RIČ UREDNIKA Pomoć je uvik potribna Bunjevačka matica je zajedno sa svojim članovima dala svoj humani doprinos za pomoć ugroženom stanovništvu u velikim poplavama koje su zadesile pojedine dilove Srbije. Solidarnost je uvik potriba za one koji su u nevolji i koji su nažalost u kratkom vrimenu izgubili sve što su stvarali cio život. Zafaljivamo svim članovima Bunjevačke matice koji su se odazvali i koji su pomogli kroz finansijsku pomoć ko i pomoć u robi. U OVOM BROJU: RIČ BUNJEVAČKE MATICE dvomisečnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo Godina: IX Broj: 91-92 Maj-Juni 2014. Tiraž: 600 VISTI IZ MATICE str. 3 ŽIVOT I DILO JOSIPA PANČIĆA str. 4 ZNAMENITI BUNJEVCI str. 4 Izdavač: Bunjevačka matica Glavni i odgovorni urednik: Tamara Babić Korektor: Mijo Mandić KRATKA ISTORIJA BUNJEVACA str. 6 BUNJEVCI I HRVATI U SRBIJI str. 7 MALI LIKOVNI STVARAOCI str. 9 Priprema za štampu: Joso Poljaković Fotograf: Marija Horvat Redakcija: Mijo Mandić Ivan Sedlak Ana Popov Joso Poljaković Ružica Parčetić Kata Kuntić Stipan Šarčević Adresa Subotica, Korzo 8 Telefon: 024/557-213 E-mail: [email protected] [email protected] web: www.bunjevacka-matica.org MLADA BUNJEVAČKA LIPA RIČ str. 10-11 BURLESKA MLADE UMETNICE str. 12-13 RASTANAK SA STARIM SALAŠOM str. 14-15 BUNJEVCI NA FAKULTETU str. 16 PISNIK GEZA BABIJANOVIĆ str. 18 Štampa: “Čikoš štampa”, Subotica 2 Maj - Juni 2014. Visti iz Matice Dana 09. 05. 2014. godine Na poziv Gradskog odbora SUBNOR-a Subotica, povodom obilužavanja Dana pobede nad fašizmom na manifestaciji su bili isprid Matice podpridsidnik Marko Marjanušić i sekretar Geza Babijanović, koji je i učestvovo u programu. Dana 10. 05. 2014. godine U Bunjevačkoj matici je održana VII Smotra dice stvaralaca koja su učestvovala u realizaciji projekta „Bunjevačka lipa rič“. Najboljima su podiljene vridne robne nagrade, a ostalim učesnicima ko i učiteljima zafalnice. Nagrađeni su pročitali svoje radove i priredili zanimljiv program za sve prisutne. Dana 11. 05. 2014. godine Matica srpska je u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu, priredila svečanu akademiju u povod 150 godina od priseljenja Matice iz Pešte u Novi Sad. Na akademiji su isprid Bunjevačke matice bili prisutni pridsidnik Ivan Sedlak i podpridsidnik Marko Marjanušić. Dana 13. 05. 2014. godine Na otvaranju samostalne izložbe Ivana Šarčevića i Snežane Kujundžić, koja je održana na Otvorenom univerzitetu, bili su prisutni pridsidnik Ivan Sedlak, podpridsidnik Tamara Babić i članovi Glavnog odbora Mijo Mandić i Zvonko Stantić. Dana 17. 05. 2014. godine Povodom „Noći muzeja“ KUD „Bunjevka“ iz Subotice je priredila izložbu slika „Ekspresija“ slikara Ivana Kuntića i Pete Arpada. Na otvaranju izložbe je isprid Matice bio član Glavnog odbora Ivan Skenderović. Dana 17. 05. 2014. godine U okviru projekta „Bunjevačka lipa rič“ u Bunjevačkoj matici održana je Maj - Juni 2014. likovna radionica za dicu koja uče fakultativni predmet bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Radionicu je vodila Nora Evetović akademski slikar i profesor likovnog vaspitanja. Dana 19. 05. 2014. godine Na sastanku Zvonko Stantić, član GO Bunjevačke matice na Glavnog odbora istorijskoj tribini posvićenoj Josipu Pančiću formiran je Organizacioni odbor koji će za sledeću go- po rođenju Bunjevca, dr. Josipa Pandinu pridložiti Glavnom odboru i čića. Priređena je i izložba fotografija Skupštini Matice program obilužava- iz života i rada našeg akademika. nja 200 godina od rođenja našeg roDana 10. 06. 2014. godine doljuba i priporoditelja biskupa Ivana Antunovića i 20 godina od obnove U Bunjevačkoj matici je profesor rada Bunjevačke matice. dr Saša Marković pridstavio isprid Pedagoškog fakulteta iz Sombora, izDana 22. 05. 2014. godine borni predmet Etno-kulturna istorija Održana je u Bunjevačkoj matici Bunjevaca. O značaju ove odluke za druga likovna radionic za dicu u naš narod divanili su pridsidnik Bunjeokviru projekta „Bunjevačka lipa rič“. vačke matice Ivan Sedlak, pridsidnik Radionicu je vodila profesorica i aka- Privremenog organa upravljanja bunjevačkog nacionalnog savita mr Sudemski slikar Nora Evetović. zana Kujundžić Ostojić i pridsdnica aktiva učitelja Mirjana Savanov. Dana 27. 05. 2014. godine U okviru manifestacije „Večeri utorkom“ otvorena je izložba slika novosadske akademske slikarke Sonje Boruš pod nazivom „Burleska - teatralni ljudi“. Izložbu je otvorio Mile Tasić, dok je Aljoša Boruš za ovu priliku komponovo pismu o Bunjevačkoj matici. U čast izložbe napravljen je i prigodan katalog. Umetnica je na kraju program poklonila svoju sliku pod nazivom „Herlakin“ galeriji Matice. Dana 03. 06. 2014. godine U okviru „Večeri utorkom“ u Bunjevačkoj matici Zvonko Stantić član Glavnog odbora, održo je istorisku tribinu posvećenu 200. godini od rođenja velikana srpske nauke, akademika, Dana 17. 06. 2014. godine U okviru „Večeri utorkom“ pridstavljena je druga knjiga pisama autora Tomislava Kopunovića „Rastanak sa starim salašom“ čiji je izdavač Bunjevačka matica. Štampanje knjige sufinanansirali su Grad Subotica i Republika Srbija. Dana 27. 06. 2014. godine Održana je i treća likovna radionica za dicu u Zoološkom vrtu na Paliću. Tema je bila životinjski svit. Radionicu je vodila Nora Evetović, kojoj je pomogla podpridsidnica Matice Tamara Babić. Ivan Sedlak 3 OBILUŽAVANJE 200 OD ROĐENJA JOSIPA PANČIĆA Život i dilo Josipa Pančića Obilužavanje 200 godina od rođenja lekara, akademika a prije svega Bunjevca prof. dr Josipa Pančića, Bunjevačka matica je 3. juna 2014. god. upriličila istorijskom tribinom na ovu temu a čiji je izlagač bio Zvonko Stantić, pridsidnik istorijskog odbora Bunjevačke matice. Kroz ovu istorijsku tribinu prikazana je njegova biografija ko i cilokupan i plodonosan rad koji je ostavio iza sebe. U kulturnom dilu programa se pridstavio pivački duet Tamara Babić i Stela Bukvić sa pismama. Josip Pančić ( 1814-1888) Pančićevi preci su, prema pridanju, poreklom iz Hercegovine. Ne zna se kada su se doselili u Ugrine, selo na padinama Velebita, u sastavu opštine Bribir di su krajom XVIII veka živela tri brata Grgur, Mate i Pavel. Josip, četvrto dete Pavela. Rodio 5. aprila 1814.g. osnovnu škulu je završio u Gospiću a njegovo dalje škulovanje je priuzo stric Grgur, župnik u Gospiću, koji ga je odvo i upiso u gimnaziju na Rijeci. U tad šestorazrednoj gimnaziji u kojoj se nastava izvodila na latinskom jeziku, Josip je, osim solidnog znanja iz svi predmeta, steko i sposob- 4 nost da se potpuno služi latinskim i nemačkim jezikom a sam je naučio francuski, engleski, talijanski i malo španskog. Nakon završetka gimnazije, upiso se na visoku školu REGIA ACADEMICA SCIENTIARUM (1830) u Zagrebu, na Filozofski fakultet. Međutim, s obzirom da su prirodne nauke, za koje je Pančić imo posebnu sklonost, bile slabo zastupljene na tom fakultetu, upisuje se na Medicinski fakultet u Pešti na kome se u to vrime održavala i nastava iz prirodni nauka. Stric Grgur mu pruža podršku u vidu pomoći od 15 forinti misečno. Pored ostali predmeta, Pančić je pratio pridavanja iz botanike tad poznatog botaničara Sadlera. Studije je okončo doktorskom disertacijom iz botanike pod naslovom Taxilogia botanica koju je posvitio stricu Grguru. Za doktora medicine je promovisan 7. septembra 1843. g. Prva Pančićeva služba nije bila državna. Zaposlio se u Rukbergu (Banat) ko domaći učitelj i lekar sa platom od 400 forinti godišnje i besplatnim stanom. Posli Rukberga se vraća u rodni kraj i nakon kratkog perioda, opet uz stričevu pomoć, odlazi u Beč. U toku godine dana u Prirodnjačkom muzeju je proučio i odredio do tad prikupljene biljke i istovrimeno slušo pridavanja čuvenog botaničara Endlera. Za vrime boravka u Beču došo je u dodir sa Miklošičem i Vukom. Po Vukovom savitu odlazi u Srbiju i u drugoj polovini maja 1846. g., za vlade kneza Aleksandra Karađorđevića, stiže u Beograd. Prvo postavljenje, ko kontraktualni lekar i fizikus Jagodinskog okruga, dobio je u februaru 1847. g. Iste godine je tražio otpust iz austrougarskog i zatražio srpsko držav- ljanstvo, a krajom godine (12. XI) dobio je primeštaj u Kragujevac di je postavljen za privremenog okružnog fizikusa. U toku boravka u Jagodini, Pančić je posećivo i Ćupriju u kojoj je upozno Ljudmilu, ćerku barona Kordona, isprosio je i u januaru 1849. g. se vinčo u pravoslavnoj crkvi u Ćupriji. Četiri godine kasnije Pančić je postavljen za profesora prirodni nauka u Liceju, prvo pod ugovorom, a kad je dobio srpsko državljanstvo (1854), Josip Pančić je postavljen za redovnog profesora u Liceju. U Liceju, a kasnije u Velikoj školi, Pančić je radio do kraja života. Radom, ličnošću, načinom života delovao je vaspitno na mnoge generacije polaznika Liceja i Velike škole. U naučnom svitu Pančić se proslavio otkrivanjem endemske vrste omorike na planini Tari 1875. god. u selu Zaovinama. Naučni naziv ove omorike je “Piecea omorika Pancic”. Umro je 25. februara 1888. godine a po njegoj želji tek 1951. su njegovi posmrtni ostaci prinešeni u mauzolej na vrhu Kopaonika, koji se po njemu zove Pančićev vrh. Svojim naučnim radom steko je najveća priznanja i svom narodu obezbedio visoko misto med drugim kulturnim narodima. Time je Pančić vezo zauvik svoj život za Srbiju. R.B.M. Maj - Juni 2014. ZNAMENITI BUNJEVCI Albe Vidaković - 100. godina od rođenja i 50. godina od smrti Albe Vidaković rodio se 1. oktobra 1914. godine u Subotici od baće Ivana i nane Jelene, rođene Tumbas. Osnovnu i nižu gimnaziju završio je u Subotici, a više razrede gimnazije (od V do VIII razreda) i veliku maturu završio je u Travniku u Bosni i Hercegovini u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kod Isusovaca. Uporedo sa gimnazijom pohađo je i Muzičku škulu , di je učio violinu kod prof. Josipa Hermanna. Kao gimnazijalac upozno se i sprijateljio sa subotičkim sjemeništarcima. Bogosloviju je završio u Zagrebu (1932 - 37. god.), a mladu misu je imao 10. oktobra iste godine. Uz studije usavršavo se i na muzičkom polju kod vrsnih učitelja: Franje Dugana, Filipa Hajdukovića i Matije Ivšića, koji su mu otkrili lipotu crkvene muzike kako u jednostavnosti gregorijanskog korala, tako i u uzvišenosti klasične polifonije. Ljubav prema muziki odvela ga je u Rim da studira na Papinom institutu za crkvenu muziku i diplomirao je 1941. god. i postigo akademski nivo magistrature. Bio je dirigent hora u katedrali u Zagrebu, profesor muzičke akademije Maj - Juni 2014. do 1948. a, od 1950. pridavao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu ko asistent, docent, od 1962. ko vandredni profesor za crkvenu muziku, a pridavo je i crkvenu umetnost. Radeći neumorno na istraživanju u muzičkoj paleologiji, završio je doktorsku disertaciju, al nije stigo da je odbrani. Ono što je manje poznato u njegovom stvaralačkom radu je da je piso kompozicije sa karakteristima bačke melodije jel ga je naš melos svoga rodnog podneblja privlačio (“Cincokrt”, 1940.). Komponovo je mnogo moteta, ofertorija, himana, litanija pa sve do veliki formi oratorija. Najvridnija dila su mu mise koji je napiso 7 i moteti. Od ostalih duhovnih kompozicija još možmo spominit 14 kompozicija “Divnoj, dakle”, “Pet duhovnih stihova”, “Mladomisnička”, “Te Deum” i dr. Albe Vidaković je bio svećenik i kompozitor koji je bio poštovo Divicu Mariju, zbog tog je veoma mnogo piso marijanske kompozicije: “Zdravo Majko Djevice”, “Zdravo Djevo”, i druge u njegovim zbirkama “Devet marijanskih stihova”, “Gospi u čast”. Komponovo je za orgulje, za orkestar, zatim za kamernu muziku i obrađivao je popjevke iz “Cithare Octochorde”, koje je objavio za potribe župe. Njegova Fantazija i fuga u f-molu (1945.) za orgulje spade u vrhunski domet orguljarski kompozicija. Podjednako je plodan i na području svitovne muzike, nije komponovo opera, balete i simfonije. Na osnovu opsega i kvaliteta, te po raznolikosti svoga stvaralačkog opusa Albe Vidaković pridstavlja zanačajnu kompozitorku ličnost svoga vrimena, a na području crkvene muzike on je nesumljivo najveći kompozitor i stvaraoc novijeg vrimena na ovim prostorima. Umro je 18. aprila 1964. god. u Zagrebu, a saranjen je 21. aprila 1964. god. u Subotici u Bajskom groblju. Tamara Babić 5 ODBOR ZA ISTORIJU - Publikacija „Bunjevci“ iz 1991. - VIII dio Podaci o poreklu u imenu Bunjevaca U naučnom Zborniku „Matice srpske“ (Serija društveni nauka 1. Novi Sad, 1950.) nalazi se napis „Bunjevci i njihovo ime“. Dokaz da je naziv Bunjevac-ci, nasto od naziva „buniovci“, jel su Bunjevci podigli - ni manje ni više - neg sedam buna. Ovo se navodi iz razloga, što su naziv „BUNIOVCI“ i drugi pisci izneli, al ipak postanak istog nisu nalazili u buntovnosti. Do sad su poznate tri ličnosti koje tvrde, da je naziv Bunjevac grčkog porekla. Đorđe Brkić 1839. godine u svom opisu nošnje i običaja kod Bunjevaca oko Budima (u pet sela peštanske i stonobeogradske županije: Erdu, Perkatu, Balintu, Čepelu i Tukulji) kazo, da nji zovu imenom „RAC“. Po pridanju koje se kod nji održalo, veli on, naselili su se oni u pomenuta mista iz okoline varoši Bunje (Bunye) koja je bila na granici Bosne i Srbije. Otud im naziv Bunjevac (Bunyevacz) il Bunjanin (Bunyei). U brošuri „Subotica“ Đorđa Popovića Munjatovića na str. 3 stoji “... pridanje, pa čak i stari zapisi dovode (bačke Bunjevce) u vezu sa dalmatinskim Bunjevcima. Ime je to grčkog 6 porekla, znači Humnjaka, kako se i danas nazivaju Hercegovci, stanovnici nekadašnje državnice Huma, Zaljumlja (Zahlmlja). Đorđe Popović Munjatović smatra da su grad Buna i Hum u oblasti današnje Hercegovine ustvari isti grad sa dva imena, jedno grčko, jedno srpsko. Narod koji Tlocrt, prisek i izgled ”bunje” - ova koliba od potiče iz grada sa kamena ima najstarije uzore u neolitnom dobu dva imena, jedno grčko, jedno srpsko. Narod koji potiče bunios) znači brđanin, za vrime Biiz grada il pridela Bune dobio je po zanta Grci su nazvali Humljane „bunjemu naziv Bunjevac (od Bune sa nioni“ brđani: ovaj naziv se službeno grčim nastavkom –evs), što znači na zadržo i osto na narodu sa slavenskim srpskohrvatskom Humnjak, Humlja- nastavkom – vac. U govoru bački Bunin. Ime Bunjevac je veli, postojalo još njevaca nalaze se mnoge riči grčkog za vrime Rimljana u obliku „BULI- porekla, napisaćemo ih latinicom onako kako se izgovaraju: Dromos = NJI“. Treći po redu je biskup Lajčo Bu- drum, perkijom = prćija, sarksma = danović koji je koristio pseudonim sarma. Što ne znači da su Bunjevci gr„Veco Labudo- čkog porekla, već da su bili u dodiru vić“. U kalendaru sa Grcima tj. stanovali u njihovoj bli„Subotička Da- zini, a u odriđenim periodima istorije nica“ za godinu bili pod njihovom vlašću. Isto kako 1938. pod naslo- smo se imenom „Bunjevac“, bunos vom: “Sa putova- znači brdo, bunios = brđanin, gorski, nja po hrvatskom bunemo = stoku napasati, pastirovati. Gorskom Ko- Otud dolazi koren riči bun, a dalje se taru“, nalazi se izvodi po nastavku – vac, ko Francinatpis u kojem se skus, Fran, pa Franjevac, tako Bunos, sledeći dio odnosi Bun dalje Bunjevac, i to znači pastiri na grčki naziv iz brda, brđani, gorani, pastiri. Osim Hum, Zahumlje i bački Bunjavaca i sad stanuju svi Bunarod iz iste zem- njevci po gorama i pastiri su, tako lje: “Kad je grčki grčki naziv osto na cilom narodu po car Konstantin njihovom glavno zanimanju: pastiroPorfirogenet piso vanju“. Brdo Hum leži na pet km od Moistoriju ovi zemalja, nazvo je stara, oko njega izvire Buna, Babuna „HUM“ ko brdo otud dolaze nazivi Bunica, Bunići ko „BOUNOS“ (iz- Gorani Brđani. Ovi tragovi vode nas u govaraju Bunos), Hercegovinu i do Bune reke i Blagaja. dipl. inž. arh. Mijo Mandić pridev od ove riči (nastaviće se) „bounios“ (čitaj: Maj - Juni 2014. ODBRANIT POSTOJANJE BUNJEVAČKOG JEZIKA- II dio Bunjevački jezik u znanstvenom kontekstu ko moguća empirijska činjenica, po Hrvatima ne postoji? Da je jezik postojo na kom su pisani molitvenici, kalendari, novine škulski udžbenici, zbirke, brošure, knjige u duhu franjevačke tradicije naročito u periodu od 1750. godine pa do 1925. godine dokaz je i molitvenik za kršćansko-katolički puk „NOVI VINAC ANĐEOSKI MOLITVA I PISAMA“ kojeg je sastavio dr Jakov Wildingek, savitnik nadbiskupskog duhovnog stola, koji je ujedno i bio santovački župnik. Ovaj molitvenik je izdat od strane društva sv. Stipana u Budimpešti 1925. godine dr Viktor Horvat, m. p. je u Kaloči 8. aprila 1924. godine potpiso: „da nema zaprike, neka se štampa“. Pravopis je ujednačen, nema krnjeg infinitiva, zadržano je slovo „h“ (duh, kruh, grih, htio, suhom, hrani, hodiče i sl.). Za „đ“ se koristi „dj“, za „pre“ se koristi „prije“. Nije nategnuta ikavica npr. „Duše sveti, što si me krštenjem posvetio i na pravu viru pozvao“. Pravopis ovog molitvenika je skoro Maj - Juni 2014. isti sa knjižicom „ZBIRKA MUDRIH I POUČNIH IZREKAH na korist bunjevačkog puka“ koju je izdo Ambrozije Šarčević. Sličnim pravopisom i standardom je štampan: PRIRODOPIS, PRIRODOSLOVLJE I SLOVNICA za bunjevačku i šokačku dicu 1890. godine, ZEMLJOPIS, POVISTNICA I USTAVOSLOVLJE za bunjevačku i šokačku dicu 1880. godine, POZIV NA PREDPLATU 1880. godine, molitvenik NEBESKO JANJŠCE 1885. godine , brošura PEDESETOGODIŠNJICA SUBOTIČKE PUČKE KASINE 1928. godine, a autor ovi dila je Mijo Mandić. Mijo Mandić u Baji 15. sičnja 1884. godine pokreće zabavni i poučni misečnik „NEVEN“. Glavni cilj, svrha „Nevena“ jest je jel je pisan pravim pučkim jezikom – bunjevačko ilirskim narečjem- u kršćanskom duhu zabavno poučavati puk bunjevački i šokački. Ovo je ikavica bez krnjeg infinitiva s sačuvanim slovom „h“ znači on je smatro da je to bio u to doba i govor puka bunjevačkog, što je smatro i Ambrozije Šarčević i Pajo Kujudžić i biskup Ivan Antunović sa tom razlikom što je Antunović koristio i boranićev pravopis da bi se njegova dila mogla čitat sa ekavicom i ijekavicom.Ulaskom Bunjevaca i Šokaca u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca sve manje se novine, kalendari, udžbenici pišu ovim jezikom ukidaju se bunjevačke škule i gimnazija di se ovaj jezik koristio. Od 1925. godine se pop Blaško Rajić okreće Zagrebu i