INFORMATIVNO I
STRUČNO GLASILO
LOVAČKOGA I
KINOLOŠKOG SAVEZA
HERCEG BOSNE
MOSTAR,
STUDENI - PROSINAC 2010.
GODINA xIII.
BROJ 7˝4
Zimska hranidba divljači
Hranjena je divljač
jača, otpornija
i boljega zdravlja
Nek je čestit Božić
i neka je blagoslovljena nova godina
svim našim članovima-lovcima,
svim ljubiteljima prirode,
svim našim poslovnim partnerima,
svim čitateljima Hoopa ...
Lovački savez Herceg Bosne
Pogled s č
..... iz sadržaja
..... str. 10.
eke
Božićne čestitke
i upozorenja lovnog inspektora
Ivica Lučić
Zimska hranidba divljači
Hranjena je divljač jača,
otpornija i boljega zdravlja
B
..... str. 14.
Jesensko-zimska lovna sezona
Jesu grabežljivci i štetočine,
ali imaju i dobrih strana
..... str. 19.
Novi korak Saveza
u izobrazbi članstva
Lovnici „lovili“ moslavačka iskustva
..... str. 25.
Dokle ovako u lovačkim udrugama
Mnogi misle da su za 100 KM
članarine kupili “sve živo”
..... str. 42.
Umjetničko drugovanje s oružjem
Stručan graver pušci
može dati posebnu vrijednost
rojne su čestitke, s gotovo svih strana
svijeta, ovih dana pristigle na adresu
Saveza. Od Kanade, Rusije, Španjolske, Francuske, Belgije, Bugarske, Češke... do
susjednih zemalja i zemalja u regiji. Javljaju
se pojedinci i institucije, lovački prijatelji,
lovci, lovačke udruge, lovačke savezi, krovne svjetske i europske lovačke organizacije... Čestitaju nam božićne i novogodišnje
blagdane, žele obilje blagoslova, zdravlja,
mira, sreće, radosti, poslovnog i osobnog
uspjeha. Uistinu je ugodan osjećaj, u ozračju najvećega obiteljskog blagdana, osjećati
se, pripadati i biti dijelom velike svjetske
lovačke obitelji.
Uz brojne čestitke u povodu božićnih
i novogodišnjih blagdana, ovih su dana u
Savez stigla i tri upozorenja koje je lovcima,
odnosno lovačkim udrugama uputio Glavni
federalni šumarski i lovni inspektor. U njima
inspektor upozorava lovačke udruge na poštovanje zakonskih propisa, vezano za lovne i nelovne dane na nisku divljač, također
upozorava na obvezno izdavanje propisane
dokumentacije lovcima prilikom lova odnosno odstrela divljači, te na staru, dobro nam
poznatu „boljku“ nezakonitog lova rijetkih,
zaštićenih i ugroženih vrsta ptica. Reklo bi
se, već viđeno, ništa novo, poznata stvar.
Ne želim reći da su ova upozorenja došla u
krivo vrijeme, ali u usporedbi s blagdanskim
čestitkama, ipak su ostavila malo gorčine u
ustima i uspjela, bar za trenutak, pokvariti
ugodan osjećaj svečarskoga blagdanskog
raspoloženja. Vjerujem da inspektor nije
imao te namjere i, u svakom slučaju, držim
da ovakve poteze lovnoga inspektora, bez
obzira na njegova česta nerazumijevanja
i nesporazume s lovcima, treba pozdraviti
i bezrezervno podržati. Ponajviše radi nas
samih. Jer, vrijeme je da se napokon, kao
istinski i pravi lovci, kao ljubitelji i zaštitnici
divljači, kao humanisti i legalisti, kao čestiti
i karakterni ljudi, počnemo tako i ponašati.
Vrijeme je da napokon upremo prstom u
sve one koji ne poštuju lovne zakone i pravila i koji svojim nerazumnim postupcima
nanose nesagledivu štetu našoj lovačkoj
populaciji i našem lovstvu. U one zbog kojih su lovci negativci u očima javnosti, zbog
kojih su u crnim kronikama i policijskim izvješćima. Pomoći ćemo tako i sebi i lovstvu
i lovnom inspektoru, koji s upozorenjima
treba pokucati na vrata i onih kojima je provedba Zakona o lovstvu u „opisu poslova“ i
koji za to primaju plaću, a zbog čijeg je nerada i nebrige lovstvo već godinama ničija
briga i nerješiv problem. Ne mogu uvijek
samo lovci snositi odgovornost i biti dežurni krivci za stanje i probleme u lovstvu.
Ako uistinu želimo dobro lovstvu na ovim
prostorima, moramo zaboraviti nesporazume, udružiti snage i zajedničkim naporima,
transparentno, iskreno i odlučno krenuti u
konačnu i potpunu implementaciju Zakona
o lovstvu. Ma koliko on nekomu bio dobar
ili loš i ma koliko se on nekomu sviđao ili
ne. To je u ovom trenutku jedini pravi izbor
i jedini mogući put za ozdravljenje i razvoj
lovstva na ovim prostorima. A možda i
posljednje šansa, bar što se tiče sadašnjeg
Zakona o lovstvu. Stoga držim da bi nova
godina trebala biti nova prilika, a možda i
prekretnica, koja će konačno udariti čvrste
temelje zakonitog, organiziranog i planskog
razvoja lovstva i trasirati put koji će naše lovstvo dovesti do vrhunskih lovnih standarda
i svjetskih lovnih razina, koje mu po mnogočemu i pripadaju.
S ovim promišljanjima i iskrenim željama da se ostvare, želim vam, poštovani
čitatelji, čestit Božić i sretnu novu godinu.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
LOV NA KANADSKO-HRVATSKI NAČIN
Tisuću osamsto kilometara do lovišta
Zvonko Luburić
H
rvatsko lovačko i ribolovačko
društvo Sokol iz Norvala (Ontario, Kanada) utemeljeno je
1978. u Hrvatskom centru u Norvalu, i od tada neprekidno djeluje.
Osnivači društva bili su fra Berto
Dragićević, Krešimir Mance te ostali
članovi, da ih ne nabrajamo.
Sudjelujemo u različitim društvenim aktivnostima naše Hrvatske
zajednice. Od godine 1983. radili
smo na izradbi spomenika bleiburškim žrtvama. Spomenik je djelo
hrvatskih kipara i odliven je u bronci. Nakon 1990. i stvaranja hrvatske
države, spomenik smo, uz pomoć
Udruge „Hrvatski domobran“, otpremili u Hrvatsku i, uz odobrenje
nove hrvatske vlasti, postavili ga na
Mirogoju u Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata i poslije njega, naše
je društvo preuzelo brigu za 30-ero
hrvatske djece koja su trebala pomoć u zbrinjavanju.
Poznato je, Kanada je velika zemlja. Njezin životinjski svijet raznolik je i bogat, veoma dobro očuvan
i kontroliran. Lov i ribolov jedne su
od većih industrija ove zemlje. Lov
je ovdje tradicija i mi Hrvati koji ga
volimo uključili smo se u bogate
tradicije ove zemlje. Neki članovi našega društva, a ima ih oko 80, vole
4
pernatu, neki sitnu, a neki krupnu
divljač. U lov idemo s prijateljima.
Ako se ide na krupnu divljač, onda
idemo u grupama, taj lov traje oko
dva tjedna i ide se na sjeverni dio
Ontaria. Naša lovačka zona udaljena je od nas oko 1800 kilometara.
Za ovu vrstu lova potrebne su pažljive i opsežne pripreme. Ide se
na dalek put, u divljinu i šume ove
prostrane zemlje, gdje nema većih
mjesta osim indijanskog rezervata (i
to samo ponegdje), tako da se treba na sve misliti i treba sve ponijeti
sa sobom. U našoj grupi je 8 do 10
članova, ovisno o tome mogu li svi
ići. Lovi se divljač koja se ovdje zove
moose, a u Hrvatskoj los. To je najveća vrsta jelena. U isto vrijeme lovimo
vuka, medvjeda, jednu vrstu lještarke i maloga zeca (jedinstvenog za
ove hladne i snježne krajeve), a i u
ribolov ide onaj koga to zanima.
Poslije lovačke sezone naše
društvo, u Hrvatskom centru, organizira lovačku večer. Te su večeri
oduvijek bile popularne u našoj
zajednici, a hrana se priprema od
divljači ulovljene tijekom sezone.
Dvorana prima preko 450 ljudi, ali
nekada nema mjesta za sve one
koji žele biti na ovoj večeri. Isto tako,
naši ribiči spremaju ribarsku večer
za vrijeme korizme, jer koliko god je
lov u Kanadi bogat i popularan, ona
je još više poznata po sportskom ribolovu. A kako i ne bi
bila kad, primjerice, samo Ontario (to je naša provincija) ima
oko 150 tisuća jezera.
Nadamo se, poštovani prijatelji, da će ovo javljanje
otvoriti vrata međusobnoj razmjeni naših doživljaja i iskustava i da će se pretvoriti u trajnu suradnju.
Svim lovcima Lovačkog saveza Herceg Bosne puno srdačnih pozdrava, neka vam bude na zadovoljstvo lovačka
sezona i neka vam je sretan Božić i uspješna nova godina.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ SAVEZA
ILIJA VRLJIĆ, PREDSJEDNIK LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Utisnuli smo
prepoznatljiv trag
Poštovani prijatelji,
evo nas na koncu još jedne kalendarske godine. U blagdanskom smo ozračju, uživamo u idiličnom zimskom ugođaju,
ugodnim druženjima i blagodatima blagdanske trpeze, i
po običaju sumiramo rezultate, pravimo analize i krojimo
nove planove.
Promišljajući o aktivnostima koje smo provodili i zadaćama koje smo realizirali, a koje su težišno obilježile rad
našega Saveza u protekloj godini, prisjetio sam se poznate
narodne i lovačke mudrosti koja kaže: “Ne pada snijeg da
prekrije brijeg već da svaka zvjerka pokaže svoj trag“.
IZOBRAZBA I DIPLOMACIJA
A „naš trag“ vodi na početak godine, koja je započela
na najbolji način – edukacijom lovočuvara i polaganjem lovočuvarskog ispita. Realizacijom ovoga iznimno značajnog
edukacijskog projekta, koji je obuhvatio sve naše članice,
ispunili smo zakonske preduvjete za obavljanje lovočuvarske službe i stvorili pretpostavke profesionalnog, stručnog
i organiziranog lovnog gospodarenja i zaštite naših lovišta.
Proljeće je obilježeno „lovnom diplomacijom“, koja se
ogleda kroz dvije vrlo značajne međunarodne aktivnosti
Saveza. Prva je posjet izaslanstva Saveza međunarodnom
sajmu lova održanom koncem ožujka u Brnu u Češkoj. Posjet je upriličen na poziv češkoga ministarstva šumarstva s
ciljem informiranja o ulozi Češke u pristupnim pregovorima i pomoći bh. lovstvu u procesu pristupanja Europskoj
uniji. Ovim je posjetom naše lovstvo otvorilo vrata prema
europskom lovstvu, prema pristupnim fondovima i drugim
vidovima suradnje i pomoći na putu k Europskoj uniji. Druga međunarodna aktivnost je sudjelovanje našega izaslanstva na Generalnoj skupštini CIC-a (Svjetske lovačke organizacije) koja je početkom svibnja, u organizaciji Hrvatskog
lovačkog saveza, održana u Dubrovniku. Na ovoj najvišoj
svjetskoj lovnoj manifestaciji naš je savez „ostavio trag“ dajući svoj doprinos njezinu radu, i time još jednom potvrdio i
učvrstio svoju poziciju punopravne i međunarodno priznate članice Svjetske lovačke organizacije.
STRELJAŠTVO I ISPITI
Ljeto je proteklo u znaku streljačkih natjecanja, prvo otvorenog prvenstva Saveza u lovnom streljaštvu koje je koncem
svibnja održano u Mostaru, koje je imalo međunarodni karakter, a potom prvenstva članica Saveza koje je početkom
kolovoza održano na Kupresu. U razdoblju između dvaju
streljačkih natjecanja, koncem lipnja u Mostaru, po modelu
„dva u jedan“, održana je redovita i izborna Skupština Saveza
na kojoj je jednoglasno izabrano novo, ili bolje reći potvrđeno staro vodstvo, koje je dobilo povjerenje voditi Savez
u još jednom četverogodišnjem mandatu. Ovom prigodom
u ime svih izabranih zahvaljujem na ukazanom povjerenju,
uvjeren da ćemo maksimalno savjesno, odgovorno i pošteno obnašati svoje dužnosti, na dobrobit našega Saveza,
www.lovackisavez-hb.ba
naših članica i cjelokupnog
lovstva u BiH.
Jesen su, po običaju,
obilježili lovački ispiti i tradicionalno otvorenje jesenje
lovne sezone, ali i još jedna
edukacijska aktivnost. Riječ
je o edukaciji lovnika iz naših lovačkih udruga koja je
organizirana i provedena
kroz edukacijski posjet lovištu „Moslavina“ u vlasništvu
koncerna Agrokor, koje je
2003. proglašeno lovištem godine
u cijelom svijetu. Ovim činom započeli smo jedan planski proces
izobrazbe lovnika, kao nositelja svih
aktivnosti u lovištu, s ciljem uspostave vertikale od lovnika grupe, preko
lovnika sekcije do lovnika društva,
kako bi u stručnom i organizacijskom smislu lovnicima dali mjesto,
značenje i ulogu koja im pripada u
društvu, odnosno u provedbi svih
mjera i aktivnosti vezanih za gospodarenje lovištem.
Konac godine obilježen je imenovanjem radnih tijela Saveza i obilježavanjem 85 godina Hrvatskoga
lovačkog saveza koje je početkom
prosinca upriličeno u Zagrebu, a na
kojem je, kao dio jedinstvenog nacionalnog i lovačkog korpusa, sudjelovalo i izaslanstvo našega Saveza.
Uz navedene težišne aktivnosti i
sadržaje, u protekloj godini „ostavili
smo traga“ i kroz provedbu brojnih
svakidašnjih zadaća jednako bitnih
za cjelokupno funkcioniranje naše lovačke organizacije. Spomenut ću izradu novih lovačkih iskaznica, provedbu mjera organiziranog i planskog
lovnog gospodarenja, te jačanje administrativnog, stručnog, tehničkog i
organizacijskog ustroja naših članica.
ZAKON O LOVSTVU – NOĆNA MORA
Sve naše aktivnosti u protekloj
godini odvijale su se u nepovoljnim
političkim, gospodarskim i socijalnim prilikama, koje su nam ponekad bile i zapreka u provedbi naših
zadaća. Ovdje prije svega mislim na
neprovedbu Zakona o lovstvu, čija
agonija traje već petu godinu i koji
se od dugo očekivanog i obećavajućeg projekta pretvorio u lovačku
noćnu moru. Negativne posljedice
već su umnogome prisutne na terenu i mogle bi biti nesagledive za
cjelokupno lovstvo na ovim prostorima. Neprovedba Zakona izravno
ugrožava postojeću organizaciju
lovstva utemeljenu na lovačkim
društvima i savezima i urušava postojeći sustav lovnoga gospodarenja. Lovišta su otvorena za krivolov
i devastaciju, a lovačke organizacije
napada sindrom anarhije, bezvlašća
i osipanja članstva. Zato u vremenu koje je pred nama svoje snage
i resurse moramo ponajviše usmjeriti na provedbu Zakona o lovstvu i
uspostavu organiziranog, planskog
i samoodrživog lovnog gospodarenja, vodeći računa o zaštititi interesa
svih naših članica u tim procesima.
Također, nastavljamo i s provedbom svih naših planiranih aktivnosti
i sadržaja utemeljenih na načelima
provedbe jedinstvene lovne politike, razvoja i unaprjeđenja lovstva,
uzgoja, zaštite i korištenja divljači,
te zaštite prirode i ljudskoga okoliša,
koje naš lovački korpus i naš Savez
čine jedinstvenim, snažnim i prepoznatljivim simbolom, identitetom
i ponosom svih naših članica i svih
naših lovaca, u zemlji i inozemstvu.
Uz najiskreniju zahvalnost na
potpori i suradnji, želim vam čestit
i blagoslovljen Božić i puno sreće i
uspjeha u novoj, 2011. godini!
5
IZ SAVEZA
SVEČANO OBILJEŽENO 85 GODINA HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA
Čvrste spone između
dva bratska lovačka saveza
Obraćajući se sudionicima svečane sjednice, Ilija Vrljić je naglasio velike zasluge i potporu
Hrvatskog lovačkog saveza utemeljenju i radu Lovačkog saveza Herceg Bosne
Ivica Lučić
U
povodu obilježavanja 85
godina Hrvatskog lovačkog
saveza, u petak 10. prosinca
2010., u Hotelu „Panorama“ u Zagrebu održana je svečana sjednica
Skupštine Hrvatskog lovačkog saveza. Svečanoj sjednici Skupštine, uz
zastupnike iz Županijskih lovačkih
saveza, nazočili su brojni uglednici i gosti iz političkog, kulturnog i
javnog života Republike Hrvatske,
predvođeni predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem i ministrom znanosti, obrazovanja i športa
u Vladi Republike Hrvatske Radovanom Fuksom. Svečanoj sjednici
nazočili su i Ilija Vrljić i Ivica Lučić,
predsjednik i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Voditelj programa
bio je poznati estradni umjetnik i lovac Davor Dretar-Drele.
Svečana sjednica započela je
intoniranjem hrvatske himne i minutom šutnje za sve umrle lovce
članove Hrvatskog lovačkog saveza, a potom se skupu obratio predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza
Đuro Dečak. U iscrpnom i dugom
obraćanju Dečak je iznio kronološki
Priznanja u pravim rukama
prikaz rada Hrvatskog lovačkog saveza i prilika u hrvatskom lovstvu od
utemeljenja Saveza do danas, ističući
prilike i stanje hrvatskog lovstva u
pojedinim povijesnim razdobljima i
u različitim društvenim uređenjima.
DOBITNICI ODLIČJA
Odličje prvoga reda dobili su: Zdenko Pandža i Hrvoje Lovrić iz LD „Jarebica“ Mostar; Grgo Jukić, fra Milan Lončar, Petar Polić, Vjekoslav Bakula i
posmrtno Živko Žulj, svi iz LD „Radovanj“ Posušje.
Odličje drugoga reda dobili su: Marijan Galić, Slavo Crnogorac i Željko
Karamatić, svi iz LD „Radovanj“ Posušje.
Odličje trećega reda dobili su: Ivan Begić, Ferdo Šušak, Marinko Oreč, Branko Čutura, Rudolf Marić, Ivan Šarić, Veselko Miličević, Ante Galić, Vlado Mitar
i Luka Lončar, svi iz LD „Radovanj“ Posušje.
6
Nakon Dečakova iscrpnog izlaganja, sudionici svečane
sjednice imali su priliku pogledati i kratki film o povijesti
organiziranog lovstva u Hrvatskoj, a predstavljene su im i
dvije nove knjige koje se bave tematikom lovstva: Blago
baranjskog podunavlja od Dražena Degmečića i Štete od divljači autora Domagoja Križaja.
Potom je uslijedilo obraćanje gostiju, među njima i Ilije Vrljića. Vrljić je Hrvatskom lovačkom savezu i hrvatskim
lovcima čestitao ovaj značajan jubilej ističući velike zasluge
i potporu Hrvatskog lovačkog saveza utemeljenju i radu
Lovačkog saveza Herceg Bosne. „Hrvatski lovci iz BiH i lovci iz Hrvatske dio su jedinstvenog nacionalnog i lovačkog
korpusa, i mi iz Herceg Bosne Hrvatski lovački savez doživljavamo kao starijeg brata, od kojeg imamo što naučiti, koji
nam može mnogo pomoći i koji nas, s obzirom na to da je
stariji, ima pravo i kritizirati“, istaknuo je u svome obraćanju predsjednik našega Saveza. Potom je ukratko objasnio
model organizacije lovstva u BiH s tri nacionalna lovačka
saveza, preporučujući ga političarima kao model mogućeg
državnog ustrojstva Bosne i Hercegovine.
Nakon obraćanja gostiju uslijedila je dodjela odličja i
priznanja najistaknutijim i najzaslužnijim članovima Hrvatskog lovačkog saveza, te razmjena darova, a potom uz
zvuke rogista završetak svečane sjednice. Druženje je nastavljeno prigodnim domjenkom u opuštenijoj atmosferi
uz slasne delicije i ugodnu tamburašku glazbu.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ SAVEZA
SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA
Zaključena još jedna
uspješna godina
Ivica Lučić
U
pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svoju
redovitu, a ujedno i posljednju sjednicu u 2010. godini, održao je 15. prosinca u Mostaru. Na dnevnom
redu sjednice našla su se pitanja vezana za rad Saveza i
njegovih članica, a sjednica je uz radni imala i svečarski
karakter. U fokusu sjednice našla su se personalna pitanja
vezana za rad Saveza: konstituiranje Upravnog odbora i
izbor članova radnih tijela Saveza, sukladno Statutu Saveza i izborima provedenim na razini županijskih vijeća
za lovstvo. Na sjednici se raspravljalo i o primanju novih
članica u Savez, odnosno razmatran je zahtjev za prijam
Lovačkog društva „Kravica – II Jug“ iz Ljubuškog, kao i o
financijskom stanju i izmirenju dugovanja članica prema
Savezu. Pod tekućim pitanjima razmatrana je mogućnost
uspostave jedinstvenog računalnog sustava u koji bi bile
uvezane sve članice Saveza, zatim o organizaciji zajedničkog lova za lovnike, predsjednike i tajnike lovačkih udruga, te o nabavci fluorescentnih sigurnosnih traka za sve
lovce članove Saveza.
Nakon konstituiranja novog Upravnog odbora i izboUPRAVNI ODBOR SAVEZA
Ilija Vrljić, LD Jarebica Mostar, predsjednik ∙ Članovi: Darinko Mihaljević, LU Cincar Livno ∙ Branko Vukoja, LD Rujan
Kočerin ∙ Slavko Marin, LD Pavlovica Novi Travnik ∙ Dragan
Guberac, LD Fazan Odžak ∙ Željko Džidić, LD Jarebica Mostar ∙ Doni Mikulić, HLD Malič Grude ∙ Mijo Matešković, LU
Vran Tomislavgrad ∙ Jako Čavara, LD Zec Busovača ∙ Ivica
Širić, LD Jeleč Žepče ∙ Pavo Kosić, LU Sava Orašje ∙ Ivica
Bačić, LU Jadran Neum ∙ Tomislav Petrović, HUL Kravica
Ljubuški.
RADNA TIJELA SAVEZA
Stručno vijeće za lovstvo
Jako Čavara, Busovača, predsjednik ∙ Vlado Soldo, Mostar,
zamjenik ∙ Članovi: Ivan Brizić, Jajce ∙ Zoran Dujmović,
Mostar ∙ Milan Andrijanić, Mostar ∙ Ivan Primorac, Široki
Brijeg ∙ Stipe Martinović, Čitluk ∙ Anto Vranjić, Orašje.
Dosta posla oko personalnih pitanja
ra članova radnih tijela Saveza, te
rasprave o svim točkama dnevnog
reda, usvojeni su i odgovarajuću zaključci. Tako je Upravni odbor donio
zaključak da novoformirano Lovačko društvo „Kravica – II Jug“ trenutno ne ispunjava uvjete za prijam u
članstvo Saveza, kao i zaključak koji
obvezuje sve članice na izmirenje
obveza i dugovanja prema Savezu. Upravni je odbor podržao ideju
uvezivanja svih članica u jedinstven
elektronski računalni sustav, što će
se u idućem razdoblju nastojati realizirati, kao i prijedlog organiziranja
zajedničkog lova u kojem bi Savez
preuzeo dio troškova. Također, slijedom najnovijih tragičnih stradavanja u lovu, zaključeno je da sve članice Saveza za svoje lovce nabave
sigurnosne fluorescentne trake.
Nakon radnog uslijedio je svečarski dio s prigodnim domjenkom
i blagdanskim darovima, uz opću
konstataciju da je iza Saveza još jedna uspješna godina.
gan Marjanović, Nova Bila ∙ Mladen
Bešlić, Posušje ∙ Ivica Lučić, Mostar.
Marina Čuljak, Mostar ∙ Ljubomir
Vučur, Posušje (Vir) ∙ Mirko Šarac,
Tomislavgrad.
Povjerenstvo
za statutarna i pravna pitanja
Branko Vukoja, Široki Brijeg (Kočerin), predsjednik ∙ Ivica Širić, Žepče,
zamjenik ∙ Ivica Lučić, Mostar, član.
Povjerenstvo za lovnu kinologiju
Pavo Kosić, Orašje, predsjednik ∙
Željko Džidić, Mostar, zamjenik ∙
Članovi: Mirko Pavlović, Vitez ∙ Ante
Brčić, Livno (Lištani) ∙ Stipe Bulić, Čitluk ∙ Ivica Bejić, Usora.
Povjerenstvo za lovno streljaštvo
Ivica Lučić, Mostar, predsjednik ∙ Stanko Ivanković, Široki
Brijeg (Kočerin), zamjenik ∙ Članovi: Nedjeljko Pokrajčić,
Tomislavgrad ∙ Vlado Soldo, Mostar ∙ Jako Čavara, Busovača ∙ Alojz Dunđer, Žepče ∙ Ilija Šego, Čitluk ∙ Marko Rošić,
Domaljevac ∙ Ilija Jakovljević, Jajce.
Ivica Bačić, Neum, predsjednik ∙ Slavenko Lasić, Široki Brijeg, zamjenik ∙
Članovi: Zvonko Udovičić, Kiseljak ∙
Marko Cvitković, Mostar ∙ Ante Kesedžić, Usora ∙ Đuro Oršolić, Orašje
∙ Slavenko Lasić, Široki Brijeg ∙ Stjepan Sičenica, Tomislavgrad.
Izdavačko vijeće
Povjerenstvo za ekologiju
Stručno vijeće za izobrazbu kadrova u lovstvu
Dragan Naletilić, Široki Brijeg, predsjednik ∙ Vlado Čuljak,
Mostar, zamjenik ∙ Članovi: Ivica Jurić, Mostar ∙ Blago Lasić,
Široki Brijeg ∙ Ante Đikić, Tomislavgrad (Roško Polje) ∙ Drawww.lovackisavez-hb.ba
Dragan Guberac, Odžak, predsjednik ∙ Ivica Drmić, Vitez, zamjenik ∙ Članovi: Ivanko Šimić, Žepče ∙
Povjerenstvo
za lovačka odlikovanja i priznanja
Mijo Matešković, Tomislavgrad,
predsjednik ∙ Tomislav Petrović,
Ljubuški, zamjenik ∙ Članovi: Slavko Marin, Novi Travnik ∙ Pavo Kosić, Orašje ∙ Ivica Širić, Žepče ∙ Ivica
Bačić, Neum.
CIC nacionalno povjerenstvo
za ocjenjivanje trofeja divljači i
izložbe
Vlado Soldo, Mostar, predsjednik
∙ Stjepan Đivić, Tomislavgrad, zamjenik ∙ Članovi: Ivo Zane, Prozor/
Rama ∙ Dobroslav Vrdoljak, Busovača ∙ Josip Škutor, Mostar ∙ Ivica
Lučić, Mostar.
Međunarodno izaslanstvo
za CIC i FACE
Ilija Vrljić, Mostar, predsjednik ∙
Slavko Marin, Novi Travnik, zamjenik ∙ Članovi: Vlado Soldo, Mostar ∙
Ivica Lučić, Mostar.
7
IZ SAVEZA
SVEČANO OBILJEŽENA 19. OBLJETNICA UTEMELJENJA HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE
Zajednički od početka do danas
Pred početak svečane sjednice
Ivica Lučić
H
rvatsku zajednicu Herceg
Bosnu, kao političku, kulturnu, ekonomsku i teritorijalnu organizaciju hrvatskog naroda
u Bosni i Hercegovini utemeljio je,
18. studenog 1991. godine, politički vrh Hrvata u Bosni i Hercegovi-
ni kao odgovor srpskoj agresiji na
Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj
zemlji.
Svečanom akademijom, koja je
održana 18. studenog 2010. godine
u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, obilježena je
19. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne.
Svečanoj akademiji nazočili su brojni gosti i uglednici
iz političkog, kulturnog, gospodarskog i javnog života Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čelnici hrvatskih
političkih stranaka u BiH, predstavnici vjerskih, kulturnih,
zdravstvenih i znanstvenih institucija, predstavnici škola i
fakulteta, umirovljeni generali HVO-a, predstavnici udruga
proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici gospodarskih
i drugih institucija i brojni drugi gosti.
Skupu su se obratili Vladimir Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća HZ HB, Zvonimir Kukić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, Vlado Majstorović,
rektor Sveučilišta u Mostaru, Zvonko Jurišić, predsjednik
HSP-a BiH, Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990. i Dragan
Čović, predsjednik HDZ BiH. Svi su oni u svojim obraćanjima istaknuli značenje i povijesnu ulogu Herceg Bosne, koja
danas djeluje kao udruga građana, u opstanku Hrvata na
prostorima Bosne i Hercegovine.
Brojne su poveznice između Lovačkog saveza Herceg
Bosne i Hrvatske zajednice Herceg Bosne, od imena, zajedničkog teritorija, do zaštite hrvatskih nacionalnih interesa,
ali je svakako najznačajnija ta da je Lovački savez Herceg
Bosne utemeljen kao osnovna sastavnica Hrvatske zajednice Herceg Bosne i da danas djeluje na njezinu, odnosno
na teritoriju na kojem većinski žive Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ove su činjenice i razlogom ovoga članka u našem
lovačkom glasilu, jer je dobro poznato da nema budućnosti narod koji zaboravlja svoju prošlost.
