Cijeli broj u PDF formatu

ISSN 1331-9345
ožujak
2013.
br.18
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
UVODNA RIJEÈ
SADRŽAJ
Ivan Kešina
Križni put Jure Kešine Maloga ................................ 3
don Mladen Margeta
Pravilnik Bratovštine Presvetog Sakramenta Vid .. 6
Don Stanko Vrnoga
Iz kronike Župe ...................................................... 7
Don Stanko Vrnoga
Dijamantna misa don Ante Vojnoviæa ................... 8
Fra Gabrijel Jurišiæ
Sveti Vid-muèenik (304. g.) ...................................... 11
Branko Markota
Nadbiskup Foggie Francisko Pio Tamburrino
blagoslov kipa sv. Leopolda u Prudu......................... 11
Ljubav je slijepa /Prièa/ ............................................. 13
O braku .................................................................... 13
Ivka Iliæ
Kristijan je naš dar od Boga .................................... 14
60. godina braka Petar i Vinka Marušiæ ................ 15
Branko Markota
Zlatni pir – 50 godina braka .................................. 16
Vicko Marušiæ
SPORT ....................................................................... 17
14. memorijalni turnir „Ante Taslak” ................ 17
1. Kup Gospe Snježne .......................................... 19
15. maraton laða i veslaèki maraton
Metkoviæ-Dubrovnik .......................................... 20
Gusarska noæ-nova tradicija mjesta .................. 22
Vicko Marušiæ
Velika zima i snijeg 2012. godine ........................... 22
Duhovne misli ........................................................... 27
Blažena majka Terezija
Naði vremena ........................................................... 28
Odgajanje poèinje s roðenjem
/psihološki aspekt – razmažena djeca/ .................... 29
don Mladen Margeta
IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE .................................... 30
Kršteni u 2012. godini: ......................................... 30
Prvoprièesnici ....................................................... 31
Krizmanici ............................................................ 31
Vjenèani u 2012. godini ..................................... 32
Umrli 2012. godine ............................................... 32
Vicko Marušiæ
Ekstremno toplo ljeto u 2012. godini ................. 34
Pregled temperatura od 2007.-2012. godine ....... 34
Statistika padalina u 2012. godini ...................... 35
Min/Max temperature u 2012. godini ................ 36
Melani Tolj
Pjesme.......................................................................... 36
Djeèji kutak ............................................................. 36
Branko Markota
Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2012. ............. 38
don Mladen Margeta
O vjeri ........................................................................ 46
2
Dragi župljani!
Srdaèno vas pozdravljajuæi na poèetku
ovog našeg lista, želim nešto progovoriti o
ovoj godini, koju je Papa Benedikt XVI.
proglasio Godinom vjere. Što je to vjera? Što
znaèi vjerovati? Mislimo da nam je jasna taj
rijeè, ali nije sigurno. Mi govorimo da
vjerujemo, ali kako mi vjerujemo? Što za mene
znaèi vjera? Krstio sam se, prièestio, krizmao,
vjenèao, i ….????? Papa Benedikt XVI. u
svojoj pastoralnoj smjernici „Nota” za Godinu
vjere ima rijeè vrata. Znamo da su vrata
mjesto koje je odreðeno za ulazak u prostor
u koji su pozvani svi uæi, a ta „vrata vjere
koja vode u život zajedništva s Bogom u
njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena” poziva Papa i dodaje: „Preko njihova se
praga može prijeæi kada je Božja rijeè
navještena, a srce dopusti da ga oblikuje
milost koja preobražava. Proæi kroz ta vrata
znaèi krenuti na put koji traje cio život. Taj
put zapoèinje krštenjem, po kojem možemo
Boga nazvati Ocem, a završava prijelazom iz
smrti u vjeèni život”. Isus reèe: „Ja sam
vrata. Kroza me tko uðe, spasit æe se; i ulazit
æe i izlaziti i pašu nalaziti.” (Iv. 10,9)
don Mladen Margeta
Raspored bogoslužja u Velikom
tjednu:
Cvjetnica: U 8.30 sati tiha misa u Prudu, a u 10,30
procesija i pjevana Muka u župnoj crkvi.
Veliki èetvrtak: Blagoslov vina u Prudu u 16,00
sati, a u Vidu u 16,30 sati. Gospin plaè u 17,30 sati.
Misa veèere Gospodnje u 17,30 sati
Veliki petak: Bogoslužje poèinje u 18,30 Na kraju
je, po obièaju, procesija kroz selo.
Velika subota: U 17 sati je u Prudu blagoslov
uskrsnih jela, a u župnoj crkvi u Vidu 17,30.
Bogoslužje uskrsnuæa Isusova poèinje u 23,15.
Uskrs: Misa u Prudu je u 8,30, a u župnoj crkvi u
10,30 sati. Iza mise je procesija.
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Križni put Jure Kešine Maloga
1. Bleiburška tragedija i Križni put(ovi)
p
remda se jame s tijelima masakriranih hrvatskih
vojnika i civila - ovih je potonjih daleko više nalaze po cijeloj Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, pa i šire, ovisno o tome kamo su ih
njihovi krvnici doveli, pojmovi bleiburška tragedija
i Križni put(ovi) simboliziraju sve žrtve zloèinaèkog
režima Josipa Broza Tita u Drugome svjetskom ratu
i u poratnom razdoblju.1
Bleiburška tragedija i Križni put(ovi) najstrašnija
je tragedija u povijesti hrvatskog naroda. Zapoèela je
na Loibaškom polju kod Bleiburga, blizu austrijskojugoslavenske granice, gdje se 14. svibnja godine 1945.
okupilo oko 200.000 hrvatskih vojnika, koji su pratili
i štitili 500.000 civila, a onamo su došli u želji da se
predaju Englezima i tako stave pod njihovu zaštitu.
Nakon što su na prijevaru i uz prijetnje prisilili hrvatsku
vojsku na predaju i podizanje bijele zastave, na
zapovijed feldmaršala Harolda Alexandera, hrvatski
vojnici i civili predani su Titovim partizanima 15.
svibnja 1945.
Na sam dan predaje, nakon što su Hrvati izvjesili
bijele zastave, partizanski komesar, lièki Srbin Milan
Basta izdao je zapovijed o užasnom ubijanju. Oèevidac
Ted Paviæ o tome svjedoèi: „Muškarci, žene i djeca
padali su u svežnjevima dok su partizani kosili svojim
mitraljezima lijevo-desno po otvorenome polju. Vrlo
brzo je toliko ljudi bilo pobijeno da su se partizani
usudili spustiti meðu preživjele te su ih s vidljivom
nasladom stali na smrt tuæi, udarati èizmama i
probadati bajunetama.”
Nakon što je 16. svibnja bio dovršen pokolj na
Bleiburgu, preostalo mnoštvo razoružanih i prestravljenih Hrvata gonjeno je u Jugoslaviju. S ubijanjem
se nastavilo na stratištima Koèevskog roga, gdje je
pobijeno najmanje 40.000 muškaraca, žena i djece i
dalje u kolonama smrti na Križnom putu. Kako u
svojoj knjizi Slovenija - Prešuæeni grobovi i njihove
žrtve dokazuje F. Perme, samo na podruèju Slovenije
pobijeno je 189.000 Hrvata, a daljnjih 144.500 Hrvata
pobijeno je u kolonama Križnog puta od slovenskohrvatske do rumunjske granice.
Genocidna eugenika Titova „antifašizma”, èija je
zloèinaèka nakana bila uništavanje ljudi kao pripadnika
1
odreðenog naroda, ostvarena je upravo na Bleiburgu,
u Koèevlju, Macelju, Teznom, Hudoj jami i gotovo
na još šest stotina masovnih grobnica samo u maloj
Sloveniji te na Križnom putu i stotinama otkrivenih
i još neotkrivenih jama Jazovki. A Jazovka je ovdje
samo sinonim za sva masovna stratišta i grobnice
diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ta genocidna eugenika bila je „rješenje” hrvatskog pitanja kako ga je zamišljala srboèetnièka politika,
a prema kojoj je nakon Drugoga svjetskog rata trebalo
pobiti barem milijun Hrvata kako bi se uspostavila
„biološka ravnoteža sa srpskim žrtvama”. Kada je
Ivan Meštroviæ postavio pitanje J. B. Titu u svezi s
masovnim pokoljima Hrvata, on mu je odgovorio da
se to nije moglo izbjeæi, jer je trebalo pustiti Srbe da
se izdovolje. A jedina „krivnja” gotovo svih tih žrtava
bila je njihova pripadnost hrvatskom narodu. Na osobit
naèin treba spomenuti pokolje koje su Titovi partizani
izveli nad sveæenicima, redovnicima, redovnicama,
bogoslovima i sjemeništarcima Crkve u Hrvata.
Imajuæi reèeno u vidu, ne treba èuditi što njemaèki
sociolog Klaus Jacobi u svojoj knjizi Moj dnevnik
Josipa Broza Tita stavlja na 10. mjesto na popisu
svjetskih megaubojica 20. stoljeæa nakon Drugoga
svjetskog rata, s više od milijun žrtava. Cijeli civilizirani
svijet mnogim je deklaracijama osudio zloèine fašizma,
nacizma i komunizma. U intervjuu koji je dao listu
Izvestija uoèi Dana pobjede poèetkom svibnja 2010.
ruski je predsjednik Dmitrij Medvedev rekao, a sve
tiskovine prenijele: „Nikad više staljinizam. Staljin je
poèinio masovne zloèine protiv vlastitog naroda.”
Samo jedan narod, hrvatski, i dalje velièa i slavi
Josipa Broza Tita, koji je poèinio masovne zloèine
protiv vlastitog naroda. I danas mnogi komunisti,
„socijalisti”, „antifašisti”, „napredne snage”, itd.
pjevaju Titu zloèincu kao „ljubièici bijeloj”, želeæi,
vjerojatno, oprati krvlju uprljane, nerijetko vlastite
ruke, a èešæe ruke svojih oèeva i djedova. Parafrazirajuæi rijeèi jedne njemaèke filozofkinje, moglo bi
se danas, 2013. godine, reæi: Nisu najveæi užas Titovi
masovni zloèini, veæi užas od tog je bešæutnost Hrvata
koji ni danas nisu spremni reæi èak ni toliko: To se
nije smjelo dogoditi!
Buduæi da na ovome mjestu nije moguæe opširnije govoriti o žrtvama komunistièkih zloèina nad Hrvatima u ratnom i poratnom
razdoblju, èitatelja se upuæuje na dostupnu literaturu: N. TOLSTOJ, The minister and the massacres, London, 1986; F. TUÐMAN,
Bespuæa povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Zagreb, 1989, osobito str. 309-349; F. PERME, Slovenija –
Prešuæeni grobovi i njihove žrtve 1941.-1948., Ljubljana 1998; St. COURTOIS (et al.), Crna knjiga komunizma: kriminal, teror,
represija, Sarajevo, 1999; J. JURÈEVIÆ, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloèini nad Hrvatima, Zagreb, 22005: A. BAKOVIÆ,
Hrvatski martirologij XX. stoljeæa. 1. Sveæenici-muèenici Crkve u Hrvata, Zagreb, 2007.
3
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
2. Križni put Jure Kešine Maloga
Nova zapovijed bila je da kolona krene prema
Dravogradu. No nedugo nakon što se krenulo uslijedila
je konfuzija, zbrka … Buduæi da se od Maribora prema
Dravogradu ide usjecima rijeke Drave, partizani, koji
su se rasporedili na uzvisinama iznad rijeke, mogli su
bez veæih problema rafalno ubijati gotovo sve što se
micalo uz obale rijeke. Pretrèavajuæi i preskaèuæi preko
ranjenih i leševa, nastojali smo se sklanjati i spašavati
kako je tko znao i umio.
Na podruèju Dravograda, prema Bleiburgu i na
Bleiburškom polju skupljalo se nebrojeno mnoštvo
vojnika i civila, žena, djece, staraca. U meni je, kao
i u svima ostalima, tinjala nada da smo spašeni. Naime,
ovo podruèje bilo je pod kontrolom saveznika, tj.
Engleza. Meðutim, naše razoèaranje bilo je veliko kad
su nas Englezi predali u ruke Titovim partizanima,
koji su zapoèeli s masakriranjem hrvatskih vojnika i
civila. Tada je istinski zapoèela Bleiburška tragedija
i naš Križni put.
Postrojeni smo i moralo se krenuti prema Jugoslaviji, prema Mariboru. Zlostavljanja i maltretiranja
nas preživjelih nastavljena su odmah nakon što smo
prešli granicu … Oni hrvatski vojnici koji nisu mogli
pratiti kolonu, iz nje su izvoðeni i nedugo nakon toga
zaèuli bi se rafalni pucnji. Znali smo da su ih likvidirali.
Trebam spomenuti da su sa mnom bili i mnogi naši
ljudi iz Vida, Dragovije, Ograða, Pruda i drugih okolnih
mjesta. U Mariboru je opet nastalo razvrstavanje u
kolone. Moja kolona nastavila je svoj put preko Zagorja
prema Slavoniji. Uz put su nas promatrali mnogi
seljaci, žene i muškarci, koji su nam, kad bi se za to
ukazala prilika, davali nešto hrane. Nakon što bi
partizani to zabranili, oni su bacali hranu prema nama,
pa što je tko uhvatio, dobro je uhvatio i dobro pazio
da mu to ne odnese iz ruke onaj supatnik pored njega.
Za sve nas na Križnom putu najgori osjeæaji, pored
gladi i žeði i opæe iscrpljenosti, bili su strah i
neizvjesnost koji su se javljali padanjem mraka i po
noæi. Naime, po noæi bi, obièno oko 11 ili 12 sati,
krvnici pokupili odreðenu grupu zarobljenika i odvodili
ih u šumu, nakon èega bi se èula pucnjava – ubijanje.
Nakon što bi ‘obavili posao’ partizanski egzekutori
vraæali su se natrag. Koga su ubijali? Ubijali su nas
hrvatske vojnike. Ja osobno ni u koloni ni u logorima
gdje sam bio, nisam vidio ni jednoga èetnika. Mnogi
èetnici su tada bili preobuèeni u partizane i ubijali nas
hrvatske vojnike.
Strašno iskustvo doživio sam kad je kolona došla
do neke male, gotovo ruševne kuæice – pušare ili
dimare. Pošao sam ‘radi sebe na stranu’, a u jami
poljskog zahoda svojim sam oèima vidio polumrtve
ljude koje su strijeljani i baèeni u jamu.
Poznato je da je i iz župe Gospe Snježne u Vidu
bilo onih koji su kao pripadnici hrvatske vojske prošli
strahote i užas Križnoga puta. Ovdje su zapisana
svjedoèanstva jednoga od njih, Jure Kešine Maloga.
Ovo je, u kratkim crtama, njegovo svjedoèanstvo o
Golgoti njegova Križnog puta:
„Ja, Jure Kešina Mali roðen sam 7. kolovoza
1926. godine od oca Ivana i majke Matije, koji su
imali još dva sina, Antu i Barišu. Naša obitelj bila je
jedna relativno dobrostojeæa obitelj, koja je imala
svoje ovce, krave, magarad, kao i vinograde, kukuruz,
pšenicu, itd. Meðutim, naša obitelj poèela se osipati
kad je u jesen 1943. godine umro moj otac Ivan. Moj
najstariji brat Ante bio je hrvatski vojnik, koji je nakon
oèeve smrti pušten kuæi kao hranitelj obitelji. Naime,
nakon oèeve smrti, buduæi da je brat Bariša, nešto
mlaði od Ante, veæ bio u Hrvatskoj vojsci, a ja sam
još bio maloljetan, netko je trebao skrbiti o obitelji, a
to je bio Ante. Meðutim, nakon kratkog vremena
partizani su Antu prisilno odveli sa sobom, a poginuo
je u jednom selu iznad Mostara.
Ja sam koncem ljeta 1944. godine dobio poziv
da se javim u Metkoviæ na regrutaciju - za potrebe
Hrvatske vojske … Nakon obavljene regrutacije nisam
se više vraæao kuæi, veæ sam, s ostalim regrutima,
odmah smješten u vagone te smo vlakom krenuli preko
Sarajeva, prema Zagrebu, a onda prema Nizozemskoj.
Kod kuæe je ostala sama majka Matija.
U Nizozemsku smo išli na vojnu obuku, što je
trajalo oko devet mjeseci. Obuka se poslije nastavila
u Njemaèkoj. Nakon toga slijedila je prekomanda u
Italiju, preciznije, u San Bartolomeo, gdje je bila
vojarna u kojoj smo nastavili uvježbavanje i obuku.
Nakon nekog vremena dobili smo zapovijed da
se vraæamo preko Maðarske u Hrvatsku, toènije, u
Varaždin. Otprije sam preko pisama znao da mi je u
Varaždinu stacioniran i brat Bariša. Zbog toga sam,
kad sam stigao u grad, krenuo u potragu za njim te
sam od nekih kolega saznao da je u bolnici, gdje je
završio nakon ranjavanja. Kad je Bariša èuo da sam
u gradu, buduæi da ga nisu smjeli pustiti iz bolnice,
spustio se kroz prozor bolnice i potražio me te smo se
nakon dugo vremena opet sreli…
Nedugo nakon toga uslijedila je zapovijed o
povlaèenju prema Mariboru, Dravogradu i Bleiburgu.
Tijekom povlaèenja još smo se nekoliko puta susretali
i razgovarali o planovima za buduænost. No, kad smo
stigli u Maribor, bili smo prozivani i svrstavani u klase.
Bariša je bio svrstan u prvu, a ja u drugu klasu. Svatko
je morao krenuti svojim putem, i tu smo se posljednji
put vidjeli.
4
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Mnogi sudionici u koloni su, oslabljeni i
onemoæali, pobolijevali, ali su morali, ako su ikako
mogli, iæi naprijed, jer ako je netko zaostao, znalo se
da slijedi – smrt. Tako sam i ja dobio proljev, koji me
je dosta iscrpio i èinilo mi se da neæu moæi dalje. Ovdje
moram spomenuti da mi je, koliko je mogao, pomogao
pok. Ivan Bukovac Ris. On me je neko vrijeme vodio,
ali više ni on nije mogao, tako da je otišao za kolonom,
a ja sam ostao sam pored puta. Tada sam se sjetio
sliènih situacija prethodnih dana, kad netko više nije
mogao dalje, pa mu je kolega iz kolone pomagao. Tada
bi ‘drug partizan’ rekao: ‘Druže, pusti ti njega tu pored
puta. Iza nas ide sanitetsko auto koje æe ga pokupiti,
pa æe on nas sustiæi.’ Nakon što bismo mi pošli dalje,
èuli su se pucnji, a mi smo znali da su ga ubili. I dok
sam tako razmišljao, naišlo je auto, koje me je zbilja
povezlo, do jedne kuæice u šumi gdje je bilo još vojnika.
Dobili smo po koru kruha, ali to mi nije puno znaèilo.
Èeprkajuæi po konjskom izmetu, tj. galebini našao
sam nekoliko zrna kukuruza, koja sam na lami spržio
i pojeo. I to me je spasilo.
Kiša je za nas na Križnom putu bila velika nevolja,
ali i korist. Nevolja zbog toga što su kaljuža i blato
otežavali hod, a blagoslov zbog toga što smo iz lokava
na putu mogli piti vodu. Zašto piti vodu iz lokve, a ne
iz bunara kojih je po slavonskim selima bilo mnogo?
Pa zbog toga što su mnogi bunari bili zatrovani, i oni
koji bi se napili vode iz takvih bunara, ubrzo nakon
toga bi umirali.
Ovaj naš put nastavio se preko cijele Slavonije
do Vršca u Srbiji, a onda opet do Novoga Sada, gdje
smo opet bili razvrstavani. Neki su odmah poslani u
JNA, a neke od nas, koji su bili toliko iscrpljeni i
oslabljeni da ni oni nisu znali što bi s nama, pustili su
da idemo kuæi. Mene i jednoga kolegu iz Makarskog
primorja pustili su s ‘propusnicom’. Neki ljudi su nas
upozorili da ‘propusnicu’ ne dajemo nikome iz svojih
ruku, jer nam je to jedina garancija i sigurnost. Tako
smo mi krenuli na vlak, ušli u vagon, ali su naišli
‘drugovi’ koji su pratili vlak te su nas izbacili iz vlaka.
Ostali smo èekati da vlak krene, pa smo se popeli na
spojnice vagona i tako nastavili prema Sarajevu. U
Sarajevu su nas ponovno izbacili iz vlaka, a naša
metoda je bila ista, samo smo se sada popeli na vagon,
povezali se rukama i tako stigli do tunela kroz Ivanplaninu. Kroz taj tunel smo morali proæi pješice, a u
Konjicu smo opet ušli u vlak i došli do Mostara.
U Mostaru sam se rastao s kolegom iz Makarskog
primorja, opet ušao u teretni vagon, gdje sam naišao
na neke naše žene Kominjanke, koje su mi nudile
hrane. Zahvalio sam, ali nisam uzeo, jer sam se bio
gotovo odvikao od hrane pa bi mi moglo naškoditi.
Tako smo došli do Metkoviæa, a Kominjanke su me
upozorile da su i iz Vida bile s njima neke žene koje
su u Metkoviæu upravo izišle iz vlaka. Požurio sam
za njima do Breèiæa kuæa i ugledao pred sobom grupu
ljudi koja je okrenula putem kroz polje. Bila je veèer,
oko devet sati, a miseèina ko dan. Po glasu sam
prepoznao Maru Pilkincu i zovnuo je da me prièekaju.
Prièekali su me, a meðu njima je, pored Mare Kešina
Pilkince, još bio Mijo Iliæ Lujko, Ilija Volareviæ Èovo,
Mara Kešina Jurinca, Iva Kešina Vuèkuša i drugi. U
polju su stali kod poljara, jeli grožða i razgovarali.
Nudili su i meni, ali sam samo zahvalio i odbio. Pok.
Èovo me pogledao sa strane pa reèe ostalima: ‘Èeljadi
moja, ovo neæe osvanuti!’
Nakon toga smo nastavili prema Vidu. Laðar nas
je preveo preko Norilja te je svatko krenuo na svoju
stranu. Pilkinica, Jurinica, Vuèkuša i ja krenuli smo
u Tuzbelj. Putem smo se dogovarali kako doæi mojoj
majci i reæi joj da sam živ. Pilkinca je rekla da æe je
ona probuditi i da æe joj reæi da ima za nju pismo od
Jure. Tako je i bilo. Ona je majku zovnula i probudila
te joj rekla da joj nosi pismo od Jure. Majka joj nije
vjerovala, veæ joj je rekla: ‘Nemam ja više nikoga. Ja
sam sve svoje pokopala.’ Meðutim, kad je otvorila
vrata, ja sam izišao iz sjene i javio joj se: ‘Nisi, majko,
sve pokopala. Evo mene, sina tvoga!’ Sreæa je bila
da je tada, od radosti, nije srce izdalo.
