Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

INFORMATIVNO I
STRUČNO GLASILO
LOVAČKOGA I
KINOLOŠKOG SAVEZA
HERCEG BOSNE
MOSTAR,
RUJAN - LISTOPAD 2010.
GODINA xIII.
BROJ 73
Lovna sezona
Divlja je svinja
opasan protivnik,
i svaka neopreznost
može biti kobna
Poštovani lovci,
čestitamo vam Sv. Huberta,
spomendan na sveca kojeg štujemo
kao zaštitnika lova i lovaca i
njihovog zagovornika u Nebu!
Tako zanimljiv ...
Tako sadržajan ...
Tako oblikovan ...
Tako tiskan ...
isoko!
v
a
n
Puca
... tako nadmoćan u konkurenciji s drugima!
LOVAČKI KALENDAR ZA 2011.
13 listova + podloga, prostor za dotisak, 33x48 cm, spirala, vrećica
Pogled s č
..... iz sadržaja
..... str. 5.
Zajedničko
ne može biti samo “naše”
O
eke
Dragan Naletilić
Sastanak Upravnog odbora
Lovačkog saveza Herceg Bosne
Najviše „bure“ oko posebnih lovišta
..... str. 9.
Lovna sezona
Divlja je svinja opasan protivnik,
i svaka neopreznost može biti kobna
..... str. 13.
Predatori i plijen (grabežljivac i žrtva)
Plijen jače utječe na brojnost
svojih predatora, nego predatori na svoj plijen
..... str. 17.
Reportaža iz LU “Kuna”, Jajce
Ako ovdje ne bude
lovnog turizma, gdje će ga biti
..... str. 38.
Ponašanje lovca u oluji
Kako god nosili pušku,
ona može privući grom
vaj ću svoj „Pogled s čeke“ posvetiti
dvjema temama: prvo, obilježavanju 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH, i drugo, prijedlogu Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva o utemeljenju posebnih lovišta.
Obje su, na svoj način, aktualne i izazivaju
pozornost široke lovačke populacije, neovisno o tome kojem savezu pripadala.
Lijepo je – s tim se nije teško složiti –
što je zaživjela ideja o potrebi obilježavanja
jedne ovako značajne obljetnice kao što je
osam i pol desetljeća od početka bosansko-hercegovačkog organiziranog lovstva.
Početkom kolovoza ove godine, u Mostaru
su se sastali Ilija Vrljić i Salem Alihodžić, čelnici Lovačkog saveza Herceg Bosne i Saveza
lovačkih organizacija u BiH – bili su nazočni
i tajnici saveza, Ivica Lučić i Kenan Voloder
– i dogovorili sastanak Savjeta lovačkih saveza u BiH na kojem bi se dogovorile sve
pojedinosti oko obilježavanja ove manifestacije. Da ne bude zabune, 85. obljetnica
pada ove godine, do čijeg su kraja ostala
još samo dva mjeseca, kolovoz je već davno za nama, a od dogovorenog sastanka
Savjeta ništa. Doduše, još ima vremena za
to, ali je veliko pitanje postoje li sve pretpostavke za njegovo sazivanje i postoji li želja
kod svih da se nađu za istim stolom. Ništa
novo, kad je riječ o BiH. Jedno je sigurno,
ako sva tri lovačka saveza ne budu zajednički organizirali ovu proslavu, ako predstavnici lovaca iz sva tri konstitutivna naroda u BiH ne budu u tome sudjelovali, to ne
može biti onim čime se naziva: obljetnicom
organiziranog lovstva u BiH. Jednostavno,
ni jedan savez, dva također, ne može sebi
dopustiti privilegij da nastupa u ime svih.
To može biti obljetnicom ili sva tri naroda,
ili je ne treba biti. Ako će, pak, netko slaviti
nešto svoje, samo svoje, to je u redu, samo
to onda treba i nazvati pravim imenom.
Velika „prašina“ podigla se i oko prijedloga o utemeljenju posebnih lovišta i njihovih budućih korisnika. Lovci su, uglavnom,
nezadovoljni tim prijedlogom, što se vidi
i po zaključcima sastanaka upriličenih o
ovoj temi. Primjerice, članovi Županijskog
vijeća za lovstvo Županije Središnja Bosna
vrlo su jasno i otvoreno izrazili svoje nezadovoljstvo prijedlogom o formiranju dvaju
posebnih lovišta na njihovu prostoru. To je,
kako oni kažu, posve neutemeljeno i neprihvatljivo, čude se tko to uporno gura i boje
se da bi ta lovišta, kao nekada, u doba bivše
države, mogla služiti samo nekima, onima
„odozgor“. O ovoj je temi, sredinom rujna,
raspravljao i Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne. Premda je u prvom planu
trebala biti rasprava o Savezu kao budućem korisniku jednoga posebnog lovišta,
to je mjesto zauzela rasprava o prijedlogu
posebnih lovišta, na poseban način o zahtjevima lovaca iz Središnje Bosne. Razumjevši da to može postati „vrući krumpir“,
izaslanstvo Saveza odmah je otputovalo u
Sarajevo na razgovor s ljudima u ministarstvu koje je i predložilo ova lovišta. Tamo
su naši čelnici potanko informirani o prijedlogu utemeljenja i budućeg gospodarenja
posebnim lovištima, a dano je i obećanje
da će se riješiti i pitanje Kruščice kao posebnog lovišta.
Rekoh, lovci su, uglavnom, nezadovoljni prijedlogom posebnih lovišta. S pravom
ili ne, ne želim suditi. Ali ima i onih koji misle kako to nezadovoljstvo šire oni kojima,
zapravo, nije stalo do lovišta, koji žele biti
„svoji na svome“ i raditi (odstrjeljivati) što
žele i koliko žele. A posebna su im lovišta
velika smetnja u takvim nakanama.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
MOSTAR: IZLOŽBA FOTOGRAFIJA DR. ZDRINKA BREKALA
Posao – skalpel,
hobi – lovačka puška i fotoaparat
„Doimajući se pomalo sanjarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdobljima kad
je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici odaju romantika kojega izrazito zanima fluid i nesvakidašnja izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u određenim danima u
godini, koje on sa strpljenjem čeka da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono
što mnogi prespavaju“, rekao je, otvarajući izložbu, Svetislav Cvetković, akademski umjetnik
Ivica Lučić
D
a su lovci istinski ljubitelji
prirode i da istinski uživaju u svim njezinim čarima i
ljepotama, najzornije pokazuje primjer uglednoga mostarskog liječnika, dr. Zdrinka Brekala, poznatog
kirurga i lovca, člana LD „Jarebica“
iz Mostara i dobitnika najvišega
lovačkog odličja Lovačkog saveza
Herceg Bosne.
Ovaj ugledni kirurg i lovac, svoje emocije, ljubav, doživljaj i uživanje u prirodi iskazao je družeći se
s fotoaparatom, a što je rezultiralo
impresivnom izložbom njegovih
fotografija koja je u Galeriji kraljice
Katarine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru bila
otvorena od 21. do 29. listopada
2010. godine.
Svečanom otvorenju ovoga nesvakidašnjeg kulturnog događaja
u Mostaru nazočila je sama krema
intelektualnog, kulturnog, političkog, gospodarskog, društvenog i
javnog života Mostara i Hercegovine, među kojima su prednjačili
liječnici i lovci, a što je i razumljivo s
obzirom na profesiju i hobi doktora
Brekala.
Izložbu fotografija, nakon glazbene numere klape Hrvoje i obraćanja samog autora, otvorila je
dekanica Medicinskog fakulteta u
Mostaru, prof. dr. sc. Ljerka Ostojić.
O autoru i njegovim fotografijama, s umjetničkog i kritičkog
aspekta svoj je sud dao akademski umjetnik Svetislav Cvetković:
„Ono što je evidentno i što je svojevrsna poveznica koja se provlači
kroz sve cikluse fotografija, jest
autorova okupiranost prirodom
i njezinim fenomenima. Počevši
od planinskih i morskih krajolika,
4
Prim. dr. Zdrinko Brekalo
do tekstura koje je priroda svojim
djelovanjem stvarala, minijaturnih
bića koja ih nastanjuju te svakodnevnih prolaznih fenomena koji
se odvijaju tijekom prirodnih procesa, sve se to našlo pred budnim
autorovim fotoobjektivom, ovjekovječeno i dokumentirano. Izraziti smisao za kadar omogućio je
autoru da jednako uspješno uhvati
i izrazi snagu krajolika, koliko i draž, nestalnost i svježinu
kapljica rose na granama i listovima u likovno snažnim
i sugestivnim kompozicijama. Doimajući se pomalo sanjarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdobljima kad je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici odaju romantika kojega izrazito zanima fluid i nesvakidašnja
izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u
određenim danima, u godini koje on sa strpljenjem čeka
da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono
što mnogi prespavaju dok on čeka pogodno ranojutarnje
svjetlo. S druge strane, nalazimo fotografa „ubojicu“ koji
rezonantno precizno „lovi“ kukce, gmazove, ptice i slična
bića u pokretu ili njihovoj izrazitoj fizičkoj pojavnosti, koja
u sukobu s preciznošću i neumoljivošću autorova objektiva otkriva svu ljepotu ili morbidnost očitovanu kroz
mogućnosti visoke rezolucije i autorova strogoga centralnog kadriranja. Mnoge od njegovih fotografija ovoga
tipa mogle bi se bez zadrške naći u časopisima poput
National Geographica, Meridijana i sl., jer bez sumnje posjeduju potrebnu kvalitetu.“
Nakon proglašenja izložbe otvorenom, uslijedilo je
razgledanje fotografija i druženje gostiju uz prigodan domjenak. Bilo je uistinu ugodno, u tim trenucima, osjećati
se lovcem i ljubiteljem prirode na način kako to osjeća i
doživljava naš doktor Zdrinko, koji je ovom izložbom dao
veliki doprinos popularizaciji lovstva i razbijanju predrasuda o lovcima, a svima koji vole prirodu pokazao put koji
treba slijediti.
Brojni posjetitelji pozorno su razgledali izložbu
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ SAVEZA
SASTANAK UPRAVNOG ODBORA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Najviše „bure“ oko posebnih lovišta
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, sukladno svojim zakonskim
ovlastima, pripremilo je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i prijedlog njihovih
budućih korisnika, među kojima je i Lovački savez Herceg Bosne
Ivica Lučić
U
pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru je 16. rujna 2010. održao svoju redovitu sjednicu. Glavni je zadatak bio konstituiranje novoga
Upravnog odbora Saveza nakon izborne Skupštine i izbora
provedenih na razini županijskih vijeća za lovstvo. Osim
konstituiranja novoga Upravnog odbora, na sjednici su razmatrana i pitanja vezana za otvaranje jesenje lovne sezone,
gospodarenje posebnim lovištima, financijsko stanje u Savezu i financiranje uređenja CIC-ovog muzeja u Slovačkoj,
zatim pitanja vezana za lovno streljaštvo, te obilježavanje
85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH.
Nakon izvješća o provedenim izborima na razini županijskih vijeća za lovstvo od strane njihovih predsjednika, a
prije konstituiranja novoga Upravnog odbora, pristupilo
se razmatranju dvaju prigovora, odnosno žalbi vezanih za
nepravilnosti u izbornoj proceduri u Županijskom vijeću za
lovstvo Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije. Prigovori su se odnosili na povredu procedura propisanih Poslovnikom o radu županijskih vijeća za lovstvo, koje je Upravni odbor prihvatio i jednoglasno donio
odluku da se izbori u ova dva županijska vijeća za lovstvo
ponove i provedu sukladno Poslovniku o radu.
Raspravljajući o otvaranju jesenje lovne sezone, Upravni
odbor je jednoglasno zauzeo stav da se lovna sezona otvori
sukladno odredbama Zakona o lovstvu FBiH i Pravilnika o
vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, uz mogućnost
dogovora zajedničkog datuma otvaranja na razini županijskih vijeća za lovstvo i uvažavanje nadnevka održavanja
općih izbora u BiH.
Najviše „bure“ na ovoj sjednici izazvala je rasprava o
gospodarenju posebnim lovištima u Federaciji BiH. Naime,
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, sukladno svojim zakonskim ovlastima, pripremilo
je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i prijedlog njihovih budućih korisnika, među kojima je i Lovački savez Herceg Bosne, od kojega je traženo očitovanje o
ovom pitanju. Raspravljajući o opciji Saveza kao budućeg
korisnika jednoga od posebnih lovišta, diskusija se usmjerila na utemeljenje posebnih lovišta i poznatu problematiku
utemeljenja posebnog lovišta Kruščica, u kojoj su predstavnici lovačkih udruga iz Središnje Bosne još jednom iznijeli
svoje stavove da se Kruščica ne formira kao posebno lovište
nego da se njezini dijelovi po općinskim granicama dodijele matičnim lovačkim udrugama. Ova rasprava rezultirala
je zaključkom da izaslanstvo Saveza žurno posjeti resorno
federalno ministarstvo s ciljem dobivanja informacija o
utemeljenju i dodjeli posebnih lovišta na gospodarenje, te
upoznavanja ministra i njegovih suradnika sa zahtjevima
lovačkih udruga iz Središnje Bosne.
Nakon posebnih lovišta, Upravni odbor je razmatrao
pitanja vezana za financijsko stanje i izmirenje dugovanja
www.lovackisavez-hb.ba
Otvorena i konstruktivna rasprava članova Upravnog odbora
članica prema Savezu, kao i zahtjev
CIC-a za financijskom pomoći za
uređenje CIC lovačkog muzeja u
Slovačkoj, u kojem bi svaka zemlja
članica CIC-a dobila svoj prostor i
bila posebno predstavljena svojim
lovačkim znamenitostima. Zaključeno je da se ova aktivnost provede
u dogovoru sa ostala dva lovačka
saveza u BiH.
Također, na ovoj su sjednici razmatrane i aktivnosti vezane za lovno
streljaštvo, gdje su usvojeni prijedlozi Povjerenstva za lovno streljaš-
tvo o streljačkim aktivnostima i
natjecanjima u 2011. godini, a odobren je i novac za izgradnju strelišta
na Kupresu.
Upravni odbor na ovoj je sjednici raspravljao i o obilježavanju 85.
obljetnice organiziranog lovstva
u BiH i zauzeo jedinstven stav da
je to obljetnica svih bosanskohercegovačkih lovaca i da se njezino
obilježavanje treba dogovoriti i usuglasiti između sva tri lovačka saveza,
odnosno na razini Savjeta lovačkih
saveza Bosne i Hercegovine.
Izaslanstvo Saveza posjetilo Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Zaključak Upravnog odbora o žurnom posjetu resornom federalnom ministarstvu zbog posebnih lovišta, realiziran je već idućeg tjedna, kad je
izaslanstvo, na čijem je čelu bio predsjednik Ilija Vrljić, posjetilo federalno ministarstvo i iznijelo svoje stavove i prijedloge u svezi s utemeljenjem
posebnih lovišta, s težištem na lovište Kruščica. Tom prigodom
predstavnici Saveza
detaljno su informirani
o prijedlogu utemeljenja i budućeg gospodarenja posebnim
lovištima, a o pitanju
Kruščice postignut je
i konkretan dogovor
koji će biti realiziran u
idućem razdoblju.
5
IZ SAVEZA
LOVNA TROFEJISTIKA
Održan međunarodni seminar
za ocjenjivače lovačkih trofeja
Dvodnevni seminar u Sloveniji završio je provjerom znanja polaznika i svečanom dodjelom diploma o položenom ispitu za ocjenjivanje lovačkih trofeja po pravilima Svjetske
lovačke organizacije
Ivica Lučić
Ivica Lučić i Vlado Soldo “vježbaju” ocjenjivanje trofeja
M
eđunarodni seminar ocjenjivanja lovačkih trofeja po
propisanim standardima
Svjetske lovačke organizacije (CIC)
upriličen je od 8. do 10. rujna 2010.
u Črnomelju u Sloveniji. Održan je
u organizaciji CIC Koordinacijskog
foruma za srednju i jugoistočnu Europu i Lovačkog saveza Slovenije,
koji je bio domaćin ovom međunarodnom lovačkom skupu. Seminar
je imao za cilj educirati, osposobiti
i licencirati određeni broj ocjenjivača trofeja iz lovačkih saveza zemalja
u regiji, odnosno zemalja nastalih
raspadom bivše države Jugoslavije.
Iz tih su razloga na Seminar pozvani
predstavnici, odnosno ocjenjivači
trofeja iz lovačkih saveza Slovenije,
Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Kada je u pitanju BiH, pozivu se
odazvao Lovački savez Herceg Bosne, čiji su predstavnici Vlado Soldo
i Ivica Lučić sudjelovali na Seminaru,
a ostala dva saveza iz BiH (SLOBiH i
Predavači Aleksandar Ćeranić i Gregor Bolčina,
međunarodni eksperti za lovačke trofeje
6
LSRS) nisu imali svoje predstavnike na navedenom seminaru.
Za predavače na seminaru odabrani su vrsni lovni
stručnjaci i međunarodni CIC eksperti za ocjenjivanje trofeja Aleksandar Ćeranić (Lovački savez Srbije), Josip Malnar (Hrvatski lovački savez), Gregor Bolčina (Lovački savez
Slovenije), a predvodio ih je svjetski doajen lovstva i lovne
trefejistike Veljko Varićak, počasni predsjednik CIC komisije
za ocjenjivanje lovačkih trofeja.
Seminar je organiziran i proveden u četiri dijela. U prvom dijelu polaznici su odslušali i na videoplatnu odgledali
teoretska predavanja od strane navedenih predavača, a
potom i praktičnu prezentaciju i način ocjenjivanja svakog
pojedinog trofeja divljači. U ovom dijelu seminara polaznici
su uz teoretska i praktična znanja, stekli i dobili cijeli niz dodatnih informacija i saznanja, vrlo značajnih za ocjenjivanje
trofeja, a nastalih na temelju dugogodišnjih praktičnih iskustava samih predavača.
Drugi dio seminara bio je svojevrsna praktična radionica
u kojoj su polaznici po grupama vježbali ocjenjivanje svakog
trofeja ponaosob, počevši od pregleda i upoznavanja s trofejem, do mjerenja svih elemenata i unošenja podataka u
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ SAVEZA
ocjenski, odnosno trofejni list. Ovaj dio svakako je bio najzanimljiviji za polaznike jer su isti dobili priliku da sami ocijene
trofej, pokažu stečeno znanje i steknu vlastito iskustvo.
Nakon praktičnih vježbi, uslijedio je treći, možda i najvažniji dio seminara, u kojem je izvršena i službena provjera,
odnosno ispit znanja polaznika. Uz pokazano znanje, koje
je, po ocjeni predavača, bilo na visokoj razini, pokazana je i
visoka razina ozbiljnosti od strane svih sudionika seminara.
Na kraju, u svečanom dijelu,
polaznicima seminara uručene su
diplome o položenom ispitu znanja za ocjenjivanje lovačkih trofeja
po pravilima CIC-a. Diplome je polaznicima uručio Toni Vrščaj, predsjednik CIC Koordinacijskog foruma
za srednju i jugoistočnu Europu.
Veljko Varićak je u ime CIC-a zahvalio organizatorima, domaćinima,
predavačima i svim polaznicima
seminara, ističući značenje lovne
trofejistike odnosno trofeja divljači,
koji je najbolje mjerilo i pokazatelj
uspješnosti lovnog gospodarenja
svake zemlje.
LOVNO PRIPRAVNIŠTVO
Praktični dio obuke neprocjenjivo je koristan
onih koji će morati ponoviti ispit, a
najčešći razlog za to je izostanak s
pripremnog seminara.
Na kraju, nameće se zaključak
da su podignuti kriteriji i u pripremi
i na ispitima lovnih pripravnika, što
će se pozitivno odraziti na daljnji
rad lovačkih udruga i na ovdašnje
lovstvo.
DOBITNICI ODLIČJA
Pripravnici su se na strelištu “naoružali” vrijednim iskustvima
Vlado Bošnjak
P
o ustaljenoj praksi, krajem rujna počinju, po lovačkim
udrugama, lovački ispiti i traju sve do konca godine.
U 7 lovačkih udruga Županije Zapadnohercegovačke, ove su godine prijavljena 72 pripravnika, što je mnogo
manje u odnosu na prethodne godine. Po lovačkim udrugama, to izgleda ovako: „Mosor“, Široki Brijeg, 20 pripravnika, „Rujan“, Kočerin, 1, „Radovanj“, Posušje, 12, „Jarebinjak“,
Rakitno, 3, „M. M. Bikan“, Vir, 6, „Malič“, Grude, 12 i „Kravica“,
Ljubuški, 21 pripravnika.
Priprema lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispita dobro je urađena. U Ljubuškom je organiziran seminar za
pripravnike „Kravice“, na Kočerinu za sve ostale. Obrađene
su, teorijski, sve teme predviđene Pravilnikom o programu,
uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita. Od prošle je
godine u ovoj županiji uveden i praktični dio obuke na
strelištu, na Mostarskom blatu, kako bi pripravnici dobili
osnovna saznanja o rukovanju oružjem. Slavenko Lasić,
član Povjerenstva za lovno streljaštvo iz ove županije, odradio je ovaj dio obuke. Strpljivo je objašnjavao i praktično
pokazivao sve radnje s oružjem koje su potrebne u lovu
(držanje i nošenje puške, punjenje i pražnjenje, prilaženje
s puškom grupi lovaca, držanje puške prilikom pucanja,
pakiranje puške u futrolu). Zatim su svi pripravnici ispucali jednu seriju na glinene golubove. Već poslije nekoliko
www.lovackisavez-hb.ba
hitaca vidjelo se koliko je ovaj vid
obuke bitan. Onima koji prvi put –
a bilo je takvih – pucaju iz lovačke
puške, ovaj će dan sigurno ostati u
sjećanju. I oni koji su imali određeno
iskustvo u pucanju naučili su pravila
kojih se trebaju pridržavati. Nakon
završene serije dosta njih izrazilo je
želju za još nekoliko hitaca kako bi
što bolje „utvrdili“ gradivo.
Kad je sve završilo, Slaven je
pohvalio mlade kolege za uzorno
držanje na strelištu i za ono što su
pokazali, a Emil Jurčić, tajnik Županijskog vijeća za lovstvo, priredio je
„lovački doručak“ za sve sudionike.
Uz razgovor i druženje, počele su i
„prve“ lovačke priče, uglavnom vezane za promašene ili rijetko pogođene golubove.
A sve što su naučili uspješno
su pokazali na polaganju lovačkog
ispita. Predsjednik povjerenstva
Vlado Soldo i članovi Stanko Ivanković i Ivica Lučić, zadovoljni su
pokazanim znanjem. Istina, bilo je i
Odličje prvoga reda dobili su: Zvonimir Ćurak, Mirko Kovač, Jakov Kasalo,
Jozo Sučić, Dubravko Barać, svi iz LU
„Livanjsko polje“, Lištani; Nevenko
Barbarić, općinski načelnik Ljubuškog, te Miroslav Vlašić iz HLU „Malič“,
Grude.
Odličje drugoga reda dobili su: Jozo
Barać, Anđelko Šarić, Ilija Perajica, svi
iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Željko
Bušić i Miro Miličević iz HLU „Malič“,
Grude, te Vidan Kozina, Vinko Vučić,
Dinko Ostojić, Miran Vlaho, Ivan Vrančić, Slavko Pehar, Tihomir Pinjuh, Tomislav Filipović, Zdenko Kordić, Ivan
Pervan, Mate Ćavar, Miro Primorac,
Gojko Prskalo, svi iz LD „Golub“, Čitluk.
Odličje trećega reda dobili su: Branko Šarić, Tomislav Perić, Ivan Jurčević, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani;
Nikola Smoljan, Zoran Glamuzina,
Danijel Bevanda, Jozo Vlaho, Milenko
Milićević, Željko Karačić, Ivan Dodig,
Ante Raspudić, Jozo Ostojić, Marko Soldo, Ljubo Jovanović, Drago
Pervan, Vinko Luburić te posmrtno
Marko Vučić i Jure Dujmović, svi iz LD
„Golub“, Čitluk.
7
IZ SAVEZA
SJEDNICA ŽUPANIJSKOG VIJEĆA ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE
Lovci protiv prijedloga o posebnim lovištima
Ovdašnji lovci nisu zadovoljni prijedlogom o formiranju dvaju posebnih lovišta, koji netko
uporno gura. Mnogi bi tako ostali bez kvalitetnih lovnih površina, a pribojavaju se i da bi
ta posebna lovišta opet koristiti „neki odozgor“, kao što je to i nekada bilo. Jako Čavara ponovno izabran za predsjednika Vijeća
Dobroslav Vrdoljak
P
rošli su godišnji odmori, jesen
je u tijeku, a s njom i nove obveze u oblasti lovstva. U Busovači je tako, 13. rujna ove godine,
pod predsjedanjem Jake Čavare,
održana sjednica Županijskog vijeća
za lovstvo Središnje Bosne. Nazočili
su joj svi predsjednici lovačkih društava, osim predsjednika LD „Uskoplje“ iz Uskoplja i LD „Jastreb“ iz Dobretića. Sjednica je trebala kratko
trajati jer je bila riječ samo o izboru
novoga predsjednika Vijeća i pripremi za sjednicu Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Poslije kraćeg izlaganja Jake Čavare o radu u proteklom razdoblju i
problemima koji su i dalje aktualni a
slabo se ili skoro nikako ne rješavaju,
sjednica se ipak odužila. Najbolnija
je točka lovaca ove županije – i ne
samo ove – formiranje lovišta i koncesije na njih. I dalje raste nezadovoljstvo ovdašnjih lovaca prijedlogom o formiranju posebnih lovišta.
Poznato je da se na području ove
županije žele formirati dva posebna lovišta. Takvim prijedlogom lovci
nisu zadovoljni i to su iskazali u više
navrata. No tamo netko iz nekih
krugova uporno to predlaže. Ova
je županija površinski vrlo mala, uz
to i vrlo gusto naseljena, pa bi dva
posebna lovišta ostavila mnoga
društva bez lovnih površina. Ostale
bi im samo uže površine oko komunikacija. Lovci misle da je ovoj
županiji posve dovoljno jedno posebno lovište, ito namjensko za uzgoj medvjeda, a to je Bogom dana
Koprivnica. Područje Vranice bilo bi
najbolje raspodijeliti po općinskim
lovačkim društvima. Na koncu, ako
hoćemo pravedno govoriti, lovci iz
ovih lovačkih društava ta su lovišta
očuvali u ratu i u njih uložili dosta
novca i dragovoljnog rada. Izgradili
su niz lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata, organizirali i plaćali
8
Glavne teme Vijeća: posebna lovišta i 85. obljetnica lovstva u BiH
lovočuvarsku službu, itd. Prije 15-ak
godina svi su od općinskih mjerodavnih tijela dobili suglasnost za
gospodarenje tim površinama, a
mnogima još ni valjanost nije istekla. Lovci se pribojavaju da će ta
POSEBNA lovišta opet koristiti ONI
ODOZGOR, kao što je to nekada i
bilo.
S obzirom na to da je Jako Čavara uspješno obavljao dužnost predsjednika Županijskog vijeća za lovstvo Središnje Bosne, jednoglasno
je ponovno izabran za tu dužnost.
U daljnjem tijeku sjednice govorilo se o protekloj lovnoj sezoni na
srnjaka, gdje su svi govornici istakli
kako se broj ove divljači iz godine
u godinu povećava, a neki su istakli
da je u njihovom lovištu broj srneće
divljači dostigao kapacitet lovišta. I
trofejna vrijednost ove divljači raste,
o čemu najbolje svjedoči sve veći
broj srebrnih i zlatnih trofeja. Istaknuto je, ipak, da je previsoka cijena odstrela za srnjaka, jer prosječan
ovdašnji lovac – a takvih je najviše – financijski slabo stoji.
Skrenuta je pozornost predsjednicima društava da bi
trebali u što kraćem roku izmiriti sve financijske obveze
prema Savezu, što je prihvaćeno, premda društva iz ove županije duguju vrlo male iznose, a neki ni takve.
Razgovaralo se i o obilježavanju 85. obljetnice lovstva
u BiH. Sa zadovoljstvom je prihvaćen prijedlog da se to organizira u svim dijelovima BiH jer je to obljetnica vezana za
sve lovce BiH, a ne samo za neke narode.
Otvaranje muzeja za lovstvo u BiH također se podržava,
a govorilo se i o korištenju prostorija u nekadašnjem Savezu lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine.
Pri kraju sastanka odlučeno je da bi trebalo pomoći Lovačkom društvu „Tetrijeb“ iz Kreševa u svladavanju internih
problema. Predsjednik Vijeća, Jako Čavara, zadužen je da
pronađe najbolji i najlakši način da se u ovom lovačkom
društvu riješe problemi koji su uglavnom nastali poslije formiranja nekih novih lovačkih društava, u kojima glavninu
članstva čine lovci iz drugih općina Bosne i Hercegovine,
što ide na teret domicilnih lovaca.
U nekim lovačkim društvima ističu su neki sitniji problemi s policijom, pa će se obaviti razgovori kako i na koji
način riješiti takve probleme, ako ih uopće i ima.
Uz dobar lovački zalogaj, na kraju su izražene i želje za
uspješan lov na nisku divljač, da sve prođe bez problema i
uz naše dobre stare lovačke običaje.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
LOVNA SEZONA
LOV DIVLJE SVINJE
Divlja je svinja opasan protivnik,
i svaka neopreznost može biti kobna
Lov na divlje svinje je naporan, atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti pa i opasnosti, osobito
zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanjem u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je
slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti
Mladen Bešlić
razdoblja procijene realno stanje
populacije divljih svinja u pojedinim
dijelovima lovišta, kao i posljedice
koje njihova prisutnost uzrokuje na
imanjima poljoprivrednika i u lovištu. Dužnost i obveza svakoga lovačkog društva je realizacija godišnjeg plana po kojemu se objektivno
ostavlja biološki minimum fonda
ove vrste koji treba opstati u prostoru lovišta u podnošljivoj brojnosti,
uz neznatne ili minimalne štete po
imovinu drugih.
Kako se ovoj divljači u svim lovištima stalno povećava brojnost i
širi populacija, tako se i lov proširio
na gotovo sva područja, čak i ona u
kojima je nikada ranije nije bilo. Ima
lovaca koji su pravi specijalci za lov
na svinje i radije će loviti njih nego
bilo koju drugu divljač.