UPOZORENJE GLAVNOG FEDERALNOG ŠUMARSKOG I LOVNOG INSPEKTORA
Sadržaj: Vandalizam talijanskih lovaca u lovištima BiH
Ministarstvo kulture – Uprava za inspekcijske poslove zaštite prirode Republike Hrvatske obavijestila je Federalnu upravu za inspekcijske poslove u Sarajevu da je carinska služba Republike Hrvatske zaustavila četiri talijanska lovca u pokušaju krijumčarenja 627
primjeraka strogo zaštićenih vrsta malih ptica pjevica iz Bosne i Hercegovine. Ubijene ptice bile su skrivene u kombi vozilu ispod vozačeva sjedišta. Lovci su u Hrvatsku ušli preko graničnog prijelaza Jasenovac. Prema izjavi zaustavljenih lovaca, ptice su ulovili u Bosni i
Hercegovini, spakirali ih u plastične vrećice, zamrznuli i spremili u kartonske kutije. Stručnjak ornitolog utvrdio je da su većina ubijenih
ptica prugaste trepteljke (Anthus trivialis), zatim nekoliko poljskih ševa (Alauda arvensis), jedan smeđoglavi batić (Saxicola ruberta),
jedan vivak (Venelus venelus), dvije plavetne sjenice (Parus caeruleus), jedna žuta partirica (Motacilla flava), jedan šumski zviždak (Philloscopus colybita). Od 627 ubijenih ptica, 481 ptica bila je s perjem i 146 očišćenih trupova ptica za koje se nije moglo utvrditi kojoj
vrsti pripadaju, ali prema veličini i obliku tijela moglo se zaljučiti da i one također pripadaju pticama pjevicama.
Upozorenjem broj 13-06-26-6939/09 od 23. 12. 2009., preko lovačkih saveza u FBiH upozorena su sva lovačka društva-udruge u
Federaciji Bosne i Hercegovine, koja primaju lovce-goste iz Italije, na opasnost krivolova od strane tih lovaca i da ti lovci moraju biti
pod stalnim nadzorom vođe lova.
Ovo upozorenje dalo je svoj efekt u pogledu smanjenja krivolova od strane talijanskih lovaca, ali je očigledno da se određena lovačka društva-udruge nisu pridržavale upozorenja glavnog federalnog šumarskog i lovnog inspektora, što ima za posljedicu opisani
nesavjesni lov lovaca iz Italije. Skrećemo pozornost na činjenicu, da bi se navedeni broj ptica pjevica odstrijelio, sigurno su u lovu morala biti korištena nedopuštena sredstva (različite vrste vabila koje je nova tehnologija dovela do savršenstva).
Potrebno je napomenuti, da su za ovako vandalsko ponašanje talijanskih lovaca odgovorne uprave lovačkih društava, koje za male
pare omogućuju i odobravaju uništavanja bosansko-hercegovačkih kulturnih i prirodnih bogatstava.
Molimo sve lovce koji imaju saznanja o boravku talijanskih lovaca u lovištima na području FBiH da obavijeste Federalnu upravu
za inspekcijske poslove – Šumarski inspektorat, ulica Fehima Efendije Čurčića broj 6 u Sarajevu, da bi ova inspekcija izvršila pojačanu
kontrolu tih društava i utvrđene nepravilnosti sankcionirala.
Muhamed Hodžić
Glavni federalni šumarski i lovni inspektor
8
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ SAVEZA
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
FEDERALNA UPRAVA ZA
INSPEKCIJSKE POSLOVE
БOCHA И ХEPЦEГOBИHA
ФEДEPAЦИJA БOCHE И ХEPЦEГOBИHE
ФEДEPAЛНA УПPABA ЗA
ИHCПEKЦИJCKE ПOCЛOBE
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
FEDERALNA UPRAVA ZA
INSPEKCIJSKE POSLOVE
BOSNIA AND HERZEGOVINA
FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
FEDERAL DEPARTMENT FOR
INSPECTION AFFAIRS
БOCHA И ХEPЦEГOBИHA
ФEДEPAЦИJA БOCHE И ХEPЦEГOBИHE
ФEДEPAЛНA УПPABA ЗA
ИHCПEKЦИJCKE ПOCЛOBE
BOSNIA AND HERZEGOVINA
FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
FEDERAL DEPARTMENT FOR
INSPECTION AFFAIRS
FEDERALNI ŠUMARSKI INSPEKTORAT
FEDERALNI ŠUMARSKI INSPEKTORAT
Broj: 13-26-4017/10
Sarajevo, 18. 11. 2010. godine
Broj: 13-26-3797/10
Sarajevo, 5. 11. 2010. godine
LOVAČKO DRUŠTVO-UDRUGA
LOVAČKO DRUŠTVO-UDRUGA
SVIMA
SVIMA
Predmet: Upozorenje glavnog federalnog šumarskog i
lovnog inspektora
Predmet: Upozorenje glavnog federalnog šumarskog i
lovnog inspektora
Poštovana gospodo,
Poštovana gospodo,
ovom inspektoratu, u posljednje vrijeme, učestali su izljevi
ogorčenja pojedinih lovačkih društava u kojim se žale da
njihova susjedna lovačka društva vrše organizirani skupni
lov lovostajem zaštićene „sitne“ divljači u nelovne dane a
najčešće subotom. Ovaj lov subotom i drugim nelovnim
danima lovostajem zaštićene „sitne“ divljači najčešće se
organizira pod izgovorom uništavanja štetočina u lovištu.
ovaj inspektorat vrlo često dobiva pritužbe s terena koje se
najčešće odnose na to:
U svezi s navedenim, prilikom vršenja redovitih inspekcijskih
kontrola lovačkih društava ovaj inspektorat će, između
ostalog, posebno kontrolirati organizaciju lova i provođenje
akcija uništavanja štetočina u lovištu koje se organiziraju
nelovnim danima.
Odredbama članka 13. stav 6. Pravilnika o uvjetima
gospodarenja lovištem („Službene novine FBiH“, broj 63/06),
propisano je da u lovištu članovi udruženja mogu loviti
lovostajem zaštićenu „sitnu“ divljač samo nedeljom i državnim
praznikom, a divlje patke i i divlje guske i radnim danima koje
odredi Upravni odbor korisnika lovišta.
Glavni federalni šumarski i lovni inspektor UPOZORAVA da
će se protiv prekršitelja navedenih propisa poduzimati vrlo
oštre mjere koje mogu dosezati i do zahtjeva za oduzimanje
prava korištenja lovišta.
GLAVNI FEDERALNI ŠUMARSKI I LOVNI INSPEKTOR
Muhamed Hodžić
Sarajevo, Turhanija broj: 2, Tel.: +387 33 563 360, Fax: +387 33 563 361
www.lovackisavez-hb.ba
- da se u lovištima na području Federacije Bosne i Hercegovine
vrši odstrel i iznošenje divljači iz lovišta bez izdavanja potrebne
propisane dokumentacije, što je suprotno odredbama članka
63. Zakona o lovstvu, a koju čine:
- dozvola za lov
- propratnica
- trofejni list
- da se u lovu na zeca koriste lovački psi terijeri, ptičari,
jazavčari i drugi, što je u suprotnosti s odredbama članka 10.
stav 3. Pravilnika o vrsti i broju pasa za lov na pojedine vrste
divljači u određenim područjima, kojim je propisano da se u
lovu na zeca mogu koristiti samo psi goniči.
Odredbama članka 12. stav 2. citiranog Pravilnika propisano
je da se psi goniči mogu koristiti u lovištu samo nakon
dobivene dozvole korisnika lovišta.
U svezi s naprijed navedenim, prilikom vršenja redovitih
inspekcijskih kontrola lovačkih društava ovaj će inspektorat
posebnu pozornost posvetiti kontroli izdavanja propisane
dokumentacije potrebne za lov i iznošenje divljači iz lovišta,
te izvještajima o obavljenom lovu.
Glavni federalni šumarski i lovni inspektor UPOZORAVA da
će se protiv prekršitelja navedenih propisa poduzimati vrlo
oštre mjere koje mogu dosezati i do zahtjeva za oduzimanje
prava korištenja lovišta.
GLAVNI FEDERALNI ŠUMARSKI I LOVNI INSPEKTOR
Muhamed Hodžić
Sarajevo, Turhanija broj: 2, Tel.: +387 33 563 360, Fax: +387 33 563 361
9
LOVIŠTE
ZIMSKA HRANIDBA DIVLJAČI
Hranjena je divljač jača,
otpornija i boljega zdravlja
Hrana koju izlažemo divljači mora biti zdrava – ne smije biti pljesniva, gnjila, trula, sijeno se
ne smije prašiti. Jer, divljač je prisiljena jesti ono što nađe, ali nenavikla na lošu hranu, dobije
teške probavne smetnje, a može i uginuti
S obzirom na doba godine, ovdje će biti riječi o zimskoj
prehrani ili, bolje rečeno, dohrani divljači.
ZNAČENJE ZIMSKE HRANIDBE
Mladen Bešlić
U
jesen, kad zahladi, smrzavaju se mnoge jednogodišnje
biljke i nadzemni dijelovi
dvogodišnjih i višegodišnjih biljaka,
a drvenaste listopadne vrste ostaju
bez lišća. Većina insekata tada ugiba, a ono što ostaje duboko se zavuče pod zemlju ili se skrije ispod
kore nekoga drveta. Tijekom ovih
promjena ili poslije njih, počinje
padati snijeg, jedno od glavnih obilježja druge polovine jeseni i zime, a
u planinama i dobrog dijela proljeća. Snježni pokrivač donosi mnoge
promjene divljači i mnogo zanimljivosti lovcima. Velika količina hladnoga snijega snižava temperaturu,
najčešće ispod ništice. Tada je tlo
zamrznuto i divljač teško dolazi do
hrane. Tanki sloj snježnog pokrivača
10
čini nedostupnom hranu jarebici i
fazanu, a deblji sloj papkastoj divljači. Razumije se, lovci pomažu prihranjivanjem na određenim hranilištima, i to ne samo kad ima snijega
nego tijekom cijele zime, do sredine
proljeća.
Zna se da su četiri čimbenika
prijeko potrebna za normalan broj
i razvoj plemenite divljači: osiguranje mira u lovištu, uvijek dostupna
voda, sol kao neizostavni dodatak
hrani i, na kraju, obilje ljetne i zimske
hrane. Kad posve letimično analiziramo bilo koji od ova četiri jednako
bitna čimbenika, uvidjet ćemo da
ih priroda zadovoljava samo djelomice, ostavljajući lovcu pune ruke
posla, ali i odgovornost za dobrobit
prirode i divljači.
Divljač zimi treba kvalitetnu hranu za održavanje organizma i da u što boljoj kondiciji uđe u vrijeme kad izvodi
podmladak, a za neke, koja u razdoblju zime stvaraju trofeje, da se što bolje razviju.
Srneća divljač, divokoze i divlje svinje bremenite su u
tijeku zime, srndaći stvaraju rogove, a zečevi počinju s parenjem, nošenjem i donošenjem mladih još u tijeku zime.
Fazani, jarebice poljke i kamenjarke, odmah po prestanku
zime odvajaju se u parove i počinju razmnožavanje. Zimi
teško nalaze kvalitetnu hranu, jer u tom razdoblju vegetacija miruje a snijeg pokrije ionako oskudnu hranu, pa je
potrebna zimska dodatna prehrana njih i skoro sve divljači,
zavisno od količine i dužine trajanja snježnog pokrivača prirodne hrane do koje divljač može doći kad nema snijega.
Ako se ustanovi da u lovištu nedostaju izvjesni hranjivi sastojci ili ako neku divljač (fazane, jarebice, divlje svinje, jelene) želimo okupiti u dijelu lovišta, zadržati je da ne odlazi iz
njega, da ne čini štete na okolnim usjevima, može se pristupiti zahvatima popravljanja krmne osnove. Popravka prehrambene baze vrši se sadnjom pogodnih kultura, krmnog
bilja ili drveća i žbunja po lovištu, ako nam za tu svrhu stoji
na raspolaganju slobodno zemljište.
Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja, a
očita je neposredna korist u tome što zadovoljna divljač
rijetko napušta „restoran“ u kojem se dobro hrani, tj. neće
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVIŠTE
VRSTA HRANE
Divljač
Zrnata sočna kabasta
Sol
kg po grlu na dan
kg po grlu godišnje
Obični jelen
1
3
1
3
Srna
0,5
1
0,5
1
Divlja svinja
1
0,5
0,5
1
Muflon
0,8
1
1
1
Tabela količinskog normativa za prehranu pojedine vrste divljači.
izići izvan granica lovišta s dosta raspoređenih hranilišta.
Valja imati na umu da je uvijek bolje postaviti više manjih hranilišta nego jedno veliko.
VRSTE I NAČINI HRANIDBE
Konstrukciji različitih hranilišta treba posvetiti posebnu
pozornost, a njihov broj u lovištu ovisi o procijenjenom
broju divljači.
Za divlje papkare treba podignuti jedno dobro opskrbljeno hranilište, za pet do deset jedinki. Jednim hranilištem
zadovoljit ćemo petnaestak zečeva, dvadeset do trideset fazana te tri jata poljskih jarebica. Jasno, s gradnjom hranilišta
ne treba oklijevati, ona moraju biti gotova već u ranu jesen,
kako bi se do zime divljač na njih posve priviknula.
Prihranjivanje divljači najbolje je vršiti prirodnim putem,
jednogodišnjim i višegodišnjim remizama i poboljšanjem
hranidbenih prilika u staništu i drugim prirodnim načinima
ili, pak, izlaganjem gotove hrane za divljač.
Hranilišta su natkriveni manji prostori u prirodi ispod
kojih izlažemo hranu.
Razlikujemo hranilišta za krupnu i hranilišta za sitnu divKemijski sastav
Kalorije
Bjelančevine
Ugljikohidrati
Masti
Vlakna
Minerali: Ca, P, Fe, Mg,
Zn, K Vitamini: A, B1,
B2, B5, B6, D, E
ljač. Prema vrsti hrane prilagođavamo i hranilište, tako za krupnu divljač
izlažemo kabastu hranu, gomoljače
i žitarice. Za kabastu hranu (sijeno,
djetelinu…) pravimo natkrivene jasle, tako da hrana ne kisne. Najčešće
ispod njih napravimo korito u koje
stavljamo žitarice i gomoljastu hranu
(repa, mrkva) ili kesten, žir, bukvić.
Za prehranu divljih svinja možemo iskoristiti izbušene metalne
bačve koje napunimo određenom
žitaricom, tako one valjanjem isipaju sadržaj koji može dugo potrajati
a biti svjež.
Gdje je veća koncentracija divljači pomažu automatska hranilišta
i ona s pomičnim krovom, a i hranilišta sa skladištem. Ako ih nema,
hranu treba svakodnevno iznositi i
dopunjavati ih.
Za sitnu divljač postavljamo gotovu zrnastu hranu (žitarice) i gomoljastu (repa, mrkva) ili, pak, još bolje
zasijavamo jednogodišnje remiza
pšenicom, kukuruzom, raži, ječmom,
stočnim keljem, zobi. Ona tu pronalazi sigurnu hranu, a ujedno joj je takvo
tlo odličan zaklon od grabežljivaca.
ČIME HRANITI DIVLJAČ
Bez obzira na već uvriježenu
kj
%
%
%
%
Kukuruz
1515
12
70
5
12
Pšenica
1322
12
61
2
10
Ječam
1339
10
64
2
10
Zob
1499
12
60
7
5,5
Suncokret
2531
22
12
49
6,3
%
1
15
14
15,5
10,7
Tabela kemijskog sastava hrane namijenjene za prehranu divljači pokazuje nam njezinu kvalitetu i sveukupnu vrijednost,
odnosno značenje raznovrsnosti prehrane.
www.lovackisavez-hb.ba
kombinaciju suhog sijena i kukuruza u zrnu i klipu, ječma, suncokreta,
izbor je ipak mnogo širi. Divljač se
može hraniti divljim keljem, stočnim
keljem, repom, čičokom, različitom
kabastom krmom i koncentriranim
krmivima, voćem (jabuke, kruške).
Dakako, ne treba zaboraviti ni kesten bukvić ili žir, te sitno zrnaste žitarice zajedno s pljevom. Zečevima
će goditi ako im se u sijeno doda
pokoja korjenjača ili gomoljača, a ni
glavicu kupusa neće odbiti.
Hrana koju izlažemo divljači
mora biti zdrava – ne smije biti pljesniva, gnjila, trula, sijeno se ne smije
prašiti, jer divljač je prisiljena jesti ono
što nađe, ali nenavikla na lošu hranu,
dobije teške probavne smetnje, a
može i uginuti. Vrlo je bitno da hranilišta imaju uvijek hranu, jer hranilišta bez hrane ničem ne služe i ona
će zasigurno otjerati divljač na druga
mjesta u potrazi za hranom.
SOL
Sol je najznačajniji mineral u prehrani divljači, može se reći nužan,
posebno kod krupne. U nedostatku
soli, divljač ima lošiju probavu, slab
apetit i nedostatak nekih kemijskih
elemenata koje divljač u prirodnoj
hrani ne nalazi u dovoljnim količinama, osobito zimi. Ona ima i te kako
značajnu ulogu u izgradnji tjelesne
mase – mišića, kostiju, rogova.
Sol je potrebna u lovištu tijekom
cijele godine. Zato je nužno izgraditi
dovoljan broj solišta, iz kojih divljač
uzima i liže sol koliko joj je potrebno,
odnosno koliko joj organizam traži.
Tijekom godine jelenu je potrebno oko 3 kg, lopataru 2 kg, a srni
1 kg soli.
Sol se izlaže o obliku blokova ili
koluta ili pak mljevena u posebnim
solištima.
11
LOVIŠTE
Solišta mogu biti na zemlji, na
nisko odrezanom panju ili, pak, podignuta na visinu do 1,5 metra.
Na odrezano stablo nabijemo šupljikavu cijev napunjenu sitnom solju
ili kolut nataknut na račvu. Njih će kiša
i vlaga ispirati, a slana će voda teći po
stablu koje će divljač lizati.
Solila postavljamo u šumi blizu premeta divljači, u blizini pojila
i nedaleko od hranilišta, kako bi je
divljač mogla lako pronaći. Kad jednom pronađe solilo, lako ga ne zaboravlja i nakon uklanjanja još dugo
dolazi kopati na to mjesto. (SLIKA 5.)
PRIPREMA HRANE
Ipak, uzgoj ili skupljanje hrane
iziskuje trud tijekom mjeseci kad
je zima još daleko. Primjerice, stočni kelj ili repa uzgajaju se postrno,
dakle početak uzgoja je u srpnju,
poslije žetve glavnih ratarskih usjeva. Uz pravilno siliranje, stočni je kelj
vrlo ukusna zimska hrana za divljač,
puna visoko vrijednih bjelančevina.
Sijeno se za zimsku prehranu
skuplja već od svibnja. Dobro prosušeno, sadrži tek 15 posto vlage,
što je preduvjet za dugo čuvanje.
Čičoka (neki je još zovu divlji
krumpir) je veoma zahvalna za hranidbu divljači, posebno zeca, srne
i divlje svinje. Može uspijevati gotovo svuda, otporna je na bolesti
i sušu, a uz minimalan rad i male
troškove, daje siguran prinos. Zec
i srna brste njezino lišće u vrijeme
vegetacije, a divlja svinja rujući vadi
gomolje iz zemlje (često napravi
velike kratere u potrazi za podzemnim izdancima).
Na ovome mjestu valja podsjetiti na jedan od mogućih
načina dodavanja soli. Naime, uz njezino izlaganje u solištima ili u obliku tzv. stočne soli (u kamenu), sol se može
dodavati i kao slana otopina kojom se škropi suha voluminozna hrana, primjerice sijeno.
Na kraju, lovce treba podsjetiti da u zimama s visokim
snježnim pokrivačem ili, pak, s ledenom pokoricom, prilaze
do hranilišta valja održavati što čišćim, kako bi divljač mogla doći do njih.
LOVIŠTA POD SNIJEGOM I PRIHRANA DIVLJAČI
Prihranjivanje treba prilagoditi
uvjetima u lovištu
Tomislav Mihaljević
S
dolaskom zime, dodatni izvori
hrane divljači trebali bi poslužiti stvaranju masnih naslaga,
kako bi u zimu ušla u dobroj kondiciji. Dobro uhranjena divljač, u
doba većega snježnog pokrivača
miruje u zaklonu, racionalizirajući
tako potrošnju tjelesne energije i ne
iscrpljuje se tražeći hranu, a slabo
uhranjena i neprihranjivana divljač
u potrazi za hranom još više se iscrpljuje i slabi. Ovakva divljač svakako
je lak plijen predatora, a i podložna
je bolestima. S prihranjivanjem treba početi početkom jeseni, tako će
divljač znati gdje može naći hranu
kad joj stvarno zatreba. Teorija i
praksa pokazale su da divljač koja
nije pravilno i pravodobno prihranjivana u zimskom razdoblju, migrira u druga lovišta i ako tamo nađe
12
dovoljno hrane i mira, tamo i ostaje. Hranilišta trebaju biti smještena
prema rasprostranjenosti divljači
kojoj se hrana iznosi. Nije potrebno posebno naglašavati da su bolja
natkrivena hranilišta, u kojima hrana
ne može kisnuti i kvariti se. Ipak, najvećom se greškom može smatrati
iznošenje nekvalitetne hrane za divljač, bilo da je riječ o sijenu, kukuruzu ili vrlo rijetko o silažnoj hrani.
jenastih treba davati stočnu repu, mrkvu, stočni kelj i čičoku.
Količina hrane za, primjerice, 100 zečeva mogla bi izgledati ovako: oko 5 kg sijena, 3 kg zrnaste i 5 kg korjenaste
hrane na dan. Dakle, potrebe hrane u jednom lovištu izračunavaju se na osnovi broja dana za prihranu i brojnog
stanja zeca pred korištenje, primjenjujući ovakav normativ
utroška hrane. Osim ovih osnovnih vrsta hrane, zečevi rado
jedu i grane mekih stabala topole i vrbe, pa je dobro povezati snopiće nakresanih grančica i postaviti ih na visini
dostupnoj zečevima, čime ćemo im upotpuniti hranidbu, a
zasigurno i smanjiti štete na mladim voćkama.
PRIHRANJIVANJE ZEČEVA
PRIHRANJIVANJE SRNEĆE DIVLJAČI
Za dvadesetak zečeva dovoljno
je jedno hranilište, a koliko ih treba
biti u lovištu, svakako zavisi o bonitetnom razredu, odnosno broju jedinki na 100 ha.
Osnovne vrste krmiva za zeca su
kvalitetno sijeno djeteline ili lucerke,
od žitarica kukuruz ili zob, a od kor-
Rast mladih grla, razdoblje rasta rogovlja srndaća pa i
prestanak razdoblja embriotenije kod srna, negdje pred
kraj zime, glavni su razlozi za prihranu, jer i zahtijevaju pojačanu hranidbu u zimskom razdoblju.
Kvalitetna hrana mora biti zastupljena u hranidbi srneće
divljači, između ostalog i zato što ona već u prvoj godini života formira 80 posto tjelesne mase pa se izgubljeno u prvoj godini života ne može nadoknaditi. Od mineralnih tvari,
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVIŠTE
PRIHRANJIVANJE DIVLJIH SVINJA
nužno je iznositi sol u solila tijekom cijele godine, a osobito
u doba mijenjanja dlake. Od ostalih minerala najvažniji su
kalcij i fosfor, kao i vitamini D i A. Smatra se da je za gradnju srednje kvalitetnog rogovlja dnevno potrebno po 2,5
grama soli, kalcija i fosfora, a za vrhunski trofej potrebno je
dnevno 4 grama kalcija i fosfora, uz osnovne hranjive tvari.
Sve ovo nameće zaista strog kriterij za kvalitetu prihrane
srneće divljači, a srne su i veoma probirljive pri uzimanju hrane. Od kabastih krmiva, za srneću je divljač najbolje sijeno
djeteline lucerke, dobro livadsko sijeno i lisnik. Davanje lošeg
sijena nepotreban je trošak, jer srne ga neće jesti. Bitno je
također da sijeno u stogu ili hranilištu bude nabijeno, da ga
divljač uzima s izvjesnim naporom, jer to smanjuje rastur.
Sijeno koje iznosimo zimi upija veće količine vlage te
gubi kvalitetu i ukus i tamni. Za prehranu srna može poslužiti i žir, bukvica i kesten, ali trebaju se na vrijeme skupiti i
iznijeti u hranilišta.
www.lovackisavez-hb.ba
Osim kabastih krmiva, srnama
obvezno moramo u hranilišta stavljati
žitarice i korjenastu hranu u valov (korito), koji treba biti sastavni dio svakog
dobro izgrađenog srnećeg hranilišta.
Žitarice kao koncentrirana krmiva osiguravaju dovoljne količine energije, a
sočnim se hranjivima osigurava dovoljna količina vode za pravilnu probavu. Od žitarica, srnećoj divljači treba
davati kukuruz i zob, a od sočne hrane
stočnu repu, stočni kelj, čičoku i mrkvu. Bilo bi također poželjno u doba
rasta rogovlja (siječanj – ožujak) u hranilišta dodavati koncentriranu smjesu,
a isto tako i u vrijeme laktacije-dojenja
lanadi (svibanj – lipanj).
Uvjeti u pojedinim lovištima
znatno se razlikuju, prema tome
potrebno je osigurati prihranjivanje
u razdoblju od studenog do ožujka
(ovisno o debljini snježnog pokrivača i dužini zime).
Svinje se zadržavaju na hranilištu
više sati i tijekom noći se vraćaju nekoliko puta. Budući da se ponekad
porodične zajednice međusobno
ne podnose, treba dobro procijeniti
koliko je hranilišta potrebno na jednom području. Dodano krmivo treba rasporediti na što većoj površini,
jer krmače nisu blagonaklone prema nazimadi, neovisno o srodstvu.
Vrlo dobro rješenje za odrasle je
takozvani „valjak“ za hranjenje. Riječ
je o valjkastoj, metalnoj posudi iz
koje ispada kukuruz pri okretanju.
Za hranidbu se rabi i sitni industrijski krumpir, otpaci žitarica, voće
neprikladne kvalitete i žir. Preporučuje se hranilište postaviti na suhom
tlu (manja mogućnost invazije parazitima) i najmanje jednom godišnje provesti dezinfekciju nekim od
preparata. Drugi način prihranjivanja
je podizanje jednogodišnjih i višegodišnjih nasada, kao što su repa, stočni
kupus, kelj i kukuruz. Tijekom vegetacije potrebno je ove nasade zaštititi
ogradom ili električnim „pastirom“.
Konačno, treći način prihranjivanja je osnivanje hranidbenih putova.
Rade se na taj način što se pokraj
šumskih putova, prolaza, kaljužišta ili
na šumskim proplancima izoru brazde i u njih siju krumpir ili druga krmiva.
Ovo je vrlo efikasan način dopunskog
hranjenja, koji istodobno zadovoljava
potrebe svinja za rovanjem.
Polovinom rujna počinje jednolična prehrana, uglavnom žirom i
bukvicom, što dovodi do nedostatka bjelančevina, budući da je omjer
bjelančevina i škroba u navedenim
plodovima 1 : 16, tako da je u tom
razdoblju bitno obogatiti hranu
nekim proteinskim krmivom. Treba
voditi računa i o tome da se ovisno
o starosti i stupnju razvijenosti tijela
mijenjaju i potrebe za hranjivim tvarima. Tako u svinja u dobi do 4 tjedna primarno mjesto u razvoju imaju
kostur i mišići, a poslije raste količina
masnog tkiva.
Normativi hrane koja se planira, priprema i iznosi, ovise o broju
divljači, broju hranidbenih dana,
klimatskim uvjetima u lovištu, broju snježnih dana, ledenim kišama i
nizu faktora, a plan prihrane je složen i stručan zadatak u lovištu.
13
GRABEŽLJIVCI
JESENSKO-ZIMSKA LOVNA SEZONA
Jesu grabežljivci i štetočine,
ali imaju i dobrih strana
I vuk, i čagalj, i lisica, i kuna, i ris čine štete na divljači i domaćoj stoci. Tako gledano, trebalo
bi ih sve potamaniti. Ali, sve to treba gledati i iz drugoga kuta. U lovištima uvijek ima slabih,
iznemoglih i bolesnih primjeraka divljači. Da ih nitko ne uklanja – a to čine ovi grabežljivci –
šume bi bile prepune svakojakih uginulih životinja, što bi uzrokovalo razne bolesti koje bi se
prenosile na stoku i na ljude
Dobroslav Vrdoljak
K
raj jedne i početak druge godine mnogim je lovcima najznačajniji dio lovne sezone. Ovih
je dana pri kraju lov na zeca i još
neku nisku divljač, a dolazi najbolje
vrijeme za lov divljih svinja. Divlja je
svinja u posljednje vrijeme u mnogim našim udrugama divljač koja
se najradije lovi. Možda je razlog i u
tome što je u svim lovištima u BiH,
bila ona nizinska, brdska ili planinska, ima sve više. Istodobno, u mnogim se lovištima sve manje lovi zec,
bilo zato što ga sve manje ima, bilo
zato što se lovci, posebice mlađi,
sve više žele ogledati u lovu na crnu
divljač. Loveći divlje svinje, često se,
usputno, puca i na neke od grabežljivaca. A od njih, u našim lovištima
najviše ima vuka, lisice, čaglja i kune,
a u nekim se krajevima pojavljuje i
ris. Negdje ih je više, negdje manje,
za neke su lovci zainteresirani, za
neke i nisu. U zimsko doba znaju se
u nekim udrugama organizirati i posebni, skupni lovovi na grabežljivce,
najčešće na vuka. Mnogi lovci gore
od želje odstrijeliti vuka, jer je vuk
ipak najveći grabežljivac u našim
lovištima. Opjevan je u pjesmama,
priče se o njemu pričaju, najčešće s
dosta mašte i neistina. Ljudi s ruralnih područja imali su velikih problema s vukom, nanosio im je goleme
štete na stočnom fondu.
