Ivan Antunović
Pokrie li tko tuđim jezikom svoju
narodnost, onda sin zataja svog
otca i osrami svoju mater..
(citat 16. str.93.)
SRIĆAN USKRS
RIČ UREDNIKA
U susrit Uskrsu
Uskrs pridstavlja jedan od najveći i najvažniji kršćanski praznika, a Bunjevci ga oduvik slave i obilužavaju.
Isusovo uskrsnuće se uzima ko temelj naše vire, jel je ono najočiglednije
svidočanstvo Kristova Božanstva, a ujedno je i potvrda našeg uskrsnuća u
vični život. Ko sridišnji praznik crkvene godine, Uskrs se slavi puni pedeset
dana do Dova. Najveći simbol Uskrsa je šaranje jaja, običaj koji je osto do
dan danas med Bunjevcima, jel jaje pridstavlja simbol novog rađanja.
Srićan Uskrs!
U OVOM BROJU:
Foto: Arhiva KUD “Bunjevka”
RIČ BUNJEVAČKE MATICE
dvomisičnik za nauku,
kulturu i stvaralaštvo
Godina: VI
Broj: 53-54
Februar - Mart 2011.
Tiraž: 600
Izdavač:
Bunjevačka matica
VISTI IZ MATICE
str. 3
POPIS LIKE I KRBAVE 1712. GODINE
str. 6 i 7
Glavni i odgovorni urednik:
Tamara Babić
Lektor:
Ana Popov
Priprema za štampu:
Grgo Križanović
GODIŠNJA SKUPŠTINA
BUNJEVAČKE MATICE
str. 12 i 13
Fotograf:
Marija Horvat
Redakcija:
Mijo Mandić
Ivan Sedlak
Ana Popov
Joso Poljaković
Ružica Parčetić
Kata Kuntić
Stipan Šarčević
Adresa
Subotica, Korzo 8
Telefon: 024/557-213
E-mail:
[email protected]
[email protected]
web: www.bunjevacka-matica.org
Štampa:
“Čikoš štampa”, Subotica
2
NOVA KNJIGA “DRAGA SIĆANJA”
str. 14
SVOJIM SNAGAMA DO SLOBODE (III)
str. 15 i 16
KORIZMOM DO USKRSA
str. 17
Februar - Mart 2011.
Visti iz Matice
Dana 13. 01. 2011. godine
Izašla je iz štampe knjiga pisama Jelisavete Buljovčić
Vučetić iz Novog Sada, člana Književnog odbora Bunjevačke matice, pod nazivom „Draga sićanja“. Izdavač je Bunjevačka matica. Promocija knjige održaće se 05. 04. 2011.
godine u Matici sa početkom u 18 časova.
Dana 17. 02. 2011. godine
Udruženje Rusina je u svojim prostorijama u Subotici priredilo prijem povodom obilužavanja njevog nacionalnog praznika. Isprid Bunjevačke matice je prisustvovo potpridsidnik
Marko Marjanušić, koji je domaćinima čestito praznik.
Dana 21. 01. 2011. godine
Na otvaranju „Svetosavske nedelje“ koja je održana u prostorijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, odžana je i izložba
slika poznatog srpskog slikara Miloša Šobajića. Isprid Matice
bio je prisutan potpridsidnik Marko Marjanušić.
Dana 23. 01. 2011. godine
U prostorijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, u okviru
„Svetosavske nedelje“ održana je promocija „Srpske enciklopedije“ - I tom i knjige „Pravopis srpskog jezika“ u izdanju Matice srpske. O izdanjima su govorili akademik
Čedomir Popov, pridsidnik Matice srpske, dr Dragan Stanić
i dr Mato Pižurica, ko nosioci projekta. Isprid Matice je promociji prisustvovo pridsidnik Ivan Sedlak.
Dana 29. 01. 2011. godine
U Bajmaku je u organizaciji BKC „Bajmok“ održano tradicionalno „Bajmočko bunjevačko prelo“. Na prelu je, u ime Matice, domaćine pozdravio potpridsidnik Marko Marjanušić.
Dana 25. 02. 2011. godine
Na 17. Salonu knjiga u Novom Sadu, koji je održan od
24. 02. do 01. 03. 2011. godine, promovisana je knjiga Jelisavete Buljovčić Vučetić „Draga sićanja“ ko i druga izdanja Bunjevačke matice.
Dana 11. 03. 2011. godine
Dana 02. 02. 2011. godine
Bunjevački nacionalni praznik „Dan velikog prela”, obilužen je onako kako dolikuje, u organizaciji Bunjevačkog
nacionalnog savita i uz podršku svi bunjevački institucija.
Umisto akademije, priređeno je „Veliko bunjevačko prelo”,
na tradicionalan način, na sam „Marin dan” u restoranu
„Spartak“, di se okupio velik broj svita, uz visoke zvanice,
med kojima su bili i državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska pitanja Jan Sabo, ko i gradonačelnik Subotice Saša Vučinić sa saradnicima.
Dana 05. 02. 2011. godine
U Somboru je u organizaciji UG „Bunjevačko kolo“ održano
tradicionalno „Veliko bunjevačko prelo“. Na prelu su isprid Matice bili prisutni potpridsidnici Ivan Skenderović i Marko Marjanušić, ko i Geza Babijanović, član Glavnog odbora.
Februar - Mart 2011.
Održana je Redovna godišnja skupština Bunjevačke matice. Usvojeni su izveštaji o radu i materijalno finansijskom
poslovanju, planovi rada i finansijski projekti za 2011. godinu. Usvojen je i novi Statut Matice usklađen sa Zakonom
o udruženjima, i dat je nalog pridsidniku da izvrši upis Matice u Registar udruženja, koja su nadležna za vođenje evidencije po novom Zakonu.
Dana 21. 03. 2011. godine
Povodom obilužavanja „Svetskog dana poezije“ u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu, pridstavila se i
Matica sa pismom Stipana Šarčevića „Napušteni salaš“ objavljene u Antologiji savrimene bunjevačke književnosti
„Lipota naši riči“ koju je pročitala mr Suzana Kujundžić
Ostojić. Ona je ujedno i bila pridstavnik ispid Bunjevačke
matice na ovom skupu.
Ivan Sedlak
3
ZNAMENITI BUNJEVCI
Nikola Kujundžić (1861-1906)
Rodio se u Subotici 9. februara
1861. godine od oca Mije Kujundžića
i matere Teze Vojnić Kortmiš iz, takozvane, Mišakove grane. Osnovnu
škulu i gimnaziju završio je u Subotici.
Još je u gimnaziji ispoljio svoje rodoljublje. Posli položenog ispita zrilosti
1878. upiso je filozofiju u Pešti,a u
ono vrime Budim još nije bio spojen
sa Peštom.
Godine 1880., nakon prve godine
filozofije u Pešti, stupio je u Kaločko
simenište, odnosno Bogosloviju.
Nakon završene Bogoslovije, zaređen
je za svećenika 26. juna 1884. godine.
U Dušnoku mu je bila prva kapelanska služba, zatim u Bikiću, Aljmašu
i Lemešu, a od 1891. godine je kapelan
usrkvi sv. Terezije Avilske u Subotici
di je osto deset godine. Umro je u Bajmaku 22. januara 1906. godine.
