INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, SVIBANJ - LIPANJ 2012.
GODINA xV., BROJ 83.
Orašje 2012.
Otvoreno prvenstvo Saveza
u lovnom streljaštvu
IZ FOTOARHIVE
SAVEZA
..... iz sadržaja
Pogled s č
Čemu i dokad “golovi” iz zaleđa?
I
..... str. 6.
Izobrazba i polaganje ispita za ocjenjivača trofeja divljači
Ispiti za dobrobit lovstva na ovim prostorima
..... str. 8.
Orašje 2012. – Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu
Natjecanje u znaku “dobrih stvari”
..... str. 12.
Lov srnjaka
Većim ili manjim kalibrom na srnjaka
..... str. 35.
Dužnosti, prava i obveze lovočuvara
Lovočuvar je “dobri duh” u lovištu
..... str. 40.
Njemački kratkodlaki ptičar
(Deutscher kurzhaarriger Vorstehhund)
S “njemcem” si lovac gospodin
eke
sad pojedinci, kad spomenu Zakon o
lovstvu FBiH, dodaju i ono „novi“ – a šest
mu je godina! Istina, novijeg nema, i tako
gledano, u pravu su. A možda bi bilo bolje
da imamo taj „noviji“. Kažem, možda. Jer, i
od ovoga, do sada – a prošlo je šest godina! – gotovo nikakva boljitka u lovstvu. Barem kad je riječ o tzv. ustanovljenju lovišta
i famoznoj koncesiji, dakle o onom što bi
trebali biti stupovi lovstva i lovačkih udruga. Godinama ista priča, obećanja, prebacivanja odgovornosti..., a pomaka nikakva,
ili gotovo nikakva. Naprotiv, sve je to dobilo
jednu ozbiljnu dimenziju neozbiljnosti.
Gdje su uzroci tomu? Tko će znati, možda
je Zakon o lovstvu, dijelom, napisan tako da
nema šanse provesti ga u ovdašnjim prilikama, pa onda ne bi ni trebalo toliko okrivljivati županijska ministarstva i ministre. U tom
slučaju, riječ je o nesposobnosti i nedoraslosti onih koji su zakon predložili i usvojili. No,
možda je Zakon dobar, provediv, ali oni koji
trebaju to učiniti ne znaju kako to učiniti, u
pitanju je dakle njihova nesposobnost, nestručnost. U što je, opet, teško posve povjerovati jer je vrlo slična situacija u svim županijama, nije problem samo u jednoj ili dvije.
Nisu, valjda, svugdje nesposobni ministri
i njihovi suradnici, ne može to biti. Ako mi
netko kaže da ni jedan od ova dva odgovora
„ne pije vode“, rado bih čuo neki treći, četvrti. Možda bi taj bio u sferi politike, različitih
interesa, neriješenih odnosa u Federaciji
i BiH, možda i lovačkim udrugama, ako im
članstvo i dalje, iz godine u godinu, nesmetano lovi, pomalo odgovara ova pat-pozicija,
možda... Pretpostavki je koliko hoćeš, ali pravog odgovora, nažalost, još uvijek nema. A
ako nema „dijagnoze“, nema ni „lijeka“, bolest
čini svoje. U ovom slučaju, „bolesnik“ su, barem bi tako trebalo biti, sve lovačke udruge,
a posebice one koje su na svojoj koži, kroz
zabrane lova i druge kazne, osjetile – zamislite to! – svojevrsni gnjev države što ne može
provesti zakon koji je sama donijela i koji su
„njezini ljudi“ već davno trebali provesti. U
nekim stvarima, ni lovačke udruge nisu „nevinašca“, i nitko od toga ne bježi, ali one ne
smiju ispaštati, ni izravno, ni neizravno, zbog
tuđe krivnje, nečije nesposobnosti, nerada ili
uskih interesa.
Ljeto je, nije „glavna“ lovna sezona, ona
zimska, ali traje lov na vepra i srnjaka. Tamo
gdje je normalno otvoren. A tamo gdje je
bilo „otvaranje“ lova, dakle s navodnicima,
tamo su se ljudi sastali, pojeli, popili, ali
lovili nisu. Zabranjeno im je. Zašto? Zato
što u Županiji Središnja Bosna – o njoj je
riječ – još nisu ustanovljena lovišta. A zašto nisu? Pa, najviše zato što jedna strana,
natura ideju „jedna općina, jedno lovište“,
neprihvatljivu drugoj strani. Usput rečeno,
ta ideja nema uporište ni u Zakonu o lovstvu FBiH, niti u nekim drugim zakonima.
I onda doista nije teško razumjeti te ljude
kad (se) upitaju, ima li kraja ovoj blamaži.
Toliko toga ulažu u lovište, toliko je ljubavi
u njihovu hobiju, toliko očekivanja, a onda
im jedna „komisija“ sve to sruši i značajno
okrnji radost prvoga lovnog dana.
U Županiji Središnja Bosna problem je u
ustanovljenju lovišta, dakle već na prvom
koraku. Dok se to ne riješi, ne može se, naravno, dalje u procesu koncesioniranja. No u
županijama u kojima su lovišta ustanovljena
i u kojima nema toga „mi i oni“, kao što je,
primjerice, Zapadnohercegovačka, i dalje se
nešto čeka. A lovna sezona na pernatu divljač je na vratima. Istina, ministar gospodarstva u Vladi ove županije, razgovarajući za
naš list, dao je dva zanimljiva odgovora: prvi,
lovačke se udruge ove godine, i dalje, ne
trebaju nadati tzv. godišnjim suglasnostima
na planove gospodarenja lovištem, i drugi,
u pripremi je natječaj za dodjelu koncesija
i kompletan bi proces, bez obzira na neke
probleme, trebao biti završen do 1. listopada 2012. U prijevodu, lovačke bi udruge do
tada mogle postati vlasnici „svojih“ lovišta, i
njihovi bi lovci mogli legalno loviti.
Lijepa su to obećanja, 1. listopada nije
daleko. Neka „privatnog posjeda“ u igri, ali
se znaju pravila, „gol“ iz zaleđa ne mijenja
rezultat.
Dragan Naletilić
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Marko Mandić
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
Napadi ptica
pčelarica
Ovoj je zapravo prisjeo pčelinjak
N
ajprije hladna zima s nezapamćeno
velikim snježnim oborinama, zatim
velika suša koja je trajala još od jeseni
prošle godine pa do ovog proljeća, pa zatim veliki temperaturni šokovi tijekom ovoga proljeća i obilne kišne padaline utjecale
su na loš početak pčelarske sezone. I kao da
sve to nije bilo dovoljno pa su se, u velikim
jatima, pojavile još i ptice pčelarice.
Sažetak je ovo događanja i poteškoća s
kojima se susreću pčelari čapljinskoga kraja
u posljednjih pola godine.
Ovo proljeće u cijeloj čapljinskoj općini,
a prema medijskim izvješćima i na širem
prostoru, traju napadi velikih jata ptica pčelarica na pčele na pčelinjacima. Ova ptica
prelijepih boja postala je pravi neprijatelj
pčelama i pčelarima. Poput jastreba kobca
se zaleću ispred košnica i poput mlažnjaka
kupe pčele. Posebice su opasne u vrijeme
rojenja pčela, kad vrlo lako mogu stradati
matica i trutovi prilikom „svadbenog leta“ –
to im je prava poslastica! – te je onda društvo uništeno. Napadi ovih ptica pojačali su
se posljednjih godina. Ove se ptice inače
hrane pticama i kukcima, „ali što je previše,
previše je“, kažu naši pčelari. Pčelari se brane
Gušteri s dva
i tri repa
na razne načine: pucnjavom, bukom, svjetlosnom refleksijom, ali bez velike pomoći,
jer se ptice na to sve brzo naviknu i opet se
vraćaju. Nastanile su se po strmim padinama na obalama rijeke Neretve koje su ostale od kopanja bagerima, i te su im padine
idealna mjesta za pravljenje gnijezda. Rupe
koje su iskopane za gnijezdo duboke su i
po nekoliko metara. Neki su pčelari, u očaju,
pokušavali zatrpati ove rupe, ali se ptice brzo
snađu i iskopaju drugi izlaz. Jedan je pčelar
ulovio ovu pticu na pčelinjaku i, otvorivši joj
želudac, nemalo se iznenadio: unutra je bilo
oko 200 netom pojedenih pčela. Ptica je svakim danom sve više, a najintenzivniji su napadi u vrijeme podizanja mladih.
Jure Musulin
Dokaz o dvorepom gušteru
Pavo Barišić, učenik petog razreda
osnovne škole i najvjerojatnije budući lovac, izazvao je smijeh svojih ukućana tvrdnjama da je vidio guštera s dva repa. Još
uvijek mu se ne vjeruje da je vidio guštera
s tri repa. Za prvu tvrdnju, evo i dokaza, za
drugu moramo još čekati. Zanimljiv je način stjecanja dokaza. Njegova sestra Tihana
izišla je ispred kuće i u tom trenutku joj je
bilo sumnjivo što je njezina mačka naglo
ispružila sve četiri šape i „kao da spava“. Pomaknula ju je i ispod nje našla guštera s dva
repa. Fotografiranjem, pomogla je bratu u
tvrdnji.
Stanko Ćurčić
4
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ SAVEZA
SASTANAK FACE-a S LOVAČKIM SAVEZIMA BALKANSKIH ZEMALJA
Angus Middleton
Urediti lovstvo po
europskim standardima
L
ovački savez Slovenije
bio je domaćin koordinacijskog sastanka FACE-a
(Federacije europskih lovačkih
saveza) i lovačkih saveza balkanskih zemalja, koji je 21. lipnja 2012. održan u Dolenjskim
Toplicama u Sloveniji.
Uz čelnike FACE-a, predvođene Angusom Middletonom,
izvršnim direktorom ove krovne
europske lovačke organizacije,
i domaćine iz Lovačkog saveza
Slovenije predvođene predsjednikom Srečkom Feliksom
Kropeom i izvršnim direktorom
Srečkom Žerjavom, sastanku su
nazočila izaslanstva lovačkih saveza Hrvatske, Srbije, Crne Gore
i Herceg Bosne. Izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne na
ovom regionalnom lovačkom
skupu predvodio je predsjednik Ilija Vrljić, a u izaslanstvu su
bili i Vlado Soldo i Ivica Lučić.
Ovom lovačkom skupu nazočio je i Toni Vrščaj, predsjednik
CIC koordinacijskog Foruma za
srednju i istočnu Europu.
Sastanak je prigodnim obraćanjem otvorio Srečko Feliks
Krope, predsjednik lovačkog
saveza Slovenije, a u uvodnom
dijelu nazočne je pozdravio i
izvršni direktor FACE Angus
Middleton, ističući da do sada
www.lovackisavez-hb.ba
Izaslanstvo Saveza: Ivica Lučić, Vlado Soldo i Ilija Vrljić
nije bilo ovakvih sastanaka te
da je ovo prvi takve vrste održan u trideset petogodišnjoj
povijesti FACE-a.
Radni dio sastanka koncipiran
je u dvije cjeline, odnosno dva
dijela. U prvom dijelu sudionicima je kroz zasebne prezentacije
predstavljen rad i organizacija
FACE-a, a u drugom dijelu sastanka predstavnici nacionalnih
lovačkih saveza referirali su o
stanju i problemima u lovstvu u
svojim zemljama, nakon čega je
uslijedila zajednička rasprava.
Predstavljanje rada i organizacije FACE-a bio je zapravo svojevrsni mini seminar na kojem su
prezentirane sljedeće teme: Što
je FACE, kako pomaže svojim
članicama i kako dobiti najbolje
od FACE-a; Europska unija i međunarodne institucije i njihov
utjecaj na europsko lovstvo; Europske direktive i međunarodne
konvencije o zaštiti prirode, s
težištem na ptice, krupne zvijeri,
staništa i zaštićena područja.
Nakon prezentiranja navedenih tema uslijedio je zanimljiviji i dinamičniji dio sastanka u kojem su predstavnici
nacionalnih lovačkih saveza
referirali o stanju i problemima
u lovstvu, s težištem na europske direktive i međunarodne
konvencije i njihove refleksije
na lovstvo u svojim zemljama.
Referirajući o stanju lovstva u
BiH, Ilija Vrljić je istaknuo da su
ovo za nas dragocjena iskustva
i spoznaje koje će nam puno
pomoći na našem putu prema
Europskoj uniji, ali da je BiH,
nažalost, još uvijek neuređena
država i da se takvo stanje reflektira na lovstvo i prilike u lovstvu. Istaknuo je problematiku
gospodarenja krupnim zvijerima: medvjedom i vukom, kao
i problem CITES certifikata. Također je istaknuo obvezu izrade
planova gospodarenja krupnim
zvijerima i definiranja kvota njihova odstrjela, sukladno direktivama Europske unije.
Zanimljivo je bilo čuti iskustva
Slovenije kao zemlje članice EU
i Hrvatske kao buduće članice
EU, o odstrjelnim kvotama medvjeda i nerazumijevanju administracije EU za gospodarenje
populacijama krupnih zvijeri na
području ovih zemalja.
Hrvatska je i ovaj put pokazala da spada u red svjetskih
lovačkih velesila i da je njezino
lovstvo jedno od najuređenijih
u Europi, te da kao takvo može
poslužiti kao model zemljama u
rgiji kojim putem graditi i razvijati vlastito lovstvo.
Ostali sudionici sastanka kao
najveće probleme u lovstvu u
svojim zemljama istaknuli su
neusklađenost lovnog i ostalog
zakonodavstva s međunarodnim konvencijama i direktivama
Europske unije o zaštiti prirode.
Bila je ovo prigoda upoznati
se s europski lovstvom, s međunarodnim konvencijama i direktivama EU o zaštiti prirode, s problemima i iskustvima susjednih
zemalja, kao i sa spoznajom što
nas sve čeka na putu prema EU.
U tom smislu, sve pohvale FACEu i lovačkom savezu Slovenije za
organizaciju sastanka.
Ivica Lučić
5
IZ SAVEZA
IZOBRAZBA I POLAGANJE ISPITA ZA OCJENJIVAČA TROFEJA DIVLJAČI
Ispiti su potvrda ispravne
lovne politike, zrelosti,
sposobnosti, ljudskih i
tehničkih kapaciteta Saveza, a još više potvrda
da Savez ima ozbiljno,
zrelo, etično, civilizirano, odlučno i odano
članstvo koje želi učiti, stjecati nova znanja,
usavršavati se, gledati
naprijed.
Ispiti za dobrobit lovstva
na ovim prostorima
P
Lovci iz Brčko Distrikta mjere volumen rogovlja srnjaka
Ocjena krzna vuka - lovci iz Uskoplja i Usore
6
oznato je da Lovački savez Herceg Bosne već godinama, sukladno svome
Statutu i javnim ovlastima, provodi
cijeli niz različitih aktivnosti i sadržaja vezanih za izobrazbu svoga članstva. Te se aktivnosti, prije svega, ogledaju kroz izobrazbu
lovnih pripravnika i polaganje lovačkog ispita, zatim kroz izobrazbu kadrova u lovačkim udrugama, kroz izobrazbu i polaganje
lovočuvarskog ispita i ispita za ocjenjivača
trofeja divljači, kao i kroz cijeli niz različitih edukacijskih sadržaja koji se provode
putem našega informativnog i stručnog
lovačkog glasila. Donošenjem odluke o
provedbi izobrazbe i usvajanjem Nastavnog plana i programa izobrazbe i polaganja
ispita za ocjenjivača trofeja divljači, Upravni
odbor Saveza još jednom je potvrdio da je
izobrazba, odnosno stručno osposobljavanje lovačkog članstva, njegova prioritetna i
trajna zadaća.
Izobrazba i polaganje ispita za ocjenjivača trofeja divljači nametnula se kao potreba
proistekla iz zahtjeva lovačkih udruga članica Saveza, ali i kao zakonska obveza svih korisnika lovišta propisana Zakonom o lovstvu
FBiH. Provedba, odnosno realizacija izobrazbe planirana je Nastavnim planom i programom koji propisuje uvjete za uključivanje u
program izobrazbe, osposobljenost polaznika, trajanje izobrazbe, oblike izvođenja
izobrazbe, zadaću i cilj izobrazbe, izvedbeni
nastavni plan i program izobrazbe, završni
ispit i kadrovske uvjete.
Kao zadaća i cilj izobrazbe propisano je
osposobljavanje polaznika za samostalno
ocjenjivanje trofeja divljači i vođenje propisane dokumentacije u svezi s ocjenjivanjem
trofeja divljači, kroz obradu i svladavanje
sljedećih tema, odnosno izvedbenih nastavnih cjelina:
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ SAVEZA
Posavljaci pažljivo ocjenjuju kuke divokoze
Anto Cvitanović, Draženko Jakić, Tadija Šugić, Dragan Perica i Zoran Oroz ocjenjuju rogovlje srnjaka
- Povijesni razvoj lovne trofejistike
- Propisi o lovnoj trofejistici
- Literatura i pribor
za ocjenjivanje trofeja,
- Obrada trofeja divljači
- Postupak i način
ocjenjivanja trofeja divljači
- Vođenje propisane
dokumentacije.
Nastavnim planom, također, propisano je da program izvode i ispite održavaju
članovi Povjerenstva za ocjenjivanje trofeja
www.lovackisavez-hb.ba
Lovačkog saveza Herceg Bosne, s višom i
visokom stručnom spremom lovnog, šumarskog, agronomskog i veterinarskog
smjera ili zvanjem profesora srednje škole ili
znanstveno nastavno zvanje, koji su tijekom
školovanja izučavali predmet Lovstvo i koji
imaju položen ispit za ocjenjivača trofeja
divljači.
ODŽAK, NOVA BILA,
TOMISLAVGRAD, MOSTAR
Nakon provedenih obimnih priprema
za provedbu izobrazbe koje su podrazu-
mijevale prijavu kandidata, nabavku stručne literature, nabavku pribora i opreme za
ocjenjivanje trofeja, kompletiranje tehničkih pomagala, pripremu trofeja divljači,
definiranje vremena i mjesta održavanja
izobrazbe, te osobnu pripremu predavačaispitivača, odnosno članova Povjerenstva,
pristupilo se konkretnoj realizaciji Nastavnog plana i programa izobrazbe.
Za izobrazbu i polaganje ispita za ocjenjivača trofeja divljači prijavilo se 116 kandidata iz gotovo svih članica Saveza. Ova
brojka sama po sebi dovoljno govori o zanimanju lovaca i lovačkih udruga za ovu vrstu
izobrazbe, kao i o neupitnoj opravdanosti,
odnosno potrebi njezine provedbe.
S prvim ciklusom izobraze i polaganjem
ispita krenulo se iz Posavine, odnosno
iz Odžaka, gdje su se 1. i 2. lipnja okupili
kandidati iz posavskih lovačkih društava:
„Fazan“ iz Odžaka, „Kuna“ iz Domaljevca i
„Sava“ iz Orašja, te lovačkih društava iz Brčko Distrikta: „Sokol“ iz Seonjaka i „Jarebica“
iz Štrepaca. Sama izobrazba i ispit osmišljeni su i provedeni po modelu stručne
radionice gdje su predavači prvo teorijski,
a potom i praktično, demonstrirali postupke i načine ocjenjivanja pojedinih trofeja,
a potom su to praktično odradili i svi polaznici podijeljeni po skupinama. Na sličan
način provedeni su i ispiti, naravno s većom dozom ozbiljnosti i samostalnosti, te
obveznom provedbom cjelokupne procedure ocjenjivanja trofeja. Težište izobrazbe
i polaganja ispita, što je i logično, bilo je na
trofejima lovne divljači: srnjaka, vepra, divokoze, vuka i medvjeda, a ispit je položilo
25 kandidata.
Drugi ciklus izobrazbe i polaganja ispita
održan je 8. i 9. lipnja u Novoj Biloj. Izobrazbi i polaganju ispita pristupili su kandidati
iz lovačkih društava: „Kuna“ iz Jajca, „Jastreb“
iz Dobretića, „Pavlovica“ iz Novog Travnika,
„Uskoplje“ iz Uskoplja, „Sokol“ iz Nove Bile,
„Vitez“ iz Viteza, „Tetrijeb“ iz Kreševa, „Lještarka“ iz Kiseljaka i „Vepar“ iz Fojnice. Procedura
izobrazbe i polaganja ispita provedena je
na identičan način kao i u Odžaku, a ispit su
položila 33 kandidata.
Idući ciklusi izobrazbe najavljeni su i planirani 29. i 30. lipnja u Tomislavgradu, za kandidate iz Hercegbosanske županije, te 6. i 7. srpnja u Mostaru, za kandidate iz Hercegovine.
Ovi ispiti potvrda su ispravne lovne politike, zrelosti, sposobnosti, ljudskih i tehničkih kapaciteta Saveza, a još više potvrda da
Savez ima ozbiljno, zrelo, etično, civilizirano,
odlučno i odano članstvo koje želi učiti,
stjecati nova znanja, usavršavati se, gledati
naprijed, biti bolji, i zbog kojeg se ne treba
brinuti za svoju budućnost i budućnost lovstva na ovim prostorima.
Ivica Lučić
7
IZ SAVEZA
ORAŠJE 2012. – OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Natjecanje u znaku “dobrih stvari”
U momčadskom dijelu, najbolji su bili strijelci
iz Slavonskog Broda, drugo su mjesto osvojili
strijelci iz Babine Grede, a treće strijelci LU „Kuna“
iz Domaljevca. Pojedinačno, najbolji je bio Ivica
Bačić iz Neuma, drugo mjesto pripalo je Zoranu
Lukaču, natjecatelju iz Domaljevca, treće Vjekoslavu Hercegu iz Slavonskog Broda, a četvrto Tihomiru Ramljaku iz Babine Grede.
U
Ivica Bačić, pojedinačni pobjednik,
prima pokal od Pave Kosića
8
organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne i LU „Sava“ iz Orašja,
održano je četvrto po redu Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom
streljaštvu – disciplina trap. Natjecanje je upriličeno 16. lipnja 2012.
na streljani „Jeleneži“ u Tolisi, LU „Sava“ iz Orašja. Otkad je, prije tri godine,
ova streljana službeno otvorena prigodom održavanja Prvenstva članica
Saveza, mnogo toga na njoj se promijenilo i dogodilo. Danas je to uređena, višenamjenska streljana, od koje LU „Sava“ ima i određenu financijsku
korist. Naime, na ovoj streljani svoju obuku u rukovanju oružjem ima MUP
Županije posavske, granična, pravosudna i zatvorska policija s prostora
ove županije, policija Distrikta Brčko, zaštitarske agencije i vojska. „Ovdje se
puca svaki dan“, kaže nam Zvonko Damjanović, stari lovac, čovjek na čijem
je zemljištu, koje je prodao lovačkoj udruzi, napravljena streljana.
Po izvješćima koje imamo, glede lovnoga streljaštva na razini Saveza,
najaktivnije su lovačke udruge s prostora Posavske županije. One redovito,
svake godine, održavaju natjecanje na razini udruga i završe ga županijskim natjecanjem. „Oko svega ovog ima dosta posla, ali poslije svakog natjecanja osjeća se zadovoljstvo među lovcima koji, uz velika samoodricanja
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ SAVEZA
Pojedinačni pobjednici: Tihomir Ramljak, Vjekoslav Herceg, Zoran Lukač i Ivica Bačić
u vremenu i novcu, uživaju u ovom vidu lovačke aktivnosti“, govori nam Đuro Oršolić,
član Povjerenstva Lovačkog saveza Herceg
Bosne iz ove županije. I ovo natjecanje Đuro
je, uz pomoć svojih kolega iz Udruge, dobro
pripremio i od početka do kraja sve je uredno funkcioniralo.
SLAVONSKI BROD I IVICA BAČIĆ
Na natjecanju su sudjelovala 43 strijelca,
svrstana u 12 momčadi. Čast Hercegovine,
za razliku od prošle godine kad u Domaljevac nije nitko došao, ovaj su put spasili strijelci iz Neuma i Čapljine. Jurica Smoljo doveo je svoje Kuprešake, a strijelci iz Kiseljaka
postali su redoviti sudionici ovih natjecanja.
U Orašje su došli strijelci iz Busovače, a prema njihovim željama i planovima, mogla bi
se uskoro „dogoditi“ streljana i u Busovači.
Posavinu su predstavljale momčadi iz Odžaka, dvije iz Domaljevca i domaćin Sava iz
Orašja. Ni ove godine natjecanje nije prošlo
bez momčadi iz Republike Hrvatske, što mu
daje međunarodno obilježje. Došla je momčad LU „Posavina“ iz Slavonskog Broda, te
dvije momčadi LU „Jastreb“ iz Babine Grede.
Dan uoči natjecanja, na službenom treningu, strijelci su po dolasku opipavali „bilo“
streljane. Pogotovo oni iz udaljenijih krajeva. I lijepo vrijeme išlo je naruku organizatorima i strijelcima. Momčadima koje su došle
dan prije, domaćini su se pobrinuli lijepo ih
ugostiti i pokazati im što sve lijepo ima Posavina. Posebno se u tome istaknuo Mato
Oršolić Maćun, kojem nije bilo po volji što
nisu došli strijelci iz Širokoga Brijega. „S njiwww.lovackisavez-hb.ba
ma se uvijek napravi dobra fešta, čuo sam
se s nekima i žao mi je što nisu s nama“, govori nam Maćun.
Ugodno subotnje jutro nagovještavalo
je još jedno dobro lovačko druženje. Nakon
prijave momčadi kod Jelene i izvučenih
startnih brojeva, natjecanje je moglo poče-
ti. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne i
u ime domaćina natjecanja strijelce je pozdravio Pavo Kosić, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo Županije posavske
i član Upravnog odbora LS HB. Poželio je
svim sudionicima mnogo sreće i uspjeha
na natjecanju, ugodan boravak u Orašju i
proglasio natjecanje otvorenim.
I krenulo je. Pucale su se dvije serije po
15 golubova za momčadski poredak, a prvih 6 strijelaca iz tog dijela natjecanja raspucavalo je još jednu seriju za pojedinačni
poredak. Već prva grupa u prvoj seriji obara
dvije trinaestice, što je bio nagovještaj da će
natjecanje biti kvalitetno i zanimljivo. Nakon završene prve serije desetak strijelaca
bilo je u ulozi favorita za dobar plasman, a
jedini s 14 pogođenih bio je Zoran Lukač,
član LU „Kuna“ iz Domaljevca.
Kako bi koja grupa iz druge serije završila pucanje, odmah bi se uz oglasnu ploču
stvorila gužva da se vidi tko je gdje, u momčadskom i pojedinačnom poretku. Voljom
ždrijeba, do kraja natjecanja trajala je ta neizvjesnost. Najujednačenije strijelce u momčadi imali su gosti iz Babine Grede i Slavonskog
Broda. Na kraju su te dvije momčadi imale
identičan rezultat, po 73 pogođene mete. U
raspucavanju, bolji su bili strijelci iz Slavonskog Broda (Vjekoslav Herceg, Emil Jugovac, Ivica Ilijašić i Vinko Špehar), drugi su
bili strijelci iz Babine Grede (Stjepan Lončar,
Tihomir Ramljak i Kristijan Katušić). Borba
za treće mjesto bila je posebno zanimljiva.
Kako bi koja grupa u drugoj seriji završila,
Momčadski pobjednici - strijelci iz Slavonskog Broda
9
IZ SAVEZA
Strijelci iz Babine Grede - drugoplasirani u momčadskoj konkurenciji
tako su se smjenjivale momčadi na trećem
mjestu. Jedno vrijeme tu su bili Kuprešani,
zatim Čapljinci, imali su šansu i Busovljani, ali
je na kraju ono pripalo momčadi LU „Kuna“ iz
Domaljevca (Zoran Lukač, Mato Mijić, Slavko Iljazović i Filip Đukić).
U završnu seriju za pojedinačni plasman
plasirala su se četverica gostiju iz Hrvatske /
Kristijan Katušić (24), Emil Jugovac (25), Vjekoslav Herceg (25) i Tihomir Ramljak (26)/,
te Ivica Bačić iz Neuma (26) i Zoran Lukač
(27) iz Domaljevca. U dosta kvalitetnoj finalnoj seriji, koju su nazočni popratili s velikom
pozornošću, najbolji je bio Ivica Bačić iz
Neuma. On je dvjema trinaesticama iz prve
dvije serije pridodao četrnaesticu u finalnoj
seriji. Imao je prigodu na zadnjem, petnaestom, golubu pogoditi svih petnaest, no
golub mu je „pobjegao“. Zoran Lukač, na
radost domaćih navijača, bio je drugi, treći
Vjekoslav Herceg i četvrti Tihomir Ramljak.
u ugodnu hladovinu restorana „Centar“. A
Zlatko se pobrinuo da nas ugodno iznenadi
svojim specijalitetima. Autoru ovog teksta
posebno se svidio lovački čobanac, a Adam
Dabić, lovočuvar LU „Sava“ Orašje i „Katica za
sve“ u udruzi, reče nam da je Zlatko po tom
specijalitetu poznat među oraškim lovcima. I Maćun ne može bez pjesme i zabave.
Njegovi momci sa šargijama iz KUD-a „Kralj
Tomislav“ iz Tolise upotpunjavali su ugodne
trenutke ovog druženja. Na kraju se društvo
počelo pomalo osipati. Treba spojiti sjever
i jug, Savu i Neum. Ivici će, na krilima pobjednika, ovaj put putovanje biti ipak nešto
kraće i ugodnije. A Čapljinci, kojima je put
korak kraći, pozvali su sve na Prvenstvo članica Saveza 4. kolovoza kad otvaraju svoju
streljanu.
Još tri dobre stvari dogodile su se na
ovom natjecanju. Strijelci LD „Fazan“ iz Odžaka najavili su izgradnju streljane. Čak nam
sa sigurnošću rekoše da se sljedeće godine,
početkom kolovoza, kod njih rezervira termin Prvenstva članica Saveza. I strijelci iz
Busovače najaviše da bi i oni mogli nešto
raditi oko streljane. Po onome što smo vidjeli od njihove momčadi u Orašju, streljane im je prijeko potrebno. Vodstvo njihove
udruge je na potezu. A treću „dobru“ stvar
ponudili su Kuprešani. Kad kod njih krene
lov prepelice, krajem kolovoza i početkom
rujna, spojit će ugodno s korisnim. U planu
su organizirati lov na prepelicu, a nakon
toga druženje nastaviti uz lovačko gađanje.
Detaljan dogovor bit će na natjecanju u Čapljini.
Uz pozdrav, ostavljamo naše domaćine
i posavske strijelce, koji će, ne sumnjamo
u to, dugo u noć uživati u dobro odrađenom poslu. Ovo natjecanje još je jednom
potvrdilo koliko je veliko zajedništvo i prijateljstvo među strijelcima. Svake godine,
kao Savez, bogatiji smo za nove objekte na
kojima izrastaju neke nove momčadi, novi
pobjednici. Neka tako i dalje ostane.
Vlado Bošnjak
NAJAVLJENE NOVE STRELJANE
Uslijedila su čestitanja i podjela pokala. Pokale pobjednicima u momčadskom
dijelu uručio je Ivica Bačić, predsjednik Povjerenstva za lovno streljaštvo LS HB, a u
pojedinačnom Pavo Kosić, koji je na kraju
zahvalio svim sudionicima na izuzetno kvalitetnom i dobro odrađenom natjecanju.
Sve sudionike pozvao je na zajednički ručak
u restoran „Centar“ u Orašju, čiji je vlasnik
Zlatko Krištić, lovac i sudionik svih lovačkih
događanja u Orašju. Prije odlaska sa streljane uslijedilo je zajedničko fotografiranje,
Ivica Lučić, tajnik Saveza, dao je izjavu za lokalne medije i streljačka se družina preselila
10
Trećeplasirani u momčadskoj konkurenciji - strijelci LU “Kuna” iz Domaljevca
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
STRELJAŠTVO
Radovi na nadstrešnici
LD „MOSOR“ ŠIROKI BRIJEG:
TKO I ZAŠTO GURA STRELJAŠTVO NA MARGINU?
Umjesto zadovoljstva i ponosa,
sitnoračundžijska logika
O
Lovačko društvo GALEB, Čapljina
Pripreme za prvenstvo
Saveza u lovnom streljaštvu
P