Obuzeti obranom, ne primjećuju
lovca, koji po lajanju odredi gdje se
psi i svinje nalaze. Kad se dovoljno
približi, nije ih teško odstrijeliti. Lovci koji idu sa psima, zbog probijanja
kroz nepristupačne terene, moraju
biti u dobroj kondiciji, jer se svinje
obično tamo zavlače. Moraju, zatim,
biti hladnokrvni kako ne bi, pri pucanju na svinju okruženu psima koji
trče okolo nje, pogodili psa.
U ovakvim lovovima obično se
odstrijeli više svinja u jednom danu.
Ali se dogodi da nastrada i poneki
pas. Kao što je napomenuto – divlja
je svinja opasan protivnik i neopreznost pri napadu može psa koštati
života. Ako je u pitanju samo ozljeda, nakon zacjeljenja ti psi postaju
još žešći, ali i oprezniji. S lovom na
divlje svinje nastavljaju, jer ih goni
ista strast kao i njihove vlasnike.
NAČINI LOVA
S
talno povećavanje broja divljih svinja već dugi niz godina evidentno je u većini europskih zemalja, pa tako i
u našim lovištima. U kamenitoj Dalmaciji i kršnoj Hercegovini, na terenima s oskudnom vegetacijom, ova se divljač
odlično uklopila. U posljednje vrijeme, trofejna vrijednost
pojedinih primjeraka čak je veća od onih iz unutrašnjosti.
ZAKONSKI OKVIR I PLANIRANJE LOVA
Divlje svinje su, po Zakonu o lovstvu, svrstane u nezaštićenu divljač. Djelomična zaštita lovostajem odnosi se na
bređu krmaču i vrijeme dok vodi mlade praščiće.
Drugim riječima, one spadaju u grupu onih vrsta čiju brojnost i utjecaj u lovištu treba držati u podnošljivim okvirima
kako ne bi pravile veće štete na poljoprivrednim imanjima.
U tom smislu, obveza je korisnika lovišta (u kojima ima
ove divljači) da joj, u skladu s odredbama zakona i principima struke u lovnim osnovama – posvete odgovarajuću
pozornost.
Naš lovački savez dao je naputke lovačkim društvima da
kod izrade lovnogospodarske osnove na početku planskog
www.lovackisavez-hb.ba
Ako lovce pitate kako najradije love, najviše će ih reći – na čeki,
zatim prigonom i pogonom, i onda
najradije – uz pomoć najstarijih lovačkih pomoćnika, pasa. A baš oni
koji love sa psima, po rezultatima su
bez konkurencije najuspješniji.
Praksa i iskustvo pokazali su da
lov divljih svinja pogonom i čekom
daje najbolje rezultate. Sada već klasičan način lova uz pomoć pasa je
da lovci opkole teren na kome će
loviti (obično dio šume s gustišima
i teško prohodnim grmljem). Zasjede zauzimaju na mjestima gdje
očekuju da će svinje naići, bježeći
ispred pasa. Vlasnik pasa (pogonič),
s jednim ili dva pomoćnika, ulazi sa
psima u gustiš i lov počinje.
Prema lavežu, lovci u zasjedi
procjenjuju na koju se stranu svinje
kreću i pravodobno zauzimaju poziciju za siguran hitac. Ipak, najveće
su šanse kod onih koji idu za psima.
Jači veprovi i zrele krmače često se
okrenu da se brane i stoje u mjestu
okruženi psima koji ih napadaju.
IZBOR PASA
Za lov na divlje svinje upotrebljavaju se sve rase goniča, zatim brak-jazavčari, terijeri i jazavčari. Kod nas su
najviše zastupljeni: posavski goniči,
istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič,
trobojni i srpski gonič, bosanski barak te brak-jazavčari i terijeri.
Za koju će se rasu lovac opredijeliti, u prvom redu je stvar osobne
preferencije i dostupnosti. Ali su individualne odlike psa, koje u lovu na
divlju svinju najviše dolaze do izražaja, mnogo važnije nego pripadnost određenoj rasi.
Događa se da iz čitavog legla
svega jedno ili dva šteneta postanu
dobri psi za lov svinje, iako su sva štenad izložena istom tretmanu i obuci.
Dobar pas za lov na svinje, bez
obzira na to kojoj rasi pripadao,
mora biti brz, izdržljiv i iznad svega
okretan. Osim hrabrosti koja je neminovna, psu je potrebna i opreznost, jer je odrasla svinja suviše
snažan protivnik za bilo kojeg psa i
samo onaj koji ne srlja i koji je do-
9
LOVNA SEZONA
voljno okretan napad izbjeći, može
potrajati kao lovac.
Pravi zaljubljenici lova na divlje
svinje sa psima, naravno oni koji
imaju mogućnosti, drže u ograđenim prostorima (gaterima ) nazime
ili veću svinju za obuku i trening
pasa. Tako već kod mladih pasa
mogu procijeniti jesu li pogodni za
daljnju obuku ili ne, pa prema tome
naprave selekciju.
ČIME LOVITI – ORUŽJE, STRELJIVO
Zakonski je jasno definiran lov na
krupnu divljač, u kojem je propisan
hitac iz karabina primjerene snage.
Iznimka je zakonski ustupak u lovu
na crnu divljač, u kojem je dopušten
hitac kuglom iz glatke cijevi, bilo
klasične dvocijevke ili skupocjenog
drilinga. Kugla na bliskim udaljenostima često bolje djeluje od karabinskog hica, bez obzira na svoju manju
brzinu, jer ona je bar tri puta teža od
prosječnoga karabinskog zrna i više
energije predaje cilju koji najčešće
padne u „vatri“. Ovdje se ne smije
zaboraviti da učinkovitost ima ograničenje do 45 – 55 metara. Sve što je
dalje, zbog nagloga gubljenja brzine
i pravca nema smisla, a i zakonski je
potpuno opravdano zabranjeno.
Tko je god duže lovac, imao je
priliku vidjeti ili bar čuti da je pod
kožom nekog vepra nađeno zrno
krupne sačme, oko kojeg su nastali
trovanje i upale, koja su ili prošle ili
polako prolaze. Sreća je što divlja
svinja ima dobre obrambene mehanizme.
Hitac takvim metkom na divlju
svinju, osim što je zakonski nedopušten, rijetko može biti učinkovit,
osim iz veoma velike blizine. Zbog
maloga broja zrna a velikog rasipa,
možemo računati da će velika meta,
primjerice vepar, na 50 metara biti
pogođena s najviše dva ili tri zrna.
To nije dovoljno, jer lovci znaju da
sačma usmrćuje šokom zbog istodobnog udarca većeg broja olovnih
kuglica, a ne prodiranjem u tijelo
divljači. Za to zrno ili dvije sačme
nemaju snage. Prodiranjem, razaranjem unutarnjih organa i velikih žila,
te kosti koje se s karabinskim streljivom lome, nastaje trenutna smrt.
Zato je s razlogom nastala ciljna balistika kao znanost.
Posljedice pucanja sačmom
na crnu divljač teška su ranjavanja,
ali, nažalost, i ponos lovaca kad se
nađe krvni trag. Što se može, on ga
je pogodio, ali eto, mrcina nije htjela
10
pasti. Pritom se, dakako, uvijek prešućuje čime se pucalo.
Treba zaboraviti nule, duple
nule, razne devetake, a za visoku
divljač koristiti kugle ili karabine po
svome izboru, vodeći računa da zadovolje balističke uvjete koji su propisani za ovu divljač.
Najčešći kalibri u lovu na vepra
su: 7x57, 7x64, 8x57 IS, 30-06 Springfild, 7 Remington Magnum, 8x68 S.
Ako pak koristimo kombinirane
puške, onda su to kalibri: 7x57 R,
7x65 R i 8x57 ISR.
TROFEJI DIVLJE SVINJE (VEPRA)
Lovački trofej dio je divljači ili
cijela divljač u vidu preparata. Prema lovačkim običajima, trofej uvijek
pripada onom lovcu koji je ulovio
divljač. Ukusno obrađen trofej je uspomena na lovački doživljaj. Zbog
toga posebnu pozornost posvećujemo njegovoj obradi, čuvanju i zaštiti od štetnih čimbenika.
Glavni trofej od davnina su veprove kljove. Sporedni trofej je dermo-preparat glave vepra ili nazimčeta, te čekinje. Kožu pak neki lovci
obrađuju štavljenjem i koriste je kao
prostirku u lovačkim prostorijama.
Poslije vađenja iz čeljusti, kljove
se pričvrste na podmetač. Mnogi
lovci vade ih iz glave bez iskuhavanja, jer se plaše da ne popucaju. Ova
bojazan nije opravdana. Preporučujem da se pri vađenju, na 15 centimetara od mjesta gdje kljove izlaze
na površinu, kost odsječe pilom, ito
prije skidanja kože s čeljusti. Približno
dvije trećine kljova su u kosti. Kost se
može presjeći i na udaljenosti dvostruko većoj nego što je dio kljove
izvan čeljusti, uz dodavanje nekoliko
širina palca. Poslije skidanja kože i mišića, kosti se potope u hladnu vodu.
Zatim se kuhaju dva-tri sata. Srž im
se istrese i očisti žicom i vatom, pa
se zatim stave u hladnu prostoriju,
u kojoj se polako suše. Na visokoj
temperaturi pucaju. Izvana i iznutra
premažu se parafinom.
Nakon tog pričvršćujemo ih na
drveni okruglo ukrašeni podmetač,
lijepljenjem ili uglavljivanjem ukrasnom žicom.
IZAZOV I OPASNOSTI
LOVA NA DIVLJE SVINJE
Lov na divlje svinje je naporan,
atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti
pa i opasnosti, osobito zimi kad se
lovi pogonom, a to znači pucanjem
u divljač koja je u pokretu, u šumi,
gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje
udaljenosti.
Pri sadašnjem velikom broju divljih svinja povećava se
broj nastrijeljenih grla, koje poslije treba tražiti. Pritom često
ima zanimljivih, a nekad i dramatičnih situacija. Pri pogotku
bilo kojeg primjerka divlje svinje, koji nije pao u vatri, treba
zapamtiti mjesto odakle je pucano, mjesto gdje je divlja
svinja bila u vrijeme pogotka i smjer bijega, te uočiti krvarenje. Najbolje je obilježiti mjesto s kojega je pucano, mjesto
gdje je divljač bila u vrijeme pucanja i smjer bijega. Ne valja
podleći strasti brzog traženja ulova. To su osnovne pretpostavke uspješna nalaženja nastrijeljene divljači.
Vepar je divljač tvrda na ranu i ako na udaljenosti od
250 metara ne zalegne, obično traži teren gdje se može
dobro braniti, primjerice neku guštaru, a u njoj je traženje
bez psa rizično.
Pri traženju sa psom također treba postupiti razumno i
oprezno. Ako postoji mogućnost, treba se koristiti višecjevnim lovačkim puškama – dvocjevkama ili trilinzima. Tako
se u kritičnim trenucima može iskoristiti mogućnost brzog
ponovnog pucanja. Ako je divlja svinja na pretpostavljenom prostoru, pas će ispuniti svoju ulogu, ali ne treba dopustiti nerazumnosti.
Mnogo je teže traženje nastrijeljene svinje u kukuruzu ili
nekom drugom visokom usjevu. To je vrlo teška okolina za
rad psa i lovca. Za takve uvjete preporučljivo je koristiti se
samo dovoljno oštrim psom, posebno iskusnim, odnosno
s dva do tri psa zajedno. U takvim uvjetima umnogome se
očituje fizička, a osobito “psihička” zrelost psa krvosljednika.
Situacije u takvim potragama pamte se cijeli život. Pritom
se ponovno preporučuju lovačke puške adekvatne ovoj
vrsti lova i naboji s odgovarajućim balističkim svojstvima.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
LOVNA DIVLJAČ
MUFLON (Ovis musimon)
Muflon je plašljiv i oprezan,
ali je divljač velikog potencijala
S lovnogospodarskoga gledišta, muflon je vrlo bitna vrsta krupne divljači, ponajprije zbog
svojih bioloških i ekoloških odlika koje omogućuju razmjerno jeftin uzgoj. Skroman je u prehrani, široka mu je lepeza biljnih vrsta koje koristi, pa se drži najekonomičnijom divljači među
dvopapkarima
Mr. sc. Ivan Jurić
M
uflon (Ovis musimon) ili divlja ovca pripada porodici
šupljorožaca (Bovidae) rodu ovaca (Ovis). Potječe sa
Sardinije i Korzike. Pretpostavlja se da je nastanjivao
većim dijelom područje Mediterana i Male Azije. Zahvaljujući uspješnom naseljavanju, danas je višestruko brojniji u
ostalim zemljama Europe nego u području iz kojeg potječe.
Rasprostranjen je i u dijelovima SAD-a, Južne Amerike i Azije.
Na prostorima u Europi najviše ga ima na područjima Alpa
u Austriji, u Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj, Mađarskoj,
Bugarskoj, Poljskoj, Rusiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.
Među vodećim europskim zemljama po broju i kvaliteti
ove lovne divljači ističu se Češka i Njemačka. Po podacima
za 2002. godinu, Češka je gospodarila s 20.000, a Njemačka
s 19.000 muflona. Kod nas u Bosni i Hercegovini muflon je
unesen 70-ih godina prošloga stoljeća na područje Trebinja, Stoca, Neuma, Grabovice (Čvrsnica) i Koprivnice. Unošenje ove plemenite divljači, prema procjenama stručnjaka,
bilo je uspješno. Do sada, ne postoji evidencija o stanju ove
divljači kod nas, ali s obzirom na ratna događanja i krivolov,
www.lovackisavez-hb.ba
može se pretpostaviti da stanje nije
zadovoljavajuće.
VANJSKI IZGLED I OPIS
Muflon je najmanja divlja ovca,
naraste u visinu do 70 cm i u dužinu
1,25 m. Rep mu je dugačak 9 – 11
cm. Sličan je domaćoj ovci, ali tijelo
mu nije pokriveno vunom već dosta
krutom dlakom. Ima tri vrste dlake:
podlaka, osje i strunasta dlaka. Ovakav dlakavi pokrov ima samo tijekom
zime. Dlaka se mijenja svake godine.
Donji dio vrata obrastao je nešto dužom dlakom i čini neku vrstu grive.
Boja dlake ljeti je crvenosmeđa, a
odozdo po trbuhu i unutarnja strana
nogu je bijela. Zimi je tamno kestenjasta. Kod mužjaka, sivi ljetni pojas
iznad bokova zimi postaje potpuno
bijel. Ovce su jednobojne. Papci na
nogama su vrlo jaki, sastavljeni od
nekoliko rožnatih slojeva, od kojih
je vanjski najtvrđi. Papci neprekidno
rastu, ali se istodobno i troše. Težina
odraslog mužjaka kreće se od 40 do
50 kg, a težina ovce od 30 do 35 kg.
Kraći, snažan vrat, stvara dojam kraćeg tijela s jakim trupom i s razmjerno malom glavom. Muflon je šupljorožac te mu je rast i razvoj rogovlja
po istom načelu kao i u ostalih šupljorožaca. Na glavi mužjaka redovito
rastu karakteristični unazad povijeni
polukružni rogovi, koji mogu biti dugački i do 90 cm. Rogovi muflona rastu tijekom cijelog života, u mladosti
znatno intenzivnije nego kod starih
primjeraka. Intenzivniji razvoj rogova
traje do sedme godine starosti, a iza
sedme godine godišnji prirast postupno opada. Na rogovima, cijelom
dužinom, jasno se ističu poprečni prstenasti nabori (godovi) po kojima se
može određivati starost muflona. Na
poprečnom presjeku rogovi imaju
trokutast izgled. Rogovi muflona cijene se kao izuzetan trofej. Ženke, redovito, nemaju rogova, a ako ih i imaju,
obično su dugački svega 14 – 16 cm.
Starost muflonki teže se odredi, ali se
po izgledu i razvijenosti tijela mogu
razvrstati u starosne skupine, a kod
ulovljene dobro nam pomaže i pregled razvoja i izmjene te istrošenosti
prednjih zuba. Muflon ima 32 zuba, a
formula glasi: I 0/3, C 0/1, P 3/3, M 3/3.
Muflon živi 15 do 20 godina. Glasa se
meketanjem ili češće, kad osjeti opasnost, zviždukom.
NAČIN ŽIVOTA I PREHRANA
Već smo ranije naveli da muflona ima u mediteranskom području
otkuda i potječe, ali i u kontinentu.
Optimalni uvjeti su mu mediteranske šume i makija s pašnjacima i
kamenjarima. Voli lokalitete na kojima ima dobru preglednost prostora
11
LOVNA DIVLJAČ
oko sebe, jer je vrlo plah i oprezan,
ima razvijena čula sluha, mirisa i
vida, ali se najviše oslanja na vid. U
kontinentalnom dijelu pogoduju
mu šume s livadama i pašnjacima.
No kako se u kontinentu uzgaja
najčešće u ograđenom prostoru,
posebno je značajno dobro odabrati kvalitetnu lokaciju prije ograđivanja. Muflon je dnevna životinja, dok
noću redovito miruje. Zadržava se
u manjim ili većim krdima koja čine
uglavnom ovce s janjcima i mladim
ovnovima. Stariji ovnovi, iza treće
godine, žive u manjim muškim krdima koja broje obično 3 – 6 jedinki. Dosta je vjeran staništu koje mu
odgovara i ukoliko mu je osiguran
mir, zadržava se na relativno malom
području. Krdo ženki s muflončadi vodi najiskusnija muflonka, koja
ne mora biti i najstarija. Ako utvrdi
neku opasnost, javlja se oštrim piskavim glasom, a ako se dade u bijeg, slijede je svi članovi krda.
Muflon je skroman u zahtjevima
prema staništu, iako čitavog dana
ponešto ogriza. Glavno vrijeme za
pašu mu je jutro i večer. Uglavnom
se hrani travama i zeljastom vegetacijom, ali voli brstiti drveće i grmlje.
Bitno je da ima čitave godine dovoljno paše i brsta, jer je muflonu
potrebna stalno dostupna hrana.
Odnos između hrane i gradnje rogova najbolji je pokazatelj stupnja
hranjivosti lovišta. Širok je spektar
trava, zeljastih i drvenastih vrsta,
šumskog voća i plodova koje koristi
za hranu. Što se tiče davanja hrane u
hranilištima, posebno zimi, potrebno mu je osigurati voluminoznu
hranu kao i ostalim preživačima, kao
što je livadsko sijeno, sijeno djeteline i lucerke ili dobro osušen lisnik.
Također je pohlepan za zrnatom
hranom, gdje su najpogodniji kukuruz i zob, divlji kesten, po mogućnosti zdrobljen, i hrastov žir. Obvezno
se pripremaju solišta, a najpogodniji
način je stavljanje soli na izdubljene
panjeve ili drvene sandučiće.
RAZMNOŽAVANJE
Parenje muflona odvija se u listopadu i studenom, a može se protegnuti i u prosinac. Sam tijek parenja
je neupadljiv i nije praćen glasanjem
kao kod jelena. Zreli mufloni pred pa-
renje privremeno napuštaju krda ženki, a potom ih pronalaze, zadržavaju se s njima cijelo vrijeme parenja i postupno ih
oplođuju. Mufloni za vrijeme parenja posve uobičajeno uzimaju hranu. Zreli, za parenje sposobni mužjaci, u potrazi za
ženkom međusobno se bore. Borbe su nekad oštre i duge, ali
većinom ne dolazi do težih ozljeda ili smrti. Sagnutih glava,
na razmaku od kojih desetak metara, zalijeću se jedan prema
drugom i sudaraju se čelnim bazama rogovlja. Prije parenja
zrele ženke ne dopuštaju odmah zaskok mužjaka. Muflon ih
goni zategnutim vratom, a uzbuđuju se mirisom njezinoga
spolnog organa. Muflonka se poslije kraćeg vremena zaustavi i dopusti sparivanje. Bremenitost ovce traje između 21 i
23 tjedna te u travnju, a najkasnije početkom svibnja, ovca
ojanji jedno do dva janjeta, čija je tjelesna težina pri rađanju oko 2 kg. Ovca ima dvije sise, a janjci sišu oko 6 mjeseci.
Spolna zrelost kod muflona nastupa sa 18 mjeseci starosti,
dakle u drugoj godini života već može sudjelovati u parenju.
Može se pariti i s domaćom ovcom. Postoji stoga opasnost
od križanja i onečišćenja čiste linije muflona. Posljedica toga
je gubitak kvalitete trofeja, a upitno je i dalje gospodarenje
križanom populacijom zbog stalnih fenotipskih poremećaja
u budućim generacijama.
PRIRODNI NEPRIJATELJI, NAMETNICI I BOLESTI
Brojna strana saznanja a i domaća iskustva potvrđuju da
je najveći neprijatelj za muflona – ris. Najveće štete evidentirane su posebice na janjadi. Ris, kada naiđe na muflone, stalno se zadržava u neposrednoj blizini i prati krda. Opasnost
za muflona su i vukovi. Određene štete na fondu muflona
mogu nastati od lisice i čaglja. Također su ozbiljna opasnost
ovoj divljači lutajući psi. Znatno veću štetu prave gonjenjem
i uznemirivanjem divljači, nego samim ulovom. To može dovesti do potpunog preseljenja muflonske divljači iz lovišta,
osobito kad je riječ o tek unesenoj divljači koja se nije privikla
na novo stanište. Muflonska divljač izložena je svim nametnicima i bolestima kao i domaća ovca. Od parazita, ovisno
o stanišnim prilikama, ali uglavnom u kontinentalnim nizinskim lovištima javlja se veliki i mali metilj.
12
Broj 73, rujan - listopad 2010.
PREDATORI
PREDATORI I PLIJEN (GRABEŽLJIVAC I ŽRTVA)
Plijen jače utječe na brojnost svojih predatora,
nego predatori na svoj plijen
U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje pojedinih lovnih stručnjaka da predator
ne može istrijebiti svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da predator može
nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost populacije plijena na granicu opstanka
Mirko Filipović
K
ad mačka pojede miša, vuk srnu, lisica zeca ili fazana,
jastreb goluba, onda je to prirodni odnos predator –
plijen, svakodnevan u prirodi. Odnos grabežljivac – žrtva odražava se na gustoću populacije obiju vrsta. Porast ili
pad brojnosti plijena prati porast ili pad brojnosti predatora.
UTJECAJ NA RAZINI JEDINKI
Odnosi među vrstama živih organizama dijele se prema izravnom utjecaju na razini jedinki. Ekološki odnosi na
razini populacije posve su drugačiji. Tako je i za populaciju plijena i populaciju nositelja nametnika korisno prisuće
njihovih „napasnika“. Svaka se jedinka trudi da ne postane
plijen predatora i da ima što manje nametnika (parazita),
za populaciju određene vrste, npr. srne, to znači pozitivnu
selekciju i regulaciju brojnosti. Utjecaj predatora na brojnost populacije određene vrste svakom je uočljiv, obratan
učinak je još jači. Istraživači odnosa predator – plijen znanstveno su dokazali da veličina populacije plijena jače utječe na brojnost populacije svojih predatora nego predatori
na plijen. Kanadski lovni istraživači u jednoj višegodišnjoj
studiji istražili su odnos populacije risa i zeca. Na temelju
dvadesetogodišnjih zapisa u jednog kompaniji o broju otkupljenih krzna risova i zečeva, uočen je približno desetogodišnji ciklus za obje vrste. Dakle, svakih deset godina i
www.lovackisavez-hb.ba
zec i ris bilježe vrhunac brojnosti, s
time da je vrh (brojnost populacije)
risa jednu do dvije godine nakon
vrha za zeca. Istraživači su ustanovili
da pad brojnosti populacije zeca ne
izaziva ris, iako je njegova brojnost
pri vrhuncu, nego razne bolesti, nametnici, pa i odnosi unutar populacije. Pad brojnosti populacije zečeva
izravno djeluju na populaciju risova
koji zbog nedostatka plijena ne
mogu prehraniti svoje potomstvo.
VELIČINA I KVALITETA STANIŠTA
Veličina staništa potrebnog za život jedinke bilo koje vrste ovisi o kvaliteti staništa. Za predatore ta veličina
je određena količinama raspoložive
hrane, odnosno brojnošću populacije mogućega plijena. Što je više
hrane, potreban je manji prostor, i
obratno. Radi toga, brojnost populacije predatora nije određena brojem
hektara, nego biomasom plijena.
Tijekom evolucije žrtve su, pod
utjecajem predatora s kojima dije-
le stanište, oblikovale svoja tjelesna obilježja i sposobnosti preživljavanja. Ta su obilježja bitan dio
njihove današnje atraktivnosti za
lov i lovne trofeje.
Primjeri nekih vrsta biljojeda
koje su se evolucijom razvile bez
utjecaja predatora pokazuju izostanak nagona za bijeg, obranu i sposobnost letenja. Ptica dodo, s otoka
Mauricijusa, koja je neletačica, istrijebljena je od strane čovjeka već nekoliko desetljeća nakon otkrića, jer
nije razvila sposobnost letenja. Slično se događa i s papigom s Novog
Zelanda, koja također ne leti i leže
se na zemlji, a danas je ugrožena od
unesenih domaćih mačaka.
GOSPODARENJE PREDATORIMA
Kad dvije ili više različitih vrsta predatora žive u istom staništu i koriste
iste izvore hrane ili vode, onda dolazi
do nadmetanja za hranu (kompeticija), što znači da postaju konkurenti i
jedna vrsta smeta drugoj.
Čovjek, lovac smatra konkurentima sve predatore koji love plijen
koji i on lovi, jer mu time smanjuju
brojnost divljači i ograničavaju mogućnost uspješna lova. Uništiti konkurenta, predatora, znači više plijena za pobjednika.
U tome nadmetanju čovjek je
kao predator, zbog savršenog oružja za lov, neusporedivo bolji lovac
od divljih predatora. Danas je u mogućnosti svojom odlukom onemogućiti ili dopustiti većini predatora
opstanak u njihovu staništu. Tako je
svojom odlukom odlučio sačuvati ili
vratiti u njihova nekadašnja staništa
zvijeri poput vuka, risa i medvjeda.
Sve zemlje članice Europske unije
potpisnice su tzv. Bernske konvencije, koja podrazumijeva i zaštitu velikih zvijeri. Bernska konvencija sadrži
i jedan „izuzetak“ kojim je iznimno
dopušteno razborito korištenje ne-
13
PREDATORI
kih vrsta divljih životinja u slučaju
da nema drugoga zadovoljavajućeg
načina rješenja i da iznimka neće biti
kobna za opstanak dotične vrste. Što
znači kada je posrijedi i zaštićeni vuk
moći će se vršiti redukcijski odstrel
kada lokalno stane uzrokovati znatne
gubitke na divljači. Zemlje, kandidati
za EU, između ostalog moraju zadovoljiti i taj preduvjet. Propis o trajnoj
zaštiti vuka u Hrvatskoj donesen je
u svibnju 1995. godine. Ovaj propis
stvorio je sukob između lokalnog
stanovništva koje se bavi poljodjelstvom i stočarstvom i zakonodavca
koji je zaštitio vuka.. Predatori – grabežljivci mogu zadovoljiti svoje potrebe za hranom iz prirodnih izvora
hrane, ako je odnos brojnosti plijena i
predatora uravnotežen. Kada se, međutim, u nekom staništu taj odnos
poremeti i brojnost predatora nadmaši prehrambene mogućnosti staništa i grabežljivci nemaju dovoljno
prirodne hrane – divljači, onda predatori traže hranu iz ljudskih izvora.
Vukovi kolju stoku, a medvjedi osim
napada na stoku, uništavaju usjeve,
voćnjake i pčelinjake. U ovom je slučaju riječ o čistom “oportunizmu”, jer
vuk ili medvjed iz iskustva stječu saznanje da je mnogo lakše u brojnom
stadu ovaca ili koza, pa i krava i konja
uloviti plijen i nahraniti se nego progoniti i uloviti srnu.
Vuk je opet postao prava napast za stočare i lovišta, osobito u
Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj
zagori. Stočari, lovačka društva, zakupnici lovišta i lovni inspektori traže
od mjerodavnih da se ponovno dopusti odstrel, makar i selektivni, što je
propisano „izuzetkom“ Bernske konvencije. Stočari i lovci pitaju: „Zašto je
potrebno štititi vuka?“ Teško je nekomu tko životinje dijeli na štetočine i
14
korisne, objasniti čemu služi za njega
najveća štetočina - vuk. Zbog toga se
traže načini onemogućavanja činjenja štete i plaćanja šteta koje se dogode. Oštećena strana u najvećem
broju slučajeva nije zadovoljna visinom isplate nastale štete, pa zbog
toga dolazi do neugodnih sukoba.
U Bosni i Hercegovini, vuk čini
goleme štete stočarima i u lovištima. Štete od vuka na divljači najviše
se mogu uočiti u snijegu tijekom
zime po vukojedinama, ostatcima
vučjih gozbi. Vuk kod nas nije zakonom zaštićena zvijer i može se
slobodno loviti u bilo koje doba
godine, osim ženke i mladih koje
je zakonom zabranjeno loviti od 1.
ožujka do 31. lipnja.
Kad je riječ o prirodnoj hrani
kojom se predatori hrane u lovištu,
onda se u proračun boniteta staništa uračunavaju prisutni predatori i
smanjuje se plan odstrela. Plan gos-
podarenja velikim zvijerima treba predvidjeti moguće izuzeće od zaštite u područjima gdje se neki predatori hrane
isključivo hranom iz ljudskih izvora.
Govoreći o risu, hrvatski lovni stručnjaci u goranskim,
ličkim i primorskim lovištima, koji se susreću s ovim predatorom i proučavaju njegov utjecaj na populaciju plijena,
ističu veliku pogrešku, koja je zbog nedovoljnog znanja o
životu i načinu prehrane karpatskog risa, učinjena od strane Slovenije pri unošenju ove vrste. Poznati lovni stručnjak,
prof. dr. Dominik Raguž, u svom je predavanju na Višoj lovnoj školi to nazivao „biološkom diverzijom“.
Naime, u susjednu je Sloveniju, godine 1973., s Karpata,
iz Slovačke, uneseno šest primjeraka risa, odakle se ubrzo
proširio u Gorski kotar, Liku, pa i Bosnu. Nekoliko je risova
odstrijeljeno u lovištima kod Livna i Kupresa. Karpatski ris
(Lynx lynx) najveći je u svom rodu i može s lakoćom ubiti
i kapitalnog mužjaka jelena, što i čini. Imigracijom karpatskog risa narušen je prirodni lanac u biocenozi lovišta, jer
je do tada stabilnu biocenozu naselila vrsta koja tu ne pripada. Zbog svoje snage i iznimnih lovnih sposobnosti te
prekobrojnosti, karpatski ris, ne samo da se hrani pripadajućom mu divljači, nego nanosi i štete lovnom gospodarstvu. Krupna se divljač teško prilagođava na, za nju do tada
nepoznatog predatora. Po izboru plijena, ovaj je ris veliki
konkurent autohtonom vuku.
