INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, LISTOPAD - PROSINAC 2013. GODINA xVI., BROJ 91. Nimalo idilično stanje divokozje divljači na Čvrsnici i Prenju Čestit i blagoslovljen Božić i sretna nova, 2014. godina! Lovački savez Herceg Bosne ..... iz sadržaja ..... str. 7. Divokoza u Hercegovini Nimalo idilično stanje divokozje divljači na Čvrsnici i Prenju ..... str. 9. Sezona lova na zeca Lov koji potiče druženje i zbližava ljude ..... str. 11. LD ZEC Busovača Čeka se ono što je već davno trebalo doći ..... str. 36. Trihinela kod divljačI Nevidljiva opasnost za lovce ..... str. 42. Lovna kinologija Pasmine pasa s urođenim osobinama za rad na krvnom tragu Poštovani prijatelji, na koncu smo još jedne godine kada po običaju, u ugodnu blagdanskom ozračju, sumiramo rezultate, zbrajamo učinke, pravimo analize i krojimo nove planove. Protekla godina obilježena je krizom i recesijom što se nepovoljno odrazilo na sve segmente života na ovim prostorima, pa tako i na lovstvo. Svjesni takvoga stanja, za prioritete u radu Lovačkog saveza Herceg Bosne, u protekloj godini, odabrali smo aktivnosti koje su najznačajnije s aspekta lovstva, koje su provedive s aspekta naših kapaciteta i stanja u prostoru, a koje će najviše doprinijeti sveukupnom poboljšanju prilika u lovstvu na prostorima na kojima Savez i njegove članice djeluju. Brojne su aktivnosti obilježile naš rad u protekloj godini i teško bi ih bilo sve nabrojiti, zato ću kronološki istaknuti one najznačajnije. Početak godine bio je u znaku „trilateralnog“ susreta čelnika Hrvatskog, Slovenskog i Hercegbosanskog lovačkog saveza u Zelendvoru kod Varaždina gdje se, u idiličnom zimskom ugođaju lovilo fazane, ali i ozbiljno razgovaralo o aktualnim temama u lovstvu i suradnji ovih saveza. Početak godine obilježila je i javna rasprava o dugo očekivanom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH. Proljeće je obilježeno sudjelovanjem Saveza na međunarodnom CIC Koordinacijskom forumu u Skopju na temu stanja i zaštite balkanskog risa, kao i aktivnostima na provedbi Zakona o lovstvu, dodjeli posebnih lovišta na korištenje, te važnim odlukama Upravnog odbora o mjerama štednje i smanjenju troškova Saveza. Vruće lovačko ljeto započelo je koncem svibnja burnom Skupštinom Saveza u Mostaru, a nastavilo se streljačkim natjecanjima u Kupresu, Mostaru i Širokom Brijegu. Ljeto je, kao i obično, obilježila i uspješna sezona lova na srnjaka u našim lovištima. Jesen je po običaju rezervirana za otvorenje lovne sezone, i lov sitne divljači, kao i za izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje lovačkih ispita, te obilježavanje blagdana Svetog Huberta. Konac godine obilježile su teške i iscrpne aktivnosti vezane za izmjene i dopune Zakona o lovstvu, te sporna odluka o ustanovljenju lovišta u HNŽ-u. Osim ovih, u protekloj godini odvijao se i cijeli niz drugih aktivnosti jednako važnih za uspješno funkcioniranje našega lovnog sustava. Ponajprije mislim na provedbu mjera organiziranog i planskog gospodarenja lovištima u smislu uzgoja, zaštite i lova divljači, kao i mjera uređenja lovišta, izgradnje lovne infrastrukture, unosa žive divljači, te osiguranja hrane, vode i potrebnog mira za poboljšanje stanišnih uvjeta za divljač. Ove, kao i mnoge druge aktivnosti u lovstvu, provodile su se samoinicijativno, jer Zakon o lovstvu nije implementiran niti u jednom svome segmentu, što je najveća zapreka organiziranom, planskom i zakonitom lovnom gospodarenju. Pa ipak, bez obzira na sve nedaće i zapreke, u protekloj godini uspješno smo proveli planirane aktivnosti i zadaće na domaćem i međunarodnom planu. Uspostavili smo model uzgoja i zaštite divljači u našim lovištima bez obzira na nedostajuću zakonsku regulativu, organizirali smo kvalitetan rad svojih članica te odoljeli učestalim nasrtajima i pritiscima na naš identitet, opstojnost i jednakopravnost na ovim prostorima. I u idućoj godini nastavit ćemo s provedbom onih aktivnosti koje naš Savez, naše članice i naš lovački korpus čine prepoznatljivim, snažnim i jedinstvenim. Nastavit ćemo putem izgradnje našega lovstva i očuvanja našeg identiteta na dobrobit hrvatskog lovačkog korpusa i cjelokupnog lovstva u Bosni i Hercegovini. Uz iskrenu zahvalnost na suradnji i potpori, želim Vam čestit i blagoslovljen Božić i sretnu i uspješnu novu, 2014. godinu. Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: SHUTTERSTOCK Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI Zaboravljeni i zapušteni bunari Jedan od zapuštenih bunara N a što prvo pomislimo kad čujemo riječ izvor, voda, bunar ili potok? Većina nas zasigurno pomisli na čistu prirodnu izvorsku vodu koju svakodnevno koristimo, ali ne razmišljamo o njoj kao o nečemu što je ograničeno i što trebamo čuvati i zaštiti od onečišćenja. Mnogi od nas bili su u prilici u nekom selu ili na nekoj planini naići na bunar, jezero ili izvor i napiti se čiste hladne vode, i o tome poslije pričati svojim prijateljima. Da bi i budući naraštaji uživali u čistim vodama, Služba za lov i ekologiju HBŠ „ŠGD Hercegbosanke šume“ Kupres pokrenula je zanimljiv i koristan projekt „Označavanje starih bunara“ koji se nalaze na području Hercegbosanske županije. S pomoću GPS-a i starih topografskih karata na kojima su ucrtani bunari, želi se utvrditi točan broj bunara koji su još uvijek u upotrebi i pokušati doći do točnog broja bunara koji su zauvijek izgubljeni nebrigom i nemarom. U svijetu je ljudima postalo gotovo nemoguće napiti se vode Juha od debele šojke L ako je skuhati juhu, ali treba uloviti šojku! A kako uloviti šojku i k tome da bude debela? E, to nam neki dan ispriča jedan stari lovac. Kad su bili djeca, priča on, često bi se igrali u šumi. Igralo se i lovaca, a još bi bilo bolje ako se u toj igri nešto stvarno ulovi. U vrijeme kad nije bilo svaki dan meso na jelovniku, bilo je vrlo značajno uloviti neku pticu, ili zeca ili skupocjenu kunicu za čije se krzno tada navodno mogla kupiti krava ili crijepom Nesvakidašnji ulov u Usori koju nisu kupili u trgovini. Nadamo se da ćemo ovim projektom bunarima vratiti mjesto koje zaslužuju, a u budućnosti ih zaštititi na primjeren način. Vanja Krivošić pokriti kuća. U staro se vrijeme zeca lovilo na ošac, ili puštalo kroz propust u zidu ograđena vrta, pticu praćkom ili kamenom, jarebicu košarom, kunu u obzidanu kamenu stupicu u obliku cijevi koja bi se na pokret zatvarala kuglastim kamenom i tako zarobljavala kunu. A debelu šojku je prvo trebalo udebljati, pa uloviti! „Nađi bi mi dica“, priča stari lovac, „gnjizdo od sojke u proliće. Ostavi samo jedno jaje u njemu, a kroz gnjizdo provuci tanku žicu. Kad se izleže tić, sveži ga za nogu da nemore izletit. Velike sojke ga obilno hrane svaki dan, i ono što bi inače pojelo pet ili šest sojkića, sad pojede samo jedan. Tako brzo raste i napreduje. Kad dođe vrime da bi izletijo iz gnjizda, nemore od žice. Tako ga se ostavi još neko vrime da ga hrane roditelji, a kad pristane resti, bude duplo veći i teži od nji. Ko jarebac bude. Nema slađe juve od take sojke! Ali, dico, nemojte ovo danas radit jer nije baš humano. Unda su bila druga vrimena i ljudi nisu imali dovoljno hrane.“ Eto, tako nam ispriča stari lovac, a kad bude čitao ovaj tekst u Hoopu, prepoznat će se! Hvala mu na priči. Ivan Mikulić D a čagljeva ima u Usori, odavno je poznato no samo po prezimenu, ali kao divljači – do sada nikad. Zato je nemalo čuđenje izazvao odstrjel ženke čaglja, za redovitog lova na zeca. Naime u nedjelju 17. studenog 2013., dok su lovci lovne grupe Sivša uobičajeno lovili, stari istrijaner Astor (inače u ponosnom vlasništvu pisca ovih redaka) istjerao je iz šikare nešto, za što smo u prvi mah pomislili da je lisica. Gonjena divljač je natrčala na lovca Miju Bejića koji ju je ranio, te došla do lovca Vlade Bonića-Bibe koji ju je i „zaustavio“. Ne treba posebno opisivati naše čuđenje i zaprepaštenost jer smo takvo što do tada viđali samo na slikama i televiziji. Stoga je odlučeno da se životinja preparira kao prvi takav primjerak odstrijeljen na našem području. Čagalj je i izvagan i težio je 17 kilograma, a najbliže lovište gdje je do sada odstrijeljen je planina Ozren, udaljena od našeg lovišta 30-ak kilometara ali ga razdvaja rijeka Bosna. Je li ovaj primjerak samo zalutala jedinka ili ih ima više, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, zbog bogatstva usorskog lovišta srnećom divljači, ovaj teren je, na našu žalost, idealan za stalno stanište ovoga veoma nezgodnog predatora. Mato Labudović 4 Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ SAVEZA ZAKON O LOVSTVU Ima li kraja agoniji lovnog zakonodavstva? U siječnju 2014. navršit će se punih osam godina od donošenja Zakona o lovstvu Federacije BiH. Bio je to prvi poslijeratni, dugo iščekivani zakon o lovstvu, koji je donesen po demokratskim procedurama i koji je stavio izvan snage socijalistički zakon o lovstvu koji je u BiH bio na snazi punih 30 godina. No onda je sve, posve neočekivano, stalo… N ovi zakon o lovstvu izrađen po uzoru na lovno zakonodavstvo zapadnoeuropskih zemalja s primjesama lovnog naslijeđa s ovih prostora, donio je određene pozitivne promjene, osvježenja i novine u lovstvu poput koncesija na lovišta, ali i zadržao neke stereotipne modele lovnog gospodarenja poput posebnih lovišta. U suštini zakon je donio nova rješenja i moderniji pristup lovstvu, ali je u nekim svojim dijelovima ostao nedorečen, osobito u proceduri dodjele lovišta na korištenje, što stvara određene dvojbe, sumnje i zaprjeke u njegovoj primjeni. Donošenje novoga zakona dalo je pozitivan zamah i vjetar u leđa lovstvu na ovim www.lovackisavez-hb.ba prostorima i sa zadovoljstvom i odobravanjem pozdravljeno je od brojne lovačke populacije. Zakon je donio novi zamah ali i velika iščekivanja i nadu da će, nakon ratnih razaranja i stradanja, u lovstvu na ovim prostorima zavladati zakon i red. (NE)PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU Na krilima entuzijazma pristupilo se izradi podzakonskih akata kako bi provedba Zakona u praksi bila što lakša i tečnija. Međutim, to nije puno pomoglo jer je Zakon zapeo već na prvom koraku, kod ustanovljenja lovišta, koja po zakonu ustanovljuje županijska skupština na prijedlog resornog županijskog ministarstva. Koliko je ustanovljenje lovišta bilo krupan i težak zalogaj županijskim razinama vlasti u F BiH govori činjenica da ta procedura traje punih osam godina i da, nažalost, ni do danas nije završena. Naime, prva lovišta po novom zakonu ustanovljena su još 2007. godine u Hercegbosanskoj županiji, a zadnje je bilo ustanovljenje u studenom 2013. u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Da apsurd bude potpun, u Srednjobosanskoj županiji ni nakon osam godina, i nekoliko neuspješnih pokušaja, lovišta još uvijek nisu ustanovljena i nema naznaka da bi se to uskoro moglo dogoditi. Stanje je još gore kada je u pitanju provedba zakonske procedure dodjele lovišta na korištenje, na razini županija. Od ukupno ustanovljenih oko 120 lovišta u Federaciji BiH od 2006. do danas, samo je jedno lovište dodijeljeno na korištenje. Riječ je o lovištu „Šator“ u Hercegbosanskoj županiji koje je dodijeljeno na korištenje Javnom poduzeću „Finvest Ždralovac“ iz Bosanskog Grahova. Ma kako bio porazan, ovaj podatak govori u prilog činjenici da je zakon provediv i zatvara usta svim sumnjivcima i destruktivcima, koji uporno govore da je zakon neprovediv upravo u segmentu dodjele lovišta na korištenje. Jedno je sigurno, u proteklih osam godina u nastojanjima da se implementacija Zakona o lovstvu pokrene s mrtve točke potrošeno je jako puno vremena, truda, energije, novca, man- data… a urađeno je jako malo. Kao u stihu poznate pjesme: „Malo je pređeno puta, a učinjena mnoga je greška“. Razloge ovakvog stanja treba prije svega tražiti u nepripremljenosti, nestručnosti i nesposobnosti resornih županijskih razina vlasti, zatim u politikantstvu kao skrivenoj, tajnoj pozadini iza koje se kriju stranačka prepucavanja, osobni interesi, želja za dominacijom i borba za teritorij, te osobito u nedostatku političke volje da se Zakon implementira. Posebna priča u svemu tome je lovna inspekcija koja se od donošenja Zakona do danas ponašala i radila kao da je Zakon u potpunosti proveden. To demonstriranje vlasti na svojoj koži najviše su osjetila lovačka društva plativši visoku cijenu tuđih pogrešaka, uglavnom onih kojima inspekcija nije ništa niti htjela niti smjela. Zbog ovakvog stanja i pristupa Zakon o lovstvu se, od jedne pozitivne priče i dugo očekivanog projekta, pretvorio u lovačku noćnu moru. UPITNA DODJELA POSEBNIH LOVIŠTA Kada su pitanju posebna lovišta, odnosno njihovo ustanovljenje i dodjela, za što je nadležna Vlada Federacije BiH, proces se odvijao dvojako tako da ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. Pozitivno je svakako to što su posebna lovišta, za razliku od županijskih, ustanovljena i dodijeljena na korištenje. Naime, odlukom federalne Vlade Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dodijelilo je na korištenje pet (5) posebnih lovišta: “Igman-Bjelašnica” u Sarajevskoj županiji, “Hrbljine-Kujača” u Hercegbosanskoj županiji, “Plješivica” u Unsko-sanskoj županiji, “Konjuh” u Tuzlanskoj županiji i “Hutovo blato” u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Ova posebna lovišta dodijeljena su na korištenje županijskim poduzećima šumarstva, osim Hutova blata koje je dodijeljeno ustanovi Park prirode. Sva lovišta su dodijeljena na razdoblje 5 IZ SAVEZA od 10 godina, a glavne obveze njihovih korisnika su uzgoj i zaštita divljači te uređenje lovišta, odnosno očuvanje biološke raznolikosti ekoloških sustava i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači na području F BiH. Negativna strana posebnih lovišta vezana je uz proceduru njihove dodjele na korištenje koju je po odluci federalne Vlade provelo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ta dodjela provedena je potpuno netransparentno, bez ikakva natječaja ili javnog poziva, po modelu “ja tebi – ti meni”. Također, da apsurd bude veći, posebna lovišta su dodijeljena korisnicima bez ikakve naknade. Čak će ministarstvo platiti i izradu lovnogospodarskih osnova za ta lovišta! Postavlja se pitanje kako je moguće dodijeliti lovište, (ili bilo koji drugi prirodni resurs), bez javnog poziva, odnosno transparentnog tržišnog nadmetanja, i kako je moguće dodijeliti najbolja lovišta u F BiH bez ikakve naknade za njihovo korištenje? Osobito ako je Zakon o lovstvu definirao da je “divljač državno vlasništvo i dobro od općeg interesa, koje uživa posebnu brigu i zaštitu”. Ovakvi postupci zasigurno šalju lošu poruku javnosti i okruženju o stanju i prilikama u bh. lovstvu. Također se treba zapitati što je s preostalim posebnim lovištima koja nisu dodijeljena na korištenje, osobito jer je riječ o lovištima sa stoljetnom tradicijom, poput Koprivnice, Kruščice, Prenja i Čvrsnice, koja su davala trofejne svjetske prvake medvjeda i divojarca, i koja su po tome poznata diljem svijeta. Kakav je njihov status i kakva ih sudbina čeka? LOVSTVO – NIČIJA STVAR Neprovođenjem Zakona o lovstvu na području F BiH stvoren je “pravni vakuum” u lovstvu, jer je stari zakon o lovstvu stavljen izvan snage a novi nije implementiran. Ovakva “pat pozicija” traje punih osam godina i sve to vrijeme lovištima se gospodari na temelju improviziranih privremenih go- 6 dišnjih planova gospodarenja i godišnjih suglasnosti izdanih od resornih ministarstava koja su po Zakonu o lovstvu pravno valjana samo godinu dana po donošenju Zakona. Ipak, kakve takve, suglasnosti „drže vodu“ i nekakvo su pravno pokriće lovnim inspektorima, resornim ministarstvima, lovačkim udrugama i drugim korisnicima lovišta. Međutim, neka resorna ministarstva, poput onih u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, nisu davala i ne daju nikakve suglasnosti korisnicima lovišta, tako da se lovstvo na području tih županija doslovce može usporediti s onim iz doba Rimljana kada je bilo – res nullius (ničija stvar). NETRANSPARENTNE IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O LOVSTVU Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, suočen s pritiscima javnosti zbog lošeg stanja u lovstvu, u prošloj je (2012.) godini donio zaključak kojim je obvezao Vladu Federacije, a Vlada resorno federalno ministarstvo, da se u najkraćem roku pripreme izmjene i dopune Zakona o lovstvu s ciljem da se otklone postojeći zakonski nedostaci i omogući njegova nesmetana provedba. Kao jedan od temeljnih razloga za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, njegovi predlagači (FMPVŠ) su naveli “potrebu da se otklone određeni problemi i nedostaci koji su uočeni u dosadašnjoj primjeni Zakona o lovstvu, odnosno da se poboljšaju njegova rješenja i istovremeno stvore uvjeti za dugoročno i sistematsko planiranje, upravljanje, kontrolu i gospodarenje lovištima”. Sukladno zaključku Parlamenta resorno federalno ministarstvo je u listopadu 2012. pripremilo prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, te po istom u veljači 2013. organiziralo javnu raspravu na kojoj su predstavnici interesnih strana iznijeli svoje primjedbe, prijedloge i sugestije na ponuđeni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu. Jedan od zaključaka ove javne rasprave je bio da se određeni prijedlozi uvaže i ugrade u izmjene i dopune Zakona, te da se prije utvrđivanja konačnog prijedloga organizira još jedna javna rasprava kako bi se točno vidjelo i znalo kakav prijedlog ide prema Vladi, odnosno Parlamentu. Ova javna rasprava nikada nije održana!? Netransparentan i neusuglašen s interesnim stranama, Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, tijekom srpnja 2013. razmatran je na Zastupničkom domu i Domu naroda Parlamenta F BiH, gdje je odbačen i vraćen na daljnju doradu. Nakon fijaska u Parlamentu, dorađeni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu razmatran je na javnim raspravama u rujnu i listopadu 2013., te je ponovno upućen u parlamentarnu proceduru. Na ovim javnim raspravama odbačeni su prijedlozi Lovačkog saveza Herceg Bosne (kao i Saveza lovačkih organizacija u BiH i Federalne šumarske i lovne inspekcije). Otprilike godinu dana nakon pojave prve službene verzije izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, te nakon jalovih javnih rasprava, parlamentarnih procedura i dorada, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, ovih dana (prosinac 2013.) ponovno je pred federalnim Parlamentom. Ovim, najnovijim izmjenama i dopunama, osim (nepotrebnih) kozmetičkih, predlažu se i neke suštinske izmjene vezane za proceduru ustanovljenja i dodjele lovišta na korištenje, te inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona. Najveći (ne i jedini) nedostatak Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu je taj što nije propisao transparentnu proceduru dodjele posebnih lovišta na korištenje. To je suštinsko i principijelno pitanje i prijelomnica na kojoj Zakon prolazi ili pada. I bez obzira na to kakvu će sudbinu doživjeti u federalnom Parlamentu ovakva zakonska odredba, ako se ne promijeni, bit će teška hipoteka i kamen spoticanja u daljnjoj implemen- taciji Zakona o lovstvu. Lovački savez Herceg Bosne od samog početka veoma je aktivno, konstruktivno i dobronamjerno surađivao i sudjelovao u procesu kreiranja Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Međutim, ni jedan njegov prijedlog nije prihvaćen niti ugrađen u predložene izmjene i dopune Zakona, što je i sam predlagač priznao u Obrazloženju procedure donošenja izmjena i dopuna Zakona. O ovako nekorektnom i ignorantskom odnosu prema Savezu upoznat je i resorni federalni ministar, kome je između ostalog rečeno: “Vi ste predlagači zakona i imate pravo predložiti ono što je po vama najbolje, kao što mi imamo pravo ne podržati nešto što ne uvažava niti jednu našu primjedbu, prijedlog ili sugestiju, i za što u konačnici ne želimo biti odgovorni”. PITANJE ODGOVORNOSTI ZA STANJE U LOVSTVU Ako je prvotni cilj izmjena i dopuna Zakona o lovstvu bio da se u što kraćem roku otklone nedostaci i zaprjeke koji su blokirali proces njegove provedbe, veliko je pitanje jesu li te izmjene i dopune pogodile svoj cilj (ili su postale jedna beskrajno duga i potrošena priča), s obzirom na činjenicu da procedura izmjena i dopuna Zakona o lovstvu traje više od godinu dana i da se ne zna kada će i kako završiti. (Možda je i to bio nečiji cilj!) Za sve to vrijeme najviše trpi lovstvo jer se višegodišnja agonija lovnog zakonodavstva nastavlja donoseći sa sobom bezbroj negativnih konotacija koje se veoma loše odražavaju na prilike u lovstvu, a što za posljedicu ima anarhiju u lovištima i urušavanje postojeće organizacije lovstva. Što će se promijeniti usvajanjem ili neusvajanjem izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, ostaje vidjeti, ali za katastrofalno stanje i prilike u lovstvu konačno bi se moralo postaviti pitanje individualne, institucionalne, političke i svake druge odgovornosti. Ivica Lučić Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVNA DIVLJAČ DIVOKOZA U HERCEGOVINI Nimalo idilično stanje divokozje divljači na Čvrsnici i Prenju U lovačkim krugovima se procjenjuje da je brojnost divokoze svedena na manje od 20 posto nekadašnje maksimalne brojnosti, što će reći da je u posljednjih tridesetak godina populacija divokoze na Čvrsnici i Prenju smanjena za preko nevjerojatnih 80 posto. D ivokoza je bila i ostala atraktivna i još uvijek brojna lovna divljač u BiH. Pogledamo li kartu rasprostranjenosti ove atraktivne visokogorske divljači u Europi, onda uočavamo njezinu stalnu prisutnost na prostorima BiH, posebno na planinama Čvrsnici i Prenju. LOVIŠTA PRENJ I ČVRSNICA Masiv Prenja i Čvrsnice ispresijecan je neprohodnim kanjonima. Rijeka Neretva se probija između Prenja i Čvrsnice, sredinom lovišta. Dolinom Neretve izgrađena je željeznička pruga i magistralni put Sarajevo – Mostar – Dubrovnik – Split. Lovište „Prenj“ obuhvaća plawww.lovackisavez-hb.ba ninu Prenj, na lijevoj strani Neretve, s lovnim revirima Borci, Idbar i Međuprenj. Površina ovog lovišta je 21.000 ha. Najviši vrh Prenja, Zelena glavica, visok je 2155 m. U kanjonu Neretve Prenj se spušta djelomice strmim odsjecima od 700 do 800 metara visine. Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zupčastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima širokog dna i strmih strana. Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i prekriveni stalno zelenom klekovinom, pa se zato i zovu zelene glavice. Između njih su mrežaste vrtače ispunjene snježnicima. Na ovim zelenim glavicama, okruženim snježnim vrtačama, ljeti borave brojne divokoze. U pozno ljeto, čak i za sušnih godina, vide se ispod vrhova Lupoglava, Zelene glave i Otiša snježnici okrenuti k sjeveroistoku. Na desnoj strani Neretve je visokoplaninski masiv Čvrsnice s lovnim revirima Diva Grabovica, Plasa i Muharnica. Ukupna površina ovog lovišta je 34.000 ha. Čvrsnica je visoki planinski masiv koji sa sjevera graniči s rječicom Doljankom, s istočne strane s rijekom Neretvom (između Jablanice i Drežnice), s juga s Drežankom, a sa sjeverozapada s Dugim poljem i Blidinjskim jezerom. Najviši vrh Čvrsnice je Pločno, 2228 metara. Čvrsnica golemim odsjecima od 900 do 1000 metara silazi u doline Doljanke, Neretve, Dive Grabovice i Drežanke. Strmi krečnjački odsjeci onemogućavaju pristup čovjeku bez pomoćnih sredstava, a u brojnim uvalama ima mnogo vrtača, obično promjera 7-8 m, dubine 1-2 m. Na Oštrom vrhu i Mukošu nalazi se vrtača promjera 60-80 metara. Iznad Dive Grabovice ima dugih jaruga, koje pri dnu prelaze u prostrane vrtače. Na ovoj površi brojne su i manje pećine koje mogu poslužiti kao skloništa od nevremena. Velike vrtače i jaruge pogodna su mjesta za boravak divokoza, jer one traže nepristupačne terene. Glomazna krečnjačka brda iznad granice šume ponegdje su prošarana zelenilom kleke. Na tim brdima divokoze provode veći dio godine. Ponekad se vidi stado divokoza po najvećim vrhovima Čvrsnice kako luta po snježnicima i zelenoj klekovini. Predjeli Prenja i Čvrsnice u 7 LOVNA DIVLJAČ kojima borave divokoze najljepši su dio planine, a divokoze su živi ukras tih predjela. Ove planinske ljepotice (antilope) skaču odvažno s kamena na kamen i po najoštrijim šiljcima. S najvećom sigurnošću preskaču najdublje provalije. Svuda gdje samo može zakoračiti svojim elastičnim papkom, hvata podlogu i stoji smjelo i sigurno. Jedna za drugom kreću se i po oštrim šiljcima kao po stazi. Nenadmašne su u pentranju po vrletima i nepristupačnim krševima, prave akrobate. Lov divokoza na Čvrsnici i Prenju oduvijek se cijenio kao vrhunska zabava. Ovdje su lovci mogli uživati u čarima planine koje, kad se spoje s dobrim ulovom, predstavljaju nezaboravan doživljaj. Najviši vegetacijski pojas Čvrsnice i Prenja izrađen je od teško prohodne kleke, koji se nadovezuje na nisku planinsku šumu bukve i munike. Na Prenju ima dosta kleke. Njezina donja granica nalazi se na 1700 m nadmorske visine. Kleka nastanjuje i obrašćuje kamenite stijene i točila ovih visokih planina. Svojim zelenilom ukrašava najviše planinske vrhove Prenja, zajedno sa snježnim poljima. U tom području razvijena je relativno obilna planinska vegetacija. Na gornjoj granici šumskog pojasa utisnula se niska šuma klečica, u kojoj su pogodna staništa našla stada brojnih divokoza. Divokoze najradije pasu u najljućem kršu, gdje izgleda sve golo i pusto. Tu nalaze najsočniju travu, posebno okolo točila pasu bilje koje im je sa svojim žutim cvjetićima prava poslastica. Kad padne snijeg i pokrije travu, divokoze ga nogama odgrću i tako dolaze do hrane. Zimi najradije brste četinjače, a od lišća crni grab, ivu, topolu, zovu, maline, i ostale meke listače. S četinjača jedu mahovinu, a u nižim dijelovima Čvrsnice i Prenja rado brste tilovinu (zanovijet). Divokoza je u prehrani toliko skromna, da je zimi ne treba dodatno prihranjivati. Ona izvrsno predosjeća promjene vremena pa prema tome mijenja svoje stanište i 8 no 80 posto populacije u oba spomenuta lovišta. Prirodne odlike vrletne i mjestimično neprohodne Čvrsnice i Prenja ispunjavaju uvjete za život i razvitak ove planinske divljači. Čvrsnica spada među najviša i najbogatija lovišta divokoze u našoj zemlji, pa i u Europi. Obično se kaže da su na Čvrsnici divokoze najbrojnije, a na Prenju najsnažnije. SADAŠNJE STANJE nalazi u svako doba potrebnu hranu. Kada je dubok snijeg, najradije se zadržavaju ispod gustih krošnji četinjača, koje ih štite od nevremena. Po duboku snijegu teško se kreću, ako su pak prisiljene na to, onda često stradaju od lavina. Divokoze se u stadima najradije zadržavaju po točilima koja se nalaze na rubu šume, gdje se napasaju, leže i odmaraju. Zimi izlaze na goletna mjesta, gdje je sjeverac omeo snijeg, pa tu brste i pasu. Izjutra pasu dosta dugo, poslije toga se povlače na zaklonjena mjesta gdje cijeli dan leže i preživaju, pred zalazak sunca opet izlaze na pašu. Divojarci ne traže nikakvo društvo i izbjegavaju svaku ostalu divljač, uključujući i divokoze. Drže se svoga staništa i izlaze redovito na pašu na odabrano mjesto. Svaki stari divojarac izabere sebi u ljetno doba u šumi i hladovini stanište koje mu najbolje odgovara i gdje se osjeća najsigurnijim. On tu u blizini pase i po cijeli dan leži. Ima slučajeva da stari divojarci provedu ljeto u klekovini, no i tu stalno bivaju osamljeni. Odabrana staništa uvijek su na takvu položaju s koga se vidi cijela okolica i odakle se može opaziti ako se bilo što približava. Divojarac svoje odabrano mjesto brižljivo čuva i bori se za njega ne dopuštajući da mu ga drugi divojarac preotme. Stari divojarci su pravi samotnjaci i pustinjaci. Najveći prirodni neprijatelji divokoze su vuk i neke vrste orlova. Orlovi su osobito opasni za mlade, čest su im i lak plijen. Mnoge divokoze stradaju i od snježnih nevremena i velikog leda, kao i od bolesti, osobito sljepila i šuge. No, bez obzira na neprijatelje i bolesti, najveća opasnost za ovu vrstu leži u čovjeku, bolje rečeno u krivolovcu. Od početka Domovinskog rata pa do danas krivolovom je istrijeblje- Prema podacima iz Studije Ustanovljenje staništa divokozje divljači u BiH iz 2007. godine, na Prenju i Čvrsnici je god. 1984. obitavalo oko 2000 grla divokoza, a Čvrsnica se spominje kao stanište s najbrojnijom populacijom u tadašnjoj Jugoslaviji. Pregledom prethodnih planova gospodarenja i godišnjih izvješća za lovište „Čvrsnica“ utvrđeno je da je u proljeće 1991. bio dostignut fond od 992 grla divokozje divljači, vrlo povoljne zdravstvene, dobne, spolne i trofejne strukture. Današnje stanje brojnosti populacija divokozje divljači u ovom prostoru je na putu oporavka poslije ozbiljne devastacije u proteklom desetljeću, ali još uvijek daleko od kapaciteta staništa. Također, prema podacima iz navedene studije, koncem 2006. populacija divokoza na Čvrsnici je brojala 119 grla a na Prenju 60 grla. Trenutačno stanje divokozje populacije na Čvrsnici i Prenju ne izgleda nimalo idilično. U lovačkim krugovima se procjenjuje da joj je brojnost svedena na manje od 20 posto nekadašnje maksimalne brojnosti, što će reći da je u posljednjih tridesetak godina populacija divokoze na Čvrsnici i Prenju smanjena za preko nevjerojatnih 80 posto. O stanju divokoze na Prenju i Čvrasnici saznajemo i iz razgovora s fra Petrom Krasićem, zasigurno relevantnim sugovornikom o temi prirode i divljači na ovim prostorima. „Vrlo optimistično mišljenje, koje je temelj mojeg dugogodišnjeg praćenja divokoza na prostorima Čvrsnice i Vran planine, nažalost je da ovdje ima samo 50-ak od nekadašnjih Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVNA DIVLJAČ 700-800 jedinki. Mislim da ni na Prenju stanje nije nimalo bolje, možda je čak i lošije. U području Drežnice mislim da nema ni jednog grla, možda slučajno pokoji stari divojarac, ali ni to ne vjerujem. Na području Muvarnice bilo je petnaestak-dvadeset grla, ali su ona u najodvratnijem krivolovu potamanjena. Procjenjujem da u jednom dijelu prostora Parka prirode, oko Masne Luke, trenutačno ima od 12 do 15 grla divokoza, od toga je jedan stari jarac koji ima vrlo mali prostor kretanja i ne prilazi ili se vrlo rijetko približava krdu. U drugom dijelu imamo četiri primjerka, od toga su dva jarca i dvije divokoze. U prostoru Dive Grabovice nisam siguran da postoji ijedan primjerak. Možda se slučajno, kao u Drežnici, koji stari jarac uspio skriti od opasnih krivolovaca s istoka, u što također čisto sumnjam jer su nečasne rabote svakodnevne i mi tu trenutačno ne možemo ništa. Ne trebamo se, dakle, zanositi iluzijama da je drugačije nego što je. Moja procjena iz davnih devedesetih pokazala se posve u redu kad sam tvrdio da je ostalo 60-ak grla divokoza i da treba sve učiniti da se one zaštite i da im se unaprijede uvjeti života. Poslije Domovinskog rata, kad smo krenuli s realizacijom njihove zaštite, stanje se u mnogočemu popravilo i sve do zadnjih nekoliko godina išlo se uzlaznom putanjom ka konačnom ostvarenju kvalitetnog i optimalnog stanja divokoze na području Čvrsnice. Na Vran planini također ima jedno stado od 14-15 divokoza, koje možemo migraciono povezati s ovima iz Čvrsnice. Zasad se dobro održavaju, nadam se da će tako ostati i ubuduće“. MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG RAZVOJA DIVOKOZE S obzirom na današnje, krajnje kaotično stanje populacije divokoza na Prenju i Čvrsnici nužno je učiniti maksimalne napore za dosljednu zaštitu postojeće populacije od krivolova, kako bi se (u gotovo nepromijenjenim iskonskim uvjetima u staništu) dostigli i održavali planirani kapaciteti divokozje divljači i omogućio optimalan način i obujam korištenja. Pitanje održivosti divokoze na ova dva područja veoma je kompleksno i složeno, te kao takvo zaslužuje posebnu pozornost i konačnu riječ struke, ali prije i iznad svega žurno djelovanje. Mladen Bešlić SEZONA LOVA NA ZECA Lov koji potiče druženje i zbližava ljude ZEC SE LOVI OD 1. LISTOPADA DO 31. PROSINCA. NEKADA JE BIO DIVLJAČ KOJA SE NAJVIŠE LOVILA, PA JE OTVARANJE SEZONE LOVA NA NJEGA DRŽANO BITNIM LOVAČKIM DOGAĐAJEM. LOV ZECA JE POTICAO DRUŽENJE I ZBLIŽAVANJE LJUDI, A TO SU LOVCI CIJENILI VIŠE OD DRUGIH ZADOVOLJSTAVA KOJA DONOSI LOV. L ovci ga odlično poznaju, lisice još bolje, a neupućeni ga često miješaju s kunićem, koji pomalo sliči na njega. Zec je najbrojnija divljač na našim prostorima. Prirodno naseljava Europu i Aziju, a ljudi su ga prenijeli u Sjevernu i Južnu Ameriku i Australiju. Zec je jako prilagodljiva divljač te je raširen na cijelom našem području. Navikne se na svaki teren i klimu. Voli poluotvorene prostore u blizini šume u koju se skriva prema potrebi i u određeno doba godine. Na brojnost zečeva utječe bonitet zemljišta, padaline, nadmorska visina, visina snježnog pokrivača i razvijenost poljoprivrede. Područje išarano livadama izvanredno je stanište za zeca. Tijekom godine i smjene godišnjih doba zec mijenja sklonište, tražeći hladovinu ljeti a topli zaklon zimi. Zec uglavnom koristi isto područje gdje je odrastao i kreće se uvijek istim putanjama, gonjen psima on se u većem ili www.lovackisavez-hb.ba manjem luku vraća na mjesto odakle je potjeran. Zbog te njegove navike lovci često misle da ga njihovi psi gone ravno na njih te će ga redovno dočekati ako sjednu na put koji zec koristi. Zec je jako plašljiva divljač pa izbjegava buku i klepetanje. Dobar je trkač te se često spasi 9 LOVNA DIVLJAČ brzinom i vještinama manevriranja pred neprijateljem, a ponekad ga zaštiti i boja krzna koja se odlično kamuflira s okolišem. Ima mnogo skloništa i dobre uvjete za opstanak. Vrijeme provodi uglavnom na otvorenim poljima i pašnjacima ili na rubovima šuma, a često se može zateći i na usjevima i zasadima povrća. Sklonište mu je među korovom, u gustoj travi ili žbunju. Aktivan je uglavnom u sumrak i noću, kada izlazi u potragu za hranom. Ljeti se hrani travom, biljem i povrćem, a zimi, kada je izbor hrane oskudan, primoran je jesti grančice i glodati koru s mladih stabala i grmlja. Zbog njegove proždrljivosti i štete koju čini na poljoprivrednim kulturama, ljudi ga često ubijaju kao štetočinu. Zec je dug do 70 cm, težak 3-5 kg, uši su mu duge do 10 centimetara. Krzno mu je ljeti smeđe, zimi sivkasto. Osjetilo vida i mirisa jako su mu razvijeni. Dan provodi pritajen u svom skrovištu, a ako primijeti opasnost, daje se u bijeg. Prilikom trčanja često mijenja pravac kretanja, kako bi prevario neprijatelja. 10 Jako je brz kada trči pravolinijski, dostiže brzinu i od 60 km/h. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagođeno okolišu, boje je zemlje s tamnijim i svjetlijim prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflaže. Zec se hrani isključivo travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom. Sezona parenja zečeva ovisi o vremenskim uvjetima. Obično počinje u veljači i traje do sredine ljeta. Zečica se koti 3-4 puta godišnje i koti jedno do troje mladih, koji se rađaju pokriveni dlakom i odmah vide. Mlade nosi 42-43 dana. Zečica doji mlade 30 dana. Svoje loge pravi tako da može promatrati okolinu i biti na oprezu. Zečica najčešće ne boravi s mladima, da ne bi privukla pozornost predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako činjenica da zečica nakon 38-og dana nošenja može ponovno biti oplođena. Zbog hladnoće i prirodnih neprijatelja te obrade poljoprivrednih usjeva, smrtnost mladih je izuzetno visoka i iznosi više od 60 posto. Podložni su i različitim bolestima. U prirodi zečevi dostižu starost oko 4-6 godina. Zec ima najviše prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji žive na našim terenima. Neprijatelji zeca su mala i velika lasica, kuna, divlja mačka, lisica, vuk, jazavac, pas, mačka, jastreb, sova ušara, orao… LOV ZECA Sukladno Zakonu o lovstvu F BiH zec spada u lovostajem zaštićenu, dlakavu divljač (sisavci) – glodavce. Zec se lovi od 1. listopada do 31. prosinca. Nekada je zec u cijeloj našoj zemlji bio divljač koja se najviše lovila. U brdsko-planinskim lovištima svojom je brojnošću znatno nadmašivao sve druge vrste dlakave divljači, pa je otvaranje sezone lova na njega držano bitnim lovačkim događajem. Ako se i lovilo više druge divljači, to se nije činilo u skupnim lovovima kao kad se išlo na zeca. Lov zeca je poticao druženje i zbližavanje ljudi, a to su lovci cijenili više od drugih zadovoljstava koja donosi lov. Kad je riječ o ovoj vrsti lova, on je nezamisliv bez dobra psa goniča. Bez njega nema ni pola užitka u lovu. Danas je potrebniji nego prije nekoliko desetljeća. Tada je u našim krajevima zeca bilo u izobilju, i unatoč slabim goničima dosta bi ih se ulovilo. Danas otvaranje lova na zeca najčešće završava vrlo skromnim ulovom ili čak bez njega, ali se svejedno završnica proslavlja kao da je lov bio uspješan. Zec se kod nas lovi potragom sa psom, prigonom i pogonom i, rjeđe, kružnim lovom u ravničarskim lovištima. Lovi se uglavnom puškama sačmaricama različitih kalibara, od 12, 16, 20 itd. Za lov zeca koristi se sačma promjera 3,0 – 4,5 mm i puca se nisko nad tlom. Da bi se smanjila mogućnost rikošeta od smrznutog tla, u zimskim uvjetima lova koristi se meka sačma. Bolje svjetske tvrtke proizvođači sačmenog streljiva proizveli su streljivo specijalizirano za ovu vrstu divljači, punjeno u nekoliko verzija od 36-42 grama i promjera olovnih sačmi od 3,5 do 4,1 mm i početne brzine 410 m/s. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 50 m. Za hladnijih jesenjih noći zec u potrazi za hranom obiđe velik prostor te prijeđe put od nekoliko kilometara te se u ranu zoru vraća na počinak. Na tom putu redovno se drži svojih stalnih prijelaza i putova. Zec se za prigona lako pritaji u skloništu, iz kojeg ga je teško istjerati. Za tmurna i kišovita vremena zec se teško diže sa svoje loge i ne bježi daleko. U lovište dolazi rano u zoru, čim se razdani. Dobar gonič će brzo naći svježi trag kojim je zec prošao u sklonište. Ranjen ili umoran zec često umakne u kakvu rupu te je u takvom slučaju nužna pomoć psa jamara, koji zeca lako izvlači iz rupe. Prava je vještina pronaći zeca u jesenskim danima i duže ga slijediti. Ovo je pogotovo teško u kraškim područjima. Vrijednost psa se ogleda u brzini kretanja, dizanju divljači, dužini i ispravnosti gonjenja. U lovu pogonom lovci bi trebali biti udaljeni jedan od drugoga od 40 do 50 metara, u protivnom zec će se lako provući između njih. Tomislav Mihaljević Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LD ZEC Busovača Čeka se ono što je već davno trebalo doći Grupa lovaca s lovačkom mladeži Društvo je materijalno i kadrovski potpuno spremno za cjelovitu primjenu Zakona o lovstvu, članstvo je spremno za odricanja i više članarine, samo da je koncesije. No nje nema pa nema… B usovača se nalazi na raskrižju putova Sarajevo – Travnik – Zenica, a lovište Društva je baš tu, oko tih cestovnih pravaca. Južnim se dijelom naslanja na obronke planine Vlašić, gdje su najbolji šumski kompleksi i gdje je najveći broj visoke divljači. O LD „Zec“ Busovača razgovarali smo s inženjerom šumarstva Jakom Čavarom, rođenim Busovljakom i dugogodišnjim predsjednikom ovoga društva. Društvo je do 1953. bilo u sastavu LD „Fojnica“, pa onda LD „Travnik“, a te je godine četrnaest članova formiralo LD „Zec“ Busovača. To ime Društvo i danas nosi, a dobilo ga je po divljači koje je tada bilo u izobilju i koju su lovci najradije lovili. Prvi predsjednik Društva bio je Vjekoslav Franc, a zatim su se smjenjivali redom Drago Franc, Mijo Katava, Jozo Dujić, Dobroslav Vrdoljak, Omer Malkić, Krešimir Hrgić, Dragan Tomičić i Jako Čavara u nekoliko navrata. Ispočetka nije bilo lovnih sekcija, one su nastale tek 1968. godine, njih šest. Slično je stanje i danas, iako danas u Društvu ima 220 članova. Pred sami Domovinski rat Društvo je imalo 350 članova, no poslije rata su formirana dva društva. Susjedno nosi ime LD „Zec“ Kaćuni-Busovača. Bilo je pokušaja da se formira jedno društvo, ali i pokušaja da se formiraju tri društva. Na kraju su ostala dva društva, kao u skoro svim drugim općinama ove županije, osim u Bugojnu, Donjem Vakufu i Dobretićima gdje postoji po jedno društvo. Površina lovišta je 14.458 ha i u granicama je općine. Ravnowww.lovackisavez-hb.ba pravno ga koriste oba društva, očekujući potpunu primjenu Zakona o lovstvu, što bi sigurno stvorilo više reda u ulaga- nju i korištenju. Lovci plaćaju članarinu od 100 KM, plus 20 KM na ime pristojbe za odstrel. Dva radna dana u lovištu i dalje su obvezna. Predsjednik drži da je to primjereno sadašnjim prilikama i sadašnjem statusu Društva, što se sigurno neće moći održati kad se oživotvori Zakon o lovstvu. Tada će se morati više ulagati u lovište. Poslije rata u Društvu su bila dvojica lovočuvara i to se pokazalo dobrim potezom. Sada se lovočuvarska služba svela na volontiranje, što sigurno nije dobro, no Društvo ipak nije u mogućnosti zaposliti lovočuvara. Financijski Društvo nije u gubitku, ali ono što ostane čuva se za eventualnu koncesiju. Stalno uposlenih u Društvu nema. Neku manju novčanu naknadu dobivaju tajnik i glavni lovnik, inženjer šumarstva, koji je ujedno i stručni savjetnik za lovstvo. U Društvu su dvojica počasnih članova. Zanimljivo je da poslije 1983. nitko nije stekao taj status. Dosta je onih koji imaju povlašten položaj glede financijskih davanja. Naime, svi članovi Društva stariji od 65 godina i s najmanje 20 godina lovačkog staža, podmiruju samo onaj dio koji se uplaćuje Savezu. A oni ipak nešto koštaju Društvo. Sa susjedima je suradnja dobra, no bez obzira na to, u pograničnim se dijelovima lovišta s vremena na vrijeme odvija krivolov. Nešto se uhvati i prijavi, a o nečemu se samo može nagađati. Jako Čavara u svom uredu 11 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA DIVLJAČ Busovačko lovište vrlo je pitomo brdsko-planinsko lovište. Vegetacija je raznolika i bujna, ima dosta izvorčića i potoka. Dvije rječice nikada ne presušuju, pa ni u vrijeme jačih suša kao što su bile u dvije prethodne godine. U posljednje vrijeme u busovačkim je šumama više berača šumskih plodova nego što ima divljači. Šumske plodove, naravno, treba brati, i nitko nije protiv toga, ali ne treba pritom hvatati mladunčad divljači, posebice ne srneću. Budući da je njih najlakše pronaći i dok su mladi uhvatiti, oni najviše i stradaju. Osim nedopuštenog hvatanja mladunčadi, berači plodova stvaraju veliku galamu koja rastjeruje divljač, pa i u druga lovišta. Zec je nekada ovdje bio najbrojnija divljač, ima ga i sada, ali znatno manje. U lovištu ima lisice, jazavca, divlje svinje, srne i medvjeda. Pernate je divljači nešto manje, ali ima nešto trčke, prepelice, patke i guske. Nekada je bilo i tetrijeba, no on se sada samo ponekad čuje na rubnom području busovačke planine. Baručijini torovi - ručak poslije rada REPORTAŽA Osim sakupljača šumskih plodova, u busovačkim se šumama nađu radnici šumarstva pri obavljanju svojih redovitih aktivnosti, te sve više izletnika. Lovište je ispresijecano komunikacijama, pa ima i onih koji se dođu „malo provozati“ u prirodi, a sve to negativno utječe na divljač. Prebrojavanjem divljači u proljeće utvrđeno je da je srneća divljač dostigla puni kapacitet lovišta. Slično je i s medvjedom, no nije i s divljom svinjom, koja se samo kratko zadržava ovdje, najčešće u prolazu. Trofejna vrijednost srnjaka je solidna, ništa slabija od one predratne, naprotiv. Neki od odstrijeljenih medvjeda dobili su odlične ocjene. Divljih svinja se manje odstrijeli i obično su to mlađi primjerci, pa se o nekoj značajnijoj trofejnoj vrijednosti te divljači ne može ni govoriti. Lovci uništavaju štetočine u usputnom lovu, ali i planski tamo gdje se ukaže potreba. Društvo već 15 godina nije uvodilo potpunu zabranu lova na neku divljač. Živa se divljač ne unosi, jer se o tom ne može postići kvalitetan dogovor sa Pogled na busovačko lovište zimi susjedima. U lovištu ima još miniranih površina, pa ta nesigurnost umanjuje ugođaj boravka u prirodi. Tragova bolesne divljači nema, već dvije godine nema čak ni slučajeva trihineloze, ni kod domaćih svinja. Da bi divljač bila u što boljoj kondiciji, imala bolju reproduktivnu moć i zadržavala se što duže u lovištu, obvezno je prihranjivanje divljači svake godine. LOVAČKI OBJEKTI Društvo je imalo, a ima i sada sluha za podizanje lovačkih objekata. S formiranjem sekcija 1968. godine, počela je izgradnja lovačkih kuća u svakoj od njih, a neke su to učinile i prije. Prednost su imali lovnouzgojni objekti. Od 1983. Društvo ima svoj lovački dom. Istina, on je nekada radio mnogo bolje nego danas, ali bez obzira na to bitno je da busovački lovci imaju mjesto za rad i okupljanje pod vlastitim krovom. I 12 Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Ovdašnji su lovci htjeli brak jazavčara dužih nogu, pa su ga parili sa srpskim goničima. No tako se rasnost i kvaliteta brak jazavčara sve više gubi. STRELJAŠTVO Već duže vremena u Busovači se osjeća potreba za streljanom za gađanje glinenih golubova. Još prije rata formirano je povjerenstvo za pronalaženje lokacije za streljanu, ali od toga nije bilo ništa. Naime, busovački se vodovod opskrbljuje vodom iz otvorenih slijevova, pa je to bila najveća prepreka. Privatna imanja nisu dolazila u obzir. Jedino moguće rješenje bila je jedna dosta udaljena lokacija sa slabom cestovnom vezom, što bi zimi bio velik problem. Uz to, strahuje se da bi, jer je daleko, lopovi odnijeli cijelu konstrukciju streljane i prodali je u otpad. No bez obzira na sve te prepreke, Upravni odbor Društva čvrsto je odlučio na proljeće početi graditi streljanu. Sljedeće bi natjecanje Lovačkog saveza Herceg Bosne trebalo biti na novoj streljani, a to bi se vezalo uz 60. obljetnicu Društva, koja se obilježava ove dalje se grade čeke, zatvorene i otvorene, popravljaju se stare i uređuju lovačke staze. Tri visoke zatvorene čeke izgrađene su po najnovijim standardima, a služe za lov medvjeda, divljih svinja i srnjaka. godine. Za sada je u funkciji jedna omanja mašina za izbacivanje golubova koju nekolicina zaljubljenika u ovaj sport redovito koristi, baš na lokaciji za buduću streljanu. CILJEVI I ZADACI Predsjednik Jako Čavara ističe probleme s odstrelom vrjednije divljači, primjerice medveda, jer je teško trofej iznijeti (izvesti) iz zemlje. Implementacija Zakona o lovstvu i dalje je problem, stalno se