Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Rijeci Lokalitet “Štalice”, Omišalj Konzervatorska podloga Autor elaborata Grga Frangeš, dipl. etnolog Fotografije: Grga Frangeš, fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci Zahvaljujemo djelatnicima Općine Omišalj na ukazanoj susretljivosti i tehničkoj asistenciji kao i gospodinu Nikoli Miku Fabijaniću na vrijednim podatcima i osobnim sjećanjima Rijeka, Prosinac 2011 1 Sadržaj Uvodne napomene ..............................................................................................................................1 1. Povijesna analiza prostora ............................................................................................................2 1.1. Položaj i današnje vizure lokaliteta Štalice...............................................................................2 1.2. O povijesti tradicijskoj ulozi omišaljskih “Štalica” ..................................................................3 1.3. Tipologija i arhitekturalne osobitosti tradicijskih objekata na lokalitetu Štalice......................6 1.3.a) Zidane štale ........................................................................................................................6 1.3.b) Mošune ..............................................................................................................................7 1.3.c) Jare .....................................................................................................................................7 1.3.d) Magari i drugi funkcionalni sklopovi od suhozida ............................................................8 1.3.e) Guvna.................................................................................................................................9 1.4. Zapuštanje lokaliteta, devastacije i pokušaj njegove pravne zaštite .......................................10 2. Smjernice zaštite i revitalizacije .................................................................................................12 2.1. Polazišta ..................................................................................................................................12 2.2. Zonacija...................................................................................................................................13 2.2. Specifikacija sustava mjera zaštite..........................................................................................13 2.2.a) Zona najstrože zaštite.......................................................................................................13 2.2.b) Zona normalne zaštite......................................................................................................14 Izvori Dodatak 1: Katalog Dodatak 2: Grafički prilozi 2 Uvodne napomene Konzervatorska podloga Lokaliteta Štalice izrañena je od strane Konzervatorskog odjela u Rijeci, bez naknade, kao doprinos prostornom ureñnju, očuvanju kulturne baštine i održivom razvoju Općine Omišalj. Konkretan povod za izradu ovog elaborata je “Odluka o izradi Urbanističkog plana ureñenja 10 Štalice” objavljena u Službenim novinama Primorsko goranske županije, broj 4/11. Prostorni obuhvat UPU 10- Štalice utvrñen je kartografskim prikazom 3a. Prostornog plana ureñenja Općine Omišalj i obuhvaća arheološko-etnološko područje izdvojene namjene, oznake A 2. Ovo područje je formirano temeljem postojeće pravne zaštite lokaliteta Štalice kao kulturnog dobra, iz koje proizlazi i obaveza izrade konzervatorske podloge. Na osnovu riješenja Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine, br. 340/1 od 2.9.1968, lokalitet Štalice zaštićen je kao Etnološka zona „Štaje“. Kasnijom revizijom zaštite u rješenju od 28. travnja. 2005 (klasa: UP-I°-612-08/04-0106/928, urbroj: 532-04-01-1/4-04-2), ovo područje pridružuje se zoni B Povijesne urbane cjeline Omišalj. Ova konzervatorska podloga sadrži analizu povijesnog razvoja ovog lokaliteta i njegovih krajobraznih odlika te nastoji utvrditi razloge njegova recentnog napuštanja i propadanja. Dan je pregled, valorizacija i ocjena stanja graditeljske, agrarne i krajobrazne baštine prisutne u ovom prostoru. Iz perspektive zaštite kulturne baštine ponuñene su smjernice očuvanja i revitalizacije, ali i razmatranja nove funkcije i razvoja ovog prostora, kao i pojedinih objekata koji se u njemu nalaze. Konzervatorska podloga u podebnom prilogu sadrži katalog baštinskih cjelina identificiranih unutar ovog područja tijekom terenskih istraživanja provedenih u listopadu i studenom 2011 godine. Navedeni katalog sadržava 75 jedinica kroz koje je obrañeno više od 200 zasebnih objekata i struktura koji se nalaze u prostornom obuhvatu izrade ovoga dokumenta. Kao zaključak ovoga rada, u grafičkom prilogu izložene su smjernice zoniranja i smještaja nove infrastrukture čiji je cilj zaštita izvornih baštinskih osobitosti ovog prostora ali u kojima su uzete u obzir i nove potrebe i prilike koje iz njega proizlaze za Omišalj kao zajednicu koja je njegov baštinik Ovaj dokument prvenstveno je namijenjen prostornim planerima kako bi u svoj rad na urbanističkom planu ureñenja ovog područja što bolje integrirali problematiku zaštite kulturne baštine kao i razvojne perspektive zasnovane na njoj. No želja je ovog odjela da on bude raspoloživ i lokalnoj zajednici te vlasnicima nekretnina na ovome području. Primjedbe koje će naći u njemu trebalo bi shvatiti kao pokušaj struke da im pruži objektivno mišljenje i smjernice kako da zaštite i povećaju ambijentalnu, kulturnu ali i materijalnu te životnu vrijednost svoje okoline i baštine. 