Za razliku od njega, autohtoni ris (Lynx pardina), koji je
nekada tu živio a kojeg još ima u Makedoniji, upola je manji i nije toliko opasan za krupnu divljač, jer su mu glavna
hrana glodavci i drugi manji sisavci. Odrasle srne i divokoze teško i rijetko može uloviti. Zbog toga mnogi stručnjaci
drže da je trebalo unijeti ovu vrstu.
U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje pojedinih lovnih stručnjaka da predator ne može istrijebiti
svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da
predator može nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost populacije plijena na granicu opstanka.
Lovačke i ekološke spoznaje pokazale su da očuvanje
velikih zvijeri, kao vrsta s vrha prehrambenog lanca, ima
dvostruko pozitivan učinak na sveukupnu zaštitu prirode
i biološke raznolikosti. Za njih se u lovačkoj literaturi često
zna reći da su „krov zaštite ekološke ravnoteže“, pokazatelj
biološke raznolikosti i kvalitete staništa.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
STRELJAŠTVO
GRAND PRIX ŠIROKI BRIJEG 2010.
Vrhunac, i organizacijski i natjecateljski
Vlado Bošnjak
N
a strelištu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ na Mostarskom blatu, 9. i 10. listopada održano je tradicionalno, šesto po redu, međunarodno natjecanje
u gađanju glinenih golubova „Grand prix Široki Brijeg“. Na
natjecanje su došli najbolji pojedinci i momčadi iz Hrvatske,
Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U momčadskom
dijelu nastupili su Pleternica, Turopolje, Gaj Zagreb, Budva,
Herceg Novi, Trnovo i Široki Brijeg, a u pojedinačnoj konkurenciji još su bili predstavnici Partizana iz Beograda.
„Ovo je jedan od najjačih turnira na prostorima ovih
zemalja“, govori nam Tomislav Mandić, koji je, osim što je
natjecatelj, i na čelu organizacijskog odbora ovog natjecanja. „Kroz protekle godine iskazali smo se kao vrsni domaćini i strijelci nam se rado odazivaju na ovaj turnir. Ovdje su
nastupala dvojica olimpijaca, izbornik hrvatske i srpske reprezentacije, i potencijalni kandidati za sljedeće olimpijske
igre. Turnir koji okuplja ovakve sportaše spada u svjetski vrh
i mi smo na to ponosni.“
Zadovoljstvo organizacijom i rezultatima nije krio ni
predsjednik Streljačkog kluba „Široki Brijeg“, general Mića Lasić, u čijoj su se konobi na strelištu strijelci ugodno osjećali:
„Još smo jednom pokazali da smo dobri domaćini. Raduje
me zadovoljstvo svih strijelaca onim što im ovdje pružimo.
Ovaj sport, iako nije medijski promoviran, niti ga sportski
savezi adekvatno financijski prate, zavrjeđuje divljenje zbog
pojedinaca koji uglavnom svojim sredstvima ostvaruju ovako velike rezultate. Zbog toga sam ponosan, kako na svoje
strijelce, tako i na sportsku obitelj kojoj pripadam.“
Po lijepom vremenu, strijelci su postigli dobre rezultate. U momčadskoj konkurenciji najbolji su bili strijelci Gaja
iz Zagreba, s 317 pogodaka, ispred Širokog Brijega (305) i
Budve (304). U pojedinačnom natjecanju u finale se plasiralo šest najboljih. Pobijedio je Ante Glasnović (Gaj Zagreb
– 141 „ubijeni golub“) i tako nastavio tradiciju da pokal pobjednika ovog turnira ode u obitelj Glasinović. Drugi je Željko Vađić (Turopolje – 136), treći Josip Glasnović (Gaj – 130),
te Ivo Stanišić i Jovica Marković iz Budve i Tomislav Mandić
iz Širokog Brijega. Najbolje momčadi i pojedinci nagrađeni
www.lovackisavez-hb.ba
Šesterica najboljih u pojedinačnoj konkurenciji
su peharima. Također su svi dobili i
prigodne darove, proizvode tvrtke
MCI Miljenka Crnjca – livanjski sir,
sir Galac, te hercegovačka vina iz vinarije MCI Zadro iz Domanovića. Za
sve sudionike tijekom ove tri večeri
organizirano je druženje u restoranu
„Gurman“ uz hercegovačke specijalitete i svirku tamburaškog sastava
„Širokobriješki dukati“. Na kraju, još
jednom čestitke strijelcima i vodstvu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“
kako u organizacijskom dijelu, tako i
na rezultatima u natjecanju.
15
LOVCI I OBIČAJI
OTAR 2010.
Iz godine u godinu,
uvijek nešto novo i bolje
I oni što su po sedmi put ovdje, i oni koji su stigli
prvi put, jednako su sretni i zadovoljni. Bile i Otar
mjesta su posebnog nadahnuća. „Nemoj da nešto
fali“, stalno je ponavljao Jura. Ma, ništa ovdje nije
falilo: ni tople ljudske riječi, ni poruka s oltara, ni
pjesme, ni punih stolova, ni … Lovci, jednostavno,
mogu biti ponosni što su bitan dio svega ovoga
Gosti-pjevači iz Trebižata
Vlado Bošnjak
P
osljednja rujanska nedjelja
za lovce bilskoga okruženja,
bilo one sa širokobriješke ili
s mostarske strane Bila, uistinu je
događaj koji se željno iščekuje. Naime, već sedmu godinu zaredom,
na Otaru, u organizaciji Ekološke
udruge prijatelja Bila „Misište“, slavi
se sveta misa kojom se obilježava
početak lovne sezone. Lovci su
samo povod ovome događaju, a
događanja na Otaru prerasla su u
općepučku veselicu. A Otar svake
godine iznenadi nazočne nekom
novinom. Ove je godine na novoizgrađeni zvonik postavljeno zvono,
urađen je dio zida koji omeđuje
ovaj prostor, a u tijeku je elektrifikacija Bila.
Kišno nedjeljno jutro omelo je
mnoge u nakani da odu na Otar.
Čim je fra Mile Vlašić, točno u podne, započeo svetu misu, kiša je prestala, tako da je cijelo poslijepodne
ugodnije bilo vani nego u pripremljenim šatorima. U svojoj propovjedi, fra Mile je posebice naglasio
značenje suživota čovjeka i prirode i
druženja među ljudima, u čemu lovci mogu biti primjer drugima. Sjećajući se svih umrlih lovaca, branitelja
i svih onih koji su prolazili ovim prostorima, zazvao je Božji blagoslov
na nas žive da ovu prekrasnu prirodu i život u njoj sačuvamo.
Po završetku svete mise, slijed
događanja kao i svake godine. Razmjenjuju se pozdravi, onaj tko je
ovdje prvi put ne može doći „k sebi“
od uzbuđenja. U međuvremenu
Milka i Marinko, domaćini što se
tiče pripremanja hrane, počinju s
16
podjelom graha. Svatko sebi nalazi
mjesto i poslužuje se. Ovakav grah
se može pojesti samo ovdje, bio je
najčešći komentar.
Još jedan sadržaj zaokupio je
pozornost nazočnih. Fotograf Marko Mandić, koji od početka događanja na Otaru svojom kamerom
i fotoaparatom bilježi što se ovdje
događa, priredio je izložbu fotografija „Od prvog Otara do danas“.
Izložba je pobudila veliko zanimanje. Nakon razgledanja, fotografije
su rasprodane, a prihod je išao u
fond Udruge.
I ove godine, unatoč kiši, bilo je
onih koji su prvi put ovdje. Posebnu pozornost na sebe je privukla
grupa iz Trebižata (Veselko Zubac,
Slavo Kordić, Ilija Soče, Milenko
Martinović, Ljubo Jovanović i stari
lovac Nikola Jukić – Pita). Oduševili
su nazočne svojim pjevanjem. „Bili
smo na Misištu za dvije posljednje
godine, ovdje smo prvi put i, ako
Bog da, eto nas i dogodine“, govori
Veselko i započinje „Hercegovina…
moja je domovina…“.
Vrijeme polako odmiče. Razmjenjuju se zdravice. Po stolovima
se raznose uštipci i sir. Jura neumorno reže pršut i stalno opominje: Nemoj da nešto fali. I zaista nije
ništa falilo. Ovdje smo danas, kako
je to i inače u lovu, svi bili jednaki,
od „običnog“ lovca do općinskog
načelnika i predsjednika županijske
vlade. Jedino je predsjednik svih lovaca Herceg Bosne, Ilija Vrljić, koji
redovito bude ovdje, imao razloga
osjećati posebno zadovoljstvo svojim članstvom.
Nakon sudjelovanja na misi ...
... mnogi su se i pričestili
... a mnogi su požurili pod šator okrijepiti se
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LU „Kuna“, Jajce: BROJNE ATRAKCIJE U „GRADU VJEKOVA“
Ako ovdje ne bude
lovnog turizma, gdje će ga biti
Jajčani drže da im je medvjed najvrjednija divljač u lovištu. No, od njega imaju malo koristi.
Odstrijelili su samo dva primjerka. Nema izvoza, a na domaćem su tržištu niske cijene, pa se
ne isplati loviti ga. Ali, čvrsto vjeruju da će doći bolja vremena za njih
Jajce se po vodopadu prepoznaje
Dobroslav Vrdoljak
T
eško je odlučiti se odakle početi, kad na red dođe reportaža o Jajcu i njegovoj LU „Kuna“. Jajce, doista, nudi
niz znamenitosti iz davne prošlosti, iz bliže prošlosti,
ali i iz sadašnjosti. O svemu se ima što reći. Tu je stari grad
i njegova povijest, slap i njegove ljepote, prelijepa biserna
Pliva i njezina jezera, kompleks mlinica koje plijene oči turista i običnih prolaznika, lijepa i bogata lovišta iako su malo
previše brdovita, objekti u lovištima, u ratu svi redom uništeni ali ih ponovno i u još većem broju izgradiše vrijedne
ruke jajačkih lovaca. Pokušat ću o svemu tome pomalo, te
uz pomoć fotografija približiti našim čitateljima povijest,
prirodne i lovne ljepote Jajca.
PROCVAT U VRIJEME AUSTROUGARSKE
Predsjednik LU „Kuna“, Marko Bilandžija, odnedavno
je umirovljenik pa ima više vremena posvetiti se lovstvu,
izgleda, njegovoj glavnoj preokupaciji. Dok smo ispijali jutarnju kavicu, dogovorili smo se što ćemo obići, vidjeti i o
čemu ćemo razgovarati.
Pošli smo put zapadnih dijelova lovišta, u Sekciju Ćusine, gdje smo vidjeli lijepu lovačku kuću. Radovi na njoj u
završnoj su fazi, pa se neke aktivnosti u njoj već odvijaju.
Ovaj dio lovišta bogat je divljom svinjom, medvjedom i
www.lovackisavez-hb.ba
srnećom divljači. Ubrzo nailazimo
na čeku za odstrel visoke divljači,
ispred koje se još vide ostaci hrane
koju divljač još nije uspjela pojesti.
Tu je i jedno hvatalište za divlje svinje. U ovom je dijelu lovišta nešto
veći broj divljih svinja, pa ih hvataju
i prenose u druge dijelove lovišta,
nešto oskudnije ovom vrstom divljači. I neka druga lovišta nešto slično mogu raditi, i ne samo s ovom
divljači, pomislio sam. Zaustavili
smo se na jednoj uzvisini kako bismo se nagledali velikoga Plivskog
jezera i strmih brda koja ga okružuju. Pitam Marka koje sve divljači
ima na ovom području. „Na dijelu
koji smo prošli najviše ima divljih
svinja, medvjeda i srneće divljači,
a u jezeru kojega upravo promatramo ima dosta patke, poglavito
gluhare, a u doba selidbe ima pataka svih vrsta. Ima dosta crne liske,
a navraćaju guske i ždralovi. Nisu
rijetki ni labudovi. U nizinskim dije-
lovima ima dosta zeca i lisice. Sve
u svemu, pravo bogatstvo“, nije škrtario u nabrajanju čelnik jajačkih lovaca odgovarajući na moja pitanja.
Navratili smo i u Lovački dom
u središtu Jajca, blizu starog mosta preko Plive. To je zgrada zidana 70-ih godina prošlog stoljeća i
tada je nosila naziv „Tri patke“. Sada
je u njezinu prizemlju ugostiteljski
„program“, a kat dijele jajački lovci
i ribolovci. Zanimalo me, naravno,
stanje u lovačkom miljeu Jajca, pa
smo i o tome razmijenili nekoliko
riječi. Organizirano lovstvo u Jajcu
ima svoje začetke u 1896. godini,
za Austrougarske Monarhije. Prvi
predsjednik bio je neki Stanko Karajzl. U to je vrijeme u Jajce došla
željeznica, izgrađena Elektrobosna
i niz drugih javnih objekata. Bilo je
to razdoblje procvata Jajca. Lovačko društvo tada je imalo 38 članova, a da bi netko postao novi član,
morao je čekati da se netko od tih
38 odseli, prestane se baviti lovom,
ili da umre. Smjenjivali su se predsjednici: Mandići, Rakitići, Hadžiosmanovići, itd. Prije Domovinskog
rata u Jajcu je bilo jedno lovačko
društvo, „Srndać“. Poslije rata formirana su dva: LU „Kuna“ sa sjedištem
u Jajcu i LD „Srndać“ sa sjedištem u
Vincu. LD „Kuna“ ima 228 članova, a
oba lovačka društva, sporazumno,
gospodare s oko 35.000 hektara
lovne površine. Sa susjedima Društvo izuzetno dobro surađuje, ali
opet ponekad u njegovo lovište
upadaju lovokradice, najčešće iz
Srndaća. Devet su prijava obradili
i poslali sudu, ali sve su „pale“. Nešto tu, očigledno, ne valja. Imaju
jednoga uposlenog lovočuvara, a
ovih dana raspisan je natječaj za
još jednoga. Marko veli da Društvo
financijski dobro stoji, iako su im
veliki troškovi lovočuvarske službe,
a nešto izdvajaju i za koncesiju.
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
DIVLJAČ
O ovdašnjoj je divljači nešto već
kazano, ali ima toga još. Jajčani drže
da im je medvjed najvrjednija divljač
u lovištu, ali od toga imaju malo koristi. Odstrijelili su samo dva primjerka.
Nema izvoza, a domaće tržište nudi
niske cijene, pa se ne isplati. Neka
čeka povoljnije vrijeme. Među predatorima, najznačajniji je vuk. Nije
rijedak slučaj da se vuk odstrijeli u organiziranom, ali i u usputnom lovu.
Od štetočina, znatne štete nanose
lisica i kuna, koje je sve više u lovištu.
Ona uništava zeca i pernatu divljač,
posebice njihov podmladak. Osim
vuka, lisice i kune, znatne štete ovdje
čine orlovi i jastrebovi. Naselili su divokozu i ima je u priličnom broju, ali
za ovu divljač vrijedi stalna zabrana
lova. Uvozili su fazansku divljač, ali
su od toga odustali jer nemaju prave terene za prihvat fazana. Od utemeljenja Društva pa do danas imali
su dva slučaja trihineloze kod divljih
svinja i dva slučaja bjesnila kod lisice.
Trofejna vrijednost veprova i srnjaka
u porastu je.
OBJEKTI
Iako smo neke od objekata već
vidjeli u lovištu, ipak je Marko želio
reći da veliku brigu posvećuju izgradnji lovnouzgojnih i lovnotehničkih
objekata. U posljednjih 10-ak godina
izgradili su 6 visokih zatvorenih čeka
za lov medvjeda, vuka i divlje svinje, a
neke mogu poslužiti i u lovu srnjaka.
Čeke se redovito opskrbljuju zrnatom
hranom i klaoničkim otpadom. Za divokoze imaju 4 hranilišta i nekoliko
osmatračnica. Za srneću divljač toga
je još i više. Izgradili su 6 lovačkih
kuća, u svakoj sekciji po jedna. Tu se
REPORTAŽA
lovci sastaju i druže prije i poslije lova,
tu planiraju i dogovaraju zadatke. Od
lovačkog doma nemaju nikakve dobiti, samo izvjesne komunalne troškove, ali neka ga, kažu, on ima drugu
svrhu i potrebu. I dalje im je oko 30
posto lovišta pod minama, pa nemaju nadzor nad tom površinom. Praktički se ne zna što tamo ima.
KINOLOGIJA
Odmah po utemeljenju Kinološkog saveza Herceg-Bosne, utemeljeno je i Kinološko društvo „Jajce“, ali
ono sada više funkcionira kao kinološka sekcija lovačkoga društva.
O kinologiji se brine Mato Ladan,
a planiraju poslati nekoliko mladih lovaca na pripreme za polaganje ispita
za kinološkog suca. Fond lovačkih
pasa im je dobar, pa ispada da imaju
jednog psa na tri lovca (u nekim je
društvima taj odnos daleko nepovoljniji). Najviše je posavskih goniča,
ali i dalje dugonogim goničima daju
prednost. Vjerojatno zato što imaju
teške planinske terene, dubok snijeg,
a najradije idu u lov na divlju svinju.
Imaju krvosljednika, pa tako ispunjavaju zakonsku obvezu što se toga
tiče. Kinološke su im usluge skupe,
ističe Marko, pa im se većina vlasnika
lovačkih pasa okreće za uslugama u
Republici Srpskoj.
STRELJAŠTVO
U Jajcu je nekada bila značajna
streljačka aktivnost, ali joj se u ratu
zamete trag. Sada su se odlučili obnoviti strelište, ojačati sekciju i dati joj
više pozornosti. Slavko Lukić, inženjer šumarstva, trudi se da to bude
kao nekada, ima potporu Društva
i za očekivati je uspjeh. Za sada idu
u Šipovo na obuku i uvježbavanje
gađanja glinenih golubova. Odlazi
njihova ekipa i na natjecanja, ali nemaju nekih zapaženijih rezultata. No
idu, i to je dobro. Kad budu imali svoje strelište, bit će i rezultati bolji.
CILJEVI I ZADACI
Visoka zatvorena čeka
18
Jajce je prije rata imalo 48.000
žitelja, a sada ih je 20.000. Tri i pol
godine izbjeglištva učinile su svoje.
Raselilo se pučanstvo, uništilo gospodarstvo, unijelo beznađe, mnogo
je mladeži otišlo u druge zemlje,
najgore je što su to bili školovani ljudi. Prije rata bilo je 12.500 uposlenih,
sada ih je 3500. Turistička se djelatnost sporo oporavlja.
Kad se sagledaju sve ove teškoće, lovstvo se ipak dobro snalazi. Tu-
Mlinovi na Plivi
ristička zajednica obavlja neke poslove, ali lovnog turizma još
nema. A baš u lovnom turizmu ovdje vide svoju priliku. Imaju
što ponuditi domaćem i stranom lovcu. Već sada pripremaju
organizirane skupne lovove na divlju svinju i vuka. Mogli bi
to biti i lovovi na močvarice, a tek kakve im se mogućnosti
pružaju u ponudi medvjeda. Sređivanjem tržišta i dobivanjem koncesije, da se zna čime tko gospodari, i uspostavom
učinkovitijeg sudstva, ovdašnje bi lovstvo zasigurno brzo
stalo na svoje noge. Jajce sa svojim prirodnim ljepotama jedinstven je muzej na otvorenom. Njegove prirodne ljepote
izmamiše kod putopisaca takve osjećaje da ga nazvaše „kontinentalnom Venecijom“. Ti prirodni ukrasi poznati su širom
svijeta, a posebno Plivska jezera, kanjon Vrbasa, slap Plive pri
samom ušću u Vrbas, a sve to gotovo u središtu grada. Plivska jezera, rijeke i rječice pružaju izvanredne mogućnosti za
razvoj turizma, lova i ribolova i svih sportova na vodi. A tek
stari dio grada, s tvrđavom, čini poseban doživljaj. Nije onda
čudo što ovaj grad zovu i „gradom vjekova“. Lovci ovoga kraja
zato opravdana tvrde da će turizam u svim svojim oblicima,
a za njih je lovni turizam na prvom mjestu, uskoro doći do
punog izražaja.
Poslije ovih razgovora, Marko mi veli da bi bilo dobro vidjeti kako se snalaze u poslovnom smislu neki od mlađih povratnika, kako koriste i prepoznaju ono što im priroda nudi.
Otišli smo u selo Rika, koje se nalazi na istoimenoj rijeci. Zatekli smo jedno uzorno gospodarstvo, izgrađeno na samom
potoku. Tu su dva oveća bazena za uzgoj ribe. U jednom
je pastrva potočna i kalifornijska, a u drugom je šaran. Sve
ograđeno pletenom žicom. Na okolnim travnatim površinama pasu srne i srnjaci. Ima ih mladih i nešto starijih. Pri ulazu
je lijepo izgrađen objekt, koji se idealno uklapa u okoliš. Svi
su pomoćni objekti izgrađeni u istom stilu, nema kiča, nema
intenzivnih boja koje više plaše nego oduševljavaju. Vlasnik
ovoga imanja je Darko Tomić, mladi momak, lovac i veliki
zaljubljenik u prirodu. Ima on još velikih planova, ali neka se
malo stiša ova frka oko recesije, a i on da malo odahne od
investiranja. Ponudio nas je pravim domaćim pićem, šljivovicom naravno, a i darivao nas je s nekoliko primjeraka potočne pastrve iz vlastitog uzgoja.
Iako sam stalni gost i posjetitelj Jajca, uvijek se lijepo i
ugodno osjećam kad navratim. Doduše, više dođem u ribolov nego u lov, ali svaki dolazak u Jajce novi je doživljaj.
Zato, dragi lovci i ribolovci, dođite u Jajce, s najavom ili bez,
uvijek ćete biti rado primljeni. Ribolovci, bistro, lovci, dobra
vam kob!
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Ivo ZANE, predsjednik LD „Vepar“, Prozor-Rama
Zakon o lovstvu i koncesija na
lovište glavna su nam preokupacija
Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci smo trenda cijepanja mnogih
društava. To je vrijeme, kada je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i sada se
okrećemo drugim zadaćama
ni kupljen je i poslovni prostor u središtu grada u koji je smješten ured
Društva, tako se može reći da je u
organizacijskom i lovnogospodarskom smislu ostvaren veliki napredak. Veliki doprinos svemu ovome
dao je moj prethodnik Ante Dolić.
Stanko Ćurčić
N
akon što je i drugi put postao čelnikom ramskih lovaca, bilo nam je zanimljivo nakratko porazgovarati s Ivom Zanom, čovjekom koji uživa ugled među
ramskim lovcima, ali i među onima sa strane koji su imali
priliku upoznati ga ili se družiti s njim. Za očuvano jedinstvo
Društva, i za mnoge druge uspjehe, u razgovoru je pohvalio i svoga prethodnika, Antu Dolića.
Nešto o sebi?
Rođen sam u Rami gdje završavam osnovnu i srednju
školu. Ekonomski studij završavam 1981. u Sarajevu. Cijelo
vrijeme živim i radim u Rami. Član sam lovačkog društva od
1985. godine. Za tajnika Društva izabran sam 1992. godine.
U listopadu iste godine bio sam na Osnivačkoj skupštini
Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tri godine poslije bio sam
predsjednik Društva. Od tada do ožujka ove godine bio
sam rizničar, kada sam izabran ponovno za predsjednika.
Cijelo sam vrijeme aktivan član Društva.
Od kada egzistira vaše društvo i koliko članova ima?
Naše društvo postoji više od pedeset godina. Prije rata
u njemu je bilo više od 450 članova, sada ih je preko 300 i
taj se broj stalno povećava. Od rata, Društvo je imalo velikih
uspona, ali i teških trenutaka kad je jedinstvo bilo upitno.
Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci
smo trenda cijepanja mnogih društava. To je vrijeme, kada
je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i
sada se okrećemo drugim zadaćama.
Ivo Zane, predsjednik Vepra
Koje su aktivnosti obilježile rad
društva u proteklom razdoblju?
Dosta se toga uradilo u posljednjih nekoliko godina. Svaka je sekcija izgradila lovačku kuću, a neke i po
dvije. Osim izgradnje lovačkih kuća
provedene su i brojne aktivnosti na
uređenju lovišta. Izgrađen je veliki
broj različitih lovnogospodarskih
objekata, poboljšane su mjere uzgoja i zaštite divljači. U prošloj godi-
Novom predsjedniku suradnici su od velike pomoći
www.lovackisavez-hb.ba
Kako društvo trenutačno funkcionira?
Društvo od rata redovito održava godišnje skupštine na kojima se
podnosi izvješće o radu, kompletno
financijsko i ostala izvješća. Također
se svake godine održava natjecanje
u streljaštvu, a posljednje tri godine
i ciljanje u pokretnu metu. Redovito
organiziramo lovačku večer, zajedničke lovove s drugim društvima
i druge aktivnosti. Također smo
aktivni i na polju kinologije gdje u
suradnji s domaćom kinološkom
udrugom „Vran“ organiziramo različite kinološke manifestacije, a sve u
skladu sa Zakonom.
Što su glavni prioriteti u budućem radu Društva i s kakvim se problemima susrećete?
Sad nam je glavni zadatak dobiti koncesiju na lovište i organizirati
društvo i lovište u skladu sa Zakonom o lovstvu. Na razini Društva
konstantno radimo na stvaranju
uvjeta za dobivanje koncesije na
lovište kojim gospodarimo dugi
niz godina. To nam je trenutačno
prioritet i najvažniji cilj. Što se problema tiče, glavni problemi upravo i
dolaze zbog neprovedbe Zakona o
lovstvu, odnosno zbog nedobivanja
koncesije na lovište, što je dobro naveo glavni urednik našega glasila u
prošlom broju. Ima još usijanih glava koje love mimo pravila, ali toga
je sve manje. Društvo uspijeva cijelo
vrijeme organizirati lov u skladu sa
Zakonom, poštujući kalendar lova u
cijelosti.
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
to izazvati probleme, ali svakako ćemo nastojati objasniti
članstvu razloge povećanja članarine i vjerujem da će ljudi
to shvatiti i prihvatiti.
Društvo u budućnosti?
Prvi korak je, ponavljam, dobivanje koncesije i organiziranje planskog i dugoročnoga lovnoga gospodarenja. A
što se tiče samoga Društva, radit ćemo na disciplini unutar
Društva i tomu svaki član mora dati svoj doprinos. Nikakav
lovočuvar ne može držati cijelo Društvo pod kontrolom.
Treba, također, kad se za to steknu uvjeti, organizirati komercijalni lov, za što imamo sve pretpostavke, od divljači
do infrastrukture u lovištu.
Zane u društvu svoga psa i krznenih trofeja
A članarina? Hoće li ostati ista ili
će se povećavati? Hoće li biti problema ako se bude povećavala?
Kad se dobije koncesija na lovište, povećat će se izdatci Društva.
Neki poslovi u Društvu, a tu ubrajam
i lovočuvare, morat će se profesionalizirati, plaćat će se koncesije, štete od divljači, oprema, hrana za divljač i neki drugi izdaci. Kada do toga
dođe, sigurno će se morati povećati
godišnja članarina. Ne znam hoće li
Aktivan ste kinolog i član Kinološke udruge „Vran“?
Da, još od 1998. godine. Svake godine organiziramo ispit pasa goniča ili na zeca ili na divlju svinju, a sve s ciljem
da naši članovi imaju odgovarajuće pse za lov. U tome smo
imali i dosta uspjeha, tako da sve više naših članova ima pse
s rodovnicima i položenim ispitom prirođenih osobina. Moja
aktivnost u kinologiji izravno je povezana s goničima čiji sam
zaljubljenik od prvih lovačkih koraka. Uživam loviti s goničima
i za mene se ni jedan drugi lov ne može usporediti s njime.
LD „Vepar“, Prozor-Rama: SVEČANOST U SEKCIJI PROZOR
Svirka u planini
u čast nove lovačke kuće
Stanko Ćurčić
I
bi taj ručak koji je dva puta najavljivan. Tim prostorom prodefiliralo
je stotinjak gostiju. Okupljenima
se obratio predsjednik Društva Ivo
Zane. Pozdravio je nazočne i čestitao lovcima Sekcije Prozor na uspješnoj izgradnji kuće i naglasio da je to
osma kuća u Društvu.
Prije ručka goste je pozdravio
i predsjednik Sekcije Vlado Brizar:
„Pozdravljam nazočne a prije svega
svoje članove, koji su svojim radom,
trudom i zalaganjem najzaslužniji za
izgradnju kuće. Posebno zahvaljujem Zoranu Doliću, lovniku Sekcije,
koji je za svaki zakazani termin bio
tu. Zahvalio bih i Vladi Matešiću za
projekt, Marinku Džalti za vođenje
radova i, još jednom, svim donatorima. Sve se ovo, ipak, lakše realiziralo
zahvaljujući predsjedniku Odbora
za izgradnju kuće Dragi Jelićiću, kojem također zahvaljujem.“
Jela i pića zaista bi u izobilju.
Naravno, jelo bi vrhunskog okusa zahvaljujući kuharima na čelu s
profesionalnim kuharom Matom
Rotimom, inače članom Sekcije
Lug. Novca se iskupilo dovoljno da
20
I Prozorčani sada “svoj dom” imaju
se zatvori financijska konstrukcija.
Nešto je i ostalo za nastavak radova, vjerojatno na proljeće. Nazočne
je zabavljala profesionalna grupa
za vrlo male novce zahvaljujući poznanstvu i korektnosti od prije. Bilo
je veoma lijepo i neobično biti u šumovitoj planini, među
brdima, s „notama“ koje su do kasno u noć odjekivale između bukava na preko 1000 m nadmorske visine, prvi put, te
razbijale idilični planinski tihi ugođaj. Sutradan, jer ja nisam
bio do kraja, Vlado veoma zadovoljan reče: „Najdraže mi je
što sve završi bez ijednoga ‘krivog pogleda’.“
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Jarebica“, Mostar: NOVA ČEKA NA VRDIMA
Spoj mladosti
i iskustva,
formula za uspjeh
Ivica Lučić
T
murno nedjeljno jutro nije bilo previše obećavajuće
za lov, ali za lovce sekcije „Vrdi“, Lovačkog društva „Jarebica“ iz Mostara, to nije bila zapreka da se po običaju,
prije polaska u lov, okupe na jutarnjoj kavi u poznatom lovačkom sastajalištu, kafiću Frigos. Kada sam, u dogovoreno
vrijeme, stigao u kafić predsjednik društva Željko DžidićDžinks i predsjednik sekcije „Vrdi“ Nikola Golemac-Nidžo,
već su s grupom lovaca ispijali prvu jutarnju kavicu. Brzo
je pao dogovor i pokret prema Vrdima, planinskom selu
smještenom u sjeverozapadnom dijelu mostarskog lovišta,
gdje nas je u lovačkoj kući čekala većina lovaca članova ove
lovačke sekcije. Oni su danas, uz uobičajeni planirani lov,
imali i poseban razlog za okupljanje, a to je otvaranje novoizgrađene visoke čeke za lov vuka i drugih grabežljivaca
kojih u njihovom lovištu ima u priličnom broju.