očekuje pomak s mrtve točke, ali ne ide. Ovo je Društvo materijalno i kadrovski potpuno spremno, članstvo je psihički pripremljeno za odricanja i više članarine, samo da je nekako do koncesije na lovište. Lovnog je turizma u Busovači bilo prije rata, pa se sa sigurnošću može očekivati da će ga opet biti kad se počne u cijelosti primjenjivati Zakon o lovstvu. Ohrabruje sve veći priljev mladih lovaca, pa je i to dodatni razlog da treba više raditi na lovačkim zabavama, u čemu je ovo Društvo imalo lijepih uspjeha i prije i poslije rata. Dobroslav Vrdoljak Lovci s ulovom ispred lovačke kuće KINOLOGIJA Kinološka aktivnost nije na zavidnoj razini. Stari kadrovi su se povukli, a mladi nisu dovoljno zainteresirani. Kako bi se osigurao kadrovski kontinuitet, prije 10-ak godina upućena su tri kandidata na polaganje kinološkog ispita. Mladi momci su mnogo obećavali, ali na kraju od toga nije ispalo ništa. Svi su odustali, a novih još ni na pomolu, pa se sva kinološka aktivnost odvija kroz kinološki klub u Vitezu. U busovačkih lovaca i dalje dominiraju dugonogi goniči, vjerojatno radi lova divljih svinja. Kratkonogi goniči su i dalje rijetkost, premda se čistokrvni brak jazavčar teško susreće. www.lovackisavez-hb.ba 13 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD VEPAR Prozor-Rama Sv. Hubert još nije “naš” L ovačko društvo „Vepar“ iz Prozora-Rame ima tri stotine članova koji se deklariraju katolicima ili „naginju“ katoličanstvu. Misi na Sv. Huberta nazočila su nas četrdeset trojica, dakle jedna sedmina, odnosno oko 14 posto. Malo! Tri godine su prošle od prve mise, možda je to jedan od razloga, nema tradicije. Ali, zar za misu treba tradicija? U glavama lovaca sv. Hubert se još nije „nastanio“ kao njihov zaštitnik kojem se trebaju moliti i kojem u čast jednom godišnje trebaju otići na misu, kao što se ide kad je Gospojina, Božić, Uskrs… Možda bude tako, malo strpljenja. No nije bilo „bajno“ ni na samoj misi. Lovci se, očito, bolje snalaze u šumi nego za vrijeme sv. mise. Da ne bude nesporazuma, nije bilo neprimjerena ponašanja, samo smo loše odgovarali, šutjeli smo, velečasnom Ivanu Butumu, koji je vodio misu. Misa je bila u pet popodne u nedjelju kad su još četiri u župi Prozor, te nije bilo ni jedne ženske osobe da nam malo pomogne u praćenju velečasnog i odgovaranju. Pomogao nam je predvoditelj misnog slavlja i to sa smiješkom, iako se mogla primijetiti zatečenost i blaga ljutnja na njegovu licu. Ipak, misa je bila i to je bitno. I bit će to bolje. Možda treba malo raditi na „promociji“ tog dana. Dokaz da malom odzivu lovaca nije „kriva“ samo misa jest i zajednički objed u prostorijama Društva nakon mise. Jer na zajedničkoj, veoma dobroj večeri, bilo je samo pet-šest lovaca više nego na misi. Lovcima su se pridružili vlč. Ivan Butum i župnik Stipo Knežević te ugodno razgovarali uz jelo i piće. Najvjerojatnije je bila i koja „opaska“ na račun broja nazočnih i „šutnje“. Odziv lovaca na misu mogao je biti i veći Vlč. Ivan Butum na oltaru Stanko Ćurčić LD ZEC Busovača Obilazeći imanje, odstrijelio vuka Dugonja sa svojim ulovom N edjelja je, lovni dan. Okupiše se lovci iz sekcije Polje i krenuše prema Prosju. To je područje poslije Domovinskog rata prazno, napusti ga sve predratno pučanstvo. Ostadoše njive i livade divljači na uživanje. Lovci su se nadali da bi psi ovdje mogli pronaći kojeg zeca pa da uživaju u slušanju „pseće glazbe“. No zeca nije bilo, pa su se morali zadovoljiti proganjanjem lisice, divljači koje ove godine opet ima u busovačkom lovištu. Oni mlađi, spretniji i okretniji razletješe se na sve strane i u tili čas odstrijeliše povelikog lisca. Prisjede mu pohod na seoske kokice. Radili su kerovi i dalje, ali na pušku ništa ne naleti. Dođe vrijeme ručka. S obzirom na to da je bilo u tijeku pečenje rakije, neki se lovci odmah poslije ručka uputiše kućama. A Blaško Blažević, zvani Dugonja, uputi se obići svoje imanje, mjesto gdje su živjeli njegovi preci baveći se ponajviše stočarstvom. Blaško je, naime, po zanimanju mesar i ima omanju mesarsku radnju u Busovači. Bojao se da mu vuk ne napadne stoku koju tu drži do klanja. Primicala se noć. Blaško sjedi na pragu kolibe i čeka, kao da mu netko govori da bi se vuk mogao odnekud pojaviti. Baš kad je htio poći, začu pucanj grančice pod nečijom nogom. Pogleda malo bolje i ugleda kako se šulja ka njegovu toru, nije bio daleko. Puče puška i vuk pade. Kako je bio pogođen u stražnji dio, poče glavu 14 gurati u obližnji grm… Blaško i njegovi ukućani bili su presretni, skončao je još jedan tamanitelj njihova stada. Odstrijeljeni vuk je otišao put Sarajeva, do preparatora Duška, koje je od njega načinio lijep lovački trofej. Dobroslav Vrdoljak Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez: OTVORENJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ Slab početak sezone knadile posljedice prošlogodišnje zabrane svih aktivnosti u lovištu. Prva nadstrešnica u L.J. „Drževo“, nadstrešnica na Mutnoj vodi, nova visoka čeka i teren očišćen od panjeva, te uzoran i pripremljen za remizu u L.J. „Liskovina“, a kasnije i aktivnosti na iznošenju hrane za prihranu divljači zahtijevali su i zahtijevat će angažman velikog broja lovaca. Kako je dobar dio lovaca zaposlen, za rad preostaju samo subota i nedjelja. Njihovo odricanje je tim veće jer se odriču lova u korist radova u lovištu. I to uglavnom za dobrobit divljači. A pravog zadovoljstva bit će kada se u lovištu dostigne gospodarski kapacitet, te kada se iz lovišta počnu izlučivati visokotrofejni kapitalci, kojima je ovo lovište nekad obilovalo. Ivica Drmić U trenutcima odmora Ispred nove lovačke kuće P rema godišnjem kalendaru lova za lovnu 2013./2014., lov na sitnu divljač započeo je 6. listopada. Sezona je maksimalno odgođena zbog kalendara, odnosno datuma prve nedjelje u listopadu. Početak sezone i ovaj je put obilježen dosta bujnom vegetacijom. Otvorenje lova, kao i lovačko druženje nakon njega, organizirano je po lovnim jedinicama. Nakon jutarnjeg okupljanja lovaca na kalendarom lova predviđenim zbornim mjestima slijedila je uobičajena procedura: od postrojavanja, do upisa podataka u odgovarajuće tiskanice. Posebno su naglašene mjere opreza i sigurnosti koje se moraju poštovati tijekom lova. Nakon što su lovnici predočili planove lova, lovci su se raspoređivali na planom predviđena mjesta. I ovaj put se pokazao negativan utjecaj prošlogodišnje zabrane lova. I lovci i lovni psi su izvan prave forme. Kao prvo zbog nedostatka kondicije, a zatim i zbog činjenice da se mali broj www.lovackisavez-hb.ba lovnih pasa znatnije udaljavao od svojih vlasnika. Manji dio pasa je pronašao i pokrenuo divljač (uglavnom kune, zečevi i lisice). Nekolicina lovaca imala je priliku i za hitac. Ali i ovdje su dugačka pauza i nedostatak vježbanja učinila svoje. Divljač se uglavnom izvukla bez posljedica. No zato je nekoliko lovaca uspjelo vidjeti, a dvojica od njih mobitelom i fotografirati, dva grla srneće divljači. Otvorenje sezone lova počelo je velikim odzivom članstva, unatoč činjenici da su se u to vrijeme još uvijek održavale jesenske mise zahvalnice na mjesnim grobljima. Glavna karakteristika ovogodišnjeg otvorenja je druženje, organizirano kod vlastitih lovnotehničkih objekata. Uz dobru hranu, piće, šale i dobro raspoloženje, što se podrazumijeva. Bilo je i novih „kumovanja“, sve sukladno lovnoj etici. Druženja su bila i prigoda da se lovci upoznaju s planovima rada. Naime, ova će se godina nastojati maksimalno iskoristiti da bi se nado- “Kumovanje” 15 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD VEPAR Prozor-Rama Ogorčenost zbog cijepanja lovišta Odluka Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) o cijepanju jedinstvenog lovišta općine Prozor-Rama na dva dijela, digla je veliku buru među ramskim lovcima. Tim činom nisu iznenađeni samo lovci, nego i ostali puk Rame. Jedino je rješenje, misle ovdje, poništiti tu odluku. ZAHTJEV LD „VEPAR“ LD „Vepar“ podnijelo je Zahtjev za poništenje Odluke o osnivanju lovišta u kojem se kaže: „Po informaciji da je Skupština HNŽ-a donijela Odluku da se jedinstveno lovište općine Prozor-Rama podijeli na dva lovišta, članovi LD „Vepar“ ostali su iznenađeni i s nevjericom da se nakon 60 godina postojanja jedinstvenog lovišta i jednog lovačkog društva koje je njime uspješno gospodarilo i sada gospodari, može tako nešto desiti. Lovačko društvo „Vepar“ Prozor-Rama osnovano je 50-ih godina prošlog stoljeća i od tada do danas gospodari lovištem koje je na cijelom teritoriju općine Prozor-Rama. Danas broji oko 330 aktivnih članova i višenacionalno je, čine ga Hrvati i Bošnjaci. Podijeljeno je na 8 sekcija i pokriva cijeli teritorij općine Prozor-Rama i nema nijednog naselja u općini da iz njega nema članova Lovačkog društva „Vepar“ a tako je bilo i prije rata. Način rada, donošenje odluka i ukupnog upravljanja Društvom isti je kao i prije rata. Cjelokupan rad Društva temelji se na Zakonu o lovstvu i ni na čemu drugom. U lovište na području cijele općine Prozor-Rama, u proteklom periodu LD „Vepar“ je uložilo mnogo. Izgradilo je 10 lovačkih kuća, mnoge lovnotehničke objekte: hranilišta, pojilišta, solila, lovačke čeke i druge objekte. Sve ovo navede- 16 no uz donacije izgradili su sami lovci svojim novcem i svojim radom i sada se toga sigurno ne žele i neće odreći. U to zamišljeno novo lovište ušlo bi nekoliko sekcija LD „Vepar“ sa oko 40 % članova ovog Društva, a da ih nitko za to nije pitao. Pa gdje to ima? Ove sekcije su i osnivači LD „Vepar“ (kao sekcija Uzdol sa tada 9 naselja). Pokušajem podjele općine na dva lovišta stvara se nerješiv problem i narušavaju se dobri međunacionalni odnosi koji su nakon rata s mukom izgrađivani. Protiv podjele općine na dva lovišta su kako Hrvati tako i Bošnjaci, kako lovci tako i ostali građani što će, ako zatreba, iskazati potpisom peticije i prosvjedom pred nadležnim institucijama. Očito, prilikom donošenja odluke o osnivanju lovišta u HNŽ-u za općinu Prozor-Rama nije se uvažilo sve navedeno, niti se uvažilo mišljenje i suglasnost lokalne zajednice da se na teritoriju općine Prozor-Rama osnuje samo jedno lovište u okvirima općine. Da naglasimo: bilo je i prije raznih pokušaja podjele i Društva i lovišta. Sve smo to izdržali i sačuvali, i Društvo i lovište, i vjerujemo da će i sada tako biti. Zato tražimo od nadležnog Ministarstva, Vlade HNŽ-a i Skupštine HNŽ-a da ovu Odluku na prvoj sjednici stave izvan snage i da na području općine Prozor-Rama bude samo jedno lovište kako je bilo od početka organiziranog lovstva u našoj općini, tj. od prije 60 godina.“ OTVORENO PISMO UZDOLJANA Uzdoljani su se također oglasili, i to Otvorenim pismom, u kojem stoji: „Proživljavali smo teško vrijeme komunizma kada je Uzdol i cijeli kraj bio u potpunosti zanemaren. Težak i krvav život, odlazak trbuhom za kruhom, raseljavanje obitelji samo su neki od primjera zapostavljenosti ovog kraja. No, najveća tragedija, ne samo za Uzdol, nego za cijelu Ramu i državu dogodila se 14. rujna 1993. godine. Ni to nas nije slomilo. Uzdol se digao iz pepela i ponovno živi. Međutim, danas, politički moćnici u Skupštini HNŽ poigravaju se mukom, suzama i tugom istočnog dijela općine Prozor-Rama. Sramotni pokušaji podjele općine preko lovišta poništavaju žrtve Uzdola. To čine upravo oni koji se kunu nad grobovima nevinih kako će uvijek štititi kraj za koji su Uzdoljani živjeli i živote dali. Pozivamo zastupnike u Skupštini da povuku Odluku o podjeli lovišta. Pozivamo i Općinsko vijeće općine ProzorRama da poduzme sve radnje kako bi zaštitilo općinu od bilo kakvih podjela, a istočni dio općine stavilo na mjesto koje mu i pripada. Pozivamo cjelokupnu javnost da svojom podrškom pomogne stati na kraj političkim elitama i ne dozvoli bilo kakvo diranje na bilo koji način teritorija općine Prozor-Rama. Kao što smo bili spremni ranije braniti svoju obitelj, dom i zemlju tako ćemo biti spremni ovaj put i uvijek.“ APEL OPĆINE PROZOR-RAMA Općina Prozor-Rama uputila je Apel i prijedlog za aktivnost na eliminiranju posljedica Odluke o osnivanju lovišta, iz kojeg donosimo: „Suprotno svim načelima Europske povelje o lokalnoj samoupravi, suprotno Ustavu F BiH, suprotno drugim zakonskim i podzakonskim aktima, na sjednici Skupštine HNŽ/K dana 19.11.2013. usvojena je odluka koja dosadašnje jedinstveno općinsko lovište na području općine Prozor-Rama dijeli na dva dijela, čime je nanesena šteta svim žiteljima ove općine, uz moguće dugoročno još veće štete.“ U daljnjem tekstu Apela obrazlažu se razlozi zašto je ova odluka nezakonita i neprovediva, pa se navodi: a) nije se pribavilo mišljenje općine Prozor-Rama, b) nije se konzultiralo stručno Povjerenstvo, c) u amandmanu koji je Vlada prihvatila dana 19. 11. 2013. svjesno su učinjeni propusti koji su tako veliki da ne mogu biti samo tehničkog karaktera. Dalje se u Apelu kaže: „Napominjemo i činjenicu da se Vlada HNŽ/K na sastaje mjesecima, a da se sastala kako bi razmotrila amandman kojim je učinjena očigledna šteta narodu u općini Prozor-Rama. To ukazuje na postojanje nekih tajnih dogovora koji nisu prezentirani zastupnicima (…) U ime žitelja općine Prozor-Rama, posebno u ime Lovačkog društva ‘Vepar’ kojeg čini oko 359 lovaca Hrvata i Bošnjaka, društva koje od početka organiziranog lova, dakle više od 50 godina, uspješno i kvalitetno gospodari jedinstvenim lovištem u cijeloj općini ProzorRama, očekujemo da učinite sve što je u Vašoj nadležnosti kako bi se poništila ili ukinula navedena Odluka i time spriječile brojne štetne posljedice po sve nas u ovoj općini, a vjerujem i šire.“ Čovjek je u ovoj Državi naviknut na sve. I čemu sve ovo i zašto, još jednom. Nismo više „zatucani“ narod koji ne zna „čitati između redova“ i u totalitarnom sustavu, da ne možemo sve te igre shvatiti i o tome progovoriti. Znaju i „oni“ to da svi znamo sve. Smeta to što od naroda prave naivce i što to koriste jer znaju da je narod nemoćan. Ali nije u beskonačnost! Zašto ove „kupoprodaje“ bez imalo skrupule prema jednom narodu, jednoj populaciji, a da ga se nimalo ne pita za mišljenje iako je suprotni stav preko 70 % zastupljen. Očito je i ovaj put jasno „tko to tamo pjeva“. Stav svih, bar zasad, jest – prelazimo u drugi lovački savez. Možda je to i cilj?! Stanko Ćurčić Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD RUJAN Kočerin Hajka i dobar ulov V rlo uspješnu hajku na lisice ovih su dana imali lovci lovne jedinice Gornji Mamići LD „Rujan“ s Kočerina. Za jedno prijepodne odstrijelili su pet lisica. „Tijekom cijele godine pratimo kretanje lisica“, priča jedan od njih. „Pratimo njihove omiljene prolaze, jazbilišta i staništa, slušamo njihov noćni lavež i zaključujemo o njihovu kretanju, da bi kad dođe vrijeme hajke djelovali i odstreljivali ih.“ Na mamićkom prostoru se nalazi nekoliko loka- Uspješni Mamićani cija na kojima se svake godine, bez obzira na raniji odstrel, ponovno pojavljuju i razmnožavaju lisice. Za uspješan odstrel ključan je dobar lovački pas gonič. Mamićani ih imaju nekoliko koji su istrenirani baš za lov ovakve vrste. Ovakve akcije osobito doprinose oporavku fonda jarebice kamenjarke i zeca na ovim prostorima. Po svršetku hajke Mamićani su uz roštilj i kapljicu vina proslavili uspješan lov. Ivan Mikulić LU LIVANJSKO POLJE Lištani Vepar kapitalac O svanuo je tmuran i kišan nedjeljni dan. Loviti je bilo gotovo nemoguće. Nakon duga premišljanja, ipak smo odlučili malo prošetati, najviše radi sebe i lovačkih pasa. Bili smo gosti sekcije Čelebić u lovištu Radanovci te smo organizirali pogon na divlju svinju. U terenu nije bilo nikakvih tragova koji bi nam olakšali lov. Nakon nekog vremena psi su počeli oblajavati te su ubrzo i pokrenuli vepra koji je naišao na našega kolegu lovca Roka (Jakov Šiško). Roko je sa dva odlična hica nekako uspio zaustaviti vepra, ali se vepar nije predavao te je Roko morao uputiti samilosni hitac kako bi ga trajno onesposobio. Kada smo mu prišli, vidjeli smo golem zreli primjerak vepra. Vanjski dio kljove bio je dugačak sedam centimetara, a u korijenu je bila dosta debela i tamna. Druga je kljova, nažalost, bila oštećena. Vaga je pokazala 170 kg težine. Bili smo prezadovoljni odstrelom našega kolege lovca te smo dan završili slaveći uz roštilj. Davor Barać Golem je, golem... UL KUNA Jajce Tri lisice u prvom lovnom danu S Bitan “ulov” - zajednički ručak www.lovackisavez-hb.ba kupini od petnaestak ovdašnjih lovaca nije trebalo puno vremena za dogovor oko prvoga ovosezonskog lovnog dana. Prije sedam ujutro, okupili su se na zbornome mjestu i obavili uobičajeni „uvod“ u lovni dan, a onda je grupovođa dao potrebne naputke o lovu i rasporedio ih na čeke. Plan je bio loviti nisku divljač u nižim dijelovima lovišta. Dan je bio ugodan. Kroz crvenkaste oblake probijale su se zrake sunca preko planine Ranča, a povjetarac je raznosio lišće živopisnih boja. Začuo se lavež pasa, a onda su odjeknuli i prvi pucnji. Sve skupa odavalo je ono pravo poznato lovačko ozračje. Lov je završen u deset sati. Odstrijeljene su tri lisice, Ljubomir Bojanić, Branislav Bojanić i Josip Samardžić, svaki po jednu. A onda, zna se, lovački ručak i druženje do pred sumrak… Dragan Samardžić 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA O vogodišnju sezonu lova na sitnu divljač lovci LD „Pavlovica“ otvorili su 6. listopada, radno i svečano. Otvorenje je proteklo u međusobnom druženju, a glede lova samo u uništavanju štetočina. Uz glavnog lovnika Vladu Kneževića, lov su vodili lovnici svih pet sekcija, koji su od 7 do 12.30 obišli dio revira sekcija Mravinjac i Gradina. Okupljanje poslije lova zakazano je u 13 sati, kada je nazočne lovce i goste, njih ukupno 87, prigodnim riječima pozdravio predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić. Prije objeda, molitvu i blagoslov i ove je godine uputio dr. Pavo Jurišić, počasni član Društva, koji lovce prati u skoro svim prigodama. Odgovarajući na postavljena pitanja, ni predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, ni dopredsjednik Saveza Slavko Marin, nisu skrivali zabrinutost glede (ne)implementacije Zakona o lovstvu, poglavito u pogledu koncesije na lovišta i podjele postojećeg lovišta na dva dijela. Resorno ministarstvo i Povjerenstvo, naglasili su, moraju izvršiti preuzete obaveze, a u LD PAVLOVICA Novi Travnik Druženje i uništavanje štetočina rješavanje konkretnih problema obvezno moraju uključiti predsjednike lovačkih udruga. Upravnom odboru Društva, prema Lešićevim riječima, glavni je cilj zaštita i očuvanje priro- S otvaranja sezone lova na sitnu divljač de i divljači te rad na još boljim međuljudskim odnosima u sekcijama i Društvu, poglavito kroz češća druženja lovaca i njihovih simpatizera. Da se umorni lovci i gosti malo okrijepe pobrinuli su se Stipo Zlatunić, Jozo JurišićĐira i Jure Tomić-Jurka, koji su pripremili lovački gulaš i dva pečena praseta. Anto Cvitanović LD SOKOL Nova Bila Slavljena misa u povodu proslave Sv. Huberta T radicionalno, na blagdan Sv. Huberta slavljena je sv. misa u župnoj crkvi u Brajkovićima, a predvodio ju je fra Leon Pendić, ujedno i član LD „Sokol“. Ove su godine na misi bili brojni članovi Društva, što govori da su lovci sve više zainteresirani moliti se svom nebeskom zaštitniku. Na počeku misnog slavlja fra Leon je čestitao lovcima blagdan i naglasio da se misa prikazuje i za žive lovce, a posebno za duše umrlih kolega: Antu Mihaljevića, Matu Popovića, Markešu Kolendu, Ivicu Nakića, Jozu Sučića, Niku Palavru, Milu Marjanovića, Peru Babića, Dragu Babića, Sreću Gučanina, Ivu Brkića, Antu Matića, Zdravka Pešu, Antu Blaževića, Marjana Zlatunića, Marka Viskovića, Marinka Sučića, Ninu Andrića, Franju Franjića, Matiju Sučića, Ivu Andrića, Mirana Radeljića, Antu Bušića, Nikolu Perića, Antu Popovića, Matu Matoševića, Stipu Biljaka, Stipu Matoševića, Stipu Volića, Stjepana Baju, Antu Šipića, Stipu Babića, Šimuna Guičanina, Zlatka Matića, Ivicu Dujmušića, Antu Miškovića, Živka Barbića, Dragu Ivanovića, Mirka Radeljića i Niku Baraća. U veoma nadahnutoj propovijedi fra Leon je posebice naglasio potrebu da se lovci međusobno poštuju i uvažavaju jer ono što je najvažnije su međuljudski odnosi, tolerancija i oprost. Istaknuo je da lovci imaju jako bitnu ulogu u društvu glede doprinosa očuvanju prirode i divljači. Toga su lovci itekako svjesni i stoga se trebaju potruditi 18 da daju svoj puni doprinos. Poslije svete mise i fotografiranja lovci su pošli na zajedničku večeru u crkvenim prostorijama. Tu je nazočne pozdravio i čestitao im blagdan predsjednik Društva Darijo Sučić. I ovaj put kao i ranijih godina lovci su dali svoj skromni doprinos za crkvene potrebe. Ovo druženje ostat će svima u lijepu sjećanju jer je proteklo veselo i bez ikakvih problema. Ružica Bajo Iz crkve u Brajkovićima Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik Molitva i preporuka Bogu i sv. Hubertu Dr. Pavo Jurišić Za vrijeme mise... O vo je sedma godina otkako se, u povodu Sv. Huberta, za novotravničke lovce služi sveta misa. Pet godina zaredom misa je služena u crkvi Uzašašća Gospodinova, a prošle i ove godine u crkvi Presvetog Trojstva. U uvodu u misu, župnik don Žarko Vujica, omiljen kod svih lovaca ove udruge, istaknuo je da mu je jako drago što lovci slave svog zaštitnika, sv. Huberta, i što su došli pomoliti se i preporučiti dragom Bogu i svom zaštitniku. Svetu misu na Sv. Huberta predvodio je ... i nakon mise dr. Pavo Jurišić, koji je u propovijedi naglasio da je ova misa za sve pokojne lovce, za sve one koji su živjeli među nama i borili se da bi očuvali ono što je Božje, štitili, čuvali i ljubili prirodu te u njoj djelovali kao zaštitnici, a ne kao rušitelji. „Svi mi imamo svojih propusta, mana i nedostataka, ali je Bog milostiv pa nam sve grijehe oprosti i briše, te ga molimo da nam i nadalje oprašta naše grijehe. Uvijek molim da vas Bog štiti i čuva, daj Bože da naša djela budu nama na spasenje i našu proslavu“, tim je riječima svoju poticajnu propovijed završio dr. Jurišić. Poslije mise lovci i uzvanici su se okupili u restoranu „Oskar“ gdje je priređen prigodan domjenak. Tajnik Društva Anto Cvitanović i predsjednik Društva Mirko Lešić srdačno su pozdravili nazočne, posebno zahvalivši počasnom članu Društva dr. Pavi Jurišiću na služenju svete mise te zapovjedniku Policijske stanice Novi Travnik Marku Rajkoviću i njegovim suradnicima Goranu Rajiću, Žarku Lozančiću i Stipi Zlatuniću, bivšem zapovjedniku Policijske stanice Fabi Staniću, najstarijem članu Miji Tomiću-Baćku na druženju s lovcima, a dvije nazočne dame: Lucija Cvitanović i Ivana Bilješko bile su počašćene posebno biranim riječima čelnika novotravničkih lovaca. Predsjednik Društva Mirko Lešić spomenuo je velike napore Upravnog odbora glede dobivanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenje i provedbe Zakona o lovstvu, a kako reče, jako je razočaran nemogućnošću suzbijanja krivolova iako su bila angažirana dva lovočuvara, a i sami su lovci nadzirali lovište. „O nama lovcima kruže razne priče, pa čak i one nedostojne jednog lovca, što u potpunosti demantiram, jer je nama lovcima prvi cilj sklapanje novih prijateljstava, druženje, rad u lovištu na očuvanju prirode i divljači, pa