1 1. Povijesna analiza prostora 1.1. Položaj i današnje vizure lokaliteta Štalice Slika 1. Tipična današnja vizura Štalica Lokalitet “Štalice” smješten je na istočnoj periferiji Omišlja, južno od prilazne ceste koja gradić spaja sa državnom cestom D102. Današnjem prolazniku ovo područje predstavlja se kao nerazvijen prigradski prostor obrastao gustim raslinjem makije i mlade šume. Njegova najprepoznatljivija odlika neformalno je naselje Homutno koje se nalazi u njegovom sjeveroistočnom dijelu i u kojem su životni i gospodarski prostor izgradili pripadnici Romskog naroda. Na zapadnom obodu područja u njega polako prodiru periferna naselja Omišlja: Bajeć, Lokvica i Medermunić. Novije grañevine, koje polako zadiru van granica grañevinske zone Omišlja u naizgled nerazvijen prostor, takoñer često pripadaju relativno recentnim pridošlicama koji su ovdje našli raspoloživo i razmjerno jeftino zemljište na kojem mogu ostvariti svoje životne potrebe. Šetnja i pažljiviji pogled na područje Štalica otkriva da je taj prostor premrežen putevima različite širine, omeñenim suhozidnim ogradama, od kojih su neki i danas u kakvoj takvoj upotrebi dok su mnogi zarasli do neprohodnosti. Suhozidi parceliziraju prostor na nekadañnje agrarne i pašnjačke površine od kojih se neke, manje obrasle, danas nalaze tek u povremenoj stočarskoj upotrebi niskog intenziteta. Dok šećemo duž oboda ovih parcela u raslinju nejasno možemo nazrijeti nedefinirane ostatke različitih suhozidnih struktura. Nenamjerni šetač nailazi tek na pokoju veću štalu tradicijskih odlika koja bi mogla dati neku naznaku baštinske vrijednosti ovoga područja. Od pogledu lako pristupačnih grañevina, u oči mnogo više upadaju recentnije tvorevine od betonskih bloketa i salonita koje su narasle na tlocrtima te dijelom i na strukturi starijih kamenih objekata. Nekadašnji baštinski značaj ovog područja razvidan je iz njegove registracije kao zaštićenog kulturnog dobra, Etnološke zone Štaje, provedene 1968. godine. No upravo je ranije opisani prvi dojam koji na promatrača ostavlja ovo područje, uvjetovao odluku da pri reviziji spomenute zaštite Lokalitet “Štalice” izgubi pojedinačnu registraciju te bude priključen zoni B Povijesne urbane 2 cjeline Omišalj. Lokalitet nikada nije bio adekvatno dokumentiran u arhivi i fototeci K.O. Rijeka, a godine 2005, kada je odrañena revizija, autorica izvorne registracije već se više od jednog desetljeća nalazila u mirovini te nije bila pri ruci da objasni njegove izvorne kvalitete. Ovaj se prostor doimao kao zapušten te osuñen na potpun gubitak spomeničkih vrijednosti. Tek je izrada Urbanističkog plana ureñenja 10 - Štalice, te proizlazeća obveza izrade konzervatorske podloge, dala novijoj generaciji konzervatora razlog i motiv da zañu u grmlje i detaljnije preispitaju ovo područje. Rezultati toga rada u najmanju su ruku pozitivno iznenañujući i postavljaju nova pitanja o njegovoj budućnosti. 1.2. O povijesti i tradicijskoj ulozi omišaljskih “Štalica” Slika 2. Prizor iz nekadašnjeg težačkog života na otoku (fotototeka K.O.R.) Usprkos njegovoj očitoj životnoj važnosti za stanovnike Omišlja, lokalitet Štalice je kao i mnoga slična područja većinom zaobiñen u povijesnim izvorima. Razmjerno opsežnom pretragom raspoložive literature koja je provedena za potrebe izrade ove konzervatorske podloge nisu pronañeni izravni spomeni ovog područja. Tek se u radovima koji se bave lokalnom toponimijom (Krčki Kalendar 2008) ono posredno dotiče nabrajanjem i predloženim etimologijama nekih od toponima sadržanih unutar njega. S obzirom na gospodarsku narav ovog prostora koja ga je zasigurno činila predmetom zemljišnih zabilježbi i sporova, detaljna pretraga grañe nadležnih arhiva u Rijeci i Trstu zasigurno bi polučila mnoge vrijedne informacije, no takvo istraživanje izlazi van opsega izrade ove konzervatorske podloge. Ipak, arhivska graña koja se bez posebnog istraživanja nameće kao izvor o prošlosti i genezi ovoga područja su kolekcije katastarskih planova i elaborata tadašnjeg Austrijskog primorja, pohranjene u Državnom arhivu u Trstu. Za područje katastarske općine Omišalj (Castelmuschio) u kolekciji mapa su sadržane dvije serije katastarskih planova: originalna franciskanska izmjera iz 1821. u mjerilu 1:2880 te reambulacija iz 1879 u mjerilu 1:1440. Prateći elaborati, koji često sadrže korisna zapažanja geometra o krajoliku, privredi i osobitostima naselja obrañenog područja, u slučaju Omišlja nažalost nisu u raspoloživom dijelu kolekcije. 