IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne Mostar, siječanj - veljača 2014., god. XVII., br. 92 UBIJEN RIS ZAŠTIĆENA VRSTA S “CRVENE LISTE” www.lovackisavez-hb.ba 1 AKTUALNO 2 Broj 92, siječanj - veljača 2014. „Znanstvena fantastika“ ili... IZ SADRŽAJA UBIJEN RIS 04 Svjetske organizacije za zaštitu prirode ogorčene su činom ubojstva risa i objavom fotografije na Facebook profilu. 05 Uz pomoć policije, krivolovci su razotkriveni. Sada je na redu tužiteljstvo i sudstvo, a očekivati je primjerene kazne. 07 O ovoj temi šute čak i mjerodavne institucije. No je li dobro o ovome šutjeti? Bilo bi bolje o svemu otvoreno razgovarati. 14 DOLIJALI KRIVOLOVCI PTSP I LOVAČKO ORUŽJE MINI-LIGA U LOVNOM STRELJAŠTVU Na streljanama u Neumu, Čapljini, Mostaru, Širokom Brijegu i Kupresu mini-liga u lovnom streljaštvu? RADIMO ZA SVOJU DUŠU 16 LD „Tetrijeb“ iz Kupresa ima svega 60-ak članova, ali je po svemu u vrhu među članicama LS Herceg Bosne. 19 Lovačke večeri u Širokom Brijegu, Orašju, Posušju, Odžaku i Rakitnu prošle u prijateljskom druženju. 40 Jako je vrijedno ono što je god. 1939. o lovstvu u Kreševu zapisao fra Augustin Kristić, povjesničar, etnolog i pisac. 44 Čitajući Zakon o lovstvu, iskusniji će lovac uočiti neke nelogičnosti glede uporabe goniča tijekom lovne sezone. LOVAČKE VEČERI VRIJEDNI ZAPISI O LOVU DUGONOGI GONIČI U ZOL-U Kasnimo nekoliko dana s ovim brojem, stoga isprika čitateljima. Nekolicina je razloga za to, a na prvom je mjestu – novi izgled Hoopa. Naime, već neko vrijeme, možda i nekoliko godina, naš list „odijevamo“ u isto ili gotovo isto grafičko „ruho“, dodajući katkad poneku novu „krpicu“. S vremenom, to je „ruho“ izblijedjelo, izlizalo se. Ne, nije bilo ružno, moglo je i dalje poslužiti, ali... U Hoop trebamo stalno ulagati, slično kao u lovište, bez obzira na to koliko bilo bogato divljači. No u okolnostima u kojima Hoop pripremamo, nije to lagan zadatak, ali nismo odoljeli njegovu izazovu. Rezultat je pred vama, poštovani čitatelji. Znam, bit će različitih reakcija, ali kakve god one bile, pozitivne ili negativne, draže su mi od onih „svejedno mi je“, „ne zanima me“ i sl. Očekujem, dakle, mišljenja i argumente koji će meni i mojim suradnicima pomoći u uređivanju ovoga lista. Jesmo li ovim promjenama „pogodili“ ili „promašili“? Donekle smo promijenili grafički izgled Hoopa, ali nismo bitno promijenili njegovu uređivačku politiku. Pa ipak, s nekoliko smo „sitnica“ naznačili promjene koje će uslijediti i u toj oblasti. Konkretno, smanjit ćemo dio onoga što se, ponekad bez dovoljno opravdanog razloga, „podrazumijevalo“. Pa će tako na prve stranice, primjerice, moći i prilozi iz lovačkih udruga, ako to svojom porukom i kvalitetom Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar Tel./faks: 00 387 36 318 477 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPORT, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Shutterstock Godišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KM Plaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 Unicredit banka Uredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora iznesenim u njihovim tekstovima Cijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 700 KM • 1/2 stranice – 350 KM • 1/3 stranice – 250 KM • 1/4 stranice – 180 KM 1/8 stranice – 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 zaslužuju. Jednako tako, neki će lakše nego dosad završavati „u košu“. Treba nam što kvalitetniji list, pa kriteriji moraju rasti, podjednako za članove uredništva i za dopisnike. Iz ovog ću broja izdvojiti dva teksta, odmah na prvim stranicama. Jedan je o ubijenom risu, a drugi o razotkrivenim krivolovcima. Povezuje ih slična tema – nečastan i nezakonit odstrel divljači, ponašanje koje nema nikakve veze s lovom i lovcima. Nasreću, povezuje ih i još nešto – u oba su slučaja krivci poznati, imenom i prezimenom, što je jako bitno. Pritom ne fascinira toliko što se znaju imena onih koji su ubili risa jer su se oni sami javno pohvalili svojim „pothvatom“, koliko fascinira spremnost, želja policije iz Novog Travnika – pomogle su im i kolege iz Viteza i Travnika – da se krivolovci razotkriju, što nije jednostavan posao. Jednako tako fascinira i postupanje svih drugih aktera, od pronalaska odstrijeljene srne do okončanja istrage. I što je tu čudno? Zar takvo ponašanje nije normalno? Jest, normalno je, problem je jedino u tome što nije baš često i sa sličnim rezultatom. Budimo iskreni, u mnogim našim sredinama takav odnos prema krivolovu graniči sa „znanstvenom fantastikom“. I to mnogo više „zaslugom“ lovaca nego svih ostalih. Dragan Naletilić AKTUALNO UBIJEN RIS ZAŠTIĆENA VRSTA S “CRVENE LISTE” DOGAĐAJ KOJI JJE UZNEMIRIO SVJETSKU JA JAVNOST Osim svjetskih organizacija za zaštitu prirode reagirala je i svjetska lovačka organizacija (CIC) koja je od lovačkih saveza u BiH zatražila izvješće o okolnostima ubojstva risa i mjerama koje su poduzele institucije, osobito Federalno ministarstvo mjerodavno za lovstvo D Tekst: Ivica Lučić ana 30. siječnja 2014. mediji u BiH objavili su informaciju da je grupa lovaca iz Fojnice ubila risa, Zakonom o lovstvu zaštićenu divljač koja se nalazi na „Crvenoj listi“ zaštićenih vrsta. Dogodilo se to u srijedu 29. siječnja 2014. u podnožju planine Vrtače, na području općine Fojnica, nakon čega se na Facebook mreži pojavila fotografija lovaca s ubijenim risom, a riječ je o lovcima članovima LD „Divokoza“ iz Fojnice. Vijest se ubrzano proširila cijelim svijetom nakon čega su uslijedile brojne reakcije domaće i svjetske javnosti, te brojnih organizacija za zaštitu prirode. OGORČENE REAKCIJE Svjetske organizacije za zaštitu prirode, WWF (World Wide Fund for Nature) i IUCN (International Union for Conservation of Nature), ogorčene su činom ubojstva risa i objavom fotografije četiriju lovaca iz Fojnice u BiH na svome Facebook profilu. „Time što je ubijen ris, nije samo narušen zakon, već je učinjena i trajna šteta Ilija Vrljić, predsjednik LSHB: - Naravno da osuđujem ovaj slučaj ubojstva risa. Taj je slučaj cijelom svijetu poslao lošu poruku o lovstvu i lovcima, bez obzira na to što je riječ o neodgovornim pojedincima, i nanio je veliku štetu državi BiH. Ovo je poruka i svima nama da moramo još jako puno raditi na svijesti i edukaciji lovca, ali nadam se i alarm za sve državne institucije da napokon počnu raditi svoj posao i procesuirati počinitelje ovakvih i sličnih nezakonitih radnji u lovstvu. Bosni i Hercegovini uništavanjem njezinih prirodnih dobara, koja pripadaju cijelom narodu. WWF-u je prioritet zaštita velikih zvijeri čije su populacije u cijeloj regiji ugrožene gubitkom staništa, nedostatkom hrane i ilegalnim lovom“, istaknuo je Leon Kebe iz WWF-a te dodao kako se „zakon koji je na snazi mora provesti, a krivci kazniti“. „Problem nezakonitog lova prisutan je u našoj regiji. Osim dosljednog poštovanja zakona, rješavanje problema zahtijeva mobilizaciju brojnih zainteresiranih grupa, ponajprije lovačkih udruženja, podizanje svijesti i obrazovanje o značenju zaštite i očuvanja divljih vrsta“, izjavio je Boris Erg, direktor IUCN-ova Programskog ureda za jugoistočnu Europu. WWF i IUCN u priopćenju naglašavaju kako se procjenjuje da je populacija risa u čitavoj Europi 8000 jedinki. U našoj regiji ris se nalazi na Karpatskim i Dinarskim planinama, a ima ga i u Makedoniji. S obzirom na malu brojnost populacija, svaka jedinka je od izuzetne vrijednosti. Europska populacija risa je kritičnu točku dosegla krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, kada je pala na svega 700 jedinki. Od tada brojne organizacije i institucije koje se bave zaštitom divljih životinja, ulažu 4 velike napore da bi se broj jedinki povećao. Iako se u posljednjih 50-60 godina broj jedinki povećao na oko 8000, to i dalje nije dovoljno za stabilnu i zdravu populaciju. Porast brojnosti mora se nastaviti i mora se ukloniti svaka izravna prijetnja, od kojih je najveća krivolov. Osim svjetskih organizacija za zaštitu prirode reagirala je i svjetska lovačka organizacija (CIC) koja je od lovačkih saveza u BiH zatražila izvješće o okolnostima ubojstva risa i mjerama koje su poduzele institucije, osobito Federalno ministarstvo mjerodavno za lovstvo. NEPROCJENJIVA ŠTETA BIH I NJEZINU LOVSTVU Prema informacijama iz medija, LD „Divokoza“ iz Fojnice iz svog je članstva, do okončanja pokrenutog disciplinskog postupka, suspendiralo dvojicu lovaca koji su ubili risa. Disciplinski postupak pokrenut je i protiv još dvojice lovaca koji su bili s njima, ali nisu imali oružje. Slučaj je prijavljen i policiji Srednjobosanske županije koja provodi istragu, a čiji je glasnogovornik rekao da su lovci na ovaj način prekršili zakon te mogu biti kažnjeni novčanom kaznom i kaznom zatvora do Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Dolijali krivolovci Najveći doprinos razotkrivanju krivolovaca dali su djelatnici Policijske stanice Novi Travnik, na čelu sa zapovjednikom Markom Rajkovićem. Angažiranjem samo jedne prave ophodnje, koja je krajnje profesionalno odradila dodijeljenu zadaću, krivolovci su uhićeni, unatoč bijegu P godinu dana, ukoliko se utvrdi njihova odgovornost. Kada su u pitanju kaznene odredbe Zakona o lovstvu F BiH, za ovaj prekršaj moguća je novčana kazna u iznosu od 5000 do 20.000 KM za pravnu osobu, odnosno 1000 do 2000 KM za fizičku osobu. Disciplinske sankcije i kaznene mjere prema počiniteljima, ma kakve bile, važne su s aspekta funkcioniranja pravne države i imaju svoju težinu i poruku, ali u konačnici ne mogu nadoknaditi neprocjenjivu štetu učinjenu državi Bosni i Hercegovini i njezinu lovstvu. Kad je u pitanju populacija risa u BiH treba istaći da autohtoni balkanski ris u BiH nije registriran od 1911., te da je postojeća populacija risa posljedica reintrodukcije risa u Sloveniji – Kočevski rog 1973. godine, koja se iz Hrvatske proširila u BiH i koja danas čini zajedničku, Dinarsku populaciju euroazijskog risa (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina), koju primarno ugrožava gubitak genske raznolikosti i smrtnost uzrokovana ljudskim djelovanjem. Prema entitetskim zakonima o lovstvu ris je u BiH trajno zaštićena vrsta, a BiH je potpisnica i svih relevantnih međunarodnih konvencija, čime je ispunila sve formalne uvjete za zaštitu risa. Međutim, u BiH ne postoji organizirano praćenje populacije, nisu poznate točne granice rasprostranjenosti i nema pouzdane procjene brojnosti. www.lovackisavez-hb.ba 5 Tekst i foto: Ivica Drmić red sam kalendarski početak zime držali smo da će netipično vrijeme za to doba godine pozitivno djelovati na brojno stanje, pogotovo srneće divljači, u lovištu „Vitez“. Zbog prisutnih vukova, ali i pasa lutalica, posebice u situacijama s visokim snijegom, kada se divljač grupira i približi naseljima. No, izvješća s terena u svega nekoliko dana, pokazala su „da smo pravili račun bez konobara“. I ovaj put se pokazalo da je čovjek najveći štetnik, veći čak i od vuka. Dana 17. prosinca 2013. šumar Šumarije Vitez izvijestio je profesionalnog lovočuvara da je na području planine Kruščice, lokalitet Tonkino vrelo, pronađena odstrijeljena srna, uz koju je bio lovački pas gonič. Nakon odlaska na lice mjesta srnu je preuzeo od djelatnika Šumarije, te izvijestio glavnog lovnika, a zatim i Policijsku stanicu Vitez. Prema instrukcijama iz PS Vitez, srna je dovezena na područje Pljaca, gdje su policajci izvršili vizualni pregled srne i uzeli podatke potrebne za izradu službene zabilješke. Srna je dalje upućena na obdukciju radi utvrđivanja točnog razloga uginuća. Navedeni događaj bio je dovoljan razlog za upućivanje četveročlanog tima, koji će izvršiti pregled šireg terena, te ustanoviti eventualno još neke slučajeve krivolova. Tim je izišao na lokalitete Hamanovi podovi i Turska smrt. Odmah nakon dolaska uočili su prtinu koju su načinili ljudi i psi. Tragovi su vodili iz smjera Hama- AKTUALNO novih podova prema Ljubića brdu. Prateći tragove došlo se do mjesta gdje je guljena koža sa srneće divljači. Nađene su dvije kože zguljene sa srneće divljači, od čega jedna s glavom. Nađeni su i tragovi jednog ranjenog grla srneće divljači, koju je slijedio čovjek. Prema smjeru traga smatra se da je upravo ovo trag srne nađene na Tonkinu vrelu. Širim pregledom terena pronađena je i čahura lovačkog karabina .30 -06 Springfield, proizvođača Igman Konjic, neispravan upaljač za cigarete, mjesto gdje je krivolovac vršio nuždu, te toaletni papir. Lovočuvari su sami pokupili dokaze, što će se kasnije pokazati kao velika pogreška, budući da nisu uzeti od strane ovlaštene osobe, što bi trebalo biti osoblje kriminalističke policije. I ovaj su put ostaci divljači upućeni na analizu. Miroslav Križanović pronašao je još jednog srnjaka na području Liskovine. Vizualnim pregledom ostataka srnjaka nisu pronađeni tragovi ranjavanja oružjem. Ali treba napomenuti da je srnjaku nedostajao dobar dio abdomena, te se ne može sa sigurnošću tvrditi da i taj srnjak nije prethodno ranjen. A medvjed čiji su tragovi nađeni na srnećem tragu, kao i pokraj samog leša srnjaka samo je obavio svoju prirodnu ulogu „sanitarca“ u lovištu. Obdukciju leševa, odnosno ostataka divljači izvršio je dr. sc. Alen Salkić, sudski vještak veterinarske struke. Nakon izvršenog očevida utvrđeno je da je prva srna teško ranjena krupnom sačmom velikog promjera u područje stražnjih ekstremiteta, s male udaljenosti. Nakon toga je divljač bila progonjena. Uginuće je nastupilo kao posljedica razderotina u predjelu abdomena (lovački psi), iskrvarenja i stresa. Treba reći i to da je srna bila gravidna i da je „nosila“ dva laneta. Ostala divljač (trogodišnji srnjak i dvije srne) teško je ranjena iz standardnog lovačkog oružja. Uginuće je nastalo kao posljedica značajnih oštećenja organa abdomena lovačkim streljivom velikog promjera, te ugriza lovačkih pasa. Divljač je nakon toga zguljena, a meso odneseno u nepoznatom pravcu. Najveći doprinos razotkrivanju krivolovaca dali su djelatnici Policijske stanice Novi Travnik, na čelu sa zapovjednikom Markom Rajkovićem. Angažiranjem samo jedne prave ophodnje, koja je krajnje profesionalno odradila dodijeljenu zadaću, krivolovci su uhićeni, unatoč bijegu. Pri tome je pronađeno oružje kojim su izvršena ova nečasna djela, kao i meso divljači. Treba istaknuti da dio zasluga pripada i djelatnicima Policijske stanice Vitez, te Policijske uprave Travnik. Navedeni slučajevi krivolova mobilizirali su tijela uprave lovačkih udruga. Održan je, ili će biti održan, niz sastanaka s predstavnicima lovačkih udruga općina susjeda općine Vitez. Na njima je dogovorena koordinacija i zajednička borba protiv krivolova. Uz pojačano angažiranje lovočuvarske službe na zaštiti lovišta, ali i svih lovaca, nastavak suradnje sa šumarijama, te policijom, 6 krivolov bi trebao biti suzbijen u većoj mjeri. Iz naprijed navedenog uočljivo je da su načinjene velike štete na divljači od strane krivolovaca. Policija je za sada profesionalno odradila svoj dio posla. Konkretan rad policije za posljedicu ima da u lovištu zasad nisu uočeni novi tragovi krivolova. U tijeku su intenzivne radnje na otkrivanju trećeg počinitelja, za kojeg se drži da živi na području druge župani- je. Uglavnom, klupko se počelo odmotavati. Nova saznanja vjerojatno će postaviti nova pitanja, a tko će biti obuhvaćen istražnim radnjama, znat će se nakon što policija završi s radom na ovom predmetu. Sada je na redu tužiteljstvo, odnosno pravosuđe. A primjerene kazne krivolovcima bile bi dobra poruka za razmišljanje svima onima koji imaju namjeru baviti se krivolovom i lovokrađom. Ostacii srneće di d vljači Broj 92, siječanj - veljača 2014. AKTUALNO PTSP LOVAČKO ORUŽJE P Trenutačna šutnja ne može biti rješenje Tekst: Vlado Bošnjak rema statističkim podacima, BiH spada u vrh europskih zemalja po broju registriranog oružja po glavi stanovnika. O neregistriranom da i ne govorimo. Sve to silno oružje kojeg po definiciji ima više kategorija – a nas zanima samo lovačko oružje – registrirano je prema županijskim zakonima o oružju. A tu je, od županije do županije, stanje različito, ponajprije glede uvjeta za dobivanje lovačkog oružja i nadzora njegova držanja. Uglavnom, u svim županijskim zakonima lovačko oružje čine puške različitih kalibara s užlijebljenim i neužlijebljenim cijevima, kombinacijom takvih cijevi, lovačko poluautomatsko oružje čiji spremnik ne može primiti, ili je blokiran da ne može primiti više od tri metka, te drugo oružje kojim je dopušten lov po propisima o lovstvu. RAZLIČITA ZAKONSKA RJEŠENJA Zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku lovačkog oružja podnosi se policijskoj upravi u mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva. U nekim se županijama zahtjev može podnijeti s navršenih 18 godina (Hercegovačko-neretvanska županija), u nekim s navršenih 19 godina (Zapadnohercegovačka županija), a u Posavskoj županiji s navršenom 21 godinom života. Uz zahtjev za dobivanje odobrenja za nabavku lovačkog oružja – ovdje svaki lovac kao razlog nabavke lovačkog oružja navodi želju baviti se sportskim lovom – podnositelj treba priložiti i dokaz mjerodavnog državnog tijela o nekažnjavanju, te uvjerenje da raspolaže tehničkim znanjem za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se odnose na držanje i nošenje oružja, o čemu je dokaz uvjerenje iz www.lovackisavez-hb.ba Da ne živimo u zemlji u kojoj jesmo, podatak da u Bosni i Hercegovini nema zakona o oružju mnogima bi izgledao nevjerojatan, a ako se zna o čemu je tu riječ, pomalo i zastrašujući. Štoviše, ni Federacija Bosne i Hercegovine nema svoj zakon o oružju, sve je spušteno na županijsku razinu lovačke udruge o članstvu u njoj i položenom lovačkom ispitu. Ovdje se vidi koliku odgovornost preuzima odgovorna osoba u lovačkoj udruzi kad svojim potpisom izda ovakvu potvrdu, pa je i to jedan od razloga što izobrazba lovnih pripravnika, posebice iz oblasti lovačkog oružja, mora biti temeljita i redovita. Ruku na srce, ona sada nije uvijek takva. Jako bitan dokument koji treba za dobivanje odobrenja jest uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Ovo uvjerenje izdaje za to ovlaštena zdravstvena organizacija. Dogodi se da podnositelj zahtjeva, bez obzira na sve druge prikupljene „papire“, ne „prođe“ na zdravstvenom pregledu i ne može nabaviti lovačko oružje. Takvi su slučajevi, istina, rijetki, ali i u takvim situacijama pojedinci kojima se to dogodi ostaju članovi lovačkih udruga upražnjavajući neke druge lovačke sadržaje. Na koncu, kad dobije odobrenje za nabavku oružja, koje vrijedi šest mjeseci, po nabavci oružja vlasniku se izdaje oružni list za držanje ili držanje i nošenje oružja. I ovdje su županije u svoje zakone ugradile različite odredbe, ponajprije glede duljine valjanosti oružnog lista. Primjerice, u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji oružni list ima trajnu vrijednost, u Brčko Distriktu vrijedi pet godina, a u Posavskoj županiji deset godina. Nakon isteka njegove valjanosti, vlasnik-lovac ponovno treba na provjeru zdravstvene sposobnosti i to, naravno, mora platiti. Što s oružjem kad prestanu uvjeti i razlozi zbog kojih je nabavljeno, ni to nije riješeno na jednak način. Što će lovac učiniti s lovačkim oružjem kad prestane biti članom lovačke udruge? Naime, nije rijetkost da se pojedinci učlane u neku lovačku 7 udrugu samo da bi došli do oružja. Kad dođu do oružja, prestanu biti članovi te udruge, zaborave je. A baš to se oružje, nažalost, često koristi u krivolovu, i baš tu bi trebala biti učinkovitija suradnja policije i lovačkih udruga. MISTERIJ OKO PTSPa Još jedno pitanje glede oružja, pa tako i lovačkog, u posljednje vrijeme zaokuplja pozornost javnosti. Svako malo na stranicama dnevnog tiska i u drugim medijima, pomalo i senzacionalistički, pojave se tekstovi o vlasnicima oružja kojima je dijagnosticiran PTSP. To su napisi tipa – oboljeli od PTSP u BiH ostaju bez vozačke dozvole, bez oružja… Kod nas – zar to treba reći? – ova materija (još uvijek) zakonski nije do kraja definirana. U Republici Hrvatskoj, Pravilnikom o zdravstvenom pregledu za utvrđivanje sposobnosti za držanje i nošenje oružja, ovaj poremećaj je unesen u Zakon kao zapreka za držanje i nošenje oružja. Prema tom Pravilniku, članak 10., zaprekom za držanje i nošenje oružja smatraju se, između ostalog, neurotski poremećaji vezani uz stres i somatomorfni poremećaji, osim blagih i slabije izraženih poremećaja koji ne utječu na sigurno rukovanje oružjem. Po donošenju ovoga zakona, dosta lovaca koji su imali dijagnosticiran PTSP upućivano je na izvanredni liječnički pregled i neki od njih ostali su bez dozvole za držanje i nošenje oružja. Hrvatski lovački savez i braniteljske udruge pokušavaju u takvim slučajevima pomoći na razne načine kako bi se ova populacija lovaca na određeni način zaštitila u smislu pripadnosti lovačkom korpusu. Što će biti u Bosni i Hercegovini? I u AKTUALNO JEZIK ZA ZUBIMA… O ovom se problemu trebaju pozabaviti i u lovačkim udrugama s ciljem zaštite svoga članstva kod zakonodavca i prihvaćanja takvih pojedinaca kao ravnopravnih članova ovdašnjim lovačkim udrugama, naravno, ima lovaca s dijagnozom PTSP-a. Oni do sada, uglavnom, nisu imali zakonskih problema oko posjedovanja lovačkog oružja. No o ovoj se temi malo govori i ne traže se odgovarajuća rješenja. Ona je ovdje svojevrsna tabu tema. Pitanje oružja i PTSP-a nikako se ne bi smjelo svesti samo na lovačko oružje i lovstvo. To je mnogo širi i kompleksniji problem i tiče se nekih drugih čovjekovih aktivnosti, ponajprije prometa, gdje su nesreće neusporedivo češće nego u lovu. Trebaju li, onda, propisi o liječničkim pregledima za nošenje oružja, u usporedbi s onima za vozače, biti tako restriktivni i česti (svakih pet godina)? Držimo ovo pitanje jako opravdanim. Spomenimo i to da liječnici imaju zakonsku obvezu izvijestiti policiju ukoliko imaju saznanje o promjeni zdravstvenog stanja vlasnika oružja, a koje može utjecati na sposobnost držanja i nošenja oružja. udruge. Lovačke udruge i lovstvo odigrali su značajnu ulogu u rehabilitaciji hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida, poglavito s dijagnozom PTSP. Ukoliko bi se i dogodilo da lovcu zbog ove dijagnoze bude izuzeto oružje, to ne znači da on prestaje biti lovac i član udruge. Njegove kolege iz udruge i grupe s kojom se druži moraju učiniti sve da taj „korak“ prođe što jednostavnije. Jer, lovstvo nije samo lov u užem smislu, mnogo je tu sadržajnih i zanimljivih lovačkih aktivnosti gdje oružje ne treba. PTSP-ovci trebaju biti s prijateljima na radnim aktivnostima u lovištu, uživati u prirodi, druženju, lovačkim zabavama, sudjelovati prema sposobnostima i u radnim tijelima udruge i nizu drugih aktivnosti. Ni jednog se trenutka ne trebaju i ne smiju osjetiti manje vrijednim, ostavljenim, izoliranim… Na koncu to im na određeni način i dugujemo. O problemima na koje nailaze osobe s dijagnosticiranim PTSP-om i kakve posljedice ova bolest ima na osobe koje posjeduju oružje, kao i one koje traže odobrenje za nabavku oružja, pokušali smo dobiti mišljenje od stručnih osoba, psihijatara. Nažalost, zbog ukupnog stanja u društvu, funkcioniranja i provedbe zakona i političke pozadine, naši sugovor8 nici nisu bili voljni o ovoj temi izreći svoje stručno mišljenje. Čuvši njihova obrazloženja, shvatili smo njihovu suzdržanost. No, drugo je pitanje je li dobro o ovome šutjeti i gurati stvari „pod tepih“, posebice ako to rade službene i mjerodavne institucije? O svemu bi trebalo otvoreno razgovarati i tražiti najbolja rješenja vodeći računa, prije svega, o ljudima, u našem slučaju o lovcima. DOBITNICI ODLIČJA Odličje prvoga reda dobili su: Dragan Stojak iz LO „Vitez“ Vitez; Silvester Antičević iz LU „Sava“ Orašje; Tomislav Ćuk i posmrtno Goran Crnogorac iz LD „Radovanj“ Posušje; Marinko Glavina, Božo Rezić, Mladen Tole, Dragan Ivanković, Miljenko-Mića Lasić i posmrtno Jure Banožić iz LD „Mosor“ Široki Brijeg. Odličje drugoga reda dobili su: Ivica Drmić iz LO „Vitez“ Vitez; Mato Oršolić, Pavo Marković, Dalibor Župarić i Marijan Mišković iz LU „Sava“ Orašje; Pero Putica, Žarko Kožul, Miroslav Rakić i posmrtno Velimir Crnjac iz LD „Mosor“ Široki Brijeg. Odličje trećega reda dobili su: Mirko Šarić iz LO „Vitez“ Vitez; Pavo Klaić, Dražen Živković, Hajrudin Hodžić, Mato Klarić i Đuro Topić iz LU „Sava“ Orašje; Petar Soldo, Vlado Zovko, Marinko Zelenika i Ivan Musa iz LD „Mosor“ Široki Brijeg. Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVNA DIVLJAČ TETRIJEBA VELIKI TETRIJEB (Tetrao urogallus L.) JE DANAS UPOLA MANJE NEGO PRIJE DVADESETAK GODINA Prema dostupnim podacima, u BiH danas obitava oko 700 jedinki velikog tetrijeba i populacija je općenito procijenjena kao „stabilna“. No ovakva se ocjena može prihvatiti samo u dijelu BiH koji obuhvaća područje od Plješivice do Koprivnice. U preostalim se dijelovima nalaze male, izolirane mikropopulacije, koje bilo kakav zahvat – legalan ili nelegalan – ozbiljno ugrožava K Tekst: Davor Barać rajem 19. i početkom 20. stoljeća, zbog očuvanih šuma i male otvorenosti područja, u Bosni i Hercegovini je postojala brojna i stabilna populacija velikog tetrijeba, koji je naseljavao brdskoplaninska područja. Postupno, sječom šuma i lovom, tetrijeb je potisnut u viša područja. Preostala staništa tetrijeba u Bosni i Hercegovini danas su ugrožena neprestanim čovjekovim djelovanjem, sječom šuma, skupljanjem ljekovitog bilja, gljiva i šumskih plodova, pašarenjem, rekreacijom i, naravno, krivolovom. U manjem broju, tetrijeb se još može naći na Konjuhu, Igmanu, Zelengori, Vranici, Treskavici, Koprivnici, Stolovašu, Ljuši, Grmeču, Klekovači, Cincaru, Vitorogu, Zvijezdi, Plješevici, Osječenici, Srnetici, Goliji, Troglavu, Šatoru i Jadovniku, ponajprije u očuvanim miješanim, starim sastojinama bijelog i crnog bora, bukve, jele i smrče. Najznačajnija sadašnja staništa velikog tetrijeba na području Livna su planine Cincar, Golija i Troglav, a u ovom ćemo tekstu nešto više o istraživanju populacije velikog tetrijeba na području lovnogospodarskih jedinica Troglav i Golija. LOVNA JEDINICA „TROGLAV“ Lovna jedinica „Troglav“ nalazi se na masivu Dinare i proteže se u smjeru jugoistok- sjeverozapad, nastavljajući se na lovnu jediniwww.lovackisavez-hb.ba 9 cu „Kamešnica“ s kojom čini cjelinu u smislu prostora za divljač. Raščlambom prostora možemo uočiti nekoliko dijelova koji čine ovaj prostor. Podnožje masiva Dinare uz rub Livanjskog polja površina je dobro obrasla mladim sastojinama ili dobro sklopljenim grmljem. Drugu cjelinu, koja dijelom uključuje spomenuti pojas u podnožju, gdje je obuhvaćen najširi dio prostora gospodarske jedinice, sadrži prostrani visinski dio sastavljen od brojnih vrtača, dolaca i uzvišenja. Vegetacija u tom dijelu zastupljena je niskim raslinjem drveća i grmlja, a cijeli prostor ispresijecan je enklavama, poluenklavama ili većim neobraslim površinama koje su tipični planinski pašnjaci. Na ovu cjelinu veže se središnji prostor lovne jedinice, neobrastao prostrani planinski pašnjak bez drvenaste vegetacije poznat kao Razdolje. Četvrta cjelina su markantna uzvišenja Velikog, Malog i Srednjeg Troglava koji su neobrasli i vrletnog reljefa, a u podnožju su okruženi šumom bukve te bukve i jele. Dijelovi Troglava obrasli su i borom krivuljem. Na većem dijelu lovne jedinice postoje uvjeti za obitavanje divlje svinje, a dobri su uvjeti i za srneću divljač, posebice u donjem pojasu. Postoje određeni uvjeti i za jelensku divljač koja se ponekad i pojavljuje na ovom području, ali se ne zadržava. Svakako treba istaknuti da je ovo područje jedno od rijetkih i kvalitetnih staništa divokoze, koja ovdje ima stalno obitavalište. Na ovom prostoru također postoje uvjeti za obitavanje medvjeda, vuka i velikog tetrijeba, a od sitne divljači zeca i jarebice kamenjarke. Od predatora ima risa, lisice i kune zlatice. LOVNA JEDINICA „GOLIJA“ Prostori ove lovne jedinice omeđeni su s jugozapadne i sjeverozapadne strane Livanjskim poljem, a istočnim dijelom cestom Livno – Glamoč. Najniži pojas, neposredno iznad Livanjskog polja, površina je dobro obrasla niskom šumom i šikarama. To je zeleni pojas dobroga sklopa pogodan za obitavanje divljači. Iznad zelenog dijela nastavlja se neobrasli dio kamenjara i pašnjaka, svojevrsni plato, čineći svijetlu (neobraslu) prugu. Udoline ili vrtače obrasle su drvećem i grmljem, ali ne čine značajnije obrasle površine ili cjelovit dio šumskih površina. U podnožju najviših vrhova i grebena, a iznad neobraslog dijela, nalaze se udoline i vrtače koje čine uski pojas dobro obrastao jelom i bukvom, koji je najkvalitetnije stanište za divljač na ovom području. Iznad pojasa jele uzdižu se najviši vrhovi i grebeni koji su bez drvenastog pokrova, a zbog kamenitosti slabije su obrasli travom. U većem dijelu ovoga lovišta postoje uvjeti za obitavanje divlje svinje, srne, medvjeda i vuka. Povremeno se pojavljuje i jelenska divljač, ali se ne zadržava. Svakako treba istaknuti da je ovo lovište LOVNA DIVLJAČ jedno od rijetkih i kvalitetnijih staništa velikog tetrijeba na području livanjske općine. U središnjem i donjem rubnom dijelu lovišta postoje uvjeti za zeca i jarebicu kamenjarku. U lovnom smislu, područjem lovne jedinice „Golija“ gospodari LU Livanjsko polje, a lovnom jedinicom „Troglav“ gospodari ŠGD Hercegbosanske šume d.o.o. Kupres. Problemi u lovnom gospodarenju su: miniranost terena, kontrola granica i ulazaka u lovište, požari, nisko brojno stanje divljači, krivolov, teški životni uvjeti divljači (reljef, klima, hrana) te prisutnost krupnih i sitnih predatora. OPIS VRSTE Izgled. Veliki tetrijeb najveća je europska koka. Glava mužjaka je crna, kao i nešto duže perje ispod kljuna, tzv. brada. Iznad očiju ima dobro uočljivu „ružu“, odnosno izbočinu koja je sastavljena od kožnih resica, crvene boje. Ova „ruža“ je posebno uočljiva za parenja. Vrat je sivoplav, sa širokim zelenkastim okovratnikom. Leđa su tamnosmeđa sa sivkasto-bijelim nepravilnim točkicama. Grudi tamnozelene, trbuh crn, s nepravilnim bijelim prugama ili mrljama. Rep je crn, s bijelim mrljama, koje kod svakog mužjaka imaju drugačiji oblik i raspored, a sastavljen je iz 16 do 18 pera. Krila su s donje strane sivkastoplava, a s gornje smeđa s bijelom pjegom na pregibu. Kljun je jak, povijen, s oštrim rubovima, kod mladih mužjaka je sivoplave boje, kod starih bjeličasto žut. Noge su jake, obrasle perjem do prstiju, a na prstima se nalaze posebne izrasline, tzv. resice, dugačke 5-7 mm, koje su zapravo zakržljali ostaci perja. Ove resice se gube pri mitarenju, otprilike sredinom svibnja. Ženke su s tzv. zaštitnom bojom, hrđastosmeđom, sa svjetlijim mrljama i točkicama. Grudi su izrazito hrđasto smeđe s primjesama narančaste. Ruža iznad očiju je slabije razvijena i manje uočljiva, kao i kljun koji je manji i gladak. Način života. Mužjaci žive odvojeno od ženki, najčešće pojedinačno, a nekad i u manjim grupama, ali i u njima dosta samostalno i raštrkano. Ženke s mladima žive u obiteljskim jatima do početka zime. Tijekom dana borave uglavnom na zemlji, u potrazi za hranom, a noć provode obvezno na drveću. Glavni predatori su mu divlja mačka, kuna, lisica te jastrebovi, orlovi i sove, a za gnijezda (jaja, pilići) još i divlja svinja i jazavac. Razmnožavanje. Parenje tetrijeba počinje u drugoj polovini travnja i traje do sredine svibnja, na tzv. bojinama ili pjevalištima. Cilj pjevanja kombiniranog sa šepirenjem je privući ženke. Borbe mužjaka za ženke veoma su česte i oštre. Jedan mužjak oplodi 4-6 ženki. Odrasle ženke snesu 6-12 jaja, 10 koje gnijezde u plitkoj udubini u zemljištu. Mladi „potrkušci“ osamostaljuju se nakon 15 dana, a poletarci su nakon 8 ili 9 tjedana života. Prehrana. Najčešća hrana tetrijeba su insekti, njihove larve, pužići, pupoljci bukve, lišće, izbojci i plodovi borovnica i brusnica, malina i kupina, vrijesak te iglice četinjača, ponajprije bijelog bora, zatim jele i smrče, koje su uz pupoljke bukve zimi skoro jedina hrana tetrijeba. Stanište. Uglavnom su to stare sastojine s bogatim podrastom te dosta grmolike flore, redovito šumskog voća. Progale i manje otvorene površine u staništu su obvezne. Preferira mješovite preborne sastojine, ali nalazi se i u starim četinjačkim ili lišćarskim sastojinama, uglavnom u nepristupačnim, neuznemiravanim područjima, iznad 1000 metara nadmorske visine. Infrastrukturni objekti u staništima tetrijeba velikog su lovačke kolibe – za promatranje u tijeku parenja, i uređene lovačke staze za lakše kretanje radi promatranja i svestranijeg korištenja. U staništima tetrijeba velikog obitavaju i brojne druge životinjske vrste: orlovi, sove, lisica, kune, divlja mačka, vuk, medvjed, srna, divlja svinja, mali tetrijeb, lještarka i druge, od kojih predatori mogu imati značajan utjecaj, posebice u uvjetima sadašnje smanjene brojnosti. STANJE VRSTE Kontinuirano smanjenje brojnosti tetrijeba u BiH najčešće je uzrokovano degradiranjem staništa te izravnim mortalitetom od strane čovjeka – lovom. Današnja brojnost tetrijeba velikog u BiH je za polovinu manja u odnosu na brojnost iz 1992. godine, koja ionako nije bila na zadovoljavajućoj razini. Prema dostupnim podacima, u BiH danas obitava oko 700 jedinki velikog tetrijeba i populacija je općenito procijenjena Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVNA DIVLJAČ kao „stabilna“. Ovakva ocjena može se prihvatiti samo u dijelu BiH, koji obuhvaća područje od Plješivice do Koprivnice, dok se u preostalim dijelovima nalaze male, izolirane mikropopulacije, koje bilo kakav zahvat – legalan ili nelegalan – ozbiljno ugrožava. Godišnji legalni odstrel tetrijeba velikog u BiH iznosi 17 kljunova, a godišnji gubici oko 45 kljunova, što zajedno čini 8,62 posto od sadašnje brojnosti populacije, promatrano u cjelini. ISTRAŽIVANJA U LOVNOJ JEDINICI „TROGLAV“ Pjevalište „Poparića lokva“. Nalazi se u šumskom odjelu 23a, u kojem je izvršena redovna sječa 2006. godine. Šuma je raznodobna sjemenjača jele i bukve koju čine stabla dobre kakvoće. Tlo je kalkokambisol na vapnencu srednje dubine, ispresIjecano većim kamenim blokovima. Osim jele i bukve pridolaze još gorski javor, jarebika, mukinja, gluhač, smrdljika, kupine, paprat i bršljan. Pjevališta „Popova greda“ i „Draga“. Oba pjevališta se nalaze u odjelu 37., s tim da se pjevalište „Popova greda“ nalazi u zapadnom dijelu, a „Draga“ u istočnom dijelu odjela. Redovna sječa u odjelu je izvršena 2002. godine. U istočnom dijelu je zabilježena vjetroizvala na površini oko 0,8 ha zbog pijavice 2008. godine. Uz šumsku kamionsku cestu vidljivi su i tragovi nekontroliranih sječa. Prevladava šuma raznodobne sjemenjače jele i bukve na koluvijumu karbonatnom s pretežnim destritusom stijena. Tlo je prekriveno listincem, mahovinom i slabom travnom vegetacijom, ispresijecano manjim i većim kamenim blokovima. ISTRAŽIVANJA U LOVNOJ JEDINICI „GOLIJA“ Pjevalište „Veliki crni vrh“. Pjevalište se nalazi na granici odjela 54b i 52b, koja prolazi preko kote „Veliki crni vrh“ (1615 m. n. v.). Prevladava sjemenjača bukve koju čine stabla srednje kvalitete, starosti 60-70 god. Ima dosta stabala koja su podrijetlom iz panja. Pridolaze još jarebika, gorski javor i smrdljika. Tlo je smeđe na vapnencu srednje dubine, te vapneno dolomitna crnica, prekriveno listincem, srednje kamenito. Redovne sječe bit će izvršene u starosti sastojine od 100 godina. Pjevalište „Korita”. Pjevalište se nalazi u odjelu 85a uz samu granicu s odjelima 84 i 87a. Prevladava raznodobna sjemenjača jele i bukve, čija su stabla dobre kakvoće. Na smeđem tlu na vapnencima, srdnje dubokom do dubokom te vapneno dolomitnoj crnici, organomineralna, posmeđena. Tlo je prekriveno listincem s dosta suhih grana i mjestimice zatravljeno. Teren je razveden i vrtačast, s manjim i većim kamenim blokovima po cijeloj površini. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Na šest poznatih pjevališta unutar gospodarske jedinice „Troglav“ trenutačna brojnost tetrijeba velikog iznosi 16-20 kljunova. Na svakom od navedenih pjevališta obitava jedan, izuzetno dva pijevca, u prosjeku s oko dvije ženke. Unutar gospodarske jedinice „Golija“ primijećeno je 12 kljunova, s po jednim mužjakom i po dvije ženke, na svakom od četiri poznata pjevališta. Primarni razlozi male brojnosti ove vrste na navedenim područjima su sječa šumskih sastojina i degradiranje staništa, uz pašarenje, sakupljanje ljekovitog bilja i šumskih plodova, što se sve negativno odražava na uspjeh reprodukcije. U takvoj situaciji, krivolov i predatori imaju više nego izražen utjecaj na brojnost velikog tetrijeba u područjima istraživanja. www.lovackisavez-hb.ba 11 Usporedbom podataka iz studije „Ugrožene vrste divljači u BiH“, gdje na staništima tetrijeba velikog u BiH (površine oko 70.000 hektara) obitava nešto više od 700 jedinki, sa sadašnjim brojnim stanjem populacije na područjima Troglava i Golije, površine potencijalnih staništa 1000 hektara, odnosno 1500 hektara, može se doći do zaključka da je brojno stanje ove vrste u odnosu na lovnu površinu od 100 hektara na području Troglava nešto veće (1,6 – 2 jedinke), a na području Golije nešto manje (u prosjeku 0,8 jedinki) od brojnog stanja na području cijele BiH, gdje na površini od 100 hektara u prosjeku obitava nešto više od jedne jedinke. Mogući kapacitet staništa za tetrijeba prema lovnim osnovama na područjima Golije i Troglava su tri pjevajuća pijetla na jedinici površine od 100 ha, još ako tome pridodamo broj ženki (tri ili više ženki što zavisi od omjera spolova), onda se jasno može vidjeti da je brojno stanje tetrijeba na navedenim područjima znatno narušeno te da je potreban dugi niz godina da se postigne optimalna brojnost. Evidencije korisnika lovišta o odstrelu tetrijeba nisu provedene, ali prema njihovim procjenama na području Troglava i Golije u zadnjih deset godina je odstrijeljeno oko 15 jedinki ove vrste. Budući da je tetrijeb gluhan svrstan u kategoriju ugroženih vrsta ponajprije zbog antropogenih utjecaja, uništavanjem staništa i nekontroliranim izlovom, nužan je stručan i kvalitetan nadzor nad staništima i populacijom, kao i organizacija lovočuvarske službe uz edukaciju zaposlenih kadrova u lovstvu, lovaca i lokalnog stanovništva o značenju ove vrste, njezinoj ugroženosti i negativnim utjecajima na nju. AKTUALNO PREDATORI U LOVIŠTU Najezda čaglja Č Tekst: Mladen Bešlić agalj (Canis aureus L.) je srednje veliki sisavac iz roda zvijeri (Carnivora). Uz lisicu i vuka čini pripadnike porodice pasa (Canidea) koje su prisutne u našoj zemlji. Na području Balkana, pa tako i u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, smatra se autohtonom vrstom. OPIS Čagalj je morfološki sličan vuku i lisici, te ga zbog toga često zamjenjuju s tim srodnim vrstama ali i podivljalim psima. Duljina njegova trupa je 90 do 100 cm, a repa do 24 cm. Visina u grebenu mu je 45 do 50 cm. Tjelesna mu masa ovisno o vrsti podneblja i dostupnoj hrani te iznosi od 7 do 15 kg, iako kapitalni primjerci mogu znatno nadmašiti tu težinu. Glava mu je slična lisičjoj, ima nešto veće uši zaobljena vrha, krupne okrugle oči i dugu zašiljenu njušku, što zajedno glavi daje lisičji profil. Dok oblikom tijela također podsjeća na lisicu, visinom nogu, duljinom i oblikom repa te bojom dlake po cijelom tijelu više sliči vuku ili psu. Noge su mu duge i građom prilagođene trčanju. Trag mu je vrlo sličan lisičjem, premda je veći. U tragu osim otisaka šape ostavlja i tragove noktiju četiriju prsta. U čaglja su jastuci središnjih prstiju u svom stražnjem dijelu često srasli, tako da formiraju jedinstveni jastučić, koji ima oblik slova U. Tijelo mu je relativno zbijeno i nije odviše snažno građeno. Rep mu je kitnjast i doseže do skočnog zgloba. Boja dlake na leđima mu je svijetla, tj. zlatno žuta do hrđasta, te po hrptu i gornjoj strani vrata, vanjskoj strani nogu i repu protkana crnim dlakama. Prema trbuhu postaje svjetlija te na samom trbuhu, donjoj strani vrata i unutarnjem dijelu nogu gotovo bijela. Na kitnjastom repu dlaka nije tako duga kao u lisice i u usporedbi s lisičjim, čagljev je rep skromniji. Čagalj se glasa zavijanjem poput psa, koje je neugodno slušati i podsjeća na ljudski jauk. Kombinacija oportunizma i života u čoporu čini ga specifičnim i prepoznatljivim pripadnikom porodice pasa. STANIŠTE Oportunistički način života omogućuje čaglju izuzetnu prilagodljivost na različite tipove staništa. Tako ga nalazimo na vrlo raznolikim, često siromašnim i ekstremnim područjima kao što su pustinje, otoci i velike nadmorske visine. Čagalj u primorju nastanjuje krš, šikaru i makijom obrasle terene, a u kontinentalnom dijelu močvare s gustim šibljem te obrasle nepristupačne terene. Kad je riječ o staništu ne možemo zaobići činjenicu da čagalj od davnina živi na jugu Hrvatske i na 12 njezinim otocima. Upravo na tim graničnim područjima s Hrvatskom (Trebinje, Neum, Čapljina itd.) obitava naša najbrojnija populacija, kojoj brojno stanje, nažalost, još uvijek možemo samo nagađati. Osim u Hercegovini ima ga i u Bosanskoj Posavini, a po posljednjim vijestima s terena i u srednjoj i zapadnoj Bosni. NAVIKE I NAČIN ŽIVOTA Čagljevi su aktivni noću. Danju spavaju, u sumrak izlaze u lov, a zorom ga završavaju. Ima, međutim, i određenih odstupanja kad ih se može vidjeti pred sumrak i tijekom jutra. Tada je to najčešće ženka koja je primorana prikupiti dovoljno lovine za sebe i za pomladak. Tijekom lova do izražaja dolaze čagljeva izvrsna i dobro razvijena osjetila od koji se posebno ističu njuh i sluh. Za njega kažu da je lukaviji od lisice a spretniji od vuka. Vrlo je plašljiv i jako se boji čovjeka. Lukavo krije svoj trag te kada se vraća uvijek ide po svome tragu, a ako bježi uvijek bježi niz vjetar te tako često zavara one koji ga gone. Osnovna životna zajednica je par, sve rade zajedno i love zajedno, jer je taj način puno učinkovitiji. Čagalj je proždrljivi svejed. Često zna loviti i u čoporu, a ako je plijen sitan čagalj ga lovi sam. Žrtvi najprije ispija krv, a zatim jede iznutrice. Ostatak plijena zakopava. Kao i svi pripadnici porodice pasa, zakopani plijen poslije otkopava i jede ga kao strvinu. Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVIŠTE NOVIJE EVIDENTIRANE POJAVE Možemo slobodno reći da čagalj u našim lovištima trenutačno nije neka velika štetočina. S ovakvim, ne prevelikim brojnim stanjem, nije osobita opasnost po drugu divljač, niti je veliki problem uzgajivačima domaćih životinja Lovi i sitne glodavce, a u nuždi jede puževe, guštere, vodozemce, zmije pa i kukce. Prehrana mu je raznolika i prilagodljiva, a najveći udio hrane čine lešine i ostaci koje nalazi na odlagalištima otpada, te hrana biljnog podrijetla. Iako aktivno lovi i veće sisavce kao što su divlje svinje, srne i mufloni, uglavnom je tu riječ o bolesnim, ozlijeđenim ili mladim jedinkama. Na temelju istraživanja prehrambenih navika, smatra se da kod nas ne predstavlja potencijalnu opasnost za uzgoj sitne divljači i da kao „sanitarac“ ima vrlo važnu ulogu u ekosustavu ukoliko se njegova populacija drži pod kontrolom. Prema napisima iz dnevnog i lovačkog tiska, duž granice s Hrvatskom od Brčkog preko krajine pa sve do južnih dijelova Hercegovine, zabilježeni su i evidentirani odstreli čaglja. Među prvima je onaj iz osamdesetih godina prošloga stoljeća koji je ostvario lovac Samir Gopo u okolici sela Suhi Dol na obroncima Vlašića. Prije nekoliko godina Fadil Varupa je na planini Manjači odstrijelio čaglja, za kojeg tamošnji lovci kažu da je osmi u tom kraju. Nedavno je vješti lovac Muhamed Grbić iz sela Modra u grmečkim šumama ulovio također jednoga odraslog čaglja, a nedaleko od toga mjesta, u Bosanskoj Gradiški, odstrijeljen je još jedan primjerak. I u srednjoj Bosni, točnije u Usori, odstrijeljen je čagalj. Naime, u hajci na vuka i lisicu lovac Ivo Bratić iz Usore bio je spretne ruke i odstrijelio odraslu ženku čaglja. To je bio drugi odstrjel čaglja u Usori u mjesec dana. Lovci vjeruju da ih ima još jer je sitna divljač dobrano devastirana, što to bi se lako moglo pripisati upravo ovoj zvjerki. I u Hercegovini se posljednjih godina učestalo spominje prisutnost čaglja. U siječnju ove godine Dževad Elezović je u okolici Čapljine odstrijelio jednoga veoma krupnog čaglja. Zanimljivo je da je ovo Dževadu drugi čagalj. EVIDENTIRANE POJAVE U PROŠLOSTI ŠTETE I OPASNOSTI OD ČAGLJA Na području Hrvatske čagalj je odavno poznat na poluotoku Pelješcu, otoku Korčuli i Ravnim kotarima gdje mu je trenutno brojnost najveća. Prvi pisani podaci o prisutnosti čaglja u Hrvatskoj potječu iz 1491. s otoka Korčule. Osim Korčule, bilježen je i na otocima Mljetu, Šipanu i Olipu. Početkom 20. st. zabilježen je i u sjevernoj Dalmaciji i Istri, no tek nakon 1950. i redovito se bilježi u tim područjima. U razdoblju prije posljednjih ratnih događanja, čagalj se u BiH pojavljivao samo u priobalnom području, najčešće oko Neuma, te oko Čapljine i južnom dijelu ljubuške općine. Sjećamo se 1976. godine u posuškom Zagorju, kad je lovac (sada već pokojni Branko Jurišić) u lovu na divlje svinje s čeke u kukuruzištu odstrijelio odraslog čaglja mužjaka. Taj odstrjel tada je uzburkao svekoliku lovačku javnost toga kraja, a neki još i danas sumnjaju u njegovu vjerodostojnost, premda je tada i službeno dokazano da je zaista bila riječ o spomenutoj životinji. Čagalj nanosi golemu štetu srnećoj divljači odnoseći mladu lanad, a zabilježeni su primjeri upada među ovce i koze na ispaši, s velikom štetom na janjadi i jaradi. Također noću obilazi kokošinjce, lovi i hvata perad, a u voćnjacima i vinogradima kupi otpalo www.lovackisavez-hb.ba kisavez-hb.ba 1133 voće i kida grožđe s trsova. Nasuprot štetama koje učini, u prilog mu ide činjenica da je izvrstan sanitarac koji sve bolesne i uginule životinje počisti, a broj glodavaca drži na normalnoj razini. Kad je riječ o opasnostima koje prijete od čaglja, velika je opasnost od