tek onda lov, ali sukladno Zakonu o lovstvu, podzakonskim propisima i lovačkoj etici (...) Jako sam ponosan da sam na čelu ove divne skupine ljudi. A da sam u pravu pokazuje i nedavno organizirana lovačka zabava koja je nadmašila sva očekivanja“, riječi su predsjednika Društva pri kraju obraćanja nazočnima na ovoj svečanosti. U znak zahvalnosti, predsjednik Mirko Lešić uručio je dr. Pavi Jurišiću monografiju „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“, a dr. Jurišić je, zahvaljujući na daru, uzvratio riječima „da mi s vama nije lijepo, ne bih ni bio ovdje“. Anto Cvitanović www.lovackisavez-hb.ba 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak Otvorena nova sezona lova na nisku divljač Prvom lovnom danu raduju se lovci i psi D ana 13. listopada 2013., LD „Fazan“ iz Odžaka upriličilo je otvaranje lovne sezone na nisku divljač. Lijepo i sunčano nedjeljno jutro na zbor- na je mjesta „izmamilo“ više od dvjesto domaćih lovaca i njihovih gostiju. Lovilo se sekcijski, po lovnim grupama, a svaka je sekcija lovila na području gdje je zadu- LU ZAVELIM Roško Polje Misa, pa druženje na Rogovima 20 žena za uzgoj i zaštitu divljači. Na zbornome mjestu, vođe lovnih grupa su u Dozvolu za lov upisivale ime i prezime lovca i broj njegove lovačke puš- ke, a potom su na red dolazila objašnjenja o lovu i upozorenja na mjere sigurnosti, posebice stoga što je taj dan u pojedinim dijelovima lovišta bilo magle. Otvaranje lovne sezone na sitnu divljač poseban je događaj na prostorima Bosanske Posavine. Lovci se trude cijele godine dati svoj doprinos, osobito zimi, kada je divljač u oskudici s hranom. A lov na fazana i zeca svi željno čekaju, jer im je to svojevrsna nagrada za sve što rade tijekom godine. Ulov je, pritom, u drugom planu. I na ovogodišnjem otvaranju lova pokazalo se da je ovo lovište bogato fazanskom i zečjom divljači. Istina, tereni su obrasli i teški za lov i lovcima i psima, poglavito na početku sezone kad ni jedni ni drugi još uvijek nisu u punoj formi. Kad je lov završen, svi njegovi sudionici okupili su se na lovačkom ručku koji su sami organizirali. Na meniju su uglavnom bili lovački čobanac i pečenje. Poslije zajedničkog ručka lovci su se nastavili družiti i prepričavati doživljaje iz lovnog dana koji je upravo završio, ali i iz prijašnjih lovova. Nedžad Garić B lagdan sv. Huberta u Roškom Polju obilježen je sv. misom u 18 sati koju je u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana predvodio župnik fra Jozo Radoš-Đoka. Bila su nazočna 24 lovca. Propovijedajući župnik se kratko osvrnuo na život i djelo sv. Huberta pozvavši lovce da slijede i štuju svoga zaštinika. „Uz sve svoje lovačke aktivnosti trebamo i moramo naći vremena za molitvu, za Boga, jer ćemo samo time dobiti na punini svega onoga dobra koje nam Bog daje (…) Uz sve što radimo, uvijek se može više i bolje (...) Uloga lovaca nije mala i mora biti još veća kada je u pitanju društvena zajednica i opće dobro“, kazao je župnik. Nakon udijeljena Božjeg blagoslova po zagovoru sv. Huberta, odnosno nakon Mise, okupljeni su krenuli put Rogova na prigodno druženje. Ante Đikić Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac pčela, pa su se neki od lovaca i gostiju na kraju pohvalili da su uz dobru zabavu i pokriće troškova na ovoj večeri ponešto i profitirali. No to je svakako manje bitno u odnosu na činjenicu da je cjelokupno lovačko druženje pro- Ozračje koje će se dugo pamtiti Polaganje vijenaca i paljenje svijeća poginulim braniteljima R ijetki su skupovi koji sa sobom nose toliko opuštanja, druženja, zabave, razmjene pozitivnih iskustava i sklapanja novih prijateljstava kao što su to lovačka okupljanja. Sve to još jednom je potvrdila tradicionalna lovačka večer koju je uoči početka lovne sezone, 28. rujna ove godine, za svoje članstvo i brojne goste upriličilo LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac. Večer je održana u motelu „Villa Ragusa“ u Stocu uz nazočnost oko 300 lovaca i gostiju, koji su se uz izvrsnu glazbu grupe „Sunce“ iz Neuma, poneki domaći bećarac i bogatu gastronomsku ponudu družili do ranih jutarnjih sati. Lovačkoj večeri prethodila je misa za lovce i prijatelje lova koja je slavljena u crkvi Sv. Ilije u Stocu, a potom je uslijedilo polaganje vijenca i paljenje svijeća ispred spomenika poginulim braniteljima u središtu grada. Nakon primanja lovaca i gostiju, u početku se skupu obratio Zdravko Vujinović, predsjednik Društva, i uz srdačne pozdrave svima zaželio ugodnu večer i dobru zabavu u gradu na Bregavi. Predsjednik je ukratko opisao rad Društva u proteklom razdoblju te naglasio dobru suradnju s institucijama vlasti i drugim udrugama na području općine Stolac. I ovom je prigodom posebno istaknuta dobra suradnja s Policijskom upravom Čapljina i Policijskom stanicom Stolac čiji djelatnici zajedno s lovočuvarskom službom, koja je dobro organizirana unutar Društva, izravno sudjeluju u suzbijanju krivolova na području koje pokriva ovo Društvo. Lovačkoj su večeri nazočili brojni gosti iz okolnih društava, lovci iz Dubrovnika te predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne, predvođeni tajnikom Ivicom Lučićem, koji je u ime Saveza pozdravio skup, naglasio dobru organiziranost Društva i njegovu suradnju sa Savezom te zaželio dobru kob svim lovcima u nadolazećoj sezoni. Svoj pečat večeri i doprinos dobru raspoloženju dala je i skupina članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva Stolac, koji su istodobno i lovci, a koji su se otprije istaknuli u zajedničkom djelovanju s Društvom, osobito pri gašenju požara, opskrbi pojilišta vodom te zaštiti lovišta i divljači. Druženje se nastavilo uz dobru glazbu i tombolu. Nagrade su bile brojne, a njihova je ukupna vrijednost bila 16.000 KM. Najvrjednije su svakako bile lovačke puške, njih četiri, a sretni dobitnici pre- www.lovackisavez-hb.ba Zajedno s večeri pa do ranih jutarnjih sati uzet će ih nakon pribavljanja odobrenja za držanje i nošenje oružja. Među ostalim nagradama ističemo dvije zračne puške, vrijedne novčane nagrade, pakete različitih vrsta hercegovačkih vina, dijelove lovačke opreme, poklon-bonove, betonske elemente pa čak i jednu košnicu teklo u izvanrednom ozračju i koje će se dugo pamtiti, o čemu su posvjedočile brojne zahvale i čestitke stolačkim lovcima i njihovim čelnicima upućene od gostiju i prijatelja koji su nazočili ovom skupu. Jozo Matić LOVAČKI ISPITI ČITLUK Dana 10. listopada 2013. u uredu LD „Golub“ Čitluk upriličeno je polaganje lovačkog ispita. Ispitu je pristupilo 12 lovaca pripravnika: devetorica iz LD „Golub“ Čitluk, dvojica iz LD „Galeb“ Čapljina i jedan iz LD „Radovanj“ Posušje. Svi lovci pripravnici prošli su propisani pripravnički staž. Dodatna izobrazba organizirana je 8. i 9. listopada, a predavači su bili Ivica Lučić i Stipe Bulić. Pripravnici su pokazali zavidno znanje i svi su položili ispit, a najbolji je bio Josip Zubac iz sekcije Gradnići koji je točno odgovorio na svih pedeset pitanja. G. Prskalo STOLAC Lovačkom ispitu u Stocu, koji je održan 19. listopada 2013., pristupila su 22 lovca pripravnika. Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita činili su Vlado Soldo, Ilija Šego i Ivica Lučić. Prethodno provedena praktična i teorijska izobrazba dala je rezultate, pa su svi kandidati položili ispit, istina njih sedam tek nakon usmenog ispita. Čestitke novopečenim lovcima uputio je Zdravko Vujnović, predsjednik LD „Jarebica kamenjarka“, naglašavajući da se od njih očekuje da budu savjesni i odgovorni lovci te da u lovu ali i na drugim mjestima promiču vrijednosti lova, lovačkog druženja i svih plemenitih ciljeva koje sa sobom nosi lov. J. Matić 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU VRAN Tomislavgrad Lovci proslavili spomendan svoga zaštitnika Za vrijeme mise... S pomendan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, članovi LU „Vran“ iz Tomislavgrada i ove su godine svečano proslavili. Misno slavlje u duvanjskoj spomen-bazilici predvodio je fra Josip Mioč, koji je u sažetoj propovijedi pozvao lovce da u svojoj strasti prema lovu ne zaborave i na odgovornost prema Bogu, svojim obiteljima i prijateljima, ističući da svatko treba širiti ljubav i slogu. Svoj blagoslov zazvao je ne samo na lovce, nego i na ribolovce, ali i na krivolovce. Okupljenim lovcima se obratio i župnik fra Velimir Bagavac, zahvalivši predvoditelju misnoga slavlja, kao i svima onima koji su se odazvali pozivu da svojom nazočnošću na sv. misi uveličaju ovu proslavu. Nakon sv. mise, druženje je, uz jelo, piće, pjesmu, gangu, a i pokoju „lovačku“, nastavljeno u prostorijama Franjevačkog samostana u Tomislavgradu. Ovom prilikom vodstvo Udruge izražava veliku zahvalu župniku fra Velimiru Bagavcu na pokazanoj gostoljubivosti pri korištenju samostanskih prostorija. Zahvalnost ide i predvoditelju misnoga slavlja fra Josipu Mioču, kao i svim lovcima koji su se odazvali pozivu na zajedničko misno slavlje i proslavu spomendana sv. Huberta. ...i poslije mise Ivan Mladina LD RUJAN Kočerin Crnolokvani uz Davidov zečji gulaš N eobično toplo vrijeme za konac listopada izmamilo je crnolokvanske lovce u rodni kraj. Naime, njih dvadesetak je 27. listopada izašlo k lovačkoj kući na Kušanovac gdje su pripremali zečji gulaš. Lovačka kuća na Kušanovcu nije izgrađena u najboljem dijelu lovišta. Izgrađena je na mjestu s kojega se najbolje vidi selo, što zorno govori o ljubavi i brizi lovaca za rodne Crne Lokve. Žitelji ovoga sela u prošlim su desetljećima živjeli od rudarstva i stočarstva. Danas većina Crnolokvana, dakle i ovdašnjih lovaca, živi u Širokom Brijegu i drugdje. Bez obzira na to, u lov se redovito izlazi u Crne Lokve. Tako se održavaju rodbinske i prijateljske veze, brine se za okoliš i lovište na području sela i sl. Ovom prigodom okupili su se oko lonca zečjeg gulaša koji je pripremio majstor David Galić. Sveukupan dojam – uredni lovci, na čast Lovačkom društvu „Rujan“ Kočerin. Ivan Mikulić 22 Zajedništvo za primjer - objed na Kušanovcu Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU M. M. BIKAN Vir Sveti Hubert proslavljen na Zavelimu P rvi put od osnivanja ove lovačke udruge Sveti Hubert proslavljen je izvan crkvenih prostorija, u prirodi, točnije na Zavelim planini i to na prijevoju Rodijak. Na tom mjestu sagrađena je prelijepa lovačka kuća, čije je prostorije i sve okupljene lovce na taj dan blagoslovio don Joko Blažević, župnik župe Vinjani-Posušje. Svečanosti je prisustvovalo četrdesetak lovaca i gostiju, koji su uživali u nadahnutoj don Jokinoj propovijedi. Ovaj vrsni govornik i propovjednik još jednom je ukratko opisao život sv. Huberta, a na kraju se osvrnuo na očuvanje prirode i na ulogu lovaca, koji osim lova velik doprinos daju očuvanju okoliša, promicanju rada i zaštiti prirode. Prije zajedničkog ručka, predsjednik Udruge Ljubomir Vučur podijelio je priznanja počasnim i starim lovcima, zahvalio prisutnima i poželio im dobar tek. Priznanje počasnog lovca ponijeli su istaknuti članovi ove udruge: Vlado Petričušić, Pero Budimir, Petar Galić-Pepa, Zdravko Koštro i Jerko Protrka, a starim lovcima postali su: Ante Budimir, Mate Bešlić, Iko Polić-Ćikanović, Jozo Lovrić i Vlado Čamber. Mladen Bešlić Ispred lovačke kuće na prijevoju Rodijak Improvizirani oltar za sv. misu LD SOKOL Nova Bila Anto Bajo – najstariji član Društva N a početku matične knjige LD „Sokol“ ubilježen je Anto Bajo, rođen 1928. godine; on je najstariji član Društva. Anto je čovjek koji ima bogato životno iskustvo u lovačkom i društvenom životu. Bez obzira na to što je bio otac petorice sinova, o kojima se trebalo brinuti, bio je jako aktivan u raznim područjima života, o čemu svjedoče brojne zahvalnice, diplome i povelje. Ovaj iskusni lovac bio je član LD www.lovackisavez-hb.ba „Vlašić“ od 1967. godine, gdje je bio dugogodišnji predsjednik skupštine Društva, a 2006. proglašen je počasnim članom tog Društva. Također je počasni član LD „Čemernica“ iz Skender Vakufa. Lovački savez Bosne i Hercegovine dodijelio mu je god. 1972. srebrnu lovačku medalju. U Novom Sadu je dobio diplomu za trofej srnjaka i osvojio srebrnu medalju. Godine 1985. Anto je u gađanju zračnom puškom osvojio treće mjesto u LD „Vlašić“ Travnik. Ovaj vrijedni lovac također je, godine 1978., dobio diplomu od LD „Vlašić“ za zalaganje u zaštiti prirode i divljači. Posebno se treba naglasiti da je Anto bio predsjednik Skupštine Lovačkog saveza Bosne i Hercegovine u jednom mandatu. Ovaj izuzetno vrijedni čovjek imao je bogat i plodonosan rad i na polju obrazovanja, o čemu svjedoči zahvalnica za gradnju škole u Novoj Biloj godine 2008., a također posjeduje i mnoga priznanja iz oblasti potpore sportskom radu. Anto je član LD „Sokol“ Nova Bila od osnivanja Društva 1994. godine. Od 1998. do 2002. bio je predsjednik Društva. Kako je Društvo osnovano poslije samog završetka rata, mnogi tadašnji lovci bili su izbjeglice, bez krova nad glavom, i tada se Anto pokazao kao pravi prijatelj nesebično pomažući u svakom pogledu. Samo jedan od brojnih primjera je priča kolege lovca koji kaže da je Anto zakopao temelje njegove kuće i učinio ga najsretnijim čovjekom na svijetu. Njegovo nesebično zalaganje prepoznali su u Društvu, te mu je god. 2000. dodijeljeno Odličje prvog reda. God. 2001. proglašen je počasnim članom LD „Sokol“ Nova Bila, a god. 2007. dobio je zahvalnicu od Društva za potporu radu Društva. Kako mu je zdravlje narušeno, a i godine ga sustigle, nije više u mogućnosti loviti. No to ga ne sprječava odazvati se svakoj sjednici Društva i redovito sudjelovati u raspravi oko lovstva, a njegove kolege uvijek rado saslušaju Antin savjet. Danas je Anto na mjestu savjetnika u Društvu i član je Predsjedništva. Anto je posebno dobro došao na lovačkim feštama jer tada pokaže svoj vedri duh i veselu narav. Na takvim prigodama često zna prvi zapjevati i druženjima dati poseban štimung, pokazujući da zaista ima veliko i mlado srce. Mlađim lovcima ovaj bi čovjek trebao biti primjer da se u životu ne treba predavati, da oko sebe treba širiti pozitivnu energiju. Lovci iz LD „Sokol“ žele da ovaj njihov omiljeni kolega još dugo bude član Društva i da ga zdravlje i dalje služi. Ružica Bajo 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU ZAVELIM Roško Polje Rožani, Gruđani i Posušjaci u zajedničkom lovu Kiša tko zna kamo, lovci u Zavelim M alo je tko od nas lovaca okupljenih u nedjeljno jutro 10. studenoga vjerovao da će nam vrijeme dopustiti taj dan loviti. Mrki, gusti oblaci i nešto kiše oko šest ujutro nisu nam davali puno šanse. No, kad smo došli na zborno mjesto na Tabli, oblaci se, Bogu hvala, odjednom raziđoše, a kiša ode dalje od Roškoga Polja i tako nam dopusti nesmetano loviti. Uz nas domaće lovce, ovaj put je lovila i združena ekipa LD RUJAN Kočerin Privaljčani salili deku na lovačkoj kući Gruđana i Posušaka. Svi skupa, oko šest i trideset, zaputili smo se prema Zavelimu. Jedni na čeke, a drugi u pogon sa psima goničima. Odmah po puštanju s povodaca, Zavelimom i šire prolomio se gromoglasan štek desetak goniča, a mi na čekama budno smo pratili i osluškivali svaki šum u svojoj blizini. Tako sam, na predjelu zvanom Račva gdje sam čekao divljač, u jednom trenutku ispred sebe čuo lomljenje i pucanje suhih grana pod nogama dobro ugojene srne koja se sklanjala ispred pasa. Na drugom kraju lovišta bilo je zanimljivo i napeto. Dvije gonjene lisice dolijale su na puškomet i tako platile glavom. Jednu ustrijeli Denis Pešorda, a drugu Slavko Šapina-Zeko. Ništa bolje sreće nije bila ni jedna kuna bjelica kojoj umjesto puške presudiše psi Marka Orlovića (Begova), a na potezu Vranjače mladog zeca uhvatiše i zadaviše Mirini istarci. Od svinje taj dan ne bijaše ništa, kako bi se reklo ni traga ni glasa. Oko jedanaest sati našli smo se u Rogovima. Odmarali smo umorne noge od dugotrajna hodanja i stajanja. Za okrepu se, uz ono što smo ponijeli u ruksacima, našlo u ovećem loncu i dobre junetine koju su večer prije skuhali Gruđani i Posušaci. Naime, oni su stigli u Rogove kako bi prespavali u lovačkoj kući, pa su spremili večeru kojoj nisu mogli stati ukraj ni uz pomoć nekolicine nas domaćih. Sve u svemu još jedan lijep lov i ugodno druženje. Ante Đikić tu 26. listopada 2013. sastalo ugraditi betonsku ploču na sazidani objekt. Salili su deku! „Valjat će ovo za sklonit se od loša vrimena i koječega drugog“, reče jedan stariji lovac. A drugi će: „Kad se ugradi beton, treba ga i zalivat da ne ispuca“. Pa je bilo i fešte i jela i pića. Poslužilo lijepo vrijeme. Društvo je slavilo do večernjih sati. Ivan Mikulić S ložni lovci Lovne jedinice Privalj, LD „Rujan“ s Kočerina, odlučili su izgraditi lovačku kuću. Objekt od oko 90 m² može poslužiti lovcima, izletnicima, planinarima i za razne društvene događaje prikladna sadržaja. Uz objekt je izgrađen betonski bazen – „čatrnja“ od oko 30 m³ iz koje se prirodnim padom objekt opskrbljuje vodom. Okruženje lovačke kuće je mješovit šumski ugođaj i pogled na pejzaž kočerinskog polja. Odabrali su lokalitet Bilauše, prikladna naziva za ovakav objekt. Grade vlastitim sredstvima i rukama. Društveni i poduzetni, njih desetak se u subo- 24 Lovačka je kuća pod dekom... Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD GOLUB Čitluk Sekcija Cerno domaćin proslave blagdana P roslava blagdana Sv. Huberta tradicija je među čitlučkim lovcima. Ulogu domaćina svake godine preuzme sekcija koja izrazi želju organizirati misno slavlje u župnoj crkvi i poslije toga prigodan domjenak, naravno uz pomoć Društva. Ove je godine to bila sekcija Cerno. Misa zadušnica se slavila u crkvi Sv. Leopolda Mandića u Cernu, a predvodio ju je fra Velimir Mandić. Bilo je nazočno 130 lovaca, što je najveći broj otkako se obilježava ovaj blagdan. U uvodu, fra Velimir je srdačno pozdravio lovce, zahvalio na velikom odazivu, čestitao blagdan Sv. Huberta i izrazio želju da i oni slijede primjer sv. Huberta te da se odnose prema prirodi kao prema daru Božjem, a na kraju misnog slavlja, fra Velimir je zahvalio organizatoru i iskazao zadovoljstvo i čast što je imao priliku predvoditi svetu misu na kojoj je sudjelovalo toliko lovaca, napomenuvši da je i sam lovac od 1975. godine. Uz zvuke harmonike, gangu i bećarac, uz čašicu broćanskog vina i komadić hercegovačkog pršuta, druženje se nastavilo u lovačkoj kućici na Cernu. U ime svih članova LD „Golub“, zahvaljujemo sekciji Cerno na odličnoj organizaciji, na poseban način njezinu predsjedniku Damiru Barbariću. Druženje lovaca nakon mise Misno slavlje u Cernu Gojko Prskalo LD PAVLOVICA Novi Travnik Majstor Čabro Još jedan “jazo” u Majstorovim rukama L ovište LD „Pavlovica“ iznimno je bogato lisicom i jazavcem, no lov jamarenjem ovdje je vrlo rijedak. Da nije Slavka Čabre, člana sekcije Novi Travnik, koji se specijalizirao za lov te divljači, ta vrsta lova bila bi gotovo zaboravljena. U razgovoru, Slavko s ponosom ističe da ga druga vrsta lova uopće ne zanima, bez obzira na to što je zahtjevna. Da bi bio uspješan, lovac mora imati dobro obučene lovne terijere, mora biti spreman na naporan fizički rad i biti uporan, jer se lov znade otegnuti do kasno u noć. Ulovljene jazavce, odnosno njihovo meso Slavko obvezno nosi na veterinarski pregled, a nalaze veterinara uredno, s dozvolom za odstrjel, dostavlja tajniku Društva na uvid i arhiviranje. Do sada su svi ulovljeni primjerci bili uredni, te je salo i mast ostavljao za lijek, koji je prepoznatljiv u ovim krajevima, na čemu su mu od srca zahvalni svi oni koji su od njega tražili jazavčju mast i salo. Godišnjim planom gospodarenja za 2013. bilo je dopušteno odstrijeliti ukupno deset jazavaca. Slavko je sam, u rujnu, odstrijelio devet jazavaca, te je u povodu toga upriličio domjenak s pečenim jazavcem na ražnju za svoju grupu lovaca: Igora Božića, Matinka i Renata Kajdla, Želju i Franu Fišića, Dinu Adžaipa, i moju malenkost. Uz glazbu Marka Perkovića Thompsona, druženje je trajalo do kasnih sati, a Slavko je tada iznio podatak da je u svom lovačkom vijeku uspio odstrijeliti oko 658 jazavaca. Anto Cvitanović www.lovackisavez-hb.ba 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA N ešto više od pet godina je prošlo kako smo pisali o sekciji Orašac. Najveći krivac što se toliko dugu „šutjelo“ je moja malenkost, no ima „krivnje“ i u njima: nenametljivi su, povučeni i samozatajni. S kolegom Markom Pavličevićem dugo smo se dogovarali da se opet nešto napiše o sekciji Orašac, jer su to zaslužili. Marko nije lovac, nije član lovačkog društva, ali je s lovcima uvijek i u svim prilikama i zgodama, osobito u kakvim radnim akcijama, koje podržava radom i novcem. Susret smo zakazali u seoskom kafiću, pa ćemo tu pozvati lovce na razgovor. No lovci su bili u lovištu, Marko to nije znao, ali smo problem riješili jednostavno – produžili smo u Vran, do lovačke kuće. U tekstu od prije pet i nešto godina pisali smo o kući koju su članovi sekcije Orašac kupili za svoje potrebe i potrebe drugih dobronamjernika i zaljubljenika u prirodu. A sad smo ponovno u toj kući. I odmah se vidi golema razlika: nekada oštećeni krov sada je nov, produžen preko terase, urađena je vanjska i unutarnja fasada, izrađena čatrnja. Osim te kuće, lovci ove sekcije u lovištu imaju četiri lokve, petnaestak solila i čeku za visoku divljač. Uglavnom su to napravili svojim radom i novcem, i uz pomoć donatora. No još ovdje ima posla, ali za njega nije velika „hića“ (žurba): popraviti dolazni put, urediti unutrašnjost kuće, okućnicu, postaviti hranilice… Nema sumnje, i to će se ovdje odraditi. „Lovište nam je lijepo i bogato divljači. Prije nekoliko dana viđen je i tetrijeb. Zadnji je odstrijeljen krajem šezdesetih, a zadnji je viđen 1994. Uzrok što ga nema je sječa šume, bolje rečeno devastacija. Najveći problem nam je krivolov i to od strane ljudi izvan naše općine koji zalaze u naše lovište“, riječi su no- LD VEPAR Prozor-Rama Lovačka kuća na Vranu Sekcija Orašac zaslužila koju riječ… vog predsjednika sekcije Orašac Mate Filipovića. Problem ove sekcije je i velik broj članova koji odlaze raditi izvan općine. Jedan broj njih dolazi ovamo vikendom, drugi povremeno, a neki su bili primorani na duže vrijeme napustiti ovaj kraj. Svima njima je zajedničko da vole ovaj kraj i rado koriste svaku priliku da se skupe i prošeću Vranom ili Ljubušom. Ima i onih koji su mogli i „trebali“ još biti na Zapadu, ali su odlučili sve to prekinuti i vratiti se. Sada uživaju u ovom prelijepom krajoliku. Jedan od njih je Marko Grbeš, koji cijelo svoje slobodno vrijeme koristi šetajući se obroncima Vrana i Ljubuše. I mi smo uživali u pogledu s vrha Vrana i u gostoljubivosti članova sekcije Orašac. Stanko Ćurčić LU VRAN Tomislavgrad Lovište obogatili jarebicom N a sjednici Upravnog odbora Udruge, a na prijedlog članova, jednoglasno je donesena odluka da se u uzgajalištu „Hunter“ kupi 95 „kljunova“ jarebice poljke i da se ona pusti u lovište na Duvanjskom polju. Kupljene jarebice su u izuzetno dobrom stanju, što je svakako pohvala uzgajalištu. Uz prisutnost tajnika, lovočuvara, lovnika i predsjednika sekcije Kolo te još nekih članova Udruge, 75 jarebica poljki pušteno je u lovište sekcije Kolo, točnije u dio polja od Bobare pa do završetka polja pod Vidikovcem, a 20 „kljunova“ pušteno je u sekciju Orlov kuk. U skladu s planom gospodarenja lovištem, sekcija Kolo je donijela odluku o zabrani lova u spomenutom dijelu lovišta, koje će se ubuduće koristiti kao poligon za obuku i trening pasa. Uskoro će biti postavljene i hranilice, što će pripomoći divljači da preživi iznimno hladne duvanjske zimske dane i noći. Ivan Mladina 26 Još malo i - odletješe... Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HUL KRAVICA Ljubuški I na lovačkoj večeri o dobivanju lovišta na gospodarenje N a zadovoljstvo svojih lovaca i gostiju iz susjednih općina, Hrvatska udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog je 11. listopada 2013. u Svadbenom salonu „Antonela“ na Mostarskim Vratima upriličila svoju tradicionalnu lovačku večer. Odbor za organizaciju ove priredbe: Mario Herceg, Željko Međugorac, Ante Skoko, Antiša Vukšić, Tomislav Petrović, Dominik Vukšić, Dražan Tambur, Mate Bošnjak, Miro Čolak i Srećko Brkić jako se potrudio da se 580 uzvanika osjeća ugodno i zadovoljno, čemu je pridonio i Borko Grbavac i njegov bend „Glorija“ prigodnim glazbenim repertoarom. Na početku, skupu su se obratili predsjednik Udruge Mario Herceg, načelnik Općine Nevenko Barbarić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić i predsjednik Kinološkog saveza HercegBosne Stjepan fra Petar Krasić. Svi govornici su se u svom izlaganju dotaknuli teme lovišta i dodjele lovišta na korištenje HUL „Kravica“ iz Panorama Ljubuškog, pa je to i bila tema koju je skup najpozornije pratio. Kad je na red došla tombola, sedam predivnih hostesa izuzetno su brzo i lepršavo među lovcima prodale impozantnih 4350 listića, koji su konkurirali za 82 nagrade. U odnosu na prošlu godinu kad je na račun Udru- ge od lovačke večeri stavljeno 14.000 KM, ove je godine prodano 100 karata manje i skoro 1000 tombola manje, a dodatno je zbog bogate tombole podijeljeno 195 sponzorskih karata. Uz cijenu „stolice“ od 44 KM i dodatne troškove, ovogodišnja zarada od 6180 KM rezultat je kojim svakako trebamo biti zadovoljni. Sve ove godine borbe i truda Upravnog odbora Udruge da se dobije lovište na korištenje, bez pravog rezultata, nisu obeshrabrile članstvo. Dapače, dolaskom na ovu lovačku večer članstvo je pokazalo da cijeni rad ovoga tijela uprave. Ovoliki broj nazočnih na lovačkoj večeri svojevrsna je obveza čelništvu Udruge da ustraje u borbi za dobivanje lovišta i da svome članstvu osigura zakonit lov. Mario Herceg Pogled na ispunjeni restoran LU SAVA Orašje Neki projekti odrađeni, neki u planu I ako je rijeka Sava promijenila svoj vodostaj i poplavila dio lovišta, lovna sezona i aktivnosti lovaca na teritoriju LU „Sava“ odvijaju se nesmetano. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i otežanog kretanja lovištem, kako za lovce tako i za divljač, bilo je manje odstrjela pa su lovci prijavili manji broj odstrijeljene divljači. No, osim lova i aktivnosti vezanih uz lov, u ovoj lovačkoj udruzi u proteklom se vremenu radilo i na nekim drugim područjima. Primjerice, provjeravala se brojnost i stanje hranilišta za visoku i nisku divljač. Glede lovne izobrazbe, sukladno nastavnom planu i programu, provedena je izobrazba lovnih pripravnika, što je rezultiralo uspješnim polaganjem lovačkih ispita koji su za sve županijske udruge organizirani 5. listopada u Orašju. Udruga je bila aktivna i u obilježavanju Dana općine Orašje, koje je upriličeno 23. listopada 2013. Taj dan udruga je organizirala tradicionalnu čorbanijadu u kojoj su sudjelovali timovi od tri člana iz svake od 10 lovačkih sekcija, te jedan tim s članovima Ribolovne www.lovackisavez-hb.ba Sava poplavila lovište udruge „Šaran“ Orašje. U pripremi je također i tradicionalna lovačka zabava koja se održava već duži niz godina i koja je postala jednim od prepoznatljivih simbola LU „Sava“ Orašje i cijele općine. Petar Mikić 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD VEPAR Prozor-Rama Zajednički lov s Uskopljanima U šest sati u nedjelju počeli su pristizati lovci iz drugih općina. Gosti iz Livna stigoše prvi i rekoše da ih je jaka kiša pratila sve do natpisa „Dobro došli u Prozor-Rama“. A bilo se zacrnilo nebo toga jutra, da je i svitanje kasnilo. Kiša se razišla i nije je bilo sve do sat-dva nakon završetka lova. Dan je bio idealan za lov. Ipak su lovci na dan Svetog Huberta dobro molili Boga. Oko sedam sati na malonogometnom stadionu osnovne škole u gradu postrojeno je oko dvije stotine i pedeset lovaca. Pozdravili su ih predsjednik Društva Ivo Zane i lovnik Društva Vladimir Drežnjak, zaželjeli im dobrodošlicu, napomenuli da dobro paze na sigurnost u lovu jer će biti velik broj lovaca, da još lišće nije opalo te preglednost nije najbolja. Lovnik je zadužio petnaestak lovovođa, dao im upute i krenulo se u lov. Prošlo je sve u najboljem redu. A kako ne bi kada su rasporedili lovce na planirane crte a sve su to danima plani- 28 Veliki lovački zbor na školskom igralištu rali: vodstvo Društva i vodstvo sekcije „Ploča“ kao domaćini gdje je bio ručak za sve. Uime Društva: Ivo Zane, Vlatko Drežnjak, Vlado Rotim, Branko Šimunović i Zoran Dolić, uime Sekcije: Pero Raič, Zoran Ramski lovci i političari uz harmoniku nakon lova Uskopaljski lovci u velikom su se broju odazvali ovome lovu Uložnik, Nikola Čuljak Ginge i ostali na čelu s predsjednikom Mirom Uložnikom te glavnim kuharom Jurom Beljom Paklićem s njegovim pomoćnicima Ivicom Sičajom i Matom Rotimom. U lov se krenulo iz tri pravca s petnaest grupa jer je teren bio velik i trebalo je sve pokriti, ništa prepustiti slučaju. Na zbornom mjestu nakon lova bilo ih je još tridesetak jer neki lovci koji žive uz lovište odmah su, naravno sve uz koordinaciju, krenuli u lov ne dolazeći na jutarnje zborno mjesto i lovci koji nisu išli u lov: načelnik dr. Jozo Ivančević, gvardijan Tomislav Brković, te gosti koji nisu lovci Vlado Matešić, Pero Kovačević, ministar u županiji Ilija Cvitanović, glasnogovornik županijske vlade Pero Pavlović Ćiro, federalni zastupnik u Domu naroda uime hrvatskog naroda Luka Faletar i drugi. Veselja je bilo na pretek jer „pet harmonika“ je bilo u „opsadnom“ stanju. Za veselu atmosferu svi su zaslužni, možda je od domaćih „najkrivlji“ Mićo Sičaja sa svojim osobnim harmonikašem. Dobro su bili veseli, ovaj put, „drugi“ domaćini Uskopljani. Odstrijelili su jednog vuka od viđenih pet i jednu lisicu. Vuka je odstrijelio Mario Augustinović Kolovozović iz Novog Travnika. To mu je bio prvi ulov i vjerojatno bi bilo upriličeno „krštenje“ da nije kiša počela padati nakon ručka. Ovo druženje lovaca prelazi u neke nove, veće i opširnije dimenzije, a nije samo puki lov. Svojim jasnim ciljem i upornošću zajednički lov su doveli do događaja vrijednog pažnje i prestiža. Vodstva LD „Vepar“ i LD „Uskoplje“ dogovorili su se 2005. godine o zajedničkom lovu svake godine gdje se lovište izmjenjuje. Domaćini su zajedno, samo je lovište naizmjenično, svake druge godine. U ovom lovu osim Ramljaka i Uskopljana bilo je lovaca iz Livna, Posušja, Gruda, Čitluka, Mostara, Viteza, Novog Travnika i Nove Bile. U ime Saveza bili su Ivica Lučić i Vlado Soldo. Stanko Ćurčić Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez Svečano obilježen blagdan Sv. Huberta Za vrijeme svete mise S veta misa služena je u večernjem terminu u crkvi Sv. Juraja Mučenika. Činjenica da je Sv. Hubert ove godine bio nedjeljom uzrokovala je da je na misi, koju je predvodio župnik fra Mirko Kepić, bilo znatno više vjernika. Sveta misa je bila posvećena svim poginulim, preminulim i živim članovima ove lovačke udruge. U završnom dijelu misnog slavlja fra Mirko je naglasio: „Danas je 31. nedjelja kroz crkvenu godinu. Ujedno je i mlada nedjelja. Danas je i Sv. Hubert, koji se slavi kao zaštitnik lovaca. Ovdje vidimo i dosta lovaca, pa neka ih Bog čuva i prati na njihovu putu, zajedno s njihovim zaštitnikom, sv. Hubertom.“ Nakon mise upriličen je skroman domjenak u prostorijama lovačkog doma. Upravni odbor odobrio je skromnih 200 KM za kupnju pića, pribora i dijela hrane. Za glavninu hrane ponudila se najmlađa, ujedno i najmanja lovna jedinica, „Drževo“. Lojzo Jakić i Ivica Šapina, s ostalim lovcima iz lovne jedinice, pobrinuli su se za pečenje za potrebe domjenka. Također, neki članovi Upravnog odbora, ali i pojedini lovci, donirali su određene količine pića za proslavu. Za organizaciju domjenka zaduženi su, sada već bivši, lovni pripravnici lovne jedinice „Hum“. Valjda im je ovo bio posljednji test, kojim su potvrdili svoje punopravno članstvo. Obraćajući se nazočnima, Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora, naglasio je da proslava Sv. Huberta u ovoj udruzi postaje tradicija. Istaknuo Pozdravna riječ predsjednika Upravnog odbora www.lovackisavez-hb.ba je i neka od ostvarenih dostignuća u ovoj godini. No nije mogao ne primijetiti da je nemali broj lovaca na proslavu došao neodgovarajuće odjeven. I, dok je osoblje posluživalo hranu i piće, upriličena je podjela diploma o položenom lovačkom ispitu. Trinaestorici novih lovaca, koji su ispit položili prije tri tjedna, diplome je uručio Mirko Pavlović. Dokazali su da su uspješno preskočili početno postavljenu ljestvicu i primljeni u punopravno članstvo, među odabrane. Pred njima je cjeloživotno učenje iz oblasti lovstva, pri čemu će popunjavati postojeće praznine. Volja i elan s kojim su nastupali tijekom lovnog pripravništva, a i „dodatni ispiti“ kroz koje su prošli, jamstvo su da bi oni trebali biti nova pokretačka snaga ove udruge. Ukusno pečenje i kvalitetna pića bila su okrjepa tijelu i duši za dobar dio lovaca: jedne, koji su se taj dan vratili iz lova i druge, koji su dovršavali radove na nadstrešnici „Konaćišta“. Uz razmjenu mišljenja, iskustava i dogodovština vrijeme je brzo prolazilo. Veći dio lovaca počeo se razilaziti kućama, zbog sutrašnjih radnih obveza. Ostatak se zadržao do kasno u noć. Uz pjesmu i u predivnom ozračju. U usporedbi s proteklim godinama u ovogodišnjem obilježavanju Sv. Huberta sudjelovao je do sada najveći broj lovaca. Logično, ako se zna da je brojnost članstva znatno povećana. Pa, premda je ovo bila najposjećenija sveta misa, lovci su se nekako utopili u ostale vjernike. Malo je bilo onih koji se izgledom prepoznaju kao lovci – nedostajalo je lovačkih odora i šešira. Stoga im je predsjednik izrekao riječi prijekora, jer je obilježavanje Sv. Huberta lovačka aktivnost iz godišnjeg plana rada. A zna se (ili bi se trebalo znati) kako odjeven se dolazi na lovačke aktivnosti. Jesu li tomu kumovali članovi Upravnog odbora, koji nisu prenijeli informacije predsjednicima lovnih jedinica? Jesu li predsjednici lovnih jedinica odradili svoju zadaću? Postoje li neki drugi razlozi za ovakvo ponašanje? Upravni odbor je dobio još jednu novu zadaću, da poradi na opremanju članova udruge odgovarajućom lovačkom odjećom i obućom, kako bi primjereno odjeveni dolazili na lovačke aktivnosti. Baš onako kako propisuju lovačka etika i pravila lijepog ponašanja. Ivica Drmić Novi lovci 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD MOSOR Široki Brijeg, Lovna jedinica BLATO Kad se blatska grla slože... S lovačke večeri Lovne jedinice Blato D ruga subota ovoga studenog, koji je samo imenom to a sve ostalo je „ukrao“ od svibnja, na zelenoj uzvisini, na kojoj je smještena ljutodočka crkva Sv. Ane, u sami sumrak okupilo se šezdesetak lovaca, pretežito iz sekcije Ljuti Dolac, jedne od najvećih sekcija našega Saveza. Nećemo istraživati zašto nije došlo više lovaca iz sekcija Biograci, Jare Lijepa gesta skupine uzarićkih lovaca S vako pola godine u organizaciji Crvenoga križa Široki Brijeg u MZ Uzarići organizira se, za područje Blata koje pripada uzarićkoj ambulanti, dobrovoljno darivanje krvi za potrebe KBC-a u Mostaru. Impozantan je broj darovatelja iz ova četiri mjesta: Uzarići, Jare, Biograci i Ljuti Dolac, područje na kojem djeluje Lovna jedinica Blato. Među darovateljima je uvijek i jedan broj naših lovaca, već prema mogućnostima i razini obaviještenosti, ali uvijek ih ima oko trideset. I ove jeseni se akcija darivanja odvijala već prema ustaljenoj praksi i redu, a nakon posla je uobičajeno otići na zajednički ručak kod Gene. Naravno, mnogi lovci nisu u mogućnosti darovati tu esencijalnu tekućinu, koja mnogima produljenje života znači, ali su pojedinci toliko svjesni da su svoju mladež (djecu) odgojili i podučili o smislu i potrebi redovitoga odazivanja akciji darivanja. Među njima treba istaknuti Toću Čerkeza koji svu svoju čeljad, koji su sposobni, nagovori na darivanje. Kada smo već kod njegova imena, onda je nužno kazati da je jesenas u njegovoj organiza- 30 i Uzarići, koji pripadaju Lovnoj jedinici Blato, a zamišljeno je da bude Blatska večer. Nadamo se da nije nikakav bojkot ili nezadovoljstvo. Srećom, Ljutodočani su brojni i uvijek spremni za druženje, sposobni, prkosni i prokušani domaćini! Iz Ljutoga Doca, bez obzira na to što mu ime može uputiti na krivi zaključak, nitko dobronamjeran ne izlazi nezadovoljan, nepočašćen, ni gladan niti žedan. Tamo uvijek ima svih vrsta divljači, pogotovo barske, jer su sretno pozicionirani uz vodu: prikanaca (vrlo ukusna, endemska vrsta sitne ribe), prepelice, šljuke... a zečje divljači imaju, zahvaljujući ispravnom gospodarenju i revnosnom čuvanju, više nego ostale blatske sekcije zajedno. To, nadaleko poznato vinorodno mjesto ima na potoke i crnoga i bijelog vina, izvanredne kakvoće. O Ljutome Docu bi se moglo pisati i nabrajati stotine i tisuće činjenica, opisa i atributa i bez imalo pretjerivanja (a, da im i velike pohvale ne udare u glavu) – uvijek bi to bilo nedovoljno i nedorečeno... Druge godine zaredom su Ljutodočani, na čelu sa svojim predsjednikom sekcije Tomom Milićevićem, odlučili organizirati jedno ugodno, nekomerci- Tomislav-Toća Čerkez ciji, gdje je još sudjelovalo desetak uzarićkih lovaca s Pavićom na čelu, organizirao nasipanje i popravak puta u lovište Bukovac u duljini od pet kilometara. Oni koji ne smiju „pod iglu“, ove jeseni su se opoštenili pa skupili nešto novaca za organizaciju zajedničkog ručka. Tako su: Mali Bilaćušić, Odbor, Blago, Dragan Mandić, Pupa, ... potegli svoje „izgladnjele“ lisnice i ručak je bio namiren. Jesu li svi prisutni dobro i dovoljno pojeli, nismo utvrđivali nakon objeda, ali je ostao ugodan dojam i trebalo bi takvu gestu pretvoriti u tradiciju, pod geslom: „Tko nema dobru krv, neka potegne lisnicu!“. Istinski lovci će prepoznati potrebe svoga puka, bez obzira na žrtvu i cijenu koju nekada treba i skupo platiti! B. Lasić Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA jalno druženje lovaca. Ta večer je zamišljena i uspjela kao zabava veselih lovaca, kojima nije jedini cilj „mesarenje“, pucanje i odstrjel već se život lovački može (i mora) i drugačije i humanije artikulirati, ili barem drugačije nagovijestiti. Počelo je u urednoj crkvi svetom misom koju je predvodio sjajni i moderni mjesni župnik fra Ante Kurtović. Bez imalo patetike nježno se obratio lovcima te kratko i sažeto spomenuo smisao lova u današnjem teškom, ali ne beznadnom, vremenu kako ga mnogi i među lovcima pokušavaju opisati. Istaknuo je našega zaštitnika i patrona svetoga Huberta, kratko opisujući njegov burni život i kasnije njegovo svetačko djelo. Poželio nam sretan i uspješan lov i savjesno čuvanje i ljudi i divljači, ali da ne zaboravimo svoju ljudsku i vjersku ulogu u svojim obiteljima i svomu narodu... Nakon svete mise žurno smo se našli u Perunića dvorani, u kojoj su već spretno, premda su konobari iz nužde (kršni policajac Planinić, lovnik Mario, bagerist Madija, Ivo Ćajić...), „razbacivali“ po stolovima ubruse, pribor za jelo, boce s rakijom, vinom i pivom... Ni trepnuli nismo a zapljusnu nas topao val mirisa od janjeće juhe, napuniše se tanjuri biber mesa a pune činije tople kuhane janjetine toliko su nam dražili osjetila da su nam usta bila puna osmjeha i jalovih gutanja. „Ovo nije baš sirotinjski i malo je preobilno“, šapnuo mi je predsjednik Društva Krešo Ćavar, koji se kao gost odazvao na večeru, što je i normalno i korektno. Lovnik Mario je pozvao fra Antu, nazvavši ga lovačkim pripravnikom – od večeras, da izmoli Očenaš prije večere, čemu se on sa smiješkom i zadovoljstvom odazvao, ne potvrdivši pristanak na priprav- ništvo. Što je dalje na bijelim stolnjacima bilo, to vam uistinu ne treba opisivati! Kada se zveckanje „escajga“ malo primirilo, počele su kratke lovačke pričice, pošalice, zgode i nezgode, vicevi, sitne i nedušmanske podvale, istinski igrokaz i prava mala drama iz bogatoga lovačkog, posebnog vokabulara i arsenala izraza samo lovcima razumljivih. Svakakvih je tu zgodica bilo, čak je Milenku lisica u sušnici na srgu (drvena motka na kojoj vise komadi mesa za sušenje) pršut pojela, a njegovomu kolegi su psa u lovu vinom napojili (!) Niti u polovinu Hoop!-a ne bi stali svi ti biseri koje smo čuli tu večer. Ljudi su se držali za glave i trbuhe, smijući se i slušajući te dosjetke koje su se često čule iz nekoliko usta istovremeno. Kada su „gusto naseljene“ boce već više od polovice ostale prazne, počelo je pjevanje. Na- daleko se znade za ljutodočki bećarac, a ovdje su se našli baš oni koji ga i sada proslavljaju. Skupina koja ga „trese“ i od kojega se čovjeku kosa naježi je brojna, ali koliko Bata Milićević može počinjati i visokim tonom iz svojih supjevača iscjeđivati zadnji atom snage, to je uistinu za svaku pohvalu. Bilo je nešto i „stidljive“ gange, ali je nakon nekoliko sati sjedenja i pjevanja dosta grla postalo hrapavo i za oktavu niže. Oni mlađi, snažniji i uporniji su ostali do kasne noći a nas je otjerao gusti zrak zasićen duhanskim dimom (to je, rekao bih, jedina mana lovaca i ovakvoga druženja) i puni trbusi su nas, također, počeli opominjati na pokret. Što kazati drugo Ljutom Docu za ovu večer već, pomozi ih i sačuvaj, Bože, o Bože! Blago Lasić LD GOLUB Čitluk Uspješna lovačka večer U oči otvaranja lovne sezone, LD „Golub“ je 18. listopada 2013. u Svadbenom salonu „Ananeri“ u Čitluku upriličilo svoju tradicionalnu lovačku večer, kojoj je nazočilo tristotinjak članova i prijatelja Društva. Na početku večeri skupu se obratio Dragan Ostojić, predsjednik Društva, srdačno pozdravivši nazočne, zaželjevši svima ugodnu zabavu i zahvalivši sponzorima na njihovu doprinosu organizaciji ove priredbe. Prigodnim riječima, skupu su se obratili i Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, te Marin Radišić, predsjednik Općinskog vijeća Čitluk. U odnosu na prethodne godine, u zabavnom dijelu programa uvedena je jedna novina. Naime, lovce je zabavljao Tamburaški sastav „Tajna“ iz Međugorja, na način da su njegovi članovi svirali i pjevali hodajući od stola do stola. Ovakav način www.lovackisavez-hb.ba zabave oduševio je lovce, uz komentar da je to bio pogodak „u sridu“ te da su prvi put mogli normalno razgovarati, a ujedno i zapjevati s tamburašima. Na nezaobilaznoj lovačkoj tomboli bilo je brojnih nagrada, od kojih valja spomenuti pet lovačkih pušaka, desetak lovačkih kompleta te nekoliko polica autoosiguranja. Najsretniji lovac ovaj je put bio Jozo Ostojić, član sekcije Čitluk-Potpolje, dobivši prvu nagradu – najvrjedniju pušku. U ovoj prigodi zahvaljujemo domaćinu koji je i ove godine osvjetlao obraz pripremivši prebogatu večeru, tj. specijalitete od divljači, pečenu i lešo janjetinu te sve vrste vina iz broćanskog kraja. Zahvaljujemo, također, i svima drugima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu ove lovačke zabave. Lovac s najviše sreće - Jozo Ostojić Veselo i korisno druženje lovaca Gojko Prskalo 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU ZAVELIM Roško Polje “Potrošeno” na Zavelimu “vraćeno” na Rogovima P rve nedjelje u listopadu i ove godine bijaše otvoren lov u Roškom Polju. Uz članove LU „Zavelim“, lov su „otvorili“ i lovci iz Imotskog, Čitluka, Čapljine, Gruda i Posušja. Gostiju manje nego prošlih godina, uglavnom zato što je isti dan otvoren lov i u nekim susjednim lovačkim udrugama. Iz Njemačke stigoše i naši Ćićo, Zele, Enko i Markan. Nisu propustili ni jedno otvaranje do sada, pa ni ovo. Za svaku pohvalu! Prve, ranojutarnje kave, uz uobičajene razgovore, popili smo u Caffe baru „Sport“ u Roškom Polju. Vrijeme je brzo odmicalo, pa su predsjednik i tajnik Udruge, Marijo Sušilović i Radovan Serdarušić, pozdravili nazočne, upoznali ih s organizacijom lova, sa sigurnosnim mjerama i s onim što slijedi poslije lova. Rečeno je da se lovi u kršnoj Zavelim planini i da je, osim svinje, dopušteno loviti vuka i lisicu. Oko sedam sati već smo bili raspoređeni u Zavelimu, uzduž i poprijeko. Jedni na čekama, a drugi u pogon sa psima goničima. A dok se lovilo u Rogovima, kuharu Filipu Kelavi-Sotiću i njegovu pomoćniku Peri Purkiću povjerena je odgovorna zadaća – skuhati ukusan lovački gulaš za šezdesetak lovaca. A da lovci ne bi ostali „gladni“, na stolovima će se naći i pečeni odojci. 32 U Zavelimu su se neočekivano brzo počele odvijati stvari. Negdje pri njegovu vrhu pojavilo se krdo divljih svinja. Išle su pravo na čeku Gorana Majića, koji je karabinom ustrijelio jednu. Ostale su pobjegle prema vrhu Zavelima. Malo potom krdo se našlo pred Slavkom Šapinom-Zekom. On je također odstrijelio jednu svinju, i time je lov bio okončan. Počeli smo se povlačiti iz Zavelima put Rogova. Goran i Slavko primili su čestitke za odstrijeljenu divljač, a taj dan Miro Mikulić i Robert Križić odstrijeliše po lisicu. I oni primiše čestitke. Uz svinje i lisice, taj dan je „ulovljen“ i jedan poveći poskok. Hodeći šumskom stazom, na grani drveta zapazio ga je Damir Kelava. Ne razmišljajući o mogućim posljedicama, zarobio ga je u plastičnu bocu. Po dolasku u Rogove poskok u boci postao je meta brojnih fotoaparata. Oko trinaest sati bilo je vrijeme ručka. Prije toga zajednička molitva s našim župnikom fra Jozom Radošem-Đokom, uz zahvalu dragom Bogu na vremenu bez kiše, uredno proteklom lovu i ugodnu druženju. Dovoljna količina odlično pripremljena gulaša i slasni komadi dobro pečenih odojaka bili su prava „nadoknada“ za snagu izgubljenu gazeći Zavelimom. Uz odličnu hranu i dobru kapljicu krenula je pjesma i svirka. Za dodatno podići ionako lijepu i ugodnu atmosferu pobrinuo se harmonikaš Stipe Rade iz Kaštel Kambelovca. I ovaj put u krajnje veselu ozračju ostade društvo do mrkla mraka, do srdačnih pozdrava prije razilaska. Ante Đikić Nakon gulaša i odojka... ...na svoje je došla i harmonika Broj 91, listopad - prosinac 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD SOKOL Nova Bila Obilježena stota godišnjica lovstva u općini Travnik U Travniku je 26. listopada 2013. obilježena stota godišnjica lovstva u općini Travnik. Članovi LD „Sokol“ Nova Bila odazvali su se pozivu LD „Vlašić“ Travnik da skupa proslave ovaj jubilej, a sudjelovanju u obilježavanju ovoga jubileja prethodila je sjednica Predsjedništva Društva na kojoj je donesena odluka o sudjelovanju. Program je počeo zajedničkom fotografijom svih nazočnih lovaca, a zatim je otvorena izložba fotografija. Mnogi su gosti čestitali ovaj jubilej i održali prigodan govor u lovstvu u općini Travnik. U ime LD „Sokol“ skupu se obratio Darijo Sučić, predsjednik Društva: „Poštovani lovci! Želim vas pozdraviti u ime LD „Sokol“ Nova Bila-Travnik, članice Lovačkog saveza Herceg Bosne i čestitati nam svima 100 godina tradicije lovstva u općini Travnik. Također, čestitam godišnjicu postojanja i utemeljenja LD „Vlašić“ Travnik. Organizacija lovstva u općini Travnik kroz povijest se mijenjala i imala je različite oblike. Naše generacije pamte ustroj lovstva Uzvanici na proslavi obljetnice do 1992. godine kada je sve bilo idilično i iz ove perspektive gledano, organizirano i za većinu dobro. I sam sam zavolio lov u tom razdoblju i prve korake napravio sam sa svojim ocem Matijom. U to je vrijeme sekcija Nova Bila vrlo velika i organizirana, brojila je 48 članova i dala je velik doprinos u radu LD „Vlašić“. Danas ovdje nazočni Anto Bajo bio je dugogodišnji predsjednik Skupštine Društva, a pokojni Drago Ivanović predsjednik Društva. Nakon ratnih neprilika 1994. godine na inicijativu više lovaca formirano je LD „Sokol“ Nova Bila-Travnik u okviru LS HB, da bi zadovoljilo interese svih u tada podijeljenoj općini Travnik. Društvo danas broji 125 aktivnih članova organiziranih u 7 sekcija i djeluje na čitavom teritoriju općine Travnik. Smatram da smo dali velik doprinos lovstvu u općini, tako da današnji jubilej pripada svakom lovcu oba lovačka društva. Zakon o lovstvu F BiH iz 2006. utemeljen je na europskom standardu i principima lovstva kojima, naravno, i mi trebamo težiti. Jedna od glavnih točaka toga zakona propisuje da u jednoj općini može biti više lovišta, a prema lovnoj površini općine Travnik, prema kriterijima Zakona može biti najmanje 10 lovišta. Danas treba istaknuti jako dobru suradnju, na razini Predsjedništva Društva, a posebno među lovcima na terenu, znamo da se do sada nije desio ni najmanji incident. Apeliram na sve nas, da gradimo novu i zajedničku budućnost u toleranciji, poštivanju i suživotu kakav su imali naši roditelji. Svim lovcima želim dobru kob!