kalendari, novine, molitvenici, knjige se počinju pisat hrvatskim književnim jezikom. Mesni govor Bunjevaca i Šokaca ikavica se uprošćava pod uticajem vojvođanskih govora Srba, Bačvana di je i danas prisutan krnji infinitiv, smanjena upotriba „h“ slova (amade, otimice, rđavo , teo i sl.) (kraj) Mijo Mandić, dipl. inž. arh. 7 PORIKLO BUNJEVAČKI PRIZIMENA Dokaz o bunjevačkom poriklu Prizimena su svidočanstvo nekadašnjeg svitonazora pouzdani spomenici materijalne i duhovne kulture naroda koji ih je sazdao i koju ih čuva ko odražaje neprikinuta pamćenja. Kako su ograničena prostorno i imaju svoju zavičajnost, prizimena su najpouzdanini putokazi za istraživanje porikla, ona nam tačno svidoče o pravcima kretanja njihovi nositelja. U tušta naših prizimena su sabijeni pučki-narodni običaji, legende i mitovi. Zapisana građa o našim prizimenima jeste dio naše povisti, prošlosti, jel prizimena u sebi nose davnašnje poruke, naših didova, ona nam svidoče o našem ishodištu, kazuju da pripadamo ilirskom rodu iz kojeg je proizišo i južno slavenski. Prizimena su naši najdrevniji spomenici, jel vikovima potvrđuju naš opstanak. Sa tim prizimenima su živili i umirali naši pradidovi, poput svetinje ih pridavali nama u nasliđe da se njima dičimo. Ko dokaz posebnosti našeg roda su prizimena kojih nema kod Hrvata i Srba: BILINOVIĆ – najranije se spominje u Segedinu 1705. godine VITALIS BILINOVIĆ i skoro u svim mistima bajskog trokuta. BILOUŠEVIĆ – Baja 1728. – JAKAB BILOUŠEVIĆ BUDIMČEVIĆ – Baja 1732 . – STIPAN BUDIMČEVIĆ CVITKOVIĆ – Segedin 1705. – PAULUS CVITKOVIĆ ČEPRKALOVIĆ – Gara 1748. – 8 MARTA ČEPRKALOVIĆ DITELJANOVIĆ – Baja – 1718. – STIPAN DITELJANOVIĆ DIVICA – Miljkot – 1748. – EVA DIVICA EVETOVIĆ – Baja – 1717. – ANDRIJA EVETOVIĆ GROMILOVIĆ – Kaćmar – 1737. MARTA GROMILOVIĆ JARAMAZOVIĆ – Baja – 1837. – STEPHANOS JARAMAZOVIĆ SUKNOVIĆ – Segedin – 1682. – MARTA SUKNOVIĆ STRNOVIĆ – Baja – 1720. LIPOKATIĆ – Pandur – 1743. – ANDRIJA LIPOKATIĆ IKOTIĆ – Baja – 1719. STRILIĆI – Sombor od 1715. Strilići su jedno od nastarijuh prizimena i vode poriklo od lički Bunjevaca i prvi put je zabiluženo 1551. godine – VID STRILIĆ vojnik u Otočcu u Lici. Stara prizimena koja su prisutna kod sve tri grupe Bunjevaca, kod dalmatinskih, primorsko-ličkih i podunavskih Bunjevaca, što dokazuje da se radi o istom narodu su: Brajkovići, Cvitkovići, Dujmovići, Marći, Markovići, Mihaljevići, Tonkovići, Vidakovići, Vidići, Vukovići, Jurkovići, Vrbanovići, Rukavine, Sudarevići, Stankovići, Antunovići, Crnkovići, Mikovići, Matkovići, Pećarići, Filipovići, Krmpotići, Vojnići, Vukelići, Babići, Rogići, Zorići, Bačići, Jerkovići, Kovačevići, Šarići, Matijevići, Matići, Kneževići, Bilići, Zelići... Staro prizime koje vridi spomeniti, jeste BUDANOVIĆ. U Bačkoj u Subotici, od 1686. godine (sad u gornjem Tavankutu). U Senju se spominje 1551. godine vojnik Stipan Budimčević. Ime Budan pominje se u 14. viku, u Dečanskoj Povelji. Šta kaže Kata Prčić o prizimenu BIBIĆ, Bibići se spominju u Subotici od 1698. godine ko katolici, ima ih pravoslavnih u Lici i katolika u dalmatinskoj Zagori. Starinom su iz Mirilović Polja kod Drniša.U severnoj Dalmaciji postoji katoličko selo BIBINJE i seoce BIBIĆ u zapadnoj Bosni. Bibići su starinci i po poriklu Iliri , to dokazuje njihov grb, koji se nalazi u zbirci ilirskih grbova, od 1340. godine. u tom grbu se nalaze tri mlada miseca, a šestokraka zvizda i mladi misec jesu znakovi ilirstva (Thalloczy: IlIir czimergyujtemenyek). U zbirci: “temes varmegye nemesi csaladai „Plemički rodovi tamiške županije od Lendvay Miklosa, nalazi se isti taj grb ko dokument plemstva BIBIĆA: Antuna, Jakova, Franje, Luke i Ivana“ stanovnika Deve. PRĆIĆ ili PERČIĆ ili PERĆIĆ u Bačkoj: u Subotici, od 1686. god., u Boršodu i Jankovcu od 1715. god. , u Splitu 1398. god. braća Nicolaus et Marianus Perchich (K. Jireček Die Romanen in d. Stadt. Dalmat. II 49). Zbog čega je dr Erdeljanović uvrstio Perćić među Perčiće. Možda na osnovu toga, što se u Bosanskoj Posavini u govoru tamošnjeg naroda slovo č i ć često zamenjuje jedno sa drugim“. Ali običaj Posavaca nije zakon za pravo značenje slova ch iz starog pravopisa , pa stoga – ch – iz 1398. godine može ostati samo ono što zapravo jeste, tj. ć a ne č. U crkvi sv. Terezije u Subotici nalazi se oltar zadružbine Staniše Prćić i žene mu Julijane Rudić postavljen 1803. godine. Na desnoj strani oltara u zid je stavljena mramorna ploča kojoj na čelu stoji plemički grb familije Prćić (a nad oltarom isto). Mijo Mandić, dipl. inž. arh. Maj - Juni 2014. ODRŽANE DIČIJE LIKOVNE RADIONICE Mali likovni stvaraoci Poslidnja dičija radionica u okviru projekta „Bujevačka lipa rič“ je likovna radionica koja je imala veoma velik odziv i zaniteresovanost dice za ovu radionicu. Ovu radionicu su podržale osnovne škule na nivou grada Subotice ko i osnovne škule iz prigradski naselja. Dica su slikala svoje radove u raznim likovnim tehnikama (pastel, vodene boje, flomasteri) na teme nagrađeni literarnih radova sa VII konkursa projekta „Bunjevačka lipa rič“, a većinom su vezane za teme iz bunjevačkog života: „Moj kerić“, „O čem maštam“, „Jedna je mama“, „Uskršnje Nora Evetović, mentor radionice daje uputstva dici Svaki savit je dobro došo jutro“ i dr. Treća likovna radionica se planira održat u na Paliću u ZOO vrtu di će dica imat prilike uživat u ambijentu okruženi prirodom i životinjama koji će im dat prilike da slikaju na teme inspirisani lipim okruženjem. Najbolji likovni radovi sa ovi radionica uće u VII zbornik dičiji radova „Bunjevačka lipa rič“, čija će promocija planira 7. oktobra 2014. godine u okviru obilužavanja „Dičije nedilje“. Rukovodilac ovi likovni radionica je subotički akademski slikar Nora Evetović koja je pokušala da prinese svoje I učitelji pomažu savitima Mali slikari vridno su radili i na Paliću Maj - Juni 2014. stručno znanje na dicu koja su pokazala izuzetnu zainteresovanost za likovnu umetnost. Za najbolje buduće umetnike slidi i nagrada učešće na likovnoj koloniji „Bunjevačka matica 2014“ di će se imat prilike upoznat sa eminentnim akademskim slikarima i naučit nešto novo u vezi sa slikarstvom. Razvijanje veštine slikanja kod dice je veoma važno jel ona na taj način se mogu izrazit kroz širinu likovnog izražavanja i pronać sebe kroz sopstvenu maštu i kreativnost koja stvara nova dila. T. B. 9 ODRŽANA VII SMOTRA DICE STVARALACA „BUNJEVAČKA LIPA RIČ“ Kad dica stvaraju Sedmu godinu za redom se realizuje dičiji projekat „Bunjevačka lipa rič“ koji Bunjevačka matica smatra jedno od prioritetni projekata za ovu ustanovu ko i za dicu koja imaje prilike se iskazat kroz pisano stvaralaštvo na svom maternjem jeziku. Smotra dice stvaralaca je održana 10. maja 2014. godine u prostorijama Bunjevačke matice. Ovo je za sada prvi dio projekta koji se sastojo od raspisanog konkursa do realizacije smotre dičijeg stvaralaštva di su proglašeni najbolji dičiji radovi radovi u više urasni kategorija dičijeg stvaralaštva kroz poeziju i prozu ko i održavanje literarni i recitatorski radionica. U nastavku projekta slide likovne radionice ko i završna svečanost ovog projekta koja je predviđena u oktobru misecu u okviru „Dičije nedilje“ di će bit promovisan zbornik dičiji radova ovog konkursa uz prigodan kulturno-umetnički program. Ove godine je u okviru ovog projekta učestvovalo ukupno devet osnovni škula i tri sridnje škule sa svojim učenicima sa 76 dičiji radova kroz poeziju i prozu. Nosilac projekta „Bunjevačka lipa rič“ je profesorica razredne nastave Mirjana Savanov koja je i ove godina pokazala velik rad i trud da Priredbu dice stvaralaca “Bunjevačka lipa rič” vodila je Tijana Zubelić, učenica OŠ “Matija Gubec” iz Tavankuta bi ovaj projekat još ozbiljnije zaživio med bunjevačkom dicom koja stvaraju na svom maternjem jeziku. Za ocinu dičiji radova bio je uključen i tročlani žiri u sastavu: mr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Privremenog organa upravljanja bunjevačkog nacionalnog savita i pridsidnica Odbora za jezik u Bunjevačkoj matici, Nela Ivić, koordinator recitatorski ra- Ivan Sedlak otvara priredbu Uvaženi gosti prate priredbu “Bunjevačka lipa rič” 10 dionica i Nataša Nimčević – novinar „Bunjevačkog informativnog centra“. U kulturno programu koji je bio priređen za ovu smotru učestvovali su svi nagrađeni od niži do viši razreda ošnovni škula i sridnje škule koji su čitali svoje radove. Bunjevačka matica je nagradila dicu sa najboljim radovima sa prigodnim poklonima za njihove uzraste. U muzičkom dilu Maj - Juni 2014. Priznanje organizatoru: Mirjana Savanov i Ivan Sedlak Nagrađeni radovi i dica: I misto „Čista soba“, VESNA MILUNOVIĆ 4. r. OŠ,,SVETI SAVA“ BIKOVO „O salašu“, JOVANA MALINOVIĆ, 5. r. OŠ „SONJA MARINKOVIĆ“ SUBOTICA „Život jedne pahuljice“, VANJA TINTOR, 4. r OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT „O čem maštam“, IVANA OSTOJIĆ, 5. r. OŠ „MILOŠ CRNJANSKI“ NOVI SAD „Uskršnje jutro“, VALENTINA JUHAS, 1. r. SRIDNJE EKONOMSKE ŠKULE „BOSA MILIĆEVIĆ“ IZ SUBOTICE II misto „Aprili-li, aprili-li“, TIJANA ZUBELIĆ I MILJANA MIRANOVIĆ, 4.r. OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT „Prvi snig“, ANABELA VUKOVIĆ, 8. r. OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT „Stiglo je proliće“, DUNJA BERETIĆ, 2. r. OŠ „21. OKTOBAR“ SOMBOR „Podvodni svit“, MARTINA STUPAR, 6. r. OŠ „VUK KARADŽIĆ“ BAJMOK „Na salašu kod dide i majke“, MILA TADIĆ, 2. r, Sridnje hemijsko tehnološke škule iz Subotice III misto „Sićanje moje majke“, ŽELJANA TUMBAS LOKETIĆ, 2. r. OŠ ,,MATIJA GUBEC“ TAVANKUT „Jedna je mama“, SLAĐANA BULJOVČIĆ, 8. r. OŠ „VUK KARADŽIĆ“ BAJMOK „Uskršnje jaje“, MARIJA IMGRUND, 2. r . OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT „Posli litnje kiše“, NATALIJA DER, 6. r. OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVAKUT „Avlija na salašu“, MILICA TUMBAS 1. r. Srednje tehničke škole „Ivan Sarić“ iz Subotice Specijalne nagrade: “Laju kere” SANJA LACIĆ 3. r, OŠ “SONJA MARINKOVIĆ IZ SUBOTICE” “O maternjem jeziku”, BOJANA SAVANOV 8. r, OŠ “MATIJA GUBEC” IZ TAVANKUTA Maj - Juni 2014. Učesnici i nagrađeni mr Suzana Kujundžić Ostojić. pridsidnik POU pozdravlja učesnike rograma nastupili su: Pavle Kujundžić i Aleksandar Ivić na violinama i Aleksandar Rukavina na harmonici. Voditelj programa je bila ujedno i jedna od nagrađeni dice na ovoj smotri Tijana Zubelić koja je na kraju poručila svoj dici: „Nema ničeg vridnijeg od maternjeg jezika. Zato, dico, olovku u ruke i pišite na bunjevačkom! Nemojte puno čekat ni oklivat jel vrime je dragocino, potrošite ga kvalitetno i čuvarno. Kad zapišete i najmanju bunjevačku rič vi ste je osvojili, odbranili, oživili i sačuvali od zaborava! Zato pišite! R.B.M. 11 U BUNJEVAČKOJ MATICI OTVORENA IZLOŽBA SLIKARKE SONJE BORUŠ Burleska mlade umetnice Sonja Boruš širokim ekspresivnim potezom akrilom na platnu u kojem joj je tesno, iz kojeg i likovi i prizori beže, stvara vridnu zabelešku života kojeg tek u nagoveštaju živimo, kojeg bi još i više, u stvarnosti da živimo - ovim rečima je Mile Tasić, likovni kritičar opisao umetnost Sonje Boruš, mlade slikarke iz Novog Sada. Njena deseta samostalna izložba otvorena je 27. juna u Bunjevačkoj matici u sklopu projekta „Večeri utorkom“. Na otvaranju izložbe koja pridstavlja štogod novo i kad je u pitanju stil, motivi i tehnika u kojoj se slika, Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice je kazo: - Izuzetno nam je drago zato što je ovo izložba posebnog tipa jel smo do sada imali izložbe sa motivima prirode koja nas okružuje, ravnicom i salašima. Sad imamo slike specifičnog i modernističkog stila i vidimo koliko se one uklapaju u ovaj ambijent i prosto kazano nisam siguran jel su ove prostorije građene za ove slike jel su ove slike rađene za ovaj prostor. Ovo je idealan spoj stvaralaštva umetnice i arhitukture koji je umetnički i ima svoju dušu. O vridnosti slika Sonje Boruč je divanio Mile Tasić, poznati subotički slikar i likovni kritičar. - Žena jeste osnovna tema i preokupacija stvaralačkog opusa mlade, akademski obrazovane slikarke Sonje Ivan Sedlak, pridsidnik BM otvara divani na izložbi Sonje Boruš Boruš, koja upravo ženu izdiže na onaj zasluženi pijedestal večnosti, kojoj se valja klanjati, o kojoj valja maštati, koju valja voleti – istako je Tasić. Njena žena nije ovog puta u ulozi majke, niti je žena opasana keceljom u kuhinji, već žena u kabareu ili varijeteu, žena u teatru, burlesknim noćima u kojima se njena ženstvenost ističe ponajpre kroz njen zavodnički lik umiven upadljivom šminkom, koliko i kroz graciozno telo prekriveno garderobom koja klizi nis obline, dodatno Mile Tasić, likovni kritičar otvara izložbu 12 ističući upravo žensku lepotu, natopljenu erotikom i požudom, ljubavlju svakako. Uz eruptivnost prizora koji nam slikarka daruje zagarantovana nam je zabava kojoj se valja potpuno, otvoreno i iskreno priključiti kako bi smo upili svu estetiku sa platna i u njoj uživali. Uvlače nas dela umetnice da im se približimo i pridružimo u sopstvenim rolama i „odglumimo“ sopstvene živote na daskama belosvetskih naslaga na kojima se istorija giba, dok je nama, usamljenim jedinkama život maskenbal, kako to peva naš sugrađanin Lenđel. I ma kako pod maskama, život na slikama Sonje Boruš jeste vrlo stvaran i vrlo razgolićen, direktan i iskren i uvek u tragalaštvu za iskrenom ljubavlju, smešten ovog puta u toplini i opijenosti kabarea, osenčen oreolom slobode koliko u duhu, još više u telu. Miris požude lebdi nad slikama, težina purpurnosti se oseća u naslagama boje a osetni artizam kroz veštu umetničku ruku i ekspresionistuičke poteze jeste vrlina ove postavke. Sonja ne koketira sa jeftinom dopadljivošću već žestinom stvaralačke eruptivnosti za sobom ostavlja dela pred kojima i sami posmatrači bivaju opijeni raspoloženjem koje ona tako provokativno nudi. Sopstvenom dramom, da li i dramom sveta u kojoj smo se našli, ova izložba nas Maj - Juni 2014. vodi ka neminovnoj asocijaciji na film Boba Fosa koji sumrak čovečanstva najavljuje svojim Kabareom i njegovim svojevrsnim mirisom. Nadamo se da će to ovog puta izostati pod naletom Sonjine žene zavodnice naoružane lepotom i šarmom, osmehom i koketiranjem, oružjem pred kojim svaki muškarac biva pobeđen. Dobar portretista, sjajan figurativac, autentičan slikar prizora Sonja Boruš širokim ekspresivnim potezom akrilom na platnu u kojem joj je tesno, iz kojeg i likovi i prizori beže, stvara vrednu zabelešku života kojeg tek u nagoveštaju živimo, kojeg bi još i više, u stvarnosti da živimo. Ponuđeni vredan estetički kalambur kolopleta ličnosti i prizora sa kojim nas umiva slikarka dobija i dodatni poen sećajući nas na Pisma Matici - Aljoša Boruš Dar Matici - slika Harlekin velikog Lotreka čije delo protekom vremena beleži isključivo vrednosni uspon i dodatno poštovanje nudeći nam tako originalni odsjaj tek jednog segmenta života, nikako ne bitnog, ali i upućujući nas i na našeg savremenika Cileta Marinkovića, konačno ostavljajući nas u čvrstom uverenju da će i stvaralaštvo Sonje Boruš doživeti sličnu sudbinu jer je, evo i na samom početku istinski vredno. O tom kako je došla na ideju da izlaže baš u ovom prostoru, objasnila je sana Sonja Boruš. - Bunjevačku maticu sam videla na internetu prilikom nekih ranijih izložbi i htela sam da konkurišem za ovaj prostor i dobila sam priliku da predstavim svoju burlesku. Na mojim slikama dominiraju crvena i ljubičasta boja jer su Za izložbu je vladalo veliko interesovanje Maj - Juni 2014. Sonja Boruš na otvaranju izložbe najsnažnije, pune su ljubavi i strasti pa s njima najlakše dočaravam to što želim da predstavim. Sonja Boruš je rođena 20. jula 1986. godine u Novom Sadu di je završila sridnju škulu za dizajn „Bogdan Šuput“ u Novom Sadu, smer-likovni tehničar, a 2006. godine upisiva Akademiju umetnosti u Novom Sadu, na likovnom departmanu, smer slikarstvo, u klasi profesora Vlada Rančića. Godine 2010. završava osnovne akademske studije kod istog profesora i upisiva master studije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kod mentora Vlade Rančića. Član Udruženja likovni umetnika Vojvodine – ULUV, postaje 2011. godine, godinu dana kasnije završava master studije. Učestvovala je na dest kolektivni i devet samostalni izložbi. J. Poljaković 13 U BUNJEVAČKOJ MATICI PRIDSTAVLJENA DRUGA KNJIGA PISAMA TOMISLAVA KOPUNOVIĆA Rastanak sa starim salašom Kad novinar dobije zadatak da pridstavi knjigu i njezinog autora, nađe se u zdravo teškoj situaciji. Oko pridstavljanje knjige pisama „Rastanak sa starim salašom“ Tomislava Kopunovića, u Bunjevačkoj matici, puno mi je pomogo Stipan Šarčević, urednik ove knjige i pridsidnik Odbora za književnost krunske kulturne ustanove Bunjevaca koji je kazo da je svaka Tomina pisma ljubavna. I kad se pročitaje njegove pisme, i ranije, a i ove sad, jasno je da on piše o onom što stvarno voli – bilo da je to njegov rod, salaš, varoš, bližnji, znan jal ova bačka ravnica sa svim svojim salašima i blagodetima. Goste i prisutne jo, po običaju pozdravio Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice koji je tom prilikom istako važnost izdavačke dilatnosti. - Danas je izašla nova knjiga, 38. po redu od 1995. godine, daklem od reosnivanja Bunjevačke matice istako je Sedlak. - Ova knjiga, ko i svaka nova, ima posebnu patinu jel prida nama imamo doajena naše književnosti. Ovo je inače druga knjiga Tomislava Kopunovića u izdanju Bunjevačke matice. U svojim pismama autor se bavi rodoljubljem i daje veliki Tomislav Kopunović, autor knjige “Rastanak sa starim salašom” divani o svom književnom radu doprinos i našem identitetu i očuvanjđu jezika, al mož bit primer i mlađim naraštajima kako se voli svoj rod. O knigi i mukama s kojima se susrio dok je pripremo divanio je i urednik Kniige Stipam Šarčević. - Kad sam počo s radom na ovoj Stipan Šarčević, urednik knjige divani o vridnosti pisama Tomislava Kopunovića 14 knjigi susrio sam se s probelmom kako podili pisme po temama kad je svaka Tomina pisma ljubavna jel o voli i svoj rod, Soboticu, ravna bačka polja, svoju familiju, znamenite Bunjevce - kaže Šarčević. - Ova knjiga je zaista značajna jel Tome piše bunjevački, onaj pravi stari, s kojim su divanili inaši starii to je velika poruka svima da ljubav prema svom rodu nosimo u sebi i prinosimo je na druge. Iako je do sad izdo samo dvi knjige, Tomislav Kopunović stvara već oko 60 godina- Pisanjem se bavim odavno, još od gimnazijski dana i onda sam piso na ekavici jel nije bilo ikavice. Piso sam i dog sam bio u vojski, a poslo povrtaka 20 godina sam piso za bunjevački kalendar, al ovog puta na ikavici – prisića se Kopunpvić. – Moju prvu knjigu je iniciro Marko Peić i te pisme su rodoljubive i pisme posvićene mojoj familiji. Najradije pišem o svom rodu i priporučujem mladima da pišu o nama jel to drugi neće. Kad se sitim da nas je kadgod bilo 65 hiljada i vidim koliko nas ima danas, to me tira da pišem rodoljubive pisme. Recenziju za knjigu je napiso Geza Maj - Juni 2014. Babijanović, takođe poznati bunjevački pisnik. Pisniku Tomislavu Kopunoviću ovo je druga zbirka pisama koje su nastale u proteklom periodu. U tim pismama autor, prije svega, iskaziva svoja rodoljubiva osićanja prema svom bunjevačkom rodu, nostalgično opisujuć vrimena i događaje iz prošlosti za koje zna da se više nikad neće Geza Babijanović, poznati bunjevački pisnik čita recenziju knjige “Rastanak sa starim salašom” Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice otvara priredbu vratit, i vapi da se taj sunovrat zaustavi ko što je to izrazio u pismi „Subotice, srce Bunjevaca“: „Pomozimo Bože da sačuvamo salaše Da ne osramotimo pradidove naše“ Njegova svist je uznemirena čerez tog što je došlo da se Bunjevci dile, ne slažu, i da ji drugi svojataje, pa u pismi „I ja sam sluga dragog Boga“ poručiva: BIOGRAFIJA Tomislav Kopunović je rođen u Subotici 11. aprila 1935. godine u bunjevačkoj radničkoj porodici sa troje dice. Osnovnu škulu, malu maturu i Željezničku industrijsku škulu završio je 1954. godine. Prvo zaposlenje mu je bilo u subotičkoj električnoj centrali 1954. godine. Služeći vojni rok bio je dopisnik više listova koji su tada izlazili u izdanju JNA kao i vojnog lista „Borac“. Po dolasku sa odsluženja vojnog roka zapošljava se Fabriku bicigla „Partizan“ di je provo cio radni vik do odlaska u penziju. Kopunović je po dolasku iz JNA nastavio da piše i to najpre rodoljubive pisme ko i pisme svojim dragim osobama. Rodoljubive pisme piše da bi s njima doprino da se sačuva bunjevački jezik koji je zadnji 50 godina bio zaboravljen i tarman. Pisme su mu objavljivane u više novina i knjiga, ko što su: „Bunjevački kalendar“, „Panonski galeb“, „Bunjevačke novine“ i na talasima Radio Subotice u okviru emisije „Sastanak bez dnevnog reda“. Zbirku pisama pod nazivom „Široke grudi bačke ravnice“ objavljuje 2001. godine u izdanju Bunjevačke matice. Danas, iako u poznim godina svog životnog vika Kopunović objavljuje svoju poeziju u dvomisečniku za nauku, kulturu i stvaralaštvo „Rič Bunjevačke matice“. Porid rodoljubivi pisama Kopunović piše i o običajima Bunjevaca ko što su: Dužijanca, prela, poklade, materice, Božić i o drugim bunjevačkim običajima u želji da mladi bunjevački naraštaj, sve ono za šta su Bunjevci iskonski vezani, nikad ne zaborave, naobaško svoje poriklo; da se što više skupljaju i slave lipe običaje koje je sadašnja generacija naslidila od svoji pradidova. Tomislav Kpunović je bio i pridsidnik Odbora za književnost Bunjevačke matice i tako je svojim radom doprino da se u odbor uključe pisnici koji svoje književno stvaralaštvo pišu bunjevačkom ikavicom. Pisme u ovoj knjigi napisane su iz velike ljubavi prema bunjevačkom rodu iz kojeg potiče i sam autor Tomnislav Kopunović. Maj - Juni 2014. „Ja samo molim dragog Boga Da moje Bunjevce sačuva sloga“ Pisnik voli prirodu, ljude, običaje, i s puno neskriveni emocija piva o Bačkoj, po njemu, kolivki bunjevačkoj; Subotici, Kerskoj mlaki, salašima i svima ponaosob posvićuje jednu jal više pisama Autor piva o Bunjevcima ko o etnosu, a i posebno o pojedinim značajnim Bunjevcima il njemu dragim prijateljima i saradnicima. To su pisme o Blašku Rajiću, Lozanu, dr Josipu Stantiću i drugim. Posebno posvećiva pažnju Bunjevki, bunjevačkoj nani ko nosiocu kulture, tradicije i običaja bunjevački. Božić, prelo i drugi virski običaji su predmet njegovog pisničkog izražaja i pisničke deskripcije. Ono što je u svakom pisniku pristuno su lična osićanja, prolaznost života i vrimena. Elegična osićanja prouzrokovana gubitkom drage i bliske osobe pristna su u poeziji Tomislava Kopunovića. Pisnik se kritički osvrće na pojedine događaje i ličnosti u subotičkom javnom životu, ko i na brojne nezakonitosti i nepravde i postupku politički i personalni promina i tranzicije. Tomislav Kopunović piva štokavskom ikavicom poetski narativnim stilom istovetnom govoru ovdašnje bunjevačke populacije, te ga ova zbirka pisama priporučiva ko autentičnog bunjevačkog stvaraoca. Joso Poljaković 15 PEDAGOŠKI FAKULTET U SOMBORU UVODI IZBORNI PREDMET ETNO-KULTURNA ISTORIJA BUNJEVACA Mali, velik korak Bunjevačka matica je u utorak, 10. juna 2014. godine, bila misto lipe visti – Bunjevci su našli svoje misto na fakultetu. U okviru prirebe „Večeri utorkom“ pridstavljen je Pedagoški fakultet iz Sombora i predmet etno-kulturna istorija Bunjevaca koji će se ko izborni predmet pridavat na ovoj viskoškulskoj ustanovi. Možda je to mali korak, al kad se ima u vidu da su Bunjevci vrlo ritko i teško ostvarivali pravo na škulovanje na svom jeziku čak i osnovnim škulama, pridavanje premeta o Bunjevcima na fakultetu je zdravo velik korak. Borba za obrazovanje Bunjevaca na svom jeziku je počela osnivanjem Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine 2003. godine, a prija osam godina se uspilo sa uvođenjem izbornog premeta bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Ovaj predmet su pridavali učitelji Bunjevci, kako bi kazli, opšteg smera, a sad su se stvorili uslovi da to rade još stručnije novi učitelji koji će ovaj predmet izučavat i na fakultetu. - Procedura za uvođenje ovog predmeta je potekla od Privremenog organa upravljanja BNS kad smo se pismom obratili Pedagoškom fakultetu sa zaktivom, doduše za otvaranje katedre, al za to, objektivno nisu postojali uslovi, i ubrzo smo dobili poziv od ovog fakulteta – objašnjava mr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnik Privremenog organa upravljanja BNS. - Ono što smo imali u rukama je bilo da se uvede fakultativni predmet i u tom smo se relativno lako i brzo dogovorili. Izborni predmet etnokulturna istorija Bunjevaca će se pridavat na tri studijske grupe - diplomirani učitelj, diplomirani vaspitač i diplomirani bibliotekar-informatičar. Naša želja da naši Bunjevci budu pripravljani za pridavanja ovog predmeta, a i da drugi štogod više nauče o nama, a ne ko do sad - kroz pokoju emisiju, tribinu jal koji tekst u novinama sa različitim interpretacijama i tolmačenjima. Nadam se da je ovo početak kraja takog pridstavljanja Bunjevaca. Naravno ode nećemo stat jel je naš cilj otvaranje katedre, nama jeste cilj da se ti predmeti umnože i da ji pridaju naši stručnjaci. Pripovitka s ovim ne bi bila zatvorena dok ne otvorimo 16 lektorat na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu di bi u velikom univerzitetskom cetru svi studenti mogli učit ono što je vezano za Bunjevce. Ovaj predmet bi pridavo dr Saša Marković, osvidočeni prijatelj Bunjevaca, naučnik koji je dosta radio na istraživanju prošlosti, Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice kulture, običaja pozdravlja pridavače i goste i položaja Bunjevaca u državaama u kojima su živili. bunjevački govor sa elementima nacio- Mi na Pedagoškom fakultetu u nalne kulture. - Veliki doprinos i istorijski trenutak Somboru uveli smo izborni predmet etno-kulturna istorija Bunjevaca. To je u obrazovanju Bunjevaca je odobravanje predmet koji triba da pokaže vridnosti, izbornog predmeta etno-kulturna istorija tradiciju, običaje i prošlost bunjevačkog Bunjevaca na Pedagoškom fakultetu u naroda od kad su došli na ove prostore Somboru. Izučavanje bunjevačkog na do danas sa namirom da se te vridnosti visokoj škuli će dat velik doprinos usainstitucionalno i obrazovno pripoznaje i vršavanju i podizanju kvaliteta nastave da ko take budu dio obrazovnog kolorita istakla je Mirjana Savanov, profesorica koji postoji u Srbiji – kazo je dr Marko- razredne nastave, pridsidnik Aktiva učivić. - Taj predmet, s obzirom na bogat- telja i učiteljica sa velikim iskustvom i stvo literature koja postoji, ima namiru najvećim brojem dice koja uče bunjevada prikaže istoriju Bunjevaca od naselja- čki govor sa elementima nacionalne kulvanja Bunjevaca na ove prostore do da- ture. - Ono što očekiva bunjevačka našnji dana sa percepcijom dokle istorija zajednica je da u budućnosti, i to možmo mož da iđe i sa namirom da se folklor, kazati u skorijoj budućnosti, dobijemo bogatstvo običaja i tradicije prikažu brez kvalifikovani i kvalitetan stručni kadar prepotencije za nike političke i druge in- profesora razredne nastave koji će bit strumetalizacije. Namira je da se pokaže osposobljeni i za pridavanje izbornog kulturno bogatstvo Vojvodine i kroz ovaj predmeta bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Ono što moram predmet. U ostvarivanju ovi namira se puno napomenit je da mi sad imamo stručan kadar, to su profesori razredne nastave, očekiva od sami učitelja. - Učitelj je prvi humanista i prva al smo se mi edukovali kroz Aktiv učiobrazovana ličnost posli porodice i to je telja i kroz edukativne seminare u orgabitan segment stvaranja karaktera i lič- nizaciji Nacionalnog savita bunjevačke nosti tako da kad je učitelj upućeniji u nacionalne manjine. Ono što ćemo sad kulturne vridnosti okoline u kojoj dica dobit kroz izborni predmet na Pedagožive tim će i dica bolje razumeti svoje škom fakultetu to će bit još bolje u dobijanju stručni kadrova, mladi ljudi koji okruženje. Porid studenata, budući učitelja, ovaj su i naša budućnost nuz pomoć nas sa predmet će moć slušat i svršeni učitelji, velikim iskustvom. J. Poljaković dakle i oni koji već pridavaje predmet Maj - Juni 2014. SAVITI IZ POLJOPRIVREDE Priprema tehnike za žetvu i skladištenje žita Ove godine triba očekivat nešto raniju žetvu obzirom na blagu zimu što je omogućilo da se strna žita razvijaju i tokom zime što je omogućilo da se strna žita razvijaju i tokom zime. Svesni smo da je došlo do ozbiljni promena klime što će se odrazit i na ovogodišnju žetvu. Intenzivne padavine i visoka relativna vlažnost omogućile su razvoj bolesti pogotovo žitne rđe, triba očekivat da će bit problema i sa fuzarinom. Delimično je došlo do polaganja žita što će otežat rad tehnike te je potribno tehniku blagovrimeno pripremit za žetvu. Posebno triba pripremit stariju tehniku sa kojom veći dio privrede raspolaže. Žetvu triba počet kad je vlažnost zrna oko 18% jel tako osušeno ima odličan tehnološki kvalitet. Kombajne je u žetvi potribno podesit da bude što manje rasturanja zrna tokom rada. Kosu triba podesit da se nož kreće do sredine narednog palca na hederu čime se obezbeđuje ravnomiran rez stabljike žitarica. Brzinu motovila uskladit sa brzinom kretanja kombajna tako da motovilo blago naleže žetvenu masu na heder. Pri brzom kretanju motovila dolazi do udaranja po klasovima i rasturanja zrna, a pri sporom jedan dio žita ostaje na parceli. Posebno je važno podesit brzinu kretanja bubnja da ne bi došlo do loma zrna, a optimalnog izvršavanja klasa. Naime, lom zrna ide u primesu što umanjuje cinu žitarica. Na parcelama di ima korova, pepeljuge popanca i druge lisna masa ovi korova zadržavaju se na Petersonovom situ te spričava kretanje zrnaka sabirnoj ravni što dovodi do rasturanja istog. Na zakorovljenim parcelama triba češće kontrolisat i odstranjivat korov sa Petersonovog sita. Ventilator triba podesit da odstranjuje nečistoće iz zrna kako bi žito čisto i zdravo stiglo u skladište. U skladištu žitarice se sriću sa štetočinama i gljivicama koje mogu da nanet ozbiljne štete uskladištenoj masi. Žitni žižak je najozbiljnija štetočina žitarica larva uništava oko 70% sadržaja zrna. Cilokupan razvoj larve odvija se u zrnu. Zavisno od temperature različito je vrime razvoja larve. Pri temperature od Maj - Juni 2014. 30C larva se razvija za misec dana, a na 20 C potribno je priko pedest dana. Prema tome zavisno od temperature javlja se i određeni broj generacija, mož da bude šest do osam genaracija godišnje samim tim žitni žižak se mož nać u svakom skladištu. Jako je otporan na temperaturi od 13 C živi 65 dana bez rana. Svojom aktivnišću povećava vlagu u zrnu uslid čeg dolazi do napada gljivica i potpunog ništenja zrna. Čim se primeti jedan odrasto insekt moraje se priduzet mire suzbijanjna jel se brzo razmnožava. Od jednog para žižaka u optimalnim uslovima razvoja mož da se razvije više stotina hiljada primeraka. Žitni moljac spada međ najopasnije štetočine na uskladištenim žitaricama pogotovu ukoliko se žitarice unose direktno sa polja u kladišta što je slučaj kod većine poljoprivrednih proizvođača. Ženka žitnog moljca polaže oko 150 jaja u blizini zrna, izlegla gusenica jede zrno zatim prilazi na drugo. Žitarice u rasutom stanju napada gornji sloj do 30 cm. Napadnuta zrna su oštećena i onečišćena izmetom gusenica koje se nalaze u razvojnom stadijumu. Takve žitarice imaje manju hranidbenu vridnost il su čak neupotriblčjive za ishranu. Pored navedeni slične štete pričinjavaju pirinčani žižak i žitni kukuljičar. Da bi se sačuvalo novo žito skladišta se moraje pripremit pogotovo neuslovna koja se nalaze kod poljoprivredni proizvođača ( tavanska i podna). Priprema skladišta podrazumiva uklanjanje žita iz predhodne vegetacije. Zatim se čiste podovi, zidovi, plafoni i prozori jel štetočine ostaju u pukotinama. Nakon čišćenja potribno je izvršit dezinfekciju skladišta. Za dezinfekciju se koristi Ambarin 60ml u 10 l vode na 100 m2 skladište- nog prostora prije unošenja žitarica. Primenom ovog preparata uskladištena roba zastićena je 50 do 60dana od navedeni štetočina. Actelik je insekticid sa kontaktnim, digeszivnim i respiratornim delovanjem. Koristi se 1,5 na m2 skladišetnog prostora tri dana prije unošenja žitarica. Ne sme se primenjivat kod uljarica. Dihin je insekticid sa kontaktnim, digestivnim i respiratornim delovanjem. Primenjuje se oko 20 ml u l vode na 100 m2. Ne smi se primenjivat na temperaturi ispod 15C. Malation je nesistemički insekticid koristi se 3% tj. 150 do 300ml u pet do 10l vode na 100 m2. Unošenje robe u tretirana skladišta je dva do tri dana nakon primene tretmana tj. navedeni priparata. Ukoliko se u skladišta unesu žitarice sa više od 14% vlage dolazi do napada gljivica iz roda fuzarium, penicilium i dr. koje izazivaje plisnivost i trulež uskladišteni proizvoda. Lopatanjem se mora svesti vlaga na 14%. U jesen glodari napuštaje njive, ulaze u skladišta, nagrizaju zrna žitarica i zagađuju ih. Potribno je odma nakon uskladištenja primenit adekvatne klopke za vatanje glodara. Samo dobro organizovana skladištenja žitarica i dezinfekcija skladištenog prostora obezbedit će kvalitetnu ranu za ishranu bez gubitka. dr Andrija Peić Tukuljac 17 ODBOR ZA KNJIŽEVNOST Geza Babijanović, pisnik mlađe generacije Geza Babijanović rođen u Subotici 22. aprila 1942. godine u bunjevačkoj porodici ko jedno od troje dice oca Geze i nane Julke. Prva četri razreda osnovne škule završio je u Subotici. Već ko deranac, osnovac počo se bavit pisanjem ljubavne poezije svojim drugaricama, zatim i drugu vrstu pisama od koji izdvajamo pismu drugu Titu: „Drug Tito je mornar, kapetan svih lađa što svetskim morima plovi i nove horizonte rađa“. 1949. godine porodica Babijanović seli se u Novi Sad di otac dobija zaposlenje ko dipl.ing geodezije, a Geza nastavlja škulovanje sve do završetka pravnog fakulteta. Ko đak gimnazije piše epigrame koje obavljuje u raznim časopisima, a najviše na škulskoj oglasnoj tabli. U sridnjoškulskim i studenskim danima druži se i sa mlogim pisnicima i književnicima tadašnje Jugoslavije. Prilikom tog druženja inspirisala ga je, tada, veoma poznata pisnikinja Desanka Maksimović o kojoj je Geza i napiso pismu u kojoj izmed ostalog kaže: „Nemoj mi nudit srce na dlanu, ni žuto klasje sa plodnih njiva. Ne, nisam tužna. Ne, nisam ni žalosna. Samo sam malo, samo sam malo ranjiva“ Geza Babijanović kaže: „Na kutiji od cigara najlipša se pisma stvara.“ Mloge pisme iz škulskih dana, pa i kasnije Geza je napiso na običnoj artiji, kutiji od cigara, salveti i tako su nestale brez traga. U tom vrimenu Geza piše poeziju, epigrame, aforizme na srpskohravatskom jeziku, jel tad se bunjevački jezik čak ismijavo, a i okolina u kojoj je živio teško bi privatila štokavsku ikavicu. 18 1961. godine porodica Babijanović priseljava se u Suboticu a Geza ostaje u Novom Sadu da završi studije. 1964. godine zapošljava se ko sekretar Mešovite učiteljske škule u Sremskim Karlovcima i ko vadredni student diplomira Pravni fakultet 1965. godine. U Sremskim Karlovcima upoznaje mnoge značajne ličnosti, posebno iz oblasti kulture: Desanku Maksimović, Branka Ćopića, Vaska Popa i druge. 1966. godine Geza Babijanović, ko diplomirani pravnik, zapošljava se u ko sudijski pripravnik u Okružnom privrednom sudu u Subotici i istovrimeno završava pravosudni ispit. Po povratku iz JNA 1968. godine zapošljava se u tadašnjem građevinskom preduzeću „Integral“, da bi nakon dvi godine bio imenovan za sudiju opštinskog suda u Subotici. Rad na odgovornim poslovima Gezu je zauzimao potpuno, te nije stizo pisat poeziju, samo po koji aforizam i epigrame iz pravosudne prakse. Sve je to ostalo ne objavljeno. Pri kraju svog radnog vika, Geza se laća i piše poeziju koju objavljuje u mlogim književnim časopisima ko naprimer što su: “Luča“, „Jesenjin“, zatim, u zajedničkim zbirkama Književnog kluba Subotiva,Gornjeg Milanovca, Beograda i dr. Svoju prvu samostalnu zbirku pisama objavljuje 2007. godina pod nazivom „Ispod starog bagremara“ u izdanju Bunjevačke matice. Pisme je sabro u tri ciklusa, a med njima su njegove najpoznatije: „Hiponera“ (koju u cilosti objavljujemo sa ovim tekstom), zatim, pisma „Boginja žita“. Zatim, ljubavne pisme su u njegovom opusu prisutne.Ko pridstavnik taki pisama je i pisma „Ispod starog bagremara“ u kojoj on izmed ostali kaže svojoj dragoj: „Obuze me talas vreli, pogledi se naši sreli. a ruke se naše splele. Srele usne ispod krune bele“. Gezine pisme u svojoj osnovi zdravo senzitivno pridstavljaju doživljaj života kroz svest o prisustvu i istraživanju svi naši čula.Sasvim je lako zaboraviti da primetimo i uživamo u malim stvarima koje nam se svakodnevno dešavaju , pa često primetimo kako život samo prolazi pored nas a da ga nismo istinski iskusili, osićamo se ko posmatrači. Gezin doprinos svim pisinicima i čitaocima je , baš, taj – da ne dozvolimo da trenutak koji pridstavlja mali dio vrimena prođe porid nas, a da ga ne primetimo el u njemu uživamo. On svaki trenutak zabiluži za spomen budućim generacija pisnika i čitalaca, da ne propuštaju ni jedan trenutak stvarnosti,već da ga žive srićno uživajući u lipoti dešavanja. Pripremo: inž. Stipan Šarčević Maj - Juni 2014. Prvonagrađeni radovi “Bunjevačka lipa rič” 2014. ČISTA SOBA U čistoj sobi u šifonjeru, kadgod je to bilo, družili se majkina nošnja i didino stajaće odilo. Društvo su im pravile perjane dunje i uzgljance, na krevetu lipo poslagane majkinom rukom šlingovane i uštirkane. Kad padne veče počnu se inatit fenjer, lampaš i svića ko će bolje svitlit. Čista soba podmazana, ukrašena krparama, mrišila je svakog dana na žutu dunju sa ormana. Kad je ladno vrime, a snig na zemlji već, grijala nas opaklija i stara parasnička peć. Vesna Milunović, 4. razred OŠ „Sveti Sava“ Bikovo O SALAŠU Ima jedan salaš mali mi dica na njemu smo se veselo sigrali. Na đermu smo ladne vode pili i zdravo smo srićni bili. U visoki čardak smo se penjali i iz njega kuruze bacali. Priko taraba smo višto priskakali i u bostan bosi smo trčali. Vruća lita smo tamo provodili i svakake vragolije izvodili. To je salaš moje nane zdravo volim ja te dane. Jovana Malinović, 5.d razred OŠ „Sonja Marinković“, Subotica vitar i oduvo, samo nju. Poletila je visoko i vidila je kako su srićne pahulje koje su sa svojom porodicom. Posli tog, oma se zalipila za jedan pendžer i vidila razdraganu dico kako gledaju u nju. Bila je tužna, usamljena i napuštena. Dok je razmišljala oćel kadgod ponovo vidit svoju porodicu, nije primetila kola, pala je na nji, otopila se i raspala. Drugarice, pahuljice nastavile su da lepršaju po polju, al nijedna nije znala kad će završit ko pahulja Bilja. Vanja Tintor, 4. B razred OŠ “Matija Gubec”, Tavankut O ČEM MAŠTAM Imam bujnu maštu, a jedna od stvari o kojima maštam su leteća kola. Ta kola imala bi puce koje, kad pritisnem, digne točkove na gori i meće rakete na njegovo misto. Onda se kola dižu u visine med oblake. Ta bi kola letila tako zdravo visoko da bi iz nji mogla pipnit oblake. Vidila bi i male rike, kuće i planine. Zamnom bi ostajo pra ko da sam kaka vila. Mogla bi vidit Olimp, Nil i Amazon iz daleka. Ljudi bi izgledali ko sićušni mravi koji užurbano iđu. Prolazila bi pored pustinje i dizala pisak. Ako kiša počne padat, ni to ne bi bio problem, jel bi jednim zamahom ruke stvorila velik žut kišobran koji bi služio ko okrov. Na nebu bi bile i pumpe za ovaka kola. Policajci bi regulisali saobraćaj na nebu, al ne bilo kaki policajci, već dica policajci jel ovaka kola samo dica mogu vozit. Na tim pumpama kola bi se punila maštom, jel ji mašta i pokreće. Na radiu bi bile pisme koja dica slušaje. Na suvozačkom mistu nalazile bi se male vile koj bi divanile di se nalazimo, poput modernog dži pi esa. Gepek bi se povećavo na riči „Povećaj se malo više da metnem sigračke silne“, a smanjivo na „Smanji se malo više, mista ima dosta“. Ova kola bi se parkirala na oblacima i spremala za slideću vožnju. Ivana Ostojić V/3 razred OŠ „Miloš Crnjanski“, Novi Sad ŽIVOT JEDNE PAHULJICE O MATERNJEM JEZIKU Zdravo davno živila je jedna pahulja koja se zvala Bilja. Bilja se stalno sigrala sa drugarima. Zdravo je volila posmatrat prirodu i dicu kako se sigraju. Volila je lepršat pored pendžera. Jedared, dok se sigrala, dunio je jak Maj - Juni 2014. Specijalna nagrada Za ovi sedma godina koliko smo učili izborni predmet „Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture“ naučili smo i shvatili da je maternji jezik obilužje jed- nog naroda. Ako narod izgubi jezik, i on sam nestaje. Jezik se prinosi sa generacije na generaciju i tako čuva od zaborava. Za svako čeljade triba da je dragocina vridnost i najmanja i najneznačajnija rič maternjeg jezika. Kad se dite rodi, prvo progovori jezik svoje majke. Zato se to tako lipo i zove maternji jezik. Svakom narodu je maternji jezik isprid drugi jezika i najbitniji je. Postoje narodi koji baš i ne čuvaju svoj maternji jezik, prime tuđe riči, te tako stvaraju nov jezik. Ima i onih koji svoj jezik drugima nameću kako se ne bi zaboravio i kako bi bilo tušta onih koji govore njevim jezikom. Naš bunjevački govor je uspio da se sačuva kroz vikove. Iako je bio podložan raznim uticajima, ipak je opsto. Bunjevački govor sadrži i nike pozajmljenice, al još uvik je zadržo svoju suštinu i specifičnost po kojoj se razlikuje od drugi jezika. Naš maternji, bunjevački jezik , sačuvo se do danas zahvaljujući upornosti Bunjevaca da ga prinose sa generacije na generaciju. Bunjevačka nana i dan danas svoje čedo uspavljiva bunjevačkim uspavankama, pripovida mu bunjevačke pripovitke, piva mu bunjevačke pisme. To je najbolji način da se maternji jezik prinese na mlada pokolenja i sačuva od zaborava. Danas, svi oni koji su u ditinjstvu slušali bunjevačke riči, pišu i stvaraju na bunjevačkom prilipe sastave i pismice. U očuvanju bunjevačkog jezika kroz vikove učestvovali su i bunjevački velikani poput Ivana Antunovića, Boze Šarčevića, Mije Mandića i drugi. Zahvaljujući sakupljačima narodni pisama, pripovidaka, običaja, predanja, danas tušta znamo o bunjevačkoj istoriji. Znamo za bitne događaje iz bunjevačke prošlosti. Naučili smo kako se slave običaji i koje su njeve vridnosti. Zafaljujuć današnjem izučavanju bunjevačkog govora u škulama, naučili smo sve ono što je što je karakteristično samo za Bunjevce i što ih razlikuje od drugi naroda, a isto tako i koje su nam sličnosti sa narodima sa kojima živimo na ovim prostorima. Šta je narod brez svog jezika? Ništa! Zato čuvajmo naš maternji, bunjevački jezik, usavršavajmo ga, razvijajmo i ne dozvolimo da postane dio prošlosti. Nek naš maternji jezik ostane naša sadašnjost i nek bude naša budućnost! Bojana Savanov, 8. b razred OŠ „Matija Gubec“ 19 BIBLIOTEČKA DILATNOST Nebesko janješce Mijo Mandić stariji je zaslužan za izdavanje molitvenika „Nebesko janješce ili molitvenik za bunjevački i šokački naraštaj“ koji je izdat 1894. godine u Subotici sa dopuštanjem tadašnjeg crkvenog poglavarstva. Za ono vrime ko u današnjem vrimenu važno je da Bunjevci imaju svoju viru i crkvu kojoj pripadaju.Ovaj molitvenik spada u stare i ritke knjige iz ti razloga citiraćemo odlomak teksta iz ovog molitvenika. MOLITVE Znamenje svetoga križa. U ime Otca i Sina i Duha svetoga Amen. Molitva gospodina: „Otče naš! koji jesi na nebesih, sveti se ime tvoje, pridji kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh naš svakdanji, daj nam ga danas, i odpusti nam duge naše, kako i mi odpušćamo dužnikom našim, i neuvedi nas u napast, da izbavi nas od zla. Amen.“ Pozdravljenje angjeosko: “Zdrava Mario! milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena jesi ti medju ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Mario, majko božja, moli za nas grišnike, sada i u vrime smrti naše. Amen.” Virovanje apoštolsko: “Virujem u Boga otca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje i u Isukrista, Sina njegovoga jedinoga, gospodina našega: koji bi začet po Duhu svetomu, rodjen od Marije divice, mučen pod Ponciom Pilatom, propet umro i pokopan, sidje nad pakao, treći dan uskrsnu od mrtvih, uzidje na nebesa, sidi ob desnu Boga Otca svemogućega, odonud ima doći suditi žive i mrtve. Virujem u Duha svetoga, svetu crkvu katoličku, sveti obćenje, griha odpuščenje tila uzkrsnuće, i život vični. Amen” Deset zapovidi božjih: 1. Ja sam gospodin Bog tvoj, neimaj drugih Bogovah izvan mene. 2. Ne uzmi ime gospodina Boga tvoga u izpraznost. 3. Spomeni se da prosvetiš dane svečane. 4. Poštuj otca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. 5. Neubi (rukom ni jezikom) 6. Nesagriši bludno. 7. Neukradi. 8. Nereci kriva svidočanstva protiva iskrnjemu svomu. 9. Nepoželi tudjega druga. 10. Nepoželi nikakve tudje stvari. Sedam svetih sakramenatah: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 20 Krštenje. Krizmanje. Tilo Isusovo. Pokora ili sveta izpovid. Najposlidnje pomazanje. Sveti red. Ženitba. Sedam glavnih griah: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Oholost. Lakomost Bludnost Nenavidnost Proždrlost. Srditost Duhovna linost na dobra dila. Molitva jutranja Oh, nebeski dragi otče! Koj si obnoć čuvo mene. Da ustajem tilom zdravim. Ja te evo zato slavim. I ovaj me dan nahrani. I od svakog zla obrani: Pak što mislim il govorim Blagoslovi sve što činim. I ti čuvaru angjele, Čuvaj me u svako vrime. Molitva večernja: Fala Bože! prodje danak, I dolazi sladki sanak, Prije al neg legmen spati Bože! Tebe ću zazvati: Da mi budeš u pomoći, Nastajuće ove noći. Da me svaka beda mine. I sunce mi opet sine. R.B.M Maj - Juni 2014. BUNJEVAČKI NACIONALNI PRAZNIK Dan Dužijance Prvi Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine koristeć prava Zakona o nacionalnim manjinama 2003. godine za jedan od četri nacionalna praznika Bunjevaca odabro je “Dan Dužijance”, koji se redovno proslavlja svakog 15. avgusta, na Veliku Gospojinu. Dužijanca ko simbol Bunjevca Dužijanca je bunjevački narodni običaj i potiče iz paganski vrimena, koji je vikovima prinošen s kolina na kolino. S virom u Boga zgotovlja se najvažniji poso u godini - ris. Kad bandaš kaže gazdi da je ris gotov, a gazda mu odgovori - s Božijom pomoći - i pozove sve risare, komšije i rodbinu na Dužijancu – počinje slavlje svršetka žetve. Kruv spominjemo svaki dan i kroz molitvu “...kruv naš svagdašnji..." Blaško Rajić je 1911. godine u župi Svetog Roke u Keru, prvu javnu proslavu Dužijance organizovo uvođenjem simbola dužijance u crkvu. Simboli Dužijance su vinac i perlice od klasja žita Svi učesnici slavlja se kite zlatnim klasjom, posebno bandaš i bandašica ko centralne ličnosti običaja. Bandašov šešir okićen je vincom upletenim od novog klasja ko simbolom života, dok se bandašica kiti s bogatim perlicama na kosi i nidrima. Od zlatnog klasja žita upliću se dugačke pletenice za oltar, vrata, kapije, fijakere... U novije vrime centralno misto zauzima kruv od novog žita na oltaru, svečanom astalu, izložbi..., ko i radovi od Maj - Juni 2014. slame - krune, slike, skulpture i predmeti... Sve su to dilovi kulturnog nasliđa Bunjevaca, sa jasno izražnom specifičnošću našeg naroda i kroz koje se ogleda istorijska i umitnička vridnost. Nacinalni savet bunjevačke nacinalne manjine, bunjevačke institucije i udruženja pripravljaju bogat program u cilju obilužavanja nacionalnog praznika „Dana Dužijance 2014“ PROGRAM u povodu obilužavanja bunjevačkog nacionalnog praznika „DANI DUŽIJANCE 2014“ 24.06.2014. u 19:00 Izloža slika “Mala Bosna kadgod i sad” i priskakanje vatre na Sv. Ivana cvitnjaka - Dom kulture Mala Bosna u organizaciji UG “Bunjevačka vila” Mala Bosna 17. 07. 2014. u 19:00 Kolonija slamara “Dan Dužijance 2014” u KUD-u Aleksandrovo u organizaciji KUD-a Aleksandrovo 27. 07. 2014. “Dužionica 2014” u Somboru: 08:00 - Doček zvanica u restoranu “Fijaker stari” 09:15 - Parada fijakera do centra Sombora 10:00 - Sveta misa u crkvi Prisvetog trojstva 11:30 - Bandašicino kolo na trgu Svetog Trojstva 12:00 - Pridaja posvećenog kruva Gradončelniku Sombora, u organizaciji U G “Bunjevačko kolo” Sombor 02. 08. 2014. u 19:00 Pletenje krune i vinaca od žita u avliji familije Kuntić u organizaciji KUD “Bunjevka” Subotica, UG “Bunjevačka Vila”Mala Bosna, BKC Bajmak i BKC Tavankut 04. 08. 2014. u 19:00 Dani bunjevačke kulture u Novom sadu - Otvaranje izložbe “Slike od slame bački Bunjevaca” u organizaciji BKC-a Novi Sad 13. 08. 2014. u 19:00 Otvaranje izložbe slika od slame Ivane Dulić “Snaga zrnja” i pridstavljanje ovogodišnji bandaša i bandašice članova KUDŽ “Bratstvo” iz Subotice u Bunjevačkoj matici u organizaciji Bunjevačke matica Subotica 14. 08. 2014. II Konferencija “Usmeno narodno blago, običaji i tradicija bački Bunjevaca” : 11.00 - Panel konferencija “Dužijanca i slama” Plava sala Gradske kuće 19:00 - Etno izložba “Kruv naš svagdašnji” Vestibil Gradske kuće 20:00 - Muzičko etno veče “Groktalice, bećarci i Kraljice” Velika većnica Gradske kuće u organizaciji KUD “Bunjevka” Subotica 15.08.2014. Svečano obilužavanje nacionalnog praznika “ DAN DUŽIJANCE 2014” 18:30 Doček gostivi isprid Bunjevačke matice 18:45 Svečani defile do Gradske kuće 19:00 Veliko kolo na centralnom trgu isprid Gradske kuće 19:30 Polaganje vinca na bistu Blaška Rajića 20:00 Svečana akademija povodom obilužavanja bunjevačkog nacionalnog praznika „Dan Dužijance 2014“ Velika većnica Gradske kuće u Subotici 21:00 Bandašicino kolo restoran „Spartak S“ u Subotici u organizaciji Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine. Kata Kuntić 21 NARODNA BUNJEVAČKA VIROVANJA Svatovi –II dio Posli večere kad se mlada sprema za prisvlačenje snaši skida se vinčani vinac sa glave mladoženja i baca u peć da izgori da ne bi dospio kome drugom u ruke i ne daj Bože da neko baci čini i da mladenci nemaje sriće u životu. Po nikim kazivanjima vinčani vinac je skido stari svat i baco u peć inače, je bio običaj u kasnijem periodu da se vinčana slika i vinac čuvaje u posebnom ramu za slike. Posli okrećanja snaše mlada biži iz sobe a stari svat razbija tanjir o pod za sriću mladenaca. Snaši se obavezno moralo slati pogača najdalje do Materica da uvik bude u kući kolača i da život bude sladak. Rukovanje je kod bunjevačkog naroda značilo časnu rič da je divojka obećana odnosno verena. Rukovanje je divojka mogla prikinit samo ako je uskočila. prikupio: N. Ćakić Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca Autori: Marko Peić i Grgo Bačlija Car brata neće. Carska se ne poriče. Caru carovo, Bogu božje. Ciganski se pogođaj, a gospocki plaćaj. Ciguran ko u rašetu voda. Cile-mile. (Povlađivanje) Cincilinci. (Oponašanje zvonceta) Crn Božić, bili Uskrs! Crn ko gavran. Crn ko vrag. Crno na bilom. (Napismeno) Crno na se piše. Crven ko rak. Crv i tvrdo drvo buši. Crv u glavi. (Smišlja zloću) Cura peče pojiden kruv. (Privatila se, pa ostala noseća) Čakčire sve laju oko njeg. (Naglo smršavijo) Čas posla. (Uradit vrlo friško i lako) Čast tvog bližnjeg nek ti bidne isto tako mila ko tvoja. Čega se pametan stidi, tim se lud diči. Čeka ga ko ovca nož. Čeka ga ko ozeblo sunce. Čela je mala i neugledna, a daje najslađi plod. Češće se oslanjaj na uši, neg na jezik. Čija sila onog i pravda! Čija vlada tog i parada. Čime se lud fali, tog se pametan stidi. Čist račun duga ljubav. Čistit isprid svoje kuće. Čistom obrazu i suza je dosta. Čistom obrazu malo vode triba. Čizma glavu čuva, šubara je kvari. Čovik blage ćudi. 22 Čovik blage riči, zlatne ruke, pa vik provikovo u poslu. Čovik da ga na kruv možeš mazat. Čovik da pukne od bisa. (Zdravo se rasrdit) Čovik je čovik, ako je čovik. Čovik je čoviku vuk. Čovik kaki se samo poželit mož. Čovik na svom mistu. Čovik naše krvi. Čovik oštrog zuba. (Naprasit) Čovik po svitu, ko čela po cvitu. Čovik se ne čovika, a drvo na drvo oslanja. Čovik se ne miri laktom, neg pamećom. Čovik se po dilu pozna. Čovik se u piću, a konj u blatu pozna. Čovik se za rič veže, a vo za rogove! Čovik snuje, a Bog određuje! Čovik srićne ruke. Čovik šta je posto gazda od svi putova i staza. (Sve je imanje njegovo) Čovik šta se ne boji života. Čovik uči dok je živ, opet lud umre. Čovik u godinama. Čovik za zvizdom, ko tica za gnjizdom. Čuva ga ko malo vode na dlanu. Čuva ga ko zenicu oka svog. Čuvaj bile pare za crne dane. Čuvaj curo imena, dočekat ćeš vrimena. Čuvaj dok imaš, kad nestane ne možeš. Čuvaj se brkate žene i muža brice! (Obadvoje su nenormalni) Čuvaj se, čoveče, pa će te i Bog čuvat! Čuvaj snagu za starost, a litinu za zimu. Čuvat ko oči u glavi. Maj - Juni 2014. NAJNOVIJA IZDANJA BUNJEVAČKE MATICE 600 dinara 400 dinara 1.000 dinara 500 dinara 350 dinara 350 dinara 250 dinara 250 dinara 200 dinara 300 dinara 400 dinara 500 dinara OSTALA IZDANJA “Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara “Istinu tražim” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara “Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara “Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara “Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara “Istorija Bunjevaca, Šokaca i bosanskih franjevaca” - p. Bernandin Unyi OPM. - 500 dinara Maj - Juni 2014. 23 Министарство за културу и информисање Републике Србије IZ BUNJEVAČKOG ŽIVOTA I kadgod smo se umivali Sad je lako stat prid slavinu i po želji otvorit vruću el ladnu vodu pa se umivat. Vraćam se u ditinjstvo, sićam se umivanja. Prvo je tribalo izvuć vodu kablom iz bunara sa rovašom el sa đermom, nalit vodu u kanu i često iz daleka donet je do kuće. Sićam se bila sam mala imali smo umivaonik koji je stojo u kujni u ćoši. Na sridi je bilo misto za lavor, a sa dvi strane držači za peškire, s pridnje strane u gornjem dilu sapun je imo svoje misto, a više njega bio je ukras sa sjajnim mesinganim kugljama. Ispod lavora stojo je kabo za prljavu vodu, a pored bokal sa čistom vodom. Sve je ovo bio lip komplet a u njemu je bila i noša (noćni sud). Obično sam stala na šamlicu, onako mala i sićušna da dođem do vode u lavoru. Smišno je bilo kad mi je sapun ipado iz ruke. Kroz ovu pripovitku sam Vas provela da pokažem i podsitim da se nije bilo lako umivat. Ovaj lipši umivaonik je još od moje majke, znači ima oko 120 godina. Na drugoj sliki je isto stari umivaonik, al takog su češće imali u većini kuća. Katica Marganić Foto: Marija Horvat
© Copyright 2024 Paperzz