Već ko mlad svićenik javlja se na
književnom polju. Njegovi su pseudonimi: Tarkamen, Mikelja, Bučilović,
Jabukovič, Ranko, Mišakov. Izdo je
nikoliko dila:
- "Mala Biblija" (u Subotici). Ovo
dilo je napiso za učenike osnovni
škula.
- "Živa Ružica" (u Subotici, 1898).
To je molitvenik za pobožnost
Blaženoj Divici Mariji.
- "Svete pisme" (u Subotici
1900. god). To je zbirka pobožnih
pisama, a note za nih je sastavio
Stipan (Krunoslav) Mukić, slipi
kantor Franjevačke crkve u Subotici.
Mnogi njegovi članci su štampani u "Nevenu" kojeg je Mijo
Mandić 1884. godine pokrenio u
Baji, zatim u "Subotičkoj Danici"i "Subotičkim novinama".
Spivo je pisme, piso pripovitke i
razne članke.
Još ko filozof i mladi svećenik javlja se sa svojim pismama
u "Nevenu". Spivo je više epski i
lirski pisama, za koje su napisane
i note, pa ji narod rado piva. Naročito se ističu one pisme koje je
spivo za Bunjevačko prelo.
U epskim pismama teme je uzo iz
naše narodne prošlosti, a u viđenju
gleda lipšu budućnost. Spivo ih je u
desetercu, u narodnom duhu, iznoseći
u njima narodne motive. Poznatije su:
"Boduljka Mara", "Alaga", "Dvi
mlade Algaševe". U ovoj pismi opivo
je istiniti događaj iz prošlosti grada
Subotice, di spominje i kapetana Sučića. U pismi "San guslara", ističe značaj i poslanstvo narodnog guslara. U
pismi "Prkos" piva o junaštvu mladog
junaka Kajića.
U lirskim pismama ističe veliku
ljubav prema svome rodu i hrabri ga
da se odlučno bori za svoja prava. Posebno su mu lipe pisme budnice, koje
je spivo za “Bunjevačko veliko prelo”.
Prvu svoju pismu "Kolo igra tamburica svira" spivo je 1879. godine, još
ko student filozofije. Ona mu je najlipša, i po njoj je posto miljenik naroda. Note je za nju napiso Stipe
(Krunoslav) Mukić. Pivala se prvi put
na Velikom prelu 1879. godine. Poznate su mu još pisme: "Milom rodu",
"Didovi nam izdaleka", "Čuj, Bunjevče, veso glas", "Materice i Oci",
"Mali Mićo", "Uskrs", "Božić", "Dida
i unuci". Poznatije pripovitke su - "San
materine maze", "Dobro dite", "Dida
Kajica".
U jednom svom članku u "Nevenu"
brani ikavski govor, koji je takođe pravilan, jer njime divane svi Bunjevci i
Šokci. To znači da je piso na ikavici i
pisme, i članke, i time se očituje njegova BUNJEVŠTINA.
Mijo Mandić
4
Februar - Mart 2011.
POZNATE BUNJEVAČKE FAMILIJE
Somborski Bošnjaci
Bunjevačka graničarska porodica
Bošnjak u Somboru je najranije zabeležena 1699. godine, kada su u delimično
sačuvanom zapisu matične knjige bili
upisani Stojić i Ivan Bošnjaković (kao
očevi novokrštene dece), te Marko Bošnjaković (kao kum na krštenju). Prezime Bošnjak zabeleženo je među
Bunjevcima u Segedinu još 1677. godine, a u Subotici 1686. godine. U Segedinu je 1695. g. zabeleženo i prezime
Bošnjaković (Bošnjaci su sa ovim oblikom prezimena u Somboru primarno beleženi sve do polovine XVIII stoleća).
Bošnjaci su stari i veliki rod u Lici, a ovo
prezime postojalo je i u krajevima oko
Sinja i Imotskog.
Poreklo ličkih Bošnjaka, preseljenih kasnije u Bačku, nazire se još na
popisu Bosne iz 1604. godine, kada je
u nahiji Kobaš (okolina današnjeg Prnjavora, odakle se znatan broj rimokatoličkog, ali i pravoslavnog stanovništva preselio kasnije u Liku) zabeležena baština Pere Bošnjaka i njegove
braće Matije i Filipa, sinova Petreta
Bošnjaka. U neposrednom susedstvu
zapisanih sela Drenova i Mravica, gde
su popisani Bošnjaci, zabeležena je i
mezra (napušteno selište) Bošnjak,
drugim imenom Koljenovići. Ovaj podatak bi mogao da ukazuje na staro
prezime ove porodice, koja se nakon
propasti srednjovekovne bosanske države (1463) doselila u predele nahije
Kobaš, koji su se nalazili u predelima
današnje severozapadne Bosne,i koji
su i u vreme bosanskog kraljevstva, a
i u vreme prvih pola stoleća turske
uprave Bosnom, bili pod upravom
ugarskog vladara (otuda kasnije novo
prezime Bošnjak za doseljenike iz
stare Bosne). Prezime Koljenović u
Bosni očuvano je samo u Visokom
kraj Sarajeva (pripadnici ove porodice
danas su islamske veroispovesti). Na
istom popisu, u nahijskom središtu
Kamengrad (kod Sanskog Mosta), naseljenom rimokatoličkim stanovništvom, zapisan je i Ivan Bošnjak, na
baštini u sopstvenom posedu.
Na prvom sačuvanom popisu somborskih graničara iz 1720. g. zabeleženi su
Martin (Marcika) Bošnjaković, zastavnik
Februar - Mart 2011.
(barjaktar) u prvoj konjičkoj četi, Marko
Bošnjaković, konjanik (husar) prve konjičke čete, Matija Bošnjaković, kaplar u drugoj pešadijskoj četi (umro je 1725. g. u
56-oj godini), te Antun Bošnjaković, graničar u drugoj pešadijskoj četi (on je bio
zarobljen u Austrijsko-turskom ratu 17171719, pa se vratio nakon isplaćenog otkupa
od 150 srebrnih forinti; umro je 1728. g. u
50-oj godini). U najstarijim zapisima iz
matičnih knjiga krštenih i umrlih crkve Sv.
Trojstva u Somboru, dvadesetih godina
XVIII veka sa ovim prezimenom zabeleženi su i Vid Bošnjaković (1719), Đorđe
(Đura) Bošnjaković, koji je kasnije često
beležen i sekundarnim prezimenom, odnosno patronimom (očinstvom) u oblicima
Franjetin, Franjetić, Vranjetin, Vranetić,
Vranjetić i Vranješić (zapisan je u više navrata 1719, 1720, 1722, 1725, 1728), Nikola Bošnjaković (1719, 1720, 1722, 1723,
1725, 1728), Blažo Bošnjaković (1720,
1726), Toma Bošnjaković (1721, 1724,
1725, umro 1726. godine u 65. godini), Tadija Bošnjaković (1721, 1726, 1728), Ivan
Bošnjaković (1723, umro 1726. u 38. godini), Franja Bošnjaković (1725), Jakov
Bošnjaković (1725), Mihajlo Bošnjaković
(1727), te Petar Bošnjaković (1728). U
knjizi umrlih zabeležena je i Ljiljana Bošnjaković, koja je umrla 1723. g. u 78-oj
godini života.
Na popisu somborskih graničara
1745. g. su zabeleženi Jakov, Nikola i
Tadija Bošnjaković, a među potpisnicima zapisnika sa protestnog zbora somborskih graničara, koji je održan 18.
novembra 1745. godine zbog ukidanja
statusa vojničkog mesta Somboru, nalazio se i Đurađ Vranetić, odnosno Bošnjaković. Na spisku razvojačenih
Somboraca 1746. g. zapisana su osmorica Bošnjakovića: Đurat (u domaćinstvu sa oženjenim bratom), Franja (u
domaćinstvu sa oženjenim sinom), Ivan,
Marijan (u domaćinstvu sa oženjenim
bratom), Martin, Nikola (u domaćinstvu
sa oženjenim sinom) i Tadija Bošnjaković (u domaćinstvu sa oženjenim sinom),
te Đurađ Vranjetić, inače Bošnjaković.
Kada je 1747. g. komorska uprava
osnovala selo na mestu nekadašnje somborske graničarske pustare Čonoplja,
kako bi raselila deo ovdašnjih graničara,
Plemićki grb jedne od grana
somborski Bošnjaka
iz Sombora su se u Čonoplju (uz nekoliko ogranaka ovdašnjih bunjevačkih porodica Beretić, Burnać, Džinić, Mijić,
Palić, Paštrović, Pletikosić, Probojčević,
Vuković i Žuljević) preselili i Ivan Bošnjaković (sa dva oženjena brata), te
Đurat, Marko i Petar Bošnjaković, a njihovih potomaka (sa prezimenom Bošnjak) u Čonoplji ima i danas. U
Somboru je ostalo pet kuća Bošnjakovića, čije su starešine zapisane iste godine na poreskom popisu somborskih
stanovnika: Toma Bošnjak, Đurica Bošnjakov, užar Andrija Bošnjaković i Nikola Bošnjaković, kao i Đura Bošnjaković, zabeležen patronimom Franetić, koji je zapisan kao trgovac i veletrgovac stokom. On je 1748. godine (kao
Đurađ Franjetin) zabeležen na spisku
oštećenih vlasnika useva u najezdi skakavaca, sa posedom u ataru pustare Ivanovo Selo (danas salaši Lenija). Sudeći
prema površini oštećenih useva (14 jutara) i iznosu štete (12 forinti) on je imao
najveći posed u ataru ove pustare. Na
istom popisu zabeležen je i Martin Bošnjak, koji je imao posede u ataru susedne pustare Gradina, sa štetom na devet
jutara zemlje.
Milan Stepanović
5
TRADICIJA POPISA BUNJEVACA
Popis Like i Krbave 1712. godine
u odnosu na Bunjevce
Karl Kaser je
autor dila sa naslovom POPIS LIKE
I KRBAVE 1712.
GODINE. Popis je
obuhvatio porodice, zemljišni posed
i nacionalnost, odnosno etničke zajednice u jugozapadnoj Hrvatskoj.
Analiza ovog popisa je važna jel
smo u godini 2011.
kad se na ovom
području vrši popis, a za Bunjevce
je interesantno saznanje da je popis iz
1712. godine obuhvatio i Bunjevce,
odnosno katoličke
Vlahe.
U pridgovoru
Karl Kaser navodi
di je naišo na svežanj spisa koji je
nosio naslov „Conscriptio terrenoum et hominum
beeder gra ffscfften Lica und Corbavia“ (Popis zemalja i ljudi obje
grafovije Like i
Krbave)“. Ti spisi
su se nalazili u Štajerskom zemaljskom arhivu.
On dalje navodi kako se bavio
LEGENDA: N - Neohrišćani - oni koji su bili muslimani i ponovo su prišli na hrišćanstvo u
istorijskim istražikatoličku viru; H - Hrvati; B - Bunjevci; V - Vlasi (Srbi) - Tabela 1
vanjem porodica
sa aspekta demografskog i antropolo- „Prvi veliki osvajački pohod u Lici, ko lika skupina dragovoljaca – većinom
škog. Ko rezultat ti istraživanja na- i u dalmatinskom području izveli su Bunjevaca iz dijela Krajine, zvanog
stala je knjiga „Porodica i srodstvo na dragovoljački odredi 1684. godine. „Primorska krajina“ – više manjih
Balkanu, analiza kulture u nestajanju“, Predvođeni knezovima – tradicionalni mjesta u blizini Velebita“. Pošlo im je
u kojoj je rekonstruisana prošlost „bal- naziv za vojne vođe među Vlasima i za rukom osvojit i veća naselja, ko priBunjevcima – Jerkom Rukavinom i merice Oštarije i Brušane. Nakon vojkanske porodice“.
U uvodu je značajno istać sledeće Dujmom Kovačevićem, napala je ve- nog pohoda Bunjevaca, uslijedile su
6
Februar - Mart 2011.
1685. godine i druge dragovoljačke
grupe iz habsburškog pograničnog područja ko i iz Dalmacije“.
Ovde se jasno navode Bunjevci ko
ratnici , dobrovoljački odredi. O ovim
Bunjevcima i njihovim doseljavanjima
su sa područja Dalmatinske Zagore,
detaljno je opiso Rikard Pavelić u svojim izdatim knjigama ,i sam Bunjevac,
kod koga sam boravio u Krpotama
1984. godine. Ovo navodim iz razloga
što postoji utisak kako na tom području nema Bunjevaca, jel se oni na popisima tako ne izjašnjavaju.
Kad se vršio popis, bila je dovršena
administrativna podila Ličkog distrikta
na kapetanije. To je dovršeno u avgustu
1712. godine. Lika je bila podiljena na
devet kapetanija i tri porkulabije. Navešću one u kojima su bili Bunjevci, a i
danas tamo žive, a to su: kapetanija Lovinac, koja se sastojala od sela Lovinac,
Ploča i Raduč. Porkulabije Smiljan i Pazarište su dodeljene kapetaniji Novi.
Karlobag i Senj su 1717. godine izdvojeni iz Vojne Krajine i stavljeni pod
upravu Dvorske komore.
Jedan od zadataka Dvorskog vojnog
poverenstva je bio sprovođenje „Conscripcije“ – to jest popisa ljudi i posida
u Liki, kako bi se dobio uvid u broj već
naseljeni porodica, njihovi zemljišnji posida i broja raspoloživi vojnosposobni
muškaraca. Bio je to prvi popis, koji je
bio sproveden u jednom većem, cilovitom dilu Vojne Krajine, i jedini, koji je
Februar - Mart 2011.
gotovo u potpunosti sačuvan, sa svim detaljnim podacima.
Novo krajiško društvo
Like čine: Novokršćani, Hrvati, Bunjevci i Vlasi. Za
Bunjevce se novodi „Problem podrijetla i etničke pripadnosti Bunjevaca nije još
uvijek objašnjen na zadovoljavajući način, Vojna uprava
u Lici nazivala ih je katoličkim Vlasima“.