uništenja (već oslabljenog) zečjeg fonda i smanjenja broja fazana i srna, pa i divljih svinja. Do sada je u krajevima bez čaglja glavni predator bila lisica, no dolaskom još jednog predatora ugroženost nekih vrsta divljači (zec, fazan) udvostručiti će se, a bit će ugrožene i one koje do sada nisu imale previše prirodnih neprijatelja (srna, divlja svinja, muflon, divokoza, jelen). STATUS, ISKUSTVA I MJERE Čagalj u BiH nije zaštićena vrsta, a Zakon o lovstvu svrstava ga u dlakavu divljač za koju nije propisana lovostaja. Smatra se kako čagalj u lovištima ima negativan utjecaj na divljač i redovito ga se odstreljuje kao štetočinu. Iskustva iz Hrvatske mnogo nam govore o kakvoj je zvjerki riječ. Šteta od čagljeva u voćnjacima i vinogradima te pokolj divljači i domaće stoke u posljednjih desetak godina nije ni blizu šteti koju učine vukovi. Realno, i kod nas je manje-više slično stanje. Vukovi su oduvijek prednjačili nad čagljevima glede šteta na divljači i domaćoj stoci, pa možemo slobodno reći da čagalj u našim lovištima trenutačno nije velika štetočina. S ovakvim brojnim stanjem nije neka osobita opasnost po drugu divljač u lovištima, niti je veliki problem uzgajivačima domaćih životinja. Postojeću populaciju čaglja u BiH trebalo bi održavati redovitim praćenjem i kontroliranim odstrjelom do podnošljivog broja. Tako bi se zadržalo postojeće prihvatljivo brojno stanje koje ne bi bilo posebna opasnost po drugu plemenitu divljač i domaću sitnu stoku. Iako je nezaštićena zvijer, predator i invazivna vrsta koja ubrzano osvaja naša lovišta i prijeti probojem ka zapadnoj Europi, čagalj polako ali sigurno postaje i sve zanimljivija trofejna divljač naših lovišta. Mini-liga u lovnom streljaštvu? L Tekst: Vlado Bošnjak ovno streljaštvo, po definiciji, obuhvaća provedbu utvrđivanja preciznosti, provjeru gađanja lovačkim oružjem, lovačka natjecanja u gađanju letećih meta i gađanje lovačkom kuglarom mirne, odnosno pomične mete. Od svega navedenog kod nas je najzastupljenije i najinteresantnije gađanje letećih meta – disciplina trap (olimpijska disciplina), premda se u nekim udrugama redovito održava gađanje pokretnih i nepokretnih meta lovačkom kuglarom. Baza lovnoga streljaštva su lovačke udruge, one su obvezne provoditi ovu lovačku aktivnost. Uostalom, zakonska je obveza lovačkih udruga provjera lovačkog oružja i osposobljenosti lovaca na streljanama. No, upravo je nedostatak odgovarajućih streljana najveći razlog što je u dosta lovačkih udruga lovno streljaštvo samo mrtvo slovo na papiru, u njihovu statutu. Do Domovinskog rata, od članica našega Saveza, jedino je u Mostaru bila au- Postoji ideja da se na razini Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije, na pet streljana, organizira svojevrsna mini-liga u lovnom streljaštvu tomatska streljana za gađanje letećih meta. Nakon rata u Širokom Brijegu je izgrađena moderna streljana koja je potakla lovce – strijelce i u drugim udrugama na izgradnju ovih objekata. U koordinaciji ovih aktivnosti značajnu je ulogu imao, i još uvijek ima, Lovački savez Herceg Bosne. Organizirajući redovito godišnja prvenstva članica Saveza u lovnom streljaštvu, a od prije pet godina i otvorena prvenstva Saveza, u lovačkim je udrugama, među lovcima, probuđeno zanimanje za ovaj vid lovačke aktivnosti. To je potaknulo dosta udruga da izgrade svoje streljane, tako da danas možemo reći da je na ovom polju Savez postigao odličan uspjeh. U posljednjih osam godina izgrađene su streljane u Neumu, Orašju, Domaljevcu, Kreševu, Kupresu 14 i Čapljini, te uz one u Mostaru i Širokom Brijegu, omogućuju natjecanja na raznim razinama. Upravni odbor Saveza i Povjerenstvo za lovno streljaštvo Saveza i dalje potiču udruge koje nemaju streljanu, da je izgrade. Cilj je da svaka udruga ima streljanu. Ove bi se godine, početkom kolovoza, nova streljana trebala svečano otvoriti u Busovači, na Prvenstvu članica Lovačkog saveza Herceg Bosne. U tijeku su aktivnosti oko izgradnje streljana u Ljubuškom, Grudama, Odžaku… POVJERENSTVO ZADOVOLJNO Krajem siječnja održan je sastanak Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne na kojem je donesen kalendar aktivnosti za ovu godinu koji će biti upućen Upravnom odboru Saveza na potvrdu. Ove bi se godine Otvoreno prvenstvo Saveza održalo 31. svibnja u Neumu, a Prvenstvo članica Saveza 9. kolovoza u Busovači. Pozivaju se vodstva svih članica Saveza da na razini udruga održe streljačka natjecanja. Tamo gdje nema streljana, na usluzi su im streljane u drugim, njima najbližim udrugama, jer doista za tu uslugu ne bi trebalo biti nikakvih prepreka. Povjerenstvo za lovno streljaštvo, kroz riječi predsjednika Ivice Bačića, još jednom poziva vodstva lovačkih udruga u kojima ova aktivnost nije zaživjela, da pokrenu stvari s mrtve točke. Istodobno, Povjerenstvo je izrazilo zadovoljstvo ovogodišnjim planiranim aktivnostima udruga Saveza u lovnom streljaštvu. Na ovome sastanku bilo je riječi o organiziranju jednoga novog natjecanja – MINI-LIGE – na razini Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije, koju zagovaraju strijelci s ovih područja. Po Broj 92, siječanj - veljača 2014. USPON LOVNOGA STRELJAŠTVA LOVNO STRELJAŠTVO LOVNO STRELJAŠTVO tom prijedlogu trebala bi se organizirati natjecanja na streljanama u Neumu, Čapljini, Mostaru, Širokom Brijegu i Kupresu, dakle na pet streljana. Ovaj će se prijedlog preko Upravnog odbora Saveza ponuditi lovačkim udrugama s tih područja, s upitom o njihovoj suglasnosti. Bila bi velika šteta ako bi se vodstva udruga, bar tamo gdje postoji interes strijelaca, oglušila o ovu inicijativu. No nije ni to nemoguće, jer u tijelima uprave nekih udruga sjede ljudi koji „nemaju“ sluha za lovno streljaštvo, njihov je najčešći odgovor: „Tko hoće pucati, neka ide, nitko mu ne brani“. To je posve pogrešan, i protustatutaran, pristup upravnog tijela udruge prema strijelcima i općenito prema lovnom streljaštvu u udruzi. Strijelci su članovi udruge, nastupaju pod njezinim nazivom i obveza je udruge u svom financijskom planu predvidjeti neki novac za lovno streljaštvo. Nadamo se da će ideja o mini-ligi biti prihvaćena. Ako bi se sve ovo što je glede lovnoga streljaštva planirano u 2014. i realiziralo, bila bi to još jedna u nizu uspješnih godina, ali pomaknuta za stepenicu više. PLANIRANO U 2014. * Lovačke udruge iz Posavine, koje su i najaktivnije u lovnom streljaštvu, posebice u nastupu na natjecanjima koje organizira Savez, organiziraju natjecanja na razini udruga i županije. Po riječima Đure Oršolića, člana Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, ova bi se natjecanja trebala organizirati na streljanama u Orašju i Domaljevcu. U srpnju, u povodu Dana općine, LU „Kuna“ iz Domaljevca organizira Otvoreno prvenstvo udruge – disciplina „trap“, koje je do sada uvijek imalo i međunarodni karakter. * LD „Tetrije“ iz Kupresa organizira županijsko natjecanje HBŽ na streljani u Kupresu – 5. srpnja 2014. * Lovačko društvo „Mosor“ iz Širokog Brijega organizira dva natjecanja otvorenog tipa, 10. svibnja na Mostarskom blatu u povodu obljetnice zaustavljanja tenkova tzv. JNA i 25. listopada „Kup sveti Hubert“ na streljani na Virču. * Lovačko društvo „Galeb“ iz Čapljine 27. rujna organizira otvoreno prvenstvo u povodu obilježavanja Dana općine. * Lovačko društvo „Vepar“ iz Prozora-Rame i LD „Uskoplje“ iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja u lipnju na razini svojih udruga organiziraju natjecanje u gađanju pokretnih meta. * Lovačko društvo „Tetrijeb“ iz Kreševa organizira natjecanje u gađanju pokretnih i letećih meta. * Lovačka organizacija „Vitez“ iz Viteza u rujnu organizira natjecanje u gađanju pokretnih i letećih meta. * Postoji mogućnost da se u još nekim udrugama organiziraju streljačka natjecanja na razini udruge. LU M. M. BIKAN Vir Glineni golubovi za kraj sezone Zadnji lovni dan u virskoj lovačkoj udruzi prošao je u veselu druženju domaćih lovaca i njihovih gostiju. Od lovačkih se vatri dimilo na sve strane, a pjesma i veselje mogli su se čuti do na kraj lovišta. Lovna grupa „Wolf “ organizirala je gađanje glinenih golubova. Stari „vuk“ Pepa, dokazani lovci Zdena i Car te Ante i Ćorić, „ubili“ su gotovo sve golubove. No prava se „drama“ odvijala kad su puške u ruke uzeli mladi lovci Jerko, Ivan, Toni i Mate. Nevjerojatno preciznim pogocima, obarali su crvene tanjuriwww.lovackisavez-hb.ba će kao od šale. Glavni operater na stroju za izbacivanje golubova bio je Zvonko Lovrić koji je iz Splita došao specijalno za ovo priliku. Na kraju, svakako valja spomenuti dvojicu dugogodišnjih pridruženih članova ove lovne grupe – Čitlučane Zona i Čuljka te glavnog lovnika Udruge Marka Galića koji je, osim streljačkih sposobnosti pokazao i visoko kulinarsko umijeće pripremivši izvrstan roštilj. M. Bešlić 15 Svvi p Svi po oglled di up uprtti u “ggol olub u a” ub a REPORTAŽA Radimo za svoju dušu… LD TETRIJEB Kupres Jedna su od najmalobrojnijih članica Saveza, ali su po svojim rezultatima, snazi volje, zajedništvu, lovačkom entuzijazmu i lovištu što im ga je priroda podarila – u samom njegovu vrhu O samnaesti je veljače. Jutro, začudo, bez kiše koja već danima ne da „oka otvoriti“. Rok za reportažu o LD „Tetrijeb“ lagano „curi“, pa Ivica i ja krenusmo put Kupresa, u nadi da će sunce rastjerati sumaglicu u koju su uranjali vrhovi okolnih brda i planina. Usput zovemo predsjednika „Tetrijeba“ Marka Juriča-Popa i obavještavamo ga o svojoj nakani. „Nema nikakvih problema, samo vi dođite“, govori nam Marko. Vozeći se prema Kupresu, zastali smo na Kupreškom polju, na koti Kupreške košare (1299 m), da napravimo koju panoramsku fotografiju. „Ovo je nevjerojatno“, govori Ivica, koji je u Kupresu na „svom“ terenu, „da u ovo doba godine nema ni traga zime“. Slika kupreškog krajolika više podsjeća na svibanj nego na veljaču. Lijevo od nas „puste“ stoje brojne 16 vikendice i apartmani, kao i ski-centar „Čajuša“. Šteta za ljude u ovome kraju kojima je zimski turizam značajan izvor prihoda. Tek na samom vrhu Stožera (1629 m) i Malovana (1828 m) nekoliko snježnih krpa podsjećaju da je zima. OBNOVA DRUŠTVA I OBJEKATA U Kupresu se s Popom nađosmo u restoranu hotela „Knez“ koji vodi Ivan Akrap, zadužen za lovno streljaštvo u LD „Tetrijeb“. Pop nam malo prigovori što se nismo ranije najavili, ali nas i ohrabri riječima: „Sad ću ja to sve riješiti. Nas nije puno, imamo oko 60 članova, i u stanju sam uvijek sazvati svoje lovce za satak vremena“. Tako je i bilo. Pozivi mobitelom i za kratko vrijeme lovci se okupiše. U ugodnom razgovoru protkanom šaljivim lovačkim „podbadanjima“, Marko i društvo nam s (opravdanom) dozom ponosa iznesoše nekoliko pojedinosti o svome lovačkom društvu. Društvo je, naime, utemeljeno 1956., zvalo se „Srndać“, a 1996. promijenilo je ime u „Tetrijeb“. Površina lovišta Društva Broj 92, siječanj - veljača 2014. REPORTAŽA je oko 29.000 ha, a broji oko 60 članova. Uz predsjednika Marka Juriča-Popa, odgovorne osobe u Društvu su lovnik Jandre Aničić i tajnik Zrinko Svalina. Od divljači, u lovištu obitava mrki medvjed, divlja svinja, srna, vuk, lisica, kuna, zec, veliki tetrijeb, te u sezoni prepelica, šljuka, močvarice… U Domovinskom ratu ovdje su uništeni svi lovnotehnički objekti. No, s obnavljanjem Društva počelo je i njihovo obnavljanje. Na lokalitetu „Stolino vrilo“ od općine su dobili u vlasništvo 10 ha zemljišta i na tom su mjestu izgradili lovačku kuću, nadstrešnicu, ograđeni gater s visokom zatvorenom čekom i, prije tri godine, modernu streljanu. Do ovoga su „centra“ uredili prilazni put i doveli struju. Danas je to omiljeno izletište ne samo lovaca, nego i ostalih ljubitelja prirode. Društvo je bilo domaćin sjednice Skupštine i Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne. Također su uspješno organizirali i dva natjecanja u lovnom streljaštvu na razini Saveza. LOVAČKA „BIJELA KUĆA“ Predsjed edn ed nik Dr D uš u tva Ma Mark rko rk o Ju Jurri rič-Pop Po Po i Bo Bošk škko Mi Miha haljljjev e ićć-B -Bem Bem e U Domovinskom ratu ovdje su uništeni svi lovnotehnički objekti. No, s obnavljanjem Društva počelo je i njihovo obnavljanje. Na lokalitetu „Stolino vrilo“ od općine su dobili u vlasništvo 10 ha zemljišta i na tom su mjestu izgradili lovačku kuću, nadstrešnicu, ograđeni gater s visokom zatvorenom čekom i, prije tri godine, modernu streljanu J zo Jo o Raššte te rac, tegora c, Boš oško ko Miha ih halje alje j vi vićć-Be Beem i Anđe An đelk đelk lko o Mi Miha haljljev ević ić-Č -Čad ado isprred d “B Biije ije j le l kuć u e” www.lovackisavez-hb.ba 17 Ali, ima toga još… Kao predsjednik Društva, Marko zahtijeva da obiđemo dvije novoizgrađene lovačke kuće, neka se vidi što i koliko rade te da se nisu zadovoljili onim što imaju na Stolinu vrilu. Krenusmo u društvu s Boškom MihaljevićemBemom i Jozom Raštegorcem. Dok prolazimo kroz živopisna Zlosela, naši nam domaćini pričaju o prošlosti ovoga sela. I sami su bili akteri tih povijesnih vremena, što se vidi po dozi sjete u njihovu glasu. Po izlasku iz Zlosela nastavljamo solidnom makadamskom cestom preko polja, prema podnožju Kurljaja (1593 m). Razgovor teče dalje: „Mi smo po broju članova malo društvo. Mnoga društva imaju brojnijih sekcija nego što je naše društvo. Iako smo napravili svoj centar na Stolinu vrilu, grupa Donji Kupres – Zlosela osjetila je želju i potrebu izgraditi još jednu lovačku kuću, za svoju dušu. Još jedna naša grupa, Gornji Kupres – Kukavice, učinila je isto. No, započeta je i treća kuća, pokraj jezera Turjača. U dogovoru s Općinom, sve su ove kuće uknjižene na Društvo. Osim toga, na ovom putu kojim se vozimo u dužini od pet kilometara, na četiri smo kilometra izvezli 1240 m³ pijeska“, upoznaju nas s pothvatima svojih kolega naši pratitelji. Sljedeće mjesto našega zaustavljanja bila je lovačka „Bijela kuća“, gdje nam se pridružuje i Anđelko Mihaljević-Čado. „Zovu je tako po tek urađenoj bijeloj fasadi, ali ima tu i neke druge simbolike“, objašnjava Bem. Kuću su počeli graditi 5. listopada 2012., sad je u tijeku uređivanje njezine unutrašnjosti i dotjerivanje okoliša. Skrenuše nam pozornost na još jedan dar prirode u njihovu lovištu, odmah iznad kuće – na Tokića vrilo. Vrilo je aktivno tijekom cijele godine, pa im je tako pitanje vode u kući riješeno. „Nas ovdje malo AKTUALNO Turalija, Boris Maleš, Goran Vila, Oliver Ravančić, Matko Kuštro i Zoran Lovrić. Napravismo fotografiju s obećanjem da će biti objavljena uz reportažu. S koliko samo uvjerenja, htijenja i ljubavi pričaju o planovima koje misle provesti u kući i oko nje, za trenutak pomislih. Kakav sam ja lovac, kakva je moja grupa, moje Društvo? Kako se može dogoditi da društva s pet ili deset puta više članova od „Tetrijeba“ – a znam takvih – imaju neusporedivo skromniju lovačku infrastrukturu u svome lovištu? Zaključak ću zadržati za sebe, a kupreškim lovcima „kapa dolje“. „REZIDENCIJA“ U MERUNOVOJ DOLINI Lovačka grupa Go G rn nji j Kup upres - Ku uka kavi viice ispred lovačke kuće naa Kukaviččko oj pr prev e ij ev ijii radi, jednostavno nema nas više, ali kad se sve ovo završi, bit će to doista ugodan kutak za oko i dušu. I još nešto, obratite pozornost na vidokrug koji imamo odavde. Toga nigdje nema. S druge strane polja, u podnožju Plazenice (1776 m) smještena su sela Rastičevo i Blagaj koja graniče s Republikom Srpskom. S njima smo u dobrim odnosima. Problem imamo jedino u nekim revirima u pograničnom dijelu, te u nekim dijelovima lovišta gdje ima mina“, raspoložen je za razgovor naš sugovornik Bem. jednu lovačku kuću. Prolazimo kroz Begovo Selo, Kukavice i na koti smo Kukavička previja. Ne znamo čemu bismo se više divili i što bismo prije razgledali – uređenu lovačku kuću ili proplanke ispred nje čiji su rubovi obrasli visokom crnogoricom. Kuća svojim izgledom, sadržajem i kvalitetom izrade mnogo više podsjeća na rezidenciju nekoga „na visokoj nozi“ nego na lovačku kuću. Da se napravi, trebalo je dosta rada, novca, ljubavi i volje. U međuvremenu nam se pridružila i nekolicina graditelja ove kuće: Filip Zrno-Crnika, Branko Kuštro-Čare, Ivica MALO VELIKO DRUŠTVO Napravismo fotografiju i pođosmo nazad. Uz put zastajemo kraj jednoga malog ponora, s razlogom. „Evo vidite, voda kroz ovaj ponor odlazi prema sjeveru i završit će u Crnom moru, a ovi tokovi južno (Milač) odvode vodu u Jadransko more. Ovo izvora, riječnih tokova i jezeraca što ih imamo u svome lovištu nastojimo očuvati čistim kao što su sada. Pa ipak, zloupotrebljavajući našu gostoljubivost, probleme nam stvaraju oni ‹s juga› nelegalno loveći rakove u našim rječicama i divljač u lovištu“, s primjetnom dozom nezadovoljstva govore naši domaćini o onima „s juga“. Vraćamo se kod „Kneza“, gdje je Marko oko sebe okupio novu grupu lovaca. U društvu s Pericom Ćurkovićem-Ćuranom, Slavkom Vilom-Zambom i njihovom grupom lovaca, odatle polazimo obići još Ćuran i Zambo nas ponudiše da odemo do jedne čeke koja nije daleko, posebice ako se ide pješke. Ipak odlučismo poći automobilom. Makadamskom cestom prema Vukovskom, Zambo nas dovede do rampe na kojoj je natpis „LD TETRIJEB“. Podižemo rampu i dolazimo do zatvorene čeke u rajonu Merunova dolina. Čeka – mala kućica od čvrstog materijala s urađenom stiropor fasadom. Unutra dva kreveta, stolice, grijalica, ostava. Prava mala rezidencija. Ispred čeke, na udaljenosti od tridesetak metara automatska hranilica sa solarnim napajanjem. Iza hranilice, na stablu jele postavljena kamera. Ćuran i Zambo pokazuju nam snimke vuka i medvjeda nastale s čitača na kameri, snimke s radova u lovištu te s lovačkih druženja. Ivica kod hranilice pronalazi svježe tragove tetrijeba, a na fasadi čeke vide se svježi otisci medvjeđih šapa. Zambo nam reče da planiraju napraviti još jednu ovakvu čeku, na Stožeru. Puni dojmova još jednom se vraćamo kod „Kneza“ gdje nas čeka Pop s ostalim lovcima. Uz ručak otvoriše se još neka lovačka pitanja i teme. Opća kriza odrazila se i na kupreške lovce. U ponudi imaju tetrijeba, medvjeda, pa i ostalu divljač, no potražnje skoro i nema. Problem su i zakonske odredbe koje govore o prijenosu trofeja preko granice. No oni ne odustaju od planiranih lovačkih aktivnosti. Jesu jedna od najmalobrojnijih članica Saveza, ali su po svojim rezultatima, snazi volje, zajedništvu, lovačkom entuzijazmu i lovištu što im ga je priroda podarila – u samom njegovu vrhu. Čeka Če ka i hra rani nili lica ca u Merrun unovvoj o dollin i i Vlado Bošnjak 18 Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA AVA 3 4 8 10 9 2 6 1 I ER 5 www.lovackisavez-hb.ba Č E V 02 . str 21 -7 e j š Ora va a S 0 uga r d 9, 1 u 7 šje čka u a s v o 5 Lo nj P , 4, a -6 3 v , o o 2 , d n 1 t Ra 8 aki o eg j R v i t k r k ja ruš dža n ki B d i O o b o r n i k za are J a or Š vač F s o o o v L M ušt štvo o r u v d r t ruš čko ko d d a č v o a Lo ačk Lov v o L E K Č A V LO AKTUALNO LD MOSOR Široki Brijeg Lovačko veselje s priznanjima i nagradama LD RADOVANJ Posušje NOĆ DRUŽENJA I PRIJATELJSTVA U restoranu „Viktorija“ u Posušju, u nazočnosti više od 400 lovaca i drugih uzvanika: sponzora, županijskih i općinskih dužnosnika, policijskih dužnosnika, predstavnika okolnih lovačkih udruga iz BiH i Hrvatske, LD „Radovanj“ upriličilo je prelijepo i zanimljivo druženje lovaca iz posuškog kraja. Službeni dio večeri započeli su članovi grupe „Sunce“ iz Neuma, koji su s nekoliko pjesama podgrijali atmosferu u dvorani, a onda su nastupili folkloraši KUD-a „Fra Petar Bakula“ iz Posušja. Nakon glazbene uvertire prisutnima su se obratili Marin Begić, dopredsjednik Društva, u ulozi v.d. predsjednika, Branko Bago, načelnik Općine Posušje i fra Josip Serđo Ćavar, koji je uz molitvu blagoslovio večeru i svima poželi dobar tek i ugodno druženje. Na čelu organizacijskog odbora i ove je godine bio Zoran Bakula, koji je s provjerenom ekipom svojih suradnika: Josipom Bešlićem, Jerkom Knezovićem, Božom Ćo- rićem i Perom Martićem, priredio bogatu lovačku tombolu. Glavnu nagradu, terensko vozilo marke SSangYong Musso, dobio je Josip Lončar iz Posušja, a deset lovačkih pušaka dobili su sljedeći lovci: Darko Polić, Josip Bešlić, Stipe Pavković-Lucijić, Jerko Jukić, Ivica Bago, Miroslav Galić, Tonćo Čuljak, Marijo Bakula, Blago Marković i Miroslav Begić. Dobitnici diploma o položenom lovačkom ispitu: Ivan Bešlić, Mario Bakula, Mario Tomić, Mario Maras, Tomislav Biško, Bože Galić. Počasni članovi Društva: Mijo (Pere) Majić, Zoran (Blage) Bakula, Vlado (Stjepan) Mitar, Zdravko (Mirko) Budimir. Ovo cjelovečernje lovačko druženje proteklo je u prelijepom i prijateljskom druženju lovaca iz cijele regije. Nakon izvlačenja glavnog zgoditka na tomboli, lovci su se razišli, neki zadovoljni a neki razočarani srećom na tomboli. M. Bešlić 20 Nakon dvogodišnjeg „odmora“, ove je godine LD „Mosor“ Široki Brijeg upriličilo svoju lovačku večer, 21. veljače u Svadbenom salonu „Sunce“. Uz članove Društva, ovoj su svečanosti pribivali i brojni gosti iz različitih sfera života, te kolege lovci iz susjednih lovačkih udruga, ukupno 500-tinjak uzvanika. Nakon himne „Lijepa naša domovino“ i minute šutnje za umrle i poginule članove Društva, te nakon što je Tamburaški sastav „Zlatne strune“ iz Ljutog Doca lagano „zagrijao“ svoje instrumente, na red su došli govornici, najprije Krešo Ćavar, predsjednik LD „Mosor“, onda Ivica Lučić, tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne, pa Mirko Čolak, tajnik Kinološkog saveza Herceg-Bosne i, na kraju, Miro Kraljević, načelnik Općine Široki Brijeg. Prije večere, koja je počela uz kratku molitvu i blagoslov fra Stipe Biške, župnika župe Široki Brijeg, četrnaestorici članova LD „Mosor“ uručena su odličja prvog, drugog i trećeg reda. Odličja je uručio Krešo Ćavar, predsjednik Društva. Tek što su se uzvanici počastili ukusnim gulašom od veprovine, na svoj su se posao – prodaju listića tombole – dale simpatične djevojke iz HKUD-a „Crnašnica“ iz Knešpolja. A doista je bilo dosta razloga kupiti što više listića, u kuvertama je bilo 120 vrijednih nagrada, među njima i sedam lovačkih pušaka. Negdje u stanci između predjela i glavnog jela, dopredsjednik LD „Mosor“ Blago Lasić uručio je osam monografija „Dvadeset godina pod stijegom Herceg PJESMA, PLES I TOMBOLA LU SAVA Orašje Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak RADOSNA LOVAČKA NOĆ Bosne“. Ovu lijepu i sadržajnu knjigu, u koju je riječju i slikom „stalo“ dvadeset godina Saveza, dobili su: Mladen Skoko , Vinko Kutle, Dragan Mandić, Stanko Anić, Vitomir Šantić, Ranko Soldo, Stanko Soldo i Bože Marić. Na ovoj lovačkoj večeri LD „Mosor“ postalo je na poseban način bogatije. Naime, uz trojicu sadašnjih, živih počasnih članova Društva, tu će titulu ubuduće nositi i Franjo Pinjuh, Vlado Jelić, Jozo Brkić, Pero Zovko, Slavko Bošnjak i Ante Kopilaš. Atraktivne nagrade na tomboli – lovačke puške – dobili su: Nikola Brkić, Dragan Crnjac, Ante Zeljko, Miran Radišić, Miljenko Crnjac, Blago Grbešić i Robert Grbešić. Sretnim dobitnicima puške su uručili: Veselko