3 Slika 3. List broj VIII katastarske općine Castelmuschio, “Franciskanska izmjera” 1821. (Archivio di Stato di Trieste) Lokalitet je već na planu iz 1821. imenovan kao “Štaje”, što se dalje zadržalo u katastarskim planovima te prenjelo u registraciju kulturnog dobra iz 1968. godine, usprkos tome što taj toponim nije ostao uvriježen meñu lokalnim stanovništvom. Grafički jezik izvorne franciskanske izmjere veoma je bogat - njegov cilj je bio da se već iz pogleda na katastarski plan može iščitati namjena i upotreba prostora. Iz koloracije i oznaka na parcelama vidimo da ovim prostorom tada dominiraju pašnjaci i vinogradi. Područjem su, labavo grupirane u nekoliko skupina, razasute grañevine, uglavnom gospodarske namjene. Iznimka je skupina grañevina na području današnjeg naselja Homutno iz čije se koloracije razaznaje njihova stambena namjena, te par ruševina. Veću koncentraciju stambenih grañevina nalazimo tek unutar samog Omišlja. Zanimljiva je usporedba sa današnjim stanjem izgrañenosti koja se može iščitati u kartografskom prikazu 2. sadržanom u grafičkim prilozima ove konzervatorske podloge. Makar je smještaj grañevina na starim katastarskim izmjerama bio više aproksimativne prirode, podudarne lokacije jasno datiraju neke grañevine u doba franciskanske izmjere. Ipak, iz iskustva rada sa povijesnim katastrom čiji je fokus bio na oporezivanju poljoprivrednog zemljišta, valja reći da ovo nije potpun popis tada prisutnih grañevina. Mnoge grañevine koje nisu na planu iz 1821 a danas su evidentirane na terenu mogu se svojim oblikovnim i tehničkim obilježjima sa priličnom sigurnošću takoñer datirati u taj ili raniji period. S obzirom na današnju prisutnost mnogobrojnih guvna, upadljivo je odsutsvo površina namjenjenih uzgoju žitarica. Takvi kultivari, za čiji uzgoj odgovaraju veće površine, u franciskanskom su katastru evidentirani u polju koje se nalazilo na lokaciji današnjeg petrokemijskog postrojenja DINA. 4 Slika 4. Područje “Štaje” na detalju katastarskog plana iz reambulacije provedene 1879. (Archivio di Stato di Trieste) Prilikom reambulacije provedene 1879. godine promijenjene su grafičke norme za izradu katastarskih planova, koji su likovno znatno pojednostavljeni. Podatak o namjeni zemljišta i grañevina sada je smješten isključivo u posjedovne listove te ga nije moguće pogledom iščitati sa karte. Pa ipak dotjerane su i ažurirane konture parcela i smještaj objekata te je plan koristan kao uvid u još jedan trenutak u razvoju ovoga područja. (vidi grafički prilozi: kartografski prikaz 3.). Ovo povijesno katastarsko stanje interpolirano na ono što danas nalazimo na terenu oslikava ulogu ovog područja kao svojevrsne agro-pastoralne radne zone gradića Omišlja, koji, kao nekad 5 fortificirano naselje guste urbane teksture, gospodarske sadržaje nije mogao smjestiti unutar svojih užih granica. Ovakvu interpretaciju potvrñuju i recentniji podatci dobiveni od kazivača, gospodina Nikole Mike Fabijanića, u čijem je živom sjećanju ovakva upotreba ovih prostora. Ovdašnji gospodarski objekti i pašnjačke površine služili su stanovništvu Omišlja za smještaj radnih sredstava: alata i volova za rad u polju te stada koje je trebalo izvesti na ispašu u široj okolici. Takoñer, po povratku sa rada ili ispaše, ovdje su se, u relativnoj blizini naselja, sakupljali i obrañivali prinosi: na guvnima su se vršile žitarice a u suhozidom omeñenim radnim prostorima i stajama muzle su se ovce i krave čije se mlijeko odnosilo kućama na preradu. Okolni manji dolci i poljoprivredne parcele služile su uglavnom kao vinogradi i povrtnjaci. Jedini dio ovog prostora na kojem su već na katastarskom prikazu iz 1821 evidentirane stambene grañevine je područje današnjeg neformalnog naselja Homutno. S obzirom da je ondje preostala samo jedna grañevina očuvanih tradicijskih karakteristika, danas je teško nagañati o povijesnoj strukturi i naseljenosti ove cjeline, no zanimljivu priču predstavlja naseljavanje njenih današnjih stanovnika, pripadnika Romskog naroda. Iskazi stanovnika Homutnog koje svojim sjećanjima potvrñuje i gospodin Miko Fabijanić govore da se ova zajednica oformila u dva vala migracije od kojih se prvi može smjestiti na početak dvadesetog stoljeća. Ovaj raniji val Roma uklopio se u tada još žive obrasce tradicijskog gospodarenja i živjeli su od okolne zemlje i svojega blaga. Kasniji doseljenici došli su u 70-im godinama prošlog stoljeća, u potpuno drugačije društvene i ekonomske uvjete koji su cijeloj romskoj zajednici nametnuli neke druge životne i gospodarske uloge. 1.3. Tipologija i arhitekturalne osobitosti tradicijskih objekata na lokalitetu Štalice Kao dokument ove povijesne upotrebe, unutar područja Štalica i danas nalazimo očuvan graditeljski fond koji možemo tipološki podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija. 1.3.a) Zidane štale Slika 5. Reprezentativan primjer omišaljske štale. 6 Katne grañevine izgrañene od priklesanog i u odreñenim konstruktivnim elemntima (erte, nadvoji, kutno kamenje) klesanog kamena, vezanog vapnenim mortom. Prizemlje, u kojem se čuvala krupnija stoka poput krava i volova, često posjeduju više ulaza koje ponekad odlikuju lučni nadvoji i rasteretne konstrukcije. Gornji kat služio je kao sijenar te ga uglavnom odlikuju jedan ili dva veća otvora za utovar sijena. Pokrov objekata izveden je od kupe kanalice s tim da je moguće da je u ranijim razvojnim fazama bio slamnat. Na većini danas očuvanih grañevina vide se tragovi žbukanja smjesom vapna i pjeskovite zemlje. 1.3.b) Mošune Slika 6. Zabatni zid mošune urušenog krovišta. Mošune su pomoćne gospodarske grañevine približno četvrtastog tlocrta, tipične za otok Krk. Koristile su se za smještaj ovaca i drugog manjeg blaga. Zidovi su konstruirani “u suho” od grubog, lokalno raspoloživog kamena no zbog svoje debljine pokazuju iznenañujuću trajnost. Krov je bio dvostrešni i izvorno pokriven biljnim materijalom, trstikom ili raži. Poslije drugog svijetskog rata kao zamjena za biljni pokrov često se koristila kupa kanalica, no grubo zidani suhozid i improvizirana krovna konstrukcija mošune loše podnose tako težak pokrov. Mošune urušenog krovišta, meñu ostalim suhozidnim strukturama, najlakše razaznajemo po zabatnim zidovima na kojima se ističu lastavice na kojima je ležalo krovište. 