VUK (Canis lupus )
Vuka ima u cijeloj Europi, Aziji
i Sjevernoj Americi, i svugdje mu
je ćud ista, ona vučja. Opaka je to
zvijer, ali i dovoljno lijepa, i skoro
svaki lovac rado bi je odstrijelio. U
našim je šumama nekada bio velik
broj vukova. Nažalost, postojeći po-
14
datci nisu bili najtočniji i pravi broj
vukova nikada nismo znali. Brojnost
se najčešće procjenjivala na temelju prijava počinjenih šteta i broja
odstrijeljenih primjeraka. Do donošenja Zakona o lovstvu FBiH, 2005.
godine, vuk je bio kod nas nezaštićena divljač, a novi ga je zakon zaštitio lovostajem. U nekim susjednim
zemljama lov na vuka drukčije je
reguliran, pa je u Hrvatskoj od 1995.
godine pod zakonskom zaštitom, u
Crnoj Gori dopušten je samo higijenski odstrel, u nekim ga zemljama
Europe nema, pa ga i ne love. Zapravo, bilo ga je i u tim zemljama,
ali je bezrazložno istrijebljen. U BiH
vuka nema uz rijeku Savu. Može se
reći da od 1998. do 2008. nijedan
vuk nije primijećen niti odstrijeljen
sjevernije od crte Bosanska Dubica
– Prnjavor – Derventa – Gradačac
– Bijeljina. Evidentirano je da je od 1880. do 1907. odstrijeljeno, odnosno uništeno 15.447 vukova, što je oko 550
primjeraka godišnje. Procjenjuje se da je u tom razdoblju u
BiH bilo oko 1000 vukova. U to vrijeme, a i poslije, u narodu
se cijenio lovac koji odstrijeli vuka, i on je posebno darivan.
Vučju su kožu nosili kroz sela i dobivali darove.
Između Prvoga i Drugoga svjetskog rata broj vukova je
stagnirao, a poslije Drugoga svjetskog rata pojavio se u velikom broju. Zbog velikih šteta koje su vukovi činili stočarstvu
te pod pritiskom javnosti, Vlada BiH donijela je Uredbu o
trovanju vukova, u cilju smanjenja njegova brojnog stanja.
Od 1946. do 1953. u BiH je provedena nezapamćena kampanja uništavanja vuka svim raspoloživim sredstvima i metodama. Svi lovočuvari i šumari koji su se bavili lovom bili su
educirani kako postavljati otrovne meke (sa strihninom ili
cijanvodikovim ampulama), kako postavljati različite zamke
ili gvožđa. U tom je razdoblju uništeno preko 5500 vukova.
Bilo je stradavanja i ostalih zvijeri, stoke, pa i ljudi. Sada se
cijeni da u BiH nema više od 300 do 350 vukova.
Vuk jest najveći i najopasniji predator u našim lovištima
i on praktički nema neprijatelja, ali nisu točne sve priče o
njemu. Hrani se svime što stigne uhvatiti: srnu, divokozu,
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
GRABEŽLJIVCI
muflona, divlju svinju, lisicu, zeca, od domaćih životinja:
ovcu, kozu, tele, magarca, konja (osobito ždrijebe), a u nedostatku svega nabrojanog ide i na niže vrste, pa i na strvine. Vuku je posebna poslastica pas, ali i pas ne voli vuka. Ne
zna se otkuda tolika netrpeljivost tako bliskih srodnika. Manji psi i oni manje ratoborni kad osjete vuka u svojoj blizini,
bježe glavom bez obzira. Veći psi i tornjaci ulaze u borbu
s vukom, pa on njih radije izbjegava. Čovjeka ne napada,
respektira ga, pa se u posljednjih sto godina ne bilježi da je
vuk napao čovjeka.
Postupamo li pravilno s vukom u posljednjih 50-ak
godina? Na ovo je pitanje teško izravno odgovoriti, ali je
sigurno da će različite grupacije i udruženja građana različito odgovoriti na njega. Za neke je vuk štetočina koju treba
istrijebiti. Za druge je, pak, vuk simbol prirode i divljine, i za
njih od vuka nema ljepše zvijeri u našim šumama. Mislim
da je istina negdje između. Mijenjaju se zakonski propisi
koji se odnose na vuka, mijenja se i svijest građana, a posebno se odnos prema vuku mijenja kod mlađe populacije.
U suvremenom civiliziranom svijetu razdoblje bjesomučnog uništavanja vuka je prošlost. Njegov broj i njegova
rasprostranjenost stalno se povećava. Da bi mu se osigurao
opstanak, potrebno je suštinski mijenjati stav prema vuku.
Treba voditi evidenciju i utvrditi točne podatke o broju vukova u lovištima, o štetama koje on čini na lovnoj divljači
i na stoci. Tek nakon stvarnog uvida u njegovu brojnost i
štetnost, mogu se donijeti pravilne procjene o njegovoj koristi ili štetnosti.
Vuk je, nesumnjivo, koristan u lovištu, bez obzira na štete koje nanosi, ali se njegov broj mora svesti na podnošljivu
mjeru.
ČAGALJ-ŠAKAL (Canis aureus )
Osim vuka, potrebno je navesti još neke grabežljivce u
našim lovištima. Čagalj je zvijer kojoj je pradomovina južna
i zapadna Azija, ali se postupno širi i na ostale dijelove Azije
i u Europu. Južne dijelove Europe odavno je naselio, a u
posljednje vrijeme sve je češći gost na jadranskim otocima,
u Dalmaciji, Lici, Hercegovini i zapadnoj Bosni. Prijeti opasnost da naseli i ostale dijelove BiH.
www.lovackisavez-hb.ba
Ovaj grabežljivac je po visini i težini između vuka i lisice, pa mu težina
ne prelazi 20-ak kilograma. Po načinu
života i prehrani, sličan je lisici. Lovi
noću, u čoporima, a danju se odmara u brlogu. Bezobrazan je i drzak
grabežljivac. Napada sve što može
svladati: srne (posebice lanad), ovce,
koze, jarad, janjad, zeca, sitnu perad i
glodavce. Rado ide na strvine.
S obzirom na blisku srodnost sa
psom, parenje i skotnost su im jednaki. Više jede lešine i otpatke u blizini naselja. Velika je opasnost stočarima jer im nemilosrdno napada
stada ovaca i koza. Tamo gdje živi,
lako se prepoznaje po svom dugom
i otegnutom zavijanju.
LISICA (Vulpes vulpes)
Opisivati lisicu suvišan je posao, ona je veoma dobro poznata
svakom lovcu. To je zvijer s bezbroj
lukavstava, mogla bi ih pozajmiti i
drugim životinjama. Osjeti su joj neobično izraženi, pa je s njom teško
uspoređivati neke druge životinje.
Ne zovu je bez razloga „teta lija“.
Najvećim dijelom godine hrana
su joj miševi, voluharice, žabe, puževi, rakovi, insekti i lešine. Lija tamani
ptičja gnijezda pa jede jaja, a i mlade ako su se izlegli. To je posebice
nezgodno za ptice koje se gnijezde
na zemlji (fazan, jarebica, patka, guska…), jer ih lako pronalazi. Posebno
je opasna dok odgaja mlade. Brižna
je majka, pa donosi velike količine
hrane, koju lisičići ne mogu ni pojesti. U to doba sve što može svladati
donosi u jazbinu. Jazbine najčešće
otima od jazavca, malo ih preuredi i
napravi na njima još nekoliko otvora
za bježanje ako dođe u opasnost. O
lisici kruži bezbroj priča, ali uvijek je
naglašena njezina dosjetljivost, lukavstvo i drskost.
Najviše strada u vrijeme lova na
nisku divljač, jer je lovački psi rado
pronalaze i gone. Iako se dobro skriva i zavarava trag, tada naleti lovcu
na nišan. Dok joj je krzno bilo na cijeni, mnogo je lisica stradalo ponajviše zbog dobre prodaje njezina krzna. Prije 50-ak godina bilo je malo
udruga u kojima se ne bi odstrijelilo
lisica koliko je i lovaca u njima. Seoski živalj lisici najviše zamjera upade
u peradarnike i torove i uzimanje
ponajboljih koka i janjadi. No, ona
čisti okoliš od strvina i bolesnih životinja, pa bi je trebalo osloboditi
od bjesomučnog proganjanja. Iako
je posljednjih godina nitko ne lovi
radi krzna, ipak ih u jednoj lovnoj
sezoni mnogo strada. Lovci tako
daju loš primjer, jer poslije odstrela
najčešće nitko o njima ne vodi brigu i one ostaju tamo gdje su i odstrijeljene. Bez obzira na sve njezine
nevaljalosti, lisicu bi trebalo planski
loviti. Potrebna je u lovištu, ona je
„šumski doktor“, a zna se da su svi
doktori potrebni.
KUNA (Martes martes)
Među najznačajnijim i najopasnijim štetočina u lovištu su kuna
zlatica i kuna bjelica (Martes foina).
To je ujedno i najmanja štetočina,
težina joj je jedva 2 kg, a dužina do
80-ak cm, s repom. Znali su se uloviti
i primjerci od 105 cm, ali to je prava
rijetkost. Takve kapitalne primjerke
stari su krznaši zvali krstašima. Teško
je opisati njezinu hitrost i spretnost
u preskakanju s drveta na drvo. Vrlo
je radoznala. Sakrije se između grana i uporno promatra tko se kreće
oko „njezinih dvora“. Živi svugdje,
najradije u duplji staroga drveća, a u
nedostatku takvih skloništa prisvaja gnijezda vjeverice ili neke veće
ptice. U posljednje vrijeme česti
su stanari u napuštenim kolibama,
kućama, štalama, šupama, u gomili
drva ili kamenja. Hrana joj je: pacov,
miš, kunić, zec, ptice i ostala živina.
Na žrtvu skače hitro, hvata je oštrim
zubima za vrat i presijeca joj krvne
žile. U stanju je na taj način svladati i
desetostruko veću žrtvu. Mnogo ne
jede, ali ubija mnogo. Od ubijene žrtve najčešće posiše malo krvi ili po-
15
GRABEŽLJIVCI
pucajući na nju. Neoštećenoj kuni bila je daleko viša cijena.
Što sada raditi s kunom? Krznaša više nema, poumirali su,
a novi se ne upuštaju u taj zanat, jer krzno kune skoro i ne
vrijedi. Kuna se doista namnožila. Zahvaljujući prekobrojnosti kune, zečeva i kunića sve je manje. Ona svoj jelovnik ne
mijenja. Nanosi štete i domaćoj peradi. Jedino je dobro to
da u prostorijama gdje se ona naseli više neće biti pacova ni
miševa. Za vrlo kratko vrijeme ona sve to potamani.
RIS (Linx linx)
jede mozak iz glave neke ulovljene
ptice. A kako tek progoni vjevericu!
S grane na granu, s drveta na drvo,
progoni je dok je ne ulovi. Kuna se
u posljednjih 20-ak godina iznimno
namnožila, a razlog je i u tome što
ona sada skoro i nema neprijatelja.
Njezino je krzno bilo na visokoj cijeni, pa su je i radi toga mnogo lovili.
Sada je i njezino krzno i krzna ostalih
krznaša izgubilo vrijednost, pa nitko
nema interesa da je samo zbog toga
traži. A nekada, stari lovci krznaši tražili su je danima. Pamtili su njezina
gnijezda i obilazili ih u vrijeme kad
je krzno najbolje, u siječnju i veljači.
Za jedno krzno kune mogli su platiti lovačku članarinu, sve streljivo za
godinu dana i opet da im ostane za
jedne opanke. Bilo je i onih okorjelih
lovaca na kune koji su je hvatali golim rukama, da joj ne oštete krzno
IZVJEŠĆE O TAMANJENJU ŠTETOČINA,
koje je, godine 1951., donio Savez lovačkih društava NR BiH
Hajke na vukove održavane su u mnogim područjima NR BiH.
Lovci su se odazivali pozivima na hajku, ali hajkači – iako je baš njihova stoka bila ugrožena od vukova – nisu se odazivali. Ako i jesu,
bili su nedisciplinirani, kasnili su, što je utjecalo na slab uspjeh hajke.
Odstrijeljen je poneki vuk, ali je sve to neznatno prema broju vukova
na našem području, koji čine goleme štete kako našim lovištima, tako
i stočarima našega kraja. U tijeku jedne godine, 1950., vukovi su uništili 29.980 ovaca, 2370 koza, 4800 goveda, 1850 konja, 1450 mazgi i
magaraca i 1270 svinja.
To su bile milijunske štete, za koje su i lovci djelomično bili odgovorni.
Tada se kao najefikasnije sredstvo za tamanjenje štetočina, osobito vukova, pokazao otrov.
Godine 1947. održan je u Sarajevu tečaj za „tamanjenje štetočina“.
Pohađali su ga lovci – po jedan iz skoro svakoga lovačkog društva – i
tako su društva dobivala osposobljenog lovca za rukovanje otrovom,
što im je omogućilo da svoja lovišta uspješno očiste od štetočina i u
njima omoguće uzgoj i normalan razvoj divljači.
Osim hajki i trovanja štetočina, svim je lovačkim društvima preporučeno da uništavaju podmladak vukova u leglu, da se vuci hvataju u
gvožđa i druge zamke, da se čekaju kod krvi i strvina, itd.
Prema podacima istoga saveza, u 1952. godini odstrijeljeno je ili utamanjeno 1767 vukova, 10.501 lisica, 1760 kuna zlatica i 683 kune bjelice.
M. Bešlić
16
Ris je jedna od najzanimljivijih zvijeri u Europi, ali je, nažalost, skoro iščezla. Prije 50-ak godina smatralo se da ga
ima još jedino u Makedoniji. Ris je ponovno naseljen u Sloveniji početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u
blizini Gorskoga kotara, pa je ubrzo prešao u Hrvatsku. On
rado ide za hranom i za mirnijim područjima, pa se spustio
ubrzo u Liku i Dalmaciju.
Već duže vrijeme naši se lovci susreću s risom u šumama BiH. Neki su primjerci i odstrijeljeni. Nailazilo se i na mrtve primjerke divljači koju je ris zaklao.
Ris dostiže dužinu od 130 cm, a težinu i do 25 kg. Visina mu je oko 75 cm, što mu omogućava kretanje po
dosta visoku snijegu. On je naša najveća mačka. Ima tri
karakteristična znaka prepoznavanja: kratak rep, zaliske i
čuperke crnih dlaka na vrhu šiljatih ušiju. Staništa su mu
veliki kompleksi starijih šuma. Dobro mu je razvijen sluh, a
nešto slabije njuh i vid. Plijen čeka skriven u krošnji drveta
ili iza nekog panja. Skače na žrtvu i odmah je zakolje. Ako
sve odmah ne pojede, vraća se dovršiti započeto. Hrani se
uglavnom srnama, kozama i divokozama, ovcama, pa i lisicama, te i drugim nižim vrstama divljači. Živi do 14 godina,
ako ranije ne ugine, jer i on obolijeva od bjesnila. Ris, osim
čovjeka, gotovo i nema neprijatelja, jer ga vuk ne napada
osim u čoporu. S obzirom na to da ris tek naseljava lovišta
u BiH, prerano bi bilo govoriti o štetama koje nanosi našem
lovstvu i plemenitoj divljači u lovištima, pa neka ta procjena
ostane za neko drugo vrijeme.
Svi nabrojani predatori ujedno su i najveći grabežljivci u našim lovištima. Svi su u lancu prehrane uglavnom
mesožderi. Napadaju divljač, a i stoku. Čine štete na obje
strane. Ako tako gledamo, trebalo bi ih sve potamaniti.
Ali, imaju oni i dobrih strana. U lovištima uvijek ima slabih
i iznemoglih primjeraka, bolesnih jedinki. Da ih nitko ne
uklanja, šume bi bile prepune svakojakih uginulih životinja, što bi uzrokovalo razne bolesti koje bi se prenosile
na stoku i na ljude. Ovi nam grabežljivci osiguravaju da
u lovištima nema slabih, nemoćnih, sakatih, šmrljavih i
tko zna kakvih sve primjeraka, koji nisu sposobni za život
a kamoli da u reproduktivnom ciklusu donose na svijet
zdravu mladunčad. Problem je kad se grabežljivci toliko
namnože, da dođe do poremećaja prirodne ravnoteže.
Tada nekih vrsta nestaje.
Na nama lovcima i ljubiteljima prirode zadatak je da
do toga ne dođe. Mora se pratiti stanje i brojnost svakoga
predatora i ne smije se dopustiti poremećaj ravnoteže u
prirodi. Ako se želi uspješno gospodariti lovištem, svake
se godine mora planirati koliko koje divljači treba naseliti,
koliko koje divljači treba odstrijeliti, te koliko koje divljači
treba privremeno zaštititi. Mora se priznati da u nekim našim sredinama još ima lova i odstrela „napamet“, bez plana
i brojanja, držeći se samo broja dana koji su kalendarom
određeni za lov neke divljači. U odnosu na nekada, sada
je stanje daleko bolje, ali ima još prostora za stvaranje više
reda, za mijenjanje odnosa lovac – divljač – priroda.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVNA DIVLJAČ
JELEN LOPATAR (Dama dama L.)
Atraktivna i izuzetno cijenjena
krupna divljač
Jelen lopatar najprikladnija je jelenska vrsta za uzgoj u ograđenom prostoru. Uzevši u obzir
skromnost stanišnih zahtjeva, otpornost na bolesti, visoku plodnost i brz rast i razvoj te relativno veliku prilagodljivost na postojeće uvjete života, ova vrsta jelena ima izrazitu prednost
u odabiru za umjetni uzgoj
Mr. sc. Ivan Jurić
J
elen lopatar (Dama dama), kojeg nazivamo još lanjac
ili šarenac, pripada redu papkara (Arctiodactyla), podredu preživača (Ruminantia), porodici jelena (Cervidae) i
rodu (Dama). Potječe iz istočnog Sredozemlja. Rimljani su
već u 3. stoljeću naselili njime neke svoje provincije (područje današnje Španjolske, Francuske i Njemačke) i poslije
ga prenijeli na područje Engleske. Danas je rasprostranjen
gotovo u cijeloj Europi, osim Islanda, sjeverne Skandinavije,
sjevera Rusije te Grčke. Osobito je brojan u Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Danskoj. Najčešće je u ograđenim lovištima i uzgajalištima, ali i u otvorenim šumskim
područjima. U susjednu Hrvatsku i Srbiju lopatar je unesen
sredinom 19. stoljeća. U Bosni i Hercegovini lopatar je uzgajan u Bugojnu, a u poslijeratnom razdoblju uzgaja se u
ograđenom lovištu Rakovica na području općine Ilidža i na
privatnoj farmi kod Gornjeg Vakufa. U lovište Rakovica, u
organizaciji JP „Sarajevo-šume“, godine 2005. nabavljena je
potrebna uzrasna struktura matičnog stada iz Hrvatske. Danas ovo lovište, na površini od 190 ha ograđenog prostora,
ima oko 135 jedinki. Opredjeljenje investitora za uzgoj jele-
www.lovackisavez-hb.ba
na lopatara u lovištu Rakovica je da
osim lovnog i ekonomskog značenja zasigurno ima i valorizaciju lovnog turizma kao i povećanje jedinki
za rasplod, kako u županiji/kantonu
Sarajevo, tako i u drugim područjima Bosne i Hercegovine.
VANJSKI IZGLED I OPIS
Jelen lopatar manji je od običnog jelena. Dužina je tijela od 90 do
150 cm, rep je dugačak od 10 do 23
cm, a visina je u grebenu do 110 cm.
Težina jelena kreće se od 60 do 90
kg, a ženke oko 50 kg. Veličina i težina znatno ovise o staništu, prehrani, gustoći populacije i nizu ostalih
čimbenika. Boja dlake lopatara ljeti
je svijetlokestenjasto-smeđa, s tamnom prugom na hrptu. Na tijelu
se ističu bijele pjege, koje se prema
vratu gube a u donjoj trećini ograničava ih svijetla uzdužna pruga. Donji dio vrata, prsa i noge su svjetliji,
trbuh je bijel. Stražnji dio tijela, ogledalo, s obje strane ograničen crnom
prugom, rep je s gornje strane smeđecrne, a s donje bijele boje. Zimska
dlaka je jednolično sivo smeđa, po
hrptu tamnija, prema trbuhu svjetlija, a trbuh i stražnji dio, ogledalo,
bijeli. Treba reći da opisana boja dlake varira, ovisno o staništu i starosti
jedinke. Jelen lopatar ima 32 zuba,
zubna formula glasi: I 0/4, P 3/3,
M 3/3. Sva osjetila lopatara dobro
su razvijena, a vid mu je razvijeniji nego u običnog jelena. Papci su
slični papcima običnog jelena, ali su
manji, izduženiji, zašiljeniji s prednje
strane, pa su im takvi i otisci. Otisak
papaka prednjih nogu ima jajolik,
a stražnjih kruškolik oblik. Izmet
je oblikom i bojom sličan izmetu
običnog jelena, ali lopatarov ima na
tupom kraju manje udubljenje, a na
zašiljenom kraju izraženiji vrh koji
prelazi u šiljak.
Jedna od najznačajnijih karakteristika lopatara je morfološki vrlo
specifičan oblik rogova.
Oni se bitno razlikuju od rogova običnog jelena i unekoliko sliče
rogovima losa. Potkraj prve godine života, muškom teletu počinju
rasti prvi rogovi, i to su uvijek šiljci
dugački 3 do 12 cm, bez parožaka
ali s jakim vijencem. Prve rogove čisti od lika u kolovozu a odbacuje u
svibnju, potkraj druge godine života. Drugi rogovi, posebno u dobrim
stanišnim uvjetima, imaju razvijen
parožak nadočnjak i srednjak, a treći
i sljedeći rogovi se, iznad središnjeg
paroška, šire i dobivaju lopatast
izgled. Prednji je rub lopate ulegnut,
stražnji izbočen i nazubljen. Nove
lopate, koje se razvijaju u idućim
17
LOVNA DIVLJAČ
godinama, sve su duže, jače, šire
i teže i na njih otpada 2/3 dužine
roga. Razvoj rogova može biti vrlo
različit, ovisno o kvaliteti populacije,
staništu, razini intenzivnosti uzgoja,
pa vrhunac u razvoju rogova može
biti dosegnut između osme i desete
godine života ili, u nešto lošijim prilikama, između desete i dvanaeste
godine. Rogovi iznimno jakih jelena
lopatara dosežu težinu od 3 do 4 kg.
NAČIN ŽIVOTA,
PREHRANA I PONAŠANJE
Jelen lopatar je divljač krda, u
kojem živi cijele godine. Krda nisu
odvojena po spolovima, nego se sastoje od jedinki oba spola i različite
dobi. Jedino stariji jeleni žive sami i
pridružuju se krdima, odnosno košutama u vrijeme parenja. Nema
sklonosti migriranju, zadovoljava
se relativno malim životnim prostorom, što je jedan od glavnih razloga
njegova uzgoja u ograđenim prostorima. Svojim prehrambenim zahtjevima jasno pokazuje da potječe
iz šumsko-stepskih područja i skloniji je travama i zeljastu bilju nego
brstu drveća i grmlja. Osim trava i
raznih zeljastih biljaka rado jede žir,
različito šumsko sjeme, kestenje,
divlje voće i gljive. Na pašu izlazi u
ranim poslijepodnevnim satima,
a ujutro se na paši zadržava dosta
dugo, ako nije uznemirivan. Jedino
u lovištima s premalo mira izbjegava otvorene prostore do sumraka. Osim kretanja hodom, kasom
i trkom, za jelena lopatara karakteristično je odskakivanje s tla sa sve
četiri noge istodobno.
Nasuprot običnog jelena, jelen
lopatar se ne kaljuža. Pri dosezanju
hrane na šumskom drveću i grmlju,
koja mu je visoka, vrlo se uspješno
služi rogovima, a prilikom iskopavanja hrane, rogovima i papcima.
RAZMNOŽAVANJE
Ovisno o nadmorskoj visini, klimi i vremenskim prilikama, parenje
počinje početkom listopada, a u
nekim lovištima i potkraj listopada.
Parenje lopatara nazivamo rikom,
isto kao i kod običnog jelena i zvuči
više kao promuklo roktanje. Rika traje 20-30 dana i ovisi o vremenskim
prilikama u listopadu. Ričući jeleni
na mjestima parenja okupljaju košute i silovito se bore protiv svakoga
drugog ričućeg jelena koji im se želi
približiti i pruža otpor. S košutom
uvijek ostaje jači jelen koji iz borbi
18
izlazi kao pobjednik.
U otvorenim lovištima, u doba
parenja mužjaci u potrazi za ženkama prelaze udaljenosti i do 20 i
više kilometara. Jelen lopatar u rici
je temperamentniji i borbeniji od
običnog jelena. Tijekom razdoblja
parenja jeleni izgube 10 do 15 posto svoje težine, jer u to vrijeme uzimaju vrlo malo hrane, ali često piju
vodu. Košute spolno sazrijevaju u
drugoj godini života i uglavnom bivaju sve oplođene, a mužjak spolnu
zrelost dostiže u četvrtoj godini.
Gravidnost košute traje oko 240
dana, a oteli jedno tele (rijetko dva)
potkraj svibnja ili početkom lipnja.
Telad siše 3-4 mjeseca. Košute koje
se nisu parile u vrijeme rike najčešće se pare u siječnju i veljači. Potpuno se osamostaljuju nakon 9 do
12 mjeseci. Godišnji je prirast oko 75
posto od matičnog broja košuta.
teže je ocijeniti. Mlade košute imaju usku duguljastu glavu,
vitak trup i tanak vrat.
Pri utvrđivanju dobi na osnovi stvaranju zubnog cementa, očitavaju se tamniji i svjetliji slojevi na presjeku
zuba (prvog kutnjaka). Svjetliji slojevi svjedoče o proljetnoljetnom razdoblju, a tamniji o zimskom, kada u hrani ima
manje kalcija.
NEPRIJATELJI I BOLESTI
Jelen lopatar najčešće se uzgaja u ograđenim lovištima
i uzgajalištima divljači, čime je mogućnost utjecaja većine
mogućih predatora znatno smanjena. Lisica i psi skitnice
mogu činiti štete na teladi u prvim danima života, dok još
ne prate košutu. Ako je ograđeno lovište locirano unutar
risova areala, postoji mogućnost njegova ulaska, jer mu penjanje po drvenim stupovima ograde nije problem.
Divlje svinje mogu uništavati telad, ali s obzirom na korist koje čine jedući svu uginulu i svladavajući bolesnu i nemoćnu divljač, štete od divljih svinja neznatne su.
Jelena lopatara napadaju iste bolesti kao i običnog jelena, ali je na njih daleko otporniji.
ŽIVOTNI VIJEK
I UTVRĐIVANJE STAROSTI
Životni je vijek lopatara od 20
do 25 godina. Dob mu se utvrđuje
prema vanjskom izgledu, rogovima,
ponašanju i načinu života, a i, što je
pouzdanije, na osnovi analize slojeva zubnog cementa. Stari zreli jeleni
imaju kratak i debeo vrat, širu glavu,
i prednji im je dio tijela jače razvijen
od stražnjeg. Mladi jeleni izgledaju
vitko i elegantno, vrat im je tanji, a
glava izduženija i uža. Dob košuta
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZOBRAZBA
NOVI KORAK SAVEZA U IZOBRAZBI ČLANSTVA
Lovnici „lovili“ moslavačka iskustva
Sukladno programskoj orijentaciji – stalnom obrazovanju i odgoju svoga članstva – Lovački
savez Herceg Bosne upriličio je posjet lovnika svojih udruga LG „Moslavina“, elitnome hrvatskom lovištu čiji je koncesionar Agrokor, odnosno obitelj Todorić. Jednodnevni boravak
u ovome lovištu lovnici su iskoristili za razgledanje lovnotehničkih objekata i za razmjenu
iskustava sa svojim kolegama, kako bi nešto od toga pokušali primijeniti u svojim udrugama
Dragan Naletilić
A
utobus, sa sedam-osam putnika, krenuo je iz kišnoga
Mostara 10. studenoga oko 9 sati. Usput se zaustavljao, primajući lovnike koji su čekali na dogovorenim
mjestima, što je tajnik Saveza, Ivica Lučić, vrlo pedantno i
savjesno koordinirao. Putovali smo, naime, pravcem Tomislavgrad – Bugojno – Novi Travnik – Zenica – Doboj – Bosanski
Brod pa autocestom prema Zagrebu, kako bismo većini lovnika omogućili prijevoz ovim autobusom.
Rekoh, u Hercegovini je kišilo, i teško je bilo očekivati
da će nam vrijeme ići naruku. No, što smo dublje zalazili u
Bosnu, brisači vjetrobrana na autobusu bili su sve manje
„zaposleni“. U Novoj Biloj dočekalo nas je i nešto vedrine
na nebu, a već u Žepču, gdje smo i doručkovali, bio je vrlo
ugodan, sunčan dan. „Meteorolozi“
među nama, kad su to vidjeli, „smjelo“ su najavili lijep sutrašnji dan. Podiglo se raspoloženje u autobusu i
nekako smo lakše, osobito mi koji
smo od jutra bili u njemu, „podnijeli“
kilometre do odredišta, odnosno do
izlaza s autoceste prema Popovači, a
onda još četrdesetak minuta vožnje,
uglavnom šumovitim i brdovitim
terenom, do Vile Garić, gdje smo večerali i prenoćili. Tu nas je, u društvu
svojih prijatelja-lovaca, dočekao Ilija
Povratak na zborno mjesto
www.lovackisavez-hb.ba
Vrljić, predsjednik Saveza, i prije večere ukratko nas upoznao sa sutrašnjim programom.
A jutro, kakvo se samo poželjeti
može. Pohitali smo vani vidjeti gdje
smo, zapravo, jer smo došli noću i
ništa, naravno, nismo vidjeli. Pred vilom jezerce, šumarci i livade oko nje.
U blizini i obiteljske kuće, tipične za
ovaj kraj. Neki neobični mir „zvoni“
na sav glas, čovjek bi poželio ostati
ovdje još neko vrijeme i prepustiti
se ovoj ljepoti. No, ne možemo, moramo dalje, u lovište.
Desetak minuta vožnje autobusom i pred lovačkim smo domom,
„Jelendom“ se zove. Tu je naš domaćin, direktor lovišta Mijo Todorić, kojeg smo već upoznali na večeri u Vili
Garić. Poneko piće, kratak razgovor i
u dvorani smo gdje će početi radni
dio našega posjeta LO „Moslavina“.