Budimir, vlasnik posuške tvrtke „S“, Miro U nazočnosti oko 900 uzvanika, LU „Sava“ iz Orašja upriličila je svoju tradicionalnu lovačku zabavu 25. siječnja ove godine u dvorani „Oaza“ u Tolisi. Na poziv da dođu na ovu svečanost odazvali su se brojni gosti iz javnog, političkog i kulturnog života Posavske županije te gosti iz Hrvatske i Srbije. Upravni odbor LU „Sava“ zaslužuje sve čestitke za organizaciju ove zabave i njezin tijek. Uz veli- www.lovackisavez-hb.ba Kraljević, načelnik Općine, Žarko Karačić, u ime JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne d.d. Mostar, Blago Lasić, dopredsjednik Društva, Vinko Topić, predsjednik Općinskog vijeća Širokog Brijega, te Krešo Ćavar, predsjednik Društva. Lovačka večer protekla je u ugodnu ozračju. Bilo je svega: pjesme, humora Frane Vukoje, lovačkih razgovora… Stolovi prepuni hrane i pića, očito je da u „Suncu“ znaju svoj posao. Bilo je i nagrada na tomboli, rekosmo sto i dvadeset, možda malo i previše… No one koji su nešto dobili, njih te sitnice i ne „brinu“, a oni koji su ostali praznih ruku… Njima želimo više sreće dogodine, na sljedećoj lovačkoj večeri LD „Mosor“. D. Naletilić ku pomoć sponzora i donatora, ukupna vrijednost nagrada na tomboli bila je oko 10.000 KM, a među nagradama najvrjednije su bile tri lovačke puške. Lovci iz ovoga kraja na ovakve zabave ne idu bez svojih supruga, pa je plesa i igre bilo napretek. Goste je kao i do sada zabavljala grupa „Raščica“ iz Tolise. P. Mikić 21 Središnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Odžak bila je tradicionalna lovačka večer LD „Fazan“. U subotu 8. veljače, hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Oko 400 gostiju i uzvanika, među njima i predstavnici Posavske županije, Općine Odžak, Lovačkog saveza Herceg Bosne, susjednih općina i lovačkih udruga iz okolnih gradova i mjesta, družilo se do jutarnjih sati na događanju kakvo se danas na našim prostorima rijetko viđa. Nakon lagane glazbe i uvodnih riječi voditelja programa Nerfida Džananovića, nazočnima su se obratili Dragan Guberac, predsjednik Društva, Ilija Vrljić, predsjednik Saveza i Hajrudin Hadžidedić, općinski načelnik. Bend „Bolero“ i pjevačica Merima Džafić zabavljali su goste večeri. Plesni bi se podij ispraznio samo u stankama za uživanje u vrhunsku lovačkoj večeri. Oko ponoći je upriličena lovačka tombola s 50 dobitaka, među kojima su bile i tri lovačke puške. Novac od kupljenih listića bit će utrošen za nabavku divljači. Divnu gestu napravio je predsjednik Saveza Ilija Vrljić darovavši svoj dobitak – lovački džemper najmlađem lovcu Društva Ismetu Puziću. I ova lovačka večer dokaz je da lovci i danas mogu okupiti najveći broj uzvanika i da su ovakva društvena događanja potrebna u ovim teškim vremenima. N. Garić LD JAREBINJAK Rakitno DEVETA LOVAČKA VEČER U subotu 1. veljače 2014. u svadbenom salonu „Stević“ (Rakitno, Poklečani) upriličena je deveta lovačka večer LD „Jarebinjak“. Otvorio ju je Stipe PavkovićLucić, predsjednik Društva, srdačnim pozdravom i željom za ugodnim lovačkim druženjem. Organizator je odlično pripremio ovu večer. Tombola je bila bogata, hrana raznovrsna i obilna, piće također. Gosti i domaćini veseli, šala i viceva napretek. Istina, kiša je neprestano lila, ali nije mogla ozbiljnije pomutiti raspoloženje. Negdje pred jutro došlo je vrijeme za rastanak, ali grupa gangaša predvođena Jozom Radošem-Odžićem i Ljubom Sabljom-Musićem nije se predavala. Gangalo se „sve u šesnaest“. Organizator i ovim putem zahvaljuje brojnim sponzorima koji su pokazali nesebičnost i podržali još jednu lijepu i uspješnu rakitsku lovačku večer. J. Vukoja IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA hajke, izvijestio je skup da se prijavilo oko 180 lovaca, a da ih na zbornom mjestu za ručak očekuje još pedesetak, prije H HAJKA svega Kočerinjane, koji polaze iz U drugog pravca. Dao je upute o lovu, G GRUDAMA RU posebice se osvrćući na sigurnost. Svi su lovci dobili raspored, a svaka gostujuća grupa i svoga vodiča. Lov je mogao početi. Grupu u kojoj su bili Ivica, Zoran, Mirko i moja malenkost, vodio je Ante Miloš. Dobili smo mjesto na rubu Raškog polja gdje je i zborno mjesto za ručak. Po dolasku na čeku pozornost nam je dobar sat vremena držao uporan štek iznad Podvranića, ali na oko nije ništa dolazilo. Kad smo vidjeli da od lova, bar na našoj čeki, nema ništa, prešlo se na sigurniju opciju. Mala vatra u prirodi, ugrijani domaći špek na drinovoj šipki i čaša crnog vina došla nam je kao aperitiv prije zajedničkog ručka. Preko Raškog polja pristizale su lovačke grupe na mjesto za ručak. A tu se doista imalo što vidjeti. Toliko ljudi – lovaca na jednom mjestu u veselu i prijateljskom ozračju razmjenjuju svoje lovačke priče. Svi tonovi uštimani, bez „povisilica“, ružnih riječi, namrštenih lica… Vrijedni domaćini za ovu su prigodu pripremili HLU MALIČ Grude hrane i pića svakom na volju i svega u izobilju. Dosta stručno napravljena je lomača u kojoj je bilo oko 4 m³ drva i koja Radovnja, Jastreba, Rujna, Bikana, Mosoje svojim izgledom i toplinom stvarala ra, Orla, Goluba, Jarebice, te iz susjednih poseban ugođaj. udruga iz imotske općine. Razinu ovom Nakon ručka uslijedilo je zajedničko fotoskupu dali su i predstavnici Lovačkog i grafiranje. U ime domaćina lovcima se još Kinološkog saveza Herceg Bosne. jednom obratio Doni Mikulić, zahvalivši Nakon kave koju je pripremio stari lovac na ovakvom odzivu i istaknuvši zadovoljJuro Babić i ugodnog razgovora s predstvo načinom na koji je akcija provedena. sjednikom HLU „Malič“ Grude Brankom Što se tiče ulova, rekao je, mogao je biti Lekom-Liskom, uslijedilo je postrojavanje veći od ove četiri lisice, s obzirom na to lovaca. Doni Mikulić, čelni čovjek ove koliko je bilo promašaja i napomenuo Bez ružnih riječi i namrštenih lica Donii Mikkul ulić iićć - up pu ute o lov ovu u O no što je dobro ne treba mijenjati, samo radi zanimljivosti treba dodavati nove sadržaje. Upravo to rade grudski lovci, točnije lovna sekcija „Grude“ organizirajući po završetku lovne sezone zajednički lov – hajku. U nedjelju 26. siječnja na zborno mjesto u gater „Grude“ došli su lovci iz svih dijelova Hercegovine: iz Vrana, Zavelima, HLU MALIČ Grude Hat-trick Ruž ićana Prelijepo nedjeljno jutro i odličan dan za lov, nekoliko dana prije zatvaranja lova na zeca, izmamili su brojne ružićke lovce u lovište. Sve je doista „mirisalo“ na uspješan lovni dan, i tek što su lovci stigli na svoja mjesta, nakon odličnog pogona začuli su se i pucnji. Pala su čak tri zeca, dva je ulovio Dario Sabljo, a jednoga Gogo Iličić. Da se isplati ulagati u lovište, dokaz je i ovaj u nizu uspješnih lovnih dana članova sekcije Ružići. Oni svake godine marljivo održavaju lovište i hrane divljač što im se višestruko vraća, te svakako mogu biti primjer kolegama iz drugih lovačkih udruga. Planovi im nisu slabija strana, pa se već sada zna što im je uraditi već po završetku lovne sezone. V. Rezo 22 Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA bećarac. U sam sumrak valjalo se pozdravljati s domaćinima. Na polasku dobismo poziv i za sljedeću godinu. Poziv koji se s radošću prihvaća i sljedeće druženje na Raškom polju željno očekuje. V. Bošnjak Doni Mikulić: G đa Ga đanj nje zrrač nj ačno nom no m pu p škkom om da su za ovaj dan pripremili još nekoliko sadržaja, prije svega u gađanju zračnom puškom i potezanju konopa. Nakon Donija nazočnima se obratio tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić, čestitajući domaćinima na organizaciji i zahvalivši na ugođaju koji su ponudili lovcima. U međuvremenu se pristupilo prijavi momčadi za gađanje zračnom puškom (3 člana) i potezanju konopa (8 članova). Za gađanje zračnom puškom prijavilo se desetak momčadi, među kojima i „Trio gušti“ (Zoran Vidačković iz Mostara te Dragan Dugandžić i Mirko Bošnjak iz širokobriješkog „Mosora“). Nakon zanimljiva gađanja, gdje je pojedincima od konzumacije silnih kalorija meta bila gotovo nevidljiva, „Trio gušti“ su osvojili prvo mjesto, a pojedinačno je najbolji bio Tomislav Pinjuh iz „Mosorove“ lovačke grupe „Bećari“. Pobjednicima su uručene lijepe majice. Za potezanje konopa prijavilo se šest momčadi. Momci ko od brda odvaljeni, zasukali su rukave i natjecanje je počelo, uz punu pozornost i navijanje ostalih lovaca. Iskrilo je ispod tabana i dlanova. Nakon izlučnih potezanja u završnicu su ušle ekipe „Mosorove“ grupe „Bećari“ i „Zavelim i Vran“ iz Tomislavgrada. Pobjednici su postali lovci iz „Zavelima i Vrana“ koji su u svih šest potezanja privlačili protivnike preko „pika“. I njima su uručene prigodne majice. Druženje je nastavljeno uz zvuke harmonike Ivana Sesara. Zapjevala se ganga i Ro ošt štil iljj na lovvač il ački ki način n Najveći uspjeh ovoga skupa je što se na jednome mjestu sastalo ovoliko lovaca iz raznih udruga i što je sve prošlo u redu. Na tome svima zahvaljujem. A što se tiče priprema, za nas je to počelo prije tjedan dana. Trebalo je uputiti pozive svima, napraviti raspored čeka i pogona i pripremiti sve ove sadržaje na mjestu gdje se nalazimo. Hranu, piće, inventar i drugu opremu trebalo je iz Gruda ovdje dopremiti. Za ručak smo pripremili preko 200 kg mesa za roštilj, dvije bačve od po 100 litara crnog vina, 40 litara bijelog vina, te piva, sokova i ostalog što uz ručak ide. Koliko je samo vremena trebalo da se napravi korito za roštilj i u njemu pripremi žar, usjeku i dotjeraju drva za oganj, pripremi teren za natjecanje i još puno toga. I na kraju, moja ekipa: Miro Mikulić, Goran Miloš, Ante Miloš, Drago Miloš, Mario Pešorda, Denis Pešorda, Nikola Spajić, Igor Bošnjak, Stjepan Čokić, Mario Ćorluka, Ivan Boban, Juro Babić, Velimir Babić, Damir Ćorluka, gost s Brača Brdsko – valjda nisam nekoga zaboravio – i sutra ima čitav dan posla da ovo sve lijepo pospremi. Umorili se jesmo, ali sve smo radili s velikim guštom. To je lov. LU ZAVELIM Roško Polje Sjednice Nadzornog i Upravnog odbora Prva sjednica Nadzornog odbora Udruge u 2014. godini održana je 19. veljače. Na njoj je razmatrano financijsko izvješće Udruge za 2013. godinu, o čemu je potanko govorio tajnik Radovan Serdarušić. Nakon rasprave, Nadzorni je odbor jednoglasno prihvatio ovo izvješće. Na dnevnom redu ovoga sastanka bio je i financijski plan i program rada u 2014. www.lovackisavez-hb.ba godini, kojim je planovima Nadzorni odbor također dao punu potporu. Dana 21. veljače 2014. održana je i sjednica Upravnog odbora Udruge. Na njoj su donesene sljedeće odluke: a) zeca u lovište unijeti najkasnije do kraja rujna 2014., b) zabranjen je lov zeca u lovnoj 2014./2015., c) usvaja se prijedlog lovnog kalendara za 2014. i visina članarine 23 za 2014./2015., d) prihvaća se financijski plan i program rada u 2014. godini, e) godišnju skupštinu održati u vrijeme uskršnjih blagdana, f ) zbog ostavke člana Upravnog odbora, odlučeno je da se Upravni odbor neće popunjavati novim članom do sljedeće izborne skupštine (lipanj 2015.). R. Serdauršić IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU ZAVELIM Roško Polje Hajka na predatore u podnožju Midene J oš jedna lovna sezona u Rošku Polju okončana je izvanredno organiziranom hajkom na predatore. U nedjelju 23. veljače ove godine u ranim jutarnjim satima na zbornome mjestu u Radošima, uz nas domaće lovce nađoše se i naši prijatelji iz Čapljine, Ljubuškog, Posušja, Gruda , Imotskog i Tomislavgrada. Ukupno šezdeset i šest lovaca upisanih u knjigu prijavka. I ovaj put vrijeme nas posluži, rekli bismo kao naručeno. Nakon nekoliko uzastopnih dana silne južine, magle i kiše, zapuha bura s Midene planine te rastjera daleko od Roška Polja ono malo preostalih kišnih oblaka i tako nam omogući nesmetano loviti i družimo se. Nismo se tužili na ono malo hladnoće koju bura nosi sa sobom. Prve zrake jutarnjeg sunca koje su se probijale iznad vrha Mošnjače stvarale su malčice topline, a to je zasigurno godilo našim gostima koji nisu naviknuti na neku hladnoću. Na zbornome mjestu, nazočnim se lovcima obratio predsjednik LU „Zavelim“ Mario Sušilović, te tajnik Radovan Serdarušić. Uz riječi pozdrava i dobrodošlice nešto su više rekli o organizaciji lova i onome što slijedi poslije lova – zajednički ručak i druženje. Na mjere sigurnosti u lovu stavljen je poseban naglasak. Rečeno je da se uz lisicu kao predatora lovi kuna i vuk, a ostalu divljač 24 nije dopušteno loviti, osim – fotoaparatom. Ovaj put se lovilo u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu Midene, u njezinu podnožju. Oko sedam izjutra već smo bili na zadanim pozicijama, jedni na čekama, a drugi s nekoliko pasa goniča u pogonu. Nije su dugo čekalo na „rezultat“. Među prvima lisicu je odstrijelio predsjednik Mario Sušilović, potom Imoćanin Markica i to ne jednu, nego tri, a njima dvojici pridružili su se s po jednom lisicom Imoćanin Ante Perić-Kikilo, Gruđanin Stjepan Čokić-Ćipa, Posušak Hrvoje Kovač i Ljubušak Hrvoje Boban-Hrčak. Ni manje ni više nego osam komada što je veliki uspjeh znajući koliko li je time spašeno sitne divljači poput zeca i jarebice kojima je lija zakleti neprijatelj. Za vrijeme lova dalo se u lovištu vidjeti nekoliko zečeva, srna i srndać što za nas domaće lovce znači puno. To nam govori da lovište nije mrtvo i da u njemu još uvijek ima života što nas ohrabruje i dodatno potiče na rad i zaštitu divljači i prirode. Neki od lovaca koji su se zatekli blizu imali su priliku i fotografirati srnu i srndaća. Lov je završio oko 11 sati, a cijelo se društvo tada našlo u Rogovima. Nakon fotografiranja lovaca s lovinom, nekoliko mladih lovaca iskopalo je omanji rov u koji su pospremili ustrijeljene lisice i zatrpali ih zemljom. Dok je lov trajao, na kuharskom zadatku bio je naš Stjepan Šapina-Longić, mnogi Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA ga zovu Štef, sa svojim pomagačima Perom Purkićem-Pešom i Brankom Radošem-Tulanovićem. U dva kazana pripremio je gulaš od divljači. Gulaš za čistu desetku. Nakon što se nas župnik fra Jozo Radoš-Đoka s nama pomolio zahvalivši Bogu na druženju i zajedništvu, uslijedilo je ručak. Na ručak je pristiglo još tridesetak glava, sve skupa oko „stoje“. Izvrsno pripremljenog gulaša bilo je u dovoljnoj količini, a na stolovima su se našla i tri pozamašna i dobro pečena odojka. Dobre kapljice po želji, koliko je tko htio. Stipe Rade i njegova harmonika, te pjesma neizostavni su dio naših druženja. I ovaj put bilo je i natjecanje u potezanju konopu, prijavilo se osam ekipa. U finalu roška ekipa: Damir Kelava, Mate Kelava-Dinkov, Mate Orlović- Begov, Marko Orlović-Begov, Ivan (Ivan) Ljubas-Zjalić i Jozo Serdarušić-Jozara svladaše jake posuške „Sabljare“ koji prije vremena isukaše svoje sablje i tako u finalu doživješe poraz od Rožana. Zanimljivo je bilo vidjeti mladu grudsku ekipu koja se okušala u potezanju s roškim veteranima, a veterani u sastavu: Enko, Burik, Ćante, Dane, Tulanović i fra Đoka. Rezultat ovog okršaja 2:1 za grudsku mladost, ali sve pohvale za stare veteranske kosti. Bilo je tu svega, padanja, dizanja, koprljanja… Živo i veselo bijaše, a kako bi drugačije. A. Đikić LD FAZAN Odžak Izvješće o lovnoj sezoni 2013./14. Srnjak. Lov je trajao pet tjedana, odnosno do ispunjenja plana odstrela. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je vrlo dobra. Prepelica, divlji golub i grlica. Ova se divljač lovila kao i prethodnih godina. Ovogodišnji prelet prepelice bio je jako dobar. Sve je veće zanimanje i domaćih i stranih lovaca za lov ove divljači, pa to može biti dobar temelj za razvoj lovnoga turizma. Divlja svinja. Loveći divlju svinju čekanjem na mjestima gdje čini štetu na usjevima, te pogonom i prigonom, ispunjen je ovosezonski plan odstrela. Prema ovoj divljači lovac bi trebao promijeniti dosadašnji odnos, glede gospodarenja lovištem i glede načina izlova. Fazan i zec. Ulov je bio bolji nego prethodne sezone. Raduje činjenica da je www.lovackisavez-hb.ba dostignut planirani odstrel i fazana i zeca, jer je to dokaz domaćinskog gospodarenja lovištem. Matični fond fazanskih koka i fazana ostao je i poslije završene sezone, no matični fond zečje divljači slabo se popravlja. Močvarice. Ovogodišnji odstrel slabiji je od očekivanog, ponajprije zbog promjenjivih vremenskih prilika. Lisica. Svake nedjelje u organizaciji sekcija, a na razini lovačkog društva svake zadnje nedjelje u prva četiri mjeseca godine, organizira se čišćenje terena od predatora, prebrojavanje divljači, kontrola terena i iznošenje hrane i soli. Ova lovna sezona bila je bolja od prethodnih, ali konačne analize će se napraviti nakon sjednica sekcija i skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje lovne 2014./15. godine. N. Garić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka organizacija VITEZ LO „Kruščica“ i LO „Vitez“, obje iz Viteza, organizirale su okrugli stol o temi „Lovište ‘Vitez’ – dosadašnja iskustva, s posebnim osvrtom na potrebe lokalne zajednice“. Okrugli stol održan je 12. prosinca 2013. u dvorani Općine Vitez. Prvo je Dragan Stojak upoznao prisutne s povijesti lovišta. Ovo izlaganje obuhvaćalo je razdoblje od davne 1898., kada je formirano ovo uzorno lovište. Lovište je kroz povijest mijenjalo ime, ali je uvijek bilo reprezentativno (od uzornog, zaštitnog, kraljevskog, državnog, pa do republičkog). Godine 1965. lovište je ušlo u sastav ŠIP „Sebešić“, kao dio jedinstvene lovnogospodarske cjeline na području općina Novi Travnik, Gornji Vakuf – Uskoplje, Fojnica, Busovača i Vitez. Ne poštujući temeljno načelo gospodarenja lovištem, da se u lovište „više unese, nego što se iznese“, došlo je do stagnacije u razvoju lovišta. U idućoj fazi postalo je jasno da ne postoji ekonomska opravdanost ulaganja u lovište, jer su rashodi počeli nadmašivati prihode. Povijesnom odlukom može se smatrati odluka Skupštine općine Vitez, kojom se dio lovišta „Kruščica“, a koji se nalazi na teritoriju općine Vitez, oduzima i dodjeljuje na gospodarenje lovačkoj udruzi iz Viteza. Djelatnici i drugo osoblje zaposleno u lovištu nastavilo je s devastiranjem i uništavanjem postojećih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata. U drugom izlaganju Dragan Stojak je upoznao prisutne sa situacijom koja je prethodila ratu, do danas. Porast krivolova i lovokrađe, velike količine vojnog oružja, velik dio lovišta bio je područje operacija tijekom rata, kontaminiranost minama i minsko-eksplozivnim sredstvima, te trajno ugrožen mir u lovištu doveli su do znatnog smanjenja broja divljači u lovištu. Dio divljači je migrirao. U istom razdoblju najveći dio lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata je ili uništen ili devastiran. Malobrojni i osiromašeni lovci popravljali su uništeno i devastirano, a onda je došlo do daljnjeg smanjenja lovišta uzrokovanog urbanizacijom i „industrijalizacijom“. Pokazatelji u posljednjih pet godina govore da su u lovištu izgrađena 82 nova lovnogospodarska objekta, te 13 novih lovnotehničkih obje- Lovište „Vitez“ Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora LO „Vitez“, govorio je najprije o povijesti ovoga uzornog lovišta, a potom o situaciji u lovištu prije rata i danas. Dr. sc. Alen Salkić osvrnuo se na osnove gospodarenja lovištem, zadaće i specifičnosti organiziranja lovnih aktivnosti u lovištu „Vitez“ u tranzicijskim uvjetima, a nazočnima se kratko obratio i Advan Akeljić, općinski načelnik kata. U istom razdoblju u lovište je izneseno približno 69 tona različitih vrsta hrane za prehranu i prihranu divljači. U lovište je, izravno i neizravno, uloženo Šipovača i Vitina uskoro pod „lovačkim krovom“ ŠIPOVAČA je selo na jugozapadu općine Ljubuški, na samoj granici s Hrvatskom. Ljudi u Šipovači se uglavnom bave poljoprivredom, pa većinu svoga vremena provode u prirodi i s prirodom. Lovna sekcija Šipovača jedna je od manjih sekcija u HUL „Kravica“ Ljubuški. Njezini članovi rado pozivaju u goste lovce iz susjednih sekcija, no do sada nisu imali svoj objekt za tu namjenu, pa su pristupili izgradnji lovačke kućice na lokalitetu Gomile, put prema Kašću. Teren su poravnali i trasirali, uredili sve za izlijevanje mrtve deke na kojoj planiraju iz- 26 približno 134.000,00 KM. Zna li se da lovačke udruge svoje prihode uglavnom ostvaruju plaćanjem članskog doprinosa i donacija članstva, praktično se HUL KRAVICA Ljubuški graditi kućicu s nadstrešnicom. Kad sekcije s malim brojem članova počnu graditi ovakav objekt, obično su u prilično nezgodnoj situaciji. Ne mogu skupiti dovoljno novca za završetak gradnje, pa su prinuđeni iznalaziti različite izvore financiranja. Sreća lovaca iz Šipovače je što su njihovi susjedi ne-lovci susretljivi ljudi i u ovom objektu koji prave lovci vide korist za lokalno pučanstvo, najviše za mladež. Najveći teret ponijet će organizator, žrtvovat će svoje vrijeme, novce i utjecaj na prijatelje da pomognu maksimalno prema svojim mogućnostima. U Odboru za izgradnju su Branko Bebek, predsjednik sekcije i lovci Mate Grbavac (Orlović), Pero Grbavac i Srećko Bebek. Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA dodijeliti lovcima potvrđuje da samo lovci uistinu vode brigu o divljači. Potom su predočeni budući planovi ovih udruga za obnovu starog sjaja, nekada uzornog lovišta „Kruščica“, što se planira uraditi: ◊ poboljšanjem uzgoja divljači izgradnjom novih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata; ◊ poboljšanjem uvjeta za zaštitu divljač; ◊ osiguranjem dovoljne količine hrane za prehranu i prihranu divljači; ◊ osiguranjem potrebnog mira u lovištu, ◊ povećanjem broja glavnih i pomoćnih vrsta divljači u lovištu do gospodarskog kapaciteta, uz stalno podizanje trofejne vrijednosti divljači. U trećem izlaganju, dr. sc. Alen Salkić osvrnuo se na osnove gospodarenja lovištem, zadaće i specifičnosti organiziranja lovnih aktivnosti u lovištu „Vitez“ u tranzicijskim uvjetima. Naveo je karakteristike procesa proizvodnje u lovstvu koji je dug, prirast divljači je često nepredvidljiv, proces jako ovisi o prirodnom staništu, a prihodi su često neizvjesni zbog specifičnosti realiziranja. U dijelu gospodarenja lovištem smatra da, osim termina intenzivno i ekstenzivno gospodarenje lovištem, treba uvesti termin optimalno gospodarenje lovištem. Pri ovakvom gospodarenju odnosi u lovištu bi trebali biti uređeni da zadovoljavaju potrebe i divljači, ali i lokalne zajednice. Naglasio je da su lovci prvi čuvari zajednice, te da prvi uviđaju promjene u okruženju, premda ih nekad ne znaju pojasniti. Pri opisu trenutačnog stanja u lovištu „Vitez“ potanko su prezentirani podaci iz katastra lovišta, analiza postojećih normativnih akata i kadrova, te naglašen problem krivolova. Naglasio je potrebu izrade programa, osnove i planova gospodarenja lovištem, te njihove provjere u praksi. Također je istaknuta namjera za unaprjeđenjem vođenja evidencija te suvremenom i pouzdanom obradom podataka, kao i kontrolom gospodarenja lovištem. Ovisno o raspoloživim financijskim sredstvima planira se povećati broj profesionalnih lovočuvara i njihovo opremanje tehničkim pomagalima. U kratkom obraćanju Advan Akeljić, općinski načelnik, Zahvaliti na pomoći treba načelniku Općine Ljubuški i predsjedniku mjesne zajednice Šipovača. HUL „Kravica“ je pomogla i ovu sekciju s 1000 KM, a svojim će utjecajem i vezama pomoći da se kućica privede kraju. Nadamo se da će već ove godine, kad počnu padati jesenje kiše, lovci iz Šipovače i njihovi prijatelji i gosti imati krov nad glavom. VITINA se nalazi na sjeverozapadu općine Ljubuški. Lovište ove lovačke sekcije graniči sa sekcijama Klobuk, Veljaci, Otok, Proboj i Lipno, a sa sjeverne strane s lovištem LD „Mosor“ iz Širokog Brijega. Sekciju čine Vitina, Gornja Vitina i Grljevići, a ima oko 60 lovaca. Ovdje se lovi sitna i krupna divljač, a zahvaljujući Trebižatu koji protječe južnom stranom lovišta, moguć je i lov barske ptice. Lovište je, dakle, raznoliko i bogato, a www.lovackisavez-hb.ba OKRUGLI STOL O TEMI LOVSTVA naglasio je da su lovci Viteza puno više pomagali općini, nego što je općina pomagala njima. Bio je impresioniran predstavljenim podacima (možda bi ispravno zvučalo da do tada nije bio informiran), a posebno je bio zadovoljan vizijom. Sa svoje strane i sa strane Općine obećao je punu potporu lovcima Viteza. I. Drmić Zaključci okruglog stola * čim prije spriječiti daljnje uništavanje staništa; * čim prije dodijeliti lovište sukladno Zakonu o lovstvu; * djelovanje u lovištu je na razini međuplanske povezanosti i ovisnosti, na što izravno utječe razvijanje turističke ponude (promatranje divljači, fotosafari, lovovi različitim tehnikama, lovočuvari kao turistički vodiči, edukacija lovaca, uređenje lovnotehničkih objekata u turističke svrhe, dugoročno planiranje turizma, te lovstvo kao sastavni dio strategije razvoja općine Vitez); * kvaliteta trofejne vrijednosti glavnih uzgojnih vrsta je temelj za zadovoljavajuću lovnoturističku ponudu; * trenutačni način rada je zadovoljavajući, a lovište za vrlo kratko vrijeme može znatno dobiti na vrijednosti; * potrebna razina međugranske povezanosti i ovisnosti je gotovo dostignuta; * lovište je na pragu višefunkcionalnosti; * lovište „Vitez“ treba pripasti lovcima Viteza, a da se oni znaju brinuti o njemu govore netom izneseni podaci. Ono vrjednije od statističkih pokazatelja je istina koja se vidi u lovištu Vitez. zahvaljujući odgovornom ponašanju lovci ove sekcije dodatno su ga obogatili zecom, fazanom i jarebicom poljkom. Na poticaj predsjednika sekcije Dražana Tambura, počeli su graditi svoju lovačku kućicu. Izgradnja ovoga objekta iziskuje veliko zalaganje, trud i naporan rad svih članove sekcije, a potrebno je osigurati i velik novac. Po riječima predsjednika sekcije, sve radove na kućici izvest će lovci, a dobar dio novca za gradnju očekuju od načelnika Općine 27 Da riječi načelnika ne bi zvučale kao obećanje, načelnik je dokazao i prvim korakom. Sudjelovao je u nedavno održanom velikom zajedničkom lovu na divlje svinje i to u pogonu, kao lovni pripravnik. Ako ništa drugo, kao lovac će bolje razumjeti lovce. Ljubuški, ujedno i njihova sumještanina. Jednako tako očekuju pomoć i od nekih drugih struktura koje to mogu učiniti. M. Herceg IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA S LD Pavlovica Novi Travnik astanak u obnovljenom uredu U blagdanskom ozračju, 22. prosinca 2013., sastankom Upravnog odbora svečano je otvoren obnovljeni ured Društva. Ured nije obnavljan već tridesetak godina, a sad je u njemu gotovo sve novo: struja, izolacija, grijanje, rasvjeta, otvori, namještaj…, za što je, prema riječima Mirka-Miće Lešića, predsjednika Društva, potrošeno osam tisuća KM. Na opasku da bi ured trebalo poškropiti, zadovoljni i nadasve šaljivi Mićo uzvratio je da će to učiniti po uzoru na pjesmu Mate Bulića, te da će ga umjesto Neretvom poškropiti Jaglenicom i svojom domaćom šljivovicom. Obraćajući se nazočnima, Slavko Marin, predsjednik Skupštine Društva, predložio je da se u plan rada uvrsti renoviranje objekta kavane Društva, što će upotpuniti sliku o radu ovoga Društva. Istodobno, tajnik Društva je zadužen da naruči još šest prelijepih monografija Saveza „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“. Nadalje, na sjednici su jednoglasno usvojena izvješća za 2013. godinu, kao i predloženi planski dokumenti za 2014. godinu, koji su upućeni Skupštini Društva s prijedlogom da ih u cijelosti usvoji. Prr vii sassta tana naak u no nak ovo vom m urred edu Č Na lov o aččko kojj če čeki k u Breezo ki ovači vaččii eka u Brezovači Grupa lovaca sekcije Gradina je 21. siječnja 2014. u rajonu Brezovača, lokalitet Sripića dolovi (nadmorska visina 1030 m), na lokaciji koju je dao Jusuf Tolja, stari i iskusni lovac Društva, počela graditi visoku zatvorenu čeku. Skromni Juso (Jusuf Tolja, op. a.) je posvetio dosta pozornosti izboru lokacije i tehničkim elementima izgradnje čeke: orijentaciji, pogledu, komforu, prilazu… On očekuje da će ova čeka ponajprije služiti okupljanju lovaca koji poštuju lovačku etiku, no dobro će doći i u zimskim uvjetima kad se na dobro opskrbljenom mrciništu okupe sve vrste predatora, jer Fešt Fe štaa u se št sebe beššićk be šićkkoj lovač ovvač ačko kojj ku ko kući ći 28 će to biti dobro prilika za odstrel i smanjenje njihova broja. Jednako tako čeka će poslužiti za odstrel visoke divljači. Posebice ga veseli što je čeka podalje od naselja pa se ne čuje lavež pasa niti bilo što drugo što bi remetilo mir u lovištu, i što čeka udovoljava sanitarnim uvjetima glede ugrožavanja vodotoka i izvorišta pitke vode. Osim Juse, u izgradnji ove visoke čeke sudjelovali su njegov sin Ibro i susjed Adem Imamović, zadužen za odabir materijala za gradnju. Prema Imamovićevim riječima, čeka je dobro utvrđena, pa ni za jakih vjetrova ne može biti nikakva pomicanja-njihanja koje bi izazvalo škripu. Za gradnju je izabrao oblice od smreke, a unutra će biti izolacija od staklene vuke okovana tvrdom lamperijom. Na Ibru je pao najteži dio posla, on je svojom motornom pilom prorezao sve oblice, srezao svu građu i svojim je traktorom prevezao do mjesta gradnje. Da gradnja ne bude završena, pobrinula se priroda, jer se toga dana naoblačilo, počelo je sniježiti, palo je 30-ak centimetara snijega. No ponosni i vrijedni graditelji obećaše da će čeka biti završena u prvim proljetnim danima. Z ajednički lov na divlju svinju i vuka U nedjelju 9. veljače 2014., u srcu Sebešića, podno dominantnog Nadkrstaca, na tromeđi lovišta Novog Travnika, Uskoplja i Fojnice, sekcija Sebešić organizirala je zajednički lov na divlju svinju i vuka. Ideju za zajednički lov, u lovu upriličenom tjedan dana prije, dao je predsjednik sekcije Sebešić Stipo Ivoš, a potporu njegovoj ideji dali su prisutni članovi sekcija Sebešić i Gradina LD „Pavlovica“, te Ismet Đulić, predsjednik sekcije Rostovo LD „Srndać“ i njegovi članovi. Odmah su podijeljena zaduženja i dogovoreno mjesto i vrijeme okupljanja. Adem Imamović, član sekcije Gradina, bio je zadužen za pečenku, a Stipo Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Ivoš i Vlado Knežević, glavni lovnik LD „Pavlovica“, za piće i pripremu terena za lov. U dogovoreno vrijeme, kod lovačke kuće sekcije Sebešić okupilo se 25 lovaca, a vrijedni Grubešić-Sušika za okrjepu je pripremio čaj, kavu i prokuhanu sebešićku „ljutu“. Obraćajući se lovcima, predsjednik sekcije Sebešić Stipo Ivoš upozorio ih je na disciplinu i sigurnost, a glavni lovnik Društva Vlado Knežević preuzeo je obvezu oko daljnje organizacije lova, napominjući da se lovi divlja svinja i vuk i da se dogovor poštuje u svim pojedinostima. Lov je, međutim, trajao nepredviđeno kratko. Naime, odmah poslije zaposjedanja čeka i pokreta hajkača počelo je kišiti, što je hajkače primoralo da skrate vrijeme predviđeno za pretraživanje terena, čime je ubrzano spajanje hajkača s lovcima na čekama i povratak na zborno mjesto. Pokisle i promrzle lovce u sebešićkoj lovačkoj kući opet je čekala pristojna okrjepa te sušenje pokraj kamina i goleme peći. Na meniju je bio pečeni i slasni „janjak“, a pripremio ga je Hrusto, najstariji među okupljenima, i za to dobio sve pohvale. U sebešićku lovačku kuću „banuo“ je i sebešićki župnik don Ilija Ivoš, koji je blagoslovio hranu i pozvao lovce drugih vjera da to isto učine na svoj vjerski način, za što je dobio pljesak i zahvale. Nakon objeda nastupili su virtuoz na harmonici Mijat Ivoš i nadareni Sušika, dajući posebno ozračje ovom druženju. Posebne zahvale upućene su gospođi Luciji što je našla vremena za druženje s lovcima, a da sve bude na još višoj razini pobrinula se skupina lovaca sekcije Bučići LD „Pavlovica“ koja se sa svojim predsjednikom Dominkom Mlakićem i najrevnijim članom Markom Mlakićem također pridružila ovome skupu. Radišni veseljaci iz grupe Omanjac Od pet grupa koliko ih ima sekcija Prozor, najveća sekcija LD „Vepar“ Prozor-Rama, u proteklih desetak godina predstavljene su tri. Red je došao na grupu Omanjac. Grupa Omanjac ima 16 članova i 7-8 gostiju koji često, tj. kad god mogu dolaze ovamo loviti. A lovište je dio Makljena koji se nalazi s lijeve strane magistrale, okrenuto prema jugu. Većim je dijelom pokriveno šumom, proplancima, usjecima i, za ove krajeve, velikim stijenama. Dio lovišta je iznad grada, sa sjeverne strane, pa se odatle pruža pogled na grad, Ramsko jezero i desetke sela, vrhova, kanjona te u daljini na vrhove Prenja, Čvrsnice, Vrana, Ljubuše, Vranice i Zec planine. Prema jugu je kanjon rijeke Rame, a sa sjeverne strane, s nekih se „kikova“ vidi dolina Vrbasa i sela koja pripadaju Gornjem Vakufu/Uskoplju. Na ovim prostorima najviše ima divlje svinje te srneće divljači, lisice i divljih kokoši. Ima i druge divljači, a nedavno je viđen i jelen. U svom fondu trofeja, j ova ggrupa p ima sve vrste divljači, a najviše veprova. Istina, nemaju neki vrjedniji trofej, A. Cvitanović www.lovackisavez-hb.ba 29 ali to se može i očekivati od ove grupe kojoj je prvi cilj druženje, šala, pjesma i „konstruktivna rasprava“ tipa „što se pogriješi pa od ulova ništa“. Tajnik, glavni lovnik i rizničar LD „Vepar“, Marko Barišić, Vlatko Drežnjak i Nikica Drežnjak, iz ove su grupe, predsjednik Sekcije Vlado Brizar i vaš dopisnik također. U proteklom vremenu, računajući i prijeratno, iz ove je sekcije bilo članova koji su obnašali razne funkcije u Društvu, pa i predsjedničke. Marko Barišić (Danko) radi u Austriji, a Mladen Juričić i Zvonko Dragić u Italiji, članovi su ove grupe. Oni koriste svaku priliku doći u Ramu radi lova. Pri pripremi ovoga priloga Vlado Bošnjak, lovac s dugačkim stažem, ispriča nam jednu zgodu: „Došli smo u Omanjac, nije bilo snijega. Preko noći je napadao te su nastali problemi. Zvali smo one lovce koji nisu s nama pošli da nas spase!“ – Kako tada nisam bio s njima, očekivao sam što će reći, očekivao sam da se dogodilo nešto ozbiljnije – „Da nam ponesu p pive“, nasmija j se i nastavi: „Bila je i jedna ozbiljna situacija, neki su se gosti izgubili, ali LD VEPAR Prozor-Rama sve se dobro završilo nakon nekoliko sati“. Omanjac je lokacija gdje se lovci skupe prije i poslije lova. Nije daleko od magistrale, nekoliko kilometara, ali se oko nje nalaze brežuljci te je lako zaći ako je magla i ako se malo bolje ne poznaje teren. „O grupi mogu reći sve najbolje. Nema ekscesa, svađe, prepirke, krivolova… Ali uvijek ima pjesme, zezancije… Naše uobičajene aktivnosti su prosijecanje staza, čišćenje lokava, postavljenje solila, sve se to odradi bez prigovora i na vrijeme“, ponosno će predsjednik Sekcije Vlado Brizar. A Vlado je jako zabavna i zanimljiva osoba. „Sklada“ uspješne pjesme i odmah ih i pjeva, priča viceve i imitira poznate osobe. Na lovačkim večerima, gdje budu stotine gostiju, izvodi svoj „stand up“, a njegov „šou“ u dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu na „Ramskoj večeri“ pred 2500 ljudi, prije nekoliko godina, nagrađen je frenetičnim pljeskom. Za kraj, ovdašnji su lovci opremljeni jako dobrim puškama i većina njihovih lovačkih pasa j p je j s rodovnikom, što je za posebnu pohvalu. S. Ćurčić IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA JOZO DUJIĆ najstariji lovac u LD „Zec“ iz Busovače ače K ada govorimo o najstarijim lovcima, u ovom slučaju o Jozi Dujiću, htjeli-ne htjeli dođu nam pred oči oni davni dani kada je sve bilo drugačije. Pitamo se, zar je to ostalo od onoga delije, junačine koji je bio u stanju stići i uteći? Sada je to samo blijeda slika onoga 34-godišnjeg momčine koga sam upoznao po dolasku u Busovaču, koji je tada radio u Šumariji u Busovači i bio predsjednik LD „Zec“ iz Busovače. Od tada pa do danas smo bliski suradnici, kolege u lovu i nerazdvojni prijatelji. Jozo je rođen u 1928. u Busovači. Djetinjstvo i godine do Drugoga svjetskog rata proveo je bezbrižno. U sedamnaestoj godini života odvedoše ga u njemačku vojsku, ali on i još neki s njim vješto pobjegoše iz njemačkog logora kod Zenice. Nakon nekoliko dana, ponovno ga uhićuju i odvode na Srijemsku frontu. Nije više bilo bježanja, pa kraj rata dočeka u Sloveniji kao ratni zarobljenik. Srećom, zamijeti ga neki kapetan i pozva k sebi na kraći razgovor. Osim što je bio mlad, vjerojatno je i jadno izgledao, pa se kapetanu smililo i dadne mu propusnicu i preporuku da mu vojne i civilne vlasti pomognu na putu prema kući. Kada se malo oporavio, otišao je na odsluženje trogodišnjega vojnoga roka i onda konačan povratak kući u rodnu Busovaču. d vodećih izrastao u jednoga od lovaca Busovače, bez obzira na ački lovci svoje godine. Busovački tada nisu imali svojee lovačko padali društvo, već su pripadali 3. LD „Travnik“. Tek 1953. ko utemeljuju Lovačko adruštvo „Zec“ Busovaača. Ime su mu dali stairiji lovci koji su najradije lovili zeca, a kojega je u to vrijeme bilo u izobilju. Godine 1963. Jozo je već bio predsjednik Društva. Lovstvo u BiH baš je tih godina počelo slijediti neke naznake lovstva u suvremenim zapadnim zemljama, ponajprije zahvaljujući Austrougarskoj. No, Austrougarske je brzo nestalo, a ratovi koji su slijedili nisu baš pogodno vrijeme za osuvremenjivanje lovstva. (Svjedoci smo toga i danas, poslije Domovinskog rata, kada jako teško ide s primjenom Zakona o lovstvu F BiH.) Trebalo je, prvo, ukinuti jedan lovni dan, jer se lovilo četvrtkom i nedjeljom i raznim praznicima. Zatim je trebalo prestati loviti srnjaka uz pomoć lovačkih pasa-goniča, ali i ostalih pasa. Trebalo je izbaciti uporabu puške sačmarice u lovu srnjaka. Trebalo je učiniti nešto da naš lovac bude pre- PROMJENE U LOVSTVU Njegov kum Franjo Gudelj bio je lovočuvar, pa se odmah i u Jozi rodila želja biti lovac. Kum Franjo bio mu je prvi učitelj u lovstvu, pa je uz njega vrlo brzo poznatljiv kada ga sretnemo u lovištu, ne samo po pušci, već i po lovačkoj odori, šeširu i nekom drugom znaku koji odmah odaje da je riječ o lovcu. Sve se ovo prelamalo preko leđa predsjednika društava i njihovih prvih pomoćnika. NAGRADE I PRIZNANJA Jozo Dujić tri je puta bio predsjednik LD „Zec“ iz Busovače. Tu je dužnost prepustio mlađima uoči Domovinskog rata. Dobar dio svoga radnog vijeka proveo je kao profesionalni lovočuvar u izdvojenom lovištu, koje je pripadalo lovištu Sebešić iz Travnika, ali nikada nije smanjivao svoje obveze u matičnom lovačkom društvu. Tijekom tih 30-ak godina rada u lovstvu postigao je velike uspjehe, stvorio je jedno omanje, ali uzorno lovačko društvo, čija su lovišta bila puna divljači, s krivolovom koji je bio sveden na minimum, uspostavivši solidnu suradnju s tijelima gonjenja. Nije bio lovac koji je trčao za odstrjelom po svaku cijenu. Druženje u lovu i izvan lova bila mu je najdraža zanimacija. Za svoj rad je dobio niz pohvala, nagrada, priznanja i ordena, pa se slobodno može reći da je naš Jozo dobio sve što je lovac za svoj uspješan lovački rad mogao dobiti. Od 1975. Jozo je počasni član LD „Zec“ Busovača. Od trofeja divljači, u njegovoj kući je bio trofej divlje mačke, koja je ocijenjena zlatnom medaljom i nekoliko lijepih rogova srnjaka. Omiljen je među mlađim lovcima, jednako kao i među svojim vršnjacima. Vjerojatno će se čitatelji pitati, kako Jozo sada živi. Starost donosi neke teškoće svakomu, pa i Jozi. Nije baš dobra zdravlja. O njemu se brine njegova kći Branka. Supruga Dragica je umrla, jedan sin je u Kanadi, a jedan u Zagrebu. Rijetko napušta kuću, a ponekad ga njegovi lovci iz sekcije ugoste u svojoj sredini. Uz Brankinu brigu, nadamo se da će još dugo poživjeti i sa svojim kolegama o lovačkim temama raspravljati. A kad se o tome govori, njegova riječ ima golemu težinu. J zo Jo z s kolleg egom om u lov om o u D. Vrdoljak 30 Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lov, domjenak i sastanak LU ZAVELIM Roško Polje nagradu su dobili: Slavko Šapina-Zeko, Frano Jurišić, Zoran Jurišić, Ivica Jurišić, Fidel Koštro, Marijo Sušilović, Radovan Serdarušić, Zdravko Šapina i Branimir Šapina te Marinko Serdarušić-Zele za svoj doprinos Udruzi kroz razne donacije i pomoći. Nazočnim lovcima su uručewww.lovackisavez-hb.ba ni kalendari, a svima onima koji su u lovištu odradili bilo kakvu akciju tijekom 2013., uz kalendare su uručene i majice s logom Udruge. Kalendari i majice su uručene i našim podupirateljima koji su tijekom 2013. pomagali Udruzi svojim radom i donacijama. Očekujemo da će u ovoj godini 31 Pripremajući lov i božićno-novogodišnji domjenak zakazan za 29. prosinca 2013., predsjednik Udruge Marijo Sušilović, lovočuvar Damir Kelava i najaktivniji član Udruge Slavko ŠapinaZeko dan prije obišli su cijeli Zavelim i Grabovicu u potrazi za tragovima divlje svinje. No malo su toga vidjeli, tragova ni za lijek. Nimalo razočarani tim saznanjem, domaći lovci i njihovi gosti sutradan rano ujutro krenuli su put Zavelima. Kad je lov počeo, psi goniči su odradili svoje, ali svinje nigdje. Kao da je na nekoliko dana napustila lovište. Oko 10 sati lovci pođoše u Privor, ne bi li tamo bilo više sreće, ali osim jedne lisice koju je odstrijelio Slavko, ništa više od ulova. No nitko nije bio tužan zbog toga, znamo da će se divlja svinja vratiti u naše lovište. Oko 14 sati polazak u Rogove, na domjenak. U lovačkoj kući Branko Radoš i Ivan Bandić već naložili vatru i pripremili roštilj za umorne lovce, a po dolasku lovaca majstori od roštilja: Doni, Peša, Kruno i Ivica pripremiše slasni ručak. Na meniju se nađoše i Zoranovi janjci na lešo. Na poziv vodstva Udruge, domjenku se pridružio i velik broj mještana, podupiratelja, ukupno je bilo 87 nazočnih. Uz lovačke priče, objedovalo se do 16 sati, kad je počeo sastanak za članove Udruge. Na tom je sastanku najaktivnijim lovcima Udruge u 2013. godini uručena prigodna nagrada – lovački nož s ugraviranim logom Udruge, a svi lovci dati pun doprinos aktivnostima u lovištu, a vodstvo Udruge će se potruditi osigurati nagrade najaktivnijima. Na sastanku su glasnim pljeskom pozdravljeni Ante Višić, Marko Višić, Josip Serdarušić i Ivica Tomić, koji su pristigli nakon što su u Tomislavgradu položili lovački ispit. Na kraju sastanka tajnik je upoznao članove Udruge s financijskim stanjem Udruge i nekim drugim informacijama o njezinu radu. Uz harmoniku i logorsku vatru, druženje se nastavilo do 21 sat. R. Serdarušić IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Veliko druženje, odstrjel simboličan Nakon lova uz korištenje lovnih pasa, a sukladno kalendaru lova, LO „Kruščica“ i LO „Vitez“ započele su sa zajedničkim lovovima na divlje svinje. Tradicionalno treće nedjelje u siječnju organizira se lov na divlje svinje u planini Kruščici. To je veliki lov, u kojem osim lovaca iz ove dvije udruge sudjeluju i brojni gosti, kako iz susjednih lovačkih udruga, tako i iz onih udruga koje su u proteklom razdoblju, a pogotovo u vrijeme nametnute zabrane lova, ugostili naše lovce i omogućili im užitke u lovu. Glavna proba velikog lova bila je tjedan dana ranije. Lovilo se pogonom od Pala, Krmarnica, Mutne vode i Ugrenovca, a stajanke su postavljene od Bistrog prema Kurijevcu i Ugrenovačkom potoku, te od nadstrešnice na Mutnoj vodi cestom do Ugrenovca. U ovom lovu viđene su dvije divlje svinje, medvjed i sedam grla srneće divljači, a odstrijeljen je samo jedan mužjak divlje mačke. Cijeli idući tjedan bile su pripreme, odnosno izviđanje šireg terena (područje Lokva, I – V jarak, Mešikina jelika, Rudnik, Duboki potok, Jeline vode i okupili su se na području Kovačije u Kruščici. Dočekao ih je vruć čaj, a zatim su se sudionicima obratili predsjednici lovačkih udruga domaćina, Dragan Stojak i dr. sc. Alen Salkić. Potom su voditelji skupina lovaca pozvani da izvuku redni broj omotnice, koji je odmah određivao brojeve stajanki. Potom je uslijedo prijevoz lovaca i pogoniča, a zatim i raspoređivanje na kroz pjesmu, šalu i razmjenu nije bilo nikakvog problema, stajanke. Pogon je išao u dvije iskustava bar nakratko izvuku ni primjedbi. Broj sudionika skupine: prva od Dubokog iz svakidašnjice, prepune probi vjerojatno bio i veći, da nije potoka do Mešikine jelike, a bilo kiše, koja je nekoliko dana druga skupina od Lokve do III, blema. Druženje je nastavljeodnosno V jarka. Odredište pogona bili su Jeline Lovačka organizacija VITEZ: LOV NA KRUPNU DIVLJAČ vode i Konaćišta, odnosno mjesta gdje su postavljene stajanke. Vrijeme je bilo izuzetno nepovoljno. Odstrijeljena je jedna ženka vuka, a odstrjela divlje svinje nije bilo. Ženku vuka odstrijelio je Mijo Terzić, gost iz Vareša. Viđeno je krdo od osam divljih svinja. No velik, teško pristupačan teren, onemogućio je pogon da dovede U ods Uz d tr t ijel e jjenog no og vu v ka ka Pozman) i praćenje tragova, do donošenja odluke o području lova. Nakon toga pristupilo se postavljanju oznaka za stajanke. Mjesta za stajanke su određena i označena od Klada, preko Konaćišta (putem), a dalje šumskim putem do Jelinih voda, te dalje cestom prema Lokvi. Na dan lova svi sudionici lova divlje svinje pred lovce. One su se vješto vrtjele unutar terena, ne izlazeći pri tome na crtu stajanki. Nakon lova odrađene su iste radnje u suprotnom smjeru. Pri povratku na zborno mjesto sve sudionike dočekao je vruć gulaš i piće. Prilika je bila da se ponovno sastanu lovci stari prijatelji, te da se 32 no po skupinama, pri čemu su se Vitežani pokazali kao dobri domaćini. U istom ozračju trajalo je do kasnih večernjih sati, kada su se gosti počeli razilaziti. Sumiranjem izvješća voditelja skupina, koji su popisali lovce koje su vodili, došlo se do 323 lovca sudionika velikog lova. To je nadišlo naša očekivanja, ali svejedno prijetila i baš počela padati na sam dan lova. Sve u svemu, tradicionalni lov upriličen za goste i domaće lovce imao je sva obilježja uspješnog lova. A glede odstrjela divljih svinja, možda se dogodi već iduće godine, u istom ovakvom lovu! I. Drmić Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Zajednička hajka u reviru Bila LD JAREBICA Mostar Završetak lovne sezone LD „Jarebica“ Mostar obilježilo je hajkom na predatore, posebice na vuka. U posljednje vrijeme u dijelu lovišta između Raške Gore s istoka i podnožja Čabulje i Gvozda sa zapada