PREGLED PORESKIH I PRAVNIH PROPISA ZA

PREGLED PORESKIH I PRAVNIH PROPISA ZA
UDRUŽENJA I FONDACIJE U BiH
I PREPORUKE ZA IZMJENE
Autori: Dr. Dragan Golubović, Evropski centar za neprofitno pravo, Budimpešta Almin Škrijelj, Udruženje “Pravnik”, Sarajevo
Slaviša Prorok, dipl.iur., Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo
Izdavač: Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo
Kalesijska 14, Sarajevo,
www.cpcd.ba; www.civilnodrustvo.ba;
033/ 611 789, 611 834, 644 810 Autori: Dr. Dragan Golubović, Evropski centar za neprofitno pravo, Budimpešta Almin Škrijelj, Udruženje “Pravnik”, Sarajevo
Slaviša Prorok, dipl.iur., Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo
01
PORESKI STATUS UDRUŽENJA I FONDACIJA
1. 1. FEDERACIJA B I H
1.1.1 PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA PRAVNIH LICA - PORESKIH
OBVEZNIKA U OPŠTE KORISNE SVRHE
Zakon o porezu na dobit Federacije BiH
(Službene novine federacije BiH 97/07, 14/08, 39/09)
Član 11. Zakona:
“(2) Donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, znanstvene i sportske svrhe (osim za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom razdoblju)”.
Prijedlog izmjena:
Član 11. Zakona:1
(2) Donacije za humanitarne, kulturne obrazovne, znanstvene, sportske svhe (osim za profesionalni sport), kao i donacije za promovisanje i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava,
promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv korupcije, zaštitu čovjekove
okoline, ruralni razvoj i razvoj turizma, evropske integracije i međunarodno razumijevanje,
1
održivi razvoj, ravopravnost spolova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i
pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, i u druge namjene od javnog interesa2 priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom razdoblju.
(3) Donacije udruženju i fondaciji koja djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana priznaje se kao rashod samo ako je primalac donacije
udruženje ili fondacija koje je upisano u registar udruženje i fondacija, i djeluje najmanje godinu dana.
(4) Smatraće se da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana i kada je njihova djelatnost usmjerena na određeni
krug lica koja pripadaju određenoj profesiji, nacionalnoj, jezičkoj, kulturnoj i vjerskoj grupi, spolu ili rodu, odnosno na lica koja žive na
određenom području.
(5) Udruženje i fondacija koja djeluje u javnom interesu iz stava 2. ovog člana ne mogu imati za cilj ostvarivanje interesa jednog ili više lica
koja su unaprijed pojedinačno određena.
Evropske regulative:
Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni
principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i djelovanje”.
Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i institucionalnom položaju civilnog društva.
Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku i veću transparetnost
kriterijuma za javno finasiranje civilnog društva”.
2
Obrazloženje izmjena:
Prema odredbama člana 11. stav. 2. Zakona o porezu na dobit Federacije BiH, donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne
i sportske svrhe (osim za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom razdoblju.
Dobra strana ove odredbe, sa stanovišta podsticanja kulture davanja, jeste što se kao osnov priznatog rashoda uzima ukupan
prihod, umjesto dobiti, što povećava apsolutan iznos davanja koji se priznaje kao rashod. Druga dobra strana ove odredbe jeste što
se izdaci priznaju za ulaganja u određene svrhe, nezavisno od toga da li te svrhe obavljaju udruženja ili državne ustanove (princip
nediskriminacije). Konačno, iz odrebi člana 3. Zakona (obveznici koji ne podliježu plaćanju poreza na dobit) proizilazi da donacije
mogu biti kako u novcu, tako i u „naturi“, to jest, stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost, što je također na tragu dobre
uporedne prakse.
Međutim, zakonodavac se opredjelio da gore navedene svrhe (djelatnosti) numerus clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od
javnog interesa. Ovakav restriktivan pristup teško se može braniti. Na primjer, član 11. stav 2. Zakona ne priznaje promociju i
zaštitu ljudskih i manjinskih prava, zaštitu potrošača, zaštitu životne sredine, podršku razvoju demokratskih institucija, borbu protiv
korupcije, evropske integracije, itd kao svrhe od javnog interesa, iako su ove svrhe - ne samo komparativno posmatrano, već i u
BiH - prepoznate kao svrhe od javnog interesa.
Kao što se vidi iz uporednog prikaza, odredbe člana 11. Zakona o porezu na dobit vrlo su slične odredbama koje su na snazi u većini
zemalja bivše SFRJ, koje su preuzete iz prethodnog političkog režima i koje ne korespondiraju sa novim društvenim potrebama i
zahtjevima vremena. Situacija je nešto povoljnija u Hrvatskoj, gdje lista djelatnosti (svha) od javnog interesa nije utvrđena numerus
clausus.
3
Prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim potrebama BiH.
Posebno treba napomenuti da prijedlog izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva,
niti bi povećao transakcione troškove primjene zakona. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon
priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje
poreski rashod, pri čemu se ostavlja mogućnost da preski organi i neku drugu djelatnost koja nije izričito navedena u Zakonu, saglasno novim drušvenim potrebama, sa stanovišta primjene Zakona, priznaju kao djelatnost od javnog interesa, bez izmjene samog
Zakona.
U raspravi o predloženim izmjenama člana 11. Zakona o porezu na dobit, sa stanovišta pravne sigurnosti, nužno je ponuditi jasan odgovor na pitanje da li su donacije priznate kao rashod samo ako se daju udruženjima, javnim ustanovama i drugim licima iz člana 3.
Zakona, ili je opravdano ostaviti mogućnost da i pravna lica-poreski obveznici mogu neposredno obavljati neke od djelatnosti u javne
svrhe? Na primjer, Zakon o porezu na dobit preduzeća Republike Srbije predviđa da se troškovi koje je pravno lice-poreski obveznik
imalo u neposrednom obavljanju (organizovanju) kulturne i sportske djelatnosti priznaju kao porezni rashod. Na drugoj strani, izdaci
za humanitarne namjene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namjene. Zavisno od
odgovora na ova pitanja, nužna je dalja dorada izmjena člana 11. Zakona o porezu na dobit.
Konačno, u prijedlogu izmjena navode se osnovi uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se donacije udruženjima i fondacijama priznale
kao porezni rashod. U propisavanju ovih uvjeta vodili smo se načelima racionalnosti i ekonomičnosti, kao i postojećim stepenom
razvoja kulture davanja u Bosni i Hercegovini.
4
1.1.2. PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA FIZIČKIH LICA - PORESKIH OBVEZNIKA
Zakon o porezu na dohodak Federacije BiH,
Službene novine Federacije BiH” 10/08, 9/10, 14/11,
Član 15. stav 6, alineja 4)
“donacije u visini do 0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini datih u robi, predmetima ili novcu
doznačenom na žiroračun, u kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe, udruženjima i drugim licima koja djelatnost obavljaju u skladu sa posebnim propisima. Izuzetno,
donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cjelosti, pod uvjetom da je data na osnovu odluka nadležnih
ministarstava o provedbi i finansiranju posebnih programa i akcija u cilju općeg društvenog interesa, ali ne i za
redovnu djelatnost primaoca donacije (pokloni)”.
Prijedlog izmjena:
5
Član 15 stav 6, alineja 4):
“donacije u visini do 0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini datih u robi, predmetima ili novcu doznačenom
na žiroračun, udruženja i drugih lica koja djelatnost
obavljaju u sladu sa posebnim propisima u kulturne,
odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne,
-sportske i vjerske svrhe, kao i za promovisanje i zaštitu
ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv
korupcije, zaštitu čovjekove okoline, ruralni razvoj i
razvoj turizma, evropske integracije i međunarodno
razumijevanje, održivi razvoj, ravopravnost spolova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite,
uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci
i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, i
u druge namjene u javne svrhe. Izuzetno, donacija iznad
propisanog iznosa priznaje se u cjelosti, pod uvjetom da je
data na osnovu odluka nadležnih ministarstava o provedbi i finansiranju posebnih programa i akcija u cilju općeg
društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primaoca
donacije (pokloni).