Sutradan je majka u ovèjem toru skinula s mene
ono malo robe što sam imao na sebi i zapalila je. Roba
je bila puna ušiju i ostale gamadi, tako da je, kad ju
je majka zapalila, nastalo pucanje kao da se u vatru
bacilo mnogo petardi ili baruta. Mene je mazala
maslinovim uljem i sumporom i tako me èistila. Tada
sam imao samo 35 kilograma, a brižna majka me je
pomalo krijepila medom, maslom … i preživio sam!
Na kraju bi pravo pitanje moglo glasiti: Kojim èudom
sam ja uspio preživjeti strahote Križnoga puta i doæi
kuæi svojoj majci Matiji? Odgovor je sljedeæi: Kad
sam bio u Nizozemskoj, na jednoj pijaci kupio sam
sliku Blažene Djevice Marije, Majke Božje. Ta slika
me je pratila cijelo vrijeme moga boravka u vojsci,
kao i na Križnome putu, do moga povratka kuæi. Majka
Marija èuvala me je i vratila živa mojoj majci Matiji,
koja je sliku našla zakrpljenu u jednom džepiæu mojih
‘prnja’. Cijeli život ostao sam zahvalan Majci Mariji
što me je èuvala na Križnom putu i vratila majci
Matiji!”
Ovdje prestaje kratko i èudesno jednostavno
svjedoèenje Jure Kešine Maloga o strašnim stvarima
njegovoga osobnog Križnom puta, kao i o Križnom
putu i putovima hrvatskog naroda.
Na kraju smatram potrebnim istaknuti da su
Hrvati, kao i židovski narod na Sinaju, sklopili s
Bogom savez vjernosti i ljubavi veæ od stoljeæa sedmog.
Premda smo na osobnom planu, ali i kao narod, u
našem povijesnom hodu, koji je nerijetko bio tragièan
5
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
i natopljen krvlju, znali prekršiti taj savez, Bog nas
nije ostavljao. Kroz našu povijest uvijek nas je pratila
Božja èudotvorna pomoæ i zaštita i zagovor Blažene
Djevice Marije, koju volimo nazivati Kraljicom Hrvata.
Nije li veliko Božje èudo i milost prema nama Hrvatima
što se prvi hrvatski predsjednik i otac Domovine dr.
Franjo Tuðman, zajedno s hrvatskim braniteljima, s
hrvatskim narodom, kao i s onima koji su Hrvatsku
smatrali svojom domovinom, gotovo goloruk odupro
silama zla i srboèetnièkoj agresiji te porazio neprijatelja
i stvorio slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku?
Još jedno Božje èudo dogodilo se 16. studenoga
2012., kad je sudac Theodor Meron proèitao presudu
Haaškoga žalbenog vijeæa kojom je oslobodio generale
Gotovinu i Markaèa, a isto tako, ukljuèivo, oslobodio
i predsjednika Franju Tuðmana, kao i državu Hrvatsku
svih optužaba koje su kao cilj imale izjednaèavanje
agresora i žrtve.
Nažalost, aktualna situacija i trenutak koji
proživljavamo kao narod i kao vjernici katolici, èine
se preteškima, jer se neokomunistièka ideologija
ogrnuta plaštem neoliberalizma obrušava na nas svom
silinom. Oni koji bi trebali raditi na dobro èovjeka i
opæe dobro, kako je to rekao kardinal Bozaniæ, „razaraju
èovjeka i unesreæuju Hrvatsku”. Oni, kako to reèe naš
nadbiskup Marin Barišiæ, ne žele odgajati (èovjeka se
odgaja), nego uzgajati (životinju se uzgaja).
I opet se pred nas postavlja pitanje: Gdje naæi
utjehu, zaštitu, zagovor kad sile zla navaljuju
ðavolskom mržnjom na nas vjernike katolike, Marijinu
djecu? Èini se da od ljudi teško možemo oèekivati
pomoæ. Zato se još jednom vratimo i obratimo Mariji
našoj majci, Kraljici Hrvata, koja je u našem
povijesnom hodu stupala s nama. Njoj koja je utkana
u naš duhovni život, u naše srce i u našu povijest,
zavapimo:
„Dušo, duše Hrvatske, Isusova Mati,
Zvijezdo naših stradanja, ne prestaj nam sjati.”
Razgovor s Jurom Kešinom Malim vodio i za tisak, uz uvodne i zakljuène misli, priredio njegov sin, prof.
dr. sc. don Ivan Kešina.
- - IZ POVIJESTI ŽUPE - PRAVILNIK
BRATOVŠTINE PRESVETOG SAKRAMENTA
VID
u župnoj crkvi sa prikazanjem Presv. Sakramenta, i
držati svijeæu,
b/ doæi na misu svakog umrlog bratima;
c/ Ispovijedati se i prièešæivati na Veliki Èetvrtak i
na staru godinu;
d/ opslužiti uru klanjanja za vrijeme javnog klanjanja
i sv. Groba i to po redu kako Upraviteljstvo zabilježi,
i po istoj odredbi nositi baldakin, barjak, torce i ostalo.
Tko se ne bi pokorio ovom naredbama, može ga
Upraviteljstvo pozvati na red, a ako se ne bi htio
podložiti, i iskljuèiti.
§ 6.
Svaki bratim ima pravo:
a/ na jednu svijeæu, tada kada vrši službu u crkvi, kako
u § 5;
b/ prisustvovati skupštinama i glasovati odluèujuæim
glasom;
c/ kad umre, da mu svi bratimi doðu na sprovod i
misu.
§ 7.
Skupštinu saèinjavaju bratimi do toga dana upisani i
može odluèivati poloviènim pristupom bratima. Ne
pristupi li polovica bratima tada se ista sazivlje za 14
dana istim dnevnim redom i istu uru koja je valjana s
§ 1.
Osniva se položajna zadruga pod imenom: ''Bratovština
Presvetog Sakramenta'' sa sjedištem u Vidu.
§ 2.
Zadruzi je zadatak promicati pobožnost prema
Presvetom Oltarskom Sakramentu, a taj se zadatak
postizava vršenjem kršæanskih dužnosti i po pobožnim
djelima, po obredu sv. Katolièke Crkve, odreðenim
na èast i slavu Pres. Sakramenta od oltara.
§ 3.
Èlanom ove pobožne zadruge, može postati svaka
poštena i kršæanski živeæi, muška osoba, poslije
navršenih 16 godina. Èlanovi ove zadruge zovu se
''bratimi'' i primaju se od Upraviteljstva. Isti bivaju
iskljuèeni iz zadruge, ako zanemare vršiti dužnosti
ustanovljene po ovom pravilniku.
§ 4.
Svaki bratim pri upisbi mora uplatiti blagajniku dinara
10.oo ulaznine i godišnji prinos od 5.oo/pet/
Toliko prije! Za godinu 1946 upisnina 70.oo, a èlanarina
30.oo din.
§ 5.
Svaki je bratim dužan:
a/ doæi na svaku crkvenu sveèanost koja æe se održavati
6
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
kojim mu drago brojem èlanova. Zakljuèci su valjani
sa nadpoloviènim brojem prisutnih èlanova, izim kad
bi se radilo o raspustu zadruge, tada se hoæe tri èetvrtine
prisutnih èlanova. Glasovanje je javno, a može biti i
ceduljom.
§ 8.
Župnik je po pravi pretsjednik i može staviti svoju
zabranu svakomu zakljuèku, koji bi se protivio
društvenom cilju, ili nareðenju, ili crkvenoj vlasti.
Priziv protiv župnikovoj zabrani kroz 14 dana upravlja
na Presv. Ordinarijat i taj konaèno odluèiva.
§ 9.
Skupština se sazivlje po odredbi Upraviteljstva i to
barem jednput na godinu, u nedilju po Vodokršæu i
svaki put, kad 12 bratima zatraži naznaèivši dnevni
red o kom se ima raspravljati. Zakonito je sazvana,
kad je župnik oglasi s oltara nedjelju dana prije.
§ 10.
Sve što se na skupštini pretresa, valja se zavesti u
zapisnik i dva èlana sa pretsjednikom i tajnikom
potpišu. Èlanove za potpis zapisnika bira na poèetku,
svaki put skupština.
§ 11.
Skupština pripada, a/ imenovanju upravitelja, b/
pretresivanje i odobrenje godišnjih raèuna i predraèuna,
c/ raspravljanje svih posala tièuæi se zadruge d/
tumaèenje i preinaka a razumije se potvrdom crkvene
vlasti.
§ 12.
Upraviteljstvo zadruge koje bira skupština sastoji se
od tri èlana i to: Župan, blagajnik, tajnik. Isto stvara
zakljuèke veæinom glasova, a u sluèaju jednakosti
odluèuje pretsjednik. Protiv zakljuèenim Upraviteljstva
prost je utok kroz 14 dana, na skupštinu. Èasti se biraju
svake godine u nedilju po Vodokršæu kad staro
Upraviteljstvo polaže raèune, a stupaju u službu kad
Presv. Ordinarijat potvrdi.
§ 13.
Župan preko župnika urièe skupštinu i sjednice
Upraviteljstva kojima predsjeda župnik, pretsjednik,
a u njegovoj otsutnosti župan. Blagajnik zajedno sa
županom i pretsjednikom èuva u pohrani novac
bratovštine, te imadu biti na blagajni tri razlièita kljuèa,
po jednog da svaki od njih ima. Tajnik vodi dopisivanje
upisbe i raèune.
§14.
Uprava zadružno imovine vodi se po utanaèenom
predraèunu. Upraviteljstvo je dužno držati u podpunom
redu: a/ matice èlanova u kojoj ima biti toèno ubilježen
dan pristupa ili istupa pojedinog bratima, b/ knjigu
bratimskih uplata, c/ dnevnik dohodaka i rashoda, d/
zapisnik Uredovnih spisa.
§15.
Društvo zastupa pravno Pretsjednik, a spisi su
pravovaljeni kad ih potpišu Pretsjednik i Tajnik.
Predsjednika u odsustvu zamjenjuje župan, a tajnika
blagajnik.
Iz originala prepisao župnik don Mladen Margeta
IZ KRONIKE ŽUPE
9. VELJAÈE 1955. g. na sjednici crkovinarstva
Bl. Gospe u Vidu, primio je župu i župski ured
od vlè. don Frane Bego – niže potpisani Ante
Vojnoviæ
10. ožujka 1956. g.
br.485/56 Biskupski
Ordinarijat dozvoljava promjenu u redu govorenja
sv. Mise svake treæe nedjelje na Dragoviji.
30. listopada 1956
br. 1770/56. Biskupski
Ordinarijat odreðuje da se drži vjeronauk u Prudu
u kuæi G i M Volareviæa, a br 1771/56, dozvoljava
veèernju sv. Misu u nedjelju, zapovjedne blagdane
i prve petke.
4 i 5 kolovoza 1955. g. obavio je preuz. gosp. don
Frane Franiæ pastirski pohod ovoj župi i podijlo
sv. krizmu prvi put u ovoj župi. Pontifikalna služba
Božja vršila se je u novoj nedovršenoj crkvi uz
veliko sudjelovanje naroda iz župe i okolice.
11. kolovoza 1955. g. dobivena je dozvola od
N.O.O. Metkoviæ, da se može nastaviti gradnja
nove crkve, koja je pred drugi svjetski rat dovedena
s vanjskim zidovima pod krov osim apside.
11. veljaèe 1957. g. stari crkovinari Andrija
Pleæaš, Šimun Boras, Lovre Bukovac i Jure
Marušiæ predali su dužnost novim crkovinarima:
Lovri Bukovcu, Joki Petkoviæu, Andriji Šiljegu i
Petru Petkoviæu.
16. kolovoza 1955.
dobiveno je usmeno
odobrenje od preuz. g. dr. Frane Franiæa , da se
nastave radovi na dovršenju nove crkve, a dne 20.
rujna 1955 br 1687/55 dobivena je i pismena
dozvola od Biskupskog Ordinarijata o tome.
1. lipnja 1957. g.
br. 29719/57. Državni
Sekretarijat za unutrašnje poslove odbija žalbu na
presudu o zabrani procesije na Spasovo od
sekretarijata unutr. posl. N.O.K. Makarska.
7
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
4. veljaèe 1959. g. preuz. G. dr. Frane Franiæ
posjetio je Vid i tom prilikom u pratnji upr. Ž.
don Ante Vojnoviæa te don Mije Vrdoljaka, don
Tomislava Karamana, don Jakova Bagariæa i
Jerka Pejiæa razgledao radove na novoj crkvi.
30. lipnja 1958.g. Sudac za predršaje, proglasio
je krivim župskog upravitelja don Antu Vojnoviæa,
što je držao vjeronauk u privatnoj kuæi u Prudu
i izrekao kaznu od 10.000,oo dinara. Nakon
podnesene žalbe Vijeæu za prekršaje pri drž.
Sekretarijatu za unutarnje posl. u Zagrebu, isti je
od 24. lipnja 1958 br. 1938/58 potvrdilo kaznu ali
ju je smanjilo na 6.000,oodin. Savezni Organ u
Beogradu suglasio se s time, a dotièni je o svemu
izvijestio Biskupski Ordinarijat u Splitu, dana
22. rujna 1958 br.65/58.
don Ante Vojnoviæ upr. ž.
od 9. veljaèe 1955 do 1. veljaèe 1961.g
Iz Kronike prepisao don Mladen Margeta, župnik
8
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Dijamantna misa don Ante Vojnoviæa
S desne don Antine strane je don Josip Deliæ, a s lijeve strane je don Drago Šimundža i don Mile Vidoviæ
n
aš bivši župnik don Ante Vojnoviæ, u nedjelju
22. srpnja 2012. Godine, u kapeli Bogoslovnog
sjemeništa u Splitu, u društvu kolega sveæenika,
rodbine i bivših župljana proslavio je 60 godina svoga
sveæeništva ili kako se godišnjica zove Dijamantna
misa. Prigodnu propovijed održao je dr. don Josip
Deliæ. U misnom slavlju su sudjelovali sveæenici iz
sveæenièkoga doma, koji su slobodni, koji nedjeljom
ne idu pomagati župnicima po splitskim župama: dr.
Mile Vidoviæ, dr. Drago Šimundža, don Pavao Vukoviæ,
don Dušan Vukoviæ, don Marijan Ivan Èagalj, don
Ante Vrbatoviæ i don Lovre Žuljeviæ.
Don Ante Vojnoviæ roðen je u Duæama 14.
prosinca 1926. godine kao prvo od devetero djece od
oca Filipa i majke Mande, r. Brnièeviæ. Osam razreda
gimnazije, radi ratnih neprilika, pohaðao je u Splitu,
Travniku i posljednje razrede ponovno u Splitu.
Teologiju je završio u Splitu. Polovicom studija
teologije, pozvali su ga u vojsku i poslali na bugarsku
granicu gdje se od velike studeni i smrzavanja teško
razbolio. Bio je uvjeren da su ga poslali u takve uvjete
samo zato što je bio student bogoslovije. Naime, u
poratno vrijeme, u Jugoslaviji su opæenito tako
postupali s bogosovima. Njegova roðaka, sveæenika,
don Antu Vojnoviæa (bili su iz iste kuæe, djeca od dva
brata), poslali su na slovensku granicu u kažnjenièku
jedinicu, da èisti i demontira mine. Nisu imali nijedan
sata pouke, pripreme. Kad mu je nakon dvije godine
završio vojni rok, još su mu produžili mjesec dana i
tada su ga, neki su nam potajno rekli, ubili, a nama su
rekli da je poginuo od mine. Na Badnju veèer 1947.
godine dovezli su ga kuæi u mrtvaèkom sanduku. Radi
toga je i naš don Ante dvije godine živio u strahu da
æe stradati kako mu je i roðak stradao. S našim don
Antom Bog je imao drugaèije planove. Biskup dr.
Kvirin Klement Bonefaèiæ ga je 6. srpnja 1952. godine
u katedrali sv. Duje u Splitu zaredio za sveæenika.
Tada su zaredale službe: kapelan u Omišu i Zakuècu,
Muæ Donji, Vid, Kaštel Gomilica, Katuni, Dicmo,
Sitno Donje, Slime i na kraju godinu i pol sužupnik
u Splitu u župi sv. Roka. Odatle je išao u sveæenièki
dom gdje se i sada nalazi.
9
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
U domu se za don Antu brine, da ne bude gladan, s. Vilma Kešina, a don Stanko nadgleda koliko je pojeo
Gdje god je don Ante bio župnik radio je duhovno
i gradio materijalno. Bilo je potrebno i jedno i drugo.
Stariji župljani župe Vid znaju kako je bilo kad je don
Ante došao u župu. (U Vidu je bio župnik od 9. veljaèe
1955. – 30. sijeènja 1961.) Današnja župna crkva nije
bila pokrivena, a nije bila posve ni sazidana. Komunisti
nisu dozvoljavali nastavak radova. Crkva sv. Vida, u
kojoj su se mise govorile, zimi je bila u vodi. Kad su
komunisti dozvolili nastavak radova na župnoj crkvi,
za vrijeme don Antina župnikovanja, dovršeni su
zidovi crkve i saliveni unutarnji stupovi.
U Kaštel Gomilici je za župnu kuæu kupio jednu
siromašnu seosku kuæu i preuredio je za stanovanje
župniku. Obnovio je svetište Gospe od milosti na Miloj
gori.
U Katunima je posve dovršio i uredio novu župnu
crkvu koja je zapoèeta prije Drugoga svjetskoga rata,
a podigao je i kameni dio zvonika.
U Sitnu Donjem je preuredio župnu crkvu,
podigao novi zvonik, elektrificirao zvona i dovršio
novu župnu kuæu.
U Slimenu je podignuo novi zvonik, gradio
vjeronauènu dvoranu i cijeli prostor ogradio kamenim
zidom.
Osim materijalnih radova uvijek je, koliko je
znao i mogao, radio i duhovno. Zato su ga župljani
svugdje gdje je bio voljeli i poštovali. I sada kao
umirovljenik ne miruje. Svake nedjelje i blagdana
odlazi k sestrama franjevkama od Bezgrješne u
Grljevac, župa Podstrana i ima im nedjeljnu i
blagdansku misu.
Neka ga Bog još poživi da èini dobra djela.
don Stanko Vrnoga
10
LIST ŽUPE GOSPE
h
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Sveti Vid-muèenik (304. g.)
agiografija je kao znanost dio teologije i
povijesti, koja prouèava pojam i biti svetosti
i sve o svecima s teološkog i povijesnog vida.
U tom prouèavanju pomažu joj mnoge takozvane
„pomoæne znanosti”, npr. arhivistika, arheologija,
pravo, povijest, umjetnost, književnost, glazba,
etnologija i druge. O svetom Vidu postoji bogata
literatura na svim jezicima pa i na hrvatskom, iako o
njegovu životu nema puno podataka. Roðen je pri
kraju III. stoljeæa na Siciliji u gradu Lilybaelumu, koji
se danas naziva Mazala del Vallo. Majka mu je bila
kršæanka, koja je sina odgojila u kršæanskoj vjeri, a
otac mu je bio poganin, koji je bio bijesan kada je
doznao da mu je sin kršæanin i svakako ga je htio
vratiti vjeri svojih poganskih predaka. Èak je prijavio
vlastima da je kršæanin i da ga treba kazniti, ako se ne
odrekne kršæanske vjere. Vid je pobjegao od kuæe,
neko je vrijeme živio u Rimu i konaèno je pošao u
pokrajinu Lukaniju, gdje je muèenièkom smræu završio
svoj zemaljski život.
Štovanje mladog muèenika brzo se širilo Italijom
i cijelom Europom. Veæ u V. stoljeæu na Siciliji i
Sardiniji posveæeno mu je nekoliko crkava i samostana.
Sveti Grgur Veliki, papa (+604. g.), u svojim spisima
spominje štovanje sv. Vida. U VI. stoljeæu napisana
je glasovita „Pasio s. Viti” tj. opis muèeništva sv.
Vida. Njegovo ime zapisano je u nekoliko starih
liturgijskih knjiga i kalendara, npr. u Jeronimovu
matrirologiju, Gelazijevu sakramentaru (V.st),
Napuljskom mramornom kalendaru, kao i u bizantskim
liturgijskim knjigama (sinasarima).
Relikvije sv. Vida èuvaju se u Parizu od 756.
godine, a dio je u samostanu u Korveyu. Sv. Vjenceslav,
èeški knez, dobio je na dar tuku svetog Vida i u Pragu
u njegovu èast sagradio crkvu. Kasnije je na njezinu
mjestu podignuta jedna od najljepših europskih gotskih
katedrala. U srednjem vijeku bilo je u europskim
zemljama preko 1300 naselja u kojima se štovao sv.
Vid. Puèka pobožnost „pronašla” je u XV. stoljeæu
„svete pomoænike”, tj. neke svece koji pomažu
vjernicima u raznim velikim teškoæama i nevoljama.
Takvih svetaca ima više, ali se najèešæe spominje 14
takvih svetaca. Meðu njima je i sv. Vid. To je samo
dokaz koliko su vjernici štovali svetog Vida i zazivali
ga u svojim potrebama.
I u mnogim hrvatskim krajevima vjernici su štovali
svetog Vida. Tako je katedrala u Rijeci njemu
posveæena, kao i crkve u raznim mjestima, npr.
Grožnjan, Ladvenjak, Madžarevo, Okuèani, Ozalj,
Pitomaèa, Prezid, Smokovljani, Trsteno, Varaždin,
Vidovec, Zelovo i Žažina. Ima i mnogi naziva veæih
i manjih naselja, koja se nazivaju po svetom Vidu,
npr. Vid, Vidaliæ, Vikeliæ selo, Vidonje, Vidovec
Cesareèki, Vidoši, Vidovci, Vidovec (Krapinski i
Petrovski), Vidovice, Vidoviæi, Viduševac.
Znaèajna imena: od latinskog vita = život. Dakle
Živko.
Zaštitnik: apotekara, gostionièara, vinogradara,
protiv oluje, požara, neplodnosti, padavice i opsjednuæa.
Imendan: Vid, Vide, Vido, Vida, Vidan, Videk,
Vidica, Vidonja, Vidoš, Viduka, Vitko, Viæan, Viðo,
Viðan, Videna, Vidojka, Viduša, Vitka.
Blagdan: 15. lipnja.
fra Gabrijel Jurišiæ
Nadbiskup Foggie Francisko Pio Tamburrino blagoslov
kipa sv. Leopolda u Prudu
n
a blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandiæan 12.
svibnja u Prudu je bilo posebno sveèano.