Dalje se navodi: „ Takozvani Bunjevci ili „ Valachi
Catolici“ kako ih se naziva u
izvorima, došli su u Liku iz
dva pravca. Jedna je skupina
stigla iz dalmatinskog podru- Prosečana veličina porodica u pojedinim selima
ličkog distrikta 1712. godine - Tabela 2
čja i ušla preko Zrmanje. Bunjevci, došli iz tog smjera, naselili su se su se migracije veliki razmera, pa su
većinom u području oko Gračaca i Lo- se brojni stanovnici iz ravnice povukli
vinca. Druga skupina Bunjevaca došla je u planine. To stanovništvo nije samo
iz obalnog područja Karlovačkog genera- pravilo društvo pastirima, koji su tamo
lata, iz Jablanca, Jurjeva, iz okolice Senja napasali svoju stoku, već je priuzelo
iz Krpota itd. Područje naseljavanja ovi iskustveni obrazac balkanskog patriskupina odvija se uglavnom na području jarhata. Na patrilinearnoj osnovi stvoSmiljan – Pazarište. Tako je, primjerce, ve- reni su društveni oblici organizovanja
liki dio Bunjevaca u Pazarištu došao iz Ja- koji su odolivali svim „napadima“.
blanca. Prije nego su se naselili u Jablanac, Središni elemenat su pridstavljale složene porodice, a Bunjevci su bili tipibili su oni nastanjeni u Krpotama.“
Dakle, radi se o Bunjevcima koji i dan čan primer, čak i u Podunavlju.
Ja bi pritpostavio da su koreni tog
danas obitavaju na tim područjima.U ono
vrime su popisani ko Bunjevci što se vidi balkanskog patrijarhata ILIRI, kako su
se često Bunjevci nazivali.
iz tabele broj 1 i broj 2.
Mijo Mandić
Nakon turskog osvajanja pokrenile
7
Ričnici Ambrozija Šarčevića –
okolnosti i značaj ( III)
U ovom ričniku, koji ima samo “magyarsko-jugoslavenski” dio, privedeni mađarski termini, daju se u tri varijante –
bunjevačkoj, srpskoj i hrvatskoj, kao što
se vidi iz primera:
Birtokos- b-posidnik, s-pritežatelj, hposjednik
U najvećem dilu nema razlike u ova tri
jezika kaoBetét –b.s.h. ulog, uložak
Egyenjogúság- b.s.h. jednako pravo,
ravnopravnost
Lenyomat –b.s.h. otisak
Često je razlika samo u zamini jata:
Fogadalom; -b.-zavit, s.-zavet, h. zavjet.
Ako govorimo o bunjevačkim ekvivalentima mađarskih termina, Šarčević se ne
oslanja samo na postojeće izvore, već traži
nova rišenja, kada smatra da srpska ili hrvatska rič ne odgovara, jer je njegovi, kako
kaže „rođaci“ ne bi ispravno razumili.
Dosta je primera turcizama i latinizama,
uobičajenih u živom govoru, umisto domaćih riči, ko na primer:
Ablak-adó – b.-danak od pendžera, s.h.
-prozornina, porez od prozora
Börtönbüntetés- b. -tamnična zatvorna kaštiga, pedepsa, s.h. -kazna zatvora
Problem je bio posebno kako pridstaviti apstraktne pojmove, pa tako privod na
bunjevački, u stvari, sadrži više samo objašnjenje, kao što –Fogalom –b.-Umni
svaćaj s.h. -pojam .
Samu rič –pojam u isto vrime, pišući
novinske članke, Šarčević redovno koristi
upravo u obliku –pojam.
Postoji i određena tendencija stvaranja
bunjevački ekvivalenata mađarskim terminima, kako bi lako bili shvatljivi, pa tako
tvori kalkove –
Kezeskédes –b.-dobrostojanje, s.h.
jamčenje
Velika ujednačenost u tri jezika, dilomično je uslovljena i namirom autora da sastavi
jugoslavinski ričnik, kako bi se mogo priminjivat u sva tri jezika, na prostoru madžarske
države. Ovaj ričnik autor obrađuje vrlo detaljno, pošto su pravo i mudroslovlje bili
upravo njegova stručna oblast.
Tako je prosičan broj termina na jednoj
strani tek 14, a ima strana na kojoj je obradio 5 pojmova.
Ričnik je izdat u Subotici, 1870. godine, štampan u štampariji udove Karla Bitermana, a kako stoji na koricama, -čist
dohodak naminjuje razprostiranju prosvite
bunjevačko-šokačkog naroda. Posvićen je,
ne bez jakog razloga –Vrlom rodoljubu i
8
sirotinskom ocu slobodne kraljevske varoši Subatice, Petru Vojniću Rogiću, u
znak iskrenog bratskog sićanja i štovanja.
2. Iste 1870.godine izdaje i „ Tolmač
izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči“ .
U podnaslovu stoji -Na korist prijateljah bunjevačko-šokačke književnosti.
Izdat je o trošku „Bunjevačkih i šokačkih
novinah“, štampan u Subotici, u štampariji
udovice Dragutina Bitermana. Dimenzije su
mu 16,5x24 cm, ima ukupno 185 strana. Prosično po stranici definiše 33 riči.
U Pridgovoru na bunjevačkom, autor kaže:
Ja sam –u koliko mi je moguće bilo –
književni naš jezik i ričnike njegove do
najnovijeg doba promotrio i svaku onu rič
i naričje, o kojem sam mislio da je narodu
našem nepoznato, neobično ili nerazumno
po mogućnosti brižljivo zabilužio i u ovoj
knjigi, ukoliko sam znao i umio našim bunjevačkim jezikom protolmačio.
Dragi moj prijatelju! I narodi se isto
tako kao i pojedini ljudi vasciloga života
svoga kušanjem, vižbanjem neprestano
uče. U životu naroda svaki čas, svaki dan
nove i nove stvari, nove i nove potribe
rađa, koje nam, u međusobnom društvenom životu imenom valja nazvati.
Pleme našega naroda na velikom prostoru
živi, pak koliko zavičaja, toliko običaja. –Stari
Bunjevci i Srbi proveli su mlogo vrimena pokraj izobraženog naroda grčkog, pak ih je posli
turska sila oborila, te stoga se u naš bunjevački
i srbski jezik mlogo grčkih i turskih riči uvuklo,
isto tako kao što je jezik Mađara, koji su s nama
vikove zajedno proživili – vrlo mlogo naših slavenskih riči poprimio, tako da dan danas , sve
ono što su od nas naučili, što su kod nas vidili
–našim ričima nazivaju.
Osim toga, poglavito pak mi Bunjevci
živimo na ravnici i na takoj zemlji, gdi se
zemljodilstvom i ostalim gazdinstvom
poljskim bavimo. Kod nas nema gorah,
planinah, šumah, - od nas je more daleko,
a koliko je u gorama, planinama i šumama
rastinja, zvirenja, tica, a u moru životinja.
Sve to, pa i one stvari i poslove, što je
život tamošnje naše braće proizveo, mi
imenom nazvati ne umimo.
3.
1893.
OSNOVNO ŠKULSKI MADŽARSKO
BUNJEVAČKO ŠOKAČKI RIČNIK
za bunjevačko-šokačku dicu u osnovnim škulama, za učitelje koji na madžarskom jeziku vode nastavu i za lakše
temeljno učenje
Ovaj ričnik pisao je i izdao, kako stoji
u knjigi Šarčević Ambrus, jel drugim ričima Ambrozije Šarčević, u Subatici
1893.godine. Štampana je kod Sekelj Šimuna i ima ukupno 27 strana.
Izdavač je na korice (na mađarskom)
pored ovih podataka, metnijo i priporuku da
je knjiga pogodna kao nagrada u škulama.
Sadrži 10 osnovnih poglavlja, koja su
još podiljena na sekundarna i tercijalna.