Obrazloženje izmjena:
Kao i u slučaju Zakona o porezu na dobit, zakonodavac
se opredjelio da svrhe (djelatnosti) za čija davanja fizičko
lice-poreski obveznik uživa poreske olakšice numerus
clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od javnog interesa. Ovakav restriktivan pristup teško se može braniti,
iz razloga koji su navedeni u obrazloženju na prijedlog
izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, 2.1.1.). U tom
smislu, prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim
društvenim potrebama BiH i izmjenama koje predlažemo
u Zakonu o porezu na dobit. Prijedlog predloženih izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta
projekcije budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena
ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo
proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za
koje se priznaje poreski rashod. Konačno, za razliku od
prijedloga izmjena Zakona o porezu na dobit, prijedlog
izmjena Zakona o porezu na dohodak ne predviđa da
6
udruženja i fondacije moraju da djeluju najmanje godinu dana da bi davanja ovim organizacijama bilo priznat kao poreski rashod.
Ovo stoga što je mogućnost zloupotrebe donacija daleko manja u slučaju davanja fizičkih lica u odnosu na davanja pravnih lica, i
što se ovim pruža mogućnost da i udruženja i fondacije koje tek počinju da djeluju dobiju finasijsku podršku od građana, čime se
podstiče građanski aktivizam, ali i veća konkurencija na tržištu socijalnog kapitala. Konačno, iz nomo-tehničkih razloga, u prijedlogu izmjena člana 15. stav 3, alineja 4) nisu precizirani uvjeti pod kojima se smatra da udruženje i fondacija djeluju u javnom
interesu, kao što je to urađeno u prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit,
član 11 (4)(5)) - ali se ove odredbe mogu analogno primjenjivati, ili adresirati u posebnom stavu člana 15. Zakona.
1.1.3. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA IMOVINU UDRUŽENJA I FONDACIJA
Zakon o porezu na imovinu kantona Sarajevo
(Službene novine Kantona Sarajevo”, broj: 07/09)
Član 4. Zakona:
Porez na imovinu ne plaćaju:
a) država Bosna i Hercegovina i njeni organi;
b) entitet i njihovi organi;
c) Brčko Distrikt BiH;
d) kantoni i njihovi organi;
e) jedinice lokalne samouprave;
f) strane države pod uslovom reciprociteta;
g) invalidi.....
h) vjerske institucije za imovinu koje koriste.
7
8
Prijedlog izmjena
Član 4:
e) udruženja i fondacije koja djeluju u javne svrhe, suglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji
BiH, za imovinu koje koriste.
Evropske regulative
Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/
Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženja treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i delovanje”.
Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i
institucionalnom položaju civilnog društva.
Obrazloženje izmjena:
Zakonom o porezu na imovinu Kantona Sarajevo utvrđuju se obveznici poreza na imovinu, kao i pokretna i nepokretna imovina koje je predmet oporezivanja. U odredbama člana 4. Zakona navode se pravna i fizička lica koja su oslobođena plaćanja
poreza na imovinu; na ovoj listi se nalaze vjerske institucije, ali ne i udruženja i fondacije, uključujući i ona koje djeluju u javne
(općekorisne) svrhe. Odredbe člana 4. Zakona dovode do situacije u kojoj svi gube. Na jednoj strani, budžetski priliv od poreza
na imovinu koji plaćaju udruženja i fondacije je neznatan, imajući u vidu da ove organizacije po pravilu raspolažu skromnom,
ili nikakvom imovinom. Na drugoj strani, ovo rješenje može dugoročno negativno uticati na finansijsku održivost udruženja
i fondacija. Stoga, predložene izmjene u članu 4. Zakona neće imati nikakve negativne implikacije sa stanovišta projekcije
budžetskog priliva, ali dugoročno mogu doprinjeti finansijskoj održivosti udruženja i fondacija. Osim toga predložene izmjene
su u saglasnosti sa načelom pravednosti, jer otklanjaju diskiminatorski tretman udruženja i fondacija koja djeluju u javne
svrhe, u odnosu na vjerske institucije.
Prijedlog izmjena Zakona o porezu na imovinu se odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uvjete propisane
prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dobit Federacije BiH (član 11, stav 2-5).
Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku i
veću transparetnost kriterijuma za javno finansiranje civilnog društva”.
9
10
1.1.4. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA PRENOS VLASNIŠTVA NA NEPOKRETNOSTI
I PRAVA NA UDRUŽENJA I FONDACIJE
13. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe, vjerske zadužbine i zaklade, kao i za udruženje i fondacije koje djeluju u javne svrhe saglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji BiH.
14. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice, udruženja i fondacije koja djeluju u javne
svrhe suglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji BiH, za svoje potrebe.
Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava kantona Sarajevo
(Službene novine Kantona Sarajevo”, br: 23/05- prečišćen tekst 25/06)
Član 17. Zakona:
“Porez na promet nepokretnosti ne plaća se....:
13. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe, vjerske zadužbine i zaklade
14. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice za svoje potrebe.”
Prijedlog izmjena
Član 17. Zakona
Evropske regulative
Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi
(CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje
i delovanje”.
Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom
i institucionalnom položaju civilnog društva.
Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju
podršku i veću transparetnost kriterijuma za javno finasiranje civilnog društva”.
Obrazloženje izmjena:
“Porez na promet nepokretnosti ne plaća se....:
Član 2. Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava kantona Sarajevo utvrđuje da se pod prometom nepokretnosti
podrazumjeva: “prodaja, zamjena i drugi prenos vlasništva na nepokretnostima...”. Iz ovoga slijedi da se pod prometom
11
12
nepokretnosti i prava (industrijskog) vlasništva
podrazumjeva i prenos bez nadoknade (poklon) kako
inter vivos, tako i mortis causa. U članu 17. Zakona
predviđaju se izuzeci od obaveze plaćanja poreza na
promet nepokretnosti. Ovi izuzeci uključuju prenos
vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe,
vjerske zadužbine i zaklade, kao i prenos vlasništva
na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice za
svoje potrebe. Na drugoj strani, prenos vlasništva nad
nepokretnostima koje se daju udruženjima, uključujući i
one koje djeluju u javne svrhe, kao i kupovina nepokretnosti od strane ovih udruženja, nisu oslobođene poreza
na promet nepokretnosti.
Predložene izmjene ne bi imale nikakve negativne posljedice na projekciju budžetskog priliva, s obzirom da
veoma mali broj udruženja posjeduje nepokretnosti, ili
su titulari prava industrijske svojine. Na drugoj strani,
izmjene bi podsticajno djelovale na finansijsku održivost
udruženja koje deluju u javne svrhe. Naime, treba imati u
vidu da i ova – srazmjerno mala poreska obaveza – može
da predstavlja ozbiljan finansijski teret za udruženje koje
može ovu obavezu platiti samo iz sredstava institucionalnih
rezervi, odnosno sredstava ostvarenih po osnovu pasivnih
prihoda, ili obavljanjem privredne djelatnosti, ali ne i po osnovu ostvarenih donacija ili poklona iz zemlje ili inostranstva (zbog striktnih ugovornih odredbi i uslova o načinu
korištenja donacije). Međutim, najveći broj udruženja nema
institucionalne rezerve, niti ostvaruje pasivne prihode, ili
prihode od obavljanja privredne djelatnosti. Pored toga,
prijedlogom bi se udruženja koje djeluju u javne svrhe
dovele u ravnopravan položaj sa vjerskim organizacijama.
Sa stanovišta javne politike, nema nikakvog ubjedljivog razloga da vjerske organizacije uživaju privilegovani poreski
tretman u odnosu na druga udruženja koje djeluju u javne
svrhe – vjerska djelatnost je samo jedna od djelatnosti u
javne svrhe.