“ Nakon govora domaćina i gostiju održana je svečana sjednica na kojoj je prikazan kratki film o lovstvu kroz povijest pa do danas. Poslije svečane sjednice uslijedila je podjela priznanja članovima LD „Vlašić“ za njihov jubilej. Kulturno-zabavni program bio je posebno obogaćen nastupom dvaju kulturno-umjetničkih društava u narodnim nošnjama. Svojom pjesmom i igrom razveselili su nazočnu publiku te su nagrađeni bogatim pljeskom. Na kraju ovoga druženja priređena je skromna zakuska za sve prisutne, a proslava se nastavila do kasnih noćnih sati. Ružica Bajo LD FAZAN Odžak Ocjena trofeja srnjaka K omisija za ocjenjivanje trofeja divljači: Kemal Osmanović, Božo Grgić i Nedžad Garić, 20. rujna 2013. ocijenila je 40 rogova srnjaka i izdala 40 trofejnih listova. U medalji su bila tri srnjaka: jedan u srebru, dva u bronci. Ocjenu od 90 do 105 točaka zaslužilo je sedam srnjaka, od 80 do 90 točaka četrnaest srnjaka, od 70 do 80 točaka sedam srnjaka, do 70 točaka također sedam srnjaka, a jedan je primjerak bio uzgojni. Prosječna trofejna vrijednost za ovu lovnu godinu je 83,72 točaka, što je u okvirima desetogodišnjeg prosjeka koji iznosi 85,87 točaka. Prosječna starost odstrijeljenih srnjaka je pet godina, a prosječna tjelesna masa bez utrobe je 25 kilograma. Nedžad Garić www.lovackisavez-hb.ba Dosta posla za trojicu ocjenjivača 33 LOVAČKO ORUŽJE REFLEKSNI HOLOGRAFSKI CILJNICI Precizna crvena točka Izgled lovačke puške s namontiranim holografskim ciljnikom Ne tako davno, godine 1974., jedan mali tim poduzetnika u Švedskoj jednom je vlastitom inovacijom izašao na tržište streljiva i streljaštva. Bio je to jednostavan optički ciljnik za brzo ciljanje. Već 1975. na tržištu se pojavio prvi model, “Aimpoint Electronic” te prokrčio put u razvoju ciljnika s crvenom točkom. U posljednjih 30 godina zabilježeno je zaista mnogo različitih ciljnika koji su svjetleću točku, ili sličnu končanicu, projektirali na cilj. Pod različitim komercijalnim imenima (Aimpoint, Quickpoint, Tasco Rama, Buschnell, Leupold...), nuđeni su na tržištu kao revolucionarna, nova tehnologija, ali ih ni vojno-policijsko, ni civilno-lovačko tržište nisu odmah prihvatili, prije svega zbog specifičnog načina korištenja, ali i zbog brojnih mana koje su u to vrijeme imali: velika svjetleća točka slaba Holografski ciljnik na puški 34 intenziteta i goleme dimenzije. Holografski ciljnici brzo i precizno pronalaze cilj, pouzdani su i u najsurovijim uvjetima, obvezna su oprema vojnih i policijskih jedinica ali sve više i lovaca i sportskih strijelaca. Prethodnik prvog uspješnog ciljnika s holografski projektiranom končanicom napravljen je još 1962. godine. S namjerom korištenja u zrakoplovnoj industriji, ubrzo je pokazao svoju veliku prednost koja se ogledala u nevjerojatno učinkovitom i brzom pronalasku cilja. Suština holografskog ciljnika sastojala se u projektiranju svjetleće ciljne končanice u prostor između očiju strijelca i cilja. Tako se, zbog stereoskopske prirode ljudskog vida, stjecao dojam da se nišanska točka končanice nalazi izravno nalijepljena na cilj. S ovakvim ciljnicima koji su sliku končanice projektirali na kosinu vjetrobranskog stakla kokpita zrakoplova,odnosno staklenu ploču ispred njega, izuzetno je pojednostavljena i olakšana zračna borba na malim razmacima, jer je pronalaženje i fiksiranje cilja dramatično ubrzano. Čim se prednost ovakvog ciljnika u praksi potvrdila, rođene su prve ideje, da se ovakav ciljnik primijeni i na streljačkom i lovačkom oružju. Klasični mehanički i optički ciljnici na oružju tradicionalno su korišteni tako što se ciljalo jednim okom. Novi holografski Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVAČKO ORUŽJE Holografski ciljnik ili refleksni, kako ih drugačije zovu, upotrebljavani su uz korištenje oba oka, s fokusom na cilju. Ovakav način ciljanja bio je znatno brži od klasičnog, jer nije zahtijevao promjenu fokusa gledanja, ni poklapanje elemenata, koji se nalaze na različitim udaljenostima od oka. Ipak, trebalo je proći mnogo vremena dok se nisu pojavili učinkoviti, kompaktni ciljnici današnje konfiguracije, koji se potpuno pouzdano mogu koristiti i u najsurovijim uvjetima na većim i manjim udaljenostima. a da pri tome ne izgube sliku pogodaka. Izdržavaju i potrese od trzaja oružja, pri čemu ne gube nišansku točku. Potpuno su otporni na utjecaj vlage (magle), a vodootporni su na dubine od 3, 10 pa sve do 20 metara, zavisno od cijene i kvalitete modela. Najčešće su izvana finiširani mat crno, specijalnim, izuzetno otpornim tvrdim premazom. Ovi ciljnici uspješno se mogu koristiti za gađanje (po specifikaciji proizvođača) na daljini do 300 metara, pri čemu se korekcija slike prilikom upucavanja vrši klasičnim sustavom klikova, veličine oko 14 mm. Ciljnici poslije montaže mogu pomicati ciljnu točku za oko 1 metar gore-dolje i lijevo-desno, a daju vidno polje od oko 28 m, na 91 m, pri udaljenosti ciljnika oko 10 cm, od oka strijelca. Jedini nedostatak holografskih ciljnika jest otežano ciljanje u slabijim svjetlosnim uvjetima (rano jutro, kasno predvečerje, gusta sumaglica), ali tada lov po lovačkim običajima i zakonima nije preporučljiv iz poznatih sigurnosnih razloga. Što još reći o ovim zaista impresivnim lovačkim pomagalima! Jednostavna su za korištenje, lagana za montiranje, a što je bitno – pristupačnih su cijena. Modeli srednje kvalitete, zavisno od proizvođača, na europskom se tržištu kreću od 100 do 200 eura. U ovo recesijsko vrijeme, našim je lovcima to možda i presudno. Mladen Bešlić MONTAŽA Namještanje i montaža vrši se preko užlijebljene šine koja se nalazi na cijevi puške. Ciljnik se fiksira u jednoj točki, ali tako da je zajamčeno zadržavanje preciznosti unutar jedne minute kuta nakon skidanja i ponovnog montiranja. Veličina točke koja se najčešće koristi iznosi 2 MOA, ona je dovoljno velika za brzo ciljanje, a ne prevelika da se pokrije veći dio cilja (mete) na udaljenosti od 80 do 120 metara. Proizvode se u više osnovnih varijanti koje se razlikuju veličinom i kapacitetom baterija za napajanje. Uglavnom se sve varijante oslanjaju na tehnologiju „prijenosa holograma“ (projektiranja laserskog zraka) s optikom koja je potpuno oslobođena paralakse. Imaju leća bez uvećanja, radi bolje kontrole terena i neodređenu žižu udaljenosti, što znači da se ciljnik tijekom ciljanja može nalaziti na bilo kojoj udaljenosti od oka, a da to ne utječe na vidljivost končanice. SOLDO METALI d.o.o. Varaždinska b.b., 88220 Široki Brijeg Tel: 00 387 39 705 715 Tel: 00 387 39 704 900 Tel: 00 387 39 703 056 Fax: 00 387 39 703 498 web: www.soldometali.com Sretan Božić i Nova godina svim našim poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje! TVRDOĆA I OTPORNOST Svi oni, Red Dot, Aimpoint, crvene točke i holografski ciljnici napravljeni su veoma robusno, od kombinacije polimerske plastike i aluminijske legure, tako da su otporni na udare. Posebnu zaštitu im daje poklopac od aluminijske legure, postavljen preko tunela s objektivom i okularom (također, napravljene od ojačane i na udar otporne plastike) tako da su skoro neuništivi. Po deklaraciji proizvođača, mogu izdržati izravan pad s visine od tri metra, www.lovackisavez-hb.ba PRESAL EXTRUSION Knešpolje bb, Široki Brijeg tel: 039 701 240, 701 241, 702 060 35 35 BOLESTI DIVLJAČI TRIHINELA KOD DIVLJAČI Nevidljiva opasnost za lovce NAJBOLJA METODA ZA IZBJEGAVANJE ZARAZE TRIHINELOM JE PREVENTIVA. ZAKONOM JE PROPISANA OBVEZNA KONTROLA MESA ZAKLANIH SVINJA NA TRIHINELU PRILIKOM KLANJA ZA POTREBE VLASTITOG DOMAĆINSTVA. SVI UZGAJATELJI SVINJA TE LOVCI NA DIVLJAČ (DIVLJE SVINJE, MEDVJED, JAZAVAC, JEŽ) OBVEZNO TREBAJU KONTROLIRATI MESO KOD OVLAŠTENOG VETERINARA POSTUPKOM KOJI SE ZOVE TRIHINELOSKOPIJA. Čovjek najčešće oboli od trihinele jedući zaraženo meso divlje svinje T rihineloza je vrlo ozbiljna i opasna parazitarna bolest koju uzrokuje sitan okruglasti parazit iz roda Trichinella. Čovjek se može zaraziti jedući nedovoljno kuhano ili pečeno meso, najčešće domaćih svinja ili divljih životinja (divlja svinja, medvjed, jazavac), koje nije prošlo veterinarsku kontrolu. Domaća svinja može se zaraziti ako se uzgaja u nehigijenskim uvjetima, odnosno ako pojede otpatke zaklanih zaraženih svinja ili uginulog zaraženog štakora. U šumi parazit kruži između krupnijih i sitnijih mesojeda i svejeda (lisica, vuk, medvjed, divlja svinja) i sitnih glodavaca koji se također ponekad hrane 36 uginulim životinjama. Divlje životinje, osobito mesojedi i svejedi, među kojima je trihineloza dosta rasprostranjena, međusobno se zaraze jedući leševe drugih životinja pa i leševe vlastite vrste. Ako se svinje drže i gaje u slobodnoj prirodi (ekstenzivan način držanja svinja), uvijek postoji opasnost da one naiđu na leš neke divlje životinje, da ga pojedu i zaraze se trihinelom. Posve je razumljivo da meso ovih životinja može biti vrlo opasno za čovjeka koji ga konzumira kao hranu. Ako se u područjima u kojima postoje žarišta trihineloze vrši još i nekontrolirano klanje svinja a otpaci od klanja razbacuju, to može postati stalan izvor trihineloze. NASTANAK ZARAZE Do danas je otkriveno 11 različitih vrsta trihinele od kojih obolijevaju divlje životinje, ptice, štakori, konji i svinje, a u našim je krajevima najčešća Trichinella spiralis. Čovjek se može zaraziti jedući termički nedovoljno obrađeno meso. Jednom kad čovjek preko zaraženog mesa proguta ličinke trihinele, one u tankom crijevu sazrijevaju tijekom dva dana do odraslog oblika crva. Trihinela je zapravo sitan crv, dužine 1,5 do 3 mm. Nakon sazrijevanja crvi se pare i legu ličinke, koje prolaze crijevnu barijeru i započinju svoj put kroz organizam. Ličinke se ugnijezde u poprečno-prugastim mišićima, kojima pripadaju mišići ruku, nogu i leđa, dijafragma, međurebreni mišići, mišići grkljana i oka. Dva tjedna nakon ulaska u mišićno tkivo ličinke se počinju svijati u spiralu, oviju se kapsulom i tu miruju. Ako je to tkivo životinje i ako ga pojede druga životinja ili čovjek, ciklus kreće ispočetka. Međutim, ako se takvo zaraženo tkivo ne pojede, nema daljnjeg prijenosa zaraze. KLINIČKA SLIKA BOLESTI Tijek bolesti u čovjeka ovisi o tijeku razvojnog ciklusa crva, ali i o količini ličinki koje je osoba pojela zajedno sa zaraženim mesom. U vrijeme crijevnog stadija, dan do dva nakon jedenja zaražene hrane, kod čovjeka se mogu primijetiti pojačano znojenje, nadutost, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. Krajem prvog tjedna, kad ličinke počnu put kroz tijelo, javlja se povišena temperatura, oteklina lica i vjeđa te bolovi u mišićima. Kod masovne zaraze ovim crvom, ako bolest nije dijagnosticirana u prvom stadiju, može doći do vrlo ozbiljnih upala srčanog mišića, dijafragme i plućnih mišića te moždanih ovojnica, zbog čega može nastupiti i smrt. U trećem stadiju, kad se ličinke učahure u mišićima, organizam čovjeka dolazi u stadij polaganog oporavka, u kojem se javljaju jak umor, bolovi u mišićima, smetnje vida i glavobolje, koje polagano prestaju. Međutim, na osnovi tih kliničkih simptoma relativno je teško postaviti točnu dijagnozu zaraze trihinelom te se često može postaviti pogrešna dijagnoza. U praktičnom smislu danas se najčešće koriste testovi za dokazivanje specifičnih protutijela u krvi zaražene osobe, za koje, nažalost, treba proći dosta vremena. Na području Federacije BiH u 1997. i 1998. godini zaraženost domaćih svinja Trichinellom spiralis iznosila je 5,26 %, a divljih svinja 3,7 %. Masovnije pojave oboljenja ljudi registrirane su u Županiji Središnja Bosna, preko Broj 91, listopad - prosinac 2013. BOLESTI DIVLJAČI Prvi znanstveni opisi trihineloze datiraju iz sredine 19. stoljeća u opisima londonskih liječnika Jamesa Pageta i Richarda Owena, a do 1860. godine već se znalo da se bolest prenosi preko zaraženih svinja, što je dovelo do masovne averzije prema svinjetini u narednim godinama. Trihineloza spada među zoonoze, tj. zarazne bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Iako trihinelu pronalazimo u mnogim divljim mesojedima i svejedima, za čovjeka je najvažnija karika u prijenosu bolesti domaća svinja. Uzimanje uzoraka dijafragme za veterinarski pregled 100 oboljelih i Zeničko-dobojskoj županiji 22 oboljela. Veterinarske stanice podsjećaju lovce da su godinama ranije registrirani brojni slučajevi oboljenja ljudi od mesa divljih svinja koje je bilo zaraženo trihinelozom, a nije kontrolirano u ovlaštenim stanicama. LIJEČENJE TRIHINELOZE Nažalost, ne postoji specifičan lijek za trihinelozu. Pacijentima se daju lijekovi protiv nametnika (antihelmintici), koji mogu djelovati samo u prvom stadiju bolesti, dakle dok su crvi još u tankom crijevu. Kasnije se bolest liječi simptomatski, što znači da se daju lijekovi protiv bolova u mišićima (najčešće salicilati) uz mirovanje oboljelog. Najbolja metoda za izbjegavanje zaraze trihinelom je preventiva. Zakonom je propisana obvezna kontrola mesa zaklanih svinja na trihinelu prilikom klanja za potrebe vlastitog domaćinstva. Svi uzgajatelji svinja te lovci na divljač (divlje svinje, medvjed) obvezno trebaju kontrolirati meso kod www.lovackisavez-hb.ba ovlaštenog veterinara postupkom koji se zove trihineloskopija. Nakon klanja sa svake polovice svinje uzima se uzorak ošita s određenog mjesta (crura diaphragmatis) i to s područja gdje mišićni dio prelazi u tetivasti. Uzima se uzorak veličine oraha. Zaraze koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini bile su uglavnom uzrokovane konzumacijom nekontroliranog mesa, odnosno nekontroliranih suhomesnatih proizvoda svinja i divljači. Ipak, osim jedenja samo kontroliranog mesa, svakako je najbolja prevencija dobra termička obrada mesa. Ličinke trihinele uništavaju se pečenjem, odnosno kuhanjem na temperaturama iznad 80 °C, što znači da meso treba biti dobro pečeno ili kuhano u svim svojim dijelovima. Ličinke uništava i niska temperatura, i to 30 dana na -15 °C ili 10 dana na -20 °C. U klaonicama se provodi postupak naglog smrzavanja na -40 do -70 °C, što također uništava ličinke. Valja, međutim, voditi računa o tome da usoljavanje (salamurenje), sušenje i dimljenje mesa, kao i zagrijavanje u mikrovalnoj pećnici, ne uništava ličinke trihinele. U zaključku se može ustvrditi da najbolja zaštita ljudi i životinja svakako leži u preventivi. Preventivne mjere (termička obrada klaoničkih otpadaka ili pomija, sistematska deratizacija, propisno neškodljivo uklanjanje leševa u lovištima) imaju za cilj sprječavanje invazije životinja provođenjem postu paka koji umanjuju ili potpuno neutraliziraju moguće faktore nastanka oboljenja. U suzbijanju trihineloze značaj- no je upozoravanje pučanstva, posebice lovaca, o potrebi pretrage mesa odstrijeljene divljači napose divljih svinja i druge divljači koja se koristi za ljudsku prehranu. Prevencija bolesti se postiže veterinarskim nadzorom i trihineloskopijom mesa u klaonicama, što je kod nas i zakonom propisano. Individualni proizvođači mesa, za vrijeme klanja svinja, obvezno bi trebali odnijeti uzorke svih zaklanih svinja na trihineloskopski pregled kako bi se isključila invazija parazitima Trihinella spiralis. Kako bi rekao naš narod, „bolje spriječiti nego liječiti“! Tomislav Mihaljević Neki od simptoma bolesti kod čovjeka 37 LOVAČKA PRIČA N a poziv strica, lovočuvara Mirka Džaje, u studenom 1970., po lijepom danu, krenuh prema Koprivnici gdje sam stigao na vrijeme. Stric mi je rekao da se na Stožeru nekoliko dana zadržava čopor vukova i da je pronašao ostatke dva srneća grla koje su zaklali vukovi. On je pokupio te lešine i, uz još neke mesne otpatke, postavio ih ispred zemunice. Brzo se spremamo za noćno čekanje. Nosimo dvije puške, sačmaricu i kuglaru. Krećemo prema Stožeru, prelazimo Džajin potok i nastavljamo laganim hodom po lovačkoj stazi, odmarajući se dva puta. Nakon dvosatnog pješačenja stižemo blizu zemunice, gdje kratko zastajemo i oblačimo tople jakne. Nabijam sačmaricu „šesnaesticu“ nabojem br. 4/4.50 mm. Dalje žurno nastavljamo po ravnoj stazi, jer dan je kratak. Dolazimo do zemunice. Ne prilazimo meki koja je udaljena 30 metara, da ne ostavljamo trag. Otvaramo poklopac i okomito ulazimo u mračnu, tijesnu zemunicu u koju prodire svjetlo kroz mali otvor za pucanje. Sjedamo na položenu kladu, odlažemo puške i spremni smo čekati. Kako se još vidi, moj pratitelj dvogledom gleda prema mrciništu. Ne primjećuje da su prethodne noći pomicani dijelovi meke. Za ovo doba godine vrijeme je bilo toplo i vedro. Ubrzo pada noć. Oko 21 sat savladao me je umor. Oslonjen na zid zemunice, zaspao sam. Ubrzo osjetih da mi stric dodi- ruje rame i šapće na uho: „Čuju se vuci“. Mirni smo. Gledamo prema meki po dobroj vidljivosti prve četvrti mjesečine. Vrijeme brzo prolazi. Nakon pola sata, dosta blizu čujemo zavijanje koje dugo traje. Osjećam tremu, iako sam prethodnih godina više puta čekao ovu nepredvidivu zvijer, ali bez uspjeha. Počeo je puhati sjeverac. To je bilo dobro jer malo okno gleda prema sjeveru pa je manja mogućnost da nas vukovi osjete. Iznenada se smračilo, no vidljivost za tada mlado oko još je bila dobra. U jednom trenutku ugledali smo manjeg medvjeda. Tiho je prišao i počeo puhati i kopati po meki. Odlučili smo ga poplašiti, pa džepnim nožićem kucnuh po kundaku sačmarice. Laganim je korakom PRVI VUK IZ KOPRIVNICE Prošle su 43 godine otkako sam na planini Stožeru (1758 m) u lovištu Koprivnica kod Bugojna odstrijelio prvog vuka. nestao u tami. Uskoro se spustila magla i počela je padati sitna kiša. To smo mogli i očekivati, jer bili smo visoko, a jesen je dobro odmaknula pa se u planini tijekom dana vrijeme može mijenjati više puta. Kiša je sve jače padala. U jednom je trenutku kroz okno uletio miš bježeći od nevremena. Zemunica je počela prokišnjavati, bilo je neudobno u njoj. Ali nas je lovačka strast tjerala da čekamo i dalje. Prošlo je pola noći, ništa se ne događa. Nije hladno, pa ćemo čekati do jutra. Ponovno nas hvata san. Dogovaramo se da odspavamo na smjenu, sjedeći, jer se zbog skučena prostora ne može leći. Ne palim bateriju, pa jedva nazirem svjetleće brojke. Dva su sata. Svaki čas dvogledom pretražujem prostor ispred zemunice. Kiša je prestala, ali je vidljivost i dalje slaba. Konačno ugledah neku sjenu koja se pomiče. Budim strica. On me upozorava da dobro vidim na što pucam, jer se možda medvjed vratio. Naprežem se maksimalno, i siguran sam da vidim siluetu vuka na meki. Srce mi jako lupa. Polako odlažem dvogled i uzimam sačmaricu. Usmjeravam je k nebu, spuštam je prema crnoj sjeni i potežem obaraču. Pucanj mi se učinio slab. Poslije toga, ništa ne čujemo, ništa se ne događa. Osvijetlih mjesto gdje je stajao vuk, no ništa ne vidjesmo jer se sve pod snopom svjetla stopilo u crnu mrlju. Želio sam odmah izaći iz zemunice, ali stric me je smirio i rekao da još malo sačekamo. Nakon petnaestak dugih minuta, izlazimo i evo nas na mjestu gdje je ležao moj prvi vuk. Stric mi je čestitao, uz želju da doživim još mnogo uspješnih lovova. Po njegovoj procjeni, riječ je bila o starijem vuku težine oko 35 kilograma, dobra krzna. Uz slabo svjetlo električne svjetiljke oderali smo lovinu i kroz noć krenuli prema lovačkoj kući. Antun Džaja-Bosanac 38 Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVNO STRELJAŠTVO LO VITEZ Vitez: LOVNO STRELJAŠTVO Natjecanje u disciplinama lovačka kuglara i trap I ove je godine konac rujna u godišnjem planu rada udruge bio rezerviran za natjecanje u lovnom streljaštvu, ponajprije za pripadnike LO „Vitez“. Natjecanje je ponuđeno i LO „Kruščica“ iz Viteza s kojom ova udruga gospodari lovištem „Vitez“. Na natjecanju je sudjelovalo i nekoliko lovaca pripadnika drugih lovačkih udruga iz bližeg okruženja. Natjecanje je bilo ekipno i pojedinačno. Rezultati iz ekipnog natjecanja uzeti su u obzir za pojedinačno natjecanje. Natjecanje je obavljeno u dvije discipline: gađanje iz lovačke puške kuglare i gađanje glinenih golubova, disciplina trap, a održalo se na improviziranoj streljani „Perunove njive“, budući da u Vitezu ne postoji streljana. Kako je nebo bilo zatvoreno nekoliko dana prije natjecanja, postojala je stalna prijetnja kiše. No, organizator nije ništa prepustio slučaju. Montiran je šator sa stolovima i klupama, s još nekoliko suncobrana za slučaj kiše. Za natjecanje je prijavljeno 36 lovaca, razvrstanih u 12 ekipa. Potpuno identično kao i prošle godine. Cjelokupnu organizaciju natjecanja preuzelo je Povjerenstvo za lovno streljaštvo, u sastavu Dragan Trogrlić i Leonardo Garić. www.lovackisavez-hb.ba Prvo se natjecalo u gađanju lovačkom kuglarom. Ciljalo se mehaničkim ciljnikom na nepokretnu metu srnjaka na udaljenosti od 100 m. Pucano je do tri metka za probu, nakon čega se odlazilo do meta, gdje su se obilježili pogodci. Ove je godine mali broj lovaca izrazio želju da puca probne metke, pretpostavka je da su bili sigurni u sebe i svoje oružje. Nakon probnih hitaca pucala se serija od pet metaka za meč. Ekipa u sastavu Milko Omazić, Anto Brnada i Nikica Livančić zauzela je prvo mjesto, drugo mjesto zauzela je ekipa u sastavu Dragan Stojak, Karlo Stojak i Dragan Trogrlić. Treće mjesto pripalo je ekipi u sastavu Perica Vukadinović, Ivica Jukić i Željko Čalić. Pojedinačno, najbolje rezultate postigli su redom, Dragan Stojak, Anto Brnada i Atif Tahunić, pripadnik