A počeo je riječima dobrodošlice
Mije Todorića, koji je iskoristio prigodu i prenio nam pozdrave i dobre
želje Ivice Todorića, „gazde“ kako ga
ovdje zovu, i spomenuo nekoliko
podataka bitnih za lovište na čijem je
čelu. A onda je riječ dao Luki Manojloviću, veterinaru koji je već dvadesetak godina u ovom lovištu. Premda
nije lovac (to mi je rekao poslije, u
vrijeme ručka), zaključujemo da Luka
odlično vlada lovnom problematikom i da „u malom prstu“ ima sve
ono što se ovdje događa. Iz njegova
19
IZOBRAZBA
jednosatnog izlaganja o LO „Moslavina“ i divljači u njoj, najzanimljivijim i
slušateljstvu najkorisnijim čine se razlozi zbog kojih je ovo lovište tako
uspješno. Njih je, naravno, više: redovita košnja – tarupiranje pašnjaka, ali
i svih dostupnih prosjeka i bankina;
površinska odvodnja poplavnih livada; kalcizacija zemljišnog tla; zasnivanje umjetnih pašnjaka (TDS);
zasijavanje jednogodišnjih poljoprivrednih kultura – remiza; iznošenje
krepkih hraniva (ovisno o fiziološkim
potrebama divljači); iznošenje sočnih i voluminoznih hraniva (ovisno
o godišnjem dobu); dovoljno soli
tijekom cijele godine; skrb o stalnoj
dostupnosti vode za piće; zaštita
od nepotrebnog uznemirivanja. Od
lovnogospodarskih i lovnotehničkih
objekata – neke od njih poslije ćemo
i vidjeti – u lovištu ima: čeka – hranilica, hranilica, skladišta za hranu, solišta, objekata za prihvat i primarnu
obradu divljači, natkrivenih sjenika
i lovačkih nadstrešnica. Lovište ima
svoje povjerenstvo za ocjenjivanje
trofeja i svako trofejno grlo koje se
odstrijeli mora biti ocijenjeno. A
pravila odstrela vrlo su jasna, i tu je
golema uloga lovnika i lovočuvara,
poglavito u pogledu selekcije u uzgoju, gdje se genetici i isključivanju
iz parenja onih koji neće dati kvalitetno potomstvo poklanja izuzetna
pozornost.
Nekoliko pitanja naših lovnika i
odgovora na njih, i izlazimo iz dvorane. Na redu je odlazak u lovište. U
desetak džipova, uglavnom s ovdašnjim lovnicima kao vozačima, šumskom makadamskom cestom, mjestimice vrlo blatnjavom i skliskom,
nakon petnaestak minuta stižemo
do „prve postaje“, jedne nadstrešnice, a odatle pješačimo, od jednoga
objekta do drugog. Razgledamo
lijepo uređene čeke na rubovima
travnatih čistina, a na čistinama hranilice i životinjskim papcima „uzorano“ zemljište. Ima tu „akcije i života“,
zaključujemo, što nam potvrđuju i
naši domaćini trudeći se odgovoriti
nam na svaku našu, možda ponekad i nespretnu, radoznalost. Krstarili
smo tako ovim lovištem dobra dva
sata, gledali ovo i ono, i završili kod
hvatališta divljih svinja, već poprilično uznojeni od hodanja i sunca koje
je neobično snažno za ovo doba
godine svojom toplinom obasipalo
ovdašnje gore i brežuljke.
Opet smo u džipovima, u koloni. Idemo nazad, prema Jelendomu,
20
Kraj hvatališta divljih svinja
na ručak. Stižemo na vrijeme, baš u
trenutku kad je jedan gospodin, na
vatri u dvorištu, privodio kraju „nešto
u loncu“. Kad smo k njemu, čovjek
upravo završava lovački gulaš. Srneći je, kaže, to je za vas. Vidimo da je
čovjek majstor svoga zanata, i da će
gulaš biti pravi. Dok smo se motali
po dvorištu, pozornost nam privuče
i prostorija u kojoj jedan mesar dere
kožu s jelena. To je sigurno jedna od
onih „nekoliko glava“ o kojima je sinoć, na večeri, kao o svojim trofejima
govorio poznati mostarski lovac Zoran Dujmović, pomislih.
Ne znamo što će biti s tim jelenom, ali su nam domaćini kazali da se meso odavde, uz kontrolne markice, plasira na tržište, uglavnom u Vrbovec, i da od toga ostvaruju neki prihod.
Opet smo u jutrošnjoj dvorani, ali sada na ručku. Zatičemo na stolovima daske pune kobasica svih vrsta, pršuta,
sira..., različite salate, aperitive. Bio je tu i onaj gulaš iz dvorišta,
rijetko je tko nasuo manje od dva tanjura. Kad smo pomislili,
dosta je, baš smo se najeli, konobari donesoše pečenje. Čuo
sam poslije više njih, pravih gurmana, kako govore da bolje pečenje u životu nisu jeli. Pridružujem se tim ocjenama,
premda je upitno s kolikim pravom jer sam u autobusu bio
jedan od vrlo, vrlo rijetkih koji je bio daleko „ispod sto“.
Doček općenito, i ručak, za svaku pohvalu
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZOBRAZBA
Ilija Vrljić i Mijo Todorić
Jer nam se žurilo – valjalo je do
Mostara „pregaziti“ oko 550 kilometara, a i domaćini su imali svojih
obveza – sve je malo ubrzano. Kako
i priliči, na kraju se predsjednik Saveza Ilija Vrljić obratio domaćinima
s nekoliko prigodnih riječi: „Velika je
čast doći u lovište obitelji Todorić.
Da ovdje ostanemo i deset dana,
imali bismo što gledati, premda smo
i za ovih nekoliko sati vidjeli mnogo
toga, vjerujem korisnoga našim lovnicima. Zahvaljujem vam, dragi domaćini, na gostoljubivosti i na pozornosti koju ste nam posvetili. Vrlo smo
zadovoljni, a naše će zadovoljstvo
biti potpuno ako se svi sretno vratimo svojim kućama.“ U znak sjećanja
na ovaj posjet, predsjednik Vrljić uručio je prigodne darove Miji Todoriću
i Luki Manojloviću.
U povratku, u autobusu je bilo
vrlo živo, ugodno. Daleko najzaslužniji za to bio je Zoran-Zoka Uložnik,
lovnik LD „Vepar“ iz Prozora-Rame.
Toliko energije, toliko nekoga sim-
patičnog dara za pjesmu, priču,
šalu... Bezbroj je puta prošetao s jednoga kraja autobusa na drugi, časteći sad ovom, sad onom rakijom sve
po redu. S Vladom Bošnjakom – koji
je bio „kažnjen“ osim svojih ispijati i
čašice vozača Joze Ćužića i većinu
čašica autora ovih redaka – Zoran je
nekoliko puta i zagangao. Solidno,
moglo se poslušati. Moram još spomenuti i Stipu Bulića, koji se sjajno
uklopio u „Zoka show“, premda su
zapravo svi, svatko na svoj način,
doprinijeli da nam posjet LO „Moslavina“ ostane u ugodnu sjećanju.
Cilj je bio da lovnici vide nešto
novo, nešto što mogu prepoznati
korisnim. Taj je korak učinjen. A hoće
li biti učinjen i sljedeći? Ako je pak taj
sljedeći korak skori zajednički lov svih
lovnika – koji je načelno dogovoren
u autobusu – u redu. Ali tu ne bi
trebalo stati. Svaki bi lovnik mogao i
morao dio iskustava s ovoga posjeta
pokušati oživjeti u svojoj udruzi. Nije
jednostavno, ali nije ni nemoguće.
STRUČNA IZOBRAZBA KADROVA IZ OBLASTI LOVSTVA
Održivo upravljanje lovištima
u cilju povećanja prihoda
Seminar je održan od 11. do 13. studenog 2010. u Travniku. Tijekom dvadesetak sati nastave,
ugledni lovački i kinološki stručnjaci predstavili su polaznicima nekoliko vrlo značajnih tema
o racionalnom korištenju šuma i divljači, nakon čega su polaznici pristupili i polaganju ispita
Ivica Drmić
U
okviru projekta razvoja i zaštite šuma, Vlada implementira projekt „Održivo upravljanje lovištima u cilju povećanja prihoda“. Namjera je Vlade pomoći u
provedbi zakonodavnih reformi u organizaciji šumarstva i
lovstva te racionalnom gospodarenju produktima šumarstva, lovstva i divljači. Provedbom ovih reformi očekuje se
povećanje prihoda od šumskih resursa, produkata lovstva,
poboljšanje gospodarenja šumama i lovnom divljači, unaprjeđenje zaštite biodiverziteta kroz sudioničke pristupe u
planiranju korištenja zemljišta i prirodnih resursa. Projekt
je financirala Svjetska banka, a konzultantske usluge daju
konzorcij MAGAPROJEKT d.o.o. Banja Luka i WALD-PROJEKT
d.o.o. Bosanska Krupa.
Jedna od komponenti projekta je i „Promoviranje biodiverziteta kroz zaštitu i racionalno korištenje šuma i divljači u
oba entiteta“. Osim što uključuje potporu nacionalnoj strategiji za biodiverzitet i korištenje šuma i divljači, cilj joj je i
osiguranje većih prihoda. U okviru projekta, u razdoblju od
26. rujna do 2. listopada 2010. realiziran je prvi dio projektnog zadatka – studijsko putovanje u okviru teme „Održivo
upravljanje lovištima u cilju povećanja prihoda“. Drugi dio
www.lovackisavez-hb.ba
projektnog zadatka – stručna obuka
kadrova iz oblasti lovstva o naprijed
navedenoj temi, realiziran je kroz
trodnevni seminar. Seminar je održan od 11. do 13. studenog 2010. u
Travniku, u hotelu „Lipa“. Magaprojekt d.o.o. snosio je troškove smještaja i hrane, a sudionici troškove
prijevoza.
LOVSTVO
KAO GOSPODARSKA GRANA
Uvodnu riječ na otvaranju seminara dao je Miladin Bačić, ravnatelj
Magaprojekta d.o.o., nakon čega su
uslijedila predavanja eminentnih
stručnjaka iz oblasti lovstva i lovne
kinologije: mr. sci. Saše Kunovca,
prof. dr. Zorana Popovića, predsjednika Lovačkog saveza Srbije, mr. sci.
Živka Rapaića i dr. sci. Alena Salkića.
U 19 i pol sati teorijske nastave, predavači su predstavili sljedeće teme:
Mr. sc. Živko Rapaić
„Načini korištenja lovišta, uz preporuke i smjernice“, „Uzgoj divljači“,
„Mjere za sprječavanje šteta“, „Hvatanje žive divljači“, „Lovna kinologija“
i „Dodatni načini korištenja lovišta“.
21
IZOBRAZBA
Sudionici edukacijskog seminara
Francuski film o iskustvima iz lovišta
„Koprivnica“ pozitivno je pokazao
model gospodarenja medvjedom
koji bi se mogao primijeniti za povrat medvjeda na područje Pirineja
u Francuskoj. Drugi film, iz lovišta Židovice u Češkoj, pokazao je izvrstan
primjer dobroga gospodarenja divljači različitih vrsta, te kako se ostale
gospodarske grane nadopunjavaju
s lovstvom. Zaista impresivno zvuči
podatak o 1268 fazana odstrijeljenih
tijekom jednoga lovnog dana, te
22
podatak da 10 od 15 odstrijeljenih
najjačih muflona u svijetu potječe iz
ovog lovišta. Polaznici seminara detaljno su se upoznali s intenzivnim
uzgojem fazana, jelena i divljih svinja, te s istraživanjima provedenim
na srnjacima. Ujedno su se podsjetili i zakonskih obveza, od obveze
označavanja lovišta, kratkoročnih i
dugoročnih mjera planiranja (lovnogospodarska osnova, godišnji
plan gospodarenja), ažuriranja podataka o katastru, proljetnih prebro-
javanja divljači, itd. Naglašen je i problem administrativnih
granica između lovišta, koje divljač ne poznaje, što može
utjecati na valjanost podataka, a što je jedan od razloga
za ustanovljenje posebnih lovišta za medvjeda i divokozu.
Razvrstavanja pasa po FCI skupinama, faktori koji utječu
na njuh psa, obuka pasa, s posebnim osvrtom na radne ispite za pse, organizacija kinoloških manifestacija i briga o
zdravlju pasa, dio su programa iz oblasti lovne kinologije.
Na kraju su polaznici seminara upoznati s obvezama implementacije međunarodnih konvencija (Bernska i CITES),
čiji je i BiH potpisnik. Sada je potpuno jasno zašto je veliki
problem pronaći gosta-lovca iz inozemstva, koji bi bio zainteresiran za odstrel medvjeda, vuka, risa, itd. Ovo pitanje
zahtijeva angažiranje lovnih stručnjaka koji bi omogućili
da se u BiH legalno vrši planski godišnji odstrel, poglavito
krupnih predatora. Polaznici seminara pokazali su veliku zainteresiranost, postavljajući brojna pitanja predavačima, te
aktivnim sudjelovanjima u provedenim diskusijama.
Prema slobodnom mišljenju autora teksta, najvažniji
naglasci sa seminara su:
- prioritetno mjesto u mjerama gospodarenja trebalo bi pripasti mjerama zaštite lovišta i divljači u njemu
- broj predatora u lovištu treba držati pod stalnom kontrolom, ne ugrožavajući pri tome biološki opstanak niti jedne vrste
- sva bi lovišta trebala poboljšati indirektne (neinvazivne)
načine korištenja lovišta: promatranje divljači; snimanje i fotografiranje divljači; organiziranje obuke i utakmica lovnih pasa,
te organiziranje „eko-učionica“ s odgovarajućim predavačima o
staništima i vrstama koje u njima obitavaju. Da bi do toga došlo
moraju se zadovoljiti određeni preduvjeti: izgrađeni lovno-gospodarski i lovno-tehnički objekti, zadovoljavajuća stalna nazočnost određenih vrsta divljači u lovištu i osposobljenost kadrova
- poboljšati povezanost lovstva s ostalim gospodarskim
granama.
Na seminaru je sudjelovalo 46 polaznika iz oba entiteta, djelatnika šumarskih gospodarstava, koja se bave i lovstvom, te lovačkih udruga. Polaznicima seminara uručeni
su i odgovarajući materijali za učenje, koji su uglavnom
pratili tematiku predavanja. Na kraju su polaznici seminara
polagali pisani ispit, kojim su trebali potvrditi spremnost za
nastavak započetog procesa. Ispitu je pristupilo 35 kandidata, a ispit su položila 23 kandidata. Dopunski termin ispita za polaznike koji nisu pristupili ispitu ili nisu položili ispit
u prvom roku bit će organiziran naknadno.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVSTVO
PLANIRANJE U LOVSTVU
Ni stručnjacima
ovo nije jednostavan zadatak
Izrada svih dokumenata planiranih Zakonom o lovstvu Federacije BiH počiva na prikupljanju
podataka i izračunima osnovnih parametara. U nekim slučajevima može to izgledati jednostavno i lako, no praksa je potvrdila (a i zakonodavac je tako naveo) da se taj posao mora
povjeriti stručnim ljudima
Mr. sc. Vjekoslav Kostijal
U
Federaciji BiH, planiranje u lovstvu reguliraju: Zakon
o lovstvu (Službene novine Federacije BiH, prosinac 2006.), Pravilnik o sadržaju, načinu i nositeljima
izrade, odnosno odobravanja lovno-gospodarske osnove,
godišnjeg i privremenog plana gospodarenja lovištem
(Službene novine Federacije BiH, rujan 2006.), Pravilnik o
uvjetima gospodarenja lovištima (Službene novine Federacije BiH, rujan 2006.), Rješenje o osnivanju uzgojnih područja za medvjeda (Službene novine Federacije BiH, rujan
2008.), Rješenje o osnivanju uzgojnih područja za divokozu (Službene novine Federacije BiH, rujan 2008.) i Stručne
podloge za bonitiranje i utvrđivanje lovno-produktivnih
površina u lovištima Federacije BiH.
Iz obveza koje su definirane navedenim zakonskim i
podzakonskim aktima proizlazi sljedeća obvezna planska
dokumentacija:
- lovno-gospodarska osnova
- godišnji plan gospodarenja lovištem
- privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem (ako
ne postoji lovno-gospodarska osnova, samo jednu godinu
www.lovackisavez-hb.ba
do donošenja osnove)
- program uzgoja divljači (samo
za uzgajališta divljači)
- program zaštite divljači (samo
za površine izvan granica lovišta)
- plan gospodarenja smeđim
medvjedom za uzgojno područje
- plan gospodarenja divokozom
za uzgojno područje.
Izrada svih navedenih planskih
dokumenata bazira se na prikupljanju i izračunima osnovnih parametara potrebnih za izradu planskih
dokumenata, a to su:
1. prebrojavanje i procjena brojnosti divljači
2. izračun lovno-produktivnih
površina za pojedine vrste divljači
3. bonitiranje staništa za pojedine vrste divljači
4. utvrđivanje matičnog fonda i
prirasta pojedinih vrsta divljači
5. izrada planova: plan prihrane
i prehrane divljači; plan izgradnje i
održavanja lovno-tehničkih i lovnogospodarskih objekata; plan odstrela; financijski plan.
Prebrojavanje i procjena brojnosti divljači u lovištu temeljni je
postupak u pribavljanju osnovnih
podataka o stanju divljači u lovištu.
Taj je postupak obveza korisnika lovišta. O ovom smo postupku pisali
u jednome od prethodnih brojeva
Hoopa.
Izračun lovno-produktivnih površina za pojedine vrste divljači, bonitiranje staništa za pojedine vrste
divljači i utvrđivanje matičnog fonda i prirasta pojedinih vrsta divljači
specifični su postupci koji se povjeravaju stručnim ljudima i vrlo su ozbiljan postupak u planiranju, od čije
kvalitete ovisi korektnost svih podataka u planskim dokumentima.
Kao pomoćno sredstvo kod
utvrđivanja lovno-produktivnih površina, bonitiranja staništa i utvrđivanja matičnog fonda i prirasta divljači, zakonodavac je donio stručne
podloge koji u formi tabličnih vrijednosti vode do krajnjeg rezultata,
a to je optimalan broj divljači i prirast divljači u lovištu.
Na prvi je pogled sve to jednostavno, izvade se podaci iz tablica
stručne podloge i usvoje, te se dalje
provedu potrebni obračuni.
Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Naime, u tablicama iz stručne podloge, posebno za krupnu
divljač, osnovni su parametri dani
u dosta širokom rasponu (tablica za
izračunavanje LPP-a, tablica za bonitiranje kao i tablica za određivanje
kapaciteta i prirasta u otvorenim lovištima).
23
LOVSTVO
odabir vrijednosti, a taj posao može obavljati samo stručno
osposobljena osoba koja može razlučiti prije svega utjecaje biotičkih od abiotičkih čimbenika, te unutar biotičkih
čimbenika odnose unutar vrste, kao i odnose između vrsta,
osoba koja može procijeniti ekološku valenciju pojedine vrste, osoba koja može procijeniti reproduktivnu sposobnost
i druge parametre.
Konačno, možemo zaključiti da je u pogledu bonitiranja stručna podloga odličan vodič i podsjetnik stručnim ljudima, koji jedini mogu stručno izraditi plansku dokumentaciju, pa je stoga i zakonodavac odredio da te poslove mogu
obavljati samo vrlo stručni ljudi.
UTVRĐIVANJE MATIČNOG FONDA I PRIRASTA
Dakako, uvođenje više utjecajnih čimbenika u tablice kao još odlučnije razlučivanje kulture zemljišta
(LPP) ili više čimbenika utjecajnih na
bonitet (bonitiranje) ili još detaljnije
razlučivanje tipova lovišta i boniteta
(određivanje kapaciteta i prirasta)
ove bi postupke učinilo vrlo kompliciranim, pa je stoga projektantu
(dakle stručnoj osobi) ostavljeno
da u okviru postojećih intervala iz
tablica, a putem sagledavanja specifičnih elemenata staništa i stanja
populacija divljači, odlučuje o konačnom ishodu cijeloga posla – definiranju kapaciteta i prirasta.
Ako analiziramo pojedine postupke primjene tablica iz stručne
podloge, lako ćemo uočiti da je taj
posao skopčan s uvođenjem u igru i
drugih parametara osim onih koji su
dani u tablicama.
ODREĐIVANJE
LOVNO-PRODUKTIVNIH POVRŠINA
Za smeđeg medvjeda, primjerice, stoji da se u lovno-produktivnu
površinu uključuju između ostalog
šume i šumsko zemljište, > 90 posto
svih šuma i šumskog zemljišta. Pri
izboru ovoga parametra projektant
treba sagledati stvarnu strukturu i
položaj tih šuma i šumskog zemljišta.
Postoje šume u kojima se medvjed
nikada neće pojaviti, iz različitih razloga, bilo da je riječ o velikoj otvorenosti cestama i gustom prometu ili
je intenzivna ljudska aktivnost u tim
šumama, pogotovo ako je kontinuirana, prepreka pojavi medvjeda. Ne
smije se zapostaviti ni definicija lovno-produktivne površine (to je površina na kojoj divljač nalazi hranu,
24
razmnožava se, odgaja potomstvo i
nalazi zaklon). Izostanak ili smanjenje
vrijednosti bilo kojeg čimbenika na
pojedinim površinama automatski
„izbacuju“ tu površinu iz lovno-produktivne površine.
Jednako tako i ponuda hrane i
vode ima svoj utjecaj na odabir koeficijenta iz tablica (iako su hrana i
voda kao utjecajni faktor uključeni
kod bonitiranja).
Bez obzira na to što su kod bonitiranja staništa uključeni hrana i
voda, vegetacija, mir u lovištu i tlo te
posebno opća prikladnost lovišta,
pri određivanju lovno-produktivnih
površina projektant mora voditi računa i o tim čimbenicima.
ODREĐIVANJE BONITETA STANIŠTA
U tablici za bonitiranje staništa
krupne divljači, kao ulazni čimbenici definirani su hrana i voda, vegetacija, mir u lovištu i tlo te opća
prikladnost lovišta, koji za svaku vrstu ovisno do vrijednosti pojedinog
čimbenika poprimaju određenu numeričku vrijednost.
Utjecaj (interval numeričke vrijednosti) je različit za isti čimbenik
od vrste do vrste divljači.
Rezultat je to dugogodišnjih
istraživanja i iskustva, iz čega je rezultirao utjecaj pojedinog čimbenika u ukupnosti vrijednosti lovišta.
Neki su autori za utjecaj na kvalitetu staništa koristili, primjerice, i
nadmorsku visinu staništa, a neki su
drugi prisutnost i brojnost predatora
držali vrlo utjecajnim čimbenicima.
Odabir vrijednosti pojedinog
čimbenika podložan je različitim
utjecajima, koje treba uključiti u
Utvrđivanje matičnog fonda (kapacitet lovišta) i prirasta proizlazi iz definirane lovno-produktivne površine i prirasta te definiranog boniteta. Ta dva podatka, uz jedinične
vrijednosti matičnog fonda i prirasta iz tablice kapaciteta i
prirasta iz stručne podloge, definiraju kapacitet lovišta za
pojedinu vrstu divljači.
Za svaku vrstu tablica kao ulaz nudi tip lovišta (nizinsko,
brdsko, gorsko i mediteransko) te ograničenja (plavljena lovišta i lovišta bez poplava, lovišta s krupnim predatorima i
lovišta bez predatora). Svaki od ovih parametara uključen
je u bonitetni razred pa se na koncu može pročitati matični
fond divljači na 100 hektara, te godišnji prirast na 100 hektara
iz kojeg je isključen procijenjeni otpad – dakle neto prirast.
I ovdje je, najčešće, podatak o jediničnom matičnom
fondu i prirastu iskazan intervalno (primjerice, srna u brdskim lovištima bez krupnih predatora, III. bonitet, matični
fond 4 – 6 grla na 100 ha i prirast 0,6 grla na svaku ženku
iznad dvije godine starosti).
Pitanje odabira veličine matičnog fona u ovom slučaju
može, ukoliko se ne uključe i drugi utjecajni čimbenici, dovesti do procjene matičnog fonda na 100 ha u intervalu 4
grla ili 6 grla, a ta razlika iznosi i 50 posto veličine populacije
ukoliko se odabere niža vrijednost.
Dakako, treba mnogo podataka o populaciji i lovištu
kako bi se izvršio korektan odabir koji će odgovarati stvarnom stanju ili mu biti blizak. Za korektan odabir kako matičnog fonda, tako i prirasta, projektant mora poznavati
biologiju vrste, njezine navike, njezino stanje u lovištu (u
kojem se dijelu ekološke valencije nalazi divljač, kvantiteta
predatora, obujam šteta na divljači i drugo).
Izrada ostalih planova proizlazi iz ranijih rezultata (LPP,
bonitetni razredi i kapacitet lovišta), pa ih ovdje ne tretiramo.
NEŠTO O UZGOJNIM PODRUČJIMA
Ministar je donio uredbe o osnivanju uzgojnih područja
za smeđeg medvjeda i divokozu.
Dakako da je te uredbe trebalo donijeti i da su one korektno definirale uzgojna područja. Međutim, realizacija tih
uredbi vrlo je upitna s obzirom na članak 2. Uredbe, u kojem se kaže da planove gospodarenja uzgojnim područjem
donose suglasno korisnici lovišta na uzgojnom području.
Postavlja se pitanje kako će u praksi 10-15 lovačkih društava „suglasno donijeti plan gospodarenja za uzgojno područje“.
Mislimo da bi kvalitetnije rješenje bilo da planove gospodarenja donosi Federalno ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva, ili neko drugo federalno tijelo a
da suglasnost daje FMPViŠ, ako već ministarstvo ne može
istodobno donositi plan i davati suglasnost na njega.
Ovim smo željeli lovcima približiti planiranje u lovstvu,
skrenuti pozornost na njihove obveze i ukazati na ozbiljnost ovoga postupka.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
RAZMIŠLJANJE
DOKLE OVAKO U LOVAČKIM UDRUGAMA
Mnogi misle da su za 100 KM
članarine kupili “sve živo”
Tvrdim, 70 posto lovaca u većini udruga u posljednjih nekoliko godina nije odradilo ni jednu
dnevnicu u lovištu. Većina ih ne dolazi ni na sastanke svojih sekcija. Jedino što urade je da
plate članarinu od 100 KM i time su „kupili“ svu divljač u lovištu i sebi dali za pravo prozivati
čelništvo sekcije i udruge za manjak divljači u lovištu, zarasle staze, donošenje raznih odluka
koje se kose s njihovom „demokracijom“ u lovstvu, itd.
Vlado Bošnjak
Č
etiri su godine prošle od donošenja Zakona o lovstvu. Doneseni su i podzakonski akti. Papirnato, sve
pokriveno. No, kako je u praksi? Prvo, još uvijek nije
provedena najvažnija odredba Zakona, ona o davanju lovišta korisnicima na gospodarenje /Čl. 36. Zakona/. Krivce
u opstrukciji provedbe Zakona treba tražiti u tijelima državne uprava, odnosno resornim ministarstvima vezanim
za lovstvo. Tko je najviše oštećen ovakvim stanjem? Prije
svega lovačke udruge, sadašnji korisnici lovišta. Ne samo
da u ove četiri godine, zbog čekanja raspisivanja koncesije
i „stvarnog“ dobivanja lovišta na gospodarenje, nisu mogle
ništa značajnije planirati i uraditi, nego su zbog zakonskog
vakuuma, kao bumerang, dobili nerad i javašluk velikog dijela svoga članstva u lovištu. Baš iz tih razloga, sudovi su
poništili većinu prijava protiv nesavjesnih lovaca.
Cilj je ovoga napisa, i uvoda, osvrnuti se na pitanje: Tko
su ljudi koji rade, ili bolje reći održavaju na životu lovačke
udruge? Tko stoji iza rezultata udruga koje dobro gospodare? Kakve su sankcije pretrpjele udruge koje „ništa“ ne
rade osim papirnatog preživljavanja u županijskom registru udruga? Jesu li državna tijela uprave zadužena za lovstvo na ovaj način legalizirala nerad u lovačkim udrugama i
www.lovackisavez-hb.ba
lovce, na ovim prostorima još uvijek
najveće zaštitnike divljači i prirode,
pretvorila u izletnike s puškom u
ruci u jeku lovne sezone?
Tvrdim, 70 posto lovaca u većini
udruga u posljednjih nekoliko godina nije odradilo ni jednu dnevnicu u
lovištu. Većina ih ne dolazi ni na sastanke svojih sekcija. Jedino što urade je da plate članarinu od 100 KM i
time su „kupili“ svu divljač u lovištu i
sebi dali za pravo prozivati čelništvo
sekcije i udruge za manjak divljači u
lovištu, zarasle staze, donošenje raznih odluka koje se kose s njihovom
„demokracijom“ u lovstvu. Dokle
će članovi upravnih tijela udruge, a
prije svega predsjednici i tajnici, biti
žrtva većine svoga članstva? Pa sve
dotle dok budu sami na leđima nosili teret rada u udruzi. Sve dotle dok
trate svoje vrijeme, novac i zdravlje
za lovstvo, koje im je, za razliku od
drugih, ljubav i zadovoljstvo. Jer
drugačije to ne bi radili. Posebno
mi smeta način rasprave u lovačkim
udrugama, tako je bar u mojoj, kod
donošenja visine članarine. Članarina se donosi na temelju stava one
većine, koju sam već spomenuo,
koja u lovištu ne radi ništa. Naravno, njima je u interesu da članarina
bude što manja. Obično su im argumenti socijalna strana lovaca, što bi
plaćali članarinu kad u lovištu nema
ništa, neće se mojim novcima nitko
bogatiti i sl. Uzalud dobro urađeni
financijski planovi i programi rada
upravnih odbora, sve to pada u
vodu. Kad se članarina usvoji, onda
se pojedinci razmašu zahtjevima
u traženju sredstava od udruge za
lovačke kuće, putove, lokalnu zajednicu, nabavku divljači, socijalnu
pomoć… Dobro mi neki dan reče
predsjednik jedne lovačke udruge:
„Ovo ovako više ne može, nismo izabrani da nekomu ugađamo.“ I dobro
je rekao. Evo, već desetak godina
članarina je u većini udruga 100 KM.