1.3.c) Jare Jare su veoma male pomoćne gospodarske grañevine, četvrtastog tlocrta, koje su uglavnom služile kao ostave za alat i druga radna sredstva. Odlikovao ih je uglavnom jednostrešan krov sa biljnim pokrovom. Ostatke ovih vrlo jednostavnih grañevina danas uglavnom prepoznajemo kao pravokutne suhozidne prostore sa ulazima. Nema očuvanih primjeraka koji su zadržali izvorne odlike. 7 Slika 7. Urušeni i obrasli ostatci jare. 1.3.d) Magari i drugi funkcionalni sklopovi od suhozida Slika 8. Suhozidne strukture na ortofotografiji lokaliteta Štalice. Lokalno stanovništvo koje je koristilo ovaj gospodarski prostor kroz vrijeme je razvilo manje-više ustaljene radne procese koji se očituju i u mnogobrojnim funkcionalnim sklopovima od suhozida koje danas ovdje nalazimo koji često spadaju pod zajednički nazivnik magari. Tlocrti i detalji 8 njihova dizajna danas daju naslutiti niz različitih funkcija vezanih uz stočarstvo: razdvajanje stoke po dobi ili vlasništvu, mužnja ili striža, prostori za hranjenje i napajanje itd. Ove složene grañevine možda predstavljaju i etnografski najznaimljivje obilježje Štalica. 1.3.e) Guvna Slika 9. Nekoliko primjera guvna na lokalitetu štalice. Guvna su kružni gospodarski objekti koji su služili za vršenje žitarica a na području Štalica nalazimo ih u iznimno velikoj koncetraciji. Povišene su konstrukcije kako bi bila izloženija strujanju zraka koje otpuhuje vlaknasti biljni materijal i time olakšava vršenje. Većina ovdašnjih guvna izgrañena je na kamenim gomilama koje su formirane tijekom čišćenja obradiva tla, no mnoga imaju i specijalno za njih sazidan podest. Površina za vršenje izvorno je dobivena nabijanjem vlažnog glinastog tla i pepela, no kasnije je ovaj proces često zamijenjen zaljevanjem tankom betonskom dekom. Ova radna površina omeñena je lijepim pločastim kamenjem. Na manjim guvnima, kakvih je na Štalicama većina, vršidba se izvodila ručno, mlaćenjem, dok su na veća natjerani volovi kako bi gaženjem kopitima odvojili zrnje od stabiljki i ljuspi. 9 1.4. Zapuštanje lokaliteta, devastacije i pokušaj njegove pravne zaštite Do zapuštanja lokaliteta Štalice dolazi na valu općeg zamiranja naturalne poljoprivrede i prehrambene samoodrživosti koji je poslije drugog svjetskog rata zahvatio hrvatsko priobalje. Razlozi ove promjene mogu se izravno povezati sa promjenom društveno-gospodarskih okolnosti koje je donio razvoj industrije a kasnije i turizma te ostalih uslužnih djelatnosti, te je ona stoga prednjačila u sredinama koje se poput Omišlja nalaze u blizini većih industrijskih i ekonomskih centara. Može se reći da je konačan i bespovratan oproštaj s povijesnim obrascima upotrebe ovog prostora došao 70-ih godina, u obliku izgradnje industrijskog pogona DINA-e povrh kvalitetne obradive zemlje za čiju su utilizaciju služila guvna i mnoge gospodarske zgrade na lokalitetu Štalice. Gubitak stare funkcije koju je prostor imao za zajednicu ne dovodi samo do njegovog zapuštanja već i do novih pritisaka. Posezanje za pravnom zaštitom ovog područja 1968 godine zapravo predstavlja krajnji pokazatelj kraha životnih i gospodarskih obrazaca koji su ga oblikovali, te njegove ugroženosti pred pritiscima novih životnih potreba i želja lokalne zajednice. “Otkriće” ovog lokaliteta za struku i pokretanje njegove zaštite osobna je zasluga etnologinje Beate GotthardiPavlovsky koja je tada bila konzervator etnolog Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine u Rijeci. Zanimljiv dokument propadanja Omišaljskih štalica i pokušaja njihove zaštite je zapisani fragment njezinih razmatranja u sklopu okruglog stola o zaštiti krčke baštine, u kojemu se dotakla problematike ovog prostora: “To je prostor s 99 štala, od kojih je jedna ljepša od druge. Osim štala, tu su i mošune. Tu su se na okupu našli svi autohtoni grañevinski elementi, suhozid i kamen, što ih susrećemo gotovo na čitavom otoku Krku. Osim toga, prostor je suhozidom organiziran na parcele, koje prema starim terminologijama mogu izvanredno prikazati gospodarsku, ratarsku i stočarsku kulturu otoka Krka, i na pretprostor tako zvani »margar«,koji se javlja na čitavom području i koji takoñer treba valorizirati i prezentirati. To je naš veliki zadatak. Mi smo sve to registrirali, ali time može biti umirena samo naša birokratska savjest, što nije sasvim nevažno, ali se ne možemo na tome zaustaviti. Da bi se zaštitio ovaj prostor trebao bi biti formiran savjet grañana. [...] Molim vas zato da danas i mi donesemo zaključak u tom smislu. Jer nam se iz dana u dan suhozid ruši. Izgrañuju se »škatulje«, na suhozid se stavljaju betonske deke Iako je sve to registrirano, grañani, kupci zemljišta, ne znaju da su u spomeničkoj jezgri. Općina bi trebala da se prihvati formiranja informativne službe koja bi bila posrednik izmeñu općine i vlasnika spomenika ili kupaca spomeničkih vrijednosti. To ne funkcionira “ (Dometi 1970:20) Iz današnjeg terenskog uvida, može se razlučiti da su se intervencije alohtonim materijalima prvo pojavile kao manji, relativno bezazleni zahvati na strukturi postojećih objekata prilikom obnove uz zadržavanje izvornih funkcija: drveni nadvoj bio bi zamjenjen betonskim, dijelovi strukture učvršćivani su cementnim mortom, ponegdje bi se upredvorju objekta pojavilo betonsko korito za napajanje životinja... Idući problem koji je nametnuo nova riješenja je pitanje pokrova za manje objekte, mošune i jare. Izvorni biljni pokrov zahtjevao je specijalizirana znanja za postavljanje i relativno često održavanje, te su se novodostupni salonit i lim nametnuli kao jednostavnije rješenje. Ponegdje je izvorni pokrov zamijenjen kupom no tako težak krov je problematičan na gruboj suhozidnoj strukturi mošuna. 