LO „Kruščica“ Vitez, s tim da je između prvoplasiranog i drugoplasiranog razlika od samo jednog kruga. U disciplini trap nastupale su ekipe u djelomice promijenjenim sastavima. Vrlo neizvjesna borba vodila se za treće mjesto između Dragana Trogrlića i Leonarda Garića. Odluka je pala u raspucavanju, gdje je više pogođenih golubova imao Dragan Trogrlić. Rezultati ekipnog natjecanja u gađanju glinenih golubova su sljedeći: prvo mjesto ekipa u sastavu Leonardo Garić, Miroslav Bralo i Igor Božić, drugo mjesto ekipa u sastavu Željko Čalić, Nikica Livančić i Davor Badrov (sve lovni pripravnici), treće mjesto ekipa u sastavu Jurica Garić, Perica Strukar i Nebojša Babić. Pojedinačno, pobjednik je Miroslav Bralo, drugo mjesto zauzeo je Davor Badrov (lovni pripravnik), a treće Dragan Trogrlić, nakon raspucavanja. I ovaj put udruga je osigurala novac za pripremu graha s mesom za sve prisutne, te potreban broj glinenih golubova. Streljivo za natjecanje, dodatna hrana, piće i organiziranje bili su u osobnoj režiji lovaca. Grah je profesionalno pripremio naš član Nenad Rajković, kojem još jednom zahvaljujemo na uloženom trudu i profesionalizmu. Cijelo natjecanje provedeno je bez ugrožavanja sigurnosti, te bez ijednog nemilog događaja. Sudački tim je besprijekorno odradio svoj posao. Bio je jedan prigovor, koji se odnosio na ocjenu spornog pogotka, za koji se smatralo da treba priznati jedan krug više. Sam strijelac se, stavljanjem zrna neispucanog metka u sporni otvor, uvjerio da crta nije pogođena, nakon čega je odustao od prigovora. Ovim natjecanjem udruga je realizirala nekoliko prethodno definiranih ciljeva: Stekla su se saznanja o dodatnim lovcima koji bi mogli ući u širi izbor za predstavljanje ove udruge na natjecanjima u lovnom streljaštvu. Obavljeno je zajedničko druženje lovaca svih lovnih jedinica, na kojem je sudjelovao i znatan broj lovaca LO „Kruščica“ Vitez, te nekoliko članova ostalih Na crti gađanja 39 LOVNO STRELJAŠTVO lovačkih udruga iz bližeg okruženja. Ovo druženje je ujedno i kompenzacija za otvorenje lova na sitnu divljač, budući da je planirano da se ono organizira po lovnim jedinicama. Dio lovaca koji je koristio vlastite puške kuglare, a na natjecanju je postigao zadovoljavajuće rezultate, prošao je provjeru preciznosti lovačkog oružja s risanom cijevi, propisanu Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja. Izvršena je praktična obuka lovnih pripravnika u gađanju pokretnih meta sačmaricom, te nepokretnih meta u gađanju. Četvrtoplasirani i petoplasirani Željko Čalić i Nikica Livančić u gađanju lovačkom kuglarom, znatno su pridonijeli osvajanju trećeg, odnosno prvog mjesta u ekipnoj konkurenciji. Napomenimo još da se ekipa lovnih pripravnika u sastavu Željko Čalić, Nikica Livančić i Davor Badrov, plasirala na drugo mjesto. U pojedinačnom poretku lovni pripravnik Davor Badrov zauzeo je drugo mjesto, ostavivši iza sebe „samouvjerene“ strijelce. Ovo je još jedan dokaz da su i teorijska i praktična obuka provedene kvalitetno, odnosno potvrda da su lovni pripravnici osposobljeni za izlazak na lovački ispit. Rezultati gađanja puškom kuglarom bili su dosta dobri za većinu sudionika. No priložena fotografija pokazuje i da ima određeni broj lovaca koji olako povlače otponac i kada nisu kvalitetno obavili sve predradnje. To rezultira lošim, odnosno bezvrijednim pogocima, a za KUP SVETOGA HUBERTA Mandići prvi i ekipno i pojedinačno U povodu Svetoga Huberta, zaštitnika lovaca Lovačkog saveza Herceg Bosne, na streljani na Virču, u blizini Širokog Brijega, održano je tradicionalno streljačko natjecanje „Kup svetoga Huberta“. Organizator natjecanja, Lovna sekcija Dobrič, uz spon- S lijeva: predsjednik Krešo Ćavar s Vladimirom, Tomislavom i Predragom Mandićem, momčadskim pobjednicima 40 zorstvo Lovne jedinice Orovnik, po izuzetno lijepom vremenu priuštila je strijelcima izuzetan i sadržajan ugođaj na ovoj, po divljač i mučnim pogocima. Takvi su zasigurno pogoci u udove, okrznuća kralježnjaka, pogoci u dijelove vrata, pogoci u slabine i pogoci u trbuh. Od takvih pogodaka divljač zasigurno dugo pati, odnosi ih s mjesta nastrjela i uglavnom bude izgubljena i za lovca i za lovište. Možemo samo pretpostaviti kako bi tek bilo u pravom lovu, kada bi pojava prave, k tomu i visoko trofejne divljači, ubrzala bilo srca! Ivica Drmić mnogo čemu posebnoj streljani. Osim strijelaca LD „Mosor“, na natjecanje su došli strijelci iz Neuma i Čapljine. Na otvaranju natjecanja nazočne su prigodnim riječima pozdravili predsjednik Sekcije Dobrič Dario Marić i predsjednik LD „Mosor“ Krešo Ćavar, koji je službeno otvorio ovo natjecanje. Pucale su se dvije serije po 10 golubova u ekipnom dijelu, te još jedna serija prve šestorice za pojedinačni poredak. Nakon dosta dobrog i rezultatski do samog kraja neizvjesnog pucanja, u momčadskoj konkurenciji prvo je mjesto osvojila ekipa „Mandića“ (Vladimir, Predrag i Tomislav Mandić), drugi su bili strijelci ekipe „Blato“ (Jadranko Marić, Slavenko Lasić i Dario Marić), a treći ekipa „Lijeva obala“ (Dragan Ivanković, Zoran Mandić, Leo Čolak i Edo Duraković). U finalnoj seriji pojedinaca najbolji je bio I ovakav “amerikan” dobro posluži strijelcima Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVNO STRELJAŠTVO Tomislav Mandić, drugi Ivica Bačić, treći Vladimir Mandić i četvrti Slavenko Lasić. Pokale pobjednicima uručili su Krešo Ćavar, predsjednik LD „Mosor“, Ivica Bačić, predsjednik Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, Dario Marić, predsjednik Sekcije Dobrič, general Miljenko- Mića Lasić, Niko Rebac, vođa čapljinskih strijelaca, AnđelkoĐeli Marić, lovnik Sekcije Dobrič i Jozo Šušak, član žirija na natjecanju. Nakon podjele pokala strijelci i njihovi gosti uživali su u pripremljenim specijalitetima poznatog lovca-kuhara JozeJozuna Čuljka. Kad je okrjepa „stala“, strijelci su se još jednom vratili na streljanu kako bi se okušali u novoj streljačkoj disciplini – lovački trap. General Miljenko-Mića Lasić pobjednika ovog natjecanja stimulirao je sa 100 KM. Nakon zanimljivog pucanja najbolji je bio Vlado Bokšić, koji je osvojenom nagradom počastio na- LD GALEB Čapljina Drugo otvoreno prvenstvo u lovnom streljaštvu U sklopu obilježavanja Dana općine Čapljina i manifestacije „Dani sv. Franje“, zaštitnika čapljinske župe, grada i općine, Lovačko društvo „Galeb“ iz Čapljine organiziralo je 28. rujna 2013. na streljani „Bodenik“ Drugo otvoreno prvenstvo Čapljine u zočne pićem. Bilo je ovo jedno od posljednjih natjecanja u lovnom streljaštvu u ovoj godini. Novo okupljanje strijelaca zakazano je, ponovno u Širokom Brijegu, početkom svibnja, na obljetnicu zaustavljanja tenkova. Vlado Bošnjak raviti na ovoj streljani. Predsjednik streljačke sekcije „Galeba“ Niko Rebac ističe zadovoljstvo odnosom vodstva Društva i lovaca prema ovoj streljani, posebice članova streljačke sekcije. Samo natjecanje bilo je dosta zanimljivo. Pucale su se dvije serije od po 15 golubova za momčadski i finalna serija prve šestorice za pojedinačni poredak. U momčadskom dijelu za samo jednog goluba prednosti prvi su bili strijelci „Mosora“ iz Širokog Brijega (66) (Vladimir, Zoran i Tomislav Mandić i Slavenko Lasić) ispred LU „Jadran“ Neum (65) (Ivica i Mato Bačić, Ivica Čamo i Ante Matuško), a treće mjesto osvojila je domaća momčad „Galeb 1“ (63) (Anđel Dragičević, Pero Zekušić, Ivica Kozina i Mario Krešić). U finalnoj seriji pojedinaca prvi je bio Zoran Mandić (40), drugi Ivica Bačić (38), treći Stjepan Grubišić (33) iz Gruda i četvrti Mihovil Mataga (33) iz Opuzena. lovnom streljaštvu – disciplina trap. Na natjecanju je sudjelovalo 12 momčadi iz Mostara, Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog, Čitluka, Neuma, Konavala, Opuzena i Čapljine. Po dolasku na streljanu strijelci iz drugih sredina bili su ugodno iznenađeni kolike su promjene urađena na Pero Zekušić-Pepsi, Zoran Mandić i Niko Rebac Šestorka najboljih www.lovackisavez-hb.ba streljani od njezina otvaranja u kolovozu prošle godine. Izgrađene su podzide, nasuta zemlja, posađeno ukrasno bilje, uređena nadstrešnica za strijelce i parking-prostor te renovirana kućica koja ima višenamjensku uporabu. Sve ovo se tako lijepo uklopilo u okoliš da je pravi užitak strijelcima i gledateljima bo- Na kraju u svečarskom ozračju pobjednicima su predsjednik LD „Galeb“ Čapljina Pero Zekušić-Pepsi i Niko Rebac uručili pokale i medalje, a zatim se u hladovini lijepo uređenih nadstrešnica nastavilo druženje uz pune stolove što su domaćini pripremili. Vlado Bošnjak 41 LOVNA KINOLOGIJA Pasmine pasa s urođenim osobinama za rad na krvnom tragu O dluka o dresuri pasa krvosljednika ne smije biti nepromišljena, jer prihvatiti se rada sa mladim psom i od njega stvoriti barem upotrebljiva krvosljednika, nije ni malo lagan posao, posebice za lovce početnike. Osim mladosti i dobra zdravlja, ti lovci moraju imati barem minimum znanja o općoj dresuri pasa i čvrstu volju u daljnjoj teorijskoj i praktičnoj izobrazbi. Moraju voditi računa o vrstama divljači koja obitava u njihovu lovištu, konfiguraciji terena, klimatskim uvjetima… Jer, primjerice, kratkonog i malen pas kao što je jazavčar ne može odgovoriti zadatku na brdovitu i snijegom zametenu terenu, kao što to može oštrodlaki njemački ptičar, koji je konstitucijski mnogo jači i izdržljiviji. Pravilnikom o radu pasa glasnog gona na divlju svinju predviđeno je i polaganje krvnog traga, kao element proširenog rada na divlju svinju. Ova disciplina, međutim, nikada nije odrađena jer je to za organizatore (vlasnike gatera) financijski neisplativo, kako zbog manjeg broja pasa koji bi se mogli natjecati u jednom danu, tako i zbog pravljenja krvne trase za svakog psa ponaosob, postavljanja krvi na svakoj trasi večer prije utakmice i nabavke divlje svinje koja bi u tom trenutku morala biti beživotna, da bi se mogla postaviti na kraju krvnog traga. Prošireni ispit na krvnom tragu sastoji se od tri discipline: rada 42 Pisati o visokoj divljači i o krvnom tragu, a ne elaborirati pasmine pasa koje se najčešće koriste u takvim lovovima, u najmanju je ruku manjkavo. No, pisati nadugo i naširoko o svim pasminama urođeno sklonim ovoj lovnoj disciplini, također ne dolazi u obzir jer bi za to trebalo više i vremena i prostora. Neke ćemo pasmine, dakle, samo usputno spomenuti, a o nekima ćemo donijeti osnovne radne značajke, kako bi lovci koji imaju namjeru baviti se dresurom pasa krvosljednika mogli lakše odlučiti koja im pasmina najviše odgovara. na krvnom tragu, oblajavanja pronađene divljači i pokazivanja pronađene divljači. Rad na krvnom tragu mora znati svaki gonič ili neka druga pasmina prijavljena za natjecanje u ovoj disciplini. Pravilnik je, istina, malo nedorečen jer nije predvidio pse iz VII FCI grupe, iako su se oni pokazali među najboljim tragačima na krvnom tragu, a posebice njemački kratkodlaki i njemački oštrodlaki ptičar. Čak se odličan pokazao i vajmarski ptičar koji je dugo godina bio zapostavljen kao radni pas, ali zahvaljujući pojedinim kinolozima polako se vraća i prihvaća kao izvanredan radni pas. Rad na krvnom tragu redovito se ispituje na umjetnom krvnom tragu, a krv za postavljanje traga priprema voditelj ispita u dogovoru sa sucima. Na kraju krvnog traga postavlja se mrtva divlja svinja. Svinja ne smije biti usmrđena ni smrznuta, a utroba mora biti izvađena i trbuh zašiven. Dužina krvnog traga mora biti oko 300 koraka, s najmanje dvije oštre prijelomnice, da pas prilikom traženja mora barem dva puta naići na skretanje s pravca, što mu u svakom slučaju otežava rješavanje postavljenog zadatka. Pas koji ne izradi krvni trag, a sudac više od tri puta ispravlja vodiča i navodi ga sa psom na krvni trag, ocijenit će se ocjenom nedovoljan (1) i bit će isključen iz daljnjeg natjecanja. Kada pas pravilno izradi krvBroj 91, listopad - prosinac 2013. LOVNA KINOLOGIJA po trbuhu, nogama i repu. Boja je tamno jelenja, jelenje crvena, crvenkasto smeđa, boja paleža, blijedo jelenja do posve blijede nijanse, u većini slučajeva je prošarana crnom dlakom. Osnovna boja na leđima je uvijek intenzivnija, a njuška i uši su tamnije. Mužjaci su visoki 47 – 52 cm, a ženke 44 – 48 cm. ni trag i dođe do mrtve divlje svinje, treba je glasno oblajavati najmanje pet minuta, kako bi vodiču dao do znanja da je pronašao divljač. Pokazivač je onaj pas koji se, kada pronađe mrtvu divljač, vraća vodiču i na samo njima dvojici znan način daje vodiču znak da je mrtva divljač pronađena. Kao kinološki sudac za rad pasa glasnog gona, u podržavam utakmice ovakvog tipa, iako u praksi, u lovu, pas s položenim proširenim ispitom na divlju svinju neće pokazati ni dio onoga za što su specijalno obučavani tragači po krvi. OSTALE PASMINE PASA SKLONE RADU PO KRVI NAJPOZNATIJE PASMINE ZA RAD NA KRVNOM TRAGU Lepeza pasmina s urođenim darom za rad po krvnom tragu vrlo je široka, ali se drži da su kontinentalne pasmine pasa s jačom predispozicijom za takav rad. Bitni uvjeti su da imaju odličan nos (njuh), da instinktivno traže spuštenim nosom te da su dovoljno oštri i inteligentni. Poznato je u njemačkoj lovačkoj tradiciji da su Nijemci od davnina pripremali sve lovačke pasmine za lov na sve vrste divljači, pa tako i za traženje ranjene visoke divljači po krvi. Najpoznatije u svijetu su dvije njemačke pasmine krvosljednika: hanoverski krvosljednik i bavarski krvosljednik, kojima je i sam naziv pasmine predodredio lovnu namjenu. Hanoverski krvosljednik Ova pasmina je prva u Njemačkoj stvorena kao specijalizirana za rad na krvnom tragu. Smatrana je aristokratskom jer potječe iz kraljevske kuće u Hannoveru, a daleke 1894. utemeljen je i prvi klub za ovu pasminu, koju su namijenili isključivo elitnom društvu. Pasmini je namijenjena specijalnost da lovi samo jelena, a izuzetak je bio lov na divlju svinju. Da bi ga u to vrijeme netko posjedovao morao je klubu dokazati da je kompetentan voditi takva krvosljednika ili donijeti potvrdu da je profesionalni lovac. Isključivo je klub imao pravo odlučivati o priplodnjaku u odnosu na ženke, klub je određivao cijenu šteneta te tko ga može nabaviti. www.lovackisavez-hb.ba Ovakva politika je sužavala krvnu bazu pasmine na srodništvo, pa su bili primorani osvježavati krv nordijskim goničem. Zbog strogosti u priplodu i visoke cijene šteneta, pojedinci, ponekad i ne-lovci, počeli su ga „proizvoditi“, tako da je odsutnost kontrole postala opasna za čistoću pasmine, što se, nažalost, kasnije odrazilo i na njegovu raširenost po Europi. Osnovne značajke pasmine: snažan i robustan pas, visok 50 – 55 cm, boje svijetlo do tamno jelenje-crvene, sa ili bez tamne maske na glavi, kompletnog škarastog ili kliještastog zubala, koža na čelu tvori veće ili manje nabore, vrat dugačak i snažan, prsni koš dubok i dovoljno prostran, trbuh lagano uvučen, leđa snažna i gipka, slabine lagano zaobljene, široke i elastične, rep visoko nasađen, dovoljno dugačak i blago prema gore povijen, kretanje efikasno, gipko i harmonično, male bijele oznake na prsima se toleriraju ... poželjna manja ili veća tigravost. Bavarski krvosljednik Nakon revolucije u Njemačkoj god. 1848. i raspada velikih lovnih posjeda, „u igru“ su se vratile starije lovne metode gdje se lovac skrivao i čekao divljač. Istodobno je došlo i do poboljšanja lovačkog oružja, pa se pokazala potreba za psom koji „radi“ nakon pucnja. Traženi su specijalizirani psi za pouzdan rad na krvnom tragu koji su, po potrebi, glasno gonili, bili uporni i oštri te bili uporabljivi u planinskim lovovima, na teškim terenima, gdje su se hanoverski krvosljednici pokazali preteškima. Baron Karg Bebenburg iz Reichenhalla je god. 1870. uzgojio lakšeg psa, koji bolje trči, križajući hanoverskog krvosljednika s crvenim planinskim goničima. Ti psi su sve više potiskivali druge pasmine iz planinskih krajeva, tako da je i danas bavarski krvosljednik klasičan pratitelj i lovca i lovočuvara. Godine 1912. osnovan je klub za bavarske planinske krvosljednike u Münchenu, a to je i danas jedini priznati klub za tu pasminu u Njemačkoj. Osnovne značajke pasmine: miran i uravnotežen pas, odan svom gospodaru, suzdržan prema strancima. Stabilan, samopouzdan i nikada plašljiv. U cjelini usklađen pas, laganije građe, vrlo mišićav i pokretljiv, srednje veličine. Tijelo je nešto duže u odnosu na visinu, s blagom nadrađenosti u stražnjem djelu, na ne baš dugačkim nogama. Glava je uvijek nošena u razini linije tijela ili čak malo uspravnije, a rep je nošen u razini linije leđa ili malo prema dolje ukošen. Dlaka je gusta, dobro prilegla uz tijelo, s malo sjaja, nešto oštrija i duža TEKEL (DACHSHUND- JAZAVČAR). Osnovna tri tipa ove pasmine koja su se dugo koristila na krvnom tragu su oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki jazavčar, posebice u ravničarskim terenima gdje su, zbog male visine ali snažna tijela, pokazali fantastičnu moć u gustim remizama trnja i kupine. Najcjenjeniji je u Francuskoj gdje ga lovci i danas koriste u 80 posto slučajeva za pronalaženje ranjene visoke divljači. SLOVAČKI KOPOV. U matičnoj zemlji cijenjen kao jedna od najboljih pasmina za lov na divlju svinju. Zadnjih godina je rado viđen i u našim lovištima, ali zbog pomanjkanja rasplodnih grla pojedinci ga, nažalost, često križaju s crnogorskim goničem (alpincem), tako da često susrećemo nešto krupnije i neujednačene jedinke. LABRADOR. Ovoj pasmini po inteligenciji i kvaliteti nosa nije ravna ni jedna pasmina pasa na svijetu, ali je njegova lovna uporaba svedena na minimum, jer se pokazao kao nezamjenjiv vodič slijepim osobama, kao spasilac u snježnim lavinama i kao policijski pas za otkrivanje oružja i opojnih droga. Na kraju, spomenut ćemo još neke već afirmirane i priznate pasmine za rad po krvi, kao što su njemački oštrodlaki i njemački kratkodlaki ptičar, brak jazavčar, madžarska oštrodlaka vižla, epanjel breton i njemački lovni terijer, premda ih ima još. Trebalo bi odabrati neke od nabrojenih pasmina i favorizirati ih u priplodu, jer bi mogle uspješno rješavati problem nedostatka tragača po krvi na našim terenima. Zdravko Pranjić-Brižankić 43 LOVNA KINOLOGIJA K.D. VITEZ Vitez: CACIB BiH VITEZ 2013 Održana međunarodna izložba pasa svih pasmina M eđunarodna izložba pasa svih pasmina održana je 26. listopada 2013. u Vitezu, premda se, prema planu, trebala održati 2. lipnja. Izložbu su organizirali Kinološki savez Herceg-Bosne i Kinološko društvo „Vitez“ Vitez. Prema pravilima organizatora izložbi su mogli pristupiti čistokrvni psi koji posjeduju rodovnik izdan od FCI ili jedne od članica Kinološkog saveza u Bosni i Hercegovini, koji su na dan održavanja izložbe navršili najmanje tri mjeseca, te upisani u katalog izložbe. Psi su, prema starosti, prijavljeni u jedan od sljedećih razreda: štenad (3 – 6 mjeseci), najmlađi (6 – 9 mjeseci), mladi (9 – 18 mjeseci), međurazred (15 – 24 mjeseca), otvoreni (preko 15 mjeseci), šampioni (s priznatim državnim ili međunarodnim šampionatom u ljepoti), radni (s priznatim radnim ispitom) i veterani (preko 8 godina starosti). U katalogu izložbe prijavljeno je ukupno 113 pasa. Kao i obično, najzastupljenija je bila II. FCI skupina s 45 pasa, među kojim je bilo najviše tornjaka – bosansko-hercegovačko – hrvatskog pastirskog psa (ukupno 14). Drugi po zastupljenosti bili su iz VI. FCI skupine, ukupno 20. Među njima najzastupljeniji je bio bosanski oštrodlaki gonič barak (ukupno 7 pasa). Treći po zastupljenosti bili su psi iz IX. FCI skupine, sa 17 pasa, među kojima je najbrojniji bio ši - cu (ukupno 6 pasa). Najviše pasa ocijenjeno je u razredu zrelih (ukupno 34), a zatim slijede razred mladih otvorenih (ukupno 20) i najmlađih (ukupno 15 pasa). Za izložbu je prijavljeno 59 mužjaka i 54 ženke. Prijavljene su 44 pasmine pasa, a kuriozitet izložbe je da su čak 24 pasmine imale samo jednog predstavnika. Nakon pozdravne riječi delegata izložbe Mirka Čolaka, 44 Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši mladi pas Junior BIS Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši pas izložbe izložbu je otvorio Stjepan fra Petar Krasić. Pse su ocjenjivala trojica kinoloških sudaca: Refet Hadžić (glavnina I., glavnina II., III. i V. FCI skupina), Stjepan fra Petar Krasić (ostatak I., dio II., ostatak VI. i IX. FCI skupina) III., V. i dio II. FCI skupine – tornjak – bosanskohercegovački – hrvatski pastirski pas) i Mijo Fury (dio II., glavnina VI., VII. i VIII. FCI skupina). Najljepši pas VI. FCI skupine Najljepši pas VII. FCI skupine Prvaci po FCI skupinama su: I. FCI skupina: njemački ovčar Winner von Farhantal, vlasnik Haris Duvnjak; II. FCI skupina: doberman (crni) Saphire Altobello, vlasnik Dragan Stojanović; III. FCI skupina: američki stafordski terijer Ch. Sawah Mano Della Famiglia, vlasnik Sandra i Dean Pellarini i Cesnik; V: FCI skupina: sibirski haski Icily’s Paloma Bianca, vlasnik Dino Mujović; VI. FCI skupina: istarski gonič kratkodlaki Beni, vlasnik Manjin Dilberović; VII. FCI skupina: irski crveni seter Whisper of love Red Nokomis, vlasnik Enver Kršo; VIII. FCI skupina: zlatni retriver Bin, vlasnik Hasib Muslimović; IX. FCI skupina: francuski buldog Admirable Bully access denied, vlasnica Tanja Žic. U pobjedničkom krugu izabrani su za: Mladi vodič: njemački ovčar Nick od Modraca, vlasnik Denisa Jusufović Šečić; Najljepše štene od 3 do 6 mjeseci: američka akita Elsi, vlasnik Ivan Jukić; Najljepši najmlađi pas od 6 do 9 mjeseci: dalmatinski pas Lacrima Christi catch me if you can, vlasnik Barrie Drewitt-Barlov; Najljepši uzgajivački par: tornjak – bosansko-hercegovački – hrvatski pastirski pas San Ljupkovi tornjaci i Janna, vlasnik Vjekoslav Marinčić; Najljepši mladi pas / Junior BIS: rotvajler Indy Haus of Lazić, vlasnik Ivana Kordić; Najljepši pas izložbe / Best In Show: doberman (crni) Saphire Altobello, vlasnik Dragan Stojanović. Titule za najljepšu uzgajivačku skupinu i najljepšeg veterana nisu dodijeljene. Suci, stručni voditelj, anketirani izlagači i brojni posjetitelji dali su visoke ocjene za organizaciju izložbe. Žalbi, ni primjedbi nije bilo. Izložba je održana na platou gradske športske dvorane, uz predivno vrijeme, pogotovo za ovaj dio godine i na ovom prostoru. Izložba je završila prigodnom zakuskom. Ivica Drmić Broj 91, listopad - prosinac 2013. OPASNOSTI POTRES – IZNENADNO PODRHTAVANJE TLA MJERI SE RICHTEROVOM LJESTVICOM Kada jači potres pogodi područje, posljedice su tragične P odrhtavanje tla nikomu nije ugodno. Dok neki ljudi panično bježe, drugi opet stoički iščekuju posljedice. Od potresa, ili pak zemljotresa, strahuju i ljudi i životinje jer znade u tren srušiti sve što je stoljećima građeno a uz to i odnijeti živote ljudi. Različiti su po snazi i trajanju. Dok neke potrese zabilježe tek seizmografi, neki opet iza sebe ostave ruševine i poginule. Jedni traju nekoliko sekunda, drugi opet i čitavu vječnost, pola minute pa i više. Kada jači potres pogodi područje, posljedice su tragične. Prema definiciji potres je iznenadno podrhtavanje tla, a mjeri se Richterovom ljestvicom. Postoji i Mercallijeva. OSLOBAĐANJE ENERGIJE Prema Richterovoj ljestvici jačina potresa predstavljena je jednim brojem kojim se označava seizmička energija oslobođena potresom. Važno je znati da ljestvica nije linearna nego eksponencijalna. To znači da potres od 4 Richtera nije 2 puta jači od onog od 2 Richtera, pa je, primjerice, potres od 7,3 Richtera jači 50 puta od onog od 63 Richtera, a 2500 puta od 5,3 Richtera. Potresa, naravno, ima raznih jačina, ovisno o uzroku potresa i dubini žarišta. Također o istom ovisi i šteta nastala od potresa. Primjerice, potres od 7 Richtera na dubini od 650 km ispod zemlje na površini možda neće izazvati nikakvu štetu, a mnogo slabiji na dubini od 6-7 km može izazvati velika razaranja. Dok potres od jednog stupwww.lovackisavez-hb.ba nja bilježe jedino seizmografi, potres od 9 stupnjeva je katastrofalan, on uništava većinu objekata u krugu od nekoliko tisuća kilometara, a dogodi se jedan u 20 godina. Potres preko 10 stupnjeva još nije zabilježen. Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica), češće nazivana samo kao Mercallijeva ljestvica, definira pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja uz ocjenu veličine štete na objektima te sagledavanje promjena u prirodi kao posljedice potresa. Tako, primjerice, potres od 5 stupnjeva je umjeren a posljedice su: njišu se slike na zidu, a samo pojedinci bježe na ulicu. Najsnažniji je 12, a kaže kako se do temelja ruši sve što je čovjek izgradio. Mijenja se izgled krajolika, rijeke mijenjaju korito, jezera nestaju ili nastaju. Najsnažniji potres u povijesti pogodio je čileanski grad Valaparais 22. svibnja 1960. godine. Jačina potresa iznosila je 9,5 po Richteru. Potres takve snage uzrokovao je tsunami- je u Čileu, Japanu, Filipinima i Novom Zelandu. S obzirom na snagu potresa broj žrtava nije prelazio 2000. Drugo najveće podrhtavanje pogodilo je Aljasku 28. ožujka 1964. godine. Magnituda potresa iznosila je 9,2 te je također uzrokovao tsunami koji je ubio 28 ljudi. Štetu su procijenili na 330 milijuna dolara, a podrhtavanje su osjetila i neka mjesta u Kanadi. Najsmrtonosniji potres zabilježen u modernoj ljudskoj povijesti pogodio je Kinu, točnije grad Shaanxi, 1556. godine. Navodno je iznosio 8 po Richteru, a poginulo je 830.000 ljudi. Prostor u krugu od 840 kilometara bio je potpuno sravnjen. Snažni potres na otoku Sumatri u Indijskom oceanu treći je po jačini. Njegova magnituda iznosila je 9,1 po Richteru. Ovaj potres smatra se jednom od najvećih prirodnih katastrofa u povijesti. Ukupan broj poginulih dosegnuo je crnu brojku od 230.000 ljudi. Poluotok Kamčatka u Rusiji zatresao je potres od 9,0 stupnjeva 1952. godine. On je zajedno s Japanom četvrti po jačini u svijetu. Šteta je procijenjena na više od milijun dolara, a ljudskih žrtava nije bilo. BANJALUČKA TRAGEDIJA Najjači zemljotres ikada zabilježen u BiH desio se u Banjoj Luci, 1969. godine, a izmjerena jačina bila je 6,6 Richtera. Počeo je neuobičajeno jakim prethodnim udarom, u noći 26. listopada u 2.55 sati; podrhtavanje se nastavilo do 8.53 kada se desio i onaj najjači potres jačine 6,6 Rihterove skale. U ovom je potresu život izgubilo 15 osoba, tisuću ljudi je bilo teže ili lakše ozlijeđeno. Materijalna šteta je bila golema. Potpuno je uništeno 86.000 stanova. U posljednje 104 godine u BiH je zabilježeno 1084 potresa jačih od tri stupnja Richterove skale. Seizmografi tvrde da se u sljedećih 50 godina na području BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do 7 stupnjeva Mercalija, znači s mogućim oštećenjima kuća. Teritorij Bosne i Hercegovine jedan je od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog poluotoka. Južna i zapadna Hercegovina su vrlo ugrožena područja. Posljednji potres, onaj iz 2004., jačine 3,3 stupnja po Richterovoj skali te nekoliko slabijih još jednom su građanima Livna pokazali kako žive u seizmološki poprilično aktivnoj zoni. Pero Zelenika 45 RIBOLOV U DRUŠTVU VRHUNSKIH RIBOLOVACA Ulov u drugom planu RAZGOVORI O LOVU I RIBOLOVU NAJČEŠĆE SE SVODE NA PREPIRKE TIPA, ČIJI JE ULOV VEĆI, TEŽI, TROFEJNIJI... NO, PONEKAD I NE BIVA BAŠ TAKO, IMA I DRUGAČIJIH, LJEPŠIH PRIČA I AKTERA U NJIMA. Dalibor Ćorluka, mlada nada sportskog ribolova Mario Ćorluka, ribolovni fanatik iz Gruda R ibolov je “zanimacija”, hobi, rekreacija i sport. To je daleko više od igre. Ribolov je briga o prirodi, o vodi, o ribama. Zahvaljujući ribolovu čovjek upoznaje njihove tajne, sve je to mnogo više od samog ulova ribe. Ovim je riječima svoju ribolovačku priču započeo Mićo Ćorluka iz Gruda, veliki ribolovni fanatik, zaljubljenik u prirodu, lov, a posebno u ribolov. Mićo se već dvadesetak godina profesionalno bavi prodajom lovačko-ribolovačke opreme. Nakon odrađenog dnevnog posla, sve svoje slobodno raspoloživo vrijeme krati loveći na raznim ribolovnim revirima širom BiH i Hrvatske. Najdraže mu je, kaže, loviti na domaćim vodama – na njegovoj rodnoj Krenici, na Tribistovskom jezeru u Posušju, na Trebižatu i na Svitavskom jezeru. Za sebe često zna reći da 46 je bolesni ribo-fanatik, ali odmah dodaje kako nije egoist već drži da je ribolov odličan hobi i zabava za cijelu obitelj, jer je boravak na vodi uz štapove, bez obzira na to hoće li se nešto uloviti, pravi i vrhunski doživljaj. Po njemu, ribolov može biti i odlična rekreacija u kojoj ribolovac u potrazi za kapitalnom ribom pretražuje i upoznaje vode. Jednako tako, ribolov može biti vrhunski natjecateljski sport, koji najboljima pruža mogućnost da putuju svijetom braneći boje svoga kluba ili zemlje. Ribolov krije još mnogo toga što svatko mora otkriti sam. Svoje ribolovno znanje dobrim je dijelom prenio na sina Dalibora, koji već sada postiže velike rezultate na raznim ribičkim natjecanjima širom BiH i Hrvatske. Dalibor je na nekoliko službenih natjecanja osvojio mnoga priznanja i nagrade. Između ostalih, drugo mjesto u lovu šarana na jezeru Bardača kod Srpca, gdje je u paru s ocem bio među prva tri u BiH, drugo mjesto na ribarskom natjecanju u Pelagićevu te nedavno, prvo mjesto u ribarenju na predatora – štuku, koje se održalo krajem studenog 2013. u Prološcu (Imotski). Svakako je vrijedno spomenuti da se ovaj dvojac, otac i sin, godine 2010. natjecao u Šaranskoj ligi BiH, nakon čega su se plasirali na svjetsko prvenstvo na kojem su završili na petom mjestu. Mnoštvo je fotografija iz njihovih fotoalbuma koje svjedoče o ulovu kapitalnih primjeraka šarana, amura i štuke, na što su otac i sin jako ponosni. Mićo, kao vrstan lovac i ribolovac, na mlade snage gleda sa simpatijama. Svojim je iskustvom uvijek spreman pomoći im u svladavanju novih ribolovnih tehnika. Svoje prve ribičke korake mladi najčešće naprave zahvaljujući roditeljima koji ih povedu na vodu. No da bi netko postao vrhunski ribolovac mora učiti cijeli svoj život, na vodi i oko vode, od iskusnijih ribolovaca, iz filmova, časopisa i knjiga. Ćorluka se ističe svojim zalaganjem i radom na unaprjeđenju ribolova u grudskom kraju i u cijeloj Hercegovini. Redovito sudjeluje u akcijama poribljavanja i čišćenja ribolovnih terena, a među prvim je članovima i osnivačima ribolovnih udruga „Amur - Krenica“ Grude i „Nuga“ Drinovci. Mladen Bešlić Pobjednik Kupa Ričice 2013. Broj 91, listopad - prosinac 2013. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE TRNJINA Jesenje lišće već opalo je... Trnjina naraste i do nekoliko metara visoko, jako je gusta i u njezinu se gustišu rado skriva divljač, pogotovo divlje svinje koje se tamo češkaju i oslobađaju od nametnika… T ako nekako počinje jedna od bezbroj prelijepih narodskih pjesmica koje u čovjeku, ako je uz to imalo sentimentalan i emotivan, bude neku čudnu, tananu i meku sjetu na vremena djetinjstva, puna kišnih i snježnih vijavica, u kojima je bivalo više sprovoda nego li veselja i svadbi... A, jesen je „stađun“, kako bi to lijepo kazala neponovljiva MerY C., godišnje doba koje čovjek mora otkriti u sebi. Ne gledati ga isključivo kroz maglu, glib, opadanje lišća, pečenja rakije i kolinja, već sve bogatstvo šarenila i nebrojenih davanja i darivanja čovjeku od prirode. Pa, ljepota je svugdje oko nas i u svako vrijeme, samo ako svoje misli pravilno usmjerimo i cilj im humani odredimo! Kada to lišće u opadanju probudi ponekada u nama i tmurne misli, ono ima i svoju stvaralačku snagu. Otkriva nam putove i vidike, prostire nam meki sag pod noge, amortizira nam korake, stvara nove uvjete za buduća buđenja i pokazuje mnoge ljepote i darove koji su s proljećem i ljetom legli skriveni od naše znatiželje. Trnjina (Prunus Spinosa L.) je jedna istinska ljepota koja se najčešće pred očima pojavi nakon prvog mraza i opadanja lišća. To je gusto, bodljikavo busenje, razbacano oko putova, potoka, na ivicama šumaraka. Naraste i do nekoliko metara visoko, jako je gusto i u njegovu gustišu se rado sakriva divljač, pogotovo divlje svinje koje se tamo češkaju i oslobađaju od nametnika, ako u blizini još nemaju kaljužište. Cvjeta u proljeće izrazito bijelo u milijun sitnih www.lovackisavez-hb.ba cvjetića, tek kasnije prolista sitnim nazubljenim listićima. Ako rani proljetni mraz ili obilne kiše ne unište oplođene cvjetove, u jesen će grančice biti bogato okićene sitnim okruglim šljivicama, posutim crnim točkicama. Mogu te šljivice dosegnuti veličinu graška u plodnim godinama, i kada čovjek ožedni, ništa mu neće tako dobro ugasiti žeđ, pa i glad, kao ta opora i gorka trnjina. U narodu trnjinu još nazivaju: divlja šljiva, mrki trn, crni trn, modrikuša... Neupitna je ljekovita vrijednost crnoga trna (trnjine). Objesite korpu na granu i naberite suhih (ne rosnih) cvjetova, pa i mladoga lišća koje pođe za cvijetom. U hladu na propuhu osušite što prije možete, pa onda u čiste i suhe staklenke spremite za kasniju uporabu u obliku čaja. Kada koncem ljeta šljivice sazriju i dobiju modru boju, one su već dobre za branje, premda su tada jako ljute, ali su zdrave i sočne. Nekima su mnogo bolje kada ih mraz opari, ali im je tada ljekovitost nešto smanjena. Plodovi se, također, mogu malo prosušiti, a koriste se kao vrlo uspješan lijek protiv proljeva, dizenterije, jačanje srčanog mišića, protiv upale sluznice u trbuhu, gastritisa ili kao kompot za opće zdravstveno stanje. Zreli plodovi se mogu omekšati u crnom vinu i taj napitak (jedna čaša poslije jela) je jako dobar za bolesnike koji boluju od trbušnih tegoba. Čaj od lista i cvijeta, rjeđe od mlade kore, jako je dobar za čišćenje krvi, protiv različitih kožnih oboljenja, za jačanje želudca, pospješuje tek, kod uloga (gihta), dječje kraste po udovima... Kada se ujesen jata čvoraka i kosova slegnu po dolini u kojoj sazrijeva trnjina, divota je pogledati tu cjelovitu simbiozu što nam je priroda tako uporno pokazuje i uči nas kako bi i ljudska rasa trebala više voditi računa o zdravome zajedničkom življenju. Blago Lasić 47 ZABAVNI KUTAK ptica močvarica crna perja, na slici dan u tjednu obzidana obala u luci riječki zbirna ženski pop- imenica od kvartet tane austrija jednoglasno liturgijsko pjevanje autor: mariofil soldo “kemijski” institut šijući umetnuti sitni dio tekućine nauk o “ujedninjeni književnik raščlanjinarodi” bilopavlović vanju otrovna biljka glumica sorvino vrlo mlada cura žitelj omiša zadah iz usta mjesto kod zadra ivo pilar tantal americij morska nimfa žurnalisti šarena papiga lantan uređaj morska... olujni vjetar podzemna prometna veza tresnuti italija škrinja, kovčeg britanski glumac bates grčki mitološki letač sol mokraćne kiseline robert kovač ornela vištica sumpor nekoć gimnastičarka, kim stara... dobra juha biblijsko pleme divova sprava za rezanje duhana pjevačica jurčević KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Frano Vukoja RECITACIJA Mariofil Soldo    N  U   48 Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov je već upisan u mrežu. AT, ATIK, CA, DRAMA, ENAC, IME, IVANA, IVERAK, KIRIN, LA, MARATONAC, NANAR, OMANAC, OTKAZATI, OTRAGA, OZA, PEKARA, PODRUM, POSTOLA, RALA, SKALAR, TAMARA, TKANINA, TKO, UGARAK, UKOP Lovac se gladan vratio iz lova i obrati se ljutitoj supruzi: – Što si mi lijepo pripremila za danas? – Recitaciju – odbrusi supruga. PUNICA Lovac primijeti kolegu lovca kako svojim automobilom vozi jako sporo, a poznaje ga kao vozača koji inače vozi prebrzo. Nazove ga mobitelom i upita ga: – Zašto tako sporo voziš? – Ma, idem po punicu pa mi se ne žuri – pojasni mu kolega lovac. KRALJ ŽIVOTINJA – Zašto je lav kralj životinja? – upitaše kandidata na polaganju lovačkog ispita? – Zato što je jak k’o konj – odgovori kandidat. MORSKI PLODOVI – Što najviše voliš od morskih plodova? – upita lovac kolegu. – Kad janje upadne u more – odgovori mu ljubitelj janjetine i lovačkih specijaliteta. NAJPOŽELJNIJI Jedna dokona dama u društvu veselih lovaca reče: – Najpoželjniji muškarci u današnje vrijeme su penzioneri. Imaju ta nekakva redovita primanja, ne stanuju kod majke i imaju jako puno vremena. Posebno ako nisu lovci! Broj 91, listopad - prosinac 2013. IN MEMORIAM VELJKO VARIĆAK (1930. – 2013.) ANĐELKO MATKOVIĆ (1942. – 2013.) TOMISLAV ĆUK (1969. – 2013.) U Ljubljani je 15. studenog 2013., u svojoj 84. godini života, umro Veljko Varićak, jedna od vodećih ličnosti svjetske lovačke zajednice posljednjih dvadesetak godina. Bio je dopredsjednik Svjetske lovačke organizacije (CIC), utemeljitelj i predsjednik CIC Koordinacijskog Foruma za Srednju i Istočnu Europu, predsjednik CIC Komisije za izložbe i trofeje, a obnašao je i mnoge druge dužnosti. Za svoj rad dobio je mnoga nacionalna i međunarodna priznanja i nagrade. Svoje bogato lovačko znanje i iskustvo ostavio je u dosta zapisa, publikacija, priručnika, a posebno je velik njegov doprinos u lovnoj trofejistici i uvođenju jedinstvenih načela u ocjenjivanju lovačkih trofeja. Pokojni Veljko bio je ključna osoba u promoviranju što boljeg razumijevanja naroda bivše Jugoslavije na polju održivog lova u regiji pod geslom – Divljač bez granica. Njegovom zaslugom i diplomatskom vještinom lov na ovim prostorima u postratnom razdoblju postao je održiv na dobrobit divljači, prirode, lova i ljudi. Sjećat ćemo ga se kao velikog prijatelja lovaca BiH i našeg Saveza. Prijateljstvo nastalo na 46. Generalnoj Skupštini CICa, 15. svibnja 1999. u Milanu, kada je i njegovom zaslugom, Lovački savez Herceg Bosne primljen u punopravno članstvo CIC-a, ostalo je do kraja njegova života. Brojni susreti čelnika Saveza s Veljkom na raznim lovnim skupovima uvijek su za Savez bili stepenica više u njegovoj poziciji u svjetskoj lovačkoj obitelji. U svibnju 2009. posjetio je BiH i Lovački savez Herceg Bosne te nazočio Skupštini Saveza u Mostaru. Tom prigodom uručeno mu je priznanje počasnog predsjednika Savjeta lovačkih saveza BiH. Kao dokazani prijatelj uvijek se interesirao za rad našeg Saveza. Posebno je cijenio i hvalio Hoop i često bi znao zvati u ured Saveza s pohvalama za njegov sadržaj. Za doprinos u promicanju i međunarodnoj afirmaciji Saveza odlikovan je Odličjem prvog reda. Svojim neumornim radom i entuzijazmom, Veljko Varićak je snažno obilježio svjetsko i europsko lovstvo u posljednjih tridesetak godina. Njegovim odlaskom u lovstvu je ostala nenadoknadiva praznina. Lovački savez Herceg Bosne ostao je bez istinskog prijatelja, lovca i našeg ambasadora u lovačkom svijetu. Neizmjerno smo mu zahvalni na svemu što je za nas učinio. Nakon duže bolesti redove našeg Društva zauvijek je napustio naš dragi kolega lovac i prijatelj Anđelko Matković. Bio je zaljubljenik u lov i prirodu. Pamtit ćemo ga kao dobra i plemenita čovjeka, vrlo cijenjena i poštovana. Ostat će zauvijek u sjećanjima svih naših članova, posebice njegove sekcije Crne Lokve. Počivao u miru Božjem. Nakon duge i teške bolesti prekinut je životni i lovački put istinskog i pravog lovca, našeg vjernog i marljivog člana Tomislava-Tome Ćuka. Do posljednjih dana svojega života vodila ga je ljubav prema prirodi, divljači, lovu, lovačkim kerovima, a napose prema lovačkom druženju. Njegovim odlaskom nastala je velika praznina u njegovoj obitelji i među nama lovcima. Ostat ćemo mu vječno zahvalni za sve što je u svome kratkom lovačkom životu našem Društvu. Kao dobar lovac, ali prije svega vedar i dobar čovjek ostat će zauvijek u sjećanju svih onih koji su ga poznavali a osobito nas lovaca. Dragi Tomo, počivaj u miru Božjem, u sjeni vječnih lovišta. Lovački savez Herceg Bosne LD „Rujan“ Kočerin MARKO GRGIĆ (1959. – 2013.) Nakon kraće i teške bolesti, 21. rujna 2013., u 55. godini života, naše je redove zauvijek napustio kolega, lovac i prijatelj Marko Grgić. Član naše lovačke udruge postao je relativno kasno, 2007. godine, kada je položio i lovački ispit. Ljubav prema životinjama dovela ga je u lovačke redove. Osim životinja volio je i lovačka druženja. Skroman, samozatajan i nenametljiv davao je doprinos sukladno svojim mogućnostima. Nažalost, opaka bolest, za koju je saznao posve slučajno, prekinula ga je u uživanju u ljepotama Kubera i Kruščićke planine. Njegov gubitak ponajviše su osjetili njegova obitelj, lovna jedinica „Kuber“, ali i lovačka udruga u cjelini. LO „Vitez“ Vitez LD „Radovanj“ Posušje FRANJO LUKAČEVIĆ (1976. – 2013.) Te kobne večeri naš dragi prijatelj i kolega lovac preminuo je u tragičnoj automobilskoj nesreći. Vrijeme koje prolazi nije te odnijelo iz naših misli, niti su suze isprale tvoj lik iz naših očiju. Riječi su slaba utjeha za trenutke provedene s tobom, dragi prijatelju. Neka ti je vječna slava i hvala. IVAN KVESIĆ (1944. – 2013.) Dugi niz godina provedenih u lovu, prirodi, druženju – svega toga više nema. Iznenada, iz redova LD „Mosor“ Široki Brijeg i sekcije Rasno-Dužice, čiji je bio dugogodišnji član, istrgnut je život Ivana Kvesića, pedantnog lovca i čovjeka, iskrenog ljubitelja prirode i života u njoj, lovca i kolege s kojim se svatko volio družiti, s kojim je svatko želio porazgovarati, koji je bio omiljen gdje god bi došao… Dragi Ivane, nastavit ćeš živjeti u našim sjećanjima i uspomenama, a tvoj vedri lik i tvoje čovjekoljublje nadahnjivat će nas u svakom budućem lovu i druženju. Hvala ti za svaku radost koju si nam priuštio, hvala ti za doprinos Sekciji i Društvu, a dragog Boga molimo da tvojoj duši podari vječno spasenje. Počivaj u miru Božjem. LD „Mosor“ Široki Brijeg LU „Sava“ Orašje BLAGO PETROVIĆ (1962. – 2013.) Bio je uzoran član sekcije Klobuk, doprinio je radu Udruge kroz razna tijela sekcije. Ponosan kakav je uvijek bio nije dopuštao nikakav krivolov u sekciji i pomagao je mladim lovcima pri odrađivanju dnevnica u lovištu i pisanju dnevnika rada. Rado viđen u društvu i među kolegama lovcima, kada bi u grad došao bio bi tih i nenametljiv. Za sve što je uradio za lovstvo hvala mu u ime njegove sekcije i LU „Kravica“ iz Ljubuškog. Nakon kraće bolesti napustio nas je naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj Marko Budimir. Uz njega nas vežu uspomene na zajednička druženja i one će i dalje živjeti u našim srcima. Hvala Ti za sve što si učinio za našu Udrugu. Počivao u miru Božjem. HUL „Kravica“ Ljubuški LU „M. M. Bikan“ Vir MARKO BUDIMIR (1936. – 2013.) MIRKO MAMIĆ (1948. – 2013.) U 65. godini života preminuo je naš kolega lovac i prijatelj Mirko Mamić. Iako se u redove lovaca uključio u zrelijim godinama pokazao se kao pravi ljubitelj divljači i prirode. Volio je lov i druženja u raznim lovačkim aktivnostima. Hvala mu za sve učinjeno za našu udrugu. Počivao u miru Božjem. LU „Cincar“ Livno MIRO ROMIĆ (1950. – 2013.) Nakon duge i teške bolesti u 64. godini ugasio se život jednog od najuzornijih članova LU „Cincar“ Livno, sekcija Priluka. Lovom se počeo baviti kao mladić i u njemu je ostao sve do smrti. Bio je više puta predsjednik sekcije i član UO LU „Cincar“. Ljubav prema lovu pokazivao je učeći mlade o načinu i svrsi lova, a posebno o uzgoju i zaštiti divljači. Njegovom smrću izgubili smo velikog lovca, nadasve dobrog prijatelja. Počivao u miru Božjem. LU „Cincar“ Livno www.lovackisavez-hb.ba LD „Radovanj“ Posušje naša lovišta. Život mu se ugasio ali ostaje bogatstvo uspomena, uspomena na skromnost i ljubaznost kojom je naš Goje zračio. Ostalo je jedno prazno mjesto u našim lovačkim redovima, ali nije prazno mjesto u našim lovačkim srcima jer tu Goja ostaje zauvijek. Dragi Goja, hvala ti na svemu što si učinio za naše lovačko društvo i širu zajednicu i neka ti je laka naša posuška gruda koju si neizmjerno volio. Počivao u miru Božjem. GORAN CRNOGORAC - GOJE (1976. – 2013.) S dubokom boli i tugom primili smo vijest da je prestalo kucati veliko plemenito srce člana našega Društva i prijatelja Gorana Crnogorca-Goje. Bio je uzoran lovac, častan čovjek i veliki zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Svojim radom i zalaganjem za uzgoj divljači, dao je nemjerljiv doprinos Društvu. Posebno ćemo ga se sjećati kao pionira u gaterskom uzgoju plemenite divljači kojom smo napučivali NIKO GRGIĆ (1946. – 2013.) Nakon borbe s teškom bolešću, preminuo je naš kolega i prijatelj Niko Grgić, počasni član Udruge i veliki zaljubljenik u lov, prirodu i druženje. „Sjaj svijeća i molitve naše nek’ te prate, kad ne mogu da nam te vrate“, s tom porukom ti zahvaljujemo na svemu što si dao našoj Udruzi i neka ti je vječna slava i hvala. LU „Sava“ Orašje JURE JURKIĆ (1945. – 2013.) U 69. godini života, nakon duge i teške bolesti, zauvijek nas je napustio naš član Jure Jurkić. Njegovom smrću izgubili smo prijatelja, vrijednog i nadasve poštenog lovca. Dragi Jure, Tvoj vedri lik i duh će nam nedostajati i dugo ćeš živjeti u našim uspomenama. Počivaj u miru Božjem. LU „Cincar“ Livno 49 IN MEMORIAM OBL JETNICA DRAGO IVANKOVIĆ (1961. – 2013.) SLAVEN DRAGIČEVIĆ (1976. – 2013.) Prerano nas je napustio naš dragi prijatelj, kolega lovac i veliki zaljubljenik u prirodu, lov i druženja s ljudima Drago Ivanković. Otišao je iznenada, tiho, baš onako kakav je bio u svakidašnjem životu. Lijepo je bilo družiti se s njim. Za sve što je učinio za našu Udrugu neizmjerno smo mu zahvalni. Svima će nam ostati u sjećanju kao plemenit, skroman, druželjubiv i nadasve dobar čovjek. Počivao u miru Božjem. Nakon kratke bolesti, u svojoj 37. godini života zauvijek nas je napustio naš Slaven – Ćaka, član sekcije Goranci. Njegovom smrću izgubili smo dobra čovjeka te istinskog zaljubljenika u lov i lovačka druženja, za koja je uvijek pronalazio vremena. Svima nama koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem. HLU „Orao“ Čitluk LD „Jarebica“ Mostar ŽELJKO OBAD (1968. – 2012.) FRA MARKO JUKIĆ Proteklih mjeseci navršila se godina dana otkako s nama nije naš prijatelj, lovac i veliki zaljubljenik u prirodu i lov, Željko Obad. Neumoljivi put sudbine prerano ga je odvojio od nas. Sjećanje na njega budi u nama tugu, ali i ponos i zadovoljstvo što smo s njim lovili, družili se i živjeli. Posebice se osjeća praznina u njegovoj sekciji „Hutovo“. Za sve učinjeno još jednom velika mu hvala i počivao u miru Božjem. Prvog prosinca ove godine navršavaju se tri godine od prerane smrti našega dragog župnika fra Marka Jukića. Dani, mjeseci i godine prolaze, a uspomene i sjećanja na Tvoju dobrotu i dragi lik zauvijek ostaju. Počivaj u miru Božjem. LU „Zavelim“ Roško Polje LU „Jadran“ Neum 50 Broj 91, listopad - prosinac 2013. OSIGURANO KREDITIRANJE PREKO BANAKA U povodu predstojećih blagdana svim našim korisnicima i poslovnim suradnicima Čestit Božić i sretna Nova godina! besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba