SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA
DIPLOMSKI RAD br. 1055
Financiranje projekata obnovljivih izvora
energije prikupljanjem vlasničkih udjela
Lovro Foretić
Zagreb, siječnja 2015.
Sadržaj
POPIS SLIKA ......................................................................................................... 4 POPIS TABLICA .................................................................................................... 6 POPIS KRATICA .................................................................................................... 7 UVOD ...................................................................................................................... 9 1. POVIJESNI RAZVOJ MODELA ....................................................................... 12 1.1 POVIJESNI RAZVOJ ZADRUGARSTVA............................................................... 12 1.1.1.OSNOVNI KONCEPTI ZADRUGA ................................................................... 16 1.2 POVIJESNI RAZVOJ GRUPNOG FINANCIRANJA .............................................. 16 2.
TRADICIONALNI
NAČINI
FINANCIRANJA
OBNOVLJIVIH
IZVORA
ENERGIJE ............................................................................................................ 19 2.1 POTICAJI ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE ................................................ 19 2.1.1. ZAJAMČENE (FEED-IN) TARIFE ................................................................... 19 2.1.2. ZELENI CERTIFIKATI U KOMBINACIJI S OBVEZNIM UDJELIMA ............... 20 2.1.3. OSTALE POTICAJNE MJERE ....................................................................... 21 2.2. FINANCIJSKE INSTITUCIJE U EUROPI .............................................................. 21 2.2.1. EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (EBOR) .................................. 22 2.2.2. EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA (EIB) .................................................. 22 2.2.3. EUROPSKI INVESTICIJSKI FOND (EIF) ....................................................... 23 2.2.4. PROJEKTNO ZANIMLJIVI FINANCIJSKI INSTRUMENTI EIB-a i EBOR-a ... 23 3. NOVI NAČINI FINANCIRANJA OBNOVLJIVIH IZVORA ................................ 26 3.1. POSLOVNI MODELI I ORGANIZACIJA ZADRUGARSTVA ................................ 26 3.1.1. VRSTE ZADRUGARSTVA .............................................................................. 27 3.1.2. ODNOSI S DIONIČARIMA/ČLANOVIMA U ZADRUGAMA ............................ 29 3.1.3. BARIJERE ZADRUGARSTVA ........................................................................ 30 3.1.4. MOGUĆNOSTI ENERGETSKOG ZADRUGARSTVA .................................... 31 3.2. POSLOVNI MODELI I ORGANIZACIJA GRUPNOG FINANCIRANJA ................ 32 1
3.2.1. VRSTE GRUPNOG FINANCIRANJA .............................................................. 32 3.3.
ZAJEDNIČKI
POSLOVNI
MODEL
ZA
GRUPNO
FINANCIRANJE
I
ZADRUGARSTVO ........................................................................................................ 34 3.3.1. MODEL FINANCIRANJA POMOĆU ZAJMA .................................................. 35 4.
KRATKI
PREGLED
NAJUSPJEŠNIJIH
SVJETSKIH
MODELA
FINANCIRANJA I RAZLOZI NJIHOVIH USPJEHA............................................. 36 4.1. ZADRUGARSTVO ................................................................................................. 36 4.1.1. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – BRZINA ISHOĐENJA DOZVOLA ..................... 36 4.1.3. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – TEHNIČKA I EKONOMSKA IZVEDIVOST I
ODRŽIVOST ............................................................................................................. 43 4.1.4. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – NAČINI FINANCIRANJA ................................... 49 4.1.5. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – SPAJANJE NA MREŽU TE PRODAJA
ELEKTRIČNE ENERGIJE ......................................................................................... 54 4.2. GRUPNO FINANCIRANJE .................................................................................... 59 4.2.1. Abundance Generation ................................................................................... 59 4.2.2. IndieGoGo ....................................................................................................... 59 4.2.3. Kickstarter ....................................................................................................... 60 5. SITUACIJA U HRVATSKOJ I PRIMJENJIVOST POJEDINIH MODELA........ 62 5.1. ENERGETSKE ZADRUGE U HRVATSKOJ ......................................................... 62 5.1.1. ENERGETSKA ZADRUGA OTOK KRK .......................................................... 62 5.1.2. ENERGETSKA ZADRUGA LUG ..................................................................... 63 5.1.3. ENERGETSKA ZADRUGA KAŠTELA ............................................................ 63 5.1.4. BRANITELJSKA ZADRUGA KAPELA ............................................................ 64 5.2 MODELI ENERGETSKIH ZADRUGA U HRVATSKOJ.......................................... 65 5.2.1 POTROŠAČKE ENERGETSKE ZADRUGE .................................................... 65 5.2.2. INVESTICIJSKE ZADRUGE ........................................................................... 66 5.2.3. INVESTICIJSKO PARTNERSKE ENERGETSKE ZADRUGE ........................ 67 5.3. HRVATSKI PROJEKT FINANCIRAN GRUPNIM FINANCIRANJEM ................... 68 5.3.1. ENERGETSKI NEOVISNA ŠKOLA OSTROG (IndieGoGo) ........................... 69 2
5.4. NIMBY PROBLEMATIKA U HRVATSKOJ ........................................................... 70 5.4.1. KOGENERACIJA NA BIOMASU U VELIKOJ GORICI ................................... 70 5.4.2 VJETRENA ELEKTRANA U FUŽINAMA ......................................................... 73 6. USPOREDBA TRADICIONALNOG MODELA FINANCIRANJA I MODELA
FINANCIRANJA SA ZADRUGAMA I GRUPNIM FINANCIRANJEM .................. 75 ZAKLJUČAK ........................................................................................................ 78 LITERATURA ....................................................................................................... 80 SAŽETAK ............................................................................................................. 85 SUMMARY............................................................................................................ 85 KLJUČNE RIJEČI................................................................................................. 85 3
POPIS SLIKA Slika 1 Top 10 kategorija financiranih grupnim financiranjem [33] .......................... 9 Slika 2 Očekivni rast grupno financiranih projekata u 2013. godini [34]................ 10 Slika 3 Energetske zadruge u Republici Njemačkoj [13]....................................... 11 Slika 4 Shore Porters Society logo [36]................................................................. 12 Slika 5 Rochdaleova načela [38] ........................................................................... 13 Slika 6 Dućan kojeg su otvorili pioniri Rochdale Society of Equitable Pioneers [38]
....................................................................................................................... 13 Slika 7 Robert Owenova vizija za New Harmony [40] ........................................... 14 Slika 8 Početna stranica platforme Abundance Generation.................................. 18 Slika 9. Primjer investicijskog energetskog zadrugarstva [4] ................................ 28 Slika 10. Potrošačke energetske zadruge [5]........................................................ 29 Slika 11. Not in my back yard ilustracija................................................................ 31 Slika 12. Hvidovre vjetroelektrana [9].................................................................... 38 Slika 13 Vents d'Houyet vjetrena elektrana [11] ................................................... 39 Slika 14. Škola s fotonaponskim ćelijama u Combraillesu [42] ............................. 40 Slika 15 Bioplinska elektrana zadruge Som Energia [44] ..................................... 44 Slika 16 Vjetroturbina u Weteringburgu [45] ......................................................... 46 Slika 17 New Mills hidroelektrana [47] .................................................................. 50 Slika 18 Hidroelektrana La Clusaz [49] ................................................................. 54 Slika 19 Solarne ćelije na krovovima kuća u gradu Schonau [51] ........................ 57 Slika 20. Početak solarizacije škole u K.Lukšiću................................................... 64 Slika 21. Potrošačka energetska zadruga [20]...................................................... 66 Slika 22. Investicijska energetska zadruga [20] .................................................... 67 Slika 23. Investicijsko partnerska energetska zadruga [20] .................................. 68 4
Slika 24 Plan potrošnje i proizvodnje energije te ulaganje prikupljenih sredstava
[52] ................................................................................................................. 70 Slika 25 Područje planirane bioelektrane-toplane Velika Gorica [30] ................... 71 Slika 26 Očekivani izgled planirane bioelektrane-toplane Velika Gorica [31] ....... 72 Slika 27 Planirani izgled vjetrene elektrane na Zvirjaku ........................................ 73 5
POPIS TABLICA
Tablica 1 Primjeri projekata na IndieGoGou ......................................................... 60 Tablica 2 Primjeri projekata na Kickstarteru.......................................................... 61 6
POPIS KRATICA
CWS – Co-operative Wholesale Society
EU – Europska Unija
EBOR – Europska banka za obnovu i razvoj
EIB – Europska investicijska banka
EBRD – European Bank for Reconstruction and Development
EIF – Europski investicijski fond
RSFF – Risk Sharing Finance Facility
ECOFIN – Economic and Financial Affairs Council
EERP – European Economic Recovery Plan
GEEREF – Global Energy Efficiency and Renewable Energy Fund
EEFF – Energy Efficiency Finance Facility
ELENA – European Local Energy Assistance
GW – gigawatt
GWh – gigawatt sat
MWh – megawatt sat
MW – megawatt
kWh – kilowatt sat
kW – kilowatt
NIMBY – Not In My Back Yard
SPV – Special Purpose Vehicle or Entity
EPV – Eoliennes en Pays de Vilaine
Co-op – Cooperative
CEG – Cooperativa Elettrica Gignod
EWS – Elektrizitatswerke Schonau
KWR – Kraftübertragungswerke Rheinfelden
7
FCA – Financial conduct authority
CO2 – ugljikov dioksid
d.o.o – društvo s ograničenom odgovornošću
UNDP – United Nations Development Programme
km – kilometar
m – metar
HEP – Hrvatska elektroprivreda
RES – renewable energy source
8
UVOD
Diljem svijeta ljudi se novčano obvezuju kako bi pokrenuli projekte za koje vjeruju
da će polučiti uspjeh, otvarajući tako nove kanale financiranja za tvrtke i održive
projekte. Ti novi načini financiranja projekata zovu se grupno financiranje1 (engl.
crowdfunding) i energetsko zadrugarstvo.
Grupno financiranje je pojam koji opisuje koncept u kojem se veliki broj ljudi
okuplja oko zajedničkog interesa tako da novčano potpomaže razvitku nekog
projekta. To može biti kapital za novi film, za razvoj programske potpore, ali i za
nama zanimljivo, proizvedena energetska postrojenja. U svijetu u kojem banke sve
teže i teže izdaju kredite malim i srednjim poduzećima, grupno financiranje daje
moć kupcima da financiraju tvrtke za koje, po njihovom mišljenju, žele da uspiju.
To je dobra vijest za obnovljive izvore energije i općenito zelene tvrtke jer daje
mogućnost inovacijama da, relativno lagano, dobiju potrebno financiranje. Veliki je
potencijal za financiranje projekata vezanih uz obnovljive izvore energije te
općenito energetskih projekata, što nam govori i 5. mjesto koje energetski projekti
zauzimaju na ljestvici od 10 najčešće financiranih tipova projekata (Slika 1) [33].
Slika 1 Top 10 kategorija financiranih grupnim financiranjem [33]
1
crowdfunding je riječ novijeg datuma i još nema znanu hrvatsku inačicu. Najčešće se ipak
prevodi kao grupno financiranje (financiranje mnoštvom, gomilom i sl.). Dakle, financiranje
uključuje širu zajednicu.
9
Pretraživanjem literature pronalazimo da je u području energetike razvijeno
nekoliko platformi za grupno financiranje. Među najpopularnijima su Solar Mosaic
iz Sjedinjenih Američkih Država i Abundance Generation iz Velike Britanije.
Prema posljednjem istraživanju iz Massolutiona u 2012. godini uz pomoć grupnog
financiranja kampanja sakupljeno je 2.7 milijardi dolara iz 1.1 milijuna kampanja te
je zabilježen sveukupni rast od 81%. U 2013. godini se previđalo sakupljanje 5.1
milijardi dolara (Slika 2) [34].
Slika 2 Očekivni rast grupno financiranih projekata u 2013. godini [34]
Nasuprot grupnog financiranja, zadrugarstvo je pojam s kojim se Europa, kroz
svoju povijest, u velikoj mjeri već susretala. Zanimljiv je podatak da je više
Europljana investiralo u zadrugarstvo nego u dioničarstvo. Unazad nekoliko
godina postalo je jasno da se pojam zadrugarstva može vezati i uz energetiku te
se time otvorila nova mogućnost rješavanja problema financiranja energetskih
projekata.
Kako bi se uspješno realizirale održive projektne ambicije lokalnih zajednica
uveden je pojam tzv. Energetskog Zadrugarstva. Energetsko zadrugarstvo je
poraslo s 1300 zadruga u 2012. godini na 2000 zadruga u 2013. godini te dosad
polučilo najveći uspjeh u Danskoj. Dok se ostale države muče s lokalnim
opozicijama i integracijom obnovljivih izvora u mrežu, Danska je riješila sve te
probleme tako da je lokalnom stanovništvu dala mogućnost novčanog ulaganja i
stjecanja dobiti u lokalne energetske projekte. Njemačka je također jedna od
10
vodećih država u području energetskog zadrugarstva, s preko 65% kapaciteta
obnovljivih izvora u vlasništvu građana. Trenutno u Njemačkoj postoji oko 900
energetskih zadruga, no broj je u konstantnom porastu (Slika 3) [13].
Slika 3 Energetske zadruge u Republici Njemačkoj [13]
Zanimljiv je primjer Španjolske gdje je unatoč dugoj tradiciji zadrugarstva prva
energetska zadruga osnovana tek nedavno. Unatoč tome, do kraja 2013. godine,
zadruga je brojala 8000 članova koji su zajedno investirali preko 3 milijuna eura u
projekte vezane za obnovljive izvore energije [35].
11
1. POVIJESNI RAZVOJ MODELA
1.1 POVIJESNI RAZVOJ ZADRUGARSTVA
Počeci zadrugarstva sežu u daleku prošlost, kada su se ljudi organizirali kako bi
postigli zajedničku korist. Prapovijesna plemena su bila organizirana u
zadrugarstvo tako da su dijelili među sobom razne poslove i sredstva za rad. Na
ovakav se način funkcioniralo sve do prvog velikog razvoja u tehnologiji. To se
dogodilo u predindustrijskoj Europi. Vjeruje se da je prvo veliko zadrugarstvo u
svijetu bila tvrtka Shore Porters Society koja se bavila selidbom i skladištenjem.
Osnovana je 1498. godine u Aberdeenu u Škotskoj (Slika 4) [36].
Slika 4 Shore Porters Society logo [36]
Prva dokumentirana potrošačka zadruga osnovana je 1769. godine u maloj
drvenoj kućici u malom mjestu Fenwick u East Ayshireu u Škotskoj. Lokalni tkalci
su osnovali društvo, Fenwick weavers society, s namjerom da potaknu visoke
standarde u tkalačkom obrtu. Kasnije su se njihove aktivnosti proširile na
zajedničku kupnju velikih količina namirnica i knjiga što je rezultiralo otvorenjem
knjižnice u Fenwiku, 1808. godine [37]. Do 1830. godine bilo je nekoliko stotina
zadruga. Neke su na početku bile uspješne, ali većina zadruga osnovana
početkom 19. stoljeća su propale do 1840. godine. Rochdale Society of Equitable
Pioneers je 1844. godine uvelo Rochdaleova Načela, koja su bila temelj za rast i
razvoj modernog pokreta zadrugarstva (Slika 5) [38].
12
Slika 5 Rochdaleova načela [38]
Društvo se sastojalo od 10 tkalaca i 20 drugih obrtnika. Kako je mehanizacija u
industrijskoj revoluciji odvodila sve više i više kvalificiranih radnika u siromaštvo,
ovi su se obrtnici odlučili zajedno otvoriti dućan u kojem su prodavali hranu koju si
inače ne bi mogli individualno priuštiti. U razdoblju su od četiri mjeseca skupljali
kapital od ukupno 28 funti. Ideja je bila da svaki da po jednu funtu. U prosincu
1844. godine su otvorili dućan u kojem su se nalazili samo maslac, šećer, žitarice i
par svijeća (Slika 6). U roku od tri mjeseca su proširili inventar te su imali čaj i
duhan, a ubrzo su bili poznati po robi visoke kvalitete [38].
Slika 6 Dućan kojeg su otvorili pioniri Rochdale Society of Equitable Pioneers [38]
13
Sredinom 19. stoljeća, u Njemačkoj, osmišljeni su kreditni sindikati. Kreditni
sindikati su financijske zadruge koje pružaju financijske usluge i kredite svojim
članovima. Prvo ih je uveo Franz Hermann Schulze-Delitzsch 1852. godine u
urbanom području, a zatim 1864. godine Friedrich Wilhelm Raiffeisen u ruralnom.
Iako je kronološki Hermann Schulze-Delitzsch bio prvi, Raiffeisen je s vremenom
bio utjecajni. Slične institucije su bile osnovane i u Velikoj Britaniji.
Velšanin po imenu Robert Marcus Owen često se smatra utemeljiteljem
zadružnog pokreta. Owen koji je stekao bogatstvo u trgovini pamukom, vjerovao je
u stavljanje svojih radnika u dobra okruženja s pristupom obrazovanju za njih i
njihovu djecu. Te ideje su se uspješno primjenjivale u predionicama u New
Lanarku u Škotskoj. Tamo se otvorila prva zadružna trgovina. Zbog uspjeha ovih
ideja, Owen je stvorio novu ideju o formiranju zadružnih sela gdje bi radnici sami
uzgajali svoju hranu, krojili vlastitu odjeću i postali samoupravni, a kako bi se
izvukli iz siromaštva. Pokušao je uspostaviti takva sela u Orbistonu u Škotskoj i u
New Harmonyu u Sjedinjenim Američkim Državama, ali nije uspio (Slika 7) [39].
Slika 7 Robert Owenova vizija za New Harmony [40]
Godine 1863. 300 je pojedinačnih zadruga diljem Yorkshirea i Lancashirea
osnovalo North of England Co-operative Society, kasnije su postali poznati kao
Co-operative Wholesale Society (CWS). Tijekom 20. stoljeća manja društva su se
14
spojila s CWS-om. Industrijska revolucija je potaknula nastanak zadruga poput
ove i Rochdale Society of Equitable Pioneers .
Većina prvih radničkih zadruga nisu bila u skladu s jasnim strukturama zadruga ili
ideologija. Razvoj zadrugarstva se nastavlja. Od 1830-ih radničke zadruge su
formirali pekari i krojači. U Francuskoj su 1848. godine legalizirane zadruge. 1871.
godine, za vrijeme Pariške komune, radionice koje su napustili vlasnici su preuzeli
radnici. Komora radničkih zadruga je osnovana 1884. godine. Do 1900. godine u
Francuskoj je bilo gotovo 250 radničkih zadruga, a do 1910. godine njih gotovo
500. Pokret je doživio rast u 1936. godini, nakon Drugog svjetskog rata, između
1978. godine i 1982. godine i od 1995. godine [39].
U Italiji se zadružni pokret u sjevernoj regiji Emilia-Romagna, regiji oko grada
Bolonje, razvio iz radničkog pokreta koji je nastao u 19. stoljeću. Kasnije je došlo
do podjele u tri različita politička saveza – katolički, socijalni/komunistički,
socijaldemokratski/republikanski.
Španjolska je zemlja s najpoznatijim primjerom suradnje radnika. Mondragon
cooperative corporation, koja je najpoznatija, nastala je u Mondragon regiji u
Baskiji. Baskija je povijesno bila relativno slaba regija za poljoprivredu, ali je imala
značajne naslage željezne rudače i ugljena. Zbog toga se razvila industrijska
tradicija. Baskijci su sudjelovali u trgovini s ostalim dijelovima Europe, pogotovo s
Engleskom. Prije stvaranja zadruga u Modragonu se nalazila najveća tvrtka za
obradu metala u regiji. Španjolski građanski rat koji je trajao od 1936. do 1939.
godine je također odigrao važnu ulogu u povijesti zadruga. Baskijci, na strani
republikanaca koji su im obećali veću autonomiju, su se borili protiv Franca i
njegove fašistički podržane vojske. 1941. godine je mondragonski nadbiskup
dodijelio pastoralne obveze mladom svećeniku, José María Arizmendiarrieta.
Karizmatično i progresivno vodstvo José Maríae je odigralo ključnu ulogu u
razvoju zadruga. U poslije ratnom razdoblju, gdje je većina industrije bila uništena,
José María je poticao radnike na reindustrijalizaciju regije stvaranjem zadruga
unutar tvrtki gdje su prije radili. To je poslije postala jedna od najpoznatijih
korporacija u vlasništvu radnika [41].
U Velikoj Britaniji, Tony Benn, član radničke stranke u 1970-ima i 1980-ima, je bio
snažan zagovornik za transformaciju propalih privatnih tvrtki u zadruge. Ipak
ovakav model zadruga nije zaživio u Velikoj Britaniji. Propast zadruge Meriden
15
motorcycle cooperative se često navodi kao primjer neuspjeha tog modela. Zakoni
u Velikoj Britaniji i danas nemaju pravnu strukturu za zadruge.
Ekonomska je kriza u zemljama Sjeverne Amerike, poput Argentine i Venezuele,
potaknula radnike, koji su prije radili u privatnim i državnim tvrtkama, prema
stvaranju zadruga. Uglavnom inspirirani Baskijskim primjerom, i danas postoje
deseci zadruga u tim zemljama [39].
1.1.1.OSNOVNI KONCEPTI ZADRUGA
Zadruga je poslovna organizacija u potpunosti u vlasništvu i kontroli pojedinaca
koji koriste njihove usluge. Također, svaka zadruga ima još četiri dodatne
značajke:
1. Usluga po cijeni – odnosi se na pristup, koji nema za cilj povećanje dobiti
već pružanje usluga, robe i ostalih naknada svojim članovima;
2. Naknade proporcionalne korištenju – odnosi se na dijeljenje profita među
članovima na temelju profita zadruge u jednoj godini, a ne na temelju
investiranog
kapitala.
Dijeljenje
profita
se
odlučuje
demokratskim
glasanjem, gdje svaki član ima jedan glas;
3. Demokratska kontrola – povezano je s naknadama navedenim gore i
znači da svaki član ima jedan glas prilikom donošenja odluka, bez obzira na
broj dionica koje ima u vlasništvu ili količini posla obavljenim u zadruzi.
Članovi biraju upravni odbor i glasuju o drugim pitanjima na godišnjoj
skupštini ili na sastancima održanim tijekom godine; i
4. Ograničeni povrat na kapital – znači da članovi ulažu kapital u zadrugu
kako bi omogućili zadruzi da im pruži ono što žele a ne kako bi ostvarili
veliki profit. Postoji povrat na kapital, obično oko 8% ili manje, ali nije u
prvom planu.
Postoje profitne i neprofitne zadruge. Profitne zadruge su u vlasništvu jednog ili
više investitora kojima je u cilju prodati uslugu ili robu za profit. Neprofitnim
zadrugama je u cilju osigurati obrazovne, humanitarne i druge usluge.
1.2 POVIJESNI RAZVOJ GRUPNOG FINANCIRANJA
Grupno financiranje ima svoje korijene u konceptu crowdsourcinga, što je širi
pojam koncepta gdje pojedinac ili pojedinačna organizacija ili tvrtka postiže svoj
16
cilj prikupljajući doprinose od drugih. Grupno financiranje je primjena tog koncepta
kako bi se financirao određeni projekt ili pothvat. Vjeruje se da najranija
zabilježena uporaba ovog pojma bila u kolovozu 2006. godine, kada ju je Michael
Sullivan upotrijebio u fundavlogu2.
Preteča grupno financiranja bio je model prenumeriranja. Ovaj poslovni model je
temeljen na modelu pretplata, koji je korišten u 17. stoljeću za financiranje tiskanja
knjiga. Tada se donatorima nudio spomen na naslovnoj stranici. Zatim je 1884.
godine, kada je Američki odbor za Kip slobode (engl. American Committee for the
Statue of Liberty) ostao bez sredstva za izradu postolja, novinski izdavač Joseph
Pulitzer pozvao preko svojih novina američku javnost da donira novac. Uspio je
skupiti preko 100 tisuća dolara koje je doniralo preko 125 tisuća ljudi s donacijama
manjim od jednog dolara [27].
Prva zabilježena uspješna instanca modernog grupnog financiranja dogodila se
1997. godine, kada je britanski rock sastav financirao svoju povratničku turneju
preko online donacija obožavatelja. Potaknut tom inovativnom načinu financiranja
ArtistShare3 je postala prva grupno financiranje platforma 2000. godine. Nakon
toga počele su se pojavljivati razne platforme grupnog financiranja te ta vrsta
industrija raste iz godine u godinu [26].
Prihodi grupnog financiranja su od 530 milijuna dolara u 2009. godini narasli na
1.5 milijardu dolara u 2011. godini. Očekuje se konstantni rast u narednim
godinama.
U energetskom sektoru, grupno se financiranje koristi kao alternativni način za
financiranje projekata vezanih, najčešće, za obnovljive izvore energije. To
omogućava manjim tvrtkama stupanj samostalnosti prilikom razvoja projekta za
obnovljive izvore energije.
U SAD-u je 2010. godine osnovana investicijska platforma Solar Mosaic koja
omogućuje investiranje u visoko kvalitetne solarne projekte.
2
3
Fundavlog je neuspjeli projekt kreiranja inkubatora za projekte vezane za videoblogove [27].
ArtistShare je platforma za grupno financiranje, izdavačka kuća i poslovni model za umjetnike koji
im omogućava financiranje projekata preko obožavatelja. Ovaj model omogućuje obožavateljima
izravno financiranje projekata [32].
17
Najveći doprinos za uporabu grupnog financiranja kao izvora sredstava za
projekte vezane za obnovljive izvore energije je donijela platforma Abundance
Generation (Slika 8). Abundance Generation je osnovana 2011. godine u Velikoj
Britaniji. Ova stranica omogućava ljudima da investiraju u projekte vezane za
obnovljive izvore energije. Od svog lansiranja više od 1.000 ljudi investiralo je
preko 6 milijuna funti u održive energetske projekte. Uspješni projekti uključuju
solarne farme na komercijalnoj razini u Kentu i projekt vjetrenih elektrana u
Gloucestershire. Prihod za uspješne projekte iznosi od 216 tisuća funti do 1.4
milijuna funti [25].
Slika 8 Početna stranica platforme Abundance Generation
18
2. TRADICIONALNI NAČINI FINANCIRANJA
OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
S porastom popularnosti i potrebe za obnovljivim izvorima energije rastu i uložene
investicije. Najpopularniji načini financiranja su poticaji te preko financijskih
institucija.
2.1 POTICAJI ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE
Trenutno najpopularnija metoda poticaja u Europi su zajamčene (feed-in) tarife.
Osim toga primjenjuje se sustav zelenih certifikata i obveznih udjela te razni oblici
subvencija, javnih natječaja i poreznih mjera.
2.1.1. ZAJAMČENE (FEED-IN) TARIFE
Postoje dva slična oblika poticaja kod zajamčenih (feed-in) tarifa:
•
Minimalna cijena otkupa električne energije i
•
Premija povrh tržišne cijene električne energije.
Minimalna cijena otkupa električne energije se određuje pomoću metodologije koju
nalaže vlada određene države. Tu metodologiju provodi regulatorni organ u vladi.
Cijena koja se odredi plaća se proizvođaču električne energije prema proizvedenoj
električnoj energiji.
Premija povrh tržišne cijene električne energije se također isplaćuje proizvođaču
električne energije iz obnovljivih izvor
Fiksnu zajamčenu tarifu proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora dobiva
tijekom određenog niza godina. Inkrementalne troškove pokrivaju kupci električne
energije. Pod inkrementalne troškove se podrazumijevaju razlike između stvarnih
troškova u postrojenju obnovljivih izvora energije i same cijene električne energije.
Opskrbljivač električne energije obavezan je plaćati nezavisnom proizvođaču
obnovljive energije unaprijed određenu cijenu, ali umanjenu za dio koji se plaća iz
sredstava za feed-in tarife. Opskrbljivač tu cijenu ugrađuje u svoju ponudu na
tržištu. Cijena se obično ugovara na dulji niz godina kako bi proizvođač imao stalni
i sigurni prihod [2].
19
Zajamčene tarife propisuju sljedeće obveze:
•
obvezu operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog sustava
da priključe povlaštenog proizvođača na elektroenergetsku mrežu,
•
obvezu otkupa električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije
i
•
obvezu primjene tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz
obnovljivih izvora energije.
2.1.2. ZELENI CERTIFIKATI U KOMBINACIJI S OBVEZNIM UDJELIMA
Zeleni certifikati su u potpunosti tržišni model poticanja obnovljivih izvora energije.
Uvedeni su u 6 država Europske Unije – Velika Britanija, Švedska, Belgija, Italija,
Rumunjska i Poljska. Oni ne uključuju nikakav oblik subvencija ili poticaja od
države, nego je njihov temelj na obveznim kvotama koje propisuje država. Svaki
opskrbljivač električne energije mora imati u svojoj ponudi određeni postotak
proizveden iz obnovljivih izvora. Oni ne moraju sami proizvoditi električnu energiju
iz obnovljivih izvora energije, nego imaju mogućnost kupnje zelenih certifikata od
nezavisnih proizvođača. Tako mogu podmiriti obvezu o minimalnom udjelu
električne energije iz obnovljivih izvora u svojoj ponudi.
Proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora dobivaju novac iz dva izvora:
•
Od električne energije koja se prodaje na tržištu po tržišnoj cijeni i
•
Od zelenih certifikata koje prodaju opskrbljivačima kako bi oni zadovoljili
svoju obvezu o minimalnom udjelu električne energije iz obnovljivih izvora u
svojoj ponudi.
Zelene certifikate koje mogu prodavati opskrbljivačima proizvođači električne
energije iz obnovljivih izvora dobivaju za proizvedenu zelenu energiju. Zelene
certifikate izdaje posebno organ, neovisan o proizvođačima i opskrbljivačima.
Sustav obveznih udjela ili kvota je zakonom određena kvota količine električne
energije iz obnovljivih izvora koju proizvođači moraju proizvest ili opskrbljivači
moraju preuzet. Kvotu određuje nadležno tijelo ovlašteno od države. Dostizanje
obvezne kvote proizvođači i opskrbljivači potvrđuju sa zelenim certifikatima [2].
20
2.1.3. OSTALE POTICAJNE MJERE
Iako su zajamčene tarife i zeleni certifikati najpoznatiji modeli poticaja postoje još i
drugi koji se rjeđe primjenjuju.
2.1.3.1. SUSTAV JAVNIH NATJEČAJA
Sustav javnih natječaja (engl. competitive bidding) primjenjuju neke države. Te
države raspisuju javne natječaje za potencijale investitore ili proizvođače energije
iz obnovljivih izvora. Prije svakog kruga licitiranja vlada propisuje određene kriterije
i odlučuje o svim važnim dijelovima, poput količine energije koja će se proizvoditi
iz obnovljivih izvora, razine rasta kapaciteta ili proizvodnje tijekom vremena i visini
dugoročne sigurne cijene koja se nudi proizvođačima. Potencijalni investitori i
proizvođači se natječu dajući ponude kojima udovoljavaju zadanim kriterijima uz
minimalne troškove. Ponuđač koji zadovolji sve kriterije po najnižoj cijeni dobiva
dugoročni ugovor s državom koji mu jamči dogovorenu fiksnu tarifu [2].
2.1.3.2. SUBVENCIJE INVESTICIJA
Jedna od prepreka prilikom izrade projekta i gradnje obnovljivih izvora energije je
činjenica da početne investicije mogu biti vrlo visoke. Zbog toga neke države nude
subvencije investicija (engl. investment subsidies/grants) prilikom izgradnje
elektrana za obnovljive izvore energije. Takve subvencije mogu biti u obliku niskih
kamatnih stopa na kredite za izgradnju takvih elektrana ili u obliku pokrića
postotka troškova za izgradnju takvih elektrana [2].
2.1.3.3. FISKALNE MJERE
Fiskalne mjere (engl. tax incentives) su prisutne u nekim državama u Europi. One
služe kao potpora obnovljivim izvorima energije i mogu biti u raznim oblicima, kao
što su sniženi porezni na električnu energiju, sniženi porezni na emisije CO2,
snižene rate PDV-a i potpuno izuzeće od plaćanja poreza [2].
2.2. FINANCIJSKE INSTITUCIJE U EUROPI
Najvažnije institucije za financiranje obnovljivih izvora energije u Europi su
Europska banka za obnovu i razvoj (EBOR) i Europska investicijska banka (EIB).
21
2.2.1. EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (EBOR)
Europska Banka za obnovu i razvoj (engl. European Bank for Reconstruction and
Development, EBRD) financira projekte privatnog sektora (banke, proizvodnju,
poduzetništvo) koji ne mogu pronaći financiranje na tržištu. . EBOR je osnovan
1991. godine te je jedan od najvećih investitora za svoje područje djelovanja u
regijama od centralne Europe do centralne Azije te južnog i istočnog Mediterana.
U vlasništvu je 64 država, Europske Unije i Europske investicijske banke.
U sklopu svog djelovanja, EBOR prvenstveno nastoji povećati ulaganja u
energetsku učinkovitost te obnovljive izvore energije. Izravne investicije u projekte
su u rasponu od 5 do 230 milijuna eura. Općenito financiraju oko 35% troška
cijelog projekta. Od svih tih investicija relativno mali udio ide prema obnovljivim
izvorima energije. Razlog su visoke cijene investicija po instaliranom kW i niske
tarife koje prevladavaju u većini zemalja [21].
2.2.2. EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA (EIB)
Europska investicijska banka (engl. European Investment Bank, EIB) u vlasništvu
je zemalja članica Europske Unije, a pruža dugoročno subvencioniranje projekata
koji doprinose strategijama razvitka Unije. Na njihovoj listi prioriteta se nalaze
investicije u: obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, zaštitu okoliša te
transport. Više od 90% djelovanja je usmjereno prema zemljama Europe, ali
također podržavaju vanjsku i razvojnu politiku Europske Unije [24].
Njihovo djelovanje se sastoji od tri ključna faktora:
•
Kreditiranje – velika većina financiranja ide putem kredita, ali nude i
jamstva, mikrofinanciranje, itd;
•
Stapanje – zbog velike podrške imaju uvid u financiranja iz drugih izvora,
posebice iz proračuna Europske Unije. Kako bi pružili što bolje mogućnosti
stapaju druge izvore financiranja s njihovim; i
•
Savjetovanje – Nedostatak financiranja je često samo jedna od prepreka
prilikom investiranja. Oni nude mogućnost savjetovanja prilikom provedbe
investicije.
Kod projekata obnovljivih izvora energije nude sljedeće opcije:
22
•
Krediti – glavni izvor potpore za projekte obnovljivih izvora energije. Nude i
strukturirane mogućnosti financiranja;
•
Partnerstva – rade s drugima kako bi osigurali sredstva;
•
Investicije – oni i njihovi partneri su prikupili milijarde dolara za ulaganja u
obnovljive izvore energije kroz fondove;
•
Ugljični fondovi – Kao ko-sponzor nekih fondova traže alternative za ugljik;
•
Inicijative – Energetska učinkovitost je podržana preko zajedničkih
inicijativa EIB-a i Europske Komisije;
•
Podrška prilikom istraživanja, razvoja i inovacija – preko RSFF programa
dijele rizik u procesu istraživanja, razvoja i inovacija; i
•
Fondovi – različiti fondovi su financirani od strane EIB-a.
2.2.3. EUROPSKI INVESTICIJSKI FOND (EIF)
Europski investicijski fond (engl. European Investment Fond, EIF) osnovan je kako
bi pružio financijsku pomoć manjim poduzećima. Najvećim dijelom se sastoji od
EIB-a te s Europskom investicijskom bankom čini Grupu EIB. Glavna funkcija EIFa jest osiguranje kapitala manjim poduzećima, a naročito za novonastala
poduzeća te poduzeća koja svoje interese usmjeravaju isključivo na tehnologiju.
Ono što ga čini još zanimljivijim jest činjenica da pruža jamstva raznim financijskim
institucijama kao pokriće za kredite. Europski investicijski fond doduše nije
kreditna institucija te on ne odobrava kredite niti subvencije poduzećima. Posluje
isključivo putem banaka i drugih financijskih posrednika, a najčešće pri poslovanju
koriste vlastita sredstva ili sredstva povjerena od strane EIB-a [24].
2.2.4. PROJEKTNO ZANIMLJIVI FINANCIJSKI INSTRUMENTI EIB-a i EBOR-a
U sklopu EBOR-a i EIB-a postoje mnogi financijski instrumenti. Neki su vrlo
zanimljivi prilikom financiranja projekta vezanih za obnovljive izvore energije.
2.2.4.1. INSTITUCIJA ZA FINANCIRANJE UZ PODJELU RIZIKA
Kada se radi o riskantnim investicijama u kompleksne projekte orijentirane na
dugoročno istraživanje i razvoj, traže se načini kako bi se ti rizici umanjili. Upravo
iz tog razloga je osnovana Institucija za financiranje uz podjelu rizika (engl. Risk
Sharing Finance Facility, RSFF) kako bi smanjio te rizike te olakšao investicije
koje same po sebi potiču kompetitivnost, rast i stvaranje novih radnih mjesta.
23
RSFF olakšava pristup financiranju putem duga privatnim tvrtkama i javnim
institucijama koje su uključene u istraživačke projekte. S obzirom na njihov kreditni
rejting, AAA, nude povoljne uvjete financiranja [24].
2.2.4.2. 2020 EUROPSKI FOND ZA ENERGETIKU, KLIMATSKE PROMJENE I
INFRASTRUKTURU – MARGUERITE
2020 Europski fond za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu – Marguerite
(engl. 2020 European Fund for Energy, Climate Change and Infrastructure –
Marguerite) je paneuropski dioničarski fond koji djeluje kao katalizator za ključne
investicije u obnovljive izvore, energetiku i transport. To je prvi takav fond
osmišljen od strane vodećih europskih financijskih institucija, a koji prati inicijativu
Vijeća za ekonomsko i financijsko poslovanje (engl. Economic and Financial
Affairs Council, ECOFIN) kao dio Europskog plana ekonomskog oporavka (engl.
European Economic Recovery Plan, EERP). Fond djeluje na temelju tržišno
orijentiranog načina povrata investicije usmjerenog prema javnim strateškim
ciljevima. Osnovan je 2010. godine te je podržan od strane šest vodećih Europskih
financijskih institucija – EIB, Caisse des Dépôts et Consignations, Cassa Depositi
e Prestiti, Instituto de Crédito Oficial, Kreditanstalt für Wiederaufbau i PKO Bank
Polski. S Europskom komisijom i drugim institucionalnim investitorima, fond
upravlja s preko 710 milijuna eura [22].
2.2.4.3. FOND ZA GLOBALNU ENERGETSKU EFIKASNOST I OBNOVLJIVE
IZVORE
Fond za globalnu energetsku efikasnost i obnovljive izvore (engl. Global Energy
Efficiency and Renewable Energy Fund, GEEREF) financira projekte i poduzeća
manje i srednje veličine (5-10 milijuna eura) u zemljama u razvoju i ekonomskoj
tranziciji te koji su svojom tematikom vezani za obnovljive izvore i energetsku
efikasnost. Fond katalizira mobilizaciju javnog i privatnog kapitala putem duga ili
dionica, a pretpostavlja se da fond upravlja s investicijama vrijednim preko
milijardu eura [23].
2.2.4.4. JEDINICA ZA FINANCIRANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI
Jedinica za financiranje energetske efikasnosti (engl. Energy Efficiency Finance
Facility, EEFF) djeluje tako da subvencije dobivene od Europske Komisije za
24
energetsku efikasnost (mogućnost subvencije do 13% za mala i srednja poduzeća
te do 7.5% za ostale investitore) spoji s kreditima od EIB-a i od partnerskih
banaka. Neki od uvjeta kreditiranja su: kapitalni izdatci moraju biti veći od 40
tisuća eura te manji od 2.5 milijuna eura, investicijama se mora smanjiti emisija
stakleničkih plinova za 20% u industrijskom sektoru te za 30% u privatnom
sektoru.
2.2.4.5. FOND ZELENO ZA RAST
Djelovanje fonda Zeleno za rast (engl. Green For Growth) isključivo je usmjereno
na financiranje projekata zemalja Jugoistočne Europe. Fond svojim djelovanjem
nastoji smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 20% te povećati energetske
efikasnost za 20% u zemljama regije.
U suradnji s domaćim financijskim institucijama pruža povoljne kredite
kućanstvima i poduzećima za projekte energetske efikasnosti ili obnovljivih izvora
energije. Investicije kroz domaće financijske institucije čine većinu investicija
fonda. Također, fond nudi mogućnost direktnog financiranja za tvrtke koje se bave
energetskim djelatnostima kojima je cilj povećati energetsku efikasnost i smanjiti
emisiju ugljičnog dioksida [3].
2.2.4.6. EUROPSKO LOKALNO ENERGETSKO ASISTIRANJE
Europsko lokalno energetsko asistiranje (engl. European Local Energy Assistance,
ELENA) je fond koji financira 90% troškova tehničke izvedbe potrebne da bi se
pripremio, implementirao i financirao investicijski program. To uključuje studije
isplativosti, tržišne studije i energetske obračune.
Cilj ovog fonda jest stvoriti
isplativi projekt tamo gdje postoji mogućnost za to te tako privući investitore i
banke [24].
25
3. NOVI NAČINI FINANCIRANJA OBNOVLJIVIH IZVORA
U ovom poglavlju opisani su najbitniji načini financiranja obnovljivih izvora energije
sagledani iz perspektive zadrugarstva te iz perspektive grupnog financiranja.
3.1. POSLOVNI MODELI I ORGANIZACIJA ZADRUGARSTVA
Sve zadruge u svijetu primjenjuju sedam zadružnih načela. Zadruge su dužne
pridržavati ih se te na osnovu njih temeljiti odnose sa svojim članovima.
Zadružna načela su napisana 1995. godine te glase [1]:
1. Dragovoljno, otvoreno članstvo – članstvo otvoreno za sve neovisno o rasi,
spolu, političkom ili vjerskom opredjeljenju;
2. Demokratsko člansko upravljanje – jedan član, jedan glas;
3. Gospodarsko sudjelovanje članova zadruge i raspodjela – članovi
demokratski sudjeluju u radu i doprinose razvoju udruge, a dobit
raspodjeljuju za razvitak zadruge i obvezatne pričuve, dok se ostatak
raspoređuje među članovima;
4. Samostalnost i neovisnost – zadruge su autonomna poduzeća temeljena na
samopomoći i kontrolirana od strane svojih članova;
5. Obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge –
zadruge pružaju trening i edukaciju svojim članovima, zaposlenicima i
drugima, kako bi zajedno doprinijeli razvoju udruge. Informiraju javnost o
prednostima suradnje;
6. Suradnja među zadrugama – zadruge najbolje služe svojim članovima i
jačaju zadrugu kada rade zajedno kroz lokalne, regionalne i međunarodne
strukture; i
7. Briga za zajednicu – dok se orijentiraju na potrebe članova, zadruge rade
za održivi razvoj svojih zajednica uz pomoć politika prihvaćenih od strane
njenih članova.
Preporučljivo je da zadruge krenu sa što manjim brojem članova, jer se na tako
otvara mogućnost brzog stvaranja projekata koji mogu zaokupiti javnost svojim
pozitivnim ishodom. Znanje i slobodno vrijeme koje članovi zadruga stavljaju na
raspolaganje su jedni od ključnih faktora uspjeha zadruga.
26
Transparentnost rada same zadruge također je vrlo bitna jer tako članovi stječu
povjerenje u zadrugu te se omogućuje lakši i nesmetani rast. Također, članstvo
mora uvijek biti otvoreno i demokratsko jer se tako stvara odgovornost nad
vlasništvom proizvodnje iz obnovljivih izvora energije.
3.1.1. VRSTE ZADRUGARSTVA
U ovom poglavlju su opisane najčešće vrste zadrugarstva, zadrugarstvo
orijentirano na financiranje putem kapitala i zadrugarstvo orijentirano na
zadovoljavanje energetskih potreba potrošača.
3.1.1.1. ZADRUGARSTVO ORIJENTIRANO NA FINANCIRANJE PUTEM
KAPITALA
Zadruge su poseban tip poduzetništva u kojim demokratski upravljaju i vlasnici su
njeni članovi. Članovi financiraju rad zadruga putem: članarina, udjela u kapitalu,
individualnih članskih depozita te zajmova. Stoga, zadruge financiraju svoj rad
kombinacijom kapitalnih investicija svojih članova i zajmova ili investicija vanjskih
investitora. Konkretno u ovom modelu raspravljamo o financiranju putem članskih
kapitalnih udjela. Uobičajeno je da zadruga zahtjeva određeni iznos koji članovi
trebaju platiti te na koji nema povrat, a naziva se članski depozit. Taj depozit daje
članovima pravo glasanja i demokratskog sudjelovanja u radu zadruge te se u
slučaju napuštanja zadruge otkupljuje od same zadruge po istoj cijeni po kojoj je
inicijalno kupljen. Povrat članske investicije je u obliku dividende. Proces u
ovakvom tipu zadrugarstva je vidljiv na slici 9 [4].
27
Slika 9. Primjer investicijskog energetskog zadrugarstva [4]
3.1.1.2.
ZADRUGARSTVO
ORIJENTIRANO
NA
ZADOVOLJAVANJE
ENERGETSKIH POTREBA POTROŠAČA
Energetske zadruge mogu prodavati električnu energiju svojim članovima.
Električna energija do energetske zadruge dolazi na dva načina. Prvi način jest taj
da zadruga kupi električnu energiju na tržištu električne energije te ju prodaje
svojim članovima. Drugi način je da električnu energiju dobije iz vlastite
proizvodnje, tj. iz projekata koje je zadruga sama provela. Prvi način jest češći te
djeluje tako da zadruga kupuje velike, npr. 1 MWh blokove električne energije, a
svojim članovima prodaje manje, npr. 100 kWh blokove po pristupačnijim
cijenama. Ako zadruga ostvari tako profit on se najčešće dijeli među članovima
tako da im se umanjuju postojeći računi za struju. Ono što je zanimljivo jest da se
postojeće energetske zadruge koje djeluju na drugom principu istovremeno bave
trgovinom električne energije i proizvodnjom u vlastitim energetskim postrojenjima.
U ovakvom tipu energetskog zadrugarstva novčanog povrata investicije nema, već
se povrat ostvaruje proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora energije i uštedama
28
vidljivim na računima za električnu energiju. Proces proizvodnje električne energije
te ostvarene uštede je vidljiv na slici 10 [4].
Slika 10. Potrošačke energetske zadruge [5]
3.1.2. ODNOSI S DIONIČARIMA/ČLANOVIMA U ZADRUGAMA
U energetskom zadrugarstvu projekt obnovljivih izvora energije uvijek uključuje
velik broj dioničara. Oni mogu biti
članovi, drugi građani, lokalna uprava te
raznorazne udruge. No, ono što je najbitnije jest koje dioničare uključiti u projekt.
Upravo u tome se nalazi prednost energetskih zadruga i njihovih članova, jer oni
zbog dobrog poznavanja lokalne situacije mogu razlučiti koga i na koji način žele
uključiti u projekt. Upravo se članovi lokalnih energetskih zadruga, s obzirom na
svoje profesije mogu povezati s organizacijama kako bi sami projekt tekao što
jednostavnije. Članovi ujedno razumiju i kulturološke vrijednosti u zajednici što im
pomaže pri selekciji potencijalnih dioničara te im omogućava izbjegavanje
delikatne problematike lokalnih područja. Npr. Torrs Hydro je uz novu
hidroelektranu postavio repliku starog vodeničkog kola te je upravo taj potez
naišao na veliko odobravanje lokalnog stanovništva. Također pri izvedbi
energetskih projekata vrlo je bitno da zadruge znaju koje su prednosti provedbe
29
projekta i koje interese potencijalnih dioničara taj projekt može zadovoljiti. Lokalna
uprava, kako je i ranije navedeno, mora biti jedan od glavnih dioničara projekta, jer
se njihovom potporom stvara osjećaj sigurnosti u lokalnoj zajednici što je vrlo bitno
za provedbu samog projekta. Primjer dobre suradnje lokalne uprave i energetske
zadruge jest projekt Ecopowera, u kojem je jedan od radnika Ecopowera ujedno
bio i stanovnik grada u kojem u kojem je ta zadruga gradila vjetrenu elektranu te
se ponudio gradu i lokalnom stanovništvu kao svojevrsni mentor ako postoje bilo
kakva pitanja vezana za provedbu samog projekta. Upravo njegova angažiranost i
dobra volja je rezultirala time da je projekt energetske zadruge Ecopower jedan od
najbrže provedenih projekata [16].
Većina energetskih zadruga se vodi za šestim zadružnim načelom koje promiče
suradnju među zadrugama te im upravo to olakšava provedbu projekata.
Nekolicina svjetskih zadruga je kopirala poslovne planove i ideje od drugih
zadruga te na tome bazirala svoj uspjeh.
3.1.3. BARIJERE ZADRUGARSTVA
Postoji velik broj netehničkih barijera za energetsko zadrugarstvo. Najčešće su
povezani s lokalnom ili nacionalnom problematikom. Glavna netehnička barijera
jest birokracija i regulative koje se odnose na projekte obnovljivih izvora energije.
Pogotovo za start-up energetske zadruge birokracija je Sizifov posao. Usporedno
s razvijanjem zadruge članovi se moraju baviti sa sporom i nejasnom državnom
politikom, dok se tradicionalne energetske kompanije bolje snalaze na
energetskom tržištu te u ovom pogledu imaju prednost nad energetskim
zadrugama. Energetskim tvrtkama je puno jednostavnije baviti se državnom
birokracijom zato što većina njih ima svoje vlastite pravne odjele, dok energetske
zadruge, iako imaju velik broj članova nemaju takvu organizacijsku strukturu.
Iz gore navedenog nameće se pitanje suradnje energetskih zadruga i energetskih
tvrtki. To može biti veliki problem jer zadruge koje djeluju u malim grupama imaju
mogućnost brže organizacije za razliku od velikih i tradicionalnih energetskih tvrtki.
Također zadruge najčešće djeluju na principu volontiranja, gdje njeni članovi ulažu
onoliko vremena u rad zadruge koliko su u tom trenutku u mogućnosti uložiti.
Promjenjive regulative i poticaji također spadaju u netehničke barijere, ne samo
energetskih zadruga već i cijelog energetskog tržišta.
Primjer plodnog tla za
30
razvoj energetskih zadruga su Danska i Njemačka koje svojim usklađenim i
konzistentnim
regulativama i poticajima omogućavaju nesmetani rast i razvoj
energetskih zadruga. Veliki problem i barijera je negativna percepcija pojedinih
obnovljivih izvora energije u očima javnosti.
Rezultat toga je slogan lokalnog
stanovništva koji glasi «Ne u mom dvorištu» (engl. Not in my back yard, NIMBY)
(Slika 11). Kako bi se ovakva barijera što efikasnije premostila krucijalna je
komunikacija članova zadruga i lokalnog stanovništva te rad na razjašnjavanju
problematike i neistinitih informacija. No takav pristup zahtjeva veliku količinu
uloženog truda i energije, a ne garantira uspjeh [16].
Slika 11. Not in my back yard ilustracija
3.1.4. MOGUĆNOSTI ENERGETSKOG ZADRUGARSTVA
Energetsko zadrugarstvo ima potencijal povećati prihvatljivost obnovljivih izvora
energije. Članovi energetskih zadruga imaju mogućnost neformalnim razgovorom
u svojim lokalnim okruženjima pričati o pozitivnim utjecajima obnovljivih izvora
energije. Energetska zadruga nije velika tvrtka kojoj je cilj izgraditi postrojenje i
nakon toga otići, već se sastoji od ljudi koji žive na području na kojem ta ista
zadruga djeluje. Stoga je u njihovom interesu razvitak uspješnog lokalnog
projekta. Za mnoge energetske zadruge, kako je već ranije navedeno, ishođenje
dozvola je svojevrsno usko grlo, zbog nerazumijevanja lokalne zajednice. No,
uključivanjem lokalne zajednice u projekt te pružanjem mogućnosti kupovine
vlasničkih udjela, projekti se razvijaju brže i bolje. Činjenica da energetske
zadruge, prateći zadružna načela, svojom strukturom su otvorenog tipa tzv.
NIMBY efekt je drastično umanjen. Demokratski i otvoreni principi zadrugarstva
omogućuju članovima glas u donošenju odluka te udio u ekonomskom
prosperitetu. Primjer
instalacije vjetroturbine energetske zadruge de Eendragt
ukazuje na to koliki je trud članova uložen kako bi se zadovoljili visoki kriteriji
lokalnog stanovništva što se tiče buke i efikasnosti na same vjetroturbine.
31
Opće je poznato da se rad energetskih tvrtki temelji na rastu i zaradi, no nekolicina
energetskih zadruga odlučila je boljom implementacijom tog istog poslovnog
procesa pogodovati svojim članovima. Naplaćujući visoku cijenu kW sata, ali
držeći cijenu fiksnih troškova niskom omogućili su uštede svojim članovima.
Ovakav pristup pomaže ubrzanju energetske tranzicije mijenjajući postojeće
proizvodno orijentirano tržište primarnih energenata i internacionalnih tvrtki u
potrošačko tržište u kojem posluju manje lokalne tvrtke s decentraliziranom
proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije.
Električna energija je postala jedan od glavnih troškova u kućanstvima diljem
svijeta, dijelom zbog rastućih cijena energenata, a dijelom zbog financijske krize.
Zbog toga ruralni i zabačeni dijelovi svijeta predstavljaju idealna područja za
energetske zadruge. Postavljanjem energetskih zadruga članovi lokalne zajednice
uviđaju dodatnu zaradu, ostvaruju značajne uštede pri potrošnji električne energije
i potiču lokalni ekonomski rast [15].
3.2. POSLOVNI MODELI I ORGANIZACIJA GRUPNOG FINANCIRANJA
Grupno financiranje je platforma u obliku web-stranice gdje se neki projekt
predstavlja potencijalnim investitorima, financijerima i široj zajednici koji ulažu
proizvoljan iznos te ovisno o vrsti grupnog financiranja uživaju u određenim
dobrobitima.
Bitno je istaknuti da postoji određeni broj platformi grupnog
financiranja koje se ističu te četiri glavne koje se temelje na sljedećim načinima
financiranja [14]:
•
financiranje na temelju donacija (GoFundMe, Crowdrise, GivenGain),
•
financiranje na temelju nagrada (Kickstarter, Indiegogo, Rockethub),
•
financiranje na pomoću obveznica (Kiva, Zopa) i
•
financiranje na temelju vlasničkih udjela (Crowdcube, Crowdfunder,
Sellaband).
3.2.1. VRSTE GRUPNOG FINANCIRANJA
U ovom poglavlju su objašnjene četiri najčešće vrste grupnog financiranja.
32
3.2.1.1. MODEL FINANCIRANJA NA TEMELJU DONACIJA
Ovo je najosnovniji model financiranja. U ovom modelu pojedinci doniraju projektu
onu količinu novaca za koju misle da je prihvatljiva. Donori za uzvrat ne dobivaju
ništa. Ovaj model se ne primjenjuje na projekte obnovljivih izvora energije.
3.2.1.2. MODEL FINANCIRANJA NA TEMELJU NAGRADA
U ovom modelu pojedinci također doniraju projektu onu količinu novaca za koju
misle da je prihvatljiva. Za svoje donacije dobivaju nagrade. Nagrade se ne
odnose na buduće prihode projekta, već su jednokratna svojevrsna zahvala za
donaciju. Ovaj model se sve više počinje primjenjivati na projekte obnovljivih
izvora energije.
3.2.1.3. MODEL FINANCIRANJA POMOĆU OBVEZNICA
Generalno grupno financiranje pomoću duga, u ovom slučaju obveznica, se koristi
kada tvrtka želi financirati projekte uz pomoć velike količine ljudi a ne banaka.
Ljudi uključeni u financiranje projekata imaju investicijski motiv te očekuju nekakvu
vrstu novčanog povrata. Financiranje pomoću duga se može raditi pomoću
obveznica i zajmova, u ovom slučaju je orijentacija na obveznice. Obveznica je
vrsta dužničkog vrijednosnog papira koja se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih
sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata. Naravno, postoji više vrsta
obveznica koje se koriste u grupnom financiranju te su u nastavku objašnjene tri
najčešće vrste.
Prvi tip su obveznice s varijabilnim povratom. To su neosigurani dugoročni
certifikati koji kupcu omogućuju da prima određeni dio profita generiranog
energetskim projektom (izdavatelj obveznica) u regularnim i proporcionalnim
udjelima. Pri kupnji obveznica s varijabilnim povratom novac se posuđuje
energetskom projektu te za uzvrat kupac ima pravo na postotak profita
generiranog prodajom električne energije proizvedene od strane tog istog projekta.
S obzirom na to da je obveznica kao takva neosigurana, kupci imaju ograničeno
pravo, u slučaju da projekt propadne, na nekretnine korištene u projektu (kao što
su solarni paneli ili vjetroagregati).
33
Drugi tip obveznica su obveznice s fiksnim povratom. To su neosigurani
dugoročni certifikati koji kupcu omogućuju fiksnu stopu povrata s obzirom na
investirani iznos u projekt (izdavatelj obveznica) u obliku regularnih isplata.
Treći tip obveznica su obveznice s povratom regularnim inflacijom. To su
neosigurani dugoročni certifikati koji kupcu omogućuju povrat koji raste
proporcionalno s inflacijom u obliku regularnih isplata.
Način rada ovakvih modela grupnog financiranja je prikazan na slici 12.
Slika 12. Grupno financiranje uz pomoć obveznica [17]
3.2.1.4. MODEL FINANCIRANJA NA TEMELJU VLASNIČKIH UDJELA
U ovom modelu pojedinci investiraju u tvrtku tako da kupuju vlasnički udio. Ovaj
model financiranja je više orijentiran prema financiranju cijelog poduzeća. Ključni
princip ovog modela je da bilo tko može uložiti novac u tvrtku i na taj način dobiti
vlasnički udio u toj tvrtki. Tvrtke na ovaj način dobivaju pristup velikoj količini
mikro-investitora, čiji je vlasnički udio proporcionalan visini investicije. Ovaj model
je sličan modelu zadruga, samo što su kod zadruga svi članovi ravnopravni.
3.3. ZAJEDNIČKI POSLOVNI MODEL ZA GRUPNO FINANCIRANJE I
ZADRUGARSTVO
U ovom poglavlju je opisan model koji se primjenjuje i kod zadruga i kod grupnog
financiranja.
34
3.3.1. MODEL FINANCIRANJA POMOĆU ZAJMA
U ovom modelu orijentacija je na drugi od dva načina financiranja pomoću duga,
financiranje pomoću zajmova. Zajam je dogovor u kojem dužnik izvršava isplate
vjerovnicima po zajmovnom amortizacijskom rasporedu. Za platforme grupnog
financiranja ovakav način financiranja je reguliran i ograničen u mnogim
državama. Kako bi se izbjegli bilo kakavi pravni problemi neke platforme za
grupno financiranje organiziraju svoje članove kao članove investicijskog kluba ili
uz pomoć SPV-a (engl. Special Purpose Vehicle or Entity) kao da su kvalificirani
investitori.
Postoje različite platforme za grupno financiranje koje povezuju male zajmove na
principu isti-sa-istim (engl. peer to peer) ili uz pomoć investicijskog kluba ili SPV-a.
Također kada se radi o zadrugarstvu postoje energetske zadruge u kojima članovi
mogu posuđivati novac kako bi financirali rad svoje zadruge.
35
4. KRATKI PREGLED NAJUSPJEŠNIJIH SVJETSKIH
MODELA FINANCIRANJA I RAZLOZI NJIHOVIH USPJEHA
Kako bi se bolje razumjele prednosti novih modela financiranja projekata
obnovljivih izvora potrebno je proučiti primjere uspješnih projekata koje su
financirani na taj način.
4.1. ZADRUGARSTVO
U ovom poglavlju su opisani uspješni projekti obnovljivih izvora energije različitih
zadrugarstva.
4.1.1. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – BRZINA ISHOĐENJA DOZVOLA
4.1.1.1. Ecopower
Projekt je započeo u gradu Eeklu gdje su stanovnici smatrali da su troškovi
električne energije na njihovom lokalnom stadionu preveliki. Nakon razmatranja
nekoliko različitih opcija zaključili su da su vjetroagregati najbolja opcija za
smanjenje troškova. 1999. godine zadruga grad Eeklo je raspisao javni natječaj za
gradnju dvije vjetroturbine na zemljištu u vlasništvu grada. Lokalna vlast je proučila
slične projekte te su se upoznali s pojmom zadrugarstva. 1998. godine energetska
zadruga Energie 2030 izgradila je 500 kW Enercon vjetroturbinu u Sankt-Vithu.
Nakon proučavanja ovog uspješnog projekta i temeljite analize lokalne uprave
razvijen je energetski plan za grad i okolna područja specificirajući točno određena
područja u kojima je implementacija vjetroturbina isplativa. Građani su bili
uključeni u razvoj plana te su se organizirali izleti u posjet vjetroturbinama kako bi
građani mogli procijeniti njihov utjecaj. Postepeno je oformljen javni natječaj u
kojem je jedan od selekcijskih kriterija bila uključenost građana u projekt.
Ecopower, u tom trenutku mala energetska zadruga s 47 članova, je pobijedila
zbog svog zadrugarskog pristupa. Prvi vjetroagregati su izgrađeni 10 mjeseci
kasnije, izuzetno brzo uzimajući u obzir prosjek izgradnje u Belgiji koji je 36
mjeseci. Razlog uspjeha je što su Ecopower i grad Eeklo posvetili dovoljno
vremena kako bi građanima razjasnili situaciju i prednosti implementacija
vjetroturbina. Iako je pojam zadrugarstva bio relativno nov u Belgiji, podržan je od
strane medija. Također, Ecopower je održao nekoliko seminara te su članovi
Ecopowera koji su živjeli na tom području značajno doprinijeli diseminaciji
36
volontiranjem. Značajnu ulogu u razvoju samog projekta odigrala je lokalna uprava
te kolaboracija između njih i energetske zadruge omogućivši članovima
sudjelovanje pri donošenju vitalnih odluka. Ecopower nakon izgradnje vjetroturbina
nije napustio grad nego je nastavio suradnju s gradom na nizu drugih projekata
[6].
4.1.1.2. Hvidovre Wind Cooperative
Ovakav projekt nije bio uobičajen za Dansku te je predstavljao svojevrsni test kako
ekonomski tako društveni. Projekt se sastojao od izgradnje tri vjetroturbine vrlo
blizu obali. Zadruga je htjela pokazati svoje tehničke sposobnosti i pokazati
Danskoj energetskoj agenciji kako će ljudi podržati projekt koji se nalazio u
neposrednoj blizini Kopenhagena. Plan je bio izgradi tri 3.6 MW standardne
Siemens Power vjetroturbine. Za potrebe ovog projekta danska energetska
kompanija, Dong Energy, bi zamijenila postojeća krilca vjetroturbine promjera 107
metara s krilcima promjera 120 metara. Turbine bi imale proizvodnju od 10.7 GWh
po turbini te bi dvije bile u vlasništvu Donga a jedna bi bila u vlasništvu energetske
zadruge. Najveći problem je predstavljala velika vidljivost turbina zbog njihovog
neposrednog pozicioniranja uz obalu. Kako bi ovakav projekt uspio, javnost ga je
morala prihvatiti i podržati. Stoga je energetska zadruga Middelgrunden odlučila
poduzeti potrebne mjere kako bi ovakav projekt uspio. Prvi korak je bio da se svaki
dio autorizacijskog procesa razjasni javnosti. Mnogi lokalni političari su također bili
zabrinuti zbog potencijalne buke proizvedene od strane vjetroagregata pa je
zadruga odlučila političare odvesti na izlet do jednog od svojih offshore postrojenja
kako bi im ukazali da buka neće predstavljati problem. Zadruga je zatim potaknula
otvorenu debatu u lokalnim novinama te je organizirala sastanke diljem regije kako
bi objasnila široj populaciji prednosti vjetroagregata i odgovorila na njihova pitanja.
Upravo su ovi potezi pomogli da se projekt ubrza te da ga javnost prepozna kao
vjerodostojan. U realizaciji samog projekta različiti nacionalni i lokalni dioničari su
bili uključeni. Projekt je ostvario uspjeh kako u tehničkom tako i u društvenom
smislu. Proces autorizacije je trajao 18 mjeseci, građani su pokazali dobru volju
tako da su sakupili potreban kapital u 5 mjeseci. U prvoj godini vjetroagregati su
proizveli 12.5 GWh, što je bilo više nego što se inicijalno očekivalo (Slika 13) [9].
37
Slika 12. Hvidovre vjetroelektrana [9]
4.1.1.3. Vents d'Houyet
Kada je Bernard DeVille započeo zadrugu Vents d'Houyet jedan od ciljeva mu je
bio promoviranje energije vjetra građanima. Jedan od načina provedbe je bio da
se djecu nauče neke zanimljivosti o energiji vjetra (slika 14). Bernard i drugi
investitori su zaključili kako bi najpametnije bilo djeci dati vlastitu zadrugu.
2005. godine uspostavili su zadrugu Allons-en-Vent koja je trebala biti zadruga za
djecu te je trebala izgraditi vjetroturbinu. Zbog nedostatka sredstava projekt nije
odmah pokrenut. Kako bi se ubrzao projekt, zadruga Vents d'Houyet kupila je
udjele u zadruzi Allons-en-Bent kako bi sufinancirala izgradnju turbine, stvarajući
tako prihode potrebne za uspješan opstanak turbine. Također je napravljen ugovor
pod kojim je zadruga Vents d'Houyet bila zadužena za održavanje i upravljanje
turbinom. U trenutku u kad je postalo izgledno da će turbina biti postavljena,
raspisan je natječaj za zadrugarskim financiranje. Kroz javne kampanje pozivali su
se stanovnici da svoju djecu ili unuke učlane u zadrugu. 2011. godine novo
vodstvo je preuzelo zadrugu te je vjetroagregat sada u 100% vlasništvu zadruge u
kojem 95% članstva čine djeca. Proces od autorizacije do završetka gradnje trajao
je 24 mjeseca. Zbog činjenice da se radilo o mlađim naraštajima projekt gotovo
da nije imamo nikakve prepreke u provođenju [11].
38
Slika 13 Vents d'Houyet vjetrena elektrana [11]
4.1.2. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – UKLJUČENOST DIONIČARA
4.1.2.1. Kilbraur
Energy4all je neprofitno udruženje u vlasništvu devet britanski energetskih
zadruga, njihov cilj je promovirati lokalno vlasništvo energetskih projekata u
Ujedinjenom Kraljevstvu.
Kilbaur Wind Energy je energetska zadruga osnovana od strane Energy4all kako
bi se omogućila kupovina vlasničkog udjela u projektu kojeg je razvijala tvrtka
Falck Renewables ltd.. Cilj zadruge je bio skupiti što više sredstava preko
dioničarskih udjela kako bi zadruga mogla kupiti vlasnički udio u projektu te tako
svojim dioničarima tj. lokalnom stanovništvu osigurati vlasništvo te nekakav oblik
dugoročne dividende.
Zarada od projekta dodijeljena zadruzi proporcionalna je investiciji te zadruge koja
je iznosila 1.1 milijun funti. Prema proračunima Falck Renewables, povrat
investicije iznosi 10% godišnje. Također vrijedi napomenuti kako postoji minimalni
39
zagarantirani povrat od 6.5% godišnje te bi tada članovi ostvarili povrat investicije
nakon 20 godina [12].
Konkretno na primjeru Kilbaura vidljivo je da lokalna energetska zadruga služi kao
platforma za usuglašavanje interesa različitih dioničara u projektu. Za Flack
Renewables i Energy4All lokalna energetska zadruga igra veliku ulogu zato što
pomaže u edukaciji i podizanju svijesti o obnovljivim izvorima energije. Na primjer,
s lokalnim dioničarima poput Škotske zadruge za zaštitu lokalne baštine, uz
pomoć energetske zadruge, tvrtka je poduzela niz inicijativa kako bi se zaštitila
prirodna i kulturna baština. Upravo ovaj primjer, uz sve ostale ranije navedene
primjere, nam ukazuje na veličinu uloge koju je energetska zadruga odigrala u
ovom projektu.
4.1.2.2. Combrailles Durables
Combrailles Dubrailles je energetska zadruga koja se sastoji od 170 članova.
Započeli su s radom kao zadruga čija je primarna djelatnost bila promoviranje
obnovljivih izvora energije. Razlog osnivanja takve jedne zadruge je reakcija na
projekt izgradnje vjetroagregata, financiran od strane inozemnih investitora, u
planinskom području Parc des Volcans d'Auvergnea. Zadruga je odlučila sagraditi
te iste vjetroagregate sama [42].
Iako je energetska zadruga krenula poprilično ambiciozno s radom pokušavši
razviti energetske projekte velikih razmjera poput ovog s vjetroagregatima, ubrzo
su shvatili kako je tako nešto vrlo teško za izvesti te im je prvi projekt bio
implementacija fotonaponskih panela na krov lokalne škole (Slika 15). Vrlo brzo su
taj isti projekt ponovili u jednom od okolnih mjesta te su paralelno s razvojem
fotonaponskih sustava razvijali i projekt vjetroagregata
Slika 14. Škola s fotonaponskim ćelijama u Combraillesu [42]
40
Krov škole je u bio u vlasništvu lokalne uprave, no oni su podržali projekt što je
omogućilo energetskoj zadruzi da nesmetano nastavi s radom te je lokalno
stanovništvo nakon toga imalo puno veće povjerenje u rad zadruge.
Prednosti energetske zadruge jest ta što rad na velikim projektima nije nužna
komponenta uspješnosti rada same zadruge. Ovakav pristup je omogućio zadruzi,
ne samo društvenu prihvatljivost od strane lokalnog stanovništva već financijsku
moć i stjecanje prijeko potrebnog iskustva njenih članova.
Energetska zadruga je rasla u broju članova vrlo brzo koristeći znanja i principe
drugih energetskih zadruga te je u ovom trenutku vode volonteri. Za održavanje
fotonaponskih sustava brinu se volonteri u slobodne vrijeme. Većina volontera
koja provodi nadzor i održavanje su umirovljenici koji sami organiziraju u kojim će
se vremenima izvoditi održavanje sustava.
4.1.2.3. Lochem energie
Lochem Energie je energetska zadruga koje je osnovana u suradnji s vladom zato
što su se novo uspostavljenje politike lokalne uprave odnosile na poticanje
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Lokalna uprava je
pronašla izvođače radove za veliku fotonaponsku elektranu, no smatrali su da i
građani trebaju biti uključeni u projekt. Uskoro su građani došli do zaključka kako
bi mogli osnovati energetsku zadrugu koja bi bila partner projekta. Tako su
povezane tri osnovne ravnopravne karike zaslužne za uspješnosti projekata
obnovljivih izvora energije: građani, vlada i investitori.
Ideja o osnivanju energetske zadruge bila je srdačno prihvaćena od strane lokalne
uprave te je zadruga već nakon dva mjeseca brojala 600 članova.
Cilj energetske zadruge je bio proizvesti energiju iz obnovljivih izvora u toj regiji.
Kako bi započeli s radom Lochem Energie se organizirala kao potrošačka
energetska zadruga koja je kupovala energiju u veleprodaji i prodavala ju svojim
članovima te je ujedno s članovima kolektivno kupovala fotonaponske panele.
Paralelno s prodajom i kupovinom električne energije, energetska zadruga odlučila
je krenuti s realizacijom nekoliko inovativnih projekata jer su smatrali da će tako
privući interes javnosti te prikupiti sredstva za institucionalnu podršku: internu
organizaciju, marketing i komunikaciju te kasnije usavršavanje svojih članova.
41
Jedan od projekta je bio stvaranje novog razvojnog procesa za proizvodnju
energije iz energije vjetra. Zadruga je unajmila tri konzultanta, ne kako bi proveli
projekt sami nego kako bi prenijeli potrebna znanja članovima zadruge te kako bi s
njima proveli projekt. Rezultat je bio 3 puta jeftiniji projekt nego da su unajmili
konzultantske kuće za taj isti posao. Ujedno su i članovi stekli relevantna znanja
koja su im omogućila da sami provedu takve projekte.
Drugi projekt je bio razvoj napredne mreže. U Nizozemskoj, mreža je u vlasništvu
velikih tvrtki koje djeluju autonomno ali su u vlasništvu države. Ne postoji
mogućnost da građani sami razvijaju i posjeduju elektroenergetsku mrežu.
Energetska zadruga je znala da je vlada raspisala natječaj za pilot projekte
naprednih mreža. Zadruga je odlučila postaviti 110 fotonaponskih panela na krov
vlade kako bi zatim članovi zadruge iznajmljivali te fotonaponske panele po cijeni
proporcionalnoj cijeni proizvodnje električne energije. Operator prijenosnog
sustava je trebao razviti naprednu mrežu koja organizira balansiranje proizvodnje i
potrošnje električne energije na lokalnoj razini. Izjednačavanje interesa svih
sudionika nije bio jednostavan proces. Operator prijenosnog sustava je htio
napraviti tradicionalno istraživački projekt tako da oni razviju projekt ali tek nakon
što razviju potrebna znanja unutar vlastite tvrtke. Nizozemska vlada je platila
projekt, a novac je bio predodređen za razvoj napredne mreže. Lochem Energie je
također investirala određeni iznos u projekt i energetska zadruga je ubrzo nakon
toga dobila 700 tisuća eura na posudbu od vlade za 3 nova projekta inovacijskog
tipa [43].
Energetska zadruga je zatražila od operatora prijenosnog sustava da su znanja
koja se upotrebljavaju u razvoju projekta transparentna te da proizvedena energija
ide lokalnoj zajednici. Nakon teških pregovora operator prijenosnog sustava je
pristao na postavljene uvjete.
Na ovaj način izjednačeni su interesi svih sudionika, vlada je financirala projekt i
napravila ga financijskih održivim, energetska zadruga je naučila od operatora
prijenosnog sustava te je postala vlasnikom elektrane, a operator prijenosnog
sustava je dobio 250 članova koji su sudjelovali na njihovom projektu i koji su ga
učinili izvedivim.
42
4.1.3. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – TEHNIČKA I EKONOMSKA IZVEDIVOST I
ODRŽIVOST
4.1.3.1. Som Energia
Prva energetska zadruga u Španjolskoj je Som Energia, ona je u samo dvije
godine svojeg djelovanja sakupila više od 6000 članova. Počeli su djelovati kao
mala inicijativa koja se ubrzo počela širit diljem Španjolske. Nešto više od 40%
njenih članova živi u različitim dijelovima Španjolske. Njihove inicijalne aktivnosti
su se svodile na prodavanje, od vlade certificirane, zelene električne energije
svojim članovima.
Primarno orijentirana na male projekte proizvodnje električne energije iz
obnovljivih izvora energije, zadruga proizvodi pa zatim prodaje zelenu električnu
energiju svojim članovima. Model rada su preuzeli od već dobro uhodanih
energetskih zadruga kao što su Ecopower (Belgija) i EWS (Njemačka). Som
Energia ima u sto postotnom vlasništvu 3 tvrtke s ograničenom odgovornošću koje
razvijaju sve projekte.
Princip rada zadruge je takav da članovi investiraju u zadrugu pa zatim zadruga na
osnovu kriterija postavljenih na Glavnoj skupštini odlučuje u koje će projekte
investirati a u koje ne. Članstvo u zadruzi košta 100 eura te se ono ubraja u
zajednički kapital zadruge. S obzirom ne to da u zadruzi imaju preko 6000 članova
te 800 novih na mjesečnoj bazi, ne moraju strahovati za financijsku održivost [44].
Som Energia za krajnji cilj ima zadovoljiti energetske potrebe svih svojih članova
kroz projekte obnovljivih izvora energije financiranih i u vlasništvu zadruge. Model
financiranja im se bazira na direktnim članskim investicijama u projekte zadruge.
Dosad su sveukupno prikupili 2.8 milijuna eura od članskih investicija.
Som Energia je jedna od rijetkih energetskih zadruga koja unatoč krizi i dalje
uspješno posluje, na osnovu toga druge tvrtke su im prepustile svoje projekte koje
nisu više mogli financirati. Za zadrugu je to bilo vrlo povoljno jer su projekti već bili
uhodani i imali su poticajnu cijenu.
Prvi projekt zadruge je bila kupovina solarne elektrane jačine 100 kW. Imaju još
osam drugih projekata u različitim fazama razvoja ukupne snage 700 kW i
43
bioplinsku elektranu od 500 kW snage (Slika 22). U 2013. godini proizveli su
zelene električne energije ekvivalentne potrošnji 1400 korisnika [44].
Fiksni troškovi u ovoj energetskoj zadruzi su vrlo niski jer većinu posla obavljaju
preko interneta, nemaju troškove marketinga, nisu subvencionirani ni od koga te
se oslanjaju samo na rad i volju njihovih volontera koji osim što promoviraju rad
zadruge po raznoraznim tribinama ujedno i vode tehnički razvoj zadruge. Najveći
problem pri osnivanju ove zadruge je bio zakon o energetici te administracija koja
prethodi proizvodnji i prodaji električne energije.
Slika 15 Bioplinska elektrana zadruge Som Energia [44]
4.1.3.2. Meerwind
Meerwind je osnovana 1989. godine. Ova zadruga je napravila prvu vjetroturbinu
1993. godine. Tri godine kasnije napravili su i drugu vjetroturbinu. Gotovo 20
godina kasnije su drugu vjetroturbinu zamijenili novom puno efikasnijom turbinom
te se u sklopu istog projekta gradi još jedna dodatna vjetroturbina na obližnjoj
lokaciji (Slika 23). Članovi zadruge plaćaju godišnju članarinu u minimalnom
iznosu od 5 eura. Uz članarinu članovi mogu pozajmiti novac zadruzi kada je
potreban kapital za financiranje novih projekata. Povrat zajma je nakon 15 godina.
44
Vjetroturbine su u vlasništvu zadruge, što znači da je vlasništvo podijeljeno među
članovima zadruge.
Početkom 2013. godine Meerwind je započeo gradnju novih vjetroagregata. Prvi
agregat će zamijeniti stari, 20 godina staru vjetroturbinu, koja je proizvodila
električnu energiju za 120 kućanstava. Proces realizacije projekta izgradnje dvije
nove vjetroturbine trajao je gotovo 15 godina. Komplikacije u realizaciji projekta su
2007. godine eskalirale te je poništen inicijalni prijedlog gradnje 2 vjetroturbine i
predložen je novi projekt manjih razmjera s 5 manjih vjetroturbina. Projekt
izgradnje 5 manjih vjetroturbina je bio prihvaćen 2009. godine no ubrzo nakon
toga je i on poništen zbog prigovora obližnje zračne luke.
Nakon što je propao i ovaj projekt, predložena je izgradnja jedne vjetroturbine. Taj
prijedlog je prihvaćen te su početkom 2011. godine članovi zadruge prikupili 650
tisuća eura potrebnih za kredit. Unatoč tome nisu mogli započeti gradnju jer je
problem predstavljao vlasnik zemljišta koji je htio da se vjetroturbina izgradi na
njegovom zemljištu. Kako bi pronašli adekvatno rješenje zadruga je pregovarala s
vlasnikom zemljišta koji je odlučio odbaciti optužbe pod uvjetom da druga turbina
bude izgrađena na njegovom zemljištu. Zadruga je prihvatila prijedlog te je
odlučena gradnja dvije vjetroturbine umjesto jedne. Zadruga je raspisala drugi
krug financiranja te je gotovo 250 članova sakupilo novih 600 tisuća eura, sve
skupa 1.25 milijuna eura, gotovo trideset posto potrebnog kapitala [45].
Projekt je započeo s provedbom 2012. godine, no u kratkom roku je naišao na
nove prepreke poput spajanja na mrežu što je rezultiralo još većim troškovima
projekta. Ono što je spasilo ovaj projekt jest činjenica da je zadruzi primarna bila
proizvodnja iz obnovljivih izvora energije te se nisu obazirali na potencijalno nisku
marginu profita.
45
Slika 16 Vjetroturbina u Weteringburgu [45]
4.1.3.3. Eoliennes en Pays de Vilaine (EPV)
Eoliennes en Pays de Vilaine je utemeljena 2003. godine. Zadruga je osnovana s
idejom da je energija vjetra prirodan, neiscrpan i decentraliziran resurs čijom bi
eksploatacijom trebale profitirati lokalne udruge. Ideja je došla od nekolicine vrtlara
iz Ste Anne-sur-Vilaine u Francuskoj i kipara iz Sainte Marie u Francuskoj koji su
željeli uspostaviti takav projekt. Vrlo brzo im se priključilo više ljudi kako bi
isplanirali projekt i njegove ciljeve. Ciljevi su bili imati obnovljiv izvor energije u
vlasništvu zajednice, razmisliti o održivom razvoju energije vjetra koji bi bio u
vlasništvu građana, koristiti dio profita za promicanje štednje energije te podijeliti
znanja i iskustva.
Trebalo je 10 godina da projekt zaživi. Koraci koje su morali dostići bile su klasične
tehničke mjere i administrativni koraci koje mora postići svaki projekt vezan za
iskorištavanje energije vjetra. Uz to morali su provesti određene korake vezane uz
činjenicu da je projekt temeljen na financiranju od građana i kolektivnog učenja.
46
Prvo su počeli tražiti mogućnosti pokretanja projekata na području Vilaine. Prvi
pokušaji pokretanja projekata su prekinuti zbog krajolika (Ste Anne sur Vilaine,
travanj 2004. godine) i zrakoplovnih ograničenja (Saint-Marie, travanj 2005.
godine). Zadruga nije odustala te je započela studije izvedivosti na Pays de Redon
području u lipnju 2005. godine [46].
Nakon što su odredili nekoliko zona, uz potporu mnogih volontera, započeli su
razvoj dvaju građanskih projekata za iskorištavanje energije vjetra na dva područja
(Sévérac-Guenrouët u odsjeku Loire-Atlantique u regiji Pays de la Loire – pored
Bretanje - i Béganne u odsjeku Morbihan u Regiji Bretanji).
U 2006. godini projekt je došao do stupnja gdje više nije bila dovoljna radna snaga
volontera. Udruga je prvo radila s jednim razvijateljem projekta kao parterom.
Nakon što su prva dva projekta u 2004. i 2005. godini propala, taj razvijatelj
projekta je odustao od suradnje. Udruga je zatim odlučila zaposliti radnike i stvoriti
tvrtku, Site à Watts (društvo s ograničenom odgovornošću), kako projekt ne bi
otišao privatnim razvijateljima projekta. Uz podršku mnogih volontera, tvrtka je
dobila dvije građevinske dozvole u 2009. i 2011. godini, što im je omogućilo
osnivanje Bégawatts, zasebnu tvrtku koja je bila odgovorna za eksploataciju
novog vjetroparka.
Kako bi osnovali tvrtku Site à Watts, EPV je ujedinio nekolicinu dioničara. Prvo su
bili samo osnivači EPV-a. Zatim su EPV, 25 osnivača, tri lokalna investitorska
kluba i polu javna tvrtka iz odsjeka Loire-Atlantique, uložili kapital za osnivanje
tvrtke. Tvrtka sada funkcionira kao razvijatelj projekta koji samo razvija
vjetroparkove koji su u vlasništvu građana u Francuskoj.
Razvoj vjetroparkova u Francuskoj je vrlo kompleksan zbog brojnih propisa i
birokracije. To čini prvu fazu razvoja takvih projekata vrlo neizvjesnom. Ukupni
troškovi takvih projekata su oko 250 tisuća eura, ne uzimajući u obzir vrijeme
volontera. Kako bi dobili poduzetnički kapital za stvaranje tvrtke EPV je uključio
nekolicinu dioničara. 25 osnivača su uložili oko 400 tisuća eura. Ostali sudionici su
bili takozvani CIGALES. CIGALES je investitorski klub koji ulaže samo u projekte
na lokalnoj razini te u projekte koji su temeljeni na etici i solidarnosti. U ovakvim
klubovima ima više od 700 članova. Drugi dioničar je Energie Partagée
Investissement, koji je nacionalni građanski investicijski fond koji je ovlašten od
strane javnog financijskog autoriteta za provođenje javne ponude. Također je bila
47
važna skupina lokalnih poduzetnika u sektoru društvene ekonomije i ekonomije
temeljene na solidarnosti [46].
Sve moguće studije i primjene su obavljene od strane Site à Watts uz pomoć
volontera. Različite studije (vjetar, buka, studije utjecaja, arhitektonski planovi,
pravni statuti, ekonomska znanja) su potvrđene od strane specijaliziranih tvrtki.
Međutim, osnivači su zadržali koordinaciju i upravljanje pod vlastitom kontrolom.
Danas, Site à Watts, je također zadužena za tehničko, pravno i financijsko
praćenje projekta.
EPV je htio mobilizirati što više manjih sudionika koji će biti uključeni i ovlašteni u
upravljanju vlastitih potreba za električnom energijom. Kako bi zadržali ulogu za
javne i privatne sudionike koriste zadružno upravljanje – jedan član, jedan glas –
unutar svakog tijela organizacije. Tvrtka je strukturirana od različitih dijelova
dioničara. Postoje pet tijela upravljana u Bégawattu:
•
Osnivači koji drže 35% glasova,
•
CIGALES koji drži 30% glasova,
•
Sudionici u lokalnim investicijama koji drže 12% glasova,
•
Sudionici iz socijalne ekonomije koji drže 5% glasova i
•
Energie Partagée Investissemen koji drži 18% glasova.
EPV se susreo s različitim problemima prilikom razvijanja studije za razvoj ovog
projekta. Jedan od primjera su bili neispravni anemometri zbog kojih su bili
prisiljeni uzeti u obzir pesimističnije marže za evaluaciju područja. Problem je
nastao i kod akustičnih studija zbog toga što su se regulative promijenile od 2006.
godine kada je originalna studija napravljena do 2011./2012. godine kada su
promijenjene studije napravljene. To ih je prisililo na razmatranje mogućnosti
postavljanja dodatnih ograničenja kako bi se smanjila maksimalna brzina
vjetroturbina.
Nekoliko događaja je odgodilo pokretanje radova. Na primjer, nacionalna udruga
protiv iskorištavanja energije vjetra i feed-in tarifa za vjetrene elektrane je podnijela
tužbu na sudu. Zbog te tužbe mnogi projekti za iskorištavanje energije vjetra su bili
odgođeni, uključujući i ovaj.
48
Sveukupno, kašnjenja su uglavnom bila povezana s administrativnim i pravnim
pitanjima izvan projekta koji su utjecali na cijeli sektor energije vjetra koji je manje
podržan od strane države u Francuskoj nego u drugim europskim državama.
Većinu problema su sami riješili, ali su također primili veliku podršku i pomoć od
svojih dioničara i mreže.
Projekt je uspio jer su uključili mnogo lokalnih dioničara s istim interesima za
sudjelovanje građana i društvene ekonomije i jer su podijelili rizik od razvoja i
eksploatacije u dvije zasebne cjeline.
4.1.4. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – NAČINI FINANCIRANJA
4.1.4.1. Torrs Hydro Coop
Torrs Hydro New Mills Limited osnovana je 2007.godine kao Industrijsko i
predostrožno društvo (engl. Industrial and Provident Society). Organizacijski
gotovo identično zadrugarstvu, stoga ju i svrstavamo u model energetskih
zadruga. Demokratski su organizirani na principu jedan član jedan glas neovisno u
vlasničkom udjelu. U svojoj strukturi imaju oko 230 dioničara. Dvije trećine
dioničara su iz New Millsa i okolice te sveukupno svojim investicijama drže jednu
trećinu kapitala zadruge, dok preostala jedna trećina dioničara dolazi iz svih
dijelova Velike Britanije te su u vlasništvu preostalog dijela kapitala.
Prije nego što je Torrs Hydro postojao, Richard Brody (sadašnji direktor) je
pregovarao s tvrtkom Water Power Enterprises. Oni su tražili adekvatnu lokaciju
za izgradnju hidroelektrane na rijekama New Millsa. Lokalno stanovništvo je
smatralo kako bi oni trebali biti vlasnici projekta te su željeli da se dobrobiti
projekta odraze na zajednicu. Tvrtka se složila te su započeli s radom, udruženi s
osnivačima Torrs Hydra. Izgradnja hidroelektrane je napravljena od strane
Western Renewable Energya, tvrtke s dugogodišnjim iskustvom u tom području.
Gradnja hidroelektrane je bila vrlo zahtjevna jer je lokacija izgradnje bila vrlo blizu
arheološkog nalazišta stoga su arheolozi morali biti uključeni u proces izgradnje.
Prije početka bilo kakve gradnje tvrtka je s arheolozima provela mjesec dana
istražujući lokaciju.
Za izgradnju same elektrane, prema inicijalnim proračunima, bilo je potrebno
sakupiti 126 tisuća funti uz pomoć dioničarskih udjela članova, 70 tisuća funti
49
bespovratnih sredstava te 25 tisuća funti kredita. Minimalni udjel članova je bio
250 funti, dok su se dionice prodavale po cijeni od 1 funte. Unutar dva mjeseca
sakupljen je potreban iznos, no prema novim proračunima troškovi izgradnje su
narasli te je cjelokupni trošak projekta bio 330 tisuća funti. Novac je sakupljen
manjim dijelom od lokalnog stanovništva te većim dijelom od stanovništva diljem
Velike
Britanije.
Zadruga
je
polučila
uspjeh
zbog
dobro
postavljenog
komunikacijskog plana. Naime, Torrs Hydro je unajmio stručnjaka za odnose s
javnošću što je samo po sebi već osiguralo veliku medijsku popraćenost. Priču su
prenosili svi veći britanski mediji, organizirane su turističke ture po lokaciji
izgradnje, koristile su se društvene mreže za promociju projekta te se zadruga
postavila poprilično otvoreno prema upitima potencijalnih investitora [47].
Danas New Mills hidroelektrana ima snagu od 63 kW te godišnju proizvodnju od
240 tisuća kWh što je ekvivalentno potrošnji 50 britanskih kućanstava (Slika 18).
Slika 17 New Mills hidroelektrana [47]
4.1.4.2. Energy4All
Povijest Enery4All počinje sredinom 1990-ih kada je inovativna švedska tvrtka
došla u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi uspostavila novu vrstu vlasništva vjetrenih
elektrana gdje je zajednica njihov vlasnik. Ovaj koncept je bio već uobičajen u
Švedskoj. Ovo je bio početak Baywind zadruge, prve britanske zajednice za
vjetrene elektrane. Baywind je napredovao i do 2001. godine je bio vlasnik cijelog
projekta te je u potpunosti bio zadužen za upravljanje projektom. Trenutno je
50
najstarija zadruga koja je vlasnik vjetrenih elektrana u Ujedinjenom Kraljevstvu i
broj preko 1300 članova te se ponosi svojom stabilnošću i profitom. Uz povjerenje
stečeno s Baywindom upravljački tim je postao zabrinut s nedostatkom sličnih
inicijativa u drugim područjima. Kao rezultat toga, članstvo Baywinda je podržalo
stvaranje Energy4All u 2002. godini, kako bi pomogli drugim zajednicama
pokretanje projekata kao Baywind [48].
Zadruga ima mnogo uspješnih projekata. Oni su stvorili niz inovativnih poslovnih
modela koji odgovaraju lokalnim okolnostima na području od jugu Engleske do Isle
of Sky i prikupili su više od 17 milijuna funti. Osam zadruga koji su uključeni u
projekt broje više od 7000 članova. Različiti poslovni modeli uključuju one vođene
od strane:
•
zemljoposjednika, kao što je Westmill Wind Co-op, gdje je projekt iniciran
od strane vlasnika,
•
razvijatelja projekta, kao što je Kilbraur Wind Energy Co-op, koji nudi dio
vlasništva svojih vjetrenih elektrana lokalnoj zajednici i
•
poduzetnika, kao što je Drumlin Wind Energy Co-op, koji nudi zajedničko
vlasništvo vjetroturbina na pet lokacija u Sjevernoj Irskoj.
Energy4All također ima podršku zadružnog pokreta, pogotovo Zadružne banke
(engl. Co-operative Bank) koja je primarni izvor financiranja za Energy4All
projekte.
Energetski projekti su kapitalno intenzivni, isto vrijedi i za projekte obnovljivih
izvora energije. Faza prije planiranja je najteža i najriskantnija. Prikupljanje
financija za ovu fazu je najznačajniji problem, ali Energy4All može pomoći
identificirati moguće izvore i podnijeti zahtjev za financiranje ovisno o okolnostima
predloženog projekta. Nakon što je uspostavljeno financiranje rizika, Energy4All
pruža usluge upravljanja projektom za cjelokupan proces planiranja primjene, koji
može biti dugotrajan, kompleksan i skup. Uz to Energy4All usko surađuje s
lokalnom zajednicom na programu informiranja i angažiranja u problematiku
projekta kako bi dobili što veću potporu za projekt.
Prilikom financiranja projekta postoje dvije faze, financiranje prije uspostave i
financiranje kapitalnih troškova izgradnje. Jedan od glavnih problema na koje
51
nailazi Energy4All je da zajednice ne uspiju osnovati dovoljno veliku zadrugu
kakvu nalaže opseg projekta te zbog toga nisu financijski održivi. Nakon što su
osigurane dozvole zadruga ili vlasnik mora osigurati potrebni kapital i zajmove. Za
sve ovo je potrebno veliko znanje koje male zadruge često nemaju i ne mogu
platiti stručnjake. Zato je tu Energy4All koji ima stručnost prilikom uspostavljanja
projekata za obnovljive izvore energije. Oni pomažu pri stvaranju kampanje na
čelu s lokalnom zadrugom. Cilj je osigurati maksimalni mogući angažman
zajednice tijekom prikupljanja potrebnog kapitala [48].
Energy4All pomaže lokalnim zadrugama da steknu potrebni kapital za
posjedovanje ili kupnju udjela u dobiti vjetrenih elektrana promicanjem ponuda
dionica u zadruzi. Također pomažu u dogovaranju kredita ako je to potrebno.
Osnovna prava prilikom kupnje udjela:
•
Jedan član ima jedan glas prilikom odluka koje se donese na glavnoj
skupštini, kao što je imenovanje direktora,
•
Pravo na proporcionalnu godišnju kamatnu uplatu, ovisno o raspoloživosti
profita i
•
Pravo na povratak originalnog ulaganja tijekom trajanja projekta koji je u
skladu s raspoloživim viškom imovine, kako je utvrđeno od strane direktora.
Sve nove zadruge koje postaju suvlasnici Energy4All moraju postupati u skladu s
načelom da postojeće zadruge moraju podržati nove zadruge prilikom njihovog
uspostavljanja. Energy4All kombinira etičnost neprofitabilnih poduzeća s najboljom
poslovnom praksom. Imali su i imaju veliku mogućnost rasta zbog podrške mnogih
visoko kvalificiranih individualaca koji su spremni dati svoje vrijeme i znanje.
Uspijevaju zato što dijele znanje, organiziraju suradnju između zadruga i koriste
dokazane poslovne modele koje prilagođavaju lokalnim uvjetima.
4.1.4.3. Cooperativa Elettrica Gignod (CEG)
CEG djeluje od 1927. godine u Italiji. Obavljaju proizvodnu djelatnost, distribuciju,
prodaju i odredbe za općine Saint Christphe, Allein, Gignod, Doues, Valpelline te
sela Arpuilles, Entrebin, Excenex and Porossan. Zadruga ima mogućnost pokriti
cijeli procesni lanac od proizvodnje električne energije do naplate svim kupcima.
Glavni proizvodni pogon je hidroelektrana La Clusaz koja se nalazi u općini Allein
(Slika 19). Voda je preusmjerena iz potoka Artanavaz i Menouve te se prenosi na
52
dvije Pelton turbine u glavnoj elektrani zahvaljujući cjevovodu koji se u potpunosti
nalazi ispod zemlje. Dio proizvedene struje se direktno distribuira zadruzi a višak
se prodaje. Mjerenje, upravljanje kupcima, naplata, dizajn novih linija i njihova
izgradnja obavlja interno zadruga kroz svoje tehničke i komercijalne urede.
Zadruga je započela veliki razvojni proces temeljen na postojećim koncesijama.
Točnije, zadruga želi popraviti funkcionalnost prve elektrane izgrađene 1927.
godine. Industrijski oporavak i zaštita lokalne tradicije su potaknule CEG na ovaj
korak. Okolica je idealna za ovakav projekt. Teritorij Valle d’Aosta ima ledenjake i
snježne površine koji su idealni za hidroenergiju. Zakonodavstvo im stvara
probleme jer su postali sve stroži te žele izbjeći bezuvjetno iskorištavanje tog
područja. Zadruga sama po sebi ima već jako razvijenu kulturu prema zaštiti
okoliša.
Kako bi se obnovila postojeća hidroelektrana potrebno je skupiti veliki kapital.
Financiranje istraživanja, uključujući i dizajn koštaju oko 500 tisuća eura. Ovaj
novac je prikupljen uz pomoć kredita u financijskim ustanovama. Ovo nije bilo lako
za malu zadrugu poput ove, ali zbog jamstva na svoju imovinu su uspjeli [49].
Od kad postoji ova zadruga demokratski nadzor nad članovima se nije promijenio.
Sa svakim širenjem na elektroenergetsku mrežu i proizvodnju članovi su uvijek
financijski pripomogli. Veličina financijskog ulaganja ne utječe na glasačku moć,
kao ni duljina članstva. Kao u mnogim zadrugama i u ovoj vrijedi pravilo jedan
član, jedan glas. Ova prava su strogo održana unutarnjim propisima zadruge i
talijanskog građanskog zakona. Jednak tretman prema svim članovima je vrlo
važan. To pruža čvrstu organizacijsku osnovu koja je dokazano održiva te nema
rasprava koje se tiču dividendi i glasačke snage.
53
Slika 18 Hidroelektrana La Clusaz [49]
4.1.5. KRITERIJ USPJEŠNOSTI – SPAJANJE NA MREŽU TE PRODAJA
ELEKTRIČNE ENERGIJE
4.1.5.1. De Eendragt
Energetska zadruga De Eendragt je relativno mala zadruga sa 137 članova,
osnovana 1989 godine. Locirana je u gradu Den Helder u Nizozemskoj. Prvi
projekt im je bila mala vjetroturbina Vestas-225 kW koja je započela s radom
1993. godine. Osnivači ove energetske zadruge su bili inženjeri koji su u vrlo
kratkom roku savladali znanja potrebna za izgradnju vjetroturbina. Zadruga ujedno
ima dvije sedmine vlasništva u jednom većem vjetroparku što im je pružilo
financijsku stabilnost kako bi mogli započeti s isprobavanjem novog koncepta
rada. Kao rezultat vlasničkih udjela u vjetroparku i rada vlastitih vjetroturbina
zadruga može pružati sedam posto kamate na zajmove njihovih članova te su
isplatili kredite vezane za vjetroturbinu Vestas i preuzeli su potpuno vlasništvo nad
njom [50].
S obzirom na povoljnu financijsku situaciju te s obzirom na to da je vjetroturbina
Vestas sada u potpunom vlasništvu lokalnog stanovništva, članovi zadruge odlučili
su umjesto prodaje električne energije iz Vestasa energetskoj kompaniji, tom istom
energijom opskrbljivati svoje članove i zadovoljiti njihove energetske potrebe.
54
Za ovakvu novonastalu situaciju zadruga je morala pronaći način kako dostaviti
električnu energiju kućanstvima svojih članova. To je zahtijevalo nadgledanje
potrošnje svojih članova, pronaći tvrtku koja će provoditi fakturiranje te partnera
koji će ih podržati u slučaju da je proizvodnja iz vjetroturbine premala i nije u
mogućnosti zadovoljiti potrebe svih potrošača. Partner im je bila tvrtka HVC koja
se bavi upravljanjem energijom i otpadom.
Distribucijska tvrtka je bila zadužena za mjerenje potrošnje što je koštalo
0.003/kWh. HVC je nagledao proizvodnju i potrošnju članova. Bez troškova
proizvodnje članovi su samo plaćali trošak prijenosa električne energije. HVC je
također na sebe preuzeo plaćanje poreza na dodanu vrijednost te energetske
poreze. Ugovor potpisan s HVC
omogućio je članovima kupovinu električne
energije u slučaju da je potrošnja premašila proizvodnju vjetroturbine. Potrošnja
energije jednog člana uspoređuje se 1/80 proizvodnje vjetroagregata taj mjesec.
Ako član nije iskoristio sve kWh u prijašnjem mjesecu prvo se troše ti kWh pa tek
onda novo proizvedeni [50].
Članovi su odlučili da žele mjesečnu naplatu računa što je zahtijevalo mjesečno
očitavanje potrošnje, taj problem je uspješno riješen uz pomoć naprednih mjerača.
Regionalna distribucijska tvrtka je bila spremna ugraditi napredne mjerače koji su
mogli očitati potrošnju i bežično prenijeti te podatke HVC-u, no njihova
implementacija je trajala gotovo godinu dana.
Ovaj projekt je proveden bez potpore vlade, bez eksternih konzultanata vođen
isključivo entuzijazmom svojih članova te njihovom suradnjom s tvrtkama
partnerima.
4.1.5.2. Schonau EWS
Jedna od prvih energetskih zadruga u Europi koja je preuzela vlasništvo nad
lokalnom distribucijskom mrežom je njemačka energetska zadruga EWS. Ova
energetska zadruga nalazi se u gradu Schonau koji se nalazi u jednom od
najosunčanijih dijelova Njemačke (Slika 20).
Nakon Černobilske katastrofe stanovnici toga grada odlučili su ostvariti energetske
uštede te pokazati kako je moguća neovisnost od nuklearnih elektrana. Unatoč
brojnim zahtjevima građana tvrtka koja upravlja električnom mrežom nije poduzela
ništa te je nastavila ignorirati njihove zahtjeve.
55
Građani su shvatili da jedino što mogu poduzeti jest preuzeti upravljanje mrežom,
kojom je u tom trenutku upravljala tvrtka KWR. KWR je imao koncesiju nad
mrežom od 1974. do 1994. godine te su odlučili zatražiti produživanje koncesije do
2014. godine. Građani su zatim shvatili kako moraju preuzeti upravljanje nad
mrežom te su zatim 283 građana sakupila 125 tisuća tadašnjih njemačkih maraka
što je bilo jednako iznosu kojeg je nudio KWR za koncesiju. Građansko vijeće je
odbilo njihovu inicijativu, no njihova odluka je odbačena na referendumu na kojem
se 55% građana izjasnilo da upravljanje mrežom trebaju građani. U tom trenutku
su građani osnovali energetsku zadrugu EWS.
Veliki otpor ovakvoj inicijativi postojao je na razini gradske uprave te su 1996.
godine građani opet morali izlaziti na referendum kako bi potvrdili svoju prijašnju
odluku. KWR u čijem je vlasništvu bila mreža, bio je primoran prodati mrežu EWSu. No, umjesto realne cijene od 4 milijuna tadašnjih njemačkih maraka KWR je
tražio 8.7 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. EWS nije imao dovoljno kapitala
pa je pokrenuo kampanju prikupljanja donacija diljem Njemačke te su nakon dva
tjedna prikupili dodatnih 2 milijuna. Nakon opsežnih pregovora dogovorena je nova
cijena mreže za koju je EWS imao dovoljno novaca.
EWS je trenutno glavni distributer u gradu Schonau koji broji 2500 dioničara i
upravlja kapitalom od 115 milijuna eura te nude energiju iz konvencionalnih i
obnovljivih izvora energije, no u cilju im je potpuni prelazak na obnovljive izvore
energije. Trenutno imaju 2000 kW energije vjetra, 992 kW fotonaponskih sustava,
370 kW hidroelektrana, 95 kW kogeneracije i 50 kW prirodnog plina [51].
56
Slika 19 Solarne ćelije na krovovima kuća u gradu Schonau [51]
4.1.5.3. E-werk Prad
E-Werk Prad je stara zadruga s dugom poviješću. Povijest ove zadruge
demonstrira otpornost modela zadruga orijentiranih na obnovljive izvore energije i
daje dobar uvid kako su se one razvijale izvan svoje originalne metode
proizvodnje prema više različitim metodama proizvodnje i distribucije koje
odgovaraju članovima.
U godinama nakon Prvog svjetskog rata, Italija, uključujući grad Prato su bili u
očajnim ekonomskim uvjetima. Općine nisu imale novac za izgraditi napajanje, a
tvrtke nisu bile zainteresirane za povezivanje tog planinskog sela na mrežu. 1927.
godine pet stanovnika tog sela su odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Osnovali su
zadrugu i prikupili dovoljno novaca da osiguraju kredit za izgradnju svoje prve
hidroelektrane.
Dugi niz godina ova zadruga je samo preživljavala. Nekoliko nedaća poput krađe
struje zbog nedostatka mjerača električne energije i financijska nestabilnost nakon
Drugog svjetskog rata su zadrugu skoro dovele do stečaja. Međutim, članovi su
uvijek uspjeli prikupiti dovoljno društvenog kapitala kako bi zadruga dalje nastavila
s radom. Zadruga se polako stabilizirala i proširila proizvodnju s još tri
hidroelektrane. Posljednjih nekoliko godina proizvodnja se značajno proširila.
57
Dodali su još četiri bioplinska modula za proizvodnju električne i toplinske energije.
Uz to su izgradili dvije vjetroturbine i dodali solarne panele na krovovima kuća
svojih članova.
E-Werk Prad proizvodi i distribuira električnu i toplinsku energiju za oko 1200
članova u okolici Južnog Tirola. Zadruga proizvodi električnu energiju iz energije
vjetra, vode, sunca i bioplina. Zadruga posjeduje toplinske mreže preko kojih
prenosi toplinu proizvedenu iz bioplina. Stvorili su gotovo savršenu kombinaciju
energije te sada pokušavaju optimizirati sa smart gridovima.
Konkretno, 2010. godine, proizveli su 22 milijuna kWh električne energije. Četiri
hidroelektrane su proizvele 17 milijuna kWh električne energije. S četiri bioplinska
modula koji proizvode struju, zadruga ima instalirano 1.5 MW energije. Bioplinsko
postrojenje koristi kanalizaciju i gnoj (13 tisuća tona od 55 farmi) i otpad od uzgoja
voća (1500 tona) te proizvodi 3 milijuna kWh primarne energije, pretvorene u 900
tisuća kWh električne energije i 1.7 milijuna kWh toplinske energije. Dvije
vjetroturbine (1.2 i 1.5 MW) proizvode 4 milijuna kWh električne energije. 80
fotonaponskih elektrana (4.9 MW) proizvode 5.4 milijuna kWh električne energije
(oko 1600 kWh po stanovniku). Potrošnja električne energije u lokalnoj mreži je
iznosila 11.9 milijuna kWh [16].
Opskrba električnom energijom preko fotonaponskih sustava je velikom porastu
tako da su distribucijske mreže zadruge opterećene. Uz gore navedenu
produkciju, mnogi su potrošači odlučili sami proizvoditi električnu energiju.
Dodatna proizvodnja solarne energije stvara neravnotežu. To znači da se
proizvodnja i potrošnja energije ne događaju u isto vrijeme. Relativno velik porast
fotonaponske energije u kombinaciji energije koju imaju dovodi relativno velike
fluktuacije opterećenja. To sve više pogoršava kvalitetu napajanja.
Kao rješenje za ove probleme zadruga traži idealnu kombinaciju pohrane energije
i smart gridova. Različiti oblici skladištenja energije su kombinirani i realizirana je
nadzorna mreža. Postojeća nadzorna mreža sastoji se od više decentraliziranih
jedinica s centralnim sustavom kontrole. Ovo je izvedeno pomoću algoritama
kontrole kako bi se osigurao minimum vršnih opterećenja. Uz upravljanje
zagušenjem energetski tokovi su optimizirani tijekom dana.
58
Važan dio smart grid projekta je što zadruga uključuje potražnju u projekt. Zadruga
već kontrolira proizvodnju, ali za više integrirani plan moraju uključiti potrošnju,
koju uključuju članovi. Ovdje je prikazana snaga zadruge. Često kontroliraju cijeli
lanac, od proizvodnje do potrošnje. To ih čini idealnim za upravljanje smart grid
projektima. Ne samo da opskrbljuju potrošače energijom, nego su ti potrošači
ujedno i članovi udruge. To im daje izravan poticaj za sudjelovanje u projektima
optimizacije funkcionalnosti zadruge.
4.2. GRUPNO FINANCIRANJE
Grupno financiranje je relativno nov pojam za financiranje projekata obnovljivih
izvora energije te zbog toga nema toliko uspješnih primjera kao zadrugarstvo.
4.2.1. Abundance Generation Abundance Generation je financijski regulirana platforma koja omogućuje ljudima
da posuđuju novce u minimalnom iznosu od 5 funti kako bi potaknuli razvoj
projekata obnovljivih izvora energije u Velikoj Britaniji te ovisno o posuđenom
iznosu određuje im se udio u zaradi iz projekta. Kada investitori kupe obveznice
oni posuđuju novce energetskom projektu te imaju pravo na postotak zarade od
prodaje električne energije proizvedene u projektu. Abundance Generation mogu
koristiti svi građani Velike Britanije stariji od 18 godina te je njihovo poslovanje
regulirano od strane FCA-a (engl. Financial Conduct Authorityja). Trenutno se
Abundance Generation fokusira na cijeli spektar projekata obnovljivih izvora
energije.
Od travnja 2014. godine ova platforma je sakupila 5.3 milijuna funti kako bi
financirali sedam projekata obnovljivih izvora energije. Najpopularniji je projekt u
kojem su financirali besplatnu električnu energiju za škole i to iz fotonaponskih
ćelija. Trenutno razvijaju dva projekta, 500 kW vjetroturbina u Cornwallu i 249 kW
fotonaponsko postrojenja. Prvi projekt nudi povrat između 8.4-9.3% kroz 20 godina
dok drugi projekt ima nešto manji povrat od 7.35% kroz 20 godina [17].
4.2.2. IndieGoGo
IndieGoGo je jedna od najvećih internacionalnih stranica za grupno financiranje.
Osnovana je 2008. godine. Omogućava ljudima da prikupe financijska sredstva za
ideju, dobrotvorne svrhe i start-up tvrtke. Cilj je omogućiti bilo kome tko ima
59
valjanu ideju sredstva za postizanje cilja. Devet milijuna korisnika posjećuje
stranicu na mjesečnoj bazi. Stranica radi na sustavu nagrada, što znači da
donatori, investitori ili kupci koji su voljni naručiti proizvod ili projekt mogu donirati i
primiti dar, a ne vlasnički udio u tvrtki. Na stranici se sve više pojavljuju projekti
vezani za obnovljive izvore energije. Neki od njih su prikazani u tablici 1 [28].
Tablica 1 Primjeri projekata na IndieGoGou
Naziv
Opis
Veličina
Uspjeh
investicije
Solarne prometnice koje su 2 milijuna dolara
Solarne
prometnice
napravljene
od
Da
solarnih
panela, mogu izdržati velike
težine, mogu biti instalirane
na bilo koju površinu
Fond za solarnu
energiju
Financijska
za 56 tisuća dolara
Da
projekte solarne energije za
zajednicu Kehilla sinagoge
Start-up
Hiteca
pomoć
u
Guatemali
proizvode
koji 10 tisuća dolara
Ne
male
hidroelektrane
Kako bi se skupilo dovoljno financijskih sredstava na ovakvoj stranici gdje ima jako
puno projekata, prezentacija mora biti zanimljiva. Potencijalne investitore treba
zaintrigirati projektom ili darovima. Projekt za solarne prometnice i fond za solarnu
energiju imaju vrlo privlačne prezentacije i darove te su zbog toga uspjele prikupiti
dovoljno financijskih sredstava. Projekt Hiteca nema zanimljivu prezentaciju ni
darove te je to razlog njegovog neuspjeha.
4.2.3. Kickstarter
Kickstarter je osnovan 2009. godine i vrlo je sličnog principa kao prethodno
objašnjen IndieGoGo. Razlika je što kod Kickstartera se ne mogu dobiti donacije
60
za pokretanje tvrtke, ako projekt ne uspije dostići željeni cilj pokretači projekta ne
dobiju ništa od donacija, sve se vraća donatorima te je više orijentiran na projekte
u SAD-u.
Neki od projekta koji uključuju obnovljive izvore energije su prikazani u tablici 2
[29].
Tablica 2 Primjeri projekata na Kickstarteru
Naziv
Opis
Veličina
Uspjeh
investicije
Solarni i vjetreni generator 60 tisuća dolara
The GEN
Da
električne energije, kombinira
solarnu i vjetrenu tehnologiju
u jedno
Turbine
oceane
The
Families
za Turbina koja stvara električnu 75 tisuća dolara
Ne
energiju od struje oceana
Power Dječje knjige o pogodnostima 25 tisuća dolara
Da
obnovljivih izvora energije
Razlog uspjeha ili neuspjeha ovih projekata je isti kao i kod IndieGoGoa.
61
5. SITUACIJA U HRVATSKOJ I PRIMJENJIVOST
POJEDINIH MODELA
Diljem svijeta obnovljivi izvori energije ostvaruju značajan rast, dijelom zbog
političke volje a dijelom zbog razvoja tehnologije. Ako gledamo primjer Njemačke,
njihova energetska tranzicija se temelji na uključivanju građana u vlasništvo nad
postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije. Dok u Republici Hrvatskoj se
susrećemo s opiranjem lokalne zajednice obnovljivim izvorima energije što je
vidljivo na primjeru gradnje bioelektrane u Velikoj Gorici. Unatoč tome energetske
zadruge postoje u Hrvatskoj te im se broj stalno povećava.
5.1. ENERGETSKE ZADRUGE U HRVATSKOJ
U ovom poglavlju su opisane najpopularnije zadruge u Hrvatskoj.
5.1.1. ENERGETSKA ZADRUGA OTOK KRK
Željom da otok postane energetski neovisan te da elektrane dospiju u vlasništvo
građana osnovana je energetska zadruga Otok Krk. Prije samog osnivanja
izrađena je strategija Otok Krk 0% emisije CO2 gdje se uvidjelo da je jedini način
da takva strategija ostvari uspjeh osnivanje energetske zadruge. Zadrugu je
osnovalo 19 osnivača, ekološki osviještenih pojedinaca i predstavnika otočnih
uprava i samouprava te komunalno društvo Ponikve d.o.o..
Kako bi ostvarili viziju zadruga je pokrenula edukaciju stanovnika o važnosti
obnovljivih izvora energije te su se obvezali pomoći lokalnom stanovništvu oko
nabavke i implementacije opreme, ishođenju dozvola i kredita te bespovratnih
sredstava. Rezultat napornog rada zadruge jest solarna elektrana snage 133 kW
na krovu deponija i izrađena studija izvodljivosti za izgradnje elektrane na
biomasu.
Kako bi što bolje informirali stanovnike otoka o svojem radu i kako bi ujedno dobili
povratne informacije o zainteresiranosti građana poslali su anketni letak te su
dobili preko 300 odgovora otočana zainteresiranih za instalaciju solarnih elektrana.
Zadruga otočanima nudi jeftinije ishođenje dokumentacije (sedmerostruko manji
troškovi), jeftiniju nabavu opreme te najam krova za postavljanje sunčanih
elektrana. Ujedno su dogovorili kredite s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj u
62
iznosu od 4%. Iako nisu imali problema s lokalnom upravom mučili su se
rješavanjem birokratskih problema, no danas sa stečenim iskustvom pomažu
drugim zadrugama u radu [18].
5.1.2. ENERGETSKA ZADRUGA LUG
Grupa Vallis Colapis kako bi potaknula razvoj obnovljivih izvora energije, na
području Zagrebačke i Karlovačke županije, osnovala je energetsku zadrugu Lug
u svibnju 2013. godine. Cilj Zadruge je bila instalacija solarnih panela na području
Pokuplja i Žumberka. Nakon preliminarnog popisa zainteresiranih kandidata,
određeno je 45 kandidata što fizičkih a što pravnih osoba.
Dogovorena je gradnja solarne elektrane snage 600 kW u suradnji sa Solvisom,
no zbog ograničavajuće kvote od 5 MW za poticaje integriranim solarnim
elektranama zadruga zbog neisplativosti razmatra ulaganje u proizvodnju bioplina
ili prelazak na poljoprivredu. Suradnja s lokalnom upravom je bila odlična, ona je
zadruzi čak i besplatno ponudila javne krovove zato što zadruga funkcionira kao
socijalna zadruga koja namjerava cjelokupnu dobit vratiti u zajednicu [19].
5.1.3. ENERGETSKA ZADRUGA KAŠTELA
Kako bi se što efikasnije brinuli za zajednicu i kako bi podizali ekološku svijest, 14
članova među kojima je i Osnovna škola Ostrog osnovali su zadrugu. Tako mogu
educirati učenike o važnosti zaštite okoliša te o novim oblicima energije. U sklopu
UNDP-ovog (engl. United Nations Development Programme) projekta Solarni
Suncokreti na krov škole je postavljen fotonaponski panel snage 1 kW (Slika 29).
Zadruga
želi
pomoći
lokalnoj
upravi
i
građanima
prilikom
postavljanja
fotonaponskih panela te žele povećati energetsku učinkovitost u kućanstvima [20].
63
Slika 20. Početak solarizacije škole u K.Lukšiću
Trenutno razvijaju projekte sunčanih elektrana članova te im je u planu povećati
broj članova i proširiti spektar projekata na druge obnovljive izvore energije. Veliku
pomoć pri rješavanju birokratskih problema predstavljala im je energetska zadruga
Krk, no unatoč tome imali su problema s registriranjem poslovne djelatnosti.
5.1.4. BRANITELJSKA ZADRUGA KAPELA
Ova zadruga djeluje u četiri općine (Josipdol, Plaški, Saborsko, Rakovica i
Nacionalni Park Plitvice) te je osnovana s ciljem kako bi se u ovom području od
posebne državne skrbi potaknulo poduzetništvo zapošljavanjem branitelja i drugih
nezaposlenih osoba. Od 2007. godine kada je osnovana sakupila je 12 članova.
Specijalizirali su se u sakupljanju i obradi šumskih derivata u energente.
Planiraju napraviti pogon za preradu šumske biomase te su dosad prikupili
lokacijsku dozvolu, no zbog financijske zahtjevnosti je projekt podijeljen u dvije
faze:
a)
sakupljanje šumske biomase i njena gruba prerada u šumi i
b)
prerada biomase u pogonu
Planiraju izgraditi energanu na biomasu snage 1 MW u kojoj bi proizvodili
električnu energiju dok bi toplinsku energiju koristili za grijanje okolnih škola,vrtića i
stambenih objekata.
64
Nisu imali nikakvih birokratskih problema prilikom osnivanja zadruge, a što se
novčane potpore tiče veliku ulogu je odigrao Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost koji je osigurao beskamatni kredit u iznosu od 530 tisuća kuna.
Trenutno imaju dogovorenu suradnju s Općinom Josipdol te su potpisani ugovori o
suradnji s devet pilana i to u obliku otkupa pilanskih ostataka [20].
Jedini problem ove zadruge jest nemogućnost sklapanja višegodišnjeg ugovora s
Hrvatskim šumama za prikupljanje šumske biomase.
5.2 MODELI ENERGETSKIH ZADRUGA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj postoji nekoliko modela razvoja energetskih zadruga, no oni su
rezultat postojećih zakonskih okvira koji ne dopuštaju razvijanje modela prema
isključivo europskim načelima [20].
5.2.1 POTROŠAČKE ENERGETSKE ZADRUGE
Kako bi se zaštitili potrošači na tržištu osnovane su potrošačke energetske
zadruge. Cilj ovakvog tipa zadruge jest jeftinija nabava, izbjegavanje posrednika,
povezivanje
potrošača
i
proizvođača
te
zajedničko
nastupanje
prema
opskrbljivačima. Upravo tako djeluju Energetska zadruga Otok Krk i Energetska
zadruga Lug. Oni, kako je već ranije napisano, djeluju upravo tako zato što svojim
korisnicima omogućuju jeftiniju nabavu opreme, jeftinije projektiranje, jeftiniju
implementaciju komponenti.
65
Slika 21. Potrošačka energetska zadruga [20]
Na slici 22 vidljivo je kako ovakav tip zadruge djeluje. Obje zadruge se sastoje od
fizičkih i pravnih osoba koje skupa pomažu lokalnoj zajednici, na razne načine,
provesti energetske projekte.
5.2.2. INVESTICIJSKE ZADRUGE
U ovakvom tipu zadruge dioničari ujedinjuju svoja sredstva kako bi ostvarili projekt
(Slika 23). Svaki član investira jednaku količinu novaca kako bi se očuvala
jednakost svih dioničara. Dioničari također imaju pravo investirati veću količinu
novaca no to se onda radi u obliku nisko kamatnog zajma kojeg zadruga vraća za
vrijeme trajanja samog projekta dok se dobit dijeli sukladno zakonu o zadrugama,
dok se ostatak raspodjeljuje sukladno investicijskom udjelu. Ovakav tip zadruge
najčešće nastaje lokalno jer su dioničari najčešće skupina entuzijasta koji kroz
lokalnu zajednicu žele razvijati projekt.
66
Slika 22. Investicijska energetska zadruga [20]
Kod ovakvog tipa zadruge je dobro to što se rizik investicije s pojedinca prenosi na
grupu i što je u konačnici ta elektrana u vlasništvu te iste grupe dioničara. Ovakav
primjer zadruge prisutan je u većini svjetskih primjera zadruga.
5.2.3. INVESTICIJSKO PARTNERSKE ENERGETSKE ZADRUGE
S obzirom na to da u Hrvatskoj zadruge nisu velike ponekad one ne mogu
financirati velike projekte same, stoga stupaju u partnerstvo s investitorima. No,
kako bi sudjelovale u projektu dužne su osnovati posebnu projektno orijentiranu
tvrtku koja ne sudjeluje u ostatku poslova zadruge. Zadruge također zbog
podijeljenog vlasništva dijele i dobit sukladno vlasničkim udjelima.
67
Slika 23. Investicijsko partnerska energetska zadruga [20]
Na slici 24 je vidljivo da zadruga ulaže sredstva (financijska i nefinancijska) svojih
članova te je vidljiva investicija od strane investitora. U ovom slučaju su obje
strane investirale jednak iznos, znači da dijele jednako troškove razvoja kao i
investicijske troškove, stoga obje strane imaju jednako pravo glasa u donošenju
odluka.
Iz partnerstva s investitorom zadruga profitira zato što investitor posjeduje
određenju stručnost u obnovljivim izvorima te osigurava tako kvalitetniju provedbu
projekta. Također može biti lakši i povoljniji pristup financijskim sredstvima ako
investitor posjeduje određeni kredibilitet kod financijskih institucija.
5.3. HRVATSKI PROJEKT FINANCIRAN GRUPNIM FINANCIRANJEM
Većina popularnih stranica grupnog financiranja nisu orijentirana prema hrvatskom
području, pa je hrvatskim projektima teže postići financiranje na taj način.
68
5.3.1. ENERGETSKI NEOVISNA ŠKOLA OSTROG (IndieGoGo)
Preko stranice IndieGoGo pokrenut je projekt energetski neovisne škole Ostrog.
Ovaj primjer je već spomenut u poglavlju 5.1.3., no ovdje je objašnjen dio njihovog
financiranja preko modela grupnog financiranja.
Osnovna škola Ostrog iz Kaštel Lukšića članica je Energetske zadruge i sa
zadrugom želi ostvariti prvu energetski neovisnu školu. Projekti obnovljivih izvora
energije u Hrvatskoj se većinom financiraju putem bankarskih zajmova. Dobivanje
zajma podrazumijeva investiciju u projektnu dokumentaciju. Kako bi prikupili
inicijalni kapital koji je potreban za pribavljanje ove dokumentacije odlučili su
koristiti grupno financiranje kao modela financiranja.
Ovaj projekt je na stranici IndieGoGo prikupio potrebnih 10 tisuća dolara. Kao
nagrade su nudili nešto od učenika škole što je sigurno privuklo donore. Budući da
je ovo jedan od rijetkih projekata iz Hrvatske zasigurno su privukli i stanovništvo
koje je iz Hrvatske. Uz ovu donaciju moći će u potpunosti financirati projekt. Ako
prikupe više, povećat će instaliranu snagu te će investirati u zamjenu rasvjete u
školi.
Pomoću solarne elektrane škola će manje novaca izdvajati na troškove električne
struje te će se višak sredstava moći uložiti u druge mjere učinkovitosti, poput već
spomenute rasvjete te sanacija i izolacija ravnog krova (Slika 25) [52].
69
Slika 24 Plan potrošnje i proizvodnje energije te ulaganje prikupljenih sredstava [52]
5.4. NIMBY PROBLEMATIKA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj se često spominje NIMBY problematika. U ovom poglavlju su opisana
dva projekta koja su propala upravo zbog toga.
5.4.1. KOGENERACIJA NA BIOMASU U VELIKOJ GORICI
Bioelektrana-toplana Velika Gorica se trebala nalaziti na području unutar
gospodarske zone proizvodno-poslovne namjene Štuki na području Grada Velike
Gorice (Slika 26). Ova lokacija je odabrana na temelju višekriterijske analize
različitih područja. Prilikom analize su razmatrani sljedeći faktori:
•
Blizina grada,
•
Blizina električne mreže,
•
Prometna infrastruktura,
•
Opskrba vodom i
•
Utjecaj na okoliš.
Ova lokacija je bila najmanje nepogodna [30].
70
Slika 25 Područje planirane bioelektrane-toplane Velika Gorica [30]
Kao osnovno gorivo bi se koristila drvna sječka. U okrugu od 50 km od planirane
lokacije ima dovoljna količina sirovina za proizvodnju sječke. Ta sječka bi se
nabavljala od Hrvatskih Šuma, s kojima je još 2007. godine HEP Obnovljivi izvori
energije potpisao Sporazum o suradnji na projektima obnovljivih izvora energije.
Prednost korištenja sječke je manja emisija štetnih plinova i otpadnih tvari. Drvo
kao gorivo je CO2 neutralno. Očekivana električna snaga bioelektrane je iznosila
20 MW, a očekivani toplinski učin 35 MW. Očekivana godišnja proizvodnja
električne energije je iznosila 140 tisuća MWh, uz istovremenu proizvodnju
toplinske energije u iznosu od oko 90 tisuća MWh. Na slici 27 prikazan je
očekivani izgled planirane bioelektrane-toplane, koja je trebala biti puštena u
pogon 2015. godine [30].
71
Slika 26 Očekivani izgled planirane bioelektrane-toplane Velika Gorica [31]
Osim pogodnosti proizvodnje električne i toplinske energije, predviđale su se i
druge pogodnosti za lokalno stanovništvo. Neke od tih pogodnosti su bile u obliku
naplate poreza, prireza, doprinosa, naknada i koncesija. A neke neizravne
pogodnosti su zapošljavanje lokalnog stanovništva. Uz to se planiralo ugasiti 14
postojećih kotlovnica. Najveći negativni učinak je predstavljala prenamjena
zemljišta koje je do tad bilo predviđeno za radnu zonu.
Kako bi se što više informiralo stanovništvo u javnost je puštena Studija utjecaja
na okoliš. Prvi razgovori za ovakav projekt su krenuli 2000. godine, a 2009. godine
je tadašnji gradonačelnik Velike Gorice, Tonino Picula, prijavio ovaj projekt za
financiranje iz EU fondova. Tada je već bilo definirano i gorivo i lokacija.
Ovaj projekt je naišao na prepreku protivljenja lokalnog stanovništva. Predstavnici
građanske inicijative Akcije za Turopolje su se početno protivili lokacije planirane
bioelektrane-toplane, no kasnije su imali zamjerke na građenje bilo gdje u
Turopolju.
Smatrali
su
kako
bi
izgradnja
ovakve
bioelektrane-toplane
onemogućavala razvoj područja kao sportsko-rekreacijskog centra te da će
narušiti vizuru grada. Uz to su imali sumnje kako se iza projekta, kojeg je EU bila
spremna financirati s 85 milijuna eura, krila izgradnja spalionice europskog
komunalnog otpada [31].
72
Zbog mnogih dezinformacija koje su se šire o projektu, nakraju se na tematskoj
sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice jednoglasno usvojio zaključak kojim
se izražavalo protivljenje gradnji bioelektrane-toplane na tom području. Kako bez
suglasnosti Gradskog vijeća Grada Velike Gorice ne bi mogli dobiti lokacijske
dozvole, od planiranog projekta se odustalo.
5.4.2 VJETRENA ELEKTRANA U FUŽINAMA
Planirana vjetrena elektrana se trebala izgraditi u Fužinama, na Zvirjaku, iznad
sela Lič. Za početak je trebalo biti postavljeno 12 stupova visokih do 110 metara s
promjerom lopatica od 90 metara. Investitor je bila tvrtka Prodomo iz Rijeke, čiji je
osnivač talijanska tvrtka RES. Snaga vjetrene elektrane je trebala iznositi 36 MW.
Analizirana je isto tako i lokacija malo dalje, u Ličkom polju, ali se ustanovilo da bi
godišnja proizvodnja bila 15% manja na tom području. Na slici 28 je prikazan
planirani izgled izgrađene vjetrene elektrane.
Slika 27 Planirani izgled vjetrene elektrane na Zvirjaku
Od samog početka lokalno stanovništvo je izrazilo nezadovoljstvo. Sredinom
travnja 2013. godine je i održan lokalni referendum u vezi ovog projekta. Vjeruje
se da bi ovaj projekt bio vrlo nepovoljan za okoliš te da bi se izgradnjom uništio
krajolik. Na planiranom području gradnje se nalazi mnogo flore i faune te neke
zaštićene životinje.
73
Kao i prethodno opisani projekt bioelektrane-toplane Velika Gorica i oko ovog
projekta su se širile dezinformacije koje su vrlo vjerojatno utjecale na lokalno
stanovništvo. Lokalno stanovništvo je bilo uvjereno kako je 700 metara premala
udaljenost vjetroagregata od kuća, no to je uobičajena praksa u zemljama
Europske Unije. Ta udaljenost, s tehničke strane, osigurava stanovništvu sigurnost
od buke, treperenja sjene i sličnih neugodnosti. Također se vjerovalo da će se
uništiti 30 hektara šume, što je znatno manje od broja koji se navodio od strane
Ministarstva zaštite okoliša te je ujedno precijenjena brojka. Korist ne bi imali
samo investitori, kako većina misli, nego bi i lokalno stanovništvo imalo korist.
Ovakvi projekti većinom zapošljavaju lokalne tvrtke i lokalno stanovništvo. Također
bi se povećao prihod za lokalnu zajednicu od naknada za svaki proizvedeni kWh
[10].
74
6. USPOREDBA TRADICIONALNOG MODELA
FINANCIRANJA I MODELA FINANCIRANJA SA
ZADRUGAMA I GRUPNIM FINANCIRANJEM
U prijašnjim poglavljima su detaljno objašnjeni razlozi uspjeha i ne uspjeha nekih
projekata obnovljivih izvora energije. U ovom poglavlju su svi ti razlozi sažeto
opisani.
Jedan od glavnih problema kod pokretanja projekata obnovljivih izvora energije je
NIMBY problematika. Kao što je vidljivo iz propalih projekata u Hrvatskoj
(bioelektrana-toplana Velika Gorica i vjetrena elektrana u Fužinama) lokalno
stanovništvo ima veliki utjecaj na realizaciju projekata obnovljivih izvora.
Bioelektrane i vjetrene elektrane najčešće nailaze na ovaj problem. Lokalno
stanovništvo nije dovoljno upućeno u problematiku projekta te donosi zaključke
koje nemaju znanstvenu ili tehnološku osnovu. Korištenjem zadruga značajno se
može smanjiti ovaj problem. Najbolji primjer za to je izgradnja vjetrene elektrane u
neposrednoj blizi Kopenhagena. Zadruga Middelgrunden je na različite načine
educirala lokalno stanovništvo i političare kako bi uvidjeli korist izgradnje te
vjetrene elektrane, a ne se samo orijentirali na izgled ili nepogodnosti. Često su te
nepogodnosti preuveličane, a kako lokalno stanovništvo nije dovoljno upućeno u
aspekte obnovljivih izvora energije nisu svjesni tih preuveličavanja. Najbolji primjer
za to je vjerovanje lokalnog stanovništva u Velikoj Gorici kako je planirana
bioelektrana-toplana štetnija za okoliš nego trenutna centralna jedinica koja se
koristi za grijanje.
U posljednjih nekoliko godina europske zemlje su smanjile subvencije za projekte
vezane za obnovljive izvore energije. Uz to, mnoge države su retroaktivno
smanjile potporu projektima koji su već u pogonu. No, uspjeh ovakvih projekata je
uzrokovao smanjene cijene tehnologije, pogotovo za fotonaponske sustave te su
uvedeni su novi modeli predviđanja pada subvencija na temelju instaliranog
kapaciteta u mnogim državama. Zajamčene tarife koje podržavaju projekte
obnovljivih izvora energije plaćaju potrošači, a nemaju nikakvu izravnu korist za
njih. Uz pomoć zadruga potrošači mogu postati vlasnici elektrana i na taj način se
okoristiti zajamčenim tarifama, umjesto da sva korist odlazi stranim privatnim
investitorima. Jedan od najboljih primjera za ovaj slučaj je zadruga Lochem
75
energie koja je postala vlasnikom izgrađene elektrane te koristila sve poticaje od
države kako bi proizvodila energiju i opskrbljivala svoje članove. Razne zadruge
funkcioniraju upravo na ovaj način. Uz pomoć stečenog kapitala od članova kreću
u realizaciju projekta obnovljivih izvora i imaju dvostruku korist – korist od poticaja i
dobivanje jeftinije električne energije za članove kao što je i primjer izgradnje
hidroelektrane od strane zadruge Torrs Hydro. Zadruge mogu koristiti većinu
tradicionalnih načina financiranja, a uz to imaju prednost jer ne nailaze na otpor
lokalnog stanovništva, jer su svi članovi dio te lokalne zajednice.
Sama realizacija projekta je skupa te zahtijeva mnoga specifična znanja.
Zadrugama ovo može biti prednost i nedostatak. Ako je zadruga mala treba
vanjsku stručnu pomoć kako bi mogla realizirati projekt. Konzultacije često mogu
biti jako skupe i zadruge se onda ne mogu mjeriti s privatnim investitorima koji
imaju već uhodane procese. Prednost mogu imati velike zadruge koje imaju
raznovrsno članstvo. Opet je tu dobar primjer zadruga Lochem energie koja je
imala članstvo sposobno naučiti sve potrebno za provedbu plana izgradnje te nije
bilo potrebe unajmiti skupe konzultantske kuće. Zadruge mogu i imati članove koji
su stručnjaci u željenom području, a zbog koristi koji im donosi članstvo u zadruzi
dobrovoljno dijele svoje znanje i vrijeme. Uz specifična znanja potrebna je i radna
snaga prilikom izgradnje ili samo održavanja. U zadrugama članovi često
volontiraju te se na taj način smanjuju troškovi realizacije. Pojedincu može biti
zanimljiva ideja ugradnje solarnih panela na krov svoje kuće. Ovaj projekt nije
velikih razmjera, ali bi realizacija od pojedinca zahtijevala velike financijske izdatke
za samu administraciju i analizu. Kao članom zadruge mogao bi dobiti potrebnu
financijsku, konzultantsku i radnu pomoć od same zadruge i na taj način ostvariti
projekt.
Prilikom davanja vlasničkih udjela kao u primjeru zadruga i grupnog financiranja
na temelju vlasničkih udjela članovima se daje dodatna motivacija za edukaciju i
sudjelovanje u projektu. Kod ovih modela postoji veliki broj mikro-investitora, pa
svatko može postati dijelom projekta. Ako se to usmjeri na lokalno stanovništvo
mogu se izbjeći krucijalni problemi prilikom realizacije projekta.
Zadruge isto mogu naići na problem financiranja. Iako članovi članarinom ili
ulaganjem potpomažu financiranju projekata to nekada zna biti nedovoljno. Ako
nisu u mogućnosti dobiti zajam od banke alternativa je grupno financiranje.
76
Grupno financiranje je relativno novi pojam, pogotovo za projekte obnovljivih
izvora, no zadruge mogu na taj načini skupiti dovoljni kapital za projekte. S
velikom raširenošću Interneta ovakav tip financiranja postaje lako dostupan svima.
Primjer za to je energetski neovisna škola u Ostrogu koja je preko platforme za
grupno financiranje sa zadrugom Kaštela skupila dovoljno sredstava za projekt.
77
ZAKLJUČAK
Obnovljivi izvori energije postaju sve popularniji u svijetu. Zbog porasta
popularnosti raste i broj projekata vezanih za obnovljive izvore energije. Ti projekti
se mogu financirati na različite načine. Novi način financiranja je kroz energetske
zadruge i grupnog financiranja.
Kako bi se pokrenuo razvoj obnovljivih izvora energije industrija prvo mora biti
prihvaćena od lokalnog stanovništva. NIMBY problematika je jedna od najčešćih
prilikom razvoja projekata obnovljivih izvora energije. To je razumljivo jer privatni
investitori rijetko ulažu u mjesto gdje su izgrađene elektrane i većinu koristi lokalno
stanovništvo ni ne osjeti, već samo posljedice. Većina profita od novih izvora
odlazi direktno investitorima. U Hrvatskoj svaki građanin plaća subvencije za
obnovljive izvore energije, ali kako većina građana nema nikakvih vlasničkih udjela
u elektranama obnovljivih izvora, oni samo financiraju te elektrane bez ikakve
koristi za njih. U nekim zemljama, poput Češke, s visokim poticajima su htjeli
privući investitore za projekte obnovljivih izvora energije [8]. Investitori su iskoristili
te poticaje za sebe, a građani su samo bili opterećeni plaćanjem istih. Ovakvi
primjeri su razlog negativne slike koju često građani imaju prema obnovljivim
izvorima energije.
Kako bi se podigla svijest o značajnim koristima obnovljivih izvora energije
osnovane su energetske zadruge. Uz pomoć energetskih zadruga lokalno
stanovništvo ima vlasnički udio u elektranama obnovljivih izvora i direktno profitira.
U državama gdje se koristi poslovni model energetskih zadruga koji je
demokratski, otvoren, transparentan i solidaran, povećava se prihvaćenost
provedbe projekata obnovljivih izvora energije.
S ulaskom u Europsku Uniju Hrvatska ima postavljene određene ciljeve za razvoj
obnovljivih izvora energije. Jedan od načina na koje može povećati trenutne
resurse je uvođenjem energetskih zadruga, a ne samo oslanjanjem na strane
investitore [7]. Kao što je vidljivo iz propalih projekata u Velikoj Gorici i Fužinama,
NIMBY problematika je veliki problem u Hrvatskoj. Uvođenjem energetskih
zadruga može se značajno smanjiti taj problem i brzo povećati potrebne resurse
za obnovljive izvore energije. U Hrvatskoj trenutno postoji još i problem
financiranje od strane banaka. Banke trenutno ne vide energetske zadruge kao
78
kreditno sposobne. Jedan od načina skupljanja kapitala je preko kapitalnih
ulaganja članova u zadruge ili preko grupnog financiranja. Uz pomoć grupnog
financiranja zadruge mogu skupiti dovoljan kapital kako bi pokrenuli potrebne
projekte. Zbog raširenosti Interneta grupno financiranje je postao popularan način
financiranja projekata.
Grupno financiranje se može koristiti za financiranje raznih projekata. Mogu ga
koristiti pojedinci, tvrtke, udruge, pa čak i zadruge. Kombiniranjem poslovnog
modela zadruga gdje se članovima daje vlasnički udjel i grupnog financiranja
može se povećati i olakšati realizacija projekata obnovljivih izvora energije.
79
LITERATURA
[1] Nelder, C., Crowdsourcing the energy revolution, 2011. godina
[2] de Jager, D., Klessman, C., Stricker, E., Winkel, T., de Visser, E., Koper, M.,
Financing Renewable Energy in the European Energy Market, Final Report, 2011.
godina
[3] Green for Growth Fund, http://www.ggf.lu/, datum pristupa: 21.05.2014
[4] Handbook on citizen RES business models, project: CITIZENENERGY, draft,
2013. godina
[5] CERTs guide to community solar gardens, Dan Thiede,
http://danthiede.com/certs-guide-community-solar-gardens/, datum pristupa:
22.05.2014
[6] Renewable energy cooperative Ecopower,
http://www.ecopower.be/index.php/english, datum pristupa: 03.06.2014
[7] Meanwhile in Croatia: A call for energy cooperatives?, Zoran Kordić,
http://europeandcis.undp.org/blog/2013/07/09/meanwhile-in-croatia-a-call-forenergy-cooperatives/, datum pristupa: 05.06.2014
[8] Is crowdfunding the answer for financing renewable energy?, Mak Đukan,
Robert Pašičko, http://europeandcis.undp.org/blog/2013/09/23/is-crowdunding-theanswer-for-financing-renewable-energy/, datum pristupa: 20.06.2014
[9] Hvidovre wind turbine cooperative, Dong energy,
http://www.dongenergy.com/avedore/en/about_avedore/about_the_project/pages/
hvidovre_vindm%C3%B8llelaug.aspx, datum pristupa: 21.06.2014
[10] Eko Kvarner protiv studije utjecaja na okoliš za vjetroelektranu Fužine,
Vjetroelektrane, http://www.vjetroelektrane.com/hrvatska-i-regija/1246-ekokvarner-protiv-studije-utjecaja-na-okolis-za-vjetroelektranu-fuzine, datum pristupa:
21.06.2014
[11] Vents d'Houyet, http://www.vents-houyet.be/, datum pristupa: 07.06.2014
[12] Kilbraur wind energy co-operative limited, http://www.kilbraur.coop/, datum
pristupa: 08.06.2014
80
[13] Energy cooperatives up, up, and away, Renewables International,
http://www.renewablesinternational.net/energy-cooperatives-up-up-andaway/150/537/76751/, datum pristupa: 06.05.2014
[14] Crowdfunding explained, Crowdsurfer, http://www.crowdsurfer.co/learn/,
datum pristupa: 18.05.2014
[15] Lipp J., Opportunities & Realities of Renewable Energy Co-op Development,
2012. godina
[16] Rescoop, http://www.rescoop.eu, datum pristupa: 12.05.2014
[17] Abundance Generation, https://www.abundancegeneration.com, datum
pristupa: 02.06.2014
[18] Energetska zadruga American, Ponikve,
http://www.ponikve.hr/cms/data/upimages/Energetska_zadruga_American_previe
w.pdf, datum pristupa: 27.05.2014
[19] Energetska zadruga Lug, Lag Vallis Colapis, http://leader.valliscolapis.hr/index.php/pocetna/energetska-zadruga-lug.html, datum pristupa:
22.05.2014
[20] Što su energetske zadruge?, Energetske zadruge,
http://www.energetskezadruge.hr, datum pristupa: 21.05.2014
[21] European Bank for Reconstruction and Development, EBRD,
http://www.ebrd.com/pages/homepage.shtml, datum pristupa: 24.06.2014
[22] Marguerite, Marguerite Fund, http://www.margueritefund.eu, datum pristupa:
23.05.2014
[23] Global Energy Efficiency and Renewable Energy Fund, GEEREF,
http://geeref.com, datum pristupa: 23.0.2014
[24] European Investment Bank, EIB, http://www.eib.org, datum pristupa:
23.05.2014
[25] Crowdfunding: How it could save the planet, CNBC,
http://www.cnbc.com/id/101571565, datum pristupa: 14.04.2014
81
[26] The History of crowdfunding, Fundable,
http://www.fundable.com/crowdfunding101/history-of-crowdfunding, datum
pristupa: 17.04.2014
[27] Crowdfunding, Wikipedia, http://en.wikipedia.org/wiki/crowdfunding, datum
pristupa: 17.04.2014
[28] Renewable energy, IndieGoGo
https://www.indiegogo.com/explore?utf8=&filter_title=renewable+energy , datum
pristupa: 20.06.2014
[29] Renewable energy, Kickstarter
https://www.kickstarter.com/projects/search?utf8=&term=renewable+energy ,
datum pristupa: 20.06.2014
[30] Virkes T., Slipac G., Bioelektrana-toplana na šumsku biomasu u Velikoj
Gorici, Obnovljivi izvori energije, 2012. godina
[31] Velika Gorica zaustavila projekt BE-TO, energetika-net,
http://www.energetika-net.com/vijesti/obnovljivi-izvori-energije/velika-goricazaustavila-projekt-be-to-14038, datum pristupa: 21.06.2014
[32] ArtistShare, Wikipedia, http://en.wikipedia.org/wiki/ArtistShare, datum
pristupa: 27.06.2014
[33] Crowdfunding raises $2.7 billion worldwide in 2012, Cnet,
http://www.cnet.com/news/crowdfunding-raises-2-7-billion-worldwide-in-2012/,
datum pristupa: 24.04.2014
[34] Get the leading global crowdfunding industry report now…released april 2013,
National Crowdfunding Association of Canada, http://ncfacanada.org/get-theleading-global-crowdfunding-industry-report-now-released-apr-2013/, datum
pristupa: 26.04.2014
[35] Community finance and cohesion funding: game-changer?, ManagEnergy,
http://www.managenergy.net/articles/61, datum pristupa: 26.04.2014
[36] The Shore Porters Society, http://www.shoreporters.com/, datum pristupa:
17.04.2014
82
[37] Fenwick Weavers’ Society, Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/Fenwick_Weavers'_Society, datum pristupa:
18.04.2014
[38] Rochdale Society of Equitable Pioneers, Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/Rochdale_Society_of_Equitable_Pioneers, datum
pristupa: 18.04.2014
[39] History of the cooperative movement, Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_cooperative_movement, datum
pristupa: 16.04.2014
[40] New Harmony, Indiana, Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/New_Harmony,_Indiana, datum pristupa: 18.04.2014
[41] Mondragon Corporation, Wikipedia,
http://en.wikipedia.org/wiki/Mondragon_Corporation, datum pristupa: 19.04.2014
[42] Combrailles Durables, et si on laissait faire le soleil?, Energie partagee,
http://www.energie-partagee.org/combrailles-durables-et-si-laissait-faire-le-soleil,
datum pristupa: 08.06.2014
[43] Lochem Energie, http://www.lochemenergie.net/, datum pristupa: 08.06.2014
[44] Som Energia, http://www.somenergia.coop/, datum pristupa: 07.06.2014
[45] Meerwind, http://www.meerwind.nl/, datum pristupa: 06.06.2014
[46] Eoliennes en Pays de Vilaine oeuvre pour promouvoir un éolien citoyen, local
et pédagogique, Energie partagee, http://www.energie-partagee.org/eoliennes-enpays-de-vilaine-oeuvre-pour-promouvoir-un-%C3%A9olien-citoyen-local-etp%C3%A9dagogique, datum pristupa: 08.06.2014
[47] Torrs Hydro New Mills, Co-operatives UK,
http://www.uk.coop/casestudies/torrs-hydro-new-mills, datum pristupa: 10.06.2014
[48] Energy4All, http://www.energy4all.co.uk/, datum pristupa: 10.06.2014
[49] Societa Cooperativa Eletrica Gignod, http://www.cegenergia.it/homepage.asp?l=1, datum pristupa: 10.06.2014
[50] De eendragt, http://www.eendragt-duurzame-energie.nl/, datum pristupa:
11.06.2014
83
[51] EWS, http://www.ews-schoenau.de/footer/international.html, datum pristupa:
11.06.2014
[52] Energetski neovisna škola Ostrog, crowdfunding.hr,
http://www.crowdfunding.hr/energetski-neovisna-osnovna-skola-ostrog-2357,
datum pristupa: 17.06.2014
84
SAŽETAK
S porastom popularnosti projekata obnovljivih izvora energije pojavljuju se i novi
načini financiranja. U ovom radu su razrađeni novi načini financiranja projekata
obnovljivih izvora energije, energetske zadruge i grupno financiranje (engl.
crowdfunding). Grupno financiranje je pojam koji opisuje koncept u kojem se veliki
broj ljudi okuplja oko zajedničkog interesa tako da novčano potpomaže razvitku
nekog projekta. Zadruga je poslovna organizacija u potpunosti u vlasništvu i
kontroli pojedinaca koji koriste njihove usluge. Kroz primjere su prikazane
prednosti i mane tih modela financiranja. Razrađena je i trenutna situacija tih
modela u Hrvatskoj. Na kraju je donesen zaključak o isplativosti i budućnosti
opisanih modela.
SUMMARY
With the increasing popularity of renewable energy projects, new ways of financing
also occur. In this thesis new ways of financing renewable energy projects are
described. The new ways of financing are energy cooperatives and crowdfunding.
Crowdfunding is a new concept where a large amount of people finance the
development of a certain project. A cooperative is a business organization
completely owned and controlled by its members who use its services. Through
examples, the advantages and disadvantages of these financing models are
described. The current situation of these models in Croatia is also described.
Finally, a conclusion about the viability and future of these models is given.
KLJUČNE RIJEČI
grupno financiranje; crowdfunding; energetska zadruga; obnovljivi izvori energije;
modeli financiranja projekata
85

Preporuke konferencije na Krku

MATJAŽ JERMAN Upravitelj SZ Corbis U Puli

Prijedlog politike ekonomske demokracije

Zadruge

zadrugarstvo ima nade - PZ Agrojapra

Pregled propisa 28.03.2011.

Sretan Uskrs! - Hrvatski savez zadruga

Bilten XXII. smotre (.pdf) - hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva

Bilten - Europa na mom imanju - Projekt Građanskih Prava Sisak

Услови учешћа

Sretan Uskrs! - Hrvatski savez zadruga

SAbAtinA 2011. - Hrvatski savez zadruga

Otvori publikaciju - Hrvatski savez zadruga