10 Slika 10. Devastacija izgrañena na strukturi starijeg objekta U drugom valu ozbiljnijih devastacija kojih se u citatu dotiće Gotthardi-Pavlovsky, dolazi do promjene gabarita i osnovne strukture objekata usljed pokušaja da im se nametnu radikalno nove uloge. Suhozidne strukture prenamjenjuju se u skladišta, radionice ili improvizirane objekte za boravak. Zidovi se šaluju betonom i objekti se pokrivaju armiranobetonskim dekama a štale se grubo prekrajaju i nadograñuju u stambene objekte. Ovakve intervencije uglavnom dovode do potpunog gubitka tradicijskih obilježja i usklañenosti s okolišem lokaliteta. Konačno, pojavljuju se i najradikalnije intervencije kojima se prostor ove baštinske cjeline polako prisvaja kao grañevinska zona - van legalnih okvira grade se kompletno nove grañevine od blok opeke i armiranog betona, uglavnom bez ikakve povezanosti kako sa samim lokalitetom, tako i s širim podnebljem u kojemu su grañene. Dio ovog stanja s vremenom je legaliziran kroz prostorne planove, no radi se o procesu koji se i dalje odvija i polako preuzima prostor baštinske cjeline Štalice. Usprkos spomenutim pritiscima, rezultati terenske evidencije objekata (vidi: grafički prilozi: kartografski prikaz 1.) pokazuju da je oko ⅔ ovog prostora i dalje intaktno od devastacija. U različitim fazama zapuštenosti i obraslosti očuvani su primjeri svih objekata i funkcionalnih sklopova karakterističnih za ovo područje od kojih neke odlikuje izuzetna spomenička vrijednost. Zaštita ovog vrijednog prostora od dalnjeg propadanja i njegova adekvatna prezentacija moraju biti stavljene u centar prostorno planskih smjernica i daljnjih planova za razvoj ovog područja. U svijetlu novih spoznaja o vrijednosti lokaliteta Štalice, Konzervatorski odijel u Rijeci zadržava pravo da pokrene postupak njegove ponovne registracije kao samostalne zaštićene cjeline. 11 2. Smjernice zaštite i revitalizacije 2.1. Polazišta Zaštita kulturne baštine nije cilj koji je sam sebi svrha. Materijalni spomenici tradicijske kulture predstavljaju dokument nekadašnjeg načina života lokalnih ljudi i njihovog gospodarenja okolišem. Oni mogu biti izvor identiteta zajednice koja ih baštini, osigurati kontinuitet njezine kulture i postaviti temelje i inspiraciju za budući održivi razvoj. Područje bez očuvanih kulturnih osobitosti gubi na kvaliteti i vrijednosti i kao životni prostor i kao turistička destinacija. Da bi uspjela u naumu očuvanja spomenika, konzervatorska struka mora otići korak dalje od pravne zaštite: mora predložiti novu funkciju toga spomenika i pokušati osvjetliti nove aspekte njegove korisnosti za zajednicu koja ga baštini. Svjesna toga je bila kolegica Gotthardi-Pavlovsky kada je registirala Etnološku zonu Štaje: “Omišalj je registriran kao urbanistička cjelina, a ovaj lokalitet, prema analogiji s arheološkim lokalitetom, registriran je kao etnografski lokalitet. Ovaj lokalitet ima izvanredne uvjete da bude prezentiran kao etno-park, poljoprivredni muzej na otvorenom. [...] O ovome možemo govoriti is ekonomskog stanovišta: Taj prostor treba zadržati u suhozidu, jer upravo kao takav on je i ekonomski vrijedan prostor. Moglo bi ga se vrlo unosno iznajmljivati raznim filmskim ekipama.To bi za Omišalj, za Krk, daleko više vrijedilo nego kad se taj prostor isparcelira na male sirotinjske vikend parcele, jer njih kupuje sirotinja. Ekonomski, u perspektivi, vikend-kuća to ne znači ništa, a tako zaštićeni prostor značo bi vrlo mnogo.” (Dometi 1970:20) Ove ideje su se pokazale pretjerano idealističkim za svoje vrijeme, no proteklih 40 godina stvorilo je zrele uvjete da se na sličnim zasadama trajno riješi pitanje ove spomeničke cjeline. Kulturni turizam još je 2003 uvršten u Strategiju razvoja hrvatskog turizma (MINISTARSTVO TURIZMA 2003:10) a turistički slogan naše zemlje je fraza “Mediteran kakav je nekad bio”. Stvorena je tržišna potražnja za kulturno-turističkim sadržajima, i oni danas predstavljaju neupitno očekivanje naše turističke publike. Takoñer, svoje punopravno mjesto na tržištu našli su i tradicijski prehrambeni proizvodi, ne samo kao dio turističke gastronomske ponude nego kao konkurentne, kvalitetne i nutritivno visokovrijedne namirnice. Uspješni primjeri takve proizvodnje već postoje u Omišlju (MMPI 2008:1) a dalnji razvoj ove grane na meñi izmeñu poljoprivrede i malog poduzetništva zahtjeva da joj se alocira adekvatan proizvodni, prezentacijski i prodajni prostor, što je funkcija koja ide ruku pod ruku sa baštinskom ulogom ovog lokaliteta. U svjetlu nabrojanih kvaliteta i potencijala lokaliteta Štalice, smjernice zaštite i revitalizacije usmjerene su na slijedeće ciljeve: - identifikaciju i adekvatnu pravnu zaštitu očuvanog fonda graditeljske i krajobrazne baštine; - postavljanje konzistentnih kriterija obnove i rekonstrukcije objekata unutar lokaliteta; - identifikaciju mogućih novih funkcija prostora i evidentiranih objekata, kompatibilnih sa njegovim baštinskim karakterom; - povlačenje zone zaštite iz devastiranih područja i njihova regulacija kroz pripajanje grañevinskoj zoni naselja Omišalj; - dopuštanje ograničenog smještaja nove infrastrukture ključne za razvoj Omišlja u definiranu zonu zaštite, uz konzervatorski nadzor i mjere kontrole štete. 12 2.2. Zonacija Na osnovu distribucije baštinski vrijednih objekata evidentiranih na terenu, nalaže se promjena obuhvata područja A2 “Štalice” te posredno i izrade UPU-a Štalice, kako je naznačeno plavom linijom u grafičkim prilozima: kartografskom prikazu 4. Unutar područja A2 “Štalice” uspostavlja se uža zona zona najstrože zaštite, naznačena zelenom crtom, odreñena najvećom gustoćom i funkcionalnom povezanošću baštinskih objekata. Novodefinirane granice zone na mjestima su proširene kako bi pripojile vrijedne objekte identificirane na njenom obodu koji funkcionalno i oblikovno pripadaju baštinskoj cjelini Štalica. Konkretno radi se o objektima i sklopovima sa kataloškim brojevima 52, 71, 73. Znatnije površine koje su uslijed devastacija izgubile izvorne kvalitete predstavljaju zasebnu prostorno-plansku problematiku od očuvanog korpusa ovog lokaliteta. Stoga je naselje Homutno kao i novoizgrañene površine na zapadnom obodu zone potrebno izdvojiti iz nje i regulirati kroz pripajanje jednoj od obližnjih grañevinskih zona. Predložene granice obuhvata usklañene su sa granicama parcela utvrñenim novom geodetskom izmjerom napravljenom za potrebe izrade UPU-a - diskrepancije sa starom katastarskom podlogom treba, ovisno o njihovu smještaju, pripojiti grañevniskom području NA 3 - Omišalj ili poljoprivrednom području P3. Konzervatorski prijedlog za postupanje detaljno je prikazan površinama različitih boja u grafičkim prilozima: kartografskom prikazu 5. Zbog razvojnih potreba Omišlja kao i poboljšanja životnih uvjeta u naselju Homutno, unutar zone zaštite okvirno su predviñeni mogući koridori za prolaz novih prometnica naznačeni obrubljenim ružičastim linijama u grafičkim prilozima: kartografskom prikazu 5. Točnu trasu spomenutih prometnica potrebno je detaljno razraditi u suradnji s konzervatorima a gradnju provesti prema uvjetima specificiranim u sustavu mjera zaštite. 2.2. Specifikacija sustava mjera zaštite 2.2.a) Zona najstrože zaštite Zona najstrože zaštite obuhvaća područje omeñeno zelenom linijom u kartografskom prikazu 4. Sustavom mjera zaštite u ovoj zoni uvjetuju se mjere cjelovite zaštite i očuvanja svih kulturno– povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcije prostora i sadržaja. Na području ove zone strogo se kontrolira unošenje novih struktura i sadržaja stranih ili neprikladnih sačuvanim kulturno-povijesnim vrijednostima. Zabranjuje se izgradnja novih grañevina, a obnova starih mora se izvoditi isključivo izvornim tehnikama i materijalima ili prikladnim zamjenama odobrenim od strane konzervatora. Prihvatljive su metode sanacije, konzervacije, restauracije, konzervatorske rekonstrukcije i prezentacije. Svaku rekonstrukciju postojećih objekata treba iskoristiti za uklanjanje prijašnjih neprimjerenih intervencija. Prilagoñavanje postojećih povijesnih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama može se prihvatiti uz minimalne fizičke intervencije u povijesne strukture. Dopuštene su nove namjene objekata i prostora vezane su uz muzejsku prezentaciju baštine, muzej na otvorenom, tradicijsku i ekološku poljoprivredu, proizvodnju tradicijskih proizvoda, agroturizam i kulturno-umjetnička dogañanja što je potrebno regulirati i kroz prostorno plansku dokumentaciju. Posebna se pažnja ima posvetiti bogatoj etnografskoj baštini sačuvanoj u ovoj zoni evidentiranoj kroz mnogobrojne krajobrazne suhozidne strukture, mošune, jare, guvna, te veće, solidno zidane štale. Na području ove zone sve intervencije u prostoru uvjetovane su prethodnim etnološkim i konzervatorskim istraživanjima, a svaka je podreñena rezultatima provedenih istraživanja. 13 U cijelosti zone najstrože zaštite vrijede slijedeće smjernice za zahvate: - zabranjuje se pokrivanje i popločavanje zemljanih puteva; - zemljišne ograde smiju biti izvedene jedino u tehnici suhozida, bez upotrebe veziva i od lokalno raspoloživog kamena; - prilikom nužnih infrastrukturnih i drugih radova potrebno je potpuno zaštiti suhozidne zemljišne ograde i gospodarske strukture (gumna, magare, štaje) od moguće štete; - ukoliko doñe do oštećenja ili potrebe za privremenim izmještanjem suhozidnih ograda, iste je potrebno rekonstruirati u izvornim dimenzijama, materijalu i tehnici, bez upotrebe veziva; - elektrodistribucijsku i telekomunikacijsku infrastrukturu moguće je provesti isključivo ukapanjem, uz obnovu izvornih pokrovnih površina. - potrebno je očuvati postojeće proporcije te raspored fasadnih otvora, oblikovanje fasade, erte, nadvoje od drva i kamena; - dopuštena fasadna obloga većih objekata (štala) je vapnena ili vapneno-zemljana žbuka. - dozvoljena je isključivo drvena stolarija, tipski slična očuvanim izvornicima; - dopušteni krovni pokrov većih objekata (štala)a je isključivo kupa kanalica; - suhozidne grañevine poželjno je obnoviti izvornim biljnim pokrovom, ili u nedostatku istog, zamjenom koju odobri nadležni konzervatorski odjel; - očuvati postojeće nagibe i drvenu konstrukciju krovišta. Prilikom svih zahvata u zoni najstrože zaštite potrebno je u potpunosti uvažiti i ugraditi gore navedene smjernice u idejno rješenje, te isto, prije daljnje razrade, dostaviti nadležnom konzervatorskom odjelu na uvid, i izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra. Za objekte evidentirane u katalogu koji se nalazi u prilogu ovih konzervatorskih podloga, prioritet preuzimaju tamo navedene smjernice. 