Sotone. RaspeÊe je otkrilo kakav bi bio ishod kad bi Sotona gospodario svijetom. Oni koji su bili svjedoci tih prizora nikad neÊe izbrisati njihovo pojavljivanje u svojemu umu. Mnogi su se obratili i govorili drugima o groznom prizoru kojega su vidjeli. Mnogi koji su sluπali izvjeπÊe o Kristovoj smrti obratili su se i poËeli istraæivati Pisma. Tako se ispunila RijeË: “Tako Êe on mnoge zadiviti narode.” (Izaija 52,15) 337 “Ovako govori Gospod Bog: Uzet Êu neπto od vrha toga visokoga cedra i posadit Êu ga. Od najgornje mladice odlomit Êu njeænu granËicu i zasadit Êu je na gori visokoj, uzdignutoj. Na visokoj gori izraelovoj zasadit Êu je. Ona Êe potjerati … i postat Êe krasan cedar. Svakojake ptice stanovat Êe pod njim: gnijezdit Êe se u sjeni grana njegovih.” (Ezekiel 17,22.23 — ©ariÊ) Krist je bio Grana, najviπa grana najviπeg cedra. On je bio biljka koju je Gospodin posadio. (Signs of the Times, 12. srpnja 1899.) 338 Uzvisimo Isusa kao Iscjelitelja tijela i duπe 1. rujna 258 Iscijeljene tjelesne i duhovne bolesti “Isus je obilazio po svoj Galileji uËeÊi u tamoπnjim sinagogama, propovijedajuÊi Radosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajuÊi svaku vrstu bolesti i nemoÊi u narodu.” (Matej 4,23) Ovaj svijet je prostrana bolnica, ali Krist je doπao lijeËiti bolesne, objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu su bili zdravlje i snaga. On je davao svoj æivot bolesnima, nevoljnima, onima nad kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijednog koji je doπao primiti Njegovu iscjeljujuÊu silu. Znao je da su oni koji su Ga molili za pomoÊ sami na sebe navukli bolest; pa ipak ih nije odbio iscijeliti. A kad je Ëudotvorna moÊ uπla u ove jadne duπe, one su postale osvjedoËene o grijehu i mnoge su bile izlijeËene od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bolesti. Evanelje joπ uvijek posjeduje istu silu; pa zaπto i danas nismo svjedoci istih rezultata? Krist osjeÊa jad svakog nevoljnika. Krist osjeÊa prokletstvo kad zli duhovi razdiru neko ljudsko tijelo. On osjeÊa samrtne muke kad groznica iscrpljuje æivotnu snagu. On je i danas isto tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bio osobno na Zemlji. Kristove su sluge Njegovi predstavnici, nastavljaËi Njegovog djelovanja. On æeli preko njih upotrijebiti svoju iscjeljujuÊu silu. U Spasiteljevu naËinu iscjeljivanja nalazila se pouka za Njegove uËenike. Jednom prigodom namazao je blatom oËi slijepom Ëovjeku i naloæio mu: “‘Idi umij se u ribnjaku Siloe!’ ... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajuÊi.” (Ivan 9,7) IzljeËenje se moglo izvrπiti samo silom velikog Iscjelitelja, ali je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. … 339 Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je rekao: “Viπe ne grijeπi, da ti se πto gore ne dogodi!” (Ivan 5,14) Na taj naËin pruæio je pouku da je bolest posljedica krπenja Boæjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudi æivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, u svijetu ne bi postojala velika bijeda. Krist je bio Voa i UËitelj starom Izraelu i On ga je pouËavao da je zdravlje nagrada za posluπnost Boæjim zakonima. Veliki LijeËnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio je svojemu narodu iz stupa od oblaka, upuÊujuÊi ga πto mora uËiniti i πto Bog æeli uËiniti za njih. “Budeπ li zduπno sluπao glas Jahve, Boga svoga, vrπeÊi πto je pravo u njegovim oËima; budeπ li pruæao svoje uho njegovim zapovijedima i dræao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na EgipÊane na vas neÊu puπtati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26) … Kad su ispunili uvjete, obeÊanje im je potvreno: “U plemenima njinim bolesnih ne bjeπe.” (Psalam 105,37) (Isusov æivot, str. 680—682) 259 2. rujna LijeËenje duhovne sljepoÊe “Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.” (Psalam 145,18) Meu knjiæevnicima, farizejima i ljudima na vlasti Isus nije pronaπao mjeπine za svoje “novo vino”. Bio je prinuen okrenuti se od njih k poniznim ljudima Ëija srca nisu bila ispunjena zaviπÊu, gramzljivoπÊu i samopravednoπÊu. Ponizni ribari posluπali su poziv boæanskog UËitelja, dok su knjiæevnici i farizeji odbacili priliku da se obrate. UËenici koje je Isus pozvao bili su neobrazovani i daleko od savrπenstva karaktera u trenutku kad ih je Isus ujedinio sa sobom; no bili su spremni uËiti od najveÊeg UËitelja kojega je svijet ikad poznavao. Oni su bili uistinu obraÊeni ljudi, i postali su novi mjehovi u koje je Isus mogao uliti novo vino svojega kraljevstva. Ali unatoË svom obraÊenju Kristu, a zbog svog ograniËenog zemaljskog razumijevanja — πto je bilo is340 hod æidovskog pouËavanja — uËenici nisu mogli u potpunosti razumjeti duhovnu narav istine koju im je On iznio. On se brinuo da im prenese upute potrebne da Njegovi sljedbenici imaju Ëisto i posveÊeno srce, jer im samo svetost moæe pomoÊi da postanu sudionici Njegovog kraljevstva. Boæanski SijaË rasprπio je zrnca dragocjenog sjemena koja ne moæemo vidjeti sve dok ih vjeπti radnik, pod vodstvom Svetog Duha, ne prikupi i prikaæe kao cjelovitu istinu, otkrivajuÊi nam dubine boæanske ljubavi. Za sva vremena Isus je kao autor istine preko proroka i naroda iz stupa oblaka i vatre iznosio Æidovima istinu za istinom. Ali se istina koju je On iznio pomijeπala s neistinom, i trebalo ju je izdvojiti iz zajedniπtva krivovjerja i zla. Bilo ju je potrebno ponovo staviti u okvir Evanelja kako bi mogla zasjati starim sjajem i osvijetliti moralnu tamu svijeta. Kad god bi pronaπao dragulj istine koji je bio zametnut ili uprljan neistinom, On bi ga iznova postavio i na njega utisnuo Jahvin peËat. Dokazao je kako je On Boæja rijeË i mudrost. UobiËajena pitanja o vremenu i svijetu zaokupila su umove ljudi u Kristovo doba, baπ kao πto je to Sotona i zamislio. Grijeh je iz srca izbacio ljubav prema Bogu, i umjesto nje u srcu je bila ljubav prema svijetu, ljubav prema greπnom zadovoljavanju zlih strasti. Samo je Krist mogao rijeπiti zahtjeve izmeu Neba i Zemlje. »ovjekova vizija postala je zamagljena jer pred oËima nije imao duhovni i vjeËni svijet. … Boæja svetost otkrivena je u Osobi i djelu Isusa Krista, jer je Krist doπao pokazati svijetu Oca. (Signs of the Times, 11. prosinca 1893.) 3. rujna 260 Zdravlje tijelu i duhu “Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao πto je tvoja duπa dobro.” (3. Ivanova 2) Postoje uvjeti koje trebaju ispuniti svi koji æele saËuvati zdravlje. Svi trebaju upoznati te uvjete. Gospodin nije zadovoljan nepoznavanjem Njegovih zakona, bilo prirodnih ili duhovnih. U zajednici s Bogom trebamo raditi na obnovi zdravlja tijela i duπe. 341 Mi trebamo pouËavati druge kako da saËuvaju ili povrate zdravlje. Za bolesne trebamo upotrebljavati lijekove πto ih je Bog osigurao u prirodi, te ih upravljati Onome koji jedini moæe izlijeËiti. Naπa je zadaÊa da u naruËju svoje vjere predamo Kristu sve bolesne i one koji pate. Mi ih trebamo pouËiti da vjeruju u velikog Iscjelitelja. Trebamo se osloniti na Njegova obeÊanja i moliti za oËitovanje Njegove sile. Obnova je prava bît Evanelja i Spasitelj æeli da bolesnima, beznadnima i nesretnima kaæemo da se dræe Njegove sile. U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila ljubavi i sami Êemo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi, biti orua u Njegovom djelu. Ako se zanemarimo povezati s Kristom boæanskom vezom, struja æivotodavne sile ne moæe obilno teÊi od nas k svijetu. Bilo je mjesta u kojima i sâm Spasitelj, zbog nevjerstva puka, nije mogao uËiniti mnoga i silna djela. (Isusov æivot, str. 682) Svoje tijelo moramo odræati u zdravom stanju, kako bi duπa mogla biti zdrava. Stanje tijela utjeËe na stanje duπe. Svatko tko æeli biti tjelesno i duhovno jak mora pravilno odgojiti svoj apetit. Mora paziti da ne optereÊuje duπu prekomjernim troπenjem svoje tjelesne i duhovne snage. Vjerno provoenje pravih naËela u jelu, piÊu i oblaËenju duænost je koju je Bog povjerio svakom ljudskom biÊu. Gospodin oËekuje od nas da budemo posluπni zakonima zdravlja i æivota. On od svakoga oËekuje da se na odgovarajuÊi naËin stara o svojemu tijelu, kako bi ga oËuvao u zdravlju. (Evangelism, str. 198) Spasitelj je u svojim Ëudima otkrio silu koja stalno djeluje za dobro Ëovjeka, koja ga odræava i lijeËi. Preko sila prirode Bog radi svakog dana, svakog sata, svakog trenutka — On nas izgrauje, obnavlja. … Boæja namjera za svako ljudsko biÊe izraæena je rijeËima: “Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao πto je tvoja duπa dobro.” … Istinska vjera i zakoni o zdravlju idu ruku pod ruku. (Moj æivot danas, str. 139) 342 4. rujna 261 OjaËani u Boæjoj snazi “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Prebrzo Ëitanje Svetog pisma pruæa malo koristi. Mi moæemo proËitati cijelu Bibliju, a opet ne primiti spoznaju o njezinoj ljepoti ili shvatiti njezinu dubinu i skriveno znaËenje. ProuËavanje jednog poglavlja, sve dok njegova vaænost ne bude otkrivena umu i njegova povezanost s planom spasenja postane oËita, ima veÊu vrijednost od pregledavanja mnogih poglavlja bez pravog cilja, koje u konaËnici ne daje nikakve pozitivne rezultate. Imajte svoju Bibliju uvijek sa sobom. »itajte iz nje kad god vam se za to pruæi prilika i pamtite retke. »ak i dok hodate ulicom, moæete proËitati odlomak i razmiπljati o njemu te ga na taj naËin urezati u pamÊenje. Æivot Isusa Krista, koji daje æivot svemu na ovom svijetu, nalazi se u Njegovoj RijeËi. Isus je svojom RijeËju izlijeËio bolesne i istjerao demone; Njegova je RijeË umirila more, i podizala mrtve; i mnogi su ljudi bili svjedocima sile Njegove RijeËi. On je govorio Boæju rijeË kad se obraÊao svim prorocima i uËiteljima Starog zavjeta. Cijela Biblija prikazuje Krista. Ona je naπ izvor snage. Onako kako hrana odræava naπ tjelesni æivot, tako Boæja rijeË odræava naπ duhovni æivot. Svaka duπa treba za sebe primiti æivot iz Boæje rijeËi. Kao πto sami moramo jesti da bismo se prehranili, tako i sami moramo primiti RijeË. Ne moæemo je dobiti posredovanjem uma nekog drugog. Da, Boæja rijeË je kruh æivota. Oni koji jedu i probavljaju ovu RijeË, ËineÊi je dijelom svakog svog postupka i svake crte svojega karaktera, postaju jaËi zahvaljujuÊi Boæjoj snazi. To duπi daje besmrtnu snagu, usavrπavajuÊi iskustvo i donoseÊi radosti koje Êe zauvijek ostati. (Signs of the Times, 25. lipnja 1902.) “U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4) Æivot o kojemu je ovdje rijeË nije fiziËki æivot, nego vjeËni æivot, æivot koji je iskljuËivo Boæja svojina. RijeË koja je u poËetku bila u Boga, koja zapravo jest Bog, ima taj æivot. FiziË343 ki æivot je neπto πto posjeduje svako æivo biÊe. Taj æivot nije vjeËan ili besmrtan, jer ga Bog kao Darovatelj æivota ponovno uzima. … Ali Krist je imao æivot koji nije pozajmljen niti dobiven. Nitko nije mogao uzeti taj æivot od Njega. “Nego ga ja sam od sebe dajem”, kaæe On. … Taj se æivot ne moæe naslijediti od Ëovjeka. On se moæe dobiti samo preko Krista. Ne moæe se zaraditi, veÊ se prima kao besplatan dar ako vjerujemo u Krista kao u svog osobnog Spasitelja. “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) To je izvor æivota, otvoren i dostupan ljudskom rodu. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1130) 262 5. rujna Plodovi samoodricanja “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊanima 10,31) Zahtjeve koje Gospodin ima u odnosu na vas, vi ne shvaÊate pravilno. Joπ uvijek niste osjetili slast samoodricanja, Ëiji je plod posveÊenost. … Umjesto da kupujete nepotrebne i beznaËajne stvari, uloæite bar neπto u nebesku banku da biste kad doe Gospodar primili glavnicu s kamatama. … Vjera Ëista i besprijekorna, s njezinim Ëvrstim naËelima, pokazala bi se i za vas kao pouzdano sidro duπe. Da biste odgovorili visokim ciljevima æivota, morate se kloniti primjera onih koji traæe samo zadovoljstvo i uæivanje, i koji nemaju pred oËima “strah Boæji”. Bog vam pruæa obilje svojih obeÊanja. Ako se, prihvaÊajuÊi uvjete postavljene u Njegovoj RijeËi, odvojite od svijeta, On Êe vam podariti snagu da se oduprete svakom poniæavajuÊem utjecaju i da razvijete u sebi samo ono πto je plemenito, dobro i uzviπeno. Krist Êe u vama biti “izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni”. (Ivan 4,14) Volja, razum i svi naπi osjeÊaji, kad su pod nadzorom vjere, imaju silu koja preobraæava. 344 “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju.” Ovo naËelo treba biti temeljem svakog naπeg postupka, misli i pobude; posveÊenje cjelokupnog biÊa, tjelesog i duhovog, treba biti pod nadzorom Svetoga Duha. NeposveÊenu volju i strasti treba razapeti. To Êe vam moæda izgledati vrlo teæak zadatak, ali ga morate izvrπiti, ili Êete s Isusovih usana Ëuti one straπne rijeËi: “Idite od mene.” Sve moæete uËiniti kroz Krista koji vam daje snagu. Vi ste u godinama kad volja, apetit i strasti traæe da im se popuπta. Bog jest ovo usadio u vaπu narav, ali u cilju viπih i svetih namjera. Nije potrebno da ih zlouporabom pretvorite u svoje prokletstvo. Oni Êe to postati samo ako ih ne dræite pod nadzorom razuma i savjesti. OgraniËavanje i odricanje su rijeËi i postupci u kojima vi joπ nemate æivotnog iskustva. Kuπnje vas kolebaju. Oni koji su neposveÊena srca propuπtaju prihvatiti snagu i pomoÊ koju im Bog pruæa. Oni nemaju mira i stalno æude za neËim πto je novo, πto uveseljava, πto zadovoljava i uzbuuje um, i to nazivaju uæivanjem. Sotona ima zavodljivu moÊ kojom zna pridobiti i potaknuti maπtu, osobito mladih, kako bi ih ulovio u svoju zamku. … Vi trebate najusrdnije zavapiti u molitvi: “O, Gospodine, promijeni najskrivenije pobude moje duπe!” Tada Êete moÊi utjecati u korist dobra i na ostale mlade. … Bog mira neka u potpunosti posveti vaπ duh, duπu i tijelo. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 83,84) 6. rujna 263 »ekaj snagu od Gospodina “Tada im reËe: ‘Doite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!’ Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena ni za jelo.” (Marko 6,31) Oni koji rade u djelu … trebaju prebivati toliko blizu Gospodina da odsjajuju svjetlost poput svjetiljke koja svijetli. Tamo gdje postoji duboka, iskrena odluËnost za zajedniËkim naporom, sami Êe radnici objavljivati istinu sa silom, ostavljajuÊi dubok dojam na one koji nisu naπe vjere. … 345 Oni koji rade za Boga upoznat Êe previranja, neugodnosti i izmorenost. Ponekad Êe biti u neizvjesnosti i nemirnog srca, skoro oËajni. Kad nastupi ovakva uznemirenost, radnik bi trebao stati s poslom i odmoriti se. Krist ga poziva: “Doite … napose … te se malo odmorite”. (Marko 6,31) “Umornome snagu vraÊa, jaËa nemoÊnoga. … Al onima πto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trËe i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40,29-31) … Radnik ne moæe imati uspjeha ako se u æurbi moli Bogu, i juri obaviti ono za πto se boji da je zanemario ili zaboravio. On ima vremena samo za nekoliko uæurbanih misli upuÊenih Bogu, i niπta viπe. On si ne ostavlja vrijeme za razmiπljanje i molitvu, ne Ëeka da Gospodin obnovi njegovu duhovnu i tjelesnu snagu. On uskoro postaje premoren. Ne osjeÊa utjecaj Svetog Duha koji uzdiæe i nadahnjuje. On nije osnaæen svjeæinom æivota. Premorenost njegovog tijela i zamor njegovog uma nisu ublaæeni osobnim druæenjem s Isusom. “U Jahvu se uzdaj, ojunaËi se, Ëvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14) “Dobro je u miru Ëekati spasenje Jahvino!” (Tuæaljke 3,26) Ima onih koji rade cijeli dan i duboko u noÊ kako bi postigli ono πto po njihovom miπljenju treba obaviti. Gospodin sa saæaljenjem gleda na ove izmuËene nositelje teπkog tereta i kaæe: “Doite k meni … i ja Êu vas okrijepiti. … Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) (Letter 83) Naπ æivot treba biti skriven s Kristom u Bogu, i ako je tako skriven, u Njegovim Êe se rukama pretvoriti u svjetlo koje Êe jarkim i postojanim sjajem svijetliti cijelom svijetu. … No, iako ima malo vremena, a treba obaviti mnogo posla, Gospodin nije zadovoljan kad produljimo vrijeme za rad tako da nemamo vremena za odmor, za prouËavanje Biblije i za zajednicu s Bogom. Za utvrivanje duπe prijeko je potrebno da se dovedemo u poloæaj gdje Êemo primati mudrost od Boga kako bismo upotrijebili svoje darove u sluæbi Gospodara i na Njegovu slavu. (Youth’s Instructor, 3. veljaËe 1898.) 346 7. rujna 264 ObeÊano moralno i duhovno savrπenstvo “A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrπene skladnosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!” (Koloπanima 3,14.15) “Usmrtite, dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko”, pisao je Pavao Koloπanima. “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad ste provodili æivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta svojih psovku. … Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte meusobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor. Kao πto je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëinite i vi. A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrπene skladnosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!” (Koloπanima 3,5.7-13) … Poslanica upuÊena Koloπanima prepuna je pouka od najveÊe vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj sluæbi, pouka koje pokazuju jedinstvenu nakanu i uzviπen cilj, πto Êe se vidjeti u æivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. OdbacujuÊi sve πto bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvratiti noge drugih od uskog puta, vjernik Êe u svojem svakidaπnjem æivotu oËitovati milosre, ljubaznost, poniznost, krotkost, strpljivost i Kristovu ljubav. … U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio, krπÊanin nema razloga za oËajavanje. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti i snazi, svima je obeÊano moralno i duhovno savrπenstvo. Isus je izvor snage, izvor æivota. On nas dovodi svojoj RijeËi i sa stabla æivota pruæa liπÊe za ozdravljanje duπa bolesnih od grijeha. On nas vodi do Boæjeg prijestolja i u naπa usta stavlja molitvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. On za nas pokreÊe svemoÊna nebeska orua. Na svakom koraku dotiËemo Njegovu æivu snagu. Bog ne odreuje granicu napredovanja onima koji æele biti ispunjeni “potpunom spoznajom … [Boæje] volje sa svakovr347 snom mudrosti i duhovnim razumijevanjem”. (Koloπanima 1,9) Oni trebaju molitvom, budnoπÊu, napredovanjem u spoznaji i razumijevanju ojaËati “svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi njegova boæanstva” (redak 11). Spasiteljeva je namjera da ljudska biÊa, oËiπÊena i posveÊena, budu Njegova ruka pomoÊnica. Zahvalimo za ovu veliku prednost Onome koji “nas uËini dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina” (redak 12.13). (Djela apostolska, str. 300,301) 265 8. rujna Stalno razmiπljajte o Bogu “Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako oËinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaËate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka.” (Efeæanima 3,14-16) Duhovna snaga o kojoj je ovdje rijeË jest neπto πto svatko od nas moæe primiti. No, na koji naËin? Moæda smo u tami, osjeÊamo nemoÊ i obeshrabrenje i mislimo da nas Bog ne voli. Ako je tako, ne smijemo se predati osjeÊajima; osjeÊaji nisu ni u kakvoj vezi s onim o Ëemu je ovdje rijeË. Mi trebamo prihvatiti Boæju rijeË onako kako je napisana i Kristove rijeËi onako kako ih je On izrekao. Posluπajte ove rijeËi naπega Spasitelja: “Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe se usporediti s mudrim Ëovjekom koji svoju kuÊu sagradi na litici. Udari pljusak, navaliπe potoci, dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona ne sruπi, jer je sagraena na litici.” (Matej 7,24.25) Prednost svakog od nas je πto moæemo graditi na VjeËnoj Stijeni. Tako neÊemo osramotiti Boga niti Êe nas naπe rijeËi ili djela udaljiti od Krista. … Kad se prepustite Boæjoj milosti i dræite Ga za Njegovu RijeË, a neprijatelj se ipak pojavi istiËuÊi vaπe nedostatke i pogreπke i govoreÊi vam kako sada niste niπta bolji negoli kad 348 ste potraæili Gospodina, tada vi moæete pokazati na Isusa, ponoviti Njegova obeÊanja i reÊi πto je On uËinio za vas. Apostol dalje nastavlja: “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efeæanima 3,17-19) Kako lako moæemo postati zadovoljni kad nam je ova boæanska punina stavljena na dohvat. Naviknuli smo misliti da je dovoljno imati znanje o istini bez njezine posvetiteljske snage. Samo jedan mali gutljaj s izvora æivota gasi naπu æe, pa mi ne dolazimo iznova i iznova piti s njega. Ali to nije u skladu s Boæjim razmiπljanjem. Naπe bi duπe trebale neprekidno æeati za vodom æivota. Naπa srca se nikad ne bi trebala udaljiti od Krista, veÊ Ëeznuti za zajedniπtvom s Njim. Upravo Êe nam ta glad i æe za pravednoπÊu priskrbiti punu mjeru Njegove milosti. Henok je “hodio s Bogom”; ali kako je on zasluæio ovu prednost? Bilo je to stoga πto je neprekidno razmiπljao o Bogu. Kad je odlazio i kad se vraÊao, njegova su razmiπljanja bila o dobroti, savrπenstvu i ljepoti boæanskog karaktera. I dok je bio obuzet time, on se promijenio po uzoru na slavni lik svojega Gospodina, jer promatranjem kod nas nastaje promjena. (Signs of the Times, 18. kolovoza 1887.) 9. rujna 266 Duhovna snaga “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima.” (Efeæanima 3,17.18) Mi trebamo odraæavati Isusov karakter. Bilo da smo u crkvi, u svom domu, ili u druπtvu svojih susjeda, mi trebamo dopustiti da se preko nas pokaæe Isusov divan lik. Ovo nije moguÊe postiÊi ako nismo ispunjeni Njegovom puninom. Kad bismo bolje upoznali Isusa, zavoljeli bismo Ga zbog Njegove dobrote i izvrsnosti, i poæeljeli bismo postati toliko sliËni Njegovom 349 boæanskom karakteru kako bi svi znali da smo bili s Isusom i uËili od Njega. Primjenjivanjem naËela Kristovog Evanelja u svojem æivotu mi odajemo Ëast i slavu naπemu Ocu koji je na Nebu. »ineÊi tako odsjajujemo nebesku svjetlost nad tamom svijeta oko nas. Greπnici postaju prisiljeni priznati da nismo djeca tame, veÊ djeca svjetla. Kako Êe oni to prepoznati? Po plodovima koje donosimo. Ljudi mogu biti upisani u crkvenu knjigu, no to ih ne Ëini djecom svjetla. Oni mogu biti na Ëasnim poloæajima i primati hvalu od drugih, ali ni to ih ne Ëini djecom svjetla. … Milost mora djelovati duboko — to je Boæja ljubav u srcu koja se oËituje u posluπnosti. Kristovo prebivanje u duπi omoguÊava nam duhovnu snagu i Ëini nas provodnicima svjetlosti. ©to viπe svjetlosti imamo, viπe moæemo dati onima koji su oko nas. ©to smo bliæi Isusu, imat Êemo jasniji pogled na Njegovu ljepotu. Kad Ga promatramo u Njegovoj ËistoÊi, jasnije zapaæamo svoje karakterne nedostatke. Mi æudimo za Njim, i zbog punine koja je u Njemu i koja odsjajuje iz savrπenosti Njegovog nebeskog karaktera, promatranjem se mijenjamo u Njegov lik. … Svakog dana sijemo neku vrstu sjemena. Sijemo li sjeme nepovjerenja, æet Êemo nepovjerenje; sijemo li sjeme ponosa, æet Êemo ponos; sijemo li tvrdoglavost, æet Êemo tvrdoglavost, jer — “πto tko sije, to Êe i æeti” (GalaÊanima 6,8). … Naπe srce moæe biti ispunjeno svom puninom Boæjom, ali postoji neπto πto mi moramo uËiniti. Ne smijemo njegovati svoje pogreπke i grijehe, veÊ ih ostaviti i æurno dovesti svoje srce u red. Kad to uËinimo, uzmimo kljuË vjere i otkljuËajmo riznicu Boæjih bogatih blagoslova. … BeskonaËna je punina u koju moæemo posegnuti; a mi imamo i obeÊanje naπeg boæanskog Gospodara: “Neka vam bude prema vjeri vaπoj!” (Matej 9,29) Mi imamo moguÊnost pobijediti i primiti krunu æivota i mjesto s desne strane Bogu, i dok ulazimo kroz biserna vrata, Ëut Êemo rijeËi slae od bilo koje glazbe: “Dobro, valjani i vjerni slugo, … ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,23) (Signs of the Times, 18. kolovoza 1887.) 350 10. rujna 267 JaËajte u milosti “Ti se, dakle, sine moj, jaËaj miloπÊu Krista Isusa! Ono πto si od mene Ëuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji Êe biti sposobni i druge pouËiti!” (2. Timoteju 2,1.2) Pouke koje nalazimo u Pavlovim rijeËima upuÊenim Timoteju od najveÊe su vaænosti za nas danas. On mu nalaæe: “JaËaj miloπÊu.” U svojoj mudrosti? Ne, veÊ “JaËaj miloπÊu Krista Isusa”. Onaj tko æeli biti Kristov sljedbenik, neka se ne oslanja na svoje sposobnosti ili bude siguran u sebe. No, ne treba ni umanjiti svoje duhovne napore, niti odbiti odgovornosti i ne djelovati za Boga. On treba vuÊi snagu iz pravog i sigurnog izvora koji nikad neÊe iznevjeriti one koji primaju boæansku silu. Naπ poticaj glasi: “JaËaj miloπÊu Krista Isusa.” Osjeti li krπÊanin svoju nemoÊ ili nesposobnost, stavljanjem svojeg pouzdanja na Boga uvidjet Êe da je Kristova milost dostatna za sve hitne sluËajeve. Kristov vojnik se treba susresti s mnogim oblicima iskuπenja, oduprijeti im se i pobijediti ih. ©to je æeπÊi sukob, to je veÊa milost koju Êe primiti duπa u nevolji; a sama narav primljene milosti uveÊat Êe moguÊnosti Kristovog sluge da spozna Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. Duπa vjernika Êe snaæno teæiti spoznaji i veÊem razumijevanju istine i Kristove pravednosti. Oni koji napreduju u boæanskom æivotu imat Êe veÊe prilike u traæenju istine kao skrivenog blaga, i prihvatiti je u svojoj duπi. Istinski krπÊanin razumjet Êe πto znaËi proÊi kroz ozbiljne sukobe i teπka iskustva, ali on Êe stalno rasti u Kristovoj milosti kako bi se uspjeπno suoËio s neprijateljem svoje duπe koji djeluje preko ljudskih predstavnika kako bi prouzroËio propast Kristovih slugu. Prolaskom kroz teπke kuπnje Kristov sljedbenik Êe bolje razumjeti Boæje naËine djelovanja i plan otkupljenja, i neÊe biti iznenaen neprijateljevim oruem. Bit Êe razdoblja kad Êe tama pritisnuti njegovu duπu, ali Êe pravo svjetlo zasjati i sjajne zrake Sunca pravde rastjerati mrak; i mada ga Sotona nastoji obeshrabriti na svaki moguÊi naËin, postavljajuÊi prepreke pred njim, on Êe zahvaljuju351 Êi Kristovoj milosti moÊi postati vjerni svjedok Radosne vijesti koju je Ëuo od nadahnutog Boæjeg glasnika. On ne prezire niti zanemaruje primljenu vijest, veÊ predaje svoje znanje vjernim ljudima koji ga mogu dalje prenijeti drugima. PrenoseÊi to svjetlo drugima, krπÊanin dokazuje istinitost rijeËi da je “pravedniËka … staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana”. (Izreke 4,18) (Review and Herald, 16. lipnja 1896.) 268 11. rujna Suglasnost s Boæjom voljom “Ljupka æena stjeËe slavu.” (Izreke 11,16) Moæda nikad neÊeπ biti pozvana da se baviπ nekom javnom djelatnoπÊu. Ali, sve πto je potrebno uËiniti — bilo da je to pranje posua, postavljanje stola, njegovanje bolesnika, kuhanje ili pranje — sve to ima svoju moralnu vrijednost; i dokle god ne moæete rado i sa zadovoljstvom prihvaÊati ove poslove, neÊete biti osposobljeni za znaËajnije i uzviπenije duænosti. Netko mora obaviti i te skromne svakodnevne duænosti, i oni koji to obavljaju trebaju biti osvjedoËeni da je posao koji obavljaju vaæan i Ëastan te da svojom æivotnom ulogom, ma koliko ona bila skromna, sluæe na slavu Bogu upravo onako kao i aneo Gabrijel kad je bio poslan prorocima. Svatko treba raditi svoj posao u skladu sa svojom æivotnom ulogom. Æena u svojoj kuÊi, obavljajuÊi svoje jednostavne ali neizbjeæne domaÊe duænosti, moæe to uËiniti u istom duhu vjernosti, posluπnosti i ljubavi u kojem i aneli obavljaju svoje poslanje. Suglasje s Boæjom voljom Ëini svaki posao koji treba biti obavljen Ëasnim. … Mi se ne nalazimo na Nebu, nego na Zemlji. Kad budemo na Nebu, bit Êemo osposobljeni za uzviπene i plemenite nebeske duænosti. Ali ovdje na ovom svijetu moramo biti provjereni i dokazati svoju ispravnost. … Najuzviπenija duænost mladih u njihovom domu jest da svojom ljubavlju i istinskim zanimanjem budu pravi blagoslov za svoju braÊu i sestre i za svoje roditelje. Tu oni mogu poka352 zati samoodricanje i nesebiËnost u brizi i zalaganju za druge. Takav rad æenu nikad ne uniæava. To je najsvetija i najuzviπenija duænost koju ona moæe obavljati. Kakav utjecaj sestra moæe imati na svoju braÊu! Samo ako je ispravna, ona moæe odluËno utjecati na oblikovanje njihovog karaktera. Svojim molitvama, svojom plemenitoπÊu i ljubavlju ona moæe uËiniti mnogo za domaÊinstvo. … Ove plemenite osobine se nikad ne mogu prenijeti na druge, ukoliko najprije ne postoje u nama samima. Zadovoljstvo duπe, ljubav, plemenitost i vedrina naravi — osobine koje Êe osvojiti svako srce — odrazit Êe se na vama u tolikoj mjeri koliko ih dajete drugima. Ako u srcu ne vlada Krist, do izraæaja dolazi nezadovoljstvo i moralna izopaËenost. Jedino sebiËnost navodi ljude da od drugih traæe ono πto nisu spremni sami dati. Ako Krist nije u srcu, karakter postaje neprivlaËan. Nisu samo veliki poduhvati i teπke borbe ono πto za duπu predstavlja kuπnju i zahtijeva hrabrost. Svakodnevni æivot donosi sobom zbrku, kuπnje i obeshrabrenja, jer i najjedonostavniji posao Ëesto traæi mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Da bismo svladali sve poteπkoÊe, potrebni su nam samopouzdanje i odluËnost. OsjeÊaj sigurnosti da je Gospodin uz nas pruæit Êe nam pomoÊ i utjehu u svakoj prilici. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 83,84) 12. rujna 269 Spasenje djece “I dijete se poznaje po onome πto Ëini, je li Ëisto i pravedno djelo njegovo.” (Izreke 20,11) Potrebno nam je mnogo prouËavanja i najusrdnijih molitava za nebesku mudrost da bismo znali pravilno usmjeravati misli mladih, jer mnogo toga ovisi o usmjerenju na koje roditelji upuÊuju um i volju svoje djece. Uravnoteæiti njihov um pravilnim usmjeravanjem i u pravom trenutku najvaænija je zadaÊa, jer vjeËna sudbina djece moæe ovisiti o samo jednoj odluci donesenoj u odsudnom trenutku. Koliko je stoga vaæno da um roditelja bude πto slobodniji od zbunjujuÊih i iscrplju353 juÊih briga ovozemaljskog æivota, kako bi mogli smireno, razborito i u ljubavi razmiπljati, pridajuÊi spaπavanju svoje djece najveÊu pozornost i znaËaj! Unutraπnje ukraπavanje treba biti najviπi ideal kojemu roditelji trebaju teæiti u odgoju svoje djece. Posjetiteljima i strancima roditelji nikada ne bi trebali dopustiti da im oduzimaju vrijeme koje kao najveÊu æivotnu vrijednost duguju svojoj djeci dajuÊi im strpljivo svakodnevne pouke da bi pravilno usmjerili njihov umni i duhovni razvitak. Æivot je prekratak da bi bio protraÊen u ispraznim i nevaænim razonodama, u beskorisnim posjetima, u nepotrebnom odijevanju zbog pokazivanja ili uzbudljivim zabavama. Ne moæemo si dopustiti gubljenje vremena koje nam je Bog dao da Ëinimo dobro drugima i sabiremo blago na Nebu. Nemamo previπe vremena za izvrπavanje potrebnih duænosti. Moramo posvetiti vrijeme oplemenjivanju vlastitog srca i uma da bismo se osposobili za svoje æivotno djelo. ZapostavljajuÊi te osnovne duænosti i prilagoavajuÊi se navikama i obiËajima svijeta, mi Ëinimo veliko zlo i samima sebi i svojoj djeci. … Duænost je majki da svoje umne snage oplemenjuju i svoje srce dræe Ëistim. One trebaju koristiti svaku moguÊnost za svoje umno i moralno usavrπavanje, kako bi se πto bolje osposobile za odgoj svoje djece. One koje popuπtaju svojim sklonostima da stalno budu u druπtvu drugih, brzo postaju nervozne kad im takvo druπtvo nedostaje. Takve majke nemaju sposobnosti da se prilagode prilikama. Neizbjeæne i svete domaÊe duænosti njima se Ëine previπe jednostavnima i nezanimljivima. One nisu nimalo sklone samoispitivanju i samodisciplini. Njihov um gladuje za promjenama i uzbudljivim prizorima svjetovnog æivota. … Kad bi roditelji shvatili da im je odgoj djece za korisnost u æivotu sveta i Bogom dana duænost, kad bi unutarnji hram duπe svojih sinova i kÊeri tako ukraπavali za besmrtni æivot, u druπtvu bismo vidjeli veliku promjenu nabolje. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 146,147) 354 13. rujna 270 Tjelesni, umni i duhovni razvoj “UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti od njega.” (Izreke 22,6) Najljepπe djelo koje je ikada povjereno muπkarcima i æenama jest bavljenje oblikovanjem uma mladih. NajveÊu pozornost u odgoju mladih treba posvetiti raznovrsnosti pouËavanja, kako bi se u njima potaknule uzviπene i plemenite snage uma. Roditelji i uËitelji nisu osposobljeni za odgajanje djece ako sami nisu prethodno svladali pouku o samosavladavanju, strpljivosti, dobroti i ljubavi. Kako je znaËajna uloga roditelja, staratelja i uËitelja! Malo je onih koji uviaju vaænost potrebe obrazovanja i kako treba upravljati razvojem uma, misli i osjeÊaja mladih. … Odgojem od najranijeg djetinjstva oblikuje se karakter mladih za svjetovni i za vjerski æivot. Salomon kaæe: “UËi dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti od njega.” Ovim je vrlo mnogo reËeno. PouËavanje koje Salomon ovdje preporuËuje znaËi da djecu treba odgajati i stalno usmjeravati u njihovu razvoju. Da bi roditelji i uËitelji bili uspjeπni u ovoj zadaÊi, oni sami moraju znati “put” kojim dijete treba iÊi. To nije puko znanje koje se moæe steÊi iz knjiga. To obuhvaÊa sve πto je dobro, puno vrlina, pravedno i sveto. Ono ukljuËuje umjerenost, poboænost, bratsku obazrivost i ljubav prema Bogu i bliænjemu. Da bi se ovaj cilj ostvario, mora se posvetiti posebna pozornost tjelesnom, umnom, moralnom i vjerskom odgoju djece i mladih. … Djecu treba uËiti da poπtuju rasuivanje steËeno na temelju osobnog iskustva. Treba ih tako odgajati da svoje miπljenje i volju usklauju s miπljenjem svojih roditelja i uËitelja, i navesti ih da stvarno uvide ispravnost prihvaÊanja njihovog savjeta. Tada njihov karakter, i kad ne bude viπe pod nadzorom i rukovostvom roditelja i uËitelja, neÊe biti sliËan trsci koju ljulja svaki vjetar. … Malu djecu treba pustiti da slobodno i sretno trËkaraju kao janjci u otvorenoj prirodi. Treba im omoguÊiti da u najpovoljnijim okolnostima poloæe temelj za zdravu i snaænu konstituciju. … 355 Majke bi trebale imati manje ljubavi za umjetno ukraπavanje kuÊe … i trebale bi pronaÊi vremena da u sebi i svojoj djeci bude ljubav za ljupke pupoljke i rascvjetalo cvijeÊe. … Majka moæe misli svoje djece usmjeriti na Stvoritelja i u njihovom mladom srcu probuditi ljubav prema nebeskom Ocu koji je jasno pokazao svoju veliku ljubav za njih. Roditelji mogu u svemu stvorenome ukazivati svojoj djeci na Boga. … Ove pouke utisnute u misli male djece, okruæene ugodnim i privlaËnim prizorima prirode, ostaju im trajno u sjeÊanju. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 131—137) 271 14. rujna Moralne snage Êe biti na kuπnji “Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mladosti svoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja.” (Psalam 144,12) Sklonosti i navike mladih vrlo Ëesto su uoËljive i u doba zrelosti. Mlado drvo moæete savijanjem dovesti u gotovo svaki oblik koji zaæelite, i ako ga primorate da raste u takvom poloæaju, ono Êe ostati deformirano i uvijek Êe svjedoËiti o povredi i zloporabi nanesenoj vaπom rukom. Nakon viπegodiπnjeg rasta u takvom poloæaju, vi moæete pokuπavati drvo ponovno ispraviti, ali Êe se svaki takav napor pokazati potpuno uzaludnim. Ono Êe uvijek ostati iskrivljeno drvo. SliËan je sluËaj i s umom mladih. Njih treba vrlo paæljivo i njeæno odgajati u djetinjstvu. NaËinom odgoja oni se mogu usmjeriti ili u dobrom ili u pogreπnom pravcu; i u svojem buduÊem æivotu oni najËeπÊe nastavljaju putem na koji su upuÊeni u mladosti. Navike steËene u mladosti vremenom postaju sve jaËe i jaËe. Mi æivimo u vremenu kad je gotovo sve povrπno. Vrlo je malo Ëvrstine i stabilnosti u karakteru, zato πto su odgoj i obuËavanje djece od same kolijevke bili povrπni. Njihov karakter graen je na nepostojanom pijesku. Samoodricanje i samosvladavanje uopÊe nije ugraivano u njihov karakter. Maæeni su i u svemu im se popuπtalo do te mjere da su postali nesposobni za praktiËan æivot. Ljubav prema zadovoljstvima preu356 zela je nadzor nad umom, a djeci se laskalo i popuπtalo na njihovu propast. Djecu treba uËiti i odgajati tako da ih kuπnje, poteπkoÊe i opasnosti koje æivot neizbjeæno donosi ne iznenade. Treba ih nauËiti da uvijek vladaju sobom i plemenito prevladavaju poteπkoÊe; i ako se svojevoljno ne izlaæu opasnosti, ako bez potrebe ne istrËavaju na put iskuπenja, ako se klone zlog utjecaja i druæenja s nemoralnim druπtvom i onda kad se neizbjeæno moraju naÊi u druπtvu takvih, oni Êe imati snaæan karakter i stati na stranu onoga πto je ispravno, Ëuvat Êe naËela i zahvaljujuÊi Boæjoj snazi ostati moralno neokaljani. Ako mladi, koji su dobro odgojeni, uËine Boga svojom uzdanicom, njihove moralne snage izdræat Êe i najteæu kuπnju. … Kad bi roditelji mogli shvatiti kako teπku i ozbiljnu odgovornost preuzimaju na sebe odgajanjem svoje djece, posvetili bi mnogo viπe vremena molitvi, a mnogo manje nepotrebnim stvarima. Usrdnije bi se, uz duboko razmiπljanje i prouËavanje molili Bogu za Njegovu mudrost i boæansku pomoÊ, kako bi u svojoj djeci razvili karakter koji On moæe odobriti. Njihova teænja ne bi trebala biti kako odgojiti svoju djecu da steknu Ëasti i pohvale u ovom svijetu, veÊ kako ih odgojiti da oblikuju pravi karakter koji Bog moæe odobriti. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 143—145) 15. rujna 272 Tijelo i um su neodvojivi “Ako tko razara hram Boæji, njega Êe Bog razoriti, jer je svet hram Boæji, a taj ste vi.” (1. KorinÊanima 3,17) Jedno od najjaËih iskuπenja s kojima se Ëovjek mora suoËiti i stalno boriti jest apetit. Izmeu uma i tijela postoji tajanstvena i Ëudesna povezanost i neizbjeæan utjecaj jednog na drugo. Odræavati tijelo u zdravom stanju tako da svaki dio æivotnog stroja djeluje potpuno usklaeno trebamo uËiniti prvim zadatkom svojega æivota. Zanemariti tijelo znaËi zanemariti um. Bolesno tijelo i zakræljao um ne mogu sluæiti na slavu Bogu. Popuπtanje okusu na πtetu zdravlja najgora je zlouporaba osjetila. … 357 Otkupitelj svijeta znao je da popuπtanje apetitu potkopava tjelesne snage i otupljuje moÊ opaæanja tako da se sveto ne moæe razlikovati od nesvetoga. Krist je znao da Êe se svijet sve viπe odavati jelu i da Êe takvo popuπtanje potpuno izopaËiti moralne snage. Kad je popuπtanje apetitu u ljudskom rodu veÊ tada bilo toliko snaæno da je Boæji Sin morao postiti skoro πest tjedana — da bi moÊ apetita slomio u korist Ëovjeka — kakav li tek trud predstoji krπÊaninu da bi mogao pobijediti kao πto je Krist pobijedio! Snaga iskuπenja da popustimo izopaËenom apetitu moæe se procijeniti samo po neizrecivim mukama gladovanja koje je Krist morao podnijeti tijekom svog dugog posta u pustinji. Krist je znao da, ako æeli uspjeπno ostvariti plan spasenja, mora otpoËeti djelo spasenja upravo u onome u Ëemu je prvi Ëovjek pogrijeπio. Adam je pao zbog popuπtanja apetitu. Da bi obvezu posluπnosti Boæjem zakonu utisnuo u Ëovjekov um, Krist je svoje djelo spasenja otpoËeo mijenjanjem Ëovjekovih æivotnih navika. … Neumjerenost u jelu, Ëak i kad jedemo zdravu hranu, nepovoljno utjeËe na cijeli organizam i otupljuje najdublje i najsvetije osjeÊaje. Stroga je umjerenost u jelu i piÊu vrlo bitna da bi se saËuvalo zdravlje i da bi svi organi uspjeπno radili. … Najsigurniji put je: ne dirati, ne kuπati, ne uzimati — Ëaj, kavu, vino, duhan, opijum i razna alkoholna piÊa. Ljudi ovog naraπtaja, viπe nego oni iz nekoliko naraπtaja ranije, imaju dvostruko veÊu potrebu da pozovu u pomoÊ snagu svoje volje, ojaËane Boæjom miloπÊu, kako bi mogli izdræati sotonske kuπnje i oduprijeti se i najmanjem udovoljavanju izopaËenom apetitu. … Otkupitelj svijeta siπao je s Neba da Ëovjeku u njegovoj slabosti osobnim primjerom podari snagu u zadobivanju pobjede nad apetitom i strasti, i da moæe biti pobjednikom u svemu. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 485— 488) 358 16. rujna 273 Um ispunjen Boæjim obeÊanjima “Vjera srca postiæe pravednost, a priznanje usta spasenje.” (Rimljanima 10,10) Prema ovome, postoji dio koji treba vjerovati, kao i dio koji treba priznati. Srce mora najprije prihvatiti istinu kakva je u Isusu. Ovo je temelj istinske religije. Tada duπa poËinje osjeÊati osudu grijeha, i sama bolesna od grijeha, osjeÊajuÊi potrebu za lijeËnikom te dolazi k Isusu iz Nazareta po oprost. UlazeÊi u rat s neprijateljem, Ëovjek od Isusa traæi snagu da se odupre kuπnji. On bdije u molitvi i istraæuje Pisma. Biblijske istine su vidljive u novom i vrlo privlaËnom svjetlu, a Boæji Duh mu otkriva njihovo vaæno znaËenje. On prouËava Kristov æivot, i πto jasnije razabire neokaljanu ËistoÊu Spasiteljevog karaktera, sve manje vjeruje u svoju dobrotu; πto ËeπÊe i viπe upoznaje Isusa, otkriva sve manje savrπenosti u sebi. Njegova samopravednost nestaje i on pada, bespomoÊan i slomljen, na Stijenu — Isusa Krista. KuπaË Êe ga bolno pritisnuti, i ponekad Êe osjeÊati obeshrabrenost i biti u kuπnji pomisliti kako ga Bog neÊe prihvatiti, ali, dræeÊi Boga za Njegovu RijeË i traæeÊi Njegovo sigurno obeÊanje, on kroz mrak izlazi na jasnu sunËevu svjetlost Kristove ljubavi. “Vjera srca postiæe pravednost, a priznanje usta spasenje.” Ako je srce uistinu riznica milosti i Kristove ljubavi, one Êe se pokazati kroz rijeËi i ponaπanje. Postojat Êe stalna privlaËnost Kristu. Sve Êe biti na kuπnji; otuda i potreba za boæanskom miloπÊu i trezvenom, istinskom vjerom i naËelima. Usne bi trebale biti posveÊene, a izgovorenih rijeËi malo i pomno odabranih. Vrlo Ëesto navodni krπÊani na sebe navuku velike duhovne slabosti baveÊi se svojim kuπnjama i nedaÊama. Ne samo πto se stanje pogorπava nakon svakog ponavljanja, veÊ su oni zasigurno odvojeni od Isusa kada si to dopuπtaju. Sotona æeli obratiti njihovu pozornost na njih same i nametnuti im misli da ih se dovoljno ne cijeni. Oni tada poËinju saæalijevati same sebe i gubiti vjeru i povjerenje u Isusa; a kao rezultat toga udaljavaju se od Njega koji ih moli da svoj teret stave na Njega. 359 Takvima bismo trebali reÊi: Prisjetite se πto je Bog uËinio za vas. Recite Sotoni da ne vjerujete u svoju pravednost, veÊ u Kristovu. Imajte um ispunjen dragocjenim obeÊanjima iz Biblije, i kad Sotona doe na vas da vas kao poplava potopi, doËekajte ga s oruæjem koje vam je omoguÊila Boæja rijeË: “Pisano je.” Ovo Êe slomiti njegovu moÊ i dati vam pobjedu. (Historical Sketches, str. 129,130) 274 17. rujna Donoπenje ploda “Kao πto daædi i snijeæi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo.” (Izaija 55,10) Krist æeli obnoviti svoj lik u srcima ljudi; On to i Ëini preko onih koji vjeruju u Njega. Cilj krπÊanskog æivljenja jest donoπenje roda — obnavljanje Kristovog karaktera u vjerniku, da bi se mogao obnoviti i u drugima. Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe, veÊ “da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo”. (Izaija 55,10) Tako i nitko od nas ne smije æivjeti sam sebi. KrπÊanin se nalazi na svijetu kao Kristov predstavnik, da radi na spaπavanju drugih duπa. U æivotu koji je okrenut sebi neÊe biti nikakvog rasta ni donoπenja ploda. Ako ste prihvatili Krista kao svojega Spasitelja, morate zaboraviti na sebe i pokuπati pomagati drugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, priËajte o Njegovoj dobroti. Izvrπavajte svaku duænost. Nosite odgovornost za duπe na svojemu srcu i trudite se svim sredstvima koja vam stoje na raspolaganju da spasite izgubljene. Kad primite Kristovog duha, duha nesebiËne ljubavi i rada za druge, vi Êete rasti i donositi rod. Vrline Svetog Duha pokazat Êe se u vaπem karakteru. Vaπa vjera Êe rasti, vaπa uvjerenost Êe se produbljivati, vaπa ljubav usavrπavati. Sve viπe i viπe odraæavat Êete Kristov lik u svemu πto je neporoËno, plemenito i lijepo. “Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovih 360 ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23) Ovaj plod nikada neÊe propasti, veÊ Êe po svojoj vrsti donijeti æetvu za vjeËni æivot. “A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je vrijeme æetve.” Krist oËekuje s dubokom Ëeænjom da se pokaæe u svojoj Crkvi. Kad se Njegov karakter savrπeno obnovi u Njegovom narodu, tada Êe ga On doÊi uzeti kao svoj narod. Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ i da ubrza dolazak naπega Gospodina Isusa Krista (2. Petrova 3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanelja! Brzo Êe sazreti posljednja velika æetva i Krist Êe doÊi da prikupi dragocjeno zrno. (Isusove usporedbe, str. 38.39) I kao πto biljka puπta korijen u zemlju, tako se i mi moramo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao πto biljka prima sunËevo svjetlo, rosu i kiπu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce utjecaju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “ne silom niti snagom, veÊ duhom mojim”. (Zaharija 4,6) (Isusove usporedbe, str. 37) 18. rujna 275 Duhovni razvoj kroz sluæbu “Dajte pa Êe vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut Êe vam se u skut, jer Êe vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38) Oni koji su, po ugledu na Krista, posvetili svoj æivot brizi za druge, znaju πto znaËi istinska sreÊa. Doseg njihovih molitava i zanimanja je mnogo viπi od njihovog “ja”. TrudeÊi se da pomognu drugima, oni i sami rastu. Oni su prisno upoznati s najveÊim planovima i pothvatima, i zar je onda moguÊe da ne rastu kad su se ukljuËili u boæansku rijeku svjetlosti i blagoslova? Svi takvi primaju mudrost s Neba. Oni se sve viπe i viπe poistovjeÊuju s Kristom i Njegovim planovima. Tu ne postoji nikakva opasnost od duhovnog zastoja. Stalnim upijanjem vrijednosti kojima teæe i koje pripadaju visokom i svetom poslanju, oni su ukor sebiËnim æeljama i slavoljublju. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 42) 361 Nebeski glasnici æele suraivati s ljudskim oruima da bi otkrili svijetu πto ljudska biÊa mogu postati i koliko mogu svojim utjecajem uËiniti za spaπavanje duπa koje se nalaze na rubu propasti. Boæja ljubav Êe tako ispuniti onoga tko je istinski obraÊen, te Êe on neprestano Ëeznuti da na druge prenese radost koju sam osjeÊa. Gospodin æeli da Njegova crkva otkrije svijetu ljepotu svetosti. Ona treba praktiËno prikazati moÊ krπÊanske vjere. Nebo se mora ogledati u karakteru svakog krπÊanina. Oni koji su u mraku trebaju Ëuti pjesmu zahvalnosti i hvale. Svoju zahvalnost za Radosnu vijest, za Boæja obeÊanja i ohrabrenja trebamo izraziti time πto Êemo nastojati drugima Ëiniti dobro. Takvo djelo Êe umorne, zbunjene i napaÊene duπe obasjati zrakama nebeske pravde. To je izvor na kojemu se æedan i umoran putnik moæe osvjeæiti. Svakom tako uËinjenom djelu milosra ili ljubavi svjedoËe Boæji aneli. Kristov naËin rada treba biti naπ primjer. On je neprekidno prolazio ËineÊi dobro. U hramu i zbornicama, po ulicama gradova, na trgovima i u radionicama, kraj mora i na padinama breæuljaka On je propovijedao Radosnu vijest i lijeËio bolesne. Njegov æivot bio je oliËenje nesebiËne sluæbe, i neka nam stoga posluæi kao udæbenik. Kristova njeæna ljubav puna samilosti predstavlja ukor za naπu sebiËnost i neosjetljivost. Kuda god je prolazio, Krist je na svojemu putu dijelio blagoslove. Koliko je onih, koji tvrde da vjeruju u Njega, shvatilo Njegovu pouku o blagosti, njeænom saæaljenju i nesebiËnoj ljubavi? »ujmo Njegov glas koji se obraÊa slabima, umornima i bespomoÊnima: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti” (Matej 11,28) Njegovo strpljenje je neiscrpno, a Njegova ljubav neograniËena. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 31,32) 362 19. rujna 276 Skriveni s Kristom u Bogu “Ko palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski.” (Psalam 92,13) Pogledajte umornog putnika kako s mukom prelazi vruÊi pustinjski pijesak, bez zaklona koji bi ga zaπtitio od zraka tropskog sunca. Njegove zalihe vode su iscrpljene i on nema niπta Ëime bi utaæio svoju goruÊu æe. Njegov jezik natiËe; on posrÊe kao pijanac. Slike doma i prijatelja prolaze mu pred oËima dok misli kako mu je kucnuo Ëas da nestane zauvijek. Iznenada primjeÊuje kako se negdje u daljini iz pustog pjeπËanog tla izdiæe zeleno i plodno palmino drvo. Nada ubrzava njegovo bilo i on æuri, znajuÊi da Êe ono πto daje æivot i svjeæinu ovom palminom drvetu rashladiti njegovu uzavrelu krv i obnoviti njegove æivotne snage. Kao πto je palmino drvo u pustinji vodiË i utjeha iscrpljenom putniku, takva je uloga krπÊanina u danaπnjem svijetu. Umorne duπe, pune nemira i spremne da nestanu u pustinji grijeha, on treba odvesti do æive vode. On treba uputiti svoje bliænje do Onoga koji upuÊuje poziv: “Ako je tko æedan, neka doe k meni; i neka pije tko vjeruje u me.” (Ivan 7,38) Nebo moæe biti kao mjed, goruÊi pijesak moæe prekriti korijenje palme i nagomilati se oko njezinog stabla, no, drvo Êe i dalje æivjeti, svjeæe i puno æivota. Uklonite pijesak i otkrit Êete tajnu njegovog opstanka; njegovo korijenje seæe duboko do skrivenih voda u tlu. Tako je i s krπÊaninom. Njegov je æivot skriven s Kristom u Bogu. Za njega je Isus Krist zdenac æivota iz kojega izvire vjeËni æivot. Njegova vjera poput palminog korijenja prodire iza onog πto se moæe vidjeti, crpeÊi æivot iz zdenca æivota. Usred pokvarenosti ovoga svijeta on stoji vjeran i odan Bogu. Okruæuje ga slatki utjecaj Kristove pravednosti. Taj utjecaj uzdiæe i blagoslivlje. I najskromniji i najsiromaπniji Isusovi uËenici mogu biti na blagoslov drugima. Oni moæda nisu svjesni da Ëine dobro, ali oni svojim nesvjesnim djelovanjem mogu zapoËeti val blagoslova koji Êe se proπiriti i produbiti i dati blagoslovljene 363 rezultate za koje moæda nikad neÊe saznati sve do dana konaËne nagrade. Od njih se ne zahtijeva da se zamaraju pitanjima oko svoje uspjeπnosti. Oni trebaju samo mirno iÊi naprijed, vjerno obavljajuÊi djelo koje im je Boæja Promisao dodijelila, i njihov æivot neÊe biti uzaludan. Njihove Êe duπe postajati sve sliËnije Kristu. Oni u ovom æivotu rade zajedno s Bogom, i kao takvi spremni su za veÊe djelo i nepomuÊenu radost æivota koji dolazi. (Signs of the Times, 6. lipnja 1902.) 277 20. rujna Krist nam je obeÊao mir “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Isus poziva umorne i natovarene Adamove sinove i kÊeri da dou k Njemu i stave na Njega svoj teret. Ali mnogi koji Ëuju ovaj poziv, unatoË tome πto uzdiπu za odmorom, ipak kreÊu starim neravnim putom, Ëvrsto grleÊi svoj teret i privijajuÊi ga uz srce. Isus ih ljubi i Ëezne da njih i njihove terete ponese u svojim snaænim rukama. On Êe ukloniti strahove i nesigurnosti koje im kradu mir i odmor, ali oni najprije moraju doÊi k Njemu i reÊi Mu tajne koje pritiπÊu njihovo srce. On poziva svoj narod da iskaæe povjerenje kao dokaz svoje ljubavi prema Njemu. Dar poniznog i vjernog srca dragocjeniji Mu je od svega πto bogatstvo moæe pridonijeti. Kad bi Mu doπli u jednostavnosti i s povjerenjem kakvim dijete dolazi svojim roditeljima, boæanski dodir Njegovih ruku oslobodio bi ih njihovog tereta. Naπ suosjeÊajni Spasitelj Isus je Put, Istina i Æivot. Zaπto ne bismo prihvatili Njegovu milostivu ponudu, vjerovali Njegovim rijeËima obeÊanja i ne oteæavali svoj æivot? … Kristove staze su staze miline i sve su pune spokoja. Ako smo do sada za svoje noge birali teπke staze i nosili teπki teret briga u priskrbljivanju blaga na ovoj Zemlji, promijenimo se i slijedimo stazu koju je Isus pripremio za nas. Mi nismo uvijek spremni doÊi k Isusu s naπim kuπnjama i poteπkoÊama. Ponekad svoje probleme izreknemo u ljudske 364 uπi i jadamo se onima koji nam ne mogu pomoÊi, a propuπtamo se povjeriti Isusu koji moæe promijeniti naπe staze nevolja u one pune radosti i mira. … O kad bi svi, sveÊenici i narod, donijeli svoje breme i nevolje Isusu koji Ëeka da ih primi i podari im mir i odmor! (Signs of the Times, 17. oæujka 1887.) OdreÊi se vlastite volje i svojega vlastitog puta je uæasno teπka borba. Ali ako tu lekciju nauËite, naÊi Êete spokojstvo i mir. Ponos, sebiËnost i Ëastoljublje se moraju pobijediti, a vaπa volja mora nestati u Kristovoj volji. Cijeli æivot moæe vam tako postati neprekidna ærtva ljubavi, svaki postupak oËitovanje nesebiËnosti, a svaka rijeË izraz ljubavi. Kao πto æivotvorni sok iz trsa struji kroz svaku lozu dopiruÊi do najdalje æilice i do najviπeg lista na vrhu, tako Kristova milost i ljubav ispunjavaju duπu unoseÊi svoje vrline u svaki dio biÊa i proæimajuÊi svaki pokret tijela i uma. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1091,1092) 21. rujna 278 Plan otkupljenja je dar “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina naπega Isusa Krista — on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.” (Efeæanima 1,3) “Ali Bog koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oæivi … s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu.” (Efeæanima 2,4-7) To su rijeËi kojima ostarjeli Pavao i “suæanj Krista Isusa”, piπuÊi iz svoje tamniËke Êelije u Rimu, nastoji objasniti svojoj braÊi ono πto se ljudskim rijeËima ne moæe potpuno objasniti — “neistraæivo Kristovo bogatstvo”, blago milosti koje se besplatno nudi palim ljudskim sinovima. Plan otkupljenja, kao Boæji dar, zasniva se na ærtvi. “Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) … I kao krunski blagoslov otkupljenja “milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Go365 spodinu naπemu” (Rimljanima 6,23) … Sigurno je da se nitko, dok promatra bogatstva Boæje milosti i dobrote, ne bi mogao uzdræati da zajedno s apostolom ne uzvikne: “Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!” (2. KorinÊanima 9,15) Stoga πto poËinje i zavrπava kao dar, plan otkupljenja se tako mora i ostvariti. Isti duh poærtvovnosti kojim je plaÊena cijena naπega otkupljenja treba boraviti u srcu svakoga tko postaje sudionikom u tom nebeskom daru. Apostol Petar kaæe: “Sluæite jedan drugoga — svaki miloπÊu kakvu je primio — kao dobri upravitelji mnogovrsne Boæje milosti!” (1. Petrova 4,10) Kad je poslao svoje uËenike da propovijedaju, Isus im je rekao: “Badava ste primili, badava i dajte!” (Matej 10,8) U srcu punom ljubavi nema mjesta za sebiËnost i iskljuËivost. Onaj tko se napaja vodom æivota osvjedoËit Êe se da ona u njemu postaje “izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni”. (Ivan 4,14) Kristov Duh u njemu sliËan je izvoru u pustoj zemlji koji u svom toku osvjeæava sve oko sebe, i u onima koji propadaju budi æelju da se napoje vodom æivota. Isti onaj duh ljubavi i samopoærtvovnosti koji je boravio u Kristu, pokretao je i apostola Pavla u njegovim mnogostrukim naporima. “Ja sam duænik”, kaæe on, “i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) “Meni manjemu od najmanjega meu svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraæivo Kristovo bogatstvo.” (Efeæanima 3,8) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 730,731) 279 22. rujna Snaga Boæje ljubavi “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.” (Job 22,21) Isus Krist kaæe: “Jer vas sam Otac ljubi.” (Ivan 16,27) Ako je naπa vjera uËvrπÊena u Bogu preko Krista, ona Êe se pokazati “kao pouzdano i Ëvrsto sidro duπe koje prodire u prostor iza zastora kamo je uπao za nas u svojstvu preteËe”. Istina je da nas u æivotu oËekuju razoËaranja i nevolje; ali sve to, bilo malo ili veliko, trebamo prepustiti Bogu. Njega neÊe zbuniti 366 mnogostrukost naπih prituæbi i nevolja niti Êe Mu teret svega πto nas tiπti i muËi biti preteæak. On budno bdije nad svakom obitelji i brine o svakom pojedincu; On nas ne zaboravlja ni u naπim poslovnim brigama i bilo kakvom jadu naπe duπe. On zapaæa svaku suzu i suosjeÊa s nama u naπim slabostima. Sve nevolje i kuπnje koje nas ovdje snalaze dopuπtene su da bi se ostvarile Njegove namjere u ljubavi i dobroti prema nama, “da bismo postali dionicima njegove svetosti”, a tako i sudionici u punini radosti koju pruæa Njegova nazoËnost. … Biblija nam najsnaænijim rijeËima predoËava koliko je bitno stjecanje prave spoznaje o Bogu. Petar kaæe: “Milost vam i mir u obilju po pravoj spoznaji Boga i naπega Gospodina Isusa Krista! Njegova boæanska snaga obdarila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (2. Petrova 1,2.3) A Sveto pismo nas poziva: “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.” Bog nam je zapovjedio: “PosveÊujte se dakle, da sveti budete, jer svet sam ja!” (Levitski zakonik 11,44), a nadahnuti apostol naglaπava da bez svetosti “nitko neÊe vidjeti Gospodina”. Svetost je suglasnost s Boæjom voljom. Grijeh je unakazio i gotovo sasvim izbrisao Boæji lik u Ëovjeku; zadatak je Evanelja da ponovno uspostavi ono πto je bilo izgubljeno, i mi u tom nastojanju trebamo suraivati s boæanskom silom. Ali kako moæemo doÊi u suglasnost s Bogom i kako postati sliËni Njemu ako ne steknemo znanje o Njemu? Krist je doπao na svijet upravo zato da nam otkrije tu spoznaju. Oskudno shvaÊanje koje mnogi imaju o Kristovom uzviπenom karakteru i Njegovom poslanju, suæava njihovo vjersko iskustvo i znatno usporava njihovo napredovanje u svetom æivljenju. Osobna poboænost je meu pripadnicima naπeg naroda u znatnom opadanju. Mnogo je formalizma, mnogo mehaniËkog ponavljanja uobiËajenih fraza i mnogo je religije samo na rijeËima; ali u naπe duhovno iskustvo treba unijeti neπto dublje i postojanije. … Koliko nam je stoga vaæno da na osnovi osobnog iskustva upoznamo Boga i silu Njegove ljubavi onako kako je ona otkrivena u Kristu! Moramo marljivije i uz usrdniju molitvu prouËavati Pisma, naπe razumijevanje mora biti oæivljeno Svetim Duhom i naπa se srca moraju stalno uzdizati 367 Bogu u vjeri, nadi i neprekidnoj zahvalnosti. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 742—744) 280 23. rujna »vrsto oslanjanje na Krista “A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga.” (Rimljanima 15,13) Ponekad dubok osjeÊaj bezvrijednosti moæe izazvati strujanje uæasa kroz duπu, ali to nije dokaz da je Bog promijenio svoj odnos prema nama niti mi prema Bogu. … Trebali bismo vjerom zgrabiti Kristovu ruku i potpuno Mu vjerovati u tami kao i na svjetlu. Sotona moæe πaptati: “Ti si prevelik greπnik da bi te Krist spasio.” Kad priznate kako ste uistinu greπni i nedostojni, moæete kuπaËa doËekati uzvikom: “Na temelju pomirenja, prihvaÊam Krista kao svojega Spasitelja. Ne vjerujem u svoje zasluge, veÊ u dragocjenu krv Isusa Krista koja me Ëisti. Ovog se trenutka svojom bespomoÊnom duπom oslanjam na Krista.” KrπÊanski æivot treba biti æivot neprekidne, æive vjere. Nepokolebljivo povjerenje i Ëvrsto oslanjanje na Krista donijet Êe mir i sigurnost duπi. … Svaka zapreka, svaki unutarnji neprijatelj samo poveÊava vaπu potrebu za Kristom. On je doπao ukloniti kameno srce i dati vam mesno srce. Obratite Mu se za posebnu milost kako biste pobijedili svoje karakterne mane. Kad vas napadnu kuπnje, postojano se oduprite zlim utjecajima. Upitajte svoju duπu: “Zar da osramotim svojega Otkupitelja? Predao sam se Kristu; ne mogu Ëiniti djela Sotone.” Vapite dragom Spasitelju za pomoÊ da ærtvujete svakog idola i da se odreknete svakog omiljenog grijeha. Neka oËi vjere ugledaju Isusa gdje stoji pred OËevim prijestoljem, pokazujuÊi svoje rane na rukama dok moli za vas. Vjerujte da vaπa snaga dolazi kroz dragocjenog Spasitelja. Vjerom gledajte krune koje Ëekaju one koji Êe pobijediti i sluπajte pobjedniËku pjesmu otkupljenih: “Dostojno je, do368 stojno Janje koje je bilo zaklano i koje nas je otkupilo Bogu!” Pokuπajte promatrati ovaj prizor kao stvaran. Prvi krπÊanski muËenik, Stjepan, u svom je straπnom sukobu s poglavarstvima i vlastima i duhovima pakosti ispod neba, ustvrdio: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,56) Spasitelj svijeta otkrio mu se s nebesa, promatrajuÊi ga s najveÊim zanimanjem, a sjajno svjetlo Kristova lica obasjalo je Stjepana takvim sjajem da su Ëak i njegovi neprijatelji primijetili kako mu lice sjaji kao lice anela. Kad bismo dopustili svojemu umu da se viπe bavi Kristom i nebeskim svijetom, pronaπli bismo moÊan poticaj i podrπku, pobjeujuÊi u Gospodnjim bitkama. Ponos i ljubav svijeta izgubit Êe svoju silu dok promatramo slavu te bolje zemlje koja Êe uskoro postati naπ dom. Usporeene s Kristovom ljepotom, sve zemaljske privlaËnosti Ëinit Êe se manje vrijednima. (Review and Herald, 15. studenoga 1887.) 24. rujna 281 PosveÊujuÊa snaga istine “Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,19) Trajno obrazovanje pruæit Êe Ëovjeku viπe nego iπta drugo. Oni koji nikad nisu zadovoljni ako svakodnevno ne rastu, uistinu Êe napredovati u æivotu. … Nemojte se zadræavati samo na … jednoj toËki, usredotoËujuÊi sve snage uma samo na to, nastojeÊi to uporno nametnuti i drugima, veÊ uzmite drugu temu i pozorno je prouËavajte. Tako Êe se pred vaπim razumijevanjem otkrivati tajne jedna za drugom. Na ovaj naËin zadobit Êete dvije znaËajne pobjede. Vjeæbanjem uma ne samo πto Êete steÊi korisno znanje, nego i znatno ojaËati svoje umne sposobnosti. KljuË kojim ste otkljuËali jednu tajnu moæe otkriti i druge dragocjene dragulje dosad neotkrivenog znanja. … Svijet je prepun zabluda i izmiπljotina. SenzacionalistiËke novosti, koje imaju za cilj da u potpunosti obuzmu ljudski um, u stalnom su porastu i sve je viπe neobiËnih teorija po369 gubnih za moralni i duhovni napredak. Boæjem djelu potrebi su ljudi prosvijeÊenog uma, mislioci dobro upuÊeni u Svete spise, da bi se mogli suprotstaviti plimi protivljenja koja sve viπe uzima maha. Aroganciju, skuËenost, jednostranost i nedosljednost ne moæemo odobriti, ma koliko se te osobine zaodijevale u ruho toboænje poboænosti. Samo oni Ëija su srca posveÊena silom istine mogu imati uvjerljiv utjecaj na dobro. Takvi sebi mogu dopustiti da ostanu mirni i spokojni, znajuÊi da pobornici zabluda ne mogu istinu ni tvoriti niti uniπtiti. … Sotonskim obmanama ovoga vijeka moramo se mudro i odluËno suprotstaviti Boæjom rijeËju, koja predstavlja duhovni maË. Ona ista nevidljiva ruka koja upravlja planetima u njihovom beskrajnom kretanju, omoguÊuje i Ëovjeku stvorenom na Njegovu sliku da u obavljanju svojih duænosti na Zemlji bude samo malo manji od anela. Ljudi kojima je povjerena najsveËanija istina ikada dana ËovjeËanstvu nisu ispunili Boæju namjeru. Bog æeli da u usavrπavanju napredujemo sve viπe i viπe, nastojeÊi na svakom koraku da sve πto Ëinimo bude na slavu i Ëast Njemu. »ovjek ne poznaje samog sebe. Naπe odgovornosti su u potpunom razmjeru sa svjetloπÊu, moguÊnostima i prednostima. … Biblija, ta dragocjena Boæja knjiga, sadræi æivotna pravila za ljude svih staleæa i svih æivotnih poziva. Tu se nalaze primjeri koje svatko treba prouËavati i slijediti. “Jer Sin »ovjeËji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi.” (Marko 10,45) Istinska Ëast i slava Kristovog sluge nije u broju odræanih propovijedi ili napisanih knjiga, nego u vjernom sluæenju potrebama naroda. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 413—416) 282 25. rujna Prava poniznost “Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta, izabra Bog da posrami jake … da se nijedan Ëovjek ne moæe ponositi pred Bogom.” (1. KorinÊanima 1,27-29) Nakon Isusovog uzaπaπÊa, lijeËnici, pravnici, sveÊenici, vladari, knjiæevnici i teolozi sluπali su s Ëuenjem rijeËi mu370 drosti i sile koje su govorili neuki skromni ljudi. DiveÊi se uspjehu ovih poniznih uËenika, ovi obrazovani ljudi su na svoju radost konaËno shvatili Ëinjenicu da su uËenici bili s Isusom i od Njega se uËili. Njihov karakter i jednostavnost njihovog uËenja bili su sliËni Kristovom karakteru i uËenju. … Oni koji danas propovijedaju nepopularnu istinu moraju imati silu odozgo udruæenu s onim πto nauËavaju, inaËe Êe njihovi napori ostati beznaËajni. Dragocjena osobina koja se zove poniznost tuæno nedostaje i propovjednicima i crkvi. Ljudi koji propovijedaju istinu imaju previsoko miπljenje o vlastitim sposobnostima. Istinska poniznost navodi Ëovjeka da uzdiæe Krista i istinu, i da uvijek bude svjestan svoje potpune ovisnosti o Bogu, autoru istine. Pouka o poniznosti uËi se teπko i vrlo bolno, ali na kraju donosi vrijedne rezultate. Bolno napredovanje koje obiËno prati razumijevanje i prihvaÊanje ove pouke prouzroËeno je laænom predstavom o sebi, tako da nismo u moguÊnosti uvidjeti svoje mnogobrojne nedostatke. Ljudsko srce je ispunjeno taπtinom i ponosom. Samo Boæja milost moæe uËiniti promjenu. Tvoja je zadaÊa … da se sâm poniziπ i ne Ëekaπ da te Bog ponizi. Boæja ruka ponekad teπko pritiπÊe pojedince, da bi u poniznosti pred Njim zauzeli mjesto koje im pripada; ali koliko je bolje da smo u srcu sámi ponizni pred Bogom svakoga dana! Na nama je ili da se sami ponizimo, ili Êemo u svojoj oholosti Ëekati dok nas Bog ne ponizi. … Da biste shvatili istinu, morate strogo odgajati i vjeæbati svoj um, stalno ga privikavajuÊi da teæi za vrlinom istinske poboænosti. Za sada jedva poneπto nasluÊujete o tome. Kada Krist bude boravio u vama, posjedovat Êete neπto viπe od same teorije o istini. Tada neÊete ponavljati pouke koje je Krist dao dok je bio na Zemlji, nego Êete svojim æivotom samoodricanja i potpune posveÊenosti Boæjem djelu djelovati odgojno na druge. Vaπ Êe æivot biti æiva propovijed koja ima veÊu moÊ od bilo koje propovijedi izgovorene s propovjedaonice. NesebiËan duh, samoprijegornu milost i Ëistu poboænost koju æelite vidjeti u æivotu drugih, morate najprije njegovati u sebi. Da biste se stalno razvijali u duhovnoj mudrosti i postajali sve uspjeπniji u svom pozivu, morate se naviknuti biti korisni u manjim duænostima koje se nalaze na vaπem æivot371 nom putu. Ne morate Ëekati priliku da uËinite neki veliki posao, veÊ spremno iskoristite prvu prigodu da se pokaæete vjerni u najmanjem, i to Êe vam otvoriti put postupnog napredovanja s jednog povjerljivog poloæaja na drugi. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 378—380) 283 26. rujna U skladu s Kristom “Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Boæje.” (2. KorinÊanima 6,1) Cijelo Nebo se zanima za djelo koje se obavlja na ovom svijetu i kojim se ljudi i æene pripremaju za buduÊi besmrtni æivot. Po Boæjem planu ljudskim je oruima dana visoka Ëast da kao suradnici s Isusom Kristom rade na spaπavanju duπa. Boæja rijeË jasno kaæe da znatnu prednost sudionicima u tom velikom djelu pruæa spoznaja da je SvemoguÊi na njihovoj strani, pruæajuÊi im pomoÊ u svakom njihovom iskrenom naporu da dostignu najviπi stupanj moralnog i duhovnog savrπenstva u radu za svojega UËitelja. To Êe biti sluËaj sa svima koji osjeÊaju potrebu za pomoÊi. Oni trebaju smatrati Boæje djelo uzviπenim i svetim, i svakoga dana prinositi Bogu darove zahvalnosti za silu Njegove milosti koja ih osposobljava da napreduju u æivotu poboænosti. Djelatnik uvijek treba imati skromno miπljenje o sebi, imajuÊi na umu mnogobrojne prigode i moguÊnosti koje je propustio u nedostatku marljivosti i ljubavi prema radu. On ne treba biti obeshrabren, nego treba iznova ulagati nove napore da nadoknadi propuπteno vrijeme. … Nitko ne moæe biti prisiljen da popuπtanjem sotonskim kuπnjama gazi svoju savjest i æalosti Svetoga Duha. U Boæjoj rijeËi su dana mnogobrojna obeÊanja i upute na osnovi kojih svi koji æele mogu imati boæansku pomoÊ u svojim nastojanjima da pobijede. Ako stalno imaju Isusa pred sobom, oni Êe se promijeniti i postati Mu sliËni. Oni koji vjerom ostaju u Kristu, dobivaju silu koja njihove napore Ëini uspjeπnima. Oni Êe stalno rasti i postati uspjeπniji u svojemu radu, a Boæji blagoslov koji Êe se pokazati u opÊem napretku Njegovog djela svjedoËit 372 Êe da su oni doista Kristovi suradnici. Ali ma koliko netko napredovao u duhovnom æivotu, nikad se ne moæe uzdiÊi do te razine da mu viπe nije potrebno marljivo istraæivanje Pisma, jer se u njemu nalaze temeljni dokazi naπe vjere. Sve toËke nauka, Ëak iako su prihvaÊene kao istina, treba preispitati u svjetlosti Zakona i SvjedoËanstva; ako ne mogu izdræati tu provjeru, znaËi da u njima nema svjetlosti. Treba pozorno prouËavati veliki plan otkupljenja kako je otkriven u zavrπnom djelu za ovo posljednje vrijeme. Prizori koji se odigravaju u nebeskom Svetiπtu trebaju ostaviti snaæan dojam na um i srca mnogih, tako da i oni mogu ostaviti dojam na druge. Svi trebaju steÊi dublju spoznaju o sluæbi pomirenja koja se obavlja u nebeskom Svetiπtu. Kad se ova velika istina uvidi i shvati, svi oni koji je prihvate radit Êe u skladu s Kristom na pripremi ljudi da opstanu u veliki Boæji dan, i njihovi napori bit Êe uspjeπni. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 573—575) 27. rujna 284 RijeËi su pokazatelj “Dobar Ëovjek iz dobre riznice srca svojega iznosi dobro, zao Ëovjek iz zle riznice iznosi zlo.” (Matej 12,35 — ©ariÊ) Vaπe rijeËi su pokazatelj vaπega karaktera. … Ovdje vidimo koliko je vaæno oprezno birati rijeËi koje izgovaramo. Kad se pravilno koristi, dar govora ima veliku moÊ na dobro. … Prednost je svih nas πto moæemo ispuniti odaje svoje duπe Ëistim i svetim blagom ako se temeljito upoznajemo s dragocjenim Kristovim rijeËima izgovorenima za naπu pouku. … PazeÊi na opomenu i ohrabrenja dana u Boæjoj rijeËi, moæete æivjeti “dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; i da se, ojaËani svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi njegova boæanstva, osposobite za savrπenu postojanost i strpljivost; da veselo zahvaljujete Ocu”. (Koloπanima 1,10.11) Oni koji su ovako ojaËani, neÊe hoditi pognute glave. … 373 “Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproπtenje grijeha.” (Koloπanima 1,12-14) NeÊemo li tada svi, stari i mladi, nauËiti razgovarati jezikom kojim se govori u Boæjem kraljevstvu? HoÊe li naπ nebeski Otac rado sluπati naπe rijeËi? Kao oni koji tvrdimo da smo krπÊani, nalazimo se pod sveËanom obvezom da rijeËima otkrijemo istinu koju ispovijedamo. Jezik je malen ud, ali kakvog li dobra moæe uËiniti ako je srce Ëisto! Ako je u srcu pohranjeno ono πto je plemenito, ako je u njemu pohranjena Kristova njeænost, suÊut i ljubaznost, to Êe se oËitovati u rijeËima koje izgovaramo i postupcima koje Ëinimo. Svjetlo koje svijetli iz Boæje rijeËi predstavlja naπ vodiË. Niπta toliko ne oslabljuje crkvu kao pogreπna uporaba dara govora. … KakvoÊa naπih djela prikazana je naπim rijeËima. Kad su naπa djela i rijeËi usklaeni u Kristu, pokazujemo da smo posveÊeni Bogu, usavrπavajuÊi svoju svetost u Njegovom strahu. Kad dajemo sebe Njemu — svoju duπu, tijelo i duh — On djeluje u nama da æelimo i Ëinimo ono πto je Njemu ugodno. Ljubav prema Kristu otkriva se u naπemu srcu izraæavanjem hvale. Oni koji su posveÊeni Bogu, pokazat Êe to svojim posveÊenim razgovorom. Ako su njihova srca Ëista, njihove rijeËi Êe biti Ëiste, pokazujuÊi uzviπeno naËelo djelovanja u posveÊenom smjeru. Um Êe biti udubljen u sveto razmiπljanje i osjeÊat Êe se Boæja nazoËnost. (Review and Herald, 18. sijeËnja 1898.) 285 28. rujna Ezekija se ponizio “Ezekija se ponizio zato πto mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije doπla na njih Jahvina srdæba za Ezekijina æivota.” (2. Ljetopisa 32,26) Ispunjen kajanjem, “Ezekija se ponizio zato πto mu se bilo uzoholilo srce”. … Ali zlo sjeme je bilo posijano i u svoje 374 vrijeme je trebalo proklijati i donijeti æetvu pustoπenja i boli. Ipak, u preostalim godinama svoje vladavine judejski kralj je trebao uæivati blagostanje zbog svoje Ëvrste odluke da popravi proπlost i da proslavi ime Boga kojemu sluæi, ali njegova je vjera morala biti stavljena na teπku kuπnju i on je morao nauËiti da se jedino uz potpuno oslanjanje na Gospodina moæe nadati pobjedi nad silama tame koje su se urotile da donesu propast njemu i potpuno uniπtenje njegovu narodu. Izvjeπtaj o Ezekijinom neuspjehu da se u vrijeme posjeta poslanika pokaæe dostojnim ukazanog povjerenja, pruæa vaænu pouku svima nama. Mnogo viπe nego πto Ëinimo, trebali bismo govoriti o dragocjenim poglavljima svojega iskustva, o Boæjoj milosti i dobroti, o nenadmaπnim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Kad su um i srce puni Boæje ljubavi, neÊe nam biti teπko govoriti o onome πto spada u duhovni æivot. Velike misli, plemenite teænje, jasno shvaÊanje istine, nesebiËne namjere, Ëeænja za poboænoπÊu i svetoπÊu, sve Êe se to izraæavati rijeËima koje Êe pokazivati karakter onoga πto se krije u srcu. Onima s kojima se iz dana u dan druæimo potrebni su naπa pomoÊ i naπe vodstvo. Oni mogu biti u takvom duπevnom stanju da im rijeË izgovorena u pravo vrijeme bude kao klin zabijen na pravo mjesto. Sutra bi neke od tih duπa mogle biti na mjestu na kojemu im se ne bismo mogli ponovno pribliæiti. Kakav je naπ utjecaj na te naπe suputnike? Svaki dan u æivotu nameÊe nam odgovornosti koje moramo nositi. Svakoga dana svojim rijeËima i postupcima utjeËemo na one s kojima se druæimo. Kako je zato velika naπa potreba da bdijemo nad svojim usnama i da budno pazimo na svoje korake! Jedan nesmotren pokret, jedan nerazuman korak, i uzburkani valovi neke snaæne kuπnje mogu odvuÊi duπu u propast. Mi ne moæemo izbrisati misli koje smo usadili u ljudski um. … S druge pak strane, ako svojim primjerom pomognemo drugima da prihvate dobra naËela, dajemo im snagu da Ëine dobro. Oni sa svoje strane πire isti taj blagoslovljeni utjecaj na druge. I tako stotine i tisuÊe ljudi dobivaju pomoÊ zahvaljujuÊi naπem nesvjesnom utjecaju. Ikreni Kristov sljedbenik jaËa dobre namjere svih s kojima dolazi u dodir. NevjerniËkom svijetu, koji voli grijeh, on otkriva snagu Boæje milosti i savrπen375 stvo Njegovog karaktera. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 220,221) 286 29. rujna Osobni utjecaj je snaga “Zdenac je u mom vrtu, izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma 4,15) Isto tako Êe osobni dodir i druæenje s ljudima uËiniti da spasonosna snaga Evanelja dopre do njih. Ljudi se ne spaπavaju kao skupina, veÊ kao pojedinci. U osobnom utjecaju krije se snaga. On se treba sjediniti s Kristovim utjecajem, uzdizati kao πto je Krist uzdizao, usaivati prava naËela i zaustavljati πirenje pokvarenosti u svijetu. On treba πiriti milost koju samo Krist moæe dati. On treba uzdizati, uljepπavati æivot i karakter bliænjih snagom Ëistog primjera koji prate iskrena vjera i ljubav. … Cijeli ljudski organizam je tako poremeÊen grijehom, um je izopaËen, maπta pokvarena, sposobnosti duπe oslabljene. OsjeÊa se nedostatak Ëiste vjere i svetosti srca. Boæanska snaga obraÊenja nije uspjela preobraziti karakter. Duπa je slaba, i buduÊi da nema moralne snage potrebne za pobjedu, postala je zatrovana i izopaËena. U srcu koje se oËistilo, sve se mijenja. Preobrazba karaktera svjedoËi svima da se u srcu nastanio Krist. Boæji Duh rasplamsava novi æivot u duπi, dovodeÊi misli i æelje u pokornost Kristovoj volji; i unutarnji Ëovjek se obnavlja na Boæju sliku. Slabi i pogreπivi ljudi pokazuju svijetu da otkupiteljska snaga milosti moæe uËiniti da nesavrπeni karakter postane skladan i da donese obilan rod. Srce koje prima Boæju rijeË nije kao bara koja se isparava, niti kao ispucana Ëatrnja koja gubi svoje blago. Ono je kao gorski potok koji se napaja na nepresuπnom izvoru Ëije hladne iskriËave vode skakuÊu s kamena na kamen, osvjeæavajuÊi umorne, æedne i optereÊene. Ono je kao rijeka koja stalno teËe i tekuÊi postaje sve dublja i πira, sve dok se njezine æivotodavne vode ne proπire po svoj zemlji. … 376 Tako je i s pravim Boæjim djetetom. Kristova vjera u njemu djelovat Êe kao æivotodavno naËelo koje sve proæima; kao æiva, djelotvorna, duhovna snaga. Kad se srce izloæi djelovanju nebeskih utjecaja istine i ljubavi, ta naËela se ponovno pokazuju kao potoci u pustinji, pretvarajuÊi golu i suhu zemlju u plodno tlo. Kad se oni koji su oËiπÊeni i posveÊeni spoznajom biblijske istine iz sveg srca ukljuËe u djelo spaπavanja duπa, postat Êe doista miris na æivot. I kad iz dana u dan budu pili iz nepresuπivog izvora milosti i znanja, vidjet Êe da su im srca prepuna Duha njihovog UËitelja, i da su njihovom nesebiËnom sluæbom mnogi dobili tjelesne, umne i duhovne blagoslove. Umorni su se osvjeæili, bolesni su povratili zdravlje, a optereÊeni grijehom su se rasteretili. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 149,150) 287 30. rujna Istinitost, iskrenost, poπtenje “Ostani vjeran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!” (Otkrivenje 2,10) SveznajuÊi Bog vidi nedostatke svakoga od nas i sklonosti kojima podlijeæemo, ali ipak nas podnosi takve kakvi jesmo i saæaljuje se na nas zbog naπih slabosti. Od pripadnika svojeg naroda On traæi da gaje taj isti duh suosjeÊajnosti i strpljivosti. Pravi krπÊani nikad ne nalaze zadovoljstvo u razotkrivanju nedostataka i slabosti drugih. Oni … misle samo o onome πto je privlaËno i dobro. Svako iznalaæenje tuih pogreπaka i svaka rijeË kritike i osude zadaje pravom krπÊaninu bol. … Kad bi svi koji tvrde da su krπÊani svoje istraæivaËke sposobnosti, umjesto u iznalaæenju tuih pogreπaka, upotrijebili u otkrivanju svojih nedostataka i nastojanju da se poprave, duhovno stanje u naπoj crkvi bilo bi danas znatno zdravije. Neki su poπteni samo onda kad ih to niπta ne stoji; ali kad se neiskrenost bolje isplati, poπtenje se zaboravlja. Poπtenje i neiskrenost ne mogu istodobno opstati u umu. Ako vlast dobiju istina i poπtenje, s vremenom Êe neiskrenost biti prognana; 377 ili Êe, ukoliko se gaji neiskrenost, poπtenje biti zaboravljeno. Ove dvije suprotnosti se nikad ne mogu sloæiti, jer nemaju niπta zajedniËko; jedna je Baalov prorok, a druga je pravi Boæji prorok. Kad one koji su istiniti, iskreni i poπteni Gospodin uËini svojim blistavim draguljima, On Êe na njih gledati s potpunim zadovoljstvom. Za takve aneli pripremaju krune, i s tih kruna ukraπenih zvijezdama odsjajivat Êe veliËanstvena svjetlost koja zraËi od Boæjeg prijestolja. … Gospodin ispituje i provjerava svoj narod. U prosuivanju i osudi svojih karakternih nedostataka moæete biti strogi koliko god hoÊete; ali prema drugima budite ljubazni i saæaljivi. Pitajte se svakog dana: “Jesam li dosljedan u potpunosti, ili sam neiskren u srcu?” Molite se najusrdnije Gospodinu da vas spasi od svake obmanutosti u tom pogledu. U pitanju su vjeËni interesi. Dok toliko njih Ëeznu samo za poËastima i prolaznim dobitkom na ovom svijetu, vi, draga moja braÊo, usrdno traæite sigurnost u Boæjoj ljubavi, vapeÊi: “Tko Êe mi pokazati kako da utvrdim svoj poziv i svoj izbor?” Sotona pomnjivo prouËava uroene grijehe ljudi, a zatim zapoËinje svoje djelo, obmanjujuÊi ih i hvatajuÊi ih u zamku. Mi smo okruæeni mnogobrojnim kuπnjama, ali pobjeda je zajamËena ako se hrabro borimo u Gospodnjim bitkama. Opasnost prijeti svima. Ali ako svojom æivotnom stazom hodite ponizno i uz molitvu, iz svih iskuπenja iziÊi Êete Ëistiji od zlata, dragocjeniji od zlata ofirskog. Ali ako ostanete bezbriæni i zanemarite molitvu, bit Êete kao zvono koje zvoni ili praporac koji zveËi. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 95—98) 378 Uzvisimo Isusa kao Glavu Crkve 1. listopada 288 Glava Crkve “On je i Glava Tijela, Crkve: on je poËetak, prvoroenac od mrtvih, da u svemu bude prvi.” (Koloπanima 1,18) Nakon uzaπaπÊa Krist vrπi svoje djelo na Zemlji preko izabranih izaslanika kroz koje govori ljudskim sinovima i propovjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzire svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovi predstavnici. Poloæaj onih koje je Bog pozvao da rijeËju i naukom rade na izgradnji Njegove Crkve je vrlo odgovoran. Oni trebaju u Kristovo ime pozivati muπkarce i æene da se pomire s Bogom, a svoju zadaÊu mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo. Kristovi propovjednici su duhovni Ëuvari naroda povjerenog njihovoj brizi. Njihov rad usporeen je s radom straæara. U drevna vremena straæari su se postavljali na gradske bedeme odakle su s visine mogli nadzirati vaæna mjesta koja je trebalo Ëuvati, i upozoriti na pribliæavanje neprijatelja. O njihovoj vjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odreenim vremenskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni da su svi budni i da se nikome nije niπta dogodilo. Povik ohrabrenja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok ne bi obiπao grad. … Prednost straæara na zidovima Siona jest da æive tako blizu Bogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegovog Duha da preko njih moæe muπkarcima i æenama govoriti o opasnosti u kojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjerno upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupati probitak crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popus379 titi u svojoj budnosti. … Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, i nikad ne smiju odaslati kolebljiv i nesiguran ton. … Onaj koji sluæi pod Emanuelovom zastavom umrljanom krvlju morat Êe obaviti posao koji zahtijeva izniman napor i strpljivu ustrajnost. No vojnik kriæa stoji nepokolebljivo na bojiπnici. … On je svjestan potrebe za snagom odozgo. Pobjede koje izvojuje … potiËu ga da se sve viπe oslanja na SvemoÊnoga. OslanjajuÊi se na Silnoga, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom da Êe odzvanjati u umovima ljudi. … ZahvaljujuÊi tome πto je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i æivahnost duπe; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karakterom. (Djela apostolska, str. 226—228) 289 2. listopada Suradnici s Njim “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) Naπ Gospodin æeli da Njegova crkva pokaæe svijetu svu puninu bogatstva i izobilja koje nalazimo u Njemu. Mi neprekidno primamo darove Boæje milosti i, dijeleÊi ih drugima, trebamo ovom svijetu otkriti Kristovu ljubav i dobrotu. I dok je cijelo Nebo u pokretu, πaljuÊi glasnike u sve krajeve svijeta da nastavljaju djelo otkupljenja, i mi kao Crkva æivoga Boga takoer trebamo suraivati s Kristom. Mi smo udovi Njegova simboliËkog Tijela. On je Glava koja nadzire sve udove. I sam Krist u svojoj beskrajnoj milosti djeluje na ljudska srca, ostvarujuÊi u njima tako Ëudesan duhovi preobraæaj da to i aneli gledaju s divljenjem i radoπÊu. Ista nesebiËna ljubav koja je bila tako svojstvena UËitelju, vidi se u karakteru i æivotu Njegovih pravih sljedbenika. Krist oËekuje da ljudi postanu sudionici u Njegovoj boæanskoj naravi joπ u ovom svijetu, ne samo odraæavajuÊi Njegovu slavu na hvalu i Ëast Bogu, nego i razgoneÊi tamu ovoga svijeta odsjajivanjem nebeske svjetlosti. Na taj naËin ostvaruju se Kristove rijeËi: “Vi ste svjetlo svijetu.” “Mi smo Boæji suradnici” (1. KorinÊanima 3,9) i “dobri upravitelji mnogovrsne Boæje milosti” (1. Petrova 4,10). Pozna380 vanje Boæje milosti, istina Njegove rijeËi kao i ovozemaljski darovi — vrijeme, novac, sposobnosti i utjecaj — sve su to Bogom povjereni talenti koje trebamo upotrijebiti na slavu Njemu i za spasenje ljudi. Za Boga, koji ljude stalno obasipa svojim darovima, nema veÊe uvrede nego kad vidi kako ih oni sebiËno grabe samo za sebe, ne vraÊajuÊi niπta Darovatelju. Isus na Nebu sprema stanove za one koji Ga ljube; da, viπe od stanova — kraljevstvo koje nam je namijenjeno. Ali svi koji æele naslijediti ove blagoslove moraju biti sudionici i u Kristovom samoodricanju i samopoærtvovnosti za dobro drugih. Nikad nije bila veÊa potreba za ozbiljnim i samopoærtvovnim radom u Kristovom djelu kao danas, jer su sati vremena milosti i kuπnje na izmaku i treba objaviti posljednju poruku milosti svijetu. Duπa mi je pokrenuta “makedonskim vapajima” koji dolaze sa svih strana, iz gradova i sela naπe zemlje, s druge strane Atlantika i πirokog Pacifika i s raznih otoka na moru. “Doi … i pomozi nam!” BraÊo i sestre, hoÊete li se odazvati ovom pozivu, govoreÊi: “UËinit Êemo sve πto je u naπoj moÊi πaljuÊi vam misionare i novac. OdreÊi Êemo se ukraπavanja svojih kuÊa, razmetljivog kiÊenja svoje vanjπtine i popuπtanja prohtjevima apetita. Sredstva koja su nam povjerena dat Êemo za Boæje djelo, i sami Êemo se neizostavno posvetiti radu za Boga.” … Uloæite na taj naËin u nebesku banku svaki dolar koji moæete priπtedjeti. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 731—733) 3. listopada 290 Krist proslavljen u svom narodu “Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33) Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa Njegovi sljedbenici trebaju pokazati istu ustrajnu vjeru. Oni trebaju æivjeti kao πto je On æivio i raditi kao πto je On radio, jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda oËite nemoguÊno381 sti prijeËe njihov put, Njegovom miloπÊu moraju iÊi naprijed. Umjesto da se æale na poteπkoÊe, pozvani su ih svladati. Ne trebaju ni zbog Ëega oËajavati, a trebaju se nadati svemu. Zlatnim lancem svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao s Boæjim prijestoljem. Njegova je namjera da imaju najviπi utjecaj u svemiru koji proistjeËe iz izvora svake sile. Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju neÊe svladati ni zemlja, ni smrt, ni pakao, silu koja Êe ih pripremiti da pobijede kao πto je i Krist pobijedio. Kristova je namjera da se u Njegovoj crkvi na Zemlji pokaæu nebeski red, nebeski naËin upravljanja i nebeski boæanski sklad. Tako Êe se On proslaviti u svom narodu. Preko njih Êe Sunce pravde zasjati nepomuÊenim sjajem ovom svijetu. Krist je svojoj crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog i otkupljenog vlasniπtva. On je svojem narodu podario moguÊnosti i blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kristovom pravdom Njegova je riznica u kojoj se u punini i konaËnom prikazu trebaju pojaviti plodovi Njegoveog milosra, Njegove milosti i Njegove ljubavi. U ËistoÊi i savrπenstvu svojeg naroda Krist vidi nagradu za svoje poniæenje i dodatak svojoj slavi — Krist, veliko Srediπte, iz kojeg zraËi sva slava. ... Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je OËevo ime. Okupio je one koji Êe nastaviti Njegovo djelo meu ljudima. Rekao je: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” (Ivan 17,10.11) ... Tako je jezikom »ovjeka koji ima boæanski autoritet Krist svoju izabranu Crkvu stavio u OËevo naruËje. Kao posveÊeni Veliki sveÊenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir On okuplja svoje stado u sjenu SvemoguÊega, u Ëvrsto i sigurno pribjeæiπte. Njemu sad predstoji konaËna bitka sa Sotonom i On je odlazi prihvatiti. (Isusov æivot, str. 565,566) 382 4. listopada 291 Kraljevsko ime “Ali, ako trpi kao krπÊanin, neka se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” (1. Petrova 4,16) Bog mi je naloæio da objavim Njegovom narodu, pastorima i vjernicima: “Zauzmite poloæaj na uzviπenom podruËju. Staloæeno se kreÊite naprijed i prema gore stazom koju je Isus utro. Nemojte se oslanjati na svoje miπljenje. PosveÊenje istinom je vaπa jedina sigurnost.” Gospodin Bog Izraelov dat Êe svom narodu svoju snagu i moÊ, kako bi primajuÊi mogli davati. On Êe podignuti i okrijepiti one koji Mu sluæe umom, srcem i snagom. Mi moramo razumjeti πto znaËi “obuÊi se u Krista”, πto znaËi iskusiti Kristovu milost i neprekidno rasti u vjeri. Kad govorimo o tajni “koja je od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu” (Efeæanima 3,9) Pavao kaæe: “Meni manjemu od najmanjega meu svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraæivo Kristovo bogatstvo i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne … da se sada po Crkvi saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima.” Ne samo onima koji æive u ovom svijetu, veÊ i poglavarstvima i vlastima na nebesima, i Crkvi na ovoj Zemlji treba otkriti Boæju slavu. Bog je meu poganima odabrao svoj narod i nazvao ih krπÊanima. Ovo je kraljevsko ime koje dobivaju oni koji se pridruæe Kristu. … Petar kaæe: “Ali, ako trpi kao krπÊanin, neka se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” … O, kad bi Boæji narod dræao Boga za Njegovu RijeË i zgrabio dragocjeno blago znanja otvoreno pred sobom! … Pred nama je najuzviπeniji i najsvetiji Primjer. Miπlju, rijeËju i djelom Isus je bio bezgreπan. Savrπenstvo je krasilo svaki Njegov postupak. On nas upuÊuje na stazu koju je utro za nas, govoreÊi. “Ali, ako trpi kao krπÊanin, neka se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” Mi imamo savrπenog vodiËa — RijeË æivoga Boga. On nam je dao ovu RijeË da nam bude vodiË i savjetnik. Psalmist kaæe. “U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11) … 383 KrπÊani koji predstavljaju Boga u ovom svijetu ne trebaju tragati za novim i neobiËnim doktrinama. Oni ne trebaju ulaziti u tajne buduÊeg æivota. Njihova je zadaÊa da svoj æivot na ovom svijetu æive na naËin ugodan Bogu (Review and Herald, 26. travnja 1906.) 292 5. listopada Neka Crkva ustane i svijetli “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A Zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.” (Izaija 60,1.2) Zavist je prouzroËila prvu smrt na naπem svijetu. … Sva sebiËnost dolazi od Sotone. Ljudska biÊa pripadaju jednoj velikoj obitelji, Boæjoj obitelji. Oni trebaju poπtivati i voljeti jedan drugog. Ne bi smjeli izgovarati rijeËi koje vrijeaju i ranjavaju. Nitko ne bi smio biti nepravedan u svojim poslovima i na taj naËin izgubiti povjerenje svojih bliænjih. SebiËnost i nepravednost raaju nezadovoljstvo. Pod njihovim kobnim utjecajem ljudi gube osjeÊaj πto znaËi voljeti jedan drugog kao πto Krist voli nas. Svi trebaju raditi u ljubavi i zajedniπtvu, gledajuÊi na Boga kao glavni izvor svega. Ljubav za Krista je naËelo koje ujedinjuje Ëovjeka s njegovim bliænjima. … Danas u svijetu vidimo sve suprotno od vjernosti Bogu. Svako kraljevstvo, svaka pokrajina, svaka obitelj ima æelju uËiniti sebe srediπtem. Ljudi æele vladati jedni nad drugima. … Samoljublje je pokretaË svakog postupka. … Gospodin poziva svoj narod da ostavi daleko od sebe svaki kamen spoticanja, da bude ispunjen Svetim Duhom. Sjedinjenje Ëovjeka s Bogom i bliænjima, obnavljanje sklonosti Ëinjenju dobra, koju su ljudska biÊa izgubila padom u grijeh — to je slava Evanelja. Neka Crkva ustane i svijetli, jer je njezino svjetlo doπlo i slava Gospodnja je nad njom. Neka vjernici usrdno teæe postizanju pobjede nad sobom. (Manuscript 78, 1901.) 384 Kristova vjera znaËi mnogo viπe od oprosta grijeha; ona oznaËava uklanjanje naπih grijeha i ispunjavanje praznine vrlinama Svetoga Duha. Ona znaËi boæansko prosvjetljenje i radost u Gospodinu. Ona znaËi srce osloboeno sebiËnosti, blagoslovljeno stalnom Kristovom nazoËnoπÊu. Kad Krist vlada duπom, ona je neporoËna i slobodna od grijeha. U æivotu takvog Ëovjeka svoje ispunjenje nalaze slava, obilje i savrπenstvo evaneoskog plana. PrihvaÊanje Spasitelja donosi savrπeni mir, savrπenu ljubav i savrπenu sigurnost. Ljepota i miris Kristovog karaktera koji se otkrivaju u krπÊaninovom æivotu pokazuju da je Bog doista poslao svojega Sina na svijet da spasi svijet. … Objavljivanjem boæanske slave preko ljudske naravi Nebo Êe se toliko pribliæiti ljudima da Êe se ljepota, kojom je ukraπeno unutarnje Svetiπte, vidjeti u æivotu svakog Ëovjeka koji u svoje srce primi Spasitelja. Pod utjecajem Kristove slave objavljene preko ljudi, mnoge duπe Êe biti zadobivene za Gospodina i upuÊivat Êe velikom Darovatelju hvalu i zahvalnost. (Isusove usporedbe, str. 288,289) 6. listopada 293 Nebo Ëeka na suradnju “Tad Êe sinuti poput zore tvoja svjetlost. … Pred tobom Êe iÊi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit Êe ti zalaznicom.” (Izaija 58,8) Stalna pomisao na dragocjenu Kristovu ærtvu zbog nas osposobljava nas da ukaæemo i drugima na Boæje Janje koje je na sebe uzelo grijehe svijeta. Mi moramo biti tumaËi djelotvornosti Kristove krvi kojom su oproπteni i naπi grijesi. Samo Êemo tako moÊi doprijeti do viπih druπtvenih slojeva. … Krist je rekao da je lakπe devi proÊi kroz iglene uπi negoli bogataπu uÊi u nebesko kraljevstvo. Ali Bogu je sve moguÊe. On moæe i hoÊe kroz ljudske predstavnike utjecati na um bogatih koji su svoj æivot posvetili samo stjecanju novca. Cijeli svemir veÊ dugo Ëeka na suradnju s ljudskim predstavnicima u djelu koje su oni izbjegavali i zanemarili. Mnogi 385 koji su pokuπali raditi, odustali su obeshrabreni; ali da su bili ustrajali, uglavnom bi imali mnogo uspjeha. Bog Êe blagosloviti one koji vjerno rade ovaj posao. Pred njima Êe iÊi Kristova pravda i slava Gospodnja bit Êe njihova nagrada. Tada Êe se dogaati prava Ëuda istinskog obraÊenja, Ëuda koja se danas mogu samo zamisliti. Ni najveÊi ljudi u ovom svijetu nisu izvan domaπaja Boæje Ëudesne moÊi. Ako oni koji surauju u djelu budu znali iskoristiti prigode, vrπeÊi vjerno i odano svoju duænost, Bog Êe obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne poloæaje, ljude visokih umnih sposobnosti i utjecaja. Mnogi Êe zahvaljujuÊi snazi Svetog Duha primiti boæanska naËela. PromatrajuÊi Isusa u Njegovoj blagosti, u Njegovom samoodricanju i samopoærtvovnosti, sebiËni bogataπ uvidjet Êe koliko se razlikuje od jadnih, nevoljnih i siromaπnih, slijepih i golih, i postat Êe tako mali u svojim oËima da Êe zavoljeti Krista viπe od sebe i zaæeljeti vjeËni æivot. ObraÊen istinom, takav Ëovjek Êe u Boæjoj ruci postati sredstvo za daljnje πirenje svjetlosti. On Êe osjeÊati poseban teret za duπe iz svoje zanemarene klase. Shvatit Êe kako je njemu povjereno πirenje Evanelja onima kojima je ovaj svijet sve. Posvetit Êe svoje vrijeme i svoj novac Bogu, sredstva Êe pritjecati u Boæju riznicu, talenti i utjecaji bit Êe posveÊeni istini, i nova uËinkovitost i moÊ bit Êe pridodani Crkvi. … »ista, posveÊena ljubav, ljubav koja je bila izraæena u Kristovom æivotnom djelu, sliËna je svetom mirisu. Kao Marijina razbijena posuda s miomirisom, ona ispunjava cijelu kuÊu mirisom. RjeËitost, poznavanje istine, iznimne sposobnosti pomijeπane s ljubavlju jesu dragocjena baπtina. … Ljubav prema Bogu i prema onima za koje je Krist umro izvrπit Êe djelo koje jedva moæemo shvatiti. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 81—84) 386 7. listopada 294 Crkva Êe biti pridodana crkvi “Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok je blizu!” (Izaija 55,6) Vjernici crkve trebaju ustati i svijetliti usred moralne tame ovoga svijeta. Ako smo povezani sa Svjetlom svijeta, odsjajivat Êemo svjetlost drugima. Uzimamo li udjela u Spasiteljevoj bogatoj milosti, bit Êemo na blagoslov onima oko nas. … Zato πto mnogi Njegovi takozvani sljedbenici æele biti prvi, On ne moæe imati povjerenja u njih. Kad bi bili ponizni i pripravni da ih On pouËava, bili bi moÊan primjer ovom svijetu, oËitujuÊi utjecaj istine na ljudski karakter. Oni koji rade u Kristovim redovima i nikada ne teæe samouzviπenju, otkrit Êe neprekidno djelovanje i stalan napredak u misijskim pothvatima. Takvi neÊe biti zadovoljni sve dok postojeÊoj Crkvi ne bude pridodana nova mjesna crkva. Bog oËekuje od onih koji su u Njegovoj sluæbi da se iskreno bore za vjeru predanu svetima. Naπ misijski rad treba biti snaæniji nego πto je bio u proπlosti. Mnoga podruËja treba osvojiti; naËela istine treba usaditi u novim mjestima; treba osnivati crkve; treba uËiniti πto je god moguÊe kako bi se ispunio nalog: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20) Æivot crkve ovisi o zanimanju koje njezini Ëlanovi pokazuju za one koji su izvan tora. Neka Boæja crkva ne zaboravi da je Krist dao sebe kao ærtvu da spasi svijet od uniπtenja. Zbog nas je On postao siromaπan, kako bismo mi Njegovim siromaπtvom mogli doÊi u posjed vjeËnih dragocjenosti. HoÊe li oni koje je Bog blagoslovio spoznajom istine postati uskogrudni u svojim planovima? Neka se kod njih probudi osjeÊaj za velike odgovornosti, i neka ostave svaku trunku sebiËnosti kako bi Gospodin mogao na njih izliti svojega Svetog Duha. Neka traæe Gospodina dok Ga je moguÊe naÊi i zovu Ga dok je blizu. Oni nemaju razloga za nedostatak vjere i prigovaranje. Neka prestanu pronalaziti pogreπke i prigovarati, i neka promiËu duh 387 zahvalnosti za primljenu milost i blagoslove. Neka proslavljaju Gospodina nehinjenom zahvalnoπÊu za svjetlo Njegove RijeËi koje obasjava njihovu stazu i neka Ga prihvate umom i srcem i obasjavaju one koji su u tami. Na taj naËin Êe biti pripravni raditi na hvalu i slavu Bogu i na svojim πtitovima ispisati: “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) (Signs of the Times, 21. kolovoza 1901.) 295 8. listopada Najvaæniji objekt “Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7) Zajedniπtvo je snaga, i Gospodin æeli da se ta istina objavi svim Ëlanovima Kristovog Tijela. Svi trebaju biti ujedinjeni u ljubavi, blagosti i poniznosti uma. Uvrπteni u druπtvo vjernika kako bi se udruæili i proπirili svoj utjecaj, oni trebaju raditi kako je Krist radio. Oni uvijek trebaju jedan drugome pokazivati ljubaznost i poπtovanje. Svaki talent ima svoje mjesto i treba biti pod utjecajem Svetoga Duha. Crkva je zajednica krπÊana osnovana za one koji je saËinjavaju, kako bi svaki vjernik mogao uæivati u prednostima svih milosti i darova drugih vjernika, i u Boæjem djelovanju nad njima na osnovi onih darova i sposobnosti koje posjeduju. Crkva je sjedinjena svetim vezama zajedniπtva kako bi svaki njezin vjernik mogao imati koristi od utjecaja onog drugog. Oni trebaju biti povezani savezom ljubavi i sklada. KrπÊanska naËela i darovi cijele zajednice vjernika su ujedinjena snaga i poticaj za skladno djelovanje. Svaki vjernik se treba okoristiti i napredovati zbog oplemenjujuÊeg i preobraæavajuÊeg utjecaja razliËitih sposobnosti drugih vjernika, tako da ono πto nedostaje jednom moæe doÊi do izraæaja u drugom. Svi vjernici trebaju postati kao jedan, tako da Crkva moæe postati ugled svijetu, anelima i ljudima. 388 Zavjetni savez meu vjernicima u crkvi jest da Êe svatko od njih hoditi stopama Isusa Krista, preuzeti na sebe Njegov jaram i uËiti od Njega koji je krotka i ponizna srca. »ineÊi tako naÊi Êe, rekao je naπ dragi Spasitelj, “pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako”. (Matej 11,29.30) Oni koji nose Kristov jaram privuÊi Êe se meusobno. Oni Êe njegovati suosjeÊajnost i strpljivost, i u svetom natjecanju teæiti pokazati i drugima briæno staranje i ljubav za kojima i sami osjeÊaju veliku potrebu. Onaj tko je slab i neiskusan, iako slab, moæe se osnaæiti od onih koji imaju viπe nade i veÊeg iskustva. Iako najmanji od sviju, on je kamen koji mora sjati u graevini. On je vaæan dio sjedinjenog Tijela, Tijela sjedinjenog s Kristom, i po Kristu se izjednaËuje sa svim vrsnostima Njegovog karaktera, tako da se Spasitelj ne stidi nazvati ga svojim bratom. … Crkva, zasebna i odvojena od svijeta, po nebeskoj procjeni je neπto najvaænije na Zemlji. … Crkva treba biti onakva kakvom ju je Bog zamislio: predstavnica Boæje obitelji na ovom svijetu. (Selected Messages, knjiga 3, str. 15—17) 9. listopada 296 Jedinstvo u Crkvi “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duπa.” (Djela 4,32) Kad se Sveti Duh izlio na ranu Crkvu, “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duπa.” (Djela 4,32) Kristov Duh uËinio ih je kao jedno. To je plod prebivanja u Kristu. … Mi trebamo boæansko prosvjetljenje. Svaki pojedinac teæi postati srediπte utjecaja, i dok Bog ne djeluje za svoj narod, oni neÊe uvidjeti kako je pokornost Njemu jedina sigurnost za svaku duπu. Njegova milost koja preobraæava ljudska srca dovest Êe do jedinstva koje joπ nije postignuto, da svi koji su u Kristu budu u skladnim odnosima jedan s drugim. To jedinstvo stvorit Êe Sveti Duh. Kristova molitva Ocu, koja se nalazi u 17. poglavlju Evanelja po Ivanu, predstavlja vjerovanje naπe crkve. Ona ukazuje kako naπe nesuglasice i nejedinstvo sramote Boga. … 389 Oni koji vjeruju da se prema treÊoj aneoskoj vijesti trebaju odvojiti, nemaju za to niti savjet niti odobrenje u Boæjoj rijeËi. Ovo trebate jednom zauvijek rijeπiti sami sa sobom. Izmiπljotine nezadovoljnih umova potaknut Êe stanje nejedinstva. Izvrtanje se moæe u ljudskim oËima doimati ispravno, no ono nije istinito niti pravedno. “On je, naime, naπ jedini mir, on koji od obadvaju naroda uËini jedan tim πto pregradu koja ih je rastavljala — neprijateljstvo — sruπi … i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po kriæu.” (Efeæanima 2,14-16) Krist je karika u zlatnom lancu koji povezuje vjernika i Boga. U ovo vaæno vrijeme kuπnji ne smije biti razdvajanja. … Boæja djeca Ëine jednu jedinstvenu cjelinu u Kristu koji stavlja svoj kriæ u srediπte pozornosti. Svi koji vjeruju su jedno u Njemu. Ljudska narav navodi ljude da preuzmu posao u svoje ruke, i tada graevina postaje neskladna. Stoga Gospodin koristi razliËite darove kako bi uËinio graevinu skladnom. Niti jedan dio istine ne smije biti skriven ili umanjene vaænosti. Bog se ne moæe proslaviti ako graevina nije “Ëvrsto povezana” u Njemu i ne “raste u sveti hram u Gospodinu” (Efeæanima 2,21). Ovaj redak obuhvaÊa temu od velike vaænosti, i oni koji razumiju istinu za ovo vrijeme moraju paziti kako Ëuju, kako grade i kako pouËavaju druge da to primjenjuju. … Kad se svaka uputa koju je Krist dao provede u pravom krπÊanskom duhu, Nebo Êe priznati odluku Crkve, jer njezini vjernici imaju Kristov um i Ëine ono πto bi i On Ëinio da prebiva na Zemlji. (Selected Messages, knjiga 3, str. 20—22) 297 10. listopada »istoÊa “Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe, budi uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12) PrihvaÊanjem Krista kao svog osobnog Spasitelja Ëovjek se nalazi u istoj uskoj zajednici s Bogom i uæiva Njegovu posebnu milost kao i Njegov ljubljeni Sin. On je poËaπÊen, pro390 slavljen i u bliskoj povezanosti s Bogom, a njegov æivot skriven je s Kristom u Bogu. O, kakve li ljubavi, kakve li Ëudesne ljubavi! Ovo je moje razumijevanje o moralnoj ËistoÊi. Otkrivanje tamne strane neËistoÊe neÊe biti ni upola uËinkovito u odvajanju od grijeha, kao πto Êe biti prikazivanje ovih vaænih i oplemenjujuÊih tema. … Sama Biblija je jedina ponudila prave pouke o ËistoÊi. Tako govoraπe RijeË. Takva je Boæja milost, kao ljubav kojom nas je ljubio Ëak i kad smo bili mrtvi zbog prijestupa i grijeha, neprijatelji u svojim umovima zbog zlih djela, sluæeÊi raznolikim poæudama i nasladama, robovi poniæavajuÊih apetita i strasti, sluge grijeha i Sotone. Kakva se dubina ljubavi javlja u Kristu kad On postaje Pomirnica za naπe grijehe! Kroz sluæbu Svetog Duha duπe se vode u pronalaæenje oprosta od grijeha. »istoÊa i svetost Isusovog æivota, kao πto je prikazana u Boæjoj rijeËi, posjeduje viπe sile da obnovi i preobrazi karakter nego svi napori uloæeni u oslikavanje ljudskih grijeha i prijestupa i njihovih ishoda. … Jedan nepokolebljiv pogled upravljen na Spasitelja uzdignutog na kriæ uËinit Êe viπe na ËiπÊenju uma i srca nego sva manjkava znanstvena objaπnjenja najvjeπtijih jezika. Ispred kriæa greπnik vidi kako je njegov karakter suprotan Kristovom. On vidi straπne posljedice prijestupa i mrzi grijeh koji je Ëinio te se oslanja na Isusa æivom vjerom. On je procijenio svoje stanje neËistoÊe u svjetlu Boæje nazoËnosti i nebeskih predstavnika. Izmjerio ga je mjerilom kriæa. Izvagao ga je vagom Svetiπta. Kristova ËistoÊa otkrila mu je njegovu osobnu neËistoÊu u odvratnim bojama. On se odvraÊa od prljanja grijehom, gleda na Isusa i æivi. On otkriva sveprihvatljiv, zapovjedniËki privlaËan karakter Isusa Krista koji je umro da bi ga izbavio od grijeha πto izobliËuje, i s drhtavim usnama i uplakanim oËima izjavljuje: “On nije za mene umro uzalud.” “Tvoja me briæljivost uzvisi”. (2. Samuelova 22,36) (Letter 102, 1894.) Kao πtit protiv kuπnji i kao poticaj na neporoËnost i istinu, nijedan se drugi utjecaj ne moæe mjeriti sa svijeπÊu o Boæjoj nazoËnosti. (Odgoj, str. 228) 391 298 11. listopada Ljubav je dokaz uËeniπtva “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,35) Na posljednjem sastanku sa svojim uËenicima, Krist je izrazio svoju veliku æelju da ljube jedan drugoga kao πto ih je On ljubio. »esto je govorio o ovome. “Ovo vam zapovijedam”, ponovno je rekao, “da ljubite jedan drugoga!” Prvi nalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” UËenicima je ova zapovijed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kao πto ih je Krist volio. Vidio je da meu njima moraju zavladati nove misli i pobude, da u æivot treba sprovesti nova naËela; kroz Njegov æivot i smrt trebali su primiti nov pojam o ljubavi. U svjetlosti Njegove samopoærtvovnosti zapovijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaËenje. Cjelokupno djelo milosti je stalna sluæba ljubavi, samoodricanja i samopoærtvovnosti. U svakom trenutku Kristova boravka na Zemlji od Njega se kao nezadræiva rijeka izlijevala Boæja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njegovim Duhom, voljet Êe onako kako je On volio. Istim naËelom koje je pokretalo Krista, bit Êe i oni nadahnuti u svim svojim meusobnim odnosima. Ova ljubav je dokaz njihovog uËeniπtva. “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome,” rekao je Isus, “po tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” Kad su ljudi meusobno povezani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, pokazuju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzviπeniji od svakog ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Boæji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usaeno novo æivotno naËelo. To pokazuje da u boæanskoj naravi postoji sila koja se moæe suprotstaviti nadnaravnim silama zla i da Boæja milost pokorava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskog srca. Ova ljubav, izraæena u Crkvi, sigurno Êe izazvati Sotonin bijes. Krist nije oznaËio laku stazu svojim uËenicima. “Ako vas svijet mrzi,” rekao je, “znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. BuduÊi da ne 392 pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — zato vas svijet mrzi. Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vas Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.” Evanelje treba nezadræivo napredovati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Meutim, oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga UËitelja. (Isusov æivot, str. 563,564) 12. listopada 299 Tajna molitva i prouËavanje Biblije “Mnogo moæe molitva pravednika ako je æarka.” (Jakov 5,16) Boæju crkvu Ëine velike i male posude. … On ne oËekuje od manjih posuda da prime sadræaj veÊih. On traæi povrat prema onome πto Ëovjek ima, a ne ono πto nema. UËinite najbolje πto moæete, a Bog Êe prihvatiti vaπe napore. Preuzmite duænost koja vam najbolje leæi i vjerno je vrπite, i Gospodar Êe prihvatiti vaπ cjelokupni rad. Nemojte, u æelji da uËinite neπto veliko, previdjeti manje zadatke koji vas oËekuju. Pazite da ne zanemarujete tajnu molitvu i prouËavanje Boæje rijeËi. To je vaπe oruæje protiv onoga koji nastoji omesti vaπ napredak prema Nebu. Prvo zanemarivanje molitve i prouËavanja Biblije Ëini sljedeÊe zanemarivanje lakπim. Prvi otpor na molbu Svetoga Duha priprema put da sljedeÊi otpor bude lakπi. Tako srce otvrdne i savjest postane neosjetljiva. S druge strane, svaki otpor grijehu Ëini sljedeÊi otpor joπ lakπim. Svako nijekanje sebe Ëini samoodricanje lakπim. Svaka postignuta pobjeda priprema put novoj pobjedi. Svaki otpor kuπnji, svako samoodricanje, svaka pobjeda nad grijehom, jest sjeme posijano za vjeËni æivot. Svako nesebiËno djelo daje duhovnosti novu snagu. Nitko ne moæe pokuπavati postati sliËniji Kristu, a da ne postane plemenitiji i vjerniji istini. Gospodin Êe prepoznati svaki napor koji Ëinite kako biste dostigli ideal koji vam je postavio. Kad Ëinite pogreπke, kad vas grijeh prevari, nemojte misliti da se ne moæete moliti i da 393 niste vrijedni doÊi pred Gospodina. “DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) On Ëeka raπirenih ruku kako bi primio zabludjele. Poite k Njemu i priznajte Mu svoje pogreπke i propuste. Zatraæite da vas osnaæi za novi poËetak. On vas nikada neÊe razoËarati i nikada neÊe zloupotrijebiti vaπe povjerenje. Kuπnje Êe doÊi na vas. Na taj naËin Gospodin poravnava neravnine u vaπem karakteru. Nemojte prigovarati. Gunanjem Ëinite vaπe kuπnje teæima. Proslavite Ga radosnim podnoπenjem. Strpljivo trpite pritisak. Imajte Boæju ljubav u srcu i kad vam netko uËini naæao. … “U smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Izaija 30,15) Kristu je poznata jaËina vaπih kuπnji, kao i snaga vaπe volje da im se oduprete. Njegova je ruka uvijek pruæena u saæaljivoj njeænosti prema svakom djetetu koje pati. Kuπanima i obeshrabrenima On kaæe: “O, dijete za koje sam patio i umro, ne moæeπ li mi vjerovati?” “I nek ti mir traje koliko i æivot!” (Ponovljeni zakon 33,25) (Youth’s Instructor, 26. lipnja 1902.) 300 13. listopada Istina Êe pobijediti “Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe niπta.” (Ivan 14,30) Kao Otkupitelj svijeta Krist je stalno bio suoËen s prividnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naπemu svijetu, kao da je izvrπio malo od djela koje je Ëeznuo izvrπiti podiæuÊi i spaπavajuÊi. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajuÊi zapreke na Njegovu putu. Ali On se nije obeshrabrivao. Kroz Izaijino proroËanstvo On objavljuje: “Zaludu sam se muËio, nizaπto naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. ... Da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oËima Jahvinim, Bog moj bijaπe mi snaga.” Kristu je dano obeÊanje: “Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silniËkome. ... Ovako govori Jahve. ... U vrijeme 394 milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: Iziite! a onima koji su u tami: Doite na svjetlo! ... NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode.” (Izaija 49,4.5.7-10) Krist se oslanjao na ovu rijeË i nije ustuknuo pred Sotonom. Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad je najdublja tuga obuzimala Njegovu duπu, rekao je uËenicima: “Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe niπta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËen van.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31) ProroËkim okom Krist je prelazio preko prizora koji Êe se dogoditi u Njegovom posljednjem velikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti pobjedu kad bude uzviknuo: “Svrπi se!” Do Njegova uha dopirala je glazba i pobjedniËki uzvici iz nebeskih dvorova. Znao je da Êe se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz sav svemir od svijeta do svijeta. Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti viπe nego πto mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstim pouzdanjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prije nego πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana svemoÊnom silom Svetoga Duha, pobijediti u borbi sa zlom i da Êe se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati iznad Njegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot Njegovih vjernih uËenika biti sliËan Njegovom — nizu stalnih pobjeda do kojih se ovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u velikoj buduÊnosti. (Isusov æivot, str. 564,565) 14. listopada 301 Potrebna je odluËna promjena “Zaista, zaista, kaæem vam, tko sluπa moju rijeË i vjeruje onomu koji me posla, ima vjeËni æivot. On ne dolazi na sud, veÊ je preπao iz smrti u æivot.” (Ivan 5,24) Dokle god budete dopuπtali da ponos nastanjuje vaπe srca, vaπemu radu nedostajat Êe sile. Godinama je bio njegovan po395 greπan duh, duh ponosa i æelje za prevlaπÊu. Na taj naËin sluæilo se Sotoni i sramotilo Boga. Gospodin poziva na odluËnu promjenu. … Neka uistinu obraÊena duπa obnovi svoj savez s Bogom i Bog Êe obnoviti svoj savez s njom. … Neka aneli i ljudi vide kako u Bogu postoji oprost grijeha. Boæja posebna sila mora preuzeti nadzor nad AdventistiËkom crkvom. Meu vjernicima se mora dogoditi ponovno obraÊenje da kao Boæji svjedoci mogu svjedoËiti autoritativnoj moÊi istine koja posveÊuje duπu. Crkva mora biti obnovljena, proËiπÊena, posveÊena, inaËe Êe Boæji gnjev pasti na njih s veÊom moÊi nego na one koji nikad nisu tvrdili da su sveti. Oni koji su posveÊeni istinom pokazat Êe kako je istina izazvala promjenu u njihovom æivotu i kako ih priprema za prelazak u nebeski svijet. Ali, dokle god ponos, zavist i zla slutnja prevladavaju æivotom, Krist ne kraljuje u srcu. Njegova ljubav ne nastanjuje duπu. U æivotu onih koji su dionici boæanske naravi razapinju se oholost i samodostatni duh koji vodi do samouzviπenja. Na tom mjestu prebiva Kristov duh, a u æivotu se pojavljuju plodovi Svetog Duha. ImajuÊi Kristov um, Njegovi sljedbenici otkrivaju milostivost Njegovog karaktera. Niπta manje od ovog neÊe uËiniti ljude prihvatljivima Bogu. Niπta manje od ovog neÊe im dati Ëist i sveti karakter kakvog trebaju imati oni koji su primljeni na Nebo. Kad se Ëovjek obuËe u Krista, dokaz o promjeni koja se dogodila u njemu vidljiv je u njegovom duhu, u njegovim rijeËima i djelima. Nebesko ozraËje okruæuje njegovu duπu jer u njemu prebiva Krist. “Zaista, zaista, kaæem vam”, izjavio je Krist “onaj koji vjeruje ima vjeËni æivot.” (Ivan 6,47) O, kako je malo onih u Ëijem se æivotu otkrivaju naËela ovakvog æivljenja! Mnogi izjavljuju kako vjeruju u najsvetiju istinu ikad danu smrtnicima, no svojim æivljenjem sramote Boga. Onaj “tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu”. (Ivan 6,54-56) … Dolikuje nam da æivimo u Boæjem strahu i ljubavi. Bog je vrhovni Vladar i On surauje s onima koji predstavljaju Krista æivotom i karakterom, onima koji su ljubazni, paæljivi, puni samoodricanja i poærtvovnosti. Krist kaæe: “Ako, 396 dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi.” (Matej 16,24) (Letter 63, 1903.) 15. listopada 302 Obred krπtenja “Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krπtenju u smrt da bismo, kao πto je Krist uskrsnuo od mrtvih OËevom slavom, i mi æivjeli novim æivotom.” (Rimljanima 6,4) Obred krπtenja i veËere Gospodnje dva su veliËanstvena stupa. … Na tim obredima Krist je ispisao ime pravog Boga. Krist je krπtenje uËinio znakom stupanja u svoje duhovno kraljevstvo. Postavio je uvjet koji moraju ispuniti svi koji æele biti priznati kao oni koji se podËinjavaju autoritetu Oca, Sina i Svetoga Duha. Prije nego πto u crkvi nae svoj dom, prije nego πto prijee preko praga duhovnog Boæjeg kraljevstva, Ëovjek mora primiti peËat boæanskog imena: “Jahve, Pravda naπa”. (Jeremija 23,6) Krπtenje je najsveËanije odricanje od svijeta. Oni koji su krπteni u trostruko ime Oca, Sina i Svetoga Duha … izjavljuju javno da su se odrekli sluæbe Sotoni i postali Ëlanovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. Oni su se pokorili zapovijedi: “Zato iziite izmeu njih i odvojite se! … Ne dotiËite se niËega neËista.” Na njima se ispunilo obeÊanje: “Ja Êu vam biti Otac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin, SvemoguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18) … Onima koji primaju istinu treba objasniti naËela krπÊanskog æivljenja. Na sámo njihovo ispovijedanje vjere nitko se ne moæe osloniti kao na dokaz da oni imaju spasonosnu vezu s Kristom. Nije dovoljno samo reÊi: “Vjerujem”, nego treba æivjeti prema istini. Naπu zajednicu s Bogom dokazat Êemo pokoravajuÊi se Njegovoj volji u svojim rijeËima, postupcima i karakteru. Kad se netko odrekne grijeha, koji je prijestup Zakona, njegov Êe se æivot u savrπenoj posluπnosti prilagoditi Zakonu. To je djelo Svetoga Duha. Svjetlost briæljivo prouËavane Boæje rijeËi, glas savjesti, djelovanje Duha, sve u srcu to raa iskre397 nu ljubav prema Kristu koji je dao sebe na ærtvu da bi iskupio cijelog Ëovjeka — tijelo, duπu i duh. A ljubav se oËituje posluπnoπÊu. Pokazat Êe se jasna i oËita granica izmeu onih koji ljube Boga i dræe Njegove Zapovijedi, i onih koji Ga ne ljube i koji preziru Njegove propise. Vjerni krπÊani i krπÊanke trebaju svim silama nastojati dovesti obraÊenu duπu do pravilne spoznaje pravde u Isusu Kristu. … Oni ne smiju zanemariti vjerne, briæne i ljubazne upute koje su tako vaæne za novoobraÊene, kako njihov rad ne bi bio poloviËan. Posebno prvo iskustvo treba biti ispravno. … Svojim druæenjem s onima koji ljube Boga i boje Ga se, oni Êe primiti snagu. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 91—93) 303 16. listopada Blagoslovi subotnjeg bogosluæja “Ne ostavljajmo, kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sastanka, veÊ se sokolimo meusobno, i ovo to viπe πto viπe vidite da se pribliæuje Dan!” (Hebrejima 10,25) Prinesite Bogu svoje najbolje darove u Njegov sveti dan. Neka Mu se u posveÊenoj sluæbi podari dragocjeni æivot duπe. … Svatko bi trebao osjeÊati duænost da pridonese svoj udio kako bi subotnji sastanci bili πto privlaËniji. Ne trebate se okupljati tek reda radi, nego da biste razmijenili miπljenja, iznijeli svoja svakodnevna iskustva, izrazili zahvalnost i svoju iskrenu æelju za boæanskim prosvjetljenjem, kako biste upoznali Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. RazgovarajuÊi meusobno o Kristu, osnaæit Êete svoju duπu za predstojeÊe æivotne borbe i kuπnje. Nikada nemojte misliti da moæete biti krπÊani i pritom se povlaËiti u sebe. Svaki pojedinac je dio velikog sustava ËovjeËanstva, i iskustvo svakoga u velikoj mjeri ovisi o iskustvu njegovih bliænjih. Mi ne primamo niti stoti dio blagoslova koje bismo trebali primiti na zajedniËkim okupljanjima u πtovanju Boga. Naπa moÊ zapaæanja mora se izoπtriti. Naπa druæenja trebaju nas uËiniti radosnima. Kad imamo takvu nadu, zaπto naπa srca nisu ozarena ljubavlju prema Bogu? 398 Moramo nastojati da svaki vjerski skup bude oæivljen duhovnom svijeπÊu da su nazoËni Bog i Njegovi aneli i da oni surauju s istinskim vjernicima. UlazeÊi u mjesto bogosluæja zamolite Gospodina da odstrani svako zlo iz vaπega srca. Donesite u Njegov hram samo ono πto Bog moæe blagosloviti. Kleknite pred Bogom u Njegovu hramu i posvetite Mu Njegovu svojinu iskupljenu Kristovom krvlju. Molite se za govornika i onoga tko vodi skup. Molite se da preko onoga tko iznosi rijeËi æivota doe obilan blagoslov. Trudite se usrdno i teæite za tim i sami primite blagoslov. Bog Êe blagosloviti sve one koji se pripremaju za Njegovu sluæbu. Oni Êe razumjeti πto znaËi imati jamstvo Duha zato πto su vjerom primili Krista. Mjesto bogosluæja moæe biti vrlo skromno, ali ga Bog zato ipak neÊe manje cijeniti. Onima koji slave Boga u duhu i istini i u ljepoti svetosti, bogosluæje Êe biti kao nebeska vrata. Skup vjernika moæe biti malobrojan, ali oni su ipak dragocjeni u Boæjim oËima. Pred moÊnom oπtricom istine oni su kao neobraeno kamenje odlomljeno iz kamenoloma ovoga svijeta i doneseno u Boæju radionicu gdje treba proÊi proces tesanja i uobliËavanja. Ali Ëak i u svom neobraenom stanju, oni su dragocjeni u Boæjim oËima. U rukama Onoga koji je vjeπt nalaze se dlijeto, ËekiÊ i pila kuπnje; On se ne koristi tim sredstvima da bi uniπtio, nego da svaka duπa izie savrπena. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 361—363) 17. listopada 304 Prepoznavanje Boæjeg vlasniπtva “Draæi mi je zakon usta tvojih no tisuÊe zlatnika i srebrnika.” (Psalam 119,72) RijeËi psalmista: “Draæi mi je zakon usta tvojih no tisuÊe zlatnika i srebrnika”, izraæavaju ono πto je istinito i s drugog stajaliπta a ne samo s vjerskog. One izraæavaju apsolutnu istinu, istinu koja je priznata i u poslovnom svijetu. »ak i u ovo doba strastvene jagme za novcem, oπtre konkurencije i bezobzirnog poslovanja, joπ uvijek se priznaje da su mladom Ëovje399 ku koji ulazi u æivot, poπtenje, marljivost, vladanje sobom, neporoËnost i πtedljivost bolji kapital od bilo kojeg iznosa novca. … Temelj poslovnog poπtenja i pravog uspjeha je priznavanje Boga kao Vlasnika svega. Stvoritelj svega je pravi vlasnik. Mi smo Njegovi upravitelji. Sve πto imamo, povjerio nam je On da to upotrebljavamo u skladu s Njegovim uputama. To je obveza koju ima svako ljudsko biÊe. Ona se odnosi na cjelokupno podruËje ljudske djelatnosti. Priznavali to ili ne, mi smo upravitelji koje Bog snabdijeva sposobnostima i sredstvima i postavlja ih u svijet da obavljaju posao koji im je On odredio. Svakom Ëovjeku je dan “njegov posao” (Marko 13,34), posao koji je prilagoen njegovim sposobnostima i koji Êe donijeti najviπe dobra njemu i njegovim bliænjima te najviπe proslaviti Boga. Tako naπ posao ili zvanje postaje dio velikog Boæjeg plana, i dokle god ga obavljamo u skladu s Njegovom voljom, On je sâm odgovoran za posljedice. “Mi smo Boæji suradnici” (1. KorinÊanima 3,9), i naπa je uloga da vjerno ispunjavamo Njegove upute. Tako neÊe biti potrebe za uznemirenoπÊu i brigom. Traæe se marljivost, vjernost, briæljivost, πtedljivost i razboritost. Svaka sposobnost mora se razviti do vrhunca. Ali to neÊe ovisiti o uspjeπnom ishodu naπih napora, veÊ o Boæjem obeÊanju. RijeË koja je hranila Izraela u pustinji ili odræala Iliju u vrijeme gladi ima istu silu i danas. “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?!” (Matej 6,32) … Bog koji ljudima daje sposobnost stjecanja imetka povezao je s tim darom i obvezu. Od svega πto stjeËemo On traæi odreeni dio. Desetina je Gospodnja. … “Donesite Ëitavu desetinu u riznicu” (Malahija 3,10), glasi Boæja zapovijed. Ovdje nam nije upuÊen poziv na zahvalnost ili dareæljivost. To je jednostavno pitanje poπtenja. Desetina je Gospodnja, i On nam nalaæe da Mu vratimo ono πto je Njegovo. “Kad je tako, od upravitelja se dalje traæi da se svaki pokaæe vjeran.” (1. KorinÊanima 4,2) Ako je poπtenje bitno naËelo u poslovnom æivotu, ne bismo li morali priznati svoju obvezu i prema Bogu — obvezu koja je osnova svih ostalih? (Odgoj, str. 123—125) 400 18. listopada 305 Neprolazna ljepota “Neka vaπa ljepota ne bude vanjska, ona koja se sastoji od spletene kose, zlatnoga nakita ili raskoπne odjeÊe. Neka vaπa ljepota bude ljepota vaπeg unutraπnjeg biÊa i vaπega srca, trajna ljepota blagoga i mirnoga duha, vrijedna u Boæjim oËima.” (1. Petrova 3,3.4; Novi zavjet, suvremeni prijevod, Zagreb 2006.) »ista Isusova religija od svojih sljedbenika traæi jednostavnost prirodne ljepote, uglaenost prirodnog oplemenjivanja i uzviπene ËistoÊe, a ne ono πto je umjetno i laæno. … Biblijska religija ne sadræi u sebi niπta πto bi moglo povrijediti najplemenitije ljudske osjeÊaje. U svim svojim propisima i pravilima ona je Ëista kao Boæji karakter i uzviπena kao Njegovo prijestolje. Spasitelj svijeta nas upozorava da se Ëuvamo ponosa æivota, ali ne i æivotne ljupkosti i prirodne ljepote. On je ukazao na privlaËnu ljepotu poljskog cvijeÊa i na ljiljane koji u svojoj besprijekornoj ljepoti miruju pored jezera. … SklonoπÊu da se odijevate u skladu sa zahtjevima mode, da nosite Ëipku, zlato i umjetne ukrase, neÊete svoju vjeru ili istinu koju ispovijedate preporuËiti drugima. … Jednostavno, uredno i neupadljivo odijevanje najbolja je preporuka za moje mlade sestre. Jednostavnost u odijevanju i ponaπanju predstavljaju najbolji naËin da svojom svjetloπÊu obasjavate i druge. Tako Êete moÊi svima oko sebe pokazati da, u usporedbi s onim πto je vjeËno, imate pravi odnos prema stvarima u ovom æivotu. Sad vam se pruæa zlatna prigoda za izgradnju Ëistog i svetog karaktera za Nebo. Ne smijete si dopustiti da te dragocjene trenutke posvetite … uljepπavanju svoje vanjπtine, zanemarujuÊi pritom unutarnje ukraπavanje. … Bog, koji je stvorio lijepim sve na Ëemu se pogled moæe zaustaviti, ljubitelj je ljepote. On nam otkriva koliko cijeni istinsku ljepotu. Ukras krotkog i poniznog duha ima u Njegovim oËima veliku cijenu. Zar se ne bismo trebali najusrdnije truditi i boriti za ono πto Bog smatra dragocjenijim od skupih 401 haljina, bisera i zlata? Unutraπnji ukrasi, ljepota krotkosti i duhovna usklaenost s nebeskim anelima nikada neÊe umanjiti istinsko dostojanstvo karaktera niti Êe nas uËiniti manje lijepima u ovom svijetu. »ista i besprijekorna religija oplemenjuje onoga tko je posjeduje. Obiljeæje pravog krπÊanina je uvijek vedrina, sveto i srdaËno povjerenje u Boga i pokoravanje Promisli, πto tako osvjeæavajuÊe djeluje na duπu. KrπÊanin pokazuje Boæju ljubav i dobrotu u onom izobilju u kojem ih prima. Trebamo razmiπljati o ljepotama u prirodi. ProuËavanjem prirodnih ljepota koje nas okruæuju naπe misli se uzdiæu Autoru svega πto je lijepo. Sva ta divna Boæja djela govore naπim osjetilima veliËajuÊi Njegovu moÊ i uzdiæuÊi Njegovu premudrost. Sve stvoreno ima svoju draæ koja privlaËi pozornost Boæjeg djeteta navodeÊi ga da te dragocjene dokaze Boæje ljubavi cijeni iznad svakog djela ljudskog umijeÊa. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 375—377). 306 19. listopada Korijen i plod “Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni.” (Ivan 5,46) Boæja rijeË obuhvaÊa knjige Starog i Novog zavjeta. Jedno nije potpuno bez drugoga. Krist je objavio da su istine Starog zavjeta isto tako dragocjene kao i istine Novog zavjeta. Krist je bio isto toliko Otkupitelj Ëovjeka u poËetku povijesti svijeta kao πto je sada. Prije nego πto je svoju boæansku narav odjenuo u ljudsku i doπao na ovaj svijet, evaneoska poruka je bila objavljena Adamu, ©etu, Henoku, Metuπalahu i Noi. Tu vijest objavljivali su Abraham u Kanaanu i Lot u Sodomi, a vjerni glasnici najavljivali su iz naraπtaja u naraπtaj dolazak ObeÊanoga. … Apostolima je bilo reËeno da trebaju iziÊi kao svjedoci Kristovog æivota, smrti i posredovanja, kao πto su to najavili proroci. Tema njihovog svjedoËenja morao je biti Krist u svojem poniæenju, u svojoj neporoËnosti i svetosti, u svojoj nenad402 maπnoj ljubavi. Da bi objavili Evanelje kao potpunu vijest, morali su predstaviti Spasitelja ne samo onakvim kakvim se pokazao u svojem æivotu i nauku, veÊ i kako su Ga navijestili proroci u Starom zavjetu i kako je bio slikovito prikazan obrednim ærtvenim sluæbama. … U svakom vremenu istina je doæivljavala novi razvitak i pojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upuÊivao narodu tog naraπtaja. Sve stare istine prijeko su potrebne; nova istina nije neovisna od stare, veÊ je izravnije objaπnjava. Jedino kad razumijemo stare istine, moÊi Êemo shvatiti nove. Kad je Krist poæelio svojim uËenicima objaviti istinu o svojem uskrsnuÊu, poËeo je “od Mojsija te slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se na njega odnosilo u svim Pismima” (Luka 24,27). Svjetlo koje obasjava novo tumaËenje istine zapravo uzdiæe staru. Onaj koji odbacuje ili zanemaruje novu, ne prihvaÊa ni staru. Ona je za njega izgubila svoju æivotnu snagu i postala samo beæivotna forma. Ima onih koji tvrde da vjeruju i propovijedaju istine Starog zavjeta, istodobno odbacujuÊi istine Novoga. Ali odbijajuÊi prihvatiti Kristov nauk, pokazuju da ne vjeruju onome πto su govorili patrijarsi i proroci. … Kad ljudi odbacuju Stari zavjet, zapravo odbacuju Novi, jer su oba dijelovi nerazdvojive cjeline. Nitko ne moæe pravilno prikazati Boæji zakon bez Evanelja, ili Evanelje bez Zakona. Zakon je utjelovljeno Evanelje, a Evanelje je objaπnjenje Zakona. Zakon je korijen, a Evanelje je mirisni cvijet i plod koji on donosi. Stari zavjet rasvjetljava Novi zavjet, a Novi objaπnjava Stari. Svaki od njih je objava Boæje slave u Isusu Kristu. Oba objavljuju istine koje Êe ozbiljnom istraæivaËu neprestano otkrivati nove dubine znaËenja. (Isusove usporedbe, str. 81—83) 307 20. listopada Predstaviti neπto bolje “Evo Jaganjca Boæjeg.” (Ivan 1,36) Prava sluæba podrazumijeva prilaæenje ljudima ma gdje se nalazili i ma kakvo bilo njihovo mjesto u druπtvu i stanje u 403 kojemu se nalaze, i pomaganje njima na svaki moguÊi naËin. Takvim trudom zadobit Êete srca i otvoriti vrata pristupa duπama koje propadaju. U vaπem cjelokupnom radu dræite na umu da ste sjedinjeni s Kristom kao oni koji su dio velikog plana spasenja i izbavljenja. Neka kroz vaπ æivot protjeËe Kristova ljubav kao rijeka iscjeljenja i novoga æivota. Dok se trudite privuÊi druge u zaklon Njegove ljubavi, neka ËistoÊa vaπeg jezika, nesebiËnost vaπe sluæbe i vedrina vaπeg ponaπanja svjedoËe o moÊi Njegove milosti. Prikaæite Ga svijetu u tako Ëistoj i pravednoj slici da Ga ljudi mogu promatrati u svoj Njegovoj ljepoti. Od male je koristi ako pokuπamo popraviti druge vrπeÊi napad na ono πto mi, moæda, smatramo loπim navikama. Rezultati takvih pokuπaja Ëesto nanose viπe zla nego dobra. U svojem razgovoru sa æenom Samarijankom Krist je, umjesto da omalovaæava Jakovljev izvor, iznio neπto bolje. “Kad bi ti znala za dar Boæji”, rekao je, “i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,10) On je usmjerio razgovor k blagu koje je æelio podariti nudeÊi æeni neπto bolje nego πto je sama imala — æivu vodu, radost i nadu Evanelja. Ovo je prikaz kako trebamo raditi. Mi trebamo ponuditi ljudima neπto bolje nego πto sami imaju — Kristov mir koji nadilazi svaki razum. Mi im trebamo govoriti o Boæjem svetom Zakonu, o preslici Njegovog karaktera, o izrazu onoga πto On od njih æeli da postanu. Pokaæite im kako je nepropadljiva slava Neba neusporedivo bolja od prolaznih radosti i zadovoljstava svijeta. PriËajte im o slobodi i odmoru πto ga mogu naÊi u Spasitelju. “A tko pije od vode koju Êu mu ja dati, sigurno neÊe nikad oæednjeti”, rekao je Isus. (Ivan 4,14) Uzvisite Isusa i uzviknite: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Samo On moæe zadovoljiti teænju srca i podariti mir duπi. Reformatori bi, od svih ljudi na svijetu, trebali biti najnesebiËniji, najplemenitiji, najljubazniji. U njihovom bi se æivotu trebala vidjeti istinska dobrota nesebiËnih djela ljubavi. … Kristovi uËenici trebaju oËitovati duh koji vlada na Nebu. … Najponizniji djelatnici Êe u suradnji s Kristom dotaknuti strune Ëiji Êe titraji odjekivati do krajeva Zemlje i odzvanjati kroz vjeËna vremena. (Put u bolji æivot, str. 88—91) 404 21. listopada 308 »ekajuÊi da budemo sabrani u kraljevstvo “Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva!” (GalaÊanima 5,1) Gospodin ima svoje predstavnike u svim crkvama. Tim osobama nisu izloæene posebne istine za ove posljednje dane na naËin koji osvjedoËava srce i um. Prema tome, oni nisu odbacili svjetlost i prekinuli svoje veze s Bogom. Mnogi vjerno hode u svjetlosti koja obasjava njihov put. Oni Ëeznu za tim da bolje upoznaju Boæje putove i djela. U cijelom svijetu muπkarci i æene Ëeznutljivo upiru pogled u Nebo. U molitvama praÊenim suzama uzdiæu se pitanja iz duπa koje Ëeznu za svjetloπÊu, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi se nalaze na samoj granici kraljevstva, ËekajuÊi samo da budu sabrani u njega. Kad se Kristove pouke i biblijske istine u svoj svojoj jednostavnosti izloæe tim duπama, one prihvaÊaju svjetlost i raduju se. Pred svjetloπÊu istine njihove zbunjenosti nestaje kao rose pred jutarnjim suncem. Njihova shvaÊanja o biblijskim istinama se proπiruju i Bog im se otkriva u Kristu, pokazujuÊi im dubinu, πirinu i visinu boæanske tajne koju ranije nisu shvatili; duhovne tajne koja se ne moæe objasniti rijeËima nego samo primjerom karaktera sliËnoga Kristu. Mnogi koji nisu vezani ni za jednu crkvu i koji izgledaju potpuno ravnoduπni prema Boæjim zahtjevima, u svom srcu nisu tako ravnoduπni kao πto izgledaju. »ak i oni koji su najmanje skloni vjeri, ponekad bivaju osvjedoËeni i u njima se pojavljuje Ëeænja za neËim πto nemaju. U svakom gradu i naselju ima mnogo onih koji ne prisustvuju nijednom bogosluæju. Mnoge od takvih privlaËi sastanak pod vedrim nebom. Tu dolaze mnogi robovi grijeha, bespomoÊne ærtve loπih navika; i mnogi od njih bivaju osvjedoËeni i obraÊeni. Kad u vjeri prihvate Boæje obeÊanje o oprostu grijeha, raskidaju se okovi navika. OdriËuÊi se svojih greπnih navika, oni postaju slobodni ljudi u Isusu Kristu i raduju se u slobodi kao Boæji sinovi. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 70,71). Ovaj rad zahtijeva od vas da budno bdijete nad duπama kao oni koji moraju poloæiti raËun. … U vaπem radu otkrit Êe 405 se miris Kristove ljubavi. On, koji je dao svoj æivot za æivot svijeta, suraivat Êe s nesebiËnim radnikom da moæe utjecati na ljudska srca. … Pribliæite se ljudima osobnim naporima. PouËavajte ih da Boæja ljubav mora uÊi u svetiπte osobnog æivota. … Nemojte isticati sebe. … Radite kao da vidite Onoga koji vam je uvijek s desne strane, spreman da vam svojom svemoÊnom silom pomogne u svakom iznenadnom dogaaju. Gospodin je vaπ Savjetnik, vaπ Voa i Vojskovoa vaπeg spasenja. On ide pred vaπim licem, pobjeujuÊi i da pobijedi. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 75,76) 309 22. listopada Trostruka aneoska vijest “A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17) Trostruka aneoska vijest je nepogreπiva. Moæete s potpunom sigurnoπÊu razmiπljati o velikim, oplemenjujuÊim istinama povezanima s ovom porukom. Radite mudro, potiËuÊi jedinstvo vjere i razboritosti, tako da se svi mogu ujediniti sponama krπÊanskog zajedniπtva i ljubavi. … “A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,17.18) NaËelo koje je ovdje izneseno predstavlja prirodni proces u krπÊanskoj vjeri. Od onih koji su sudjelovali u navijeπtanju posljednje sveËane vijesti umiruÊem svijetu, posebno Êe se zahtijevati da ispune ovaj dio Pisma. Iako razliËitih naravi i sklonosti, oni Êe se suoËiti oËi u oËi sa svim pitanjima svog vjerskog uvjerenja. Govorit Êe o istim stvarima, imat Êe isto rasuivanje i postat Êe jedno u Isusu Kristu. … Nitko ne bi trebao misliti da je njegova prosudba besprijekorna, da njegove zamisli nisu podloæne procjenjivanju te da moæe iÊi svojim smjerom bez obzira na miπljenje onih s 406 kojima je ujedinjen u radu. Kad mislimo da znamo sve πto je potrebno znati, mi smo u poloæaju na kojem nas Bog ne moæe upotrijebiti. Vijest treÊeg anela nije samo za odabrane. To je vijest za cijeli svijet i, koliko je god to moguÊe, mi se trebamo ujediniti u njezinom objavljivanju svijetu. »ovjek je pogreπiv, ali Vijest je nepogreπiva. S njom bismo trebali biti usklaeni, ona treba biti srediπte naπeg zanimanja, u njoj trebaju biti ujedinjena sva srca. Mi moæemo dobiti pohvale koje nemaju nikakvu vrijednost i pohranjivati ih; no, ËineÊi tako, neÊemo ojaËati. Trostruka aneoska vijest treba pripremiti ljude da Ëvrsto stoje u posljednji veliki dan i da budu sjedinjeni na Nebu. Nitko ne bi smio misliti kako nije posebno vaæno jesmo li ili ne sjedinjeni sa svojom braÊom, jer oni koji ovdje na Zemlji nisu sjedinjeni, neÊe nikad biti sjedinjeni ni na Nebu. … Neki su prirodno neovisni, πto ih navodi da misle kako je njihova prosudba na viπoj razini od njihove braÊe. »ineÊi tako, oni sebe stavljaju u poloæaj u kojemu ne mogu dobiti znanje koje im je Bog namijenio. … Nauk i planove treba usporediti sa Zakonom i SvjedoËanstvom. Nikad se ne bismo smjeli osjeÊati previπe neovisnima da uËimo jedni od drugih. (Historical Sketches, str. 122—125) Isus Krist, to veliko srediπte privlaËnosti, ne smije biti izostavljen iz vijesti treÊeg anela. … Greπnik mora uvijek gledati na Golgotu i u jednostavnoj djetinjoj vjeri oslanjati se na Kristove zasluge prihvaÊajuÊi Njegovu pravdu i vjerujuÊi u Njegovu milost. (Evangelism, str. 184,185) 23. listopada 310 Zbijte redove! Zbijte redove! “Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Matej 24,12.13) Bog je u ovim posljednjim danima odabrao narod koji je uËinio Ëuvarima svojega Zakona, i ovaj Êe narod uvijek morati obavljati neugodne duænosti. “Poznam tvoja djela”, kaæe vjerni 407 i istiniti Svjedok, “tvoj trud i tvoju postojanost. Znam da ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci. Ustrajan si i neumorno si trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3) Potrebna je velika revnost i neprekidna borba. Da bi se zlo dræalo dalje od naπih crkava, potebno je provoditi strogi i potpuno nepristrani red, jer Êe neki koji imaju samo obliËje poboænosti nastojati potkopati vjeru neopreznih, radeÊi potajno da uzdignu i istaknu sebe. Gospodin Isus je na Maslinskoj gori rekao: “Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12) On govori o onima koji su pali s visokog stupnja svoje nekadaπnje duhovnosti. Neka ove rijeËi sa svom svojom ozbiljnoπÊu i prodornom snagom boæanskog ispitivanja dopru do naπeg srca. Gdje je ona revnost i ona posveÊenost Bogu koja bi odgovarala uzviπenosti istine koju ispovijedamo? Ljubav prema svijetu i ljubav prema nekom omiljenom grijehu odvratila je srce od ljubavi prema molitvi i od razmiπljanja o onome πto je sveto. Odræavaju se uobiËajeni vjerski obredi, ali gdje je ljubav prema Kristu? Duhovnost izumire. Zar da se to duhovno mrtvilo i to æalosno opadanje vjere i dalje nastavi? Zar da plamiËak u æiπku istine jedva treperi i da se ugasi u mraku zato πto se ne dopunjava uljem milosti? … Precjenjivanje samoga sebe i samodovoljnost uniπtavaju duhovni æivot. Vlastito “ja” se uzdiæe, o sebi i svojemu “ja” se najviπe govori. O, kad bi to bijedno “ja” veÊ jednom umrlo! “Iz dana u dan mirem” (1. Petrova 15,31), kaæe apostol Pavao. Kad gordost, hvalisava samodovoljnost i zadovoljstvo svojom osobnom pravdom obuzmu duπu, onda u njoj nema mjesta za Isusa. Njemu se daje podreeno mjesto, a vlastito “ja” postaje sve znaËajnije, dok ne ispuni cijeli hram duπe. To je razlog πto Gospodin moæe tako malo uËiniti za nas. Kad bi On podupirao naπe napore, Ëovjek bi — iako je samo orue u Boæjim rukama — svu slavu i zasluge pripisao svojoj umjeπnosti, mudrosti i sposobnosti, hvaliπuÊi se kao onaj farizej u jeruzalemskom hramu: “Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega πto steËem.” (Luka 18,12) Kad bi vlastito “ja” bilo skriveno u Kristu, ono ne bi tako Ëesto izbijalo na povrπinu. … Kristov nalog moæemo izvrπiti uspjeπno i skladno samo ako paæljivo nastojimo da na ono πto radimo ne stavljamo 408 peËat svoje osobnosti. “Zbijte svoje redove”, rekao je aneo, “zbijte svoje redove”. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 538,539) 24. listopada 311 Svaka crkva je πkola “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18) Kad je Bog u staro vrijeme davao svjetlost svojemu narodu, On to nije Ëinio iskljuËivo kroz neki odreeni druπtveni sloj. Daniel je bio princ iz Judina plemena, Izaija je takoer bio iz kraljevske loze. David je bio pastir, Amos isto tako, Zaharija rob iz Babilona, a Elizej poljodjelac. Kao svoje predstavnike Bog je podizao proroke i prinËeve, one plemenita podrijetla jednako kao i one skromne, i uËio ih istinama koje trebaju odnijeti svijetu. … Svaka crkva treba postati πkolom pripreme za krπÊanske djelatnike. Vjernike treba uputiti kako odræavati biblijske sate, kako voditi subotnjoπkolske razrede, kako na najbolji naËin pomoÊi siromaπnima, brinuti se za bolesnike i kako raditi za neobraÊene. Trebamo imati zdravstvene πkole, πkole kuhanja i nastavu o razliËnim podruËjima krπÊanske sluæbe pomaganja. Ne trebamo samo predavati, veÊ i upriliËiti konkretan rad pod rukovodstvom iskusnih nastavnika. Neka uËitelji povedu rad meu ljudima, i tada Êe drugi, sjedinivπi se s njima, uËiti po njihovom primjeru. Jedan je primjer vredniji od mnogo uputa. … Ako oni kojima je Bog povjerio velike umne sposobnosti, upotrijebe te darove u sebiËne svrhe, nakon razdoblja kuπnji bit Êe ostavljeni da slijede svoje putove. Bog Êe uzeti ljude za koje se ne misli da su tako bogato nadareni i koji nisu tako samouvjereni, i uËinit Êe slabe jakima — zato πto se uzdaju u Njega da Êe On uËiniti za njih ono πto sami za sebe ne mogu. 409 Bog Êe primiti sluæbu iz cijela srca, a sâm Êe usavrπiti njihov rad i ispraviti nedostatke. … Kao πto je Boæji blagoslov doπao suænjima u dvorima Babilona, tako On i danas svojim pomoÊnicima daje mudrost i znanje. Ljudi s nepotpunim πkolskim obrazovanjem i skromna poloæaja u druπtvu imali su katkad zadivljujuÊe uspjehe u pridobivanju duπa za Krista. Tajna njihova uspjeha leæala je u pouzdanju u Boga. Svakodnevno su prouËavali istine o Onome koji je “savjetom divan, mudroπÊu velik”. (Izaija 28,29) Takve suradnike treba podræati. Gospodin ih povezuje s ljudima veÊih sposobnosti da bi popunili mjesta koja su drugi napustili. Njihova brzina u uvianju πto treba uËiniti, njihova spremnost da pomognu onima u nevolji, njihove blage rijeËi i postupci otvaraju vrata njihove upotrebljivosti, koja bi inaËe ostala zatvorena. Takvi prilaze onima koji su u nevolji, a uvjerljivost njihovih rijeËi ima moÊ da privuËe k Bogu mnoge uplaπene ljude. Njihov rad pokazuje πto bi tisuÊe drugih moglo Ëiniti samo kad bi htjeli. (Put u bolji æivot, str. 82—85) 312 25. listopada Veliki reformatorski pokret “Tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti.” (2. KorinÊanima 9,6) Kad poËnemo shvaÊati kakvu je ærtvu Krist podnio da bi spasio svijet koji propada, svim silama Êemo se boriti za spasenje duπa. O, kad bi vjernici svih naπih crkava uvidjeli i razumjeli beskrajnu Kristovu ærtvu! U noÊnim vienjima prikazan mi je veliki obnoviteljski pokret u Boæjem narodu. Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili izlijeËeni, a bilo je i drugih Ëuda. Svi su se zalagali kao πto su to Ëinili uËenici uoËi velikog dana Pedesetnice. Stotine i tisuÊe posjeÊivali su obitelji i otvarale s njima Boæju rijeË. Srca su bila osvjedoËena silom Svetoga Duha i svuda se osjeÊao duh istinskog obraÊenja. Na sve strane uspjeπno su se otvarala vrata za navijeπtanje istine. »inilo se kao da je nebeski utjecaj obasjao cijeli svijet. Veliki blagoslovi izlijevali su se na vjeran 410 i ponizan Boæji narod. »ula sam rijeËi zahvalnosti i slavljenja Boga. … Boæji sudovi veÊ pohode Zemlju i mi uz pomoÊ Svetog Duha moramo objavljivati poruku opomene koju nam je On povjerio. Tu poruku moramo objaviti bez ikakvog odlaganja, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo. Ljudi Êe uskoro biti prisiljeni donijeti velike odluke i naπa je duænost da se pobrinemo pruæiti im priliku u razumijevanju istine kako bi se razborito mogli odluËiti za pravu stranu. Gospodin poziva svoj narod na rad — revnosno i mudro — dok traje vrijeme milosti i kuπnje. Potrebno je da se vjernici crkve viπe posvete radu od kuÊe do kuÊe, da organiziraju Ëitanje Biblije i rasprostranjuju knjige. Potpun i uravnoteæen krπÊanski karakter moæe se razviti jedino onda kad ljudsko orue uvia da je velika Ëast nesebiËno raditi na πirenju istine i pomagati svojim sredstvima Boæje djelo. Moramo sijati pored svake vode, njegovati u svojoj duπi ljubav prema Bogu, raditi dok je joπ dan i svojim sredstvima koja nam je Bog dao uËiniti sve πto bude trebalo. Ma kakva da je naπa zadaÊa, moramo je vjerno izvrπiti. Ma kakva se ærtva bude od nas traæila, trebamo je podnijeti s radoπÊu. I dok sijemo pokraj svake vode, shvatit Êemo da “tko obilato sije, obilato Êe i æeti” (2. KorinÊanima 9,6). … Gospodin mi je ukazao na djelo koje treba izvrπiti u naπim gradovima. RadeÊi za Boga u svojem susjedstvu, vjernici u gradovima to trebaju Ëiniti mirno i ponizno, unoseÊi ozraËje Neba kamo god dou. Ako, ukazujuÊi uvijek na Krista, potpuno iz vida izgube sebe, osjetit Êe se sila njihovog utjecaja. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 125—128) 411 313 26. listopada Boæji odabrani narod “Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte meusobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor.” (Koloπanima 3,12.13) Ljubav se “ne raduje nepravdi, a raduje se istini”. Onaj Ëije je srce proæeto ljubavlju, s tugom i boli gleda na zablude i slabosti drugih. On se iskreno raduje kad istina pobijedi, kad nestaje oblaka koji je bacao sjenku na ugled posrnulih, kad oni priznaju svoje grijehe i popravljaju se. … Ljubav ne samo πto trpi pogreπke drugih, veÊ rado podnosi sve patnje i neugodnosti koje takvo trpljenje Ëine nuænim. Takva ljubav “nikad ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost jer je nebeskog porijekla. Oni koji je njeguju ponijet Êe je kao najdragocjenije blago i kroz biserna vrata Boæjega grada. Plod Duha su ljubav, radost i mir. Nesloga, svaa i razdori su sotonska djela i plodovi grijeha. Ako æelimo da kao narod uæivamo blagodati mira i ljubavi, moramo odbaciti svoje grijehe; moramo se pomiriti s Bogom i æivjeti u skladu jedni s drugima. Neka se svatko od nas zapita: Imam li dragocjenu vrlinu ljubavi? Jesam li nauËio dugo trpjeti i biti ljubazan? Darovi, uËenost i rjeËitost — bez ovih nebeskih vrlina — bit Êe kao “mjed πto jeËi, ili cimbal πto zveËi”. Ali, æalosno je πto mnogi koji ispovijedaju vjeru tako malo cijene ovo dragocjeno blago! … Ako ne æelimo svoju nadu u spasenje graditi na laænim temeljima, moramo prihvatiti Bibliju onako kako je napisana i vjerovati da sve πto Gospodin kaæe On upravo tako i misli. Za sve πto od nas traæi On nam u svojoj milosti daje snagu da i izvrπimo. Ako ne ispunimo propise koji su nam dani u Boæjoj rijeËi, na dan Suda neÊemo imati nikakvog izgovora. Apostol nas upozorava: “Neka vaπa ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdaËno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju Ëasti prednjaËite jedan 412 drugome!” (Rimljanima 12,9-11) Pavao æeli da mi uoËimo i pravimo razliku izmeu Ëiste i nesebiËne ljubavi, pokrenute Kristovim Duhom, i bezvrijednog i varljivog pretvaranja kojega toliko ima u svijetu. Ta laæna i varljiva takozvana ljubav zavodi mnoge. Takvi obiËno æele izbrisati razliku izmeu ispravnog i pogreπnog, slaæuÊi se s prijestupnikom umjesto da mu vjerno ukaæu na njegove pogreπke. Takvo postupanje nikad ne proistjeËe iz pravog prijateljstva. Duh koji to pokreÊe boravi samo u nepreporoenom srcu; dok se krπÊanin, koji uvijek treba biti blag i suosjeÊajan, nikad ne moæe sloæiti s grijehom niti podræavati prijestupnika. On s gnuπanjem odbacuje zlo, a svim srcem prianja uz ono πto je dobro, Ëak i kad zbog toga mora ærtvovati osobno prijateljstvo s bezboænima. Kristov Duh nas vodi da mrzimo grijeh, iako trebamo biti spremni na svaku ærtvu da bismo spasili greπnika. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 169—171) 27. listopada 314 Uvijek svjedoËiti u Crkvi “Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu ispred ognja.” (Ponovljeni zakon 5,4) Bog nikad nije ostavio svoju crkvu bez svjedoka. U svim prizorima kuπnje i progonstva, neprijateljstva i probe, usred moralne tame kroz koju je crkva prolazila, Bog je uvijek imao ljude koji su bili spremni prihvatiti Njegovo djelo u raznim stupnjevima njegovog razvitka i ponijeti ga dalje. Preko patrijarhâ i prorokâ On je objavljivao svoju istinu svojemu narodu. Krist je bio UËitelj svojega naroda kroz sve vjekove isto onako kako je to bio kad je doπao na ovaj svijet zaogrnut plaπtem ljudske naravi. »esto je zaodijevao svoju slavu ljudskim obliËjem, pa se tako javljao svojemu narodu i govorio sa svojim slugama “licem u lice, kao πto Ëovjek govori s prijateljem”. (Izlazak 33,11) On, nevidljivi Voa, nalazio se u stupu od oblaka danju i u stupu od oblaka noÊu i govorio im preko svojega sluge Mojsija. Boæji glas se Ëuo preko proroka koje je odredio za posebno djelo i koji su trebali prenijeti narodu naroËitu 413 poruku. »esto ih je slao da uvijek iznova ponavljaju iste poruke. Poruka koju je stavljao u njihova usta nije bila izraz ljudske volje i miπljenja, veÊ je to bila poruka koju je On pripremio da je prenesu narodu. On je svoje sluge uvjeravao da Êe im Sveti Duh dati pravu rijeË u pravom trenutku. On koji poznaje srca davao je svojim vjesnicima pravu rijeË koja Êe privuÊi ljude. … Nikada u povijesti crkve neÊe doÊi vrijeme kad Êe Boæji radnik moÊi mirno prekriæiti ruke i reÊi: “Mir je, i nema se Ëega bojati.” Jer baπ tada moæe doÊi iznenadna propast. Naizgled sve moæe teÊi mirno i ustaljeno, ali Sotona je budan i sa svojim zlim anelima prouËava i ispituje koji bi novi naËin napada bio uspjeπan. S njegove strane priprema se sve æeπÊa bitka; on stavlja u pokret sve svoje sile tame. Dok Boæji narod koraËa naprijed s posveÊenom i nezadræivom revnoπÊu, uËvrπÊujuÊi naËela Kristove pravednosti u crkvi koju podupire sila s Boæjeg prijestolja, dotle se velika borba sve viπe rasplamsava i postaje sve odluËnija. Um Êe stati nasuprot uma, miπljenje protiv miπljenja, nebeska naËela nasuprot sotonskih naËela. Istina u svojim razliËnim stupnjevima sukobit Êe se sa zabludom u njezinim vjeËito promjenjivim oblicima, kojima Êe, ako to bude moguÊe, pokuπavati prevariti i izabrane. Duæni smo raditi ozbiljno i revno. Ne borimo se kao oni koji biju vjetar. SveÊeniËka sluæba, propovijedanje i tiskana rijeË traæe ljude sliËne Kalebu, koji su odvaæni i spremni, ljude Ëije su oËi πirom otvorene kako bi otkrili πto je istina a πto laæ, i Ëije su uπi posveÊene kako bi uhvatile svaku rijeË vjernog Straæara. (Testimonies to Ministers, str. 404—407) Svijetu su potrebni dokazi pravog krπÊanstva. (Testimonies to Ministers str. 416) 414 28. listopada 315 Crkva Êe pobijediti “Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru’, Boæe, SvemoguÊi! ‘Pravedni su i ispravni’ tvoji ‘putovi, Kralju naroda!’” (Otkrivenje 15,3) Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti posrednik preko kojega Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti — neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kao imati narod koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka na muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊanstva. Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opunomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu i posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe izobilovati bogatstvo boæanske milosti. Ako bude odana i ako bude poπtovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe oduprijeti. Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gorljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljev dolazak. Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zauvijek. Istina, koju su zanemarili oni koji je preziru i odbacuju, Êe na kraju pobijediti. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijest naie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom snagom ona Êe se probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku od njih. ©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispunjenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe 415 i nasitio se tom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost promatrao je sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju primili oprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbavljenih. »uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. … Vjerom moæemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodoπlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu surauju s Kristom. (Djela apostolska, str. 377,378) 316 29. listopada Svjetlo istine “Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj peËat: Gospodin poznaje svoje.” (2. Timoteju 2,19) Sam Gospodin Êe se boriti za Izraela. Umuknut Êe svaki laæni jezik. Aneoska ruka Êe oboriti i razotkriti laæne sotonske planove. Sotonske pristaπe nikad neÊe pobijediti. Pobjeda Êe pratiti vijest treÊeg anela. Kao πto je Gospodin nad vojskama sruπio zidove drevnog Jerihona, tako Êe narod koji dræi Boæje zapovijedi pobijediti i nadvladati sve neprijatelje. Neka se nitko ne æali na Boæje sluge koji im donose vijest poslanu s Neba. Ne traæite viπe neπto πto bi vam posluæilo kao razlog da im moæete reÊi: “Previπe traæe, previπe su strogi.” Oni Êe moæda govoriti strogo, ali zar to nije potrebno? Bog Êe uËiniti da zazuje uπi onima koji ne budu htjeli Ëuti Njegov glas i Njegovu poruku. On Êe osuditi one koji su se suprotstavljali Boæjoj rijeËi. … DoÊi Êe do odstranjivanja i ËiπÊenja po svim naπim crkvama koje su imale velike moguÊnosti i prednosti, ali ih nisu iskoristile. Viπe dokaza nije ono πto one æele. Njima je potrebno Ëisto i posveÊeno srce da bi prigrlili i zadræali svjetlost koju im je Bog slao i tada u toj svjetlosti æivjeli. Mi ne trebamo reÊi: “Nevolje posljednjih dana dolaze na nas.” One su veÊ doπle. Nama je sada potreban Gospodnji maË koji Êe prodrijeti u samu sræ tjelesnih poæuda, apetita i strasti. Neka zasijeËe i odvoji odreπitije i jaËe nego ikada prije. … ObraÊam se Boæjem narodu koji se Ëvrsto dræi svojeg uvjerenja, koji neÊe odstupiti od vjere koja je jednom dana sveti416 ma, koji Ëvrsto stoje usred moralne tame bezakonja posljednjih dana. Gospodnja RijeË nam kaæe: “I klicat Êu nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom.” (Izaija 65,19) Zar u ovim rijeËima ne nalazimo dokaz velike oËinske Boæje ljubavi prema onima koji se Ëvrsto dræe vjere u pravdi? Izmeu Boga i Njegovog naroda postoji najprisniji odnos. Ne samo da smo predmet Njegove beskrajne milosti i ljubavi, nego smo viπe od toga. Gospodin se raduje zbog svojega naroda. On uæiva u njemu. On je njihova sigurnost. On Êe ukrasiti one koji Mu sluæe cijelim srcem u duhu i svetinji istine. On ih odijeva u haljine svoje pravde. On ljubi one koji tvore Njegovu volju, koji vjerno odraæavaju Njegov lik. Svi oni koji su odani i vjerni postali su sliËni Njegovu Sinu. U njihovim ustima nema prijevare jer su bez mane pred Boæjim prijestoljem. (Testimonies to Ministers, str. 410—415) 317 30. listopada Boæja snaga, a ne naπa “Jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjereno mi blago do onoga Dana.” (2. Timoteju 1,12) Za neke koji su prisustvovali Pavlovu pogubljenju, njegov duh opraπtanja svojim ubojicama i nepokolebljivo pouzdanje u Krista do samoga kraja pokazalo se mirisom za æivot. … Pavlov æivot je do posljednjeg trenutka svjedoËio o istinitosti rijeËi πto ih je uputio KorinÊanima: “Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne oËajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uniπteni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov.” (2. KorinÊanima 4,6-10) Pavao svoju dostatnost nije vidio u sebi, veÊ u prisutnosti i 417 djelovanju Boæjeg Duha koji mu je ispunjavao duπu i dovodio svaku misao u pokornost Kristovoj volji. Prorok objavljuje: “Narod pravedni … Ëuva mir, jer se u te uzda.” (Izaija 26,4) Nebeski mir koji se vidio na Pavlovom licu zadobio je mnoge duπe za Evanelje. Pavao je bio okruæen ozraËjem Neba. Svi koji su se druæili s njim osjeÊali su utjecaj njegova zajedniπtva s Kristom. Njegov æivot bio je primjer istine koju je navijeπtao i to je davalo osvjedoËavajuÊu snagu njegovom propovijedanju. U tome leæi snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivljenja najuvjerljivija je propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊanstvu. Dokaz, Ëak i kad ga se ne moæe pobiti, moæe izazvati samo protivljenje; ali poboæni primjer ima snagu kojoj se nije moguÊe potpuno oduprijeti. … Nekolicinu krπÊana koji su ga pratili do stratiπta nastojao je ojaËati i ohrabriti ponavljanjem obeÊanja danih onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Uvjeravao ih je da neÊe izostati niπta od onoga πto je Gospodin rekao a odnosi se na Njegovu iskuπanu i vjernu djecu. … Uskoro Êe prestati noÊ nevolja i patnji, a onda Êe svanuti jutro mira i savrπenog dana. Apostol je gledao u slavnu buduÊnost, ne s nesigurnoπÊu ili strahom, veÊ s radosnom nadom i velikom Ëeænjom. … Otkupljen Kristovom ærtvom, opran od grijeha u Njegovoj krvi i obuËen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi bio osvjedoËen da je njegova duπa dragocjena u oËima Otkupitelja. (Djela apostolska, str. 321,322) 318 31. listopada Kristova vjeËna budnost “Anelu crkve u Efezu napiπi: Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desnici, koji hodi izmeu sedam zlatnih svijeÊnjaka: Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost.” (Otkrivenje 2,1.2) Ovaj prizor otkriva vjeËnu budnost. Krist se nalazi usred sedam zlatnih svijeÊnjaka, hodi od crkve do crkve, od zajednice do zajednice, od srca do srca. On dræi da Izrael ne drijem418 lje i ne spava. Da su svijeÊnjaci bili ostavljeni na brigu ljudima, koliko bi Ëesto njihova svjetlost treperila i ugasila se! No, Bog nije predao svoju crkvu u ruke ljudskom rodu. Krist, koji je dao svoj æivot za cijeli svijet, da svi koji vjeruju u Njega ne poginu nego da imaju æivot vjeËni, On je Straæar doma. On je vjeran i istinit »uvar Gospodnjeg hramskog dvora. “Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desnici.” Ove rijeËi izgovorene su uËiteljima u crkvi kojima je Bog povjerio velike odgovornosti. Blagi utjecaji kojih treba biti u izobilju u crkvi povezani su s Gospodnjim propovjednicima, koji trebaju otkriti Kristovu dragocjenu ljubav. Nebeske zvijezde su pod Njegovom upravom. On im daje svjetlost. On vodi i usmjerava njihova kretanja. Kad On to ne bi Ëinio, one bi postale pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Oni su kao orua u Njegovim rukama, i sve dobro koje ostvaruju Ëine zahvaljujuÊi Njegovoj sili. Oni odsjajuju Njegovo svjetlo. U Spasitelju je njihova djelotvornost. Kad bi se ugledali u Njega kao πto se On ugledao u svojega Oca, obavljali bi Njegovo djelo. UËine li Boga svojim osloncem, On Êe im dati da odsjajuju Njegovu svjetlost svijetu. Krist prebiva u svojim crkvama po cijeloj Zemlji. On s velikim zanimanjem prati je li Njegov narod u takvom duhovnom stanju da moæe ubrzati Njegovo kraljevstvo. On je prisutan na svakom crkvenom skupu. On poznaje one Ëija srca moæe napuniti svetim uljem da ga mogu dati drugima. Oni koji vjerno rade na πirenju Kristovog djela, pokazujuÊi rijeËju i djelom Boæji karakter, ispunjavaju Gospodnju zadaÊu koju im je namijenio i ugodni su u Kristovim oËima. “Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost.” Kristu je poznata povijest i iskustvo svakoga tko Ga je prihvatio. Svojemu narodu On kaæe: “Gle, u dlanove sam te svoje urezao.” On s paænjom bdije nad svakim njihovim djelom ljubavi i ustrajnosti. … Krist dræi zvijezde u svojoj desnici, i Njegova je namjera da Njegova svjetlost svijetli kroz njih cijelom svijetu. On tako æeli pripremiti svoj narod za veÊu sluæbu u crkvi na Nebu. … Pokaæimo svojim æivotom πto boæanska milost moæe uËiniti za ËovjeËanstvo. (Review and Herald, 26. svibnja 1903.) 419 Uzvisimo Isusa kao svojega Zagovornika i nepogreπivog Suca 319 1. studenoga Isus naπ Zagovornik “Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Isus je naπ Odvjetnik, Veliki SveÊenik i Posrednik. Mi se nalazimo u uvjetima kao i Izraelci na Dan pomirenja. Kad je veliki sveÊenik uπao u Svetinju nad svetinjama, koja je ukazivala na mjesto gdje sada naπ Veliki SveÊenik posreduje za nas, po poklopcu kovËega zavjeta poprskao bi krv pomirenja bez koje nije prinoπena niti jedna ærtva pomirnica. Dok je sveÊenik posredovao kod Boga, svako srce se poklonilo kajuÊi se i moleÊi za oprost svojih prijestupa. Slika je naπla ispunjenje u ærtvi Isusa Krista, Janjeta pogubljenog zbog grijeha svijeta. Naπ slavni Veliki SveÊenik prinio je jedinu ærtvu kojom se moæemo spasiti. Davanjem sebe na kriæu prinio je savrπenu Ærtvu pomirnicu za ljudske grijehe. Mi se sada nalazimo u vanjskom predvorju, Ëekamo i traæimo tu blaæenu nadu — slavni dolazak naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Nije potrebno prinositi ærtve, jer Veliki SveÊenik obavlja svoje djelo u Svetinji nad svetinjama. PosredujuÊi kao naπ Odvjetnik, Krist ne treba ljudsku snagu niti posredovanje. On je jedini nositelj grijeha, jedina ærtva za grijeh. Samo se Njemu trebamo moliti i ispovijedati kao Onome koji je uπao u Svetinju nad svetinjama jednom zauvijek. On Êe uistinu spasiti sve koji dou k Njemu u vjeri. On uvijek æivi da bi mogao posredovati za nas. … Najslavniji ikad stvoreni um ne moæe pojmiti Boga; rijeËi koje izgovara najvjeπtiji jezik ne uspijevaju Ga opisati. … Ljudski rod ima samo jednog Odvjetnika, jednog Posrednika koji moæe oprostiti njihove prijestupe. Ne bi li naπa srca trebala 420 biti puna zahvalnosti Njemu koji je dao Isusa kao Ærtvu pomirnicu za naπe grijehe? Duboko se zamislimo nad djelom ljubavi koje je Otac uËinio za nas, nad ljubavi koju je pokazao prema nama. Mi ne moæemo izmjeriti tu ljubav, jer se ona ne moæe izmjeriti. Moæemo li izmjeriti vjeËnost? Moæemo samo ukazati na Golgotu i na Jaganjca zaklanog od postanka svijeta. … Izmeu greπnika i Krista nema ljudskog posrednika. … Sam Krist je naπ Odvjetnik. Sve ono πto Otac predstavlja Sinu, predstavlja i onima kojima se Njegov Sin otkrio u svojoj ljudskoj naravi. U svakom trenutku svojega rada Krist se ponaπao kao OËev predstavnik. On je æivio kao naπa zamjena i jamstvo. On je radio onako kako bi volio da rade Njegovi sljedbenici: nesebiËno, vrednujuÊi svako ljudsko biÊe za koje je patio i umro. (Signs of the Times, 28. lipnja 1899.) 