Proslava svetko-vine sv Leopolda zapoèela je
jutarnjom misom koju je predvodio don Senko
Antunoviæ iz župe sv Nikole biskupa Metkoviæ,
poseban znaèaj dao je dolazak nadbiskupa talijanske
Foggie Franciska Pia Tamburrina koji je i predvodio
veèernje sveèano misno slavlje. Umjesto odsutnog
don Mladena, domaæin je bio vidonjac don Marinko
Jurišin župnik u Bijelom Viru. Don Marinko je ujedno
bio i prevoditelj nadbiskupu. U misnom slavlju asistirali
su don Damir Bistriæ iz župe Vidonje, fra Petar Guliæ
iz župe sv. Ilije Proroka Metkoviæ, don Dragan Rajkoviæ
župnik u miru, nekadašnji župnici u župi don Jure
Marasoviæ i don Stanko Vrnoga te nadbiskupov tajnik
don Michele Tutalo. Vrijeme je bilo toplo i sunèano
11
te je bilo ugodno na platou pored crkve a od posebnih
gostiju nazoèili su autor novog kipa Nikola Šeparoviæ
sa suprugom i gradonaèelnik Stipo Gabriæ sa
suradnicima.
Na poèetku misnog slavlja, nadbiskup Tamburrino
blagoslovio je kip sv. Leopolda koji se nalazi na
kamenom postoljuna platou ispod crkve. Kip je izradio
majstor Nikola Šeparoviæ iz Blata na Korèuli prema
modelu drvenog kipa koji se nalazi u crkvi. Potom je
bila procesija kroz mjesto te misno slavlje. U
propovijedi nadbiskup je govorio o životnom putu
hrvatskog sveca iz Boke Kotorske sv. Leopolda koji
je najveæi dio života proveo u Padovi gdje je
ispovijedao, na kraju naglasivši da što dublje i što
dostojanstvenije živimo život s Kristom i Bogom.
Malen rastom ali velik djelom kapucin sv. Leopold
LIST ŽUPE GOSPE
umro je u Padovi 1942.godine gdje mu se nalazi grob.
Iako je tijekom ratnih bombardiranja cijeli samostan
razrušen do temelja, njegova sobica u kojoj je
ispovijedao ostala je jedina saèuvana. Svetim ga je
proglasio papa Ivan Pavao II 1983.godine. Na kraju
svete mise Miro Volareviæ Mirek je nadbiskupu predao
dar župe sliku župne crkve Gospe Snježne koju je
izradila Željka Suton i male replike stare puèke torbe
koje je isplela Tada Volareviæ. U torbama su još bile
pletene biève (èarape) i jedna manja sa šahovnicom.
Na kraju je nadbiskupu predana mitra kao dar
neretvanskog dekanata koju je izradio don Damir.
Nadbiskup Tamburrino zahvalio je na darovima
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
naglasivši da je ova mitra najljepša koju ima i da je
vrijedna da je nosi i sam papa Benedikt XVI. Nadbiskup
Tamburrino sa svojim tajnikom u župu je stigao dan
prije blagdana. U pratnji don Marinka Jurišina obišao
je župu poèev od Arheološkog muzeja zatim obišavši
crkve sv Vida, sv. Ivana u Prudu te na kraju župnu
crkvu Gospe od Snijega. Tom prilikom obišao je i
antièke bedemi te spomenik knezu Domagoju. U župnoj
crkvi zatekao je krizmanike na prvoj probi sa
voditeljicom Anitom zadovoljan onim što je èuo slikao
se sa njima za uspomenu.
Branko Markota
12
LIST ŽUPE GOSPE
j
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
LJUBAV JE SLIJEPA /Prièa/
ednom davno, svi ljudski osjeæaji i sve ljudske
kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu
Zemlje. Kada je Dosada zijevnula treæi put,
Ludost je uvijek tako luda, predložila: „Hajdemo se
igrati skrivaèa!”
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je meðu
osjeæajima.' Intriga je podigla desnu obrvu, a
Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
„Skrivaèa? Kakva je to igra?”
„To je jedna igra'', zapoèela je objašnjavati Ludost,
„u kojoj ja pokrijem oèi i brojim do milijun, dok se
svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojenjem, polazim
u potragu, i koga ne pronaðem, taj je pobjednik.”
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo je Oduševljenje.
Sreæa je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i
Apatiju koju nikako ništa nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv
skrivanja, a i zašto bi se sakrivala? Ionako je uvijek,
na kraju, svi pronaðu. Ponos je mislio da je to glupa
ideja, iako ga je zapravo muèilo što on nije bio taj koji
se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
„Jedan, dva, tri…” poèela je brojiti Ludost. Prva
se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila
iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muèeæi popeo
na vrh najvišeg Drveta. Velikodušnost se nije nikako
mogla odluèiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto
èinilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja.
Ljepota je uskoèila u kristalno èisto jezero, a
Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a
Sloboda u dahu vjetra. Sebiènost je pronašla skrovište,
ali samo za sebe! Laž se sakrila na dnu oceana (laže,
na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno..
Kada je Ludost izbrojila 999.999, Ljubav još nije
pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši
ružiènjak, uskoèila je, prekrivši se prekrasnim
pupoljcima.
„Milijun”, zavikala je Ludost i zapoèela svoju
potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg
kamena. Ubrzo je zaèula Vjeru kako raspravlja o
teologiji s Bogom, a Strast i Požuda se iskoèile iz
kratera od straha. Sluèajno se tu našla i Zavist, i naravno
Uspjeh, a Sebiènost nije trebalo niti tražiti. Sama je
izletjela iz svoga savršenog skrovišta koje se pokazalo
pèelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je
ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla
odluèiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem
kamenu. Tako je Ludost malo po malo, pronašla gotovo
sve. Talent u zlatnom klasu žita, Tjeskobu u izgorjeloj
travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopæe ièega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaæi. Pretražila
je svaki grm i svaki vrh planine i kada je veæ bila
bijesna, ugledala je ružiènjak. Ušla je meðu ruže,
uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti poèela
udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se zaèuo bolan krik. Ružino je trnje
izgreblo Ljubavi oèi. Ludost nije znala što uèiniti.
Pronašla je pobjednika, osjeæaj nad osjeæajima, ali
Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav
da joj oprosti i na posljetku odluèila zauvijek ostati
uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala
pobjednik nad osjeæanima, ali ostala je slijepa, a Ludost
je prati gdje god ide.
(Nepoznati autor)
list svetog Ante „Veritas'' br.3 2012.
O
BRAKU
(savjeti kršæanskog mislioca)
Ako žele biti sretni, zaruènici moraju najprije
imati dobre zube, jer æe se mnogo puta morati
ugristi za jezik;
moraju imati jaka leða, jer æe morati mnogo toga
na njih natovariti;
moraju imati dobar želudac, jer æe progutati
mnogo gorkoga i neslanoga;
moraju imati dobre prste, jer æe jedno drugome
èesto puta morati progledati kroz prste;
moraju imati dobra prsa, jer æe mnogo puta u
njima kuhati, a roditelji nikada ne smiju
eksplodirati;
moraju imati dobro grlo, jer æe im mnogo puta
doæi do grla, ali nikada ne smije prijeæi preko grla;
moraju imati jaku kralježnicu, jer æe se jedno
drugome èesto popeti na vrh glave, a ipak æe
morati ostati èvrsto na svojem mjestu;
moraju imati siguran hod, jer æe se mnogo puta
spotaknuti – on na njezine, a ona na njegove mane.
Zaruènici moraju imati jaku dušu da bi mogli
podnijeti udarce života, jer oni nisu jaki.
Muž i žena moraju biti uvijek povezani s Bogom,
da bi njihovo zajedništvo ostalo trajno!
13
LIST ŽUPE GOSPE
k
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
KRISTIJAN JE NAŠ DAR OD BOGA
ada doznate za herojsko držanje majke, onda se
u vama javlja misao, a možda i strah što bih ja
uèinila da sam na njezinu mjestu. Evo jedne takve
herojske majke koja je za naš župni list napisala
kako je to bilo kada je ostala trudna sa svojim sinom
Kristijanom. Dao Bog da bude što više herojskih majki
(poput naše Ivke) u našem hrvatskom narodu.
Problemi s trudnoæom poèeli su od dva i pol
mjeseca trudnoæe, kada sam dobila krvarenje, a nastavili
su sve do njegova roðenja. U èetvrtom mjesecu
trudnoæe završila sam u bolnici zbog otjecanja plodne
vode. Lijeènici su mi rekli da je s bebom i onako
gotovo i da se moram ''oèistiti'', to znaèi abortirati, jer
æu i ja umrijeti s njim. Nisam to mogla uèiniti jer ne
bi mogla pogledati u oèi drugoj svojoj djeci, ne bih
mogla ubiti nevino stvorenje, to dijete koje smo moj
muž i ja željeli. Lijeènici su mi dali papir na kojem
sam se potpisala da sama preuzimam krivicu ako
umrem jer tako moji ne bi mogli tužiti bolnicu.
Trudnoæom sam išla dan po dan. Znala sam da nas
dragi Bog neæe ostaviti, pa toliki su se molili za nas.
Najèešæe sam molila: ''Isuse, ja se uzdam u te''. I
lijeènici su se èudili kako to podnosim, kako nisam
dobila sepsu, kako beba i dalje raste. To je bilo èudo
Božje. Rodio se Kristijan od šest i pol mjeseci trudnoæe.
On je borac. Imao je samo kilogram i èetiristo grama
kada se rodio. Dva je puta umirao do onog vremena
kada se je ustvari trebao roditi. Kad sam ga vodila iz
bolnice rekli su mi da æe biti kao biljka, da im je žao
što moje dijete ne može oèima pratiti stvari. Svi su se
prevarili. Iako je Kristijan prošao šest operacija, hvala
dragom Bogu on normalno vidi i inteligentan je 16godišnjak. Uèenik je drugog razreda srednje škole i
ove æe se godine krizmati. On je naš, dar Božji nama
i sretni smo zbog njega.
Ivka Iliæ /Kristijanova majka/
Kristijan sa majkom ispred crkve Sniježne Gospe
14
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
60. godina braka Petar i Vinka Marušiæ
u
današnje vrijeme, kada svaki èetvrti brak
završava razvodom, svijetli primjer
dugogodišnje ljubavi pružaju nam Petar (24.
2. 1930.) i Vinka (2. 4. 1928.) Marušiæ (roð. Volareviæ)
iz Pruda. 9. prosinca 2012. Godine, tijekom nedjeljne
mise Vinka i Petar nakon 60 godina braka obnovili su
svoj braèni zavjet. Uz mnogobrojne vjernike s njima
su bila njihova djeca, unuci i praunuci.
Vinka, roð. Volareviæ i Petar Marušiæ iz istoga su
sela pa su se poznavali i prije, ali joj je Petar odluèio
pristupiti kada ju je u Metkoviæu ugledao na svetoga
Iliju, na kojega se i danas u Metkoviæ slije mnoštvo
svijeta. Kupio je kilogram jabuka i prišao Vinki. Od
tada su se upoznavali pune èetiri godine, a vjenèanje
je bilo daleke 1952. Rodilo im se osmero djece (šestero
je živo) koja su im podarila 14 unuka i 11 praunuka.
Život na selu nije bio lagan. Petar je završio zidarski
zanat i za poslom je obišao cijelu Dalmaciju. „Trbuhom
za kruhom” je otišao i u Njemaèku u kojoj je radio
sve do teške ozljede. Vinka je držala kuæu, podizala
djecu, gonila stoku u brdo. Kaže da je bilo teško i da
se danas puno bolje živi, ali onda je bilo više sreæe jer
se èovjek znao zadovoljiti i s malim. Sjeæa se Drugoga
svjetskog rata i gladi. Išli bi u Metkoviæ i od talijanskih
vojnika kupovati mekinje da bi od njih pekli kruh.
Pitali smo ih tko koga više sluša. – Dok sam ja
išao k njoj ja sam slušao, a nakon toga svak svoje –
kaže Petar. Malo smo ga zbunili pitanjem može li „s
nokta” nabrojiti imena svih unuka i praunuka. Naravno
da može, ali treba malo promisliti.
Pozdravljajuæi se sa slavljenicima, oko kojih se
sve spremalo za veliki obiteljski ruèak, Petar nam je
pripomenuo da ga ne zaboravimo posjetiti na
devedesetu godišnjicu. – Života? – Ne, nego braka.
A što je bilo s jabukama? – Odnila sam ih doma. Pa
neæu ih valjda bacit. – odgovara baka Vinka.
Fotografija za sjeæanje
15
Tekst prenesen s metkoviæ.hr
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
ZLATNI PIR – 50 GODINA BRAKA
u
župnoj crkvi u Vidu Žarko i Jela Markota
22.sijeènja 2012. godine proslavili su zlatni
pir-50 godina braka. Vjenèali su se 21. 1.
1962.godine u crkvi svetog Vida a vjenèao ih je tadašnji
župnik don Mate Selak. Oboje su iz naše župe, supruga
Jela je iz Pruda. Tada je istodobno bilo još jedno
vjenèanje naših župljana a sutradan, na tadašnji
ponedjeljak, u istoj crkvi vjenèao se Vinko Pleæaš koji
danas živi u Zagrebu a supruga mu je umrla prije
nekoliko godina te pok. Mate Taslak- Džigiæ (ranije
umro), obojica sa Dragovije. Tadašnji svatovi bili su
skromniji nego danas što se tièe broja gostiju jer je
tadašnji obièaj bio da najuža rodbina mladoženje i
kumovi budu na piru a najviše bi ih bilo do 25 što se
smatralo da je veliki pir. Obitelj mladenke nije bila na
svadbenom ruèku veæ bi braæa ili sestre došli naveèer
na „jabuku”. Obitelj Žarka i Jele imali su petero djece
od kojih su danas živa èetiri sina, te dvanaestero
unuèadi.
Branko Markota
Žarko i Jela sa potomcima
16
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
--SPORT-15. MEMORIJALNI TURNIR „ANTE TASLAK”
o
(po njihovom mišljenju) pa je malo nedostajalo da
doðe do verbalnog okršaja izmeðu suca i predstavnika
Kobiljaèe. Nakon primirja Kobiljaèa je prijetila
odlaskom s utakmice što se na sreæu nije dogodilo pa
je sve odigrano do kraja gdje je ekipa „CB Vibe”
odnijela pobjedu 2:0. Nakon dramatiène utakmice
trebala je nastupiti ekipa „MNK Vid”. Nažalost, ni
oni nisu zaigrali jer njihovi protivnici (ekipa
„Štrumfovi”) nisu došli. U pretposljednjoj utakmici
dana sastali su se „Mlinište” i „Višiæi”. Nakon rezultata
1:1 pobjednik se odluèivao na penale u kojima je
uspješnija bila ekipa „Mliniše” koja je pobjedila
„Višiæe” 4:2. U posljednoj utakmici ekipa „Šuškovo
naselje” bez veæih problema pobijedila je ekipu „Æakula
bar” rezultatom 4:0.
Nakon završene osmine finala, u petak 23. ožujka,
održano je polufinale Memorijalnog turnira „Ante
Taslak”. Ove godine, po prvi puta u polufinalnim i
d 9.-25. ožujka u Vidu je odigran 15.
memorijani turnir „Ante Taslak” na kojem
je sudjelovalo 28 ekipa. Nakon završenog
prvog kruga, 18. ožujka, na programu je bila 1/8 finala
gdje su prvu utakmicu odigrale ekipe „Mali Brazil” i
„Slavni i poznati”, pobjedu je odnijela ekipa „Slavni
i poznati” pobjedivši svoje suparnike rezultatom 3:1.
Nakon toga trebala se odigrati utakmica izmeðu „MNK
Prud” i „Samo puni”, nažalost ekipa „Samo puni” nije
došla pa je Prud prošao u èetvrtfinale turnira. U 17:15
h uslijedila je najbolja utakmica dana gdje su snage
odmjerile ekipe „CB Vibe” i „ŠU Kobiljaèa”. U napetoj
utakmici s mnoštvom prekršaja, prvo poluvrijeme
završilo je 0:0; u nastavku drugog poluvremena „CB
Vibe” postiže pogodak za vodstvo 1:0. Ubrzo „CB
Vibe” postiže i drugi te osiguraje èetvrtfinale; u 10.toj minuti drugog poluvremena predstavnik Kobiljaèe
protestirao je sucu zbog krivo dosuðenog prekršaja
17
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
finalnim utakmicama, poluvrijeme je trajalo 20 minuta
umjesto dosadašnjih 15. U prvoj polufinalnoj utakmici,
snage su odmjerile ekipe „Šuškovo naselje” i
„Mlinište”. Nakon 10-tak minuta igre mogla se
zamijetiti nadmoæ ekipe „Šuškovo naselje” koja je
pred kraj poluvremena postigla pogodak pa je time
prvo poluvrijeme završilo u korist „Šuškovaca”. U
drugom poluvremenu probudilo se „Mlinište” koje je
sve više prijetilo golu „Šuškova naselja”. Nakon niza
upuæenih udaraca pada izjednaèujuæi pogodak, ubrzo
„Šuškovo naselje” odgovara novim golom i vodstvom
2:1; prednost su uspjeli saèuvati do 18. minute
poluvremena kada „Mlinište” postiže pogodak i time
izjednaèuje rezultat 2:2. Pobjednika smo dobili
izvoðenjem penala u kojem je „Šuškovo naselje” bilo
uspješnije pa je zasluženo osiguralo mjesto u finalnoj
utakmici. Na prepunim tribinama nestrpljivo se èekao
poèetak domaæeg dvoboja izmeðu Vida i Pruda. Ubrzo
nakon poèetka utakmice Vid je postigao prvi pogodak
na oduševljenje velikog broja navijaèa. Pet minuta
kasnije dolazi do izjednaèenja, nakon toga Vid ponovo
postiže gol za vodstvo 2:1. Pred sam kraj poluvremena
Prud je izjednaèio na 2:2. U drugom poluvremenu
„kola su krenula nizbrdo” za Pruðane te su u kratko
vrijeme primili tri nova gola nakon èega rezultat biva
5:2. Nakon 14.-te minute drugog poluvremena i timeouta, Pruðani odluèuju da igraju bez golmana jer na
taj naèin dobivaju igraèa više u napadu. Ubrzo se
vidjelo da je odluka bila ispravna jer su za kratko
vrijeme smanjili vodstvo Vida na 5:4. Kako se bližio
kraj utakmice, igraèi jedne i druge momèadi bili su
sve nervozniji. Tri minute prije kraja, suci Damir Suton
i Jerko Beš, prijetili su prekidom utakmice zbog bacanja
petardi u teren (prudski navijaèi). Nakon što se situacija
na tribinama smirila, utakmica je nastavljena. Unatoè
dobrim prilikama, u posljednje dvije minute, Pruðani
nisu uspjeli izjednaèiti rezultat. Toèku na „i” stavio je
MNK Vid koji je 15 sekundi prije kraja postigao
pogodak za vodstvo, 6:4, i time se pridružio ekipi
„Šuškova naselja” koju æemo gledati u finalu. U
nedjelju 25. ožujka, bila je završnica Memorijalnog
turnira „Ante Taslak”. Prva na rasporedu bila je
utakmica za treæe mjesto u kojoj su snage odmjerile
ekipe MNK Prud i Mlinište. U prvom poluvremenu
Pruðani su bez veæih problema stvorili prednost od
3:1, u nastavku su uspjeli dati još jedan gol te time
poveæali rezulat na 4:1. Ponovo se dogodila situacija
kao u polufinalnoj utakmici, za kratko vrijeme primili
su tri gola i time doveli u pitanje utakmicu. Pet minuta
prije kraja Pruðani zabijaju za vodstvo 5:4, ubrzo
Mlinište izjednaèuje rezultat i utakmica završava 5:5.
Pobjednika smo dobili izvoðenjem penala. Pobjedu
je odnijela ekipa Pruda rezultatom 7:6 i time osvojila
3. Mjesto, što je njihov najbolji uspjeh od kada se
igraju malonogometni turniri u Vidu. Sljedeæa na
programu bila je revijalna utakmica izmeðu ekipa:
„Hrvatska pošta„ i „Prijatelji Ante Taslaka”. Prvo
poluvrijeme pripalo je ekipi „Hrvatske pošte” koja je
vodila 2:0. U drugom poluvremenu bude se „Prijatelji
Ante Taslaka” koji rezultat okreæu u svoju korist nakon
postizanja 4 pogotka. U nastavku utakmice „Pošta” je
spremila u suparnièku mrežu još 2 pogotka i time
postavila konaèan rezultat susreta, 4:4. Zbog revijalnog
karaktera utakmice, nisu se izvodili penali. U finalu
su se sastale dvije najbolje ekipe turnira, MNK Vid i
ekipa „Šuškovo naselje” iz istoimenog mjesta u
susjednoj Hercegovini smještenog izmeðu Èapljine i
Stoca. Uoèi finalnog ogleda svirana je hrvatska himna
te je minutom šutnje odana poèast pok. Anti Taslaku
i svim poginulim hrvatskim braniteljima. Vid je u
prvoj minuti utakmice u napadu pogodio stativu, ubrzo
i još jednu, a povelo je ipak „Šuškovo” pogotkom
Matea Kozariæa. Ante Bukovac izjednaèio je 1:1, a
Ivan Markoviæ doveo Vid u vodstvo, 2:1, što je bio
rezultat na kraju prvog poluvremena. U drugom dijelu
utakmice, Mateo Kozariæ u slalomu izjednaèuje na
2:2. Nekoliko minuta poslije „Šuškovo” je imalo tri
izgledne prilike u desetak sekundi kada vratar Vida
brani izravne i teške udarce na gol. U iduæem napadu
Tomislav Kešina dovodi Vid u vodstvo od 3:2 što je
i konaèan rezultat finalne utakmice u kojoj je MNK
Vid potvrdio prošlogodišnji naslov. Nakon
prošlogodišnjeg 4. mjesta, ekipa „Šuškovo naselje”
osvaja 2. mjesto. Na kraju utakmice dodijeljeni su
prigodni pehari: za najboljeg golmana, Ivan Petkoviæ
(MNK Prud), najbolji strijelac, Leo Kozariæ („Šuškovo
naselje”), najbolji igraè, Tomislav Kešina (MNK Vid).
Pehare im je uruèio Stipe Èamber. Naèelnik našeg
malog mista Ivica Ramiæ uruèio je pehar za 4. mjesto
ekipi „Mliništa”. Pehare za tri prvoplasirane ekipe,
uruèio je sin pok. Ante, Mijo Taslak: 1. mjesto-MNK
Vid, 2. mjesto-„Šuškovo naselje”, 3. mjesto-MNK
Prud. Po završetku dodjele pokala za 1. i 2. mjesto,
organizatore turnira, suce i djelatnike Hrvatske pošte,
u župnoj dvorani prireðena je veèera.