Vozeći se kroz goranačku visoravan prema Vrdima tmurni
oblaci su počeli pokazivati svoje pravo lice u vidu prvih krupnih kapi kiše koje su zvonko udarale u šajbu automobila,
a s dolaskom u Vrde to je već bio pravi pljusak. Nova, lijepa
i ukusno uređena lovačka kuća je prvo što mi je po izlasku
iz automobila upalo u oči. Ispred kuće pod nadstrešnicom
dočekuju nas susretljivi domaćini, lovci koji su još sinoć, kao
prethodnica izišli na konak, kako bi jutros priredili doček za
ostale lovce i goste. Vidim mnoga poznata lica, kako starijih
tako i mladih lovaca, među kojima i moje učenike koje sam
obučavao kao lovne pripravnike. Slijede uobičajeni pozdravi,
stisak ruke, nuđenje kavom, rakijom, jelom. Svi su nekako srdačni, susretljivi, ljubazni i dobronamjerni, kao da se takmiče
u tome. Toplinu lovačkog susreta još ugodnijim činilo je veselo pucketanje vatre u kaminu i međusobne šale i podbadanja dobronamjernih lovaca i prijatelja u kojima su prednjačili
Križan Drinovac i Zdena Sesar, dok su Ivan Primorac-Lukić
i njegovi gangaši, spontanom hercegovačkom gangom, davali poseban „štimung“ ovom lovačkom ugođaju.
Akcija čišćenja putova i staza u lovištu
www.lovackisavez-hb.ba
Nikola Golemac (prvi slijeva) obraća se lovcima ispred čeke
Nikola Golemac, predsjednik sekcije, neprikosnoveni autoritet i vođa
ovih lovaca, saopćio je da je današnji plan izmijenjen i da se zbog jake
kiše neće vršiti lov nego će se samo
obaviti otvorenje lovačke čeke koje
je zakazano za dvanaest sati, te izdao
upute lovcima da do tada obave sve
pripreme vezane za prijevoz do čeke
i pripremanje zajedničkog ručka. Vrijeme do podneva iskoristio sam da
s Nidžom detaljnije razgledam kuću
i okoliš oko nje. Vrlo ugodno sam
se iznenadio kako je kuća sređena.
Nidžo mi reče da je to zapravo njegova vikendica koju je on pretvorio
u lovačku kuću i koju dijeli zajedno
sa svojim prijateljima lovcima. Lijepa
gesta nema šta!
Malo prije podneva zaputismo
se do novoizgrađene čeke kako
bi obavili čin njezinoga svečanog
otvaranja i stavljanja u funkciju. Kiša
je skoro prestala kad smo se iskupili ispred i ispod impresivne visoke
čeke, na kojoj ovim lovcima mnogi
mogu samo pozavidjeti.
„Izgradnja i otvaranje ove čeke
na neki način predstavlja i objedinjuje sve one aktivnosti i radnje
koje smo u proteklom periodu provodili u našem lovištu, od uređenja
staza i putova, iznošenja hrane, čišćenja i uređenja lokava i pojilišta,
do zaštite lovišta i divljači u njemu.
Ova čeka je izgrađena zajedničkim
radom i odricanjima svih članova
naše sekcije i uz pomoć našega
lovačkog društva, kojima se ovom
prilikom zahvaljujem, kao i svim
sponzorima koji su pomogli njezinu
izgradnju. Neka ona služi svim našim lovcima i neka bude u funkciji
razvoja lovstva i lovnoga gospoda-
renja u našem lovačkom društvu“,
istaknuo je Nikola Golemac u svome govoru prilikom otvaranja čeke.
Slijedi povratak u lovačku kuću i
zajednički ručak. Na trpezi prednjače lovački gulaš i mlada lešana jaretina, uz koje se odlično uklapaju
domaće crno i bijelo vino, a sve to
začinjeno je s neizostavnim lovačkim šalama i gangom „Lukićevih“
gangaša.
Ni loše vrijeme, ni izostanak
lova, ni dosadna kiša, nisu omeli
ove vrijedne, dobronamjerne i vesele lovce da uživaju i druže se na
lovački način, u jednom skladnom
spoju mladosti i iskustva koji zapravo predstavlja njihovu snagu i
njihovu formulu za uspjeh.
Gradnja čeke na Vrdima
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKE SPORTSKE IGRE
Sekcija Mravinjac najuspješnija
Anto Cvitanović
P
rve poslijeratne lovačke sportske igre, upriličene 5. rujna ove
godine, održane su na Bučićkoj
ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira krajolikom Novog Travnika,
gdje su lovci sekcije Bučići sagradili
lijepu lovačku kuću.
Prelijepo kasnoljetno jutro nagovještavalo je ugodan sportski
dan i dobru zabavu natjecateljima,
uzvanicima i mještanima sela Rankovići i Bučići.
Predsjednik Društva Mirko-Mićo
Lešić i tajnik Anto Cvitanović, nakon
što su pozdravili nazočne, obavijestili
su lovce da će se natjecati u pet disciplina: streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena, potezanju konopa i malom nogometu, i da je predviđeno i
natjecanje lovačke mladeži starosti
do deset godina u streljaštvu i skoku
udalj, a najstariji lovci natjecat će se
samo u streljaštvu. Uz ove obavijesti,
čelnici Društva izrazili su nadu da će
igre proći bez ikakva incidenta, u pravome sportskom duhu i da će potaknuti još bolje međuljudske odnose
unutar sekcija i u Društvu, nakon
čega je predsjednik Mirko-Mićo Lešić
natjecanje proglasio otvorenim.
Počelo je s gađanjem zračnom
puškom. Pet sekcija, s po pet strijelaca, svaki po pet hitaca. Najbolji su bili
strijelci sekcije Gradina, drugo mjesto pripalo je sekciji Mravinjac, treće
sekciji Sebešić, četvrto sekciji Bučići,
a peto sekciji Novi Travnik. Pojedinačno, prvo mjesto osvojio je Krunoslav
Cvitanović, drugo Mijat Ivoš, a treće
Vlado Marković-Adeša.
U ovoj disciplini, za lovačku
Lovci-natjecatelji nakon završenih Igara
mladež nastupili su: Luka Jakić,
Pavo Ivoš, Dominik Knežević, Žarko Šiško, Josip Jakić i Marko Skipac.
Prvo mjesto podijelili su Josip Jakić, Pavo Ivoš i Luka Jakić, drugo
mjesto zaslužio je Žarko Šiško, a
treći je bio Dominik Knežević.
U kategoriji najstarijih lovaca
natjecali su se počasni članovi Društva: Marijan Franjić (osvojio prvo
mjesto), Mijo Tomić-Baćko (osvojio
treće mjesto) i Vlado Lešić (osvojio
drugo mjesto).
U drugoj po redu disciplini, bacanju kamena, sudjelovala su po tri natjecatelja iz svih pet sekcija. Najbolji
su bili bacači sekcije Mravinjac, a daljnji je poredak bio sljedeći: Sebešić,
Bučići, Gradina, Novi Travnik. Najbolji
pojedinac bio je Mario Tomić, drugo
mjesto osvojio je Mirko-Mićo Lešić, a
treće Nenad Ivoš.
U skoku udalj natjecala su se po
tri skakača iz svake sekcije. Po sekcijama, poredak je bio sljedeći: Mravinjac,
Bučići, Sebešić, Gradina, Novi Travnik,
“Lovačka mladost” s prigodnim priznanjima
22
a pojedinačno: Mario Tomić, Josip Ivoš i Anto Radman.
Kod mladeži, u ovoj je disciplini najbolji bio Pavo Ivoš,
drugo su mjesto podijelili Žarko Šiško i Dominik Knežević, a
treće Josip i Luka Jakić.
Četvrta disciplina, potezanje konopa, bila je najnapetija.
U borbi za prvo mjesto ostali su konopaši Mravinjca i Sebešića. Nakon nekoliko pokušaja, ni jedna ekipa nije uspjela potegnuti visak preko označene granice, te su suci odlučili da u
ovom natjecanju prvo mjesto podijele obje ove sekcije. Do
drugoga mjesta „potegnuli“ su konopaši Gradine, do trećega
konopaši Bučića, a do četvrtoga konopaši sekcije Grad.
U malom nogometu, posljednjoj disciplini ovih igara,
mogle su se vidjeti prave majstorije, pogotovo starijih lovaca. Ipak, za najboljeg igrača proglašen je Krunoslav Cvitanović, lovac sekcije Gradina, a daleko najbolji i najatraktivniji
vratar, premda šezdesetpetogodišnjak, bio je Marko Mlakić, član sekcije Bučići.
Po sekcijama, najbolji su bili malonogometaši Sebešića,
do njih su bili lovci-nogometaši Sekcije Bučići, treće je mjesto pripalo Sekciji Mravinjac, četvrto Sekciji Gradina, a peto
Sekciji Grad.
Po okončanju lovačkih sportskih igara, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić zahvalio je natjecateljima na fer i športskom ponašanju i na ambijentu u kojem su se i oni i promatrači mogli ugodno i dobro zabaviti. Kapetanima odnosno
predsjednicima sekcija uručio je prigodna priznanja, pri
čemu su najveći pljesak zaradili mladi lovci. Premda uglavnom tek desetogodišnjaci, pokazali su odlike odrasloga i formiranog čovjeka, od koga može izrasti i pravi lovac. Borili su
se, radovali i stoički podnosili poraz, kao zreli ljudi i sportaši.
Predsjednik Društva u ovoj je prigodi uručio zahvalnice
Fabi Staniću, zapovjedniku Policijske stanice Novi Travnik,
Gabrijelu Perkoviću, vođi Sektora Policijske stanice Novi
Travnik, te Općinskom odboru HDZ-a, za zasluge u sprječavanju krivolova, očuvanju prirode i divljači i organizaciju rada
i djelovanja Društva.
Druženje je završeno lovačkim grahom koji su pripremili
Vlatko Mamuša-Paradajz i Zdravko-Goran Marin, pečenjem i sve to uz pravu bučićku rakiju. A svima je bilo milo čuti
kad je Mirko-Mićo Lešić obećao da će ovo natjecanje postati
tradicionalnim.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: OTVARANJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ
“Podjele“ na otvaranju lovne sezone
Ivica Drmić
P
rva nedjelja u listopadu tradicionalno služi za otvaranje lova na sitnu divljač. No, izbori u BiH taj su početak
prolongirali na 10. listopada. Ministarstvo šumarstva,
poljoprivrede i vodoprivrede odobrilo je odstrelne kvote
za glavne vrste sitne divljači (zec, trčka i divlja patka). Osim
toga predmet lova su i predatori, te ptice močvarice. U
sklopu priprema za početak lovne sezone provedene su
određene aktivnosti koje omogućuju uspješan lov na sitnu divljač. U organizaciji KD „Vitez“ i uz suradnju s Veterinarskom stanicom, obavljeno je cijepljenje pasa (lovnih
i nelovnih) protiv bjesnoće, uz određene pogodnosti (25
posto niža cijena, uz potvrdu o cijepljenju svog ljubimca,
identifikacijsku markicu s brojem, te dvije besplatne tablete
za čišćenje pasa od unutarnjih parazita). Vlasnici pasa imali su mogućnost da psima ugrade čip, uz dodatnu cijenu.
Ovu mogućnost, koja je zakonski obvezna, iskoristilo je 18
vlasnika pasa. Također u organizaciji KD „Vitez“ održan je
ispit prirođenih osobina na otvorenom terenu (područje
Hum). Ovom aktivnošću određeni broj lovnih pasa ispunio
je uvjete iz članka 58. Zakona o lovstvu FBiH. Pozitivno je
ocijenjen eksterijer jednoga lovnog psa. Ispitu prirođenih
osobina pristupilo je 6 lovnih pasa, 3 su položila. Jedan se
pas preporučuje za slanje na više razine natjecanja.
Imajući u vidu da prošle godine nije bilo lova zbog zabrane, da je u lovu na krupnu divljač sudjelovao mali broj
lovaca, te je većina odluka na nedavno održanoj Skupštini donesena jednoglasno, očekivalo se da će ovogodišnje
otvaranje lova proći bez problema. No, nije bilo tako.
Nekvalitetno pripremljen sastanak Upravnog odbora,
uz lošu komunikaciju i nedostatak tolerancije s obje strane, doveo je do povećanja napetosti između većine članova Upravnog odbora, na jednoj strani, i članova Upravnog odbora iz najbrojnije lovne jedinice, Hum. Članovi
Upravnog odbora nisu se mogli dogovoriti oko područja
www.lovackisavez-hb.ba
na kojem će se loviti. Argument
je bio da je to jedino područje za
lov sitne divljači s velikim brojem
sudionika. Protuargument je da će
velika koncentracija lovaca i lovnih
pasa goniča rastjerati krupnu, ponajprije srneću divljač, koja tu obitava. U konačnici su i lov i lovački
ručak organizirani na području dvije lovne jedinice.
Prohladan jesenji dan, s jakom
maglom, karakterističan za Lašvansku dolinu, nije previše obećavao.
Relativno mali broj lovnih pasa,
nedovoljno tjelesno pripremljeni i
uvježbani, bujna vegetacija za ovo
doba godine, te obvezne mjere sigurnosti zbog magle, utjecali su da
taj dan bude zapamćen ponajviše
kao dan za druženje. Na oba lokaliteta bilo je nazočno oko 70 lovaca
različite dobi, psi su slabo tražili, a
odstrela nije bilo. Uz priču i šale, što
životne, što lovačke, kvalitetan ručak
i dobru kapljicu, dan je prošao brzo.
Mlađi primjerci divljači, koji do
sada nisu osjetili lov i opasnosti koje
ih očekuju, dobili su dodatno razdoblje kako bi se prilagodili na nove
uvjete. A nastali nesporazum trebao
bi se riješiti čim prije, kako ne bi došlo do daljnjeg produbljivanja krize.
Sitni nesporazumi nisu pomutili očekivano zadovoljstvo
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Pavlovica“, Novi Travnik:
LOV SRNJAKA
Dragan Jukić podijelio je zadovoljstvo odstrela sa svojim kolegama
Pripreme
donijele
rezultat
Anto Cvitanović
U
reviru Sekcije Sebešić Lovačkog društva “Pavlovica”,
na Lučevcu, 29. kolovoza
ove godine, Dragan Jukić, predsjednik Sekcije Bučići, odstrijelio
je srnjaka. Naime, nakon dugoga
i mukotrpnog iščekivanja lovaca,
uz posredovanje Lovačkog saveza
Herceg Bosne i golemi trud njegovih čelnih ljudi, stigla je suglasnost
županijskoga resornog ministarstva na Godišnji plan gospodarenja
lovištem, nakon čega je Upravni
odbor Društva donio odluku o lovu
srnjaka.
Ali, da bi lovac mogao dobiti
dozvolu za odstrel, morao je, sukladno pravilniku Društva koji to
regulira, sakupiti određeni broj
bodova za svaku lovnu divljač. A to
je mogao samo sudjelovanjem u
radnim akcijama koje su obuhvaćale prihranu divljači, uništavanje
štetočina, čišćenje i održavanje
putova i lovačkih staza, popravak
lovnih i lovnogospodarskih objekata, punjenje solila i hranilišta i sl.,
a u prvom redu morao je izmiriti
sve svoje financijske obveze prema Društvu i lovočuvarskim patroloma koje su radile na suzbijanju
krivolova.
Ove godine, najviše sreće i najbolje pripreme imala je
skupina lovaca iz Sekcije Bučići. Kako u razgovoru reče jedan njihov stari i iskusni lovac, pripreme su započele još
sredinom travnja ove godine i obuhvaćale su uglavnom
sve radnje potrebne za siguran odstrel. U lovu u kojem je
Dragan Jukić odstrijelio srnjaka, još su sudjelovali Mario
Jukić i Ivo Kolar. Srnjak je trofejno vrijedan, o čemu će
ocjenu dati povjerenstvo za ocjenu trofeja, čije je predsjednik Stjepan Alojz Ružić, u novotravničkome lovačkom društvu poznat kao Čiča, ujedno i počasni predsjednik Društva.
LU „Livanjsko polje“, Lištani: MEDO U BUNARU
Spas u posljednji čas
Anđelko Ištuk
D
a je sve više istinskih lovaca i zaljubljenika u prirodu,
svojim postupkom pokazao
je Ante Brko iz Odžaka, sela podno
Dinare, lovac Sekcije Lištani. Zahvaljujući njemu, spašen je mladi medvjed koji je neoprezno, možda zbog
zaigranosti, upao u zapušteni stari
bunar dubok oko četiri metra. Bunar
se nalazi na dosta nepristupačnom
terenu Dinare, na lokalitetu Dujića
ploča, iznad sela Odžaka. Čim je
pronašao medvjeda, Ante je odmah
o tome obavijestio mjerodavne iz
svoje lovačke udruge, a akcija spašavanja uslijedila je sutradan.
24
Po dogovoru, spasioci su odlučili otpiliti omanje bukovo deblo,
spustiti ga u bunar i tako medvjedu
omogućiti izlazak. I uistinu, nakon
što su spustili deblo i sklonili se na
„sigurnu udaljenost“, medo je bez
previše oklijevanja, na veliku radost
prisutnih, vješto i u trenu se uspevši
uz deblo, napustio duboki bunar. Po
izlasku se kratko osvrnuo na spasioce, kao da im zahvaljuje, i onda se
hitro zaputio prema gustoj jelovoj
šumi, na toliko mu dragu slobodu.
Uime Udruge, zahvaljujemo svima onima koji su sudjelovali u akciji
spašavanja mladoga medvjeda i
Bunar u kojem je “zaglavio” mladi medo
tako na najbolji način pokazali, da biti pravi lovac nikako ne
znači samo odstrijeliti divljač. Ponajprije, to znači biti dobar
gospodar i sluga prirode i lovišta, kad god to zatreba.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Fazan“, Odžak: KALENDAR LOVA SITNE DIVLJAČI I PREDATORA
Mjere u interesu lovaca i divljači
Grga Grgić
FAZAN I ZEC
Lov na fazana otvara se 17. listopada 2010. godine. Lovni
su dani: 17., 24. i 31. listopada; 7., 14., 21., 25. i 28 studenoga;
5., 12., 19. i 26. prosinca 2010. te 1. i 2. siječnja 2011. godine.
Lovni dani na zeca su 3l. listopada i 19. prosinca 2010.
godine.
Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornom mjestu vođa grupe dužan je unijeti imena lovaca koji sudjeluju u
lovu, u dozvolu za lov i provjeriti ispravnost oružja i opreme
za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumente za
pse, ukoliko se vode u lov. Lovac koji kod sebe ne bude imao
navedeno, ne može ići u lov. Poslije završetka lova obvezno
ispuniti propratnicu za divljač.
Lovi se u vremenu od 8.30 do 16.00 sati, izuzev dana
otvaranja kad se lovi do 13.00 sati.
Zborna mjesta određena su Odlukom Upravnog odbora
i sastavni su dio Kalendara lova. Ukoliko s grupom želi loviti
na području lovišta druge sekcije, vođa lovne grupe dužan
je najaviti se predsjedniku te sekcije najmanje dva dana prije lova. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile predsjedniku sekcije, ne mogu taj dan loviti. Prije polaska u lov
vođa grupe dužan je upoznati članove s vrstom divljači koja
se lovi, načinom lova, vremenom završetka lova i mjerama
sigurnosti kojih su se svi lovci dužni pridržavati, s posebnim
osvrtom na ponašanje u blizini naseljenih mjesta (članak 18.,
19. i 20. Pravilnika o gospodarenju u lovištu). Zabranjuje se
uporaba alkohola u lovu i obvezno je, radi lakšeg praćenja i
Vinjani – Posušje
Dolijala vučina
Bruno i Ivan Galić
Mladen Bešlić
N
a planinama hercegovačkog krša vukovi godinama napadaju i kolju krupnu i sitnu stoku, prolazeći
najčešće nekažnjeno. Lovci se teško odlučuju or-
www.lovackisavez-hb.ba
uočavanja ostalih lovaca u lovu, nositi narančaste fluorescentne trake
na kapi ili prsluku. Vođa grupe dužan je lovca pod utjecajem alkohola i bez fluorescentne trake isključiti
iz lova. U lovnom danu lovac može
odstrijeliti samo jednog fazana –
mužjaka, a kad se lovi zec i jednoga
zeca. Poslije ručka u prirodi, svi su
lovci dužni pokupiti i zapaliti zaostalo smeće, a ukoliko je stakleno ili je
riječ o limenkama, trebaju ga vratiti
kući, nikako ga ne ostavljati u prirodi.
Lovačke patrone koje ostanu poslije
pucanja lovac treba uredno vraćati
kući i odlagati u smeće. Za izvršenje
ovih mjera odgovoran je vođa lovne
grupe. Lovci su dužni pridržavati se
odredaba Zakona o lovstvu i normativnih akata Društva.
kim danom u popodnevnim satima,
od 16.00 sati do Zakonom o lovstvu
predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). U tijeku lovnog
dana lovcu je dopušteno odstrijeliti do 5 močvarica. Dozvolu za lov
obvezno popunjavati i dostavljati u
ured Društva.
LISICA, DIVLJA MAČKA, KUNA
Lov divlje patke dopušten je nedjeljom (cijeli dan) od 1. rujna 2010. do 1.
ožujka 2011., a divlje guske od 1. rujna
2010. do 31. siječnja 2011. godine.
Od 1. prosinca 2010. do 1. ožujka
2011. godine dopušten je lov sva-
Lov je dopušten od 1. prosinca
2010. do 1. ožujka 2011. svakim danom čekanjem u poslijepodnevnim
satima, od 16.00 sati do Zakonom o
lovstvu predviđenog vremena (dva
sata poslije zalaska sunca). Dozvolu za
lov predavati tjedno i sva zapažanja
napisati na poleđini. Lovi se isključivo
dočekom, puškama sačmaricama.
Lov hajkom dopušten je u organizaciji sekcije subotom i nedjeljom
u vremenu od 8.30 do 16.00 sati i
te akcije ulaze u razduživanje poena lovaca za iduću lovnu godinu, a
odbor sekcije može donijeti i da su
obvezne. Dozvola za lov je obvezna,
a vadi je lice koje je odgovorno za lov
toga dana.
Obvezne akcije na razini Društva
bit će posljednje nedjelje u siječnju,
veljači, ožujku i travnju, kad će se vršiti i prebrojavanje divljači. Područja
za akcije bit će naknadno određena.
Svi su članovi dužni planirati svoje
obveze i nazočiti akcijama u navedenim terminima.
ganizirati hajku i tek je se sjete kad
im vukovi naprave štetu – pokolju
lovačke pse.
Na području posuške općine
česte su štete od vukova. Istina, nisu
većih razmjera, seljacima strada pokoja ovca ili janje, ali najčešće stradavaju lovački psi u tijeku i poslije lova.
U posljednje vrijeme bilo je slučajeva da su vuci rastrgali i pojeli psa
vezanog u lanac, ito kod kuće, u naseljenom mjestu. Samo ove godine
od kraja lovne sezone (kraj veljače)
pa do danas, na području zapadnog
dijela općine Posušje (Vinjani, Vir)
stradalo je 18 lovačkih pasa. Vukovi
su se toliko osokolili da ne odstupaju ni pred frekventnim prometnicama koje prelaze bez ikakve bojazni.
Nedavno mi je ispričao jedan moj
prijatelj, inače pripadnik granične
policije, kako su tijekom redovitog
praćenja i nadzora državne granice
u nekoliko navrata promatrali čopor
vukova koji se bezbrižno kretao kroz
polje prema obližnjem selu gdje su
sutradan zadavili 2 mlada psa.
Ovih dana u zaseoku Vinjani,
mladi lovac Bruno Galić ostao je
bez vrsnog psa goniča kojega je vuk
pojeo nedaleko od kuće. Ljutit što je
izgubio vjernog pomagača na početku lovne sezone, odlučio je napraviti zasjedu i sačekati vuka. Nakon nekoliko noći čekanja na terasi
obiteljske kuće, vučina se pojavio u
dvorištu i odmah nasrnuo na mladog psa pasmine samojed. Psa je
Bruno spasio pucajući u zvijer koju
je oborio iz drugog hica. Ubrzo su
mu stigli upomoć kolege iz lovačke
grupe Jozo i Ivan Galić. Veselju nije
bilo kraja. Riješio se opasnog napasnika a i prvi trofej je tu.
Vuk je bio u dobroj kondiciji i
dobro ugojen. Očito mu nije nedostajalo hrane, zbog koje je glavu
izgubio.
Što ga je natjeralo da se toliko
približava čovjeku – svom najvećem
neprijatelju – teško je reći. To i još
nekoliko zagonetnih pitanja o vuku
na ovom području treba dobro proučiti i ispitati.
DIVLJA PATKA,
GUSKA I OSTALE MOČVARICE
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Galeb“, Čapljina: ŠTETE OD DIVLJAČI
Divlje svinje
“popile vino“
Jure Musulin
P
rolazeći u rujnu čapljinskim
poljima u kojima su vinogradi, nije se moglo ne zamijetiti
različita plastična „strašila“ ovješena
po vinovoj lozi. U prvi mah čovjek
bi pomislio da je to zbog ptica, da
se one poplaše. Ali ne, ovdje je bila
riječ o plašilima za divlje svinje, koje
su u svojim „noćnim pohodima“
doslovce harale po ovdašnjim vinogradima. U ljetnim mjesecima one
često zađu u polja tražeći hranu po
kukuruzištima i strništima, a u kasno
ljeto na red dođe i grožđe. Najviše
su na udaru, naravno, one parcele
pod vinogradima smještene tik pokraj šuma, proplanaka i brda, odakle
bi svinje dolazile.
Vinogradari iz Gabele, Gabele
Polja, Crnića, Gorice, Struga, Trebižata i još nekih mjesta bili su na
mukama. Na različite načine pokušavali su „obraniti“ svoje vinograde,
netko s više, netko s manje uspjeha.
U pomoć su pristizali i lovci, koji bi
dežurali do kasnih noćnih sati. U
tim noćnim „dežurama“ bilo je i komičnih situacija, kad bi svinje nadmudrile čovjeka. Jedan bi vinogradar, tako, dolazio svojim vozilom u
predvečerje čuvati grožđe i parkirao
bi se tik pokraj svoje parcele. Tu bi
dežurao svaku noć do kasnijih sati:
nekad do pola noći ili do iza pola
noći, nekad čak i do 3-4 sata ujutro.
Kad bi pošao kući opalio bi iz puške
u zrak, kako bi „upozorio“ svinje da
ne dolaze. I one doista ne bi dolazile
Pustoš u vinogradima, djelo divljih svinja
dok je on bio tu. Ali ujutro, kad bi došao obići svoj vinograd,
imao bi što vidjeti – one su opet dolazile.
Divlje se svinje, naime, vrlo brzo naviknu na promjene
u prirodi, pa tako i na ovog „junaka“ iz naše priče i opet nastave „po svome“. Razlog za njihovu ovogodišnju malo veću
prisutnost na spomenutim lokalitetima možda leži i u činjenici što je susjedno lovačko društvo iz Ljubuškog ranije
otvorilo lov na divlje svinje. Time su one pokrenute iz toga
graničnog prostora i našle su više mira na ovome dijelu. A
LD „Galeb“ odlučilo je ove godine ne vršiti redoviti odstrel
divljači, već samo sanitarni te u slučajevima kao što je, primjerice, ovaj, kad svinje napadaju poljoprivredne usjeve.
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: RADNE AKCIJE U LOVIŠTU
Zarasli putovi i staze?
Ne, ne daju to lovci
Anto Cvitanović
L
Uz dobar rad i dobro “naoružanje”, staze i putovi “ko novi”
ovačko društvo „Pavlovica“ iz
Novog Travnika, na temelju
svoga godišnjeg plana radnih
akcija, uz sudjelovanje lovaca svih
pet sekcija, organiziralo je 26. rujna
2010. radnu akciju prosijecanja i čišćenja putova u lovištu.
Stipo Bošnjak-Mima, predsjednik Sekcije Mravinjac, najbrojnije
sekcije Društva, okupio je svoja 62
lovca u 8 sati kod lovačke kuće na
Mravinjcu, gdje ih je lovnik sekcije
upoznao sa zadatkom: prosijecanje
puta od sela Ruda pa prema Djakovićima. Bio je to ozbiljan zadatak,
a po završetku napornoga i kišovi-
26
tog dana Vlado Lešić, počasni član
Društva i najstariji član Sekcije, pohvalio je sve sudionike radne akcije i
pozvao ih na lovački gulaš koji su za
tu prigodu pripremili Jozo ZlatunićMigan i Stipo Zlatunić-Bečarov.
Predsjednik Sekcije Novi Travnik,
Zlatko Senkić, svojih je 13 lovaca
poveo na zborno mjesto, gdje ih
je lovnik sekcije Slavko Čabro upoznao sa zadatkom. Po završetku
prosijecanja staze, umorne i mokre
lovce okrijepili su Mijo Stanić i Željko Pobrić.
Lovci Sekcije Gradina, njih desetak, okupili su se kod lovačke kuće
na Vilenici, gdje su ih predsjednik sekcije Franjo Cvitanović
i lovnik sekcije Anto Cvitanović obavijestili da je njihovo
„radno mjesto“ prosijecanje prilaznog puta u dužini od dva
kilometra. Iako je bio prohladan i kišovit dan, mala ali odabrana ekipa lovaca uspjela je očistiti kilometar i pol puta, a
ostatak od pola kilometra očistit će, po dogovoru, 28. rujna,
uz sudjelovanje Ive Barnjaka i Stipe Čorića. Za okrepu promrzlih i mokrih lovaca pobrinuo se Ivo Barnjak. Treba, nažalost, istaknuti da se na radne akcije ne odaziva jedna grupa
lovaca, o čemu će biti obaviješten Upravni odbor Društva.
Na Bučićkoj ravni, gdje su se kod svoje lovačke kuće
okupili lovci Sekcije Bučići i njihov predsjednik Dragan Jukić, lovnik sekcije Stipo Marin-Macko izvijestio ih je da im
je obveza prosjeći i očistiti put od lovačke kuće do novosagrađene čeke na Liski. Za okrepu bučićkih lovaca pobrinuo
se Zdravko Marin.
Radno je, naravno, bilo i u Sekciji Sebešić, čiji je predsjednik Stipo Ivoš u Kolonama okupio 19 lovaca. Lovnik
sekcije, Slavko Jakić, na brzinu ih je upoznao sa zadatkom,
koji su uspješno i odradili. Potom su se okupili u svojoj lovačkoj kući, gdje ih je čekao topao čaj s rumom i vrući lovački gulaš koji je pripremio Ivica Krezić.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Zec“, Busovača: OTVOREN LOV NA NISKU DIVLJAČ
Do ručka lov,
poslije ručka – natjecanje u gađanju
Dobroslav Vrdoljak
S
obzirom na to da su izbori bili 3. listopada, otvaranje
lova na nisku divljač u ovoj je sezoni odgođeno za
10. listopada. Lovci su jedva dočekali da se to dogodi. Više su željni organiziranog izlaska u lovište, nego da se
što ulovi. Sve su sekcije zakazale mjesta okupljanja. Dan je
bio pomalo oblačan, ali nije bilo padalina, pa je sve teklo
po planu. Jedna grupa, kao i uvijek, ide s lovačkim psima i
nastoji nešto uloviti, a druga, još veća, ide odmah na mjesto okupljanja poslije lova i brine se o pripremanju gozbe.
Lovci obično u ove jesenje i zimske dane preferiraju peći
mladi odojak. Tako je bilo i ovoga puta.
Obično su prvoga dana lova psi bez kondicije, a i lovci
nisu ništa bolji. Gdje se god sretnu, odmah se vadi šljivovica i nazdravlja se. Nije to da se, ne daj Bože, opije, nego da
se ne zaborave stari dobri običaji. Tu i tamo čuje se kako
neki pas nešto goni, najčešće je to lisica, ali bude i pokoji
zec. Područje gdje se zatekla grupa iz sekcija Ravan i Buselji ima dosta srneće divljači, pa je bilo i gonjenja srna.
Protjeraše u blizini nas nekog srnjaka koji još nije odbacio
rogove, ali je mlad i dobro uhranjen. Brzo je zametnuo
trag psima i sve se utišalo. Domalo, opet psi nešto gone,
začu se i puška. Saznasmo, predsjednik Sekcije Ravan Joško Marinić odstrijelio je lijepu i veliku lisicu. I tako, korak
po korak, stigosmo na Pesku, gdje će biti ručak. Dolaze
lovci, a s nekima i članovi lovačke mladeži. Idu oni često
s lovcima u lov, ali još češće na razne akcije. Donesoše i
jednu omanju lisicu koju su psi sustigli poslije pucnja pa
su je dobro „prožvakali“. Posla Joško dvojicu da donesu i
njegovu lisicu, ali je ne nađoše. Ili ju je netko odnio, ili je
ustala i pobjegla. Ostaje to za sada nerazjašnjeno, ali je za
razne pošalice ostalo dovoljno prostora. Pojavi se Ljubo
www.lovackisavez-hb.ba
Marković, mlađi lovac, ali se posve
dao u lovstvo. Inače je šumarske
struke, pa mu sve ide na ruku. On je
iz Sekcije Buselji i tamo je organizirao nabavku naprave za izbacivanje
glinenih golubova. Njih desetero
zajednički su to kupili svojim novcem. Bio je novi događaj i skoro svi
su se oko Ljube okupili, da se vidi
kako to izgleda. Ima nekoliko mlađih lovaca, a i onih starijih koji do
danas nisu vidjeli ni glinenoga goluba, niti spravu koja ga izbacuje.
Oni kuražniji počeše prvi, a oni koji
se stide promašaja promatrali su sa
strane. Bilo i pogodaka, ali i promašaja. Malo pomalo, otpoče pravo
natjecanje. Nije strelište najprikladnije, ali je za prvi put poslužilo.
Mjere opreza bile su na visini, tako
nije bilo nikakvog incidenta i sve je
proteklo u vrlo zdravoj atmosferi.
Gađanje je prekinuto za ručak, ali je
odmah nastavljeno, još jače i žešće.
Već su se nazirali oni koji konkuriraju za pobjednika. Na kraju se pokazalo da je najmlađi natjecatelj imao
najviše uspjeha. Čak je u jednom
krugu od 20 hitaca samo jedan
promašio. Bio je to Slaviša Čavara, a uz njega su bili također dosta
dobri Drago Rajić, Marko (Šakota)
Blažević i Franjo Pezo.
Odmah je zakazano novo natjecanje, već za iduću nedjelju. Ozbiljno se razmišlja o gradnji pravog
strelišta s pravom opremom. Na
kraju druženja snimljena je zajednička fotografija i obećano novo
druženje.
Glineni golubovi bili su istinski izazov busovačkim lovcima
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Ante Ðikić
U
nedjelju trećeg listopada
2010., u Rošku Polju otvorena je lovna sezona. Nakon
uspješno provedenog lovostaja i
niza odrađenih zadaća u lovištu,
lovci opet dođoše na svoje, na ono
što zasigurno najviše vole i u čemu
ponajviše uživaju, u lovu, dakako.
Prije svitanja, u Roško Polje počeli su pristizati uvijek nam dragi
gosti, naši prijatelji lovci iz Širokog
Brijega, Gruda, Ljubuškog, Čitluka,
Posušja i Imotskog. Vrijeme nam je
i ovaj put naklonjeno. Čisto nebo, s
kojeg se još nisu povukle zvijezde,
odaje da je na pomolu lijep dan.
Kako je dogovoreno, to jutro svi se
nađosmo na kavi kod Miće. Nakon
što se kava popila, nakon nekoliko
riječi dobrodošlice i naputaka kako
bi trebao izgledati ovaj lovački dan,
uz pozdrav „Dobra kob“ krenulo se
put lovišta, put Zavelima.
Lov je potrajao do jedan sat
popodne, a zatim je uslijedilo okupljanje lovaca i dolazak na mjesto
druženja i zajedničkog ručka, a to
je i ovaj put bilo u Rogovima. Što
se tiče lova, ovaj put nije odstrijeljena ni jedna divlja svinja, iako su
u lovištu ostavile mnogo tragova.
No, da otvaranje lova ne prođe
LU „Zavelim“, Roško Polje: OTVORENA LOVNA SEZONA
Prema viđenom,
ima života u ovom lovištu
Na otvaranju lova, uz domaće lovce i brojni gosti
bez lovine, pobrinuli su se prijatelji Gruđani, Miro i Ćipa. Oni odstrijeliše dvije dobro uglađene lije.
Lije su njihova uža specijalnost.
Valja istaknuti i to da su za vrijeme
lova viđene dvije srne, a na srne se
puška u ovom lovištu ne podiže
od osnutka LU „Zavelim“. Uz srne, viđeno je i nekoliko zečeva, što znači da u lovištu ima života. To veseli svakoga
pravog lovca.
Sve u svemu, više nego dobro. Osamdesetak ljudi, uz
hranu i piće, uz ugodne, prijateljske razgovore i gangu,
dočeka večer u Rošku Polju. Na kraju, uz srdačne pozdrave
raziđosmo se svojim kućama. Ako Bog da, opet se nađemo.
HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA KUĆA U PROLOGU
Prilika za dobar odmor i čašu vina u miru
U
Mario Herceg
Lovačka kuća u Prologu
28
Prologu, mjestašcu pokraj Ljubuškog, 12. rujna
svečano je otvorena novoizgrađena lovačka kuća.
Na zemljištu koje je darovao Marko Barbir, u vrlo
kratkom roku skupina lovaca iz Prologa uspjela je sagraditi jednostavnu lovačku kućicu s terasom, koja se naslanja
na kanal kojim voda teče tijekom čitave godine. Druženje i
odmaranje poslije lova, uz čašicu dobra vina, želja je svake
skupine lovaca. Ako je to u vlastitoj lovačkoj kući, k tome
još bez gunđanja i prigovaranja „bolje polovice“, tim bolje.
Crveni Grm svojim južnim dijelom graniči s Hrvatskom,
tako je jugozapadni dio Sekcije Prolog velikim dijelom
oslonjen na Vrgorac. Domaćini su na proslavu otvorenja i
blagoslova lovačke kuće pozvali pedesetak gostiju, među
njima i Borisa Matkovića, gradonačelnika Vrgorca, i Nevenka Barbarića, načelnika Općine Ljubuški. Premda je Vrgorac
s jedne, a Ljubuški s druge strane granice, bliskost i upućenost jednih na druge nije se dala sakriti, što su u ovoj prigodi posvjedočila i dvojica gradonačelnika, spremno dijeleći
s lovcima trenutke njihove svečanosti i zabave. „Ljubuški
je na poseban način ponosan na projekte čiji su inicijatori
i izvođači lovci. Kao udruga, pomagali smo, i dalje ćemo
pomagati, svima onima koji krenu u takvo nešto“, obećao
je Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“, govoreći na
svečanosti otvaranja.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Galeb“, Čapljina: LJETNE AKTIVNOSTI U SEKCIJI TREBIŽAT
Lokva na Bodenici puna i čista
Jure Musulin
L
Snažan mlaz vode u rukama Zdenka Bakalara
ovna sekcija Trebižat, kad je
riječ o redovitim i aktivnim
članovima, jedna je od najbrojnijih sekcija u LD „Galeb“. Prednjači po radnim akcijama u lovištu,
a većinu njih pokreću mlađi lovci,
na čijem je čelu predsjednik Zdenko Bakalar.
Dio lovišta koji spada pod „nadležnost“ ove lovne sekcije mogao
bi se, prema bogatstvu vodom, podijeliti na dva područja: teren izrazito bogat vodom i teren s malo ili
nimalo vode. Baš ovaj drugi teren,
siromašan vodom, nalazi se sjeverno od istoimenog naselja odnosno
prometnice Čapljina – Ljubuški, pa
sve do granice s općinom Čitluk.
Kako na ovome terenu obitava
stalna divljač (zec, jarebica, itd.) te
divlja svinja (najčešće u prolazu),
lovci ove sekcije u prošlosti su na
lokalitetu Bodenici izgradili lokvu,
kako bi ova divljač ostala i opstala
ovdje, pogotovo u ljetnim mjesecima, kad „upeče zvizdan“. Ovoga ljeta lovci ove sekcije u dva su navrata
čistili ovu lokvu i punili je vodom.
LD „Galeb“, Čapljina: OPĆINA POMOGLA LOVCIMA
Obnovljene prostorije ureda
Jure Musulin
S
Domaćini i gosti u novom uredu Društva
večano otvaranje renoviranih
prostorija LD „Galeb“ upriličeno je 30. rujna ove godine. Uz
predsjednika i tajnika te članove
Izvršnog odbora Društva, ovoj prigodi nazočio je i načelnik Općine
Čapljina dr. Smiljan Vidić i njegovi
najbliži suradnici.
Dvije stare prostorije Društva,
površine 30-ak m², kompletno su
renovirane: podovi, zidovi, plafoni,
stavljeni su PVC prozori i vrata, nabavljen je novi namještaj, računalo… Sve ovo financirala je Općina,
za što posebne zasluge pripadaju
načelniku dr. Vidiću, koji je na otvaranju novih prostorija rekao i ovo:
„Sada kad su napokon posložene
sve stvari u LD „Galeb“ i oko njega, Općina Čapljina pružit će vam
punu potporu. Pomagali smo ribolovcima, pomagat ćemo i vama.
Vi pomoć tražite, a mi ćemo vam,
sukladno svojim mogućnostima,
rado izaći ususret.“ Načelnik je, na
kraju, lovcima zaželio što više druženja, da odgoje što više divljači, a
da je što manje odstrijele.
LU „Zavelim“, Roško Polje: KONTEJNERSKI KOMFOR
Veći prostor za okupljanje i druženje
Ante Ðikić
P
rije početka lovne sezone u Rogovima smo uz postojeći kontejner spojili-nadogradili još jedan, koji smo
nabavili prije nekoliko mjeseci. Ovim smo postigli pun
pogodak pa tako sada imamo pravi objekt za naša česta lovačka okupljanja i druženja. Tih tridesetak kvadrata posve je
dovoljno za naše lovačke potrebe, a uz to imamo još izvana
lijepo natkriven prostor. Za samo dva dana dobro raspoložena ekipa stavila se na raspolaganje i odradila posao do
kraja. Ovo je za LU „Zavelim“ još jedan veliki korak naprijed.
Momci koji su odradili poslove na nadogradnji ovog objekta zaslužuju svaku pohvalu i velika im hvala na brzoj i kvalitetno odrađenoj rađi.
www.lovackisavez-hb.ba
Kontejner do kontejnera, i eto pravog prostora
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA VEČER
Stoljeće gospodarenja lovištem
Mario Herceg
Ugodna atmosfera, prava lovačka
T
radicionalno druženje lovaca i
simpatizera lova, tzv. lovačku
večer, HUL „Kravica“ iz Ljubuškog upriličila je 24. rujna ove godine. Gotovo 600 nazočnih moglo je
istinski uživati u bogatstvu svega
onoga što obično ide uz ovakve
lovačke susrete.
Uz brojne uzvanike iz ovdašnjega javnog života i predstavnike okolnih lovačkih udruga, ove
je godine, na veliku radost organizatora, manifestaciju svojom
prisutnošću uveličao i Ilija Vrljić,
predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Obraćajući se nazočnima, Vrljić je pohvalio ovu lovačku
udrugu i njezino vodstvo, zahvalio
na dosadašnjoj suradnji i izrazio
nadu da će ona biti još čvršća u
godinama koje dolaze.
Načelnik Općine Ljubuški, Nevenko Barbarić, poticajnim se
riječima osvrnuo na rad udruge
ljubuških lovaca, najbrojnije i najorganiziranije udruge građana u
ovoj općini. „Suradnja koju sada
imamo može dobiti visoku ocjenu,
ali težimo još boljoj i kvalitetnijoj. Na vama lovcima je obveza da
ustrajno čuvate prirodu i njezina
bogatstva, kako bismo budućim
naraštajima ostavili ono što im pripada“, bila je, među ostalim, poruka
načelnika Barbarića.
A baš ta poruka bila je, na određeni način, srž onoga što je svojim
lovcima i svima nazočnima izrekao
Tomislav Petrović, predsjednik
HUL „Kravica“. Svojevrsnom inventurom svega onoga što su proteklih godina, da bi očuvali lovište
kojim gospodare i divljač u njemu,
činili ljubuški lovci, Petrović je pokazao koliko je to bio mukotrpan i
težak posao. Ali i uspješan, „za što
su vrlo zaslužni i naraštaji lovaca
kojih više nema, kojih se i večeras s
tugom i ponosom sjećamo“.
Bila je ovo, naravno, i prigoda
da HUL „Kravica“ zahvali onima koji
su se osobito istaknuli pomažući
ovoj udruzi.
Zahvalnicu i Odličje prvoga
reda dobio je Nevenko Barbarić,
načelnik Općine Ljubuški, veliki pri-
30
Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli
jatelj Udruge, zaslužan za očuvanje
lovišta i reda među lovcima.
Zahvalnicama su nagrađeni:
Ivica Lučić, za potporu i stručne
usluge u oblasti lovnoga gospodarstva, Milenko-Mićko Bandur,
za potporu u Skupštini Županije
zapadnohercegovačke očuvanju
cjelovitog lovišta općine Ljubuški,
kojim već stotinu godina gospodari HUL „Kravica“, Zoran
Galić, kao djelatnik MUP-a Županije zapadnohercegovačke, Ivana Bunoza, kao pravna savjetnica, Davor Mucić, za
sudjelovanje u izgradnji lovno-gospodarskih objekata i
donaciju divljači za tzv. lovačku večer, Vlatko Antunović,
za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Veljacima, Marko Barbir, za zemljište darovano za izgradnju
lovačke kućice u Prologu i Regina Petrović, za zemljište
darovano za izgradnju lovačke kućice u Klobuku.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: OTVORENA LOVNA SEZONA
Zec – divljač
koja treba pomoć
Velimir Šekerija
P
osljednjih nekoliko godina u Uskoplju se ozbiljno
razmišlja o obustavi lova na zeca, bar na određeno
vremensko razdoblje. Ova se ideja provlači iz godine
u godinu, na Skupštini se nude razni prijedlozi, ali još do
današnjeg dana ništa nije učinjeno. Jedno je sigurno, ako
se nastavi ovakav trend smanjivanja broja zečje divljači,
ovog će dvozupca u potpunosti nestati u Uskopaljskoj
dolini, živjeti će još samo u pričama starih lovaca. Ne treba
biti puno pametan i zaključiti da za ovu situaciju postoje
samo dva rješenja: zabrana lova na određeno razdoblje uz
istodobno forsiranje lova na štetočine, ili nabavka zečje
divljači iz privatnih uzgajališta. Prvi je prijedlog dugoročno sigurniji i isplativiji. Drugi promptno rješava problem,
ali uz određeni rizik zbog (ne)mogućnosti prilagodbe
unesenih jedinki, i podrazumijeva, naravno, novac. Uvjereni smo da se pravim projektom, upućenim na razmatranje mjerodavnom federalnom ministarstvu uime oba lovačka društva koja egzistiraju na području Uskoplja, može
dobiti novac potreban za nabavku ove ugrožene divljači.
Za ovakav projekt neizostavna je koordinacija i dogovor
društava uz podršku oba saveza pod čijim okriljem djeluju. Sljedeća sjednica skupštine LD „Uskoplje“ je izborna i
uvjerenja smo da će novo (ili novo-staro) vodstvo uvrstiti
rješavanje ovog problema kao prioritet.
Odlukom Upravnog odbora LD „Uskoplje“, lovna sezona
otvorena je znakovitog datuma, 10. listopada 2010. godine.
Nakon duge ljetne stanke, otvaranje lova na zeca organizirano je u pet lovačkih sekcija našega društva. Početku
lova najviše su se radovali naši četveronožni ljubimci, čija
je „pjesma“ odjekivala od Pajić Polja, Raduše i Pidriša, pa sve
do Rasove i Bistričke rike. Iako je primarni cilj bio okuplja-
Lovci Sekcije Pajić Polje
www.lovackisavez-hb.ba
Ražanj i u lovu dobro dođe
nje, ugodno druženje uz pjesmu i
lovačke priče te samo simbolično
„odrađivanje“ jednoga ili dva prigona, ipak se svaki lovac potajno
nadao da bi mu se sreća mogla nasmiješiti i na nišan navesti bar lisicu,
ako je već previše za prvi dan lova
očekivati vepra. Moramo pohvaliti i
odgovornost ovdašnjih lovaca zbog
svjesne apstinencije u pogledu odstrela zeca, čije je alarmantno stanje
svima dobro poznato. Ako bi se kojim čudom zec slučajno našao na nišanu, na motoroli bi se čulo „nemoj“.
Jedna od sekcija koja u posljednjih nekoliko godina bilježi značajan napredak jest Sekcija Pajić Polje.
Nekada u ovoj sekciji nisu „cvjetale
ruže“, ali s izborom Ilije Glavaša za
predsjednika, te Jerke Šapine za
tajnika, uz doprinos Branka Šarića i
ostalih, slobodno možemo kazati da
danas Pajić Polju mnogi zavide na
visokoj razini ustroja i organizacije.
Otvaranje lova priredili su u lovištima Gradina i Dedovine, očekujući
da će pobrati zasluge za sav trud koji
su uložili tijekom ljeta, pravljenjem
hranilica i iznošenjem hrane za divljač. Iako su goniči bili vrlo raspoloženi, posebno stari istrijaner Perice
Martinovića, nedostajalo je malo
lovačke sreće kako bi početak lova u
potpunosti ispunio očekivanja. Pajićani, međutim, nisu bili razočarani.
Sigurni su da će ih drugi put sreća
„pomilovati“, te da će i u sljedećem
broju krasiti stranice ovoga lista.
U Rasovi je Sekcija Ždrimci, uz
lov organizirala i sakupljanje drva za
ogrjev za duge hladne zimske dane.
Nadaju se ždrimački lovci da se neće
ponoviti situacija iz prethodnih godina. „Običaj je da se svake godine,
u početku lovne sezone, prikupe
drva za ogrjev kako bismo tijekom
zime bili mirni, ali uvijek se nađe
neki ‘padobranac’ koji nam pokupi
drva. Ove godine radimo pametnije, pa sva prikupljena drva unosimo u lovački dom, nadajući se da
su teška željezna vrata dovoljna da
obeshrabre potencijalne kradljivce“,
govori nam Branko Bikić, inače zadužen za vatru i ogrjev u ovoj sekciji.
Prelijepi sunčani dan mamio je
lovce u šumu čak i nakon što je predsjednik sekcije Pero Perić, puhanjem
u lovački rog, označio kraj lova. Tako
su pojedini stariji lovci, koji su kao
djeca čuvali ovce na ovim područjima, iskoristili vrijeme pred ručak i
prošetali do svojih livada na kojima
se još nalaze zidine štala u kojima je
nekada bila stoka. Ivica Komarac do
svoje livade u Vodicama, a najstariji
lovac Ivan Žuljević do Smrdivode.
Danas je za ručak bila poslužena pečena jaretina koju su, kako
kažu, jučer „ulovili“ u Kaparinoj štali. Nastavilo se s druženjem do u
predvečerje, a uz dobro društvo i
zanimljive priče vrijeme brzo prođe.
Ni ovaj lov nije prošao bez ulova, za
što se pobrinuo Slavko Mejdandžić,
odstrijelivši lisicu prilikom povratka
kući. Zanimljivo je istaknuti da je
Slavko pucao iz svog terenca, nije
bilo vremena da izađe van, jer bi lisica nestala iz vidokruga. Čak i u takvoj situaciji, kroz prozor terenca i u
uvjetima ograničene vidljivosti (noć
je već bila pala), bistro oko mladog
lovca ponovno nije zakazalo.
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: SUGLASNOST NA PRIVREMENI PLAN GOSPODARENJA
Višemjesečni napori
urodili plodom
Ako se bude dobro gospodarilo, bit će ovakvih ulova
Ivica Drmić
V
ećina lovačkih udruga na prostoru Središnje Bosne u prethodnom je razdoblju bila pod
zabranom lova, koju je nametnuo
Federalni lovni inspektor. Nakon
što su Županijskom ministarstvu
šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede predani planski dokumenti
za lovnu 2010./2011. godinu za
područje općine Vitez, uslijedili su
intenzivni pregovori između toga
ministarstva i lovačkih udruga. U
razgovorima se pokušalo naći rješenje koje bi omogućilo izlaz iz pat
pozicije, u kojoj se našlo lovstvo na
području Središnje Bosne. Poseban
problem bio je postojanje trećeg
društva na području općine. Zahvaljujući intenzivnom angažiranju
predstavnika Lovačkog saveza Herceg Bosne i prihvatljivom tekstu
sporazuma, te uspostavljenim odnosima s LO „Kruščica“, potpisan je
odgovarajući sporazum o gospodarenju lovištem na području općine Vitez. Neposredno pred otvaranje lova na srnjaka, Federalni lovni
inspektor obratio se županijskim
ministarstvima, pri čemu se ministre upozorava da su odgovorni za
sve što se bude događalo u lovištu,
32
ukoliko ga ne daju na korištenje.
Stoga je ministar pozvao predsjednike lovačkih društava na potpisivanje sporazuma. U konkretnom
slučaju, područje u granicama
općine Vitez dano je na korištenje
LO „Kruščica“ i LO „Vitez“, o čemu je
potpisan odgovarajući sporazum.
Pripadnici LD „Jelen“ pravo lova mogu ostvarivati kroz LO
„Kruščica“ i LO „Vitez“.
Istodobno je dana suglasnost na privremeni godišnji
plan gospodarenjem lovištem Vitez. Odobrene su sljedeće odstrelne kvote glavnih vrsta kojima se gospodari:
srneća divljač 6 primjeraka, divlja svinja 10 primjeraka,
medvjed 1 primjerak, zec 12 primjeraka i jarebica poljka
30 primjeraka.
Uslijedili su sastanci upravnih odbora na kojima se
konkretno precizirao način lova. Tijekom 11 organiziranih
izlazaka u lov, koji se sastojao od večernjeg čekanja subotom i jutarnjeg čekanja nedjeljom, odstrijeljena su 3 mlada
primjerka divlje svinje, 2 zrela srnjaka i jedna kuna zlatica. U
lovu su sudjelovala minimalno 2, a maksimalno 10 lovaca,
prosječno približno 6 lovaca. Srneće divljači ima, što pokazuju brojne češaline na terenu. Viđeno je i nekoliko krda
divljih svinja, s krmačama i podmlatkom, ali i tragovi vuka i
medvjeda. Nezadovoljni smo odstrelom srneće divljači, budući da plan nije realiziran. A kad dođe zima sa snijegom,
vukovi će praviti svoje „gozbe“. Razlozi nezadovoljstva su
slab odziv u lov, dijelom zbog neposjedovanja lovačkog
oružja s risanom cijevi, dijelom zbog visokih cijena propisanih cjenikom. Također, ovomu je „pogodovalo“ i loše vrijeme, jer je tijekom većeg broja izlazaka padala kiša. Lovci
iz LO „Kruščica“ nisu odstrijelili niti jedan primjerak. Što se
tiče divljih svinja, planirano je da se ostatak divljih svinja odstrijeli u nastavku sezone i kroz organizirane lovove. Plan je
da se medvjed odstrijeli u komercijalnom lovu, a paralelno
teku pripreme za izgradnju odgovarajuće zatvorene visoke
čeke za odstrel medvjeda.
Iz svega navedenog uočljivo je da je LO „Vitez“ ostvarila svoj prvobitni cilj, te postala jedan od korisnika lovišta
na području općine Vitez, pa makar i privremeno, tj. na
godinu dana. Također, LO „Vitez“ prepoznata je od strane
županijskog ministarstva kao lovačka organizacija s najurednijom i najpreciznijom dokumentacijom, te je kao
takva primjer drugima. Ovo samo potvrđuje da se uporan
rad i strpljivost uvijek isplati, te da je samo pitanje vremena kad će to doći do izražaja. Na nama lovcima je da takav
trend održimo u daljnjem radu, kako bismo lovište dobili
na višegodišnje upravljanje i korištenje.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Livanjsko polje“, Lištani: DESETLJEĆE RADA UDRUGE
Uz svečanost, i stručni seminar
Anđelko Ištuk
L
ovačka udruga „Livanjsko polje“ obilježila je desetu
godinu postojanja i uspješnog rada. Nastala nakon
odvajanja od LD „Cincar“ iz Livna, preuzela je na gospodarenje preko 46.000 ha lovišta koje se prostire na zapadnom dijelu livanjske općine. Da je ideja inicijatora o
novome lovačkom društvu bila opravdana, pokazuju i neki
od sljedećih podataka: izgrađeno je 6 lovačkih kuća, 10-ak
betonskih pojilišta za divljač, više visokih čeka za lov krupne divljači, mnoštvo solila i hranilišta za divljač, „niknuli“ su
i zasadi remiza za prehranu divljači, itd. U lovištu se ozbilj-
no i odgovorno radi, što pokazuju i
ovogodišnji podaci o povećanom
broju srneće i visoke divljači, uz istodobno smanjenje nelegalnog lova i
krivolova, što, moramo priznati, još
u potpunosti nije spriječeno. A kako
bismo u budućnosti što kvalitetnije
odgovorili zakonskim obvezama,
poduzeli smo i sljedeće: izvršena je
izobrazba lovočuvara, izrađeni su
planski i instruktivni akti glede lova
i obveza lovaca, određene su osobe
za provedbu LGO-a, resornom županijskom ministarstvu podnesen
je prijedlog za koncesiju na lovište
Golija – Troglav, što bi bilo nužno za
još uspješnije gospodarenje ovim
lovištem.
Kako se pravilno gospodariti
lovištima ne može bez stručnjaka i
znanja o tome, u povodu obilježavanja 10. obljetnice postojanja, a uz
pokroviteljstvo Vlade Hercegbosanske županije, Udruga je, u Lištanima,
upriličila seminar s temama: „Održivo gospodarenje lovištem“, „Zarazne
bolesti divljači“ i „Zdravstveni nadzor lovišta“. Predavači su bili prof.
dr. Krešimir Severin i prof. dr. Petar
Džaja, eminentni stručnjaci sa zagrebačkoga Veterinarskog fakulteta.
Seminaru su nazočili predstavnici
lovačkih udruga s prostora Hercegbosanske županije, predstavnici
JP Šume Herceg-Bosne, Stipe Matković, ministar u Vladi HBŽ-a, Ivica
Lučić, tajnik Saveza i Vlado Soldo,
pomoćnik ministra u Vladi FBiH. Da
je seminar bio „pun pogodak“, potvrdili su svi prisutni, a i opće je suglasje da bi sličnih stručnih usavršavanja trebalo biti još više, pri čemu
su svoje usluge predavači obećali i
ubuduće.
Višednevna događanja u povodu obilježavanja obljetnice Udruge završila su svečanom lovačkom
večerom. U ugodnoj slavljeničkoj
atmosferi svadbenog salona u Lištanima, uz tradicionalno bogatu tombolu i tamburicu, lovačko se druženje nastavilo do „sitnih“ sati.
Veselo i zadovoljno lovačko društvo u svadbenom salonu
www.lovackisavez-hb.ba
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Sava“, Orašje: LOVIŠTE NAKON POPLAVA
Fazani „oživljuju“
potopljena lovišta
Adam Dabić
P
ovjerenstvo za nabavku fazanske divljači: dr. vet. Asmir Redžepović, Martin Marić i Jerko
Ilišević, na temelju odluke Upravnog
odbora Društva, odlučilo je u fazaneriji Gold MG u Donjem Žabaru kupiti
1500 komada fazana starosne dobi
oko 17 tjedana. Fazani su pušteni u
lovište 28. kolovoza 2010., a izraženo
u novcu, njihova je vrijednost 15.000
KM. Podijeljeni su po sekcijama, sukladno broju članova svake od njih.
Ova ne tako malo količina fazana
zapravo je samo oživljavanje ove vrste divljači nakon velikih poplava na
prostoru Posavske županije i općine
Orašje. Mnoga su lovišta uništena, a
rijeka Sava učinila je velike štete na
posebnim lovištima, primjerice u
onom Sekcije Donja Mahala (Basutska). Voda u Basutskoj u pojedinim
je dijelovima bila i do 4 metra visoka.