Prijedlog izmjena Zakona o porezu na nepokretnosti se
odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uv-
13
1.2. REPUBLIKA SRPSKA
1.2.1 PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA PRAVNIH LICA PORESKIH OBVEZNIKA U OPŠTE KORISNE SVRHE
Zakon o porezu na dobit Republike Srpske (Službeni glasnik 91/06)
Član 4. Zakona:
“(1) Porez na dobit ne plaća Centralna banka Bosne i Hercegovine.
(2) Javne institucije i humanitarne organizacije ne plaćaju porez na dobit ostvarenu po osnovu sljedećih prihoda:
a) prihoda iz budžeta ili javnih fondova;
b) sponzorstva u novcu ili naturi;
v) kamata, dividendi i ostalih investicionih prihoda koji obuhvataju i prihod od nekretnina;
g) članarina;
d) prihoda od prodaje ili prenosa dobara osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti....“
14
Član 8. Zakona
„(1) Prilikom obračuna poreske osnovice, od prihoda se odbijaju oni rashodi koji se direktno odnose na ostvareni prihod.
(2) Rashodi koji se priznaju i odbijaju od prihoda su i:
..... đ) donacije javnim institucijama, humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u toj poreskog godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine umanjujući buduće
donacije;......”
Prijedlog izmjena
Član 4. Zakona
(2) Javne institucije, udruženja i fondacije koje su osnovane radi obavljanja humanitarne, kulturne, naučne i sportske
djelatnosti (osim za profesionalni sport), kao i djelatnosti čiji je cilj promovisanje i zaštita ljudskih, građanskih i
manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv korupcije, zaštitu čovjekove
okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevanja, održivi razvoj, ravopravnost polova,
unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima,
zaštitu potrošača, zaštitu životinja i radi obavljanja drugih djelatnosti od javnog interesa ne plaćaju porez na dobit
ostvarenu po osnovu slijedećih prihoda:...
Član 8. Zakona
đ) Donacije javnim institucijama, udruženjima i fondacijama koje su osnovane radi obavljanja humanitarne, kulturne,
naučne i 15
sportske djelatnosti (osim za profesionalni sport), kao i djelatnosti čiji je cilj promovisanje i zaštita ljud-
skih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borba protiv korupcije, zaštita
čovjekove okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevanje, održivi razvoj, ravopravnost
polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć
starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja i radi obavljanja drugih djelatnosti od javnog interesa u iznosu do 3% od
ukupnog prihoda u toj poreskoj godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine umanjujući
buduće donacije.
(e) Donacije udruženju i fondaciji koja djeluju u javnom interesu priznaju se kao rashod samo ako je primalac donacije
udruženje ili fondacija koja je upisana u registar udruženje i fondacija, i djeluje najmanje godinu dana.
(f) Smatraće se da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana i kada je njihova djelatnost
usmjerena na određeni krug lica koja pripadaju određenoj profesiji, nacionalnoj, jezičkoj, kulturnoj i vjerskoj grupi, polu
ili rodu, odnosno na lica koja žive na određenom području.
(g) Udruženje i fondacija koja djeluje u javnom interesu ne mogu imati za cilj ostvarivanje interesa jednog ili više lica
koja su unaprijed pojedinačno određena.
Evropske regulative
Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/
Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i djelovanje”.
Evropska Komisija usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i insti16
tucionalnom položaju civilnog društva.
Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku
i veću transparetnost kriterijuma za javno finasiranje civilnog društva”.
Obrazloženje izmjena:
Prema odredbama člana 4. stav 2. Zakona o porezu na dobit Republike Srpske javne institucije i humanitarne organizacije ne
plaćaju porez na dobit ostvarenu po osnovu prihoda iz budžeta ili javnih fondova, sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, kamati,
dividendi, nekretnina, članarina i prihoda od prodaje ili prenosa dobara, osim dobara koja se koriste ili su koristila za obavljanje
djelatnosti. Na drugoj strani, prema odredbama člana 8. stav 2. tačka đ) Zakona, donacije pravnih lica - poreskih obveznika
javnim institucijama, humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama oslobođene su od oporezivanja u iznosu do 3% od
ukupnog prihoda u toj poreskoj godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine, umanjujući
buduće donacije.
U odredbama član 4. i člana 8. Zakona inkorporiran je niz dobrih rješenja iz uporedne prakse. Prije svega, saglasno odredama
člana 4. Zakona, prihodi javnih institucija, humantarnih, kulturnih i obrazovnih organizacija koji su ostvareni iz budžeta, donacija
(u novcu i naturi), kao i njihovi pasivni (investicioni) prihodi oslobođeni su od poreza na dobit. Na drugoj strani, odredbe člana 8.
Zakona podsticajno djeluju na kulturu (korporativnog) davanja, jer se kao osnov priznatog rashoda uzima ukupan prihod, umjesto
dobiti, što povećava apsolutan iznos davanja koji se priznaje kao rashod. Konačno, dobra strana pozitivnih zakonskih odredbi jeste
i mogućnost prijenosa donacija u narednu poresku godinu.
Međutim, navedene odredbe imaju i određene suštinske nedostatke. Prije svega, zakonodavac se opredijelio da gore navedene poreske olakšice za pravna lica - poreske obveznike, osim za donacije javnim institucijama, prizna samo za donacije za
“humanitarne, kulturne i obrazovne organizacije”. Iz zakonskih odredbi nije sasvim jasno što se podrazumijeva pod
humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama,
imajući u vidu da u Republici Srpskoj humanitarne, kulturne i obrazovne organizacije nisu definisane kao posebni
statusno-pravni oblici. Jezičko tumačenje člana 8. Zakona,
odnosno činjenica da se ovi termini koriste odvojeno od
javnih institucija, ukazuje da zakonodavac pod ovim terminom podrazumjeva privatne, neprofitne oblike organizovanja, odnosno udruženja i fondacije koje obavljaju
humanitarnu, kulturnu i obrazovnu djelatnost.1 Saglasno
tome, samo donacije udruženjima i fondacijama koja obavljaju humanitarnu, kulturnu i obrazovnu djelatnost imaju
status djelatnosti od javnog interesa, odnosno priznaju se
kao rashod. Kao što uporedna analiza pokazuje, ovakav
restriktivan pristup u definisanju djelatnosti od javnog interesa za koje su predviđene poreske olakšice teško se može
braniti. Na primjer, član 8. Zakona ne priznaje kao rashod
donacije u cilju promocije i zaštite ljudskih i manjinskih
prava, zaštite potrošača, zaštite životne sredine, podrške
razvoju demokratskih institucija, borbi protiv korupcije,
evropske integracije, itd kao djelatnosti (svrhe) od javnog
1 Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske (Službeni glasnik
Republike Srpske br. 52/2001).
17
interesa, iako su ove djelatnosti ne samo komparativno posmatrano, već i u Republici Srpskoj, prepoznate kao djelatnosti
od javnog interesa.
Na drugoj strani, postoji izvjesna nekonzistentnost između
odredbi člana 4. i 8. Zakona, sa potencijalno ozbiljnim implikacijama na finansijsku održivost udruženja i fondacija.
Naime, saglasno odredbama člana 4. Zakona, prihodi javnih
institucija i humanitarnih organizacija iz budžeta ili javnih fondova, sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, kamati, dividendi i ostalih navedenih prihoda ne podliježu obavezi poreza
na dobit. Na drugoj strani, saglasno odredbama člana 8. Zakona, donacije pravnih lica - poreskih obveznika priznaju se
kao rashod u slučaju davanja javnim institucijama, humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama. Analiza člana 4.
i 8. Zakona ukazuje da kulturne i obrazovne organizacije nisu
oslobođene plaćanja poreza na dobit na prihod od donacija (i
druge prihode navedene u članu 4. Zakona) – uprkos činjenici
da pravna lica-donatori uživaju poreske olakšice za davanja
kulturnim i obrazovnim organizacijama.