2. studenoga 320 U nebeskom Svetiπtu “Odatle slijedi da moæe zauvijek spaπavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) Otkupitelj svijeta imao je moÊ privuÊi ljude k sebi, ukloniti njihove strahove, rastjerati njihovu tamu, nadahnuti ih nadom i hrabroπÊu te ih osposobiti da vjeruju u volju Boga koji ih prihvaÊa zahvaljujuÊi zaslugama boæanske Zamjene. Kao objekti Boæje ljubavi trebali bismo zauvijek biti zahvalni πto imamo Posrednika, Odvjetnika i Zastupnika u nebeskom Svetiπtu koji pred Ocem moli za nas. Mi imamo sve πto je bilo moguÊe dobiti i πto bi trebalo potaknuti naπu vjeru i povjerenje u Boga. Kada je kralj zemaljskog dvora sveËano prisezao na vjernost svojim ljudima, nudio je svojega sina kao zalog, kako bi jamËio ispunjenje svojega obeÊanja. Pogledajte πto je zalog OËeve vjernosti, koji je — da bi uvjerio ËovjeËanstvo u nepromjenljivost svojega Savjeta — dao svojeg jedinoroenog Sina da doe na Zemlju i uzme ljudsku narav, ali ne samo u razdoblju od nekoliko ljudskih godi421 na, veÊ da je zadræi i u nebeskom Svetiπtu, dajuÊi tako vjeËni zalog vjernosti Bogu. O, kakve li dubine bogatstva Boæje mudrosti i ljubavi! … Vjerom u Krista postajemo Ëlanovi kraljevske obitelji, Boæji baπtinici i sunasljednici s Isusom Kristom. U Kristu smo jedno. Kad stanemo pred Golgotu i pogledamo kraljevskog Patnika koji je umjesto Ëovjeka nosio prokletstvo Zakona imajuÊi ljudsku narav, briπu se sva nacionalna razdvajanja i sve sektaπke razlike; nestaju sve poËasti zvanja i svaki ponos meu kastama. Svjetlost koja sja s Boæjega prijestolja na golgotski kriæ zauvijek staje na kraj klasnim i rasnim razlikama koje je Ëovjek napravio. Ljudi iz svake klase postaju Ëlanovi Boæje obitelji i djeca nebeskoga Kralja; ne zahvaljujuÊi zemaljskoj moÊi, veÊ ljubavi Boga koji je dopustio da Isus æivi æivotom siromaha, nevolje i poniæenja, smrti srama i agonije, da bi mnoge sinove i kÊeri mogao dovesti u slavu. Ni poloæaj, ni velika mudrost, ni sposobnosti, ni talenti neke osobe ne Ëine je vrednijom Boæjeg poπtovanja. Um, razboritost i ljudski talenti jesu Boæji darovi koje treba upotrijebiti Njemu na slavu za izgraivanje Njegovog vjeËnog kraljevstva. U oËima Neba vrednuje se duhovnost i moralnost karaktera, koji Êe preæivjeti grob i biti proslavljen besmrtnoπÊu u beskrajnim vjekovima vjeËnosti. … Samo Êe oni koji su cijenili Kristovu milost, koja ih je uËinila Boæjim baπtinicima i zajedniËkim nasljednicima s Isusom, ustati iz groba odraæavajuÊi sliku svojega Otkupitelja. (Selected Messages, knjiga 1, str. 258,259) 321 3. studenoga Posrednik “BuduÊi dakle da imamo uzviπena velikog sveÊenika, Isusa, Sina Boæjega, koji je proπao kroz nebesa, dræimo se Ëvrsto vjere koju ispovijedamo!” (Hebrejima 4,14) Mi se trebamo uskladiti s istim duhom koji je bio u Isusu Kristu. Krist radi za nas; hoÊemo li mi raditi za Krista u Njegovom narodu? DjeËice, njegujte strpljivost, vjeru i nadu. Neka 422 Gospodin poveÊa naπu radost vjere u besmrtnog Posrednika. Pokuπajte da vam ne proe niti jedan dan a da ne shvatite svoju odgovornost prema Bogu zahvaljujuÊi ærtvi Njegovog jedinoroenog Sina. Isus ne prihvaÊa proslavljanje od onoga tko je tuæitelj svoje braÊe. Neka ne proe dan a da ne lijeËimo i zacjeljujemo stare rane. Njegujmo ljubav, i neka niti jedna zloslutna rijeË ne pobjegne s naπih usana. Zatvorite ta vrata brzo i dræite ih zatvorenima; otvorite vrata gdje Krist stoluje i dræite ih otvorenima, jer nam je poznata vrijednost Kristove ærtve i Njegove nepromjenjive ljubavi. Pijte osvjeæavajuÊu vodu æivota s libanonskih izvora, a odbijte mutnu vodu iz doline — vodu tame i sumnjivih osjeÊaja. Moæe biti mnogo istinitosti i razloga u optuæbama, no hoÊemo li pokvariti naπ miomiris duha zato πto se drugi odijevaju gorËinom? Boæe saËuvaj! Niti jedna desetina maπtanja o zlu nije vrijedna vremena koje mu posveÊujemo ponavljajuÊi ga. Izbacimo iz svojega govora svu uvredljivost, govorimo s ljubavlju i dræimo se Ëvrsto naπeg povjerenja u Isusa. Mi imamo Zagovornika koji uvijek æivi i posreduje za nas. Postanimo onda zagovornici naËela u ime onih koji grijeπe. “I buduÊi da imamo velikog sveÊenika koji je postavljen nad kuÊom Boæjom [ovdje je Njegov zagovor u naπu korist], pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo Ëistom vodom. Dræimo nepokolebljivim ispovijedanje naπe nade.” On je “veliki sveÊenik milostiv … i vjeran u odnosu prema Bogu”. (Hebrejima 10,21-23; 2,17) Kao πto On radi za nas, tako i mi s jednakom ozbiljnoπÊu i paænjom trebamo promicati meusobno jedinstvo. Krist se molio da naπa narav bude jednaka jedinstvu koje postoji izmeu Njega i Njegovog Oca. U svemu πto Ëinimo pokuπajmo osigurati meusobno povjerenje i ljubav, i na taj naËin postati odgovor na molitvu Isusa Krista. … Nisu sve pretpostavke i zamisli vaπe braÊe ispravne. … Ostavimo se loπih pretpostavki i maπtanja; dræimo se blizu Isusu Kristu i sjetimo se bogatog ohrabrenja koje nam je dao, da bismo ga i mi mogli dati drugima. … Neka se zavist i ljubomora ugase u izljevima ljubavi iz zdenca Boæje ljubavi. PlaË onih koji ginu brzo pronalazi put do Njegovog uha. “On Êe spasiti siromaha koji uzdiπe, nevolj423 nika koji pomoÊnika nema.” (Psalam 72,12) (Manuscript 129, 1901.) 322 4. studenoga Isusovo posredniËko djelo danas “Tada im se pribliæi Isus te im reËe: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” (Matej 28,18) Svi vjernici koji su mogli biti pozvani sastali su se na jednom brdu u Galileji. Sam Krist je prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog sastanka. … U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo se u malim skupinama na kosini brda, sa æeljom da doznaju sve πto se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista nakon Njegova uskrsnuÊa. UËenici su iπli od skupine do skupine priËajuÊi sve πto su vidjeli i Ëuli o Isusu, obrazlaæuÊi iz Pisma sve ono πto im je On objaπnjavao. Toma je ponovno priËao povijest svojega nevjerovanja i govorio im kako su uklonjene sve sumnje. Iznenada, Isus je stao meu njih. Nitko nije mogao reÊi odakle je i kako je doπao. Mnogi koji su bili nazoËni nikada Ga ranije nisu vidjeli, ali promatrali su oæiljke od raspeÊa na Njegovim rukama i nogama; Njegovo je lice bilo kao Boæje lice, i kad su Ga vidjeli, poklonili su Mu se s dubokim poπtovanjem. Ali neki su sumnjali. Tako Êe uvijek biti. Ima takvih koji smatraju da je teπko pokazati vjeru i postavljaju se na stranu sumnje. Oni su zbog svog nevjerstva u velikom gubitku. To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnoπtvom vjernika nakon svog uskrsnuÊa. Doπao je i rekao im govoreÊi: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” UËenici su Mu se poklonili prije nego πto je progovorio, ali Njegove rijeËi, silazeÊi s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene, proæele su ih posebnom silom. On je sada bio uskrsnuli Spasitelj. Mnogi meu njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju silu lijeËeÊi bolesne i pokoravajuÊi Sotonina orua. Vjerovali su da ima silu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu, silu da slomi svaki otpor, moÊ nad silama prirode. On je umirio razbjeπnjelo 424 more; hodao po zapjenjenim valovima; podizao mrtve u æivot. Sad je izjavio da Mu je dana “svaka vlast”. Njegove rijeËi uzdizale su misli Njegovih sluπatelja iznad zemaljskog i prolaznog k onome πto je nebesko i vjeËno. Bili su uzdignuti do najviπeg poimanja Njegova dostojanstva i slave. Kristove rijeËi izgovorene na obronku brda proglasile su Njegovu ærtvu za Ëovjeka potpunom i savrπenom. Uvjeti pomirenja bili su ispunjeni, djelo za koje je doπao na ovaj svijet izvrπeno. Bio je na putu prema Boæjem prijestolju da Ga slave aneli, poglavarstva i sile. ZapoËeo je svoje posredniËko djelo. Odjenut bezgraniËnim autoritetom, dao je svoj nalog uËenicima: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!” (Matej 28,19) (Isusov æivot, str. 675,677) 323 5. studenoga Naπ nepogreπivi Sudac “Poznaj Boga, svoga oca, i sluæi mu Ëitavim srcem i spremnom duπom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere.” (1. Ljetopisa 28,9) Gospodin je ispravan i nepogreπiv u svojem razumijevanju. On razumije naËin na koji djeluje ljudski um, naËela po kojima djeluju ljudska orua koja je On oblikovao, i kako Êe reagirati u susretu s nekim te kako Êe se ponaπati prilikom svake kuπnje koja ih snae, u svakoj prilici u kojoj se budu naπli. “Jer pred Jahvinim su oËima Ëovjekovi putovi, i on motri sve njegove staze.” (Izreke 5,21) “OËi su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.” (Izreke 15,3) “Jer pogledom granice zemlje hvata i opaæa sve pod svodom nebeskim.” (Job 28,24) “Jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere.” (1. Ljetopisa 28,9) On poznaje misli koje nam dolaze na um, svaku od njih. … Bog saæalijeva sirote duπe koje varaju same sebe i gaze Njegovu istinu. Neka pπenica i kukolj rastu zajedno do æetve. Imajte samilosti i saæaljenja za sljepoÊu umova koji su pod vladavinom Sotone, ali obuzdajte svoj gnjev i strast i ne donosite svoj sud nad njima. One koji preziru Njegovu istinu prepustite u Boæje ruke. Nisu vam dani 425 pravo i sloboda donoπenja presude nad drugima. Ni Mojsiju nije bilo dano da izrekne osudu protiv pobunjenog Izraela. OËite slabosti naπih orua, kao u Mojsijevu sluËaju, donijet Êe svoju nagradu. … Boæji radnici moraju nastaviti nositi krivnju da oni donose nesreÊe Izraelu, ali im nije dopuπteno da takve tvrdnje postanu istinite. Ne idite na sabor izrugivaËa, ne sjedite u druπtvu podsmjeπljivaca, dræite se podalje od onih koji Êe vaπu nazoËnost iskoristiti da vam govore o poniæavajuÊim stvarima, i vaπu vjeru zasuti prijezirom. Ne ulazite u sukob s takvim ljudima. NeÊete imati posla samo s ljudima, veÊ i sa Sotonom i njegovom crkvom. Kad ste primorani na susret s njima, prisjetite se Spasiteljevih rijeËi: “Evo, πaljem vas kao janjce meu vukove.” (Luka 10,3) Gospodin mora biti vaπ oslonac; On Êe vas odjenuti boæanskom opremom, a Njegov Sveti Duh utjecat Êe na vaπ um i srce tako da vaπ glas neÊe zvuËati kao zavijanje vukova. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo Kristovi predstavnici. Kad nevjerne i zabludjele duπe dou meu nas, mi ne moæemo koristiti tjelesno oruæje. … Ni neljubazna ili osorna rijeË, obrambena ili uvredljiva, ne smije pobjeÊi s naπih usana ili biti zapisana naπom rukom. Ako smo hulili, ne smijemo to viπe Ëiniti. “A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.” (1. Ivanova 5,4) (Letter 18, 1895.) 324 6. studenoga Veliko pomirenje “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12) Adam je, u svojoj bezgreπnosti, uæivao u izravnom zajedniπtvu sa svojim Stvoriteljem; ali je grijeh razdvojio Boga i Ëovjeka i samo je pomirenje u Kristu moglo premostiti provaliju i omoguÊiti primanje blagoslova i spasenja s Neba na Zemlju. »ovjeku je i dalje bio uskraÊen izravan pristup njegovom Stvoritelju, ali Bog je trebao komunicirati s njim kroz Krista i anele. 426 Tako su Adamu bili otkriveni vaæni dogaaji u povijesti ËovjeËanstva, od trenutka kad je u Edenu izreËena boæanska presuda, do potopa i sve do prvog dolaska Boæjeg Sina. Njemu je pokazano da Êe mnogi izabrati æivot grijeha radije nego æivot pokajanja i posluπnosti, premda Êe vrijednost Kristove ærtve biti dostatna za spasenje cijeloga svijeta. Broj zloËina Êe se tijekom sljedeÊih naraπtaja poveÊati, a prokletstvo grijeha Êe sve viπe pritiskati ljudski rod, æivotinjski svijet i Zemlju. Prokletstvo grijeha skratit Êe ljudski vijek, oslabiti Ëovjekovo tjelesno zdravlje, izdræljivost i moralnu i umnu snagu, sve dok se svijet ne ispuni bijedom svake vrste. Kroz popuπtanje apetitu i strastima ljudi Êe postati nesposobni da cijene velike istine plana otkupljenja. Ipak Êe se Krist, vjeran namjeri zbog koje je napustio Nebo, i dalje zanimati za ljude i pozivati ih da svoje slabosti i nedostatke sakriju u Njemu. On Êe ispunjavati potrebe svih onih koji Mu vjerom prilaze. A uvijek Êe biti onih koji Êe saËuvati znanje o Bogu i ostati neoskvrnjeni usred sveopÊeg bezakonja. Bog je uspostavio ærtvene prinose da budu Ëovjekov trajan podsjetnik i pokajniËko priznanje njegovog grijeha i ispovijedanje vjere u obeÊanog Otkupitelja. Njihova je svrha bila da greπnoj rasi usade istinu da je grijeh uzrok smrti. Za Adama je ærtvovanje prve ærtve bio najbolniji doæivljaj. Njegova se ruka morala podiÊi da oduzme æivot, i on je znao: da je bio posluπan Bogu, ljudske ili æivotinjske smrti ne bi bilo. Dok je klao nevinu ærtvu, on je drhtao pri pomisli da Êe morati biti prolivena krv bezgreπnog Boæjeg Janjeta. … Divio se beskonaËnoj dobroti koja Êe platiti ovakav otkup da spasi krivca. Zvijezda nade rasvjetljavala je mraËnu i straπnu buduÊnost i rastereÊivala je od potpune pustoπi. … Kristov Ëin umiranja za Ëovjekovo spasenje nije mu samo trebao omoguÊiti pristup Nebu, veÊ i pred cijelim svemirom opravdati Boga i Njegovog Sina, i njihovo postupanje prema Sotoni i njegovoj pobuni. (Patrijarsi i proroci, str. 68,69) 427 325 7. studenog Nebeske knjige “Jer sva Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,14) Razmotrimo zajedno kakav je zapis naËinjen u nebeskim knjigama o naπem æivotu, karakteru i odnosu prema Bogu. Je li se tijekom protekle godine poveÊala naπa ljubav prema Bogu? Ako Krist uistinu prebiva u naπim srcima, mi Êemo ljubiti Boga i rado poπtivati sve Njegove Zapovijedi, a ta Êe se ljubav neprekidno produbljivati i jaËati. Predstavljamo li svijetu Krista, bit Êemo Ëistog srca, æivota i karaktera, i naπi Êe razgovori biti posveÊeni; u naπim srcima i na naπim usnama neÊe biti nikakve prijevare. Preispitajmo svoju proπlost i uoËimo jesmo li Kristu dali dokaz svoje ljubavi, trudeÊi se postati πto sliËniji Njemu i radeÊi kao πto je On radio da spasimo one za koje je On umro. Zapisano je da se Isus nije stidio svoje gorljive, samopoærtvovne uËenike nazivati braÊom, jer su u potpunosti pokazivali Njegov duh i bili Mu sliËni. Svojim radom stalno su svjedoËili kako ovaj svijet nije njihov dom; njihovo dræavljanstvo bilo je nebesko; oni su bili u potrazi za boljom zemljom — nebeskom. Njihovi razgovori i osjeÊaji bili su vezani uz nebeske stvari. Oni su bili u svijetu, ali ne od svijeta; u duhu i praksi bili su odvojeni od svjetovnih razmiπljanja i obiËaja. Njihov svakodnevni primjer svjedoËio je da su æivjeli za Boæju slavu. Kao i sâm njihov Gospodar, oni su se ponajprije zanimali za spaπavanje duπa. Zbog toga su se trudili i ærtvovali ne πtedeÊi ni svoje æivote. Njihov æivot i karakter ostavio je svijetli trag prema Nebu. Isus moæe gledati takve uËenike sa zadovoljstvom, kao svoje predstavnike. Kroz njih Njegov karakter neÊe biti pogreπno shvaÊen. … Bog je uËinio da napredak Njegovog djela u svijetu ovisi o radu i ærtvi Njegovih sljedbenika. Spasenje naπih duπa kupljeno je beskonaËnim Darom — Isusom Kristom. Isus je napustio Nebo, odloæio svoju slavu, odrekao se prisnog zajedniπtva i πtovanja bezgreπnih anela, i ponizio se Ëak do smrti na kriæu — zbog nas. A sada mi, koji smo postali dionicima Nje428 govog velikog dara, trebamo postati dionicima Njegove ærtve πireÊi blagoslove spasenja na druge ljude. U Kristovom æivotu nije bilo ni traga sebiËnosti. Svi koji rade zajedno s Bogom imat Êe jednak duh kao i njihov UËitelj. Oni Êe neprestano rasti daleko od sebiËnosti i odreÊi se popuπtanja samima sebi, Ëak i u onim stvarima koje su im se nekoÊ Ëinile nevine. … A kad se bude otkrila Njegova slava, oni Êe se “vrlo obradovati”. (Signs of the Times, 22. prosinca 1890.) 8. studenoga 326 Knjiga æivota “Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota; πtoviπe, njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anelima.” (Otkrivenje 3,5) Æelimo li biti pobjednici, trebamo ispitati svoje srce kako bismo bili sigurni da ne njegujemo iπta uvredljivo prema Boga. Ako ipak njegujemo, ne moæemo obuÊi bijelu haljinu koja nam je obeÊana. Æelimo li stati ped Boga odjeveni u bijelu haljinu, koja predstavlja pravednost svetih, moramo sada raditi na pobjeivanju sebe. Za onoga koji radi na pobjeivanju sebe, Krist kaæe: “Njegova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota.” U knjizi æivota zapisana su imena svih onih koji su se jednom predali Bogu, i njihov karakter sada prolazi sud pred Njim. Boæji aneli vaæu moralne vrijednosti. Oni promatraju razvoj karaktera onih koji danas æive, da vide mogu li njihova imena ostati u knjizi æivota. Darovano nam je vrijeme probe tijekom kojega trebamo oprati svoje haljine koje predstavljaju karakter, i uËiniti ih bijelima u JaganjËevoj krvi. Tko obavlja taj posao? Tko od sebe odvaja grijeh i sebiËnost? “Jer ste umrli”, kaæe apostol Pavao istinskim Kristovim sljedbenicima, “i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu!” Ako smo æivi Bogu, mrtvi smo svome “ja”. Neka nam Bog pomogne da umremo svome “ja”. »ija imena neÊe biti izbrisana iz knjige æivota? Samo imena 429 onih koji su ljubili Boga svom snagom svojega biÊa, a svoje bliænje kao same sebe. Za mnoge od nas joπ je mnogo posla koji treba obaviti. Naπ um i karakter moraju postati kao Kristovi um i karakter. SebiËnost je utkana u samu sræ naπeg biÊa. Dobili smo je u naslijee, i mnogi je njeguju kao dragocjeno blago. Niti jedno djelo ne moæemo obaviti za Boga dok ne pobijedimo same sebe i svoju sebiËnost. Mnogima je sve ono πto je vezano uz njih od velike vaænosti. Njihovo “ja” je srediπte svega, oko toga se sve vrti. Kad bi Krist danas æivio na Zemlji, takvima bi poruËio: “Bacite ga u dubinu.” Nemojte se toliko brinuti o sebi. TisuÊe je onih Ëiji je æivot jednako vrijedan kao i vaπ. Zaπto ste onda okrenuti sebi i pljeπÊete si? Ustanite na duænost i budite korisni! Otisnete li se na puËinu i bacite svoje mreæe u vodu, UËitelj Êe skupiti ribe i svjedoËit Êete Boæjem silnom djelu. (Historical Sketches, str. 138,139) Kad naπa srca plamte ljubavlju za Isusa i duπe za koje je umro, uspjeh Êe pratiti naπ rad. … Neka se svatko upita: … Mogu li biti orue za spasenje neËije duπe za Boæje kraljevstvo? Mi æelimo da Boæji Duh duboko djeluje u naπem srcu, tako da bijelu haljinu ne osiguramo samo sebi, veÊ da utjeËemo na druge da se i njihova imena nau upisana u knjigu æivota i nikad ne budu izbrisana. (Historical Sketches, str. 140) 327 9. studenoga Sud sjede — knjige se otvoriπe “Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. TisuÊu tisuÊa sluæahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,10) Nebeske knjige u kojima su zapisana imena ljudi i njihova djela odreuju sudske odluke. Prorok Daniel kaæe: “Sud sjede, knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,10) OpisujuÊi isti prizor pisac Otkrivenja dodaje: “I druga knjiga, knjiga æivota bi otvorena. Tada su mrtvaci sueni prema onome πto je napisano u knjigama, po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,12) 430 U knjizi æivota nalaze se imena svih koji su ikada bili u Boæjoj sluæbi. Isus je pozvao svoje uËenike: “Radujte se... πto su vaπa imena zapisana na nebesima.” (Luka 10,20) Pavao govori o svojim vjernim suradnicima, “kojih se imena nalaze u knjizi æivota”. (Filipljanima 4,3) PromatrajuÊi buduÊe “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe”, Daniel izjavljuje da Êe se Boæji narod izbaviti, “svi koji se nau zapisani u Knjizi”. A Ivan u Otkrivenju kaæe da Êe u Boæji grad uÊi samo oni “koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi æivota”. (Daniel 12,1; Otkrivenje 21,27) “Knjiga spomenica” piπe se pred Bogom i u njoj su zapisana dobra djela onih “koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo”. (Malahija 3,16) Njihove rijeËi vjere, njihova djela ljubavi — sve je to zapisano na Nebu. Nehemija govori o njoj kad kaæe: “Zato, sjeti se mene, Boæe moj: ne prezri mojih poboænih djela koja uËinih za Dom Boga svoga i za sluæbu u njemu.” (Nehemija 13,14) U knjizi spomenici saËuvana je trajna uspomena na svako pravedno djelo. U njoj je vjerno zapisana svaka pobijeena kuπnja, svako nadvladano zlo i svaka rijeË njeæne suÊuti. Zapisana je i svaka ærtva, svako stradanje i jad pretrpljeni zbog Krista. Psalmist veli: “Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?” (Psalam 56,9) ... Pred Bogom se ispituje djelo svakog Ëovjeka i zapisuje kao vjerno ili nevjerno. Pored svakog imena u nebeskim knjigama se sa strahovitom toËnoπÊu upisuje svaka ruæna rijeË, svaki sebiËni postupak, svaka neispunjena duænost i svaki tajni grijeh. ... I najdublje zanimanje πto ga ljudi pokazuju pri donoπenju presuda u zemaljskim sudovima samo je blijeda slika zanimanja koje vlada u nebeskim dvorovima kad se imena upisana u knjigu æivota pojavljuju da budu ispitana pred Sucem svega svijeta. Boæanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedili vjerom u Njegovu krv budu oproπteni prijestupi, da budu vraÊeni u svoj edenski dom i da okrunjeni kao sunasljednici s Njime dobiju “prijaπnju vlast”. (Mihej 4,8) (Velika borba, str. 380— 382) 431 328 10. studenoga Popis zapisanih u nebeske knjige “Prema tome, niste vi tuinci i gosti, nego ste sugraani svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,19) Oni koji su prisno povezani s Bogom moæda neÊe biti uspjeπni u ovozemaljskom æivotu; oni Êe moæda Ëesto biti bolno kuπani i poniæavani. Josip je bio oklevetan i progonjen samo zato πto se Ëvrsto dræao svojih vrlina i Ëestitosti. Boæji izabranik David bio je u nemilosti kod bezboænih neprijatelja koji su ga progonili kao zvijeri svoj plijen. Daniel je zbog svoje vjernosti i nepokolebljive odanosti Bogu bio baËen u lavovsku jamu. Job je bio liπen svega πto je posjedovao na ovom svijetu, a zatim je obolio od tako straπne bolesti da su ga se gnuπali i srodnici i prijatelji; a ipak se nije prestao dræati svoje Ëestitosti i odanosti Bogu. Jeremija je, prenoseÊi samo ono πto mu je Bog stavio u usta i iznoseÊi jasno svoje svjedoËanstvo, tako razbjesnio kralja i knezove da su ga bacili u jamu s glibom. Stjepana su kamenovali samo zato πto je neustraπivo propovijedao Krista i to raspetog. Pavao je bio zatvaran, πiban, kamenovan i na kraju pogubljen zato πto je ostao Boæji glasnik u objavljivanju Evanelja neznaboπcima. Ljubljeni Ivan je poslije svega prognan na pusti otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isusova svjedoËanstva”. (Otkrivenje 1,9) Ovi primjeri ljudske Ëvrstine i postojanosti u sili boæanske moÊi svjedoËe svijetu o istinitosti Boæjih obeÊanja — o Njegovoj stalnoj nazoËnosti i okrepljujuÊoj sili Njegove milosti. Ako se na ove ponizne ljude gleda sa stajaliπta ovoga svijeta, onda nije moguÊe shvatiti njihovu moralnu vrijednost pred Bogom. Oslanjati se mirno na Boga i u najmraËnijim trenucima, ma koliko straπna bura kuπnji i nevolja bila; osjeÊati da je ruka naπeg nebeskog Oca uvijek na kormilu — to je djelo vjere. Samo oko vjere moæe, gledajuÊi iznad ovozemaljskih prolaznosti, procijeniti vrijednost vjeËnog i neprolaznog bogatstva. Veliki vojni zapovjednik osvajao je narode i uznemirio je pola svjetske sile, ali je umro razoËaran i u izgnanstvu. Mudraci koji ispituju svemirska prostranstva, posvuda nailazeÊi 432 na oËite dokaze o Boæjoj sili i diveÊi se njihovom skladu, Ëesto ne uspijevaju u tim Ëudesnim tvorevinama vidjeti ruku Onoga koji je sve to stvorio. “»ovjek koji nerazumno æivi sliËan je stoci koja ugiba.” (Psalam 49,20) Nema nade o slavnoj besmrtnosti koja bi osvjetljavala buduÊnost Boæjih neprijatelja. Ali heroji vjere imaju obeÊanje o naslijeu veÊe vrijednosti od bilo kojeg zemaljskog bogatstva — baπtinu koja Êe zadovoljiti Ëeænje duπe. Oni su moæda nepoznati i nepriznati na ovom svijetu, ali su u nebeskim knjigama zapisani kao graani vjeËnog kraljevstva. Uzviπena veliËina i trajna i vjeËna vrijednost slave bit Êe konaËna nagrada onima koje Êe Bog uËiniti nasljednicima svega. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 525,526) 11. studenog 329 Nebesko Svetiπte “Imamo takva velikog sveÊenika koji sjede s desne strane prijestolja VeliËanstva na nebesima, sluæbenik Svetiπta i pravog ©atora, onoga koji podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.” (Hebrejima 8,1.2) Boæji narod treba jasno razumjeti predmet Svetiπta i istraænog suda. Svima je osobno potrebno poznavanje poloæaja i djela naπeg Velikog SveÊenika. U protivnom Êe im biti nemoguÊe iskazati prijeko potrebnu vjeru za ovo vrijeme ili zauzeti mjesto πto ga je Bog za njih predvidio. Svaki pojedinac ima duπu koju moæe spasiti ili izgubiti. SluËaj svakoga dolazi na Boæji sud. Svatko mora iziÊi pred oËi velikog Suca. ... Svetiπte na Nebu je sámo srediπte Kristovog djela za ljude. Ono se tiËe svake duπe koja æivi na Zemlji. Ona nam otvara pogled na plan otkupljenja, vodeÊi nas do samog zavrπetka vremena i otkrivajuÊi slavan kraj sukoba izmeu pravde i grijeha. Od najveÊe je vaænosti da svi temeljito istraæe ovaj predmet i budu spremni odgovoriti svakome tko ih zapita za njihovu nadu. Kristovo posredovanje za Ëovjeka u nebeskom Svetiπtu isto je tako bitno u planu spasenja kao πto je to bila i Njegova smrt na kriæu. Svojom smrÊu Krist je zapoËeo djelo zbog koje433 ga je nakon svojega uskrsnuÊa uzaπao da bi ga dovrπio na Nebu. Mi moramo vjerom uÊi iza zastora “kamo je uπao za nas u svojstvu preteËe Isus”. (Hebrejima 6,20) Tamo se zrcali svjetlost s kriæa na Golgoti. Tamo moæemo dobiti jasniji uvid u tajne otkupljenja. Nebo je uz bezgraniËnu cijenu postiglo spasenje Ëovjeka; prinesena Ærtva zadovoljava najπire zahtjeve Boæjeg pogaæenog Zakona. Isus je otvorio put k OËevu prijestolju i Njegovim posredovanjem svi koji vjerom dolaze pred Boga mogu iznijeti ondje svoju iskrenu æelju. “Tko skriva svoje grijehe, nema sreÊe, a tko ih ispovijeda i odriËe ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Kad bi oni koji skrivaju i opravdavaju svoje pogreπke mogli vidjeti kako im se Sotona raduje, kako se Kristu i svetim anelima ruga zbog njihovog puta, poæurili bi s priznavanjem i odricanjem od svojih grijeha. Zbog nedostataka u njihovom karakteru Sotona nastoji zavladati umom, i zna da Êe uspjeti ako ih budu dalje njegovali. Stoga stalno pokuπava svojim kobnim laæima prevariti Kristove sljedbenike, tvrdeÊi kako ne mogu pobijediti. Ali Isus svojim ranjenim rukama i svojim slomljenim tijelom moli za njih. ... Nitko dakle ne treba misliti da su njegove manjkavosti neizljeËive. Bog Êe mu dati vjeru i milost da ih nadvlada. (Velika borba, str. 386,387) 330 12. studenog Æivjeti u veliki Dan pomirenja “Povrh toga, deseti dan toga sedmoga mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u Ëast Jahvi paljenu ærtvu.” (Levitski zakonik 22,27) Mi sad æivimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi vrπio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti naËin svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi æivota trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, postiti pred Bogom, æalosni zbog grijeha i iskreno 434 se kajuÊi. Oni moraju duboko i temeljito ispitati srce. Moraju se osloboditi neozbiljnog i lakoumnog duha kojemu su se mnogi takozvani krπÊani prepustili. Sve koji æele pokoriti zle naklonosti koje njima nastoje zagospodariti, oËekuje ozbiljna borba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spaπavamo u skupinama. »istoÊa i poboænost jednoga neÊe nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju iziÊi na sud pred Boga, On Êe ipak ispitati sluËaj svakog pojedinca tako pomno i temeljito kao da nema nijednog drugog biÊa na Zemlji. Svatko mora biti ispitan i naen bez ljage i bez bore, bez iËega tomu sliËna. Sa zavrπenim djelom pomirenja usko su povezani sveËani prizori. »injenice u vezi s njima su od presudnog znaËaja. U gornjem se Svetiπtu sud pribliæava kraju. To djelo traje godinama. Ubrzo Êe se — nitko ne zna kako brzo — prijeÊi na sluËajeve æivih. Naπ se æivot treba pojaviti pred veliËanstvenim Bogom. Danas, viπe no ikada, svaka duπa treba prihvatiti Spasiteljevo upozorenje: “Bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi to vrijeme.” (Marko 13,33) “Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3) Kad istraæni sud bude zavrπen, sudbina svih bit Êe odluËena za æivot ili za smrt. Vrijeme milosti zavrπava kratko prije Gospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima. GledajuÊi unaprijed ovo vrijeme, Krist u Otkrivenju objavljuje: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka se sveti i dalje posveÊuje! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu da svakome platim prema njegovu djelu.” (Otkrivenje 22,11.12) (Velika borba, 387,388) U zemaljskoj je sluæbi veliki sveÊenik, nakon izvrπenog pomirenja za Izrael, iziπao i blagoslovio zajednicu. Tako Êe se i Krist po zavrπetku svog posredovanja pojaviti “bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπËekuju” (Hebrejima 9,28) da svoj narod, koji Ga je Ëekao, blagoslovi vjeËnim æivotom. (Velika borba, str. 384) 435 331 13. studenog Vjera u pomirenje “Nju imamo kao pouzdano i Ëvrsto sidro duπe koje prodire u prostor iza zastora.” (Hebrejima 6,19) Kad osjetite utuËenost, potraæite Isusa i porazgovarajte s Njim. Kad mislite da su vas braÊa krivo razumjela, prisjetite se da Isus, vaπ Stariji brat, nikada ne pravi pogreπke. On Êe pravedno suditi. Kristove rijeËi izgovorene na veliki blagdan imaju prekrasno znaËenje i moÊ. On je podignuo svoj glas i rekao: “Ako je tko æedan, neka doe k meni.” (Ivan 7,37) Nitko nas ne treba tjerati da doemo k Isusu. Mi svojom voljom trebamo odluËiti: donijeti odluku i doÊi k izvoru æivota. Zaπto ne bismo doπli k Isusu? On je naπa nada za vjeËni æivot. Pouke koje dobivamo preko Krista nisu Ëesto ponavljane izreke, one su pune æivotne mudrosti. No, naπa zadaÊa je da prihvatimo odgovarajuÊu boæansku istinu. Apostol Pavao nas potiËe da se dræimo nade koja nam je ponuena u Evanelju. Trebamo vjerom prihvatiti Boæja obeÊanja i obilje blagoslova osiguranih kroz Isusa Krista. Pruæena nam je nada, Ëak i nada u vjeËni æivot. Niπta manje od ovog blagoslova neÊe zadovoljiti naπeg Otkupitelja, ali je naπ udio da prihvatimo nadu vjerom u Njega jer nam je to obeÊao. Moæemo oËekivati patnje, jer oni koji imaju udjela u Njegovim patnjama imat Êe udjela i u Njegovoj slavi. On je kupio oprost i besmrtnost za greπnike, za propale ljudske duπe; no naπa je zadaÊa da to primimo vjerom. Vjerom u Njega imamo nadu koja je sigurna i pouzdana kao sidro naπe duπe. Trebamo shvatiti da sa sigurnoπÊu moæemo oËekivati Boæju pomoÊ ne samo u ovom svijetu veÊ i u nebeskom, jer je On platio takvu cijenu za naπe spasenje. Vjera u Kristovo pomirenje i posredovanje uËinit Êe nas postojanima i Ëvrstima usred iskuπenja koja nas pritiπÊu u crkvi koja se bori. Razmiπljajmo o slavnoj nadi koja nam se pruæa i prihvatimo je vjerom. … Ne moæemo naÊi spasenje u nama samima; trebamo pogledati na Isusa koji je ZaËetnik i svrπitelj naπe vjere, a dok Ga gledamo, mi æivimo. … S kolikim naporom jadni smrtnici teæe postati nositelji svojih i tuih grijeha! No, jedini koji moæe 436 ponijeti grijehe je Isus Krist. Samo On moæe biti moja zamjena i nositi moje grijehe. Kristov preteËa je uskliknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) … Podignite pogled sa sebe i potaknite nadu i povjerenje u Krista. Neka vaπa nada ne bude usmjerena na vas same, veÊ na Njega koji je uπao iza zastora u prostor Svetinje nad svetinjama. Razgovarajte o blaæenoj nadi i slavnom dolasku naπega Gospodina Isusa Krista. (Review and Herald, 9. lipnja 1896.) 14. studenog 332 Pomirenje — naπ temelj mira “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27) Isus kaæe: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!” Mir o kojemu govori veliki UËitelj je veÊi i potpuniji nego πto moæemo zamisliti. Krist je spreman uËiniti velika djela za nas, obnoviti naπu narav time πto Êe uËiniti da budemo sudionicima Njegove boæanske naravi. On Ëeka da svoje srce poveæemo s Njegovim koje je ispunjeno beskonaËnom ljubavlju, kako bismo se u potpunosti pomirili s Bogom. Naπa je prednost πto moæemo razumjeti da nas Bog ljubi jednako kao i svojega Sina. Kad vjerujemo u Krista kao osobnog Spasitelja, imamo Kristov mir. Pomirenje koje nam je osigurano kroz Kristovo posredovanje temelj je naπeg mira. No, sumorni osjeÊaji nisu nikakav dokaz da Kristova obeÊanja nemaju uËinka. Vi se oslanjate na svoje osjeÊaje i, stoga πto vam se vaπi izgledi ne Ëine sjajnima, vi sve viπe poËinjete navlaËiti teπki pokrivaË na svoju duπu. Tada pogledate u svoju duπu i mislite da vas je Bog odbacio. Vaπ pogled treba biti upravljen na Isusa. Isus je rekao da Êemo u Njemu imati mir. UlazeÊi u zajedniπtvo s Isusom mi ulazimo u podruËje mira. Sotona nas uniπtava, a Krist nas obnavlja. Moramo neprekidno vjeæbati svoju vjeru i pouzdanje u Boga, bez obzira na svoje osjeÊaje. Izaija kaæe: “Tko god se od vas Jahve boji, nek 437 posluπa glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez traËka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni.” (Izaija 50,10) Vi moæete zajedno s psalmistom izjaviti: “Pa da mi je i dolinom smrti proÊi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj πtap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireπ na oËi duπmanima mojim. Uljem mi glavu maæeπ, Ëaπa se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit Êe mene sve dane æivota moga. U Jahvinu Êu domu prebivati kroz dane mnoge.” (Psalam 23,4-6) “»ujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga, i odræat Êete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni! Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaËe i hvalitelje koji Êe u svetom ruhu iÊi pred naoruæanim Ëetama i pjevati: Slavite Jahvu jer je vjeËna ljubav njegova! Kad poËeπe klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiæe zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su doπli na Judu, te biπe razbijeni.” (2. Ljetopisa 20,20-23) “Postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen...” (1. Petrova 2,7) Uzmimo u obzir kako je Bog dao svojega jedinoroenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) (Review and Herald, 19. svibnja 1896.) 333 15. studenoga Dræati se uz Isusa “Teæimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu dolazak.” (Hoπea 6,3) Kad vam Sotona kaæe da su vaπi grijesi takvi da ne trebate oËekivati neke velike pobjede u Bogu, odgovorite mu kako Biblija nauËava da je onima koji najviπe vole najviπe i oproπteno. Nemojte pokuπavati umanjiti svoju krivnju opravdavajuÊi grijeh. Vi se ne moæete vjerom pribliæiti Bogu ako najprije ne uvidite svoju greπnost. Tada se moæete pozvati na obeÊanja i nepokolebljivom vjerom traæiti udio u neizmjernoj ærtvi koja je prinesena za ljudski rod. Dræite se za Isusa, a Njegovo veliko srce puno ljubavi privuÊi Êe vas k sebi. 438 Ne mogu podnijeti pomisao kako bi itko mogao otiÊi ... a da nije uvelike ojaËao svoju vjeru. … Svaki buduÊi korak koji uËine mora biti korak vjere. Imaju li duhovno iskustvo bogato vjerom, jedan moæe potjerati tisuÊu, a dvojica mogu potjerati deset tisuÊa u bijeg. Ali svi talenti koje mogu posjedovati, sve vjeπtine i rjeËitost koje mogu steÊi, neÊe imati nikakvog uËinka ako oni nisu posveÊeni Bogu. … Apostol Pavao je æelio da se njegova braÊa utjeπe “utjehom kojom je utjeπen” (2. KorinÊanima 7,7). KrπÊanin pronalazi stalnu utjehu i snagu u Isusu. … Neka naπe oko uvijek poËiva na Boæjoj slavi. Nemojmo dopustiti da se iπta isprijeËi izmeu nas i Njega. Ako “teæimo da upoznamo Jahvu”, znat Êemo da “ko zora pouzdan mu dolazak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπe proljetne πto natapa zemlju”. Ako smo sudionici boæanske naravi, svojim Êemo æivotom i karakterom odraæavati lik naπega Gospodina Boga. Ne moæemo biti lijeni u traæenju ovakvog savrπenog karaktera. Ne moæemo mirno promatrati svoje okruæenje, misleÊi kako Êe drugi obaviti posao umjesto nas. “Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,3) Mi moramo biti radnici zajedno s Bogom. Naπ se æivot treba sastojati od poniznog, iskrenog izgraivanja spasenja sa strahom i drhtanjem; tada Êe vjera, nada i ljubav prebivati u naπem srcu dajuÊi nam zalog nagrade koja oËekuje pobjednike. Nemilosrdan i odluËan, neprijatelj je pripremio svoje smicalice za svaku duπu koja nije pripremljena za kuπnje i koja nije oËuvana stalnom molitvom i æivom vjerom. Kao pojedinci, ili kao tijelo, mi se ne moæemo osigurati od njegovih stalnih napada; ali samo zahvaljujuÊi Isusovoj pobjedi nad svakom kuπnjom moæemo se uspjeπno oduprijeti svakom protivnikovom javnom ili tajnom utjecaju. Ne zaboravite da “vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere”! Stoga “budite trijezni i bdijte”. (1. Petrova 5,8) (Historical Sketches, str. 135,136) 439 334 16. studenog Ne sudite “Nemojte suditi, da ne budete sueni! Jer kako budete sudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” (Matej 7,1.2) Posve mi je jasno kako neprijatelj djeluje i stoga æelim reÊi svakoj duπi: “Nemojte suditi, da ne budete sueni! Jer kako budete sudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” Postoji vrijeme kad trebamo zauzeti Ëvrsti stav, no, u veliËanju Gospodina nemojte osuivati i optuæivati jedni druge. Kad bi se Boæji narod razjedinio, to bi izazvalo veselje kod svih sila pakla. Priprema se put prepirke i podjela. Neki se nalaze u velikoj opasnosti da odplutaju strujom u nevjerstvo. Neka vaπa zadaÊa bude spaπavanje ovih ugroæenih duπa. U mojem srcu je tuga, velika tuga πto oni ne shvaÊaju svoje ponaπanje. … Postoji neπto πto moæete uËiniti. Moæete uvidjeti kako ste i sámi u stanju da vam treba pokajanje. Vaπem je srcu prijeko potrebno obraÊenje. Kraj je blizu, a vremena je malo. Ustrajno molite Boga; pripremite Kraljev put i uzdignite visoko zastavu istine na kojoj su ispisane “Boæje zapovijedi i vjera u Isusa”. Dok napredujete korak po korak, navijeπtajte: “Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Mojsije je objavio: “Ja sam vas, eto, pouËio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrπite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Dræite ih i vrπite: to Êe u oËima narodâ biti vaπa mudrost i vaπa razboritost. Kad oni Ëuju za sve ove zakone, reÊi Êe: ‘Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao πto je Jahve, Bog naπ, kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakon i uredbe pravedne kao πto je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? Zato pazi i dobro se Ëuvaj da ne zaboraviπ dogaaje πto si ih svojim oËima vidio; neka ti ne iπËeznu iz srca ni jednoga dana tvoga æivota; naprotiv, pouËi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.’” (Ponovljeni zakon 4,5-9) (Letter 30, 1906.) 