Taj iznos je, nažalost, dostatan za administrativno preživljavanje udruge,
a lovište i divljač u ovom iznosu nisu
predviđeni.
Da zaključim: Za sada pojedinci
svojim entuzijazmom, bolje reći žrtvom iz ljubavi prema lovstvu, drže
lovačke udruge na životu. Zato će
ih, kad na njihovo mjesto dođu drugi, najvjerojatnije kritizirati onih 70
posto kako su malo uradili, jer trebali su, navodno, puno više.
Nadam se da će sljedeća godina
biti značajna za lovstvo jer bi lovačke udruge trebale, konačno, prema
Zakonu dobiti lovišta na gospodarenje. A tada bi trebala vrijediti neka
nova pravila reda i rada u lovištu
„svih“ lovaca.
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LU „Cincar“, Livno: GLAVNI ADUTI – ŠUME, RIJEKE I POLJE
Priroda im podarila
kvalitetno i prostrano lovište
Udruga nije prekidala rad ni tijekom Domovinskog rata. Predstavnici ove udruge sudjelovali
su na utemeljiteljskoj Skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne, u Livnu je dva puta zasjedao
Upravni odbor Saveza, a tu je, 2006. godine, održana i izborna Skupština Saveza. Riječ je, dakle, o respektabilnoj članici Lovačkog saveza Herceg Bosne
Vlado Bošnjak
P
rvoga vikenda u prosincu posjetili smo LU „Cincar“ iz Livna.
Kako su toga dana bili i lovački
ispiti, u Livno krenuh s Vladom Soldom i Ivicom Lučićem, članovima
Povjerenstva za polaganje lovačkog
ispita, a u Tomislavgradu nam se pridruži i treći član, Nedjeljko Pokrajčić.
Nakon dugo vremena, konačno
je osvanuo dan bez kiše. Vozeći se
pokraj Mostarskoga blata, Kočerinskoga, Posuškoga i Duvanjskoga
polja, pa sve do ulaza u Livanjsko
polje, svuda zemljište pod vodom.
Ove su poplave nanijele dosta štete
divljači i njihovu staništu.
U Livnu, ispred prostorija lovačke udruge, dočekalo nas je tridesetak lovnih pripravnika, tajnik udruge Ivan Jozić, lovnik Nurko Ključo
i predsjednik Sekcije Tribanj Igor
Čondrić. Ispričaše nam izostanak
predsjednika Udruge zbog obveza
na radnome mjestu.
Lovačke prostorije i prostor oko
njih načeo je „zub vremena“. Osamdesetih godina prošloga stoljeća
ovdje je bila fazanerija, koja je uzgajala fazane za svoje potrebe, ali ih i
prodavala lovačkim društvima. To
je sada prošlost, a sa širenjem grada sve se više osjeća potreba ovaj
kompleks zemljišta prenamijeniti u
druge svrhe.
Općina Livno, pa tako i njezin
lovni prostor, spada među najveće
u BiH. Površina lovišta livanjske općine je oko 90 000 ha i njime je gospodario „Cincar“ sve do 2000. godine, kada je odlukom livanjskoga
Općinskog vijeća lovište podijeljeno
između Cincara i novoutemeljene
lovačke udruge „Livanjsko polje“.
U LU „Cincar“ danas je oko 300
lovaca, svrstanih u 6 lovnih sekcija:
26
Gradska sekcija, Priluka, Borova glava, Vidoši, Podhum i Tribanj. Treba
reći podatak da udruga nije prekidala rad tijekom Domovinskog
rata, a 1992. godine na raspolaganje
HVO-u stavili su i 30 000 KM svoga
novca. Sudionici su utemeljiteljske
skupštine Lovačkog saveza Herceg
Bosne i njegova su aktivna članica.
Bili su domaćini dvaju zasjedanja
Upravnog odbora Lovačkog saveza
Herceg Bosne, a 2006. godine i izborne Skupštine. Od Domovinskog
rata, predsjednici udruge bili su
Ivica Erceg, Stipe Maglica, Darinko
Mihaljević, Dubravko Suša i sada
Ranko Kovač.
Sve ove podatke i još dosta toga,
saznah od Nurke i Igora, s kojima se
uputih u obilazak lovišta. Naše prvo
odredište bila je sekcija Tribanj. Lo-
vište te sekcije smješteno je na rubu jugoistočnoga dijela
Livanjskog polja, uključujući i sjevernu stranu Kamešnice.
Svraćamo na dvije lokve, i na obje svjež ubod veprova traga. Igor nam pokazuje u kojem su dijelu postavili solila,
gdje su zasijane parcele remizama i ostalo što su radili u lovištu. Lada Niva, vlasništvo Društva, dosta je dobro prolazila
raskaljanim putovima. Dođosmo do jednoga proplanka na
rubu crnogorične šume, ispred koje lovci ove sekcije grade
lovačku kuću. „Izgradnja ove kuće“, priča nam Igor, „počela
je prije Domovinskog rata. U ratu je djelomično devastirana
i evo, odlučili smo je završiti. Svaki lovac sekcije novčano sudjeluje sa 100 KM, a iz Društva smo dobili pomoć od 5000
KM.“ A Nurko dodaje: „Lovačkih kuća, hranilišta i solila ima u
lovištima svih naših sekcija. Svijest lovaca o potrebi izgradnje ovakvih objekata u lovištu i provođenje dogovorenih
obveza, veća su nego ikad.“
BIT ĆE VIŠE REDA
Vraćajući se, zastajemo na jednome proplanku iznad
Držanlija odakle se mogu locirati kote koje okružuju cijelo
lovište Cincara. Kamešnica na jugu, Tušnica i Borova glava s
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Divljači ima, kažu tragovi oko lokve
istoka te Cincar i Golija sa sjevera, s koje se sa zapadne strane preko Livanjskoga polja crtom Prisap – Lipa zatvara krug.
Šteta što nam oblačno vrijeme i magla na Cincaru (2006 m),
po kojem je udruga dobila ime, i Goliji nisu dopustili da ovu
prelijepu panoramu približimo čitateljima Hoopa. „Priroda
nam je podarila dobro i prostrano lovište“, govore mi, nadopunjujući se, moji vodiči. „Prednost našega lovišta je u tome
što se, posebice sa sjeverne strane, naslanjamo na velika i
visokom divljači bogata šumska gospodarstva Glamoča i Kupresa. Iz rubnih nam dijelova dolazi medvjed, srneća divljač,
tetrijeb, divlja svinja. Na Livanjskom polju i njegovim rubnim
dijelovima ima zeca, trčke, prepelice, šljuke bene. Na riječnim
tokovima Sturbe, Bistrice i Žabljaka, te na Malom jezeru i Buškom blatu, ima dosta močvarica. Svi ovi pokazatelji i dobro
gospodarenje mamac su stranim lovcima. Za sada u ponudi
imamo lov prepelice, šljuke bene i močvarica, a najčešći go-
sti su nam Talijani i lovci iz Hrvatske.
Kada dobijemo koncesiju na lovište,
a očekujemo je u sljedećoj godini,
morat ćemo dati veće značenje lovnome turizmu. Bit će više obveza i
rada, ali nadamo se i koristi, ne samo
za lovce nego i za širu društvenu
zajednicu. Na razini Udruge donijeli
smo nekoliko pravilnika po kojima
ćemo raditi od sljedeće lovne godine. Uvest će se više reda u rad svih
tijela Udruge i više odgovornosti svakoga pojedinca.“
U povratku, preko Držanlija i kroz
Livno krećemo u pravcu Borove
glave, našega sljedećeg odredišta.
Kuća Sekcije Tribanj - devastirana u ratu, sad se obnavlja
www.lovackisavez-hb.ba
U razgovoru, dođosmo i do problema s vucima. Posebno su aktivni u
podnožju Cincara, gdje ima i najviše
stočara. U posljednja dva mjeseca
stradalo je oko 200 ovaca. Odlukom
Upravnog odbora Društva, na ovom
je području odobrena izgradnja visoke čeke, koja bi se mogla i komercijalizirati, prije svega u lovu na ovu
divljač.
Prolazimo kroz naselja Potočare i
Zagoričane i stižemo na prijevoj Borova glava, mnogo puta spominjan
po snježnim nanosima na cesti Livno – Šuica. Predjeli pogodni za svu
vrstu divljači. Ovdje ima zeca i grivne, ali su tereni prije svega za srneću
divljač. Zbog ove divljači, dio lovišta
u predjelu Jelovača je pod zabranom. Na prijevoju se nalazi velika
lokva – izvorište Bunari, gdje tijekom cijele godine ima vode. Na Borovoj glavi i Kruškom polju žive krda
divljih konja, koji su postala pravom
turističkom atrakcijom ovoga kraja.
Hladan vjetar s Cincara požuri
nas na povratak u prostorije Udruge. Dok smo čekali da Povjerenstvo
za ispite završi svoj posao, razgovarali smo i o drugim aktivnostima u
Udruzi. Tako se, na razini Udruge,
organizira zajednički lov na zatvaranju lovne sezone, a na razini sekcija
organizira se otvaranje lova na srnjaka i zeca. Udruga je sudjelovala u
financiranju županijskoga strelišta u
Kupresu i ove su godine imali ekipu
na prvenstvu Saveza u lovnom streljaštvu. Drže kako više trebaju poraditi na edukacija lovaca u primjeni
zakonskih odredbi i u tom pogledu
u Hoopu vide veliku pomoć. Udruga je lijepo predstavljena na web
stranici www.ld-cincar-livno.com.
Na kraju, evo i jedne zanimljivosti. Prije tri tjedna, u jednome lovu
u predjelu Kruškoga polja, oko jednoga kamenjara psi su se počeli
čudno ponašati. Lovci su u prvi mah
pomislili da su divlje svinje. U napetu iščekivanju, pronašli su ovna koji
je upao u škrapu i tu ostao. Spasili su
ga, i kad su mu pronašli vlasnika, pokazalo se da je tri dana bio zarobljen
na tome mjestu.
Još bi se, naravno, dosta toga
moglo napisati o aktivnosti i planovima ove udruge. U međuvremenu,
Povjerenstvo je završilo s radom.
Na licima, sada već mladih lovaca,
vidjelo se zadovoljstvo. To tajniku
Udruge potvrdi i Vlado Soldo, predsjednik Povjerenstva: „Joziću, dobri
su ti ovi momci!“
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Sokol“, Nova Bila: OTVORENA LOVNA SEZONA
Svečano i prijateljski,
bez i najmanjeg
incidenta
Drago Marjanović
Pred lovački ručak
Na druženje neki su došli u kočiji
O
tvaranju ovogodišnje lovne sezone prethodila je
sjednica Predsjedništva LD „Sokol“ održana 23. rujna 2010. godine. Shodno preporukama, odlučeno
je da se sezona, zbog izbora u BiH, otvori 10. listopada. Svi
lovci članovi Društva dobili su pozivnice za otvaranje lovne
sezone, kao i kalendar lova. Pozvani su i mnogi gosti.
Najmasovniji lov i središnje okupljanje organizirano je u
lovištu Grahovčići, a svečani ručak priređen je kod poznate
vode Orovac, naravno uz nezaobilazni „Žikin kazan“. Jutarnja magla, karakteristična za ovo podneblje u jesen, brzo se
razišla, pa je ostatak ovoga jesenjeg dana bio prekrasan za
ugođaje u prirodi. Prijateljsko druženje, lovačke priče i nadmudrivanja, fotografiranja, obilan ručak i raznovrsna pića,
bez i jednoga incidenta ili nezgode, to su obilježja početka
ovogodišnje lovne sezone. Naravno, ni pjesma nije izostala.
Kako je bilo u Grahovčićima, isto tako svečarski i u dobru raspoloženju, uz manji broj lovaca, otvaranje lovne sezone, u svojim lovačkim kućama, upriličile su i sekcije Bilakovina i Jelinjak.
Predsjednik Društva Dario Sučić, tajnik Drago Marjanović, počasni i najstariji lovac Anto Bajo i predsjednik Sekcije
Ponir Miroslav Marić, obišli su sva tri mjesta, porazgovarali
s lovcima i gostima i izrazili zadovoljstvo dobrom organizacijom ovih svečanosti.
LD „Jarebinjak“, Rakitno: SADAŠNJOST I PLANOVI
Napredak
prepoznatljiv
Josip Vukoja
O
Naveliko se radi u rakitskom lovištu
28
va je godina u rakitskom lovištu obilježena velikim
napretkom u izgradnji lovačkih objekata. Osim velikog broja izgrađenih lokava i hranilišta, u lovištu je
obnovljena i jedna lovačka kuća, ona u Bosiljni. Za taj „krov
nad glavom“ lovci su uložili dosta truda, vremena i novca.
Za iduću godinu planirano je organizirati lovačku večer, kao i dosadašnjih godina, izgraditi još nekoliko pojilišta, itekako potrebnih u sušnim razdobljima, i organizirati smotru pasa, jer lovci LD „Jarebinjak“ posjeduju dosta
kvalitetnih lovačkih pasa ali dio njih nema rodovnika, što
bi značilo da im se izdaju B rodovnici. Broj divljači je u porastu, lisice je vidljivo manje. Poruka lovaca Jarebinjaka je
čuvajmo, štitimo, hranimo divljač i doći ćemo do željenih
rezultata.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Mosor“, Široki Brijeg: VEĆ SADA USPJEŠNA LOVNA SEZONA
Ljudsko,
i ono drugo, lice
Mirko Čolak
L
ovci Lovne jedinice Desna obala LD „Mosor“, a posebno neke njezine sekcije, mogu se pohvaliti uspjesima
u radu u lovištu i u odstrelu crne divljači.
Ovih se dana, primjerice, završilo jedno pojilište-lokva,
na predjelu Dugolaza. Ono je već davno iskopano, a sad
je betonirana i volumen mu je približno 150 m³. Oba puta
akciju je vodio Ivan-Ita Sesar, uz pomoć svojih suseljana i
lovaca Sekcije Buhovo, ali i drugih sekcija. Sam kaže kako
su mu najviše pomogli Geca i Gara, i nekolicina donatora
kojima od srca zahvaljuje. Ako bude sve po redu, ovdje više
divljač neće biti žedna, a bit će mjesta i za ponekog šarana.
Što se lova tiče, na području Lovne jedinice Desna obala odstrijeljeno je sedam divljih svinja. To je značajan broj,
poglavito ako se zna da su strijelci bili mladi, novopečeni
lovci Ivan Skoko-Penava, Martin Musa, Nikola Medić i Jozo
Nakić (koji je imao sreću i odstrijelio dvije svinje), te nešto
stariji i iskusniji Ivan Banoža i Vinko Mikulić. Divlje svinje,
Lijepo je u lovu kad su ljudi - ljudi
naravno, nisu bile jedini ulov, znao
je „pasti“ i poneki zec, premda je sve
teže naići na njega.
Uz ove lovačke uspjehe, koje
treba pohvaliti, nužno je spomenuti i ono ružno, što zaslužuje svaku
kritiku. I ove je godine, naime, bilo
trovanja pasa, upravo na području
Kosmaja, gdje je i odstrijeljeno najviše divljih svinja. Stradala su tri psa,
od kojih je jedan već bio na putu za
šampionsko radno grlo. Više je nego
LU „M. M. Bikan“, Vir, Posušje: NAVALA VUKOVA U POSUŠKOME KRAJU
Odstrijeljena četiri,
uskoro hajka u lovištu
Mladen Bešlić
Božo, Jozo i Fidel Koštro s vučicom odstrijeljenom u sred sela
U
prošlome broju Hoopa pisali smo o vukovima u posuškoj općini. Spominjali smo i štete koje su učinili
u posljednjih nekoliko mjeseci. Prisjetimo se, najviše
www.lovackisavez-hb.ba
Veselko Budimir s odstrijeljenom vučicom
su stradavali lovački psi i ponešto
domaće sitne stoke. Ni najstariji stanovnici ovoga kraja ne pamte da su
žalosno da još ima pojedinaca koji
stavljaju otrov u paštete i „siju“ ga po
lovištu. U posljednjem slučaju, kad
su stradali pas i kuna bjelica, svjedoci
koji su vrlo brzo došli na mjesto toga
užasnog čina pričaju kako je pas lajao, cvilio i dozivao u pomoć, no pomoći mu nije bilo, uginuo je. Vidljivo
je, dakle, kako ljudsko biće može biti
nečovjek, bez osjećaja i razuma. Što
činiti? U Bibliji stoji: „Oprosti im Gospodine, jer ne znaju što čine“.
se, u ovdašnjim planinskim masivima, namnožili ovoliki vukovi.
Od početka ove lovne sezone
odstrijeljena su četiri vuka. Prvoga
je – kako smo već pisali u prošlome broju – na kućnom pragu odstrijelio Bruno Galić, drugoga Božo
Koštro, također na kućnom pragu u
sred Vira, kod nogometnog igrališta
istoimenog kluba. Trećega vuka odstrijelio je Ivica Galić, sin poznatoga
posuškog lovca na vukove Pepe
Galića-Wolfa, na čeki u blizini svoje
farme u Viru, a četvrtoga Veso Budimir, u po podne, tijekom lova u
virskome lovištu Volujak.
Što je razlog ovolikom broju vukova? Teško je dokučiti. U svakom slučaju, lovci se plaše puštati svoje pse u
lovišta u kojima vuk caruje, te ih najčešće izbjegavaju, ne želeći riskirati.
Lovačka udruga „M. M. Bikan“ iz
Vira namjerava uskoro organizirati
veliku hajku kako bi očistila lovište
od grabežljivaca. Jednom ili, pak,
više hajki očistili bi lovište od predatora, a nakon lovne sezone u čist teren ubacilo bi se nešto nove divljač
za osvježenje krvi.
Ozbiljnim pristupom ovom problemu divljač će se koliko-toliko zaštititi od najezde vukova. U suprotnom, lovišta će, zbog ovih krvoločnih
zvijeri, za koju godinu postati pusta.
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
U
prohladno zimsko jutro 5.
prosinca 2010., oko 6 sati
u goste nam dođoše stari,
istinski prijatelji, lovci iz Uskoplja.
Kod lovačke kuće Sekcije Sebešić u Kolonama, gdje smo dočekali
goste, srdačno smo se pozdravili s Komarcem, Perićem, Pilićem,
Matekom i ostalima i pošli popiti
nešto vruće što su pripremili Slavko i Draženko Jakić. Nakon što je
Vlado Knežević, glavni lovnik Društva, prisutne lovce pozvao „u zbor“,
iskrene pozdrave i dobrodošlicu, još
jednom, uputili su im tajnik Društva
Anto Cvitanović i predsjednik Sekcije Sebešić Stipo Ivoš, a potom je
lovnik Knežević obavijestio lovce da
će se loviti na prostoru Vukovih vrata, on će voditi lov i rasporediti lovce
po čekama, Mijat Ivoš i Slavko Jakić
predvodit će hajkače, koji će na njegov znak pustiti pse, a lov će biti
završen kad se hajkači spoje s lovcima na čekama. Posebnu pozornost
skrenuo je lovcima da dobro gledaju u što pucaju, da budu mirni na
čekama, ne lože vatru i mogu loviti
divlju svinju, vuka, zeca, divlju mačku i lisicu.
Zauzevši mjesta, uistinu je bio
užitak izložiti se ovom prekrasnom
sunčanom zimskom danu. Divili
smo se prvom snijegu, zimskoj idili i
hladnoći, upijajući što više sunčanih
zraka koje su se probijale kroz krošnje visokih stoljetnih stabala.
U uživanju nas je prekinuo poziv glavnog lovnika da dođemo na
zborno mjesto u Kolone. Njegovo je
izvješće bilo da su psi gonjali lisice,
ali na divlje svinje nisu naišli. One su,
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: ZAJEDNIČKI LOV S USKOPLJANIMA
S prijateljima je uvijek lijepo,
u lovu na poseban način
Anto Cvitanović
Druženje novotravničkih lovaca i Ždrimačana
poradi snježnih padalina, mirovale
negdje u svojim zaklonima.
Iako nije bilo odstrela, lov je uspio u onome što ga i krasi: ugodno
druženje i boravak u lovištu. Po tragovima u snijegu i viđenoj srnećoj
divljači, jasno je da ovdje ima divljači.
A što se odstrela tiče, možda će više
sreće biti u sljedećim druženjima.
Za okrjepu, odnosno lovački gu-
laš i pečenu prasetinu, pobrinuo se Matek, po našem mišljenju najbolji lovac-kuhar u Savezu, što je potvrdio i naš
Ivo, koji se, pokraj Mateka, nije usudio pripremati današnje
specijalitete. Zabavljačku stranu odradili su virtuoz na harmonici Draženko Jakić i pjevači Vlado Knežević, Stipo Ivoš
i Draženko Jakić kod domaćina, a raspjevani Ždrimačani
dodali su svemu tome svoj svatovac i pjesmu iz svoga kraja.
Druženje do kasnih noćnih sati okončano je međusobnim zahvalama i pozivom Ždrimačana da u što većem broju posjetimo njihovo lovište, što smo radosno i prihvatili.
Miranov
prvi vepar
LU „Zavelim“, Roško Polje: LOVNA SEZONA
Ante Ðikić
Z
Lovac Miran Bakula
30
adnje lovne nedjelje mjeseca listopada, lovac LU „Zavelim“ Miran Bakula imao je lovačke sreće. Nije badava ona narodna tko čeka taj i dočeka. Miran je lovac s
ne tako dugim lovačkim stažom. Imao je on i ranije priliku
odstrijeliti divlju svinju, no doslovce nije ga išlo. Ovaj put loveći u Zavelimu, točnije na lokalitetu zvanom Bovan došao
je na svoje. Vepar od sedamdesetak kilograma spašavao je
živu glavu ispred dobro obučenih goniča. Sve se to događalo nedaleko od Mirana, koji se za kratko vrijeme našao
na mjestu događaja. Nije oklijevao, ispalio je kuglu i na licu
mjesta usmrtio vepra. Nakon odstrela, valjalo je pričekati
ostale sudionike lova, pa s očišćenom lovinom put Rogova
kako bi proslavili Miranova prvog vepra.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Galeb“, Čapljina: JESENJA SJETVA JEČMA NA JASENICI
Ječam „pod relejom“
Jure Musulin
N
a brdskome terenu, podno relejnog odašiljača Federalne radiotelevizije Crno brdo (446 metara nadmorske visine), u čapljinskoj općini, lovci Sekcije Trebižat
i ove su godine zasijali ječam za prehranu divljači. Ječam
je zasijan stotinjak metara ispod releja, s južne strane brda,
gdje se nalazi stari napušteni zaseok Pavlovići. Danas tu živi
još samo jedan stanovnik, osamdesetogodišnja baka Šima
Pavlović. Oni koji su tu nekada živjeli, ili su izumrli ili su sredinom prošloga stoljeća odselili u Trebižat, mjesto koje se
nalazi u podnožju Crnoga brda, sa sjeverne strane, gdje danas žive njihovi potomci. Širi naziv za ovaj zaseok i za okolne zaseoke na ovom platou je Jasenica.
Posljednjeg vikenda listopada, članovi Sekcije Trebižat
zasijali su „pod relejom“ ječam za zimsku i proljetnu prehranu divljači. Lovci su zasukali rukave, upalili svoje freze, i
ove pitome doce i ledine, nekada davno obrađivane, opet
pretvorili u obradive. Ječam je zasijan na oko dva duluma
površine, a sjeme je došlo iz matičnoga lovačkog društva,
Lijepo zazelenjela parcela ječma
Galeba. Ovo je postala već tradicionalna akcija, jer lovci Sekcije Trebižat
na ovome terenu siju ječam već nekoliko godina. U ovoj vrijednoj akciji
ovog su puta sudjelovali lovci Gogo
i Vjeko Rebac, Zdenko Bakalar, Damir Pavlović, Mario Sušac i Ilija Prskalo.
LD „Mosor“, Široki Brijeg, Sekcija Uzarići: LIJEPI STARI OBIČAJI
I na Toću dođe red
Blago Lasić
O
vogodišnja lovna sezona u Hercegovini otvorena je
nekako kompromisno – ni najranije niti kasno, ali se
priroda i klima pobrinuše da se divljač nekoliko tjedana može „bezbrižno“ skrivati ispred nabrušenih lovaca i
razjarenih pasa. Zelenilo je bilo u početku tako bujno pa se
ni prst pred očima nije vidio a kiša je obadvije prve nedjelje
lila nemilosrdno, tako se lovcima uskratiše sve one silne čari
šteka i pucnjave.
Ipak, druge nedjelje pred vođu bukovačke skupine
Toću, psi su natjerali jedno nazimče koje se „drznulo malo
i našaliti“ s našim junakom. Što je učinilo i što tu može biti
čudno, mogao bi netko reći! Pa, jest: Toća je jedan od onih
časnih i savjesnih lovaca koji zadnjih nekoliko godina dobrovoljno i samoinicijativno nije nosio pušku u lovište, kako
bi se pružila šansa rijetkim primjercima divljači preživjeti. To
jutro je ponio pušku, ni sam nije znao pojasniti zašto. Osim
toga, prije svega nekoliko sati vratio se sa svadbene zabave,
još uvije sanjiv i pod dojmom glasne glazbe, duhanskoga
dima i novoga vina..., jedva je korak za korakom povlačio.
Kada se nazime pojavilo na jednome klancu svega desetak koraka pred sanjivim lovcem, u sačmarici je imao neki
sitniš namijenjen pticama. Sjeti se Toća na brzinu, kada je
ugledao malo šareno prase, da treba mijenjati naboj, a nazime stoji i gleda u čudu. Uspio je ubaciti samo jednu jaču i
obično kako tada biva, povukao je prvo onu praznu, škljocnu obarača, svinjče zadovoljno trepnu a Toća se na brzinu
otrijezni pa povuče onu pravu...
– Kad hoće, hoće, uzalud su sve nedaće – skromno je
prokomentirao lovac nakon deranja kože koju su Martin i
www.lovackisavez-hb.ba
Toća (krajnji lijevo) s prijateljima
Pavić dobro izrezali; makar je ujko
Srećko imao svoj uobičajeni komentar, od kojega nevještim lovcima suze na oči mogu navaliti, a
Toća bi mu najradije zabranio svaku
priču, ali Ujko je ujko.
Na zajedničkoj večeri kod Gene
drugoga se dana okupilo više od
pola Sekcije. Odavno nije bilo tako
zabavno, ugodno i svima nam bijaše drago, što je baš Toća bio taj sretni lovac.
Ali nije se samo njemu posrećilo. Odmah sljedeće nedjelje, mladi
ali već uspješni lovac Josip odstrijelio je mnogo većega vepra koji se
također našao na trpezi uzarićkih
lovaca u istom ambijentu. Izgleda
da se obnavlja stara praksa i lijepi
običaj naših lovaca da se divljač
zajednički lovi, zajednički uživa i
zajednički plaća odstrelna taksa.
Nema sumnje da će te zajedničke
večeri doprinijeti većem razumijevanju, lakšem i boljemu dogovaranju, a sve će to, nadamo se,
povećati brojno stanje divljači i zadovoljstvo lovaca.
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Sava“, Orašje: ČORBANIJADA I FIŠIJADA
LD „Sokol“, Nova Bila: ČIŠĆENJE LOVIŠTA
Srećko i Dona,
specijalisti
za lisice
Drago Marjanović
Sve ugodniji mirisi iz kazana
Adam Dabić
U
povodu Dana općine Orašje,
23. listopada ove godine, LU
„Sava“, kao inicijator, organizirala je 4. međunarodnu čorbanijadu
i fišijadu „Open 2010.“ U priredbi su
sudjelovale i lovačke udruge i turističke zajednice iz okruženja, ali i
iz susjedne nam Hrvatske. Cilj ove
manifestacije je družiti se što više,
razmijeniti iskustva u pravljenju čobanca i fiša te usavršiti se kao ekipe i
pojedinci za nastup na međunarodnim i svjetskim manifestacijama.
Uz sudjelovanje 33 ekipe, priredba je počela rano ujutro. Ispred gradskih bazena poredale su se ekipe lovaca i ribolovaca, neki su međusobno
i skrivali recepte i začine. Suci: Martin
Marić, predsjednik Povjerenstva i izvrstan kuhar čobanca, Blaž Živković i
Matijan O., oko 13 sati počeli su ocjenjivati napravljene delikatese.
U kategoriji ribarskog fiša pobijedio je Kristijan Oršolić iz Tolise,
drugi je bio Marko Marošević, a treći Marijan Klaić iz Donje Mahale.
U pripravljanju čobanca, prvo je
mjesto odnijela sekcija iz Donje Mahale, na čelu s predsjednikom Dragom Prgićem, i Cajtom. Drugo mjesto osvojila je Sekcija Oštra Luka, na
čelu s našim mlinarom zvanim Karti,
a treće LU „Kuna“ iz Domaljevca.
Ove smo godine najavili da
ćemo i veterane uključiti u konkurenciju za nagrade. U toj kategoriji,
najbolji je bio Đuro Prgić iz Ugljare,
koji uopće nije lovac.
Nagrade su uručivali Općinski
načelnik Đuro Topić, predsjednik
Turističke zajednice Županije Posav-
32
ske Hajrudin Hadžidedić i koordinatorica iz susjedne nam Hrvatske,
Ruža Jurić.
Generalni sponzor kompletne
opreme za čobanac i fiš bila je Općina Orašje. A najbolje dosad viđene
kotliće za prva mjesta osigurala je
Turistička zajednica Županije Posavske. Ostali sponzori bili su: Matićanka d.o.o. Matići, Tina rad Tolisa,
Fami koop Orašje, Iljazović d.o.o.
Domaljevac, Magda Komerc Tolisa,
Pečenjara Martin Marić Bok, Zvonko
Kosi Maestral Bok, Vinarija Dragun
Ilok, Trgovina ribo opreme Nećko
Orašje, Hidrogradnja Tolisa, Nazif
Garić preparator divljači Odžak, Pekara Posavka iz Orašja, Kinološka
udruga „Posavac-Orašje“ Matići, Mesnica Pavlović iz Obudovca, a najveći dio lovačke opreme sponzorirala
je Modna kuća Danial S–Koteks iz
Tešnja, nedavno otvorena i u Orašju. Osigurana je hrana i piće za sve
nazočne, a najviše se pilo vino iz vinarije Dragun iz Iloka.