primijećen je čopor od desetak vukova, koji su lovcima napravili dosta štete na psima. Prije nekoliko dana lovočuvar „Jarebice“ Saša Knezović odstrijelio je jednog vuka. Ova hajka planirana je u reviru Bila. Kako ovaj dio lovišta dijelom pripada i širokobriješkom „Mosoru“, to su se u hajku uključili i njihovi lovci, prije svega iz lovne jedinice „Orovnik“. I vrijeme je išlo naruku lovcima. Nakon dugog niza kišnih dana, nedjelja 23. veljače osvanula je vedra i prohladna. Na zbornome mjestu „Pod Jelom“ lovci „Jarebice“ dobili su raspored, a „mosorovci“ su krenuli sa suprotne strane. Akcija je završena u 12 sati kada su se po dogovoru svi sudionici sastali na bilskom platou kod Misišta. Tu je predsjednik „Jarebice“ Željko Džidić-Džinks sa svojim suradnicima organizirao ručak za sve sudionike hajke – lovački grah. Što se same hajke tiče vuci su uočeni, čak i potprašeni hicima, ali ulova nije bilo. Ovo drugo za lovačkim stolom bilo je puno uspješnije. Lovački grah, koji po tradiciji odlično spremaju Marinko i Milka Knezović, i meza iz lovačkih ruksaka tražili su čašu vina više. Lagani sjeverac s Vilina polja raznosio je gangu i bećarac širom bilske visoravni. Među sudionicima hajke sa svojim lovcima bili su predsjednik LS HB Ilija Vrljić, tajnik Ivica Lučić i predsjednik „Mosora“ Krešo Ćavar. Iskazujući zadovoljstvo organizacijom i druženjem svi sudionici su podržali prijedlog da ova akcija uđe u tradiciju svake godine po završetku lovne sezone. V. Bošnjak Udruga lovaca KUNA Jajce Lov i druženje u Bravnicama U nedjeljno jutro, 6. prosinca 2013., u lovištu sekcije Bravnice, koja je bila domaćin ovoga lovačkog skupa, uz lovce ove sekcije okupilo se i nekoliko grupa lovaca iz drugih sekcija UL „Kuna“ te grupa lovaca iz Šipova koji se uvijek rado odazovu u lov za ovu priliku. Na početku je lovovođa srdačno pozdravio nazočne lovce i dao potrebne naputke za lov, napomenuvši da je ručak u 13 sati kod nadstrešnice u dijelu lovišta Šedinac. Tijekom ovoga lova odstrijeljene su dvije divlje svinje, jednu je odstrijelio Ivica Bojanić, a drugu Pejo Jukanović. Uz objed i poslije njega, svatko je imao što reći ili ispričati o lovu toga dana. Druženje je potrajalo do kasno u noć… D. Samardžić www.lovackisavez-hb.ba IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Prase LU USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf U nazad desetak godina među ždrimačkim se lovcima provlačila ideja o izgradnji lovačke kuće na Seocu, niskom lovištu koje je u ovom razdoblju bilo dosta zanemareno kako od strane lovaca tako i od ostalih mještana Ždrimaca i Dobrošina, vlasnika seočkih šuma i pašnjaka. Katoličko groblje, nekoliko starih, kamenih zidova i još očuvani i uređeni izvori vode danas svjedoče da je Seoce nekada bilo naseljeno i da se u ovom mjestu, smještenom u podnožju planine Vranice, itekako dobro živjelo. Za Seoce se vežu i neka od najpoznatijih imena uskopaljskog lovstva kao što je Pero Rakušić (93), najstariji živući član LD „Uskoplje“. Ovo su samo neki od razloga zašto je toliko vremena tinjala ova ideja, a ove godine je konačno ugledala svijetlo dana. Sve je počelo sredinom kolovoza prošle godine kada se na izvanrednoj sjednici LS Ždrimci, između ostalog, na dnevnom redu našla i točka o izgradnji spomenutog objekta. „Namjera vodstva sekcije bila je ‹opipati bilo› kod članova, spoznati njihovo mišljenje o ovom prijedlogu kako bismo znali na čemu smo. Projekt izgradnje lovačke kuće nije nimalo jeftin, posebno ako se osvrnemo na vrijeme u kojem živimo. Ljudi su zaokupljeni vlastitom ekonomskom situacijom, teško se živi, ali usprkos svemu ideja je naišla na pozitivne reakcije te je podržana od svih članova, stoga je moje zadovoljstvo još veće“, nije krio oduševljenje Drago Perić-Grga, predsjednik sekcije. Nakon jednoglasnog usvajanja prijedloga i Odluke o gradnji, formiran je Odbor za izgradnju (Ivica Komarac, Stipan Katušić, Drago Perić), Odbor za nadzor radova (Tomislav Perić-Toma, Velimir se ne goji uoči Božića Šekerija, Branko Bikić), a Pero Perić i Ivan Žuljević zaduženi su za pravnu regulativu koja prethodi samoj izgradnji. Najvažnije od svega je bilo pronaći način kako bi se zaokružila financijska konstrukcija odnosno osigurao novac za izgradnju. Odlučeno je da svi članovi podliježu temeljnoj obvezi uplate 100 KM i sudjelovanja na radnim akcijama, a za one koji su opravdano spriječeni u tome (lovci koji žive u stranim zemljama) iznos uplate je 200 KM. Rok za završetak radova nije određen, ali sudeći po entuzijazmu nazočnih dalo se naslutiti kako će u vrlo skoro vrijeme lovačka kuća biti izgrađena. Radovi su počeli sredinom rujna, a već do kraja listopada izidan je prvi kat i salivena be- LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac Četrnaest duluma pšenice Krajem listopada prošle godine, članovi LD „Jarebica kamenjarka“ iz Stoca zasijali su 14 duluma pšenice na lokalitetu Kruševa. Pripremu zemljišta i zasijavanje izveli su članovi sekcija Stolac i Kruševo, angažirajući vlastite poljoprivredne strojeve, a Društvo je značajno pomoglo plativši sjeme i gorivo te osiguravši druge potrebne uvjete za završetak ovoga značajnog posla. 34 Pšenica je iznikla, dobro napreduje i nakon žetve u srpnju služit će za prihranu divljači u lovištu ovoga Društva. J. Matić Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA tonska ploča. S obližnjeg izvora je dovedena voda i poravnano je zemljište ispred objekta. U razdoblju koje je uslijedilo malo se usporilo s radovima. Ne zbog loših vremenskih prilika, nego zbog tradicionalnih običaja ovoga kraja, svinjokolje i posebno pečenja rakije. Ni najstariji ne pamte kada je šljiva rodila i kada se ispeklo više rakije kao ove godine. Ždrimačani u šali vole reći kako je u tom vremenu koncentracija alkohola u zraku oko 5 promila a da ne govorimo u krvi okupljenih oko „veselog stroja“. Ipak, da ne bismo okaljali ime ovom plemenitom piću, bitno je istaći da se njime izražava dobrodošlica, daruju se prijatelji a uzimanje u umjerenim količinama, tvrde znalci, dobro je za zdravlje, ali, i za dobro raspoloženje. Kao šlag na tortu cijeloj ovoj priči zbio se događaj krajem prosinca. Tog prohladnog nedjeljnog jutra sekcija je organizirala lov upravo na Seocu. Za vrijeme doručka ispred lovačke kuće Stipan Katušić je u blizini primijetio divljeg vepra. Na brzinu su se organizirali, napravili raspored kako bi vepru zatvorili sve izlaze prema Vranici. Nedugo zatim odjeknulo je nekoliko pucnjeva. „Ovako što nisam doživio u svojoj dugogodišnjoj lovačkoj karijeri. Vikend prije ovoga imali smo lov u Rasovi, našli trag i zatvorili sa svih strana i na kraju ostali prazna ruksaka. Danas nam je Vepar takoreći došao ‹u ruke›. To je samo dokaz da priroda uvijek nagradi trud i zalaganje“, govorio je Tomislav Perić Toma. Na naše inzistiranje da nam daju ime sretnog strijelca kazali su, „mali, napiši da je ga odstrijelila LS Ždrimci“. Odstrel vepra je za lovce ove sekcije značio mnogo. U nekom smislu bila je to nagrada za dosadašnji rad a i vjetar u leđa za buduće aktivnosti na koje nije trebalo dugo čekati. Već 7. i 8. siječnja tridesetak lovaca se opet našlo na istome mjestu. Trebalo je pokriti kuću i ugraditi stolariju što bi značilo kraj radova za ovu sezonu. Nakon postavljanja zadnjeg komada crijepa na krov, osim umora, zadovoljstvo na licima nazočnih nije se moglo sakriti. Nitko pa ni najveći optimisti nisu mogli LD MOSOR Široki Brijeg Ne govore previše, ali znaju uloviti… Svakoga lovnog dana velik broj Britvičana, lovaca, ide u lovište družiti se, loviti i zabavljati se. Bilo je tako i ovoga zimskog dana kad je Miljenko Crnjac (Jozić) odstrijelio divlju svinju. S njim u lovu bili su: Miro, Krešo, Ranko, Ratko, Mate, Veselko (Beban), Dragan, Ljubo, Vito i Zlatan. Ugodno cjelodnevno druženje završilo je zakuskom uz koju se razgovaralo o lovačkim temama iz Lovne jedinice Varda LD „Mosor“ Široki Brijeg i planovima britvičkih lovaca do kraja ove i u idućoj lovnoj sezoni. M. S. www.lovackisavez-hb.ba 35 predvidjeti da će kuća biti „posušena“ ovako brzo. Mnogi su pomogli pri realizaciji ovog projekta, kako novčanim prilozima tako i donacijama u materijalu i sudjelovanjem na radnim akcijama. Iako ne bi trebalo nikoga izdvajati, rekli su nam da posebna pohvala ide Ivanu Žuljeviću, koji je darovao zemljište za izgradnju i Franji Turiću-Čani, koji, iako nije član sekcije, nije propustio ni jednu radnu akciju. Kao i mnogo puta do sada Ždrimačani su demonstrirali zajedništvo, pokazali primjer zdrave i organizirane sekcije i time na neki način skinuli stigmu lovaca kao neradnika i pijanaca. Ipak, da bi lovačka kuća dobila svoj pravi izgled, pred njima je još puno posla. Svjesni su da se „prase ne goji uoči Božića“, odnosno da je potreban kontinuiran cjelogodišnji angažman svih članova kako bi i dalje ova sekcija slovila kao jedna od boljih u LD „Uskoplje“. V. Šekerija IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga GALEB Čapljina M P omoć Crvenom križu Već tradicionalno, svake godine uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, Crveni križ općine Čapljina organizira akciju „Solidarnost na djelu“, kojom gospodarstvenici općine Čapljina svojim novčanim prilozima i donacijama u namirnicama omoguće Crvenom križu podijeliti prigodne pakete socijalno ugroženim osobama. Da bi se ova akcija mogla provesti i pomoć donijeti do svake socijalno ugrožene osobe, a osobito onih koje žive u udaljenim i teško pristupačnim mjestima, ove godine akciju je pripomoglo i Lovačko društvo „Galeb“ Čapljina, na način da je za ovu namjenu dalo svoje terensko vozilo „Lada Niva“ i jednog lovočuvara. ljujemo članovima Društva na posjetu. Hvala im i na sokićima kojima su počastili naše radoznale glavice“, rekao je ravnatelj Vrtića Ivica Matić. O S usret djece sa životinjama U Dječjem vrtiću „Čapljina“ u prosincu 2013. upriličeno je upoznavanje i druženje djece s domaćim i divljim životinjama koje su im donijeli članovi LD „Galeb“. Tom su prigodom dvojica lovočuvara upoznala djecu i sa značenjem lovaca u prirodi i očuvanju prirode, te da lovci ne postoje isključivo da bi ubijali životinje. „Zahvaljujući Lovačkom društvu ‘Galeb’ i njegovim članovima, imali smo priliku vidjeti fazane, koke, prepelice, golubove, patke, guske, zečeve... Bila je ovo rijetka prilika za upoznati ptice i druge životinje iz bližeg okruženja, koje, nažalost, baš i ne viđamo tako često. Zato od srca zahva- dstrijeljen čagalj Prilikom novogodišnjeg lova na lokalitetu „Lokve“, lovci sekcije Domanovići uspjeli su odstrijeliti kapitalni primjerak čaglja. Bio je težak oko 40 kilograma, a odstrijelio ga je Dževad Elezović uz pomoć svojih kolega Salke i Dževada Zaklana, Džemala Turajlića i Smaje Kurtovića. Čaglja je zbog njegove opreznosti i lukavosti teško odstrijeliti, a zanimljivo je da je ovo Dževadu drugi odstrijeljeni primjerak ove vrste. – U prošloj sam sezoni odstrijelio ženku koja je bila puno manja od ovoga dobro uhranjenog kapitalca, a u ovoj sam sezoni već dva puta pucao na čaglja, no nisam imao lovačke sreće do sada – rekao nam je Dževad. 36 onitoring ptica u Hutovu blatu U sklopu projekta „Jačanje menadžmenta u JP Park prirode Hutovo blato“, koji financira CEPF, a realiziraju ga udruge Euronatur, Ornitološko društvo „Naše ptice“ iz Sarajeva, Ekološka udruga „Lijepa naša“ iz Čapljine i JP PP Hutovo blato, početkom veljače je u Hutovu blatu organizirana dvodnevna radionica o temi monitoringa ptica močvarica, odnosno njihovo zimsko prebrojavanje po IWC (The International Waterbird Census) metodi. Radionica je organizirana u sklopu obuke rendžera u Parku prirode, a na njoj su sudjelovali i članovi Lovačkog društva „Galeb“ i prvi se put susreli s ovakvim načinom prebrojavanja divljači. – Radionica je uspješno realizirana, a njezin je cilj bio osposobiti rendžere u PP Hutovo blato, ali i članove lokalnih nevladinih organizacija za zimsko prebrojavanje ptica po IWC metodi“ – rekao nam je predsjednik EU „Lijepa naša“ Marinko Dalmatin. Svoje zadovoljstvo je iskazao i predsjednik LD „Galeb“ Pero Zekušić: – Ovo je nešto novo za nas i zahvalan sam organizatorima koji su nam omogućili sudjelovanje na ovoj radionici. Znanje i iskustvo stečeno ovdje od sad ćemo primjenjivati u našem svakidašnjem radu. J. Musulin i Z. Pranić Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD MOSOR Široki Brijeg Sve uredu kod „O.K. Šima“ O.K. ŠIMA je lijepa lovačka kuća na malome brežuljku podno Dobrkovića i poviše Trna. Što joj je takvo „westernjačko“ ime, nećemo istraživati. Krajobraz je toliko blizu i tako daleko od urbanih mjesta koja i navedenu sekciju čine. „Kroza nj povremeno tako strašno grmi Brina da se i najdrskiji demoni moraju iseliti.“ A kako Trn i Dobrkovići, prelijepa naselja u prančioku grada Širokoga, stvoriše tako lijepu lovačku sekciju od četrdesetak članova, lako je zaključiti kada se nađete među tim glagoljivim i veselim „vojnicima“ (lovcima) „generala“ (predsjednika) Ćavarca. Ne priča on puno, ali mu iz mrkoga pogleda, što ispod kape ispitivački stalno vreba na sugovornike, izviruje neka odlučnost, poput sokola koji se želi ustremiti na mirnoga goluba. No, Ćavarac nikomu nije zabio kandže pod kožu, dapače! Premda smo se predsjednik Društva Krešo, član Skupštine Dragan i moja malenkost (a posjet nam je dio projekta odazvati se svim sekcijama koje to zažele) – u pratnji vodiča Cigušića – nakon 20-minutnoga drmusanja www.lovackisavez-hb.ba lošim i izlokanim putom, u prvi sumrak pojavili pred tom „uređenom Šimom“, već je skupina veselih momaka prebirala po folk i pop-arijama, i pokazujući svoje mladalačke čeljusti, pokazala i svoju domaćinsku kulturu za nas došljake. Iz utrobe „Šime“ nametljivo se širio miris lovačkoga gulaša a vrela para iz pećnice mamila je pljuvačku, dok smo razgledali spavaonicu na katu i lijepo uređeno prizemlje, te onako kradom vidjesmo Ćavarca kako tajno ispituje crte naših obraza i dojmove koje nismo ni mogli niti htjeli sakriti, a oni su tako ugodni. Ozračje, u kojemu se nađosmo, više je sličilo nekomu predsvadbenom nego li lovačkomu! Sve veselo, lijepo odjevenih desetak lovaca, mirisi, čistoća, pjesma..., a onda se odnekuda stvori mladi harmonikaš Šimić... Lovnik Zlatan Jelić nije mogao sakriti potrebu kazati nam što više i ponosnije o svojoj sekciji: „Mi smo jako otvorena skupina (sekcija), u koju svatko dobronamjeran može uvijek doći i uživati u lovu. Naš je teren jako širok i bogat, premda je naizgled skučen. Imamo dovoljno divljači 37 iako se ne možemo baš pohvaliti odstrjelom. Odstrijelili smo svega pet zečeva, dvije divlje svinje, od kojih je jedna bila zaražena trihinelom, nekoliko kuna i dvije lisice. Ovih predatora ima previše pa ćemo na proljeće morati načiniti čistku. U ovoj kući se stalno kuha i za domaće i za sve goste“ – što mu gost iz susjednoga društva Rujan, Boro Vukoja-Bosić, uljudno potvrđuje i zahvaljuje na uljudnosti. „Osim mene lovnika i Ćavarca predsjednika tu su uvijek prisutni Marinko Soldo (majstor kratkih dosjetki i vica, kako smo se kasnije uvjerili), Toni i Slaven Jelić, Marinko Grbešić, Branko Perko... i neka mi oproste oni kojih se nisam sjetio“, procijedi Zlatan. „Naše lovište je podijeljeno po revirima i svatko tko gostuje dobije vodiča i točno određen rajon na kojem će loviti, i tu nema nikakvih nesporazuma. Osim kopnene divljači, ovdje u neposrednoj blizini imamo dva jezerca (Babićka jezera), koja i ljeti imaju vodu, u kojima ima šarana i prikanaca i ljudi se bave ribolovom. Zimi se tu nalazi dosta barske divljači koja je dobra meta za ljubitelje te vrste lova. Ono što posebice želimo istaknuti jest naš plan da iz vlastitoga uzgoja nastanimo zečju divljač, pa možda nešto i na tržište dadnemo. Za to se skrbi Mario Slišković-Cigušić (onaj naš vodič, op. a.). Sada trenutačno imamo nekoliko desetaka zečeva koje ćemo nakon sezone pustiti a nešto ćemo i prodati, ako bude zainteresiranih.“ Ne treba se iznenaditi prodornosti i optimizmu lovnikovu, ta on je bliži potomak legendarnoga Ivana Jelića koji je bio dugo vremena kreator uzrastanja i stvaranja identiteta, kao i predsjednik našega Društva. Predsjednik Sekcije Ćavarac dodaje, kako krivolova na njihovu području gotovo i nema, osim što predatorima teško stanu na kraj. Kaže da je neku večer vozač, tu negdje pokraj posijanoga žita ugledao dvije lisice koje rastežu zeca za večeru, i ne boje se baš svjetala ni buke motora! „Mi ćemo“, kaže Ćavarac, „uskoro biti jedna od najuređenijih, ako već nismo, sekcija u Društvu i želimo biti uzor svima kojima je lov i naše Društvo na srcu.“ Nakon dvosatnoga druženja, ugodnih i korisnih razgovora, nadamo se, i degustiranja svega ponuđenog, pjesma je postala tako snažna i gusta pa smo polako u pratnji Ćavarca krenuli prema snažno osvijetljenoj dolini, iz koje su provirivale lijepe trnske kuće, šepireći se kao nekakav ures tek proglašenoga grada Širokoga Brijega, a pjesma se onda one lovačke mladosti polako gasila u našim ušima, poput voštanice kad zadnjim izdisajima dogorijeva na orošenom prozorčiću. Trn, izgleda, uvijek ne bode, on miluje ako mu se znadete primaknuti! B. Lasić IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lov „zaboravljen“, LSUG JAREBICA Štrepci Brčko Distrikt u tijeku nadzor i radovi Zabrana lova, koja još uvijek vrijedi u lovištima Brčko Distrikta, ne sprječava lovce LSUG „Jarebica“ da se bave humanijim dijelom svoga hobija. Zbog pojačanog krivolova od strane članova susjednih lovačkih udruga, lovočuvarska služba LSUG „Jarebica“ prisiljena je, bez lovačkog naoružanja, upozoravati na dosljedno poštovanje aktualne apsolutne zabrane lova do konačnog usvajanja zakona i podjele lovišta. Upozoravanje se vrši isključivo na način da se svaka nenajavljena aktivnost evidentira i o njoj se upozna policija Brčko Distrikta. U lovište se, dakle, ne može s naoružanjem, ali može bez njega. Prehrana divljači, pravljenje hranilišta, solila…, sve su to mogućnosti da se bude u lovištu, a kad su pravi lovci u lovištu, znatno je smanjen prostor krivolovcima u njihovim nečasnim „pothvatima“, prijeti im veća opasnost da budu otkriveni i sankcionirani. Ako se prilikom ovih radova primijete osobe koje se kreću lovištem naoružane, one se prema mogućnostima legitimiraju i prijavljuju policiji. Ipak, ono što nas najviše pogađa je pokolj srneće divljači na području kojim gospodarimo dulje vrijeme. Uočeno je desetak mjesta gdje je srneća divljač guljena na način da se nije marilo za eventualan trofej, nego isključivo komercijalno, odnosno radi mesa. O svemu je još 16. siječnja službeno upozorena policija Brčko Distrikta, no do trenutka pisanja ovoga teksta, nažalost, nije bilo reakcije na tu prijavu. F. Filipović ŠGD HERCEGBOSANSKE ŠUME Kupres „U šumu s njim“, ili na odlagalište Koliko smo puta, zatekavši se u prirodi, naišli na gomilu otpada stihijski odbačenu i prepuštenu majci prirodi da se ona pobrine kako zna i umije? Vjerojatno mnogo puta. Zakon o upravljanju otpadom utvrđuje novi koncept i nalaže zbrinjavanje krutog otpada na regionalnim sanitarnim deponijima iz više općina i zatvaranje općinskih neuređenih smetlišta uz njihovu transformaciju u centre za upravljanje otpadom. Svjedoci smo da većina općina nema dovoljno sluha za ovu problematiku, pa je, narodski rečeno, uglavnom na snazi ona „Ma, vozi smeće u šumu“, ne hajući za to da su svi prirodni procesi povezani jednim „nevidljivim lancem“ u kojem i najmanja promjena može uzrokovati uništenje staništa za biljke i životinje koje tu obitavaju. O ovoj smo temi razgovarali s Ivanom Čečurom, voditeljem Službe za lov i ekologiju „ŠGD Hercegbosanske šume“ Kupres i on se uključio u rješavanje 38 ovoga problema koliko god je to bilo moguće. Odlučili smo da svaki lovnik u svome lovištu primjerom pokaže malo više brige za otpad. Tako je Služba za lov i ekologiju Šumarije Drvar uz pomoć šumara i lovočuvara uspjela očistiti većinu odbačenih kamionskih guma i drugoga krutog otpada koji je „krasio“ lovište Klekovača. Također samo uveli praksu da pri obilasku lovišta, uz promatranje divljači i stanja u lovištu pokupimo svaki otpad i odložimo ga na mjesto koje mu pripada. Apeliramo na sve ljubitelje prirode i lovce da dobro razmisle prije negoli bace smeće u prirodu, žele li sljedeći put kada dođu u prirodu gledati odbačeno smeće ili uživati u netaknutoj prirodi. V. Krivošić Broj 92, siječanj - veljača 2014. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD TETRIJEB Glamoč Ubi concordia, ibi victoria! Nova No v lovač a ka kuć uća na Pan andu duri rici O no Ob nova nova v lov ovač ačko ačko ač kogg do doma ma u Lukam ma ukkam ama Glamočko LD „Tetrijeb“ osnovano je 1997. godine, danas ima oko 150 članova. To je jedna od najaktivnijih udruga na prostoru općine Glamoč. Članovi „Tetrijeba“ u svojim objektima rado ugošćuju prijatelje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje se rado druže i uživaju u lovu. Prvi lovački dom sagrađen je prije rata i nalazi se u blizini grada, u mjestu Luke. Kako su godine prolazile tako je i lovački dom gubio svoj prvotni sjaj. Trebalo je starom domu unijeti živosti i ljepote, pa je zbog toga sadašnji predsjednik LU SAVA Orašje Velik ulog , mali dobitci Kao i dosadašnjih godina, LU „Sava“ pridonijela je repopulaciji divljači značajnim financijskim sredstvima, no to nije dalo željeni efekt. Odstrel u prošloj sezoni bio je jako loš, ako ne i razočaravajući. Takvom rezultatu doprinijelo je više čimbenika, ponajprije ekstremni vremenski uvjeti (plavljenje lovišta u proljetnom dijelu, te suše u ljetnom dijelu sezone), povećan broj predatora (broj čaglja se skoro utrostručio), te krivolov, odnosno malo ili nimalo uspjeha u njegovu sprječavanju. www.lovackisavez-hb.ba Društva Andreas Lučić Mizo u travnju 2013. pokrenuo dva veoma važna projekta za LD „Tetrijeb“. Jedan projekt je vezan za obnovu lovačkog doma u Lukama, a drugi za izgradnju još jedne lovačke kuće koja se nalazi na Pandurici. Svi članovi Društva, a i dio građana s velikim su zadovoljstvom i veseljem dragovoljno sudjelovali u obnovi starog i izgradnji novog doma. Stari dom je dobio novi krov, a interijer zanimljiv i ljepši izgled. U novu lovačku kuću utrošeno je mnogo sredstava koje su financirali članovi Društva. Novi dom trebao bi donijeti bolje uvjete ne samo lovcima, nego i svim dobronamjernim građanima. U radosnom i složnom ozračju radovi su uspješno privedeni kraju. Ubi concordia, ibi victoria! Gdje je sloga tu je i pobjeda! (Publije Sirije) A. Zolota ŠGD HERCEGBOSANSKE ŠUME Kupres No ako se stvari gledaju iz nekog drugog kuta, ne izgleda sve tako crno. Nastavljeno je ulaganje u lovnu infrastrukturu (lovačke kuće i lovno-uzgojni objekti). Početkom ožujka, kao prijašnjih godina, u lovište će se unijeti matično jato nekih vrsta divljači kako bi se povećao njezin broj. Uslijedit će i neke druge akcije, sve s ciljem da se pokaže kako lovci vode računa o divljači i kako uživaju u međusobnom druženju i suradnji. Lovište Troglav, kojim gospodari Š.G.D. Hercegbosanske šume Šumarija Livno, bogatije je za jedan novi lovnogospodarski objekt – automatsku hranilicu kapaciteta 200 kg, sa solarnim napajanjem i tajmerom za namještanje vremena za izbacivanje hrane (kukuruza). Hranilica će služiti za prihranu divljači – divljih svinja u zimskom razdoblju kad je tlo prekriveno snijegom, pa će se tako olakšati zadržavanje divljači u lovištu, povećat će se njezina reproduktivna sposobnost, a očekuje se i smanjenje šteta od divljači. P. Mikić I. Krezo 39 LOVSTVO U PROŠLOSTI IZ POVIJESTI LOVSTVA U KREŠEVU Vrijedni zapisi o lovu fra Augustina Kristića Z ahvaljujući prijatelju Mladenu Malenici i dobroti pok. fra Franje Člage, obišao sam muzej samostana i najviše se zadržao u sobi fra Grge Martića (1822. – 1905.) razgledajući zbirku lovačkog oružja, pribora i sablje, dar bana Josipa Jelačića. Soba je u potpunosti sačuvala izgled kakva je bila za fra Grgina života. Evo što je fra Augustin Kristić (1892. – 1960), povjesničar, etnolog i pisac, zapisao 1939. o lovstvu Kreševa i objavio u Lovačko ribarskom vjesniku, glasilu Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, i Saveza lovačkih društava banovine Hrvatske. Za bosanske državne samostalnosti lovom su se bavili plemići, što je nastavljeno i za otomanske okupacije Bosne kada su pravo lova imali begovi i age. Neke manje privilegije i veoma malu građansku slobodu imali su rudari i obrtnici željeza kojima je bilo dozvoljeno bavljenje lovom u čemu su prednjačili Kreševljaci. U to vrijeme bilo je nekoliko glasovitih lovaca: Gako Stjepan i sin Mato (pod planinom Visočicom pominje se „Gakina čeka“ i „Gakin kamen“). Godine 1939 postojali su podaci iz kojih je razvidno koji su kreševski lovci lovili za osmanlijske uprave: Ivan i Mato Čorić, Luka Vidović, Za samostalne bosanske države Kreševo je bilo kraljevski grad u kome je stolovao Stjepan Tomašić 1444. godine. Kreševo je poznato po dolasku franjevaca krajem 14. stoljeća kada su ovdje započeli gradnju samostana koji je imao burnu prošlost, skrnavljen, rušen i obnavljan za Osmanlijskog carstva. Godine 1765. izgorio je u velikom požaru, ali je zahvaljujući velikim donacijama ponovno izgrađen u kratkom razdoblju, do 1767. 