440 A Spasitelj je jasno izrekao: “Jer kako budete sudili, onako Êe se i vama suditi.” … Tko moæe stajati pred Bogom i tvrditi da je besprijekornog karaktera, neporoËnog æivota? Kako se, dakle, bilo tko usudi kritizirati i suditi svoju braÊu? Oni koji se mogu nadati spasenju Kristovim zaslugama, koji moraju traæiti oprost snagom Njegove krvi, podloæni su najveÊoj odgovornosti da primjenjuju ljubav, smilovanje i praπtanje prema svojim bliænjima koji su takoer u grijehu. … Kad osuujete druge, Gospodin sudi vas. … Neka Gospodin pokrene srce svakog pojedinog vjernika crkve sve dok se Njegova preobraæavajuÊa sila ne oËituje u njegovu æivotu i karakteru. Onda neÊete kritizirati jedni druge kad se okupite, veÊ razgovarati o Isusu i Njegovoj ljubavi. (Review and Herald, 30. studenoga 1886.) 17. studenoga 335 Jedino pravo mjerilo karaktera “©to imaπ gledati trun u oku brata svojega!” (Matej 7,3) »ak ni reËenicom: “... O ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto”, nije potpuno izraæena sva veliËina grijeha onoga tko se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata. Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!” Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapazi mane kod drugih. Kad misli da je u neËijem karakteru ili æivotu otkrio kakvu manu, takav je s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje. Ali Isus kaæe da je takva karakterna osobina, koja se razvila tim nimalo krπÊanskim postupcima, u usporedbi s pogreπkom koja se kritizira isto πto i brvno prema trunu. Takvome nedostaje duha snoπljivosti i ljubavi, pa od muπice pravi slona. Oni koji nikad nisu iskusili poniznost kakva se stjeËe potpunom predanosti Kristu, ne mogu otkriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi. Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh Evanelja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist umro. ... 441 Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko istiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mjesto. BuduÊi da je Otac “sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuuje suditi pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga “koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi nazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”. (2. Solunjanima 2,4) Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizejstva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice. Ako vjersko iskustvo nije proæeto ljubavlju, tu nema Krista; svjetlost Njegove nazoËnosti tu ne prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi nikakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha. Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe: “Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz oka bratova.” (Matej 7,5) (Isusov govor na Gori, str. 166—168) Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje dostojanstvo, Ëak i sâm æivot, da biste spasili zalutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno ponaπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mnoπtvo grijeha. Otkrivanje Krista u vaπemu karakteru moÊi Êe preobraziti sve s kojima dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje rijeËi — blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe preobraziti duπe u ljepotu Gospodina, naπega Boga. (Isusov govor na Gori, str. 171,172) 442 18. studenoga 336 Istina — temelj karaktera “U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11) Oni koji prouËavaju Bibliju, traæe savjet od Boga i oslanjaju se na Krista, moÊi Êe u svako doba i u svim okolnostima postupati mudro. Istinska naËela otkrivaju se u stvarnom æivotu. Kad se istina za ovo vrijeme prihvati iskreno i postane osnovom karaktera, dovest Êe do takve odluËnosti u namjeri i ciljevima, da pred zavodljivosti ovozemaljskih uæitaka, nepostojanosti navika, prijezirom onih koji ljube ovaj svijet i æeljama vlastitog srca ostaju potpuno nemoÊni. Savjest mora najprije biti prosvijetljena, a volja dovedena u pokornost. Ljubav prema istini i pravdi mora zavladati u duπi, i na taj naËin se izgrauje karakter koji Nebo moæe odobriti. Imamo izrazite primjere o Ëvrstini nepokolebljive odanosti naËelima vjere. »ak ni strah od smrti ne bi mogao natjerati æednog Davida da pije vodu s Betlehemskog izvora, zbog koje su njegovi hrabri junaci riskirali svoj æivot. Duboko i otvoreno ædrijelo lavovske jame nije moglo sprijeËiti Daniela u njegovoj odluËnosti da se svakoga dana moli Bogu, niti je uæarena peÊ nagnala ©adraka i njegove drugove da se poklone idolu kojega je podigao kralj Nabukodonozor. Mladi koji se Ëvrsto dræe naËela uzdræavat Êe se od zadovoljstava i izazivanja boli, i biti hrabri Ëak i u lavovskoj jami ili u uæarenoj peÊi, radije nego da se nau nevjerni Bogu. Obratite pozornost na Josipov karakter. Njegova Ëestitost bila je teπko kuπana, ali je njegova pobjeda bila potpuna. … Ista uzviπena i nepokolebljiva odanost naËelu dolazila je do izraæaja u svakoj kuπnji. Gospodin je bio s njim i Njegova rijeË bila je zakon. Takva Ëvrstina i nepokolebljivost u naËelima blistaju najizrazitijim sjajem nasuprot slabosti i nekorisnosti mladih naπeg vremena. … Pogreπno je shvaÊanje da se moramo podËiniti volji i postupcima izopaËene djece. Elizej je na samom poËetku svog javnog rada naiπao na podsmjeh i ruganje mladih u Betelu. On je bio Ëovjek izrazito blage naravi, ali je Boæjim Duhom bio 443 primoran izreÊi prokletstvo nad onima koji su mu se tako drsko rugali. Oni su Ëuli za nedavno Ilijino uzaπaπÊe na Nebo, i taj sveËani dogaaj naËinili su predmetom ismijavanja. Elizej je pruæio jasan dokaz da ni stariji ni mladi ne smiju zbijati πale na raËun neËijeg svetog poziva. Dok su mu podrugljivo dovikivali kako je bolje da i on ode gore, kao πto se Ilija uznio prije njega, on ih je prokleo u ime Gospodnje. Straπna presuda koja je odmah doπla na njih bila je od Boga. Nakon toga Elizej viπe nije imao problema u svojoj misiji. Pedeset godina on je ulazio i izlazio kroz gradska vrata Betela i, putujuÊi od grada do grada, prolazio kroz gomile raznih besposliËara, najgrubljih i najraspuπtenijih mladiÊa, ali ga nikad viπe nitko nije ismijavao niti pravio πale na raËun njegovog poziva kao proroka Sveviπnjega. Ovaj jedini sluËaj tako neobiËne strogosti na poËetku njegove misije bio je dovoljan da mu osigura poπtovanje do kraja æivota. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 43,44) 337 19. studenoga Krist je govorio kao sudac “Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!” (Matej 23,37) Krist je govorio kao sudac onima koji su stajali pred Njim. Njegov glas, koji je tako Ëesto njeæno pozivao, sad je korio i osuivao. Sluπatelji su zadrhtali. Dojam koji su ostavile Njegove rijeËi i Njegov pogled nikada se nije mogao izbrisati. Kristov je gnjev bio usmjeren protiv licemjerstva, velikih grijeha kojima su ljudi razarali svoje duπe, varali narod i obeπËaπÊivali Boga. U vrlo prijevarnom rasuivanju sveÊenika i poglavara prepoznao je djelovanje Sotoninih orua. Njegova osuda grijeha bila je oπtra i pokretala je na preispitivanje, ali nije izgovorio nijednu osvetniËku rijeË. Bio je ispunjen svetim gnjevom prema knezu tame, ali nije izrazio nikakvo razdraæljivo raspoloæenje. Tako Êe i krπÊanin koji æivi u skladu s Bogom 444 i odlikuje se dragocjenim osobinama ljubavi i milosti, biti ispunjen pravednim gnjevom prema grijehu, ali neÊe biti pokrenut straπÊu da ruæi one koji njega ruæe. On Êe u Kristu saËuvati mir i vlast nad sobom, Ëak i onda kad se sretne s onima koji pokretani silama odozdo brane neistinu. Boæansko saæaljenje ogledalo se na licu Boæjeg Sina dok je laganim pogledom obuhvaÊao Hram i svoje sluπatelje. Glasom priguπenim dubokom boli i gorkim suzama, uzviknuo je: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!” To je bila borba odvajanja. U Kristovom plaËu izlijevalo se sámo Boæje srce. ... I farizeji i saduceji bili su uπutkani. Isus je sabrao svoje uËenike i pripremio se da napusti Hram, ne kao pobijeeni kojega su neprijatelji primorali da ih napusti, veÊ kao Onaj Ëije je djelo zavrπeno. Iziπao je iz borbe kao pobjednik. Dragocjene istine, koje su tog znaËajnog dana potekle s Kristovih usana, saËuvane su u mnogim srcima. Nove misli i nove teænje probudile su se u njihovom æivotu, i nova je povijest otpoËela. Nakon Kristova raspeÊa i uskrsnuÊa uËenici su odluËno istupili i ispunili boæanski nalog mudroπÊu i revnoπÊu koje su bile usklaene s veliËinom djela. Nosili su vijest koja se obraÊala ljudskim srcima, pokoravajuÊi stare predrasude koje su dugo sputavale tisuÊe ljudi. Pred njihovim su svjedoËanstvom ljudske teorije i filozofije postale kao prazne priËe. Silni su bili rezultati proistekli iz Spasiteljevih rijeËi upuÊenih zadivljenom i strahopoπtovanjem obuzetom mnoπtvu u jeruzalemskom Hramu. (Isusov æivot, str. 511,512) 20. studenoga 338 Svi se moraju pojaviti na sudu “A ti, zaπto sudiπ brata svoga? Ta, svi Êemo stajati pred Boæjim sudom.” (Rimljanima 14,10) Pribliæavamo se kraju vremena. Sve viπe Êe biti kuπnji koje dolaze izvana, ali ne dopustimo da dolaze iz same crkve. 445 Neka se oni koji tvrde da su Boæji narod odreknu sebe zbog istine i zbog Krista. “Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim.” (2. KorinÊanima 5,10) … Svatko tko istinski ljubi Boga imat Êe Kristov duh i æarku ljubav prema svojoj braÊi. Ukoliko je vjernik prisnije povezan s Bogom, a njegova ljubav usredotoËena na Krista, manje Êe ga uznemiravati grubosti i poteπkoÊe koje susreÊe u svakodnevnom æivotu. Oni koji teæe uzrasti do punog rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu, postat Êe sve sliËniji Njemu po karakteru, uzdiæuÊi se iznad sklonosti ka gunanju i nezadovoljstvu. Oni Êe prezirati iznalaæenje tuih pogreπaka. Crkva u ovo vrijeme treba imati vjeru koja je jednom dana svetima, vjeru koja Êe ih osposobiti da hrabro kaæu: “Bog mi pomaæe” (Psalam 54,6), “Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13) Gospodin nas poziva da ustanemo i krenemo naprijed. U svim vremenima kad je crkva napustila svoje grijehe i prihvatila i æivjela istinu, dobivala je Boæje odobravanje. U vjeri i poniznoj posluπnosti nalazi se snaga kojoj svijet ne moæe odoljeti. Namjera Boæje Promisli u odnosu na Njegov narod je napredak — neprestano napredovanje na putu svetosti u usavrπavanju krπÊanskog karaktera, uzdizanje sve viπe i viπe u jasnoj svjetlosti, u znanju i Boæjoj ljubavi do samog svrπetka vremena. O, zaπto joπ uvijek uËimo samo osnovna naËela nauka o Kristu? Gospodin ima obilje blagoslova za svoju Crkvu ako njeni vjernici usrdno teæe probuenju iz opasne mlakosti. Formalna vjera, beæivotne rijeËi, karakter liπen moralne snage — na to ukazuje ozbiljna poruka koju vjerni Svjedok upuÊuje crkvama, upozoravajuÊi ih protiv oholosti, svjetovnosti, formalizma i samodovoljnosti. … Ali poniznima, stradalnicima, vjernima i strpljivima, koji su svjesni svojih slabosti i nedostataka, upuÊene su rijeËi ohrabrenja: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) … Naπ Gospodin odlaæe svoj dolazak zbog toga πto “vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraÊenju” (2. Petorva 3,9). Tek kad sa svim iskupljenima budemo stajali na staklenom moru, sa zlatnim harfama i vijencima slave, i pred nama beskrajnost vjeËnosti, tada Êemo uvidjeti kako je kratko bilo ovo vrijeme Ëekanja i kuπnje. “Blago 446 slugama koje gospodar, kada doe, nae gdje bdiju!” (Luka 12,37) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 483—485) 21. studenoga 339 Vjernim majkama bit Êe iskazana poËast na Sudu “Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliπao proπnju kojom sam ga prosila.” (1. Samuelova 1,27.28) Ispunjenju Aninog zavjeta da posveti svoje dijete Gospodinu nije bilo udovoljeno sve dok nije doπlo vrijeme da on bude predstavljen u Svetiπtu. Od njegove najranije dobi ona je pouËavala njegov djeËji um da voli i πtuje Boga te da sebe smatra Gospodnjim vlasniπtvom. PomoÊu svega poznatog πto ga je okruæivalo ona ga je usmjeravala da svoje misli upravlja na Stvoritelja. Briga vjerne majke nije prestala ni kad je bila odvojena od svojega djeteta. Mali Samuel je bio predmet njezinih molitava. … Kad bi svaka majka mogla razumjeti opseg njezinih duænosti i odgovornosti i kakva Êe biti nagrada za vjernost! Svakodnevni majËin utjecaj na djecu priprema ih za vjeËni æivot ili vjeËnu smrt. Ona u svojemu domu provodi moÊ odluËnije nego ministar za svojim stolom, pa Ëak i kralj na prijestolju. DoÊi Êe dan kad Êe Bog otkriti koliko svijet duguje poboænim majkama koje su odgojile ljude kao nepokolebljive zagovornike istine i obnove — ljude koji su bili odvaæni i usudili se tako postupati, koji su ostali nepokolebljivi usred provjera i kuπnji; ljude koji su radije odabrali uzviπene i svete interese istine i Boæje slave od svjetske slave ili samog æivota. Kad doe vrijeme suda i otvore se knjige, kad veliki Sudac bude objavio tko su “dobri i valjani sluge” i kruna slave bude stavljena na Ëelo pobjednika, mnogi Êe podiÊi svoje krune naoËigled cijelog svemira i pokazujuÊi na svoje majke reÊi: “Ona me je uËinila takvim, miloπÊu Boæjom. Njezina poduka, njezine molitve bile su blagoslov za moje spasenje.” … 447 Bog je uredio da je kod obitelji i naroda, ili kod pojedinaca, vrlina temelj sreÊe. … Svaka mlada osoba odreuje svoj æivotni put mislima i osjeÊajima koje je njegovala u najranijim godinama. Ispravne, Ëestite ljudske navike steËene u mladosti postaju dijelom karaktera i obiljeæavaju æivot pojedinca. Mladi mogu postati nemoralni ili moralni, ovisno o njihovom izboru. … Mladi danaπnjice mogu postati dragocjeni u Gospodnjim oËima kao πto je bio Samuel. Njihova imena mogu biti upisana u knjigu æivota na zadovoljstvo Vladara svemira i aneoskog mnoπtva. Vjerno ËuvajuÊi svoju krπÊansku cjelovitost, mladi mogu, poput plemenitog Luthera, vrπiti silan utjecaj u djelu reforme. Takvi su ljudi potrebni u ovom trenutku. Za svakog od njih Bog ima mjesto i posao. (Signs of the Times, 3. studenoga 1881.) 340 22. studenoga Izaberite Krista “Danas izaberite kome Êete sluæiti.” (Joπua 24,15) U cilju spaπavanja ljudi Bog koristi razliËita sredstva. On im govori kroz pisanu RijeË i preko svojih propovjednika; i posredstvom Svetoga Duha upuÊuje im svoje poruke, opomene, ukore i pouke. Sve to On Ëini da prosvijetli njihovo razumijevanje, otkrije im njihove duænosti i njihove grijehe i ukaæe na blagoslove koje mogu primiti; da u njima probudi svijest i æelju za duhovnim, kako bi se obratili Kristu i u Njemu naπli milost koja im je potrebna. Ali mnogi su umjesto Boæjim putom odabrali iÊi vlastitim. Oni se nisu izmirili s Bogom, niti to mogu sve dok sebiËno “ja” ne bude razapeto i dok Krist ne bude vjerom æivio u njihovom srcu. Svaki pojedinac se svojom vlastitom odlukom udaljuje od Krista kad odbija gajiti Njegov duh i slijediti Njegov Primjer; ili se u samoodricanju, vjeri i posluπnosti sjedinjuje s Kristom. Svatko mora osobno za sebe izabrati Krista, jer je On prvo izabrao nas. Takvo jedinstvo s Kristom trebaju postiÊi oni koji su po naravi u neprijateljstvu s Njim. U takav odnos potpune 448 ovisnosti treba uÊi oholo ljudsko srce. To je iznimno teæak zadatak, i mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici o tome ne znaju niπta. Oni su Spasitelja prihvatili samo na papiru, ali ne kao jedinog Vladara svojega srca. Neki uviaju nuænost pokajanja, ali Ëim uvide tu potrebu i osjete æelju za promjenom, u srcu poËinje borba. OdreÊi se svoje volje, moæda svojih stremljenja i teænji, zahtijeva odluËan napor pred kojim se mnogi pokolebaju i okreÊu mu lea. A ipak, takvu borbu mora prihvatiti i voditi svako istinski obraÊeno srce. Mi se moramo boriti protiv kuπnji koje nadiru izvana i iznutra. Moramo ostvariti pobjedu nad samim sobom, razapeti strasti i poæude; i tada poËinje jedinstvo duπe s Kristom. Kao πto se odsjeËena i naizgled beæivotna granËica cijepi na æivo stablo, tako i mi moæemo postati æiva loza na pravom Trsu. Rod koji je u svom æivotu donosio Krist donosit Êe i svaki Njegov sljedbenik. Nakon πto je postignuto takvo jedinstvo, ono se moæe odræati samo neprekidnim, usrdnim i briæljivim naporima. Da bi tu svetu vezu saËuvao i odræao, Krist upotrebljava svoju moÊ, ali i ovisni i bespomoÊni greπnik mora sa svoje strane ulagati stalne napore. … Svaki krπÊanin mora budno i neprekidno Ëuvati svaki prilaz kojim bi Sotona mogao priÊi njegovoj duπi. TraæeÊi stalno u molitvi boæansku pomoÊ, on istodobno mora odluËno pruæati otpor svakoj sklonosti ka grijehu. Vjerom, hrabroπÊu i ustrajnim naporima on moæe postati pobjednik. Ali uvijek mora imati na umu da pobjedu moæe izvojevati samo ako Krist ostane u njemu i on u Kristu. … Samo osobnom povezanoπÊu s Kristom, zahvaljujuÊi neprekidnom odræavanju zajednice s Njim, moæemo donositi plodove Svetog Duha. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 46—48) 449 341 23. studenoga Biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu “Tko Êe uziÊi na Goru Jahvinu, tko Êe stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srce neduæno: duπa mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.” (Psalam 24,3.4) ©to znaËi biti krπÊanin? To znaËi biti sliËan Kristu, Ëiniti Kristova djela. Neki ne uspijevaju postiÊi ovo, neki ono. Neki su po naravi nestrpljivi. Sotona razumije njihove slabosti i uspijeva ih uvijek iznova pobijediti. Ali neka se nitko zbog toga ne obeshrabri. Kad god se pojave male smetnje i kuπnje, zamolite Boga u tihoj molitvi da vam dâ snage i milosti da se moæete s njima strpljivo nositi. U tiπini se krije snaga; nemojte progovoriti ni rijeËi dok ne iznesete svoju molbu nebeskom Bogu. Budete li tako uvijek Ëinili, uskoro Êete svladati svoju naglu narav, i veÊ ovdje na Zemlji imat Êete ozraËje Neba u kojemu moæete prebivati. Bog æeli da Njegov narod opere svoje ruke i oËisti svoje srce. HoÊe li biti nesretni ako to uËine? HoÊe li ljubaznost i strpljivost, pristojnost i obzirnost donijeti nesreÊu njihovim obiteljima? Daleko od toga. Ljubaznost koju pokazuju prema svojoj obitelji odrazit Êe se i na njih same. Ovo je zadaÊa koju treba izvrπiti u domu. Ako Ëlanovi obitelji nisu spremni æivjeti u miru danas, nisu spremni ni za æivot u obitelji koja Êe se okupiti oko slavnog bijelog prijestolja. Grijeh uvijek donosi tamu i ropstvo, ali ispravno postupanje donijet Êe mir i svetu radost. … U dan nevolje, kad nas neprijatelj pritiπÊe, mi Êemo hoditi meu anelima. Oni Êe biti poput vatrenog zida oko nas, a jednog Êemo dana zajedno s njima πetati Boæjim gradom. … Nikad nije postojalo vrijeme kad je Boæji narod imao veÊu potrebu traæiti Njegova obeÊanja nego πto je to sada. Neka ruka vjere proe kroz tamu i prihvati ruku beskonaËne moÊi. Dok govorimo o nuænosti odvajanja od grijeha, prisjetimo se kako je Krist doπao na naπ svijet da spasi greπnike, da “moæe zauvijek spaπavati one koji po njemu dolaze k Bogu”. Naπa je prednost πto moæemo vjerovati da nas Njegova krv Ëisti od 450 svake mrlje i prljavπtine grijeha. Mi ne smijemo ograniËavati moÊ Sveca Izraelova. On æeli da doemo k Njemu takvi kakvi jesmo, greπni i uprljani. Njegova je krv djelotvorna. Preklinjem vas da ne æalostite Svetog Duha nastavljajuÊi grijeπiti. Doete li u napast, nemojte biti obeshrabreni. Ovo obeÊanje odjekuje i do naπeg vremena: “Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) OsjeÊam kako bi se za ovo obeÊanje s usana smrtnika neprekidno trebala Ëuti pjesma zahvalnica. Sakupimo ove dragocjene dragulje od obeÊanja, i kad nas Sotona optuæuje za naπu veliku greπnost, pokuπavajuÊi nas navesti da posumnjamo u Boæju spasonosnu silu, ponovimo Kristove rijeËi: “A tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37) (Historical Sketches, str. 157,158) 24. studenoga 342 Mjerilo karaktera na Sudu “A svi koji budu pod Zakonom sagrijeπili, po Zakonu Êe biti sueni. Nisu, naime, pred Bogom pravedni oni koji sluπaju Zakon, nego Êe oni biti priznati pravednima koji vrπe Zakon” (Rimljanima 2,12.13) Oni koji su prihvatili svjetlost koja se odnosila na Kristovo posredovanje i na nepromjenjivost Boæjeg zakona, uvidjeli su da su te istine iznesene u Otkrivenju 14. poglavlju. Poruke iz ovog poglavlja sadræe trostruko upozorenje koje treba stanovnike Zemlje pripremiti za Gospodnji drugi dolazak. Objava: “Jer je doπao Ëas njegova Suda” upuÊuje na zavrπno djelo Kristove sluæbe za spasenje ljudi. Ona navjeπÊuje istinu koja se treba objavljivati dok se Spasiteljevo posredovanje ne zavrπi i On se vrati na Zemlju da uzme k sebi svoj narod. Djelo suda koji je zapoËeo 1844. godine mora se nastaviti dok se svi sluËajevi, i æivih i mrtvih, ne rijeπe; stoga Êe ono trajati do svrπetka vremena milosti za ljude. Da bi se mogli odræati na sudu, poruka sadræi nalog: “Bojte se Boga i zahvalite mu... Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” Rezultat prihvaÊanja ovih poruka sadræe rijeËi: “Na tom se 451 temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” Da bi se pripremili za sud, ljudi moraju vrπiti Boæji zakon. On Êe biti mjerilo karaktera na sudu. Apostol Pavao izjavljuje: “Svi koji budu pod Zakonom sagrijeπili, po Zakonu Êe biti sueni... u dan u koji Êe Bog — prema mojem evanelju — suditi ljudske tajne po Isusu Kristu.” Dalje kaæe da Êe “oni biti priznati pravednima koji vrπe Zakon”. (Rimljanima 2,1216) Da bi se vrπio Boæji zakon potrebna je vjera, jer “bez vjere nemoguÊe mu je ugoditi”. “A sve πto se ne Ëini po Ëvrstom uvjerenju grijeh je.” (Hebrejima 11,6; Rimljanima 14,23) Prvi aneo poziva ljude da se boje Boga i da Mu zahvale; da Mu se poklone kao Stvoritelju neba i Zemlje. Da bi to Ëinili, moraju biti posluπni Njegovom Zakonu. Propovjednik kaæe: “Boj se Boga, izvrπuj njegove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.” (Propovjednik 12,13) Bez posluπnosti Njegovim Zapovijedima nijedno bogoπtovlje ne moæe biti ugodno Bogu. “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vrπimo njegove zapovijedi.” “Tko uklanja uho svoje da ne sluπa Zakona, i molitva je njegova mrska.” (1. Ivanova 5,3; Izreke 28,9) (Velika borba, str. 345,346) Svatko bi si trebao postaviti pitanje koje je od najveÊeg znaËaja: Ispunjavam li zahtjeve Boæjeg zakona? … Samo neposrednim samoispitivanjem u svjetlu Boæje rijeËi moæemo otkriti naπe odstupanje od Njegove svete vladavine prava. … U Njemu moæemo imati oprost za pogreπke uËinjene u proπlosti, a u Njegovoj snazi moæemo izrastati u savrπene muπkarce i æene u Isusu Kristu. (Youth’s Instructor, 10. lipnja 1897.) 343 25. studenog Vijenac æivota “VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,8) Pavao je uvijek imao na umu vijenac æivota koji mu je bio obeÊan, i ne samo njemu, veÊ i svima onima koji æeljno iπËekuju Kristov dolazak. Ali, ono πto mu je vijenac æivota uËinilo tako 452 poæeljnim bila je pobjeda kroz Isusa Krista. Isus ne bi æelio da naπ glavni cilj bude osvojiti nagradu, veÊ Ëiniti Boæju volju jer je to Njegova volja, bez obzira na nagradu koju Êemo primiti. Boæji dar jest vjeËni æivot. Gospodin æeli da svi koji primaju Njegovu milost imaju potpuno povjerenje u Njega. On nas poziva da primjenjujemo Ëistu, jednostavnu vjeru, uzdajuÊi se u Njega i ne pitajuÊi se kakvu Êemo naknadu primiti. Mi trebamo srËano raditi u Njegovoj sluæbi, pokazujuÊi kako imamo potpuno povjerenje da Êe nas On nagraditi pravedno. Razmotrimo li scenu suda — kad se daje nagrada pravednicima, a osuda zlima — pravednici su prikazani kako se s Ëuenjem pitaju πto su uËinili da primaju takvu nagradu. No, oni su njegovali i Ëuvali vjeru u Krista. Bili su proæeti Njegovim Duhom i bez svjesnog truda Ëinili za Krista i Njegove svete djela koja donose sigurnu nagradu. Ali, njihova motivacija za takav rad nije bila primanje naknade. Oni su smatrali najviπom ËaπÊu πto im je bilo dopuπteno raditi kao πto je Krist radio. Ono πto su oni Ëinili bilo je iz ljubavi prema Kristu i bliænjima, a On, koji se poistovjetio s patnjama ËovjeËanstva, prihvatio je ova djela suosjeÊanja i ljubavi kao da su uËinjena Njemu. ... Svaku naπu sposobnost, svaki naπ dar, sve dugujemo Gospodinu. Svaka naπa pobjeda steËena je zahvaljujuÊi Njegovoj milosti. Stoga je potpuno neprimjereno da hvalimo sebe. … Kad bismo se sjetili da se nalazimo na provjeri i kuπnji pred bezgreπnim svemirom, da nas Bog kuπa da vidimo kakvog smo duha, naπe bi razmiπljanje bilo ozbiljnije, a molitve usrdnije. Oni koji rade u jednostavnosti shvaÊaju kako sâm Ëovjek ne moæe uËiniti niπta dobroga. Oni su puni zahvalnosti za povlasticu odræavanja zajedniπtva s Bogom. U njihovu sluæbu je utkano naËelo koje njihove darove i prinose u cijelosti Ëini miomirisom. Oni imaju jednako povjerenje u Boga kao πto dijete ima povjerenje u svojega zemaljskog oca. Mi nismo nagraeni toliko za svoju aktivnost i æar koliko za njeænost, ljubaznost, milostivost i ljubav koju smo utkali u naπ rad za bolesne, potlaËene i napaÊene. (Signs of the Times, 9. kolovoza 1899.) 453 344 26. studenoga Kad Krist doe, Njegova plaÊa ide s Njim “Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Boæe moj.” (Psalam 35,24) Kad je kralj iziπao pogledati goste, pokazao se njihov stvarni karakter. Za svakoga gosta na svadbi bilo je pripremljeno svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. NoseÊi ga, gosti su pokazivali svoje poπtovanje prema prireivaËu gozbe. Meutim, jedan Ëovjek je ipak zadræao svoje obiËno graansko odijelo. Nije izvrπio pripremu koju je zahtijevao kralj. Vrlo skupocjeno ruho prezrivo je odbio obuÊi. Time je uvrijedio svojega gospodara. Na kraljevo pitanje: “Prijatelju, kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?” niπta nije mogao odgovoriti. I tako je osudio samoga sebe. Tada je kralj zapovjedio: “Sveæite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba!” (Matej 22,13) Kraljevo ispitivanje gostiju na gozbi prikazuje sud. Gosti na evaneoskoj gozbi jesu oni koji tvrde da sluæe Bogu, oni Ëija su imena zapisana u knjizi æivota. Meutim, nisu svi koji govore da su krπÊani doista iskreni Kristovi uËenici. Prije nego πto se dodijeli konaËna nagrada, morat Êe se odluËiti tko je dostojan da dobije baπtinu pravednih. Ova odluka mora se donijeti prije Kristovog drugog dolaska na nebeskim oblacima; jer kad On doe, Njegova nagrada Êe veÊ biti s Njim, “da svakome plati prema njegovu djelu” (Otkrivenje 22,12). Prema tome, prije Njegovog drugog dolaska morat Êe se odrediti kakvoÊa djela svakog Ëovjeka da bi se svakom Kristovom sljedbeniku odredila nagrada u skladu s njegovim djelima. Dok ljudi joπ budu boravili na Zemlji, u nebeskim Êe se sudnicama obaviti istraæni sud. Æivot svih onih koji su tvrdili da slijede Krista bit Êe istraæen pred Bogom. Svi Êe biti ispitani u skladu s onim πto je zapisano u nebeskim knjigama i prema njihovim djelima bit Êe im odreena vjeËna sudbina. Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëisti karakter koji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “da se obuËe u blistav, Ëist lan” da “bude sveta i bez mane”. “Lan, zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8; Efe454 æanima 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov neokaljani karakter, koji se vjerom daje svima koji prime Krista kao svojega Spasitelja. … Tim pokrivalom, tom odjeÊom svoje pravednosti, Krist æeli pokriti svaku pokajniËku, vjernu duπu. (Isusove usporedbe, str. 211,212) 27. studenoga 345 Naπ milostivi i vjerni Veliki SveÊenik “Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 9,12) Kao Onaj koji je uzeo na sebe grijehe svijeta, i kao SveÊenik i Ëovjekov Predstavnik pred Bogom, On je uπao u æivot ljudskoga roda primivπi ljudsko tijelo i krv. Æivot je u æivima æivotvorno strujanje krvi, a krv je dana za æivot svijeta. Krist je izvojevao potpunu pomirbu greπnika s Bogom, davπi svoj æivot kao otkup za nas. Roen je bez ijedne mrlje grijeha, ali je na svijet doπao na isti naËin kao i svaki pripadnik ljudskog roda. On nije bio samo sliËan nama po tijelu, nego je stvarno uzeo ljudsku narav i æivio ljudskim æivotom. … Krist je ostavio svoju kraljevsku odoru i kraljevsku krunu, i zaogrnuo svoje boæanstvo ljudskom naravi da bi postao Zamjena i Jamac za ljudski rod, kako bi umiruÊi u ljudskom tijelu mogao svojom “smrÊu da satre onoga koji ima dræavu smrti”. On to nije mogao uËiniti kao Bog, ali postavπi Ëovjek, Krist je mogao umrijeti. On, je dakle, smrÊu pobijedio smrt. Kristova smrt donijela je smrt onome “koji ima dræavu smrti”, a svima koji Ga prime kao osobnog Spasitelja otvorila vrata groba. Nad unajmljenom Josipovom grobnicom Krist je izjavio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” On je kao Otkupitelj svijeta stao na glavu zmiji, liπavajuÊi Sotonu svake sile da svojim otrovnim ubodom uniπtava ljude; jer im je On svojom smrÊu omoguÊio æivot i besmrtnost. Vrata vjeËnog æivota otvaraju se πirom svima onima koji vjeruju u Isusa Krista. … Svojom smrÊu Isus je 455 uËinio da oni koji vjeruju u Njega ne mogu umrijeti zauvijek. … Krist je æivio i umro kao Ëovjek, da bi mogao biti Bog i æivih i umrlih. On je uËinio nemoguÊim da oni koji u Njega doista vjeruju izgube æivot vjeËni. Æivot muπkaraca i æena je vrlo dragocjen u Boæjim oËima, jer je Krist taj æivot otkupio time πto je kaænjen smrÊu umjesto njih. Na taj naËin omoguÊio je i nama da zadobijemo besmrtnost. U Kristu je sjedinjeno boæansko i ljudsko — Stvoritelj i stvorenje. Narav Boga, Ëiji je Zakon bio prekrπen, i narav Adama kao prijestupnika spojile su se u Isusu Kristu — Boæjem Sinu i »ovjeËjem sinu. Plativπi svojom krvi cijenu Ëovjekova otkupljenja, proπavπi kroz Ëovjekova iskustva, pobijedivπi umjesto Ëovjeka svako iskuπenje, podnijevπi sramotu, krivnju i teret grijeha — a ipak ostavπi pritom bezgreπan — On je postao Ëovjekov Branitelj i Posrednik. Kakva sigurnost za kuπanu i namuËenu duπu, kako nepobitni dokazi za promatraËe i svjedoke iz cijeloga svemira: da je Krist zaista milosrdan i vjeran Veliki sveÊenik! (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 7, str. 925,926) 346 28. studenoga Na dan Suda “Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) Æivot Ëine uspjeπnim takozvane male stvari. Mala djela ljubavi, samoodricanja, pomaganja iskreno izgovorenim rijeËima, obraÊanje pozornosti na male grijehe — to je krπÊanstvo. Zahvalno priznanje na svakodnevnim blagoslovima, mudro koriπtenje svakodnevnih prilika, marljivo njegovanje povjerenih darova — to je ono na πto nas Gospodar poziva. Tko vjerno izvrπava male duænosti, bit Êe pripravan odgovoriti na zahtjeve veÊih odgovornosti. Onaj tko je ljubazan i uljudan u svakodnevnom æivotu, velikoduπan i strpljiv u svojoj obitelji, Ëiji je stalan cilj uËiniti dom sretnim, bit Êe prvi koji Êe zanijekati sebe i ærtvovati se kad Gospodar uputi poziv. … 456 Najduæe putovanje je ono korak po korak. Slijed koraka dovodi nas do kraja puta. Najduæi lanac sastavljen je od zasebnih karika. Ako je jedna od njih neispravna, lanac je bezvrijedan. Tako je i s karakterom. Dobro uravnoteæen karakter oblikovan je ispravno izvedenim pojedinaËnim postupcima. Jedna mana, koja je njegovana umjesto da bude pobijeena, Ëini Ëovjeka nesavrπenim i pred njim zatvara vrata Svetog grada. Onaj tko ide na Nebo mora imati karakter bez ijedne mrlje ili mane ili takvoga Ëega. Niπtavnost koja oneËiπÊuje ne moæe nikada uÊi tamo. Niti jedna nepravilnost neÊe biti vidljiva na otkupljenima. Boæje djelo je u cijelosti savrπeno zato πto je savrπen svaki njegov dio, ma koliko bio malen. Bog odijeva malenu travku s jednakom pozornoπÊu kao πto stvara svijet. … Ono πto je vrijedno raditi, treba uËiniti dobro. Koje god vaπe zanimanje bilo, obavljajte ga vjerno. Govorite istinu i u najmanjim stvarima. Svakog dana Ëinite djela ljubavi i govorite rijeËi ohrabrenja. Prosipajte osmijeh duæ vaπeg æivotnog puta. Budete li ovako Ëinili, Gospodin Êe vam dati svoje odobrenje i Krist Êe vam jednog dana reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo!” (Matej 25,21) Na dan suda Êe oni koji su bili vjerni u svakodnevnom æivotu, koji su brzo uvidjeli πto im je zadaÊa i izvrπili je ne razmiπljajuÊi pritom o pohvali ili dobiti, Ëuti rijeËi: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) Krist ih ne pohvaljuje zbog rjeËitih govora koje su odræali, intelektualne moÊi koju su pokazali ili dareæljivih donacija koje su dali. Oni Êe biti nagraeni zbog malih stvari koje Ëesto previdimo. “Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti.” kaæe On. “Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) (Youth’s Instructor, 17. sijeËnja 1901.) 457 347 29. studenoga Oni koji su zapisani u Knjizi æivota “Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1) ©to se viπe bliæimo pogibli posljednjih dana, napadi neprijatelja postaju jaËi i odluËniji. Sotona je siπao s velikom moÊi, znajuÊi da ima malo vremena, i on radi “svakovrsnim pokvarenim zavoenjem”. Upozorenje nam dolazi preko Boæje rijeËi i kaæe kako bi Sotona, kad bi to bilo moguÊe, zaveo i one odabrane. Vrlo skoro Êe prekrasni dogaaji zadiviti svijet. Svrπetak svega je nadomak ruke. Vrijeme nevolje Êe uskoro zadesiti Boæji narod. Tada Êe iziÊi proglas kojim se onima koji svetkuju subotu zabranjuje da kupuju ili prodaju, uz prijetnju kazne — Ëak i smrti — ne priznaju li prvi dan u tjednu kao da je sedmi. “U to Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1) Po ovome prepoznajemo vaænost da naπa imena budu zapisana u Knjizi æivota. Svi oni Ëija se imena nalaze u njoj bit Êe izbavljeni od Sotonine moÊi, a Krist Êe narediti da se njihove prljave haljine uklone i da se obuku u Njegovu pravednost. “Moji Êe biti moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,17) U vrijeme nevolje Sotona Êe podbosti zle i oni Êe okruæiti Boæji narod s namjerom da ga uniπte. No, ono πto je njemu nepoznato jest da je u nebeskim knjigama kraj njihovih imena zapisano: “Oproπteno”. On ne zna kako je izdana naredba: “Skinite s njega te prljave haljine!” i odjenite ih “u dragocjenu haljinu” i stavite “mu Ëist povez oko glave”. (Zaharija 3,4.5) ObeÊanje dano Joπui namijenjeno je i ostatku Boæjeg naroda: “Ako budeπ mojim putovima hodio [a ne vaπim putovima] i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu 458 mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje.” (Zaharija 3,7) Tko su ti koji ondje stoje? To su Boæji aneli. Kad bi naπe oËi bile otvorene kao oËi Elizejevog sluge u Dotanu, svuda oko nas vidjeli bismo zle anele kako nas salijeÊu, traæeÊi priliku da nas iskuπaju i zbace; ali isto tako bismo vidjeli svete anele koji nas Ëuvaju i svojim svjetlom i moÊi razgone zle anele. (Historical Sketches, str. 156,156) 348 30. studenoga Sav sud pripada Sinu “Jer kao πto Otac ima æivot u sebi, tako je i Sinu dao da ima æivot u sebi. Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin »ovjeËji.” (Ivan 5,26.27) Otac je svojemu Sinu prepustio sav sud. Krist Êe proglasiti nagradu za odanost. “Jer Otac ne sudi nikomu, veÊ je sav sud dao Sinu. … Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin »ovjeËji.” (Ivan 5,22.27) Krist je prihvatio ljudsku narav i proæivio Ëist, posveÊen æivot na ovoj Zemlji. Zbog toga je imenovan Sucem. Onaj koji zauzima poloæaj Suca je Bog u ljudskom tijelu. Kakve li radosti kad u Njemu prepoznamo naπega UËitelja i Otkupitelja koji joπ uvijek nosi oæiljke raspeÊa kroz koje sjaje zrake slave, dajuÊi tako posebnu vrijednost krunama koje otkupljeni primaju iz Njegovih ruku, onih istih ruku ispruæenih u blagoslovu nad Njegovim uËenicima tijekom Njegovog uzaπaπÊa. Isti glas koji je rekao: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta” (Matej 28,20), nudi Njegovim otkupljenicima dobrodoπlicu u Boæju nazoËnost. Onaj koji je dao svoj dragocjen æivot za njih, koji je svojom miloπÊu pokrenuo njihova srca da se pokaju, koji je u njima probudio potrebu za pokajanjem, prima ih sada u svoju radost. Oh, kako Ga samo ljube! Ostvarenje njihovih nada je beskonaËno veÊih razmjera od njihovih oËekivanja. Njihova radost je potpuna i oni uzimaju svoje blistave krune i stavljaju ih pred noge svojega Otkupitelja. … Sud Êe se provoditi u skladu s pravilima koja je dao Bog. Svim ljudima bit Êe sueno prema Zakonu koji su bili pozvani 459 poπtivati, ali koji su mnogi odbili. Tijekom probe svakog pojedinog karaktera, svaki Êe pojedinac pronaÊi svoje mjesto u jednoj od dvije skupine. Ili Êe biti posveÊen Gospodinu kroz posluπnost Njegovom Zakonu, ili Êe biti obojen grijehom kroz prijestupe. … On Êe staviti ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada Êe muπkarci i æene vidjeti kako je njihov naËin djelovanja odluËio njihovu sudbinu. (Review and Herald, 18. lipnja 1901.) Kristu je povjereno suenje svim ljudima zato πto je On kao Sin Boæji postao i Sin »ovjeËji. Niπta se ne moæe zbiti niti uËiniti a da On ne zna. Ma koliko da je duhovni otpadnik bio visok po rangu i velik po moÊi, Onaj tko je viπi i veÊi od njega uzeo je na sebe grijeh cijelog svijeta. On je beskonaËan u pravednosti, u dobroti i u istini. On ima moÊ da se odupre “poglavarstvima i vlastima i upraviteljima tame ovoga svijeta i duhovima pakosti ispod neba”. Naoruæan i opremljen kao Vojvoda Gospodina nad vojskama, On dolazi na popriπte borbe da obrani svoj narod. Svojom pravdom On pokriva sve koji Ga ljube i koji se u vjeri oslanjaju na Njega. Kao vrhovni Zapovjednik nebeskih vojski, On dovodi mnoπtvo anela da kao ognjeni zid stoje oko pripadnika Njegovog naroda. Jedino On moæe suditi o njihovoj pravednosti, jer ih je On stvorio i otkupio uz neizmjerno visoku cijenu. On Êe se postarati da posluπnost Boæjim zapovijedima bude nagraena. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1134) 460 Uzvisimo Isusa kao Kralja koji dolazi 1. prosinca 349 Kralj dolazi “Kada to poËne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaπe osloboenje.” (Luka 21,28) Krist je naloæio svojemu narodu da pazi na znakove Njegova dolaska i da se raduje kad bude primijetio znamenja dolaska svojega Kralja. “Kad poËne ovo bivati,” rekao je, “uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaπe osloboenje.” Obratio je pozornost svojih sljedbenika na stabla u proljeÊe i rekao: “Kad ih vidite da veÊ pupe, znate sami da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Boæje.” (Luka 21,28.30.31) Ali kad je duh poniznosti i poboænosti u Crkvi ustupio mjesto oholosti i formalizmu, ljubav prema Kristu i vjera u Njegov dolazak su ohladnjeli. Zaokupljeni svjetovnoπÊu i traæenjem zadovoljstava, oni koji su se smatrali Boæjim narodom postali su slijepi za Spasiteljeve upute vezane uz znakove Njegova dolaska. Zanemarili su nauk o drugom dolasku; biblijski tekstovi o njemu zamraËeni su pogreπnim tumaËenjima, dok u velikoj mjeri nisu bili zanemareni i zaboravljeni. Posebno je to bio sluËaj s crkvama u Americi. Sloboda i udobnost πto su je uæivali svi druπtveni slojevi, silna æelja za bogatstvom i raskoπi koja je izazvala nezajaæljivu teænju za novcem, neumorna trka za popularnoπÊu i moÊi koja se svima Ëinila nadomak ruke, naveli su ljude da svoje zanimanje i nade usmjere na ovozemaljsko, a da za daleku buduÊnost odloæe sveËani dan kad Êe svemu sadaπnjem doÊi kraj. Kad je Spasitelj svoje sljedbenike uputio na znakove svojega povratka, prorekao je stanje otpada koje Êe vladati neposredno pred Njegov drugi dolazak. Ljudi Êe, kao u Noino doba, 461 zaokupljeni svjetovnim poslovima i traæenjem zadovoljstava — kupovati, prodavati, saditi, graditi, æeniti se i udavati — zaboravljajuÊi Boga i buduÊi æivot. Za one koji Êe æivjeti u to vrijeme Kristova opomena glasi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan. ... Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemu onomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka 21,34.36) (Velika borba, str. 266,267) Mi se trebamo najiskrenije boriti za vjeru koja je jednom dana svetima. … Trebamo se ujediniti i … pripremiti put Kralju koji dolazi. PoveÊajmo svoju spoznaju istine i izrazimo svu slavu i Ëast koja pripada Njemu koji je jedno s Ocem. Teæimo najiskrenije za nebeskim pomazanjem Svetim Duhom. (Medical Ministry, str. 22) 350 2. prosinca Henok i Kristov drugi dolazak “Henok, sedmi patrijarh poslije Adama … veli: Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima i da kazni sve.” (Juda 14.15) Edenski vrt iz kojega su naπi praroditelji bili istjerani ostao je netaknut u svojoj ljepoti sve do trenutka dok Bog nije naumio poplavom uniπtiti Zemlju. Bog je zasadio taj vrt i posebno ga blagoslovio te ga u svojoj Providnosti povukao s ove Zemlje. Ponovno Êe ga vratiti u joπ veÊoj slavi nego πto je bila prijaπnja. Bog je æelio saËuvati uzorke svojeg savrπenog djela stvaranja od prokletstva kojim je prokleo Zemlju. Gospodin je Henoku prikazao plan spasenja joπ jasnije i, koristeÊi Duh proroπtva, prenio ga kroz naraπtaje koji Êe æivjeti nakon potopa, pokazavπi mu slavne dogaaje povezane s drugim Kristovim dolaskom i svrπetkom svijeta (Juda 14). Henok nije u potpunosti razumio problem smrti. Izgledalo mu je da Êe i pravedni i zli zajedno zavrπiti kao prah te da Êe to biti njihov kraj. On nije mogao jasno vidjeti æivot nakon groba. Stoga mu je u proroËkom vienju prikazano da Êe Boæji 462 Sin umrijeti kao ærtva zbog Ëovjeka, i potom Kristov dolazak na nebeskim oblacima s vojskom anela, kako dolazi podignuti pravedne mrtve i izbaviti ih iz njihovih grobova. Takoer je vidio pokvarenost svijeta u vrijeme kad je Krist trebao ponovno doÊi — vidio je hvalisav, drzak, samovoljan naraπtaj koji se skupio na pobunu protiv Boæjeg zakona, nijeËuÊi jedinog pravog Gospodina Boga i naπega Gospodina Isusa Krista, gazeÊi Njegovu krv i preziruÊi Njegovu patnju. Vidio je pravednike okrunjene slavom i ËaπÊu, dok su zli udaljeni iz Gospodnje nazoËnosti i vatra ih proædire. … RazgovarajuÊi s Bogom, Henok se joπ viπe pribliæio Nebu. Lice mu je bilo obasjano svetom svjetloπÊu koja Êe se zadræati na njegovom licu kad bude pouËavao one koji æele sluπati njegove rijeËi mudrosti. Njegov nebeski i dostojanstven izgled izazivao je poπtivanje ljudi. Gospodin je ljubio Henoka jer Ga je uporno slijedio izbjegavajuÊi bezakonje, tragajuÊi iskreno za nebeskim znanjem kako bi mogao πto savrπenije vrπiti Njegovu volju. Æudio je za joπ potpunijim sjedinjenjem s Bogom kojega se bojao i kojega je poπtovao i oboæavao. Bog nije mogao dopustiti da Henok umre kao i drugi ljudi, veÊ je poslao svoje anele da ga uzmu na Nebo kako ne bi okusio smrti. Henok je bio uzet iz druπtva pravednih i zlih. Oni koji su ga voljeli, mislili su da ga je Bog odveo na njegovo mjesto za odmor; no, kad ga nisu uspjeli pronaÊi niti nakon marljivog traæenja, zakljuËili su kako ga nema te da ga je Bog uzeo k sebi. (The Story of Redemption, str. 58,59) 3. prosinca 351 Potaknuti na djelovanje “Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemu onomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka 21,36) Ukazano mi je na opasnost koja nam prijeti kao narodu, a to je da se radije ugledamo na ovaj svijet nego na Krista. Nalazimo se na samoj granici vjeËnog svijeta, ali neprijateljev je cilj da nas navede na zakljuËak kako je kraj svemu joπ vrlo 463 daleko. Sotona Êe na svaki moguÊi naËin napasti one koji tvrde da dræe Boæje zapovijedi i oËekuju skori Spasiteljev dolazak na nebeskim oblacima s velikom silom i slavom. Mnoge od njih on navodi da dan Suda odlaæu u πto dalju buduÊnost i da u shvaÊanju postaju sve sliËniji svijetu oponaπajuÊi njegove obiËaje. Bila sam uznemirena kad sam vidjela da duh ovoga svijeta upravlja srcem i umom mnogih koji tvrde da visoko cijene istinu. SebiËnost i osobna zadovoljstva njima su na prvom mjestu, dok se istinska poboænost i moralna Ëestitost ne njeguje. UkazujuÊi na one koji tvrde da vjeruju u istinu, Boæji aneo je u ozbiljnom tonu ponovio rijeËi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer Êe doÊi na sve stanovnike cijele zemlje. Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemu onomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka 21,34-36) S obzirom na kratkoÊu vremena, mi kao narod trebamo budno bdjeti i moliti se, ne dopuπtajuÊi ni u kojem sluËaju da nas bilo πto odvrati od ozbiljnosti u pripremi za veliki dogaaj koji je pred nama. BuduÊi da je vrijeme oËito produæeno, mnogi su postali ravnoduπni i bezbriæni u pogledu svojih rijeËi i djela. Oni ne uviaju opasnost koja im prijeti i ne shvaÊaju da im to Bog u svojoj ljubavi produæuje vrijeme probe kako bi mogli imati vremena izgraditi svoj karakter za buduÊi, vjeËni æivot. Svaki trenutak je vrlo dragocjen. Ovo vrijeme dano im je ne da sebi osiguravaju lak i udoban æivot na ovoj Zemlji, veÊ da pobijede svoje karakterne nedostatke i da, primjerom i osobnim naporima, pomaæu i drugima uvidjeti svu ljepotu svetosti. Bog ima na Zemlji narod koji u vjeri i nadi prati brzo ispunjavanje proroËanstava i teæi da svoje duπe oËisti pokoravanjem istini, da se ne bi naπli bez svadbenog ruha kad se Krist bude pojavio. … Znakovi najavljeni u proroËanstvu ispunjavaju se svuda oko nas. To svakog pravog Kristovog sljedbenika treba potaknuti na revnosnu aktivnost. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 306,307) 464 352 4. prosinca Po svemu svijetu “Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu, i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!’” (Marko 16,15) Svjetlost koju je Bog dao svojemu narodu ne treba ograniËiti samo na crkve koje veÊ znaju istinu. Nju treba proπiriti po svim tamnim krajevima na Zemlji. Oni koji hode u svjetlosti kao πto je Krist u svjetlosti, surauju sa Spasiteljem na taj naËin πto otkrivaju drugima ono πto je On otkrio njima. Boæja je namjera da se istina za ovo vrijeme objavi “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. U danaπnjem svijetu muπkarci i æene su obuzeti svjetovnim dobitkom i svjetovnim zadovoljstvima. Ima na tisuÊe i tisuÊe onih koji nijedan trenutak ne posveÊuju spasenju svoje duπe. Doπlo je vrijeme kad vijest o skorom Kristovom dolasku treba odjeknuti cijelim svijetom. OËiti i nepobitni dokazi ukazuju na blizinu kraja. Opomena se mora objaviti jasnim glasom. Mora se pripremiti put za dolazak Kneza mira na nebeskim oblacima. Za stanovnike gradova, koji joπ nisu Ëuli istinu za ovo vrijeme, treba joπ mnogo toga uËiniti. Ne treba osnivati ustanove koje bi se po veliËini i raskoπi natjecale s ustanovama ovog svijeta; veÊ treba u ime Gospodnje unapreivati Njegovo djelo neumornom ustrajnoπÊu i nepokolebljivom revnoπÊu koje Krist potiËe u svojim suradnicima. Veoma je potrebno da kao narod ponizimo svoja srca pred Bogom, moleÊi Ga da nam oprosti πto smo zanemarili ispunjavanje evaneoskog naloga. Sagradili smo velike centre u nekoliko mjesta, a zapostavili rad u mnogim vaænim gradovima. Prihvatimo se bez odlaganja djela koje nam je odreeno i navijeπtajmo vijest koja treba probuditi muπkarce i æene da shvate u kakvoj su opasnosti. … Sve πto je u svemiru poziva one koji poznaju istinu da se bez ostatka posvete objavljivanju trostruke aneoske vijesti. Sve πto vidimo i Ëujemo poziva nas da vrπimo svoju duænost. Djelovanje sotonskih orua izaziva svakog krπÊanina da Ëvrsto stoji na svom mjestu vrπeÊi duænost. … 465 Potrebni su muπkarci i æene Ëije je srce dirnuto ljudskom patnjom i Ëiji æivot pruæa dokaze da su primili i da prenose svjetlost, æivot i milost. Boæji narod se mora sasvim pribliæiti Kristu u samoodricanju i poærtvovnosti; njihov jedini cilj treba biti odnijeti cijelom svijetu vijest milosti. Neki Êe raditi na ovaj naËin, a neki na onaj, kako ih Gospodin bude upuÊivao i vodio. Ali neka svi ulaæu sloæne napore, nastojeÊi da djelo bude savrπena cjelina. Oni trebaju raditi za Njega i perom i rijeËju. Neka se tiskana rijeË istine prevodi na razne jezike i raznosi u sve krajeve svijeta. … Svaki vjernik, obrazovan i neobrazovan, moæe objavljivati Boæju poruku. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 24—26) 353 5. prosinca Sposobni smo za bolje “Krist je naime, dok smo joπ bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezboænike.” (Rimljanima 5,6) Druπtvo se danas vrlo brzo pribliæava pokvarenosti svijeta prije potopa. Dok djeca prolaze tinejdæersko razdoblje i postaju mladiÊi i djevojke, oni postaju samodostatni, napredujuÊi velikom brzinom u stjecanju znanja o zlu. … Danaπnji mladi svoje obrazovanje o kriminalu stjeËu ËitajuÊi priËe kojima obiluju popularni Ëasopisi. Bez osjeÊaja za ono πto je pravo zato πto je pravo, ËitajuÊi priËe o krai, ubojstvima i svakoj drugoj vrsti zloËina, navode se smiπljati nove naËine kako poboljπati zloËinaËke nakane i izbjeÊi otkrivanje. Ovakvo loπe πtivo pomaæe usavrπavanju obrazovanja mladih na naËin koji vodi u propast. Mladi u naπim gradovima udiπu pokvareno, prljavo ozraËje zloËina; zli utjecaj se tako prenosi na zemlju i cijela zajednica postaje uprljana. Neki od zemaljskih vladara takoer nemaju moralnih vrijednosti. Oni nemaju volje provjeriti izdanja ovakve vrste, Ëije se naklade poveÊavaju iz godine u godinu i hrane strasti prema zloËinu i zlu. PriËe o zloËinaËkom æivotu kakve moæemo pronaÊi u svakodnevnim novinama, i takozvane objave buduÊnosti, prihvaÊene su kao stvarnost. … Krist je 466 vidio sukob koji se pribliæava i upozorio nas da budemo budni te da se molimo kako ne bismo pali u napast. Upozorio nas je da “vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bit Êe kao πto je bilo u Noino doba. … Isto Êe se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin »ovjeËji”. (Luka 17,26.30) Mi nismo samo upozoreni da ne sudjelujemo u ispravnim poslovnim transakcijama, veÊ i da ne pretjeramo u onome πto je samo po sebi zakonito, i ne dopustimo svojemu umu da bude zaokupljen zemaljskim stvarima i onesposobljen razluËiti vaæno πto se tiËe naπeg vjeËnog dobra. Mi smo upozoreni protiv zadovoljavanja izopaËenog apetita, neumjerenosti i pijanstva. … No, Ëak i usred pokvarenosti danaπnjeg druπtva, postoje duπe koje su sposobne za neπto bolje — duπe koje je Krist predstavio slikom “izgubljenih bisera”. Krist se odrekao svega kako bi mogao traæiti i naÊi ono πto je izgubljeno, kako bi mogao povratiti biser kojega tako bezgraniËno cijeni. ©to smo spremni uËiniti kako bismo suraivali s Njim u ovom poslu? Kakvu smo ærtvu spremni prinijeti? . … Uzmemo li u obzir da je Krist umro za bezboænike dok su joπ bili greπnici, dolazimo do zakljuËka koliko nas On hoÊe i æeli blagosloviti kako bismo mogli biti na blagoslov drugima. (Review and Herald, 21. travnja 1896.) 6. prosinca 354 IskoriπÊujte vrijeme “Zato se veli: ‘Probudi se, ti koji spavaπ, ustani od mrtvih, i Krist Êe ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite kako æivite! … IskoriπÊujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efeæanima 5,14-16) Mi æivimo u najsveËanijem razdoblju povijesti ovoga svijeta. Uskoro se treba odluËiti sudbina ljudi. ... Naπ vodiË treba biti Duh istine. ... Mnogi su prevareni glede svojega stvarnog stanja pred Bogom. Sami sebi Ëestitaju πto nisu uËinili zlodjela, a zaboravljaju nabrojiti dobra i plemenita djela πto ih Bog od njih oËekuje 467 a koja su zanemarili uËiniti. Nije dovoljno da su stabla u Boæjem vrtu; Oni trebaju ispuniti Njegova oËekivanja donoπenjem plodova. On ih dræi odgovornima πto su propustili uËiniti sve dobro koje su mogli uËiniti zahvaljujuÊi Njegovoj osnaæiteljskoj milosti. U nebeskim su knjigama zapisani kao oni koji smetaju zemlji. Ali, ni sluËaj ovih ljudi nije beznadan. One koji su prezreli Boæju ljubav i zloupotrijebili Njegovu milost, Srce strpljive Ljubavi joπ preklinje. “Zato se veli: ‘Probudi se ti koji spavaπ, ustani od mrtvih, i Krist Êe ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite kako æivite! ... iskoriπÊujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efeæanima 5,14-16) Kad doe vrijeme kuπnje, otkrit Êe se oni koji su Boæju rijeË uËinili pravilom svojega æivota. Ljeti nema vidljive razlike izmeu zimzelenog i ostalog drveÊa; ali kad dou zimske oluje, zimzeleno drveÊe ostaje nepromijenjeno, dok ostalo drveÊe ostaje bez liπÊa. Tako se sada ni laæni vjernik ne moæe razlikovati od pravog krπÊanina, ali pred nama je upravo vrijeme kada Êe razlika postati oËitom. Neka se podigne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani pokolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kao stijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja. Psalmist kaæe: “Razmiπljam o svjedoËanstvima tvojim. ... Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove laæne.” (Psalam 119,99.104) “Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost.” “Nalik je na stablo zasaeno uz vodu πto korijenje puπta k potoku: ne mora se niËega bojati kad doe æega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U suπnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.” (Izreke 3,13; Jeremija 17,8) (Velika borba, str. 517,518) Vrijednost drveta ne odreuje se njegovim imenom, veÊ njegovim urodom. (Isusov æivot, str. 70,71) 468 7. prosinca 355 Postojan do kraja “Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim oËima u miru!” (2. Petrova 3,14) GledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, Petar je bio nadahnut da ocrta stanje koje Êe vladati u svijetu neposredno pred Kristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit Êe se izrugivaËi”, pisao je, “koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudama i pitati: Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrli naπi oËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.” Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Meutim, neÊe svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako se bude pribliæavao kraj svemu, vjerni Êe biti sposobni uoËiti znakove vremena. … Postojat Êe ostatak koji Êe ustrajati do kraja. Petar je u srcu odræavao æivu nadu u Kristov povratak pa je Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi.” (Ivan 14,3) Iskuπanima i vjernima moæda je izgledalo da se ovaj dolazak predugo odgaa, ali ih je apostol uvjeravao: “Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraÊenju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËéla Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi. BuduÊi da Êe se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, a poËéla u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim oËima u miru! A strpljivost naπega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i 469 naπ ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao. … Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,9-18) (Djela apostolska, str. 337) 356 8. prosinca Posljednja kriza “Pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina, i poπtenju nema viπe pristupa.” (Izaija 59,14) Mi æivimo u vrijeme posljetka. Znakovi vremena koji se brzo ispunjavaju govore da je Kristov dolazak na vratima. Dani u kojima æivimo sveËani su i znaËajni. Boæji Duh se postupno, ali sigurno povlaËi sa Zemlje. Epidemije smrtonosnih bolesti i kazni veÊ snalaze one koji preziru Boæju milost. NesreÊe na kopnu i moru, nesreeno stanje druπtva, glasine i strah od rata — predstavljaju zloslutne znakove. Sve to pretkazuje pribliæavanje dogaaja od najveÊeg znaËaja. Predstavnici zla se udruæuju i uËvrπÊuju svoje snage. Oni se jaËaju za posljednju veliku krizu. Uskoro Êe se dogoditi velike promjene u svijetu i posljednji dogaaji Êe se naglo razvijati. OpÊe stanje u svijetu pokazuje da nam predstoje teπka vremena. Dnevne novine su pune nagovjeπtaja o uæasnom sukobu u bliskoj buduÊnosti. Drske pljaËke su Ëesta pojava. ©trajkovi su postali uobiËajeni. Krae i ubojstva su na svakom koraku. Ljudi su postali zaslijepljeni porocima, i prevladava svaka vrsta zla. Neprijatelj je uspio izvrnuti pravdu i ljudsko srce ispuniti æeljom za sebiËnim dobitkom. “Pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina, i poπtenju nema viπe pristupa.” U velikim gradovima postoje mnogi koji æive u siromaπtvu i bijedi, gotovo potpuno liπeni hrane, krova nad glavom i odjeÊe; dok u istim gradovima æive ljudi koji imaju viπe nego πto im srce moæe poæeljeti, koji æive raskoπno, troπeÊi novac na bogato 470 opremanje kuÊa, na osobno ukraπavanje, ili joπ gore, na zadovoljavanje tjelesnih æelja, alkohol, duhan i druge poroke koji uniπtavaju snagu mozga, onemoguÊuju uravnoteæenost u prosudbi i poniæavaju duπu. Vapaji napaÊenog ËovjeËanstva diæu se do Boga, dok ljudi svim moguÊim sredstvima ugnjetavanja i iznuivanja nagomilavaju golema bogatstva. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 11,12) Sveto pismo opisuje stanje svijeta neposredno prije Kristovog drugog dolaska. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 13) Straπne kuπnje i probe oËekuju Boæji narod. Duh rata potresa narode od jednog kraja Zemlje do drugog. Ali usred vremena nevolje koje nailazi — nevolje kakve nije bilo otkako je svijeta — izabrani Boæji narod Êe stajati nepokolebljiv. Sotona i njegovi aneli neÊe ga moÊi uniπtiti jer Êe ga πtititi aneli koji su nenadmaπivi u snazi. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 17) 9. prosinca 357 Pozvani za svjedoke “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16) Adventisti sedmog dana su u naroËitom smislu poslani u svijet kao straæari i nositelji svjetla. Njima je povjereno objavljivanje posljednje opomene svijetu koji propada. Njih obasjava predivna svjetlost iz Boæje rijeËi. Njima je povjeren najznaËajniji zadatak — da objavljuju vijesti prvog, drugog i treÊeg anela. Oni ne smiju dopustiti da iπta drugo privuËe njihovu pozornost. NajsveËanije istine koje su ikad povjerene smrtnicima dane su nama da ih objavljujemo svijetu. Objavljivanje ovih istina treba biti naπ posao. Svijet treba biti upozoren, a Boæji narod vjeran povjerenju koje mu je ukazano. Oni se ne trebaju upuπtati u πpekulacije niti ulaziti u poslovne poduhvate s nevjernicima, jer bi ih to omelo u radu koji im je Bog povjerio. 471 Krist kaæe za svoj narod: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) To πto su nam tako jasno otkriveni Boæji planovi i namjere nije mala stvar. Prekrasna je prednost moÊi pravilno razumjeti Boæju volju koja je otkrivena u pouzdanoj proroËkoj RijeËi. Zbog toga je na nama velika odgovornost. Bog oËekuje od nas da znanje koje nam je dao prenesemo i drugima. Njegova je namjera da se boæansko i ljudsko orue ujedine u objavljivanju vijesti opomene. Na svakome tko je primio svjetlost istine leæi, razmjerno njegovim moguÊnostima, ona ista odgovornost koja je poËivala na proroku u Izraelu kojemu je bila upuÊena rijeË: “I tebe sam, sine ËovjeËji, postavio za straæara domu Izraelovu: kad Ëujeπ rijeË iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.” (Ezekiel 33,7) … Svjetlost nas je obasjala jasnim, izrazitim zrakama, pokazujuÊi nam da je veliki Dan Gospodnji blizu, upravo “na samim vratima”. »itajmo i shvatimo ovo prije nego πto bude prekasno. Mi trebamo biti posveÊeni kanali kroz koje Êe nebeski æivot teÊi i na druge. Sveti Duh koji oæivljava, Ëisti i ujedinjuje srca treba proæeti cijelu Crkvu. Neka oni koji su krπtenjem zakopani s Kristom ustanu u novi æivot. … Na nama leæi sveta odgovornost. Dan nam je sveti nalog: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!” (Matej 28,19.20) … Posvetite se djelu objavljivanja Radosne vijesti o spasenju. Neka vaπa sila bude Krist, savrπenstvo Neba. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 19—21) 358 10. prosinca Traæite i spasite izgubljene “Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaπ rod ostane.” (Ivan 15,16) Ovaj povjereni posao poËiva na svima koji tvrde da vjeruju u Isusa Krista. Mi trebamo nastojati spasiti one koji su izgubljeni. … Istinski Kristov radnik hrva se s Bogom u molitvi, i s najrevnijom ozbiljnoπÊu radi na spaπavanju izgubljenih duπa. 472 On ne teæi uzvisiti sebe rijeËju ili djelom, veÊ æeli zadobiti πto viπe duπa. Najiskrenijeg, krotkog radnika, krπÊanina djetinje vjere, Bog proglaπava svojim najboljim suradnikom, najmoÊnijim u radu za duπe. Nebeska biÊa mogu suraivati s muπkarcem ili æenom koji neÊe preuzeti slavu za sebe, veÊ biti spreman svu slavu i Ëast dati Bogu. Takav Ëovjek osjeÊa najveÊu potrebu za boæanskom mudroπÊu, moli se da primi nebesku snagu, koja proizlazi iz zajedniπtva s Kristom, i spreman je razgovarati s duπama koje propadaju u grijehu; stoga πto je pomazan Gospodnjim Duhom moæe biti uspjeπan tamo gdje propovjednik moæda nije uspio. Bog je dao pouke koje su od velike vaænosti s obzirom na duænosti svakog uËenika. Nitko ne mora biti u tami, jer je oËito kako svaki krπÊanin treba biti æiva poslanica koju poznaju i Ëitaju svi ljudi. Svatko tko vjeruje u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja ima obvezu prema Bogu da ne grijeπi i bude posveÊen, da bude duhovan radnik koji radi na spaπavanju izgubljenih, bilo da je rijeË o vaænim osobama ili malim ljudima, bogatima ili siromaπnima, robovima ili slobodnima. NajveÊe djelo na Zemlji je traæiti i spasiti one koji su izgubljeni, za koje je Krist platio neprocjenjivu cijenu svojom vlastitom krvlju. Svatko treba aktivno sluæiti. … Ovca koju nitko ne traæi neÊe biti dovedena natrag u tor. Bog ovisi o vama, ljudskim suradnicima, da ispunite svoju duænost najbolje πto moæete, sukladno svojim sposobnostima, a On Êe umnoæiti vaπ uspjeh. Kad bi ljudski posrednici suraivali s boæanskim silama, tisuÊe duπa bile bi spaπene. Sveti Duh bi posveÊenim radnicima dao da budu kao Isus, πto bi ih pripremilo za svaki sukob te ih podiglo, ojaËalo i uËinilo veÊim od osvajaËa. … Gospodin je obeÊao biti tamo gdje se dvoje ili troje sastaju u Njegovo ime. Oni koji se sastaju na molitvi primit Êe pomazanje od Svetoga. Potreba za molitvom u tajnosti je velika, ali jednako tako postoji potreba da se nekoliko krπÊana sastane i s ustrajnoπÊu ujedini svoje molbe Bogu. U takvim malim skupinama Isus je prisutan, ljubav za duπe se produbljuje u srcu, a Duh koristi svoju moÊnu silu kako bi ljudski suradnici bili upotrijebljeni u spaπavanju onih koji su izgubljeni. Isus je uvijek … nastojao naglasiti svojim uËenicima da Sveti Duh mora prosvijetliti, obnoviti i posvetiti duπu. (Review and Herald, 30. lipnja 1896.) 473 359 11. prosinca Treba uËiniti korjenite promjene “Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.” (Filipljanima 2,15) Stanovnici cijelog svemira oËekuju da Kristovi sljedbenici blistaju kao svjetiljke u svijetu. Oni trebaju otkriti spasonosnu silu milosti koja je ljudima ukazana Kristovom smrÊu. Od onih koji tvrde da su krπÊani Bog s pravom zahtijeva da svojim æivotom pokazuju najuzviπeniji razvitak svojega krπÊanstva. Oni su priznati Kristovi predstavnici i trebaju pokazati da je krπÊanstvo stvarnost. Oni trebaju biti ljudi vjere i hrabrosti, ljudi plemenitog duha koji se bez ikakve sumnje oslanjaju na Boga i Njegova obeÊanja. Svi koji æele uÊi u Boæji grad moraju za vrijeme svog zemaljskog æivota otkrivati Krista u svojim postupcima. To ih Ëini Kristovim glasnicima i Njegovim svjedocima. Oni moraju iznositi jasno, odluËno svjedoËanstvo protiv svih zlih djela, ukazujuÊi greπniku na Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svijeta. On svima koji Ga primaju daje moÊ da postanu Boæji sinovi. ObraÊenje je jedini put kojim moæemo uÊi u Boæji grad. Taj put je uzak i vrata kroz koja ulazimo su tijesna, ali samo tim putem moramo voditi muπkarce, æene i djecu, uËeÊi ih da moraju dobiti novo srce i nov duh da bi se spasili. Stare naslijeene crte karaktera moraju biti pobijeene. Prirodne æelje duπe moraju biti promijenjene. Mora se odbaciti svaka prijevara, laæ i ogovaranje. Moramo æivjeti novim æivotom koji muπkarce i æene Ëini sliËnima Kristu. U æivotu onih kojima je povjerena tako sveta i sveËana vijest ne smije biti pretvaranja. … Oni koji ljube Isusa svaki svoj postupak u æivotu usklauju s Njegovom voljom. Poπto su izabrali Gospodnju stranu, njihov æivot mora biti u oπtroj suprotnosti sa æivotom onih koji su u svijetu. KuπaË Êe im doÊi s laskanjem i podmiÊivanjem govoreÊi: “Sve Êu ti ovo dati ako padneπ niËice te mi se pokloniπ.” Ali oni znaju da on nema niπta πto bi bilo vrijedno primiti, i ne popuπtaju njegovim kuπnjama. Boæjom miloπÊu 474 oni mogu saËuvati ËistoÊu naËela neokaljanom. Svojom nepokolebljivom odanoπÊu istini oni otkrivaju Krista i pored njih se nalaze sveti aneli. Oni su Kristova æiva poslanica i kao istiniti svjedoci odluËno svjedoËe u korist istine. Oni pokazuju da postoji duhovna sila koja moæe osposobiti muπkarce i æene da ni za dlaku ne odstupe od istine i pravde, ni za sva blaga koja im Ëovjek moæe ponuditi. Nebo Êe ukazati poËast svima takvima ma gdje se nalazili, jer su svoju volju uskladiti s voljom Boæjom, ne plaπeÊi se ærtve koju su pozvani podnijeti. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 22—24) 12. prosinca 360 Niπta izmeu nas i Boga “Zato Êete klicati od radosti, iako se jedan Ëas — ako to mora biti — budete oæalostili raznim kuπnjama, da se vrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu i Ëast u Ëasu kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,6.7) Kad se naemo u kuπnji da svoju ljubav usmjerimo na neπto zemaljsko πto nas nastoji zaokupiti, moramo traæiti milost da se odvratimo od toga i ne dopustimo da se isprijeËi izmeu nas i Boga. Trebamo stalno imati na umu palaËe koje nam je Isus otiπao pripremiti. Ne smijemo dopustiti da se naπe kuÊe i zemljiπta, naπe poslovne transakcije i svjetovne tvrtke isprijeËe izmeu nas i naπeg Boga. Trebamo se prisjetiti slavnih obeÊanja koja nam je napismeno ostavio. Trebamo prouËavati sjajne putokaze koji ukazuju na vrijeme u kojemu æivimo. Znamo da se nalazimo vrlo blizu svrπetka povijesti ovoga svijeta, i sve πto je svjetovne naravi treba biti manje vaæno u usporedbi sa sluæbom Bogu. Sada je vrijeme za najusrdnije molitve da budemo pripravni za borbe uoËi Boæjeg dana. Trebamo se radovati buduÊnosti skorog susreta s Isusom u palaËama koje je otiπao pripremiti za nas. Ako Mu se obratite s povjerenjem, Isus moæe zadovoljiti svaku vaπu potrebu. Dok Ga budete promatrali, bit Êete privuËeni bogatstvom Njegove veliËanstvene boæanske ljubavi. IdolopokloniËka ljubav prema onome πto je 475 vidljivo bit Êe zamijenjena veÊom i boljom ljubavlju prema onome πto je neprolazno i dragocjeno. Vi moæete razmiπljati o vjeËnom bogatstvu sve dok je vaπa ljubav usmjerena prema onome πto je gore, i moæete biti orue za poticanje drugih da svoju ljubav usmjere prema nebeskom blagu. Moæete im ukazati da je nepotrebno potroπen novac izgubljen, i joπ gore od toga, jer je taj novac mogao biti upotrijebljen za πirenje istine duπama koje su spremne propasti. Ako je rasipnik otkupljen, to je stoga πto je pred njega postavljeno neπto πto Êe mu ukazati na grijeh rasipanja Gospodnjih dobara. Gospodin od svojih slugu zahtijeva da trguju dobrima koja im je povjerio. Povjerene talente treba poboljπati vjeæbom. Novac koji je u njihovim rukama trebaju “predati mjenjaËima”. … Oni koji ispravno procjenjuju vrijednost novca zapravo vide moguÊnost njegove uporabe u πirenju istine onima koji je nikad nisu Ëuli, a to znaËi njihovo spaπavanje od vlasti neprijatelja. Duπa koja prihvaÊa istinu primijetit Êe kako ljubav prema zemaljskim stvarima viπe ne postoji. Ona vidi nenadmaπnu slavu nebeskih vrijednosti te cijeni izvrsnost svega πto se odnosi na vjeËni æivot. Oduπevljena je joπ nevienim i vjeËnim. Njezin doticaj sa zemaljskim slabi; ona s divljenjem upravlja svoj pogled na nevidljivu slavu nebeskog svijeta. Ona shvaÊa kako joj njezine kuπnje donose nenadmaπnu i vjeËu slavu te ih u usporedbi s bogatstvima koja uæiva naziva svojim lakim trenutnim nevoljama. (Review and Herald, 23. lipnja 1896.) 361 13. prosinca Tada Êemo spoznati “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33) Sotona ima za cilj prekinuti svaku komunikaciju izmeu Boga i Njegovog naroda, kako bi mogao primijeniti svoje varljive smicalice bez prisutnosti glasa savjesti koji bi upozoravao na opasnost. Ako kod ljudi moæe izazvati nepovjerenje prema glasniku, odnosno neprihvaÊanje svetosti poruke, on 476 zna da oni neÊe osjeÊati obvezu paziti na Boæju rijeË koja im je dana. A kad se svjetlost proglasi tamom, Sotona je postigao ono πto on æeli. Naπ Bog je ljubomoran Bog; s Njim se nitko ne smije poigravati. Onaj koji sve Ëini po svojoj volji, postavlja ljude u razliËite okolnosti i odreuje im duænosti i crkvene obrede svojstvene vremenu u kojemu æive i uvjetima u kojima se nalaze. Kad bi cijenili svjetlo koje im je dano, njihove bi sposobnosti bile uveÊane i oplemenjene, a pred njima bi se otvorili joπ πiri pogledi na istinu. Tajna o vjeËnim stvarima, posebice predivna Boæja milost koja se oËituje u planu otkupljenja, bila bi otkrivena njihovom umu, jer duhovne stvari spoznajemo duhovno. … Isus s Ëeænjom Ëeka da pred svojim narodom pokaæe slavu koja Êe pratiti Njegov drugi dolazak, i da ih povede u razmiπljanje o krajoliku blaæenstva. Postoje Ëuda koja se tek trebaju objaviti. Dugi vijek trajanja molitve i istraæivanja ostavit Êe mnogo neistraæenog i neobjaπnjenog. No, ono πto nam sada nije poznato, bit Êe otkriveno kasnije. Posao pouËavanja koji je ovdje zapoËeo nastavit Êe se kroz vjeËnost. Dok vodi otkupljene do izvora æive vode, Janje Êe im pruæati bogato znanje; On Êe otkriti tajne Boæjeg djela i objave koje dosad nisu nikad bile shvaÊene. Istraæivanjem ne moæemo nikad spoznati Boga. On ne otkriva svoje planove radoznalim umovima. Mi ne smijemo pokuπavati svojom drskom rukom podiÊi zavjesu kojom je pokriveno Njegovo VeliËanstvo. Apostol kliËe: “Kako su nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!” Dokaz Njegove milosti je postojanje skrivenog utoËiπta Njegove moÊi, Njegova pokrivenost straπnim oblacima otajstva i tame; jer podizanje zavjese koja skriva Boæju nazoËnost znaËi smrt. Nijedan smrtnik ne moæe dokuËiti tajnu prebivanja i djelovanja Svesilnoga. Nama nije moguÊe shvatiti viπe od onoga πto nam je On spreman otkriti o svojem odnosu s nama i o tome πto Ga pokreÊe. On sve Ëini u pravednosti, i mi ne smijemo biti nezadovoljni i nepovjerljivi, veÊ se pokloniti i ponizno podnositi. O svojem djelovanju On Êe nam otkriti onoliko koliko je za nas dobro da znamo, a mi trebamo iznad svega vjerovati Njegovoj svemoÊnoj ruci i srcu punom ljubavi. (Review and Herald, 7. travnja 1885.) 477 362 14. prosinca Gospodin Êe doÊi bræe nego πto to mnogi oËekuju “Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.” (Luka 18,7.8) Kad bi mogli gledati nebeskim oËima, ljudi bi vidjeli skupine anela, jakih u sili, smjeπtenih oko onih koji su saËuvali Kristovu poruku o postojanosti. Sa suosjeÊajnom blagoπÊu aneli su bili svjedoci njihove nevolje i Ëuli njihove molitve. Oni Ëekaju na rijeËi svojega Zapovjednika da ih istrgnu iz pogibelji. Ali moraju joπ malo Ëekati. Boæji narod mora piti iz ove Ëaπe i krstiti se ognjem. Upravo je ovo odlaganje, tako bolno za njih, najbolji odgovor na njihove molbe. Dok nastoje s pouzdanjem Ëekati da Gospodin radi, oni trebaju pokazati vjeru, nadu i strpljenje koje su premalo vjeæbali u svom vjerskom æivotu. Ali radi izabranih skratit Êe se vrijeme nevolje. ... Premda je opÊim ukazom odreeno vrijeme kad vrπitelje Zapovijedi mogu pobiti, njihovi Êe im neprijatelji u nekim sluËajevima i prije tog vremena pokuπati uzeti æivot. Ali nitko ne moæe proÊi pored silnih Ëuvara postavljenih oko svake vjerne duπe. Neke napadaju pri bijegu iz gradova i sela, ali maËevi podignuti protiv njih slomit Êe se i pasti bespomoÊni poput slamke. Druge Êe πtititi aneli u obliku ratnika. Bog je u svim vremenima preko svetih anela pritjecao u pomoÊ i izbavljao svoj narod. Nebeska su biÊa aktivno sudjelovala u ljudskim poslovima. Pojavljivali su se odjeveni u odjeÊu koja je blistala poput munje; dolazili su odjeveni kao putnici. Aneli su se pojavljivali u ljudskom obliku pred Boæjim ljudima. U podne su se, kao da su umorni, odmarali pod hrastovima. PrihvaÊali su gostoljublje ljudskih domova. Djelovali su kao vodiËi putnicima koje je zatekao mrak. Vlastitim su rukama palili vatru na ærtveniku. Otvarali su tamniËka vrata i izvodili Gospodnje sluge na slobodu. Odjeveni u nebesku opremu, doπli su odmaknuti kamen sa Spasiteljeva groba. (Velika borba, str. 496,497) 478 15. prosinca 363 Pouka o umjerenosti “Dakako, bit Êe velik pred Gospodinom. Sigurno neÊe piti ni vina ni opojna piÊa; napunit Êe se Duhom Svetim.” (Luka 1,15) Bog je pozvao Zaharijina sina na veliku zadaÊu, najveÊu koja je ikada bila povjerena ljudima. Da bi ispunio ovo djelo, Bog je morao raditi s njim. Boæji Duh bit Êe s njim ako bude poπtovao uputu anela. Ivan je trebao iÊi kao vjesnik Jahve, nositi Boæju svjetlost ljudima. On Êe dati novi pravac njihovim mislima. On im je dojmljivo morao prenijeti svetost Boæjih zahtjeva i njihovu potrebu za Boæjom savrπenom pravdom. Takav vjesnik mora biti svet. On mora biti hram u kojemu Êe prebivati Boæji Duh. Da bi ispunio svoju zadaÊu, on mora imati zdrav tjelesni sastav, umnu i duhovnu snagu. Stoga je bilo nuæno da vlada svojim æeljama i strastima. On je morao biti sposoban vladati svojim moÊima tako da bi mogao stajati meu ljudima nepokrenut okolnostima, kao stijene i planine u pustinji. U doba Ivana Krstitelja bila je vrlo raπirena pohlepa za bogatstvom, ljubav prema raskoπi i razmetljivosti. Osjetilna zadovoljstva, gozbe i pijanke izazivale su bolesti tijela i izopaËenost, umrtvljujuÊi duhovno zapaæanje i umanjujuÊi osjetljivost prema grijehu. Ivan je trebao stajati kao reformator. Svojim uzdræljivim æivotom i jednostavnom odjeÊom trebao je ukoriti pretjerivanja svojega doba. Zbog toga upute dane Ivanovim roditeljima predstavljaju pouku o umjerenosti koju je dao aneo s nebeskog prijestolja. U djetinjstvu i mladosti karakter je najspremniji da prima dojmove. Tada treba steÊi moÊ vladanja nad samim sobom. Kraj ognjiπta i za obiteljskim stolom vrπi se utjecaj Ëiji je rezultat kao vjeËnost. Navike steËene u djetinjstvu odluËuju viπe od bilo kojeg prirodnog dara hoÊe li neki Ëovjek biti pobjednik ili pobijeen. ... Kao prorok, Ivan je trebao “da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod”. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak on je bio 479 predstavnik onih koji Êe pripremiti narod za drugi Kristov dolazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih æelja. Zablude i laæi kipte. Umnaæaju se Sotonine zamke za uniπtenje duπa. Svi koji æele savrπenu svetost u strahu Boæjem moraju nauËiti pouku umjerenosti i samosvladavanja. Viπe sile uma moraju podËiniti æelje i strasti. Osnova za stjecanje umne snage i duhovne pronicavosti je ta samodisciplina koja Êe nam omoguÊiti da razumijemo i provedemo u æivot svete istine Boæje rijeËi. Zbog toga umjerenost nalazi svoje mjesto u djelu pripreme za drugi Kristov dolazak. (Isusov æivot, str. 64,65) 364 16. prosinca Na rubu velike krize “Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pohara od Sveviπnjeg.” (Joel 1,15) Danas znakovi vremena objavljuju da se nalazimo na pragu velikih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u pokretu. Pred naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o dogaajima koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete za ratove i glasine o ratovima. … DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” (Matej 24,6.7) Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi. Upravitelji i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva usmjerili su svoju pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni prate odnose meu narodima. Oni promatraju napetost koja je zahvatila sve na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogoditi neπto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu goleme krize. Biblija i samo Biblija daje pravilno tumaËenje svih tih zbivanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπega svijeta, dogaaji koji veÊ bacaju svoju sjenu na ono πto se sada zbiva, dok zvukovi onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrhtava i ljudska srca zastaju od straha. 480 “Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je. Nakazi joj lice, rasprπuje stanovnike njene … jer prestupiπe Zakon, pogaziπe odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe.” (Izaija 24,1-5) … “Srce mi se razdire! DrπÊe mi duπa! Ne mogu πutjeti, jer Ëujem glas roga, poklike bojne. Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana.” (Jeremija 4,19.20) … “Jer Jahve je zaklon tvoj, Viπnjega odabra sebi za okrilje … Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim putima tvojim!” (Psalam 91,9.10) Bog neÊe iznevjeriti svoju Crkvu u vrijeme njezine najveÊe nevolje. On je obeÊao izbavljenje. Najavio je: “Evo, izmijenit Êu udes πatora Jakovljevih, smilovat Êu se na stanove njegove.” (Jeremija 30,18) I tada Êe se ispuniti Boæja namjera; naËela Njegova kraljevstva uzvisivat Êe svi koji æive pod Suncem. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 340,341) 17. prosinca 365 Priprema za Kristov dolazak “Kao πto je bilo u Noino vrijeme, tako Êe biti za dolaska Sina »ovjeËjega.” (Matej 24,37) Noa je propovijedao narodu svojega doba da Êe im Bog dati vrijeme od sto dvadeset godina u kojemu se trebaju pokajati za svoje grijehe i potraæiti utoËiπte u arci, ali oni su odbili poziv milosti. Dano im je dovoljno vremena da se oslobode svojih grijeha, pobijede loπe navike i razviju pravdoljubiv karakter. Ali sklonost ka grijehu, iako kod mnogih u poËetku neznatna, postajala je popuπtanjem sve jaËa i konaËno ih odvela u neizbjeænu propast. Milosrdna Boæja upozorenja odbaËena su s prijezirom i podsmijehom i oni su u tami nastavili putovima grijeha koje su sami izabrali. No, njihovo nevjerovanje nije moglo sprijeËiti najavljeni dogaaj. Potop je doπao i u sveopÊem uniπtenju otkrio svu æestinu Boæjega gnjeva. Kristove rijeËi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka” (Luka 21,34) trebaju 481 prodrijeti u dubinu srca svih koji vjeruju u sadaπnju istinu. Sam Krist ukazuje na opasnost koja nam prijeti. On je znao koje nam opasnosti prijete u ovim posljednjim danima, i zato nas je æelio pripremiti. … Vjerovanje u skori dolazak Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblacima neÊe navesti pravog krπÊanina da postane nemaran i bezbriæan u svojim svakodnevnim poslovima. Oni koji oËekuju skori Kristov dolazak neÊe biti lijeni, veÊ Êe naprotiv biti marljivi u svojim poslovima. Oni svoj posao neÊe obavljati bezbriæno i nepoπteno, veÊ savjesno, brzo i temeljito. Oni koji laskaju sebi da je njihova nemarnost i nezainteresiranost za svakodnevne æivotne duænosti dokaz duhovnosti i odvojenosti od svijeta, u velikoj su obmani. Njihova istinoljubivost, vjernost i Ëestitost provjeravaju se upravo u svakodnevnim poslovima. Ako su vjerni u malome, bit Êe vjerni i u mnogome. Pokazano mi je da mnogi upravo u ovome neÊe uspjeti izdræati provjeru. Svoj pravi karakter oni otkrivaju u naËinu na koji obavljaju svoje ovozemaljske poslove. U postupanju sa svojim bliænjima oni pokazuju nedostatak vjere, lukavstvo i nepoπtenje. Oni nisu svjesni da njihovo pravo na buduÊi vjeËni æivot ovisi o tome kako se ponaπaju u ovom æivotu i da je stroga Ëestitost nuæna u oblikovanju krπÊanskog karaktera. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308—310) Oni koji vjeruju u sadaπnju istinu trebaju svoju vjeru pokazati u svojim djelima. Oni trebaju biti posveÊeni istinom koju ispovijedaju, jer svojim æivotom za svijet predstavljaju ili miris æivota za æivot ili miris smrti za smrt. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308) 366 18. prosinca Proslaviti Boga jest ono πto nas pokreÊe “Prinesite Jahvi slavu njegova imena.” (Psalam 29,2) Mi æivimo u probnom razdoblju. Svi oni koji se veÊ nalaze u grobovima proπli su ovo razdoblje probe i provjere kako bi se vidjelo mogu li ostvariti svoju odgovornost da sluæe Bogu. Æelja da sluæimo Bogu trebala bi za nas biti najjaËi pokretaË. 482 Trebala bi nas dovesti do toga da teæimo uËiniti krajnji napor da dobro iskoristimo moguÊnosti i povlastice koje nam se pruæaju i mudro koristimo Gospodnja dobra. Trebala bi nas navesti da odræavamo svoj um, kosti i miπiÊe u najboljem stanju, kako bi nam naπa tjelesna snaga i umna bistrina mogli pomoÊi da budemo vjerni upravitelji. SebiËni interes uvijek mora biti podreen, jer ako dobije prostora za djelovanje, tada se umne sposobnosti smanjuju, srce otvrdne i moralna snaga slabi. … Gospodin je Daniela cijenio kao Ëovjeka jer je kao upravitelj vjerno raspolagao Gospodnjim dobrima. On nije zaboravio Boga, veÊ se postavio u samo srediπte svjetlosti gdje je mogao komunicirati s Bogom u molitvi. Mi Ëitamo kako je Bog Danielu i njegovim prijateljima dao znanja i vjeπtine u svakom nauku i mudrosti. … Neka oni koji su oko vas u svakome mjestu vide da dajete slavu Bogu. Stavimo Ëovjeka u sjenu; neka se Bog pojavljuje kao jedina nada za ljudski rod. Svaki Ëovjek mora temeljiti kuÊu svojega karaktera na vjeËnoj Stijeni, Isusu Kristu; tada Êe moÊi stajati usred oluje i nepogoda. Bog Êe pripremiti um da Ga prepozna kao Jedinog koji moæe pomoÊi u Ëeænji i borbi duπe. On Êe pouËiti sve one koji se nalaze pod Njegovom zastavom da vjerno raspolaæu Njegovom miloπÊu. Bog je Ëovjeku dao vjeËna naËela kojima Êe se svaka ljudska sila na kraju pokloniti. On nam je dao istinu s povjerenjem. Dragocjene zrake ovog svjetla ne smiju biti skrivene pod posudu, veÊ svijetliti svima u kuÊi. Treba uzdiÊi istinu, tu neprolaznu istinu. Pokaæite svima s kojima dolazite u dodir da vam je istina vaæna, da vam puno znaËi dræati se naËela koja Êe trajati u vjeËnosti. Bog je svakom Ëovjeku dao talente da bi se Njegovo ime moglo uzvisiti, a ne da se Ëovjek slavi i hvali, veliËa i proslavlja dok se na Darivatelja zaboravlja. Svima su povjereni Boæji darovi, od najniæeg i najsiromaπnijeg do najviπeg i najbogatijeg. … Neka nitko ne troπi Bogom dano vrijeme æaleÊi πto je primio samo jedan talent. Provedite svaki trenutak upotrebljavajuÊi svaki dar koji imate. Oni pripadaju Bogu i treba Mu ih vratiti. Oni nisu vaπe vlasniπtvo, veÊ Gospodnje. On Êe jednog dana doÊi da uzme svoje s kamatom. Vjerno koristite ono πto ste dobili na upravljanje kako biste se mogli u miru susresti s Njim. (Review and Herald, 12. rujna 1899.) 483 367 19. prosinca Preobraæaj miloπÊu “Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se moæete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7) Krist je zadovoljan kad Njegov narod jasno pokazuje pouzdanost, snagu i ËvrstoÊu karaktera, i kad je veseo, sretan i pun nade. Petar kaæe: “Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja Êe vam se donijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist!” (1. Petrova 1,13) Ovo je pouka koju trebamo nauËiti; to je posao koji trebamo uËiniti nadziruÊi svoj um i ne dopuπtajuÊi mu da odluta na zabranjene teme ili troπi svoju snagu na neπto bezvrijedno. “Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se moæete posvetiti molitvi!” Od nas se ne zahtijeva samo da molimo, veÊ da pazimo na rijeËi i djela, Ëak i misli — da “budemo trijezni”. Ako je um usmjeren na nebeske vrijednosti, i razgovor Êe se odvijati u istom smjeru. Srce Êe biti ispunjeno razmiπljanjem o krπÊanskoj nadi, velikim i slavnim dragocjenim obeÊanjima zapisanima za naπe ohrabrenje. S obzirom na Boæju milost i dobrotu, naπa radost ne mora biti potisnuta; to je radost koju nam nitko ne moæe oduzeti. Tijekom razdoblja probuenja um Êe stalno biti zaposlen. … Moæda Êe se javljati povremeni bljesak misli, ali um nije discipliniran na odmjerenu i uravnoteæenu reakciju. Postoje teme koje zahtijevaju ozbiljno razmatranje. To su teme koje su povezane sa slavnim planom otkupljenja koji Êe uskoro biti ostvaren. Isus Êe se uskoro objaviti na nebeskim oblacima. Kakav bismo karakter trebali imati, koji Êe nam omoguÊiti da Ga doËekamo u taj dan? Razmiπljanje o ovim temama od vjeËne vaænosti jaËa naπ um i razvija karakter. Tu leæi temelj Ëvrstog, nepokolebljivog naËela koje je posjedovao Josip. Ovdje je tajna rasta u milosti i spoznaji istine. Kristova religija nije onakva kakvom je mnogi zamiπljaju niti onakva kakvom je predstavlja njihov naËin æivljenja. Boæja ljubav u duπi imat Êe izravan utjecaj na æivot te Êe potaknuti um i sklonosti na aktivnu i zdravu uporabu. Boæje dijete neÊe 484 biti zadovoljno dok ne bude odjenuto Kristovom pravednoπÊu i osnaæeno Njegovom æivotodavnom snagom. Kad primijeti slabost u svojemu karakteru, nije dovoljno da je uvijek iznova priznaje; ono treba odluËno i naporno raditi na tome da nadvlada svoje nedostatke izgraivanjem suprotnih osobina karaktera. Boæje dijete neÊe izbjegavati ovaj rad zato πto je teæak. Od krπÊanina se zahtijeva neumorni napor; no, on nije obvezan djelovati svojom snagom; boæanske sile oËekuju da ih on traæi. Svatko tko iskreno teæi pobijediti sebe, prihvatit Êe obeÊanje: “Dosta ti je moja milost.” (2. KorinÊanima 12,9) (Review and Herald, 10. lipnja 1884.) 20. prosinca 368 Bdijte i molite “Pazite, bdijte i molite se, jer ne znate kad je vrijeme.” (Marko 13,33 — ©ariÊ) “Pazite, bdijte i molite se”, bile su rijeËi naπeg Spasitelja izgovorene za vrijeme posljetka i Njegovog drugog dolaska kad Êe On odvesti svoju vjernu djecu njihovom domu. Najprije trebate paziti. Pazite da ne biste govorili nepromiπljeno, zlovoljno i nestrpljivo. Pazite da se u vaπem srcu ne nae ponos. Pazite da vas zle strasti ne svladaju, umjesto da vi njih pobijedite. Pazite da vas ne obuzme bezbriæan i ravnoduπan duh te da zanemarite svoje duænosti i postanete lakoumni i neozbiljni, pa da vaπ utjecaj ima okus smrti, a ne æivota. Nadalje, trebate bdjeti i moliti se. Isus vam to ne bi naredio da ne postoji stvarna potreba za tim. Njemu je dobro poznato kako sami ne moæete nadvladati bezbrojne neprijateljeve kuπnje i zamke koje Êe se pred vama naÊi. On vas nije ostavio da se sami borite u tome, veÊ je osigurao naËin na koji moæete dobiti pomoÊ. Stoga vas On poziva da se molite. Ispravno se moliti znaËi traæiti od Boga u vjeri ono πto vam je potrebno. Idite u svoju sobu, ili na neko skriveno mjesto, te zatraæite od Oca u Isusovo ime da vam pomogne. Sila te molitve dolazi iz srca koje je uvjereno u vlastite slabosti, ali koje Ëezne za snagom koja dolazi od Boga. Bog Êe Ëuti iskre485 nu, æarku molitvu i odgovoriti na nju. Idite k svom Bogu koji je jak i koji voli Ëuti molitve svoje djece. Iako se moæete osjeÊati vrlo slabi te vas s vremena na vrijeme neprijatelj moæe svladati jer ste zanemarili prvu zapovijed naπega Spasitelja, da pazite, ipak nemojte odustati u borbi. UËinite veÊe napore nego prije. Nemojte klonuti. Bacite se pred Isusove noge; On je bio kuπan i zna kako pomoÊi onima koji su kuπani. Priznajte svoje pogreπke i slabosti te kako vam je potrebna pomoÊ u njihovom svladavanju, ili ste propali. A dok traæite, morate vjerovati da vas Bog Ëuje. … Bog Êe vam pomoÊi. Aneli Êe vas Ëuvati. Ali, prije nego πto moæete oËekivati ovu pomoÊ, morate uËiniti ono πto je moguÊe s vaπe strane. Pazite, bdijte i molite se. Neka vaπe molitve budu æarke. Neka ove rijeËi budu jezik vaπega srca: “NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ.” (Postanak 32,27) Imajte odreeno vrijeme, posebno vrijeme za molitvu, barem triput dnevno. Daniel se molio svojem Bogu ujutro, u podne i uveËer, bez obzira na kraljev ukaz i prijetnju lavovskom jamom. Nije ga bilo stid ili strah moliti se, veÊ je to Ëinio kraj otvorenih prozora triput dnevno. Je li Bog zaboravio svojega vjernog slugu kada je bio baËen u lavovsku jamu? Ne, nikako. Bio je s njim cijelu noÊ. Zatvorio je usta gladnim lavovima tako da nisu mogli ozlijediti Boæjeg Ëovjeka molitve. (Youth’s Instructor, listopada 1855.) 369 21. prosinca Jednostavna vjera nas sjedinjuje s Bogom “Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima Bogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,11) Mi æivimo u najsveËanijem razdoblju povijesti ove Zemlje. Nema vremena za grijeh; uvijek je bilo opasno nastaviti s prijestupom, ali u posebnom smislu je to istina u sadaπnje vrijeme. Mi se nalazimo na samoj granici vjeËnog svijeta i u sveËanijem odnosu prema vremenu vjeËnosti nego ikada prije. Stoga neka svaka osoba ispituje svoje srce i vapi za jasnim zrakama Sunca pravde, da bi iz srca odagnalo svu duhovnu tamu i oËistilo 486 svaku prljavπtinu. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Kroz vjeru — bez obzira na osjeÊaj — Isus, Tvorac naπega spasenja i Svrπitelj naπe vjere ojaËat Êe svojom dragocjenom miloπÊu moralne snage, i greπnik Êe se moÊi smatrati “mrtvim grijehu, a æivim Bogu u Kristu Isusu”. Jednostavna vjera, s ljubavlju prema Kristu u duπi, sjedinjuje vjernika s Bogom. I dok se on kao Kristov vjeran vojnik bori u teπkoj borbi vjere, na njegovoj je strani Ëitav bezgreπni svemir. Okruæen je anelima koji su tu da mu pomognu u borbi, tako da on moæe hrabro reÊi: “Jahve je sa mnom, pomoÊ moja, Jahve mi je zaklon, on πtit je moj”; neÊu biti pobijeen. “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji! (Efeæanima 2,8) Beskrajna Boæja mudrost i sila rade u naπu korist. Vojske nebeskih anela biju bitku za nas. Oni uvijek s velikim zanimanjem prate duπe otkupljene Spasiteljevom krvlju. Kristova ærtva im otkriva kolika je vrijednost jedne duπe. Uvijek je sigurno biti na Gospodnjoj strani, ne poloviËnog srca veÊ cijelog. Upravo je poloviËnost, ravnoduπnost i nemarnost u poslu ono πto odvaja naπu duπu od Isusa, izvora naπe snage. Neka ovo bude naπa molitva: “Gospodine, uzmi sve, neka izgubim imetak, svjetsku Ëast i sve πto imam, samo Ti ostani uz mene.” Najsigurnije je povjeriti svoju duπu Bogu, Gospodaru Neba i Zemlje. (Testimonies to Ministers, str. 147,148) Mora doÊi do potpunog pokajanja, vjere u Spasitelja Isusa Krista i budnog bdijenja, neprekidne molitve i marljivog istraæivanja Pisma. Bog nas smatra odgovornima za sve πto bismo mogli biti kad bismo razvijali svoje talente. … Sva moÊ naπega utjecaja pripada Bogu. Sve πto smo stekli trebamo koristiti Njemu na slavu. Sav imetak koji nam Gospodin povjerava trebamo posvetiti i donijeti na Boæji oltar; trebamo ga vratiti Njemu. Mi sami odluËujemo o svojoj sudbini. Neka nam Bog svima pomogne da budemo mudri za vjeËnost. (Testimonies to Ministers, str. 147) 487 370 22. prosinca Nevidljiva borba “Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluËio da se poniziπ pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeËi usliπane, i ja sam doπao zbog tvojih rijeËi. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doe mi u pomoÊ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome.” (Daniel 10,12.13) U Boæjoj rijeËi imamo primjere kako su nebeski aneli djelovali na um kraljeva i vladara, ali su istodobno na njihov um djelovali i Sotonini pomagaËi. Nikakva ljudska rjeËitost ni najsnaænije izloæeno ljudsko miπljenje ne mogu promijeniti djelovanje Sotoninih orua. Sotona stalno nastoji zatvoriti put povezujuÊi istinu s ljudskim izmiπljotinama. I oni koji imaju svjetlost i znanje nalaze se u velikoj opasnosti ako se stalno ne posveÊuju Bogu, ako se ne ponize i ne shvate pogibeljnost vremena u kojem æive. Nebeska biÊa su zaduæena da odgovaraju na molitve onih koji se nesebiËno zalaæu za dobrobit Boæjeg djela. Najistaknutiji aneli u nebeskim dvorovima zaduæeni su da odgovaraju na molitve koje se uzdiæu Bogu za napredak Njegovog djela. U vrπenju svoje duænosti svaki aneo ima svoj poseban poloæaj i zadatak, koji on ne moæe napustiti da bi zauzeo neko drugo mjesto. Ukoliko bi on napustio svoj poloæaj, to bi odmah iskoristile sile mraka. … Borba koja se dan za danom vodi izmeu dobra i zla nikako ne prestaje. Zaπto oni koji imaju toliko prigoda i prednosti ne shvaÊaju æestinu te borbe? Oni bi trebali imati jasnu sliku o tome. Bog je vladar. Svojom vrhovnom vlaπÊu On obuzdava i zadræava silnika ovog svijeta. Preko svojih orua On vrπi djelo koje je odreeno prije postanja svijeta. Kao ljudi, mi ne shvaÊamo veliËinu borbe koja se vodi izmeu nevidljivih sila, izmeu dobrih i zlih anela. Zli aneli su neprekidno na djelu, planirajuÊi svoje napade i vrbujuÊi za pobunu protiv Boga kraljeve, vladare i silnike ovoga svijeta. … Pozivam Kristove propovjednike da istinu o sluæbi anela æivo 488 predoËe svima do kojih svojim glasom mogu doprijeti. Ne upuπtajte se u fantastiËna nagaanja i πpekulacije o tome. Pisana Boæja rijeË je naπa jedina sigurnost. Moramo se moliti Bogu kao Daniel, da bi nas Ëuvali nebeski aneli. Aneli su kao sluæbujuÊi duhovi poslani da sluæe onima koji trebaju baπtiniti spasenje. Molite se, braÊo moja, molite se kao πto se nikada dosad niste molili. Mi nismo spremni za Gospodnji dolazak. Trebamo izvrπiti korjenitu pripremu za vjeËnost. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 4, str. 1173) 23. prosinca 371 Pretpotopne pouke “Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdiæite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! OËuvajte sami sebe u ljubavi Boæjoj, oËekujuÊi milosre naπega Gospodina, Isusa Krista, za vjeËni æivot.” (Juda 20.21) Pogledajmo sliku danaπnjeg svijeta. Nepoπtenje, prijevare i steËajevi, nasilje i krvoproliÊa postoje na svakom koraku. Udovicama i siroËadi oduzima se imovina. Razne predstave, konjske utrke i zabave svake vrste zaokupljuju um. U crkvi su grijesi postali moderni. Iznova ih se prepriËava i pravda. Ruka prijateljstva pruæa se upravo onim ljudima koji donose laæne teorije i miπljenja. Tako razluËivanje i osjetljivost postaju umrtvljeni kad je rijeË o pravim naËelima. Savjest postaje neosjetljiva na savjet i prijekore. Tako se darovano svjetlo koje poziva na pokajanje prekriva gustim oblakom nevjere i protivljenja koje donose ljudski planovi i izumi. Stanovnicima pretpotopnog svijeta dano je upozorenje prije nego πto su bili uniπteni, no nitko se na njega nije obazirao. Odbili su posluπati Noine rijeËi i izrugivali su se njegovoj poruci. U tom su naraπtaju æivjeli i pravedni ljudi. Prije uniπtenja pretpotopnog svijeta Henok je neustraπivo iznosio svoje svjedoËenje. I u proroËkoj viziji vidio je stanje svijeta u tom trenutku. Rekao je: “Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim 489 DesettisuÊama da sudi svima i da kazni sve bezboænike za sva njihova bezboæna djela koja bezboæno poËiniπe i za sve uvredljive rijeËi koje oni, bezboæni greπnici, izgovoriπe protiv njega! Ovo su nezadovoljni mrmljaËi koji æive prema svojim poæudama! Njihova usta izgovaraju drzovite rijeËi (protiv Boga); a ljudima laskaju radi dobitka.” Juda ostavlja svjedoËanstvo vjernima: “A vi se, ljubljeni, sjeÊajte proroËanstava apostolâ naπega Gospodina Isusa Krista! Oni su vam govorili: Na koncu Êe vremena doÊi izrugivaËi, koji Êe æivjeti prema svoji bezboænim poæudama. To su oni koji prave rascjepe i razdore, sjetilna stvorenja koja nemaju Duha.” (Juda 15-19) (Review and Herald, 1. studenoga 1906.) Bog je odluËio oËistiti Zemlju potopom, ali je stanovnicima pretpotopnog svijeta u svojoj dobroti i ljubavi ostavio vrijeme milosti od stotinu i dvadeset godina. Tijekom tog razdoblja, dok je graen kovËeg spasenja, glasovi Noe, Matuπalaha i mnogih drugih vjernika Ëuli su se u opomenama i preklinjanju, i svaki udarac koji se Ëuo pri graenju kovËega predstavljao je jednu poruku opomene. … Propovijedi koje je Henok izgovorio, i njegovo uzaπaπÊe na Nebo, bili su uvjerljiv dokaz za sve koji su æivjeli u to vrijeme. To su bili snaæni dokazi koje su Matuπalah i Noa uvjerljivo upotrijebili, dokazujuÊi da pravednici mogu biti uzeti na Nebo. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 1, str. 1088.) 372 24. prosinca »ekanje i bdjenje “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.” (Hebrejima 10,35) Isus uskoro dolazi i naπ stav bi trebao biti Ëekanje i iπËekivanje Njegovog pojavljivanja. Ne smijemo dopustiti da se iπta isprijeËi izmeu nas i Isusa. Trebamo nauËiti pjevati nebesku pjesmu, tako da se, kad naπem vojevanju doe kraj, moæemo pridruæiti pjevanju nebeskih anela u Boæjem gradu. Koja je to pjesma? To je pjesma hvale, Ëasti i slave Onome koji 490 sjedi na prijestolju, i Jaganjcu u vijeke vjekova. Mi Êemo se susresti s protivljenjem; zbog Krista Êe nas mrziti cijeli ljudski rod i Sotona, jer zna da meu Kristovim sljedbenicima prebiva boæanska sila koja Êe potkopati njegov utjecaj. Prijekor ne moæemo izbjeÊi. … Ne bismo smjeli dopustiti da naπe vrijeme toliko zaokupe stvari svjetovne naravi, ili Ëak stvari koje se tiËu postojanja Boga, tako da nam prolazi dan za danom bez blizine Isusovih krvavih rana. Mi æelimo svakodnevno s Njim prisno razgovarati. Opomenuti smo da vodimo dobru borbu vjere. Odræavati æivot iskrene vjere je teπka borba, ali ako odaberemo Krista s Ëvrstom odluËnoπÊu da prionemo samo uz Njega, bit Êemo u moguÊnosti odbiti neprijatelja i odnijeti slavnu pobjedu. Apostol Pavao nas potiËe: “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.” A zatim dodaje: “Moj Êe pravednik æivjeti od vjere.” … Kad imamo najmanju potrebu razgovarati s Isusom, molimo se najviπe. »ineÊi tako, slomit Êemo Sotoninu zamku; oblaci tame Êe se rasprπiti a mi Êemo postati svjesni dragocjene Isusove nazoËnosti. (Historical Sketches, str. 145,146) Meutim, Ëak i ovdje krπÊani mogu uæivati radost zajedniπtva s Kristom; oni mogu imati svjetlost Njegove ljubavi i stalnu utjehu Njegove nazoËnosti. Svaki korak u æivotu moæe nas dovoditi bliæe Isusu, pruæiti nam dublje iskustvo s Njegovom ljubavi i pribliæiti nas blaæenom domu mira. Stoga ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12) On Êe nam pomagati do kraja! Gledajmo spomen-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËinio da nas utjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji uniπtava. Æivo se sjeÊajmo svakog djela njeænog milosra koje nam je Bog uËinio — suza koje nam je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklonio, straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se ojaËajmo za sve πto nas oËekuje na ostatku naπega hodoËasniËkog puta. (Put Kristu, 109,110) Kao πto je sigurno da nikad nije postojalo vrijeme kad Boga nije bilo, isto je tako sigurno da nikad nije postojao nijedan trenutak kad um VjeËnoga nije nalazio zadovoljstvo u pokazivanju milosti prema ËovjeËanstvu. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 7, str. 934) 491 373 25. prosinca Prvi i drugi dolazak “Jednako Êe se i Krist, πto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28) Tijekom prvog Kristovog dolaska … nebeske anele je bilo teπko sprijeËiti da ne izliju svoju hvalu kojom su slavili milost roenja Boæjeg Sina. … To roenje, za koje su tako malo bili pripremljeni na Zemlji, proslavljeno je na nebeskom dvoru uz veliËanje i zahvaljivanje u korist Ëovjeka. Dok su pastiri Ëuvali svoja stada noÊu na betlehemskim breæuljcima, “Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja.” (Luka 2,9)… Voe u Izraelu su izjavljivali kako razumiju proroËanstva, meutim imali su laæne zamisli o naËinu Kristovog dolaska. Sotona ih je prevario i svu slavu Njegovog drugog dolaska primijenili su na Njegovo prvo pojavljivanje. Sve predivne dogaaje koji se tiËu Njegovog drugog dolaska oni su traæili prigodom Njegovog prvog dolaska. Zato Ga, kada je doπao, nisu bili spremni prihvatiti. … Izmeu prvog i drugog Kristovog dolaska primijetit Êe se predivna razlika. Nijedan ljudski jezik ne moæe opisati prizor dolaska Sina »ovjeËjega na nebeskim oblacima. On Êe doÊi u svoj svojoj slavi, u OËevoj slavi i slavi svetih anela. DoÊi Êe odjeven u haljinu od svjetlosti koju nosi od vjeËnosti. Pratit Êe Ga aneli. Deset puta deset tisuÊa pratit Êe Ga na Njegovom putu. ZaËut Êe se zvuk trube koji Êe pozvati usnule mrtve da ustanu iz groba. Kristov glas prodrijet Êe u grobove i u uπi mrtvih i tada Êe “svi koji poËivaju u grobovima … iziÊi iz njih”. (Ivan 5,29) … Mi se sada nalazimo usred pogibli posljednjih dana. Prizori sukoba se æurno redaju, i najvaæniji od svih dana je pred nama. Jesmo li spremni za taj dogaaj? Svako Êe djelo, malo ili veliko, biti ispitano na sudu. Ono πto se na zemlji smatralo nevaænim bit Êe prikazano u svojem pravom obliku. Dva novËiÊa udovice bit Êe priznata. Ponuena Ëaπa hladne vode, po492 sjet zatvoreniku, nahranjeni gladni — sve Êe to donijeti svoju nagradu. … Uskoro Êe glava zmije biti puna rana i zgaæena. Slavni spomen Boæje prekrasne slave uskoro Êe biti vraÊen na njegovo pravo mjesto. Tada Êe biti obnovljen izgubljeni raj. Boæji plan otkupljenja Ëovjeka biti Êe potpun. Sin »ovjeËji dat Êe pravednicima krunu vjeËnog æivota, i oni Êe mu sluæiti “dan i noÊ u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s njima”. (Otkrivenje 7,15) (Review and Herald, 5. rujna 1899.) 26. prosinca 374 Bog neÊe zaboraviti svoju djecu “Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.” (Zaharija 2,12) BuduÊi da Êe ukaz πto ga budu izdali razni vladari krπÊanskog svijeta protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi uskratiti zaπtitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih æele uniπtiti, Boæji Êe narod pobjeÊi iz gradova i sela, i u skupinama obitavati na najpustijim i najsamotnijim mjestima. Mnogi Êe potraæiti skloniπte u planinskim utvrdama. Kao krπÊanima iz pijemontskih dolina, utvrde na stijenama postat Êe im utoËiπte pa Êe zahvaljivati Bogu za moguÊnost da prebivaju u visinama. (Izaija 33,16) Ali Êe mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siromaπni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Voljena Boæja djeca provodit Êe teπke dane, vezani lancima, zatvoreni iza reπetaka, osueni na smrt, neki naizgled ostavljeni da umru od gladi u mraËnim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije otvoreno da Ëuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije im spremna pomoÊi. HoÊe li Bog u ovom teπkom Ëasu zaboraviti svoj narod? Je li zaboravio vjernoga Nou kad je pretpotopni svijet bio pohoen kaznama? Je li zaboravio Lota kad je vatra doπla s neba da proguta gradove u ravnici? Je li zaboravio Josipa okruæenog idolopoklonicima u Egiptu? Je li zaboravio Iliju kad mu je Izebela zaprijetila da Êe doæivjeti sudbinu Baalovih proroka? Je li zaboravio Jeremiju u mraËnoj i straπnoj tamniËkoj jami? 493 Je li zaboravio trojicu hrabrih mladiÊa u ognjenoj peÊi? Ili Daniela u lavovskoj jami? ... Premda ih neprijatelji mogu baciti u zatvor, tamniËki zidovi ne mogu prekinuti vezu izmeu njihove duπe i Krista. Onaj koji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svakom kuπnjom, viπi je od svih zemaljskih sila, i aneli Êe ih posjetiti u samicama, donoseÊi svjetlo i mir s Neba. Zatvor Êe sliËiti palaËi, jer tu borave bogati vjerom, a turobni Êe zidovi biti osvijetljeni nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila u ponoÊ molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima. (Velika borba, str. 538,539) Iskrenom Ëeænjom Boæji narod oËekuje znakove dolaska svojega Kralja. … Svjetlo svjetluca na oblacima iznad gorskih vrhunaca. Uskoro Êe se pojaviti Njegova slava. … Nebesa plamte u svitanju vjeËnog dana i poput melodije aneoskih pjesama do uπiju dopiru rijeËi: “Nemojte se pokolebati u svojoj vjernosti! PomoÊ dolazi!” Krist, svemoÊni Pobjednik, pruæa svojim umornim borcima krune besmrtne slave, a Njegov glas odzvanja s prislonjenih vrata: “Evo, ja sam s vama! Ne bojte se! Upoznat sam sa svim vaπim patnjama; nosio sam vaπe tuge. Vi se ne borite protiv nepobijeenih neprijatelja. Ja sam se borio namjesto vas, i vi ste u moje ime viπe nego pobjednici!” (Velika borba, str. 497,498) 375 27. prosinca Opremljeni za pobjeivanje “Jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.” (1. Ivanova 5,4) Bog svoj narod vodi korak po korak. On ih dovodi u razliËite okolnosti da bi se pokazalo πto im je u srcu. Neki uspjeπno izdræe u jednom trenutku, ali padaju u drugom. U svakoj sljedeÊoj provjeri srce se izlaæe ozbiljnijem kuπanju. Ako pripadnici Boæjeg naroda u svojemu srcu osjeÊaju otpor prema ovom sasvim opravdanom procesu, to ih treba osvjedoËiti da moraju izvrπiti odluËnu promjenu ako ne æele biti izbljuvani iz Go494 spodnjih usta. “Bog Êe”, prema rijeËima anela, “sve briæljivije provjeravati svakog pojedinca u svom narodu.” Neki su spremni prihvatiti odreene zahtjeve, ali kad ih Bog stavi na probu u neËem drugom, oni ustuknu i povlaËe se natrag, jer to neposredno pogaa nekog njihovog omiljenog idola. Tu im se pruæa prilika da uvide πto to u njihovom srcu zatvara vrata Isusu. Oni cijene neπto drugo viπe nego istinu i nisu spremni primiti Krista u svoje srce. Pojedinci se dugo kuπaju i provjeravaju da bi se vidjelo hoÊe li ærtvovati svoje idole i posluπati savjet Istinitog Svjedoka. … Oni koji iz svakog provjeravanja iziu kao pobjednici u svemu, bez obzira na cijenu, znaËi da su posluπali savjet Istinitog Svjedoka te Êe primiti kasnu kiπu i zahvaljujuÊi tome biti spremni za uskrsnuÊe. Bog na ovom svijetu provjerava pripadnike svojeg naroda. To je mjesto prikladne pripreme da bismo se pojavili u Njegovoj nazoËnosti. Ovdje, na ovom svijetu, svaki pojedinac u ovim posljednjim danima pokazuje koja sila djeluje na njegovo srce i nadzire njegove postupke. Ako je to sila boæanske istine, ona Ëovjeka koji je primi pokreÊe na dobra djela, uzdiæe ga i Ëini plemenitim i velikoduπnim kakav je bio i njegov boæanski UËitelj. Ali, ako u srcu gospodare zli aneli, to Êe se odraziti na sasvim drukËiji naËin. Plodovi Êe biti sebiËnost, pohlepa, ponos i zle strasti. Srce je varljivije viπe od svega i spremno na svako zlo. Oni koji ispovijedaju vjeru Ëesto nisu spremni paæljivo preispitati sebe da bi vidjeli jesu li stvarno u vjeri, i zastraπujuÊa je Ëinjenica da mnogi gaje laænu nadu. … Oni izgleda misle da Êe ih samo ispovijedanje istine spasiti. Samo kada pobijede svoje grijehe, koje Bog mrzi, Krist Êe moÊi veËerati s njima i oni s Njim. Tada Êe od Njega primiti boæansku snagu da u Njemu uzrastu, i u svetoj radosti Êe uzviknuti: “Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu! (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 187,188) TreÊi aneo vodi ljude korak po korak, uzdiæuÊi ih na sve viπu duhovnu razinu; i na svakom od tih koraka oni Êe biti provjeravani. (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 190) 495 376 28. prosinca Zavrπni dodir besmrtnosti “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,2.3) Duπa napreduje kroz osobni napor ujedinjen s molitvom vjere. Iz dana u dan karakter postaje sve sliËniji Kristu i u konaËnici, umjesto da bude u spletu okolnosti, da udovoljava sebiËnosti i biva zaveden nevaænim i beznaËajnim razgovorom, Ëovjek postaje gospodar svojih misli i rijeËi. Cijena toga moæe biti ozbiljan sukob pri svladavanju navika kojima se dugo udovoljavalo, no, zahvaljujuÊi Kristovoj milosti, mi moæemo pobijediti. On nas poziva da uËimo od Njega. On od nas traæi da se uËimo samosvladavanju i da budemo savrπenog karaktera ËineÊi ono πto je ugodno u Njegovim oËima. “Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima” — to je Njegov osobni standard procjene karaktera. Ako smo vjerni poticajima Boæjeg Duha, iÊi Êemo iz milosti u milost, iz slave u slavu, dok ne primimo zavrπni dodir besmrtnosti. “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” … Moæe li ijedna zemaljska promocija dodijeliti Ëast jednaku ovoj — da budemo sinovi Boæji, djeca nebeskog Kralja, Ëlanovi kraljevske obitelji? »ovjek moæe biti æeljan Ëasti koju mu okolina moæe podariti, no kakva je korist od toga? Zemaljsko plemstvo su ljudi; oni umiru i vraÊaju se u prah, i nema nikakvog trajnog zadovoljstva od njihove hvale i Ëasti. No, Ëast koja dolazi od Boga jest trajna. Biti baπtinicima Boæjim i subaπtinicima s Kristom, znaËi imati pravo na neistraæiva bogatstva — blaga takve vrijednosti da u usporedbi s njima zlato i srebro, dragulji i drago kamenje postaju beznaËajni. Kroz Krista nam se nudi neizreciva radost, vjeËni znaËaj slave. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) 496 Nama nedostaje jednostavna vjera; moramo svladati umjetnost povjerenja u naπeg najboljeg Prijatelja. Isus bdije nad nama njeænom suosjeÊajnoπÊu i dirnut je spoznajom naπih slabosti. Nitko tko je u svojoj velikoj potrebi ikad pogledao na Njega vjerom nije ostao razoËaran. … KrπÊanin je … najsretniji Ëovjek na svijetu. On se osjeÊa sigurnim jer vjeruje u Isusa i uæiva Njegovu nazoËnost. Njegova obrana jest “Bog, koji spasava Ëestita srca”. (Psalam 7,11). Ne odgaajmo ovo vaæno pitanje, veÊ poËnimo … s joπ veÊom odluËnoπÊu usmjeravati svoj um na Isusa i nebeske stvarnosti, prisjeÊajuÊi se kako se promatranjem mijenjamo u tu istu sliku. Imajmo hrabrost u Bogu. (Review and Herald, 10. lipnja 1884.) 377 29. prosinca Haljina Kristove pravde “Dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan! Lan, zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8) Oni vjernici koji se tako mole, nalaze sigurnu zaπtitu u Bogu. Oni ni sami ne znaju kako su dobro i sigurno zaπtiÊeni. … Ali kad bi im se oËi mogle otvoriti … oni bi vidjeli da su okruæeni Boæjim anelima koji svojom svjetloπÊu i slavom odbijaju horde mraka. Dok pripadnici Boæjeg naroda muËe svoje duπe pred Njim, moleÊi se usrdno za ËistoÊu srca, bit Êe izdana zapovijed: “Skinite s njega te prljave haljine!” i bit Êe im upuÊene rijeËi pune ohrabrenja: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,4) Kuπana i provjeravana Boæja djeca bit Êe obuËena u besprijekorno Ëiste haljine Kristove pravde. Prezreni Ostatak bit Êe odjeven u prekrasne haljine slave, i nikada viπe neÊe biti okaljani izopaËenoπÊu ovoga svijeta. Njihova imena ostat Êe u æivotnoj knjizi Janjeta, zapisana meu imenima vjernika iz svih vremena. Oni su odoljeli smicalicama prevaranta, ne odstupajuÊi od svoje odanosti i pored rike zmaja. Sada su zauvijek sigurni da im kuπaË svojim lukavstvima viπe ne moæe nauditi. Njihovi grijesi preneseni su 497 na onoga koji je zaËetnik grijeha. Kao pripadnici Ostatka oni su ne samo pomilovani i primljeni, nego i proslavljeni. Na glavu svakome od njih bit Êe stavljena “Ëista kapa”. Oni Êe biti kao kraljevi i sveÊenici Bogu. Dok Sotona uporno istiËe svoje optuæbe u nastojanju da uniπti ove malobrojne vjernike, sveti aneli, nevidljivi za oËi smrtnika, dolaze i odlaze, stavljajuÊi na njihova Ëela peËat æivoga Boga. To su oni koji Êe stajati na gori Sionu s Janjetom, imajuÊi na svojim Ëelima napisano OËevo ime. Oni Êe pjevati novu pjesmu pred prijestoljem, pjesmu koju nitko ne moæe nauËiti osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa Zemlje. “To su oni koji se nisu okaljali sa æenama; to su djevice. Oni prate Janje kud god ono ide. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu. U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (Otkrivenje 14,4.5) Tada Êe se u potpunosti ispuniti ove rijeËi Anela: “Posluπaj, dakle, Joπua, veliki sveÊeniËe, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja Êu dovesti Izdanak.” (Zaharija 3,8) Krist se otkriva kao pobjedonosni Otkupitelj i Osloboditelj svojega naroda. Tada Êe pripadnici ostatka biti “ljudi Ëudo”, kada Êe suze i poniæenja njihovog muËnog putovanja na ovom svijetu biti zamijenjeni radoπÊu i slavom u nazoËnosti Boga i Janjeta. “U onaj Êe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures . … Koji ostanu na Sionu i preæive u Jeruzalemu, zvat Êe se sveti.” (Izaija 4,2.3) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 475,476) 378 30. prosinca UËenje za vjeËnost “SaopÊivπi nam tajnu svoje volje, prema onome πto je prije u njemu odluËio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve πto je na nebesima i πto je na zemlji.” (Efeæanima 1,9.10) Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proroËanstva koja se odnose na posljednje dane zahtijevaju naπu posebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta prepuna 498 je istina koje moramo razumjeti. Sotona je tako zaslijepio um mnogih, da spremno prihvaÊaju svaki izgovor da ne prouËavaju Otkrivenje. Meutim, Krist preko svojeg sluge Ivana objavljuje πto Êe se zbivati u posljednje dane i kaæe: “Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vrπe πto je u njemu napisano.” (Otkrivenje 1,3) Sam Krist kaæe: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Zaπto smo tako spori da shvatimo vrijednost ove spoznaje? Zaπto ove slavne istine ne plamte u naπim srcima, zaπto ne izviru s naπih usana, zaπto ne proæimaju cijelo naπe biÊe? DajuÊi nam svoju RijeË, Bog nam je dao sve istine koje su nam potrebne za spasenje. TisuÊe su veÊ zahvaÊale s ovih izvora æivota, a ipak se razina njihovih voda nije smanjila. TisuÊe su stavile Gospodina pred sebe i gledajuÊi Ga promijenile se, poprimajuÊi Njegov lik. Njihov duh gori u njima dok govore o Njegovom karakteru, dok objavljuju ono πto je Krist postao njima i πto su oni postali Kristu. Ali ti istraæivaËi nisu iscrpli ove velike i svete teme. Joπ se mnoge tisuÊe mogu ukljuËiti u istraæivanje tajni spasenja. Kada se budemo bavili Kristovim æivotom i naravi Njegovog poslanja, zrake svjetla zasjat Êe sve jasnije pri svakom pokuπaju da otkrijemo istinu. Svako novo istraæivanje otkrivat Êe neπto novo i mnogo zanimljivije od onoga πto nam je dotad bilo poznato. Ova tema je neiscrpna. ProuËavanje Kristovog utjelovljenja, Njegove Ærtve pomirnice i posredniËke sluæbe zaokupljat Êe umove marljivih istraæivaËa sve dok bude vremena; i gledajuÊi prema Nebu i njegovim bezbrojnim godinama, oni Êe uzviknuti: “Velika je tajna poboænosti!” U vjeËnosti Êemo nauËiti ono πto je veÊ ovdje moglo prosvijetliti naπe razumijevanje. Teme povezane s otkupljenjem zaokupljat Êe srca, um i jezik otkupljenih tijekom vjeËnih vremena. Oni Êe shvatiti istine koje je Krist æelio objaviti svojim uËenicima, a koje oni nisu mogli shvatiti jer nisu imali dovoljno vjere. Sve viπe i viπe, neprestano Êe se otvarati novi pogledi na Kristovo savrπenstvo i slavu. Tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti vjerni DomaÊin iznosit Êe iz svojih riznica novo i staro. (Isusove usporedbe, str. 86,87) 499 379 31. prosinca Sudionici s Kristom u slavi “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio. … KliËimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9) Isus dolazi! Ali ne da sluπa vapaj ËovjeËanstva, ili greπnika kako priznaje svoje grijehe, niti da im govori o oprostu koji mogu imati kroz Njega, jer svaki sluËaj je veÊ odluËen za æivot ili smrt. Oni koji su æivjeli u grijehu ostat Êe zauvijek greπnici. Oni koji su priznali svoje grijehe Isusu koji je u Svetiπtu, uËinili Ga svojim Prijateljem i s radoπÊu Ëekaju Njegov dolazak. Preko njihovih grijeha bit Êe napisano: “Oproπteno”. Oni su “postigli cilj svoje vjere: spasenje duπa” i ostat Êe Ëisti i sveti zauvijek. Isus Êe doÊi kao πto se uznio na nebo, samo s joπ veÊim sjajem. On dolazi u slavi svojega Oca, i svi sveti aneli s Njim da bi Ga pratili na Njegovom putu. Umjesto grube krune od trnja koja je probadala Njegove sljepooËnice, blistava kruna slave prekrivat Êe Njegovo sveto Ëelo. On se neÊe pojaviti kao Ëovjek boli i viËan patnjama, veÊ Êe Njegovo lice biti sjajnije od Sunca u podne. Tada neÊe biti odjeven u haljinu od jednostavnog platna, veÊ u haljinu koja Êe biti bjelja od snijega — haljinu od blistavog sjaja. Isus dolazi! Ali ne da vlada kao privremeni kralj. On podiæe mrtve pravednike, svetima koji su æivi daje slavnu besmrtnost i s njima preuzima kraljevstvo pod nebom. Ovo kraljevstvo nikada neÊe prestati. Oni koji su strpljivo Ëekali Isusa bit Êe poput Njega. Ako je jedan aneo s Neba prouzroËio da rimska straæa popada kao mrtva, kako Êe nepripremljeni bezboænici ugledati taj prizor i ostati æivi kad vide Isusa u svoj slavi Njegova Oca i deset tisuÊa anela koji Ga prate? O, kako Êe greπnici podnijeti taj prizor? Oni Êe pozivati kamenje i stijene da padnu na njih i sakriju ih od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Janjeta. … U temeljitoj pripremi za susret s Isusom teæite da, kad se On pojavi, moæete s radoπÊu uskliknuti: “Gle, ovo je Bog naπ, 500 u njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9) VjeËni æivot Êe tada biti vaπ, i vi Êete imati udjela s Kristom u Njegovoj slavi. Uvijek Êete sluπati Njegov slavni glas odobravanja i promatrati Njegovu ljepotu. Svakome tko uistinu ljubi Isusa neÊe biti æao πto On ponovno dolazi. I πto se viπe pribliæavaju dolasku Sina »ovjeËjeg, istinski zaljubljenici u Isusa gledat Êe prema naprijed s radosnom nadom i teæiti da budu spremni sresti se s Njim koga ljubi njihova duπa, koji je umro da ih otkupi. (Youth’s Instructor, travnja 1854.) 501 Kratice za djela Ellen G. White AA AH AUCR 1BC BE BTS CD CE CG CH Ch Ed ChS CM COL CPT CS CSW CT CTBH CW DA Ed Ev EW FE FLB GC GCB GH 502 The Acts of the Apostles (Djela apostolska) The Adventist Home (Temelji sretnog doma) The Australasian Union Conference Record The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC itd. za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC) The Bible Echo Bible Training School Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani) The Colporteur Evangelist Child Guidance Counsels on Health Christian Education Christian Service Colporteur Ministry (Literarni evanelist) Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe) Counsels to Parents, Teachers and Students Counsels on Stewardship Counsels on Sabbath School Work Counsels to Parents, Teachers, and Students Christian Temperance and Bible Hygiene Counsels to Writers and Editors The Desire of Ages (Isusov æivot, »eænja vjekova) Education (Odgoj) Evangelism (Evangelizam) Early Writings (Rani spisi) Fundamentals of Christian Education The Faith I Live By (Vjera kojom æivim) The Great Controversy (Velika borba) General Conference Bulletin Good Health GW HR HS H to L IHP Letter LS MB Gospel Workers The Health Reformer Historical Sketches of SDA Missions How to Live In Heavenly Places Ellen G. White Letter Life Sketches of Ellen G. White Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blagoslova, Isusov govor na Gori) Med Miss The Medical Missionary MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot) ML My Life Today (Moj æivot danas) MM Medical Ministry MS Ellen G. White Manuscript MYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima) NL Notebook Leaflet PHJ The Pacific Health Journal PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi) PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci) RC The Remnant Church Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One RH Review and Herald SC Steps to Christ (Put Kristu) SD Sons and Daughters of God 1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4) SL The Sanctified Life 1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2) SpT Special Testimonies SR The Story of Redemption ST The Sings of the Times SW The Southern Watchman 1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (SvjedoËanstva za crkvu) Te TM 1TT WM YI Temperance Testimonies to Ministers and Gospel Workers Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3) Welfare Ministry The Youth’s Instructor 503 504
© Copyright 2024 Paperzz