rvenstvo Lovačkog saveza
Herceg Bosne u lovnom
streljaštvu održat će se,
kako je i planirano, u Čapljini
4. kolovoza ove godine. Poradi
toga je LD „Galeb“ u velikom
spremanju, odnosno radovi na
izgradnji streljane za glinene
golubove u završnoj su fazi. Do
sada je završen bunker za mašinu, dvije nadstrešice po 40 m²,
prilazni putovi, montažna kućica i stajalište, a nabavljena je i
mašina za izbacivanje glinenih
golubova. Ostalo je još srediti
nasipe i prostor za parkiranje.
Bunker je spreman
Nije bilo lako sve ovo odraditi. Općina Čapljina donirala je
montažnu kuću od 40 metara
četvornih, a od donacija je nabavljena mašina. Ostali radovi
„pali“ su na teret Društva, koje je
nekako „skucalo“ novac za sve
to. Glede radne snage, najveći
obol dala je streljačka sekcija,
odnosno članovi lovnih ogranaka Trebižat i Dračevo-DoljaniSijekose, čiji su članovi „usadili“
sve dnevnice u dosadašnje radove oko streljane.
Jure Musulin
tkako izlazi Hoop!, u svakome njegovu lipanjskom broju
jedna je stranica bila rezervirana za LD „Mosor“ Široki Brijeg, odnosno za prilog o tradicionalnom natjecanju u lovnom streljaštvu u povodu zaustavljanja tenkova tzv. JNA na granici
mostarske i širokobriješke općine, u Pologu. Čak je ovo natjecanje
uvršteno i u službeni protokol općinske manifestacije „Svibanjska
sjećanja“.
Ove godine, nažalost, toga priloga nema jer natjecanje nije ni
održano. Istina, bilo je planirano, ali su negativni učinci događanja
u Društvu glede visine lovačke članarine i upravljanja Društvom, tu
stranicu u Hoop!-u ostavili praznom. A bojimo se, prazne su ostale
i još neke „stranice“, jako bitne za širokobriješko lovačko društvo i
njegovo članstvo.
Osim što nije održano streljačko natjecanje na Blatu, izostalo je i
sudjelovanje strijelaca LD „Mosor“ na Otvorenom prvenstvu Lovačkog saveza Herceg Bosne, 16. lipnja u Orašju, pa se strijelci, lovci i
građani koji vole pogledati ovo natjecanje pitaju, što se to događa.
Zašto se prekida obilježavanje za ove prostore i ovaj narod povijesnog događaja? Tko i u ime koga ima pravo to učiniti?
Je li u pitanju novac potreban za organizaciju jednoga ovakvog
natjecanja? Za lovačko društvo od oko 800 članova, koje u lovnom
streljaštvu ima izuzetno bogatu tradiciju i vrhunske rezultate, to ne
bi trebao biti problem. Problem je, zapravo, u ljudima koji lovstvo
poistovjećuju samo s lovnim danom i izlaskom s puškom u lov, i da
ih to što manje kroz članarinu košta. Njih ne zanima lovno streljaštvo, lovna kinologija, lovačke večeri, zajednički lovovi, organiziranje
lovačkih sastanaka na razini županije i šire… Da bi se to organiziralo,
treba novac. A pojedinci u upravnim tijelima sekcija, lovnih jedinica
i Društva to ne bi financirali jer, po njihovoj logici, zašto bi članarina
bila 130 KM kad, ako ove stavke svedemo na minimum, može ostati
100 KM!
Rezultati koje su ostvarili strijelci LD „Mosor“ Široki Brijeg, vrhunski
su. I u bivšoj državi bili su u vrhu bosansko-hercegovačkog lovnog
streljaštva. U ovoj današnjoj BiH nema im konkurencije. Apsolutni
su prvaci Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kroz Streljači klub „Široki
Brijeg“, prvaci su BiH. Neki od njih sudionici su svjetskih i europskih
prvenstava, jakih međunarodnih turnira, kandidati za olimpijske
igre. Sve su to strijelci postigli svojim samoodricanjem, posebice s
financijske strane. A uvijek su s ponosom to odrađivali u ime LD
„Mosor“ Široki Brijeg. Prije nekoliko godina, na inicijativu strijelaca
bilo je pokrenuto jedno novo natjecanje otvorenog tipa, „Memorijal širokobrijeških strijelaca“. Natjecanje je bilo znak zahvale svim
umrlim strijelcima „Mosora“ koji su pronijeli čast ovoga društva po
brojnim streljanama širom BiH, pa i dalje. Ni to natjecanje vodstvo
Društva nije podržalo, i ono se, nažalost, ugasilo.
Kako dalje? Ima li izgleda da se stvari promijene? Lovno streljaštvo dio je lovačke aktivnosti i vodstvo Društva bi o tome trebalo
voditi više računa. Možda bi i sami strijelci trebali biti malo agresivniji u svojim zahtjevima. U suprotnom, ako se ovo prepusti volji
pojedinaca koje ovo „ne zanima“, onda lijeka nema.
Vlado Bošnjak
www.lovackisavez-hb.ba
11
LOVAČKO ORUŽJE
LOV SRNJAKA
Većim ili manjim kalibrom na srnjaka
Pravilnik o načinu
uporabe lovačkog
oružja i naboja
kaže da se na srneću divljač može pucati kalibrima čija
je najmanja dopuštena energija zrna
na 100 metara 1000
džula, a najmanja
dopuštena težina
zrna 3,24 grama. No
naši lovci, zbog pohlepe za odstrelom
i zanemarujući lovačku etiku, često
koriste kalibre koji
itekako prelaze tu
granicu.
O
vim tekstom ne želimo
dokazivati ili obarati teorije. Želja nam je, jednostavno, objasniti djelovanje zrna
vrlo različitih fizičkih i balističkih
svojstava, koja se koriste u lovu
srneće divljači.
Pišući u Hoop!-u u nekoliko navrata o ciljnoj balistici i o
učinku zrna na divljač, nekako
smo dojma da se lovci teško
odlučuju za jednu od mogućnosti iz naslova ovoga teksta.
Jedni vjeruju da zrna velike brzine (napominjemo, lakša zrna
u istom kalibru uvijek su nešto
brža od težih zrna) uzrokuju
smrtonosni „hidrodinamički“
šok, val tjelesne tekućine koji
kida sve pred sobom, stvara golemu pulsirajuću kavernu te dovodi do trenutačne smrti. Drugi
se pak opredjeljuju za teoriju
koja kaže da sporija, samim tim
i teža zrna, osiguravaju duboko
prodiranje, dugačak i širok strijelni kanal čije su stjenke jače
nagnječene, što olakšava jače
12
krvarenje iz prekinutih krvnih
žila, brzo iskrvarenje i smrt. Uz
teška zrna i veće kalibre veže se
vjerovanje da imaju veliku „zaustavnu moć“ (stoping power),
odnosno da zrno svojom masom i inercijom obara divljač.
Na početku, nije na odmet
spomenuti pravilnik o načinu
uporabe lovačkog oružja i naboja za srneću divljač, koji kaže
da se može pucati kalibrima čija
je najmanja dopuštena energija
zrna na 100 metara 1000 džula,
a najmanja dopuštena težina
zrna 3,24 grama. Nepotrebno
je sada nabrajati sve kalibre 22
(promjer zrna 5,56 mm) koji
udovoljavaju tim uvjetima. Važnije je spomenuti da postoji
velik broj kalibara koji itekako
prelaze tu granicu, a naši ih lovci
redovito koriste u svojim lovovima na srneću divljač. U ovakvim
je slučajevima lovačka etika
zanemarena. Zbog pohlepe za
odstrelom, iskrvavljeno, od velikog i teškog projektila unakaže-
no tijelo srnjaka, zanemareno je.
E, tu je onda ona lovačka „neka
je on pao“, po mnogima alibi koji
se često koristi kao opravdanje.
TRI KALIBRA
Izdvojit ćemo kalibre koji su,
po našem mišljenju a uzimajući
u obzir sve relevantne čimbenike – balističke, kupoprodajne i
nabavne, idealni za lov srneće
divljači, a pri uporabi kojih su
štete od zrna na mesu zanemarive.
Kalibar 223 Remington, kao
metak u lovu na štetočine i srneću divljač, već odavno je zauzeo važnu poziciju. U usporedbi s 222 Rem., jači je 20 posto.
Ima za srneću divljač određenu
učinkovitu rezervu energije i
uporabljiviji je na nešto većim
daljinama.
Težina zrna u ovome kalibru
kreću se od 3,2 do 4,6 grama.
Izlazna brzina mu je od 840
do 1006 m/s, a energija na 100
metara 1050-1450 džula. Pret-
hodno navedene stavke uvijek
ovise o težini zrna.
Iz prakse je poznato da ovi
kalibri imaju izrazito naglašen
šok-efekt. Ovo zrno, zbog tumbanja kroz tijelo divljači, pravi
nešto veću ranu i krvave podljeve na mesu, ali izborom modela
s tvrđom ispunom olova, i to se
može izbjeći.
Kad se puca na veće daljine,
teško je točno locirati i pronaći
nastrel, a kad se pak pronađe,
krvi ima dovoljno da se može
slijediti i po njoj pronaći divljač.
Kalibar 22-250 Remington, u
zemlji podrijetla, SAD-u, poznat
je i pod nazivom Varminter, što
obuhvaća područje djelovanja
toga metka. Značenje riječi „varmint“ najčešće možemo protumačit kao „štetočina“ ili „grabežljivac“, pri čemu Amerikanci ne
misle samo na klasične štetočine poput lisice, kojota ili prerijskog psa, nego i znatno sitnije
– poput jedne vrste kunića koji
je nešto sitniji od europskog
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVAČKO ORUŽJE
svisca. Zrno ovoga kalibra ima
najpovoljniju daljinu upucavanja veću čak od 200 metara.
Težina ovih zrna, ovisno o
proizvođaču, kreće se od 3,4 do
4,5 grama, a brzina im je 970 do
1130 m/s. Jačina udara u živu
metu divljači na 100 metara
iznosi od 1580 do 1640 džula,
također u zavisnosti od težine
zrna.
Kod nas se ovaj kalibar raširio
osamdesetih godina prošloga
stoljeća. Zbog svojih referenci
i zadovoljavajućeg djelovanja
na razaranje tkiva divljači, među
profinjenih lovcima ove divljači
očekivano je zauzeo prestižno
mjesto.
Najveća su oštećenja na tijelu srnjaka u prvom dijelu putanje zrna, gdje velika brzina i
fragmentacija zrna uzrokuju brz
prijenos energije, izražen hidrodinamički val, znatne sile razvlačenja i gnječenja, što dovodi
do oštećenja tkiva u širokom
prostoru oko strijelnog kanala.
Kako zrno zbog male mase i
brze fragmentacije gubi brzinu,
tako se opseg oštećenog tkiva
smanjiva, pa se na suprotnoj
strani vidni dosta malo oštećenje, a strijelni kanal završava
slijepim krajem gdje zrno gubi
svu brzinu i staje.
Možemo zaključiti da ovo
zrno izaziva trenutačnu smrt i
pad u vatri uzrokovan „šokom
brzine“, u što su se, uostalom,
mnogi lovci i uvjerili.
Kalibar 5,6x50 R mag. (5,6
x50) spada u već udomaćena
lagana zrna za srnjake. Kao i
prethodni, spada u visoko razantna zrna, i za naše je uvjete
jako osjetljiv.
U Europi se godinama, između dva svjetska rata, ovim
kalibrom lovila srneća divljač.
Nakon Drugoga svjetskog rata
došlo je do ponovnog uspostavljanja lovačkog vrhovništva i do, ipak prolaznog, trenda
većih kalibara lovačkoga oružja. To je, prije svega, rezultat
nedovoljne ponude oružja, a
poslije normalizacije odnosa, i
evidentnog povećanja srneće
divljači, opet su postala „in“ lakša i specijalizirana zrna za ovu
divljač.
Kao godina početka procvata popularnosti ovoga zrna
može se navesti godina 1968.
Njegov je otac njemački balističar Günter Freres. Po svojim ba-
lističkim svojstvima, zrno 5,6x50
R mag. vrlo je slično prethodno
spomenutim zrnima. Poznati njemački lovac, balističar W.
Reb, u vrijeme testiranja ovoga
kalibra odstrijelio je nekoliko
stotina grla srneće divljači upravo njime i drži ga idealnim za
ovu divljač.
Težina ovoga zrna kreće se
od 3,24 do 4,10 grama. Početne
brzine na izlazu iz cijevi kreću
se od 900 do 1070 m/s. Udarna
energija na 100 metara im je
oko 1300 džula.
Iz navedenoga u ovome tekstu, može se zaključiti (uostalom, to je mnogo puta i praksa
pokazala) da ovi kalibri zadovoljavaju lovačke apetite u lovu
sitne divljači sve do srnjaka. Zajednički njihov nedostatak je taj
što iziskuju izrazito čistu metu.
Svaka zapreka na putanji zrna
rezultira skretanjem s ciljane putanje i, na koncu, promašajem.
Ako želimo trenutačni pad
srneće divljači u vatri, onda se
trebamo koristiti kalibrima između 6 i 7 milimetara, no tada
će razaranje i uništenje mesa
divljači biti mnogo veće. Na kraju krajeva, srnjak se ne odstreljuje baš uvijek radi trofeja.
Mladen Bešlić
www.lovackisavez-hb.ba
13
UZGOJ DIVLJAČI
PROLJEĆE U LOVIŠTU
Težak je put od jajeta do pileta,
i do odrasle divljači
Zbog brojnih opasnosti koje vrebaju pri obnavljanju divljači na prirodan način, danas se pribjegava umjetnom
uzgoju. Jaja se izvaljuju u inkubatorima, pilići se griju pod
tzv. umjetnim kvočkama, hrane se koncentratom, postupno se navikavaju na prirodne uvjete i u lovište se puštaju
kad dođe vrijeme za to.
P
roljeće je vrijeme obnavljanja divljači.
Vrijeme je to leženja i izvođenja ptičje
mladunčadi.
Među pernatom divljači, najprimjetnije
su poljske koke. A među njima fazan, jarebica kamenjarka i poljska jarebica, čiji se pilići
mogu vidjeti u lovištu krajem svibnja i početkom lipnja.
Od jajeta do pileta, i od pileta do odrasle
divljači, dug je i neizvjestan put. Koke prvo
nesu određen broj jaja. Dok ne počnu sjediti na njima, jaja su izložena brojnim grabežljivcima i sladokuscima. A i poslije toga,
kad koke za trenutak napuste gnijezdo. Zapravo, i koka i jaja ugroženi su za sve vrijeme
leženja, i dugačak je popis onih koji se vole
osladiti jajima ptica. A jaja poljskih koka,
budući da su njihova gnijezda na zemlji,
posebno su izložena opasnosti. Jaja vole
gavran, siva vrana, svraka, kreja, svračak,
štakor, jež, jazavac, lasica, kuna, tvor, divlja
14
mogu ponoviti leglo. To se odnosi na poljske i šumske koke, divlje patke i guske. Ako
propadne prvo leglo, koka ponovno počinje nositi, a ako joj i drugo leglo propadne, čini to i treći put, uvijek s manje jaja u
gnijezdu. Pojava relativno mladih pilića u
tijeku lovne sezone znak je da su u vrijeme
leženja i izvođenja pilića vremenske prilike
bile nepovoljne, ili da u lovištu ima puno
grabežljivaca, posebno vrana i svraka. Osim
krupnijih i opasnijih grabežljivaca, i mnoge
pernate grabljivice, ali i psi i mačke skitnice,
napadaju odraslu i mladu divljač.
U vrijeme leženja, neposredno prije
nego što se ispile pilići, kad čvrsto sjede na
jajima, koke su osobito izložene napadima.
Zbog uznemirivanja, koka može ostaviti jaja. A ako strada koka, propala su i jaja.
Mnogi nasadi propadnu i zato što ljudi i
djeca uznemiruju koke i skupljaju jaja. A ta
se jaja rijetko mogu koristiti za hranu, jer
kad se nađu, obično je u njima već razvijen
zametak. Od skupljanja jaja korist je mala, a
šteta velika. Skupljanje jaja divljači prekršaj
je kažnjiv po Zakonu o lovstvu. Za uništeno
gnijezdo i mladunče iz gnijezda lovostajem
zaštićene pernate divljači kazna je 500 KM, a
za uništeno jaje cijena je 100 KM.
Po procjeni stručnjaka, gubitci te vrste
kreću se do neslućenih razmjera, pa moraju
biti ukalkulirani u ukupan prirast određene
populacije.
PRVO LEGLO
Postoji bitan razlog što kod poljskih i
šumskih koka, divljih pataka i još nekih ptič-
mačka, lisica, hrčak, tekunica, zmije… Svi ti
ljubitelji jaja vole i piliće, a mnogi od njih i
odraslu divljač.
Na rezultat leženja utječu i vremenske
prilike. Jaja propadaju ako se „prehlade“ za
provale oblaka, te za dugotrajnih i hladnih
kiša. Češće se to događa s jajima fazanskih
koka, koje ne prave svoja gnijezda na ocjeditu zemljištu kao, primjerice, poljske jarebice. Jaja se mogu „prehladiti“ i za kasnog
mraza ili snijega, ako koka još ne sjedi na
njima. Ako je previše jaja, ptica ih stalno
gura pod sebe, ali ih ne može pokriti i tako
leglo propadne.
SKUPLJANJE JAJA – KAŽNJIVO DJELO
U slučaju da leglo propadne zbog nepovoljnih vremenskih prilika ili ga unište sladokusci i grabežljivci, priroda se pobrinula
na neki način to nadoknaditi, pa one ptičje
vrste koje se legu godišnje samo jednom,
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
UZGOJ DIVLJAČI
jih vrsta ne dolazi do drugog gnijezda, ako
je prvo uspješno odgojeno. A on je u nedostatku tjelesne energije, koju pticu maksimalno potroši odgajajući prvo leglo.
Poljske i šumske koke nose krupna jaja,
i velik broj njih (tetrijeb 12, lještarka 18, fazanka 18, trčka 18, kamenjarka 16, prepelica
15), i za tu je količinu jaja potrebna izuzetno
velika supstancija i tjelesna energija. Njihov
energetski potencijal nije u stanju u kratkom vremenu sve to ponoviti.
Na našim se prostorima prva gnijezdi
divlja patka gluhara. Ona se pari godišnje
jednom i izvodi jedno leglo. Drugo je, praktično, neizvodivo, između ostalog i zato što
gluhara leži na jajima četiri tjedna, a mladunce odgaja idućih sedam tjedana, poslije
čega pačići polijeću. Po polijetanju mladih,
slijedi mitarenje, pa za drugo leglo nema
vremena. Ukoliko prvo leglo propadne početkom proljeća, gluhara će ponoviti leglo.
U ponovljenom gnijezdu moći će snesti
znatno manje jaja nego u prvom. Leži na
jajima mnogo duže nego je normalno vrijeme inkubacije. Gluhara nosi krupna jaja, i
velik broj njih, čak 14, pa i 16, za što je potrebna izuzetno velika supstancija i tjelesna
energija. I to je priroda uzela u obzir, pa oslabjele jedinke i ne prave drugo gnijezdo.
LJUSKE NA OKUPU – NOVA GENERACIJA
SRETNO IZVEDENA
Pilići poljskih i šumskih koka moraju proći kroz mnoge opasnosti, premda se još nije
ni odmaklo dalje od jajeta. Ako se u lovištu
nađe gnijezdo s ostatcima jaja – polovine
ljusaka na okupu, jedna uz drugu – to je znak
da je nova generacija sretno izvedena. Ako
su ljuske manje ili više usitnjene i razbacane
oko gnijezda, znači da je leglo uništeno.
Kad se pilići ispile, ostaju ispod majke dok
se ne osuše, a zatim ih ona odvodi dalje od
gnijezda. Hoće li pilići odrasti, u velikoj mjeri
ovisi o tome kakva im je majka, kako će ih
čuvati, štititi i voditi tamo gdje ima hrane.
U vrijeme vođenja pilića i ležanja na jajima,
poljske su jarebice u prednosti u odnosu
na fazane, jer koki-majci u svemu pomaže
mužjak. Ako ona strada, mužjak se brine o
potomstvu. A fazanski se pijevac prestaje
brinuti o potomstvu poslije parenja. Ipak,
konačna je prednost na strani fazana, jer je
prilagodljivija, krupnija i jača divljač, s većom sposobnošću reprodukcije.
Kao i jaja, i pilići također stradavaju od
proloma oblaka, dugotrajnih i hladnih kiša,
gràda i hladnoće uopće. Termoregulacijski
sustav još im ne funkcionira, i ako ih majka
ne zaštiti svojim tijelom, mnogi će se prehladiti i uginuti.
UTJECAJ HLADNA I KIŠOVITA VREMENA
Tijekom hladna i kišovita vremena koje
potraje, nestaje insekata, osnovne hrane pilića u prvim danima njihova života. Za prozeble i gladne piliće to znači sigurnu smrt.
Vlažno vrijeme pogoduje i razvoju različitih
bolesti. Za kiša, na tešku i nepropusnu tlu
pilićima se hvata blato za noge, koje im
može onemogućiti kretanje, traženje hrane,
pa izazvati i njihovu smrt. Pilićima smeta i
hladan vjetar, te će stradati ako ih majka ne
odvede u zaklon i ne zaštiti ih svojim tijelom. Prilikom jaka vjetra, mnogi pilići ne
čuju dozivanje majke, izgube se i uginu.
www.lovackisavez-hb.ba
Piliće vrebaju i brojni grabežljivci. Život im
ovisi o hrabrosti i lukavosti roditelja, ali i o vlastitoj sposobnosti skrivanja. Dok ne mogu letjeti, na glasni znak opasnosti kojim ih roditelji
upozoravaju, pilići se razbježe u zaklone. Začas nestanu, kao da su u zemlju propali. Kad
prođe opasnost, okupe se, opet na dozivanje.
Ako je opasnost bliska, majka, „glumeći“ da
joj je krilo slomljeno, nastoji odvući napasnika od pilića. A čim to uspije, uzlijeće i vraća
im se. Jednako postupa i kad pilići već mogu
pomalo letjeti, s tim što se i oni tada spašavaju letom. U vrijeme kad pilići već dobro lete,
cijelo se jato spašava odlijećući zajedno, ili se
rasprše, pa se poslije ponovno okupe.
PREDNOST UMJETNOG UZGOJA
Osim od grabežljivaca, „zahvaljujući“ suvremenoj poljoprivredi mnoga legla stradaju i za košenja, osobito u godinama kad se,
zbog povoljnih vremenskih prilika, krmno
bilje rano kosi. Mnogo se divljači, za trajanja
kosidbe, može spasiti uporabom plašilica,
što je postalo i obvezom po Zakonu o lovstvu. Pilići, posredno, stradaju i zbog otrova
koji se rabe u zaštiti bilja, jer se tako uništavaju insekti, njihova osnovna hrana.
Zbog svega, u današnje se vrijeme to
najkritičnije razdoblje u životu fazana i poljskih jarebica nastoji prebroditi umjetnim
uzgojem. U fazanerijama i jarebinjacima jaja
se izvaljuju u inkubatorima, pilići se griju u
baterijama i pod umjetnim kvočkama, hrane se koncentratom, postupno se u valjionicama navikavaju na prirodne uvjete i u
lovište se puštaju ojačali, kad su vremenske
prilike povoljnije i kad ima obilje biljne hrane.
Avdo Sokolar
15
LOVNA DIVLJAČ
KUNA ZLATICA (Martes martes L.)
Nije brojna, ali je nalazimo
u većini bosansko-hercegovačkih lovišta
KLASIFIKACIJA
I RASPROSTRANJENOST
Kuna zlatica ubraja se u nad
red zvijeri (Ferae), red mesoždera (Carnivora), porodicu
kuna (Mustelidae), potporodicu kune (Mustelinae), rod kuna
(Martes martes L.). Naša je autohtona divljač i premda nije
brojna, nalazimo je u većini bosansko-hercegovačkih lovišta.
Ubraja se u sitnu dlakavu divljač zaštićenu lovostajem. Kuna
zlatica nastanjuje gotovo cijelu
Europu, uključujući Englesku,
Irsku i Škotsku. Rasprostranjena
je i na sjeveru, tj. u Skandinaviji.
Zlaticu, koja je zbog svog načina života vezana za prostrane
i međusobno povezane šume,
nećemo naći u srednjoj i juž-
16
noj Španjolskoj, u većem dijelu
Grčke i na Korzici.
STANIŠTE
Na području Bosne i Hercegovine kuna zlatica obitava
pretežito u brdskim i brdskoplaninskim lovištima te većim
šumskim kompleksima na nižoj nadmorskoj visini. Veličina
staništa kune zlatice podosta
varira i za parenje može biti i
do 1000 hektara. Zlatica je morfološki znatno više prilagođena
životu na drvetu nego bjelica.
Penje se po drveću i skakanje
s grane na granu za nju nije nikakva teškoća. Preferira starije
šumske komplekse, bez gustog
podrasta grmlja. U remizama,
na poljskim terenima, u parko-
Na području BiH kuna zlatica obitava pretežito u brdskim i brdsko-planinskim LOVIštima
te većim šumskim kompleksima na nižoj nadmorskoj visini. Ubraja se u sitnu dlakavu
divljač zaštićenu lovostajem.
vima i blizini ljudskih naselja rijetko se nalazi, nasuprot bjelici
koja je vezana za bližu okolinu
čovjekova prebivališta.
IZGLED I GRAĐA TIJELA
Kuna zlatica dugačka je 70-80
cm, a teška 1,5 do 2 kg. Tijelo joj
je izduženo i gipko. Lubanja joj
je građena tako da glavu može
uvući u male otvore, rupe u tlu
i otvore na deblima. Kamo uspije uvući glavu, uspijeva provući
cijelo tijelo. Na glavi su uočljive
kratke trokutaste i na vrhu zaobljene uši, krupne oči i crna njuška. Na glavi ima raspoređene
taktilne dlake, iznad očiju, najviše na gornjoj usni te nešto ispod
brade i po grlu. Donja strana vrata i djelomice prsa zlatnožute su
boje pa je po tome i dobila ime.
Ta malja svjetlije dlake uglavnom
je zaokružena oblika i rijetko kad
zahvaća prednje noge. Ima snažne i relativno kratke noge te se
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVNA DIVLJAČ
zahvaljujući tome vrlo spretno
penje po drveću i kreće po krošnjama. Osnovna je boja tlačnog
pokrivača kune zlatice kestenjasta do tamno smeđa, a podloga
je gusta i ima žućkaste vrhove.
Dlaka na trbuhu nešto je svjetlije nijanse negoli na leđima,
a na nogama je tamnosmeđa,
gotovo crna. Rep joj je kitnjast, a
dlaka je na njemu tamnija nego
na tijelu. Dlaka joj je mekana i
svilenkasta, što njezino krzno
čini atraktivnim. Na nogama ima
duge i oštre nokte koji joj pomažu u penjanju i hvatanju plijena.
Na šapama ima pet prstiju, a prostor između njih i sami jastučići
prstiju obrasli su dlakom. Ta je
obraslost toliko izrazita da se na
tragu ne uočavaju otisci jastučića prstiju.
NAČIN ŽIVOTA
Kuna zlatica je noćno aktivna životinja, tj. u lov polazi u
sumrak. Površina područja na
kojem lovi kreće se od pet do
dvadeset četvornih kilometara.
Tijekom lova koristi se poznatim
stazama koje iznova obilježava
mirisom svojih analnih žlijezda,
izmetom, pa i mokraćom. Dan
provodi u skrovištu, koje ne gradi i ne uređuje, nego preuzima
od svoga plijena. Vrlo je spretan
penjač pa je se može naći u
ptičjem ili vjeveričjem gnijezdu
te u dupljama stabala. Najbolja
skloništa nalazi upravo u brojnim dupljama stabala u bjelogoričnim i mješovitim šumama.
Tijekom zime s puno snijega i
mraza dan provodi i u nadzemnim skloništima koja pronalazi u dnu debala, ispod sloja
granja, u šupljinama oborenih
debala, ispod sloja granja, u šupljinama oborenih debala te u
šupljinama u snijegu. Zbog svoje građe i spretnosti kuna zlatica
se kroz šumu, u traženju plijena
i u bijegu, kreće s krošnje na
krošnju. Teritorijalna je životinja
i svoj areal čuva od ostalih kuna,
ne dajući im da love na njemu.
Granice teritorija obilježava sekretom perianalnih žlijezda, koji
polaže zajedno s izmetom. Taj
sekret ima jak i postojan miris,
koji se dugo zadržava.
PREHRANA
Kuna zlatica je predator i hrawww.lovackisavez-hb.ba
termoregulacija, osjetljivi su na
hladnoću i ovisni o majčinoj tjelesnoj toplini. Ženka ima 4 sise,
na kojima su mladi 7-8 tjedana.
Mladi progledaju tek nakon 5
tjedana, a spolno dozrijevaju u
dobi između dvije i tri godine.
Roditelje počinju napuštati već
s 45 dana, a već u dobi od 60
dana mirisne im žlijezde počinju izlučivati sekret potreban
za obilježavanje teritorija. Razlaz
obitelji događa se potkraj ljeta,
odnosno potkraj jeseni. Kuna
zlatica doživi 10 do 12 godina.
NEPRIJATELJI I BOLESTI
ni se loveći živi plijen. Osnovna
su joj lovina sitni glodavci, miševi
i voluharice, jaja ili ptići u gnijezdu, poneka (šumska) koka, vjeverica, a katkad napada i krupniju dlakavu divljač, poput zeca,
laneta itd. Osim toga povremeno se hrani i šumskim voćem, tj.
jagodama, malinama, kupinama
itd. Pri lovu plijen hvata zubima
za vrat lomeći ga pritom ili, ako
je plijen manji (primjerice voluharica), za glavu, drobeći lubanju. Nepojedene ostatke plijena
skriva u duplji u krošnji ili napuštenom gnijezdu. Dok lovi i prikrada se plijenu, kuna zlatica kreće se sitnim koracima, a u trku za
zecom ili u bijegu od neprijatelja
bježi skokovima. Najčešće se
hrani samo na zemlji, a za odmor
ili u potjeri za vjevericom penje
se na drvo. Osnovna su joj hrana
voluharice pa u godinama kada
ih ima u izobilju jede gotovo isključivo samo njih. Stoga je kuna
korisna divljač u lovištu jer smanjuje njihovu brojnu populaciju,
a time pridonosi sprječavanju
širenja brojnih bolesti kojima su
glodavci rezervoar.
PARENJE
Parenje se odvija za najtoplijeg dijela godine, tj. već od
lipnja do kolovoza, po monogamnom sustavu. Mužjak se mora
sa suparnicima izboriti za ženku
i pravo parenja. U kuna postoji
embriotenija pa zametak miruje
sve do veljače, kada njegov razvoj započinje normalnom brzinom. Tako od ukupne gravidnosti, koja u kune zlatice traje
270 – 300 dana, na razvoj ploda
otpada samo oko 45 dana. Ženke koje se nisu parile tijekom
ljeta ponovno se pare u veljači,
tako da mlade donose na svijet
kada i ostale ženke. U ožujku ili
travnju ženka u meko nastrtom
skloništu okoti tri do pet slijepih
mladunaca. Oni su pokriveni
nježnom dlakom, slabo su razvijeni i teže svaki oko 30 grama. Sve dok im se ne uspostavi
Prirodni su neprijatelji kune
zlatice lisica, divlja mačka i ris
od dlakavih predatora te orao,
sova ušara i jastreb od pernatih.
Zbog svoje spretnosti i srčanosti
nije im čest plijen. Od parazitarnih bolesti najčešći su šugavost,
krpelji i crijevni nametnici. Od
zaraznih bolesti, s obzirom na
učestale kontakte s voluharicama i miševima, izložena je šumskoj bjesnoći. Međutim, zbog
teritorijalnog ponašanja, male
gustoće populacije i asocijalnog
ponašanja unutar vrste nema
veće značenje u njezinu širenju.
LOV
Zlatica se lovi na više načina.
Najteži i najuspješniji je lov opkoljavanjem. To znači da treba
utvrditi gdje kuna spava, a to se
može samo zimi kad ima snijega. Međutim, nije svaki snijeg
pogodan za ovakav način lova.
Kuna se može opkoliti samo po
svježem snijegu. Drugi dan su