40 Ivan Šerkić, Andrija Dendo, Mato Paško, Haskić, Krapašić, Tucaković, Stjepan Musa, Ivan i Niko Puljić, Bošnjak i Antun Ban. Među bosanskim franjevcima bilo je lovaca pa i u kreševskom samostanu od kojih je jedini ostao zapamćen fra Grga Martić. Hajke i lov na medvjede, divlje svinje i vukove, kojih je bilo u znatnom broju obavljao se radi zaštite stoke i usjeva. Kreševljaci su bili poznati po bogatom ulovu sitne divljači naročito zeca i krznašica kune zlatice i bjelice, lisice, vidre, jazavca (čije su salo upotrebljavali za zacjeljivanje rana), najmanje su se lovile divlje mačke, jer su i tada bile rijetka divljač. Lještarke su lovili slučajnim pronalaženjem. Krzna su prodavali sarajevskim trgovcima koji su dalje vrijednu robu otpremali u Dubrovnik, Veneciju i Njemačku. Od kože divljih svinja izrađivali su se kvalitetni opanci zvani „pašnjaci“. Puhove su rado lovili naročito u godinama kada je bukvica obilato rađala, čije je meso bila poslastica. Ostala je zapisana rugalica koju su smislili Fojničani: „Kreševljaci, miši vodenjaci, vole puha nego kruha“. Zabilježeno je, da su rado jeli ježa čije je meso veoma ukusno. Divlje patke i guske malo su lovili, u vrijeme seobe koje su se odmarale u blizini grada. (Vjerojatno radi velikog utroška streljiva.) Srneća Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVSTVO U PROŠLOSTI divljač lovila se sa psima goničima i strijeljala sačmom. Rijetki su bili lovci „meraklije“ koji su lovili divokoze na vrhovima planine Visočice. Oni lovci koji su lovili velikog tetrijeba (divljeg horoza) ponosili su se ovim trofejem, jer je do njega uvijek bilo teško doći. Meso se uglavnom koristilo za osobnu potrebu ili se darovalo zaposlenicima u zemaljskoj upravi, bogatim mjesnim posjednicima ili svećenstvu u samostanu. Divljačina je uvijek bila „edija“ znak pažnje. Meso medvjeda korišteno je kao veoma kvalitetno a u narodu je bilo vjerovanje da liječi (frenkljivost) sifilis. Fra A. Kristić opisao je također lov na divlje svinje kome je bio nazočan u selu Deževica udaljenom osam kilometara s/z od Kreševa poznatom po ljekovitom vrelu sv. Jakova. Godine 1916. Austro-ugarska uprava oduzela je lovačke puške od našeg naroda. Te godine pao je veliki snijeg, kada su čobani javili seljanima da se po potocima kreće više divljih svinja. Navečer na sijelu dogovoriše se stariji ljudi i mladi momci koji nisu išli u rat te nekoliko ratnika koji su bili na dopustu da će sutra krenuti u lov na krmad. Zbog velike studeni stvorila se ledena kora po snijegu što je lovcima omogućilo brzo kretanje bez krplji. Svi su bili naoružani sjekirama vodeći sa sobom torne pse. Seljaci su pošli prema izvoru potoka gdje su svinje zanoćile, koje nisu mogle prtiti dubok snijeg, jer su propadale kroz ledenu koru, te su krenule vodotokom. U blizini izvora, pronašli su troje krmadi koji su izbjegavajući kretanje po snijegu pošli plitkom vodom gdje su dvoje ubili sjekirama, a veliki krmak dokopao se dubokog vira gdje je morao plivati i postao lakim plijenom. Dalje Kristić kaže: Veselje mojih seljaka bijaše veliko, a za mene originalan doživljaj. Svi učesnici lova, imali su po nešto ispričati iz ovoga lova čemu sam se divio brzini i dovitljivosti Deževična. (Moramo znati da se ovo dogodilo 1916., gotovo prije punih sto godina, op. a.). U doba kada nije bilo „gvožđa“ i pušaka lovilo se drvenim napravama: „stupa“, „tulac“ i „kotar“ koje su se postavljale na mjestima gdje su primijećeni tragovi divljači: kune i lisice. „Kotari“ su rađeni od kolja i pruća u www.lovackisavez-hb.ba koje su hvatani vukovi. Ovaj način lova vukova je ruski izum koji je Zemaljska uprava za Bosnu predlagala za vrijeme rata, jer nisu htjeli dati narodu puške. Tih godina vukovi su se jako namnožili i činili velike štete stočarima. Uporaba željeza, usavršila je izradu primitivnih pušaka i proizvodnju „gvožđa“ 41 koja su se koristila za lov medvjeda i vukova. U izradi ovih naprava Kreševljaci su nadaleko bili najbolji. Kristić je zabilježio da se od aneksije Bosne 1878. smanjuju šumske površine, da raste broj lovaca i da je znatno opao broj divljači a najviše divlje mačke. Priredio: Antun Džaja-Bosanac BOLESTI DIVLJAČI BJESNOĆA (RABIES, LYSSA) Oralna vakcinacija lisica najdjelotvorniji je način zaštite od bjesnoće Premda su lisice najčešći prijenosnici silvatične bjesnoće, njihov se ugriz ne smatra uvijek najopasnijim, već je to ugriz vuka i medvjeda. Smrtnost nakon njihova ugriza prelazi visokih 90 posto, a smrtnost nakon ugriza bijesne lisice je oko 15 posto J Tekst: Tomislav Mihaljević edna od najopasnijih, u svijetu najraširenijih i jedna od najstarijih poznatih zaraznih bolesti životinja svakako je bjesnoća. Raširena je u cijelom svijetu, a izuzetak su V. Britanija, Japan, Novi Zeland te neki dijelovi Antarktike. Ako bismo tražili prve pisane dokaze o ovoj bolesti, onda se moramo vratiti u davnu prošlost. Naime, još u drevnom Babilonu znalo se za sve strahote i opasnosti koje bjesnoća nosi sa sobom. Bjesnoća je akutno virusno oboljenje središnjega živčanog sustava, od kojega obolijevaju sve toplokrvne životinje pa i čovjek. Najčešće se prenosi ujedom ili slinom bijesnih životinja. Bjesnoća je teška infektivna bolest, uzrokovana neurotropnim virusom, koja završava smrću. Uzročnik bolesti je virus iz grupe rabdovirusa. Najčešći „rezervoari“ bjesnoće u divljini su lisice, vukovi, čagljevi, jazavci, medvjedi, rakuni, tvorovi i slijepi miševi. Domaći sisavci, također, mogu oboljeti od bjesnoće (psi, mačke, stoka). Iako je Svjet- 42 ska zdravstvena organizacija (WHO) godine 1996. registrirala 33.209 smrtnih slučajeva bjesnoće u ljudi, smatra se da godišnje oko 100.000 ljudi umre od posljedica ove bolesti. U Europi, nositelji virusa bjesnoće najviše su lisice. Bolest je česta u zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije, gdje se kućni ljubimci ne cijepe protiv ove bolesti. U SAD cijepljenjem se iskorijenila bjesnoća u pasa. U Bosni i Hercegovini je bjesnoća kod ljudi rijetka, ali postoji realna opasnost od nje, o čemu svjedoče podaci iz epizootiološke karte bjesnoće u F BiH tijekom 2000./2001. godine. Tehnikom fluorescentne mikroskopije registrirana su 62 pozitivna slučaja, a od toga 88,71 posto kod divljih i 11,29 posto kod domaćih životinja. Bolest je zabilježena u skoro svim područjima Federacije BiH. U BiH su registrirani smrtni slučajevi od ove bolesti. Ovisno o životinjskoj vrsti, glavnom nositelju virusa bjesnoće i životnom prostoru u kojem se održava infekcija, mogu se razlikovati četiri epizootiološka oblika bolesti od kojih su najvažnija dva: * urbana bjesnoća * silvatična bjesnoća Urbanu bjesnoću uglavnom šire psi, a manje mačke. Pojavljuje se u onim zemljama u kojima je veterinarska kontrola pasa slaba. U uvjetima postojanja silvatične bjesnoće, ako pseća populacija izmakne kontroli moguć je prijelaz silvatične u urbanu bjesnoću. Silvatična bjesnoća pojavljuje se u onim zemljama u kojima je populacija pasa pod kontrolom. Čovjek se zarazi najčešće ugrizom bolesne životinje, čime se virus koji je prisutan u njezinoj slini unosi kroz ozlijeđenu kožu. Virus se odmah počinje umnoživati i širiti centripetalno duž živaca u središnji živčani sustav. Kada dospije u mozak, virus se razmnožava u sivoj masi, a zatim se širi centri- Broj 92, siječanj - veljača 2014. BOLESTI DIVLJAČI fugalno duž autonomnih živaca u ostala tkiva (širenje u žlijezde slinovnice omogućava daljnje širenje zaraze putem sline). TRI STADIJA BOLESTI Kod bjesnoće su karakteristična tri stadija bolesti: * prodromalni stadij * ekscitacijski stadij (furiozni stadij) * paralitički stadij (tiha bjesnoća) Prodromalni stadij. Za njega je karakteristično da se javljaju suptilne promjene vezane uglavnom za temperament životinje. Traje 2-3 dana. Životinje u ovome stadiju odlikuje strah, depresija i opći nemir. Promjena temperature jedna je od glavnih odlika prodromalne faze. One životinje koje su bile mirne postaju agresivne, i obratno. Životinje ližu i grizu mjesto ujeda, zavlače se u tamne dijelove prostorija u kojima borave. Tjelesna temperatura je blago povećana. Ekscitacijski stadij. Za njega je karakteristična povećana agresivnost i razdražljivost životinje. Događa se da u ovome stadiju životinje napadaju sve pa i svoga vlasnika. Izražena je hipersalivacija (povećano izlučivanje sline) i povećana želja za boravkom na tamnim i skrivenim mjestima. Rep je povijen. Ovo se sve dovodi u vezu s promjenama koje virus izaziva u središnjem živčanom sustavu. Furiozni stadij traje 1 do 7 dana. Nekada ovaj stadij bolesti može i izostati. Paralitički stadij. Ovo je treći i krajnji stadij bjesnoće. U ovome stadiju životinje nisu agresivne i jako rijetko se događaju ugrizi. Hipersalivacija je jako izražena, kao i paraliza stražnjih nogu. Također je vidljiva postupna paraliza prednjih ekstremiteta, mišića glave i ždrijela. Životinja je u ovome stadiju jako mirna i odbija uzimati hranu i vodu. Smrt se obično javlja u roku od 7 do 10 dana. Životinja umire u agoniji. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničke slike, izolacije virusa iz sekreta, serološkim dokazivanjem uzimanjem uzorka mozga od umrlih ili biopsijom za patohistološki pregled. lježeni su i slučajevi širenja bjesnoće putem krvi, ali su jako rijetki. Virus bjesnoće ima jednu jako važnu odliku koja utječe na daljnji tijek bolesti. Naime, izrazito je neurotropan, tj. ima visok afinitet ka živčanom tkivu. Nakon ujeda može se dogoditi da se virus izravno veže za periferna živčana vlakna. Ona mu služe kao put do središnjega živčanog sustava. Uvijek su opasniji oni ujedi koji su bliže glavi (ujedi za vrat, lice i sl.), jer je virusu potreban relativno manji put i kraće vrijeme da dođe do samoga mozga. Premda su lisice najčešći prijenosnici silvatične bjesnoće, njihov se ugriz ne smatra uvijek najopasnijim, već je to ugriz vuka i medvjeda. Smrtnost nakon njihova ugriza prelazi visokih 90 posto, a smrtnost nakon ugriza bijesne lisice je oko 15 posto. Do zaraze može doći i u lovu, kada je bijesna životinja lovina, najčešće pri guljenju kože. Takav slučaj je zabilježen prije desetak godina kada je prilikom lova na vepra 36 osoba bilo izloženo riziku od bjesnoće nakon odstrjela vepra za kojeg je naknadno laboratorijski dokazana bjesnoća. Srećom, kod svih je lovaca provedena hitna imunoseroprofilaksa, čime su spašeni životi svih ugroženih osoba. Moramo biti svjesni opasnosti koju sa sobom donosi bjesnoća, ponajprije radi toga što od ovoga virusnog oboljenja nema terapije, a ako dospije do središnjega živčanog sustava smrtnost je 100 posto. Globalno gledajući, više od 90 posto svih ljudskih slučajeva smrti od bjesnoće je nakon ugriza bijesnog psa. Uz redovitu praksu vakcinacije pasa, u Europi je bjesnoća iskorijenjena metodom oralne vakcinacije lisica. Dokazano je da je oralna vakcinacija lisica NAČINI ŠIRENJA VIRUSA Virus bjesnoće uglavnom se širi na četiri načina: ugrizom, slinom, aerosolnim putem i krvlju. Najčešći način širenja virusa je svakako ugrizom bijesne životinje kao i slinom bijesnih životinja. Aerosolni način širenja je značajan za životinje koje borave na relativno malom prostoru, u velikim grupama (laboratorijske životinje, slijepi miševi u špiljama itd.). Zabi- www.lovackisavez-hb.ba 43 najdjelotvorniji način eliminiranja bjesnoće kod divljih životinja, čime se učinkovito štite i domaće životinje i ljudi. ORALNA VAKCINACIJA Oralna vakcinacija divljih životinja protiv bjesnoće provodi se metodom vakcinacije ciljnih životinja, pri čemu se vakcine unose hranom (mamcima). Druge metode vakcinacije divljih životinja, kao što je to slučaj kod domaćih životinja, nisu moguće. U listopadu 2012. u Bosni i Hercegovini se počela provoditi oralna vakcinacija lisica. Ovaj projekt je financirala Europska unija kroz IPA pristupne fondove. Vakcinacija se provodi na svim nenaseljenim područjima na teritoriju cijele BiH u trajanju od najmanje pet godina, distribucijom mamaca vakcinom iz zraka, dva puta godišnje, uz korištenje opreme koja osigurava uvid u lokaciju i gustoću bačenih mamaca, te osigurava da se mamci ne bacaju u blizini naseljenih mjesta. Slični projekti oralne vakcinacije divljih životinja protiv bjesnoće provode se i u ostalim zemljama zapadnog Balkana u cilju iskorjenjivanja ove opasne bolesti, koja ne poznaje granice. Procjenjuje se da će oralnom vakcinacijom svakih šest mjeseci populacija lisica biti dovoljno imuna da bi se, na kraju, prekinuo lanac prenošenja virusa između lisica i s lisica na domaće životinje, a time će se smanjiti i rizik za zarazu ljudi. Bitnu ulogu u sprječavanju širenja bjesnoće imaju i lovci koji smanjenjem broja predatora te redovitim slanjem uzoraka divljači na laboratorijska ispitivanja prate zdravstveno stanje divljači i na vrijeme alarmiraju institucije u slučaju pojave ove bolesti. LOVNA KINOLOGIJA Status dugonogih goniča u Zakonu o lovstvu D anašnje pasmine pasa, u svom višetisućljetnom nastajanju križanjem pasa često morfološki oprečnog podrijetla, ne daju najtočniju znanstvenu sistematizaciju, pa se često poseže za radnim odlikama pasa i na toj ih se osnovi pokušava sistematizirati. Tako dobivamo dvije osnovne skupine pasa: lovne i nelovne. Lovne pasmine su podijeljene u nekoliko skupina, prema načinu uporabe u lovu, a one su dobrim djelom i morfološki ujednačene. To su goniči, ptičari, jamari, retriveri, krvosljednici i šunjkavci. Moderna znanstvena kinologija dijeli sve pse prema građi tijela u četiri osnovne skupine. To su lupoidni, brakoidni, molosoidni i graoidni tipovi. Međutim, nemogućnost točne sistematizacije vidimo i u službenoj sistematizaciji Međunarodne kinološke federacije (FCI), koja je zasnovana dijelom na morfološkim, dijelom na radnim odlikama, a podložna je čestim izmjenama i dotjerivanju, preseljavanjem pojedinih pasmina iz jedne skupine u drugu. FCI GRUPA VI. SEKCIJA 1. U samom nazivu goniči mogu se prepoznati osnovne značajke toga tipa pasa, oni nešto gone, pogone, tjeraju. Vrlo je vjerojatno da je u pradavna vremena pas ponajprije imao ulogu čovjekova pomoćnika u lovu, a kako se lovilo pogonom na zasjedu a lovačko je naoružanje bilo vrlo primitivno (koplje, sulica, sjekira ili toljaga), čovjek je morao stvarati posebnu pasminu pasa koja će mu omogućiti brži i učinkovitiji lov, jer je od uspješnosti lova ovisio njegov život i život njegove obitelji. Tako su uzgojene razne pasmine goniča poseb- nih kvaliteta. Lovci vole taj način lova, vole slušati pse koji glasno gone, osluškivati njihovo glasanje modulirano na različite načine. To im glasanje ujedno služi i kao pokazatelj o kojoj je divljači riječ, jer svaki lovac s malo iskustva točno razlikuje glas svoga psa, jer ni jedan pas ne goni različitu divljač istim glasom. To je taj iskonski lov, koji se danas smatra sportom, razonodom i rekreacijom, a našem je praocu služio kao jedini način prehrane. Današnja kinologija poznaje i priznaje oko 80 pasmina dugonogih goniča, a među njima je i sedam pasmina nastalih na prostorima bivše Jugoslavije. Raspadom te države, ovih sedam pasmina goniča podijeljeno je po autohtonosti novonastalim državama, tako da su posavski gonič, istarski kratkodlaki i istarski oštrodlaki gonič pripali Hrvatskoj, srpski trobojni i srpski gonič Srbiji, crnogorski gonič Crnoj Gori, a bosanski oštrodlaki gonič – barak Bosni i Hercegovini. Slovenija i Makedonija su ostale bez goniča, iako je bila dvojba oko crnogorskog goniča koji se nekada zvao jugoslavenski planinski gonič (alpinac), je li slovenski, srpski ili crnogorski, a vječna će dvojba ostati je li srpski trobojni gonič trebao imati dvojnu autohtonost, hrvatskosrpsku, jer je nastao križanjem posavskog i srpskog goniča, što samo po sebi govori da je trebao biti priznat kao autohtona pasmina dvije države. Postoje i kratkonogi goniči koji su uzgojna posljedica lovnih prilika u Europi, jer su blagodati civilizacije smanjile lovne površine, pa se drži da je kratkonogi gonič manje opasan glede progona, sustizanja i ranjavanja divljači od dugonogog. Ako tomu dodamo utemeljenje raznih udruga za zaštitu i dobrobit životinja, krivolov i anarhiju u pojedinim lovačkim udrugama, sve manji broj divljači u lovištima poradi prekomjerne uporabe pesticida i, na koncu, Zakon o lovstvu, ispada da je goniču dugih nogu budućnost jako upitna, jer će njegova stvarna namjena nestati, a samim tim i potreba za njegovim uzgojem. ZAKON O LOVSTVU Zakon o lovstvu Federacije BiH proglašen je Ukazom o proglašenju broj 01-02-29/06 i stupio je na snagu osmog dana od dana objave u Službenim novinama Federacije BiH br. 4/06. Čitajući ovaj zakon lovac će u prvi mah pomisliti kako je zakonodavac vodio računa o svemu, od ekologije, zaštite i uzgoja divljači, lova i lovnog kalendara, ptica i sisara, pa do pasmina 44 Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVNA KINOLOGIJA pasa uz pomoć kojih se može loviti određena divljač u nekom vremenskom razdoblju. Iskusnijem lovcu, međutim, neće promaknuti neke nelogičnosti napisane u Zakonu o lovstvu, a koje se odnose na uporabu goniča u lovnoj sezoni. Ako je Zakonom o lovstvu u članku 58. propisano da se u lovu smiju koristiti isključivo čistokrvni lovački psi s položenim ispitom urođenih osobina, potrebnim ispitom u radu propisanim za svaku pasminu pojedinačno, koji posjeduju rodovnik jedne od članica FCI i koji imaju pozitivnu ocjenu oblika (eksterijera), onda je razvidno da je pojedinim dugonogim goničima dopušten lov tijekom cijele lovne godine, odnosno čitavu lovnu sezonu propisanu za pojedine vrste divljači. Ako je lovna sezona na zeca od 1. studenog do 31. prosinca, onda je logično da se zec više ne lovi, i na lovočuvarskoj je službi da strogo kontrolira je li netko prekršio propis, a ne mu zabranjivati lov s goničima. Netko će reći da je zakonodavac „mislio“, no nema on što misliti, jer kako je god decidirano naveo sve vrste ptica i sisara te njihova staništa, vrijeme lova i lovostaje, jednako tako je mogao propisati i vrijeme uporabe određenih pasmina pasa, s određenim ispitima, na određenu vrstu divljači. Kao kinološki sudac za eksterijer i rad, točno znam što to znači i koliko ima vrsta ispita za goniče, pa držim da ćete se složiti sa mnom da pas koji ima položen specijalizirani ispit na divlju svinju, nema ama baš nikakve veze s uznemirivanjem, proganjanjem i rastjerivanjem plemenite divljači. Da bi gonič položio taj ispit, prije mora položiti IPO, pa utakmicu na divlju svinju, pa tek onda ima pravo pristupiti specijaliziranom ispitu, gdje se u ograđenom prostoru osim divlje svinje nalazi i zec i srneća divljač, pa ako kvalitetno odradi svinju ne dirajući ostalu ponuđenu divljač, postat će certificirani speci- www.lovackisavez-hb.ba jalist za divlju svinju. Ako je lov na vepra i nazime kalendarom predviđen od 1. siječnja do 31. prosinca, dakle cijelu godinu, onda zakonodavac nije uskladio Zakon o lovstvu s lovnom kinologijom, što u stvarnosti, ali i na terenu izaziva negodovanje i samovolju većine lovaca kada su u pitanju psi goniči. Ovdje ne bih opisivao daljnje nelogičnosti o istoj temi, jer bi za to trebalo puno vremena i prostora, a da ne spominjem lov na šumsku šljuku i fazana, koji su također u određenim prostorima stanovnici šuma i šumaraka, koji se također love sa psima i gdje je uznemirivanje zečje i srneće divljači vrlo izgledno, iako su u pitanju psi ptičari, ili čak šunjkavci, čija je karakteristika pronalaženje divljači i glasno podizanje. U članku 52. ovoga Zakona piše da je zabranjeno sa psima uznemirivati divljač u njezinu staništu za vrijeme reprodukcije, a u članku 61. decidirano stoji: „Tereni za obuku i trening lovačkih pasa određuju se lovnogospodarskom osnovom. U tom cilju može se izdvojiti najviše do 5 % ukupne površine lovišta.“ I ova dva članka, 52. i 61., u koliziji su, jedan zabranjuje, a drugi dopušta puštanje pasa. Mi lovci na terenu vidimo u čemu je problem, nisu problem ni psi goniči, niti ptičari, ako se u lovište izvode samo lovnim danom i ako se poštuje lovni kalendar. Problem su devastirane i pokradene šume, tako da je divljač silom prilika morala migrirati u druga područja, a krivolov, noćni lov s farovima i svakidašnji lov divljači s kojekakvim nelovačkim naoružanjem, prekomjerno prskanje pesticidima, čak i namjerno trovanje predatora bez ičije kontrole i odobrenja, to su glavni problemi, koje svi vidimo a pravimo se ludi, a u biti i ne možemo drugačije u državi kakva je naša. Ovim putem poručujem svim ljubiteljima lova s goničima glasnog gona, da čuvaju i paze svoje pse, da ih vode na ispite propisane Zakonom o lovstvu i pravilnikom o ispitima i utakmicama kinoloških saveza, da love samo po lovnom kalendaru i da se drže lovačke etike, a zakoni ko zakoni, kakvi su da su, naši su. Zdravko Pranjić Brižankić Raspored manifestacija za 2014. godinu 1. 3. 2014. IPO-ptičari „Blato“ KU Široki Brijeg 31. 5. 2014. CAC Vitez KD Vitez 2. 3. 2014. Smotra i IPO D.S. KU Prijatelji Čitluk 31. 5. 2014. CACIB Vitez KD Vitez 9. 3. 2014. Smotra i IPO-zec KU Prijatelji Čitluk 8. 6. 2014. IPO D.S. „Miletina“ KU Ljubuški 15. 3. 2014. Smotra KU Široki Brijeg 23. 8. 2014. CACIB Posušje 15. 3. 2014. IPO-zec KU Široki Brijeg 23. 8. 2014. CAC Posušje 16. 3. 2014. CACT-zec KU Prijatelji Čitluk 23. 8. 2014. Specijalka ruskih pasmina pasa (SAO, KO, CRT) i specijalka ex-yu goniča „Robert Oreč-Bobo“ Posušje 29. 3. 2014. IPO-zec „Škarine“ KU Vran Prozor-Rama 30. 3. 2014. Smotra „Stanojevići“ KD Čapljina 30. 3. 2014. IPO-zec „Stanojevići“ KD Čapljina 24. 8. 2014. CACIB Posušje 6. 4. 2014. Smotra lovačkih pasa KU Domaljevac 6. 9. 2014. 6. 4. 2014. Smotra i IPO D.S. KU Cincar Livno 13. 9. 2014. Smotra KU Široki Brijeg 6. 4. 2014. Smotra „Karaotok“ KD Čapljina 13. 9. 2014. IPO-zec KU Široki Brijeg 6. 4. 2014. IPO-ptičari „Karaotok“ KD Čapljina 20. 9. 2014. CACT D.S. KU Široki Brijeg IPO D.S. KD Vitez 13. 4. 2014. CACT D.S. KU Prijatelji Čitluk 21. 9. 2014. CCT-zec KU Grude 21. 4. 2014. (Uskrsni pon.) CACT D.S. KU Široki Brijeg 27. 9. 2014. IPO-zec KD Vitez (otvoreni teren) 3. 5. 2014. Spec. tornjaka s kandidaturom CAC KK Rama i KK Tomislavgrad „Prozor-Rama“ 27. 9. 2014. IPO-zec „Stanojevići“ KD Čapljina 4. 5. 2014. CACT D.S. KU Cincar Livno 5. 10. 2014. IPO-ptičari KU Ljubuški 4. 5. 2014. IPO-zec KU Grude 5. 10. 2014. IPO-ptičari „Karaotok“ KD Čapljina 11. 5. 2014. IPO službeni psi KD Čapljina 45 5. 10. 2014. „C“ utakmica ptičara KU Domaljevac 19. 10. 2014. IPO službeni psi KD Čapljina JE LI USTRIJELJENI RIS UZDRMAO MIT O LOVCU KAO ZAŠTITNIKU PRIRODE F otografija četiri lovca iz Fojnice, koji su ispod planine Vrtača nedavno ubili risa te se fotografijom pohvalili na svom Facebook profilu, obišla je cijeli svijet i izazvala zgražanje ljubitelja prirode te osudu javnosti. Nažalost, ovom, recimo, nepromišljenom gestom, uzdrman je i mit o lovcu kao zaštitniku prirode. Naime, europska populacija risa je ugrožena. Kritičnu točku dosegla je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, kada je pala na svega 700 jedinki. Od tada brojne organizacije i institucije koje se bave zaštitom divljih životinja ulažu velike napore da bi se broj jedinki povećao. „Brojnost populacije se uvećala, te se cijeni da na prostoru BiH živi oko 60 risova”, stoji u studiji Projekta razvoja i zaštite šuma BiH. Nažalost, ris nije jedina ugrožena vrsta na našem planetu. Stručnjaci tvrde kako čovjek istrebljuje svaku treću vrstu životinja. Iako je uz ta bića čovjek evoluirao milijunima godina, ugrožena je svaka peta vrsta sisavaca te čak 70 posto svih vrsta biljaka. U samo jednom ljudskom vijeku čovječanstvo je uspjelo pred izumiranje dovesti svaku petu vrstu sisavaca, odnosno više od trećine životinjskih vrsta, zaključak je Međunarodnog udruženja za očuvanje vrsta (IUCN). Više od 800 vrsta životinja i biljaka izumrlo je u posljednjih petsto godina, a gotovo 17.000 vrsta suočeno je s prijetnjom izumiranja, priopćila je Međunarodna unija za očuvanje prirode (UCN). Više od 800 vrsta životinja i biljaka izumrlo je u posljednjih 500 godina, a gotovo 17.000 vrsta suočeno je s prijetnjom izumiranja ŠEST POSEBNO UGROŽENIH VRSTA Dok je borba za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta u svijetu već desetljećima u punom jeku, u BiH većina građana ni ne zna koje su životinje ugrožene, e tek koliko je potrebno truda da one opstanu. Za sada su stručnjaci u BiH jasno izdvojili šest trenutačno najugroženijih pripadnika životinjskog carstva. Tako su, u okviru Projekta razvoja i zaštite šuma BiH, ključnim ugroženim životinjama kojima se treba posvetiti posebna pozornost proglašeni divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk i ris. I pored zakonskih odredbi, UGROŽENE ŽIVOTINJSKE VRSTE među kojima su i zakoni o lovstvu, u kojima stoji kako je zabranjeno da se lovljenjem ili na drugi način ugrozi opstanak bilo koje vrste divljači u prirodi, divljač je i te kako ugrožena. Znanost tvrdi kako je stanje ugroženosti promjenjiva kategorija. Ona može biti opća (zbog bolesti ili nekih prirodnih katastrofa) ili uzrokovana lošim gospodarenjem, neplanskim odstrjelom, krivolovom, trovanjem i sl. - Ovih šest vrsta izdvojeno je, budući da, primjerice, tetrijeba ruževca, odnosno tetrijeba malog, koji je svoja iskonska staništa imao na masivima Maglića i Zelengore i na planinskoj kosi između Glamočkog i Kupreškog polja, danas na našim planinama više nema, nestao je još šezdesetih godina prošlog stoljeća, tvrde u Projektu razvoja i zaštite šuma BiH. Prema najnovijim istraživanjima, velikom tetrijebu i divokozi prijeti ista sudbina zbog neuvažavanja potreba za hranom, zaklonom i mirom, što je osobito izraženo u posljednjih dvadesetak godina. Divokoze i tetrijebi su, prema njihovu mišljenju, ugroženi upravo zbog jako izraženog krivolova. Nemilosrdnim odstrjelom opustošena su brojna iskonska staništa ove vrijedne vrste, a ukupna površina staništa manja je za polovinu u odnosu na staništa koja su divokoze naseljavale do 1992. godine. Za razliku od tadašnjih 5000, sadašnji broj divokoza iznosi oko 940. Pero Zelenika 46 Broj 92, siječanj - veljača 2014. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE CRVENI LUK Spasitelj, i kad pretjeramo u koječemu N aše, ljudske navike mnogo su puta iracionalne (nerazumske), pogotovo kada je riječ o konzumiranju jela, pića, kave, duhana... Što je to što nas tjera da popijemo čašicu više ili nakon očigledne sitosti ubacimo još koji zalogajčić u usta, a nakon toga moramo trčati u ljekarnu ili pak do liječnika tražiti pomoć i olakšanje? To nam se još više događa tijekom i oko blagdanskih dana, kad gotovo odreda dobijemo po koji kilogram nepotrebnog sala, opteretimo jetra, krvožilni sustav, probava nam se poremeti... Mnogi nutricionisti i liječnici ečnici preporučuju uz pijenje alkohola i prežderavanje pojesti esti nekoliko žlica maslinovaa ulja ili dosta čiste vode, različite čite salate, kisele juhe i sl. Nekoliko ekoliko kolega lovaca me nagovorilo orilo da iznesem svoje mišljenje nje i saznanja za ovu problematiku. matiku. Neka mi se, stoga, ne zamjeri mjeri što sam odabrao biljku koja se danas gotovo isključivo vo uzgaja u kulturi i vrlo rijetko etko je tražimo u lovištu. Ali, zar i naši vrtovi, njive i oranice ce nisu dio lovišta? CRVENI LUK, crni luk,, kapula, kromiti luk (Allium cepa) Kada bismo prebirali po povijesnim dokumentima ma sve ono što su umni ljudi kazivali zivali o crvenom luku, trebalo bi nam nekoliko stranica prostora. Među najpoznatijima su stari Kinezi i Egipćani, te Plinije, Galen, Dioskorid, V. Pelagić... Opisivali su crveni luk kao osnovni čimbenik zdravlja koji svojim djelovanjem jamči ravnotežu duha i tijela. Zbog toga su ga prilikom izgradnje www.lovackisavez-hb.ba egipatskih piramida rabili u velikim količinama, tako kazuju povijesni izvori. Crveni luk, premda ga ima na desetke vrsta, nije potrebno posebice opisivati jer je teško zamisliti osobu koja ga ne poznaje. Također, postoji kod biljara na desetke receptura za korištenje crvenog luka, a mi bismo prihvatili preporuku da se uzima u svježem stanju što više, i naravno kao nezamjenjiva začinska biljka. Samo ćemo dio kemijskih sastojaka nabrojiti koje iz luka unosimo u organizam: vitamini A, B i C, limunsku, fosfornu, sirćetnu i jabučnu kiselinu, šećer, eterična ulja, kinin, flavonide, fosfate i nitrate, željezo, sumpor, jod, silicij, natrij, kalij... Najznačajnija uloga crvenog luk označuju kao digestiv i sredstvo protiv tromboze i nakupina u krvnim žilama. Ima neka svojstva za umirenje živaca pa ga mnogi uzimaju prije spavanja, pogotovo oni koji vjeruju u njegovu afrodizijačku moć. Za oporavak od teških fizičkih i intelektualnih napora, crveni luk je izuzetno sredstvo! Žučni kamenci, dijareja, urinarne infekcije, nazeba, bronhitis, astma i sve druge poteškoće s prehladom i plućima luk jako dobro otklanja. Zastoj kod žlijezda s unutrašnjim lučenjem, pretilost, ateroskleroza, nemoć, dijabetes, paraziti... „Grdna je sramota za svaku kuću koja nema dovoljno luka... a još veća luka je njegova poticajna sposobnost za jetra, živce, bubrege i pluća. Istinski je razrjeđivač nagomilanih masnoća i šećera u organizmu, otapa ureu i kloride, tako je snažan diuretik da mu ravna nema, a nikada ne izaziva popratne loše pojave. Bori se protiv svake vrste infekcije, uzima se kao sredstvo protiv reume i skorbuta, a mnogi ljudi svjedoče o njegovu antibiotičkom svojstvu. Gotovo svi alternativni stručnjaci crveni ruglo za one porodice koje kupuju luk u varoši“, zavapio je davno neki biljar, ne uvažavajući ljude koji žive u gradovima. Kada vam se zatvore gornji dišni putovi od prehlade i gripe, razrežite glavicu crvenog luka i stavite je desetak centimetara pokraj jastuka i disanje će vam biti jako olakšano. Taj poseban miris, koji neki preziru i nazivaju ga smradom, 47 otvara tajne kanale čovjekova tijela, ulazi kroz njih i izaziva nježne vibracije umornog duha i tako preporođuje cijeli čovjekov sustav. Naši stariji žitelji su pri teškim fizičkim naporima koji su izazivali obilno preznojavanje, i prilikom tužnih trenutaka kada bi im u ratovima ginuli najmiliji, uzimali veće količine crvenog luka. Rista Gostuški preporuča, za one koji ne podnose miris, da se ista količina nasjeckanog luka i 90 posto alkohola rastvara (macerira) deset dana i onda se ta otopina dnevno koristi u količini 3 do 5 žlica. Ili, sirovog luka 300 grama, bijeloga vina pola litre i meda 100 grama dobro izmiješati i četiri puta izm dnevno po p jušnu žlicu pojesti (!) Postoje preporuke da se p izbjegava uzimanje crvenoga i bijelog luka u istom obroku, l navodno da izazivaju nadimanje i probavne probleme, p što može biti kod pojedinaca i istinito. Moja M iskustva nisu to potvrdila! potvrdila Luk se posebice preu masna jela i onda poruča uz crn vinom. zaliti crnim Crveni lu luk se mnogo upotrebljavao kkod nezrelih čireva izv pa da izvuče otok i upalu i kod neke vrste uboja. Teški udarac u prsni koš, nakon prometn nezgode, izliječila prometne pok mi je pokojna časna sestra Paulina, tako što mi je nasjeccrve luk, vrlo malo kani crveni posoljen (inače ga ne treba mnogo soliti) privila na bolno mjesto, i nikada više nisam osjetio bol! Zar treba još napominjati da je mjera uvjet zdrava života, i kada jedete i pijete, i kada se crvenim lukom liječite! Blago Lasić GASTRONOMIJA Meso (teleće, svinjsko ili puranovo) na zelenom papru i prošeku ili marsali Ne bojte se naslova! Nema prošeka ili njemu sličnoga vina marsale. Ima kruškovca ili koje drugo piće slatkasto koje uvijek vrijedi kao zamjena nevažnu detalju. Nema zelenoga papra, ima onoga drugoga mljevenoga ili u zrnu. Kakvoća mesa i stajanje uz kuhalo bitni su detalji, ne samo pri pripremi ovoga jela. Komad mesa se oblikuje barem za jedan obiteljski objed, da se ne mučite samo za mali komad. Naravno da može i u više komada, što ovisi o posudi u kojoj ćete ovo pripremati. Obično se uzima vrh karea ili ono što se zove vrat, a u purana hrbat. Meso se posoli i uvalja nešto malo ili se pospe mirodijskim travama – začinima. Na jednoj žlici vreloga ulja ili na dobro nauljenoj posudi se sa svih strana popirja. Potom se malo prelije prošekom, a za minutu-dvije zelenim paprom koji smo ranije potopili u mješavinu slane vode i vinskoga octa. Temperatura pečenja ne smije biti previsoka. Ovo se ponovi nekoliko puta u barem pola sata pečenja i zadnjih deset minuta. Sve skupa pečenje traje oko jedan dobar sat, ako komadi nisu odveć veliki. Govorim o komadima oko pola kilograma. Na koncu se sve ostavi da se začini upiju i ujednače, pa se stoga nikada odmah s vatre ne poslužuje. Barem desetak minuta neka odstoji u ovoj svojoj novoj salamuri. Najzahvalnije je ovo jelo kasnije ili sutra. Možete ga poslužiti na različite načine, u različitim prilikama i s različitim prilozima. Baš zato je i zahvalno što ga možete uvijek ranije pripremiti, a vrijednost može samo dobiti, a nikako izgubiti. Ovako pripremljeno i po želji rezano može ići čak i u sendviče, kao i kebab, ako to nije šteta ovakvoga mesa. Fra Franjo Mabić Zec u ekspres loncu Potrreeb Po bnee namirnice Nije Ni je od viišškka nii zim im mska skka me m tv t icca s prrozor oa Zeleni pap ap apar par izg zgu zg ub b bii ma malo alo lo boju zelenila... Nije Ni je lošše ni ni za oč o i,i daan nas as,, a ni su uttra ra...... 48 Nemam o sebi kao kuharu baš neko visoko mišljenje, ali mi neka vrsta jela često znade ispasti iznimno ukusna. Ponekad i ne bude dobro. Tako je bilo i s polovicom zeca, kojeg mi je moj prijatelj lovac donio zamrznutog. Ja sam ga samo ubacio u škrinju i čekao. Bilo je to prije dvadesetak godina, još dok je poneki zec trčkarao šumom. Kada su jednog dana iznenada u kuću upali moji prijatelji, s vrata rekoše: Hvališ se da imaš divljači, e da vidimo? Premda su mnogi moji prijatelji umjesto srne često pojeli i junetinu, umjesto vepra svinjetinu, umjesto zeca kunića ili slično, i sami uvjereni da su pojeli divljač. Ovog puta, iz škrinje sam izvukao polovicu smrznutog zeca, pravog divljeg. Za sat vremena pred nama se našla zečevina, ukusna da „prste poližeš“. I mene je iznenadilo. Jednostavno sam zeca izrezao na desetak komada, te svaki komad dobro natrljao solju, paprom i vegetom – jako utrljao prstima. Malo više ulja u ekspres lonac i poredao sam meso jedan komad do drugog, tako da je sve pokrilo dno lonca. Usuo sam još malo vode a potom dvije glavice isjeckanog luka posuo po mesu. Zatvorio lonac i uključio. Za nešto više od pola sata kuhanja zeko se našao na tanjuru. Na iznenađenje i mene i mojih prijatelja, uživali smo u iznimnom okusu mesa. Za prilog se našla tjestenina, no, vjerujem da bi i bilo koji drugi pristajao. Drugom prigodom sam pokušao ovaj svoj recept popraviti, dodavao sam neke trave, senf i ne znam što još, ali na moju žalost, to nije bilo to. Recept s paprom pokazao se iznimnim. P. Zelenika Broj 92, siječanj - veljača 2014. ZABAVA PREŽIVAČ ČOVJEK STARIMANJIH NOM U NEKOM ZAVINUTIH KRAJU ROGOVA, ŽIVI NA PLANINSKOM KRŠU, NA SLICI DATI IME JEDINICA ZA OSAMLJENO SUDBONOSAN SNAGU MJESTO OMOTAČI VRSTA RUSKOG AUTOMOBILA AUTOR: GRČKI POLUOTOK ŽIVOTINJA MARIOFIL SOLDO SLIČNA KISIK ŽIRAFI, ŽIVI U AFRICI UKRAS UREZAN U KAMENU PJEVAČICA KOVAČ RIBARSKA MREŽA UZDAH NEGODOVANJA PROCES IZMJENE TVARI U ORGANIZMU LANTAN DIVLJE MAČKE SVIBANJ DRŽAVA U ZAP. AFRICI KAO ... NA RANU KALIJ STIL U LIKOVNOJ UMJETNOSTI ŠVEDSKA GLUMICA EKBERG CRNA ŠUMARSKA KREDA POKAZNA ZAMJENICA KUKAC ŽALIČAR SLIČAN PČELI ŠPANJOLSKI SLIKAR SALVADOR BIVŠI NOGOMETAŠ, KRASNODAR VRSTA AMERIČKOG MAJMUNA ELVIRA VOĆA LIŠĆE KRUMPIRA GODIŠNJE DOBA (CIČA...) AMERIČKA GLUMICA GARDNER RIMSKA PETICA “METAR” KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Mariofil Soldo Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslovi su već upisani u mrežu. N A www.lovackisavez-hb.ba EKVATOR, POLUTNIK OTRAGA, POZADI OKUPITI MASU OGNJEN NAGLIĆ ALUMINIJ ADAM, AI, AL, AMONAL, ANAMIT, ASA, AV, DINAMO, KAOS, KLIPAN, LOGIKA, OGOVARATI, OKARINA, OKATAC, OPUTA, OTO, PLATANA, PRODOR, RAL, ROMON, RONA, SALAMA, SOLIKA, TAVANICA, TOVAR, UDI 49 Frano Vukoja DRUGA STRANA ULICE Lovac koji je previše uživao u lovačkim specijalitetima i pićima došao kod liječnika i požali se: - Sve mi se magli pred očima, uopće ne vidim tko prolazi s druge strane ulice. Liječnik ga pregleda i reče mu da mora smanjiti sa slasnim zalogajima i zlatnim kapima. Lovac malo promisli i uzvrati: - Doktore, kad malo bolje razmislim, što mene uopće treba zanimati tko prolazi drugom stranom ulice! TERENAC Mladi lovac povezao djevojku u očevu novom terencu i upita je: - Je li tvoj bivši momak imao „golfa dvicu“? - Da, da, a kako znaš? – čudi se ljepojka. - Vidim kako lupaš vratima moga novog terenca – pojasni joj mlađan lovac. OGLEDALO Dva lovca previše slavila uspješno otvaranje lovne sezone. Jedan od njih reče: - Vidi ona dva pijana mamlaza s druge strane šanka! - Šuti, nemoj da nas tko čuje, s druge strane šanka je ogledalo – pojasni mu drugi lovac. IN MEMORIAM ski su ožalošćeni odlaskom ovoga čovjeka. Nosit ćemo lijepe uspomene na njega, a umjesto tuge, čuvat ćemo i posjećivati humku u njegovim Kraljevinama. Neka Ti je laka pržina ljutodočka, dragi naš Želja! svi, ali ponajviše mladi lovci, na koje je Jozo prenosio svoje znanje i iskustvo. Rado se odazivao na akcije u sekciji i Društvu. Hvala ti, dragi naš Jozo, i počivaj u miru Božjem. LD „Zec“ Busovača ANTE HRSTIĆ (1955. – 2014.) Bio je član sekcije Radišići. Lovački je ispit položio 1974., redovito je plaćao članarinu, pomagao je radu Udruge kroz razna njezina tijela. Među lovcima je bio veseljak i šaljivdžija. Hvala mu na svemu što je učinio za svoju sekciju i Udrugu. Počivao u miru Božjem. HUL „Kravica“ Ljubuški LD „Mosor“ Široki Brijeg KARLO LASIĆ (1931. – 2014.) Redove LD Mosor i sekcije Jare zauvijek je napustio Karlo Lasić. Volio je prirodu, lov, posebice lovačka druženja. Ostat će upamćen kao dobar čovjek i lovac. Za sve ono čime je pridonio boljitku Društva, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem. STIPE BODULUŠIĆ (1938. – 2013.) Smrću Stipe Bodulušića izgubili smo velikog prijatelja, vrijedna i poštena lovca. Bio je pun ljubavi prema ljudima, prirodi i divljači. Dragi naš Stipe, uvijek ćemo se sjećati i jedne svadbene noći kod tebe kad si na ulazu u prostoriju za lovce napisao: Dobro došli, dragi lovci, i svi oni koji se istinom služite. Tvoj vedri duh će nam nedostajati. Počivao u miru Božjem. LU „Cincar“ Livno LD „Mosor“ Široki Brijeg ILIJA ZELJKO (1937. – 2013.) Redove sekcije Crnač napustio je još jedan uzoriti lovac. Impresionirala je njegova smirenost i jednostavnost u životu i obavljanju lovačkih poslova. Više je puta odlikovan, a napustio nas je u statusu počasnog člana Društva. Imao je mnogo prijatelja, a nitko mu nije mogao biti neprijatelj jer mu on to ne bi dopustio. Još dugo, dugo ćemo nositi dragu uspomenu na njegov lik. Počivaj u miru Božjem, čovječe velikog srca! LD „Mosor“ Široki Brijeg IVAN-IKO BUDIMIR (1942. – 2014.) U 72. god. prekinut je životni put dobrog čovjeka i uzornog lovca. Krasile su ga vrline poštenog lovca, marljivost u akcijama, odgovornost prema prirodi i divljači i volja za lovačkim druženjima. Hvala mu za sve što je učinio za Društvo i neka počiva u miru Božjem. VINKO BOGOJE (1934. – 2014.) Nakon kratke i teške bolesti, napustio nas je jedan od najstarijih članova naše udruge. Dao je velik doprinos unaprjeđenju lovstva i lovačke etike. Kao priznanje za svoj rad, proglašen je počasnim članom Udruge. Hvala mu za sve, strajno ćemo ga se sjećati. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“ Široki Brijeg LD „Rujan“ Kočerin TOMISLAV ĐEREK-BAJA (1933. – 2014.) Nakon kraće bolesti, napustio nas je naš dragi Bajica. Iza njega ostaje tuga i praznina, ali i vječno sjećanje na najstarijeg člana virske lovačke udruge. Volio je lov, bio je ljubitelj i zaštitnik prirode, uzgajivač lovačkih pasa, ali nadasve dobar i pošten čovjek. Počivao u miru Božjem. LU „M. M. Bikan“ Vir LU „M. M. Bikan“ Vir ANTE KRALJIĆ-BOBETA (1945. – 2014.) Posljednji pozdrav dragom kolegi i počasnom članu. LD „Galeb“ Čapljina ŽELJKO MARUŠIĆ (1963. – 2014.) Što god kazali o Želji, malo je i šturo u odnosu na njegovu humanu, prijateljsku i svaku drugu odliku. Lovci Ljutoga Doca istin- DRAGO PUTICA-GAGA (1953. – 2013.) Nakon kraće i teške bolesti napustio nas je naš kolega i prijatelj Drago-Gaga Putica, član sekcije Biograci. U životu i u lovu volio je raditi, ne stavljajući sebe u prednji plan. Volio je prirodu, lov, ljude i s njim je bilo ugodno družiti se. Sjećat ćemo se našega Gage u svim svojim izlascima u lov i druženjima. Hvala mu, i neka počiva u miru Božjem. LD „Mosor“ Široki Brijeg ANTO LOVIĆ (1944. – 2014.) U 70. god. života, redove Društva napustio je njegov počasni član, Anto. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Sjećanje na njega zauvijek će živjeti. LD „Fazan“ Odžak JOZO TOMIČIĆ (1946. – 2013.) Iznenada, redove sekcije Buselji zauvijek je napustio najstariji član, Jozo Tomičić. Za njim žale 50 HUL „Kravica“ Ljubuški MILE ĆUK-MIĆAN (1954. – 2013.) Preminuo je naš dragi Mićan. Ostaje sjećanje na njegovu dobrotu i vedar duh, uz osobito lijepe uspomene na zajedno provedene lovačke dane s nama iz lovne jedinice Kočerin. Neka mu Gospodin podari pokoj vječni. LU „Jadran“ Neum MIRKO ĆORIĆ (1924. – 2014.) U 90. god., okončan je život jednoga od najstarijih lovaca u širokobriješkom kraju. Dragi Mirko, hvala ti na dobroti, na ljudskoj i lovačkoj veličini. Trajno ćemo te nositi u svojim sjećanjima. Počivao u miru Božjem. MILE MIKULIĆ (1924. – 2014.) Bio je član sekcije Ljubuški. Lovački je ispit položio 1967., redovito je plaćao članarinu i među lovcima je bio rado viđen. Isticao se kao uzoran i marljiv kinolog, a pripremao je mlade lovce za polaganje lovačkog ispita. Počivao u miru Božjem. JOZO BUBALO-JOZAN (1940. – 2014.) Nakon kraće bolesti preminuo je naš Jozan, član sekcije Turčinovići. Pok. Jozan je znao uživati u lovu i druženjima. Mnogo će nam nedostajati, ali ćemo ga uvijek nositi u svojim uspomenama. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“ Široki Brijeg FRANJO FILIPOVIĆ-BRATA (1959. – 2013.) U 54. god. života, nakon kraće bolesti napustio nas je naš kolega Franjo Filipović-Brata. Njegovom smrću ostali smo bez dobra prijatelja i istinskog ljubitelja lova i lovačkih druženja. Članovima sekcije Štrepci i LSUG „Jarebica“ ostat će u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem. LSUG „Jarebica“ Štrepci JOSO PEJIĆ-ČULE (1962. – 2014.) Nakon kratke i teške bolesti, preminuo je naš kolega Čule. Član LU „Sava“ postao je 1997. i bio je istinski zaljubljenik u lov, prirodu i druženja. Neka mu je vječna slava i hvala. LU „Sava“ Orašje Broj 92, siječanj - veljača 2014. 1RYRX+UYDWVNRMSRåWL0RVWDU 3DNHWVND DPEDODçD 8SRQXGL+UYDWVNHSRåWH0RVWDURGVDGD VHQDOD]LLSDNHWVNDDPEDODçD3ULNODGQH NXWLMH]DSDNLUDQMHSRWSXQRåWLWHVDGUçDMYDåH SRåLOMNHLRPRJXþXMXGDSRåLOMNDQHRåWHþHQD VWLJQHGRSULPDWHOMD.DGDYDPVHXNDçH SRWUHED]DVODQMHPSDNHWDGRYROMQRMHSRV MHWLWLQDMEOLçLSRåWDQVNLXUHG8SRQXGL+3 0RVWDUPRçHWHSURQDþLSDNHWVNXDPEDODçX XSHWUD]OLĀLWLKGLPHQ]LMD 1D]LYDUWLNOD 'LPHQ]LMDPP &LMHQD.0 3DNHW6 [[ 3DNHW0 [[ 3DNHW/ [[ 3DNHW;/ [[ 3DNHW;;/ [[ EHVSODWQLLQIRWHOHIRQZZZSRVWED www.renault.ba AKO PUSTOLOVINA ČEKA IZA SVAKE KRIVINE, KOLIKO IH TEK IMA U 1700 km? 1700 km* ZADOVOLJSTVA SA ENERGY dCi 110 MOTOROM VEĆ OD 395 KM MJESEČNO** Prosječna potrošnja: 3,5 - 6,9 l/100 km. Emisija CO2: 90 - 159 g/km. Slika automobila je simbolična. ** Rata se odnosi na renault financiranje uz učešće od 5.000 KM. GUMA M d.o.o. Bišće polje bb, 88100 Mostar tel. 036 352 915 fax: 036 352 911 AKTUALNO 52 hoop90.indd 52 Broj 92, siječanj - veljača 2014. 4.3.2014 18:05:18