Kad se povukla, tamo je ostala prava
pustinja. Pri unosu fazana, ostale su
sekcije bile solidarne i svaka od njih
odrekla se 5 do 10 fazana u korist
ove sekcije, kako bi se taj dio lovišta
ponovno naselio ovom divljači. Naravno, ništa manje štete nisu bile ni
u drugim sekcijama.
Razgovarajući na Upravnom odboru o štetama od poplava, iz sek-
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: OTVORENA LOVNA SEZONA
U lovište bez
pušaka i pasa
Anto Cvitanović
P
oštujući zaključak Upravnog
odbora LS Herceg Bosne da se
ovogodišnja sezona ne otvara
na dan izbora, sekcije LD „Pavlovica“
učinile su to, radno i svečano, 10. listopada ove godine.
Predsjednik sekcije Novi Travnik,
Zlatko Senkić, okupio je lovce na
34
zbornom mjestu već u 7 ujutro. Stigli
su bez lovačkog oružja i pasa, ali s pilama, sjekirama i čekićima. Namjera
im je bila popraviti novoizgrađenu
ali devastiranu čeku, što su i učinili, a
onda su druženje nastavili uz roštilj,
vino i pjesmu.
Lovci sekcije Bučići, s predsjednikom Draganom Jukićem, okupili su
se kod župne crkve u Bučićima. Oda-
Trenutak ispuštanja fazana
cija su stigle procjene da je na ovdašnjim lovnotehničkim i
lovnouzgojnim objektima i na divljači učinjena šteta u iznosu od oko 100.000 KM. Teško je, kažu lovci, divljač oživjeti i
vratiti u prvobitno stanje. Mnogo je truda uloženo da se,
nakon rata, dostigne razina bogatstva u lovištima prije poplava, a onda one učiniše svoje. Sada je nužno ujediniti sve
snage i tražiti pomoć od federalnih i županijskih institucija,
kako bi se koliko-toliko saniralo postojeće stanje. To je i učinjeno i očekujemo konkretnu pomoć s obje razine.
tle su, prema planu lovnika Stipe Marina-Macka, pošli čistiti
teren od lutalica i štetočina na rajone Debela Mea, Državo,
Liska i Gradina, završivši na Bučićkoj ravni, kod svoje lovačke
kuće, gdje su im Zdravko Marin i Vlatko Mamuša-Paradajz
pripremili ukusnu okrepu. Za vrijeme ručka, dopredsjednik
Saveza Slavko Marin odgovarao je na brojna pitanja lovaca,
koja su se, uglavnom, odnosila na gospodarenje lovištima i
suglasnost resornog ministra na plan gospodarenja. Ne skrivajući zadovoljstvo što se nalazi ovdje, Marin je sugerirao
lovcima da najprije oni moraju izvršavati svoje obveze provodeći odluke i zaključke UO Društva, čiji je glavni cilj zaštita
i očuvanje prirode i divljači i njegovanje još boljih međuljudskih odnosa. „Čineći to, pomažete čelništvu Društva da,
preko LS Herceg Bosne – čvrstoga jamca opstanka i jačanja
naših lovačkih udruga – riješi sve spomenute probleme“, rezimirao je svoje odgovore dopredsjednik Saveza.
Svojih šezdeset lovaca, Stipo Bošnjak, predsjednik sekcije Mravinjac, okupio je također poradi čišćenja terena od
lutalica i štetočina. Odstrijelili su pet pasa lutalica i konstatirali da u lovištu ima divljači. Tijekom objeda, koji su pripremili
Stipo Zlatunić i Ilija Tomić, predsjednik Društva Mirko-Mićo
Lešić, slično kao Slavko Marin u Bučićima, odgovarao je na
sumnje i upite koji su mučili ovdašnje lovce. Dovodeći u kontekst rješavanje ovih pitanja s ulogom Lovačkog saveza Herceg Bosne, predsjednik Društva uputio je pohvale čelništvu
Saveza, navodeći Iliju Vrljića, Ivicu Lučića, Vladu Bošnjaka,
Vladu Soldu i Slavka Marina kao ljude koji, sa svojim suradnicima, zaslužuju nepodijeljeno povjerenje lovačke populacije.
Sekcije Gradina i Sebešić upriličile su zajedničko otvaranje sezone (domaćin je bila sekcija Gradina). Predsjednici
sekcija Franjo Cvitanović i Stipo Ivoš, glavni lovnik Vlado
Knežević i lovočuvar Franjo Fišić, poveli su lovce na čišćenje
terena na lokalitetu Vilenice. Bila je to, ujedno, i prigoda da se
Sebešićani upoznaju s ovim lovištem, a sve je, kao i u drugim
sekcijama, okončano uz pjesmu i kvalitetan lovački meni.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Mosor“, Široki Brijeg:
SUSRET NOVOGA I BIVŠIH PREDSJEDNIKA
Zajednički do cilja
Blago Lasić
N
aprednu, lijepu i korisnu aktivnost poduzeo je nedavno izabrani predsjednik Društva Ivan Primorac,
čime je pokazao smisao i volju učiniti sve kako bi se
Društvo vratilo na stare staze naprednoga rada, reda i lovačkoga užitka. U prelijepi restoran Borak, na vrelu Lištice,
sazvao je sve živuće dosadašnje predsjednike naše udruge na zajednički ručak, na neformalno ali ugodno i korisno
druženje i oživljavanje svih dosadašnjih uspješnih i onih
drugih poslova i akcija, na temelju kojih bi se možebitno i
danas mogla crpiti određena iskustva i poduke.
Skupilo se društvance od desetak vremešnijih, ali još uvijek vrlo plećatih i duhom bistrih lovaca, i uz umirujući žubor
brze i bistre rječice, i oni pustiše svoje potoke sjećanja i lijepih
uspomena na čisti zrak i zelenilo Borka. Svatko je želio iznijeti
neka svoja zapažanja, neki uspjeh u lovu i u vođenju, neku
svoju sugestiju i savjet kako bi i danas možda dobro bilo učiniti sličan potez. Spominjani su i svi oni pokojni predsjednici,
i s puno pijeteta se kazivalo o njihovom doprinosu za uspješan višedecenijski rad Društva. Svjesni su i sjetni, pokazujući
smisao i neumitnost prolaska vremena, novih svjetskih trendova, klimatskih i ekoloških poremećaja, te neizbježnoga
sukoba interesa i generacija u društvu uopće, pa i u lovstvu.
Ne nabrajajući pojedinačne i vrlo zanimljive prijedloge,
stariji lovci i predsjednici gotovo su jednoglasno zavapili za
Oni koji su se odazvali, bili su puni hvale za Primorčevu ideju
vraćanje reda i rada, za obogaćenje
lovišta divljači, za povratak povjerenja i druženja, eliminaciju nepoštenih i nestručnih pojedinaca, za
novi i napredniji ustroj Društva i niz
drugih inicijativa, pa i onih koje se,
objektivno, ne mogu provesti.
Sve je, dakle, bilo na jednoj vrlo
ugodnoj i kulturnoj razini, što je i
bio razlog tako brzoga protoka trosatnoga razgovora. Na Predsjedniku se vidjelo izraženo zadovoljstvo
i osjećaj punoga pogotka ovim
sastankom, pa je obećao uvažiti i
LU „Sava“, Orašje: SKUPŠTINA
Tko ne bude radio,
morat će platiti
Adam Dabić
U
z nazočnost 27 zastupnika, 5. listopada 2010., u restoranu „Centar“ u Orašju, održana je Skupština LU
„Sava“.
U okviru prve točke dnevnog reda zastupnici su razmatrali Prijedlog odluke o otvaranju lovne sezone 2010./2011.,
s rasporedom lovnih dana na divljač i štetočine. Odlučeno
je da se fazan-mužjak lovi 10., 17., 24. i 31. listopada, 7., 14.
i 28. studenog, te 5., 12. i 19. prosinca 2010. godine. Zec
će se loviti 31. listopada, 28. studenog i 19. prosinca 2010.
godine. Neke druge vrste divljači (divlja patka, divlja guska
i druge močvarice) mogu se loviti svakog dana od 1. rujna
2010. do konca veljače 2011. godine, na način kako je to
propisano Zakonom o lovstvu.
Lovnu sezonu može prekinuti Upravni odbor LU „Sava“
u slučaju elementarnih nepogoda, sukladno odredbama
Zakona o lovstvu.
Psi goniči mogu se izvoditi u lov na zeca i štetočine do
5. siječnja 2011. Svaki izlazak u lovište s oružjem i lovačkim
www.lovackisavez-hb.ba
psima mimo dana utvrđenih ovom
Odlukom smatrat će se krivolovom i
prema počiniteljima će se poduzeti
disciplinske mjere.
Prijedlog odluke o izradi hranilišta, solila i pojilišta na lovnom
području bila je druga točka dnevnog reda ove Skupštine. Odluka je
jednoglasno usvojena, i evo nekih
njezinih odredbi. Obvezuje se svaki
lovac, izuzev lovaca u inozemstvu,
da izradi ili obnovi postojeće hranilište za fazansku divljač na području svoje lovačke sekcije. Obvezuje
se svaka sekcija koja to nije učinila
da izgradi ili obnovi hranilište za
visoku divljač – najmanje jedno na
pet lovaca – uz koje treba osigurati
provesti sve prijedloge i češće se
susresti u ovakvome sastavu. A, kao
znak zahvalnosti za dolazak bili smo
počašćeni ukusnim jelom, dobrim
crnim vinom i pozivom na dolazak
svih skupština Društva kako bi i neposredno mogli zastupnicima prenijeti neka svoja znanja i iskustva.
Uistinu, vrlo zgodna i hvale vrijedna
gesta, koja bi se mogla koristiti za
opći boljitak u društvu! Jer, šteta je
ne koristiti te „uspavane mozgove“
iz kojih uvijek može izbiti iskra zdravoga života.
hranilište, solilo i pojilište za srneću
i drugu visoku divljač. Za organizaciju izrade hranilišta odgovorni su
predsjednici lovnih sekcija. Hranilišta treba izgraditi najkasnije do konca listopada 2010. godine. Oni koji
ne izgrade hranilišta i ostale objekte
u zadanom roku, dužni su platiti 20
KM na žiroračun Udruge. Zabranjuje
se lov u neposrednoj blizini izgrađenih hranilišta za fazansku divljač.
Treća točka dnevnog reda odnosila se na nabavku matičnog jata
fazana za 2011. godinu. Odlučeno je
da se za 2011. godinu planira 10.000
KM za nabavku matičnog jata fazana.
Pod tekućim pitanjima, gdje se
razmatrao Izvještaj o nadzoru lovnog inspektora i Zahtjev Sekcije
Oštra Luka za pozajmicu, odlučeno je da se Sekciji Oštra Luka dade
pozajmica od 2000 KM za izgradnju
lovačke kuće, koju ta sekcija treba
vratiti u 2011. godini. A predsjednik
Udruge, Pavo Kosić, upoznao je zastupnike s nadzorom Udruge koji je
učinio federalni lovni inspektor, napomenuvši da je uskoro najavljen i
novi nadzor.
35
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
R
edovita Skupština HUL „Kravica“ iz Ljubuškog održana je
17. listopada 2010. u konobi
„Ramljak“.
Predsjednik Udruge, Tomislav
Petrović, podnio je financijsko izvješće, koje je jednoglasno usvojeno.
Iz njega je vidljivo da je Udruga u
prošloj godini, kroz unos divljači i
izgradnju lovnogospodarskih objekata, investirala u lovište značajna
financijska sredstva.
U lovište je pušteno 86 zečeva,
372 fazana puštena su proljetos, a
875 fazana jesenas. Zečevi pušteni
u lovište iz vlastitog su uzgajališta
odnosno zečinjaka koji je vlasništvo
lovačke udruge. U ovoj je godini,
od ukupno 20 parova u zečinjaku,
16 njih bilo aktivnih, a 4 para nisu
uspjela odgojiti ni jedno leglo pa
su zamijenjena novim parovima. Za
iduću godinu pripremljena su 22
para, od kojih je 16 starih i aktivnih.
S novim proširenjem i novim kućama, postignut je vidljiv napredak,
poglavito zato što je smanjen gubitak mladih zečeva u novim kućama.
Prvo leglo okoćeno je 14. siječnja, a
posljednje 3. listopada 2010. godine. U ovoj su godini ukupno okoćena 182 zečića, uginulo ih je 60,
što znači da su uspješno odgojena
122 zeca, od čega ih je 86 pušteno
u lovište. Trenutačno je u uzgajalištu 46 zečeva, odnosno 22 para i 2
zeca u pričuvi. Kad svotu koju smo
uložili u zečinjak usporedimo s pu-
HUL „Kravica“, Ljubuški: SKUPŠTINA
Zec gotovo trostruko
jeftiniji nego na tržištu
Mario Herceg
Skupštinski zastupnici u konobi “Ramljak”
štenim zečevima (njih 86), ispada da
je Udruga platila svakog zeca po 65
KM, odnosno gotovo 3 puta manje
od tržišne cijene.
Predsjednik Stegovnog suda,
Branko Bebek, izvijestio je zastupnike o radu tog suda i obrazložio sve
LD „Galeb“, Čapljina: SKUPŠTINA
Privremena odluka
o gospodarenju lovištem
Jure Musulin
Z
bog izostanka suglasnosti na
Godišnji plan gospodarenja
lovištem za 2010./11. godinu, koju bi trebalo dati ovlašteno
županijsko ministarstvo – sukladno
članku 48. Zakona o lovstvu FBiH,
a u cilju održanja i nastavka kontinuiteta lovnoga gospodarenja,
uzgoja i zaštite divljači, te razvoja
i unaprjeđenja lovstva – Skupština
LD „Galeb“ iz Čapljine, na temelju
Statuta Društva, donijela je Odluku
o gospodarenju lovištem u lovnoj
2010./11. godini.
36
Od njezinih značajnijih stavki, izdvajamo sljedeće:
1. U lovnoj 2010./11. ne vršiti
redoviti odstrel divljači planiran Godišnjim planom gospodarenja lovištem za 2010./11. godinu
2. Ostale aktivnosti u lovištu: uzgoj i zaštita divljači, zaštita lovišta,
prihrana i prehrana divljači, izgradnja i održavanje lovnih objekata,
uređenje lovišta, proljetno prebrojavanje divljači, praćenje zdravstvenog stanja divljači, unos (naseljavanje) žive divljači u lovište, kontrola
(smanjenje) broja predatora, sprječavanje šteta od divljači i na divljači
slučajeve procesuiranih lovaca.
Pri utvrđivanju kalendara lova za iduću sezonu, vodila
se konstruktivna rasprava, koja je okončana zaključcima
koji su, nadamo se, na radost i korist svih lovaca i ljubitelja
prirode.
U protekloj lovnoj sezoni imali smo 15 pripravnika, od
kojih je njih 13 izašlo na ispit i položilo ga.
te ostale planirane aktivnosti na divljači provoditi sukladno
odredbama Godišnjeg plana gospodarenja lovištem za lovnu 2010./11. godinu, Pravilnika o uvjetima gospodarenja
lovištima i Zakona o lovstvu
3. U lovištu vršiti isključivo sanitarni odstrel bolesne ili
ranjene divljači, sukladno članku 14. stavak 4. Zakona o lovstvu („Odstrel bolesne ili ranjene divljači - sanitarni odstrel
- dopušten je i u vrijeme zabrane i lovostaja“).
Zatim je dan kalendar za sanitarni odstrijel kako za krupnu tako i za sitnu divljač, te ostale pojedinosti vezane za
sanitarni odstrel.
U stavku 11. Odluke navedeno je da ona stupa na snagu
danom donošenja, privremenog je karaktera i primjenjivat
će se do dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2010./11. godinu ili do dobivanja lovišta
na gospodarenje od strane mjerodavnoga županijskog ministarstva, a najdalje do konca lovne 2010./11. godine (27.
veljače 2011.).
Iz LD „Galeb“ također poručuju da je Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave broj
03-03-05-UP1-120/10 od 23. kolovoza 2010., okončana
dugotrajna trakavica oko izbora novoga predsjednika
i tajnika Društva. Ovim Rješenjem, u Registar se upisuju
Josip Vekić, kao predsjednik Društva i Gordan Rebac, kao
tajnik Društva.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: SKUŠTINA
Smjena neaktivnih dužnosnika
Premda je izvješće bilo vrlo kritički intonirano, svi su se zastupnici
složili da ovako potpuno izvješće Nadzornog odbora do sada nikada nije napravljeno, niti prezentirano. Na dnevnom redu Skupštine
našli su se i izbor novog predsjednika Nadzornog odbora i članova
povjerenstava, za koje je zaključeno da nisu ispunili očekivanja
Dosta posla za radno predsjedništvo
Ivica Drmić
R
edovita, radna Skupština LO „Vitez“ održana je 18.
rujna 2010. u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Lovne jedinice prethodno su dostavile prijedlog
kandidata za Skupštinu, nakon čega je napravljen popis
sudionika Skupštine. Tjedan dana prije početka Skupštine,
lovnim je jedinicama dostavljen potrebni broj primjeraka
radnog materijala. Od 31 zastupnika, Skupštini ih je prisustvovalo 28, te su sve odluke pravno valjane.
NOVAC TROŠEN NAMJENSKI
Predsjednik Skupštine, Dragan Stojak, pročitao je
Izvješće o radu Upravnog odbora za razdoblje listopad
2008. – kolovoz 2010. godine. Izvješće o radu, pisano kronološki i opisno, govorilo je o aktivnostima Upravnog odbora od trenutka stupanja na dužnost, kojih je bilo mnogo: od usklađivanja i dorade normativnih akata, povratka
lovaca u članstvo, priprema za koncesije na lovište, izrade
lovno-gospodarskih i lovno-tehničkih objekata, mjera
štednje, rješavanja problema u svezi s lovačkim domom,
do zabrane lova od strane Federalnoga lovnog inspektora
i uspješne borbe za lovište. Uslijedile su konstruktivne diskusije o ovoj točki dnevnog reda, ali i diskusije zastupnika
koji su se „prepoznali“ u izvješću.
Član Nadzornog odbora, Alojz Žabić, pročitao je izvješće Nadzornog odbora, koji je djelovao u krnjem sastavu jer je predsjednik Nadzornog odbora koncem ožujka
www.lovackisavez-hb.ba
2009. preuzeo dužnost tajnika Lovačke organizacije. On nije sudjelovao u radu Odbora, budući da
je računopolagač za poslovanje
blagajne. Nadzorni je odbor ostvario potpuni uvid u dokumentaciju
vezanu za financijsko poslovanje
Lovačke organizacije „Vitez“. Tom
je prilikom provedena kontrola
poslovanja blagajne te poslovanja
putem transakcijskog računa kod
Unicredit banke. Nadzorni odbor
se, sukladno pravilniku, osvrnuo
i na rad ostalih tijela LO „Vitez“
te predložio Skupštini zaključke.
Provedena kontrola blagajničkog
izvještaja i njegovih priloga nije
pokazala značajnije nepravilnosti u
blagajničkom poslovanju. Prikazana analitika i sintetika u blagajničkom izvješću i kronološkom tijeku
promjena na računu banke u cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2009. godinu. Novac je
trošen namjenski i racionalno. Pojačanim angažiranjem, kako član-
stva izabranog na različite dužnosti
u lovačkoj organizaciji, tako i redovitog članstva, u velikoj se mjeri
može poboljšati rad ove lovačke
organizacije. Premda je izvješće
bilo vrlo kritički intonirano, svi su se
zastupnici složili da ovako potpuno izvješće Nadzornog odbora do
sada nikada nije napravljeno, niti
prezentirano.
Tajnik LO „Vitez“, Ivica Drmić,
pročitao je financijsko izvješće za
2009. godinu, posebno za poslovanje blagajne i za poslovanje putem
transakcijskog računa. Budući da
su zastupnici imali potpuno financijsko izvješće, s pregledom isplata
kroz blagajnu po kontima te kronološkim pregledom promjena na
žiroračunu, postavljeno je samo pitanje utroška novca za opremanje
lovačkog doma.
Na dnevnom redu Skupštine
našli su se i izbor novog predsjednika Nadzornog odbora i članova
povjerenstava, za koje je zaključeno da nisu ispunili očekivanja. Za
predsjednika Nadzornog odbora
izabran je Alojz Žabić. Osim starog
člana, Milke Omazića, dužnost člana obnašat će i Marinko Katava. U
Stegovni sud, umjesto bolesnog
Josipa Brale, izabran je Željko Bevanda. Povjerenstvo za lovnu kinologiju u sastavu Ivica Krišto, Jakov
Babić i Zoran Drmić, u cijelosti je
promijenjeno, te su novi članovi
Mirko Šarić, Mirko Pavlović i Mirko
Filipović. Osim Ivice Drmića i Nikice Ružića, u sastav Povjerenstva za
ocjenjivanje lovačkih trofeja izabran je Mirko Pavlović, umjesto Borislava Drmića i Dragana Grebenara. U Povjerenstvu za polaganje
lovačkih ispita, Miroslav Pavlović i
Mijo Franić zamijenjeni sa Mirkom
Pavlovićem i Draganom Strukarom, uz starog člana Leonarda
Garića. Treba napomenuti da je većina odluka donesena jednoglasno
ili uz jedan glas protiv.
U posljednjoj točki dnevnog
reda predloženo je da lovačka organizacija donira 500 KM, a i svaki
lovac da dâ dragovoljni prilog za
spomenik pok. Vladimiru Ostarčeviću, doajenu viteškog lovstva, koji
je pokopan u rodnoj Glini.
Skupština je završena prigodnom zakuskom, uz lovački gulaš.
Na ovom dijelu Skupštine sudjelovala je i delegacija LD „Kruščica“ iz
Viteza, na čijem je čelu bio njezin
predsjednik Sirađ Mujkić.
37
LOVAČKO ORUŽJE
PONAŠANJE LOVCA U OLUJI
Kako god nosili pušku,
ona može privući grom
Prema nekim istraživanjima, lovac s oružjem u ruci bar je deset puta u većoj opasnosti, nego
bez njega. Tu opasnost eventualno može izbjeći ukoliko na usta cijevi navuče gumenu kuglu
ili lopticu izvana i iznutra premazanu brončanom bojom. Ipak, jednostavnije je odložiti pušku za vrijeme nepogode podalje od sebe
Mladen Bešlić
L
judi su oduvijek bili opčinjeni
snagom kojom nebesa mogu
munjom osvijetliti mrklu noć, a
grmljavinom probuditi sve živo.
U svijetu u svakom trenutku traje
oko 2000 grmljavinskih nevremena,
svojevrsnih „balada munja i gromova“, koja svake sekunde proizvedu
100 munja. Samo trećina munja dopire do tla, a ostale se javljaju unutar samoga oblaka ili između dva
oblaka. Najviše se munja javlja u kasnim ljetnim mjesecima, kad često
dolazi do naglog zagrijavanja zraka
uz podlogu. Zrak je topao, dolazi do
kondenzacije vodene pare i nastan-
Visoka čeka, mjesto gdje je lovac
najizloženiji udaru groma
38
Ponašanje lovca u oluji
ka oblaka. Ako je proces brz, nastanu kumulonimbusi – oblaci visine i
do 10 kilometara, u kojima dolazi do
iznimne vertikalne cirkulacije kapljica vode. Rezultat je, pojednostavljeno kazano, da se u gornjem dijelu
nakupe manje kapljice (pozitivnog
naboja), a u donjem teže (negativnog naboja). Nabojima u oblaku cilj
je spojiti se, no kako je zrak izolator,
potrebno je pronaći bliži izvor suprotnog naboja – susjedni oblak ili
tlo. Tlo ispod oblaka ima pozitivni
naboj te, s obzirom na to da je bliže
negativnom naboju nego što je vrh
oblaka, dolazi do nastanka munje
između oblaka i tla. Kad se nakupi
dovoljno naboja, mali dio negativnih čestica iz oblaka počne se spuštati u koracima od oko 10 metara
prema tlu putem najmanjeg otpora.
Kao po ljestvama negativne čestice
ispituju kako bi se probile do tla
(zbog višestrukih pokušaja kasnije i
vidimo razgranatu munju). Kad „ljestvama“ prethodnica negativnog
naboja dođe do 30 metara iznad tla,
ona dovoljno omekša zrak da se tim
putem pozitivni naboj s tla može
uputiti prema oblaku. Upravo je to
ono što vidimo kao munju. Tim se
koridorom u djeliću sekunde i nekoliko puta izmjene naboji iz obla-
ka u tlo i obratno. Oslobađa se temperatura nekoliko puta
viša nego na površini Sunca, što uzrokuje burnu ekspanziju
okolnog zraka koju čujemo kao grmljavinu.
PUŠKA PRIVLAČI GROMOVE
Iako su ljetne oluje uglavnom prošle, još do kraja godine, ili pak do kraja lovne sezone, možemo očekivati nepogode, pa je dobro znati odakle lovcu vreba opasnost u
šumi, polju ili na čeki.
Profesor Pajera iz Dortmunda (Njemačka), ekspert za
elektricitet i sam lovac, proučavao je lovca u ovakvim nepogodama i savjetuje kolege lovce kako se ponašati ukoliko ih
oluja zatekne u prirodi.
Da bi utvrdio kolika opasnost od oluje prijeti lovcu s
puškom u ruci, Pajera je izišao na teren s mjernim instrumentima i oružjem. Krenuo je s poznatim činjenicama da
se munje i gromovi javljaju kao rezultata napona između
negativnog električnog naboja oblaka i pozitivnog naboja
zemljine površine. Normalan napon pri lijepom vremenu
PRAVILO 30-30
U SAD-u udari 25 milijuna munja na godinu, od kojih u prosjeku pogine 67 osoba, što je više žrtava nego
od tornada. Najviše ljudi strada ljeti, kad su nevremena
češća, a ljudi više vremena provode vani. Preporuča se
pridržavati se pravila „30-30“. Naime, ako od munje do
grmljavine prođe manje od 30 sekunda, udaljenost je
manja od 12 kilometara, te je potrebno pronaći zaklon.
Nakon posljednjeg udara potrebno je pričekati pola
sata da se uvjerite da je opasnost prošla.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
LOVAČKO ORUŽJE
može iznositi od 100 do 200 volti, a u olujnom on se penje
i od 1000 do 5000 volti. Jačina struje u električnom kanalu
može iznositi preko 100.000 ampera.
Kako se ta situacija u prirodi ne može ni locirati, ni ometati, to nam jedino ostaje da se sklonimo s istaknutog mjesta.
A to su svi uzdignuti reljefi i stršeći objekti, kakve su visoke
čeke, drveće, ljudska figura pa i puška na ramenu ili u ruci.
S obzirom na to da je olujno nevrijeme uvijek praćeno
obilnom kišom, to i mokar čovjek tada predstavlja „metalni
stup“ koji je izvanredan provodnik. Faktor uvećanja napo-
www.lovackisavez-hb.ba
na na glavi čovjeka tada je 12 do
15 puta veći u odnosu na tlo ispod
čovjeka. Zato je mnogo sigurnije
skloniti se u neko udubljenje na zemlji i u njemu čučnuti ili, što je još
sigurnije, leći.
Ispitujući u laboratoriju kolika
je opasnost lovcu lovačka puška na
ramenu ili ruci, profesor je utvrdio
da je na gornjem kraju cijevi napon
izuzetno velik, s faktorom pojačanja
od 130 puta! Čak i kad se puška nosi
u ruci horizontalno, faktor uvećanja
još uvijek je velik i iznosi 50 puta, ito
na oba kraja puške. To znači kako
god nosili pušku, ona može privući
grom. Profesor Pajera zaključio je da
je lovac s oružjem u ruci bar 10 puta
u većoj opasnosti, nego bez njega.
Lovac tu opasnost eventualno
može izbjeći ukoliko na usta cijevi
navuče gumenu kuglu ili lopticu
koja je izvana i iznutra premazana
brončanom bojom.
Ipak je jednostavnije odložiti
pušku za vrijeme nepogode u čeki
ili nekom drugom mjestu, podalje
od sebe.
Drvo u oluji, za gromovske kanonade, lovac ne bi smio koristiti kao
zaklon. Udari li grom u drvo, stradat
će i lovac i puška. Pod drvetom bi
lovac mogao biti koliko-toliko siguran samo ukoliko bi bio najmanje
pet metara udaljen od stabla, a pritom obje noge mirno držao priljubljen na zemlju. Treba također znati
da su stabla na rubu šume daleko
opasnija od onih u gustoj zatvorenoj šumi. Nađe li se lovac na visokoj
čeki, u slučaju olujnog nevremena,
vrijedi samo jedno pravilo: smjesta
sići s čeke.
39
LOVAČKA PRIČA
C
rna Gora naša je hercegovačka
planina. Prostire se na području mostarske, nevesinjske i konjičke općine. Najviši joj je vrh Lisac,
oko tisuću i petsto metara. S jugozapadne strane povezana je s Veleži,
a sa sjevera s Prenjom. Iz Mostara
je najkraći put preko Rujišta, prema
Nevesinju do Golog brda, gdje se
skreće u Crnu Goru. U blizini Golog
brda je selo Šarica, gdje je živio Mujo
Abaza, lovočuvar za taj teren.
Bio je petak, rano popodne, kad
sam stigao do Muje. Zatekao sam
ga kako postavlja građu za krov na
svojoj kući. Odmah sam znao da nisam došao u pogodno vrijeme, ali
znao je i Mujo, kao lovočuvar, da je
dužan voditi lovca s odobrenjem.
Pokazao sam mu dozvolu za lov srnjaka u dane tog vikenda. Zamolio
me je da idem sam odabrati livadu
i čekati, te da spavam kod drvosječa u baraci pod Liscem. Znao je
Mujo da poznajem teren, jer sam
bio s njim u lovu nekoliko puta.
Nije ni meni bilo drago ometati mu
tako važan posao pokrivanja kuće,
pa sam prihvatio prijedlog. Rekao
sam mu da smo tražili dva odobrenja, ali po planu odstrela bio je još
samo jedan srnjak, pa sam došao
sam. Naime, tada se lovcima, a lovočuvarima pogotovo, puno zamjeralo ako bi dvojica ili više lovaca
išla na jednu dozvolu. To bi netko
odmah dojavio, pa je bilo i nekih
kažnjavanja.
Produžio sam u planinu. Auto
sam ostavio kod spomenute barake
i odmah krenuo prema Abazinim
livadama, koje su na dosta izdignutom terenu pa mi je trebalo skoro
dva sata hoda do početka livada.
Odlučio sam se za ove livade jer su
bogate pašom i okružene velikim
kompleksom šume, pa je bila i veća
šansa da izađe srnjak. Abazine livade prostiru se na većem kompleksu planine, s njezine jugoistočne
strane. Šumarci su ovdje „umetnuti“ između pojedinih livada, pa su
veoma pogodne za lov šuljanjem,
pogotovo kad je veća vlaga (što je
i preduvjet za šuljanje).
Bilo je vrijeme pred kosidbu,
kad su livade pune cvjetova s vrlo
različitim, uglavnom jakim i izrazitim bojama, kakve se mogu naći
samo u čistoj i zdravoj prirodi. Gledajući ljepotu tih boja, sjetio sam
se jednoga svoga prijatelja s kojim
sam ovdje bio prije nekoliko godina, a koji je rekao: „Da mi je biti
40
Konak pod bukvom
Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam svakakve
glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao raspoznati, skoro
ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira u šumi, kako se obično
misli i priča, već je noćni život vrlo intenzivan. S početka mi je bilo
malo i neobično, ali sam se poslije i na to privikao pa bih povremeno i zaspao
Drago Lasić
srnjak samo jedan dan na ovakvom
prostoru, ne bih žalio umrijeti!“ Pretjerao je, naravno, u tome, ali je sigurno da bi mnogi od nas lovaca,
kao i drugi ljudi koji vole prirodu,
ovdje rado proveli više vremena i
ne bi žalili zbog toga.
Odabrao sam mjesto za večernju zasjedu na južnom dijelu livada
(prema Kragujevači), odakle sam
imao dobar pregled terena. Čekao
sam na zasjedi dokle se vidjelo pucati, kako sam i navikao, pa sam u
sami sumrak krenuo prema baraci.
Preko livada se još vidjelo ići, ali
čim sam ušao u šumu, morao sam
upaliti bateriju. Nakon što sam kroz
šumu prešao oko petsto metara,
najednom mi se, bez obzira na novi
uložak i žižak, ugasila baterija. Nije
se vidjelo, što se kaže, „ni prsta pred
okom“. Znao sam da ne mogu dalje,
jer je težak teren, pa sam odlučio
tu prenoćiti i čekati svitanje. Paleći
upaljač, vidio sam da je uz stazu velika stara bukva i da ima veće udubljenje između jakih žila s donje
strane, kao da je isprana zemlja, jer
je teren dobro nagnut. Malo sam
počistio to udubljenje i postavio
grančice koje sam otkinuo s te bukve. Bilo je sve suho pa sam, kao u
fotelju, sjeo između izdignutih žila.
Na njih sam naslonio ruke, a glavu
na deblo bukve, kao da je priroda
ostavila tu mogućnost.
U ruksaku sam imao još nešto
za jesti, a što mi je u toj situaciji
bilo još važnije, imao sam duhankesu s kremenom i trudom (čep od
bukve, sliči na spužvu) i savijeni komadić čelika (čakmak). Motao sam
škiju i kresanjem pripaljivao, jer mi
je upaljač bio istrošen, i tako se zabavljao. Poznato je da neće ni živina gdje se osjeti duhan, pogotovo
zmije – a to mi je bio najveći problem, jer je bilo mnogo
izdignutih žila ispod takve bukve.
Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam
svakakve glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao
raspoznati, skoro ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira
u šumi, kako se obično misli i priča, već je noćni život vrlo
intenzivan. S početka mi je bilo malo i neobično, ali sam se
poslije i na to privikao pa bih povremeno i zaspao. Ovo mi
je poslužilo kao primjer kako obična žiža, kao sitnica, može
zakomplicirati i zagorčati lov, pa sam poslije uvijek nosio po
dvije kompletne baterije.
Čim je svanulo, otišao sam na livade i pažljivo ih obišao šuljanjem. Vidio sam samo dvije srne. Vratio sam se
pokraj svoga konačišta i produžio kroz šumu do barake.
Dolje sam našao Jozu i Đemu, drvosječe iz okolice Travnika, koji za taj vikend nisu išli kući, pa smo, uz puno kave,
pričali o svemu. Odmah su mi rekli da su, čim su vidjeli
auto, pretpostavljali da je netko u lovu pa im je bilo čudno
da nitko nije došao na konak. Sjetili smo se i jednoga događaja, kad nas je Đemo „izvukao“ iz šume, pa ću to kratko opisati. Naime, u jednome ranijem lovu na srnjaka, bio
sam u društvu s inženjerima Slavkom Lovrićem i Adom
Šehićem, te s braćom Ivom i Stolom. Rasporedili smo se
po Abazinim livadama. Slavko i Stole ostali su odmah s
početka livada, a mi smo otišli dalje.
U sumrak je Ado odstrijelio srnjaka. Ivo i ja sastali smo
se s njim pri kraju livada, odakle smo i otišli na zasjede. Ivo
je pomogao Adi nositi srnjaka, a ja sam ponio karabine i
krenuli smo niz planinu prečicom, kako je Ado predložio,
jer je on tu radio na taksaciji pa je bilo normalno da dobro
poznaje teren. Vrlo smo brzo, međutim, ušli u jako ružan i
opasan teren, sa škripinama i liticama, gdje bismo se teško
snašli i danju. Na istom smo se terenu, praktično, vrtjeli sve
do iza ponoći, kad je došao Đemo s velikim fenjerom i izveo
nas na stazu, kuda smo se vratili. Sreća je da su Slavka i Stole
stigli do barake, jer Đemo ne bi znao za nas, kao što ovoga
puta nije znao ni za mene. Lijepo je Slavka rekao kad smo
se sastali: „U šumi se uvijek vraća istim putem kojim si i došao, i to je osnovno pravilo, a pogotovo u noći.“
Poslije spomenute kave s Jozom i Đemom te odmora
u baraci, išao sam u subotu popodne čekati na bližoj livadi,
a u nedjelju ujutro na šuljanje prema Zaboranima, gdje su
također veoma lijepe livade i priroda uopće, ali opet ništa.
Pozdravio sam se s Đemom i Jozom te svratio u Šaricu
kod Muje. On je nastavio postavljati crijep, a ja sam otišao
kući u Mostar.
Broj 73, rujan - listopad 2010.
KINOLOGIJA
“CAC BiH Posušje 2010“: MEMORIJALNA SPECIJALKA „ROBERT OREČ BOBO“
Pobjednica Brita,
vlasništvo sinova pok. Roberta Oreča
Mladen Bešlić
U
organizaciji Kinološkog saveza Herceg-Bosne i Kinološkog društva „Posušje“, po lijepom i sunčanom
vremenu, održana je prekrasna promenada pasa
svih pasmina. Mnogobrojni izlagači i publika družili su se
međusobno i pratili zanimljivo natjecanje u ljepoti svojih
ljubimaca. Nakon stručnih pregleda i ocjenjivanja, proglašeni su pobjednici.
Pobjednik treće Memorijalne specijalke ex-Yu i autohtonih goniča „Robert Oreč Bobo“, u sklopu šeste po redu
Državne izložbe pasa svih pasmina „CAC Posušje 2010“, četverogodišnja je ženka kratkodlakog istarskog goniča Brita,
u vlasništvu sinova pokojnog Roberta Oreča, Frane, Jure i
Filipa. Zanimljivo, Brita je pobijedila i prošle godine, a ove je
godine proglašena i najljepšim psom izložbe „CAC Posušje
2010“. Drugo mjesto na Specijalki pripalo je posavskom goniču „Faca Larus“ Cvjetana Jovića iz Lopara, a treće je mjesto osvojila „Madona“, crnogorski planinski gonič, vlasnika i
uzgajivača Srećka Žulja iz Posušja.
U nastavku obznanjujemo nagrađene pse, prvo po kategorijama:
- najljepše štene i vodič: tornjak LIVA i vodič Petar Bakula
- najljepši mladi pas: njemački ovčar HAN SPLITBERG, vl.
Marko Kujundžić, Imotski
- najljepši par: istarski kratkodlaki gonič LOBO i CARLA
D. P., vl. Petar Mandurić iz Čitluka, Posušje
- najljepša uzgojna skupina: također istrijaneri Petra
Mandurića iz Čitluka, Posušje
- najljepši veteran: posavski gonič LISA, vl. Damir Markota, Posušje.
A pobjednici po skupinama su:
FCI skupina: njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dražen Jurčević, Tomislavgrad
FCI skupina: tornjak IXIL, vl. Perica Jukić, Žepče
FCI skupina: američki stafordski terijer DALMSTAFF
Prvonagrađeni psi CAC Posušje 2010.
www.lovackisavez-hb.ba
Pobjednici Memorijalne specijalke
DANTE, vl. Jadran Anđelić, Šibenik
FCI skupina: jazavčar oštrodlaki
LUNA, vl. Ana Martinac, Mostar
FCI skupina: aljaški malamut ZIPI
VUGEROVA, vl. Frano Begić, Posušje
FCI skupina: istarski kratkodlaki gonič BRITA, vl. Frano, Jure i Filip
Oreč, Posušje FCI skupina: njemački
kratkodlaki ptičar OMAR OD BARTULOVIĆA, vl. Dragan Modrić, Sinj
FCI skupina: zlatni retriver NIKI
LAUDA ANIMA CANDIDA KENNEL,
Fra Petar Krasić i Polina Simić, kinološki suci
vl. Dženana i Ognjen Blagojević,
Sarajevo
FCI skupina: maltezer AMERICAN
STAR DIAMOND OF MARQUESS, vl.
White rhapsody kennel, Sarajevo.
Za najljepšega autohtonog psa
proglašen je tornjak IXIL, vl. Perice
Jukića iz Žepča.
Generalni pokrovitelj ovogodišnje izložbe, koja iz godine u godinu privlači sve veći broj izlagača
i posjetitelja, bila je Općina Posušje, a težak posao izbora najljepših
pasa bez zamjerki su odradili kinološki suci Polina Simić (Srbija),
Julijan Glavočević (BiH), Dražen
Tuličić (Hrvatska) i Stjepan fra Petar Krasić. Čitava izložba, koja je
organizirana na Sportskom centru
„Šego“ u Posušju, odvijala se pod
budnim okom predsjednika KU
„Posušje“ Tonće Jukića, strastvenog uzgajivača pasa, i Mirka Čolaka, delegata Kinološke asocijacije
– Unije BiH.
Sudeći po zadovoljnim licima
sudionika i posjetitelja, odrađen je
ponovno odličan posao. Domaćini
već najavljuju iduću izložbu sljedeće godine, za koju smatraju da će
biti još bolja i uspješnija.
41
KINOLOGIJA
KU „Ljubuški“, Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU
Uz kišu, psima lakše,
vodičima znatno teže
Mario Herceg
K
inološka udruga „Ljubuški“ u Veljacima je, 19. rujna 2010., organizirala utakmica za pse goniče
na divlju svinju s dodjelom IPO-a.
Dan je bio oblačan, kišovit. Vepru „Mirku“ bila je ozlijeđena pred-
Slaven Bebek prima čestitke i pokal
nja lijeva noga, vidno je šepao. Psi
su ga zato teže „podizali“ iz loge i to
je, vjerojatno, utjecalo i na sudačke
ocjene. Kiša je bila oprala stare tragove, što je psima djelomično pomoglo u slijeđenju vepra. No, nešto
je teže bilo uhvatiti psa, pa su svi vodiči bili do gole kože
mokri, što od kiše, što od rose s granja kroz koje su se provlačili.
Posjetitelja je bilo manje nego što to obično zna biti
kod „Lobojića“, dijelom zbog nevremena, dijelom i zato što
je bio lovni dan na prepelicu.
Izvedeno je deset pasa, sedam ih je položilo radni ispit.
Istarski kratkodlaki gonič Lisa, vlasništvo Slavena Bebeka
iz Veljaka pokraj Ljubuškog, osvojio je prvo mjesto i zaslužio najveći pokal. Drugi je bio Prine Širokobriješki, posavski
gonič Drage Artukovića iz Gruda, a treće mjesto pripalo je
Cici, srpskom trobojnom goniču Bože Bezera iz Vašarovića
pokraj Ljubuškog.
Suci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili
svoju zadaću.
KD „Vitez“, Vitez: ORGANIZIRANO CIJEPLJENJE PASA PROTIV BJESNOĆE
KU „Vran“, Prozor-Rama: IPO
Na cijepljenje
dvadeset posto,
u lov – sto posto
Visoke ocjene
psima za pokazano
na ispitu
Mirko Filipović
Stanko Ćurčić
B
jesnoća (lat. Rabies) vrlo je
opasna i neizlječiva zarazna
bolest od koje obolijevaju životinje i ljudi, pa na nju uvijek treba
misliti. U prirodi od nje, osim ostale
divljači, najčešće obolijevaju lisice.
Silvatična (šumska) bjesnoća vrlo
lako može prijeći u urbanu (gradsku), koja s lisice prelazi na psa, pri
čemu lovački psi imaju najveću
mogućnost kontakta s bijesnom
divljači.
U cilju suzbijanja bjesnoće zakonodavac je propisao (i sankcionira ako se to ne poštuje) obvezno
godišnje cijepljenje pasa protiv ove
opake bolesti. Cijepljenje ljudi nije
obvezno, ali je, pogotovo za lovce,
poželjno.
Uoči otvaranja ovogodišnje
lovne sezone na „sitnu“ divljač, KD
„Vitez“ je, u suradnji s Veterinarskom
42
stanicom, organiziralo cijepljenje
lovačkih pasa protiv bjesnoće. Odmah treba istaknuti da su veterinari, kao dar lovcima, redovitu cijenu
cijepljenja snizili za 20 posto. Lovci
vlasnici lovačkih pasa bili su pravodobno obaviješteni putem radija i
plakata o mjestu, danu i vremenu
organiziranog cijepljenja. Prema
onome što se doznaje od organizatora, odziv lovaca bio je vrlo slab.
Procjenjuje se da je od ukupnog
broja lovačkih pasa, njih stotinjak
koji su u vlasništvu viteških lovaca,
cijepljeno tek dvadeset posto. Ova
činjenica, međutim, koliko se moglo
vidjeti, nije zasmetala da prvi dan
lova svi psi budu u lovu.
Radi toga je u LD „Vitez“ odlučeno
da se izvrši popis lovačkih pasa. Vlasnik psa je uz rodovnik dužan priložiti
i potvrdu o cijepljenju svoga psa.
U
gateru kod Sičaje održan je ispit za pse goniče glasnoga gona na divlju svinju – IPO. Pristupilo mu je šest
pasa, a pet ih je položilo ispit. Svi koji su položili dobili
su visoke ocjene. Najbolji je bio posavski gonič Ben, vlasništvo Nikice Drežnjaka, s osvojenih 188 poena. Organizator je
bila KU „Vran“ na čelu s Jozom Miličevićem i Ivom Zanom.
Ben, posavski gonič Nikice Drežnjaka
Broj 73, rujan - listopad 2010.
KINOLOGIJA
KU „Posavac-Orašje“, Orašje: SMOTRA PASA PTIČARA
Inspektori
„treniraju strogoću“
Adam Dabić
N
a temelju dogovora KU „Posavac-Orašje“ i LU „Sava“,
Orašje, u lovištu Sekcije Donja Mahala, na lokalitetu
Basutska, organizirana je smotra i utakmica pasa tipa
IPO, B bez odstrela i C rad na vodi divlje patke s odstrelom.
Smotra i utakmica pasa ptičara održana je pokraj lovačke
kuće u Basutskoj, u neposrednoj blizini ribnjaka na kojem je
održana utakmica C, rad na vodi divlje patke s odstrelom, a
utakmica B, bez odstrela, održana je u polju.
Smotra i utakmice pasa, zbog lošeg vremena nisu bile
osobito posjećene. Ovim kinološkim manifestacijama nazočio je Federalni lovni inspektor Sulejman Hašinbegović,
koji je, kako kaže, došao po usmenom nalogu Glavnoga
federalnog lovnog inspektora. Lovni inspektor je pratio
i snimao kompletan program kinološke manifestacije te
kontrolirao dokumente lovačkih pasa, rodovnike i potvrde
o cijepljenju, nakon čega je sačinio zapisnik u kojem je pohvalio rad i organizaciju Lovačke udruge „Sava“. Inspektor se
zanimao i za registraciju Kinološke udruge „Posavac-Orašje“,
koja djeluje po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave
Županije posavske. Također, tražio je i neke informacije o
kinologiji koje su trebale biti riješene na višoj instanci, a što
nema nikakve veze s ovom kinološkom udrugom, poput
informacije je li ova udruga članica FCI-a, što je nemoguće jer je cijela kinologija u BiH, zbog nereda pojedinaca,
trenutno izbačena iz ove svjetske kinološke organizacije.
Zbog ovakvih neprimjerenih i iznenađujućih postupaka
lovnog inspektora, upitan je kako može kontrolirati kinološku udrugu ako nije kinološki inspektor i tko mu je dao
Darko Leovac sa svojim labradorom, prvoplasiranim psom
te ovlasti, na što je on odgovorio da
ima te ovlasti, bez predočenja pismenih ovlasti ili naloga za nadzor.
Ovakvo ponašanje lovnog inspektora čelnici kinološke udruge
„Posavac-Orašje“ tumače i doživljavaju kao treniranje strogoće i zastrašivanje od strane pojedinaca koji im
zavide na dobrom i naprednom radu
u proteklom razdoblju.
Rezultati smotre i utakmice pasa:
prvo mjesto, utakmica C: labrador
retriver Riki vlasnika Darka Leovca iz
Domaljevca; prvo mjesto, utakmica
B: njemački kratkodlaki ptičar Maestro vlasnika Zvonke Kosića iz Boka;
drugo mjesto, utakmica B: seter Ajka
vlasnika Šime Živkovića iz Kostrča;
treće mjesto, utakmica B: ženka Mis
vlasnika Mate Vukića.
Pobjednicima u svim kategorijama dodijeljeni su pehari i diplome,
Zvonko Kosić, veliki
ljubitelj kinologije
što je sponzorirala Vlada Županije
posavske na čelu s premijerom Mijom Matanovićem.
KU „Kuna“, Domaljevac: UTAKMICA C TIPA
Pucalo se i na„divljake“
Mato Piljić
K
inološka udruga iz Domaljevca upriličila je 3. listopada ove godine utakmicu C tipa s odstrelom, u kojoj je
sudjelovalo 10 pasa. Tom je prigodom 9 pasa zaslužilo
pozitivnu ocjenu, a jedan nije uspio pokazati dovoljno.
Utakmicu su sudili Marijan Đurković (KSHB) i Andrija
Stojanović (HKS), a delegat je bio Julijan Glavočević.
Rad pasa u polju tekao je oko lovačke kuće LU „Kuna“. To
je područje relativno bogato fazanskom divljači te su strijelci, osim na puštene fazane, imali priliku pucati i na „divljake“.
Po završetku rada u polju, sve se preselilo na ribnjak Ivana
Lucića, gdje su psi imali priliku odraditi posljednju disciplinu – donošenje patke iz duboke vode.
Poslije svega, sudionici i publika ponovno su se vratili u
lovačku kuću, gdje je upriličen besplatan roštilj, piće i tradicionalno pečenica.
www.lovackisavez-hb.ba
43
SPORTSKO RIBOLOVSTVO
PRVENSTVO FBiH U FLY FISHINGU NA BUSOVAČKIM VODAMA
Zahvaljujući nevremenu,
„bistro“ postalo – mutno
Organizator je učinio sve da federalno natjecanje u mušičarenju prođe u najboljem redu. Ali
ovakvo nevrijeme, u srpnju, nitko nije mogao predvidjeti. No, i u takvim su okolnostima okupljeni ribolovci pokazali izuzetnu vještinu i svu draž ovoga sporta. A Busovača je pokazala da
zaslužuje sve pohvale za domaćinstvo
Dobroslav Vrdoljak
N
a rijeci Lašvi u Busovači, 24. i
25. srpnja ove godine, upriličeno je natjecanje u ulovu
ribe površinskom mušicom, tzv.
mušičarenje. Uz 12 ekipa, sudjelovala su i 3 pojedinca. Neki su dolazak
otkazali u posljednji čas (godišnji
odmori i organizacijski problemi),
no skupilo se ipak dovoljno ribolovaca za ovo natjecanje federalnog
ranga u mušičarenju.
Mušičarenje nije baš lagana i jeftina disciplina. Nemaju svi ni vode
za lov ribe mušicom. Oprema je
prilično skupa, a treba i mnogo treninga i ustrajnosti da bi se postigli
zadovoljavajući rezultati. U ovoj disciplini obično vlada pravilo „ulovi, pa
pusti“, pa nekim ribolovcima, makar
se zvali sportski, ni to ne odgovara.
Evo nekih pravila u mušičarenju. Natjecatelji su vidljivim znakom
odijeljeni jedan od drugoga. Nakon
nekog vremena mijenjaju lokacije,
kako bi se koliko-toliko izjednačili
uvjeti lovljenja (sve pozicije ne rijeci nisu uvijek jednake). Natjecatelj
se opskrbi svom potrebnom opremom, kako za natjecanja ne bi napuštao svoje natjecateljsko mjesto.
U rijeku smije zagaziti najviše do
trećine rijeke. Lovi se samo lipljen i
pastrva, ali iznad 20 cm dužine. Udica mora biti bez kontrakuke, da bi se
riba što manje oštetila i lakše skinula
s nje. Natjecanje prate suci i mjerači
ulova. Ulovljena se riba mjeri u posebnim kalupima s centimetarskom
vrpcom. Sve se uredno mjeri i zapisuje, kako bi se na kraju lako i brzo
znali bodovi svakog natjecatelja.
Malo je kompliciranije opisati način
bodovanja, jer se izražavaju rezultati iz svakog sektora, pa se to zbroji
i utvrdi konačni plasman. Ponekad
pobjednik zna biti i natjecatelj s ma-
44
Pobjednici natjecanja u mušičarenju
nje ulovljenih riba, ako je imao bolje
rezultate u svakom od sektora.
LOV U MUTNOM
Ideja da se ovo natjecanje održi
u Busovači začela se još prošle godine, na jednom skupu u Donjem
Vakufu. U kasnijim dogovorima
predsjednika sportskih ribolovaca
Busovače Ivice Tomičića s predsjednikom Natjecateljske komisije
Sportsko-ribolovnog saveza FBiH
Marcelom Kučinskim, dogovorene
su ostale pojedinosti. Formiran je
Organizacijski odbor za pripremu
i održavanje natjecanja, u sastavu:
Ivica Tomičić, Vejsil Mulakadić, Boro
Bilić, Ivica Krišto, Željko Varešković,
Hikmet Ćatić, Marinko Subašić,
Mirsad Mujaković i Slaven Petrović.
Tražili su se sponzori i pokrovitelj,
bez njih ne ide. Sponzori su, uglavnom, bili BUBA-COMERC
iz Viteza i Dragan Jurčević iz Busovače, a pokroviteljstva se
svesrdno prihvatio gradonačelnik Busovače Asim Mekić,
koji je i otvorio natjecanje. Sa sponzorima su uglavnom
kontaktirali Marijan Čavlina i Nikica Petrović. U cjelokupnoj
organizaciji natjecanja angažiralo se preko 40 ljudi. Bila su
23 suca mjerača, 3 sektorska suca, tajnik natjecanja, delegat i vrhovni sudac. Suce plaća Savez, a svi ostali radili su
besplatno. Zbog većeg broja najavljenih natjecatelja, natjecateljska se staza morala produžiti na 1500 metara, ali je
dobar dio ostao neiskorišten.
Natjecanje je počelo idealno. Dan je bio lijep, sunčan,
ne previše vruć. Taman za ugođaj koji pruža mušičarenje na
vodi kao što je Lašva, koja je prije tri mjeseca dodatno poribljena da užitak bude upotpunjen, a zadovoljstvo natjecatelja veće. „Pali“ su i prvi ulovi, suci mjerači imali su pune
ruke posla. Ubrzo je Esad Spahić, ribolovac iz Novog Travnika, uhvatio i najveću ribu na ovom natjecanju, dugačku
72 cm, tešku oko 4 kg.
No već nakon pola sata počelo je kišiti. A onda prava
oluja. Nezapamćeno nevrijeme, praćeno tučom, trajalo je
Broj 73, rujan - listopad 2010.
SPORTSKO RIBOLOVSTVO
oko pola sata. Temperatura se naglo spustila za 10-ak stupnjeva, s njom i raspoloženje. Natjecatelji, sada u kabanicama, mijenjaju mušice i nastavljaju. Ali onda stiže novi val,
još žešći od prvoga. Samo da se voda ne zamuti! Nakon dva
sata natjecanja mijenjaju se sektori, ali je voda bivala sve
mutnija i mutnija. U trećem satu bila je potpuno mutna, „ko
oranje“ što se ono kaže. Ljudi tužni, žalosni. Zar je ovo ona
rijeka od prije samo 2-3 sata? Ipak su nastavili loviti do kraja
prvoga dana, nadajući se da će se sutra vrijeme popraviti.
Sljedeće jutro osvanulo je tmurno, oblaci su se nadvili
nad rijekom, a voda je bila jednako mutna. Natjecanje je nastavljeno i nakon tri sata borbe s mutnom vodom, završeno.
Što reći? Dogodi se! Sve je učinjeno da natjecanje bude
vrhunsko, posebice stoga što je to prvo natjecanje ovoga
ranga u Busovači. Kiša, pa mutna voda, pokvariše užitak.
Opći je dojam okrnjen. Nije bilo ni dodatnih programa
predviđenih za gledateljstvo. A i gledatelja je, u takvim okolnostima, bilo malo. Sijevale su i munje, što je bila dodatna
opasnost za natjecatelje s obzirom na to da su im u rukama
grafitni štapovi, koji provode elektricitet. Nije bilo prezentacije LOOP opreme iz Švedske, koja ima vrhunsku opremu za
ovu vrstu sporta. Ipak je upriličena procedura izrade mušica, koju su zorno pratili najmlađi natjecatelji. Oni se, izgleda,
žele okušati u ovoj izuzetno zahtjevnoj vještini.
Natjecateljska komisija obznanila je rezultate natjecanja. Prvo mjesto osvojila je prva ekipa Busovače (Mulakadić, Krišto i Bilić), drugo mjesto ekipa iz Konjica (Bilanović,
Ljubuškić i Baralija), a treće ekipa iz Bosanske Krupe (Beganović, Džigumović i Kadić). Pojedinačno, redoslijed je sljedeći: prvi je Željko Varešković iz Busovače, drugi Ivica Krišto
iz Busovače, a treći Mile Kerkez iz Velike Kladuše.
Poslije natjecanja održani su sudački ispiti. Za udružinskog suca bilo je 15 kandidata, za županijskog 5 i za državnog 3 kandidata. Tako je podmlađen sudački kadar i osiguran dovoljan broj sudaca za iduća natjecanja.
Natjecanje je, po okončanju, prokomentirao i Ivica Tomi-
Natjecatelji u punom zamahu
čić, predsjednik USR Busovača:„Zadovoljan sam ishodom ove manifestacije, vrlo značajne za naše udruženje i
za Busovaču u cjelini. Zahvaljujem
svim svojim suradnicima na uloženom trudu, zahvaljujem pokrovitelju
Asimu Mekiću, sponzorima i sucima.
Ovo je potvrda da je USR Busovača
jak i jedinstven sportski kolektiv, koji
ima zavidne rezultate i u organizaciji
različitih manifestacija, i u očuvanju
ovdašnjih čistih riječnih tokova. Koliko sam vidio, odlični su dojmovi gostiju i natjecatelja, nemaju nikakvih
primjedbi na organizaciju. Žao im je,
naravno, da ih vrijeme nije poslužilo,
pa da užitak bude kompletan, a zadovoljstvo na visini. U ovoj prigodi također zahvaljujem udruzi ‘Žena ženi
prijatelj’ na svesrdnoj pomoći.“
Kad su se mnogi razišli – ostali su
samo domaćini i poneki od obližnjih
gostiju – pronađen je ribarski štap
prvoklasne marke i velike vrijednosti.
Nitko ne zna čiji je. Tek kasno uvečer
javlja se Nedžad Halilić iz Bihaća i
kaže da mu je negdje ostao štap,
možda ga je i izgubio, ni sam ne zna
gdje. Bio je presretan kad mu je rečeno da je štap na sigurnom i da čeka
svoga vlasnika. Lijepa gesta busovačkih ribolovaca, zar ne?
4. GASTRONOMSKI SUSRETI „OKUSI S KAMENA“
Ribolovci se pokazali,
lovci zakazali
Vlado Bošnjak
P
očetkom rujna, u širokobriješkom Hotelu „Park“ održani su 4. gastronomski susreti „Okusi s kamena“,
koje je organizirala Turistička zajednica Županije Zapadnohercegovačke. S autohtonim specijalitetima ovoga
kraja, koji su dio ukupne turističke ponude, predstavilo
se petnaestak izlagača iz Hercegovine. Posjetiteljima je
posebno bila zanimljiva ponuda Društva športskih ribolovaca „Široki Brijeg“. S razlogom. Pajo, Ćopo, Jozo i Andrija,
ljudi „najzaslužniji“ za gužvu oko njihova štanda, pripremili
su vrhunska jela od prikanaca, pastrve potočarke i žaba,
koje su im za meni podarili rijeka Lištica i podzemne vode
Mostarskog blata. Posebice je bila zanimljiva i rado kušana
pura prelivena ribljom lučnicom. Koliko je jelo bilo ukusno, najbolje je osjetio Pajo, koji je u kamere brojnih novinara pojašnjavao način njegova spremanja. Na kraju su
od organizatora dobili posebno priznanje, „Zlatnu vilicu“,
www.lovackisavez-hb.ba
Mnogi su se osladili specijalitetima širokobrijeških ribiča
još jedno u riznici ovoga športskog
društva.
Nažalost, iako su dobili poziv,
već drugu godinu ni jedna od 7
lovačkih udruga ove županije nije
se predstavila na ovim susretima. A
među lovcima ima vrsnih majstora
u spremanju lovačkih specijaliteta.
Šteta, bila je ovo dobra prigoda za
promociju lovstva, lovačkih udruga
i onoga što nam je priroda podarila.
Neka nam primjer ribolovaca bude
poticaj za sljedeće gastronomske
susrete.
45
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
IMELA – POLUPARAZIT NA GRANAMA I DEBLIMA BJELOGORIČNOGA DRVEĆA
I službeno „primljena“
u medicinske i farmaceutske krugove
Blago Lasić
V
jerojatno ste zamijetili u svome osobnom životu i ponašanju kako vas neka nova nužda,
nezgoda, bolest ili pak sretan trenutak opredijeli za nove spoznaje
i istraživanja, da biste lakše prevladali ono što vas u dubinama vaših
osjećanja tišti, iritira i dušu vam čini
umornom ili previše razdraganom.