stope kune već toliko izmiješane, da se više ne mogu razlikovati stari tragovi od novih. Odstrjel treba izvršiti u doba lova,
kada imaju najbolje krzno, kada
je krzno izuzetno gusto i bogato dlakom. Najpovoljnije vrijeme za opkoljavanje je početak
zime, u studenom ili prosincu.
Najkorisniji pomoćnik u lovu na
zlatice je dobar lovački pas, koji
za takav lov treba biti posebno
obučen. Najbolje pasmine su
brak-jazavčar i lovački terijer.
Najkorisniji je pas koji glasno
goni onu divljač koju lovac želi
uloviti i koji treba znati oblajavanjem pokazati drvo na koje je
pobjegla kuna.
Mr. sc. Ivan Jurić
17
RAZGOVOR
IVICA ĆORIĆ, MINISTAR GOSPODARSTVA U ŽUPANIJI ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ
Zakon više nećemo kršiti
Po Vama, što je pozitivno, a što su problemi
u lovstvu u ovoj županiji?
Pozitivnim držim želju ljudi iz lovačkih
udruga da se lovstvo dovede u zakonske
okvire i napokon postavi na zdrave noge. A
ono što držim problemima jesu postojeće
podjele među lovačkim društvima. Siguran
sam da upravo te probleme treba riješiti i na
tome se radi već od moga dolaska na ovu
dužnost. Za kratko se vrijeme nešto može
srušiti, ali za obnoviti i sagraditi, treba mnogo više vremena. Na tome radimo.
K
ad smo zatražili razgovor s Ivicom Ćorićem, ministrom gospodarstva u Vladi Županije Zapadnohercegovačke,
odmah na „prvu“ pomalo nas je iznenadila
njegova spremnost i otvorenost da razgovora o problematici lovstva u ZH županiji, te
dobra volja i odlučnost u rješavanju stanovitih problema koji se odavno provlače kroz
naše lovstvo.
Na samom početku jedno pitanje koje se
samo po sebi nadomeće na uvodu ovoga
razgovora.
Gospodine Ćoriću, lovci Vas znaju po tome
što ste jako pristupačni i, kako se kaže,
razmišljate „zapadno“. Čovjek ste suradnje i
dogovora. Imponira li Vam to?
Naravno, trudim se biti susretljiv i krajnje korektan sa svima, kako u poslu, tako i
u privatnom životu. Prema lovcima imam
posebne simpatije jer ih držim istinskim zaljubljenicima u prirodu i njezinim čuvarima.
Koliko ste kao županijski ministar u čijem
se resoru nalazi i lovstvo, upoznati s
prilikama i stanjem u lovstvu na području
Županije Zapadnohercegovačke?
U protekloj godini dana, tj. otkako sam
na čelu ovoga ministarstva, imao sam priliku čuti mnogo toga vezanog za lovstvo na
području naše županije. Dovoljno je reći da
smo održali na desetke sastanaka s predsjednicima i članovima lovačkih društava,
što pojedinačnih, što zajedničkih, a svi su
bili izravno vezani za prilike u lovstvu.
18
S Vašim dolaskom za ministra, dojam je
da su zapuhali neki novi, pozitivni vjetrovi
u lovstvu. Najavili ste i obećali rješavanje gorućih pitanja u lovstvu, prije svega
dodjelu lovišta na gospodarenje, odnosno
dodjelu koncesija na lovišta. Dokle se stiglo u tom procesu i mogu li lovci, odnosno
lovačke udruge, do početka jesenje lovne
sezone očekivati završetak toga procesa?
Jesu li zapuhali neki novi vjetrovi, to najbolje znaju ljudi iz lovačkih društava koji
su bili izravno uključeni u razgovore i dogovore, odnosno ljudi iz sve četiri općine
naše županije koji su sudjelovali na sastancima u ovom ministarstvu. Mislim da će se
prvi rezultati vidjeti već za koji mjesec, odnosno do početka lovne sezone. U pripremi je natječaj za dodjelu koncesija, i to je
definitivno put kojim sam odlučio krenuti
u rješavanju ovoga problema. Moram, međutim, reći da ovdje postoji određeni problem kad je u pitanju zakon o koncesijama
i zakon o privatnom vlasništvu, odnosno ta
dva zakona su u međusobnoj suprotnosti.
Ovih smo dana zatražili mišljene Ureda za
zakonodavstvo ŽZH i tumačenje resornoga federalnog ministarstva. Uskoro očekujem povratne informacije te ćemo nakon
toga sigurno znati koje korake trebamo
poduzeti i na koji način raspisivati koncesije za gospodarenje lovištima. Ne vidim
razlog da sve to ne bude završeno do 1.
listopada 2012.
Lovna sezona na pernatu divljač je na
pragu, lovačke udruge se s pravom nadaju i
očekuju suglasnost Vašega ministarstva na
godišnje planove gospodarenja, kao i ranijih godina. Hoće li se to i kada dogoditi?
Znam da je na vratima sezona lova na
pernatu divljač, ako se ne varam ona kreće
1. kolovoza. Ali, nažalost ili nasreću, od ove
godine više neće biti davanja godišnjih suglasnosti, koje su bile „normalne“ sve ove
godine. Što je to tako, razloga je više. Zakon o lovstvu FBiH, koji je stupio na snagu
2006. godine, propisao je da se mora ići na
davanje koncesija u lovstvu. Prema njemu,
ostavljeno je prijelazno razdoblje od samo
godinu dana i samo se za tu godinu mogla
dati godišnja suglasnost na gospodarenje
lovištem. Znači, već od 2007. pa do danas
krši se zakon kad su u pitanju te godišnje
suglasnosti. A istodobno nitko u županiji nije raspisao natječaj za koncesiju. Ako
vam to nešto znači ili da vam bude jasnije, ni u ostalim županijama u Federaciji
Bosne i Hercegovine to nije učinjeno svih
ovih godina. Znači, nisu problemi te vrste
samo kod nas, postoje oni i drugdje. Dakle,
zakon više nećemo kršiti. Probleme ćemo
rješavati na zakonit način, nema više jednogodišnjih suglasnosti, stvari ćemo rješavati u kompletu.
Jesu li lovci i lovačke udruge dovoljno
spremni i organizirani provesti sve zahtjeve
koje pred njih postavlja lovno zakonodavstvo u smislu koncesija i lovnoga gospodarenja?
Što se tiče lovačkih udruga i lovaca, neću
o tome mnogo govoriti. Sve su to naši ljudi
i vjerujem da svi oni žele najbolje najprije
sebi samima, a onda i lovačkim društvima,
svojim kolegama i kompletnoj zajednici.
Glede spremnosti i organiziranosti, znate
onu priču, nije lovačka, ali je indikativna:
Tko je spreman, on će igrati utakmicu, a tko
nije, otpada.
Ima li lovstvo perspektivu i kako Vi vidite
razvoj lovstva na ovim prostorima? Nakon što se provede sve ovo i završe svi ovi
procesi, mislim da perspektiva i razvoj lovstva u
našoj županiji uopće neće biti upitna.
Poruka nama lovcima?
Želim vam da ojačate i što bolje organizirate svoje lovačke udruge, a posebno
Lovački savez Herceg Bosne kao središnju,
nestranačku udrugu koja je već stala uz
bok sličnim udrugama u svijetu. Jedan od
svijetlih primjera je i vaše lovačko glasilo
Hoop!, koje rado čitam, i ja i moja obitelj,
pa i prijatelji. Sadržajem i izgledom, Hoop!
se može svrstati među najbolje europske
lovačke listove. Također, svim lovcima želim uspjeh u lovu, unaprjeđivanju, uzgoju
i zaštiti divljači.
Hvala Vam na razgovoru, gospodine ministre, i ne želimo sumnjati u Vaše obećanje
da ćemo najesen u lov posve legalno, kako
i zaslužujemo.
Hvala i vama, i dobra vam kob!
Mladen Bešlić
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVNO ZAKONODAVSTVO
LOVCI ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA
ŽELE ZADRŽATI SUBJEKTIVITET U LOVSTVU
Neka svaka sredina odluči
koliko joj treba lovišta i društava
Rasprave u Kiseljaku i Uskoplju, i niz prethodnih, dovele su do toga da je 14. svibnja upriličen
razgovor članova Komisije s predstavnicima lovačkih društava u županiji. Razgovor je bio
korektan, ali se još ne znaju njegovi rezultati, odnosno stavovi Komisije.
L
ovci Središnje Bosne s pravom se pitaju koliko će još
trajati ova besmislena zbrka oko utemeljenja lovišta u toj
županiji.
Sjednica Županijskog vijeća
za lovstvo održana u Kiseljaku
4. svibnja ove godine, otkrila je
pozadinu svih dosadašnjih pokušaja da se pitanje osnivanja
lovišta u ovoj županiji prelomi
preko koljena, bez obzira na to
koliko će te odluke biti u duhu
Zakona o lovstvu, koliko će biti
realan odraz stanja na terenu,
te koliko će nerealne odluke
učiniti ovo područje nesigurnim i sve ono što je rađeno na
unaprjeđenju
međuljudskih
odnosa i zajedničkog života,
vratiti 20 godina nazad.
Problemi su, naime, u formiranju i radu komisija koje je
imenovao županijski ministar
za lovstvo. Prva komisija bila je
bez predstavnika lovačkih društava, što je nezamislivo. Kako
rješavati pitanja osnivanja lovišta, a da se ne traže mišljenja i
stavovi lovačkih društava? Po
stavovima te komisije, izgleda
da je bilo dirigiranja „odozgor“,
jer je bilo jako naglašeno pitanje osnivanja posebnih lovišta,
a to nije u ovlasti županijskog
nego federalnog ministra.
Druga komisija izabrana je
pogrešno. Od sedam njezinih
članova, samo su dvojica iz hrvatskog naroda, a zna se da je
u ovoj županiji utvrđen paritet
„pola-pola“. Ova komisija ne
inzistira previše na posebnim
lovištima, ali inzistira na formiranju samo jednog lovišta i samo
jednog lovačkog društva u op-
www.lovackisavez-hb.ba
Razgovaralo se korektno, ali učinak još nije poznat
ćini. A to se kosi sa Zakonom o
udruženju građana i Zakonom
o lovstvu FBiH.
BESMISLICE
Ni jedno lovačko društvo koje
je uredno registrirano nitko ne
može ad hoc ukinuti. A što se
tiče lovišta, ona se ne formiraju
po općinskim granicama, nego
po cjelinama koje su uvjetovane
prirodnim granicama (rijeke, potoci, uvale, kose, veće komunikacije itd.), pa se jedno lovište može
formirati i na više općina, pa i
više županija, ako se to pokaže
opravdanim. Jasno je da ministar
i ministarstvo imaju politički cilj,
ali lovci nude bolja i pravednija
rješenja. Lovci se bore za legalitet
svojih društava u čemu im treba
pomoći, a ne odmagati im raznim doskočicama.
U daljnjem tijeku rasprave
lovačka su društva iznosila svoje probleme u svezi s formiranjem lovišta na njihovu terenu.
Ima općina s malim lovnim
površinama, pa je tu vrlo teško,
pa i nemoguće praviti više od
jednog lovišta. Ali ima i takvih
općina gdje se vrlo lako mogu
formirati dva, pa i više lovišta. I
sada ima općina s jednim lovištem i jednim lovačkim društvom. Ali ima ih daleko više
u kojima već 20 godina žive i
rade po dva, negdje i tri lovač-
ka društva. I tu su dobri, ako ne
i bolji rezultati u čuvanju divljači
i lovišta u cjelini. Ulaže se u lovnogospodarske objekte, unosi
se divljač, postoji lovočuvarska
služba i rade se sve one radnje
koje Zakon o lovstvu FBiH nalaže. Ako je to tako, a tako je,
čemu onda pritisak da se društva rasformiraju, da se lovišta
ukidaju i još niz drugih besmislica. Lovci, uglavnom, misle da se
svaka sredina treba sama izjasniti o broju lovačkih društava i
lovišta, jer ona (sredina) najbolje
zna što joj odgovara.
Malo poslije kiseljačke, 11.
svibnja u Uskoplju, održana je
nova sjednica Vijeća, uglavnom
19
LOVNO ZAKONODAVSTVO
o istoj temi. Predstavnici lovačkih društava ostali su pri ranijim stavovima: da se posluša i
prihvati mišljenje baze, da se
ne prelazi olako preko onoga
što lovci u proteklih 20 godina
uradiše u lovištima na uzgoju i
zaštiti divljači, te da se ubrza postupak formiranja lovišta.
Zakona, zanemarujući da ih lovačka društva ne mogu ispuniti jer nisu dobila (ili zakupila)
lovište i da su njegov pravni
korisnik. U proteklim se godinama događalo da se ponegdje
zabrani lov jer lovačko društvo,
primjerice, nije napravilo lovnogospodarsku osnovu. Ne pita se
lovni inspektor za koje bi lovište to lovačko društvo trebalo
napraviti LGO. Nema od toga
ništa, dok god se ne zna pravni korisnik lovišta. A to bi sada
trebalo ubrzati, zaboravljajući
smišljanja kojekakvih smicalica
samo da bi se susjedu naudilo.
Rasprave u Kiseljaku i Uskoplju, i niz prethodnih, dovele su
do toga da je 14. svibnja upriličen razgovor članova Komisije s predstavnicima lovačkih
društava u županiji. Razgovor
je bio korektan, ali se još ne
znaju njegovi rezultati, odnosno stavovi Komisije. Lov srnjaka zakonski je dopušten, ali ga
inspektori koče jer „opet društva nisu odradila zakonsku zadaću“. A pravi je razlog u tome
što ministarstvo nije formiralo
lovišta i nije raspisalo i provelo
koncesiju, što je stvorilo pravni
vakuum u kome najviše ispaštaju divljač, lovišta, pa i lovci.
Lovci, ipak, očekuju veću dozu
realnosti u rješavanju ovoga
problema, s nadom da će početak ovogodišnjeg lova na
nisku divljač biti krajnji rok da
lovišta dobiju svoje pravne korisnike, uz sve obveze koje im
Zakon o lovstvu FBiH nalaže.
SASTANAK VIJEĆA ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA
u svojim općinama, istinski
strahuju za lovišta u kojima su
do jučer lovili. Ono što lovce
najviše „bode u oči“ je nacionalni (ne)paritet komisije (5
Bošnjaka, 2 Hrvata) koja će,
po svemu sudeći, odlučivati o
svemu. Nigdje u pravilniku ne
stoji da komisija mora biti pravilno zastupljena po nacionalnoj strukturi, jedini kriteriji su
bili stručnost i kompetencija,
kažu u ministarstvu. Tobože,
u županiji nema dovoljno Hrvata, stručnjaka iz oblasti lovstva i šumarstva. U daljnjem
tijeku rasprave pozivalo se na
prijedlog iz 2010., kad se zagovaralo 28 + 2 lovišta, što bi, po
mnogima, bilo jedino ispravno rješenje uzmemo li u obzir
da je federalno ministarstvo,
bar privremeno, odustalo od
formiranja posebnih lovišta.
Valja istaknuti da, s obzirom
na različite okolnosti u lokalnim zajednicama, svi članovi
Vijeća nisu imali jedinstveno
mišljenje u svezi sa stavom
ministarstva „jedna općina,
jedno lovište“. Naime, ovakvo
rješenje situacije odgovara Busovači, Kreševu i Dobretićima,
ali ostalima ne ide u prilog.
„Je li ovo situacija u kojoj veliki gutaju male“, ogorčeno je
pitao predstavnik LD „Vepar“
iz Fojnice, društva koje je, od
osnutka, imalo i još ima velikih
problema da se u svojoj općini
izbori za dio lovišta u kojem će
nesmetano loviti. Pero Perić,
domaćin sjednice i predsjednik LD „Uskoplje“, osvrnuo se
na posljedice koje bi mogle
nastati ukoliko ministarstvo ne
promijeni mišljenje. U prvome
redu ukazao je na, s obzirom
na površinu, ekonomsku neodrživost takvih lovišta, gašenje manjih lovačkih društava,
revolt lovaca a samim time i
povećanje krivolova. Uzimajući kao primjer općinu Uskoplje,
koja se prostire na 402,7 km²
površine, od koje 2/3 otpada
na lovišta, Perić je istaknuo da
bi se osnivanje jednog lovišta,
u takvim uvjetima, protivilo
načelima zakona, struke i, na
kraju krajeva, nasljeđa. S druge
strane, lovišta Vranica i Raduša i „bogomdana“ rijeka Vrbas
koja ih dijeli zadovoljavaju sve
stručne kriterije koji bi trebali
biti dovoljni da ministarstvo
promijeni stav i da se u Uskoplju formiraju 2 lovišta.
Opći je dojam da je ministarstvo napravilo nekoliko
„grešaka u koracima“. Po logici stvari, formirana komisija je
prije svega trebala analizirati
situaciju, zatim izraditi nekoliko mogućih rješenja, analizirati svaki prijedlog pojedinačno i
tek nakon toga predložiti ministarstvu rješavanje situacije na
najbolji mogući način. Bojimo
se da je ninistarstvo išlo obratnim redoslijedom i da komisija
nema svoj pravi smisao i svrhu.
Ako se i usvoji prijedlog „jedna
općina, jedno lovište“, postavlja se pitanje na koji način to
uraditi. Da li dodjelom ili natječajem, hoće li dosadašnji korisnici imati prednost zakupa,
kolika bi bila cijena jer je riječ
o golemim površinama. Sve u
svemu, ukoliko se nešto značajnije ne promijeni, na formiranje lovišta u Središnjoj Bosni
još ćemo dugo, dugo čekati.
RAZGOVOR S LOVCIMA
Odavno su prošli svi rokovi
za provedbu Zakona o lovstvu
FBiH. Lovni inspektori inzistiraju na provedbi nekih odredaba
Veliki gutaju male
Članovi Županijskog vijeća za lovstvo
U
povodu formiranja Komisije za osnivanje lovišta u Županiji Središnja
Bosna, u Uskoplju je 11. svibnja 2012., u prostorijama LD
„Uskoplje“, održana sjednica
Županijskog vijeća za lovstvo.
Sjednicom je predsjedao Jako
Čavara, predsjednik Vijeća,
koji je prisutne upoznao s trenutnom situacijom u pogledu
osnivanja lovišta u Županiji,
stavovima ministarstva i budućim aktivnostima novoformirane komisije koje je ujedno, kao
predsjednik Vijeća, i član. Istaknuvši stav mjerodavnog županijskog ministarstva „jedna
općina, jedno lovište“, Čavara
je obrazložio da takvo stajali-
20
šte ministarstva u konačnici ne
mora zaživjeti. Zbog toga je,
kako kaže, i formirana komisija, koja će analizirati situaciju,
tražiti mišljenje lokalnih vlasti
i lovačkih društava i tek nakon
toga predložiti ministarstvu
najbolji model. Predložio je
svim sudionicima sjednice da
pripreme svu potrebnu dokumentaciju društava koje predstavljaju (površina lovišta, dosadašnja ulaganja itd.), koja će
im pomoći da argumentirano
zastupaju svoja stajališta u razgovoru s članovima komisije.
Uslijedila je žestoka rasprava iz koje se dalo zaključiti da
predstavnici društava koja
su, po broju lovaca, manjina
Dobroslav Vrdoljak
Velimir Šekerija
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Lovačko društvo JASTREB, Dobretići
Nova slika bogatoga lovnog kraja
K
ad dođete u Dobretiće i obiđete njihovo lovište, imate što i vidjeti, ali zasigurno ćete imati i o čemu razmišljati.
Na koju god stranu krenete, nailazite na
ostatke stravičnoga i ludoga rata. Strše dimnjaci iz porušene i nikad obnovljene škole.
A i zašto bi se i obnavljala kad tu više djece nema. Nema tu više ništa osim pustoši.
Krenete dalje i nailazite na ostatke kuća, štala,
raznih gospodarskih objekata, crkava i svega
onoga što su vrijedne ruke tijekom stoljeća
gradile. Neke su ruševine toliko zarasle u korov i šikaru da se teško i primjećuju dok im
se ne približite. Mnogo im je zla rat načinio.
Ovo je područje i prije rata služilo za svojevrsno potkusurivanje. Kako je kojoj vlasti
trebalo, tako su njima manipulirali. U Jugoslaviji su bili u sastavu Skender Vakufa (sada
je to Kneževo), kako bi se u Jajcu smanjio
utjecaj hrvatstva. Sada su samostalna općina, utemeljena 15. ožujka 1998. godine. U
vrijeme rata bilo ih je na sve četiri strane svijeta, a tek koncem 1995. prvi žitelji Dobretića počeli su se vraćati u svoje rodno mjesto. Niti su se tada svi vratili, niti će se ikada
svi i vratiti. Mnogi su se snašli i ostali živjeti
daleko od rodnog sela. Dobretićani su, odvajkada, usko vezani za Jajce. Srijedom, kad
je pijačni dan u Jajcu, ili nedjeljom, kad se
dođe u crkvu, cijelo je Jajce prekriveno lijepim narodnim nošnjama. Nosili su ih i mladi
i stari, i ženska i muška čeljad. Bila je to ljepota, koje također više nema.
Mnogi žitelji Jajca i njegove okolice i sad
žale za tim vremenima, a kako i ne bi, pa to
www.lovackisavez-hb.ba
Po broju članova, to je najmanje društvo u Lovačkom
savezu Herceg Bosne. Utemeljeno je 1998. godine, i od
tada se prilike u ovdašnjem lovištu stubokom mijenjaju.
Ono više nije „svačije i ničije“, ne usude se više ovdje harati
grupice i pojedinci kao nekada. Sad se ovdje zna red i poštuje se zakon.
je bilo oličenje kraljevskoga grada i prošlosti
ovoga kraja. Ponose se oni svojom djedovinom i ostatcima starih gradova na ovom
području: Komotinom kod Jajca i Oštecom
u Kričanima. Imaju lovačku kuću u šumi Korlać, gdje je također nekada bio stari grad.
LOVNO PIRATSTVO
Nedaće koje se nadviše nad ovim krajem
snađoše i lovce. Odoše pod oružje braniti
domovinu, a divljač i lovište ostade onomu koji na to imaše najmanje prava, jer je
u uzgoj i zaštitu divljači i lovište najmanje
ulagao. Sve do 15. studenoga 1998. lovište
i divljač u njemu bili su ničiji i svačiji. Tog je
dana u Dobretićima utemeljeno Lovačko
društvo „Jastreb“. Za predsjednika je izabran
Tadija Šugić, a za tajnika Ilija Jakovljević.
Prije utemeljiteljske skupštine, predsjedničke poslove obavljao je Zvonimir Čakarić, ali
je bio toliki pritisak lovaca iz susjedstva pa
i šire, da se on nije mogao uspješno s tim
nositi. Iz susjednih općina Županije Središnja Bosna bilo je tri puta više lovaca „učlanjenih“ u dobretićko društvo, nego što je
bilo domaćih lovaca. Bilo ih je čak i iz herce-
govačkih općina, dobar broj. Loša je to bila
slika. Osjetili su da ima tamo negdje dosta
dobre divljači, pa su navalili. Čak su htjeli i
predsjednika društva iz drugih sredina.
Nije to bila pomoć Dobretićima, već lovno piratstvo. No, Tadijinim izborom sve se
mijenja. Onako krupan, energično je stao na
kraj ulasku u lovište grupicama i pojedincima koji su imali nečasne namjere. Nisu Dobretići zatvoreno lovačko društvo, naprotiv.
Tu se godišnje upriliči nekoliko skupnih
lovova, a sudionici su sa svih strana Herceg
Bosne, pa i iz drugih sredina. Ali, sad se zna
red i poštuje se zakon.
PROTIV KRIVOLOVA
Lovačko društvo „Jastreb“ ima 30-ak članova, uglavnom domaćih, iako svi ne stanuju u Dobretićima, već tamo gdje rade.
Rasporedili su se u četiri sekcije: Kričići, Dobretići, Melina i Davidovići. Imaju 12.000 ha
lovne površine, što, uz dobru organizaciju,
obećava uspješnu zaštitu divljači i lovišta u
cjelini. Članarina im je kao i u ostalim društvima Saveza, ali su im dodatne obveze nešto
veće. Svi lovci obvezni su odraditi po 4 radna
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
dana u lovištu na izgradnji ili obnovi lovnouzgojnih, ili lovno-tehničkih objekata. Tko ne
može doći, plati još 100 KM, pa se tim novcem plati angažirana mehanizacija, ili konjska zaprega. Nemaju stalno uposlenu osobu,
a tajnika povremeno nešto sitno nagrade.
Lovočuvar je Niko Šugić (Ilijin). Sa svim
što podrazumijeva lovočuvarska služba, to
ih stoji oko 10.000 KM godišnje. Krivolov još
nije iskorijenjen. Toga sramnog posla, pojedinci nikako da se ostave. Neke se i uhvati
na djelu. Krivolov je, ipak, skoro sveden na
podnošljivu mjeru, iako za krivolov nije dobar izraz podnošljiva mjera. On je zlo, a zlo
se nikada ne bi trebalo držati podnošljivim.
Protiv krivolova se treba uvijek i neprekidno
boriti svim raspoloživim sredstvima. S policijom dobro surađuju, ali sudstvo kasni u
donošenju presuda.
Susjedna su ima društva: LD „Kneževo“, LD
„Vlašić“ Travnik, LD„Sokol“ Nova Bila i LD„Kuna“
Jajce. Sa svima imaju dobre odnose, s Jajčanima posebno. Nekih posebnih problema u
svome radu nemaju. Imaju trojicu počasnih
članova, koji su podnijeli najveći teret u radu
društva prije i poslije rata, pa su to i zaslužili.
ZDRAVO PODRUČJE
Šumski kompleksi Dobretića dobro su
očuvani. Nešto intenzivnije se siječe poslije
rata, ali još nema sječom devastiranih površina, pa divljač nađe dovoljno prostora da se
nesmetano razvija. Imaju dosta medvjeda i
srneće divljači, te divljih svinja. Divokoza,
koja je u ovom lovištu bila stalno prisutna,
skoro je nestala. Posljednjih godina ponovno se vraća, pa su je za sada stalno zaštitili lovostajom i posvetili joj posebne mjere
zaštite, kako bi se što prije vratilo njezino
predratno brojno stanje. Vuk im uzima svoj
danak, i gotovo ne prođe neki grupni lov na
divlje svinje a da ne odstrijele ili ne rastjeraju manji ili veći čopor vukova. Kad budu
pravni korisnici lovišta, moći će odstrijeliti
REPORTAŽA
društava koje pčelari dovoze da uberu med
sa zdravog područja, gdje nema trovanja teškim metalima, deterdžentima, pesticidima i
uljima, pa nije čudo što nema znakova trovanja ili pak ugibanja neke od vrsta divljači.
Lovno-uzgojnim objektima pridaju veliko značenje, i prave ih po cijelom lovištu.
Imaju 10 zatvorenih čeka tipa ove na slici.
Imaju i poluotvorene čeke, koje više služe za
praćenje divljači i kontrolu mira u lovištu. S
obzirom na prisutnost i značenje medvjeda
kao visoko cijenjene lovne divljači, izgradili su dvije visoke i vrlo kvalitetne čeke u
najboljim dijelovima lovišta, gdje obitava
medvjed. Drže da bi godišnji prihodi od
odstrjela medvjeda mogli pokriti troškove
lovočuvarske službe.
VRIJEDNA OBITELJ ŠUGIĆ
Visoka čeka u dobretićkom lovištu
medvjeda, pa tako osigurati materijalnu dobit za još veće ulaganje u lovište.
Lovcima, posebice starijima, i dalje je
najveća želja lov na zeca i lisicu. Tu se i njihov vjerni pomagač istakne u punoj mjeri.
Čari gona dobrih starih goniča duboko se
usjeku u svijest lovca, pa oni stariji to lako ne
zaboravljaju. Imali su i jedan gater za obuku
pasa u lovu na divlju svinju, ali je u posljednje vrijeme nešto zapušten. Planiraju ga ove
sezone obnoviti i vratiti u funkciju. Proljetno
prebrojavanje divljači govori da nisu imali
velik broj uginuća srneće i druge vrste divljači. Ima znakova porasta trofejne vrijednosti divljači, posebice kod srnjaka.
Zdravo je ovo područje. Svuda su potoci
i potočići iz kojih možeš piti, samo se prigni,
bez straha da ćeš se zaraziti. U posljednje
dvije-tri godine graditelji hidroelektrana
malo mute vode Ugra, ali i to će se ubrzo završiti. Zanimljivo je ovo područje i po ribolovu na pravu potočnu pastrvu. O kvaliteti
ove životne cjeline govore i tisuće pčelinjih
Tadija i njegovi pomoćnici
22
Strjeljaštvo im nije baš najjača strana.
Planiraju izgraditi jednu modernu streljanu,
pa će se onda prilike promijeniti nabolje.
Kinološka aktivnost se odvija kroz kinološku
sekciju, jer nemaju kinološki klub ni kinološko društvo. Dobro surađuju s kinolozima iz
Jajca. Zanimljivo, sve veća su im želja kratkonogi goniči. „Manje nam razgone divljač,
poslušniji su, disciplinirani su u lovu, a kad je
snijeg dublji od 30 cm, i onako ne idemo u
lov, tada se brinemo da nam divljač što bolje prezimi“, objašnjenje je njihova predsjednika. Dobra je to ideja, koja sve više prodire
i u neka druga lovačka društva. Posebice je
zanimljiva zato što dolazi iz isključivo brdsko-planinskog lovišta.
I na kraju, sjetih se jednoga Blagina opusa o Dobretićima i o našem Tadiji, koji je
prvo i posljednje slovo dobretićke lovačke
abecede. Što ćete, on je takav kakav je. Ne
žali sebe, a ni svoje suradnike kad je u pitanju opći interes. Takav je on i kao domaćin.
Kad dolaze gosti, cijelo uže i šire vodstvo
je na okupu. Za svakoga Tadija ima pripremljen radni zadatak. Ni Tadijina obitelj tada
nije izostavljena. Gospođa Šugić upravlja osobljem i kuhinjom, sin Niko je tamo
gdje najviše škripi, a najmlađi član obitelji,
studentica Nevenka, svojim šarmom i svježinom podiže raspoloženje i onima koji su
pali s nogu tamo negdje tragajući za vukom
ili divljom svinjom. Rekoše i da je primljena
u Društvo. I vrijeme je da ovakvo lovište ima
člana iz reda ljepšeg spola. Čestitamo mladoj lovkinji.
Ova reportaža rađena je 2. lipnja. Vrijedni
domaćin namjeravao je tada organizirati i
zajednički lov na srnjaka. No, do toga nije
došlo, jer još nije odobren plan odstrjela za
2012./13. lovnu godinu. Ipak, našlo se nekoliko starih prijatelja koji su iskoristiti ovu subotu za još jedno ugodno druženje. Lov i lovačko druženje ostaje za neku drugu priliku.
Dobroslav Vrdoljak
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo RADOVANJ, Posušje
Posuški “dugouhani”
u domaćem lovištu
U
razdoblju od travnja do
kraja svibnja ove godine, LD „Radovanj“ u tri je
navrata provelo akciju puštanja
zečeva u svome lovištu.
Nakon odluke Upravnog
odbora Društva, u uzgajalištu
„Hunter“ iz Posušja kupljeno je
35 odraslih zečeva. Svi su bili
izrazito dobre kvalitete, vitalno i zdravstveno sposobni za
prilagodbu u prirodi. Mjesta
za puštanje pozorno su odabrana, pa je očekivati da će se
dobro uklopiti sa zečevima koji
su opstali nakon prošle lovne
sezone.
Za kratak komentar nakon
odrađenog posla zamolili smo
Petra
Mandurića-Džinovića,
novoga predsjednika LD „Rado-
Trenutak nakon što su zečevi pušteni u prirodu
Petar Mandurić-Džinović
vanj“ iz Posušja: „Dobro je činiti
dobro, ili što bi jedan pametan
mislilac rekao, grijeh je ne činiti
dobro. Evo, mi smo neke naše
ciljeve polako počeli ostvarivati.
Do početka nove lovne sezone
planirali smo još nekoliko akcija.
One su, uglavnom, usmjerene
na skrb o divljači u sušnim vremenskim uvjetima. Dopunjavat
ćemo pojila i kaljužišta vodom i
iznositi zrnastu hranu, posebice
kukuruz, kao dopunu prehrani,
kako bismo u staništu zadržali
određen fond divljači, primjerice divlje svinje, koja se u nešto
većem broju pojavila u našem
lovištu. Dali smo se, dakle, na
posao, baš onako kako se i očekuje od nas. S nestrpljenjem
očekujemo da i drugi odrade
svoj dio posla. Pritom, u prvom
redu mislim na dobivanje koncesije na lovište, bez čega nema
smisla ulagati u njega.
U ovoj prigodi želim istaknuti dobru suradnju i prijateljske
odnose sa susjednim lovačkim
društvima. I njih muče isti problemi s koncesijom kao i nas.
Ovih je dana (do kraja lipnja, op.
a.) najavljen sastanak s resornim
županijskim ministrom Ćorićem. Nadamo se povoljnom
ishodu, i onda bismo kompletni
i spremni dočekali lovnu jesen.“
Mladen Bešlić
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Održana Skupština Društva
D
evetoj, redovitoj Skupštini LD „Fazan“ Odžak, održanoj 15. travnja 2012.
u Lovačkom domu, nazočilo je
40 zastupnika, od ukupno 49.
Prethodile su joj skupštine sekcija na kojima su razmatrana
sva izvješća, što je doprinijelo
plodnijoj raspravi i kvalitetnijim
odlukama.
Izvješće o radu Upravnog
odbora za 2011. podnio je
Dragan Guberac, predsjednik
Društva, i ono je jednoglasno
usvojeno.
Izvješće o radu Nadzornog
odbora podnio je njegov predsjednik Ivo Barišić, i ono je također jednoglasno usvojeno.
Izvješće o radu Disciplinskog
suda nije podnio njegov predsjednik Safet Sejdić. Izvješće
o poduzetim mjerama, nakon
što Sud nije donio presudu u
www.lovackisavez-hb.ba
aktualnim slučajevima, podnio je Dragan Guberac. Ono je
usvojeno, ali uz obvezu Skupštine Društva da izabere nove
članove Disciplinskog suda i da
se obnove disciplinski postupci.
Također jednoglasno, usvojeno je i Izvješće za lovnu
2011./2012., Izvješće o financijskom poslovanju u 2011. godini,
Financijski plan za 2012. godinu,
Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2012./2013., te Kalendar
lova za lovnu 2012./2013.
Uz 34 glasa „za“ i 5 „protiv“,
usvojene su i Izmjene i dopune
Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti.
Sukladno odluci zastupnika,
izabran je Disciplinski sud, u
sastavu: Mato Topolovac, predsjednik, zamjenik Anto Gudelj,
Vahid Delić, član, zamjenik Dragan M. Martinović, Ilija Bosnić,
Zastupnici nakon Skupštine
član, zamjenik Blaž Majić.
Skupština je zadužila Upravni
odbor Društva da, za Skupštinu
u travnju 2014., pripremi prijedlog izmjena Statuta glede ograničenja trajanja mandata (ne
više od dva puta uzastopce).
Izvješće o puštanju odraslih
fazana – matrično jato u raz-
doblju siječanj-travanj podnio
je predsjednik Društva Dragan
Guberac.
Svečani dio sjednice prošao
je u dodjeli diploma počasnim
članovima, te odličja i povelja
zaslužnim članovima Društva.
Nedžad Garić
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo GALEB, Čapljina
Lovačka
večer
Načelnik Općine Čapljina, dr.
Smiljan Vidić, između ostaloga
kazao je i ovo: „Ova su druženja
uvijek zanimljiva, jer uz dobar
meni koji priredite uvijek bude
i zanimljivih lovačkih priča. Moram kazati da je osnivanjem
Lovačkog društva „Galeb“ napravljen pozitivan pomak u našoj općini, jer se članovi ovoga
nog odbora Društva, što bi u
budućnosti trebalo popraviti i
proširiti na cijeli Izvršni odbor,
jer se uvijek može bolje i kvalitetnije. Tako se u nagradnom
fondu našlo deset lovačkih
pušaka, lovačka oprema, polica osiguranja vozila (svake je
godine tradicionalno daruje
Euroherc osiguranje), televizo-
ri, pa čak i štenci lovačkih pasa
i druge vrijedne materijalne i
novčane nagrade.
Lovci i gosti uživali su do kasnih sati u druženju, dobroj hrani i kapljici, te u ugodnoj glazbi,
za koju se ove godine pobrinula
grupa Forum.
Jure Musulin
Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli
L
ovačka večer LD „Galeb“
Čapljina trebala je biti upriličena 17. veljače ove godine. No „odgodio“ ju je tadašnji
veliki snijeg, pa je održana u
petak 27. travnja 2012. godine.
U Svadbenom salonu „Astorija“ tom se prigodom okupilo
oko 200 članova Društva i gostiju iz Hercegovine i Dalmacije.
Voditelj programa bio je Dušan
Musa, koji je na početku pozvao
nazočne da minutom šutnje
odaju počast svim lovcima koji
su preminuli u proteklih godinu
dana. Potom je intonirana „Lijepa
naša“, himna hrvatskog naroda.
Nazočnima se najprije obratio Josip Vekić, predsjednik
Društva, istakavši da je Društvo
osnovano 1946. godine i da trenutačno broji oko 340 redovitih
članova. Zahvalio je na lijepom
odzivu te poželio svima ugodno
druženje, a u nadolazećim sezonama mnogo sreće i dobru kob.
U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, pozdrave je uputio
i ugodnu večer zaželio njegov
tajnik Ivica Lučić.
24
društva bave zaštitom biljnoga
i životinjskog svijeta na području cijele čapljinske općine. Nadam se da će se takav pozitivan
trend nastaviti i u budućnosti“.
U svome obraćanju, ministar
poljoprivrede,
vodoprivrede
i šumarstva Hercegovačkoneretvanske županije Donko
Jović istakao je kako će Zakon
o lovstvu uskoro biti završen i
usvojen, ali će u njegovoj primjeni veliku ulogu imati upravo lovačka društva s područja
županije.
Tijekom večeri dodijeljene
su zahvalnice zaslužnim lovcima i društvima. Stari i još uvijek
aktivni lovac iz Struga, Drago
Pervan (1934.), poznati čapljinski
šahist, također je primio zahvalnicu i obratio se lovcima zaželjevši im mnogo zdravlja, sreće i
lovačkih druženja.
Najzanimljiviji dio večeri svakako je bila lovačka tombola.
Kao i proteklih godina, bila je
bogata vrijednim nagradama,
za koje se i ovaj put pobrinula
samo nekolicina članova IzvršBroj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
Svibanjski
radovi u lovištu
L
ovci svih pet sekcija LD
„Pavlovica“, svaka u svome
lovištu, 2. svibnja 2012. organizirali su radnu akciju čiji je
cilj bio zasijavanje određenih
površina žitaricama i krumpirom te popravak lovačkih čeka.
Franjo Cvitanović predsjednik je sekcije Gradina, njezini
su članovi, uz ostale, i istinski
zaljubljenici u prirodu i divljač:
Mirko Ćelam, Tomislav Slipac
i Srećko Bavrka, pa je uz takve
ljude i lovce uspjeh akcije u ovoj
sekciji bio zajamčen. S dva traktora, oni uzoraše, pa onda i žitaricama zasadiše tri duluma ledine. Osim toga, pokraj čeke na
lokaciji Brdo zasijaše zob, a na
području Vilenice, na lokalitetu
Gluvi grab, hranilišta za divlju
svinju napuniše kukuruzom a
solila solju. U tome, pomogli su
im: Krunoslav Cvitanović, Anto
Cvitanović i Stipo Ćorić.
Radilište vrijednih članova
sekcije Sebešić bilo je na platou
Kneževića ravni, gdje zasijaše
značajne površine krumpirom
i žitaricama. U akciji su sudjelovali: Stipo, Mijat, Nenad i Josip
Ivoš, Vlado Knežević, glavni lovnik Društva, Draženko, Slavko,
Lojzo, Dalibor i Anto Jakić, Ivica Šapina, Marijo Varivoda, Ivica Božić i Anto Gudelj. Da ova
sekcija ima lijepu budućnost,
dokaz su i njezini mladi članovi
koji su dali poseban doprinos
svim njezinim radnim akcijama.
Poimence, to su: Pavo Ivoš, Dominik Knežević, Luka Fran Jakić, Ivica i Josip Radeljić-Jakić.
U sekciji Bučići, u zasijavanju
žitarica na Marinovoj liski sudjelovali su: Dragan Jukić, predsjednik
sekcije, Stipo Bavrka, Željko Ćurak, Ivica Fišić, predsjednik Nadzornog odbora, Mario, Nikica i
Anđelko Jukić, Tihomir Mlakić,
Saša Baškarad i Niko Fišić, te
Marko Mlakić, najistaknutiji lovac
ove sekcije. A na popravku čeke
radila su braća Kreci: Anto i Božo
Radman, Faban i Perica Marin,
Anto-Boca, Tone, Fabijan, Dominko i Josip Mlakić.
Lovci sekcije Mravinjac ovaj
su put uspjeli renovirati visoku
zatvorenu čeku, za koju je stari i iskusni lovac, počasni član
Društva, Vlado Lešić, rekao da je
najbolja u lovištu i da se može
koristiti i kao kućica. Osim toga,
lovci ove sekcije uspjeli su na
velikoj površini zasijati zob, za
Oranje i zasijavanje
koju Migan i Ilija Tomić vele da
će dobro poslužiti divljim svinjama za prihranu. Za pohvalu
je da je Stipo Bošnjak-Mima,
predsjednik ove sekcije, uspio
na ovoj radnoj akciji okupiti pedeset lovaca, no baš zbog toga,
jer ih je mnogo, ne možemo navesti njihova imena.
Desetak članova sekcije Novi
Travnik, s predsjednikom Igorom Božićem na čelu, radilo je
na popravku svoje čeke na lokalitetu Gorski potok, koju su nepoznati vandali opustošili već
treći put.
Kako i priliči, po završetku
radnih akcija došao je na red
lovački gulaš, ali i pitanja zabrinutih lovaca što će biti s tekućom lovnom godinom, hoće li
stići suglasnost na godišnji plan
gospodarenja, te što je s koncesijom i kad će već jednom prestati lovačke more te vrste.
Jednu drugu vrstu obveze –
četiri metra široko i oko kilometar dugačko prosijecanje šume,
za elektrovod do lovačke kuće
na Josici, zvane Neboder – 20.
Prosijecanje šume
www.lovackisavez-hb.ba
svibnja 2012. odradili su članovi
sekcije Gradina.
Akciji je prethodila mukotrpna, osam mjeseci dugačka
borba za suglasnost Šumarije
za sječu šume. Pa ipak, suglasnost je stigla, i koristimo ovu
prigodu zahvaliti Dragici Ćurak
i njezinim djelatnicima na razumijevanju i pomoći.
Odmah po dobivanju suglasnosti, Elektra je na teren poslala ekipu za određivanje trase do
Nebodera, te ovom prilikom zahvaljujemo Ivi Tadiću, direktoru
te tvrtke, i njezinim radnicima:
Željku Kvasini, Darku Blaževiću,
Milku Štrpcu i Igoru Hrgoviću
na angažiranosti i brzini.
Kad su stručnjaci odredili
trasu, predsjednik sekcije Franjo Cvitanović sazvao je radnu
akciju, u kojoj su sudjelovali:
Franjo, Anto, Krunoslav i Mirko
Cvitanović, Mirko Ćelam, Tomislav i Josip Slipac, Mario Ljubas,
Velimir Ćorić i Ivica Mikulić. Za
logistiku su se pobrinuli Josip
Marjanović i Stipo Ćorić.
Ovo je dobra prilika naglasiti da se velik broj članova ove
sekcije, nažalost, nije odazvao
ovoj radnoj akciji. Neki su bili
opravdano odsutni, ali znatan
broj njih već duže vrijeme ne
„privlače“ radne akcije. Ovo želimo istaknuti kako bi se na neaktivne lovce pozitivno djelovalo,
a u cilju probuđivanja svijesti da
i oni moraju doprinositi razvoju
sekcije, udruge i zaštiti divljači
kao i oni koji se redovito odzivaju svim aktivnostima i koji su
stvorili preduvjete za dovođenje struje do objekta. Ovaj put
nismo spominjali imena, ali
ćemo to ubuduće činiti.
Anto Cvitanović
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
Ima li kraja
ovoj blamaži?
I
ove su godine, kao i prethodnih, politika
Županije Središnja Bosna i federalni lovni inspektor, Bog zna iz kakvih pobuda,
doveli ovdašnje lovce u nezavidan položaj.
Evo, ukratko, i zašto.
Godišnji plan gospodarenja, koji je usvojio
Upravni odbor Društva, u zakonskom je roku
predan županijskom resornom ministru. I to
na novim formularima, koji su stvorili pometnju kod udruga jer uz njih uopće nije stigao
naputak za popunu. No, suglasnosti na taj
plan iz ministarstva nema pa nema.
Da nije samo to „krivi korak“, zorno pokazuje i nadzor rada udruga federalnog lovnog
inspektora. Što je on, zapravo, uopće mogao
nadzirati, ako nismo dobili suglasnost na
naše godišnje planove gospodarenja?!
Da apsurd bude veći, županijski resorni
ministar formirao je nekakve nezakonite
komisije koje su trebale izglasati unaprijed
isplaniranu ideju „jedna općina, jedno lovište“, premda su ranijih godina donesene
odluke u kojima se prepoznaje i prihvaća
svaka udruga koja je egzistirala po donošenju Zakona o lovstvu 2006. godine, te da
nema formiranja novih udruga. Napominjemo, bio je to i stav svih lovačkih udruga s
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
Zajednički
lov na vepra
Ovako je izgledao “lov” na srnjaka u Novom Travniku
prostora Županije Središnja Bosna.
Još je jedna pojedinost dokaz „vrijednosti“ ministrove sramotne komisije: iz
bošnjačkog naroda u njoj je pet članova,
iz hrvatskog samo dva! A da je opet nešto
ispolitizirano, pokazuje podatak da ta ista
komisija, putem svog ministra, zahtijeva od
općinskih vijeća da dostave svoj stav o ustanovljenju lovišta. Općinsko vijeće Novoga
Travnika odbilo je taj zahtjev, odnosno tu
točku uopće nije stavilo na svoj dnevni red,
pozvavši se na članak 36. Zakona o lovstvu
u kojem izričito stoji da lovište osniva županijska skupština na prijedlog županijskog
ministra.
Rijetko je komu doista jasno zašto se sve
ovo već jednom ne završi na zadovoljstvo
svih lovaca Središnje Bosne, a ne da stalno
bude po ukusu sitnih mešetara i pojedinaca
koji, očito, krše Zakon o lovstvu želeći postići svoje bolesne ciljeve.
Bez obzira na sve to, lovci LD „Pavlovica“
iz Novog Travnika ostali su dostojanstveni i
na prikladan način obilježili „otvaranje“ lova
na srnjaka. Kako u šali rekoše, nitko nam
neće uzeti lovačku dušu i dostojanstvo, bar
u druženju i sve većem jačanju međuljudskih odnosa.
Sjeta na neka nedavna vremena, daleko
bolja, ovladala je srcima svih iskrenih lovaca,
a blaga doza optimizma da će se ipak pronaći pravedno i zakonito rješenje, na zadovoljstvo svih lovaca ove županije, rijetko je koga
napustila. Samo, kad će se to dogoditi?
ljena su u lovačkoj kući u Gornjim Rujanima,
gdje su bogatu okrjepu za ovu godinu spremili lovci lovačke sekcije Lištani.
Iako je ovogodišnji odziv na prvo zajedničko lovačko druženje dijelom podbacio,
zahvaljujući nerazumnim i neprihvatljivim
„privatnim otvaranjima lova“ organiziranim
od strane pojedinih skupina lovaca, ugodna
atmosfera i druženja potrajala su do kasnih
večernjih sati.
Anto Cvitanović
Anđelko Ištuk
Gozba u Gornjim Rujanima
P
rema ustaljenoj praksi, i ove je godine
na otvaranju lova na vepra upriličena
proslava za sve članove LU „Livanjsko
polje“. Nakon tromjesečne stanke u kojoj su
lovci boravili u lovištu bez oružja i „naoružani“ različitim alatkama, „gonjajući“ radne strojeve a ne divljač, došao je trenutak da se lovci
okušaju u njima ipak najdražem dijelu gospodarenja lovištem – u lovu. U ranim jutarnjim satima donje Livanjsko polje preplavila
su terenska vozila i povici lovaca. Na lokalitetu Velikog luga lov je završen odstrjelom tri
mlada nazimčeta, a lovačka druženja nastav-
26
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Hrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški
Pomoć prijateljima u Grahovu
Ni na hrani se nije škrtarilo
S
ubota, 2. lipnja 2012. U ranim jutarnjim
satima, ispred kuće Dragomira Lončara, okupila se ekipa lovaca i mladih pripravnika za lovce. Vrijedna domaćica veselo
je dočekala goste i opremila ih raznim đakonijama, da u planinskim pustarama ne oskudijevaju hranom i pićem. Lagano u koloni,
još s prvim zrakama izlazećeg sunca, pet vozila uputilo se put Bosanskih korita. A tamo
je, skrivena između dvaju brjegova na vrhu
planine, jedna vrtača. Na njezinu rubu započeta je planinska koliba. Stočari i prolaznici
vjerojatno su je prije koristili kao sklonište od
nevrjemena. Na vrhu planine, uz pjev ptica i
huk vjetra, ponekad bi se prolomio krik gavrana koji je „patrolirao“ ovim masivima. Već
duži niz godina ništa, do poneka motorna
pila, nije moglo poremetiti ovu idilu. Dolazak
kolone vozila, paljenje agregata za struju, miješalice za beton i bušilica, sve to bio je šok
za prirodu naviklu na mir. Radoznalo su dolijetale ptice provjeriti kakvu to novu situaciju
imaju.
Dragomir je, kao pravi domaćin, uredno
vodio izgradnju objekta. Sa svojim gostima
i prijateljima dogovarao je tijek radova, a
njegova dva sina, Luka i Lazar, užurbano su
pomagala ocu da kućica bude kvalitetno po-
Lovačka udruga CINCAR, Livno
Raditi trideset sati,
ili platiti
krivena. Kad budu dolazili ovdje, u planinu,
sjetit će se svoga truda i ljudi koji su sudjelovali u izgradnji ove kućice. Naoko male stvari,
ponekad mogu tako obveseliti čovjeka da
mu oči zasjaje i duša se ispuni veličinom.
Dragomir je čitavo jutro letio na sve strane
i veselo dobacivao radnicima. Sjetih se njegove priče kako je nekad, dok je bio mlađi, znao
pješke od kuće, udaljene petnaestak kilometara, doći na prijevoj i odatle se spustiti u jaruge loviti. Ako bi se nešto ulovilo, meso bi se
odvojilo od kože i unutarnjih organa, međusobno podijelilo i – put kuće. A planina ko planina, varljiva, puna nekakvih bosanskih ćudi
koje ni najstariji lovac dobro ne poznaje. Po
običaju, udari nevrijeme, zna ponekad i snijeg
zapadati, pa je uspjeh bio izvući živu glavu.
Koliba u Bosanskim koritima
Danas Gagi kućicu pokriva i u sebi kaže,
nikad više neću strahovati kakvu mi „igru“
planina sprema, bit ću spreman, u toplome
i suhome, ako treba i nekoliko dana izdržati.
Deset lovaca iz Ljubuškog rado je Dragomiru pomoglo u njegovu projektu i dokazalo da istinske ljubitelje prirode i životinja
ne može nikakva udaljenost spriječiti da
pomognu svojim prijateljima.
Mario Herceg
pravo na korištenje divljači. Glede aktualnosti u Udruzi, 10. lipnja je počela
sezona lova na srnjaka i trajat će do 15. rujna. Svaka sekcija može odstrijeliti
po jednoga srnjaka. Nakon odstrjela, uz popratnicu sekcije moraju vratiti
odobrenje za lov srnjaka.
Ivan Jozić
Kad se radi, i kuća se sagradi
N
a temelju članka 16. Statuta LU „Cincar“ Livno,
Skupština Udruge je na svojoj sjednici održanoj 3. srpnja 2010. donijela Pravilnik o obvezama
i pravima lovaca, te korištenju divljači i njezinih dijelova.
Da bi lovac stekao pravo na lov i korištenje divljači, dužan je
ostvariti obvezni minimum od 30 sati rada u lovnoj godini, koja
počinje 1. travnja tekuće i traje do 31. ožujka iduće godine. Za
provođenje ovih obveza zaduženi su predsjednici sekcija, koji
će za svaku proteklu lovnu godinu, na posebnim formularima, u tajništvo Udruge dostavljati popis lovaca s ostvarenim
radnim satima. Nakon ostvarenih 30 radnih sati, lovac će dobiti lovnu kartu, koja mu daje pravo na lov i korištenje divljači.
Lovac koji nije odradio minimalnih 30 sati, može Udruzi platiti
naknadu u visini od 2,50 KM po satu. Rok za uplatu je 30. rujna
tekuće godine, i ako to lovac ne učini, zabranjuje mu se lov i
www.lovackisavez-hb.ba
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila
Usvojena izvješća, i nekolicina kadrovskih promjena
Dio zastupnika Skupštine
D
ana 9. lipnja 2012., u
prostorijama Hrvatskog
kulturnog centra u Novoj Bili održana je redovita programsko-izvještajna Skupština
LD „Sokol“ Nova Bila.
Sjednicu je otvorio predsjednik društva Dario Sučić, a
sjednicom je predsjedalo radno
predsjedništvo u sastavu: Dario
Sučić, Drago Marjanović i Anto
Bajo. Zapisnik je vodila administrativna djelatnica Ružica Bajo,
a za ovjerovitelje su izabrani
Marinko Matošević i Jozo Sučić.
Nakon što je verifikacijsko
povjerenstvo u sastavu: Miro-
slav Marić, Stanko Jurčević i
Anto Ivišić konstatiralo da je od
pozvanih 38 zastupnika sjednici nazočno 26 i da Skupština
može punovažno zasjedati i
donositi pravovaljane odluke,
prišlo se na rad po točkama
dnevnog reda.
U nekoliko rečenica uvodnog izlaganja, predsjednik društva Dario Sučić osvrnuo se na
razloge kašnjenja redovite sjednice Skupštine, što su zastupnici prihvatili.
Iako Skupština nije bila izborna, u njezin su dnevni red ipak
bile uvrštene i točke o nekim
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Vanjski kamin za roštilj
P
očetkom ljeta, vodstvo
Lovačke udruge „Zavelim“ odlučilo je da se u
Rogovima, uz postojeći lovački
objekt sagradi vanjski kamin za
roštilj i na taj način upotpuni
sadržaj cijeloga ovog prostora,
koji uz lovce nesmetano koriste i mnogi drugi ljubitelji prirode i druženja. Uz nešto malo
novca i dragovoljnog rada,
očekivati je da će kamin ubr-
28
nužnim kadrovskim promjenama u Društvu.
U 3. točki dnevnog reda podnesena su izvješća uobičajena
za proteklu lovnu sezonu: Izvješće o radu Društva za 2011. godinu; Izvješće o odvijanju lova u
protekloj lovnoj sezoni; Izvješće
o materijalno-financijskom poslovanju u 2011. godini; Izvješće Nadzornog odbora; Izvješće
o radu i aktivnosti sekcija.
U 4. točki dnevnoga reda, „u
paketu“ se raspravljalo o svim
podnesenim izvješćima. U raspravi su sudjelovali: Josip Sučić, Marinko Matošević, Drago
Marjanović, Anto Bajo, Dario
Sučić, Miroslav Marić, Željko Kolenda i Stanko Jurčević. Uglavnom se govorilo o primjeni zakona o zaštiti životinja, o zaštiti
prirode i lovišta od proljetnih i
ljetnih paljenja, o pripremi za
koncesiju lovišta, o zabrani uvođenja pasa izvan lovne sezone,
o potrebi provođenja inventure
u Društvu za osnovna sredstva
i opremu, o pravodobnom
podmirenju članarine i ostalih
pristojbi, o podmirenju obveza
prema Savezu, o većoj kontroli
trošenja sredstava po sekcijama
(pravdanje fiskalnim računima).
Upućena je kritika upravnim tijelima Društva zbog propusta
oko odstrjela medvjeda, koji
nije realiziran.
Nakon završenih rasprava, izvještajna dokumenta stavljena
su na usvajanje. Uz konstruktivne prijedloge, izvješća su jednoglasno usvojena.
U okviru 5. točke dnevnoga reda, učinjene su neke
kadrovske promjene. Za glavnog lovnika Društva, umjesto
Dragoljuba Bobaša (osobni
razlozi, odnosno priroda profesionalnog zanimanja) izabran je
Boris Bralić, iz sekcije Dolac. Za
tajnika Društva izabran je Žarko
Jandrić, umjesto Drage Marjanovića, koji je imenovan ravnateljem Osnovne škole Nova Bila.
Za administrativnog djelatnika,
odnosno za obnašanje administrativno-tehničkih i računovodstveno-knjigovodstvenih
poslova izabrana je Ružica Bajo.
Prihvaćen je prijedlog zastupnika Joze Sučića za dodjelu
lovačkog odličja dosadašnjem
tajniku Društva Dragi Marjanoviću, onoga koje mu po redu
pripada.
U 6. točki dnevnog reda jednoglasno je prihvaćen prijedlog
predsjedništva Društva za formiranje nove sekcije – Korićani
i imenovanje Ilije Bjelobrka za
predsjednika te sekcije.
čin doprinijeti zajedničkom dobru. Hvale vrijedno, a nadamo
se i poticajno za sve one koji se
teško odlučuju za dragovoljne
akcije, kako u lovačkoj udruzi,
tako i izvan nje.
Drago Marjanović
Ante Đikić
Roštilj je “zašalovan”
zo biti gotov, a tada i temeljito
isproban. Uvijek radno raspoloženi, stari lovci Ivan Bandić
zvani Burik, Ante Kelava zvani
Ćante i Damjan Šimić i ovaj
su se put stavili na raspolaganje, da odrade povjerenu im
zadaću. Poznajući svu trojicu,
nimalo ne dvojimo da će oni
to kvalitetno odraditi.
Ovo je još jedan primjer i dokaz da svatko može na neki naBroj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
Uspješna realizacija plana
pa učestalo na ovakvim i sličnim
organiziranim akcijama susrećemo gotovo iste lovce. Takav je bio
slučaj i sa sadnjom novih nasada
kukuruza podno Staretine, isti
lovci, isti radni strojevi, a u lovne
Pojilište pod obroncima Velike Golije
K
ako je već ranije spominjano, sukladno godišnjim
planiranim aktivnostima
u lovištu „Golija – Troglav“ gdje
je većina investicija i radova
usmjerena na poboljšanje kvalitete lovišta, dovršavaju se i
pojedini
lovno-gospodarski
objekti. Dok se na jednom kraju
lovišta kukuruzom popunjavaju
već ranije postavljene automatske hranilice, na drugom dijelu,
podno Golije, niču novi zasadi
jednogodišnjih remiza kukuruza i zobi i grade se betonska pojilišta prijeko potrebna za sušnih
ljetnih dana.
Iako je odziv lovaca na ovakve
radne aktivnosti mogao i morao
biti mnogo veći, upornošću i
zalaganjem pojedinih lovaca iz
lovačke sekcije Čelebić, usred visoke šume pod obroncima Velike
Golije dovršeno je betonsko pojilište. Pod „voditeljskom palicom“
dugogodišnjeg
predsjednika
sekcije Ivana Mede, betonirana
je i ova lokva, treća u nizu. Valja spomenuti da je ona na oko
1500 m nadmorske visine, dakle
najviša je lokva u čitavom lovištu.
Nakon obavljenog teškog posla,
malobrojna skupina lovaca potpomognuta mlađim momcima
www.lovackisavez-hb.ba
dane, u lovištu sve pretrpano od
lovaca. Kad se takvim lovcima
uskrati dozvola za lov ili im se ne
izda odobrenje, svi su puni nezadovoljstva i gnjeva, napominjući
da su oni uredno platili godišnju
članarinu. Pritom, niti spomena
o radnim danima koje su, prema
Statuta Udruge i usvojenim pravilnicima, dužni obaviti tijekom
lovne godine. Iako je Udruga
u proteklim godinama uistinu
mnogo toga učinila u smislu poboljšanja općih uvjeta za boravak
u lovištu i opstanak autohtonih
vrsta divljači, dojam je da bi se
uz bolji odziv i angažiranost svih
lovaca svakako moglo učiniti i
mnogo više. Na kraju, možda treba, po tko zna koji put, naglasiti
da pravi i istinski lovac i ljubitelj
prirode nije onaj koji se diči samo
i isključivo odstrijeljenom divljači
i trofejima (ponekad stečenim i
u krivolovu), nego onaj koji ulaže
u lovište i dobrobit divljači, koju
trebamo sačuvati za lov budućim
naraštajima.
Anđelko Ištuk
iz Strupnića, inače simpatizerima lova i prirode koji još i nisu u
statusu aktivnih lovaca, nije krila
oduševljenje kad su se netom
nakon betonaže počele ulijevati
prve količine vode dovezene u cisterni. I dok su jedni ponosno ulijevali prve kapi vode, u sušnom
razdoblju prijeko potrebne posebice srnećoj divljači, drugi su, prema dobrom običaju, pripremali
okrjepu za iscrpljene radnike. Uz
ugodne razgovore uz jelo i vatru, nije se moglo izbjeći pitanje
izostanka velikog broja članova
sekcije na ovakve akcije, u kojima
redovito sudjeluju isti lovci, ponekad oni najstariji („Valjda se oni
najbolje razumiju u betoniranje“,
bio je jedan šaljivi komentar). Istina je da je dobar dio lovaca zauzet obvezama i privatnim poslom
od kojeg živi, ali je također istina i
da veći dio mladih lovaca ne pokazuje gotovo nikakav interes za
bilo kakvim oblicima rada i unaprjeđenja stanja u lovištu, nego
naprotiv, „vremena i novca“ imaju
napretek kad je riječ o lovu i izlovu divljači, koji nerijetko vrše i kad
je vrijeme lovostaja i kad nisu lovni dani. U razgovoru s lovcima iz
drugih lovačkih sekcije primjetno
je da je situacija slična i kod njih,
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga SAVA, Orašje
U tijeku je sezona lova
na srnjaka i vepra
O
dlukama Skupštine i
Upravnog odbora LU
„Sava“, izričito je naglašeno da u lov mogu ići samo oni
lovci koji to zaslužuju, tj. oni koji
poštuju i izvršavaju odluke tijela
Udruge, podmiruju obveze, plaćaju članarinu, kaznene poene,
odzivaju se radnim akcijama i
slično. Sekcije su, u tom smislu,
izvršile provjeru svoga članstva,
potom je isto učinila i Udruga,
i tek tada je omogućena uplata pristojbe za ulazak u lovište.
Po dobivanju dozvola za lov,
članovima koji su to zavrijedili
uručene su i lovačke markice za
sezonu 2012./2013.
Lov srnjaka i vepra samca
u prolazu s nestrpljenjem se
očekivao u svim lovačkim sekcijama ove udruge. Sezona je
otvorena 26. svibnja 2012., a
planirano je odstrijeliti ukupno
10 srnjaka i 10 veprova samaca.
Prvi srnjak odstrijeljen je u
sekciji Bok, a to je pošlo za rukom Draženu Krištiću, koji je
prvi put izašao u lov ove divljači.
Istoga dana, samo nekoliko sati
poslije, Anto Vukić, član sekcije
Tolisa, odstrijelio je srnjaka.
U nastavku sezone, 3. lipnja,
na području terena zvanog Basutska, Marinko Džoić odstrijelio je također srnjaka. Bio je to
njegov prvi srnjak u lovištu ove
udruge, pa je njegovo zadovoljstvo i zadovoljstvo njegovih prijatelja i kolega tim veće.
Uz čobanac i druženje, znali su
proslaviti taj lovački uspjeh.
Lovac Dražen Krištić, član sekcije Bok, s prvim odstrelom
Anto Vukić, član sekcije Tolisa, s kolegama
Adam Dabić
U sekciji Donja Mahala, precizan je bio Marinko Džoić
BESPLATNI MALI OGLASI
Prodajem ženku epanjel bretona, trobojna, stara četiri godine. Ocjena u eksterijeru – odličan, CAC i R CAC. Ocjena u radu
Ispit prirođeni osobina (IPO) “C” utakmica + voda. Prodajem
i njezinu „kćerku“ staru 10 mjeseci, trobojna, te njezinih troje
štenadi, trobojni, 2 Ž i 1 M, oštenjeni 8. svibnja 2012., sve s
urednim papirima. Cijena po dogovoru. Tel. 063 340 345.
Prodajem štenad špringer španijela, oštenjeni 29. travnja
2012. Mužjak ocijenjen odlično i u radu odličan, kuja ocijenjena odlično, s položenim IPO-om. Na raspolaganju 2 muška
šteneta i 5 ženki, i to crno-bijele boje, smeđe-bijele boje i trikolor, jedna ženka. Za štenad su uredno urađeni rodovnici. Cijena po dogovoru s vlasnikom. Kontakt-osoba: Pero Knežević.
30
Sedamdesetogodišnji Marijan Mišković čeka priliku na čeki
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Kalendar lova
za sezonu 2012./2013.
S jednoga od lovova
LOV DIVLJE SVINJE
Lovi se do ispunjenja plana
odstrela – 20 komada. Lov na divlju svinju traje od 19. svibnja do
30. lipnja (pšenica), te od 15. kolovoza do 7. listopada (kukuruz).
Dopušten je odstrel na parcelama zasijanim poljoprivrednim kulturama na kojima divlje
svinje čine štetu poljoprivrednicima.Čuvanje parcela isključivo
s čeka i zasjeda.
Lovac je obavezan prijaviti
se na zborno mjesto u 20 sati i
završiti lov po Zakonu o lovstvu.
Nije dopušten odstrel krmača i prasadi, a lovac koji to učini
bit će sankcioniran po Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti
i plaća divljač po odštetnom
cjeniku.
Za lova na divlju svinju nije
dopušteno pucati na drugu
divljač i štetočine (lisica, pas,
mačka skitnica i dr.).
Ukoliko je u tijeku komercijalni lov u reviru Mera, tada u
njemu nije dopušten lov divlje
svinje.
U lovu mogu učestvovati
samo lovci koji posjeduju odobrenje za lov divljih svinja. Lovci koji ne dođu na vrijeme, ne
www.lovackisavez-hb.ba
mogu sudjelovati u lovu. Lovi
se jedan pogon u tijeku lovnog
dana.
U dijelu gdje se lov odvija u
ravnici (Rit, Poloj, Mera) lovi se
puškama sačmaricama i kombinacijama, bez uporabe karabinskog zrna. U dijelu lovišta (Ninoš,
Kočijaš, Kadar i desna strana puta
Odžak – Brod) može se loviti i s
karabinima i kombinacijama.
Lovac koji ima pse obučene za lov divljih svinja može u
jednom lovnom danu povesti
maksimalno dva psa. Psi koji
budu gonili srneću divljač bit će
isključeni iz lova.
LOV SRNJAKA
Lov srnjaka se otvara 30. lipnja
2012. (subota). Lovi se do ispunjenja plana odstrela – 35 srnjaka, i to subotom poslije podne
i nedjeljom (jutarnja i večernja
čeka). Zabranjen je odstrel srnjaka mlađeg od 3 godine.
Odstrijeljeni
škart-srnjak
predaje se Društvu u koži, bez
utrobe, na dan odstrela. Procjenu škarta vrši lovočuvar Božo
Grgić Božo, a verificira je komisija. Lovac koji odstrijeli mladog
srnjaka ili ga pogrešno procijeni kao škart, osim disciplinske
odgovornosti, plaća srnjaka po
odštetnom cjeniku.
Za trajanja lova nije dopušteno kretanje vozilima po lovištu.
Zabranjeno je i kretati se po lovištu i ometati druge lovce.
LOV PREPELICE
Lov prepelica se otvara 4.
kolovoza 2012. Lovni su dani
subota i nedjelja, od 6 do 9 i od
17 do 20 sati. Lovac ima pravo
odstrijeliti najviše 5 prepelica
dnevno.
LOV FAZANA I ZECA
Lov na fazana otvara se 14. listopada 2012. Lovni su dani: 14.,
21. i 28. listopada; 4., 11., 18. i 25.
studenog; 2., 9., 16., 23. i 30. prosinca 2012.; 1. i 2 . siječnja 2013.
Lovni dani na zeca su 28. listopada i 23. prosinca 2012.
Lovi se u grupi od najmanje
5 lovaca. Na zbornome mjestu,
vođa grupe lovaca dužan je u
dozvolu za lov unijeti imena lovaca koji sudjeluju u lovu i provjeriti ispravnost oružja i opreme za lov, lovnu kartu, člansku
kartu, oružni list i dokumente za
pse ukoliko se vode u lov. Poslije završetka lova obvezno ispuniti propratnicu za divljač.
Vođa lovne grupe dužan je
najaviti se predsjedniku sekcije,
ukoliko s grupom želi loviti na
području lovišta druge sekcije,
dva dana prije izvođenja lova.
Lovne grupe koje se ne budu
uredno najavile predsjedniku
sekcije ne mogu taj dan loviti.
U lovnom danu lovac može
odstrijeli jednog fazana-mužjaka, a kad se lovi zec, jednoga
zeca.
LOV DIVLJE PATKE,
GUSKE I OSTALIH MOČVARICA
Lov divlje patke dopušten je
nedjeljom, cijeli dan, od 2. rujna
2012. do 1. ožujka 2013. divlje
patke, a divlje guske od 2. rujna
2012. do 31. siječnja 2013.
Od 1. prosinca 2012. do 1.
ožujka 2013. dopušten je lov
svakim danom u popodnevnim
satima.
U lovnom dana lovcu je dopušteno odstrijeliti do 5 komada močvarica.
LOV LISICE, DIVLJE MAČKE I
KUNE
Lov je dopušten od 1. prosinca 2012. do 1. ožujka 2013.,
svakim danom. Lovi se isključivo puškama sačmaricama, dočekom.
Lov hajkom je dopušten u
organizaciji sekcije, subotom i
nedjeljom, od 8 do 16 sati, i te
akcije ulaze u razduživanje poena lovaca za iduću lovnu godinu. Odbor sekcije može donijeti
odluku i da su obvezne.
Obvezne akcije na razini
Društva su zadnje nedjelje u
siječnju, veljači, ožujku i travnju
kada će se vršiti i prebrojavanje
divljači.
Lov predatora
Nedžad Garić
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
“Vepar” na sto metara – događaj
U
nedjelju 10. lipnja, na Makljenu, lokacija Pale, lovci LD „Vepar“ organizirali su natjecanje u ciljanju pokretne
mete vepra na 100 metara.
Već uhodana ekipa: Jure Tadić, Ante
Džidžić, Marko Ćališ i na čelu Nikica Drežnjak, pripremila je streljanu za ovo natjecanje. Organizacija je bila besprijekorna, vrijeme idealno, i sve je prošlo u najboljem redu.
U pojedinačnoj konkurenciji natjecalo se
58 strijelaca. Prvo mjesto osvojio je Zoran
Dolić, sekcija Prozor, drugo Mladen Dolić,
sekcija Prozor, treće Mijo Jozić, sekcija Rumboci. U ekipnoj konkurenciji, najbolji su bili
strijelci sekcije Prozor, druga je bila sekcija
Lug, treća sekcija Rumboci. Još je petnaestak lovaca-gostiju ciljalo metu izvan službene konkurencije.
Glede ovoga natjecanja, evo njegove
male „inventure“ u posljednjih 10 godina.
Dakle, održava se na privatnom zemljištu, a
bude negdje početkom lipnja, osim tri koja
su bila krajem kolovoza ili u rujnu. Posljednja tri održana su u prvoj trećini lipnja i čini
nam se da će tako biti i ubuduće jer većini
odgovara taj termin. Do 2007., ciljalo se u nepokretnu metu, a od te godine u pokretnu.
Cijelo vrijeme iste nagrade za 1., 2. i 3. mjesto
po vrijednosti kao i nagrade za najstarijeg i
najmlađeg natjecatelja. Prije tri godine uvedene su nagrade, diplome za najbolje ekipe
– zbrajanjem krugova tri najbolja sudionika
iz pojedinačnog natjecanja. Ove dvije promjene: ciljanje u pokretnu metu i nagrade
za najbolje ekipe, dokaz su težnji za nečim
novim. Ali općenito, promjene su spore, poglavito glede izgradnje streljane u vlasništvu
Društva gdje bi se, možda, mogla osposobiti
streljana za ciljanje glinenih golubova, a što
bi, opet, omogućilo organizacija većih natje-
32
Zaslužnici priznanja
canja. Normalno, i mogućnost svakidašnjeg
korištenja streljane, ako se već netko želi baviti tim sportom. Ovo natjecanje spontano sve
više postaje „događaj“. Sve je više službenih
natjecatelja, ali i onih neslužbenih, lovacagostiju, pa se tako u druženju ostaje po cijeli
dan, a često se zađe i duboko u noć. Ove su
godine, tako, bila četiri glazbena instrumenta, možda se uskoro pojavi i ringlšpil, jer na
tome mjestu toga dana doista bude mnogo
nazočnih. Lijepo bi bilo uvesti i malo veće
nagrade, barem svakih pet ili deset godina,
te neke simbolične nagrade za neslužbene
natjecatelje. Istina, nije to lako, vremena su
teška u svakom pogledu: novčanom i glede
volje za nečim većim, pa se sve ovo obavlja
volonterski i obično se „svali“ na nekoliko pojedinaca entuzijasta.
A talentiranih strijelaca ima, i vjerojatno bi
neki od njih bili zapaženi i na natjecanjima
viših razina. Naravno, uz malo više vježbanja.
U ovih deset godina, najviše prvih mjesta (2)
ima Jasmin Selimhodžić, i to u nepokretnu
i pokretnu metu. Najviše odličja imaju Nikica Drežnjak i Mladen Dolić, po tri. Nikica za
prvo, drugo i treće mjesto, a Mladen ima dva
druga i jedno treće mjesto. Po jednu zlatnu i
srebrnu medalju imaju Mladen Juričić, Ivan
Raič i Dinko Raič. Po jednu zlatnu imaju Ivan
Beljo, Anto Džidžić, Slavko Čuljak i Zoran
Dolić. Dvije medalje, srebrnu i brončanu,
ima Pero Raič, a Vlado Brizar dvije brončane. Branko Rotim, Vladimr Drežnjak i Drago Lončar vlasnici su srebrnih, a po jednu
brončanu imaju Anđelko Čuljak, Đanan
Mahmutbegović, Stanko Ćurčić, Mato Filipović i Mijo Jozić. U ovih deset godina,
što službeno, što revijalno, natjecalo se oko
osam stotina osoba, od toga oko tri stotine
različitih, što nije mali broj za našu općinu. Uz
pravu streljanu, bilo bi mnogo više onih koji
bi se bavili ovim sportom.
Stanko Ćurčić
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Zapaženi rezultati,
bez obzira na brojna ometanja
Krzna govore više od riječi
I
ove je godine LO „Vitez“ ispunila svoje obveze iz članka
48. Zakona o lovstvu FBiH. U
zakonskom roku, mjerodavnom
županijskom ministarstvu dostavljen je Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2012./2013.,
te Izvješće o izvršenju plana za
prethodnu lovnu godinu.
Korisnici lovišta „Vitez“ u protekloj lovnoj godini bili su LO
„Vitez“ i LO „Kruščica“. Lovište je
dodijeljeno na privremeno korištenje. Teorijski za razdoblje od
jedne godine, a praktično na
razdoblje od šest mjeseci. Federalni lovni inspektor je i onako
kratko razdoblje dodatno skratio, pa se može reći da je sezona
trajala svega dva i pol mjeseca.
Godišnjim planom gospodarenja planiran je odstrel glavnih
vrsta lovne divljači u lovištu. Već
u suglasnosti na Plan mjerodavno županijsko ministarstvo je, iz
njima znanih razloga, neopravdano smanjilo mogućnost lova
(neke vrste divljači su u cijelosti
isključene). Najočigledniji primjer je divlja patka, koja je po
www.lovackisavez-hb.ba
svojoj brojnosti umnogome
premašila gospodarski kapacitet lovišta. Nije dopušteno
odstrijeliti ni jedan primjerak
ove vrste! Od krupne divljači
slično je sa srnećom divljači.
Vjerojatno zbog činjenice da
je lovište kasno dano na korištenje (tek koncem rujna), nije
odobren odstrel ni jednog primjerka srneće divljači. Ovakvo
određivanje štetno utječe na
kvalitetu divljači, jer onemogućuje pravilnu selekciju srneće
divljači. Zna se da u lovištu obitava nekoliko albino-grla srneće divljači, koje je potrebno što
prije izlučiti. Međutim, to nije
moguće zbog administrativnih
ograničenja. Niti jedan primjerak divlje svinje nije odstrijeljen.
Naime, prvi dio lovne sezone
lovi se uz pomoć lovačkih pasa,
u području gdje je divlja svinja
eventualno u prolazu, tako da
je uglavnom riječ o slučajnom
odstrelu. Drugi dio lovne sezone lovi se bez lovačkih pasa, u
brdskom i planinskom dijelu
lovišta. Tu su divlje svinje stalna
divljač. No sredinom prosinca
protekle godine, inspektor se
pobrinuo da tog lova ne bude
– privremeno je zabranio lov
na području općine Vitez. Na to
rješenje pravodobno je uložena
žalba Federalnom ministarstvu
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva. „Prvo poluvrijeme“
utakmice s inspektoratom smo
dobili, jer je navedeno ministarstvo poništilo žalbeno rješenje
i vratilo predmet inspektoratu
na doradu. Uslijedila je nova zabrana, na koju je ponovno podnesena žalba, tako da ova priča
još nije završena. Odstrel divljači
je znatno manji od odobrenog,
posebno kod jarebice poljke,
čija brojnost je znatno smanjena u protekloj godini.
Udruga nije iskoristila mogućnost odstrela jednog medvjeda kroz komercijalni lov.
Razlozi su od prije poznati: rizik
potencijalnog kupca, ponajprije
stranog, da, zbog neposjedovanja potrebne dokumentacije za uvoz, ostane bez skupo
plaćenog trofeja; nedostatak
odgovarajuće zatvorene visoke
čeke; visoka cijena trofeja. Kad
smo uspjeli pronaći zainteresirane lovce iz Danske koji su
prihvatili sve uvjete, ispriječio se
inspektor. Konačan stav o ovom
pitanju još nije donesen, ali nije
isključeno da će ova udruga
tužiti Federalni inspektorat i inspektora.
U odnosu na protekle godine, znatno više pozornosti
usmjereno je smanjenju brojnosti predatora. U lovištu je
namjenski izgrađeno nekoliko
visokih čeka i hranilišta za dlakavu divljač. Na njih se, od kasne
jeseni do kraja zime, neprekidno iznosi meso i klaonički otpad
u manjim količinama. U noćima
s mjesečinom, te snježnim pokrivačem, dio čeka je bio „pokriven“. Rezultati ovakvog rada su
više nego očigledni: dvostruko
veći broj odstrijeljenih lisica u
odnosu na proteklu godinu, te
odstrel većine pasa i mačaka
lutalica odstrijeljenih u lovištu.
Nažalost, u ovoj aktivnosti sudjelovali su uglavnom lovci lovne jedinice „Hum“, od kojih se
posebno ističu Mirko Šarić, Rajko Gudelj, Vitomir Rajić, Ivan
i Ivica Drmić, kao i lovočuvar
Dragan Strukar. Na ovaj način,
prehranom i prihranom, smanjen je pritisak i krupnih i sitnih
predatora na glavne gospodarske vrste, ponajprije srnu, divlju
svinju, zeca, fazana i jarebicu.
Navedeni način nije se pokazao
uspješnim u reduciranju brojnosti kuna, koje do konca veljače izbjegavaju dolaske na hranilišta. Baš kao da znaju da nakon
toga za nju započinje razdoblje
lovostaja. Stoga će se pokušati
pronaći neki novi način koji će
omogućiti znatnije smanjenje
brojnog stanja kune, ponajprije
bjelice. Zdravstveno stanje odstrijeljene divljači uglavnom je
dobro. Zabilježen je samo jedan
slučaj sanitarnog odstrela lisice
(šuga) i jedan odstrel kune bjelice koja nije imala pola uha.
Plan izradbe lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata
djelomice je oživotvoren. I ovaj
put građeni su jeftiniji i jednostavniji objekti. Pa ipak, raduje da
je težište na lovnogospodarskim
objektima – izgrađeno je osam
hranilišta za dlakavu i pernatu
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
divljač. Od lovnotehničkih objekata jedna visoka otvorena čeka
stavljena je u funkciju, iako nije
dovršena. Izradba skupljih i složenijih objekata vjerojatno će
čekati neka bolja vremena.
I ove se godine kasno započelo s prihranom divljači. Plan
prihrane realiziran je 81 posto,
ali su količine pojedinih vrsta
hrane znatno manje od planiranih (ponajprije voluminozne
i sočne).
Što se tiče novčanih ulaganja
u lovište, utrošeno je 6.567,28
KM – najveći iznos (3640 KM)
utrošen je za plaće i naknade
za rad lovočuvarske službe. Vrijedi napomenuti da je za pribor i opremu za ocjenjivanje
lovačkih trofeja utrošeno 1200
KM, a za naobrazbu članstva i
promidžbu lovišta 320,17 KM.
U lovište je dodatno investirano
ukupno 30.758,93 KM, od čega
4984 KM za materijale za izradbu i održavanje lovnogospodarskih i lovnotehničkih obje-
kata, te druge usluge, 20.600
KM je vrijednost radova u lovištu, 4030 KM je vrijednost pasa
i mačaka lutalica izlučenih iz lovišta, a 1145,83 KM je vrijednost
hrane za prehranu i prihranu
divljači (bez mesa i klaoničkog
otpada, koji je dobiven besplatno). U odnosu na prethodnu
lovnu godinu, kad je u lovište
investirano 14.820 KM (od čega
kroz radove u lovištu 9420 KM),
porast je za 151,86 posto.
Izuzev samog izvršenja lova,
te uz navedene zamjerke, možemo biti zadovoljni izvršenjem
godišnjeg plana gospodarenja
(već treću godinu privremenog!), posebno zato što je protekla godina obilježena općom
ekonomskom krizom i recesijom u svijetu. Rezultat je to
dijelom i poboljšanog vođenja
evidencija svih vrsta na svim
razinama, na čemu i dalje treba
ustrajati. Na ovaj se način najbolje pokazuje da smo lovištem
uzorno gospodarili, što bi se
trebalo cijeniti pri, nadamo se
skoroj, konačnoj dodjeli lovišta.
I dalje treba raditi na motivaciji članstva, na poboljšanju uvjeta u lovištu, jer su navedeni rezultati uglavnom plod rada skupine
entuzijasta, koji shvaćaju ulogu
današnjeg lovca. Današnji lovac
prvo treba uzgojiti divljač, da bi
imao prigodu loviti. U svakom
drugom slučaju generacije koje
dolaze iza nas će o lovu moći
samo slušati priče.
Ovo je bila prva godina nakon rata u kojoj smo, po ugovoru s drugom lovačkom udrugom, angažirali profesionalnog
lovočuvara. Profesionalni lovočuvar je zakonom nametnuto
rješenje. Usporede li se rezultati
rada lovočuvara volontera, kojima se djelomice plaća određena naknada (ili im se ništa ne
plaća), prednost u našoj udruzi
je na strani volontera. Udruga
će vjerojatno voditi više računa
pri odabiru sljedećeg lovočuvara. Ovo treba imati na umu (kad
Lovačko društvo RISOVAC, Bosansko Grahovo
N
34
druge je strane borba da se koliko-toliko „kultiviraju“ gorštaci i
da ih se primora da poštuju pravila i zakone.
Glede toga, vodstvo LD „Risovac“ ponudilo je lovcima sve
moguće kompromise. Primjerice, naplaćuje se samo odstrelna
paušalna pristojba za krupnu
divljač i iznalaze se načini da se
lovcima iz zemalja nastalih raspadom bivše države naplaćuje
umanjena ulazna pristojba i prema njima je „aršin“ blaži nego
prema „totalnim“ inozemcima.
O kulturi inozemaca nema se
što raspravljati, oni poštuju pravila jer su malo ranije od nas u
kolotečini urbanog lovstva. Ako
se nešto može zamjeriti, onda je
to nekultura domaćina, koji nikako da se pomire s plaćanjem
odstrelne pristojbe.
Ipak, nije sve tako crno. Od
početka ovogodišnje sezone
lova na srnjaka, dvije su grupe
uredno prijavile odstrel, sebi na
čast a drugima za primjer. Prvi
Ivica Drmić
Strijelac Žarija Jović
Polako ali sigurno
i sam ne znam koliko
sam puta pisao izvješće
iz LD „Risovac“ s otvorenja lova na srnjaka i postalo
mi je pomalo smiješno pisati
tekstove tipa „i ovaj su put svi
srnjaci prošli bez posljedica, ali
je platilo toliko i toliko debelih
janjaca na ražnju“, i sličnim šaljivim rečenicama ublaživati neuspjeh u lovu grahovskih lovaca.
E sad, dvojba je odavno da li
toliko vještih lovaca nikad ništa
ne odstrijeli i zašto poneki malo
ranije siđu do auta i presvuku
se, što li to snesu u rančevima i
zbog čega se ranije povlače od
„sofre“ i bježe kući itd.
Lako je, naime, „dokučiti“ o
čemu je riječ. Otkako se posljednjih godina polako ali sigurno Zakon o lovstvu „uvlači“ i
u ruralne sredine, sve je više „u
igri“ pravilo o plaćanju odstrela.
Vodstva lovačkih udruga „gore“
između dvije vatre. S jedne strane inspektorima treba predočiti
dokaz da se radi po zakonu, a s
se i ako se) od nas budu tražili
prijedlozi za izmjenu zakona, barem u onom dijelu gdje se zakon
pokazao lošim i gdje nisu postignuti odgovarajući rezultati.
Samoodrživo lovište, u kojem
će se novac od komercijalnog
odstrela trofejnih grla ulagati
u lovište i služiti za poboljšanje
uvjeta za divljač u lovištu, još uvijek je daleko, ponajprije zahvaljujući ljudima od struke – lovnom inspektoru i županijskom
ministru šumarstva – ponajviše
zbog rješenja koja su pisali (ili su
ih trebali pisati).
Ne sumnjamo da će Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u
drugostupanjskom postupku
proglasiti ništavnim i drugo
rješenje Federalnog inspektorata o zabrani lova na području
općine Vitez. No, bit će to „Pirova pobjeda“, u kojoj su lovci LO
„Vitez“ kolateralna šteta.
prijavljeni srnjak u posljednjih
nekoliko godina odstrijeljen je
u lovištu Ždralovac – Nuglašica,
a strijelac je Žarija Jović, mladi
i veoma vješti lovac. Žarija lovi
u grupi dr. Perice Tice, predsjednika sekcije Crni Lug, i da je
više raspoloživog mjesta u listu,
pisao bih nadugo i naširoko o
lovnim aktivnostima, entuzijazmu i etici ove sekcije otkako je
dr. Tica njezin predsjednik.
Isti dan, 24. lipnja 2012., u
popodnevnom izlasku i grupa
moje malenkosti položila je na
dlaku solidnog srnjaka. Strijelac
je bio Dragan Bošnjak, pridruže-
ni član iz Ljubuškog koji u Grahovu lovi u grupi Gagija Lončara.
U malom se mjestu ništa ne
može sakriti, pa tako i saznanja
da je, vjerojatno, još koji srnjak
„otpucan“, i ovom prilikom pozivam sve prave lovce iz udruge
da se pokažu u pravom lovačkom svjetlu i da prijave odstrel.
Jer, nigdje se na svijetu za manje novca ne mogu osjećati
veličanstvenim lovcem kao u
ovim vrletima, ako sebi na čast
a drugima za primjer naprave
pravu lovačku gestu.
Dragomir-Gagi Lončar
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVIŠTE
DUŽNOSTI, PRAVA I OBVEZE LOVOČUVARA
Lovočuvar je “dobri duh” u lovištu
P
rema zakonskim propisima, korisnik
lovišta dužan je organizirati lovočuvarsku službu, i svi to dobro znamo.
Lovočuvarska služba mora se organizirati
ovisno o veličini, konfiguraciji i otvorenosti
lovišta te u skladu s lovnogospodarskom
osnovom, odnosno godišnjim planom
gospodarenja lovištem. Poslove lovočuvarske službe obavlja lovočuvar. Lovočuvar je
osoba koja čuva lovište i, kroz uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova,
sudjeluje u provođenju lovnogospodarske
osnove. Tijekom obnašanja svoje dužnosti,
lovočuvar mora imati na sebi lovočuvarsku
uniformu te značku i iskaznicu, čime dokazuje svoj identitet i svoje službene ovlasti.
Lovočuvarsku službu vrše lovočuvari
kao službene (ovlaštene) osobe zaposlene u lovištu. Lovočuvari obavljaju dužnost
naoružani lovačkim oružjem, u uniformi sa
službenom oznakom „Lovočuvar“, a jedno
i drugo dužan je osigurati korisnik lovišta.
Lovočuvar može biti osoba koja je završila
najmanje III. stupanj srednje škole (šumarske, poljoprivredne ili veterinarske struke),
s položenim lovačkim i lovočuvarskim ispiwww.lovackisavez-hb.ba
Lovočuvarsku službu vrše lovočuvari kao službene (ovlaštene) osobe zaposlene u lovištu. Lovočuvari obavljaju dužnost naoružani lovačkim oružjem, u uniformi sa
službenom oznakom „Lovočuvar“, a jedno i drugo dužan
je osigurati korisnik lovišta.
tom, koja je zdravstveno sposobna za poslove predviđene za to radno mjesto i koja
ispunjava uvjete za nošenje oružja te druge
uvjete utvrđene zakonom i aktima korisnika
lovišta. Lovočuvar posjeduje legitimaciju lovočuvara koju izdaje korisnik lovišta.
OVLASTI
Lovočuvar ima sljedeće ovlasti:
• da od osoba zatečenih u lovištu sa
sredstvima za lov zahtijeva da pokažu odobrenje za odstrjel, odnosno lovačku kartu
i druge isprave kojima se utvrđuje njihov
identitet;
• da zahtijeva osobne isprave od osoba
zatečenih u vršenju prekršaja ili kaznenog
djela koje se odnosi na lovstvo i od osoba
za koje postoji osnovana sumnja da su izvr-
šile takvo djelo ili prekršaj, ako ne može na
drugi način utvrditi njihov identitet;
• radi pronalaženja predmeta kojima je
izvršen prekršaj ili kazneno djelo koje se odnosi na lovstvo, da pregleda vozila i druga
sredstava za prijevoz i prenošenje stvari za
koja postoji osnovana sumnja da se njima
prevozi, odnosno prenosi ulovljena divljač,
dijelovi ulovljene divljači ili trofeji divljači;
• da pregleda ulov i sredstva za lov, i da
utvrdi je li lov obavljen u skladu s propisima;
• da privremeno oduzme i bez odgađanja preda ovlaštenom tijelu ulov, sredstva za
lov te druge predmete pronađene u lovištu,
ako postoji osnovana sumnja da su uporabljeni ili bili namijenjeni izvršenju kaznenog
djela ili prekršaja koji se odnosi na lov, ili da
su nastali ili pribavljeni izvršenjem takvog
35
LOVIŠTE
kaznenog djela ili prekršaja;
• da odstranjuje ranjenu i bolesnu divljač;
• da izvještava o pojavi bolesti ili uginuću divljači, te o
opasnosti od elementarnih nepogoda.
Lovočuvar je dužan osobi od
koje je oduzet ulov, psi i drugi
predmeti za lov, izdati potvrdu o oduzimanju spomenutih
sredstava. S privremeno oduzetim sredstvima korisnik lovišta
ne može raspolagati (uništiti,
prodati, predati, zamijeniti i sl.),
do okončanja prekršajnog postupka ili postupka pred drugim mjerodavnim tijelom.
Zapisnik i potvrda o oduzimanju sredstava za lov koriste
se u prekršajnom postupku kao
dokaz uz prijavu za pokretanje
prekršajnog postupka koji podnosi ovlašteni lovni inspektor ili
oštećeni. Zahtjev za pokretanje
sudskog postupka za bespravan lov i načinjenu štetu na divljači i lovištu podnosi korisnik lovišta na temelju izvješća, prijave
lovočuvara i drugih službenih
osoba. A osoba koja je zatečena sa sredstvima za lov u lovištu
dužna je, na zahtjev lovočuvara,
pokazati odobrenje za odstrjel,
odnosno lovačku kartu i ispravu
kojom se utvrđuje njezin identitet, i omogućiti pregled ulova,
sredstava za lov, pregled vozila
i drugih sredstava za prijevoz i
prenošenje stvari.
Lovočuvar je dužan voditi
službenu knjigu.
Ovlaštenja i dužnosti lovočuvara utvrđeni su člankom 76.
Zakona o lovstvu FBiH, ugovorom s korisnikom lovišta i lovnogospodarskom osnovom. Prije
stupanja na dužnost, lovočuvar
ili lovočuvar volonter potpisuju
izjavu da će se u svom radu pridržavati propisa o lovstvu, zakona i kodeksa lovaca, da će savjesno i nepristrano vršiti povjerenu
im dužnost i da će čuvati i štititi
divljač.
OBVEZE
Lovočuvar obavlja i sljedeće
poslove:
• u skladu s dobivenim nalogom, odstrjelom i drugim dopuštenim načinima i sredstvima smanjuje broj nezaštićenih
vrsta divljači, pasa i mačaka koje
36
se bez kontrole kreću lovištem;
• odstrjeljuje u lovištu pse
koji se bez kontrole, odnosno
bez odobrenja korisnika lovišta
nalaze u lovištu, a udaljeni su
više od 200 metara od stambene ili neke druge zgrade;
• sprječava lov s psima s kojima je zabranjeno loviti;
• odstreljuje ranjenu ili bolesnu divljač i u vrijeme kad je lov
zabranjen, i u tom slučaju postupa po Zakonu o lovstvu;
• vrši odstrel divljači u skladu
s godišnjim planom gospodarenja lovištem;
• obavještava, bez odgađanja, korisnika lovišta o bolesti i
uginuću divljači ili o opasnosti
od elementarnih nepogoda
(poplave, požari, snježni nanosi
i dr.);
• pregledava, održava i čuva
lovne i lovno-tehničke objekte
u lovištu;
• sprječava uništavanje i prisvajanje mladunčadi, uništavanje i kvarenje legla zaštićene
divljači te uništavanje i kvarenje
gnijezda i jaja zaštićenih vrsta
divljači;
• sprječava svaku pojavu nedopuštenog lova (krivolov i lovokrađa);
• sprječava i prijavljuje osobe
koje se neovlašteno kreću lovištem s puškom ili drugim sredstvima za lov, odnosno sa psima;
• kontrolira imaju li sudionici
u lovu propisane isprave i dozvolu za lov te odgovarajuće
oružje i naboje;
• nadzire, kontrolira i štiti cjelokupnu divlju faunu u lovištu;
• vodi dnevnik rada i u njega
unosi sva zapažanja u lovištu
tijekom obavljanja svoje dužnosti;
• podnosi izvješće o utvrđenim nepravilnostima, u roku od
48 sati;
• surađuje s lovnim inspektorima i tijelima javne sigurnosti;
• po potrebi, sudjeluje u radu
fazanerije;
• obavlja i druge poslove određene aktima korisnika lovišta, a
po nalogu direktora lovišta.
Osim navedenih obveza, lovočuvar je dužan:
• poznavati granice i cjelokupnu površinu lovišta koje mu je
povjereno na čuvanje;
• biti stalno i potpuno upo-
znat sa stanjem lovišta i divljači
u njemu;
• pratiti reprodukciju divljači i
razvoj mladunčadi u lovištu;
• pratiti zdravstveno stanje
divljači;
• pratiti dolazak, prolazak i
odlazak ptica selica, i od svake
odstrijeljene ptice koja je prstenovana, prsten s potrebnim
podacima dostavljati korisniku
lovišta;
• pratiti migracijska kretanja
divljači u lovištu i, radi ishrane i
zaštite divljači; utvrđivati njezina zimovališta;
• podnositi izvješće o svemu
navedenom.
Lovočuvar se u obavljanju
svoje dužnosti može koristiti lovačkim oružjem za provođenje
smjernica lovnogospodarske
osnove, a u skladu s odredbama
Zakona o lovstvu FBiH, Zakona
o oružju i propisa donesenih na
temelju tih zakona.
Lovočuvar ima iskaznicu i
značku lovočuvara koju izdaje
Savez, preko korisnika lovišta.
Savez dostavlja korisniku potreban broj iskaznica i značaka za
lovočuvare, u skladu s evidencijom o položenim lovočuvarskim ispitima te potreban broj
formulara zapisnika i potvrda.
Obveza lovočuvara je kontinuirana izobrazba iz svih područja koja su vezana za uzgoj,
zaštitu, lov i korištenje divljači.
Što je lovočuvar, možda
najbolje kaže sljedeći citat: „Lovočuvar je dobri duh i zaštitnik
lovišta i lova, on je skrbnik, prijatelj divljači i životinja. On je
nepresušan izvor informacija
za korisnika lovišta. O njegovu
znanju, stručnosti i sposobnosti ovisi realizacija poslovnih
pothvata i projekata u ovoj grani gospodarstva“ (M. V.).
Tomislav Mihaljević
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVAČKA PRIČA
Š
atori, meso, pivo, rakija…,
čitao je Zoran dugi popis
stvari koje smo spremili za
ponijeti u lov.
Iako je jesen već poodmakla,
tog subotnjeg jutra bilo je toplo
kao u sred ljeta. Čekali smo još
da stignu gosti i krećemo put
Zec planine. Tu ćemo noćiti pod
šatorima pa zorom u lov.
Napokon stigoše i gosti. Srdačno se pozdravismo, te nakon
što boca šljivovice napravi dvatri kruga, krenusmo. Kovitlala se
prašina za terencima dok smo
žurili šumskim putovima da što
prije stignemo na mjesto gdje
ćemo montirati šatore. Bili smo
željni lova, ali prije svega lovačkog druženja.
Čim smo stigli jedni navališe
na skupljanje drva i loženje vatre,
drugi postaviše šatore, i ne bi još
ni podne a lovačke priče su se
već uvelike pričale. Priča, smijeh,
priča, smijeh, i već idućeg momenta sam začuđeno gledao u
točku gdje se prije nekoliko trenutaka nalazilo sunce. Sada se tu
nalazio žuti mjesec okružen sa
bezbroj treperećih zvijezda, obasjavajući siluete šatora iz kojih se
čulo glasno hrkanje nekolicine
onih najumornijih. Šljivovica je
odradila svoje.
Pa, dosta je za danas. Pozdravih veselu ekipu te i ja krenuh do
šatora. Iza mene se čuo glasan
smijeh dok sam se borio zapovjediti nogama da idu kamo ja
želim. Nije dobro. Dok sam sjedio činilo mi se da nisam puno
popio, ali kad sam ustao bila
je to posve druga priča. Pijem
samo u rijetkim prilikama, i tada
malo. Vratio sam se veselom
društvu da se malo priberem.
Od pića sam znao imati strašne
noćne more.
Nakon što sam još posjeo
uzeh pušku u ruke i rekoh im da
ću ostatak noći provesti na visokoj čeki koja se nalazila u blizini, te da ujutro naiđu po mene.
Zvali smo je „Čeka izlazećeg
sunca“, jer bi iza dalekih planina
na horizontu, sunce jutrom tu
bacalo prve jutarnje zrake. Odlučio sam ostati budan cijele
noći da izbjegnem loše snove,
a kad ću već biti budan možda
nešto i odstrijelim.
Na tu smo čeku već neko vrijeme iznosili životinjski otpad.
www.lovackisavez-hb.ba
Autor: Zdravko Pranjić-Brižankić
Na čeki
Nalazila se pod samom planinom pa su je često posjećivali
vukovi i medvjedi.
Dok sam išao na čeku kao da
mi vjetar malo nanese vučje zavijanje, ali onako pripit nisam si
baš puno vjerovao. Nešto prije
čeke zastadoh ispod jedne bukve da se olakšam. Nisam htio
da me bilo što ometa dok sam
na čeki.
Čeka još nije bila potpuno
zatvorena pa sam se smjestio
na sredinu da kojim slučajem ne
padnem. Opet mi blagi planinski vjetar nanese vučje zavijanje.
Ovaj put je bilo bliže. Tijelom
mi prođe jeza pri pomisli da se
slučajno nađem s tim gladnim
zvijerima na zemlji, ali tu, na čeki,
bio sam siguran. Razgledavao
sam oko sebe ne bih li uočio
kakav pokret. Huk sove negdje
iz dubine šume učini noć još tajanstvenijom, a ja postadoh još
napetiji.
Prolazile su minute, sati, ništa se nije događalo. Nekoliko
puta mi se učini da vidim nešto,
ali bile su to samo sjenke grana
koje je vjetar povremeno „oživljavao“.
Nešto bljesnu na slabašnoj
mjesečevoj svjetlosti. Točno ispod one bukve gdje sam…
Pa to je moja puška!
Naslonio sam je kad sam dolazio na čeku i onda sam je zaboravio ponijeti.
Razgledao sam lijevo-desno. Šuma kao da je odjednom
oživjela. Vjetar je ljuljao krošnje
drveća, a grane su se povijale
prema meni kao da me hoće
pomesti s čeke, pri tome praveći zlokobne zvukove stružući
jedna o drugu. Trznuo sam se
kad sam čuo trk po lišću, tik iza
leđa. Umalo da padnem s čeke.
Nešto opako i nevidljivo mi se
približavalo. Baš u trenutku kad
sam trebao da ugledam što je,
naglo nestade kako se i pojavilo. Bio je to samo vjetar koji se
malo poigrao s lišćem. Odahnuo sam pogledavši prema
nebu, a na drvo iznad mene
upravo je slijetala nekakva go-
lema ptičurina. Kroz glavu mi
je letjelo sve ono čega sam se
plašio u djetinjstvu: vukodlaci,
vampiri, vještice i još mnogo
toga. Ma, što ja to umišljam?!
Bila je to obična ptica, rekoh
sebi. Vjerojatno velika sova
ušara. Ipak sam sa strahom pogledavao u tu crnu siluetu koja
je nekako prijeteći, nepomično
stajala iznad mene.
Hladnoća i nemoć obuzeše
mi tijelo. Puška se nalazila tridesetak metara od mene, ali kao
da je bila i trideset kilometara.
Učini mi se da između škripe
grana čujem i režanje gladnih
zvijeri. Vukovi me nisu mogli dohvatiti, ali što ako dođe
medvjed. On se bez po muke
mogao uzverati na ovu, do maloprije „sigurnu“ čeku. Tiho sam
pretraživao džepove tražeći
mobitel, ali uzalud. Nisam ga ni
izvadio iz auta.
Nešto pritrča na jednu stranu pa na drugu. Mogao je biti
vuk ili više njih. Nisam znao.
A možda je to opet bila samo
igra sjenka.
Eno i njega. Mirno je stajao
taj debeli gospodin skriven u
sjeni drveća i gledao ravno u
mene. Medvjed!
Gledali smo se tako čini mi
se cijelu vječnost, a tijelo mi
obli hladan znoj.
U jednom momentu mi se
učini da mi maše šapom. Gotov sam, uopće me se ne boji.
Srce mi je toliko snažno tuklo
da sam imao osjećaj da mi njegovo lupanje odaje položaj. Uf,
kad bi prestalo kucati samo minutu, dok medvjed ode. Vjetar
malo raširi grane i ugledah ga.
Grm! Mislio sam da je medvjed od običnog grma!
Počelo mi se priviđati.
Možda me i ne dohvati medvjed ili vuk, ali srce ovo neće
moći izdržati. Toliko je snažno
pumpalo da sam osjećao kako
mi krv udari u pete, a onda se
naglo vraća odbijajući se kao
teniska loptica od reketa.
Sad sam vidio više životinja
nego što ih je, pretpostavljam,
uopće i bilo u šumi. Gdje god
pogledam nešto stoji, leti, trči,
a svaka me zlokobno gleda i
rado bi me se domogla. Ni sam
više nisam znao što vidim.
Nešto me uplaši više od svih
37
LOVAČKA PRIČA
drugih životinja, ili priviđenja.
Između grana bi ponekad
bljesnule nekakve oči. Jarko
crvenožute oči. Imale su tako
jak sjaj da sam pomislio kako
nisu s ovog svijeta. Kad bi nam
se pogledi susreli morao sam
okrenuti glavu na drugu stranu. Samo bi na trenutak bljesnule i istog momenta nestale
skrivajući se iza drveća. Bile su
mi sve bliže i bliže.
Tražio sam ih pogledom,
kad me nešto hladno uhvati za
nogu. Prvo nježno, a onda me
jako zgrabi i poče me trzati i
vući k sebi. Nisam imao hrabrosti
okrenuti se. Samo sam mlatarao
nogama pokušavajući se oteti,
ali što sam se više otimao ono
me jače vuklo. Okrenu me na
leđa, a kad sam htio pogledati
to biće, oči mu tako jako zasjaše
da sam zažmirio. Bile su to one
iste oči koje su me maloprije
pogledavale izvirujući između
grana. Povrati mi se glas pa sam
zajaukao koliko sam mogao. To
kao da iznenadi ovu zvijer, istog
me trena pusti i poče mumljati.
Svjetlost je još uvijek bila prejaka
te sam stisnutih očiju pogledao
ravno prema zvijeri. Mumljala je
nešto, gotovo sam je razumio.
Pružio sam ruku da se obranim
od te svjetlosti koja mi je pržila
oči. Zvijer se sad ispriječi između
mene i svjetlosti i onda je dobro
ugledah.
Bila je, bila je…, Jozo, viknuo
sam!
To me on uhvatio za nogu
drmusajući me da me probudi,
a iza njegovih leđa sunce je već
naveliko sjalo.
“Hajde!“ povika Jozo. “Kasnimo!“
Usput sam im ispričao svoj
neuspješni pokušaj da izbjegnem noćne more.
Svi su se tome nasmijali
napominjući mi što mi se dogodilo kad sam zaspao pod
kruškom.
Zaista imam peh kad zaspim u šumi.
Veselo smo nastavili uz želju
da vidimo bar jedan mali dio
onih životinja iz moje noćne
more.
I vidjeli smo, ali to je već druga priča.
Dragan Perica
38
Večera na boru
A
Jozo je mlad domaćin i
mladi lovac, tek mu se
obitelj rasperuvila, poput
pupoljka svibanjske ruže. Djeca su mu od četiri i dvije, prava
rajska bića anđeoske ljepote
i mudre pronicljivosti, svojim
pogledima i umiljatim pristupom mladom ocu svakodnevno daju novu snagu, ideju i
poticaj za neke čudne poslove
u vrtu. Žena mu Kata, vrijedna
domaćica i izuzetno ponosna i
samouvjerena crnka, koju Jozo
u dobrom raspoloženju neće
zovnuti imenom, nego samo
– „Gara“. Nije ona baš velika
ljubiteljica Jozinih lovačkih dogodovština, kasnih dolazaka i
nepredvidljivih druženja, s kojih
obično dolazi poslije ponoći,
pun mirisa bijeloga luka, vonja
ustajalog vina i smrada duhana.
No, pred oltarom se zaklela, a i
znala je za koga se veže. Osim
toga, Jozina sklonost držanju
i uzgoju pasa traje od njegova djetinjstva, kad su mu stari
roditelji, kao svomu mezimcu,
dopuštali mnogo toga što mu
je davalo značajke razmaženog
muškarca. No, Kati upravo imponira takav muž: jakoga duha,
oštre i pravedne naravi, cijenjen
među ljudima i lovcima, dobar
zabavljač u društvu, mekana
srca i široke duše..., pa tko ne bi
takvoga volio!
Odmah nakon ženidbe, na
dnu dvorišta usadio Jozo alepski bor kao znak i mjerilo vremena ulaska u zajednički život sa
svojom „Garom“. Za šest godina
bor se tako lijepo razvio, stablo
mu napravilo jednu čudnu zakrivljenu spiralu, dugačku i do
četiri metra. Grane mu guste,
ovalno se savijaju odozdo prema nebu, pa ispod stabla nikla
prava mala pokrivena terasa.
Dopalo se lovcu i ispod bora
postavio lijepu, drvenu, pseću
kućicu vlastite izradbe. U njojzi
je mlada balkanka koja je dobila ime po Jozinoj družici Gari,
pa se Jozo često znao kod svojih lovaca našaliti, kako on kod
svoje kuće uživa ljubav i pažnju
dviju imenjakinja, samo nikad ne
može razlučiti koja ga više voli, i
koja bolje laje na njega. Kad se
naljuti na „Garu“, onda on izađe pod alepski bor i poprilično
glasno počne galamiti na Garu,
izričući nekada i prijekore i psovke, prijetnje i ružna obećanja,
sve dok mu duši ne bude malo
lakše, ili dok ga jedna od njih ne
nadglasa. „Gara“ bi obično, grleći
njihovo dvoje djece, povukla srditoga lovca u kuću, tutnula mu
mlađe u krilo i„vlak bi protutnjao“.
Mlada kuja se toga proljeća
okotila i na svijet donijela svega
troje malih, od kojih je jedno
odmah sutradan uginulo. Onih
dvoje je tridesetak dana brižno hranila i čuvala od svakoga
uznemirivanja, samo je Jozo
mogao zagledati i milovati dvojicu muškarčića. „Obadvojicu ću
ih ostaviti za lova, pa zato dobro
hrani Garu“, često se obraćao
Kati. „Dobro, mužu moj“, odgovorila bi „Gara“ pokorno, „ali bi
bilo dobro da se svaka majka,
bila ona pasja ili ljudska, barem
jednakom pažnjom i ljubavlju
u ovoj kući tretiraju!“ Jozo je
nakon takve opaske pokorno i
čudno šutio, da je to bio znak
njegova kajanja i odobravanja
Katina nezadovoljstva i prezaposlenosti u kući i okolo nje.
Kiša dobrano rashladila lipanjski sparni dan, pa Jozo
navečer odlučio pustiti kuju
da malo proskače po šumarku. Otišla Gara hitro i željno iza
brežuljka, nanjušila neki trag i
štek se izgubio daleko na jugu.
Nije se pojavila čitav sat, a Jozo
obećao Kati otići kod prijatelja.
Obećao je i neće je prevariti, pa
makar bilo što bude!
Sijelilo se i pričalo, ponešto
popilo i pojelo, a Jozo svakih
nekoliko minuta spominje kuju i
brine se, hoće li se vratiti svojim
kučićima. Umirivao ga prijatelj
logičnim zaključcima da će se
sigurno vratiti, jer je kiša lila kao
iz kabla, a i mlijeko će je natjerati
na povratak. Što od svoje „muke“,
što od sklonosti i običaja, u neko
doba noći vidje jadna Kata da
će teško biti pokrenuti polupijanoga muža, pa nagovori djecu
da cvile i zovu oca kući. Nije se
protivio, te se po kišetini nekako
dovezoše pred kuću.
Vanjska žarulja obasjavala je
Garinu kućicu i alepski bor kao u
podne! „Gara“ i Jozo nisu se mogli čudu načuditi kad su usred
borovih grana vidjeli kuju kako
leži kao u gnijezdu i u svome „naručju“ drži oboje kučića zubima.
Lanac joj čvrsto oko vrata, Jozo
trlja sanjive i nabrekle očne kapke, ne vjeruje svojim očima da se
Gara po povratku sama zavezala.
Čim su se domaćini primakli na
nekoliko metara, kuja je počela
žalosno zavijati i zvati „upomoć“,
Primakoše se bliže da skinu brižnu i uplašenu majku, kad ugledaše na ogranku iznad ugrožene
obitelji nešto kao mokru krpetinu, iz koje se cijedila zakrvavljena
voda. Skinu Jozo predmet i odmah ustanovi da je to brižna kuja
iz večernje šetnje donijela svojim
sinovima malo mesa od nekoga
jadnog zečića kojega je usput
uhvatila. Nije Kata mogla odšutjeti pa prigovori Jozi, kako pravi
roditelji misle na svoje mlade, „a ti
samo hodaš i trošiš, nikada ništa
ne doneseš svojoj dječici“.
Mokar Jozo do kože, taman
se malo rastrijeznio, dohvati kuju
i kučiće i unese ih u garažu. Kad
se istuširao primače se svojoj
Kati, pun nježnosti i nekoga kajanja, pomalo sretan što su kuja i
kučići ostali živi. Ipak, nije mogao
odšutjeti „Garinu“ primjedbu, pa
joj onako stidljivo odvrati, da ni
ovdje nije otac spašavao mlade i
donosio im hranu, pa to je valjda
zadatak svake matere. Vidje jadna Kata da se s „rogatim ne treba bosti“, potvrdi svomu mužu
teoriju o preživljavanju i odoše u
svoju sobu.
Sutradan, nakon buđenja
ode Jozo kod svoga brata provjeriti svoja noćašnja razmišljanja, kako je brat privezao kuju
nakon njezina povratka. I uistinu, brat Mijo je po dolasku kuju
svezao i htio joj oduzeti onoga
zečića kojega je ljubomorno
čuvala i kasnije ga podignula na
granu. No, kad ga je Mijo dotaknuo, kuja je tako oštro zarežala, klapnula zubima i samo ga
neznatno štipnula za dlan. „Prvi
zec kojega ulovim, bit će nagrada za tebe“, udobrovolji Jozo
svojega brata kao znak suosjećanja što je pokisnuo i zadobio
ranicu na dlanu.
Blago Lasić
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
Victory HT
Inovativni optički koncept
Nastavite s lovom do dugo u noć.
Revolucionarni prijenos svjetla od
95 % i više čini to mogućim. Ovaj
jedinstveni proizvod rezultat je
inovativnog optičkog koncepta:
kombinacije visoko svjetlopropusnih
SCHOTT HT leća, tehnologije
končanica koja omogućuje prijenos
bez gubitka svijetla i specijalnog Carl
Zeiss T*višeslojnog premaza. Sve
ovo znači da je VICTORY HT serija
postavila novi standard u svijetu za
premium optičke ciljnike.
Najfinija i najsvjetlija
iluminirana končanica
Minimalno prekrivanje mete i
najbolja vidljivost – ovo se s ponosom
tvrdi za najfinije, najsvjetlije a time i
najpreciznije iluminirane končanice
na svijetu. Zahvaljujući jedinstvenoj
tehnologiji optičkih vlakana i
nano tehnologiji, VICTORY HT
stvara iznimno iluminiranu točku
s oštrim konturama i super finim
zatamnjenjem. Budući da se nalazi na
zasebnoj površini, zadržava oštrinu i
prilikom promjena uvećanja.
ASV+ balistički koncept
S daljnjim razvojem već dokazanog
ASV-a, znatno se povećava preciznost
na velikim udaljenostima. S novim
ASV+ moguće je izravno čitati
udaljenosti, uz nenadmašnu i
zajamčeno najvišu preciznost. Za što
lakše rukovanje i fleksibilnost, tu je
kompletni set ugraviranih metalnih
prstena. Sve to kompenzira pad zrna
za gotovo sve streljivo na tržištu i
omogućuje maksimalnu operacionu
udaljenost od 600 m. ASV+ je
opcionalan.
Ergonomski dizajn
Dizajn VICTORY HT nišana
temelji se isključivo na intuitivnom
i visoko preciznom rukovanju. Niz
sofisticiranih funkcija uključuje brzo
i lagano prilagođavanje iluminirane
končanice korištenjem kotačića
na lijevoj strani. Čvrsta gumirana
površina čini nišan ugodnim za
rukovanje. Sve ovo čini VICTORY HT
i pionirom u ergonomiji.
Kvalitetan i dokazan
LotuTec® premaz
Voda se jednostavno slijeva s
izvanrednog LotuTec premaza. Uz
ovu tehnologiju, slika vaše lovine
uvijek će ostati čista, bez obzira na
vremenske uvjete, bila kiša ili snijeg.
Zbog ovoga zaštitnog sloja, prašinu i
prljavštinu neobično je lako ukloniti
te će vaša optika ostati čista i očuvana
dugi niz godina.
Vječno elegantan i kompaktan
Razvijen i izrađen u novom dizajnu,
kompaktni VICTORY HT savršeno se
spaja s puškom u elegantnu cjelinu.
Specijalno uzak okular omogućuje
postavljanje nišana direktno uz pušku,
tako da se staklo i puška spajaju u
jedan vizualni entitet. Lagano, matt
crno aluminijsko tijelo, ujedno je
elegantno i robusno. Titanski prsten na
uskom okularu nova je prepoznatljiva
značajka VICTORY HT nišana.
Tajna novog VICTORY HT optičkog ciljnika je u njegovu revolucionarnom dizajnu koji će poboljšati
vaš uspjeh u svakoj vašoj lovačkoj
ekspediciji sljedećem:
• Jedinstveni inovativni
optički koncept
• Svjetlopropusnost
veća od 95 %
• Hvata i najmanje
ostatke svjetla dugo u noć
• Inovativne končanice pogodne
za široki spektar primjene
• Najfinija i najsvjetlija točka
na svijetu koja povećava
vašu preciznost
• Optimalna ergonomija
za intuitivno upravljanje
Bilo da se gledaju samo detalji ili
proizvod u cjelini, VICTORY HT
postavlja nove standarde za optičke ciljnike diljem svijeta.
Raznovrsne montažne opcije
Svi modeli u ovoj liniji proizvoda
opremljeni su ZEISS rebrastim ili
30 mm prstenskim montažnim
sustavom. To znači da gotovo nema
pušaka koje se ne mogu kombinirati
s ZEISS VICTORY HT optičkim
ciljnikom.
KINOLOGIJA
NJEMAČKI KRATKODLAKI PTIČAR
(Deutscher kurzhaarriger Vorstehhund)
S “njemcem” si lovac gospodin
Odličan je donosač (aporter) sve sitne dlakave i sve pernate
divljači, kako s kopna tako i iz duboke vode, bez obzira na prepreke koje mu se nađu na putu. Izvanredan je plivač i ne odustaje dok ne pronađe ranjenu ili mrtvu divljač i ne donese je
lovcu. Dobro podnosi i vrućinu i hladnoću, pa se može koristiti u lovu i kad su vremenski uvjeti nešto ekstremniji.
S
lušajući svako jutro s prozora „kraljicu
polja“ prepelicu kako svojom znanom
„puć-puruć“ pjesmom obavještava lovce na skori dolazak lovne sezone na ptice,
odlučih se nešto napisati o psima ptičarima.
Izbor je pao na njemačkog kratkodlakog
ptičara, svestranog lovca i ljepotana koji,
po mom skromnom sudu, zadovoljava sve
današnje visoko postavljene kriterije, kako
na utakmicama tako i u praktičnom lovu.
Ovom svojom tvrdnjom ne želim umanjiti
vrijednost ostalih pasmina iz VII. FCI skupine, ali držeći se one stare lovačke, da je loviti s ptičarom „gospodski lov“, ta se tvrdnja
može ostvariti u praksi jedino s njemačkim
kratkodlakim ptičarom (NJKD ptičar).
Navest ću samo dvije situacije iz prakse:
imao sam engleskog setera, a moj prijatelj
NJKD ptičara i lovili smo prepelicu u visokoj
travi punoj čička. Po završetku lova NJKD
ptičar je bio isti kakav je bio i na startu, onako crn, sjajan, pun sebe, a moj seter je više
sličio na izvanzemaljca nego na pripadnika
svoje pasmine. Da mater nije imala one starinske gargaše morao bih dugo razmišljati
kako očistit onu njegovu lijepu svilenkastu
40
dlaku, i kako ga ponovno vratiti da zasja
onom ljepotom od prije lova.
Primjer drugi, lovili smo patku na rijeci
Šujici, i pokraj jednog ševara seter je stao u
marku a „njemac“ polagano pretražuje šaš.
Digle su se patke i mi smo uspješno „odpucali“ dva komada. Kako su pale u duboku
vodu, moj seter me tužno promatrao, onako molećivo jer mu se toga dana očito nije
išlo u vodu, a „njemac„ je, kao pravi kontinentalac, onako momački zaplivao i uspješno aportirao lovinu svome vlasniku.
Navodeći ova dva primjera iz praktičnog
lova htio sam lovcima dočarati osjećaj sigurnosti u lovu s „njemcem“ , dok kod setera bez obzira na to što sam s njim radio
aport iz vode, u svakom trenutku ne možeš
biti siguran da će izvršiti zadaću.
Što smo prijatelj i ja u ovoj priči? Odgovor
je samo jedan: prijatelj je gospodin lovac jer
ima svestranog „njemca“, a ja sam blago rečeno fizički radnik jer imam prefinjenog „engleza“. Da se ljubitelji engleskih ptičara ne bi
naljutili na ovu moju konstataciju, reći ću im
da mi nije niti namjera pobijati vrijednost engleskih ptičara, jer sama činjenica da i „engle-
zi“ polažu utakmicu tipa D (ispit rada u polju i
vodi), dokazuje njihovu uporabnu vrijednost.
Međutim, ako znamo da kontinentalni
ptičari, u koje spada i NJKD ptičar, polažu
jednu stepenicu više, odnosno svestrani
ispit kontinentalnih ptičara – utakmicu tipa
E (u polju, vodi i šumi), onda moja tvrdnja
da je NJKD ptičar svestran lovni pas stoji na
znanju, iskustvu, a u konačnici i na službenoj literaturi napisanoj o radu pasa ptičara.
POVIJEST PASMINE
Današnji NJKD ptičar nastao je još u 17.
stoljeću te je ujedno i najstarija pasmina
među njemačkim ptičarima. Nastao je iz
španjolskih kratkodlakih ptičara križanih s
francuskim psom sv. Huberta, i strogom selekcijom u radnim sposobnostima.
Jedan je visoki pruski dvorski savjetnik
već 1813. rekao: „To je novi svestrani lovni
pas, sličan dobrom i iskusnom radniku koji
uz svog gospodara ostaje i u dobru i u zlu.
Tako je visoko cijenjen zbog svoje spretnosti jer je lovu donio novo vrijeme“.
Njemački princ od Solms-Braunfelda postavio je pravila ocjenjivanja oblika i karakteristike pasmine, ali je godine 1873. osnovao
psetarnicu oštrodlakih njemačkih ptičara
pod imenom „Princen Solms-Baraunfels bei
Wetzlar“ tako da je dr. Paul Kleemann napravio konačni pravilnik o uzgojnoj selekciji
koji se i danas zove Pravilnik dr. Paula Kleemanna, a pas koji odgovara zahtjevima tog
pravilnika vrhunski je NJKD ptičar.
Da bih vam pokušao dočarati kako se to
radi u matičnoj zemlji NJKD ptičara, navest
ću uvjete za prijavu na ispit dr. Kleemanna:
1. Najmanje dvije I. ocjene na derbiju
(proljetna uzgojna utakmica) i solmsu (jesenska uzgojna utakmica), (ili azp-u, stariji
psi koji zbog bolesti ili drugih razloga nisu
mogli sudjelovati na solmsu);
2. Jedna I. ocjena na klupskom svestranom ispitu-utakmici;
3. Ocjena eksterijera od najmanje “vrlo
dobar” na klupskoj smotri;
4. Položen klupski ispit rada na krvnom
tragu ili ispit rada na divlju svinju.
Uzgojni ispit dr. Kleemanna održava
se svake druge godine i to naizmjence s
ikp-om (međunarodni ispit NJKD ptičara).
Osmišljen je kao elitni ispit za najkvalitetnija
grla pasmine gdje se odabiru jedinke koje
u svakom pogledu imaju radne odlike potrebne za uzgoj NJKD ptičara.
OPĆI DOJAM
Ubrajamo ga u srednje velike pasmine
pasa. Kvadratične građe, poželjna visina
mužjaka je 62 do 66 cm, a za ženku 58 cm.
Plemenita i skladna glava na elegantnom ali snažnom vratu, s prijelazom u
trup čini sklad koji se osobito uočava u
kretanju lovištem.
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
KINOLOGIJA
Linija leđa preko kratkih sapi prelazi ravno u rep koji se skraćuje.
Kose lopatice, dugačke nadlaktice, duboka prsa, čvrsta leđa i snažne stražnje
noge omogućuju optimalnu pokretljivost,
brzinu i ustrajnost.
Dlaka je sjajna, kratka i ravna po čitavom
tijelu i dobra je zaštita od vode i hladnoće.
Najčešće je smeđe boje, s manjim bijelim površinama, najčešće pastrvastog rasporeda. Ponekad se umjesto smeđe na isti
način javlja crna boja, a može biti i bijele
boje sa smeđom glavom i smeđim flekama
ili točkama po tijelu.
Ostale njegove eksterijerne značajke i
mane opisane su u službenom standardnu
pod brojem 119, koji je u današnje vrijeme
preko interneta svakom dostupan, pa držim
nepotrebnim o tome potanko pisati.
UPORABA
NJKD ptičar je svestran lovni pas i na svijetu ne postoji ni jedna lovna pasmina koja
je vodljivija i sposobnija učenju od njega.
Čitajući „Veliku knjigu o psima“ autora Ulriha
Klevera, pronašao sam podatak da je prije
II. svjetskog rata u Njemačkoj uspješno korišten za obranu i napad. Uporabljiv je u svakoj vrsti lova na sitnu dlakavu divljač i svu
pernatu divljač.
Ako je pravilno obučen, u lovu postiže vrhunske rezultate. Ima tvrdu i sigurnu
marku, lagano i mekano kulira, u posljednje vrijeme najčešće bez posebne obuke i
CAC POSUŠJE 2012
Smotra svih
pasmina i dvije
specijalke
I
ove godine, prvoga vikenda u rujnu, točnije 1. rujna s početkom u 10 sati, održat
će se međunarodna smotra pasa svih
pasmina, odnosno „CAC Posušje 2012“. U
sklopu te priredbe bit će dvije specijalke:
specijalka autohtonih i ex Yu goniča, naziva „Robert Oreč-Bobo“ i specijalka ruskih
pasmina (SAO, KO i CRT). Organizatori ove
izložbe – Kinološka udruga „Posušje“ i Kinološki savez Herceg-Bosne, najavljuju vrhunsku zabavu, bogat program te eminentne
arbitre u svim natjecateljskim krugovima.
Pogotovo se vesele velikom broju izlagača
iz šire regije, te susretu prošlogodišnjih sudionika – dobrih prijatelja i znanaca.
www.lovackisavez-hb.ba
DR. KLEEMANN – uzgojni ispit –
najsloženiji ispit radnih osobina
kod NJKD ptičara
Autor: Zdravko Pranjić-Brižankić
Ovaj ispit je najviši stupanj i najsloženiji ispit radnih osobina kod njemačkih kratkodlakih ptičara. Na njemu
su nekada mogli sudjelovati samo psi
koji su pozvani od strane kluba (koji je
pratio razvoj i rad svakog psa), a danas
mogu sudjelovati psi koji su ispunili
određene uvjete, odnosno koji su prethodno položili određene ispite. Uvjeti
primanja na ovaj ispit su teški i izuzetno visoki. Nije rijetkost da otpadne 50
posto kandidata, bez obzira na visoke
kriterije prijave.
sekundira drugom psu. Odličan je donosač
(aporter) sve sitne dlakave i sve pernate
divljači, kako s kopna tako i iz duboke vode,
bez obzira na prepreke koje mu se nađu na
putu. Izvanredan je plivač i ne odustaje dok
ne pronađe ranjenu ili mrtvu divljač i ne
donese je lovcu. Dobro podnosi i vrućinu i
hladnoću, pa se može koristiti u lovu i kada
su vremenski uvjeti nešto ekstremniji. Kako
je vrlo vodljiv i podložan dresuri, visoke
rezultate postiže i na krvnom tragu. Pišući