2.2.b) Zona normalne zaštite Zona normalne zaštite obuhvaća ostatak podruičja A2 “Štalice”, omeñenog plavom linijom u kartografskom prikazu 4. Sustavom mjera zaštite u ovoj zoni uvjetuje se zaštita osnovnih elemenata povijesne planske matrice i karakterističnih skupina grañevina, pojedinih posebno zaštićenih grañevina i drugih, za ukupnost odreñene kulturno-povijesne cjeline važnih vrijednosti, a prije svega oblika grañevina i sklopova, gabarita i povijesnih sadržaja. Na području ove zone uvjetovati će se intervencije u smislu prilagoñavanja funkcija i sadržaja suvremenim potrebama, ali bez bitnih fizičkih izmjena sačuvanih elemenata povijesnih struktura. Prihvatljive su metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, rekompozicije i integracije u cilju povezivanja povijesnih s novim strukturama i sadržajima koji proizlaze iz suvremenih potreba. Obnova postojećih grañevina mora se izvoditi izvornim tehnikama i materijalima ili prikladnim zamjenama odobrenim od strane konzervatora. Prisutne bespravno izgrañene objekte moguće je legalizirati samo uz ispoštovanje posebnih uvjeta zaštite koje propiše nadležni konzervatorski odjel. Dozvoljava se ograničena izgradnja novih grañevina i infrastrukture vezane uz poljoprivredu, agroturizam i ruralni turizam, rekreativne i sportske sadržaje na otvorenom, te muzejske i kulturno-umjetničke funkcije. Moguća je izgradnja novih prometnica u okvirnim koridorima specificranim u kartografskom prikazu 5. Posebna se pažnja ima posvetiti bogatoj etnografskoj baštini sačuvanoj u ovoj zoni evidentiranoj kroz mnogobrojne krajobrazne suhozidne strukture, mošune, jare, guvna, te veće, solidno zidane 14 štale. Na području ove zone sve intervencije u prostoru uvjetovane su prethodnim etnološkim i konzervatorskim istraživanjima, a svaka je podreñena rezultatima provedenih istraživanja. U cijelosti zone normalne zaštite vrijede slijedeće smjernice za zahvate: - zabranjuje se pokrivanje i popločavanje zemljanih puteva, osim za nove prometnice definirane u kartografskom prikazu 5.; - zemljišne ograde smiju biti izvedene jedino u tehnici suhozida, bez upotrebe veziva i od lokalno raspoloživog kamena; - prilikom nužnih infrastrukturnih i drugih radova potrebno je potpuno zaštiti suhozidne zemljišne ograde i gospodarske strukture (guvna, magare, štaje) od moguće štete; - ukoliko doñe do oštećenja ili potrebe za privremenim izmještanjem suhozidnih ograda, iste je potrebno rekonstruirati u izvornim dimenzijama, materijalu i tehnici, bez upotrebe veziva; - dozvoljena je rekonstrukcija postojećih objekata u njihovim izvornim tlocrtnim gabaritima i katnosti, iznimno uz manja širenja radi njihove prilagodbe modernim funkcijama; - potrebno je očuvati postojeće proporcije te raspored fasadnih otvora, oblikovanje fasade, erte, nadvoje od drva i kamena; - dopuštena fasadna obloga većih objekata je vapnena, vapneno-zemljana ili fino zaribana cementna žbuka (nikako sep i slični teksturirani premazi), pomoćne objekte mora se ostaviti u kamenu; - dozvoljena je isključivo drvena stolarija, tipski slična očuvanim izvornicima; - dopušteni krovni pokrov većih objekata je isključivo kupa kanalica; - suhozidne grañevine može se obnoviti izvornim biljnim pokrovom, ili zamjenom koju odobri nadležni konzervatorski odjel; - očuvati postojeće nagibe i drvenu konstrukciju krovišta. Prilikom svih zahvata u zoni normalne zaštite potrebno je u potpunosti uvažiti i ugraditi gore navedene smjernice u idejno rješenje, te isto, prije daljnje razrade, dostaviti nadležnom konzervatorskom odjelu na uvid, i izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra. Za objekte evidentirane u katalogu koji se nalazi u prilogu ovih konzervatorskih podloga, prioritet preuzimaju tamo navedene smjernice. 15 IZVORI: Archivio di Stato di Trieste, Catasti di Trieste http://www.catasti.archiviodistatotrieste.it/Divenire/index.htm (pristupljeno 20.12.2011) DOMETI, 1970. Razgovor o krku, Dometi 3(7-9):19-31, Matica hrvatska, Rijeka 1970. FREUDENREICH, Aleksandar, 1962. Narod gradi na ogoljenom krasu, Institut za zaštitu spomenika kulture, Zagreb - Beograd 1962. MINISTARSTVO TURIZMA, 2003. Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine, http://www.strategija.hr/datastore/filestore/16/Strategija_razvoja_hrvatskog_turizma_do_2010.pdf (pristupljeno 20.12.2011) MRKIĆ MODRIĆ, Slavica 2003. Jest da smo Romi, ali smo i ljudi, Novi List online izdanje, http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285D2863285C2863285A28582858285 B28632898289A28632863285D285B2859285E28582863286328632863C (pristupljeno 20.12.2011) MMPI, 2008, Popis 18 otočnih proizvoñača kojima Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dodjeljuje oznaku Hrvatski otočni proizvod, http://www.mmpi.hr/UserDocsImages/HOP-znakpopis.pdf2008..pdf (pristupljeno 20.12.2011) 16 Dodatak : Katalog NAPOMENA: Zbog veličine datoteke ovdje objavljujemo samo prvih nekoliko stranica Dodatka 1 i Dodatka 2 Za integralnu verziju molimo pišite na [email protected] - metodološke napomene - KATALOŠKE JEDINICE Pojedinačni objekti te sklopovi i skupine građevina su za potrebe obrade okupljeni u kataloške jedinice po kriterijima funkcionalne, estetske i prostorne povezanosti. Svaku katalošku jedinicu moguće je opisati kao koherntnu pod-cjelinu te izdati konzistentne smjernice za sve objekte okupljene unutar nje. VALORIZACIJA PREMA KONZERVATORSKIM KATEGORIJAMA 1.kategorija: visoka kulturna, povijesna ili umjetnička vrijednost. Objekti se odlikuju velikim arhitektonskim i ambijentalnim vrijednostima, izuzetnošću i očuvanošću izvornih kvaliteta. 