Vicko Marušiæ
18
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
2. kup Gospe Snježne
o
rganizacijom MNK Vid i župe Gospe Snježne
odigran je 2. kup Gospe Snježne u Vidu. U
konkurenciji 20 ekipa pobjednik je CB Æuk
(ekipa iz Velikog Prologa). Prva na rasporedu bila je
utakmica za 3. Mjesto, izmeðu domaæe ekipe Ðubrad
boys i Cvjeæarnice Mia. Domaæa ekipa prvo
poluvrijeme gubila je 2:0, u drugom poluvremenu
gostujuæa ekipa uspjela je dati još 4 gola u „domaæu”
mrežu dok je Ðubrad uspjela nakon silnih pokušaja
pospremiti samo jedan gol u mrežu protivnièke ekipe
pa je utakmica završila 6:1 za Cvjeæarnicu Miu koja
je ovom pobjedom osvojila 3. mjesto na ovogodišnjem
kupu Gospe Snježne. U finalnoj utakmici snage su
odmjerili CB Æuk i Porto Tolero. Kako i dolièi, finalna
utakmica bila je neizvjesna jer su obje ekipe igrale
vrhunski nogomet. U desetoj minuti ekipa Porto Tolera
povela je 1:0, ubrzo nakon toga CB Æuk izjednaèuje
na 1:1 te završava prvo poluvrijeme. U nastavku
utakmice CB Æuk preuzima vodstvo (2:1), u 13. minuti
drugog poluvremena igraè ekipe CB Æuk radi grešku
te daje autogol za izjednaèujuæi rezultat 2:2. Narednih
sedam minuta prošlo je bez pogodaka te smo
pobjednika dobili izvoðenjem penala u kojima je
uspješnija bila ekipa CB Æuk. Tako je CB Æuk osvojio
prvo mjesto dok je prošlogodišnja pobjednièka ekipa
Porto Tolera bila druga. Nakon završene utakmice
dodijelila su se priznanja. Trofej Radija Narone za
najboljeg igraèa osvojio je Dragan Stankoviæ iz ekipe
CB Æuk, za najboljeg golmana proglašen je Pero
Jelaviæ (CB Æuk) kojemu je pokal uruèio igraè
malonogometnog kluba Vid Josip Volareviæ,
treæeplasiranoj ekipi Cvjeæarnica Mia pokal i novèanu
nagradu od 1000 kn uruèio je urednik športske emisije
Šnjura gosp. Nikica Medak, drugoplasiranoj ekipi
Porto Tolero pokal i novèanu nagradu od 1500 kn
uruèio je predsjednik UL Neretve gosp. Marko Marušiæ,
pobjednièkoj ekipi CB Æuk pokal u trajno vlasništvo
kao i prijelazni pokal te novèanu nagradu od 5500 kn
uruèio je župnik župe Vid don Mladen Margeta. Na
samom kraju održano je izvlaèenje tombole koja se
prodavala za vrijeme utakmice.
Vicko Marušiæ
19
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
15. maraton laða i veslaèki maraton Metkoviæ-Dubrovnik
d
omagojevi su gusari 2012. godine sudjelovali,
po èetrnaesti put, na Maratonu laða, èime su
šesta udruga po broju nastupa na Maratonu.
Za ovaj Maraton planirali smo sudjelovanje dvije
ekipe od kojih bi jednu èinili veterani Domagojevih
gusara. Što zbog brojnih obveza, što zbog
nezainteresiranosti pojedinaca, na kraju smo sastavili
samo jednu ekipu. Planirali smo veslati bez optereæenja
o plasmanu pa se s treninzima poèelo kasno, negdje
poèetkom srpnja uoèi veslaèkog maratona do
Dubrovnika. Na incijativu nas par veterana 4. gardijske,
planiran je jedan veslaèki maraton laðama od Neretve
do Dubrovnika (dva simbola koja se nalaze na zastavi
i grbu Dubrovaèko-neretvanske županije) koji bi se
odvijao povodom obilježavanja 20. obljetnice obrane
i osloboðenja hrvatskog juga i deblokade Dubrovnika
te u èast poginulih pripadnika 4. gardijske brigade
koji su položili svoj život na oltar Domovine u borbama
na južnom bojištu tijekom 1992. godine. Prvi plan je
bio da se ide s dvije laðe (Veterani 4. gbr i Domagojevi
gusari), ali zbog nedostatka financijskih sredstava
odluèeno je da se ide s jednom. Na ovaj zahtjevni
maraton krenuli smo iz Metkoviæa u petak 6. srpnja
2012. g. nakon blagoslova kojeg nam je udijelio vikar
župe sv. Ilije, fra Lukica Vojkoviæ. U Opuzenu smo
izvršili zamjenu posada i nastavili rijekom Neretvom
do mora gdje smo stali u Blacama. Nakon veèere, koju
smo sami pripremili, nije nam preostalo puno vremena
za odmor. Dio sudionika legao je na parket u uredima
opæine, a dio vani po plaži gdje je bilo sasvim ugodno.
Veæ u 2 sata smo ustali, spremili opremu i ukrcali se
u laðu. More je bilo mirno, kao ulje, mjeseèina je
dobro osvjetljavala put. Na moru je zrak bio dosta
sparan. Zvuk bubnja o koji je bubnjar udarao ritam,
odjekivao je cijelim zaljevom do Pelješca. Nastavili
smo uz obalu prema Komarnoj gdje smo prošli pored
gradilišta – nadamo se, buduæeg mosta Kopno-Pelješac
– zatim dalje kraj poluotoka Kleka prema Neumu gdje
nas je doèekao nekadašnji èlan Domagojevih gusara
i sadašnji voditelj ovogodišnjih debitanata na Maratonu
20
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
laða ekipe iz Udruge laðara Neum, Ivan Piccolotti,
koji je dalje nastavio s nama. Dio puta kod Neuma
pratilo nas je i nekoliko njihovih brodica. Neumljani
su pripremali i sveèani doèek, a njihovi laðari su nasj
edan dio puta trebali otpratiti, meðutim, kako smo se
u zadnji tren odluèili krenuti ranije, još po mraku, nije
bilo vremena za organizaciju.
Nakon nekoliko sati napornog veslanja stigli smo
u Mali Ston do kojeg smo tu noæ i jutro preveslali oko
30 kilometara. Kako ne bismo zaobilazili Pelješac, u
Malom Stonu laða je izvuèena i šlepom prebaèena
nekoliko kilometara cestom do Stona, odakle je druga
posada nastavila dalje prema Slanom. Sunce je veæ
poèelo dobro grijati pa smo se osvježavali vodom iz
prijenosnog hladnjaka napunjenog ledom i bocama
vode. Atmosfera je bila jako pozitivna pa se uz smijeh
nije mislilo na napor. U Slano smo stigli oko 10 sati.
Na mjesnoj rivi doèekao nas je naèelnik opæine
Dubrovaèko primorje, Nikola Knežiæ, i ostatak ekipe
koja nas je pratila kopnom. Nakon kraæeg zadržavanja
i osvježenja nastavili smo dalje. Nakon nekih sat i pol
veslanja stigli smo do malene uvale i plaže uz
ljetnikovac Cvijete Zuzoriæ u Brseèinama podno
Jadranske magistrale. Polegli smo od umora u
hladovinu ispod nekoliko maslina, a dio ekipe si je
dao oduška kupanjem u moru. Jedan od kolega skuhao
je rižot u Metkoviæu i trebao ga dovesti do nas. Zbog
gužve u prometu, posebno na graniènim prijelazima,
ruèak nam je kasnio. Gotovo sat vremena izgubilo se
zbog gužvi na oba GP i tko onda može reæi da nam
most ne treba! Napokon nam je stigao i objed kojeg
smo jeli u pravim terenskim uvjetima, no ipak nakon
okijepe bilo nam je lakše. U djeliæima hladovine
nestrpljivo se išèekivao polazak. U 16:30 nastavli smo
prema Dubrovniku, prošli otok Koloèep. Ostatak ekipe
iz pratnje zastao je u Trstenom zapaliti svijeæu kod
spomenika poginulim pripadnicima 4. gardijske
brigade. Na moru gotovo da nije bilo ni daška vjetra.
Ono je poslije postalo valovito, a nekih desetak
kilometara prije grada valovi su poèeli jako otežavati
veslanje. Taj dio puta, uz jako sunce i vruæinu, najviše
je izmorio veslaèe.
Po planu, nešto iza 20 sati uz plamen bengalke
ušli smo u stari dubrovaèki Porat. Na obali nas je
doèekao župan Nikola Dobroslaviæ sa suradnicima,
naši prijatelji i suborci. Turistima je taj prizor bio jako
interesantan pa su aparati stalno škljocali. Po završetku
smo ukrcali laðu na kamion i krenuli kuæi. Usput smo
zastali na veèeru u Neumu kod Piccolotija.
Ukupno smo prešli oko 100 kilometara i to za 17
sati veslanja, od èega je veæina bila po jakom suncu,
ali to nam nije teško palo. Svima nam je bila èast biti
dio ovoga vrijednog projekta u spomen na svijetle
trenutke Domovinskog rata i obilježavanje jedne od
najveæih pobjeda – osloboðenje juga Domovine 1992.
godine.
Popis Domagojevih gusara, sudionika ovog
zahtjevnog maratona: Miro Matiæ, Branko Markota,
Mate Volareviæ, Leo Iliæ, Ivan Kuran, Nikola Boras,
Tomislav Batinoviæ, Boro Jelèiæ, Hrvoje Marušiæ,
Goran Pehar, Josip Pejar, Nedo Vuèiæ, Ivan Piccoloti,
Vinko Volareviæ, don MladenÊ Margeta (pratnja
kombi), Ranko Šiljeg (priprema hrane), Marko Marušiæ.
I ove godine nastupili smo na 8. laðarskom kupu župe
Bagaloviæi, utrci laða od Krvavca do Metkoviæa i
natrag, gdje smo osvojili 8. mjesto. Potom smo
organizirali 8. kup kneza Domagoja u Vidu na kojem
smo osvojili drugo mjesto iza ekipe Veterana 4.
gardijske brigade i ispred Neuma i Bjelovara. Za
nekoliko dana slijedile su brzinske utrke u Opuzenu
gdje smo nastavili tradiciju dobrih rezultata osvajanjem
1. mjesta i pehara Slobodne Dalmacije. Utrku smo
odveslali perfektno uz maestralan okret našeg pariæara
Cvite Matiæa. Iako su nakon toga mnogima bez
argumenata „porasla krila” cilj nam je bio biti meðu
20 ekipa. Na ovom jubilarnom maratonu sudjelovalo
je 37 ekipa. Nakon starta i poèetne gužve našli smo
se uz bok Bjelovara i Crnog puta, obje ekipe s visokim
ambicijama i spremnije od nas po broju izveslanih
kilometara. Neretva je bila vrlo valovita što je otežavalo
veslanje. U Opuzen smo na mjesto za zamjene bili u
prvih 12 ekipa, uz bok Crnom putu dok su iza nas bile
druge laðe meðu kojima i Rogotin. Ranijih godina
dok smo ostvarivali bolja mjesta i bili u vrhu, nismo
se mijenjali u Opuzenu ako smo imali dobru poziciju
zbog èega je bilo i ljutnje meðu onima koji su ostali
na obali. Zadnjih par godina vršimo izmjene u Opuzenu
da svi koji su trenirali ipak odveslaju maraton, a ove
zadnje dvije godine to nas je koštalo izgubljenih mjesta
na kraju. Prošle godine bar pet mjesta, a ove godine i
puno više. Ne smatram da smo uveli loše zamjene
nego smo izgubili dragocjeno vrijeme na vršenje
izmjena što smo zbog nekoncentracije u laði izveli
vrlo traljavo. Na vršenju zamjena izgubili smo gotovo
3-4 minute, nabili se na obalu i jedva se izvukli što je
dalje donijelo nervozu i pad koncetracije te na kraju
tek 21. mjesto. Naš dugogodišnji veslaè Mate
Volareviæ-Cruz, na cilju u Ploèama poljubio je provu
laðe i na taj naèin „objesio veslo o klin” završivši
laðarsku karijeru.
U petak 17. kolovoza sudjelovali smo na 1.
meðunarodnoj regati Klek-Neum meðu 12 laðarskih
posada. U poèetku smo se dobro držali meðu 6 ekipa
(do više od pola staze), kad nam se zbog valova laða
21
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
poèela puniti vodom, a nismo je imali èime izbacivati.
Oko 200 metara prije okretne bove razina vode u laði
i mora izvan laðe bila je gotovo ista. Po okretu oko
bove dobili smo vjetar u prsa i valove u provu pa nas
je more stalno nalijevalo i nakon desetak metara nismo
više mogli veslati jer je laða veæ bila puna vode.
Okrenuli smo prema 20-ak metara udaljenoj obali do
koje nismo uspjeli stiæi dok je laða potonula. Laðu
smo uspjeli dovuæi do obale plivajuæi te je izvuæi da
izbacimo vodu i nakon toga smo doveslali do cilja.
S dvije ekipe, mlaðom i veteranskom i ove godine
sudjelovali smo na utrkama kupskih èamaca 26.
kolovoza u Letovaniæu gdje je na 6. utrci kupskih
èamaca naša mlaða posada osvojila prvo mjesto. Ta
ista posada je 29. rujna u Sisku na 7. maratonu
posavskih šiklji osvojila 2. mjesto.
Možemo reæi da je ova godina bila vrlo uspješna,
jer smo ipak osvojili 1. mjesto u Opuzenu na brzinskim
utrkama u konkurenciji drugih spremnijih i nabrijanijih
ekipa. Od gotovo 100 ekipa koje su sudjelovale na
Maratonu laða mi smo na 7. mjestu po osvojenim
medaljama i 3. mjestu po osvojenim pokalima u
Opuzenu na brzinskim utrkama. Iduæe godine
obilježavamo jubilej – 15. godina sudjelovanja na
Maratonu laða zbog èega æemo nastojati pripremiti
ekipu za vrh.
Popis veslaèa i èlanova ekipe:
DOMAGOJEVI GUSARI-VID: Branko Markota,
Željko Markota, TomislavÊ Batinoviæ, Nikola Boras,
Leo Iliæ, Ivan Kuran, Hrvoje Marušiæ, Marko Marušiæ,
Ante Matiæ, Cvito Matiæ, Miro Matiæ, Goran Pehar,
Josip Pejar, Mate Volareviæ, Vinko Volareviæ, Nedo
Vuèiæ, Pavle Zrniæ.
PRUD: Marušiæ Goran, Marušiæ Ante, Marušiæ
Tomislav, Marušiæ Nedjeljko, Marušiæ Ante, Marušiæ
Andrija, Marušiæ Josip, Marušiæ Domagoj, Petkoviæ
Ivan, Mijoè Ante, Obad Ivan, Obšivaè Ivan, Volareviæ
Ivan, Volareviæ Dragan.
Poredak 15. maratona laða:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
Gusari Komin
Baæina
Žrnovski galijoti-Korèula
Škrapa- Momiæi
Stablina
Sveti Roko Podrujnica
UOTV Rogotin
Primorsko-goranska županija
Opuzen
Bjelovar Express
Èeljevo-Èapljina
Troja-Gabela (BiH)
Crni put-Metkoviæ
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
14
16
17
18
Staševica
Gospa Karmelska-Krvavac
VETERANI 4. gardijske brigade
Šariæ Struga
Jerkovac-Metkoviæ
33
34
35
36
37
19
Sisak
Župa Dusina-Veliki Prolog
Domagojevi gusari Vid
Neum
Donjani Donji-Slivno
Veslaèka udruga Dunavska èikla-Ilok
Prud
Crni put juniori-Metkoviæ
HŠDO Bjelovar
Južnjak-Ploèe
Vidonje-Mlinište
Jerkovac juniori-Metkoviæ
Zvonimir Kaleb-Momiæi
"Salašari Somborski – HKUD ""Vladimir Nazor""
Sombor (Srbija)"
Primorsko-goranska županija - ženska ekipa
Vinkovaèki laðari-Vinkovci
Gusarice-Metkoviæ
Metkovke
Torcida Ploèe
Ekipe od 34.-37.mjesta vozile su van konkurencije
22
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Gusarska noæ-nova tradicija mjesta
Nakon glavne mjesne fešte blagdana Gospe
Snježne, Vid je dobio i novu, od sada i tradicionalnu,
zabavno-glazbenu noæ-feštu cijelog mjesta i okolice.
Zašto baš gusarska noæ? Vid ima jednu dugu tradiciju
gusara i laðara. Starije generacije rado se sjeæaju
odlazaka i povratka naših modernih gusara od 1975.
godine pa do Domovinskog rata, njihovog uplovljavanja
u predveèerje Gospe Snježne i fešte nakon toga. Prvi
su krenuli s laðom i na vesla Norinom, Neretvom i uz
priobalje. Njihovu tradiciju preuzeli su laðari
Domagojevi gusari nastupima na Maratonu laða i
drugim laðarskim aktivnostima koji sliène rute planiraju
i ubuduæe laðom na vesla niz primorje. Domagojevi
gusari su u Êjednoj od glavnih uloga u dokumentarnom
filmu „Rivalstvo što nas veže”, po trofejima su
najtrofejnija (na Maratonu laða) udruga gornjeg dijela
neretvanske doline.
Prva Gusarska noæ održana je u subotu 18.
kolovoza na parkiralištu na Plivoru. Brojni mještani
donirali su novac, kolaèe i druge potrebne stvari. Na
nekoliko gradela i roštilja pekli su se cipoli, kobasice,
æevapi. Skuhan je izvrsni gulaš od džigerica, kotao se
i doslovno pomazao koliko je bilo lijepo i ukusno.
Održana je i tombola. Uz živu glazbu mlado i staro
plesalo je ispred pozornice i feštalo.
Branko Markota
VELIKA ZIMA I SNIJEG 2012. GODINE
p
oèetkom treæe dekade sijeènja, na prognostièkim
kartama uoèavalo se jaèanje sibirske anticiklone
i njeno širenje iz Rusije prema Europi. U drugoj
polovici sijeènja, istok Europe se smrzavao, a vijesti
o brutalnoj zimi i njenim posljedicama stizale su iz
dana u dan. Istovremeno je, s približavanjem veljaèe,
postajalo sve sigurnije da æe i reakcija toplog
Sredozemnog mora na dotok vrlo hladnog kontinentalnog zraka biti burna. U prvih dvanaest dana veljaèe
Hrvatsku, ali i cijeli jugoistok Europe, zahvatio je
23
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
izraženi zimski udar. Preko naših krajeva prošle su
èetiri ciklone koje su donijele snijeg gotovo svim
krajevima; hladnoæa je bila vrlo izražena, a mnogo je
problema stvarala i olujna i orkanska bura. Prva ciklona
koju je Crometeo tim nazvao „Flora” nastala je u
Tirenskom moru prvog dana veljaèe, a najviše je
djelovala na vrijeme u Dalmaciji. Ciklona se preko
Italije premještala prema jugu Jadrana i dalje na
jugoistok Europe. Spomenuta ciklona donijela nam je
snijeg koji je u Vidu poèeo padati 1. veljaèe u 14:10
h na suhu podlogu uz temperaturu zraka od 4,6°C uz
trend daljnjeg pada; veæ u 15:00 h temperatura je bila
1,5°C uz umjeren snijeg koji je nastavio padati do
kasno u noæ. Sutradan ujutro u Vidu je bilo 3 cm
snijega, u Prudu 5 cm, dok je najviše snijega palo u
Metkoviæu, 10 cm.
· èetvrtak 2. veljaèe - prijepodne sunèano i prohladno
uz temperaturu od 4°C u 11 h, snijega je ostalo još
1 cm (Vid). U poslijepodnevnim satima poèelo je
naoblaèenje koje je sastavni dio nove ciklone pod
imenom „Gabor”. Snijeg je poèeo padati iza 18:00
h uz temperaturu od -0,3°C . U 18:30 h ralica
prolazi èisteæi cestu do GP Prud, do 21 h visina
snijega bila je 13 cm, a temperatura zraka iznosila
je -2,3°C. Snijeg je nastavio padati tijekom cijele
noæi.
· petak 3. veljaèe - cijela Dolina Neretve budi se u
bijelom, u 7:00 h visina snijega u Vidu bila je 28
cm, Metkoviæ je mjerio 27 cm, a Ploèe 14 cm.
Ravnatelji èetiriju metkovskih škola donose odluku
o prekidanju nastave; poèeli su prometni problemi,
bez zimskih guma i lanaca nemoguæe je voziti,
parking na Plivoru i kod pošte bio je prepun
automobila, po kruh i ostale namirnice ide se pješice,
oni koji moraju na posao snalaze se na sve naèine
da doðu do Metkoviæa. Kao u stara vremena išlo
se pješice do željeznièkog kolodvora pa s vlakom
do Ploèa; pojedini plastenici urušili su se pod
težinom snijega dok su u njima bile poljoprivredne
kulture spremne za odvoz na tržnicu. Odvoz smeæa
prekinut je na cijelom podruèju grada Metkoviæa
i okolnih mjesta. Snijeg je padao do 13:00 h kada
je visina snijega bila od 35-37 cm. Snijeg je
prouzroèio kaos u cijeloj Dalmaciji posebno u
Splitu gdje je proglašen „Snježni dan” koji je bio
neradni dan. Spliæani nenavikli na snijeg „lomili“
su se po gradu pa je u KBC-u tijekom dana
primljeno 60 pacijenata. U 16:00 sati u Splitu su
izmjerena -2°C, a visina snijega bila je 8 cm.
Snježnih padalina i problema ostao je pošteðen
jedino Dubrovnik gdje je padala kiša. U
poslijepodnevnim satima na visini od 850 hpa (1500
m/nv) došlo je do zatopljenja dok je u prizemnom
sloju bilo i dalje hladno (-2°C). Zbog navedene
meteorološke situacije iza 16:00 h poèela je padati
ledena kiša u kombinaciji s jakom burom koja je
dodatno poveæavala osjeæaj hladnoæe. Ledena kiša
uz buru padala je tijekom cijele noæi uz temperaturu
od -1,5°C
· subota 4. veljaèe - Na mjernoj postaju u Vidu
temperatura se kretala od 0 do -3°C, visina snijega
40 cm. Ledena kiša koja je padala do 9 h okovala
je sve, cestarska služba i ralica rijetko se viðaju,
situacija s prometom po mjestu i gradu u potpunom
je kaosu, mnogi plastenici pali su pod težinom
snijega i leda, stabla i vozila okovana su ledom,
pod teretom leda mnoga stabla po gradu i šumama
na Predolcu i Gaju su polomljena, trgovine i kiosci
rade, ali bez novih tiskovina koje na kioske nisu
došle veæ dva dana. Na svu sreæu redovita je opskrba
kruhom u lokalnim trgovinama, vani su izlazili
rijetki-samo oni koji su morali. Po ploènicima se
viðaju ptice koje su uginule od hladnoæe i gladi.
Tijekom jutra nestalo je struje na desnoj strani
Metkoviæa. Zbog pucanja stupova 35-kilovoltnog
dalekovoda Opuzen-Ploèe bez struje su ostali:
podruèje Ploèa te nekoliko mjesta poput Brista i
dijela Hvara koji se napaja s istog dalekovoda.
Takoðer zbog lomljenja dalekovoda zbog leda,
nema struje u Neumu èiji stanovnici su primorani
smrzavati se (tko nema peæ na drva). U
poslijepodnevnim satima ponovo poèinje novi
snijeg uz temperaturu od -1,5°C do -2°C. Naveèer
na stazi Potok (Tuzibelj) održano noæno skijanje
u kojem sudjeluju i mladi i stari mještani Vida.
·
24
nedjelja 5. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +1 (14h)
do -6,5 (5.30h) stupnja C. Vid se jutros probudio
u bjelini tj. snijegu visine 45 cm i temperaturi od
-6,5°C, što je druga najniža od kada postoji sustav
mjerenja meteoroloških podataka u Vidu. Danas
je prva nedjelja nakon blagdana svijeænice, u župnoj
crkvi obavljeno „grlièanje”, izrazito malo vjernika
na svetoj misi (67). Tijekom dana bilo je sunèano
i vedro što su mještani iskoristili za èišæenje prilaza
kako bi se život vratio u normalu, a oni najmlaði
iskoristili su svaku padinu (posebno Potok i Lenjak)
te je pretvorili u skijašku stazu gdje uživaju iz dana
u dan dijelom i zbog toga što škole nema do
daljnjega. Za skijanje se koriste: najlonska vreæa
s travom, tepsija, poklopci od starih štednjaka i
slièna pomagala. Glavna prometnica od Metkoviæa
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
prohodna je do GP Prud, unatoè tome vozila se
teško mogu mimoæi jer je ralica prilikom èišæenja
gurala snijeg u krajeve ceste, najkritiènije je na
Kekavici gdje je malo nedostajalo da doðe do
sukoba vozaèa. Opskrba strujom u Ploèama
normalizirala se oko 17:00 h, dok druga manja
okolna mjesta su i dalje bez struje.
· ponedjeljak 6. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od 0 do 2°C .Jutros oko 3:00 h i 13:15 h poslijepodne,
poèeo je padati snijeg koji je sastavni dio ciklone
pod nazivom „Hera” koja djeluje na vrijeme kod
nas. Na svu sreæu, snijeg koji je padao nije poveæao
visinu snijega kojeg ima 45 cm. Cijeli dan puhala
je umjerena bura koja je stvarala snježne zapuhe i
dodatno poveæavala osjet hladnoæe. Dolaskom noæi,
bura dodatno jaèa i puše do 14 m/s što stvara osjet
hladnoæe (temperatura minus vjetar) koji iznosi 10°C stoga se ne preporuèa izlazak vani. Kad veæ
neæe službe koje su zadužene za održavanje cesta,
gradonaèelnik Stipe Gabriæ oko 17:00 h sa svojim
traktorom stigao u Vid kako bi oèistio lokalne ceste.
Na krovu sportske dvorane u Metkoviæu zbog
nakupljenog snijega primijeæeno ulegnuæe zbog
kojeg prijeti pad krova pa se pristupilo èišæenju
snijega.
· utorak 7. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +3 do 2 stupnja C. Vrijeme oblaèno uz buru, zbog
pozitivne temperature tijekom dana otopila su se
2 cm snijega, èija visina sad iznosi 43 cm. U
poslijepodnevnim satima ralica oèistila cestu do
GP Prud.
· srijeda 8. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +6,4 do
-2,4 stupnja C, dan protekao u pretežno sunèanom
vremenu, visina snijega na mjernoj postaji u Vidu
40 cm u 19:00 h. Zapoèelo je èišæenje lokalne ceste
u Prudu od „Bobovišta” do „Marušiæa” , kako bi
osobni automobili mogli prometovati jer je u subotu
vjenèanje Katarine Petkoviæ.
· èetvrtak 9. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +4,7 do
-4,5 stupnja C. Visina snijega u 13:00 h iznosila je
39 cm. Slijedom medijskih upozorenja ljudi se
pripremaju za novi snijeg kupujuæi posljednje
namirnice hrane koje se mogu pronaæi u trgovinama
i trgovaèkim centrima, prethodna dva dana izgledala
su kao da je ratno stanje 1991. godine.
· petak 10. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +2 do
-2 stupnja C, visina snijega u 13:00 h iznosila je
38 cm. Prvi dio dana protekao u oblaènom vremenu
bez novih padalina, gradske i županijske službe
danas pojaèano èiste grad pripremajuæi se za novi
snijeg koji nam dolazi za nekoliko sati. U crkvi sv.
Ivana u Prudu održano vjenèanje Katarine Petkoviæ.
Tijekom veèeri, na vrijeme poèinje djelovati nova
ciklona nazvana „Ismet”, uslijedile su nove nevolje
sa snijegom i orkanskom burom. U 18:40 h poèeo
je novi snijeg, temperatura još uvijek u pozitivnom
predznaku +1°C, ali ne zadugo jer dolazi novo jaèe
zahlaðenje s kojim æe temperatura „potonuti” u
negativan predznak.
· subota 11. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +3,5 do
-3,2 stupnja. Cijele noæi padao je snijeg kojeg
jutros, u 7:00 h, ima 49 cm, u Metkoviæu je napadalo
novih dvadesetak centimetara snijega, jutros
izmjerena 53 cm (ukupno od 1. veljaèe), u Ploèama
je palo novih 7 cm što ukupno daje 22 cm snijega.
Tijekom jutra zasjalo je sunce pa su se mještani
dali na posao, tj. èišæenje ulica, dok su oni najmlaði
uživali u zimskim radostima. Tijekom poslijepodneva ponovo se naoblaèilo, nedugo zatim poèeo
je slab snijeg da bi naveèer oko 22:00 h poèela
ledena kiša koja je pred jutro ponovo „prešla” u
snijeg. U sklopu obilaska doline Neretve, župan
Nikola Dobroslaviæ danas je obišao podruèje grada
Metkoviæa te Vid kako bi se upoznao s problemima
i s razmjerima štete od nevremena.na koje nailaze
lokalne vlasti.
· nedjelja 12. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +1 do
-5°C. Tijekom cijele noæi padao je snijeg, u 10:00
h u Vidu izmjereno 57 cm snijega, tijekom
poslijepodneva vrijeme se smirilo te nije bilo novih
padalina.
· ponedjeljak 13. veljaèe - Na mjernoj postaji u
Vidu, tijekom 24 sata, temperatura se kretala od
+3,3 do -5,6 stupnjeva C. Danas nije bilo padalina,
u 13:00 h visina snijega u Vidu iznosila je 52 cm.
Prema današnjim prognozama krajem tjedna
znaèajnije æe zatopliti, a oèekuje se i kiša.
· utorak 14. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +4 do
-8,5 stupnjeva C, današnja visina snijega iznosila
25
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
je 48 cm. Nakon 10 dana bez nastave, škola je
danas zapoèela s radom.
· srijeda 15. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +4,6
(14h) do -9,5°C (7h), što je najniža temperatura
zabilježena u Vidu od 2007. godine kada je u Vidu
poèelo mjerenje temperature u meteorološkoj
postaji. Današnji dan èetrnaesti je zaredom da je
jutarnja temperatura bila ispod 0°C, toplije je bilo
samo 1. veljaèe kada je minimalna iznosila +0,1°C.
Prosjeèna temperatura za prvih 15 dana veljaèe
iznosi -1°C (kada se raèuna min i max temperatura).
Tijekom veèeri ponovo je poèeo snijeg uz
temperaturu od 0°C, današnja visina snijega u 19:00
h iznosila je 46 cm. Gotovo cijela „Glibuša” i svi
„jendeci” su zamrznuti.
· èetvrtak 16. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +8,8 do
-1,5°C. Tijekom protekle noæi palo je 3 cm novog
snijega èija visina iznosi 49 cm. Tijekom poslijepodnevnih sati naglo je zatoplilo pa je temperatura
u 13:00 h iznosila +8,5°C što je otopilo snijeg koji
je padao protekle noæi, danas je ujedno i najtopliji
dan od poèetka veljaèe. Visina snijega u 19:00 h
iznosila je 44 cm. Župan Nikola Dobroslaviæ
proglasio je elementarnu nepogodu za gradove
Metkoviæ, Ploèe i Opuzen te opæine Kula Norinska,
Pojezerje, Slivno i Zažablje. Radi se o šteti koju
su pretrpjeli neretvanski poljoprivrednici, naroèito
oni koji se bave plastenièkom proizvodnjom;
razmjeri šteta na nasadima agruma vidjet æe se tek
na proljeæe.
· petak 17. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +9,2 do
-1,4 stupnjeva C. Dan je bio vedar i sunèan, gotovo
bez vjetra. Ceste su prohodne. Kroz mjesto je
otežano kretanje zbog velikih nanosa koji su nastali
èišæenjem snijega u stranu ceste. Po gradu vatrogasci
èiste snijeg s pojedinih krovova jer on predstavlja
opasnost za pješake. Visina snijega u 13:00 h
iznosila je 42 cm. Naveèer održan maskenbal u
alterna-tivnom klubu Piliæara.
· subota 18. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +10,7
do -3,7 stupnjeva C. Nastavlja se povoljno vrijeme,
sunèano i toplije sredinom dana. Snijeg polagano
kopni, u 19:00 h snijega ima još 40 cm. Tijekom
poslijepodneva u Prudu oèišæen prostor ispred škole
kako bi sve bilo spremno za završne maškare. Ante
Volareviæ oèistio zvonik crkve sv. Ivana u Prudu,
zbog topljenja snijega voda dopirala u unutrašnjost
crkve.
· nedjelja 19. veljaèe - Na mjernoj postaji u Vidu,
tijekom 24 sata, temperatura se kretala od +1,4°C
do +5,5°C. Danas nakon 17 dana minimalna
temperatura nije bila ispod 0°C. Tijekom noæi stigli
su oblaci koji su dio nove ciklone pod imenom
„Jolanda”, na svu sreæu navedena ciklona neæe nam
donijeti snijeg veæ kišu koja je poèela padati oko
9:00 h. Visina snijega u 19:00 h iznosila je 35 cm.
· ponedjeljak 20. veljaèe - Na mjernoj postaji u
Vidu, tijekom 24 sata, temperatura se kretala od
+3,6°C do +6,7°C . Kiša neprestano pada, više od
24 h, dnevno se topi oko 5 cm snijega èija visina
u 19:00 h iznosi 29 cm.
Nakon utorka, 22. veljaèe, znaèajnije je zatoplilo
što je ubrzalo topljenje preostalog snijega koji se u
potpunosti otopio 27. veljaèe. Vrijedi spomenuti kako
je u prvih 14 dana u Metkoviæu palo oko 90 cm snijega,
a ukupna kolièina otopljena snijega skupa s ledenom
kišom iznosila je oko 170 l/m2. Prevedeno u snijeg to
iznosi od 140 do 150 cm snijega.
Zima 2012., treæa je najhladnija zima od 1985.
godine, kada je Metkoviæ mjerio temperaturu od -12°C
i prva po kolièini snijega, u Vidu je 12. veljaèe
izmjerena rekordna kolièina od 57 cm.
Mnogi od nas još se sjeæaju davne 1985. godine
kada je kolièina snijega bila znatno niža nego
ovogodišnja, tada je 29 dana temperatura zraka bila
ispod nule, taj dugotrajan led uništio je nasade
mandarina u gornjoj Neretvi.
Nakon 27 dana pod snijegom i svih problema
koje je donio, mogle su se èuti informacije kako se od
1. ožujka ponovo oèekuje obilan snijeg, kao i to da se
ponovo oèekuju poplave u Dolini Neretve. Nažalost,
sve je to plasirano javnosti bez ikakvih èinjenica i
dokaza jer kod nas ne postoji novinarska etika niti bilo
kakva kazna za novinare koje objave neistine i laži.
Vjerojatno je netko mislio da stanovnici Doline Neretve
„nisu pretrpjeli” dovoljno štete i „jada”!?
Bilo kako bilo, povijesna zima je za nama, nekome
æe ostati u lijepom sjeæanju, a nekome u tužnom.
Moramo se poèeti prilagoðavati jer svemu ovom kriv
je èovjek i nitko drugi – kada priroda naplaæuje svoj
dug, nitko neæe ostati pošteðen!!!
26
Vicko Marušiæ
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
DUHOVNE MISLI
po njivama i brdima tražiti malu, a u jedno doba netko
je opazi kod jame u brdu. Jest ona! Svi skoèiše i doðoše
gore. Ali, èim netko doðe do jame ona šmugne u jamu.
Zvali je, zvali, nije bilo nikakve koristi. Majka, plaèe
li, plaèe. Nije bilo druge nego da zovne sveæenika.
Došao sveæenik i poèeo moliti posebne molitve za
osloboðenje od zloga duha. Nakon dugih molitava,
mala poèela izvirivati iz jame. Malo pomalo, izišla i
došla majci u zagrljaj. Majka je zagrlila i izljubila.
„Mama je za ovo kriva, sine moj, mama.”, govorila
je majka kroz plaè pred svima. „Neka te anðeli èuvaju,
sine moj dragi.”, ponavljala je stalno noseæi i vodeæi
malu kuæi. Nikada više majka nije izgovorila ni „v”
od vraga...
Neke majke svojoj djeci psuju mater, sunce,
bezobrazno im govore, nazivaju ih svakakvim imenima,
èak i teške psovke izgovaraju. Neke kršæanske majke
na dan èetiri puta više spomenu ðavla i njegove paklene
èete nego dragoga Boga ili anðele. A djeca kao djeca,
nestašna, neposlušna, udarljiva, brzopleta. Ta jesmo
li svi bili djeca!? I kako su naše majke i bake imale
strpljenja s nama! Ali one majke ili oèevi koji izgube
strpljenje poènu svašta govoriti svojoj djeci: ðavli
jedni, vragovi, stoko pokvarena, majmuni neodgojeni,
svi ste na Sotonu nasaðeni, idite k vragu, k'o da su
svi vrazi u vama, i druge bljuvotine koje nisu za
kršæanskoga èasopisa, sve ovako po cijeli dan. Nigdje
mjesta anðelu ni dragomu Bogu. A svako dijete, na
sliku i priliku Božju. Svako dijete – anðela èuvara
ima! A neki roditelji mu za èuvara svaki dan za vrat
stavljaju ðavla: neka ga ðavao ne pušta. Neka ga ðavao
prati. Neka mu ðavao bude umjesto anðela. Pa kako
onda neæe ukrasti i slagati, kako neæe psovati i tuæi se,
kako neæe bježati iz škole, kako neæe u loše društvo i
drogu kad ðavla crnoga za prijatelja ima kako mu
roðena majka želi.
NE PREDAJI DIJETE VRAGU
Koliki samo imaju svoju kuænu pašèad koju èak
nazivaju „ljubimcima”, pa im sve tepaju i vabe
ih, maze i paze da im ne bi što loše rekli ili ih
„uvrijedili” pa sve ono što bi trebali govoriti
vlastitom djetetu, govore svome pašèetu, svojoj
pudlici, maèki ili kuænom hrèku. A vlastito dijete
koje u sebi nosi kršæansku dušu i posvetnu milost,
predaju prokletomu ðavlu i svim vrazima svijeta.
Strašno i neshvatljivo!
k
ažu da je ovo živa istina. Jedna je majka imala
obièaj svoju malu djevojèicu predavati vragu,
budi Bog s nama! „Dabogda te vrag odnio,
dijete, što me vazda namièeš na grijeh!”, stalno bi joj
govorila kada bi joj mala nešto loše uradila. Jednoga
dana nestalo male. Nema je pa nema. Traži u kuæi,
traži oko kuæe, traži po štalama i njivama, nema pa
nema. Udarila majka u plaè. Èuli susjedi pa došli
upitati što joj je. Ona prièa tako i tako. Svi se razišli
Koliki samo imaju svoju kuænu pašèad koju èak
nazivaju „ljubimcima”, pa im sve tepaju i vabe ih,
maze i paze da im ne bi što loše rekli ili ih „uvrijedili”.
Pa sve ono što bi trebali govoriti vlastitom djetetu,
govore svomu pašèetu, svojoj pudlici, maèki ili kuænom
hrèku. A vlastito dijete koje u sebi nosi kršæansku
dušu i posvetnu milost, predaju prokletomu ðavlu i
svim vrazima svijeta. Strašno i neshvatljivo!
ssssssssssssssss
27
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
nauèe tko je njegov svetac zaštitnik i kad je njegov
imendan. Odmah ga nauèe molitvu Anðele, èuvaru
mili i mole je zajedno s njim svake veèeri prije spavanja.
A po stotine puta majka mu kroz djetinjstvo rekne:
Anðele moj, milo moje, Bog te dragi èuvao, Gospa te
pomogla, sveci te pratili, anðeli te štitili. A iznad
njegove glave i postelje odmah postave sliku anðela
èuvara, sliku Isusovu ili Gospinu. Od samog roðenja
neke majke svoju djecu predaju u ruke Božje, u naruèje
Gospino, u pratnju anðela i u zaštitu njegova sveca
zaštitnika. Pa zar misliš da æe se dragi Bog oglušiti
na takve molitve, da Gospa ne æe èuti majèinske vapaje,
da anðeli èuvari ne æe skoèiti u zaštitu kada bude
najpotrebnije?
Ako svoje dijete preporuèuješ dragomu Bogu, u
naruèje Gospino i anðelima na èuvanje, Božji blagoslov
uvijek æe ga pratiti u životu i zagovorne molitve Blažene
Djevice Marije. Ako svoje dijete uvijek predaješ
crnome ðavlu, èovjeko-ubojici od poèetka i ocu laži,
kao i njegovim crnim jatacima, nemoj misliti da mu
se crno ne piše u životu i da ga ne æe crni pogoditi
dani. Stoga, ne predaji dijete ðavlu da ga u pakao
odnese, nego ga predaj anðelima da ga na putu u nebo
prate i nose!
A kako je opet lijepo èuti majku koja,
kad je dijete rasrdi, govori: Hajde dijete
Bog te blagoslovio; hajde, sine, s milim
Bogom; sine, Bog te na pravi put okrenuo!
Hvala Bogu, veliki broj majki i oèeva
nikada ne spominju ni vragove, ni stoku,
ni majmune, niti svoju djecu nazivaju
takvim imenima, niti im išta psuju.
Oni ih odgajaju kršæanski.
Što veæina èini,
nije uvijek
ispravno.
Reci NE svemu zlu!
NAÐI VREMENA
A kako je opet lijepo èuti majku koja, kad je dijete
rasrdi, govori: Hajde dijete, Bog te blagoslovio; hajde
sine, s milim Bogom; sine, Bog te na pravi put okrenuo!
Hvala Bogu, veliki broj majki i oèeva nikada ne
spominju ni vragove, ni stoku, ni majmune, niti svoju
djecu nazivaju takvim imenima, niti im išta psuju.
Oni ih odgajaju kršæanski, roditeljski, odgovorno,
baš onako kako treba. Ako djecu treba kazniti, kazne
ih razborito, pouèno i odgojno, a ne osvetnièki, ako ih
treba nagraditi, nagrade ih zaslužno. Sve bez ikakve
psovke, bez ružnih imena, bez ðavlekanja.
Neke majke svoje dijete, od samog njegova
roðenja, stavljaju pod zaštitu svetinja. Odmah mu
nadjenu ime po imenu nekoga pozitivnog biblijskog
lika, kršæanskoga sveca ili svetice, ili èak samog
arkanðela - Mihaela, Rafaela, Gabrijela. Jedan u
jednoj našoj župi najprije nadjenuo djeci imena trojice
arkaðela, a sada prelazi na evanðeliste! I dijete odmah
28
Naði vremena za razmišljanje
- to je izvor snage.
Naði vremena za molitvu
- to je najveæa snaga na zemlji.
Naði vremena za smijeh
- to je melodija duše.
Naði vremena za igru
- to je tajna vjeène mladosti.
Naði vremena za ljubav
- to je darovana Božja povlastica.
Naði vremena za darivanje
- dan je prekratak da bi bio sebièan.
Naði vremena za èitanje
- to je vrelo mudrosti.
Naði vremena za prijateljstvo
- to je put ka sreæi.
Naði vremena za rad
- to je cijena uspjeha.
Naði vremena za milosrðe
- to je kljuè za nebo.
bl. Majka Terezija
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
ODGAJANJE POÈINJE S ROÐENJEM / PSIHOLOŠKI
ASPEKT – RAZMAŽENA DJECA/
Piše: Maja Kandijaš - Pleiæ, psiholog
m
ajka djeèaka starog tri godine obraæa se
psihologu da nije sigurna kako reagirati na
ponašanje djeteta. Kad nešto želi i dok ne
postigne željeni cilj, dijete se baca po podu, vièe, plaèe,
tako da gotovo uvijek isprovocira povraæanje. U svrhu
da se to ne dogodi, majka popušta, ispunjava mu želju
premda osjeæa da ne postupa ispravno. Majka ne želi
da dijete bude razmaženo i u dvojbi je kako ga odgajati.
4.
5.
KAKO ODGAJATI?
Djetetovo je pravo željeti i tražiti razne stvari, a
hoæe li mu se to i ostvariti, ovisi o roditelju i njegovoj
odluci kako æe odgajati dijete. U vrlo ranoj dojenaèkoj
dobi poželjno je da majka (ili osoba koja se brine o
djetetu) reagira na njegov plaè i zadovoljava njegove
potrebe. Ono što je važno jest vrijeme koje proteèe od
trenutka kada dijete izražava svoju potrebu (za hranom,
toplinom, blizinom poznate osobe) do trenutka kada
mu se ona zadovolji. Što je dijete starije, to je sposobnije
izdržati duže vrijeme, buduæi da veæ ima dobro iskustvo
s dolaskom majke i zadovoljenjem potrebe. Upravo
u tom frustrativnom trenutku, koji je u poèetku kratak,
a zatim sve duži, kljuè je onoga što æemo u zrelijoj
dobi nazvati strpljenje i moguænost odgaðanja
ispunjenja željenog cilja.
1. JASNA PRAVILA. Vrlo je važno da oba roditelja
imaju jasna pravila koja su objavili djetetu. Možemo
ih shvatiti kao granice unutar kojih dopuštaju
djetetovo ponašanje.
2. JASNE GRANICE. Granice mogu biti stroge i
krute ili propusne, što su ekstremi i ne rezultiraju
uspjehom. Poželjno je da granice budu jasno
definirane, da roditelji imaju usuglašene stavove i
da ih dosljedno provode.