Prvom danu priredbe bilo je nazočno oko 700 posjetitelja, među
kojima su bili mnogi županijski i
općinski dužnosnici, a sve to pratilo
je nekoliko TV kuća iz BiH i Srbije i
posebno PTV, prva internetska televizija u BiH.
Zahvaljujemo svim sponzorima
i sudionicima ove manifestacije, a
posebno Općini Orašje jer je iskazala povjerenje Upravnom odboru LU
„Sava“, na čelu s predsjednikom Pavom Kosićem i Stankom Mikićem,
te predsjedniku Ribarske udruge
„Šaran“ iz Orašja, Josi O. Joki.
O
tkako je u lovištima ovoga Društva otvoren ovogodišnji lov na nisku divljač i štetočine, skoro da nije
protekla nedjelja a da Srećko Strukar nije odstrijelio
lisicu. Za pet izlazaka Srećko je očistio lovište za četiri lisice.
On i njegova kuja Dona (oštrodlaki barak) specijalizirali su
se za lisice. Dona natjera, a Srećko, u stilu iskusna lovca, zna
dočekati na pravome mjestu.
Srećko je, inače, primjeran i discipliniran lovac, i čovjek
od ugleda. Član je Nadzornog odbora Društva, a po profesiji je aktivni policajac.
Nadamo se da će u lovištu porasti zečja populacija nakon što Srećko očisti lovište od lisica, smrtnih neprijatelja
zečjoj vrsti.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: PRIMJER SEKCIJE SEBEŠIĆ
Nije autohtona
divljač ovdje
slučajno
tako brojna
Anto Cvitanović
N
a dan 21. studenoga 2010., lovci Sekcije Sebešić organizirali su pregled i obnavljanje lovno-uzgojnih objekata
u lovištu i dosipanje soli u solišta za srneću divljač.
Ova sekcija, inače, ima dvadesetak lovaca, ima Skupštinu i Izvršni odbor kao i ostale četiri sekcije Društva. Skupštinu čine svi članovi sekcije, a Izvršni odbor predsjednik Sekcije Stipo Ivoš, lovnik Slavko Jakić, rizničar Draženko Jakić,
tajnik Dalibor Jakić i član Nenad Ivoš. Sekcija provodi sve
zadaće iz normativne regulative i Plana rada Društva. Sve
svoje zadatke i obveze donosi na temelju zaključaka i odluka Skupštine i Upravnog odbora Društva. Specifičnost ove
sekcije u odnosu na druge je u tome što je bogatija svim
autohtonim vrstama divljači, prema kojoj se postupa manirama dobrog domaćina. Ovi vrijedni lovci izgradili su ne-
Stipo Ivoš i Draženko Jakić sa sinovima Pavom i Lukom-Franom
koliko visokih otvorenih i tri zatvorene čeke, do kojih, po odobrenju
veterinara, izvlače leševe uginulih
domaćih životinja, klaonički otpad i
kukuruz do kojeg su došli donacijama, a i Društvo im je osiguralo tonu
kukuruza i četiri tone klaoničkog
otpada.
Glavni lovnik Društva, Vlado
Knežević, s lovnicima sekcija i članovima sekcije vodi dnevno brojčano
stanje divljači koja se pojavi na mrciništu, gdje im najveće probleme
i štete prave gavrani. U dnevnom
izvješću može se vidjeti kad i u koje
vrijeme izlazi pojedina vrsta divljači.
Po ovim, i drugim, aktivnostima vidljivo je da je Sekcija Sebešić
najaktivnija po ulaganju i radu u lovištu. U taj se posao uključuje velik
broj mladih lovaca, kojih je najviše
baš u ovoj sekciji.
PARAZITSKA OBOLJENJA SRNEĆE DIVLJAČI U POSAVINI
Voda se povukla, paraziti došli “na svoje”
Nedžad Garić
S
vugdje, pa i na našim prostorima, poplave su jedan od
uzroka gubitka divljači i imaju teže posljedice po nju,
osobito na matični fond srneće divljači. No, tijekom
ovogodišnjih poplava srneća je divljač uglavnom migrirala
na viša područja i, što se izravnih posljedica poplava tiče,
www.lovackisavez-hb.ba
nije bilo većih šteta na toj divljači.
Ali u klimatski neodgovarajućim godinama kao što je ova, došlo
je do ekspanzije parazita. Kad se
voda povukla, stvorilo se pogodno tlo za njihov razvoj. I baš su ti
paraziti doveli srneću divljač u probleme, osobito u predjelu lovišta
zvanog Rit. Nije to baš tako snažno
izraženo, ali se povremeno može
vidjeti divljač sa simptomima parazitskih oboljenja.
Paraziti i parazitska oboljenja
česta su u divljači. Značenje i težina parazitskog oboljenja ovisi o
brojnosti i vrsti parazita. Posebno
su teška oboljenja kod mlade divljači. Indirektna štete od parazitskih
invazija ogledaju se u narušenoj
otpornosti organizma te lakšem
podlijeganju drugim oboljenjima.
Očuvanje zdravlja divljači specifično je po tome što su moguće
čovjekove intervencije vrlo ograničene. Ako se nešto i želi učiniti,
potrebno je primijeniti specifične
zaštitne mjere u smislu praktične
provedbe takvih radnji. Samo u
iznimnim slučajevima moguće je i
preventivno cijepljenje divljih životinja ili davanje određenih lijekova
na hranilištima, solištima i tome
slično.
Zaštita od bolesti obuhvaća
uglavnom preventivne mjere u
cilju sprječavanja pojave i širenja
parazitskih bolesti u lovištu. To je,
u prvom redu, održavanje higijene
lovišta, što podrazumijeva pravilno
odlaganje otpada i leševa odstrijeljenih životinja, redovitu veterinarsku kontrolu odstrijeljene divljači, pažljivo promatranje životinja
osumnjičenih na bolest i njihovo
uklanjanje iz lovišta. Uz to, jedino
što stručna služba lovačke udruge
može poduzeti protiv te bolesti
jest sanitarni odstrel životinja za
koje se sumnja da su oboljele, što
se obično i čini.
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Sokol“, Nova Bila: SVETI HUBERT
U Brajkovićima, misa za lovce
Drago Marjanović
T
radicionalno, i ove je godine, 3.
studenoga, na Sv. Huberta, u
Brajkovićima slavljena sv. misa
za lovce. Misu je predvodio župnik
fra Pero Oršolić, uz koncelebraciju
fra Danijela Nikolića iz župne crkve
u Novoj Biloj i fra Leona Pendića iz
župne crkve u Gučoj Gori.
Ove je godine misi nazočilo sedamdesetak lovaca, dakle zanimanje za nju raste iz godine u godinu.
Na početku misnog slavlja, fra
Danijel je pročitao imena lovaca za
čiji pokoj duša se danas moli: Ante
Mihaljević, Mate Popović, Markeša Kolenda, Ivica Nakić, Jozo Sučić,
Niko Palavra, Pero Babić, Drago Babić, Srećo Gučanin, Šimun Gazibarić, Ivo Brkić, Ante Matić, Zdravko
Peša, Ante Blažević, Marijan Zlatunić, Bariša Matković, Marinko Sučić,
Nino Andrić, Franjo Franjić, Matija
Sučić, Ivo Andrić, Miran Radeljić, Ante Bušić, Nikola Perić,
Ante Popović, Mate Matošević, Stipe Biljaka, Ante Mišković,
Stipe Matošević i Dragan Palavra.
U nadahnutoj propovijedi, fra Danijel je posebice govorio o slozi i međusobnom poštovanju lovaca, o međuljudskim odnosima, toleranciji i oprostu. Istaknuo je ulogu lovaca u društvu, njihov doprinos očuvanju prirode i divljači u
njoj. Pomoć u očuvanju života a ne samo uništavanje života. Toga su lovci svjesni i tome trebaju dati puni doprinos.
Nakon mise nastavljeno je uobičajeno druženje u dvorani. Tu su nazočne pozdravili Dario Sučić i Drago Marjanović, predsjednik i tajnik Društva, a skupu je bio nazočan
i Ljupko Sučić, predsjedatelj OV Travnik. I u ovoj su prigodi
lovci dali svoj skromni doprinos crkvenim potrebama (fasada na crkvi).
Uz novopečenu šljivovicu i harmoniku Milke Grebenara, ponoć je brzo stigla, s njom i rastanak.
LD „Jarebica“, Mostar: USPJEŠAN LOVNI DAN
Dva vuka manje
Saša Knezović
B
Saša i Tonćo s ulovom
34
rojnost vuka u hercegovačkim lovištima posljednjih
je godina u porastu. Prave dosta štete stočarima, a i
na divljači. Kako je lovna sezona u punom jeku, kod
dosta lovaca lov na vuka postao je izazov i zadovoljstvo.
U sjevernom dijelu lovišta LD „Jarebica“ iz Mostara, na
predjelu Raška Gora – Vrdi – Goranci – Bogodol, u posljednjih nekoliko godina godišnje se odstrijeli po nekoliko
vukova, o čemu smo često pisali u Hoopu. I ova godina
nije izuzetak. Tako su dva mlada lovca, krajem studenog, u
jednome lovnom danu odstrijelila dva vuka. Prvo je Saša
Knezović imao sreću vuka odstrijeliti na čeki, a sutradan
je njegov kolega iz grupe, Tonćo Krešić, u lovu odstrijelio
vuka trofejne vrijednosti.
U LD „Jarebica“ planiraju, s obzirom na zanimanje stranih lovaca za lov na vuka, ozbiljnije početi gospodariti
ovom divljači.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: PROSLAVA SVETOG HUBERTA
Zastave, vijenci, svijeće i, nakon svega, sveta misa
Priprema za polaganje vijenaca
Anto Cvitanović
N
a blagdan sv. Huberta, zaštitnika lova i lovaca, lovci
LD „Pavlovica“ upriličili su polaganje vijenaca na spomen-obilježje na trgu ispred zgrade Općine i sv. misu
zadušnicu u gradskoj crkvi Uzašašća Gospodinova.
U 17 sati, do kada je trajalo okupljanje lovaca kod kavane Društva u centru grada, prisutne je pozdravio predsjednik
Društva Mirko-Mićo Lešić, a nakon njega protokol je objasnio
tajnik Društva Anto Cvitanović. Potom je formirana kolona
od šezdesetak lovaca, mještana i gostiju. Na čelu kolone bile
su zastave. Zastavu hrvatskih obilježja i Herceg Bosne nosio
je Goran Marković, zastavu Lovačkog saveza Herceg Bosne
nosio je Mario Ljubas, a zastavu Društva Vlado Marković. Nešto iza zastava, sliku sv. Huberta nosio je najmlađi lovac, LukaFran Jakić. Kolona se uputila na gradski trg pokloniti se žrtvama Domovinskog rata, položiti vijence i upaliti svijeće. Vijenac
su položili predsjednik Skupštine Društva i dopredsjednik
Saveza Slavko Marin, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić,
tajnik Društva Anto Cvitanović i glavni lovnik Vlado Knežević,
a svijeće su upalili predsjednici sekcija: Franjo Cvitanović, Sti-
po Ivoš, Stipo Bošnjak, Zlatko Senkić i Dragan Jukić.
Poslije ovoga čina lovci su se,
dostojanstveno, uputili u župnu crkvu Uzašašća Gospodinova, gdje je
upriličena sv. misa. U propovijedi,
župnik don Stipo Knežević istakao
je da nije teško prepričati život sv.
Huberta, ali ga je teško živjeti, te se
trebamo pitati što za nas znači biti
čovjek, lovac i član jedne zajednice,
što mi moja savjest kaže, koliko sam
pomogao u unaprjeđenju i razvoju
lovstva i zaštiti prirode i divljači. Završavajući misno slavlje, don Stipo
je, zazivajući zagovor sv. Huberta,
zamolio Boga da stalno čuva i prati
ove lovce i njihove obitelji. Župnik
se prisjetio umrlih i poginulih lova-
ca, a posebno Joze Milanovića i Ive
Marina, koji su posljednji napustili
svoje obitelji i Društvo.
I ovogodišnja proslava završena
je zajedničkim slavljem i domjenkom, uz harmoniku Draženka Jakića i Marinka Kajdla. Posebne zahvale domaćin je uputio župniku don
Stipi, zapovjedniku PS Travnik Fabi
Staniću, njegovu djelatniku Stipi
Zlatuni i ljudima koji su osiguravali
kolonu od njezina polaska, polaganja vijenaca pa do dolaska u gradsku crkvu, te predsjedniku Napretka
Nikoli Džambasu. Župnik je zahvalio i čelništvu Društva na tradicionalno uspješnoj i sadržajnoj proslavi Sv.
Huberta, a na kraju i Luciji Cvitanović na pripremljenoj zakusci.
Poslije svega, zakuska
LU „Zavelim“, Roško Polje: SVETI HUBERT
Pobožna proslava
blagdana
Ante Ðikić
U
čast svetoga Huberta, zaštitnika lovaca, 3. studenoga 2010. u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana u Roškom
Polju služena je sveta misa. Odziv lovaca bio je znatno manji nego prošle godine, što zbog radnoga dana, a
što zbog zaboravnosti (ili „zaboravnosti“) pojedinih lovaca.
Svetu je misu slavio župnik fra Marko Jukić. Pobožno moleći našega zaštitnika da nas prati i čuva na svakom koraku,
ponajprije u lovu ali i u svakidašnjem životu, proslavili smo
ovaj blagdan. Fra Marko nam je uputio čestitku, a u isto nas
vrijeme pozvao da svojim životom štujemo i slijedimo primjer našega zaštitnika.
www.lovackisavez-hb.ba
Nakon svete mise završili smo u
vjeronaučnoj dvorani na prigodnoj
zakuski uz ugodnu priču i pokoju
gangu.
35
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: NEZAKONITI ODSTREL DIVLJAČI
Stop krivolovu
na području Viteza
Kako bi se sačuvali dokazi, najprije treba policiji
prijaviti svaki nezakoniti odstrel divljači, a tek onda
raditi na prekršajnoj prijavi, što bi bilo mnogo lakše
kad bi lovočuvarska služba bila bolje organizirana
Ivica Drmić
D
va slučaja krivolova iz drugog polugodišta 2010. na
području općine Vitez povod su za ovaj članak.
Prvi se dogodio 14. srpnja
2010., a u krivolovu je odstrijeljena
krmača iz obližnjeg gatera za divljač. Naime, u okviru Lovne jedinice
Jelovac izgrađen je gater za divljač.
Izrađen je na ugovorom zakupljenom zemljištu od ŠGD „Šume Središnje Bosne“/ŠPD „Srednjobosanske šume“ d.o.o Donji Vakuf,
a Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije
Središnja Bosna dalo je suglasnost
za njegovu izgradnju. Gater služi za
potrebe Kinološkog društva „Vitez“
i LO „Vitez“ za potrebe obuke lovnih
pasa, provedbu ispita prirođenih
osobina lovnih pasa, te specijalnih
utakmica na divlje svinje (u svrhu
ocjenjivanja). U gateru su izgrađeni
brojni gospodarski i uzgojni objekti, kako bi zadovoljio stroge zahtjeve za dobivanje potrebne licencije.
Nabavljene su i dvije divlje svinje,
mužjak i ženka. Ženka se već dvije godine prasila i podigla prasiće.
Sredinom srpnja ove godine divlje
su svinje provalile ogradu gatera i
36
otišle u obližnju šumu, gdje su se
zadržale. Sljedećeg su dana krenule prema selu Tolovići. Lutajući, naišle su na mještane koji su tu sušili
sijeno. Prema raspoloživim saznanjima, mještani su nazvali jednog
lovca, koji je uz pomoć mještana
Tolovića odstrijelio krmaču. Napominjemo da je krmača bila prilično
pitoma, naviknuta na ljude i nije
bježala, za razliku od vepra, koji je
pobjegao. I do tada su divlje svinje
više puta izlazile iz navedenog gatera, ali su se uvijek vraćale bez ikakvih
posljedica. Odstrijeljena krmača
navodno je prodana nama nepoznatom kupcu. Pripadnici LO „Vitez“
pokušavali su doći do informacija,
na temelju kojih bi podnijeli prekršajnu prijavu, umjesto da odmah
prijave slučaj policiji a da podatke
za prijavu onda prikupljaju.
Drugi slučaj krivolova dogodio
se također ove godine. Naime, 22.
studenog 2010. Elvedin Kermo
pronašao je mrtvog srnjaka na lokaciji Hrastovi, iznad sela Nadioci,
općina Vitez. O tome je odmah
obavijestio policiju, te su pripadnici Policijske uprave Travnik izvršili
očevid. Srnjak u drugoj godini sta-
rosti (prema informacijama predsjednika LO „Vitez“ Slavka Mlakića, koji je sudjelovao u očevidu) prostrijeljen je
puščanim zrnom. Zrno nije pronađeno. Srnjaka je ranio
nepoznati počinitelj, ali je srnjak uspio pobjeći s mjesta
ranjavanja. Nesavjesni krivolovac nije uspio pronaći ranjenog srnjaka. Ipak, rana je bila smrtonosna, srnjak je skončao, a policija dobila novi predmet istrage. Prema prvim
provjerama u dvije lovačke organizacije, LO „Kruščica“ i LO
„Vitez“, kojima je Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva Županije Središnja Bosna dodijelilo na korištenje prostor u granicama općine Vitez, oni su poštovali
lovostaj. Iz izvješća o lovu za dan 21. studenog 2010. može
se zaključiti da su njihovi članovi lovili na posve drugim
prostorima. Prema novinskom članku objavljenom u „Večernjem listu“ od 25. studenog 2010., jedan od dužnosnika LD „Jelen“ priznao je da su lovci LD „Jelen“ lovili taj
dan na tom području, ali nije mogao reći tko je ustrijelio
srnjaka. Obdukcija je izvršena u Veterinarskoj stanici Vitez.
Rezultati očevida, obdukcije, te nalazi vještaka, trebali bi
usmjeriti istragu, a po njezinu okončanju bit će pokrenute
odgovarajuće zakonske sankcije.
Osim krivolova zabilježeni su i „upadi“ lovaca iz susjednih lovačkih udruga u lovište (pa čak i onih koji potječu iz
lovačkih udruga s hrvatskim predznakom). Sve ovo dodatno naglašava potrebu boljeg organiziranja lovočuvarske
službe. Strogi zakonski propisi za organiziranje lovočuvarske službe te teška financijska situacija u većini lovačkih
udruga, ne omogućuju angažiranje profesionalnih lovočuvara. Do sada su dužnost lovočuvara obnašali lovočuvari
volonteri. Što se tiče usklađivanja sa zakonom, napravljen je
prvi korak te je osam lovaca položilo ispit i dobilo uvjerenje
o položenom lovočuvarskom ispitu. Jedan lovočuvar dobio
je službenu odoru lovočuvara (50 posto financirao Savez,
a 50 posto lovačka udruga) te propisanu dokumentaciju
(službena iskaznica, službena knjiga lovočuvara, zapisnik
lovočuvara i potvrda o privremenom oduzimanju). U tijeku
je prikupljanje podataka o veličinskim brojevima odjeće i
obuće za ostale lovočuvare, koji će, nažalost, vlastitim novcem financirati nabavku odora.
„Naučene“ lekcije: prvo, lovačke udruge trebaju prijaviti policiji svaki nezakonit odstrel, kako bi se provela
cjelovita istraga i sačuvali dokazi, a paralelno raditi na prekršajnoj prijavi, drugo, pojačati mjere zaštite divljači, od
kojih je samo jedan djelić organiziranje lovočuvarske službe, treće, lovočuvarsku službu uspostaviti sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima (Pravilnik o obliku
i sadržaju obrasca iskaznice lovočuvara, te Pravilnik o vrsti
uniforme, oznakama, uvjetima za nošenje lovačkog oružja, vrsti lovačkog oružja i veličini lovočuvarskog rajona),
četvrto, možda ne bi bilo loše razmišljati i o angažiranju
profesionalnog lovočuvara, kog bi zaposlila i plaćala lokalna zajednica (općina) – bio bi ujedno i čuvar lova i čuvar
ribolova. Lovočuvari volonteri nastavili bi mu pomagati i
izvršenju njegovih zadaća.
U LO „Vitez“ očekuju odgovarajuće rezultate provedenih policijskih istraga. Namjera je ustrajati u zahtjevu
za naknadu pretrpljene štete protiv počinitelja, a novac
„vratiti“ u lovište – u naprijed navedenim slučajevima nezakonitog odstrela krmače i srnjaka iznos pričinjene štete
je 7000 KM. Držim da bi visoke novčane kazne protiv prekršitelja za djela koja su učinili (u ova dva slučaja bi mogle
ići i do 4000 KM) mogle preventivno djelovati u skoroj budućnosti na smanjenje ili čak potpuno eliminiranje krivolova i lovokrađe.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL „Kravica“, Ljubuški: ČELNIŠTVO DRUŠTVA U MILETINI
Baš bješe svega i svačega
Mario Herceg
S
ekcija Cerno je na sjeveroistočnom dijelu općine
Ljubuški, čine je lovci Cerna, Crnopoda i Miletine,
ima 44 člana. Divljači je ovdje dovoljno, za lov ali
i za poglede gostiju koji rado dođu u ovaj kraj. Blizu je
Međugorje, i ljudi koji se bave vjerskim turizmom znat
će dobro da je sprega između Međugorja i Miletine jako
velika. Divlja svinja je u prolazu, lovci je pokušavaju zadržati hranilicama, zeca puštamo svake godine iz svoga uzgajališta, fazana kupimo po potrebi, na proljeće matično
jato a u jesen za odstrel, domaći lovci ga ne love već kažu
neka turisti gledaju.
Izaslanstvo naše udruge, na čelu s predsjednikom
Tomislavom Petrovićem, 12. prosinca 2010. došlo je u
posjet gostoljubivim lovcima iz Miletine, na čijem je čelu
Andrija Dugandžić – Beca. Bio je to prvi službeni posjet
Predsjedništva u ovom sazivu ovoj sekciji.
Lovačka kućica smještena je u ravnici milećanskih gajeva, s pogledom na vijugave zasade vinove loze pa sve
do prijevoja koji se u daljini obara prema rijeci Studenčici. Ispred kućice, za hrastove vezani psi goniči, većinom
posavci i istrijaneri, kod nas bi se reklo „zečari“. Pod nadstrešnicom veseli lovci ispružene jake i čvrste desnice, kad
ti stisnu ruku svaki gost vidi da je iz čista srca pozdrav.
Kad smo ušli u kuću, šarenilo boja i mirisa ispunilo je svaki
osjet, u prvi mah pomislih, Bože moj, koji će još tu viđeniji
gosti doći. Domaćin kao da mi pročita misli i kaže, ljudi,
sjednite i počnimo, da se ne hladi.
Ne znam je li pošteno ovo što pišem, ali ja ne mogah
www.lovackisavez-hb.ba
odoljeti. Košare od tijesta napunjene mesom jarebice, sitno uvijena svježa cikla, okolo u slojevima
domaće suho meso. Hladetina od
srne i vepra poslagana u polukrug,
a na rubu jedan aligator od tijesta s
vanilijom. Fazan pod punim perjem
u gnijezdu od sitnog pomfrita i pokoji kuhani karfiol, gleda u jestivu
tikvu ukrašenu repom u obliku pera
a u njoj salata od fazanova mesa i
matovilca („pratarska“ salata). Dvije
papige bijele od repe ukrašene mrkvom pogledavaju u šarenilo boja
domaćega sušenog mesa. U jednoj
visokoj posudi ispod koje su gorjele svijeće jelenovo meso sljubljeno
sa zečjim u umaku od kadulje i crnog vina. U nešto manjoj posudi
pokraj ove bilo je meso od jarebice
poljke, šljuke i drozda, u bijelom
umaku s vrijeskom i bijelim vinom.
U trećoj posudi nalazili su se puževi
i crvenilo riječnog raka, okus umaka blago je nanosio na šafran i balzamik. Pa tek mnogobrojni prilozi
i dodatci, peciva i pura i tako red
ovoga, red onoga, pravi doživljaj za
gurmane i sladokusce.
A tek vino, e vino! To je za Hercegovca pitanje časti i prestiža, imati
dobru Blatinu ili Žilavku graniči s
umjetnošću. Za ovu prigodu pili
smo bijelo vino žilavku iz podruma
Miće Buntića. Što reći o žuto-zelenoj tekućini iz koje iskaču iskrice
a okus žarkosti i pitkosti svakim
te gutljajem mami na JOŠ, poslije
neka toplina iz želudca rasprostire
se po cijelom tijelu. A crno, Blatina, iz sušnih vrtača i kamenjarom
izvučenih njivica, mali grozdići u
podrumima vještom rukom obrađeni „nektar Bogova“ u čašama crveno crna blaga i opojna tekućina
na jeziku blagost i mekoća. Punina
u ždrijelu i okus tanina u stomaku
pospješuju rastvaranje onih delicija
koje smo pojeli, Damir Dragičević
stvarno ima izvrsno crno vino.
Čovjek se igra genetikom i od
ništa napravi ono što bi mu kao trebalo ili što bi nadomjestilo ono što
je nekad imao s mnogo više truda,
tako da je mesu pokvario i ukus mu
oštetio u korist količine i cijene. Mi
lovci ponosni smo što jedemo divljač koja nije genetski poremećena
i još uvijek ima onaj stari okus i aromu, ovi mladi koji rastu uz nas mogu
osjetiti miris kadulje, vrijeska, smilja i
kamena. Da, kod nas i kamen miriše, mi Hercegovci ponosni smo na
ovaj kamen na kojem smo rođeni i
s kojim živimo, on za nas ima i specifičan miris, koji za nas život znači.
LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: LOVAČKA HUMANOST
Josipu Iviću 1000 KM
Velimir Šekerija
N
a jednoj od svojih sjednica, Upravni odbor LD „Uskoplje“ jednoglasno je donio odluku o odobrenju 1000 KM za Josipa Ivića iz
Voljica, G. Vakuf-Uskoplje. Naime, ovaj dvadesetpetogodišnjak
obolio je od teške bolesti srca, što je zahtijevalo hitnu operaciju za
koju je trebalo 20.000 KM. Uskopljani su, kao i mnogo puta do sada,
pokazali humanost i potrebni je novac prikupljen u vrlo kratkom
roku. Znatan dio novca prikupili su radnici i vodstvo tvrtke TOM d.d. iz
Uskoplja, gdje je oboljeli radio do operacije. Svoj doprinos nesebično
su dali i ovdašnji lovci, ponovno pokazujući kako ljudska toplina nije
iščezla iz njihovih srca, te da su uvijek spremni za suosjećanje i pomoć
onima koji je trebaju. Neki će zlobnici reći „mogli su i više“, ali kako
o ukusima, tako i o iznosima ne treba raspravljati. U svakom slučaju
gesta vrijedna pohvale i spomena koja će umnogome doprinijeti pozitivnom mišljenju o lovcima.
Raduje informacija da je Josip uspješno operiran u specijalnoj bolnici „Centar za srce BH“ Sveučilišnog centra u Tuzli i da oporavak teče
očekivanim tijekom.
37
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Vepar“, Prozor-Rama: GRADNJA U LOVIŠTU
Još jedno pojilište za divljač
Stanko Ćurčić
T
ijekom, još uvijek, zabrane
lova, lovci Sekcije Prozor LD-a
„Vepar“ iskoristili su jedan dan
vikenda praveći lokvu za divljač.
Dobar povod za skup lovaca. Lokva
je napravljena na potezu Pala planine Makljen. Zajedno s još jednom
lokvom, onom u lovištu Sekcije
Orašac, financiralo ju je Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Predsjednik
sekcije, Vlada, pokazao nam je lokvu i ovom prilikom, u ime lovaca
Sekcije Prozor, zahvaljuje ministru
Damiru Ljubiću, koji je odobrio taj
novac.
LU „Lještarka“, Kiseljak: LOV VUKOVA
Od tri vuka,
jedan ostao “u vatri”
Zvonko Udovičić
L
ovci iz Sekcije Kiseljak „Rupa I“ nenadano su, loveći lisicu i zeca, u dijelu lovišta udaljenom oko dva kilometra
od središta grada, odstrijelili vuka. Posrećilo se lovcu
Peri Komšiću, zvanom Repa, da od tri viđena vuka odstrijeli
jednoga.
Ovo je peti vuk koji je poslije Domovinskog rata odstrijeljen na teritoriju općine Kiseljak. Tri preparata vuka već
krase Lovački dom u Kiseljaku.
LU „Sava“, Orašje: NAIZMJENCE, LOV I RAD
Adam Dabić
Jedanaesta lovačka O
kuća u posljednjih
nekoliko godina
vogodišnji lov na fazana i
zeca u ovoj je lovačkoj udruzi otvoren 10. listopada.
Kao i obično, nakon postrojavanja, izvršena je kontrola lovaca,
njihova naoružanja i opreme te njihovih lovačkih pasa. Na zbornom
su mjestu bila 32 lovca, s gostima
iz susjedne lovačke udruge Fazan iz
Odžaka.
U ovoj se udruzi mnogo cijeni lov
pernate divljači i dan otvaranja lova
na fazana svi lovci nestrpljivo očekuju. Treba spomenuti da se u ovoj prigodi okupi i najveći broj lovaca koji
rade u inozemstvu, svi se oni žele
naći sa svojim kolegama i provesti
ugodan dan u lovu i druženju.
Ove je godine obilato kišilo i veći
je broj fazanske divljači stradao. Ali
lovci ionako kažu da nije bitno što
će se uloviti, već ima jedna uzrečica
koju slijede: nema ptice do prasice,
a tko želi nek lovi ptice i prepelice.
38
Uglavnom, tijekom dana u svim je
sekcijama bilo burno i veselo, pekli
su se prasići i janjići, a na više mjesta
i lovački gulaši ili čobanci.
Sekcija Bok jedna je od mlađih i
organiziranijih sekcija. U njezine dvije prekrasne lovačke kuće redovito
se druže lovci i djeca iz škola.