Kao što uporedni prikaz prikazuje, odredbe člana 4. i 8. Zakona
o porezu na dobit vrlo su slične odredbama koje su na snazi
u većini zemalja bivše SFRJ, koje su preuzete iz prethodnog
političkog režima i koje ne korespondiraju sa novim društvenim
potrebama i zahtjevima vremena. Situacija je nešto povoljnija u
18
Hrvatskoj, gdje lista djelatnosti (svrha) od javnog interesa nije utvrđena numerus clausus.
Prijedlog predloženih izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim
potrebama Republike Srpske – i otklanja nekozinstentost između člana 4. i člana 8., kada je riječ o podsticanju kulture davanja
i finansijskoj održivosti udruženja. Po uzoru na dobra uporedna riješenja, prijedlog izmjena ostavlja listu djelatnosti od javnih
interesa otvorenom (i druge djelatnosti od javnog interesa), umjesto zatvorenom (numerus clausus), kao što je sada slučaj.
Ovakav fleksibilni pristup uvažava činjenicu da se društvene vrijednosti i prioriteti u modernom društvu dinamično mjenjaju – i
otvara mogućnost da poreski organi i neke druge djelatnosti, koji nisu izričito navedene u prijedlogu izmjena, u konkretnom
slučaju takođe prepoznaju kao djelatnosti od javnog interesa, bez potrebe promjene Zakona; time se smanjuju i transakcioni
troškovi njegove primjene.
Posebno treba napomenuti da prijedlog predloženih izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije
budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije
u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje poreski rashod.
U raspravi o predloženim izmjenama člana 4. i 8. Zakona o porezu na dobit, sa stanovišta pravne sigurnosti, nužno je ponuditi
jasan odgovor na pitanje da li su donacije priznate kao rashod samo ako se daju javnim ustanovama, udruženjima i fondacijama,
ili je opravdano ostaviti mogućnost da i pravna lica-poreski obveznici mogu neposredno obavljati neke od djelatnosti u javne
svrhe? Na primjer, Zakon o porezu na dobit preduzeća Republike Srbije predviđa da se troškovi koje je pravno lice - poreski
obveznik imalo u neposrednom obavljanju (organizovanju) kulturne i sportske djelatnosti priznaju kao porezni rashod. Na drugoj
strani, izdaci za humanitarne namjene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te
namjene. Zavisno od odgovora na ova pitanja, nužna je dalja dorada izmjena člana 8. Zakona o porezu na dobit.
Konačno, u prijedlogu izmjena navode se osnovi uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se donacije udruženjima i fondacijama
priznale kao porezni rashod. U propisivanju ovih uslova vodili smo se načelima racionalnosti i ekonomičnosti, kao i postojećim
stepenom razvoja kulture davanja u Bosni i Hercegovini.
19
1.2.2. PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA FIZIČKIH LICA - PORESKIH
OBVEZNIKA
Zakon o porezu na dohodak RS (Službeni glasnik 91/06, 120/08)
Član 15(2) alineja lj):
“sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda u humanitarne, kulturne, obrazovne ili sportske svrhe”.
Prijedlog izmjena
član 15(2), alineja lj) mijenja se i glasi:
“sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda u humanitarne, kulturne, obrazovne ili sportske svrhe, kao i u svrhe čiji je cilj
promovisanje i zaštita ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija,
borba protiv korupcije, zaštita čovjekove okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevanje, održivi razvoj, ravopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa
invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, ili druge javne svrhe.
20
Obrazloženje
Kao i u slučaju Zakona o porezu na dobit, zakonodavac se opredjelio da svrhe (djelatnosti) za čija davanja fizičko lice-poreski
obveznik uživa poreske olakšice numerus clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od javnog interesa. Ovakav restriktivan
pristup teško se može braniti, iz razloga koji su navedeni u obrazloženju na prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit (supra,
2.2.1.). U tom smislu, prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim
društvenim potrebama BiH i izmjenaa koje predlažemo u Zakonu o porezu na dobit. Prijedlog predloženih izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne
iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog
interesa za koje se priznaje poreski rashod. Konačno, za razliku od prijeldoga izmjena Zakona o porezu na dobit, prijedlog
izmjena Zakona o porezu na dohodak ne predviđa da udruženja i fondacije moraju da djeluju najmanje godinu dana da bi davanja ovim organizacijama bilo priznat kao poreski rashod. Ovo stoga što je mogućnost zloupotrebe donacija daleko manja u
slučaju davanja fizičkih lica u odnosu na pravna lica, i što se ovim pruža mogućnost da i udruženja i fondacije koje tek počinju
da djeluju dobiju neposrednu finansijsku podršku od građana, čime se podstiče građanski aktivizam, ali i veća konkurencija na tržištu socijalnog kapitala. Konačno, iz nomo-tehničkih razloga, u prijedlogu izmjena člana 15. stav 2, alineja lj) nisu
precizirani uvjeti pod kojima se smatra da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu, kao što je to urađeno u prijedlogu
izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, 2.1.1. prijedlog izmjena, član 8.) - ali se ove odredbe mogu analogno primjenjivati,
ili adresirati u posebnom stavu člana 15. Zakona.
1.2.3. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA NEPOKRETNOSTI UDRUŽENJA I FONDACIJA
Zakon o porezu na nepokretnosti Republike Srpske (Službeni glasnik 110/08, 118/09)
Član 9.
„(1) Od plaćanja poreza na nepokretnosti oslobođene su sljedeće nepokretnosti...:
d) nepokretnosti koje se koriste u obrazovne, kulturne, naučne, društvene, zdravstvene, humanitarne i sportske svrhe...“
Prijedlog izmjena:
Član 9.
e) nepokretnosti javnih institucija, udruženja i fondacije koja djeluju u javne svrhe, saglasno propisima koji uređuju
oporezivanje dobiti u Republici Srpskoj.
Evropske regulative
21
Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi
(CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženja treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje
i delovanje”.
22
Evropska Komisija usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i
institucionalnom položaju civilnog društva.
Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku
i veću transparetnost kriterijuma za javno finasiranje civilnog društva”.
1.3. KOMPENZACIONI FOND?
Zakonom o porezu na nepokretnosti Republike Srpske utvrđuje se oporezivanje nepokretnosti u Republici Srpskoj, oslobađanje
od oporezivanja i umanjenje poreske osnovice, način plaćanja poreza i nadležnost Poreske uprave Republike Srpske u oblasti
poreza na nepokretnosti. U odredbama člana 9. Zakona navode se su nepokretnosti koje su oslobođena plaćanja poreza na
imovinu. Na ovoj listi nalaze se i nepokretnosti koje se koriste u obrazovne, kulturne, naučne, društvene, zdravstvene, humanitarne i sportske svrhe, ali ne i nepokretnosti koje se koriste u svhe zaštite ljudskih i manjinskih prava, zaštitu čovjekove okoline,
zaštitu potrošača, borbu protiv korupcije, itd. Predložene izmjene konzistentne su sa prijedlogom izmjena Zakona o porezu na
dobit, kada je riječ o definiciji djelatnosti od javnog interesa, i neće imati nikakve negativne implikacije sa stanovišta projekcije
budžetskog priliva, imajući u vidu da je, prema informacijama sa kojima raspolažemo, broj nepokretnosti u vlasništvu udruženja
i fondacija u Republici Srpskoj zanemarljiv. Na drugoj strani, ove izmjene dugoročno mogu doprinjeti finansijskoj održivosti
udruženja, a posebno fondacija, odnosno mogu podsticajno djelovati na razvoj kulture zadužbinarstva u Republici Srpskoj.