Pošto je naminjen za upotribu u početnim razredima, ima svega 26 strana i jednu
stranu ispravaka, dimenzije 11x18,5 cm.
Objašnjenja nisu opširna kao u Pravosudnom ričniku, te je tako prosičan broj pojmova po strani čak 46. U vrime izdavanja
ovog ričnika, Šarčević je već u dubokoj
starosti, to je čitavih 23 godine od objavljivanja prithodna dva spomenuta ričnika.
Ovaj mali škulski ričnik, svojevrstan je
prilog i utemeljenje Bozinoj životnoj ideji i
akciji, uvođenja materinskog jezika bunjevačke dice u škulsku nastavu u Ugarskoj, jer
okosnica njegovog rada bila je u funkciji
toga, otvaranje bunjevačko-šokačkih škula.
U pripremanju ovog ričnika, Šarčević
se po svemu sudeći služio Karadžićevim,
Stulijevim i Šulekovim ričnicima, što se
može zaključiti po slidećim ričima, a koje
se ne nalaze u drugim ričnicama, ko:
-samodržstvo kod Stulija u obliku samodaržstvo;
-pasjad –kod Stulija i Šuleka;
-nevidi, praživotinje, infuzorije, (kod
Karadžiča i Šuleka);
-rudstvo –samo kod Šuleka.
Naša su dica, da bi štogod postigla u životu,
morala ići putom obiluženim madžarskim jel
nimačkim znakovima, pa ko neće jel nek ostane
kod kuće, jel nek nauči zvanični jezik. Naši su
intelektualci obično morali dobro znati madžarski, nimački, a zbog uobičajenog zvaničnog dopisivanja, prija i latinski. Dakle, bili jim je fajin
teže neg drugima. E sad, koliko je to teško bilo
onima koji nisu odrasli u mišovitoj sridini, svisni su svi koji su učili strani jezik, pa ga ni posli
fakultetske pozitvine ocine, nisu u stanju upotribljavat u živoj komunikaciji, a kamoli službovat, jel sve učit na tom jeziku. Struktura ovog
ričnika pokazuje nam zorno šta su sve, za nevirovati, dica naša još 1893. i posli, učili u
osnovnoj škuli. Ipak, najinteresantniji je vokabular koji je kadgod tribo biti usvojen, od te
male dice i to na obadva jezika, da znaš značenje u svom maternjem bunjevačkom jeziku, pa
onda i kako se to kaže mađarski.
(nastaviće se)
Zvonko Stantić
Februar - Mart 2011.
Svitski Dan poezije
U Zavodu za kulturu Vojvodine prvog
dana prolića, 21. marta, obilužen je Svitski
Dan poezije i sve je proteklo u svečanom
raspoloženju nuz lipe stihove.
Prisutne je pozdravio Lučian Marina,
koordinator ove ustanove, i ukazo na važnost koju je poezija imala kroz vikove.
„ Poezija koja koriguje i podučava,
koja daje moralnu podlogu umetnosti,
jer ona je ta koja čuva svet u kome živimo i čini ga lepšim i boljim. Pisanje
poezije dokaz je da nismo ostali potpuno bez osećanja prema okolini i
svemu što se oko nas i u nama dešava.
Poezija je naše odupiranje zlu.“
Da podsitimo, Svitski Dan poezije
proglasio je UNESCO 1999. godine, s
željom da se skrene pažnja i na ovaj
dio književnosti.
U ovo prvo prolićno poslipodne
tekli su stihovi u Zavodu za kulturu
Vojvodine, kako to i priliči ovoj multinacionalnoj sridini na: srpskom, madžarskom, bunjevačkom, rusinskom,
rumunskom, nimačkom, romskom,
makedonskom i esperanto jeziku.
KUD „Isidor Bajić“ pobrinio se za
muzički dio programa sa starogradskim pismama, a bilo je i klasični nota,
koje je izveo mladi violinski trio.
Bunjevačku maticu ode je pridstavila mr Suzana Kujundžić Ostojić,
pridsidnica Odbora za jezik i obrazovanje, tako što je kazala koju rič o zna-
čaju poezije za Bunjevce. Nakon tog
je pročitala stihove Stipana Šarčevića
„Napušteni salaš“ .
NAPUŠTENI SALAŠ
Tamo di je samo bagrem goli grana,
a jorgovan cvata ne donosi više,
tamo je još temelj jednog salaša –
kadgod lipe slike, subotičke dike.
Po ravnici vidik puca,
Digod drač još koji osto,
Ni dudova nema više.
Ljudska dušo, nek ti prosto.
Dok leluja žito litnji povetarac,
pupe Suncu sjajnom okrenile lice,
uzdigle se samo ševe, tužne tice,
ko usamljen simbol na nebu ravnice.
Oj, rataru, di si, di si?
Na salašu svom sad nisi.
Di su konji upletene grive?
Zorna jutra i sad zovu njive.
Uspomene na salaše blide,
još u pismi oni žive samo.
Nek se piva salašima više,
uspomena da se ne izbriše.
Suzana Kujundžić Ostojić
Bunjevačka matica
Korzo 8
Subotica
NAGRADNI KONKURS
Za Četvrtu smotru mladih stvaralaca na maternjem, bunjevačkom jeziku ,,Bunjevačka lipa rič“ – Subotica 2011.
Dragi naši učenici, i ove godine Bunjevačka matica raspisuje konkurs za sve one koji vole i poštuju svoj maternji jezik.
Na konkursu mogu učestvovat učenici od 7 do 18 godina.
Radovi mogu biti pisani u prozi ili u stihu na maternjem bunjevačkom jeziku.
Broj radova po učesniku može biti od 1 do 3, tema je slobodna.
Radove dostaviti otkucane, sa sledećim podacimaIME I PREZIME UČENIKA
IME ŠKOLE I RAZRED
ADRESA STANOVANJA I BROJ TELEFONA
Radove će pregledati žiri i na svečanoj priredbi u prostorijama Bunjevačke matice uručit prigodne nagrade. Nagrađeni, najoriginalniji radovi, razvrstani po uzrastu, biće štampani u Četvrtom zborniku ,,Bunjevačka lipa rič“.
KONKURS JE OTVOREN DO 22. APRILA, A SVEČANA PRIREDBA ĆE SE ODRŽAT U BUNJEVAČKOJ
MATICI 14. MAJA 2011. GODINE SA POČETKOM U 11 ČASOVA.
Za sve eventualne dodatne informacije obratite se na telefon 024-557- 213
Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice
Februar - Mart 2011.
9
MARIN DAN JEDAN OD PRAZNIKA BUNJEVACA
Veliko bunjevačko prelo 2011. godine
Na Marin dan 2. februara 2011. godine u pripunoj sali restorana “ Spartak”
(bivši restoran “ Kluba zanatlija”) održano je “ Veliko bunjevačko prelo
2011.” u organizaciji Bunjevačkog nacionalnog savita .
Program samog prela, pored muzičkog dela, koji je sastavni dio ovakog
programa, obuhvatio je izbor najlipše
prelje i izbor najlipše preljske pisme .
Pored mnogobrojni gostivi iz Subotice, Sombora, Beograda, Novog Sada i
Republike Mađarske, na prelu su bili
prisutni pridstavnici gradske, pokrajinske i republičke vlasti, koji su došli i
uveličali ovaj praznik Bunjevačkog nacionalnog savita.