3. ISPUNJAVANJE ŽELJA. U sluèaju razmaženog
djeteta, dogaða se vrlo èesto pomak odgojnih
granica, tako da i one nakon nekog vremena više
i ne postoje. Dijete ih uspije srušiti svojim naèinom
(plaèem, afektivnim ispadima) pri èemu ne bira ni
vrijeme ni mjesto. Radi mira, neugodnog trenutka
na javnome mjestu, roditelji odustaju od svoje
dosljednosti, ispunjavaju želju i krše važno odgojno
pravilo. Time djetetu daju poruku da se uvijek
6.
7.
isplati potruditi jer granice nisu èvrste, ako bude
uporno, možda i ostvari svoj cilj.
RAZMAŽENOST = NEBORBENOST. Razmaženo ili infantilizirano dijete je ono koje se ne bori,
roditelji su ga prezaštitili u strahu od vanjskog svijeta
i neuspjeha i time mu ne dopuštaju da odraste. Jedino
razdoblje u životu èovjeka koje je lišeno borbe jest
ono u majèinoj utrobi. Veæ u trenutku roðenja poèinje
borba koja traje èitav život.
ODGOJ = SAMOPOUZDANJE. Dijete koje se
bori, ujedno i sazrijeva, stjeèe samopouzdanje,
spretnije je i bolje prihvaæeno u socijalnim
kontaktima. Razmaženo dijete i njegovi roditelji
su kao brod na kojemu se ne zna tko je kapetan, a
tko posada.
LAKŠE SE ŽIVI. U osnovi, djeci je puno lakše
živjeti s pravilima i strukturom koju dobivaju od
odraslih. Puno je bolje ako postoji nekoliko
osnovnih pravila koja se dosljedno provode
(uglavnom vezano uz vrijeme odlaska na spavanje,
rituala koji mu prethode i odijevanja) nego stotine
pravila koja se krše više puta dnevno.
NEPOTREBNO NAGRAÐIVANJE.
U
obiteljima u kojima su djeca razmažena i pojam
nagrade se èesto pogrešno shvaæa. Roditelji su
skloni za svaku sitnicu nagraðivati dijete i time
motive njegova pozitivnog ponašanja vezati uz
nagradu. Nije li najveæa nagrada djetetu koje je
nauèilo vezati vezice upravo to što je nešto novo
nauèilo? Time je samostalnije, napravilo je jednu
stubu više na skali osamostaljivanja. Stanje bez
reda i strukture plaši djecu, zato se nemojte bojati
postaviti pravila, važno je samo dosljedno ih se
držati.
KAKO UPROPASTITI SVOJE
DIJETE?
1. Ispunite mu svaku želju i odgojit æete ga u uvjerenju
da se sav svijet okreæe oko njega.
2. Kad izgovori neku prostu rijeè, recimo psovku,
nasmijte mu se od srca pa æe vaše dijete povjerovati
da je veoma zabavno.
3. Nemojmo mu nikada govoriti o moralu: ovo valja,
ovo ne valja, ovo smiješ uèiniti, ovo ne smiješ. Ne
govorite mu o dužnostima, obvezama prema Bogu
i ljudima.
29
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
4. Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake
obveze.
5. Svaðajte se stalno pred njim pa se neæe zaèuditi da
se bilo što dogodi u obitelji.
6. Dajte mu novac kad god zaželi i neka ga troši kako
god hoæe. Kad ste vi patili, neka ne pati vaša maza.
7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piæu.
8. Uvijek budite na njegovoj strani kad god ga netko
na neki naèin ugrozi, odnosno kritizira: nastavnik,
prijatelj(ica)… tada æete ga odgojiti u uvjerenju da
nikada ne može biti krivo.
9. Kad upadne u kakve neprilike, recite da ste vi krivi
i tako æete ga osloboditi svake odgovornosti.
Ako uèinite više od pola navedenoga, budite
sigurni, postigli ste svoj cilj. UPROPASTILI STE
SVOJE DIJETE!
¡¡¡¡¡¡¡¡
IZ ŽIVOTA ŽUPE
KRŠTENI U 2012.
1. Ivan Jurišin, sin Petra i Marije Sršen, roðen u
Metkoviæu 10. prosinca 2011. Kršten u Vidu 4.
ožujka 2012. godine, krštenje obavio don Marinko
Jurišin stric Ivana.
2. Rea Iliæ kæi Damira i Anðelike Popovac roðena
u Dubrovniku 30. sijeènja 2012, a krštena u Vidu
15. travnja 2012.
3. Ane Vuèiæ kæi Željka i Mirande Obradoviæ roðena
u Metkoviæu 10. sijeènja 2012. a krštena u Vidu
22. travnja 2012.
4. Lucija Volareviæ, kæi Petra i Matilde Crnjac roðena
u Dubrovniku 8. sijeènja 2012. krštena u Prudu
29. travnja 2012.
5. Ivana Suron kæi Drage i Natalije Bebiæ roðena u
Metkoviæu 6. veljaèe 2012. krštena u Vidu 13.
svibnja 2012.
6. Hana Drmiæ kæi Harisa i Dajane Boras roðena u
Dubrovniku 29. travnja 2011. krštena u Vidu 28.
strpnja 2012.
7. Filipa Kešina, kæi Ivana i Ane Brljeviæ roðena u
Dubrovniku 14. svibnja 2012 krštena u Vidu 5.
kolovoza 2012.
8. Ivan Georges Vuèiæ sin Christophe Desartp i
Jelene Leatitie Vuèiæ roðen u Boussu (Belgija) 2.
sijeènja 2012. kršten 19. kolovoza 2012.
9. Ana Klobuèiæ kæi Tonija i Ivane Batinoviæ roðena
u Dubrovniku 21. srpnja 2012. krštena 16.
rujna2012.
10. Rita Dominikoviæ kæi Domagoja i Mie Markotiæ
roð u Metkoviæu 5. rujna 2012. krštena 28. listopada
2012.
11. Ana Kaleb kæi Denijala i Marijane Bulum roðena
u Metkoviæu 4. listopada 2012. krštena 23. prosinca
2012.
30
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
PRVOPRIÈESNICI
Imena prvoprièesnika po abecedi:
Gabrijel Bezer, Josip Brnas, Mate Bukovac, Mateo Marušiæ, Marija Petkoviæ, Petar Suton, Ivan Vene, Ante Volareviæ, Marinela
Volareviæ, Roko Volareviæ Iva Vuèiæ, Vlaho Vuèiæ.
KRIZMANICI
Imena krizmanika (po abecedi)
Matija Iliæ, Mihovil Iliæ, Marin Jakiæ, Nedjeljko Kešina, Ivan Mareaviæ, Domagoj Marušiæ, Hravoje Marušiæ, Renato Marušiæ, Ante
Matiæ, Ivan Petkoviæ, Mate Ramiæ, Martina Suton, Marin Suton, Mateja Nicole Suton, Mateo Taslak, Barbara Tolj,Mateo Vidoviæ,
Ana Volareviæ, Sanda Volareviæ, Ivan Vuèiæ, Marijan Vuèiæ.
31
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
VJENÈANI U 2012. godini
1. Josip Paviæ sin Branka i Marije Daliæ /Slakovci/
Vinkovci i Katarina Petkoviæ kæi Marina i Maše
Popoviæ vjenèali se dana 10. veljaèe 2012. u Prudu
2. Mario Žuvelek sin Velinka i Marije Vrnoga iz
Metkoviæa i Petra Taslak kæi Marka i Nade
Volareviæ iz Pruda vjenèali se 13. travanja 2012.
u Prudu.
3. Mate Sršen sin Božidara i Sanje Franièeviæ iz
Opuzena i Mia Bukovac kæi Sranka i Spomenke
Mlinariæ vjenèali 21. travnja 2012. u Vidu
4. Veselko Obradoviæ sin Nikole i Anice Maslaæ iz
župe Hrasno (BiH) i Ivana Volareviæ kæi Tome i
Drage Musulin vjenèali se 28. travnja 2012. u
Prudu.
5. Krešimir Breèiæ sin Stanislava i Matije Mareviæ
iz Metkoviæa i Andrea Petkoviæ kæi Tome i
Slaðane Tadiæ vjenèali se 5. svibnja 2012, u Prudu.
6. Petar Vuèiæ sin Mate i Marije Sršen iz Vida i
Natalija Suton kæi Nedjeljka i Smilje Petkoviæ iz
Metkoviæa vjenèali se 12. svibnja 2012, u Vidu.
7. Jozo Rajiæ sin Nikole i Stane Ivankoviæ iz
Metkoviæa i Marina Jakiæ kæi Mije i Nade
Volareviæ vjenèali se 9. lipnja 2012. u Prudu.
8. Nikola Galov sin Nedjeljka i Anðelke Vidoviæ i
Kristina Volareviæ kæi Pere i Grazyne Franasik
iz Pruda vjenèali se 16. lipnja 2012. u Prudu.
9. Jurica Arapoviæ sin Drage i Jelke Batinoviæ iz
Gabele (BiH) i Maja Mitroviæ kæi Milana i Ane
Kordiæ iz Buk /Pleternica/ vjenèali se 22. lipnja
2012.
10. Teo Ostojiæ sin Ivana i Mladenke Oršuliæ iz
/Peraèko Blato/ župa Plina-Stablina i Dijana Beš
kæi Šimina i Anke Šiljeg venèali se 27. srpnja
2012.
11. Haris Durmiæ sin Mirsada i Zinete Tutniæ iz
Zenicae i Dajana Boras kæi Davora i Nade Žustriæ
iz Vida vjenèali se 28. srpnja 2012.
12. Bruno Vukoviæ sin Josipa i Ksenije Krolo iz Nove
Gradiške i Zdravka Šiljeg kæi Frane i Drage Šiljeg
iz Metkoviæa, vjenèali se 24. kolovoza 2012. u
Vidu
13. Boris Pehar sin Gorana i Milice Gotovac iz
Èeljevo (BiH) i Sanja Jakiæ kæi Jurice i Angeline
Grmoja, iz Pruda vjenèali se 2. rujna 2012. u
Prudu.
14. Dario Grgiæ sin Davora i Milene Sprèiæ iz Desana
i Dražena Iliæ kæi Marka i Matije Ostojiæ iz Vida
vjenèali se 7. rujna 2012. u Vidu
15. Viktor Koncul sin Ðure i Anke Kežiæ iz Metkoviæa i Natalija-Neda Volareviæ kæi Pere i Grazyne
Franasik iz Pruda, vjenèali se 14. rujna 2012. u
Prudu.
16. Dragan Pehar sin Petra i Meri Vizner iz Metkoviæa
i Matea Šakiæ kæi Viktora i Marije Brajkoviæ iz
Crkvice (Zenica), vjenèali se 22. rujna 2012. u
Vidu.
17. Jurica Katiæ sin Zorana i Anke Marušiæ iz Baæine
i Matilda Markota kæi Jure i Ive Bandur iz Vida
vjenèali se 14. listopada 2012. u Vidu
18. Josip Æuliæ sin Tomislava i Zdravke Odak iz
Opuzena i Ivana Marušiæ kæi Andrije i Gordane
Jelèiæ iz Pruda vjenèali se 26. listopada 2012. u
Prudu
19. Ante Boras sin Petra i Ivanke Taslak iz avida i
Diana Bukovac kæi Stanka i Spomenke Mlinariæ
iz Vida vjenèali se 17. studenog 2012. u Vidu.
SsSsSsSsS
PREŠLI PRED NAMA U VJEÈNOST
Pavo Taslak pok. Joze
umro 26. sijeèna 2012.
Nedjeljka Miliæ ud. Ratka
umrla 1. veljaèe 2012.
32
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Marija Jurišin pok. Petra
umrla 10. veljaèe 2012.
Drina Šiljeg ž. Drage
umrla 4. srpnja 2012.
Ilija Ramiæ pok. Jeze
umro 17. ožujka 2012.
Mara Volareviæ pok.
Mara Marušiæ ud. Mije
umrla 7. travnja 2012.
Ana Marušiæ ž. Ivana
umrla 18. srpnja 2012.
Jela Volareviæ pok. Jure
umrla 18. svibnja 2012.
Draga Marušiæ ž. Ljube
umrla 22. srpnja 2012.
Nedjeljka Jankoviæ ud.
Franje umrla 7. lipnja 2012.
Dragan Iliæ sin Pavla
umro 9. kolovoza 2012.
Kata Suton Petra-Milana
umrla 20. lipnja 2012.
33
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Ekstremno toplo ljeto u 2012. Godini
n
akon hladne zime i „povijesnog” snijega koji
nas je zadesio u drugom mjesecu, uslijedilo
je ekstremno vruæe ljeto kada su zabilježeni
novi temperaturni rekordi od kada postoje mjerenja
na pojedinim podruèjima Hrvatske. Iznimka nije ni
naš Vid u kojem je zabilježena najviša temperatura od
kad postoje mjerenja u meteorološkoj postaji, 40.7 °C,
zabilježeno 7. kolovoza u 16:16 h. Ovogodišnje ljeto
zapoèelo je 8. lipnja kada je temperatura prvi put prešla
30 °C što je bio uvod u ekstremno vruæe ljeto u kojem
je temperatura veæa od 30° C bila prisutna 96 dana, a
temperatura od 35° C èak 51 dan. Uz vruæe ljeto ove
godine nije nas zaobišla ni suša, tijekom 6., 7. i 8.
mjeseca izmjerena su samo 23 mm kiše. Posljednja
„dobra kiša” pala je 5. lipnja (19,5 mm); tijekom
proteklog tromjeseèja zabilježeno je 88 sušnih dana.
U nastavku vam donosimo pregled kretanja ljetnih
temperatura u Vidu od 2007.-2012. godine.
Ljeto 2007.
Mjesec
33°C
34°C
35°C
36°C
37°C
38°C
39°C
40°C
41°C
lip. 07
x2
n/a
x2
x5
x1
n/a
n/a
n/a
n/a
srp. 07
x2
x2
x3
x2
x5
x1
x3
x5
n/a
kol. 07
x4
x4
x5
x4
x3
n/a
x2
n/a
n/a
ruj. 07
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
Ljeto 2008.
Mjesec
+33°C
+34°C
+35°C
+36°C
+37°C
+38°C
+39°C
+40°C
+41°C
lip. 08
x2
n/a
x2
x5
x2
x1
n/a
n/a
n/a
srp. 08
n/a
x7
x3
x8
x2
n/a
n/a
n/a
n/a
kol. 08
x5
x3
x2
x5
x2
x6
x1
n/a
n/a
ruj. 08
x1
x2
x1
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
Ljeto 2009.
Mjesec
+33°C
+34°C
+35°C
+36°C
+37°C
+38°C
+39°C
+40°C
+41°C
lip. 09
x3
x2
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
srp. 09
x2
x3
x2
x4
x4
n/a
n/a
n/a
n/a
kol. 09
x3
x4
x3
x7
x3
n/a
n/a
n/a
n/a
ruj. 09
x1
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
Ljeto 2010.
Mjesec
+33°C
+34°C
+35°C
+36°C
+37°C
+38°C
+39°C
+40°C
+41°C
lip. 10
x3
x5
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
srp. 10
x5
x4
x2
x2
x5
x1
x1
n/a
n/a
kol. 10
x2
x4
x7
x5
x2
n/a
n/a
n/a
n/a
ruj. 10
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
34
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Ljeto 2011.
Mjesec
+33°C
+34°C
+35°C
+36°C
+37°C
+38°C
+39°C
+40°C
+41°C
lip. 11
x1
x1
n/a
x3
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
srp. 11
n/a
x2
x2
x3
n/a
x2
x4
n/a
n/a
kol. 11
x8
x3
x1
x5
x2
x1
x2
x2
n/a
ruj. 11
x3
x5
x4
x3
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
Ljeto 2012.
Mjesec
+33°C
+34°C
+35°C
+36°C
+37°C
+38°C
+39°C
+40°C
+41°C
lip. 12
x16
x13
x12
X9
X7
n/a
n/a
n/a
n/a
srp. 12
X28
X25
X24
x18
x10
X5
X1
n/a
n/a
kol. 12
X25
X22
X21
x17
x13
X5
n/a
X1
n/a
ruj. 12
X6
X6
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
n/a
Vicko Marušiæ
Statistika padalina u 2012. godini
Mjesec u
godini
Kolièina
padalina
1. mjesec-sijeèanj
32,6 mm
2. mjesec-veljaèa
250,2 mm
3. mjesec-ožujak
0 mm
4. mjesec-travanj
202,2 mm
5. mjesec-svibanj
58,5 mm
6. mjesec-lipanj
19,5 mm
7. mjesec-srpanj
3,4 mm
8. mjesec-kolovoz
0 mm
9. mjesec-rujan
35,3 mm
10. mjesec-listopad
133,8 mm
11. mjesec-studeni
71,6 mm
12. mjesec-prosinac
195,5 mm
Ukupno 2012. godina
1002,6 mm
Napomena: Svi podaci o kolièini padalina dobiveni
su pomoæu automatskog kišomjera.
Opširnije o kolièini padalina možete pogledati na web
stranici: www.vidonjac.com
Vicko Marušiæ
35
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Min/max temperature u 2012. godini
Mjesec u godini
Min.temperatura
Max.temperatura
1. mjesec – sijeèanj
17.01.2012= -5,7°C
23.01.2012= 15,9°C
2. mjesec – veljaèa
15.02.2012= -9,5°C
29.02.2012= 19,1°C
3. mjesec – ožujak
08.03.2012= +0,3°C
20.03.2012= 25,7°C
4. mjesec – travanj
10.04.2012= +1,4°C
30.04.2012= 31,2°C
5. mjesec – svibanj
17.05.2012 =+8,0°C
11.05.2012= 32,6°C
6. mjesec – lipanj
06.06.2012= +13,2°C
19.06.2012= 37,8°C
7. mjesec – srpanj
20.07.2012= +17,5°C
09.07.2012= 39,3°C
8. mjesec – kolovoz
13.08.2012= +15,9°C
07.08.2012= 40,7°C
9. mjesec – rujan
22.09.2012= +8,1°C
01.09.2012= 34,9°C
10. mjesec – listopad
30.10.2012= +4,4°C
01.10.2012= 31,3°C
11. mjesec – studeni
10.11.2012= +4,1°C
13.11.2012= 22,3°C
12. mjesec – prosinac
13.12.2012= -5,3°C
26.12.2012= 16,3°C
Napomena: Svi podaci dobiveni su pomoæu automatske meteorološke postaje WMR928 NX.
U tablici su min/max temperature za svaki mjesec; temperature zraka i tla po danima možete pogledati
na web stranici www.vidonjac.com
Vicko Marušiæ
éééééééééééééééééééé
PJESME MELANI TOLJ
NEKA PITAJU
D
a mi je zagrliti ljubav objema rukama
i zgrèiti se tako satima i smijati se
i onda zagrliti svijet ljubavlju
i onda dijeliti ljubav drugima
neka bude razdijeljena i meðu njima
da mi je biti ljubav, kratkoroèno barem,
jer brzo uèim i ostalo bi mi u pamæenju
kako voljeti i ljubiti
da mi je biti ljubav velika i èista.
Da mi je bar dozvoljeno biti ljubavlju
Bježala bi svugdje i ostavljala za sobom
Tragove
I možda bi imali nove produkte u svijetu
atice od ljubavi umjesto latice od ruža
sapun od ljubavi umjesto sapuna od aloe
bombon od ljubavi umjesto bombona od višnje
da mi je biti ljubav
zaustaviti satove, pogasiti alarme
doæi pred tebe i reæi
tko sam
al naivno, zaboravljam,
kad me pitaju što je ljubav
ja kažem tvoje ime
36
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
JEDINA
(ono što svaki muškarac treba usvojiti)
NE ZABORAVI NIKADA
P
riroda je stvorila pravila.
Žena raða ženu i uèi je biti takvom cijeli život.
Od prvog udisaja zraka sklupèano je u naruèju
i zagrljaj joj je potreban svako slijedeæi dan.
S
tobom bi lakše svatija
koliko tuge u nami judima ima
i šta je život nego
obièna spiza s pjaca,
æakula bez pardona.
Ovako bez tebe
izgubija san srce
i dušu san proda
sve za te,
a za ništa
dok nisam nauèija.
Neobièno, muškarac je stvorio navike i
postoje razlièiti poljupci; u rame iz èežnje, u
vrat iz strasti; u ruku iz poštovanja; u èelo iz
dragosti; u obraz iz nježnosti;
u usne iz ljubavi.
Ne prezaj onda,
cjelivaj je svaki put kad ju pogledaš.
Žena vrlo dobro prepozna tvoje mane,
gotovo uvijek ih zavoli i ispire suzama iza
ponoæi kada svijet spava.
Bez kuæe i dice san,
sve san prokocka
kad san se s Bogom kladija
da æeš bit jedina.
Rukon na srce
svaki put bi krenija
kad bi tebe s drugin vidija, jer
još si bol, vrili kruv s ognjišta,
jedina jubav s Jadrana.
Njezin glas je krhak zvuk, sjeti se kako treperi
kada tvoje ime izgovara… kao da cijeli svemir
ne poznaje ljepšu rijeè.
Ali ti si muškarac, neustrašiv i jedinstven,
za nju neponovljiv i savršen.
Nikada ne zaboravi da je ona neèije dijete,
neèija majka i tvoja žena.
222222222222222
DJEÈJI KUTAK
MOJOJ DJEVOJÈICI ZA
DOBROJUTRO
Stara i Nova godina
naš,
Bog je utaknuo oblake u tvoj obraz
Nièim namjerno ne bih te mogla dirnuti.
A ne daj zloga, povrijediti tvoj mir.
Satkana si, ma skoro od baršuna
I lijepo izgledaš, dijete moje.
Z
Na zadnji otkucaj sata
otvara ona vrata.
Poène vrisak, veselje,
poteku divne želje,
zapraskaju rakete,
poljupci samo lete.
Navikla si spavati.
I èiniš to tako pravedno i
Ljubazno.
Nova je dobre volje
svakome nosi bolje.
A Stara snježnom stazom
odlazi s Djedom Mrazom.
mahne, suzicu briše
neæe nam doæi više!
Dijete moje tu,
Tu sam.
Moja ruka æe poviti tvoj san
I doèekati tekad god zatreba
Lucija Petkoviæ 3.r.
Za dobrojutro.