To je, svakako, ispravan i prirodan
način razmišljanja i reagiranja na
vanjske podražaje, kako bi to lijepo
psiholozi kazali. Temeljem takvih
razmišljanja lako ćete zaključiti i
moju želju u cilju proučavanja i eksplicitnog prikazivanja nekih pojmova i odnosa čovjeka i prirode.
Naravno, još mi je veća i vrelija želja
svakoj osobi sa sličnim nezgodama i
pomoći, a ako ne pomognem onda
barem zabaviti, čitajući neko zanimljivo štivo, ukoliko sam i tu razinu
uspio dosegnuti.
IMELA (Viscum album L.)
Imela je neka vrsta poluparazitske biljke. Nastanjuje se na granama
i deblima bjelogoričnoga drveća,
najčešće po hrastovima, zbog čega
je u narodu zovu i hrastova imela. U
nekim je krajevima još nazivaju: himela, melina, melje, lijepak, omela,
bijela imela…
Kako god je narod nazivao,
odavno je poznata i vrlo cijenjena
biljčica koja je u prošlom stoljeću i
službeno unišla u medicinske i farmaceutske krugove.
Imela nema korijenja, već je kao
neki okrugli grm veličine do jednoga metra pričvršćen za granu. Vrlo je
kitnjasta, sa stotine žućkasto zelenih
grančica koje uvijek imaju gotovo
istu boju. Duguljasti i vrlo mesnati listići u vidu su neke tvrđe kože,
uži prema peteljki i po sebi imaju
uzdužne unutrašnje crte. Blijedi ili
žućkasti i neugledni cvjetići na vrhu
su grančica. Plod imele je prljavo
bijela bobica. Kada sazrije jako je
tvrda, sluzava i ljepljiva, poradi čega
i zovu imelu lijepak. Bobice imele
46
rado konzumiraju ptice, pogotovo
čvorak i kos, koji često nemaju mjere u uživanju pa dobivaju proljev i
tako na drugim granama ostavljaju
sjeme i imela se vrlo agresivno širi
diljem bjelogorice.
Dosadašnja istraživanja pokazala su niz specifičnosti glede kemijskoga sastava imele, ito u vrlo zanimljivim odnosima svojih sastavnica,
dok mnoge tajne još kriju njezino
ime. Utvrđeno je da ima: različite
smole, alkaloide, tanine, različite sluzave tvari, oleinske kiseline, bjelančevine, vitamine…
Izdanci i lišće najveći su spremnici ljekovitih materija, pa je preporučljivo baš iz njih koristiti te tvari.
Valja kazati da postoje različita nesuglasja oko uporabe imele. Naime,
niz biljara i pisaca preporučuje da se
imela nikako ne smije termički obrađivati, nego se uvečer namoči lišće i
grančice u hladnu vodu koju onda
sutradan valja rabiti kao lijek.
Vrlo širok je spektar bolesti i tegoba kod kojih imela ima (po nekima) nadnaravni učinak! Kod jednoga broja ljudi, vjerojatno zavisno od
uzroka nastanka, imela je nenatkri-
ljivo sredstvo za snižavanje krvnoga tlaka. Svaki će pojedinac osjetiti poboljšanje cirkulacije krvi pijući ili masirajući
udove rastvorom imele. Protiv zakrečenja krvnih sudova
poznata je kao jedan od boljih preparata.
Smatra se u narodu da je uz cvijet gloga, imela najbolja
za jačanje srčanog mišića i protiv različitih vrsta vrtoglavica.
Odavno je poznata kao „spasiteljica“ žena u postklimakteričnom razdoblju, kao i za sve tegobe tijekom menstruacije.
Jedan travar navodi čudesna ozdravljenja od raka i pripisuje ih snazi imele, a na drugim stranicama čitam kako je
pomogla mnogim ženama u liječenju neplodnosti (!)
Poznati srbijanski doktor medicine i biljar Risto Gostuški
navodi imelu kao nezamjenjivo sredstvo kod bolesti: epilepsije, oduzetosti, moždane kapi, trzanja, velikoga kašlja,
krvarenja iz pluća. On tvrdi da je to najbolji lijek iz grupe
nitroglicerina te djeluje mnogo dulje nego drugi slični lijekovi. Snaga imele je u tome što djeluje preko mozga i
smiruje cijeli organizam, opuštajući živce i krvne sudove,
sprečavajući tako njihovo pucanje i krvarenje.
Osim otapanja u vodi, imela se može osušiti i onda samljeti te prah popiti s toplom vodom ili slatkim mlijekom.
Također je poznato namakanje imelinog lišća u domaćem
vinu u omjeru 40 grama svježega lišća na litri vina kiseliti
desetak dana.
Imela je najljekovitija, uostalom kao i druge biljke, pred
cvatnju ili tijekom nje, u ožujku i travnju.
Još jedan savjet: Ne pentrajte se po granama kako biste
ubrali imelu, jer možete tako dobiti veću nevolju od postojeće, već na dulju motku privežite neki srp ili zakrivljenu
žicu i tako otkinite, ali samo onoliko koliko vam treba!
Broj 73, rujan - listopad 2010.
GASTRONOMSKI KUTAK
KONJSKA SALAMA
Jelen na starinski, lovački način Specijalitet
u Italiji i
Francuskoj
U ovom receptu nije riječ samo o jelenovom mesu, nego i o mesu
svake druge divljači, osim pernate. Malo pažnje, i evo svega na tanjuru
Fra Franjo Mabić
N
aslov je pomalo pomaman i zanimljiv, ali je jednako tako i istinit. Istinit jer je preuzet od jednoga
staroga širokobriješkog lovca koji se još lovom bavi
u svojoj, sretnoj obitelji u Zagrebu. Naravno da ne ide u
lov sa svojih preko osamdeset godina, rado kuha lovinu i
kazuje svoje stare, još vrijedne recepte.
kraju kuhanja
Gulaš jelena pri
Gulaš jelena u tanjur
occhima)
Gulaš jelena s njokima (gn
www.lovackisavez-hb.ba
u
Pitao sam ga u čemu je starina
ovoga recepta. Odgovorio mi je da
nema modernih začina i da je zasnovan na ujednačenosti lovačkoga mesa, bilo kojega, i svježe kapule odnosno drugoga povrća koje se
pirja i stavlja u lonac prije nego što
se stavi lovačko meso. Dakle, mnogo, mnogo pirjane kapule na ulju
i masti i sve to kuhati najmanje tri
sata, a to znači da čim lonac provri
treba ga smanjiti i polako pustiti da
ključa, kontrolirajući neprestano
ravnomjernost vatre i ključanja.
Ovo smo sve provjerili u jednoj
drugoj mlađoj obitelji, fotografirali
i lijepo se pogostili na starinski način, ali smo ipak ubacili nešto i naših začina na koje smo navikli i bez
koji nam se čini trud uzalud.
Znači, pripremiti obilje svježe,
na sitno rezane kapule s malo češnjaka (ne baš pola – pola) i pirjati
s mrkvom, paprikom, rajčicom i
na koncu s malo feferona. Kada
se podobro upirja povrće onda se
dodaje juha, mesna ili biljna ili pak
kipuća voda i dobro oprano meso,
po mogućnosti i malo octom prije
poprskano.
Kada sve ovo provri-proključa,
onda ostaviti da ravnomjerno krčka, naravno da ne zagori, a to znači
na blagoj vatri pustiti da bude tako
ravnomjerno barem sat i pol. Pri
kraju kuhanja može se nadodati
vino jedno ili drugo da još ključa
kojih petnaestak minuta i oprobati slanost kuhanja, koja se uvijek
ostavlja za kraj i pažljivo se radi
da se ne presoli. Narodna uzrečica
kaže da ni „mačka neće što je preslano“, a to znači uprskati sav rad i
trud i pripremljeni materijal. Tako je
i sa žestinom, sa stavljanjem ljute
paprike ili feferona.
Malo pažnje i, evo svega na tanjuru. Još jedanput ponavljam da
nije riječ samo o jelenovom mesu,
nego i o mesu svake druge divljači,
osim pernate.
Piće, kažu, određuje boja kuhanja, a ja bih radije rekao žestina
i ukus kuhanja. U slast svima – i kuharima i sustolnicima!
Mirko Filipović
Z
a razliku od Talijana i Francuza,
na području Bosne i Hercegovine konzumiranje konjskog
mesa i njegovih prerađevina iznimna
je pojava. Svojedobno su kod nas
dolazili Talijani radi otkupa konja. Prekobrojne, većinom ostarjele konje
koje nisu uspjeli prodati Talijanima,
seljaci su pred zimu, zbog nedostatka hrane, puštali u slobodnu prirodu
na pašnjake da prežive ili su ih ubijali.
Za razliku od našega puka, Talijanima i Francuzima konjsko se meso
nalazi na svakidašnjem jelovniku. U
Italiji i Francuskoj možete gotovo
u svakog zgradi naići na mesnicu
u kojoj se prodaje konjsko meso.
Osim svježeg mesa, koje je iznimno
zdravo i ukusno, najveći je specijalitet konjska salama.
Za ove salame treba najprije prebrati meso cijeloga konja. Masnoće
se odstranjuju tako da od cijele životinje ostaju dvije trećine mesa.
Meso se melje posve sitno te mu se
dodaje l6 do 18 posto svinjskih masnih obrezina ili l0 posto čiste tvrde
slanine, također mljevene. Masa se
soli s 2,15 posto soli, a dodaju se i
drugi začini, ovisno o ukusu. Najvažnije je miješanje mesne mase. Stari
je talijanski običaj da se na početku
u masu bace novčići, pa je bilo dosta prolijevanja znoja dok se svi novčići ne pronađu.
Salama se nadijeva u konjska ili
goveđa crijeva i suši na dimu i laganoj vatri.
47
ZABAVNI KUTAK
Mariofil Soldo
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
LOVI SE OD 1. specijalist sprava za
rujna DO 31. za bolesti mjerenje
prosinca (NA nosa, grla količine
SLICI)
i uha
topline
RAJKO
1
dio luke
za ukrcaj
i iskrcaj
tereta
JETKO
2
TORANJ
3
prevoditeljica kovač
ORKAN
4
TOVAR
5
GRIPE
6
derati se
kao ...
makedonsko kolo
hrv.
pseudonim sastanak glumica industrijfranc. knji- na vrhu (“zabranje- ska biljka,
(... un)
skočac
ževnika
na ljubav”)
josephina
peladana
ja, ti, on,
mi, vi, ...
“zÜri
oberland
mÄss”
jednočlani algebarski izraz
germansko
pleme,
švabe
marka skija
B
B
B
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
UPOZNAVANJE
– Kako si se upoznao sa svojom ženom? – upitaše lovca.
– Zahvaljujući mome psu. Ja zviznuo psu, a ona se okrenula
– objasni lovac.
PIĆE
Lovac u gostima kod kolege iz lovačke družine.
– Što ćeš popiti, prijatelju? – upita domaćin.
– Može jedna rakija prije pive dok se kava ne skuha – naruči lovac.
ustati
rano
siromašan
čovjek,
siromašak
KILOMETRAŽA
– Čitao sam kako lovci godišnje prepješače tisuću kilometara i popiju po dvjesta litara raznih pića – priča jedan lovac.
– Znači troše dvadeset litara na sto kilometara – izračuna
drugi.
bohdan
ulihrach
am. glumac
john
“metar”
tomislav
neralić
osobna
zamjenica
prapor
tal. glumac
tognazzi
sat
južnoamerički
andski
jastreb
ukrajinski državnik
kravčuk
novinar,
publicist
plevnik
časna riječ
kod albanaca
rijeka u
italiji
pohvalne
pjesme
BABA I LIGA PRVAKA
Lovci razgovaraju o nogometu, a jedan lovac upita:
– Kakva je razlika između nekih bh. nazovi velikih klubova u
Europi i babe u svatovima?
Nitko ne odgovara, a lovac im reče:
– Baba bar dva kola odigra!
hinko nučić
natjecanje
u starih
grka
TUGA
– Zašto si nešto tužan? – upitaše lovca.
– Ma, žena mi odlazi na put – odgovori im.
– Ali to nije razlog za tugu – rekoše mu.
– Znam, ali ako ne budem tužan, neće htjeti otputovati –
objasni im lovac.
LOVAČKA PITALICA
– Zašto zecu vire uši kad se krije u grmu?
– Zato što se nije dobro skrio!
nacionalni ... ili vozni ...
48
B
DOSAĐIVANJE
Lovac se navečer vratio iz lova, a supruga ga upita:
– Toliko si zaljubljen u taj lov, mene više uopće ne voliš.
– Pričaš gluposti, zar bih se dosađivao s tobom svaku večer
da te ne volim – uzvrati lovac.
povlačenje zbog nailaska na otpor, uzmak
rudnik
lignita u
bosni
B
Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove
riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.
gospodin
(grč.)
“repriza”
B
potvrdna
riječ
franjevac
buntić
“rabat”
slovo slično nuli
PITALICA
– Kako glasi optičarski pozdrav?
– Vidimo se!
Broj 73, rujan - listopad 2010.
IN MEMORIAM
JURO (Petra) GRGIĆ
(1948. – 2010.)
Iznenadna smrt, u 63. godini života, oduzela nam je počasnog člana i prijatelja, prekinuvši
njegov životni i lovački put. Bio
je uzoran lovac, častan čovjek,
zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove sekcije
zauvijek će se sjećati svih lijepih
i nezaboravnih trenutaka provedenih s njim u lovu, a posebice
u lovačkim druženjima. Svojim
riječima i djelima neprestano je
dokazivao da voli svoje bližnje.
Kao dobar lovac ali prije svega čovjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali.
ma, među kojima je posebno
izdvajao posavske goniče. Isticao se mirnoćom i tolerancijom.
Uvijek je bio spreman poslušati
svakog sugovornika i dati prijateljski savjet mlađim lovcima.
Za sveukupan doprinos u
radu ove lovačke udruge, god.
1999. proglašen je počasnim
članom. Pamtit će ga svi lovci
članovi ove organizacije, a posebno LJ „Liskovina“, čiji je član
bio. Svoje znanje uspješno je
prenosio na sina Josipa, koji je
nedavno postao lovni pripravnik u istoj udruzi. Nadamo se da
će uspješno nastaviti tamo gdje
je naš pokojni Stjepan stao.
Počivao u miru Božjem!
LO „Vitez“, Vitez
Nakon kratke bolesti, napustio nas je naš dugogodišnji član,
prijatelj i lovac. Bio je uzoran,
pošten i častan kolega, kojega je
krasila dobrota i ljudska toplina.
Kao takav, ostat će u srcima onih
koji su ga poznavali, posebno
lovcima njegove sekcije Goranci.
Dragi prijatelju, počivaj u
miru Božjem!
LD „Jarebica“, Mostar
IVAN KNEZOVIĆ – LUCIĆ
(1926. – 2010.)
STJEPAN (Franjo)
PAVLOVIĆ
(1942. – 2010.)
Nakon kratke i teške bolesti, zauvijek nas je napustio naš
Stjepan. Bio je član naše lovačke
udruge od 1977. godine, kad
je i položio lovački ispit. Bio je
častan čovjek i nadasve uzoran
lovac, zaljubljenik u prirodu, lov,
lovačku etiku i nadasve kinologiju. Najviše je volio lov goniči-
www.lovackisavez-hb.ba
IVAN BOŠKOVIĆ
(1928. – 2010.)
MARTIN MARKOTA
(1952. – 2010.)
U 82. godini prekinut je životni i lovački put plemenitog čovjeka, istinskog lovca i zaljubljenika u
prirodu, najstarijega našeg člana,
kolege lovca Ivana Boškovića.
Svojim radom i odnosom
prema lovištu, divljači i prirodi
bio je uzor mnogim lovcima.
Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i naše
Društvo. Njegov lik i lovački duh
ostat će zauvijek s nama, posebice lovcima sekcije Crnići – Aladinići. Počivao u miru Božjem.
Vijest o iznenadnoj smrti
našega prijatelja i kolege lovca
Martina Markote, člana Sekcije
Krehin Gradac, bolno je odjeknula diljem Brotnja.
Smrt ga je zatekla u Njemačkoj gdje je kao i većina njegovih
vršnjaka još u ranoj mladosti otišao „trbuhom za kruhom“. Svaki
slobodan trenutak koristio je da
se vrati u svoje Brotnjo među
svoje najmilije, svoje prijatelje
i posebice kolege lovce. Iznad
svega volio je lov i lovačka druženja gdje bi svojom veselom naravi unosio raspoloženje. Njegov
lik ostat će u trajnoj uspomeni
svim lovcima našega društva.
Zahvaljujemo mu za sve
što je učinio i neka počiva u
miru Božjem.
JOZO LOVRIĆ
(1953. – 2010.)
MARIJAN ĐINKIĆ
(1934. – 2010.)
Nakon kratke i teške bolesti,
u 44. godini života i 24. godini
lovačkog staža, zauvijek nas je
napustio naš prijatelj i kolega
lovac Žarko Blažević.
Počivao u miru Božjem!
LD „Galeb“, Čapljina
LD „Zec“, Busovača
LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac
LD „Fazan“, Odžak
ŽARKO BLAŽEVIĆ
(1967. – 2010.)
iz svoje sekcije. Više ga je veselilo druženje u prirodi s Markom,
Milanom, Antom i Brankom,
nego sami lov ili odstrel.
Jozin lik, vedar i nasmijan,
ostat će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem!
U 57. godini života, zauvijek
nas je napustio naš dugogodišnji član i kolega Jozo.
Opaka bolest odvojila ga je
od njemu tako dragog druženja
i boravka u lovištu, gdje je provodio velik dio svoga slobodnog vremena.
Pamtit ćemo ga po dobroti, lijepim riječima i prijateljstvu.
Hvala mu za sve, ostat će trajno
u našim sjećanjima.
LD Jeleč, Žepče
IBRAHIM (Hasiba)
PUZIĆ
(1930. – 2010.)
U 84. godini života, zauvijek
nas je napustio naš cijenjeni dugogodišnji član i kolega. Bio je
drag i plemenit čovjek, dobar
prijatelj i uzoran lovac. Volio je
prirodu, lov i lovačka druženja.
Nesebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim
iskustvom, znatno je pridonio
boljitku našega Društva. Zahvaljujemo mu za sva dobra koja
je učinio za nas i našu udrugu.
Njegov lik i lovački duh ostat će
zauvijek s nama.
Iznenada, u 81. godini života, smrt je prekinula Ibrahimov
životni i lovački put. Bio je počasni član ovoga društva, uzoran
lovac, častan čovjek, zaljubljenik
u prirodu, lov i divljač. Članovi
njegove sekcije zauvijek će se
sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka loveći i družeći se
s njime. Riječima i djelima dokazivao je da voli svoje bližnje
i da ima ispravan odnos prema
prirodi, divljači i lovstvu. Ostat
će nam zauvijek u sjećanju kao
vrijedan i častan član.
LD „Jarebica“, Mostar
LD „Fazan“, Odžak
LD „Golub“, Čitluk
ISMET SUBAŠIĆ
(1969. – 2010.)
Iznenadnom smrću, ostali
smo bez kolege, prijatelja Ismeta. Osim što je bio uzoran otac i
suprug, bio je i primjeran lovac,
osoba koja je bila „svačiji“ prijatelj, uvijek vedra i nasmijana,
spremna za šalu. Osim supruge i
dvojice sinova, braće i majke, iza
sebe je ostavio i lovce iz svoje
grupe: Samira, Smajila-Sabita,
Mehu, Muhu, Islama, Zahu kao i
druge lovce iz svoga i drugih lovačkih društava. Njegov lik ostat
će nam u trajnom sjećanju.
LD „Vepar“, Prozor-Rama
JOZO (Ivšin) KRIŠTO
(1922. – 2010.)
Poslije kratke ali teške bolesti, u 89. godini života zauvijek je između nas otišao dugogodišnji član našega lovačkog
društva, naš Jozo.
Bio je uzoran lovac i drag
čovjek. Poslije teškog rada u busovačkoj ciglani, rado je provodio vrijeme u prirodi s kolegama
STJEPAN BOŠNJAK,
pok. Cvitana
(1929. – 2010.)
Bio je uzoran član Sekcije
Ljubuški. U dugogodišnjem
lovačkom stažu, uvijek je pokazivao veliku ljubav za divljač
i brigu oko nje. Od svog je oca
naslijedio taj dar, a onda ga je
svesrdno prenosio na nas mlađe
lovce, doslovce nas je zarazio lovom. Dugo će živjeti sjećanja na
njegove priče o ponašanju divljači u lovištu, odnosno o načinu
praćenja i donošenja odluke je
li ili nije pametno odstrijeliti baš
tu divljač. Ponekad bi znao svoje kornjače kupovati od djece
iz sela i govoriti da je to posve
nova vrsta.
Mi lovci, njegovi prijatelji,
najiskrenije mu zahvaljujemo za
sve što je učinio za Sekciju Ljubuški i Udrugu. Počivao u miru!
HUL „Kravica“, Ljubuški
ALOJZA MARŠIĆ – LOJZA
(1953. – 2010.)
Iznenada, u 57. godini života, zauvijek nas je napustio
Alozije Maršić, zvani Lojza. Zaljubljenik u prirodu i lov, član
ove lovačke udruge od 1988.
godine. S poštovanjem ćemo
se sjećati njegovog predanog
rada u Sekciji Vidovice, čiji je
član bio. Mi lovci, njegove kolege i prijatelji, najiskrenije mu
zahvaljujemo na svemu što je
dao Društvu i svojoj lovačkoj
sekciji. Neka mu je vječna slava
i hvala.
LU „Sava“, Orašje
49
IN MEMORIAM
Društvu i Sekciji Krepšić. Njegovom smrću Društvo je izgubilo
dobra lovca i prijatelja koji je uživao ugled i poštovanje svih nas
lovaca. Počivao u miru Božjem.
LD „Sokol“, Seonjaci
IVAN VIDOVIĆ – IĆA
(1949. – 2010.)
Iznenada nas je napustio naš
dugogodišnji član, lovac i prijatelj
Ivan Vidović – Ića. Bio je dobar i
častan čovjek, uzoran lovac, prijatelj i veliki ljubitelj prirode i lova.
Zauvijek će ostati u sjećanju
svih nas, posebice njegovih kolega lovaca iz Sekcije Lijeva obala – Lise. Hvala mu za sve što je
učinio za naše Društvo. Počivao
u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
BERISLAV CRNJAC –
BERA
(1975. – 2010.)
Nakon kraće bolesti, u 36.
godini života, iznenada i prerano, napustio nas je naš mladi
član Berislav-Bera Crnjac.
Volio je lov, prirodu, lovačka druženja. Ostat će zauvijek u
sjećanju svih onih koji su ga poznavali, a posebno lovaca Sekcije Izbično – Britvica. Počivao u
miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
PEJO DŽIJAN
(1980. – 2010.)
Redove našega društva zauvijek je napustio ovaj mladi lovac
i ljubitelj prirode. Nesretan slučaj
htio ga je rastaviti od svojih prijatelja i kolega lovaca. U svome
kratkotrajnom članstvu mnogo je
doprinosio razvoju lovstva i lovačke etike. Isticao se svojim radom u
50
MARIJAN MATKIĆ
(1934. – 2010.)
U 76. godini života, nakon
kraće i teške bolesti, napustio
nas je naš dugogodišnji dragi
prijatelj i kolega lovac Marijan
Matkić, zvani Babin.
Član lovačke udruge bio je
od 1957. godine. Za zasluge u
lovstvu nagrađen je Odličjem
trećega reda. Kolegama i prijateljima, poglavito lovcima Sekcije Matići čiji je bio član, ostat će
u trajnom sjećanju. Neka mu je
vječna slava i hvala.
LU „Sava“, Orašje
ŽELJKO PERKOVIĆ –
VINE
(1962. – 2010.)
Iznenada i prerano napustio nas je naš prijatelj i kolega
lovac Željko Perković – Vine.
Radom i ljubavlju prema
prirodi i divljači te druženju s
lovcima bio je primjer u svojoj
Sekciji Tribanj i cijeloj Lovačkoj
udruzi „Cincar“ iz Livna. Njegovom smrću izgubili smo vrijednog i poštenog prijatelja i lovca.
Njegov lik i vedar duh uvijek će ostati s nama i živjeti u
našim srcima. Neka ti je laka
zemlja, i počivaj u miru Božjem.
LU „Cincar“, Livno
njegov mukotrpno izgrađeni
lik, njegova pravednost i brojne
vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Bučići i lovačku udrugu čiji je bio član, ostat
će živjeti u našim srcima. Bio je
primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje.
Hvala ti, naš dragi Ivo, za sve
predivne zajedničke trenutke.
Počivaj u miru Božjem, uz naše
molitve i svakidašnja sjećanja.
STJEPAN TOLE
(1931. – 2010.)
LD „Pavlovica“, Novi Travnik
Nakon kraće bolesti, u 80.
godini života, napustio nas je
dugogodišnji prijatelj i kolega
Stjepan. Član Društva postao je
1968., a njegovim su putem pošli
i njegov sin i unuk, obojica lovci.
Čuvat ćemo uspomenu na
njega. Počivao u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
STJEPAN ZELJKO –
TOKALIĆ
(1922. – 2010.)
MILENKO MILIĆEVIĆ
(1953. – 2010.)
Sve lovce HLU „Orao“, posebice Sekcije Donji Ograđenici, zatekla je vijest o preranom
odlasku našega kolege lovca i
prijatelja Milenka.
Volio je prirodu i druženja
s ljudima. Kao i u životu tako i
u lovu, bio je tih i nenametljiv,
ali uvijek spreman pomoći svojim radom. Zato je bio cijenjen
među kolegama lovcima. Za sve
što je učinio velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.
HLU „Orao“, Čitluk
JOZO (Marka)
MILANOVIĆ
(1932. – 2010.)
Iznenada, u 79. godini života zauvijek nas je napustio naš
dugogodišnji počasni član Jozo
Milanović.
Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i etičan lovac. Volio je, kako je to on znao
reći, lov i lovačka druženja bez
oružja. Nesebičnim zalaganjem,
očinskom, bratskom, djedovskom kvalitetom i životnim
iskustvom znatno je pridonio
boljitku sekcije Gradina i svoje lovačke udruge. Oprostili
smo se od njega na gradskom
groblju počasnom paljbom i
zahvalama za sva dobra koja je
učinio za nas i našu udrugu, uz
posljednje riječi: Počivao u miru
Božjem.
Iznenada i prerano, napustio nas je naš prijatelj i kolega
lovac, naš Ćato. Njegova je
smrt nenadoknadiv gubitak za
njegovu obitelj, a naše lovačko
društvo ostalo je bez jednoga
vrijednog i uzornog lovca. Ostat
će nezaboravna druženja s njim
na Rujnu, poznata po veselim
zgodama i šalama.
Ostat ćeš nam svima, dragi
Stanko, u lijepom sjećanju, posebno lovcima LJ Potkraj i Kočerin. Počivaj u miru Božjem!
LD „Pavlovica“, Novi Travnik
LD „Rujan“, Kočerin
STANKO IVANKOVIĆĆATO
(1960. – 2010.)
NIKO ROTIM
(1974. – 2010.)
S nevjericom i bolom u srcu,
10. kolovoza 2010. primili smo
vijest da je u prometnoj nesreći
život izgubio naš dragi prijatelj i
kolega lovac Niko Rotim.
Niko je bio skroman i nenametljiv, osoba sa zdravim i sebi
svojstvenim humorom, a njegov vedri lovački duh obogaćivao je ozračje njegove lovne
skupine i sekcije.
Potječe iz obitelji Rotim
iz Šerovine, iz obitelji koja ima
dugu i bogatu lovačku tradiciju i koja je dala veliki doprinos
unaprjeđenju lovstva. U svojoj
užoj obitelji, Niko je bio sedmi
član našega društva. Njegovom
preranom, tragičnom smrću Sekcija Lug i LD „Vepar“ izgubili su
velikog čovjeka, prijatelja, i iznad
svega poštenog i uzoritog lovca.
Neka počiva u miru Božjem!
LD „Vepar“, Prozor-Rama
IVO (Marka) MARIN
(1938. – 2010.)
Nakon duge i teške bolesti,
prestalo je kucati plemenito srce
Ive Marina, našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege lovca.
Fizički nas je napustio, ali
Redove našega Društva,
Lovne jedinice Varda i Sekcije
Crnač, zauvijek je napustio jedan od najstarijih članova, naš
kolega lovac i prijatelj Stjepan
Zeljko – Tokalić.
Bio je veliki zaljubljenik prirode i lova. Sve poslove vezane
za lovstvo obavljao je savjesno
i s ljubavlju. Uz njega su stasale
brojne generacije lovaca.
Za sve što je učinio za naše
Društvo, neizmjerna mu hvala. Sjećanje na njega vječno će
ostati u našim srcima. Neka mu
je laka hrvatska zemlja i počivao
u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
ANTO VINCETIĆ – ČOTO
(1961. – 2010.)
Nakon kraće i teške bolesti,
redove LU „Sava“, Sekcija Tolisa,
zauvijek je napustio njezin dugogodišnji član. Cijeli je život težio lovu i ribolovu, te je bio član
i Ribolovne udruge „Šaran“ iz
Orašja. Kao dobar majstor, zidar,
proveo je najviše radnih dana na
izgradnji strelišta u Tolisi. Član
LU „Sava“ bio je od 1977. godine.
Bio je uzoran lovac i njegovao
je lovačke običaje. Nedostajat
će nam njegovo društvo, ali će
i dalje živjeti u našim mislima i
lovačkim sjećanjima. Neka mu
je vječna slava i hvala!
LU „Sava“, Orašje
Broj 73, rujan - listopad 2010.
Luksuzni brzojavi
LX – 12
LX – 17
LX – 18
LX – 104 GL
Sve vrste brzojava: obične, luksuzne
i glazbene brzojave moguće je
poslati iz svakog poštanskog ureda
HP Mostar kao i predati pozivom
na telefonski broj 1202 iz fiksne
telefonske mreže HT Mostar.
LX – 5
Za više informacija nazovite
besplatni info telefon 080 088 088!
www.post.ba
HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1
Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres
Direkcija: Splitska b.b., Kupres
Tel. + 387 34 274 - 801
Faks + 387 34 274 - 800
e-mail: [email protected]
LX – 1
LX – 102 GL
u svakom domu . . .
9/3/09 10:42:48 AM