ovo, sjetih se jednoga svoga starog prijatelja, koji mi jednom zgodom teče: „Ako se
u lovu misliš nauživat i nalovit, uzmi švabu
kratkodlakog“. Na tome mu velika hvala.
Ovo sve do sad napisano pada u vodu
ako niste stvorili nekoliko preduvjeta koji
će u konačnici dovesti do željenog cilja. A
uvjeti su: nabaviti štene od radno i eksterijerno kvalitetnih roditelja; iskustvo; znanje;
malo prirodnog dara; puno strpljenja i rada;
malo sreće.
Ovi preduvjeti vrijede za sve pasmine
pasa ptičara, a za koju ćete se vi odlučiti, razmislite dobro, jer ptičari ne trpe pogreške.
Osobno preferiram „njemca“, a njegovu sam
obuku podijelio u nekoliko faza, o čemu ću
pisati neki drugi put.
Sve informacije u svezi s ovom smotrom
mogu se dobiti od predsjednika Kinološke
udruge „Posušje“ Tonće Jukića-Sokola, na
broj 063 326 430 ili na tel./faks 039 682 253.
Prijave se mogu popuniti u prostorijama udruge ili na njezin e-mail: kuposusje@
gmail.com. Trebaju se poslati uredno i na
vrijeme, da bi vaš ljubimac bio predstavljen
u katalogu izložbe te tako konkurirao za je-
dan od mnogobrojnih pokala.
Krajnji rok za prijave vaših ljubimaca je
do 27. kolovoza 2012. godine.
Na izložbi se mogu izlagati svi psi s rodovnikom priznatim od FCI, a izlagač, uz rodovnik, treba ponijeti i potvrdu o vakcinaciji
(zdravstveni karton psa).
Zdravko Pranjić-Brižankić
Mladen Bešlić
Apsolutni pobjednik prošlogodišnje smotre
41
KINOLOGIJA
CAC BiH VITEZ 2012.
Državna izložba pasa svih pasmina
S
ukladno godišnjem planu priredbi
Kinološkog saveza Herceg-Bosne, 29.
travnja 2012. u Vitezu je održana državna izložba pasa svih pasmina. Organizatori
izložbe bili su Kinološki savez Herceg-Bosne
i Kinološko društvo „Vitez“ iz Viteza. Priredba
se organizirala u sklopu Dana općine Vitez,
a prvi put pod pokroviteljstvom LO „Vitez“, i
uz sponzorstvo dijela gospodarstvenika.
Ovogodišnja izložba kruna je rada i napora tridesetak članova Kinološkog društva
„Vitez“, od kojih su peterica kinološki suci.
Oni su se i ove godine, uz potporu lovacakinologa, dobrano potrudili potvrditi ugled
koji Vitez uživa u kinologiji i lovnoj kinologiji.
Prema pravilima organizatora, na izložbi
su mogli sudjelovati čistokrvni psi s rodovnikom koji priznaje FCI i psi s rodovnicima
jednog od saveza registriranih u BiH a koji
su do dana izložbe navršili najmanje tri mjeseca i upisani u katalog izložbe.
U službenoj konkurenciji natjecala su se
124 psa. Najzastupljenija je bila II. FCI skupina s 45 pasa, među kojim su bila 23 tornjaka
– bosansko-hercegovačko-hrvatska pastirska psa. Glede lovačkih pasa, najbrojniji su
bili oni iz VI. FCI skupine, njih 29. Među njima je i ovaj put najzastupljeniji bio posavski
gonič (ukupno 13 pasa).
Izložba je ponovno održana u predivnom
ambijentu na platou gradske športske dvorane, koji se pokazao odličnim mjestom za
održavanje ovakve priredbe. Vremenski uvjeti
bili su gotovo idealni, osim za pobjedničkog
kruga. Tada je asfaltno-betonska podloga bila
pretopla za šape većine pasa, pa su psi gledali
što prije izići iz pobjedničkog kruga.
Izložbu je, u ime pokrovitelja LO „Vitez“,
otvorio Mirko Šarić (zbog spriječenosti
predsjednika Dragana Stojaka), koji je pozdravio sve izlagače i posjetitelje, a izlagačima zaželio uspjeh u radu. Posao ocjenjivanja pasa i izbora pasa po pojedinim
kategorijama obavljala su trojica kinoloških
sudaca: Ante Vukadin (I. i dio II. FCI skupine), Marijan Đurković (VI. i VII. FCI skupina)
i Mirko Čolak (dio II., III., IV., V., VIII. i IX. FCI
skupina). Stručni voditelj izložbe bio je Mirko Čolak, a delegat Julijan Glavočević.
Prvaci po FCI skupinama su:
I. FCI skupina: njemački ovčar Akira von
Farhantal, vlasnik Haris Duvnjak
II. FCI skupina: tornjak – bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas Vil Ljupkovi
tornjaci, vlasnik Vjekoslav Marinčić
III. FCI skupina: njemački lovni terijer Orkan Kleinem Fluss, vlasnik Almir Duvnjak
IV. FCI skupina: jazavčar kratkodlaki Dindy
42
Otvorenje izložbe
Proglašenje pobjednika u kategoriji „Najljepši pas izložbe“
Jaza od Haračića, vlasnik Tomo Slipac
V. FCI skupina: sibirski haski Biisa Iyowaq
of Hisari’s Land, vlasnik Dino Mujović
VI. FCI skupina: istarski kratkodlaki gonič
Ben, vlasnik Nikola Ramljak
VII. FCI skupina: poenter Tisa, vlasnik Petar Glavočević
VIII. FCI skupina: zlatni retriver Bin, vlasnik
Hasib Muslimović
IX. FCI skupina: mops Enfant Terrible of
Hyrule de Los Ninios, vlasnik Roland Mekić.
U pobjedničkom krugu izabrani su:
- najljepše štene: tornjak – bosansko-
hercegovačko-hrvatski pastirski pas Ben,
vlasnik Alen Mrakić
- najljepši mladi pas: ši-cu Amonnis of Golden Frenchi, vlasnica Monika Blaž
- najljepši uzgojni par: šarplaninac Meri
Jahorinska od Zorana i Atlas Murko od Stankovića, vlasnik Zoran Bjelica
- najljepša uzgojna skupina: tornjak – bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas
Energija, Duda i Tile, vlasnik Perica Jukić
- najljepši mladi pas / Junior BIS: njemački ovčar Akira von Farhantal, vlasnik Haris
Duvnjak
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
KINOLOGIJA
- najljepši pas izložbe / Best In Show: tornjak – bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas Vil Ljupkovi tornjaci, vlasnik Vjekoslav
Marinčić.
Suci, stručni voditelj, anketirani izlagači i brojni posjetitelji dali su
vrlo visoke ocjene za organizaciju izložbe. Žalbi, niti primjedbi nije
bilo. I ovaj se put pokazalo da su vodiči lošiji dio izložbe, jer pse treba obučiti za izložbu – od vođenja, dresure, socijalizacije s drugim
psima, do zauzimanja stava za snimanje, proglašenje pobjednika
itd. Fotografija pokazuje bavarskog krvosljednika koji je, bez vodiča,
zauzeo školski stav za izložbu.
Nakon proglašenja pobjednika, dodjele pokala i prigodnih darova, upriličena je zakuska. Svi sudionici pozvani su na izložbu sljedeće godine.
Bavarski krvosljednik u ispravnom stavu
Ivica Drmić
Kinološka udruga LIVNO
Spektakularna
izložba pasa
I
zuzetan ambijent, predivni tereni, veliki ringovi, sve je to 21. travnja 2012. stvaralo posebno ozračje i dizalo pobjednički adrenalin
izlagača na petoj Nacionalnoj izložbi pasa svih rasa u Livnu. Kiša
nije zaustavila vjernu livanjsku publiku da dođe na priredbu koju je
organizirala Kinološka udruga „Livno“. Prijavljenih 209 pasa, ocjenjivali su kinološki sudci Stjepan fra Petar Krasić, Bogoljub Novaković,
Dragan Stojanović i Stipe Bulić. Delegat KSHB bio je Mirko Čolak.
Rezultati po kategorijama: MLADI VODIČ: 1. tornjak (Tomislav Vrdoljak), 2. poenter (Marija Sabljić), 3. jazavčar oštrodlaki (Ana Martinac); NAJLJEPŠE ŠTENE: 1. SAO (Ivan Jukić), 2. šarplaninac (Mladen
Baštić), 3. šarplaninac (Mladen Šantić); NAJLJEPŠI NAJMLAĐI PAS:
1. shih tzu (Monika Blaž), 2. doberman (Mednis Sturn), 3. rottweiler
(Alija Ćosić); NAJLJEPŠI VETERAN: 1. šarplaninac (M. Perković Širan),
2. tornjak (Fahrudin Delalić), 3. nije bilo; NAJLJEPŠI PAR: 1. jazavčari
oštrodlaki (Ana Martinac), 2. bulmastifi (Jure Bosančić), 3. šarplaninci (Luka Barać); NAJLJEPŠA GRUPA: 1. njemački lovni terijer (Nedica
Bošnjak), 2. bulmastifi (Jure Bosančić), 3. nije bilo; I. FCI skupina: 1.
njemački ovčar (Igor Krstulović), 2. belgijski ovčar (Alexandar Atlagić), 3. nije bilo; II. FCI skupina: 1. doberman (Mateja Steinberger), 2.
kavkaski ovčar (Ivan Sabljo), 3. rottweiler (Alija Ćosić); III. FCI skupina: 1. jorkšir terijer (Marija Tsaneva), 2. njemački lovni terijer (Nedica
Bošnjak), 3. američki statforski terijer (Ivica Grgić); IV. FCI skupina: 1.
jazavčar oštrodlaki (Ana Martinac); V. FCI skupina: 1. samojed (Željko Snjegota); VI. FCI skupina: 1. istarski kratkodlaki gonič (Vladimir
Kovačević), 2. srpski trobojni gonič (Ante Boras), 3. posavski gonič
(Ivo Zane); VII. FCI skupina: 1. njemački kratkodlaki ptičar (Vladimir
Kovačević), 2. poenter (Marijan Sabljić), 3. epanjel breton (Ensar Međedović); VIII. FCI skupina: 1. zlatni retriver (Arnela Ganibegović), 2.
labrador (Borislav Moravac); IX. FCI skupina: 1. shih tzu (Monika Blaž),
2. maltezer (Borislav Moravac); X. FCI skupina: nismo imali; NAJLJEPŠI MLADI PAS / JUNIOR BIS: 1. samojed (Željko Snjegota), 2. rottweiler (Alija Ćosić), 3. njemački lovni terijer (Nedica Bošnjak); NAJLJEPŠI
PAS IZLOŽBE / BIS: 1. samojed (Željko Snjegota), 2. doberman (Mateja Steinberger), 3. njemački ovčar (Igor Krstulović).
Luka Barać
www.lovackisavez-hb.ba
43
KINOLOGIJA
D
ana 22. travnja 2012. održana je kinološka priredba
IPO D. S. u gateru Čuklić
kod Livna, pod pokroviteljstvom
Kinološkog saveza Herceg-Bosne a u organizaciji Kinološke
udruge „Cincar“ Livno, Lovačke
udruge „Livanjsko polje“ Lištani i
grupe lovaca sekcije Orguz.
Razlog da se održi jedna
ovakva priredba je zanimanje
lovaca za lovnom kinologijom u
cilju polaganja ispita za pse goniče i izrada B rodovnika za pse
koji nemaju rodovnike.
Po nepovoljnom vremenu – povremeno je padala i
kiša – smotri i ocjeni eksterijera pristupilo je 14 pasa koji su
pozitivno ocijenjeni. Ispitu u
radu na divlju svinju, IPO D. S.,
pristupilo je 14 pasa, od kojih
je 9 položilo ispit, 5 nije, što je
ipak vrlo dobar rezultat.
Najbolji rezultat postigao je
IPO D. S. U GATERU ČUKLIĆ KOD LIVNA
Ubuduće, možda svake godine
posavski gonič Ben (vlasnik Milan
Protrka iz Vira, Posušje), drugi je
bio posavski gonič Ceca (vlasnik
Irfan Džebo iz Livna), a treći istarski kratkodlaki gonič Drim (vlasnik
Branko Koštro iz Vira, Posušje).
Kinološku manifestaciju IPO
D. S. sudili su kinološki suci Mirko
Čolak i Vinko Biletić, a voditelj
smotre i ispita bio je Ivo Krezo.
Dobra posjećenost i veliko
zanimanje lovaca razlog su da
bi se ovakve priredbe, na ovim
prostorima, trebale održavati
svake godine, a KU „Cincar“ Livno treba služiti kao servis i organizator kinoloških događanja.
Najbolji psi na IPO-u
Kinološka udruga PRIJATELJI, Čitluk
CACT D. S. BiH 2012.
D
ana 22. travnja 2012., u
gateru sv. Huberta u D.
M. Ograđeniku (Čitluk),
upriličena je državna utakmica
pasa goniča u radu na divlju
svinju. Utakmicu je organizirala
KU „Prijatelji“ iz Čitluka. Kako je,
osim iz BiH, bilo i natjecatelja iz
Republike Hrvatske, utakmica je
imala i međunarodne naznake.
Nakon uvodnih riječi kinoloških sudaca Mirana Radišića,
Marijana Čilića i delegata Jože
Lasića, te predsjednika KU „Prijatelji“ Tomislava Odaka, natjecanje je počelo. Od prijavljenih 28
pasa, CACT-u D. S. BiH 2012. pristupila su 24, od kojih je 9 pasa
položilo ispit.
CACT D. S. BiH 2012. osvojio je pas AGA-BEN PG (vlasnik
Mate Balić iz Šestanovca). RCACT BiH 2012. osvojio je pas
BOBI TG (vlasnik Josip Vukoja iz
Mostara). Trećeplasirani pas bio
je BRNJO IGK (vlasnik Milenko
Drežnjak iz Mostara), a najbolje plasirani kratkonogi gonič
je pas BOKI BJ (vlasnik Tomislav
Dodig iz Gradnića).
Da posjetiteljima, a bilo ih je
44
više stotina, bude još zanimljivije, organizator se potrudio i
organizirao tombolu u kojoj je
nagrada bila divlji vepar (živ i
težak pedesetak kilograma), što
je izazvalo veliko zadovoljstvo
nazočnih. Pobjednicima su ta-
Ivo Krezo
kođer uručeni vrijedni pehari
te nagrade u vidu pseće hrane.
Pokrovitelji ove kinološke priredbe, osim KU „Prijatelji“ Čitluk,
bili su i Općinsko vijeće Općine
Čitluk, vlasnik gatera i konobe
sv. Huberta Mario Dugandžić,
poljoljekarna AGROODAK iz
Potpolja i Miran Radišić, kinološki sudac sa svojom donacijom
udruzi. Koliko je ova kinološka
priredba odrađena perfektno,
govore pohvale i posjetitelja i
natjecatelja, a i dopredsjednik
KSHB, Mirko Čolak, koji je taj
dan sudio u Livnu, nije mogao
izdržati da ne dođe i ne čestita
organizatorima i natjecateljima.
Ovim putem još jednom zahvaljujemo
natjecateljima,
posjetiteljima, pokroviteljima i
organizatorima na ovom veličanstvenom događaju, s porukom da ovakvih manifestacija
bude još više, a sumnjamo da
bolje može biti. Luka Odak
Pobjednici CACT-a u D. M. Ograđeniku
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
KINOLOGIJA
KOLO – TOMISLAVGRAD:
USPJEŠNO UZGAJALIŠTE IVANA TADIĆA
Državno prvenstvo tornjaka, 19. svibnja 2012.
Pune police “psećih”
pokala i medalja
N
a Državnom prvenstvu
tornjaka, 19. svibnja
2012. u Tomislavgradu,
gdje su sudili priznati kinološki
suci fra Petar Krasić iz Masne
Luke i Zdravko Pranjić iz Tomislavgrad, s pet pasa tornjaka sudjelovao je i Ivan Tadić-Petljanija iz Kola pokraj Tomislavgrada, i
dobio izvrsne ocjene. Postalo je
već uobičajeno da Petljanija, sa
svojim psima, redovito osvaja
nagrade. Ovoga puta odnio je
tri nagrade u pokalima i psećoj
hrani s dva prva mjesta, jedno drugo i jedno treće mjesto
osvojio je pas iz njegova uzgoja
a u vlasništvu Vahida Karahasana iz Goražda. Jedno od prvih
mjesta u kategoriji „Dijete i pas“
osvojio je Ivanov sin Ilija, koji je
podijelio prvo mjesto s djevojčicom Matildom Raič iz Posušja.
Do sada su njegovi psi izlagani u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, počevši od Tomislavgrada,
Posušja, Širokoga Brijega, Čitluka, Livna, Rame, Viteza, Prijedora,
Bosanske Gradiške pa sve do Banjaluke, Splita i Zagreba. Na pedesetak izložbi, osvojio je šezdesetak odličja – pokala i medalja.
Vrijedno je istaknuti „Šampionat
tornjaka“ Tomislavgrad 2008.,
„CAC“ Livno 2008. s istaknutim
rezultatima, „CAC“ i „Specijalka
tornjaka“ Bosanska Gradiška
2008., „Specijalka tornjaka“ Rama
2010. i 2011. godine.
Zanimanje i ljubav za pse
Ivan ima još od dječačke dobi,
što se od 1995. pretvorilo u
profesionalni rad u vlastitom
uzgajalištu. Posvetio se uzgajanju autohtone pasmine tornjaka i istarskih kratkodlakih
goniča. Trenutačno uzgaja jedanaest pasa: pet tornjaka, jednoga istarskoga kratkodlakog
goniča, jednu ženku engleskoga setera, par trobojaca i dvije
ženke posavca. Psi su smješteni
www.lovackisavez-hb.ba
u sedam boksova, koji se nalaze izvan naseljenog mjesta. U
travnju 2012. oštenila mu se
ženka engleskoga setera, a sredinom lipnja očekuje dva legla
tornjaka.
Bavi se lovom, i to mu je najdraži hobi, što je, opet, povezano sa zajedničkim druženjem i
susretima lovaca. Ovisno o lovnoj sezoni, redovito sudjeluje
u lovu na prepelicu, jarebicu,
šljuku, patku, te na zeca, lisicu,
divlju svinju i srnjaka. U prosincu 2010. ustrijelio je vepra od
162 kg, koji je imao zavidan trofej kljova.
Ivan je dugogodišnji član Lovačkog društva „Vran“ iz Tomislavgrada, a od 2007. do 2012.
Ivan Tadić sa svojim sinom Ilijom, i s peharima
bio je dopredsjednik u Kinološkom klubu „Tornjak“ Rama. Redovito sudjeluje u organizaciji
Kinološko društvo ČAPLJINA
IPO u Stanojevićima
P
oslije dužeg vremena, 29. travnja ove godine, u organizaciji
Kinološkog društva „Čapljina“, u prelijepom ambijentu gatera Stanojevići, vlasništvo Osmana Klarića, održan je IPO za
kinoloških i lovačkih priredbi.
Fra Mate Tadić
lovačke pse na zeca. Na ocjenjivanje je priveden 21 pas, a
18 ih je položilo ispit. Sudili su
Marijan Čilić i Miran Radišić.
Zanimljivo je istaknuti da su
svi psi koji su dovedeni na ovaj
ispit, bili iz susjednih lovačkih
društava.
Jure Musulin
45
EKOLOGIJA
OTPAD I SMEĆE U LOVIŠTIMA
Dan planeta Zemlje i
Dan zaštite okoliša
Je li dovoljno samo jedan ili dva dana u
godini posvetiti dobrobiti Zemlje? Odgovor je, svakako, ne. Ova dva dana trebala bi
postati životnom filozofijom, životnim stilom. Jer, svako drugo ponašanje rezanje je
grane na kojoj sjedimo, odnosno planet
Zemlju vodi u propast.
Dan zaštite okoliša obilježava
se 40 godina. Dan je to kad je u
Stockholmu (Švedska) održana
UN-ova konferencija posvećena okolišu. Na njoj je prihvaćen
UN-ov program zaštite okoliša
– UNEP (United Nations Environment Protection). Ova manifestacija je u proteklim godinama postala jedan od najjačih
mehanizama kojim UN nastoji
podići svijest ljudi da je zaštita
okoliša jedno od ključnih pitanja današnjice.
Smeća i drugog otpada
mnogo je i u viteškim lovištima.
Suočeni s nestašicom novca, ali
i s nekvalitetnim rješenjem zbrinjavanja otpada, ljudi počinju
formirati divlje deponije smeća
na području čitave općine. Ne-
Deponij smeća u lovištu
D
va nadnevka obilježila
su, u ekološkom smislu,
protekli dio godine: 22.
travnja, Dan planeta Zemlje, i 5.
lipnja, Dan zaštite okoliša.
I premda većina „zelenih“
lovce doživljava žestokim protivnicima, držimo da lovci daju
golem doprinos očuvanju prirode. Ova tema, u lovačkom listu,
dokaz je u prilog tome, i pokušaj da se kod lovačke populacije
svijest o nužnosti zaštite okoliša
podigne na još višu razinu.
Dan planeta Zemlje obilježava se 42 godine. Sjećanje je
to na dan kad je oko 20 milijuna Amerikanaca izašlo na ulice,
prosvjedujući protiv masovnog
uništenja okoliša i raspoloživih
resursa. Danas, zahvaljujući glo-
46
balizaciji, obilježava se u više od
175 zemalja svijeta. Ideja je jačati
svijest i poštovanje ljudi prema
prirodi i okolišu. Zemlja je ugrožena, jer je loše tretirana od strane svojih stanovnika. Zagađeni
su tlo, voda i zrak. Postali smo
potrošačko društvo, pretjerano
koristimo resurse koji nam nisu
nužni, stvaramo previše otpada
i time zagađujemo naš planet.
Primjerice, plastična ili staklena
boca, odbačena u prirodi, nestat
će tek nakon nekoliko stotina
do nekoliko tisuća godina. Naši
političari i državnici na taj dan
izlaze na akciju čišćenja okoliša.
No i to često rade u cilju vlastite
promidžbe, umjesto da donesu
zakone i uredbe kojim bi se spriječilo daljnje uništenje.
nad Rajković, predsjednik LJ „Liskovina“, nedavno nam je rekao
da je našao novi deponij smeća
na području Lupnice. Zaključujući da je bilo gotovo nemoguće doći na tu lokaciju, u šali
je rekao da je to smeće moglo
biti izbačeno samo iz zrakoplova. Pri formiranju ovakvih
odlagališta ne vodi se računa o
tome da se ona nalaze u zahvatu vodotoka, da mogu postati
potencijalni izvor zaraze, te da
narušavaju sliku okoliša. Kanalizacije se uvode u vodotokove
bez ikakvih (ili u najboljem slučaju bez odgovarajućih) prečistača. Vodotoci su puni plastičnih boca i vrećica. Najbolja slika
naših vodotoka je ona nakon
poplava, kad se voda povuče.
Tada smeće ostane iznad vode
do razine koju je voda dosegnula tijekom poplave. Zakon
o lovstvu, u članku 28., izričito
zabranjuje „odlaganje otpada,
smeća ili nečistih tvari u prostoru lovišta“. U istom članku
korisnik lovišta se obvezuje da
ukloni otpad i smeće iz lovišta,
a naknadu može potraživati od
pravne ili fizičke osobe koja je
otpad ili smeće deponirala. Za
oba prekršaja propisane su i
novčane kazne za pojedince u
iznosu od 500 do 1000 KM. Navedene pojave su u suprotnosti
i sa Zakonom o zaštiti okoliša,
Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o zaštiti zraka, te Zakonom o zaštiti voda.
Danas, kad je ekonomska i
financijska kriza pogodila gotovo sve zemlje svijeta, problemi
zaštite i očuvanja okoliša su na
margini. Ne posvećuje im se
dovoljno pozornosti. Obični
mali čovjek treba preuzeti stvar
u svoje ruke, kako bi se spriječilo masovno uništenje prirode i
okoliša. Što bi čitavo društvo,
pa i svi građani u širem smislu,
trebali činiti? Općenito smanjiti
potrošnju energije, fosilnih goriva, emisiju štetnih plinova, više
koristiti obnovljive izvore energije, primjenjivati moderne tehnologije, prilagoditi industrijska
postrojenja i zakonske propise
europskim standardima… Kupnju bi trebalo ograničiti na nužne proizvode, kako bi se stvaralo što manje otpada. Otpad
bi trebalo razdvajati i propisno
odlagati i/ili reciklirati.
Je li dovoljno samo jedan ili
dva dana u godini posvetiti dobrobiti Zemlje? Odgovor je, svakako, ne. Ova dva dana trebala
bi postati životnom filozofijom,
da se tako ponašamo do kraja
života. Jer svako drugo ponašanje rezanje je grane na kojoj sjedimo, odnosno planet Zemlju
vodi u propast. Na kraju bismo
svima, a posebice lovcima, preporučili da pročitaju, i razmisle
o njemu, pismo indijanskog
poglavice Seattlea iz 1954. godine, koje je uputio američkom
predsjedniku kao odgovor na
ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.
Ivica Drmić
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
OČAJNICA (MACINA TRAVA, MARULJA, SMRDUŠA, GORČIKA…)
Nemjerljiva snaga
poljskoga cvijeća
V
eć smo, vjerojatno zbog agresivnoga
životnog ritma, pomalo zaboravili bajne slike našega djetinjstva, kada smo
po rascvjetanim ledinama uživali u šetnji,
igri, roditeljskim nježnostima, ili pak čuvanju janjaca, vraćanju koka i pilića... Te nostalgične sličice nisu puki proizvod mašte, niti
isključivi sadržaj bajki i sladunjavih priča za
uspavljivanje dječice, one su naša stvarnost,
nužda i istinska potreba, samo kada bismo
htjeli (mogli) svojoj plemenitoj duši i izmorenomu tijelu malo više pažnje posvetiti!
Legende i bajke na mnogim su mjestima kazivale o čudotvornom ozdravljenju
djevojaka (vila), čobana, junaka (hajduka),
zalutalih ratnika i planinara. Puna je svjetska literatura takvih bajkovitih sadržaja, a
mi onako oholo, civilizacijski hladno i surovo, na jedno nam uho ušlo... Pa, neka nam
bude! Neka ta neizmjerna bogatstva mirisa,
boja, oblika, ljekovitih svojstava i uspomena
neopaženo leže po rosnim i kosnim ledinama, a mi ćemo „colu“, razne aspirinčiće i
miris nafte na pijedestal svoga života! Nema
www.lovackisavez-hb.ba
čovjekova osjetila koje se ne može nasititi i
nauživati u tom koloritu!
Međutim, ponekada trapajući po prostranstvima prirode nagazimo i poneku biljčicu koja, braneći se od naše cipele, ispušta
i neugodan miris, ali to još ne znači kako ta
biljka nije korisna. Dapače!
OČAJNICA
(Marrubium vulgare L.- Labiatae)
Neka mi oproste svi oni umni i napredni
ljudi koji, pišući i kazujući o očajnici tvrde da
ta biljka ima ugodan miris; moje je osjetilo
mirisa za ovu travu definitivno ustvrdilo da
ima neugodan miris, što potvrđuje onu istinu da o ukusima ne treba tratiti vrijeme. Dakle, vrlo je intenzivnog mirisa, ničemu slično
i ne treba vid za njezino raspoznavanje. U
narodu je još nazivaju: macina trava, bijeli
totrljan, marulja, smrduša, gorčika..., što znači da je još nekima smrdjela, a samo njezino
ime očajnica, upućuje na očajan miris, ili
pak da su ljudi iz svoga očaja (teške bolesti)
morali tražiti u njoj spas.
Ako je točan samo djelić
onoga o očajnici kao o lijeku, onda bismo trebali
posve promijeniti odnos
prema njoj – prestati je uništavati na svakom koraku i
prihvatiti je kao korisnu ljekovitu i ukrasnu biljku.
Očajnica je višegodišnja biljka, trajnica
koja raste po siromašnim i osvijetljenim zemljištima, uz putove, stambene zgrade, uz
potoke i livade. Iz korijena izrasta po nekoliko stabljika i do pola metra visine, koje su
šuplje i obrasle sitnim dlačicama. Listovi su
slični koprivi i parno su raspoređeni uz stabljiku, po licu grubi, izreckani, a na naličju
gotovo bijeli. U gornjem dijelu listova, uz
samu stabljiku formiraju se cvasti s bijelim
cvjetićima, koji se skupa s tim lišćem i beru,
suše u hladu i pripremaju za lijek. Te se grančice beru od polovice svibnja do kolovoza.
Kemijski sastav biljke vrlo je bogat: gorke
tvari (marubin), smola, eterična ulja, tanin,
sluz, vosak, holin, saponin, galna kiselina,
kalijev nitrat, željezo...
Istinski sam se iznenadio kada sam, prebirući literaturu, vidio u koliko se bolesti i
tegoba rabi ova biljka, koju u mome kraju
nemilosrdno preziru, uništavaju i svakakvim
pogrdnim imenima nazivaju. Biljari je preporučuju posebice kod žutice, onda kao
holagog i kod otekline jetara. Biljka je bila
poznata kao izuzetan lijek kod starih Egipćana i Rimljana. Osim jetara, očajnica je nezamjenjiv(!) lijek kod oboljenja pluća: suhi
kašalj, hripavac, bronhitis, starački i pušački
kašalj, teško udisanje... Čaj očajnice služi kao
tonik, antiseptik, diuretik, pa se onda preporuča kod insuficijencije jetara, žutice, astme,
anemije, tuberkuloze, reumatizma, aritmije… Očajnicu je potrebito koristiti prije svega kao čaj: Jedaću žlicu suhe trave preliti s
dva decilitra ključale vode i nakon desetak
minuta popiti. Tako tri puta na dan prije
jela. Suha tvar se može rastvoriti u kvalitetnome bijelom vinu. Nakon petnaest dana
procijediti i po jednu žlicu piti tri puta na
dan s malo tople vode. Taj lijek pomaže za
odstranjivanje viška sluzi iz pluća i iskašljavanje. Isti pisac kazuje o očajnici da pomaže
kod menstrucijskih tegoba i drugih ženskih
bolesti, te da vrlo djelotvorno otvara želju
za hranom (apetit) i uništava crijevne gliste.
Ako je samo djelić izrečenoga o očajnici
istinit, onda joj se mora posvetiti više pažnje
i uvesti je u svoj vrt kao korisnu ljekovitu i
ukrasnu biljku, a nipošto je uništavati na
svakom koraku.
Blago Lasić
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Prepelice s tjesteninom
Fra Franjo Mabić
N
aslov je izazovan, ali koliko je istinit, onoliko se i ponavlja. Naime, za ovo jelo jednako trebamo napraviti umak koji slobodno možemo nazvati i gulaš, a onda dodati željenu tjesteninu
i parmezan, odnosno domaći, ovčji, ribani sir.
Prepelice očistimo – operušamo ili ako su mlade onda se same
Prepelice se očiste, operu i posuše
48
zgule, operemo ih i posušimo.
Na vrelo ulje i maslac stavimo
koji češanj češnjaka i kapulu
sitno rezanu. Kada se to upirja
stavljamo prepelice da se koju
minutu prevrnu i onda stavljamo čašu bijeloga vina. Kada
vino ishlapi, onda idemo dodavati povrće, začine, rajčicu, sol i
papar koliko treba. Na laganoj
vatri se sve ovo pirja skoro i do
sat vremena. Kada dobije gustu
masu kao klasični umak ili onaj
željeni gulaš, počinjemo spremati tjesteninu.
Na koncu se može poslužiti
odvojeno da svatko sebi stavlja
umak radi sitnih kostiju prepelice, ali ako je društvo odraslo, onda je jasno svima da se
jede sporije i praktično uživa u
ovom, lijepom i velikom Božjem daru koji nam nije često na
stolu.
Što više povrća uvijek je bolji i gušći umak
Sljedeći je korak pirjanje češnjaka i kapule na vrelom ulju i maslacu
Dolazi rajčica, sos i svi ostali začini
Potom se stavljaju pirjati prepelice
Prepelice skinute s kostiju i miksane sada mogu i u svaki umak
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
ZABAVNI KUTAK
pernata
divljač,
rasprostranjena
gotovo
u cijeloj
europi, na
slici
bakina
baka
lavabo
efektna
šahovska
pobjeda
bestidnik
američki
napad,
skladatelj
nasrt (mn.)
rathaus
šibenik
ljubljana
mjesto kod splitski pje- južnoamerudog
vač goran ričke papige
Autor:
mariofil
soldo
preša
umberto
eco
glas goluba
japanski
fizičar, leo
kuhanje
činiti
umornim
rimski 7
grad u italiji
starogrčko
glazbalo
aldehid
octene
kiseline
hrvoje
turković
“upravno
vijeće”
indijanska
kultura (peru)
ždrijebe arapskog konja
skrivati
suzvučje
ženski ...
ili
skupocjeni ...
staviti
kolce
vrsta
nečistog
dijamanta
hernija
grad i luka
na jugu
burme
kisik
slovenska
šahistica
grosar
patka
dragi
kamen
dvojina
indij
zlato
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
(NE)DOPUŠTENO
Mariofil Soldo
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom.