37
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2012. godine
u kratkim crticama
SIJEÈANJ
v 1. sijeènja- svetim misama u Prudu i Vidu
proslavljen blagdan Marije Bogorodice, prvi dan
ove godine.
v 6. sijeènja- svetim misama u Vidu i Prudu u župi
je proslavljen blagdan Sveta tri kralja-Bogojavljenje
ili Vodokršæe. Tijekom mise blagoslovljena je
voda i sol.
v 8. sijeènja- dosadašnji zborovoða župnih zborova,
Vice Šiljeg, oproštajno vodio zborove tijekom
svete mise. Zbog vlastitih obveza oko školovanja
nije dalje u moguænosti voditi brigu o zborovima
èijom zaslugom su zborovi postali prepoznatljivi.
v 15. sijeènja- održana skupština Domagojevih
gusara.
v 17. sijeènja- i dok je prošle godine skoro u isto
vrijeme bilo +17 stupnjeva, jutros u 6:29 h
izmjerena je druga najniža temperatura zraka u
posljednjih 5 godina od kada je Vid dobio
meteorološku postaju. Temperatura je iznosila 5,7°C, hladnije je bilo samo 21.12.2009. kada je
izmjereno -6,7°C. U 6:45 h temperatura je bila 5,5°C uz sjeverni vjetar brzine 6,5 km/h osjet
hladnoæe bio je vrlo hladnih -8,6°C. Danas je šesti
dan za redom da je jutarnja temperatura niža od
0°C.
v 20. sijeènja- Jurica Iliæ pok. Pere dovezao je iz
Splita oko dvjesto knjiga i predao ih župniku za
dopunu župne knjižnice. Veæinu knjiga za to Jurici
je dao njegov prijatelj, inaèe poznati umjetnik,
Josip Boteri Dini i ovo je tek dio onog što želi
jošÊdati. U knjižnici sada ima oko 4000 naslova,
a od toga je don Mladen prilikom dolaska u župu
donio skoro pola. Sav knjižni fond æe poslužiti
za otvaranje javne èitaonice, a uskoro æe se po
dobitku najavljenih donacija pristupiti struènoj
klasifikaciji i evidenciji svih dijela radi lakšeg
korištenja. Drugu donaciju od 176 naslova Jure je
dovezao 24. ožujka.
v 20. sijeènja- dok je u ostalom dijelu župe padala
kiša i krupa na Dragoviji je pao prvi snijeg ove
godine, palo je nekoliko cm snijega.
v 22. sijeènja- zlatni pir, 50 godina braka proslavili
Žarko i Jela Markota.
v 22. sijeènja- u Hrvatskoj održan drugi referendum
u povijesti. I dok smo 15. svibnja 1991. godine
glasali za neovisnost RH i praktièki izlazak iz
tadašnje zajednice, ovaj referendum bio je za
(ne)ulazak u drugu zajednicu, tj. èlanstvo u
Europskoj uniji. Glasanje u Vidu bilo je u
društvenim prostorijama dok se u Prudu glasovalo
u prostoriji osnovne škole. Rezultati: Vid, od
upisanih 700 biraèa glasovalo ih je 362, za EU
bilo je 138 glasaèa (39,32%), protiv 213 (69,68%)
i 11 nevažeæih listiæa. Prud: od upisanih 479
glasaèa, glasovala su 182, za je bilo 96 (52,75%
a protiv 86 (47,25%). Rezultati za RH: od
4.504.765 upisanih biraèa glasovanju je pristupilo
1.960.231 (43,51%). Od toga je ZA bilo 1.299.008
glasova (66,27%) a protiv 649.490 glasova
(33,13%) uz 11.733 nevaèeæa listiæa (0,60%)
v 27. sijeènja- U organizaciji Hrvatskog muzejskog
društva i Arheološkog muzeja Narona održana je
èetvrta po redu Noæ muzeja. Ova se manifestacija
u cijeloj Hrvatskoj održava u 77 gradova i naselja,
ukupno 150 muzeja. Za ovu priliku ulaz u muzeje
je bio slobodan, a trajanje istog bilo je od 18 sati
do 1 sat poslije ponoæi. U muzeju u Vidu, osim
stalne postave muzeja, brojni posjetitelji mogli su
vidjeti prezentaciju predenja i pletenja vune (kako
su to naše bake radile) koje su izvodile 87godišnjaVinka Marušiæ i 90-godišnja Tada
Volareviæ, obje iz Pruda. Predstavljena je i izložba
neretvanskih narodnih torbi meðu kojima su bile
i tri iz naše župe: iz Vida, Pruda i Dragovije, svaka
sa svojim posebnostima. U izvedbi KUD-a
Metkoviæ održan je koncert tradicionalnih
neretvanskih napjeva. Istodobno je u Metkoviæu,
u Prirodoslovnom muzeju u prostoru jedne od
najveæih ornitoloških zbirki u Europi, održana
projekcija fotografija i video zapisa snimljenih
noæu u šumama Neretve. Ove godine muzej su
posjetile 1372 osobe, dok ih je protekle godine
bilo 1340. Vani je bilo prilièno hladno, u 21 sati
izmjereno je 0°C, a dalje i ispod nule.
VELJAÈA
v 1.-13. veljaèe- najveæe snježne padaline od 1985.
sa niskim temperaturama. Škole nisu radile od 3.
do 14. veljaèe. Najniže izmjerene temperature bile
su -9,5 u 7 h 15. veljaèe.
38
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
v 5. veljaèe- nakon svetih misa u Vidu i Prudu održan
obred grlièanja po zagovoru svetog Blaža.
v 12. veljaèe- na Velikoj rivi osvanuo Krnjo, èime
su tradicionalno zapoèele ovogodišnje poklade.
v 17. veljaèe- unatoè snijegu visine 42 cm, u Piliæari
održan maskenbal. Zbog snježnih nepogoda nije
bilo velike maškarane povorke u Metkoviæu.
Gotovo kao da i nisu poklade. Malo je maškara
bilo i po mjestu.
v 21. veljaèe- zadnji dan maškara. Tradicionalno
maškari Vida i Pruda meðusobno obilaze Vid i
Prud prikupljajuæi priloge (jaja i sl.). Poslijepodne
u 17 h u Vidu, unatoè kiši, na Velikoj rivi pod
šatorom održano je suðenje Marku Krnjevalu i
nakon toga paljenje, a potom zabava uz „iæe i
piæe”. U Prudu je zabava zapoèela nešto ranije, u
19 sati. I Pruðani su imali svog krnjevala.
v 22. veljaèe- Èista srijeda, post i nemrs, poèetak
korizme.
v 25. ožujka- završen 15. memorijalni turnir „Ante
Taslak”: 1. MNK Vid, 2. Šuškovo naselje, 3. Prud,
4. Mlinište.
v 26. ožujka- pod struènim nadzorom prof. Vidoslava
Bagura u crkvi sv. Nikole u Metko-viæu, održana
generalna proba neretvanskih puèkih pjevaèa pred
sutrašnji nastup u Splitu.
v 27. ožujka- u konkatedrali sv. Petra u Splitu održan
koncert korizmenih puèkih napjeva župa
Neretvanskog dekanata. Ovo je bio èetvrti po redu
koncert u sklopu festivala Pasionska baština.
Koncert je pratio nadbiskup Marin Barišiæ koji se
na poèetku obratio sudionicima i puku. Sama
izvedba bila je besprijekorna. Stotinjak izvoðaèa
je bez i jedne greške odradilo svoje „role” kao
pravi profesionalci u 70-minutnom programu.
Nakon završetka programa domaæini su sve
sudionike poèastili.
vv26. veljaèe- u prvu nedjelju nakon Pepelnice u
crkvi je nakon svete mise održano „pepeljanje”.
TRAVANJ
v 26. veljaèe-2.ožujka- zbog zamuæenja vode Zavod
za javno zdravstvo DNŽ preporuèio je
prokuhavanje i taloženje vode za piæe.
v 1. travnja- svetim misama u Prudu i Vidu
proslavljen blagdan Cvjetnice u župi. Zbog kiše i
vjetra nije bilo tradicionalne procesije van crkve
veæ je sveæenik simbolièno s ministrantima hodao
kroz crkvu uokolo stupova. Zadnjih dana vrijeme
je bilo pravo proljetno s preko dvadeset stupnjeva,
dok je jutros zahladnjelo pa je u 11 sati bilo +9,
palo je i malo kiše, ali nedovoljno, dugotrajna suša
se nastavlja.
OŽUJAK
v ožujak- izvodili su se radovi oko župne crkve,
navozila se zemlja i posijana trava uokolo zvonika
i ckrve, postavili rasprskivaèi, pomakle se klime
koje su „stršile” na zidu, uraðena je staza od
zvonika do sjevernih vrata kako se ne bi „glibalo”
po zemlji, izmjenuta su rasvjetna tijela, umjesto
visokotlaènog natrija (žuto) ugradjeni su novi
metalhalogeni (bijelo) znatno manje snage.
v 9. ožujka- odigravanjem utakmica zapoèeo 15.
memorijalni turnir „Ante Taslak” uz sudjelovanje
28 ekipa.
v 19.ožujka- svetim misama u 18h u Prudu i 17h u
Vidu u župi je proslavljen blagdan sv. Josipa
zaštitnika Hrvatske.
v 24. ožujka- uoèi koncerta puèkih pjevaèa
Neretvanskog dekanata u splitskoj konka-tedrali,
dijelom kojeg se provlaèe i uskršnji obièaji u
Neretvi, žudije iz naše župe i „Šimun” na platou
kod crkve uvježbavali prikaze i kretanja u
prezbiteriju konkatedrale.
v 5. travnja- u župnoj crkvi u Vidu održana sveta
misa posljednje Gospodinove veèere tijekom koje
je župnik simbolièno oprao noge dvanaestorici
ovogodišnjih krizmanika koji su za ovu priliku bili
„apostoli”, baš onako kako je to Isus uèinio svojim
uèenicima. Na kraju svete mise izašle su žudije, a
sat vremena prije mise pjevao se Gospin plaè.
Tijekom dana bio je blagoslov vina u crkvama u
Vidu i Prudu. To blagoslovljeno vino pije se
sutradan, na Veliki petak „na štesrce”, a u narodu
postoji vjerovanje da se svo to vino pretvara/prelazi
u krv.
v 6. travnja- u prepunoj župnoj crkvi u Vidu održani
su trosatni obredi Velikog petka s procesijom kroz
mjesto. Zvona u crkvama nisu zvonila do Glorije
tj. subote u ponoæ (kada padaju žudije) i poèinje
Uskrs. Umjesto zvona èevrtaju èevrtaljke.
v 7. travnja- izišao 17. broj župnog lista.
39
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
v 7. travnja- Velika subota: tijekom poslije-podneva
u crkvi u Vidu i Prudu bio je blagoslov uskršnjih
jela. Naveèer je održano uskrsno bdijenje-polnoæka
i padanje žudija.
v 8. travnja- svetim misama u Vidu i Prudu
proslavljen najveæi katolièki blagdan Uskrs na
kojima su sudjelovale i žudije. Nakon mise u Vidu
održana je procesija oko crkve.
v 9. travnja- u Vodicama održan 12. festival žudija
na kojem su sudjelovale i naše žudije, a ukupno
je nastupilo 29 župa.
v 15. svibnja- Mali Uskrs, tradicionalno na Dragoviji
održana sveta misa.
v 19.-24. travnja- zbog velikih kiša voda za piæe s
izvorišta Prud zamutila se preko propisanih
vrijednosti te nije udovoljavala Pravilniku o
zdravstvenoj ispravnosti vode za piæe.
v 22. travnja- u okviru ekološke akcije Zelena èistka,
eko-projekt èišæenja divljih odlagališta diljem
Hrvatske jedan dio odvijao se i na našem dijelu.
Prvog dana akcije, ronioci su na Norinu vršili
èišæenje veæ identificiranih odlagališta. Drugi dan
su se akciji pridružile laðarske udruge Crni put,
Jerkovac, Sv. Roko, Škrapa Momiæi, Zvonimir
Kaleb, Tri sela, Prud, Veterani 4. gardijske brigade
i Domagojevi gusari-Vid. Okupljanje je bilo ujutro
u Podrujnici te se krenulo u èišæenje jednom laðom
od ušæa Norina prema Vidu. Prikupljeno je 10-ak
velikih vreæa raznog smeæa, a ponajviše PVC
ambalaže te jedan veliki zamrzivaè. Nakon èišæenja
nastavljeno je druženje laðara uz zakusku za
sudionike.
v 27. travnja- na utrci „cross cup” u opæini Jurbise
u Belgiji Ivana Vuèiæ (kæi Jakova) uvjerljivo je
pobijedila i osvojila zlatnu medalju. Obitelj živi
u Belgiji, a imaju kuæu i u Vidu.
SVIBANJ
v 12. svibnja- svetim misama u 7 i 18.30 h s
procesijom u Prudu, proslavljen je blagdan svetog
Leopolda Bogdana Mandiæa. Misno slavlje
predvodio je nadbiskup talijanske Foggie,
Francisko Pio Tamburrino, koji je tom prilikom
blagoslovio novopostavljeni kip sv. Leopolda na
postolju iza crkve. Umjesto odsutnog don Mladena,
domaæin, a ujedno i prevoditelj nadbiskupu bio je
Vidonjac don Marinko Jurišin, župnik u Bijelom
Viru. U misnom slavlju asistirali su don Damir
Bistriæ iz Župe Vidonje, fra Petar Guliæ iz Župe
sv. Ilije Proroka Metkoviæ, don Drago Rajkoviæ
župnik u miru, nekadašnji župnici u župi don Jure
Marasoviæ i don Stanko Vrnoga te nadbiskupov
tajnik don Michele Tutalo.
v 17. svibnja- nekadašnji hrvatski branitelji iz
Domovinskog rata kod svetišta sv. Paške podno
Ograða proslavili zavjetni blagdan sv. Paške.
v 20. svibnja- na Meðunarodnom karate turniru „Kup
grada Ploèa”, gdje je nastupilo oko 300 natjecatelja
iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
natjecale su se i dvije karatašice iz Vida, te osvojile
medalje. Ivana Brnas (kategorija do 36 kg) osvojila
je bronèanu medalju, a Iva Vuèiæ natjecala se u
katama te takoðer osvojila bronèanu medalju.
v 25. svibnja- u Ploèama je održan 11. olimpijski
festival djeèjih vrtiæa Dubrovaèko-neretvanske
županije na kojem je nastupilo 11 vrtiæa meðu
kojima i Djeèji vrtiæ Metkoviæ za koje je nastupilo
dvoje vidonjskih vrtiæana po izluènim rezultatima
s nedavne olimpijade grada Metkoviæa. Mali
vrtiæani su nastupali u disci-plinama: trèanje na
50 metara, trèanje štafete 4x25 metara, bacanje
loptice, skok u dalj i mali nogomet. U bacanju
lopte Ivan Medak iz Vida osvojio je 3. mjesto i
bronèanu medalju. Sestra blizanka Ivana natjecala
se u štafeti djevojèica.
v 26. svibnja- na osnivaèkoj skupštini u Vidu
osnovana Udruga mladih Vida. Ciljevi udruge su
organiziranje raznih manifestacija, humanitrnih
akcija, uredjivanje samog sela po potrebi, druženje
mladih, organiziranje raznih turnira, osobito tokom
ljeta.
v 28. svibnja- pobjedom u zadnjem 22. kolu Lige
malonogometnih amatera grada Metkoviæa, MNK
Vid po prvi put u povijesti osvojio naslov prvaka.
LIPANJ
v 2. lipnja- novoosnovana Udruga mladih Vida
angažirala se u akciji èišæenja i ureðenja mjesta
kod mosta i ulaza u selo.
v 3. lipnja- u župnoj crkvi u Vidu održana prva sveta
prièest za 12 prvoprièesnika iz naše župe.
v 3. lipnja- u Vidu je boravila ekipa njemaèke TV
kuæe SWR Südwest Mundfäule BADEN-
40
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
BADEN koja je u Hrvatskoj snimala TV emisiju
koja se bavi temom „Ljudi-zemlje-pustolovine”.
U dolini Neretve teme su im bile život na delti,
laðe i maraton laða. U Vidu su snimali Domagojeve
gusare na pripremama u teretani, pod struènim
vodstvom kineziologa prof. Marija Sršena.
v 30. lipnja- u organizaciji Udruge „Leptiriæi” djeca
i roditelji èlanovi udruge posjetili su Župu Vid i
tom prilikom razgledali su Arheološki muzej
Narona u Vidu, nakon èega je uslijedila vožnja
neretvanskom laðom do izvorišta rijeke Norin u
Prudu.
v 7. lipnja- svetim misama u Prudu i Vidu s
procesijom, u našoj župi je proslavljen blagdan
Tijelova.
v 30. lipnja i 1. srpnja – na meteo postaji izmjerena
temperatura od +38 stupnjeva u 14:39 i 13:58 sati,
najvruæi dani ljeta.
v 13. lipnja- svetom misom i blagoslovom djece kod
kapelice svetog Ante na Ograðu prosla-vljen
blagdan ovog sveca.
v 15. lipnja- svetim misama s procesijom u 8 i 18
sati, proslavljen je blagdan svetog Vida i Presvetog
Srca Isusova (jedanput u stoljeæu se dogodi da se
ova dva blagdana „poklope”) u župi, ujedno i
krizma. Sakrament krizme dvadeset i jednom
krizmaniku udijelio je nadbiskupov delegat dr. sc.
don Josip Deliæ.
v 22. lipnja- u Vidu na parkiralištu na Plivoru održana
je „Noæ prvaka” MNK Vid koji su u protekloj
sezoni UMA Metkoviæ po prvi put osvojili prvo
mjesto što je najveæi uspjeh kluba registriranog
2000. godine. Tako je nakon sedam godina i fešte
laðara u Vidu održana i druga puèka veselica u
èast sportskih uspjeha vidonjskih ekipa.
v 23. lipnja- u Ave Arte Atelier-u u Vidu otvorena
je izložba akvarela pod nazivom „PERA”, autora
Ive Donellija. Nadahnut genezom prostora svog
rodnog kraja, Ivo Donelli je za motive svojih
akvarela odabrao ptice s podruèja Doline Neretve,
kraja za koje je Donelli posebno vezan. Izložbu je
otvorio Marko Marušiæ.
v 24. lipnja- svetim misama u Vidu u 7:30 sati, u
Prudu u 8:30 s procesijom i na Dragoviji u 10:30
sati, u župi je proslavljen blagdan svetog IvanaIvandan što je glavna fešta u Prudu i Dragoviji.
Naveèer je održana zabava u mjesnoj školi.
v 28. lipnja- u prostorijama Arheološkoga muzeja
Narona otvorena izložba Egipatska zbirka
Arheološkoga muzeja u Dubrovniku. Izložena su
bila 123 predmeta meðu kojima su se mogle vidjeti
mnoge figure egipatskih božanstava, amuleta,
skarabeja, posuda, a meðu njima posebnu pažnju
plijenila je mumija. Izložba je bila otvorena do
31. kolovoza.
v 29. lipnja- svetom misom u Vidu u 8 h proslavljen
blagdan sv. Petra i Pavla, zapovijedni (neradni)
blagdan.
SRPANJ
v 6.-7. srpnja- povodom 20. obljetnice obrane i
osloboðenja hrvatskog juga i deblokade
Dubrovnika, Domagojevi gusari i veterani 4.
gardijske brigade izveslali su 100 km dug maraton
neretvanskom laðom od Metkoviæa do Dubrovnika.
v 15. srpnja- povodom blagdana Gospe Karmelske
u Krvavcu je održan 8. laðarski Kup Župe
Bagaloviæi. U konkurenciji 15 ekipa Domagojevi
gusari osvojili su osmo mjesto.
v 19. srpnja- povodom blagdana sv. Ilije, zaštitnika
grada Metkoviæa u GKS održana je sveèana
sjednica Gradskog vijeæa na kojoj su dodijeljena
gradska priznanja. Nagradu Narona u podruèju
kulture dobio je Marko Marušiæ.
v 20. srpnja- na 2. memorijalnom turniru u malom
nogometu „Eugen Erjauc” u spomen na poginulog
hrvatskog branitelja, Narona rez (ex MNK Vid)
osvojila je 2. mjesto.
v 22.-26. srpnja- na više lokacija u Vidu održane
Veèeri dokumentarnog filma u organizaciji Udruge
mladih Vid.
v 27. srpnja- u organizaciji Arheološkog muzeja
Narona u Vidu je održana 2. rimska noæ u Naroni.
Ispred muzeja tijekom šestosatnog programa prošlo
je oko 1000 posjetitelja. Program je zapoèeo u 18
sati igrama za djecu (utrka u vreæama, potezanje
konopa, trlja, preskakanje konopa) i djeèjom
radionicom gdje su se maleni zabavljali. U 20 sati
zapoèeo je službeni dio veèeri pozdravnim
govorom Cara i Carice. Potom su uèenice
Gimnazije Metkoviæ uprizorile predstavu „Škrtac”.
Nakon toga publiku su zaintrigirale plesaèice orijentalnih plesova i žongleri s vatrom. Program se
nastavio u 21 sat borbom gladijatora na Velikoj
rivi uz Norin nakon èega je ispred muzeja održana
„Prodaja robova”, a kupci robova dobili su i
prigodan poklon od muzeja. Cijelo vrijem
41
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
e programa u ulièici blizu muzeja posjetiteljima
su predstavljeni obrti kao što su izrada keramike,
slaganje mozaika, kovanje novca. Takoðer su se
mogle dobiti i usluge frizera, masera i kozmetièara
kao u rimsko doba, naravno besplatno. Besplatna
je bila ponuda piæa, a zamijetili smo razne likere
od kadulje, badema, oraha, raznih trava i mnoge
druge žestice po staroj recepturi. Bilo je tu i nešto
za prezalogajiti poput peèenih kobasica koje su
brzo „planule”, zatim raznih kolaèa i „rimskih”
slastica, voæne salate s mentom.
„Ko' osta, osta” održani u dvije kategorije: najbolji
i najluði. Gledatelji su imali priliku birati
pobjednika glasanjem, a za najbolji skok izmeðu
èetvorice skakaèa i novèanu nagradu od 50 EURa osvojio je Ivan Ramiæ (kao i prošle gdoine).
Potom su na red došli najluði skokovi gdje je
sudjelovalo devetero skakaèa, po dva skoka.
Najluði skok izveo je Josip Boras osvojivši novèanu
nagradu od 50 EUR-a. U pauzama skokova
održano je natjecanje u brzom ispijanju piva (iz
èaše od pola litra) a u konkurenciji „èetiri pivopije”
apsolutno najbrži bio je domaæi Branko RamiæPoto, kao i prošle godine, zasluživši novèanu
nagradu od 50 eura. Naveèer je za mlade održan
parti u Piliæari.
v 28. srpnja- u Prudu održana 2. prudska noæ, velika
puèka fešta. Istodobno je na 10. brudetijadi u
Opuzenu, ekipa Pruda osvojila 3. mjesto.