2.kategorija: znatna kulturna, povijesna ili umjetnička vrijednost. Objekti se odlikuju znatnim arhitektonskim ili ambijentalnim vrijednostima, raspoznatljiva je izvorna kompozicija arhitekture, te očuvana većina izvornih elemenata. Za te se objekte preporuča istraživanje i stručna prezentacija obzirom na nužnost očuvanja strukture i detalja. 2/3.kategorija označava objekte koji pripadaju trećoj kategoriji, ali posjeduju određene elemente koji su vrjedniji od cjelokupnosti arhitekture (stilske profilacije, grbovi koji upućuju na raniju dataciju i sl.). Ti su objekti podložni promjeni kategorije koja može uslijediti nakon istraživanja i primjerenije prezentacije. Također su ovom prijelaznom kategorijom obuhvaćeni objekti više ambijentalne vrijednosti ili povijesno relevantni objekti čiji je izvorni sloj trenutno slabo čitljiv. 3.kategorija: ambijentalna vrijednost. Objekti nisu očuvali većinu izvornih elemenata ili su bez posebnih vrijednijih stilskih oznaka. 4. kategorija: bez posebnih konzervatorskih vrijednosti ili potpuno devastiran objekt gdje se ne mogu prepoznati izvorne osobitosti. UKUPNA VALORIZACIJA Ukupna valorizacija predstavlja konzervatorovu subjektivnu procjenu vrijednosti i uloge obrađenog objekta ili sklopa, ne samo kao individualnog spomenika nego u kontekstu šire spomeničke cjeline koja je predmet izrade konzervatorske podloge. Prostorna distribucija ovako ocjenjenih elemenata ključni je kriterij pri konačnom određivanju obuhvata različitih zona zaštite. DOBRO - Obrađeni kataloški element svojim karakteristikama doprinosi kulturnim osobitostima spomeničke cjeline i te ga je, ukoliko je to praktično moguće, potrebno uključiti u obuhvat zone zaštite. SREDNJE - Obrađeni kataloški element zbog lošeg stanja ili preinaka ne doprinosi značajno vrijednosti spomeničke cjeline, no ne predstavlja ni negativan utjecaj. Nije prioritet. LOŠE - Obrađeni kataloški element svojim karakteristikama vrši negativan utjecaj na spomeničku cjelinu koji nije moguće jednostavno korigirati. Ukoliko mu je položaj periferan poželjno ga je isključiti iz obuhvata zone zaštite. REDNI BROJ: 1 DOBRO UKUPNA VALORIZACIJA: FOTOGRAFIJA dobro srednje loše 1. kategorija 2. kategorija valorizacija prema konzervatorskim kategorijama 3. kategorija 4. kategorija SMJEŠTAJ U PROSTORU x stanje očuvanosti vrijeme izgradnje povijesna funkcija sadašnja funkcija x OPASKE ~ 19/ početak 20 st. gospodarska gospodarska/ukrasna katnost štala: P+1/2 tip krova štala: dvostrešni krovni pokrov štala: kupa kanalica građ. materijali i tehnike štala: priklesani kamen, cem. žbuka, drvene konstrukcije guvno: suhozid, betonska deka posebnosti/ detalji štala: lučno nadsvođeni ulazi, očuvani detalji stolarije Očuvani gospodarski sklop štalice i guvna koje pripadaju obližnjoj građanski oblikovanoj kući secesijskih odlika. Vlasnik je poznati lokalni majstor tradicijske glazbe – sopac. Objekti se nalaze izvan zone obuhvata UPU Štalice ali povijesno, funkcionalno i oblikovno pripadaju spomenutoj cjelini. Štala je primjer kvalitetnog održavanja za objekte svog tipa. Guvno je srušeno prilikom ranijih infrastrukturnih zahvata te ga je vlasnik improvizirano obnovio u okviru svojih mogućnosti. SMJERNICE Očuvati u trenutnim gabaritima i stanju. DODATNI SADRŽAJI / FOTOGRAFIJE REDNI BROJ: 2 DOBRO UKUPNA VALORIZACIJA: FOTOGRAFIJA dobro srednje loše 1. kategorija 2. kategorija valorizacija prema konzervatorskim kategorijama 3. kategorija 4. kategorija SMJEŠTAJ U PROSTORU stanje očuvanosti OPASKE vrijeme izgradnje povijesna funkcija sadašnja funkcija gospodarska katnost P tip krova - krovni pokrov - građ. materijali i tehnike suhozid, nabijena zemlja posebnosti/ detalji - ? - Guvno tipično za ovo područje, izgrađeno na gomili, s radnom površinom od nabijene zemlje. Razmjerno očuvano. SMJERNICE Očistiti od raslinja, obnoviti sloj nabijene zemlje na površini za vršenje, istaći kao ambijentalni element. DODATNI SADRŽAJI / FOTOGRAFIJE x x x REDNI BROJ: 3 LOŠE UKUPNA VALORIZACIJA: FOTOGRAFIJA dobro srednje loše 1. kategorija 2. kategorija valorizacija prema konzervatorskim kategorijama 3. kategorija 4. kategorija SMJEŠTAJ U PROSTORU x stanje očuvanosti x OPASKE vrijeme izgradnje povijesna funkcija sadašnja funkcija gospodarska katnost P tip krova 1 voda krovni pokrov salonit ploče građ. materijali i tehnike drvo, bit. Ljepenka posebnosti/ detalji - 21. st. gospodarska Skladište, devastacija ranijeg kamenog objekta izvršena ~2 godine prije ovog terenskog istraživanja. SMJERNICE Zamjeniti suhozidnim objektom DODATNI SADRŽAJI / FOTOGRAFIJE Dodatak 2: Grafički prilozi NAPOMENA: Zbog veličine datoteke ovdje objavljujemo samo prvih nekoliko stranica Dodatka 1 i Dodatka 2 Za integralnu verziju molimo pišite na [email protected] N KARTOGRAFSKI PRIKAZ 1. predloženi obuhvat izrade UPU-a / evidentirani objekti granica predloženog obuhvata izrade UPU-a trase predloženih kolnika područje naselja Homutno suhozidni objekti: - guvna - suhozidni objekti/strukture solidno zidani objekti: - tradicijske građevine/štale - novija gradnja/devastacije - srušeni objekti/strukture 74 kataloške jedinice, valorizacija: 2 1 HOMUTNO 3 70 4 5 8 6 14 7 10 9 13 12 11 69 68 15 32 22 16 31 33 35 23 18 29 17 19 21 20 30 34 36 37 39 40 25 38 26 24 27 54 28 41 42 52 44 53 43 47 50 48 49 51 45 46 55 56 57 71 58 61 72 73 60 67 66 62 63 65 64 59 X - DOBRO X - SREDNJE X - LOŠE