Ove je godine u izgradnju lovačke kuće krenula i sekcija Oštra
luka. Zemljište su kupili lani, udarili
temelje i ove će godine nastaviti s
radovima.
Sekcija Orašje pokrenula je akciju i u roku od 12 dana sagradila lovačku kuću kanadskog stila, sa svom
pratećem opremom (struja, voda i
ostalo), koju ćemo, nadam se, predstaviti u idućem broju Hoopa.
U ovoj se udruzi, dakle, uvijek
nešto događa i radi, tijekom cijele
godine. Kad se završi lovačka kuća
u Oštroj Luci, bit će to 11 lovačka
kuća izgrađena u posljednjih nekoliko godina, što je podatak koji
ohrabruje.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Radovanj“, Posušje: GOSPODARENJE LOVIŠTEM
Lovna jedinica Vinjani, kao primjer
Mladen Bešlić
L
ovci LD „Radovanj“ iz Posušja, točnije članovi Lovne
jedinice Vinjani, po tko zna koji put pokazali su da
istinski i na pravi način gospodare svojim lovištem.
Ovih su dana, naime, imali pune ruke posla, nastojeći po-
sijati što više žitarica za prehranu
divljači. Njihov predsjednik, Miro
Galić, ističe kako su se ove godine
dogovorili izaći u lovište i za jedan
dan uzorati, zasijati i pobranati 12
parcela u predjelu Livakovica i Lončarevih ograda. U ovome području
obitava najviše sitna divljač: zec i
jarebica, a ponekad srna i divlja svinja. Vrijedne ruke vinjanskih lovaca
posijale su oko 250 kg sjemena ječma i pšenice. Oralo se s 4 traktora,
a orači su bili njihovi vlasnici: Miro
Galić, Jugo Marić, Žarko Galić –
Bilan i Željko Lončar. Treba, svakako, spomenuti i ostale članove
ove vrijedne jedinice: Jozu Galića,
Miru Galića – Bajića, Sanela Galića, Žarka Galića – Žoa, Davora
Marića, Antu Galića, Josipa Galića,
Eugena Galića, Maria Galića i Mirka Galića. Cijelu su akciju stručno
nadgledala dvojica najstarijih lovaca: Luka Lončar i Marijan Galić,
i među njima najmlađi član ove
složne družine i budući lovac, mali
Božo Galić.
Ova je ekipa, inače, prije dvije
godine započela izgradnju lovačke
kuće i baš ovih dana spremaju se
postaviti joj krov i potpuno je opremiti za ugodan boravak.
CACT BiH 2010. ŠIROKI BRIJEG
Titula otišla posavcu Bondu
Josip Vukoja
U
z odobrenje Asocijacije – Unije kinoloških saveza
u BiH a pod pokroviteljstvom KU „Široki Brijeg“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, u gateru Kosmaj u
Rasnu, 16. listopada 2010., upriličena je državna utakmica
pasa goniča u radu na divlju svinju CACT BiH 2010. Široki
Brijeg. Sudili su Mirko Čolak iz Širokog Brijega i Jure Puljiz iz
Imotskog, a delegat je bio Jozo-Joža Lasić iz Širokog Brijega. Voditelj utakmice bio je Jozo Šušak. U katalogu se našlo
12 pasa.
Nakon uvodnih riječi sudaca, pristupilo se disciplini
ponašanja na pucanj, a zatim je slijedilo natjecanje u gateru. Prvo mjesto i titulu CACT BiH ponio je posavski gonič
Bond vlasnika Drage Skoke iz Ljubuškog. Drugo mjesto i
titula RCACT BiH osvojio je istarski kratkodlaki gonič Brnjo
vlasnika Milenka-Miće Drežnjaka iz Mostara, treće mjesto
osvojio je Brik-Paša vlasnika Drage Artukovića iz Gruda, a
četvrto je mjesto pripalo crnogorskom planinskom goniču
Cigi vlasnika Zdenka Križanovića iz Mostara, koji je imao
isti broj bodova kao i trećeplasirani pas, ali se prednost daje
mlađem psu. Nagradu i pehar za fair play dobio je vodič
Josip Vukoja sa svojim goničima.
www.lovackisavez-hb.ba
Nakon utakmice priređen je ručak u konobi pokraj gatera kojem
su nazočili suci, vodiči pasa i mno-
gobrojni ljubitelji lova i prirode, uz
dogovor za raspored manifestacija
za iduću godinu.
39
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Golub“, Čitluk: LOVAČKA VEČER
Nakon svega
ostala ugodna sjećanja
Gojko Prskalo
U
svadbenom salonu „Ananeri“ u Čitluku, 15. listopada
ove godine, za svoje članstvo, simpatizere lova i prijatelje iz
okolnih lovačkih društava – bilo je
nazočno oko 400 lovaca i gostiju
– LD „Golub“ iz Čitluka upriličilo je
tradicionalnu Lovačku večer.
U uvodnom dijelu Večeri, kao
domaćin, nazočne je pozdravio
Dragan Ostojić, predsjednik Društva, zahvalivši svima koji su na bilo
koji način pomogli organizaciji ove
priredbe. Nakon njega, prisutnima
se obratio i Ivo Jerkić, općinski
načelnik, pohvalivši organizatore i
zaželjevši dobru kob svim lovcima
u sezoni koja je upravo počela. Posebno raspoloženje unio je fra Marinko Šakota, u svom stilu ispričavši nekoliko istinitih lovačkih zgoda.
Za nastavak priredbe u veselom
duhu pobrinuli su se naši stalni gosti, Hercegovački bećari, pjesmom
koja baš odgovara ovakvim druženjima. Naravno, ni ovdašnja Lovačka večer nije prošla bez lovačke
tombole, gdje su podijeljene broj-
Organizatori Večeri
ne vrijedne nagrade, između ostaloga i pet lovačkih pušaka.
Dio programa bila je i dodjela lovačkih odličja. Na prijedlog
Upravnog odbora Društva, Odličje
drugoga reda zaslužilo je 13 lovaca,
a Odličje trećega reda 15 lovaca, iz
Sreća je sastavni dio igre
40
svake sekcije po jedan lovac, na prijedlog same sekcije.
Odličja je uručio Dragan Ostojić, predsjednik Društva.
Zahvaljujemo svim sponzorima, te Nikoli Martinoviću,
vlasniku Svadbenog salona „Ananeri“, na pomoći i iznimno
korektnoj usluzi. Zahvaljujemo čelnim ljudima Općine Čitluk
što su se odazvali našem pozivu, a na poseban način zahvaljujemo fra Marinku Šakoti, velikom prijatelju našega Društva.
Hercegovački bećari razveselili lovce
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVAC
B
iti lovac, obično znači osjetiti i neke probleme. Primjerice, lov je prilično skup hobi (članarina, oprema, naoružanje, psi, terenci…), nerazumijevanje u obitelji (nema
lovca da bar jednom nije „pokuso jezikovu juhu“ od strane
supruge, djevojke, majke…), nerazumijevanje i osuda okoline (lovci se drže lažovima, pijancima, ubojicama…).
LICEMJERSTVO IZ UDOBNIH FOTELJA
Prve dvije teškoće lovcima su lakše podnošljive. Riječ
je o privatnim stvarima svakoga od nas, na koje možemo
utjecati, kontrolirati ih i rješavati, svatko na sebi svojstven
način. No uglavnom negativan stav okoline (društva) prema lovcima i lovstvu općenito, to je nešto što nije nimalo
ugodno. Lovci su odavno okarakterizirani kao ubojice životinja, pijanci i neradnici. Uzrok takvu mišljenju je u nedovoljnoj informiranosti, ali i u svjesnu prebacivanju krivnje na
drugoga. Prvi koji na lovce „bacaju kamen“ redovito su oni
koji o prirodi, njezinim ljepotama i blagodatima ne znaju
ništa ili znaju vrlo malo. Ti isti često su članovi raznih udruga koje se financiraju iz županijskih, entitetskih ili državnih
ministarstava, dobivaju pozamašan novac, a u biti ne rade
ništa. Zbog takvih i njima sličnih, pokušat ću, koristeći se
jednostavnim primjerima, ukazati na nekoliko činjenica.
Istina, nerijetko se dogodi da lovac dođe kući iz lova u
pripitu stanju, ali pitam, ide li ekipa s nogometa, tenisa ili balota odmah poslije „utakmice“ kući ili svrati na „po jednu“? Bliže sam mišljenju da je posrijedi ovo drugo.
Da smo neradnici, također ne stoji, jer dovoljno je prošetati šumom i vidjeti prosječene staze, posijane njive, izgrađene lovačke domove, a sve to nije nastalo samo od
sebe. Lovci često sudjeluju na radnim akcijama kojima je
cilj očuvanje i zaštita okoliša (čišćenje rijeka i jezera, primjerice). Bitno je napomenuti da, u većini slučajeva, ono što
radimo financiramo sami, a ne neka ministarstva ili europski fondovi, čiji novac obično završi u privatnim džepovima.
O lovcima kao ubojicama životinja i o tome pridonosi li
lov istrjebljenju ugroženih vrsta, vode se mnoge rasprave.
Samo dvije napomene vezane uz to. Prvo, u oblasti Ženeve,
u Švicarskoj, godine 1975. referendumom građana zabranjen je lov na ptice i sisavce. Od tada, lov nije zabranjen
nigdje više, osim na kratko vrijeme. Zaključak je jasan: da
zabrana lova donosi rezultate, lov bi vjerojatno dosad bio
zabranjen svugdje, a ne samo u „nesretnoj“ Ženevi. Drugo,
pripremajući ovaj članak, na internetu sam pretraživao blogove i forume koji imaju veze s ovom temom. Kao što sam
i očekivao, negativno je 90 posto komentara. Ništa strašno,
uzmemo li u obzir da su to mišljenja onih koji 20 sati dnevno provode za računalom. Kao takvi, nisu kompetentni komentirati bilo što u vezi s prirodom. Ipak, našao sam i nešto
što me ohrabrilo. Urednik jednoga bloga, kako bi stekao
potpunije mišljenje o lovcima, odlučio je, na poziv prijatelja, kao promatrač sudjelovati u lovu na srnjaka, nakon toga
napisati zaključak i podijeliti ga s posjetiteljima bloga. Ako
ste očekivali da je nakon lova promijenio mišljenje, prevarili ste se. U prvim redovima njegova teksta dominirale su
riječi: daleko, kiša, blato, umorio se, pucanj, krv, kako mogu,
ubojice i sl., a zatim se dogodilo nešto neočekivano. Dok
je pisao članak, primijetio je da su se stršljeni nastanili na
njegovu balkonu. Prekinuo je pisanje, uzeo posudu s vrelom vodom, izlio je na stršljene i vratio se ponovno za kompjutor. Nastavio je tamo gdje je stao, optužujući lovce što
su odstrijelili srnjaka. No, u njegovoj se glavi ubrzo nešto
promijenilo, zastidio se samoga sebe. „Optuživati druge, a
istodobno raditi iste ili gore stvari, u najmanju je ruku licemjerno“, navodi urednik, prisjećajući se i događaja kad je,
www.lovackisavez-hb.ba
PREDRASUDE O LOVCIMA
Tko to tamo laže?
Velimir Šekerija
na nagovor majke, u jezero bacio
tek okoćene mačiće.
Ovakvih je primjera u nedogled,
ali malo je onih koji će to priznati.
Pitamo se, zašto javnost amnestira
gotovo redovita zlodjela nad različitim životinjama, a lovce se optužuje
za sve i svašta?
PAJIN I LUKIN „GOL KROZ NOGE“
„Priča lovačke priče“ česta je sintagma u pjesmama, pripovijetkama,
vicevima, pa i u svakidašnjoj komunikaciji. Riječ je o sinonimu za govorenje neistine, odnosno za laganje.
Jesu li lovci lažovi, jesu li to predrasude ili je to istina? Autor ovih redaka,
u vrijeme kad je pristupao lovačkoj
organizaciji, u svojoj je matičnoj sekciji, pred posebnim povjerenstvom,
morao proći „ulazni test“ u laganju.
Apsolvirao sam test pričom o ribama
„babuškama“ koje je otac ulovio u
jednome od triju ždrimačkih jezera.
Noć su provele u zamrzivaču, a sutra
su bile žive, da življe ne mogu biti.
„Molenje mu njegovo, malog odma’
za predsjednika sekcije“, bila je tada
reakcija pokojnoga djeda Jakova,
člana povjerenstva. Dakle, u ovom
je slučaju istina da lovci lažu. Nije to,
međutim, laž koja bi naštetila nekomu, nekoga povrijedila ili koja bi služila za manipulaciju. Lovci lažu samo
iz jednoga razloga – kako bi podigli
atmosferu na svojim druženjima, i
samo u određenom okruženju. S
druge strane, svaki nas dan politički, gospodarski i medijski subjekti
obasipaju lažima koje izravno ili neizravno utječu na naš život. Sjetimo
se samo obećanja o novim radnim
mjestima, povećanju plaća i mirovina, poboljšanju cjelokupne gospodarske situacije… U našoj bi zemlji,
umjesto „priča lovačke priče“ mnogo
bolje stajalo „priča političke priče“.
Lovačkim se lažima stvara neki drugi svijet, svijet smijeha, opuštenosti,
zezanja na račun jednoga ili drugoga, svijet koji nam pomaže zaboraviti
ružnu zbilju.
A s tom ružnom zbiljom, zajedničkih točaka zaista nemaju naši lovci Pajo i Luka, prijatelji od djetinjstva
i rođaci, inače poluizmišljeni likovi
naših priča. Razgovaraju oni tako o
netom završenom europskom prvenstvu u vaterpolu u Zagrebu.
– Jesi vidio, rodijače, onaj naš sinoć dade kroz noge gol onom talijanskom golmanu? – upita Pajo. – Je,
je, al’ sudac ga ne prizna, valjda bili
koraci – odgovori Luka, zadovoljan
što konačno može kontrirati na Pajinu laž. – Čuj, koraci u vaterpolu, a i
ti kad ga bubneš, nemere ni bager
povući – uzvrati nezadovoljno Pajo.
Negdje sam pročitao da pojedina društva organiziraju i natjecanja
u lovačkim lažima, što nije ideja za
odbaciti. Uz bogate nagrade (puška,
10 metara drva i sl.), vjerujem da bi
se lovci i te kako potrudili da natjecanje bude zanimljivo. Nekada je na
mjestima gdje se okupljala lovačka
družina – bili su to lovački domovi ili
seoske kavane – poviše šanka visjelo
zvono, koje bi zazvonilo kad bi netko, i ne stideći se, „bacio patku“. Ulazi,
tako, lovac Pajo jednoga dana u kavanu, sav zadihan i zajapuren. Žena
ga, naime, poslala u zadrugu po namirnice, a on produžio do birtije na
rakiju, nešto ispričati prijateljima.
– Ej, ljudi, šta mi se dogodilo, živa
istina, ko zazvoni odniće ga vrag. Prokvocala mi se kokoš i ja zajmio jaja
od susjeda da je naležem, eno jučer
mladi izišli (Mali, dalje od zvona, čuješ
šta ti kažem!) i nećete vjerovat, odoše
pilad svojim kućama odakle sam donio jaja – slaga naš junak i ostade živ
među nasmijanom svjetinom.
Poštovani čitatelji, pokušao sam
kroz okular običnoga lovca sagledati odnos lovca i njegove bliže i
dalje okoline. Namjera je bila argumentirano odgovoriti na učestale
verbalne atake tobožnjih ljubitelja
prirode i životinja, koji svoju „ljubav“
prema njima pokazuju iz toplih ureda i udobnih fotelja. Naš najjači argument u svemu tome smo mi sami,
pod uvjetom da svaki svoj slobodan
trenutak provodimo u prirodi, kao
njezini svojevrsni ambasadori i ekopolicajci, čuvajući pritom svaku travku, grm, stablo, svakoga insekta i pticu, jer voljeti prirodu a ne raditi ništa
na njezinoj zaštiti i očuvanju, grijeh je
za svakoga lovca.
41
LOVAČKO ORUŽJE
UMJETNIČKO DRUGOVANJE S ORUŽJEM
Stručan graver pušci
može dati posebnu vrijednost
U puškarskom zanatu, graveri su posebno cijenjeni majstori. Njihov rad često ima umjetničku vrijednost, a donosi i najviše materijalne koristi, odnosno znatno poskupljuje oružje
koristi odnosno znatno poskupljuje oružje.
Tehnike ukrašavanja uglavnom su gravure na samom
mehanizmu (glavi puške), a predstavljaju divljač u karakterističnim pozama, lovačke motive u obliku različitih šara i
vezova, lišće pojedinih drveća, najčešće hrasta, monograme vlasnika oružja, itd.
Mladen Bešlić
A
ko pratimo razvoj vatrenog
oružja, možemo reći da je
razlika između lovačkog i vojničkog oružja – što se više vraćamo
u povijest – sve manja što se tiče
funkcioniranja, a očituje se zapravo
samo u duljini i masi, koje se smanjuju u korist lovačkog oružja. No
„ukras“ je zapravo ono što posebno
odlikuje lovačko oružje i u povijesti
i dan danas. Nekadašnje ukrase od
42
zlata, srebra, slonove kosti, kornjačevine, sedefa, a često i dragog kamenja, danas su zamijenile brunaže
različitih boja, krom, nikal, a osobito
gravure metalnih i drvenih dijelova
izvedenih vrhunskom preciznošću
vrsnih majstora i suvremenih alata.
U puškarskom zanatu, graveri su
posebno cijenjeni majstori. Njihov
rad često ima umjetničku vrijednost, a donosi i najviše materijalne
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVAČKO ORUŽJE
Da bi se postalo vrstan graver, nije dovoljno samo uložiti veliki trud u svoju izobrazbu. Graver mora biti prirodno talentiran umjetnik za rad u drvu i metalu i tek nakon
mukotrpne praktične obuke razvijaju se i dolaze do izražaja
njegove kvalitete.
Rezbarenje na kundaku vrsnom majstoru nije neka veća
poteškoća. Umjetničko rezbarenje – graviranje metalnih dijelova puške vrlo je naporan i odgovoran posao. Nemojte
sami pokušavati neki od rezbarskih zahvata na svojoj pušci.
Taj posao prepustite stručnjaku, jer morate priznati da je on
ipak za stručne, nježne i vješte ruke.
Ipak, rad stručnjaka je skup i često njegova cijena nadmašuje vrijednost predmeta. U takvim slučajevima, ali tek
nakon pomne procjene i atribucije predmeta, vlasnik se
smije, na vlastitu odgovornost, odvažiti na obradu i rad na
svome oružju.
GRAVIRANJE
Uz pomoć specijalnog alata graver rezbari čelik i na
njemu izrađuje različite likove, prizore iz lova, divljač. Lovci
posebno cijene graverskog stručnjaka koji je osposobljen
nakon svega u graviranu površinu ugraditi zlato ili srebro.
Takav treba dobro poznavati odlike plemenitih metala i
osnovnog materijala – čelika, od kojega je izrađeno oružje.
Majstori graveri, posebno oni malo stariji i s velikim iskustvom, graviranje na puškama izvode najčešće po vlastitoj
www.lovackisavez-hb.ba
inspiraciji i vrlo lako će udovoljiti
željama kupaca. Tako urađene puške na kraju su, zapravo, umjetnički
predmeti, i za njih se još može reći
da su unikati. Naravno, svaki takav
unikat ima svoju cijenu, koja u konačnici nije mala.
Ako takvo oružje ima visoku cijenu, onda lovac mora procijeniti radi
li se o tvorničkoj izradi serijske proizvodnje ili je u njezinu ljepotu ugrađen vrhunski umjetnički rad gravera.
Tradicija lovačkog oružja s visoko
kvalitetnim graverskim radom potječe iz austrijskog Ferlacha, njemačkog
Suhla, a u svijetu su još poznati belgijski iz Liegea i u posljednje vrijeme
talijanski graveri iz Brescie.
Ne ulazeći u tipove vrjednovanja pojedinih graverskih uradaka, ne
možemo se oteti dojmu da to ipak
Austrijanci Nijemci najbolje rade
i da njihovoj puškarskoj industriji
nema premca, ali svakako ne treba
podcijeniti ni visoku kvalitetu izrade
ostalih europskih – prije svega fran-
cuskih i španjolskih – majstora.
Posjedovanje ili skupljanje skupih, finih ručno rađenih sačmarica ili
karabina, osim prestiža predstavlja
i veoma unosnu investiciju. Takve
puške poslije nekoliko godina vrijede više nego u trenutku kupnje. O
njima se piše, za njih se organiziraju
posebne aukcije, njihovi vlasnici i
ljubitelji imaju svoje klubove, odlaze
u pozivne zatvorene lovove. Poznavanje i posjedovanje takvih pušaka
zanimljiv je i jako skup hobi.
Znamo da malo tko od nas
može postati vlasnik neke od ovakvih skupih pušaka, ali gledajući ih
i poznajući njihove karakteristike i
priču koja ih prati, mi profinjujemo
svoj ukus. Postajemo bolji i plemenitiji lovci i što je najznačajnije,
smeta nam sve prisutniji neukus u
lovištima.
43
EKOLOGIJA
PRIRODNA (NE)RAVNOTEŽA
Lovci ne bježe od svoje uloge u zaštiti prirode
Bogatstvo vrsta – do danas ih je opisano oko milijun i šesto – činilo je skladnu ravnotežu u
kojoj su one živjele sve do momenta kada je tehnološki razvoj dosegao današnje razmjere
te svojim produktima ugrozio staništa. Danas svjedočimo pojavi nestanka vrsta, a jednome
broju vrsta ugrožen je opstanak
Mr. sc. Vjekoslav Kostijal
O
tkako je god. 1776. James
Watt usavršio parni stroj, sve
je, u ekološkom smislu, krenulo „nizbrdo“. Od tada je, naime,
tehnološki razvitak krenuo ubrzano:
god. 1797. parna turbina, god. 1876.
benzinski motor, god. 1892. dizelski
motor, koncem XIX. st. Nikola Tesla
pronalazi generator naizmjenične
struje i još oko 1000 epohalnih otkrića, oko 1900. god. u Kini raketni
pogon, god. 1930. razvoj mlaznoga
pogona, god. 1942. prva atomska
bomba, god. 1945. prvo računalo,
sredinom 50-ih godina prva komercijalna uporaba nuklearnog reaktora, god. 1957. prvi satelit, god. 1961.
prvi astronaut, god. 1969. čovjek na
Mjesecu, god. 1980. prvo personalno računalo (PC).
Dakako, u okruženju navedenih otkrića javio se nebrojeni niz
kolateralnih izuma i svi su imali cilj
unaprijediti život ljudi na planetu.
Zajedno s tim rasla je i potrošnja
energije, time i njezina proizvodnja
(fosilna goriva, radioaktivna goriva,
hidroenergija te alternativni izvori,
sunčeva energija, vjetar).
Ubrzano povećanje ljudske populacije na planetu postavilo je zahtjev za sve većim količinama energije. U doba Julija Cezara na našem
je planetu živjelo oko 250.000.000
ljudi, a danas se približavamo broju
od 7 milijarda.
Kao posljedica ubrzanog rasta
broja stanovnika i, vezano za to, ubrzanog rasta potrošnje i proizvodnje
energije, poremećena je ravnoteža
u živom svijetu, a prvi znakovi poremećaja primijećeni su 60-ih godina
prošloga stoljeća.
Posljedice tehnološkog razvitka
na našem planetu javljaju se u vidu
mnogih zagađenja koja imaju nesagledive posljedice na okruženje u
kojem živimo. Sva ta zagađenja proistječu iz ljudskih aktivnosti, a njihov
44
su uzrok produkti iz proizvodnje i
potrošnje energije.
Dakako da svi ti produkti mijenjaju uvjete u kojima se razvijaju
i žive živi organizmi. Danas smo
svjedoci toga kako je ubrzani tehnološki razvitak uzeo svoj danak
kroz očigledne pojave zagađenja
zraka, zagađenja vode, zagađenja
tla, uništavanja ozonskog omotača, štetnih zračenja, kiselih kiša i
globalnoga zatopljenja. A posljedica tih pojava je izumiranje vrsta,
izumiranje šuma, širenje pustinja i
promjena klime.
Pojam ekologija prvi je uveo
njemački znanstvenik Ernst Haeckel i definirao ga kao odnos živih
organizama prema organskom i
neorganskom okruženju. Podrijetlo
vodi od grčke riječi „oikon“ što znači dom, okućnica, mjesto za život.
S vremenom je tom pojmu promijenjeno značenje u svakidašnjoj
uporabi, pa se danas sve više pod
ekologijom podrazumijeva zaštita okoliša, zaštita našega mjesta življenja, zaštita prirode. Ta promjena značenja
proistječe iz stanja u kojem se nalazi naše okruženje, za
koje je evidentno da ga treba štititi.
NEMA POVRATKA
U PRVOBITNU ZAJEDNICU
Lovci su, sa svojim aktivnostima koje se odvijaju u prirodi, možda najpozvaniji među prvima uočiti oštećenja u
prirodi, ali i pomoći da se poremećena ravnoteža u prirodi
ublaži i ponovno uspostavi, dakako u okviru svojih mogućnosti.
Utjecaji kroz negativne pojave u prirodi najčešće se
očituju kroz smanjenje bioraznolikosti – izumiranje vrsta. Naime, pretpostavlja se da na našem planetu živi oko
20.000.000 vrsta životinja, biljaka, gljiva, insekata, bakterija, od kojih je najveći broj insekata.
Do danas je opisano oko 1.600.000 vrsta. To bogatstvo
vrsta činilo je skladnu ravnotežu u kojoj su one živjele sve
do momenta kada je tehnološki razvoj dosegao današnje razmjere te svojim produktima ugrozio staništa. Danas
svjedočimo pojavi nestanka vrsta, a jednome broju vrsta
ugrožen je opstanak.
Čovječanstvo je suočeno s velikom opasnošću pa se
stoga na razini UN-a poduzimaju mjere kako bi se umanjili
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
EKOLOGIJA
uzroci koji su doveli do takvih oštećenja prirode.
Takve se aktivnosti odvijaju kroz dogovore (konvencije) među državama koji nalažu smanjenje emisija štetnih
plinova i ostalih uzročnika ovakvoga stanja.
Može se reći da je problem zagađenja okoliša dosegao
razinu kod koje je većina zemalja zabrinuta za budućnost,
pa se kroz konvencije i vlastito zakonodavstvo pokušava
utjecati na smanjenje oštećenja i nametnuti obveze zaštite okoliša.
Sveukupnost nastojanja da se štete na prirodi svedu
na najmanju moguću mjeru ne znači da ćemo se odreći
tekovina tehnološkog razvitka i vratiti u prvobitnu zajednicu, jer je to, jednostavno, nemoguće. Riječ je, zapravo, o
smišljenom očuvanju prirode uz smanjenje štetnih utjecaja, danas poznatom pod nazivom održivi razvoj. No o
toj temi drugom prilikom.
Naš Zakon o lovstvu, u članku 1., izrijekom nalaže lovcima da se pri svojim aktivnostima usmjere na zaštitu okoliša, te u članku 1. stavak 2. navodi: „lovstvo, u smislu ovoga zakona, predstavlja javnu djelatnost i obuhvaća mjere
zaštite i uzgoja divljači, uređenje lovišta, lovljenje divljači
i racionalnu upotrebu divljači i lovišta, koji doprinosi očuvanju biološke raznolikosti ekoloških sistema i ekološke
ravnoteže prirodnih staništa divljači.“
Cilj ovoga prikaza je da se našim lovcima s jedne strane predstave geneza i uzroci ovakvog stanja u
okolišu, ali i da se ukaže na potrebu
aktivnog uključivanja lovaca u zaštitu prirode.
NOVA RIBLJA VRSTA NA MOSTARSKOME BLATU
Nije šaran već babuška
Blago Lasić
A
ko se prisjetite onih redaka o blatskim fenomenima,
posebice o širokom popisu i različitosti životinjskoga svijeta, doći će vam pred oči i riblje vrste, među
kojima je prikanac bio neka vrsta nerazjašnjenoga rariteta
– endem, o kojemu će se još dugo pojavljivati možebitno
i kontroverzne informacije. Ovoga nas puta zanima jedna
vrsta koja se nikada ranije nije pojavila u bistrim vodama
Blata, ali joj je prikanac obilna hrana. Tko ju je i kada doselio,
za sada se ne zna!
Kasno jesenas, veliki zaljubljenik prirode, Darinko Čović
Perunić, krtolario je (povlačeći oveću vrbovu korpu po travnatome dnu nabujaloga kanala, hvatajući tako prikance) i
na svoje veliko iznenađenje u krtol ulovio ribetinu kakvu
do tada nitko nije ni vidio na Blatu. Darinko se fotografirao s
njom u rukama i kazivao o uspješnom ulovu, pojašnjavajući
kako je posrijedi veliki šaran težak preko sedam kilograma.
Pažljivijim promatranjem ulovljenoga uzorka, može se
pouzdano zaključiti kako nije u pitanju šaran već babuška
(Carassius gibelio), jedna druga vrsta a ima nekoliko podvrsta, koja je relativno nova u našim vodama. Smatra se da je
polovicom prošloga stoljeća donesena iz Kine. Vrlo je karakteristična po načinu svoga razmnožavanja. Naime, njezina
ikra ne mora biti oplođena da bi se rodila mlađ, što joj daje široke mogućnosti razmnožavanja bez sudjelovanja mužjaka.
Babuška voli vode stajaćice, riječne rukavce, bare i jezera
s mnogo biljnoga svijeta, koji joj također služi za hranu i zaklon. Ona je svejed i uvijek pliva po dnu. Nekoliko sam puta
pripremao babušku (nikada lovio) i nisam osobito zadovoljan
kvalitetom njezina mesa, što su mi i drugi ribići posvjedočili. U svakome njezinu dijelu ima toliko sitnih i oštrih kostiju
www.lovackisavez-hb.ba
koje najčešće završavaju trodijelnom
račvom, poput vila za sijeno, koje se
onda lako i napasno zabadaju po
unutrašnjosti usta. Jedina alternativa
je u kuhanju ribe i otresanju mesa
s kostura, pa onda pripremiti neki
specijalitet. Često joj meso zaudara
truleži, zbog načina života i hranidbe.