Režim PDV-a nepovoljno utiče na finansijsku održivost udruženja i fondacija, stoga što se u ovom sistemu organizacije tretiraju
kao krajni korisnici, čak i kada to nisu; to se naročito odnosi na humanitarne organizacije i organizacije koje pružaju usluge
socijalne zaštite besplatno, ili po cijeni nižoj od tržišne. Na primjer, ukoliko udruženje ili fondacija organizuje narodnu kuhinju
za siromašne, orgnaizacija plaća PDV na sve robe i usluge koje su joj neophodne za ovu djelatnost, iako krajnji korisnik zapravo
nije udruženje ili fondacija, već korisnici narodne kuhinje. Ovaj paradoks rezultat je činjenice da režim PDV-a težište stavlja na
vrste roba i usluga koje se nalaze u sistemu poreza, a ne na lica koja učestvuju u prometu roba i usluga. U vrijeme kada je usvojena Šesta direktiva o PDV-u Evorpske unije ovaj problem naprosto nije prepoznat – ali se kasnije javio, posebno u zemljama
u kojima udruženja i fondacije igraju značajnu ulogu u sistemu socijalne zaštite i pružanja humanitarne pomoći. Prije nekoliko
godina, na nivou Evropske unije pokrenuta je inicijativa od strane udruženja da se ovaj problem riješi odgovarajućim izmjenama Šeste direktive (European Charities’ Committee on Value-Added Tax – ECCVAT, www.eccvat.org) . Nakon proučavanja
zahtjeva, Evropska komisija je zauzela stanovište da ovakve izmjene u režimu PDV-a nisu moguće; ovaj je stav ponovila i
Komisija u novom sazivu. Kao alternativno rješenje, pojedine zemlje (Irska, Danska) pristupile su stvaranju takozvanog kompenzacionog fonda. Radi se o budžetskim sredstvima iz kojih se udruženjima i fondacijama koja djeluju za opšte dobro na kraju
fiskalne godine vraća plaćeni PDV – i na taj način se neutrališu negativni efekti koje režim PDV-a ima na ova udruženja (dakako,
radi se o organizacijama koje nisu registrovane u sistemu PDV-a). Zanimljivo je da je Slovenija bila prva zemlja koja je osnovala
ovakav fond – i to prije pokretanja ove inicijative. Međutim, fond u praksi nije zaživio, zbog slabog interesovanja organizacija.
Prijedlog izmjena Zakona o porezu na nepokretnosti se odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uslove propisane
prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dobit Repubike Srpske (član 8).
Da li će u budućnosti eventualno postojati potreba da i BiH usvoji ovakvo ili slično rješenje u velikoj mjeri će zavisiti od uloge
koju udruženja i fondacije budu imali u sistemu socijalne zaštite i pružanja humanitarne pomoći.
Obrazloženje izmjena:
23
24
02
25
RADNO-PRAVNI STATUS
Udruženja i fondacije se mogu osnovati u skladu
sa četiri zakona o udruženjima i fondacijama. Niti
jedan od ova četiri zakona ne reguliše pitanja vezana za radne odnose. U Bosni i Hercegovini radni
odnosi su regulisani sa četiri zakona o radu koji se
primjenjuju na sva pitanja vezana za radne odnose.
Entitetski zakoni o radu kao i Zakon o radu Brčko
ni zakoni o radu ne regulišu pitanje radnih odnosa
u udruženjima na poseban način, shodno tome sva
prava i obaveze koje nastaju iz radnog odnosa u
svim drugim pravnim licima u Bosni i Hercegovini,
jednako se primjenjuju i na rad udruženja i fondacija.
U skladu sa zakonima o radu moguće je zaključiti pet
osnovnih vrsta ugovora i to:
distrikta BiH primjenjuju teritorijalni princip primjene svojih odredbi. Zakon o radu u institucijama
BiH reguliše pitanje primjene taksativno nabrajajući
koje su to institucije i organizacije obavezne na
primjenjuju odredbe tog zakona. Tako se u članu
1. stavu (2) tačka c. spominju, između ostalog, i udruženja i fondacije Bosne i Hercegovine.
Budući da ni zakoni o udruženjima i fondacijama
- ugovor o radu na neodređeno vrijeme
- ugovor o radu na određeno vrijeme
- ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova,
- ugovor o osposobljavanju za rad (rad pripravnika)
- ugovor o volonterskom radu
Pored zakona o radu na radne odnose se primjenjuju
i brojni drugi propisi koji nastaju kao rezultat radnog
odnosa a posebno propisi o zapošljavanju, propisi o
plaćanju doprinosa za obavezna osiguranja, i propisi o
porezu na dohodak.
26
2. 1. PITANJE REGUSLISANJA RADNOG ODNOSA
Zakon o radu u institucijama BIH. (SGBiH 26/04, 07/05, 48/05, 60/10)
Član 1. stav 2
c) „zaposlenika koji su zaposleni u javnim preduzećima BiH, udruženjima i fondacijama BiH, međuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih nadležnosti u Bosni i Hercegovini, ako drugim zakonom nije
drugačije određeno.“
Prijedlog izmjena
Riječi „udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine,” brisati
Obrazloženje
Prijedlogom se sporni član briše, čime bi se radno-pravni odnos zaposlenika regulisao Zakonom o radu (FBiH, RS ili
BD) koji se primjenjuje prema sjedištu udruženja odnosno prema mjestu prebivališta zaposlenika.
27
U ovisnosti od nivoa registracije udruženja radni odnos reguliše se odgovarajućim zakonom o radu. Poseban problem
predstavlja primjena Zakona o radu u institucijama BiH na regulisanje radnih odnosa u udruženjima. Prije svega postavlja se pitanje opravdanosti primjene ovog Zakona na rad udruženja. Iako Zakon u članu 1. stavu (2) tačka c. navodi i
udruženje i fondacije Bosne i Hercegovine postoji nekoliko dilema oko primjene ovog Zakona. Prva dilema se ogleda
u samom nazivu ovog zakona koji upućuje da se radi o zakoni o radu „u institucijama BiH“. Sam naziv ne upućuje da
se Zakon primjenjuje na bilo koja druga pravna lica sem institucija BIH. Ipak, u članu 1. Zakon proširuje primjenu i
na druga pravna lica uključujući tu i Udruženja i fondacije, ali i javna preduzeća Bosne i Hercegovine, međuentitetske
korporacije kao i druge pravne subjekte koje osniva Bosna i Hercegovina. Druga dilema se ogleda i u samoj formulaciji člana 1. koji govori o „udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine“. Postavlja se pitanje da li se ova odredba
primjenjuje na udruženja koje osniva Bosna i Hercegovina (kao što su to javna preduzeća ili drugi pravni subjekti koje
osniva BiH), ili se primjenjuje na udruženja koje su osnovane na nivou Bosne i Hercegovine. Iako Zakon eksplicitno ne
zabranjuje osnivanje udruženja i fondacija od strane institucija ili upravnih organizacija kao pravnih lica, vjerovatnije
je da ova formulacija prati naziv Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. Navedene dvije dileme ne
bi bilo posebno izražene da odredbe Zakona o radu u institucijama BiH nisu u cijelom tekstu prilagođene posebnim
radnopravnim pitanjima koja proizlaze iz prijema zaposlenika u institucije BiH. To se posebno odnosi na odredbe koje
se odnose na javno oglašavanje prilikom prijema u radni odnos, sa obavezom objave u barem jednom visokotiražnom
dnevnom listu, što bi otvaralo dodatne probleme za udruženja i fondacije.
Što se tiče primjene ostalih propisa koji su bitni za ostvarivanja prava iz radnog odnosa a posebno ona iz oblasti
zdravstvene i socijalne zaštite, Zakon upućuje na primjenu entitetskih zakona prema mjestu prebivališta zaposlenika.