 
 
www.lovackisavez-hb.ba
ARAM, ATA, GORAN,
HARARE, HSP, IL, ILEGALA, KRAMAR, LIRIKA,
LOC, OCA, OGAR, OJ,
OPTACIJA, OVOLIKO,
PANAMA, POKROV,
PUSTOLOV, RATA, REKA,
STALAK, STATOR, TAMALA, UPRAVA, VAGE,
VARALAC
Nevjesta se u „tajicama“ odvezla u grad, a stari lovac ispred kuće
šeće u „dugom vešu“. Supruga ga prekori:
- Vraže stari, ulazi u kuću, kako te nije stid da te susjedi vide u
„dugom vešu“?
- Što će me biti stid, ta je li nevista u ovakvim gaćama otišla u
grad! – uzvrati stari lovački vuk.
SLADOKUSAC
Lovac sladokusac reče okupljenoj družini:
- Ne ide mi nešto ova ljubav na daljinu, morat ću hladnjak premjestiti u sobu!
MUŠKARCI I PIVO
Dva prijatelja lovca gledaju televizijski prijenos nogometne utakmice i piju pivo, a ljutite supruge zbijaju šalje na njihov račun:
- Kakva je razlika između muškarca i boce piva? – upita jedna.
- I kod muškarca i kod boce piva iznad grla nema ništa – „zaključi“ druga.
BOLJE SUTRA
Skupina lovaca srela starog Roma i upitaše ga:
- Kad će konačno biti bolje?
- Pa bolje je bilo – pojasnio im je.
NA PRVI POGLED
Mladi lovac uđe u prodavaonicu lovačke opreme, primijeti mladu, zgodnu prodavačicu te joj se obrati:
- Je li ovo ljubav na prvi pogled, ili ću morati ući još jedanput?!
49
IN MEMORIAM
MATE ORLOVIĆ-GAĆO
(1937. – 2012.)
SLAVKO JOZIĆ-SLAVIŠA
(1967. – 2012.)
JOSIP BRALO
(1930. – 2012.)
ANTE TOPIĆ-REGAN
(1926. – 2012.)
ANĐELKO BAJIĆ
(1932. – 2012.)
Početkom svibnja završio je životni i lovački put našega dragog prijatelja i kolege Mate Orlovića-Gaće. Pamtit
ćemo ga kao izuzetno dobra i plemenita čovjeka, domoljuba velikog srca
i dobre duše. Hvala mu za sva dobra
djela. Počivao u miru Božjem.
Nakon kraće bolesti, napustio
nas je naš kolega i prijatelj Slaviša.
Bilo je ugodno družiti se s njim, i po
tome ćemo ga se posebno sjećati.
Dragi Slavko, bit ćeš s nama u našim
lovovima, druženjima, pričama, mislima. Počivaj u miru Božjem!
LU „Zavelim“, Roško Polje
LD „Vepar“, Prozor-Rama
Nakon kratke bolesti, 9. lipnja
2012. zauvijek nas je napustio naš Josip, član LJ Liskovina. Bio je častan i vrijedan čovjek, uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov i druženja, počasni
član udruge. S velikom ljubavlju išao
je u lov kad je većina lovaca njegove
dobi već „okačila pušku o klin“. Imao je
svoje posebne kriterije i tko ih je zadovoljio, mogao je s njim. Njegovi proizvodi od metala ugrađeni na brojnim
objektima ove lovačke udruge vječno
će podsjećati na njega. Hvala mu i
neka počiva u miru Božjem.
S tugom u srcu, 7. travnja 2012.
oprostili smo se od dragog nam prijatelja, kolege i jednoga od najstarijih
lovaca uskopaljske doline. Sve do svoje smrti predano je radio za dobrobit
svoje sekcije Pajić Polje, i od njega se
moglo mnogo naučiti. Dragi Ante,
Tvoj lik zauvijek će ostati u našim srcima. Neka ti je laka uskopaljska zemlja.
Počivaj u miru Božjem.
Pun života i energije, do posljednjeg se dana ni po čemu nije mogao
svrstati u stariju generaciju. Dobar
domaćin, čovjek od riječi, discipliniran i ozbiljan, ulijevao je povjerenje
i sigurnost. Dvojici sinova prenio
je ljubav prema lovu i prirodi i tako
produžio tradiciju da se iz ovoga poštenog doma još desetljećima kreće
u lov, poštuje priroda i divljač. Neka
mu je pokoj duši i vječna slava.
LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf
OBLJETNICA
LO „Vitez“, Vitez
MILENKO KRIŽANAC BAMBO
(1977. – 2012.)
Tužna vijest pogodila je sve
članove LD „Vepar“ i sve one koji su
poznavali našega Milenka. Toga travanjskog dana iznenada se ugasio život našega Bambe. Njegovom smrću
ostala je velika praznina u njegovoj
obitelji i među nama lovcima, jer
smo izgubili uzornog lovca i ljubitelja prirode, te nadasve društvenog,
vrijednog i poštenog čovjeka. S dužnim mu poštovanjem možemo reći:
Hvala Ti i nikada te nećemo zaboraviti. Počivaj u miru Božjem.
MARKO GRLE
(1947. – 2012.)
Nakon duge i teške bolesti, zauvijek je prekinut životni i lovački put
našega cijenjenog kolege, lovca i
prijatelja Marka Grle. Bio je častan
lovac i ljubitelj prirode. Ostat će zauvijek u sjećanju svih naših članova,
posebice njegove sekcije Ljuti Dolac.
Počivao u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Vepar“, Prozor-Rama
BRANKO KRALJEVIĆ
(1937. – 2012.)
LJUBO LEVENTIĆ
(1957. – 2012.)
Bio je uzoran član svoje sekcije
Drinovci, častan čovjek i prijatelj. Uspomena na njegov lik ostat će vječno u
nama. Hvala mu za sve i neka počiva
u miru Božjem.
MIRKO RADELJIĆ
(1936. – 2012.)
Dana 19. lipnja 2012. prestalo je
kucati plemenito srce Mirka Radeljića, počasnog i po stažu najstarijeg
člana Društva, dobitnika najvišeg lovačkog odličja. Bio je uistinu veličina,
čovjek od ugleda i povjerenja. Više
je doprinosio vlastitim ulaganjem,
nego riječima i obećanjima. Teška
ga je bolest otrgla iz naših redova,
ali njegov lik ostat će vječno u našim sjećanjima. Velika ti hvala, dragi
Mirko, u ime svih članova Društva.
Počivaj u miru Božjem.
U 33. godini života, iznenada
nas je napustio naš prijatelj Tomislav,
od milja zvani – Ljudina. Uistinu je
bio prava ljudina, uvijek rado viđen
u svakoj lovačkoj družini. U nekoliko
godina lovačkog života, pokazujući
plemenitost u lovu, osvojio je srca
mnogih prijatelja prirode i druženja.
Čuvat ćemo uspomene na dane koje
je proveo s nama. Dragi Ljudina, živi
vječno u „vječnim lovištima“, neka ti
Bog podari dobrotu kojom si zračio
među nama. Počivaj u miru Božjem.
LD „Radovanj“, Posušje
LD „Sokol“, Nova Bila
Oprostili smo se od svoga prijatelja, počasnog člana Udruge i člana
sekcije Sovići-Gorica, i jednoga od
osnivača Udruge. Zahvalni smo mu za
sve što je učinio i ostat će nam u trajnoj
uspomeni. Počivao u miru Božjem.
HLU „Malič“, Grude
HLD „Vepar“, Fojnica
Godine prolaze, a sjećanja na
našega dragog Miću ne nestaju. U
našem mjestu nema čovjeka koji
ga nije cijenio kao velikog pravnog
stručnjaka. A on se dokazao radeći
kao sudac u Grudama, Konjicu, Mostaru, Livnu i Tomislavgradu. Teško je
nabrojiti sve vrline koje je imao, a još
je teže prihvatiti istinu da više nije s
nama. Gotovo je bilo nezamislivo da
sunce zađe a da naš Mićo nije bio u
prirodi nekoliko sati. Ponosni smo na
tebe, dragi Mićo, i tvoj dragi lik trajno
ćemo čuvati u uspomenama. Počivao u miru Božjem.
IVAN SERDARUŠIĆ-TOZINA
(1926. – 2012.)
MIJO KOSIĆ-MIŠO
(1946. – 2012.)
BRANKO RAJIĆ
(1952. – 2012.)
MILAN KOLAK-MIĆO
(1956. – 2009.)
LU „Zavelim“, Roško Polje
LD „Mosor“, Široki Brijeg
Nakon duže bolesti, u 60. godini
života redove našega Društva napustio je kolega lovac i prijatelj Branko
Rajić. Uz njega nas vežu uspomene
na zajednička druženja, i one će i dalje živjeti u našim srcima. Hvala Ti za
sve što si učinio za Društvo. Počivaj u
miru Božjem.
50
TOMISLAV DRAGOJA
LJUDINA (1979. – 2012.)
Nakon kraće bolesti, redove našega Društva i lovne sekcije Trn-Čerigaj napustio je naš kolega i prijatelj
Branko. Za sve što si dao, dragi Branko, velika ti hvala. Neka Bog tvojoj
duši udijeli vječni mir u Nebu.
HLU „Malič“, Grude
MARIJAN VULIĆ
(1931. – 2012.)
LD „Risovac“, Bosansko Grahovo
S nevjericom i tugom primili
smo vijest o iznenadnoj smrti našega
kolege i prijatelja Mije (Miše) Kosića
iz Boka. Kao izvrstan nastavnik matematike i fizike, radio je od 1968. do
2011., kad je otišao u mirovinu. Bio
je otvoren, druželjubiv, suosjećajan i
veseo. Kad god bi lovci sjeli na kakvu
zabavu, iz njegova bi grla potekla
pjesma. Dragi Mijo, zadržat ćemo u
sjećanju tvoje veselje i vedrinu, tvoju
ljubav za sport i prirodu, i ruku koju si
bio spreman pružiti svakom čovjeku.
Neka ti je vječna slava i hvala.
LU „Sava“, Orašje
Dana 6. lipnja 2012. preminuo je
jedan od najstarijih lovaca iz Roškog
Polja, naš Tozina.
S tugom smo se oprostili od
kolege i prijatelja, uzornog lovac i
istinskog ljubitelja prirode, posebice
svoje Grabovice i Zavelima. Dragi
Ivane, rado ćemo se sjećati Tebe i
Tvojega lovačkog šešira, i još ćemo
Te dugo, dugo spominjati pri našim
druženjima. Počivao u miru Božjem.
LU „Zavelim“, Roško Polje
MILE BEVANDA
(1973. – 2011.)
Ni nakon godinu dana od Tvoga
iznenadnog odlaska nema spokoja,
nema mira ni zaborava, jer se tuga
ugnijezdila u svakoj stopi kamo si koračao! Ponosni smo što smo Te imali
i što u znak zahvalnosti posjećujemo
Tvoju stalno okićenu humku, na kojoj blagoslovljena voštanica svojim
zlatnim sjajem miluje našu nadu,
šapće riječi hvale i utjehe, i svakodnevno brišemo sile zaborava na Tvoj
svijetli lovački i ljudski lik!
Tvoje kolege, lovci iz Blata!
LD „Mosor“, Široki Brijeg
Broj 83, svibanj - lipanj 2012.
Istinski terenac Dacia Duster 4x4
Već od 23.999 KM
5
GODINA
GARANCIJE
ILI 100.000 km
www.dacia.ba Dacia. Pouzdana, bez obzira na sve.
GUMA M d.o.o. Bišće Polje bb, 88100 MOSTAR, Tel. 036 352 915, Fax. 036 352 911, e-mail: [email protected]
Zadržavamo pravo tiskarskih i drugih pogrešaka, te izmjene cijena. Modeli na slici se ne odnose na navedene cijene. U cijenu je uračunat PDV.
Rijecˇi su djela!
LX-106
LX-101
LX-104
LX brzojavi
Hrvatske
pošte Mostar
LX-100
LX-103
LX-105
Brzojave je moguće poslati
iz svakog poštanskog
ureda HP Mostar kao i
predati pozivom na telefonski
broj 1202 iz fiksne telefonske
mreže HT Mostar.
LX-102
LX-108
LX-111
LX-109
LX-107
LX-110
LX-115
LX-113
LX-114
LX-112
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

SAMI KROJIMO VLASTITU SUDBINU

“sitna” nepažnja nije završila tragedijom, imali smo samo – sreću

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

Untitled - LovacTK.com

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

Otvorena i iscrpna rasprava o svim temama

Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

informativno i stručno glasilo lovačkog saveza herceg bosne i

hoop 79.indd - lovački savez herceg bosne

mjere zaštite i uzgoja divljači u zimskim uvjetima

informativno i stručno glasilo lovačkog saveza herceg bosne i

SAVEz DAJE LOVCIMA IDENTITET, I TO JE NAJVRJEDNIJE

Deseti Lukavački inostrani sajam turizma, lova i

informativno i stručno glasilo lovačkog saveza herceg bosne

mostar • listopad - prosinac 2014. • god. xvii. • br. 96