KOLOVOZ
v 2.-4. kolovoza - uoèi blagdana Gospe Snježne Ledene Gospe, patrona župe, u Vidu je održana
trodnevnica s krunicom i svetim misama. Prvu
veèer trodnevnice svetu misu predvodio je don
Tihomir Jurèiæ iz Župe Desne, a na istoj je pjevao
župni zbor istoimene župe. Drugu veèer misno
slavlje predvodio je Don Mladen Margeta uz
pjevanje naših puèkih pjevaèa i zbora.
v 4. kolovoza-u Vidu je održan tradicionalni 8.
laðarski Kup kneza Domagoja u utrci laða.
Sudjelovale su èetiri ekipe, a poredak je slijedeæi:
1.Veterani IV. gardijske brigade, 2. Domagojevi
gusari-Vid, 3. Neum, 4. Bjelovar.
v 5. kolovoza- svetim misama u 5, 7 i 9:30 h s
procesijom u Vidu, proslavljen je blagdan Gospe
Snježne, u narodu poznatije kao Ledene Gospe,
zaštitnice Vida. Glavnu svetu misu s procesijom
u 9:30 predvodio je i propovijedao msgr. dr. Josip
Deliæ. U svetoj misi sudjelovali su pored domaæina
don Mladena Vidonjci don Ivan i don Nediljko
Kešina te don Yurij iz Novosibirska (Rusija). Kako
je bila nedjelja ostali sveæenici bili su zauzeti u
svojim župama. U procesiji su èetiri djevojke
obuèene u bijele haljine nosile Gospin kip. Na
kraju svete mise don Mladen je dao zahvalnice
èetvorici ministranata koji su šest godina
ministrirali u župi.
v 5. kolovoza- Blagdan Gospe Snježne, glavna fešta
u mjestu, u selu se tradicionalno održao dernek.
Dan je bio dosta vruæ jer je najviša temperatura
bila +37 stupnjeva u 13:20 sati, a pravo osvježenje
i glavna atrakcija dana bili su skokovi s mosta
v 7. kolovoza- u Vidu izmjerena nova najviša
temperatura od kada je izgraðena meteo-postaja
(2007. g.), u 16:16 h temperatura je iznosila 40,7°C,
raniji rekord bio je onaj prošlogodišnji kada je 25.
kolovoza u 14:51 h izmjereno 40,2°C.
v 9. kolovoza- u Opuzenu održane brzinske utrke za
izbor startnih pozicija na maratonu laða,
Domagojevi gusari osvojili 1. Mjesto, a Prud 19.
mjesto.
v 11. kolovoza- održan 15. maraton laða na kojemu
su Domagojevi gusari ostvarili 21., a Prud 25.
mjesto. Nakon dugotrajnih priprema i završetka
dijela odora, Domagojevi strijelci imali su i svoj
prvi nastup. Promocija je održana uoèi starta
Maratona laða, 11. kolovoza 2012.g. u Metkoviæu
zajedno s „Knezom Domagojem”.
v 15. kolovoza- svetim misama u Prudu u 7:30 i
Vidu u 8:30 proslavljen blagdan Velike Gospe u
župi.
v 17. kolovoza- Domagojevi gusari sudjelovali na
1. regati Klek-Neum.
v 18. kolovoza- U Vidu održana 1. gusarska noæ
koja postaje tradicionalna.
v 22. kolovoza- zapoèeo 2. malonogometni turnir
„Kup Ledene Gospe” u Vidu na kojem je
sudjelovalo 20 ekipa.
v 25. kolovoza- u Prudu održana velika puèka fešta
3. BILA NOÆ u organizaciji Torcide Prud.
v 26. kolovoza- u Letovaniæu kod Siska je održana
6. utrka kupskih èamaca na rijeci Kupi na kojoj
su sudjelovali Domagojevi gusari s dvije ekipe od
kojih je mlaða osvojila prvo mjesto.
42
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
v 31. kolovoza- u Kominu održana Noæ prvaka
èetverostrukog u nizu pobjednika maratona laða,
Gusara Komin.
RUJAN
v 1. rujna- u organizaciji MNK Vid i župe Gospe
Snježne odigran je 2. kup Gospe Snježne u Vidu.
U finalu CB Æuk iz Velikog Prologa pobijedili su
nakon penala sastav MNK Porto Tolero iz Ploèa.
U utakmici za 3. mjesto Cvjeæarnica Mia iz Ploèa
pobijedila je Ðubrad boyse iz Vida.
v 3. rujna- zapoèela školska godina.
v 9. rujna- u akciji „Bilo naroda-gradimo most” na
nekadašnjem gradilištu mosta Komarna-Pelješac
9. rujna okupilo se nekoliko stotina raznih plovila:
neretvanskih laða, brodova i brodica svih velièina
i tako spojeni simbolièno su izgradili most u dužini
od oko 2,5 km te su na taj naèin simbolièki iskazali
nepodijeljenu volju naroda za izgradnjom Pelješkog
mosta. U akciji su sudjelovale i laðarska udruga
Domagojevi gusari i povijesna postrojba
Domagojevi strijelci, obje iz Vida.
LISTOPAD
v 8. listopada- u župnoj dvorani održan je prvi
sastanak Inicijativnog odbora KUD-a u
osnivanju. Sastanku je nazoèio Željan Brljeviæ
koji se prihvatio voditeljske uloge, a
pripomagat æe mu svi oni koji su osnove plesa
i napjeva stekli u nekom od obližnjih KUDova. Kako æe do registracije i ustroja novog
društva morati proæi odreðeno vrijeme
donesena je odluka da se poène s radom,
posebice s mlaðim uzrastom. Takoðer se
raspravljalo o paralelnom radu s glazbenom
sekcijom, ali za nju æe se morati osigurati
osnovni instrumenti pa æe onda i ona krenuti
s radom.
v 16. listopada- Domagojevi strijelci nastupili
na Danima Neretve u Zagrebu.
v 18. listopada- održane prve vježbe novog KUD-a.
v 17. Rujna- Inicijativni odbor za osnivanje župnog
KUD-a sazvao sastanak svih zainteresiranih te
svih onih koji su bili èlanovi KUD-a Metkoviæ
radi moguæeg stvaranja novog društva naše župe.
v 21.listopada - predsjednik ULN Marko
Marušiæ gostovao u emisiji FTV „Odgovorite
ljudima” na teme: Pelješki most, cesta u
neumskom zaleðu, Veliki i Mali Škoj, Luka
Ploèe...
v 21. rujna- u organizaciji Udruge mladih Vida u
Vidu na platou krova Arheološkog muzeja Narona,
mješovita klapa SIGNUM iz Èapljine održala je
a capella koncert (koncert bez pratnje
instrumenata). Sav prihod od ulaznica nami-jenjen
je ureðenju i opremanju prostorija udruge. Vrijeme
nije baš bilo naklonjeno jer je bilo prohladnih 14
stupnjeva.
v 21. listopada- u organizaciji Udruge mladih
Vid, kod crkve sv. Vida održana je likovna
radionica pod nazivom „Putovanje u Naronu”.
Radionicu je vodio arheolog „Am Narona”
Ivan Volareviæ. Tom prilikom napravljena je
maketa Narone koja æe ubuduæe krasiti župnu
dvoranu.
v 22.-23. rujna- u okviru Dana europske baštine u
Arheološkom muzeju Narona održani Dani
europske baštine prilikom èega je održana
promotivna prodaja staklenih suvenira i replika te
muzejskog vodièa. Takoðer su bila ponuðena i
besplatna struèna vodstva u dvama terminima uz
besplatan ulaz u muzej.
v 21. listopada- u emisiji HTV-a „Pjevaj moju
pjesmu”, na 1. programu nastupio je Vidonjac
Ivan Ramiæ i donedavni voditelj župnog zbora,
Vice Šiljeg.
v 26. rujna- nakon trodnevne potrage pripadnika
GSS kod Crniæa pronaðen iscrpljen i živ Mladen
Jakiæ iz Pruda.
v 29. rujna- u Sisku je održan 7. maraton posavskih
šiklji na kojem su sudjelovali Domagojevi gusari
s dvije ekipe od kojih je mlaða osvojila drugo
mjesto.
v 27. listopada do 4. studenog- na prostoru
Arheološkog muzeja Narona, održana
Kiparska radionica „Narona 2012” u Vidu i
na Norinu. Sudjelovali su umjetnici i profesori
Marija Sršen, Ana Gizdiæ, Nikola Faller, Ana
Filipoviæ, Nediljka Penoviæ te grupe djece –
djeca iz Vida koji su vrlo aktivno i kreativno
stvarali skulpture na ovoj kao i na prošloj
„Naroni”; uèenici O. Š. Opuzen iz Opuzena;
43
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
„Neretvanski gusari”, mali izviðaèi iz Metkoviæa te uèenici O. Š. Dragutina Tadijanoviæa
iz Zagreba.
STUDENI
v 1. studenog- svetim misama u Vidu i Prudu u
župi proslavljen blagdan Svih svetih. Tijekom
cijelog dana groblje je bilo puno naroda koji
je stalno dolazio i obilazio grobove svojih
najmilijih. Vrijeme je bilo kišovito.
v 2. studenog- sveta misa u župnoj crkvi, a na
groblju održano „odrišenje” za sve pokojne
koji su tu ukopani.
v 3. studenog- HGSS spasio psa iz jame na
Dragoviji u koju je baèen prije 20-ak dana.
v 10. studenog- U Metkoviæu održana 24.
neretvanska regata. Veslaèi iz Vida èlanovi
VK Neretvanski gusar iz Metkoviæa ostvarili
su sljedeæe rezultate: 1xSM skif seniori: 1.
mjesto Ante Matiæ, 3. mjesto Ivan Vuèiæ;
1xSM skif seniori: 3. mjesto Mateo Vidoviæ;
1xJMA skif juniori: 3. mjesto Ivan Vuèiæ;
Dvojac na pariæe-juniori: 4. mjesto: Ante
Matiæ, Mateo Vidoviæ.
v 11. studenog- u GPS karte za cestovnu
navigaciju ubaèene su i prudske ulice.
v 11. studenog- nakon što je ranije održana
Kiparska radionica „Narona 2012”, održano
je sveèano otvorenje na norinskom mostu i
Arheološkom muzeju Narona. Tom prilikom
trakom ljubièaste tkanine simbolièno je zapoèet
projekt „Rimska cesta”, bilježenje antièkog
puta od Arheološkog muzeja „Narona” u Vidu
do arheološkog lokaliteta Salona u Solinu koji
æe se nastaviti u srpnju 2013. godine. Posjetitelji
su mogli kušati kolaèe tzv. èarobni grašak pod
bakljama starih Grka i Rimljana. Kiparska
radionica „Narona 2012” je projekt Udruge
„Snažna progresivna umjetnost” (Power
Progressive Art) èiji su organizatori Marija
Sršen i Ana Gizdiæ. Cilj projekta bio je
osvijestiti prisutnost bogatog kulturnog i
prirodnog blaga doline Neretve te popularizirati
prvenstveno spomenièku kulturnu baštinu
Hrvatske kroz umjetnost na meðunarodnoj
razini.
v 14. studenog- u društvenoj dvorani u Vidu
pedestak èlanova Udruge Leptiriæi i Udruge
mladih Vid otvorili su prvu u nizu radionica
za izradu božiænih i novogodišnjih èestitki.
Radionice æe se održavati tri puta tjedno od
18 do 22 h u Vidu, Ploèama i Metkoviæu do
polovice prosinca. Uz èlanove prijatelje, djeca
s razlièitim stupnjevima ošteæenja iskazuju
svoju kreativnost, druže se i usvajaju radne
navike.
v 16. studenog- nakon oslobaðajuæe presude
hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu
Markaèu u Haagu, neviðena euforija zahvatila
je cijelu Hrvatsku. Slavilo se svugdje, veæina
škola je prekinula nastavu, na kuæama,
stanovima i ulicama diljem Domovine ponosno
su se zavijorile hrvatske zastave. U Metkoviæu
na Trgu kralja Tomislava okupilo se mnoštvo
graðana koji su uz pjesme i zastave slavili.
v 18. studenog- desetak mještana Vida, u
organizaciji Udruge veterana 4. gardijske iz
Metkoviæa posjetilo Škabrnju povodom
obilježavanja Dana sjeæanja na žrtve Vukovara
i Škabrnje. Istodobno je u suradnji s MO Vid
Udruga mladih organizirala paljenje svijeæa
za grad heroj (Vukovar) u Vidu. Upaljeno je
200 svijeæa koje je darovala udruga tjelesnih
invalida grada Metkoviæa „Prijatelj”. Tom
prilikom ispred Arheološkog muzeja Narona
prikazan je film o doktorici Vesni Bosanac
koja je bila ravnateljica vukovarske bolnice u
najtežim ratnim trenucima grada Vukovara.
v 25. studenog- u Vidu i Prudu uoèi svete mise
primljeni su novi mali ministranti koji æe dalje
vršiti ministrantsku službu. Na svetoj misi s
don Mladenom sudjelovao je i fra Vladimir
Kozina kojeg æe se stariji sjetiti iz misija koje
je predvodio u Vidu prije gotovo trideset
godina, negdje oko 1983. godine.
44
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
PROSINAC
v 9. prosinca- Petar i Vinka Marušiæ obilježili
dijamantni pir-60 godina braka.
v 11. prosinca- tijekom noæi i jutra u dolini
Neretve pao snijeg. Najviše snijega bilo je u
Metkoviæu, u 7 h službeno je izmjereno 8 cm.
U Vidu se nije zadržao na tlu dok se u Prudu
zadržao samo na poèetku naselja. Na Dragoviji
je palo i do 30 cm snijega na pojedinim
mjestima.
v 12. do 13.prosinca- zbog zamuæenosti izvorišta
Prud voda u vodoopskrbnom sustavu NPKL
nije bila za piæe te se preporuèavalo
prokuhavanje prije upotrebe. Voda je bila
ispravna za piæe tek sutradan 13. prosinca. To
je ujedno bio i najhladniji dan ove zime.
Temperatura je bila ispod nule od 19 h Ê(12.
XII.) do 10 ujutro 13. XII. Najveæi minus -5
bio je u 6:47h 13. XII.
v 16. prosinca- u organizaciji Udruge mladih
izraðene su jaslice kod Arheološkog muzeja
Narona.
v 20. prosinca- nakon više od godinu dana kada
je završen popis stanovništva RH objavljeni
su rezultati. Vid tako ima 796 stanovnika, a
Prud 497.
v 23. prosinca- u organizaciji Udruge mladih
Vid održan je Božiæni sajam na platou ispred
Arheološkog muzeja Narona. Na sajmu su
sudjelovale humanitarne udruge iz doline
Neretve. Posjetiteljima su besplatno ponuðeni
kolaèi, kuhano vino i èaj, a Djed Božiænjak
razveselio je najmlaðe prigodnim darovima.
Na poèetku su najmlaði izveli prigodan
program, a poslije su i èlanovi udruge otpjevali
nekoliko prigodnih pjesama.
v 24. prosinca- na Badnju veèer u župi su se
tradicionalno ložili badnjaci. U crkvi Gospe
Snježne u Vidu, tradicionalnom svetom misompolnoækom proslavljen je Božiæ-roðenje
Isusovo. U 23:30 sati do ponoæi oba župni i
djeèiji zbor pjevali su manje poznate božiæne
pjesme. Uoèi poèetka svete mise mali izviðaèi
Neretvanskog gusara donijeli su Betlehemsko
svjetlo-svjetlo mira. Sveta misa zapoèela je
toèno u ponoæ. Cijelo ozraèje proteklo je tiho
bez pucnjeva petardi. Vrijeme je bilo ugodno
iako su bila samo +2 stupnja.
v 25. prosinca- svetim misama u Vidu i Prudu
proslavljen je Božiæ. Vrijeme je bilo lijepo i
toplo.
v 26. prosinca- svetim misama u Vidu i Prudu
proslavljen blagdan svetog Stjepana.
v 26. prosinca- nakon odluke župnog pastoralnog
vijeæa o preureðenju kata župne dvorane, koji
æe u buduænosti biti župnikov novi dom,
èlanovi Udruge mladih juèer su pomogli u
postavljanju elektriènih instalacija. Cjelokupni
materijal i alate za rad donirao je Marko
Marušiæ koji je pripomogao mladima, a oni
æe navedeni prostor moæi koristi za svoje
potrebe do preseljenja župnika.
v 27. prosinca- svetim misama u Prudu u 9 sati
i na Dragoviji u 10:30 sati proslavljen blagdan
svetog Ivana „zimskog”, apostola i evanðeliste,
na Dragoviji održan blagoslov kuæa.
45
Branko Markota
LIST ŽUPE GOSPE
c
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
O VJERI
ita se u starim kronikama: Kroz pustinju
putuje karavana. Iznenada iz gudura
pustinje iskoèiše pred karavanu beduini pljaèkaši. Postaviše putnicima tri pitanja od kojih
æe ovisiti njihov život i njihova sudbina:
1. Tko ste ?
2. Odakle ste?
3. Kamo idete?
Ovo je slika èovjekova života. Mi nikada
neæemo sresti beduine, ni njihove blistave maèeve,
ali nikoga od nas neæe mimoiæi životna sudbinska
pitanja. Tko si? Odakle si? Kamo ideš? Zašto
sve to? Na poèetku i na kraju života strše upitnici.
Roðenje? Život? Smrt? – Odakle? Kamo? Zašto?
Hoæemo li i mi napisati na svoj grob rijeèi koje
je jedan napisao na svom grobu u Londonu: „Živio
sam u sumnjama, umirem u nesigurnosti, kamo
idem ne znam!” Tako mogu svi nevjernici napisati
na svojim grobovima. Pred njima su teška pitanja:
tajna svijeta, tajna èovjeka, tajna njegova života
i smrti. Sva naša znanost i filozofija, mudrost i
mudrovanje ne daju na to odgovore -- š u t e.
Samo naš Bog i naša vjera daju nam prave
odgovore: Od Boga smo, Božja smo djeca,
putujemo s Bogu.
Bezboštvo – nevjera to je samoubojstvo duše,
ubojstvo osobne sreæe, ubojstvo svih nada. Pjesnik
Lenau piše da kada je svojom krivnjom izgubio
vjeru, svijet mu se pretvorio u pusti grad, duša
postala oèajna, pusta, u najtamnijoj tami bez
veselja i nade. Drukèije i ne može biti, jer vjera
je èovjeku nešto prirodno, a nevjera nešto
neprirodno. Nevjernik mora biti nesretan, ako ne
i oèajan, jer nema i ne zna odgovor na velika
životna pitanja. Ako smo samo nešto savršenije
životinje, nesretniji smo od svih životinja. Izgubiti
vjeru znaèi izgubiti razlog življenja. Bez vjere
život je patnja bez smisla, pitanje bez odgovora,
vjeèna nerješiva zagonetka. Veliki njemaèki pjesni
Heine reèe na samrtnoj postelji da bi davno uèinio
kraj životu da ga vjera nije održala. Bio je lijep,
mlad, bogat i slavan. Sve je to dim i slama od
èega duh ne može živjeti. Znali su nekada govoriti
da æe nestati vjere u Boga kad svi ljudi budu imali
sve za život. Oni najbogatiji su najnesretniji. Mogli
bismo nabrajati slavne glumce i glumice, ali nema
potrebe, jer i sami znamo što se dogaðalo u
njihovim životima, a isto znamo za mnoge koji
su se obratili na vjeru i tek tada našli smisao svoga
života.
Mnogi traže sreæu u novcu, èasti, vlasti, u
uživanju, ali je ne mogu naæi jer je takva sreæa
kratkotrajna. Prava istinska sreæa je u Bogu. „Nema
mira grešnicima” – govori Bog tvoj /Prorok Izaija/
tko je vjernik i bez èasti, i bez vlasti, bez gomilanja
novca i uživanja sretan je jer ima Boga. Za èovjeka
bez vjere nema nikakve utjehe u patnjama, nikakve
nade na smrtnoj postelji. Tada ne pomaže nikakvi
novac, nikakva vlast, znanost, filozofija. A mnogi
su se nadali da æe èovjekova mudrost sve riješiti,
sve probleme, osigurati èovjeku sreæu, radost,
zadovoljstvo. To su samo lijepe rijeèi, bajke za
djecu. Vjernik nalazi smisao života, ne živi bez
nade, a ako mu je vjera jaka onda se poput
Abrahama nada i protiv svake nade, ne umire bez
sigurnosti u bolji život, ustvari život mu je samo
predgovor za knjigu vjeènosti. Svaèiji je život u
sjeni križa. Kako ukloniti patnju, kako se riješiti
grijeha pa i smrti zna samo vjernik. „Nemirno je
naše srce dok ne otpoèine u tebi Bože.” - reèe
genij, sv. Augustin, koji je iskusio nesreæu života
bez Boga. A iskusili su i drugi. Eva Lavalier glumica-plesaèica, zapita jednoga dana samu sebe:
„Ako postoji Bog, što ja radim ovdje na zemlji?
Što èinim od svog života?” Pronašla je Boga i
pronašla sreæu, ostavila ples i svaki grijeh i bila
sretna i onda kada je život nije mazio, kada život
nije bio pjesma.
Pitanja:
Odgovorimo sebi što je s našom vjerom. Je
li to moja vjera ili je to vjera mojih pradjedova
(vjerovao je moj djed, pradjed, vjerujem i ja)?
Je li moja vjera, vjera straha ili ljubavi? Skrivam
li pred drugima svoju vjeru, bojeæi se da æe nas
smatrati nazadnima, zaostalima? Smatram sebe
vjernikom, a živim li svoju vjeru? Može li drugi
u meni prepoznati vjernika?
46
don Mladen Margeta
LIST ŽUPE GOSPE
SNJEŽNE br. 18.
13. 2013.
2008.
Petorica župnika naše župe slijeva: don Jure Marasoviæ, don Ante Vojnoviæ, don Mladen Margeta (sadašnji župnik), don Pavao Baniæ
i don Stanko Vrnoga
LIST ŽUPE SNJEŽNE
Dizajn naslovnice i poleðine:
Ivan Vuèiæ
Izdaje:
Župni ured Vid
Uredili:
don Mladen Margeta i Ante Vuèiæ
Grafièki urednik:
Blagotvor Grgurinoviæ, graf. inž.
Lektorirala:
Ivana Bezer
Fotografije:
don Mladen Margeta, Branko Markota i Vicko Marušiæ
Naslovnica:
Kip BDM iz crkve Gospe Sniježne
Poleðina:
Logo godine vjere
ISSN 1331-9345
SVI KOJI ŽELE SURAÐIVATI U LISTU MOGU
SVOJE ÈLANKE, CRTEŽE I FOTOGRFIJE POSLATI
U ŽUPNI URED VID!
Tel/fax: 020/687-392
Adresa: Župni ured Vid,
Ledene Gospe 18, 20352 Vid
e-mail:
[email protected]
i
[email protected]
zagreb
47
ISSN 1331-9345