To de facto znači da udruženja i fondacije, u ovisnosti od mjesta prebivališta svojih zaposlenika, moraju da primjenjuju
28
Prijedlog izmjena
od jednog do tri seta propisa koji se primjenjuju na doprinose i poreze. Pored toga, uzimajući u obzir presudu Ustavnog suda
BiH u predmetu U 12/09, svaka razlika u pravima koja proizlaze iz ovih različitih sistema bi se mogla proglasiti diskriminacijom u skladu sa članom II/4 Ustava BIH.
Na kraju stava 1. dodati novu alineju koja glasi:
2.2. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA U SKLADU SA ZAKONIMA O RADU
“3. Izuzetno ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova se može zaključiti na period od 90 dana u toku kalendarske godine za zaposlenike u udruženjima i fondacijama.”
Obrazloženje
Zakon o radu FBiH i Distrikta Brčko - Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova
FBiH i Brčko distrikt nemaju mogućnosti zaključenja ove vrste ugovora.
Zakon o radu RS – Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova
(Službeni glasnik 55/07)
Član 34.
Većina udruženja i fondacija nema stalne izvore sredstava i stoga su više usmjerene za zaključivanje ugovora koji nisu na
neodređeno vrijeme. Iz pomenutog razloga zaključivanje ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova se nameće
kao dobro rješenje. Uvođenjem ovog rješenja, između ostalog, potakla bi se zaposlenost u ovom sektoru, povećala sigurnost samih zaposlenika, olakšao proces planiranja ljudskih resursa unutar udruženja, te u cjelini potakao ekonomski rast.
Zakoni o radu – Otpremnina
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova,
pod uslovom:
- da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu;
- da ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim
radnim vremenom;
- da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.
29
Zakon o radu RS, član 141 (Službeni glasnik 55/07)
Zakon o radu FBIH, član 100 (Službene novine Federacije BiH“, broj: 43/99, 32/00, 29/03)
Zakon o radu BD, član 85 (Broj: 01-013-70/06)
Tem
eosam, koji
naturjesizaključio
im rerias porum
“Radniku
ugovorduno radu na neodređeno vrijeme, a kojem radni odnos
tota is invero excepre eum non eos molo
prestaje
otkazom
ugovora
o
radu
od strane poslodavca, nakon najmanje dvije godine
earci ium qui ipsandit dellia conse cum qui
neprekidnog
kod poslodavca,
nonseribea
destrada
quasperitat
volum quas poslodavac je dužan da isplati otpremninu…”
30
Prijedlog izmjena
U navedenim članovima dodati novi stav na kraju člana koji glasi: odredbe navedenih članova se ne primjenjuju ukoliko je
radno mjesto, u udruženju građana i fondaciji, formirano i vezano za uslove finansiranja odobrenog projekta i ukoliko nema
druge odgovarajuće pozicije unutar udruženja građana ili fondacije.
Obrazloženje
Imajući u vidu činjenicu da se udruženja i fondacije finansiraju na projektnoj osnovi, te je angažman većine uposlenika
određen rokom implementacije projektnih aktivnosti, odnosno rokom okončanja projekta. Nakon realizacije aktivnosti na
projektu za udruženje ili fondaciju kao poslodavca nastaje obaveza u vidu otpremnine koje udruženje ili fondacija nije u
mogućnosti ispoštovati, jer nema predviđena sredstva za to, niti su davanja ove vrste odobrena od strane donatora (bilo
organa vlasti u BiH ili međunarodnih donatorkih agencija zbog striktnih ugovornih odredbi i uslova o načinu korištenja projektnih sredstava ili donacije)
Ukoliko udruženje ili fondacija ipak isplati otpremninu, kao jedini način stoji povlačenje sredstava iz budžeta projekta, čime
se dovodi u situaciju neopravdanog utroška projektnih sredstava, što dalje ima za posljedicu negativnu ocjenu donatora.
Zakoni o radu omogućavaju zaključivanje pet vrsta ugovora. Uzimajući u obzir da su rješenja koja su ponuđena u ovim zakonima rezultat težnje zakonodavca da reguliše pitanja iz radnih odnosa u profitnom sektoru, ovi zakoni stvaraju probleme
za udruženja i fondacije. Gotovo da nema udruženja ili fondacije u BiH koja imaju stalne izvore finansiranja niti novčane
rezerve, jer se odobrena sredstva vežu za, isključivo, realizaciju projektnih aktivnosti, te su su ovi subjekti više usmjereni
na zaključivanje ugovora na određeno vrijeme. Tim više udruženja i fondacije moraju posebno voditi računa da u slučaju
31
produžavanja ugovora o radu na određeno vrijeme taj ugovor prešutno ne postaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Prekidom ugovora o radu, najčešće zbog ukidanja određenog radnog mjesta u organizaciji a što je uslovljeno okončanjem
odobrenog projekta, ukoliko se ugovor ne prekida sporazumnim raskidom, udruženje i fondacija kao poslodavac imaju
obavezu isplate otpremnine za koju nemaju predviđena niti odobrena sredstva. U slučaju zahtjeva za otpremninom za
organizaciju postoje dvije mogućnosti: organizacija je primorana povući sredstva iz nekog od tekućih projekata i, ukoliko
nema tekućih projekata prikupiti sredstva na bazi dobrovoljnosti od ostatka uposlenika. Ukoliko se organizacija odluči
za prvu opciju suočava se sa nenamjenskim trošenjem sredstava. Stoga prijedlog izmjena predviđa da se u slučaju
višegodišnjih projekata, nakon otvaranja radnog mjesta potrebnog za realizaciju konkretnog projekta i zaključenja ugovora o radu, iz kojeg uposlenik crpi sva prava shodno zakonima o radu, veže za rok trajanja odnosno finansiranja određenog
projekta nakon čijeg završetka, u slučaju nepostojanja istog ili sličnog radnog mjesta, udruženje i fondacija kao poslodavac nema obavezu isplate otpremnine, ukoliko se radni odnos završava prekidom ugovora o radu na neodređeno
vrijeme.
2.3. ANGAŽOVANJE VOLONTERA ZA RAD
Zakon o volontiranju FBiH
Donijeti Zakon o volontiranju u FBiH na što upućuju odredbe Zakona o radu FBiH.
Donijeti Zakon o volontiranju BD
Tem eosam, natur si im rerias porum duntota is invero excepre eum non eos molo
earci ium qui ipsandit dellia conse cum qui
nonseribea dest quasperitat volum quas
32
Prijedlog izmjena
Zakon treba imati za cilj podsticaj, a ne prepreku razvoju volontiranja.
Obrazloženje
Veliki broj volontera angažovan je na mnogim projektima širom Federacije BiH u destinama udruženja i fondacija. Neophodno
je volontiranje, kao dobrovoljni rad, definirati kao privatno-pravni odnos i u tom smislu izraditi pravni propis kojim se prevashodno uređuje dugoročno volontiranje koji ustanovljava razuman režim zaštite, prava i obaveze volontera i organizatora
volontiranja, uz minimalne transakcione troškove primjene zakona za organizatora volontiranja.
Zakon o volontiranju RS (Službeni glasnik 73/08)
Član 19.
(1) Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne
za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.
Prijedlog izmjena
Dodati novi stav 1a)
„Obaveza potpisivanja ugovora o volontiranju postoji samo za obavljanje dugoročnog volontiranja dok za obavljanje volontiranja koje nije dugoročnog karaktera organizator volontiranja je dužan da volontera upozna sa principima volontiranja.“
Obrazloženje
Zbog čestih angažovanja volontera u kratkim ili jednodnevnim akcijama, potpisivanje pojedinačnih ugovora predstavlja
povećanje transakcijskih troškova organizatora volontiranja.