Babuška se i svojom bojom razlikuje od šarana, a najveća je razlika
u tome što šaran ima izražene brkove, koji se kod babuške nikada ne
mogu susresti. Iskusni ribolovci vjerojatno znadu i za druge razlike, pa i
drukčije načine pripremanja ove sve
češće slatkovodne ribe.
Darinko Čović Perunić
45
LOVAČKA PRIČA
Lov divojarca sa Slavoncima
Dok smo objedovali, primijetili smo da se dva divojarca gone uz Lupoglav. Trčali su brzinom
uz velike strmine na golom kamenjaru, i za relativno kratko vrijeme popeli su se nekoli­ko
stotina metara visine
Drago Lasić
D
ošla su mi dvojica prijatelja
iz Slavonije u lov divojarca
na Prenju. Dobili smo odobrenja za revir Pritresa. To je duboki
kanjon, dužine nekoliko kilometara,
od Neretve prema sjeveru i središtu
pla­nine. Omeđen je visokim brdima:
s istoka Kapljučom, a od zapada Ovčom, koji dosežu nadmorsku visinu
od dvije tisuće metara. Iznad sjevernog dijela kanjona je Poljice na visini od tisuću i petsto metara.
Auto smo ostavili u Bijeloj, na
koti oko stotinu metara i u samo
svitanje krenuli s lovočuvarom Vinkom Krezićem, dijelom uz Bijelu, pa
uz Pritres. Bila je subota, vrijeme vedro i svježe s laganim po­vjetarcem
– idealno za lov u planini. Znali smo
da u vrijeme predparenja, a bila je
sredina listopada, divokoze idu s nižih terena na izdignute kote i vrhove planine, ali smo ipak, od početka
kanjona išli vrlo pažljivo, kao što se
i ide u lovu. Naime, uvijek postoji
mogućnost da se i na nižem terenu,
pogotovo u kanjonima, pa i u vrijeme predparenja, naiđe na starijeg
divojarca, kakvi se i traže u lovu. Oni,
kao da i ne žure na predparenje, a
izgleda da na vrhove planine izlaze
tek u studenom, kad je i parenje u
punom jeku, jer i njih vuče navika i
priroda, možda i više nego sam nagon.
Izišli smo uz kanjon Pritresa i
popeli se na Poljica, pa na Ovču.
Idući uz kanjon, vidjeli smo dva-tri
samca divojarca, pa i na samom
početku zaravni uz Ovču, ali nismo
nigdje uspjeli opaliti, jer su nam se
brzo sklonili, ili su bili izvan dometa.
Znao sam iz iskustva da je najbolji
uspjeh u lovu, kad ide jedan lovac
s lovočuvarom, jer sam tako najviše
i lovio, a ovdje su nas bila trojica, pa
je samim tim umanjena šansa da
priđemo divljači na domet. Poznato je da se i divljač najčešće nalazi
na terenima i mjestima odakle ima
bolji pregled, pa i zbog toga treba
velika opreznost pri kretanju.
46
Bilo je već iza podne, pa smo sjeli
odmoriti se. Odabrali smo pogo­dno
mjesto, u zaklonu, a da možemo
promatrati teren. Sjedili smo u kleki, južno od Lupoglava, a dijelila nas
je samo jedna veća uvala. Lupoglav
je jedan od najviših vrhova Prenja,
koji doseže nadmorsku visinu oko
dvije tisuće i sto metara, pa izgleda kao da strši u nebesa, gledano s
naše pozicije, a i mi smo bili na koti
oko tisu­ću i osamsto metara. Dok
smo objedovali, primijetili smo da
se dva divojarca gone uz Lupoglav.
Trčali su brzinom uz velike strmine
na golom kamenjaru, i za relativno
kratko vrijeme popeli su se nekoli­ko
stotina metara visine i otišli su preko
vrha Lupoglava prema sje­veru i vjerojatno se spustili na Soplje. Koja li
je to energija, vi­talnost i izdržljivost,
pa s takvom lakoćom iziđu na Lupoglav i na tu visinu! I Božo i Jozo
(prijatelji iz Slavonije), bili su iznenađeni i začuđeni, pa su izgledali kao
da ne vjeruju svojim očima i govorili
su da im to neće nitko vjerovati kad
se vrate u Slavoniju.
Lovio sam po Prenju godinama
i imao sam priliku vidjeti da se divojarci gonjaju i po najvišim vrhovima, koji se izdižu preko dvije ti­suće
metara, pa ću neke navesti: Zelena
glava s kotom od dvije tisu­će i sto
pedeset pet metara, kao najviši vrh
Prenja, zatim: Otiš, Osobac i drugi,
ali kod njih su nešto blaže strmine
nego na Lupoglavu. Međutim, tek
sam ovoga puta vidio da se divojarci gone i uz Lupo­glav, pa sam pomislio i rekao da je ta „predstava“ za
goste Slavonce.
Krezo je, kao iskusan lovočuvar,
objasnio da se to može češće vidje­ti
u vrijeme predparenja, pa i u parenju, na mnogim vrhovima Prenja,
ali, kao po nekom pravilu, na velikim
vrhovima i velikim strminama gone
se samo najjači divojarci, pa i u vrijeme kad je snijeg i led.
Vjerojatno je da time pokazuju
svoju snagu, da oni tu caruju i kao
da je njihova planina. Nameće se zaključak da su divokoze,
po mnogo čemu, izuzetna divljač i da mogu opstati i razvijati se i na naj­opasnijim terenima i u najtežim uvjetima.
Gledajući tu trku uz Lupoglav, i mi smo se malo opustili
i komenti­rali, pa nas je Krezo upozoravao da tiho pričamo,
jer se i ovdje mogu iznenada pojaviti divojarci. Ispričao nam
je događaj kada je, baš na ovoj zaravni, bio s lovcem iz Zagreba i odmarali su se kao i mi. Najednom su se pojavila
dva divojarca, koji su se gonili preko za­ravni, na lijepom
dometu, pa je lovac opalio i odstrijelio zadnjega. Odmah
nakon pucnja, prvi divojarac se naglo zaokrenuo i pojurio
na odstrijeljenog divojarca, te ga udarao rogovima, sve dok
se oni ni­su pojavili iz kleke i praktično ga otjerali od odstrijeljenog jar­ca. Iz ovog se primjera vidi da i kod divojaraca
postoji neka zlo­ba i osveta.
GOLIČ
Nastavili smo lov prema sjeverozapadu i Ćupu, pa u
velikom blagom luku, iznad Modrih stijena, došli smo do
Rajine drage i spustili se niz dragu prema kanjonu Pritresa.
Ova je draga dobro strma i iz­gleda kao neki golemi žlijeb
za otjecanje vode kod jakih pljuskova i topljenja snijega, pa
smo morali pomagati Jozi da siđe niz dragu.
Od podnožja Rajine drage, prema zapadu, visoke su,
ravne i okomite stijene. Gornji dio tih stijena pomjeren je
(smaknut), na približno vodoravnoj liniji, koja je u visini
podnožja Rajine drage. Tako po­stoji mogućnost prolaza,
uskom pasicom preko visokih stijena do predjela zvanog
Golič. Krezo je predložio da odemo do Goliča, jer se tamo
često nađu kapitalci, ali Jozo je odmah odustao i rekao je
da će nas tu čekati. On je, inače, službenik i gradski čovjek, a
Božo je inženjer šumarstva i lakše se snalazi u planini.
Ostavili smo ruksake kod Joze, a karabine postavili niz
leđa, s remenom preko prsa i krenuli pasicom, koja je, u
osnovi, u blagom luku, pa nismo ranije ni vidjeli veliki bor,
koji je pregradio pasicu, a nije nas na to ni Krezo upozorio.
Samo Bog znade, kako je uopće tu bor izrastao u takvim
stijenama i liticama. Krezo je išao prvi i jednostavno se
uhvatio rukama oko bora i prebacio se na dru­gu stranu, te
produžio pasicom, pa smo i Božo i ja isto uradili, ali nama je
to bilo puno teže i opasnije.
Golič je kao neka golema vrtača, koja je dobro upuštena u terenu, a lijepo je orijentiran i osunčan, te od sjevera
zaklonjen visokim stijenama od ledenih vjetrova, pa je vrlo
pogodan za sklonište, pogotovo starijim divojarcima. Ima
tu i manjih točila, kleke i ne­što borovine, ali ima i uski, vrlo
visoki stećak, koji je sužen pri vrhu, a nalazi se u sredini Goliča, pa izgleda kao obelisk (ukrasni stup) na nekom gradskom trgu.
Nismo tamo ni vidjeli divojarca, pa smo se vraćali. Krezo
je kod bora opet prošao prvi, a Božo se čvrsto uhvatio rukama oko bora i zadržao se izvjesno vrijeme, pa se konačno
prebacio na drugu stra­nu i produžio stazicom za Krezom.
To njegovo priljubljivanje i zadržavanje uz bor, kod mene je
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
LOVAČKA PRIČA
izazvalo neku nelagodu, jer mi je djelo­vao kao „utopljenik“ i
bojao sam se da se, kod prebacivanja, ne od­bije od gornjih
stijena, jer je staza dobro uska, a dolje veliki ambis. I ja sam
se prebacio krajnjim naporom, pa smo sjeli kod Joze.
Božo je odmah izvadio orahovaču iz svoga ruksaka, pa
smo se malo okrijepili i lakše došli k sebi. Upitao sam Božu:
„Zašto se onoliko vremena zadržao uz bor?“ a on je odgovorio: „Ne morate mi vjerovati, ali nikada i nikoga u životu
nisam čvršće zagrlio, pa ni maj­ku rođenu!“ I ja sam rekao da
se nikada ranije u lovu nisam našao u težoj situaciji, a i inače
ne volim velike visine. Dodao sam da tamo više nikada ne
bih išao, bez obzira i na eventualne zlatne tro­feje.
DIVOJARAC
Krenuli smo lovom ispod Poljica, na istočnu stranu kanjona Pritresa i sklonili se iza srta (grebena). Odatle smo
promatrali teren i ugle­dali dva divojarca u stijenama ispod
Kapljuče. Sjeverno od njih i na nešto višem terenu, bilo je
nekoliko divokoza, koje su nas lakše mogle primijetiti, pa su
Božo i Jozo dosta brzo opalili, i to Jozo u desnoga divojarca,
a Božo u lijevoga, kako su i oni stajali iza srta. Oba su pucnja
bila skoro u istom momentu. Božin jarac, skupa s divokozama, pobjegao je prema Poljicu, a Jozin je ostao na mje­stu,
jer je lijepo pogođen. Jozo je bio presretan, jer mu je to prvi
divojarac, pa je nastala prava fešta, uz iskreno čestitanje, jer
nam je svima bilo posebno drago da je baš Jozo odstrijelio. Sa­d je i pravda bila zadovoljena, jer je Božo odstrijelio
divojarca u jednome ranijem lovu na Velikoj Vidovi iznad
Glogova.
Krezo je odmah otišao gore i provjerio da Božin divojarac nije slu­čajno pogođen, a to smo i ocijenili, jer smo dvogledima Krezo i ja pratili prilikom pucnja. Donio je Jozina
divojarca, koji je bio star sedam godina, krupan i jak, s 96
poena, a Jozo je govorio da je to za njega više nego zlatni
trofej. Krezo je vješto odvojio utrobu i iznutrice te čistom
krpom (od kruha) istrao unutrašnjost, tako da divojarac
može u škrinju čim dođemo kući. Dan je bio pri kraju, pa
smo odmah krenuli, da siđemo bar niz gornji dio kanjona,
dok se još vidi, jer je teren dobro strm i težak za spuštanje.
Na jedno­me mjestu, trebali smo se spustiti niz stijene visine
desetak metara, pa je Jozo, koji je išao odmah za Krezom,
rekao da on tu ne može sići. Krezo se, držeći divojarca preko
ramena, zaokrenuo na samome vrhu stijena i, valjda umoran noseći divojarca, nepromišljeno mu odbrusio: „Idi ti,
Jozo, kuda idu volovi!“. Na to se Božo nasmijao na sav glas,
a ja sam se nekako suzdržao, jer su to moji gosti. Zaobišli
smo kroz šikaru i Božo i ja s Jozom, jer je i nama bilo dosta
(i previše) stijena, pa smo sišli „kuda idu volovi“ i sastali se s
Krezom ispod stijena, te produžili niz kanjon Pritresa. Kasno
nave­čer, konačno smo s baterijama došli do auta.
Idući smo se dan, uz čašicu pića i mezu, odmarali kod
mene u dvorištu te otkuhali i poentirali trofej. Jozo je bio
sretan i zadovoljan, pa je stvarao lijep štimung, ali i Božo je
bio raspoložen, premda je promašio divojarca. I u ovome
slučaju potvrdila se stara izreka, koja glasi: „Neuspjeh u lovu
ne može pravome lovcu pokvariti raspo­loženje, pogotovo
ako je odstrijelio netko iz njegove grupe!“. Tako je Božo, kao
vičan narodni pripovjedač, vrlo slikovito objašnja­vao sve
detalje lova i to ponavljao tijekom dana, kako su navraćali
prijatelji-lovci, a i njih je sve to zanimalo i u tome su uživali.
Spomenutim ponavljanjem, Božo je dobro uvježbao
priče o detaljima lova, koje će ponijeti u Slavoniju. U ponedjeljak je i divojarac bio već potpuno zaleđen i spreman za
put u Slavoniju.
www.lovackisavez-hb.ba
Bižmo kući dok je vrime
Dubravko Brdar
D
akle, napokon sam kupio pušku i sad mogu za prave u lov. Predsjednik (Zgembo) kaže da je zborno misto u 7 na staroj lovačkoj
kući u Tribnju, prije toga u 6 kava na benzinskoj BM. Noć prije me
ispripadali kako krme oće napast ako ga samo raniš, a u mene samo dva
metka pa ja ponio i pištolj – revolver, jebo ti budalu. Ujutro žena spava,
a ja se oblačim u mraku i pade mi na pamet onaj vic kad su dva lovca
pričala kako jedan uvik nešto ulovi a drugi ne. Kako to, pita prvi komšiju,
a komšija odgovara: Ja uvik ujutro prije lova poljubim ženu, za sriću. Tako
će i ovaj, i taman se on zavuko pod jorgan, kad ga žena upita: Šta je, komšija, ti opet u lov. E jebi ga sad.
Izađem vani, potrpam stvari (malo rakije i vina, pršuta i sira) u đipa,
ali nema kruva. Svratiću kod šiptara, kad tamo kolona imotskih đipova.
Neka, sačekaću u redu, jer kako ću gladan.
Stvarno kava na pumpi i loza medena za cirkulaciju. Nagovorio sam i
šuru, gazdu benzinske, da ide u lov, jer čovik potrošio bogatstvo na opremu i puške, a ne ide u lov. To se okitilo, puste trake, svitle na nama prsluci,
a pusti metaka da ne pričam. Nedo ti Bog da tribadneš izvadit metak iz
onih novih prsluka, ne bi do sutra.
Krećemo, ja reko, šura, napuni ti tu pušku, ako šta u putu naleti. Je, ali
kako napunit kad to nije nikad radio, nego stani, izađi iz auta i puni na
miru. Još nije dobro ni svanulo, temperatura – 4.
Skupilo se te mrake kod kućice, ja gledam, bogami, ja sa svojih 50
najstariji, ali dolaze veterani, ja ću s njima, znam da ne mogu daleko.
Lovnik raspoređuje di će ko, normalno da je mene rasporedio di od
stoljeća sedmog nije viđena divljač, a meni nije mrsko. Puca led pod nogama, mi se smrzli ko nika stvar, ali Braco, stari lopov, ponio plosku pa je
malo lakše.
I da ne pričam, izdržo sam sat vrimena, još su me nečiji psi ispripadali
letajuć kroz grmlje oko mene. Jedan crni se uzodo, ja reko, ako još jednom naletiš ovda, bogami si moj.
Nego ajmo mi ložit vatru. Izvadili iz torba, iskrižali pa pomišali, ovo je
gušt. Jedan momak donio domaći kruv, u krv se stvara. Hercegovci skuvali rep od bika, da vidiš, i to valja.
Neko puče, ali daleko, mi se ne obaziremo, puške su uredno ispražnjene i u autima.
Vraćaju se ekipe suva k…. mokrih opanaka. Ovi mlađi nemaju ni rusaka, jada i lovaca. Ajte vamo, ima svega. Roštilj se raspalio, povrće za čorbu
se dinsta, sve ok. Kad zove predsjednik, pajdo, jeste li na Vučjim stinama.
Di je to? Jesmo, kažem. Samo mirno, mi smo pucali, naletiće na vas krmad. Mi mirni da ne možemo mirniji bit, pijemo i jidemo. Nigdi krmadi,
valjda se boje vatre.
I onda kolateralna šteta, meštar od čorbe malo brže pio pivu, nema
nego da ja priuzmem odgovornost za čorbu, srića nije mi prvi put.
Dobro sam se i dugo borio.
Lovnik prigleda oružje i oružne listove ko da smo pravi lovci, eto neka
mu bude.
Kad se malo pojilo i popilo, ko i obično rađaju se nove ideje, danas je
tema popravak lovačke kuće. Ajmo po 100 kaemova.
Jebi ga, ljudi nemaju para. U cilom je svitu lov zabava bogatih, jedino
kod nas sirotinja iđe u lov. Nema veze, može u ratama, do Božića.
Vidim, ima još pive, bižmo kući dok je vrime.
Kad sam došo, moj najbolji prijatelj – trosjed tako mi se obradovo da
se nismo dugo rastajali.
(Priča se tiče otvaranja lova u LD „Cincar“, Livno)
47
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
POLJSKA PRESLICA (Equisetum arvense)
U tragu
prapovijesti
Blago Lasić
D
voumio sam se, je li uputno
kazivati o nekim pretpostavkama koje neki autori
lociraju u prapovijesno vrijeme i
tvrde, kako je neka biljčica uspjela
nadživjeti kataklizmu koju dinosaurusi nisu uspjeli nadživjeti. Onda,
promišljam o sadašnjosti koja nije,
niti može biti, izoliran isječak global-
48
noga vremenskog univerzuma, već
je snažno i neraskidivo uronjena i
utkana u maglovitu nam prošlost i
neizvjesnu budućnost, ma kako se
futurolozima činilo da imaju proročanske vizije. Tako promišljajući, ima
smisla i vjerovati u mogućnost drugačije interpretacije onih stvaralačkih dana iz Knjige postanka koji, primjerice, nisu trajali 24 sata, kako mi
to kratkovidno mislimo, već možda
i nekoliko tisuća godina. (Neka mi
Bog oprosti, ako je ovo blasfemija.)
U takvom bi kontekstu jedna biljka
mogla biti starija od druge i nekoliko milenija. Ali, to je već pitanje
jedne druge ljudske aktivnosti. Naša
biljka, za koju se smatra među znanstvenicima da je mnogo starija i otpornija od drugih, zove se POLJSKA
PRESLICA (Equisetum arvense).
Jako sam mnogo biljara konzultirao i stekao dojam vrlo različitih,
čak oprečnih, znanja i poimanja oko
preslice, koju i nazivaju vrlo različitim imenima: konjski rep, kositrenka, štukavac, rastavić, mala preslica,
barska metlica, kositrena trava, cinkrot, borak, vošće, borić...
Poljsku preslicu možemo relativno lako raspoznati, međutim postoji
stanovita opasnost zamjene s nekim drugim preslicama iz
ovoga roda, za koje se zna da mogu biti i blago otrove, i
tako opasne po ljudsko zdravlje. Najbolji oblik preslice ne
raste na barskom zemljištu, premda sve rastu isključivo na
kiselom tlu, nema šuplje stabalce i nikada ne naraste preko
30 cm (druge vrste dosegnu i do 70 cm). Ona je trajnica,
s dugim polegnutim korijenom poput pirike. U rano proljeće se iz korijena javljaju uspravni, debeli izdanci smeđe
boje, poput šparoga, i mogu se koristiti za različita jela. Vrlo
je zanimljivo da biljka u tome obliku nije ljekovita, već tek
kada iz toga štapića izrastu zelene pršljenaste gole grančice. Nema nikakvih drugih listova. Smeđi dio se zove fertilni
(plodni) stadij a zeleni je sterilni (neplodni), a ipak je ovaj
drugi lijek, što ne slijedi logiku životnih sokova (!)
Poljska preslica je, prije svega, provjereno sredstvo za
izbacivanje otrova putem mokraće (diuretik), ali pri tom treba imati na umu njezino blagotvorno svojstvo – ne izlučuje
minerale! Kada bih nabrajao sve dobre strane koje navodi
ugledna travarka Marija Treben, potrošili bismo nekoliko
stranica. Navodimo one bolesti koje je i službena medicina
prihvatila: bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih putova.
Učinkovito služi u terapiji protiv tuberkuloze te za zarastanje velikih rana i čireva, pogotovo protiv čira na želudcu i
dvanaestercu. Vraća čvrstoću kostima, noktima i zglobovima, pa je izuzetno sredstvo u borbi protiv osteoporoze.
Preslica se najboljom pokazala kod zastoja mokraće, pa
je neki zovu prirodnom zamjenom za kateter. Zaustavlja sva
vanjska i unutrašnja krvarenja, i istodobno tjera kamence i
pijesak iz bubrega. Jedan švicarski travar misli, kako bi stariji
ljudi svakodnevnim pijenjem čaja od preslice riješili sve svoje
probleme oko: gihta, reumatskih bolova, živčanih teškoća,
zastoja mokraće, tegobama s mjehurom, zakrečenja krvnih
žila i gubitka pamćenja. Preslica je pouzdano sredstvo kod
bolesti usne šupljine, karijesa, krvarenja iza zuba, upale krajnika, fistule, kroničnoga bronhitisa i opće slabosti organizma.
Još se u jednome ne slažu biljari. Naime, neki preporučuju kombiniranje preslice s drugim ljekovitim biljem
(gospina trava, medvjetka, plućnjak, imela, bokvica, kopriva
i dr.), a drugi misle da se preslica treba koristiti sama i da je
tako najučinkovitija.
Valja upamtiti jedan savjet: Preslicu treba kuhati u vodi
najmanje 5 do 10 minuta, pustiti da se ohladi još petnaestak
minuta, onda ocijediti i piti nekoliko puta dnevno gutljajima
bez šećera. Uvrstio sam samo dio materijala koji se odnosi na
ovu biljku i toplo se nadam da će neko zgrčeno lice od brige
i bola dobiti blaženi osmjeh ozdravljenja i mira.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
GASTRONOMSKI KUTAK
NE BAŠ ČEST RECEPT
Pašteta
od zeca
Obično ovo jelo ide kao predjelo, onda
ide i kakvo lagano vino koje će otvoriti
jezike i prijateljstva za ono bolje što tek
slijedi
Jetra divljega zeca, zapravo zečine, s plućicama i srcem
Fra Franjo Mabić
P
ašteta od divljega zeca lijep je naslov, koji uistinu lijepo i zamamno zvuči. No, iza ovoga naslova stoji i lijep,
zamaman, zanimljiv, ukusan i slastan recept, koji ne
susrećemo baš često na našim trpezama.
Naime, rijetko se dogodi da netko danas ulovi više
ovećih zečeva ili da ga na diobi uvečer, poslije lova, zapadne toliko. Za ovaj recept potrebna su oveća jetra, da bi se
moglo početi i dovršiti što se naumilo. Nedavno sam imao
upravo takvu priliku i to sam iskoristio za napraviti ovaj recept i ove fotografije.
Najprije treba jetra, plućica i srce očistiti i dobro isprati i
skuhati na mjeru kako se i kuhaju svaka druga jetra. Kad se
ohladi ili kad to odredimo raditi, onda kao prvo ide odluka
kakvu paštetu želimo: oštriju ili onu mušku kako se to kaže,
ili blažu, onda tvrđu ili vlašu, pa tek onda određujemo sastojke koje ćemo staviti u nju.
U svakom slučaju treba dodati sol, malo papra ili feferona, limuna, maslinova ulja, vrhnja i kiseloga povrća po želji,
odnosno koliko imate jetara da povrće ili začini ne preuzmu boju ili ukus glavnoga jela. Naravno, nikada se nećete
bojati dodati još sastojaka koji vama odgovaraju, samo je
bitno da ne oduzmu miris, okus i osnovnu boju onoga što
se želi postići.
Sve to dobro miksajte i ujedinite i uvijek okušajte kao
što se to radi kod pripravljanja svake druge paštete, posebice one najzahtjevnije, ali i najbolje, one od bakalara.
Ne zaboravite da se pašteta služi na prepečenom, vrućem, domaćem kruhu, ali i jučerašnji je već dovoljan, samo
neka je pašteta prava.
Obično ovo jelo ide kao predjelo, onda ide i kakvo lagano vino koje će otvoriti jezike i prijateljstva za ono bolje
što tek slijedi.
Krivci što nema više ove paštete uglavnom su lovci, zato
se vi žene i kuharice ne ljutite na njihove prigovore da je –
lijepo, ali je premalo. Odgovor je uvijek važeći: „A što je to
lijepo da ga ima na pretek?!“
Samo malo pozornosti, dobre volje i malo kuhinjskih
sitnica, i evo recepta o kojem su vam pričali bajke. Pripremili ste ga na svjetski način, zahvaljujući Vašem mužu ili sinu
koji su Vam dali ovu priliku. U slast svima i SRETAN BOŽIĆ I
NOVA GODINA svima vama, dragi prijatelji!
www.lovackisavez-hb.ba
Prvi korak je kuhanje jetara divljega zeca sa srcem i plućicama.
I u kuhanju se uvijek može dodati začina kao peršin, celer ili origano
Po volji ili po veličini jetara dodajete kiselo povrće (patlidžan, krastavci),
vrhnje, topljeni sir, maslinovo ulje, limun…
Poslije miksanja, koja kap limunova soka i maslinova ulja, i rezultat je tu
49
ZABAVNI KUTAK
Mariofil Soldo
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
LOVI SE OD 1.
STUDENOGa DO mnogo28. (29.) veljače strukost
(NA SLICI)
mališan
vjenčani...
ili krizmeni...
desni pritok save
najdulja
rijeka na
svijetu
američka
glumica
gardner
pokojni
bubnjar
goran ...
ivandić
lavoslav
ružička
projektiučiniti
napad,
puniti
ran pravac
legalnim nasrt (mn.) tekućinom
ceste
uživatelj
azila
onaj koji se
bavi tapeciranjem
tajno
djelovanje
sobna
biljka
francuski geolog boue
španjolska
golem čovjek
remetiti
rad
pjevačica
indira
vladić
briga oko
konja
poticajni
razlog
glazbenoscensko
djelo
biti
obvezan
slika gologa tijela
tantal
austrija
božidar
alić
sportska
vedeta
zarada;
korist
50
2
VIRNA
3
PORAZ
4
STOKA
5
PRATO
6
L
L
L
L
L
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
NEMA FRKE
Mladom lovcu u goste stigli prijatelji. Čavrljali su o djevojkama i „surfali“ na internetu, a baka im reče:
– Sad će vama baka nešto lijepo narezati.
– Bako, nema frke, samo ti svoj posao – odvratiše mladići.
Nakon desetak minuta baka na stol stavi pladanj suhomesnatih proizvoda i objasni:
– Ja sam vama narezala, a Frka kad dođe, dođe!
otok u jadranskom
moru
ZAMKE
Lovac u prodavaonici lovačke opreme želi kupiti zamku za
divljač. Prodavačici se nije baš žurilo s ponudama zamki, a
lovcu se žurilo na vlak pa reče:
– Požurite malo s tim zamkama, moram uhvatiti vlak!
– E, toliko velike zamke nemamo – upozna ga prodavačica.
ŠEHEREZADA
Skupina lovaca raspričala se na temu lova i nogometa.
– Jesi li sinoć gledao Ligu prvaka na televiziji? – upitaše
jednog lovca.
– Nisam, bila repriza Šeherezade na programu – objasni
lovac.
životinje
koje gmižu
riječni otok
BRAVO
L
LAVOVI
Dva lava pobjegla iz zoološkog vrta i dospiju na plažu. Jedan
lav reče:
– Ne mogu vjerovati, špica sezone, a na plaži nema žive duše!
polifemov
takmac
neproFesionalac
“carinska
ispostava”
ante vican
1
Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove
riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.
plašljiv
kao ...
“rabat”
KEKSI
DJEVOJKA
Stariji lovac pita mlađeg kolegu:
– Koja je ona plavuša koju sam u subotu vidio s tobom?
– To je ona crnka koju si sa mnom vidio u četvrtak – objasni
mu.
RADNICI
– Koliko u vašoj tvrtki radi ljudi? – upita lovac kolegu.
– Sa šefom deset – odgovori.
– A bez šefa?
– A bez šefa nitko – objasni lovac.
ZEMLJA
– Tata, kako se Zemlja okreće? – upita sinčić lovca.
– Da se ti, mali, nisi dočepao moje rakije? – priupita ga lovac.
Broj 74, studeni - prosinac 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
SOLDO METALI d.o.o.
Varaždinska b.b., 88220 Široki Brijeg
Tel: 00 387 39 705 715
Tel: 00 387 39 704 900
Tel: 00 387 39 703 056
Fax: 00 387 39 703 498
web: www.soldometali.com
Sretan Božić i Nova godina svim
našim poslovnim partnerima i svim
ljudima dobre volje!
PRESAL EXTRUSION
Knešpolje bb, Široki Brijeg
tel: 039 701 240, 701 241, 702 060
35
Čestit Božić
i sretna
Nova godina!
Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres
Direkcija: Splitska b.b., Kupres
Tel. + 387 34 274 - 801
Faks + 387 34 274 - 800
e-mail: [email protected]

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

Otvorena i iscrpna rasprava o svim temama

02. lipnja 2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

SAVEz DAJE LOVCIMA IDENTITET, I TO JE NAJVRJEDNIJE

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

“sitna” nepažnja nije završila tragedijom, imali smo samo – sreću

List Lovac 64