Pravni status volontera regulisan je u Republici Srpskoj, posebnim zakonom o volontiranju; sličan zakon u pripremi je
i u Federaciji BiH. Zakon o volontiranju RS više tretira volontiranje kao radno-pravni odnos, nego kao privatnu i dobrovoljnu aktivnost građana; ovo se ogleda kako kroz zakonske odredbe kojima se uređuje obaveza zaključivanja ugovora
o volontiranju u pismenoj formi (u slučaju dugoročnog volontiranja) i propisuje njegova obavezna sadržina, tako i u
pogledu zakonskih obaveza organizatora volonterskih aktivnosti, uključujući i obavezu podnošenja izvještaja o volontiranju nadležnom ministarstvu. Režim propisanih obaveza za organizatora volontiranja značajno povećava troškove
angažovanja volontera, odnosno, suprotno intenciji zakona, destimuliše organizatora volontiranja da angažira volontere.
Konačno, zakonom se volontiranje definiše kao dobrovoljna djelatnost od „interesa za Republiku Srpsku“, ali ne i od
interesa za Bosnu i Hercegovinu, što implicira da nije moguće angažovati volontere radi dobrovoljnog obavljanja djelatnosti koja je od interesa ne samo za RS, već i za Federaciju BiH, odnosno BiH. Nacrt Zakona o volontiranju Federacije BiH
u velikoj mjeri se oslanja na Zakon o volontiranju RS i druge zakone u regionu kojima se volontiranje tretira kao radnopravni, a ne kao privatno- pravni odnos.
Neophodno je definirati da cilj volontiranja nije isključivo sticanje radnog iskustva koje je neophodno za polaganje
pripravničkog ispita (poistovjećivanje sa statusom pripravnika) već da je cilj volontiranja obavljanje aktivnosti koje su
od interesa za zajednicu (reguliran isključivo kao privatno-pravni odnos), te definirati razliku između dugoročnog i
Tem
eosam, naturvolontiranja.
si im rerias porum
dun- je neophodno uspostaviti mehanizme praćenja implementacije zakona o volontiranju
kratkoročnog
Također
tota is invero excepre eum non eos molo
u RS.
earci ium qui ipsandit dellia conse cum qui
nonseribea dest quasperitat volum quas
33
34
2.4. PRIMJENA ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA NA ANGAŽMAN OSOBA
Drugi prijedlog izmjene: U slučaju nezaposlenih osoba koje potpisuju ovakve vrste ugovora, omogućiti da ostvaruju
ona prava za period za koje im se doprinosi uplaćuju po osnovu ovih ugovora.
Zakon o doprinosima FBiH – Ugovor o djelu i autorskom djelu (Sl.novine FBiH 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 17/06)
Zakon o doprinosima RS – Ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova (Broj: 02/4.3-606/09)
Iz navedenih razloga prijedlog izmjena ide u dva smjera: da svi doprinosi po osnovu kojih lice ne može ostvariti nikakva
prava po njihovom plaćanju budu ukinuti, ili pak da se omogući ostvarenje onih prava za period plaćanja doprinosa.
FBiH – Ugovor o djelu i autorskom djelu, član 5. alineja 7
- koja ostvaruju primanja od druge vrste samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada u skladu sa propisima
o porezu na dohodak.
Obrazloženje
RS – Ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova. član 4. alineja 27
-lica koja u skladu sa propisima iz oblasti radnih odnosa obavljaju privremene ili povremene poslove.
Prijedlog izmjena
Ukinuti sve naknade i doprinose koji se plaćaju na ugovor o djelu i autorskom djelu jer osoba u čije ime se plaćaju ove naknade i doprinosi, ne ostvaruje prava na osnovu ovih davanja. Zadržati samo porez na dohodak koji je jedini svrsishodan.
Osobe koje su u radnom odnosu imaju uplaćene pune doprinose po osnovu rada (na određeno ili neodređeno vrijeme) i ne
ostvaruju nikakva dodatna prava na osnovu uplate ovih doprinosa.
U slučaju ugovora o obavljanju povremenih i privremenih poslova ukinuti, i na isti način obračunavati samo porez na
dohodak.
Problem sa ovakvim ugovorima jeste činjenica da se na ovakve vrste ugovora plaća nekoliko vrsta poreza i doprinosa
(porez na dohodak, doprinosi za PIO, doprinosi za zdravstveno osiguranje, vodna naknada, zaštita od nesreća) od kojih zaposlenik nema apsolutno nikakve koristi (iako se plaća doprinos za PIO to se neće računati nezaposlenoj osobi
koja radi po ovakvom ugovoru u njegov staž. Slična stvar je sa doprinosima za zdravstveno osiguranje, jer po osnovu
uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje lice ne može ostvariti zdravstvenu zaštitu). Prijedlog je da, ukoliko osoba
sa ovakvim vrstama ugovora nema nikakve koristi, se ukinu svi doprinosi osim poreza na dohodak, ili da, po sadašnjim
rješenjima, lice može uživati prava po osnovu uplaćenih doprinosa.
Problem stalnih, povremenih, privremenih i drugih vrsta uposlenika je jedan od najčešćih problema u nevladinom sektoru. Zbog toga veći broj udruženja i fondacija, sa osobama koje angažuju, zaključuju ugovor o djelu ili ugovor o autorskom djelu u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima. U pravilu ugovor o djelu se zaključuje za izvršenje
određenog fizičkog ili intelektualnog rada uz ugovorenu naknadu dok se ugovor o autorskom djelu zaključuje za izradu
nekog
autorskog
Međutim,
zbog brojnih ograničenja iz zakona o radu, organizacje vrlo često pribjegavaju
Tem
eosam,
natur
si im reriasdjela.
porum
duntota
is
invero
excepre
eum
non
eos
molo
zaključivanju ovih ugovora.
earci ium qui ipsandit dellia conse cum qui
nonseribea dest quasperitat volum quas
35
36
Problem sa ugovorima o djelu i autorskom djelu u FBiH jeste činjenica da se na ovakve vrste ugovora plaća nekoliko vrsta
naknada i doprinosa (porez na dohodak, doprinosi za PIO, doprinosi za zdravstveno osiguranje, vodna naknada, zaštita od
nesreća) što u FBiH iznosi cca 18% za ugovor o djelu za rezidenta, te cca 12% za nerezidenta, dok za ugovor o autorskom djelu
iznosi cca 16,5%. Na ime uplaćenih doprinosa korisnik nema apsolutno nikakve koristi (iako se plaća doprinos za PIO to se neće
računati nezaposlenoj osobi koji radi po ovakvom ugovoru u njegov staž iako je taj doprinos uredno plaćen bez obzira koja je
njegova visina. Slična stvar je sa doprinosima za zdravstveno osiguranje jer po osnovu uplaćenog doprinosa za zdravstveno
osiguranje lice ne može ostvariti zdravstvenu zaštitu)
Ista situacija postoji u RS kada je riječ o ugovoru obavljanja povremenih i privremenih poslova gdje, u skladu sa članom 8.
Zakona o doprinosima, stope doprinosa iznose: za penzijsko i invalidsko osiguranje 18%; za zdravstveno osiguranje 12,5%;
za osiguranje od nezaposlenosti 1,0%; za dječiju zaštitu 1,5%. Lice ne može ostvariti nikakva prava po osnovu uplaćenih
doprinosa, te se s pravom postavlja pitanje njihove svrhe.
Iz navedenih razloga prijedlog izmjena ide u dva smjera:
1. Da svi doprinosi po osnovu kojih lice ne može ostvariti nikakva prava po njihovom plaćanju budu ukinuti,
2. Da se omogući ostvarenje onih prava za koja se plaćaju doprinosi, a za period plaćanja doprinosa.
Zakonom o zdravstvu BD-a regulisani su obaveznici zdravstvenog osiguranja, dok se ostali doprinosi regulišu zakonima FBiH i
RS-a, zavisno od poslodavca, što podrazumijeva da se drugi doprinosi podvode pod dva navedena zakona o doprinosima u RS
i FBiH.
2.5. PITANJE PRIMANJA PRIPRAVNIKA U UDRUŽENJIMA I FONDACIJAMA
Kriteriji za zapošljavanje pripravnika
Dokumentacija koju podnosi poslodavac
- dokaz – uvjerenja o izmirenim obavezama za zaposlene po osnovu poreza i doprinosa na plaće i iz plaća, ne starije od tri mjeseca
od dana apliciranja.
Prijedlog izmjena
Izuzetno, za prijem pripravnika za rad u udruženjima i fondacijama nije potrebno dostavite dokaz o uplaćenim doprinosima
za uposlenike ukoliko organizacija nema stalno uposlenog osoblja.
Obrazloženje
Mnoga udruženja i fondacije nemaju stalno uposlene osobe sa uplaćenim doprinosima na plaću i iz plaće, što predstavlja
veliki problem prilikom apliciranja za dobijanje novčanih sredstava za upošljavanje pripravnika. Imajući u vidu činjenicu da
Tem eosam, natur si im rerias porum dunorganizacije imaju potrebu za dodatnim osobljem u koje, kao neophodne resurse, dosta ulažu u vidu edukacija i samostalnog
tota is invero excepre eum non eos molo
obavljanja
poslova,
earci
ium quirazličitih
ipsandit dellia
consepripravnici
cum qui se kvalitetnije mogu osposobiti za rad u organizaciji bez stalno uposlenih nego u pononseribea dest quasperitat volum quas
37
38
jedinim firmama gdje ima 10-ak uposlenih. Potrebno je otvoriti mogućnost apliciranja na javne pozive za prijem pripravnika
bez obzira na to da li imaju stalno uposlenih ili ne.
Umjesto da se svim udruženjima i fondacijama omogući da mogu učestvovati na konkursima za upošljavanje pripravnika –
mladih osoba bez iskustva, većina zavoda (npr. Zavod za zapošljavanje Kantona Sarajevo) postavlja prepreku organizacijama
koje nemaju stalno uposlene, time što se u konkursima zahtijeva da za traženje sredstava za upošljavanje pripravnika treba
dostaviti veliki broj dokumenata. Među tim dokumentima je i dokaz o uplaćenim doprinosima za uposlenike, što ne mogu
ispuniti organizacije koje nemaju stalne uposlenike, pa tako i ne mogu aplicirati na takve javne pozive. Kada su u pitanju
udruženja i fondacije, država može, u cilju provjere kredibiliteta, tražiti određena dokumenta koji daju uvid u realizirane projekte i aktivnosti, iznos obezbijeđenih sredstava kroz grantove u određenom periodu, pregled donatora, glavne korisnike i sl.
Na ovaj način bi se izbjegla sadašnja diskriminacija od strane službi za zapošljavanje (kantonalne, entitetske, Brčko Distrikt)
prema udruženjima i fondacijama, i omogućio uvid u njihov kredibilitet.
2.6. PITANJA ISPLAĆIVANJA PUTNIH TROŠKOVA, HOTELSKOG SMJEŠTAJA I SL. UČESNICIMA
KONFERENCIJA, SEMINARA I SL.
Zakon o finansijskom poslovanju FBiH, RS i BD i dodatni pravilnici
Prijedlog izmjena
U sva tri zakona i kroz dodatne pravilnike omogućiti, za udruženja i fondacije koja u svojim statutarnim ciljevima imaju misiju
pružanja edukacija, treninga, organizaciju seminara, bankovne isplate putnih troškova, bez dodatnih poreznih opterećenja.
Isplata putnog troška se vrši u visini cijene povratne karte najjeftinijeg javnog saobraćaja, na osnovu prezentiranih putnih
karata učesnika. Plaćanje smještaja učesnika se vrši putem R1 fakture.
Obrazloženje
Gotovo sva udruženja i fondacije u BiH su suočena sa teškoćama povećanih troškova prilikom isplate putnih i troškova
smještaja učesnicima edukacija, seminara i drugih događaja neophodnih za ispunjenje projektnih ciljeva. Gotovinska isplata
ovih troškova nije dozvoljena. Kako bi se ispoštovali pozitivni pravni propisi to se u praksi radi putem ugovora o djelu za
svakog učesnika, što podrazumjeva plaćanje doprinosa i poreza na ove ugovore čime se povećavaju troškovi organizovanja
navedenih događaja.
S druge strane, sa stanovišta učesnika edukacije ili seminara, isplatom putnih troškova na ovaj način (putem ugovora o djelu),
učesnik koji je platio putovanje i samim tim ima trošak putovanja, naknadu (refundaciju) za ovaj trošak prima u vidu honorara kroz ugovor o djelu i na taj način se taj primljeni iznos tretira kao prihod. Tako „stečen“ prihod svaka osoba mora da
registuje kroz svoju poreznu prijavu na kraju godine. Suština je da isplata naknade putnog troška ne predstavlja prihod nego
naknadu, i ima isključivo karakter pokrivanja ostvarenih troškova tog fizičkog lica.
39
40
Prilikom organizacije besplatnih edukacija, foruma, seminara i dr. projektnih aktivnosti, udruženje imaju potrebu za isplatu
putnih troškova i hotelskog smještaja svojim učesnicima što zakonodavac nije imao u vidu. Većina organizacija ove troškove
planira za svoje članove, krajnje korisnike ili za predstavnike drugih organizacija radi prisustvovanja raznim događajima
(edukacije, seminari, aktivnosti na uspostavljanju koalicija, mreža i sl.). Gotovinska isplata troškova smještaja kao i putnih
troškova zakonski nije dozvoljena. Kako bi se ispoštovali pozitivni pravni propisi, prilikom plaćanja ovih troškova, to se u
praksi radi putem ugovora o djelu za svakog učesnika. Dodatni problem je isplata putnih troškova putem transakcijskog
računa, što podrazumijeva određen vremenski razmak između nastajanja troška i njegove refundacije. Ovo dovodi učesnike
u nezavidnu poziciju jer se pretpostavlja za svakog učesnika da unaprijed zna, ali i ima, iznos kojim će pokriti putne i
troškove smještaja, kao i do situacija da su učesnici sve više primorani da odustaju od planiranog učešća na edukacijama,
seminarima i sl. Za same učesnike problem predstavlja što njihov realni trošak, porezna uprava karakteriše kao prihod odnosno honorar. Poseban problem predstavljaju maloljetni učesnici: Oni kao maloljetna lica ne mogu otvoriti tekući
žiroračun na koji bi se isplatili ovi troškovi; pored toga, s licima koja su mlađi maloljetnici sklapa se ugovor o djelu, iako
takve osobe po zakonu ne smiju raditi. Predajom poreske prijave za takvu osobu stječe se dojam da je ta osoba obavljala
posao po ugovoru o djelu.
Priznati trošak bi bio u visini prezentiranih putnih karata ili maksimalno do visine cijene povratne karte najjeftinijeg javnog saobraćaja. Isplata ovih troškova bi se vršila bankovnim transferima. Tako priznati računi bili bi valjan dokaz za
računovodstvenu registraciju. Dodatni doklaz za isplatu putnog troška je originalno ovjerena lista učesnika na kojoj je navedeno mjesto (grad) iz kojeg učesnik dolazi. Isplata putnih troškova za lica koja nemaju punu poslovnu sposobnost bi se
vršila bankovnim transferom na računa roditelja, odnosno staratelja ovakvog lica.
Jednaka situacija je prilikom plaćanja smještaja učesnika u kojoj bi udruženja isplatu ovog troška činila putem ispostavljene fakture (hotela, hostela i sl.).
Sadašnji pravni okvir, koji je izjednačio udruženja i fondacije sa profitnim sektorom, ova i slična zakonska rješenja, otežavaju
rad udruženja i fondacija, a time i razvoj civilnog društva u BiH.
41
Centar za promociju civilnog društva
Sekretarijat Mreže „Sporazum Plus”
Kalesijska 14
71 000 Sarajevo
Tel/fax 033/ 644 810; 611 798; 611 834
E mail: [email protected]
www.cpcd.ba; www.civilnodrustvo.ba
42

Download Report