Prisutnima se ovom prilikom obratio
Saša Vučnić, sadašni gradonačelnik Subotice, Jan Sabo, državni sekretar u
Ministarstvu za ljudska i manjinska
prava, koji su svojim govorom odali podršku Bunjevcima i ujedno jim čestitali
praznik.
Blaško Gabrić, aktuelni pridsidnik
Bunjevačkog nacionalnog savita, takođe
je pozdravio sve prisutne i ukazo na značaj ovog praznika.Nakon njegovog govora, uz zvuke već daleko poznate prve
preljske pisme iz 1879. “ Kolo igra tamburica svira”, prelo je otpočelo.
Veliko bunjevačko prelo ove godine je positio veliki broj
Bunjevaca i njevi prijatelja koji su se lipo zabavili
Za muzički dio programa bili su zaduženi tamburaški orkestar “Hajo” sa
solistima Antunom Letićom Nunetom i
Tamara Babić, koji su se ,porid svog
standardnog programa, pridstavili i kolažom već davno zaboravljeni bunjevački preljski pisama
Po konkursu za izbor najlipše preljske pisme stiglo je tušta lipi pisama ,al
je samo jedna mogla bit izabrna, a to je
pisma Gabrijele Diklić pod nazivom
“Sićanje na Veliko prelo 1879.”. Pisma,
koja posebno pofaljena, je pisma mlade
bunjevačke pisnikinje Alise Prćić “Uzajdajte se u nas mlade”.
SIĆANJE NA VELIKO
PRELO 1879.
Vrime je prela, svudan se prave,
za zimu, kanda, ne mari niko,
da sačuvamo od zaborava
spomen na prvo Prelo veliko.
Bunjevcima vlast nije dala
da se usprave, slobodno dišu
našu Kasinu zvali su „ Pučka“
da „ Bunjevačka“ što prija zbrišu,
Tamburaški orkestar “Hajo” i
Nela Ivić, voditelj
10
al nisu mogli svist Bunjevaca.
Vik devetnajsti nji je pritisko
kad su na Marin, veliki svetac,
napravili prelo marinsko.
Dotle su bila svud po selima
i salašima kad snig navije,
al varoško, s toliko svita,
još Subotica vidila nije.
Jasne poruke prela su bile
da se s ponosom pokaže svima
običaj, nošnja i kaže glasno:
„Nas, Bunjevaca, još uvik ima!“
Preljska pisma onda izvedena,
od najlipši stihova satkana
ko da je za vičnost naminjena,
budi ponos i danas u nama.
A noć ova, marinska, kad prođe,
sićanje će u duši ostati.
U đerdanu naši običaja
još će jedno zrno zasijati.
Gabrijela Diklić
UZDAJTE SE U NAS
MLADE
Ja ne poznam običaje,
al bi rado tila znati,
sve što vridi i što traje
nek zauvik vrime vrati.
Februar - Mart 2011.
Jan Sabo, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava,
u razgovoru sa Ivanom Sedlakom, pridsidnikom Bunjevačke matice
Jan Sabo, državni sekretar u
Ministarstvu za ljudska i
manjinska prava, na prelu
Ono lipo što imamo
da zaborav ne ukrade
u nidrima mi čuvamo.
Uzdajte se u nas mlade.
Nika druga su vrimena
i kandar se brže živi,
jučer dite, danas žena,
što se rodu svojem divi.
Volila bi da u svilu
zaodenem vitki stas
i zaigram ja na prelu.
Pivala bi na sav glas.
Februar - Mart 2011.
Slavko Parać, pridsdnik Gradske
skupštine, i Saša Vučinić, gradonačenik
Blaško Gabrić, pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita,
pridaje lentu Mini Čordaš najlipšoj prelji
Čašom dobrog, starog vina,
oduška bi sebi dala,
pa s rumenim obrazima
ja u kolo pohitala.
Nek se vidi da mi znamo
čuvat naše običaje,
preljske pisme zapivajmo,
što je lipo, nek i traje.
Vi ste tu da podsitite,
da zaborav ne ukrade.
Našu želju ositite.
Uzdajte se u nas mlade.
Alisa Prćić
Da se lipoti i mladosti triba diviti,
mogli smo vidit i pri izboru nalipše prelje ovog prela, di se prijavilo, takođe,
tušta lipi divojaka.
U tisnoj kokurenciji, za najlipšu prelju izbrana je Mina Čordaš, za prvu pratilju Anita Knjur, a titulu druge pratilje
ponela je Danijela Gedović.
Bilo je to još jedno podsićanje na
kadgodašnja prela, jel tako su se kadgod
nigovali običaji koji su i dan danas sačuvani u narodu, i koji će trajat još
mnogo lita.
R. B. M.
11
ODRŽANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA BUNJEVAČKE MATICE
Određeni prioriteti
Na Godišnjoj skupštini Bunjevačke matice usvojeni izveštaji o radu u prošloj, i planovi rada
za ovu godinu. Izdavaštvo, očuvanje bunjevačkog identiteta i podmlađivanje – najvažniji
poslovi u ovoj godini. Minutom ćutanja odana počast Marku Peiću i Miodragu Mendragiću
Bunjevačka matica je 11. marta
održala Redovnu Godišnju skupštinu
na kojoj su usvojeni izveštaji o radu,
finansijski izveštaj i izveštaj Nadzornog odbora, a posli tog i plan rada i finansijski plan za ovu godinu. Isto tako
su usvojene izmene Statuta, što je bilo
potribno čerez usklađivanja sa novim
zakonom, a porid tog je doneto još nikoliko odluka i imenovanja, kako bi
Matica mogla da radi kako triba.
Radom skupštine rukovodilo je
Radno pridsidništvo u sastavu Ivan
Skenderović, potpridsidnik, Zvonko
Stantić, sekretar i Ana Popov, član
Glavnog odbora Bunjevačke matice.
Zapisnik je vodila Kata Kuntić, dok su
Alisa Prćić i Slobodan Vujković izabrani za ovirače zapisnika. Da bi sve
bilo u redu i da bi skupština mogla donosit pravno valjane odluke, starala se
verifikaciona komisija u kojoj su bili
Geza Babijanović, Tamara Babić, Marija Horvat i Stipan Šarčević, koji su
obavistili da skupštini prisustvuje 52
člana i da mož radit po zakonu.
Izveštaj o radu je podno Ivan Sedlak, pridsidnik Matice, koji je izno da
su u izveštajnom periodu realizovani
skoro svi zacrtani zadaci iz plana i programa rada Matice, što nije bilo ni
malo lako, jel priliv sridstava nije u
potpunosti ispratio naše aktivnosti.
Oma na početku je istako da su
prošlu godinu obilužile aktivnosti oko
formiranja Posebnog biračkog spiska
bunjevačke nacionalne manjine i neposridni izbori za Bunjevački nacionalni savit. Ova dva događaja iz bogate
aktivnosti Matice se posebno izdvajaje
jel su značajna za budućnost našeg nacionalnog korpusa. U aktivnostima, na
formiranju Posebnog biračkog spiska,
koje je vodio Privremeni organ Bunjevačkog nacionalnog savita,, Bunjevačka matica je dala značajan doprinos
uspišno završenom poslu koji je Bunjevce uvrstio u politički zrile nacionalne manjine jel smo stekli pravo da
na najdemokrackiji način, putem ne12
Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice
podnosi izveštaj o radu u prošloj godini
posridni izbora biramo članove za Nacionalni savit. Nakon što su raspisani
izbori za Nacionalni savit,, Bunjevačka matica je zajedno sa KUD,, Bunjevka”, UG ,,Bunjevačko kolo” iz
Sombora i Bunjevačkom strankom
Vojvodine formirala zajedničku izbornu listu pod nazivom “Sad i uvik
samo Bunjevci - mr Suzana Kujundžić Ostojić”, koja je na izborima dobila najveću podršku našeg naroda.
Nažalost, ovi rezultati nisu bili dovoljno uvaženi prilikom konstituisanja
i izbora rukovodni struktura Nacionalnog savita.
Godinu je obilužilo i veliko priznanje, koje je od strane grada, na pridlog
Matice, dobio prvi i počasni pridcidnik Marko Peić za svoj višedecenijski
rad na društvenom i kulturnom planu,
postavši počasnim građaninom Subotice. To je prvi put, od uvođenja takog
zvanja, da ga je dobio jedan Bunjevac
koji je dao veliki doprinos očuvanju
bunjevačkog nacionalnog identiteta.
Ovo priznanje je došlo u zadnjem mo-
mentu jel je nakon kraćeg vrimena naš
„čika Marko“ preminuo, što pridstavlja ozbiljan gubitak za naš narod.
Važno je istaknit da je Matica i u
ovom periodu nastavila sa realizacijom projekata značajni za očuvanje i
razvoj kulturnog i nacionalnog identiteta. U jednoj od najznačajniji delatnosti Matice, a to je izdavaštvo, izdali
smo kapitalno dilo iz oblasti muzike ,,Muzička baština Bunjevaca” Tamare
Babić, knjigu pisama Stipana Šarčevića - ,,Napušteni salaši” i Jelisavete
Buljovčić Vučetić -,, Draga sićanja”,
ko i Drugi zbornik dičiji radova ,,Bunjevačka lipa rič,” a održana je i promocija u čijem sklopu su pridstavljeni
i nagrađeni pobednički radovi sa III
konkursa. Redovno je izlazila i ,,Rič
bunjevačke matice”, koja porid kulture, nauke i stvaralaštva, služi i za informisanje o dešavanjima u Matici i
svojim komentatorskim tekstovima
doprinosi boljem razumivanju aktuelni
problema u našem korpusu i odnosima
u društvu koji utiču na naš status ko
Februar - Mart 2011.
manjine.
“Večeri utorkom” su već postali
pripoznatljiv projekt Bunjevačke matice. U ovom periodu održano je trinaest manifestacija, pretežno u
prostorijama Bunjevačke matice. Bilo
je organizovani i u Somboru, u Zavodu
za kulturu u Novom Sadu i kod naši
Bunjevaca u Baji.
U izveštajnom periodu Zavičajna
biblioteka Bunjevačke matice bogatija
je za knjige, časopise i rukopise iz zaostavštine počasnog pridsidnika Marka
Peića.
Matica je i ove godine ostvarila
dobre odnose sa lokalnom samoupravom
u Subotici, Maticom srpskom, slovačkom, drežničkom, SKC ,,Sveti Sava” iz
Subotice, ko i sa Pučkom kasinom.
Kako je istako pridsidnik Sedlak,
ove godine Bunjevačka matica obavljaće svoju dilatnost u skladu sa Statutom, sridnjoročnim planom razvoja za
period od 2008-2012. godine, ko i sa
godišnjim planovima koji se zasnivaju
na realnim osnovama. Prioriteti Bunjevačke matice u narednom periodu će
bit obilužavanje 100 godina od održavanja “Dužijance”, kroz istorijski prikaz, značaj i uloga Dužijance u životu
našeg naroda, štampanje trećeg zbornika ,,Bunjevačka lipa rič” i obezbeđivanje stalnog izlaženja “Riči
bunjevačke matice”, dvomisičnika za
kulturu i stvaralaštvo. Prioritet će bit
i angažovanje mladi ljudi kroz prilago-
Radno pridsidništvo: Ana Popov, Ivan Skenderović, Zvonko
Stantić i Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice
đene programske aktivnosti, di će se
tražit kreativni, obrazovani i stručni
ljudi za realizaciju predviđeni projekata i programski aktivnosti. Isto tako
je važno rišavanje statusa Matice na
nivou Vojvodine, saradnja sa drugim
Maticama, Nacionalnim savitom, drugim našim institucijama i Bunjevcima
u Mađarskoj
Isto tako će se radit na daljem razvoju Zavičajne biblioteke, kroz prikupljanje bibliotečke građe, njeve
Gosti: Branko Pokornić, pridsidnik IO BNS, Blaško Gabrić,
pridsidnik BNS, Nikola Babić potpridsidnik BNS, Mirko Bajić,
direktor BIC i Marko Marjanušić, potpridsidnik BNS i potpridsidnik Bunjevačke matice
Februar - Mart 2011.
evidencije i stavljanje u funkciju biblioteke ljudima koji se bave istraživanjima, ko i čitaocima.
Kad je u pitanju izdavačka dilatnost, planirano je izdavanje knjige pisama Marka Peića - ,,Oscilacije
života”, dopunjeno izdanje knjige pisama ,,Ispod starog bagremara” Geze
Babijanovića, zbirka pisama Alise
Prćić i knjige pripovidaka ,,Tragovi
vrimena” Stipana Šarčevića.
U cilju što kvalitetnijeg doprinosa
i bavljenja na višem nivou pitanjima
standardizacije jezika, obrazovanja,
istraživanjima iz oblasti političke istorije, etnologije, muzike i likovnog
stvaralaštva i organizacijom naučni
skupova, pridloženo je formiranje Odbora za nauku i Odbora za jezik i obrazovanje. Kroz tim stručnjaka u
navedenim odborima, daće se kvalitetniji doprinos nastavku rada na Bunjevačkom
ričniku, gramatiki i
udžbeniku, zajedno sa odgovarajućim
odborima Nacionalnog savita, Maticom srpskom i drugim stručnim institucijama iz ove oblasti.
Nastaviće se organizovanje kulturni priredbi u okviru projekta “Večeri
utorkom” koji je tradicionalni projekt
oko kojeg se skupljaje stvaraoci koji
pridstavljaju svoje umetničke i naučne
radove iz različiti oblasti, a sve u cilju
očuvanja jezika, muzike, likovnog
stvaralaštva, tradicije, običaja i kulture
našeg naroda.
Joso Poljaković
13
Draga sićanja
Jelisvata Buljovičić Vučetić rođena
je u selu Bikovu di se ravnica raširila
raspuštivši se ko divojka kosu. Ta ravnica, koja je po kadgod blatnjava,
ispucana, suva i prašnjava, al rodna,
bila je okićena bilim biserima i ukrašena dračovima, mrišila na jorgovan, a
na salašima je vrilo od čeljadi:
„Kad jutro bilo osvane
sva čeljad na salašu ustane,
dida raspored posla pravi
majka loži šporelj garavi.“
Lipota suncokretovog cvata, očarala je Jelisavetinu senzibilnost:
„U svakom osvitu malo Sunca
Latice žute, srce crveno
Cilo polje Suncu okrenuto
Ljubav vode gordo uzdignuto“,
ko i lelujanje žitnog klasja na povitarcu:
„Vitar leluja klasje zlaćano
Sunce obasjava lišće tanano
Čele lete od klasa do klasa
Nektar uzimaju najbolji“,
Noći, pune svitlosti i misečine, nisu
Lizu Bikovačku mogle napuštiti ni kad
je sa svojim mužem očla daleko od
rodnog mista, u Trstenik. Jelisaveta je
sa sobom ponela ravnicu sa raskošnim
njivama, salaše, bunjevačke pisme:
„Poljem se ori bunjevačka pisma
Vedrog života, vrta čarobnog
I ljubav dragog sa draganom
Za ljubav čeda premilog“.
Nije autorka zaboravila ni prela,dužujancu, oluje i snigove, al i sićanje na
roditelje, tete, braću i Bunjevce.
Jedna latinska izreka kaže:,,Reč
odleti, a pisano ostane“. Jelisaveta nije
tila da uspomine na doživljaje iz njezine mladosti, ko rič odlete, već se latila olovke i artije i sve svoje uspomine
napisala u kitice, a kitice naređala u
strofe, i sve ji nanizala u pisme koje je
sabrala u zbirke. „Draga sićanja“,
zbika pisama pisana na štokavskoj ikavici – bunjevačkom jeziku, samo je
jedna od zbirki koje je ova autorka objavila u izdanju Bunjevačke matice iz
Subotice.
Od 1991. godine Liza Bikovačka je
član kluba „Moravski biseri“ i od tada
se pojavljuje u javnosti sa svojom poezijom u zajedničkim zbirkama, časopisima i novinama. Prvu zbirku
poezije pod nazivom „ Život je tajna“
14
objavljuje u Trsteniku u izdanju „Moravskih tokova“, a drugu „Orfeji mira“
objavljuje u izdanju Pokrajinskog zavoda za kulturu Vojvodine, u Novom
BUNJEVAČKI VINAC
Samun kruva na astalu stoji
Plemenitost u očima sija
Mlada snaša uspavanku piva
Stari dida svoju lulu čisti.
Pivac risare mlade budi
Vranac u košari rže
Nana rani piliće i pućke
U kujni se miris mlika širi.
U voćnjaku sazrijale kruške
U oboru prasici se tuku
A u bašči bostan zeleni se
Čele zuje oko suncokreta.
Svatovi se rano okupljaju
Snaši užna, veče mladoženji
Veselo se i do zore igra
A kumovi goste ispraćaju.
Polje ravno i pšenica rana
Pisme bruje mladi kopača
Suncokret se Suncu okrenio
I ditelina je stigla za košenje.
Veče tijo i molitve blage
Za potomstvo blaženo i dugo
Ljubav pravu za bližnjega svoga
Za osićaj blagi prijatelja dragog.
Na zastavi plavo bilo čuva
Žele blagoslov žitnog kruva
Narod koji svoje kolo igra
Polagano tijo tamburica svira.
VELIKO KOLO
Zasvirali svirci veliko kolo
Bunjevci se uvatili oko struka
Igraju sitno i polagano
Veliko kolo odavno je znano.
Uvatilo se kolo u krug
Divojke, momci i svi drugi
Dragan do dragane svoje
Veličantveno kolo moje.
Jelisaveta Buljovčić Vučetić
Sadu, tokom 2004. godine. „San na
Moravi“, takođe zbirku pisama, Jelisaveta objavljuje tokom 2009. godine u
izdanju „Moravski tokova“ iz Trstenika, da bi „Draga sićanja“ objavila
2010 godine u izdanju Bunjevačke
matice.
Daleko od rodnog kraja, daleko od
svog jezika, Liza Bikovačka ga ne zaboravlja.To je jezik kojem su je učili
njezina nana i baćo:
„Bunjevka sam tim se dičim
Ja na mamu sasvim ličim
Koja me je naučila
Svakom dobru i poreklu“
Taj jezik Bunjevaca, koji još uvik
nije standardizovan, živi u srcu Jelisavete i inspiriso je da baš njim ispiva
pisme i sabere ji, ko kruške u pregaču,
u zbirku „Draga sićanja“, sa žarkom
nadom da će s njima doprineti da se
njezin jezik i jezik njezini sunarodnika, ozvaniči.
Marija Crnković, profesor, u svojoj
recenziji kaže:,,Pisnikinja nije svoja
osićanja prikazivala u strogo rimovanom metričkom stihu, nego je taj salašarski govor i običaje, koji su ostavili
trag kao idilična slika porodičnog i salašarskog raja, di se imala sloboda i
prostor širine.“ To je Jelisaveta Buljovčić Vučetić, pisnikinja slobodnog
izražavanja osićanja, prostora i širine
ko njezina ravnica.
Stipan Šarčević
Februar - Mart 2011.
ULOGA I ZNAČAJ BUNJEVACA NA VELIKOJ NARODNOJ SKUPŠTINI U
NOVOM SADU ODRŽANOJ DANA 25. NOVEMBRA 1918. GODINE (III)
Svojim snagama do slobode
U nedilju, u prepodnevnim satima,
24. novembra 1918. godine u dvoranama hotela “Hungarije” održana je II
bunjevačko – srpska skupština u Subotici. Na sastanak su u pratnji Blaška
Rajića i dr Stipana Matijevića došli i
svi članovi gradske uprave, uz pratnju
velike mase svita. Skup je otvorio
pridsidnik Narodnog odbora Šime Milodanović, dok je dr Jovan Petrović –
Ćata, obavestio prisutne o cilju zbora.
S oduševljenjem se prišlo izboru delegacije grada Subotice za Veliki narodni zbor u Novom Sadu, na kome triba
da se proglasi otcipljenje Vojvodine od
Austro-Ugarske. Iz Subotice je vozom,
u dobrom raspoloženju, krenilo 80 delegata za Novi Sad. Delegati su se okupili u Matici Srpskoj u Novom Sadu.
Bilo je dileme kojim će putom Vojvodina nakon otcipljenja od AustroUgarske, ući u novu južnoslovensku
državu - da li preko Zagreba il Beograda, odnosno Narodnog vijeća iz Zagreba, il putom prisjedinjenja Kraljevini Srbiji. Te dileme su rišene sledećeg dana, 25. novembra 1918. godine u Novom Sadu na Velikoj narodnoj skupštini, koja je donela odluku
o otcipljenju Vojvodine od Mađarske i
prisjedinjenju Kraljevini. Doneta je i
odluka da Blaško Rajić i Jaša Tomić
budu pridstavnici Vojvodine pri beogradskoj vladi t.j. da budu veza između Srpske vlade i Narodnog odbora
u Novom Sadu, a dr Jovan Manojlović, advokat iz Subotice, i Petar Konjović iz Novog Sada, izabrani su da
imaju istu misiju u Zagrebu pri tamošnjom Narodnom vijeću i vladi. Tom
prilikom je pop Blaško Rajić, ponet
euforičnom atmosferom koja je vladala na skupštini, imo zapaženi govor
o značaju ovake odluke, u kome se, između ostalog, javno prid Narodnom
skupštinom, u ime našeg potlačenog
bunjevačkog naroda dosada na uništenje osuđenog, zafvalio Srbiji i njezinoj
pobedonosnoj vojski koja nas je oslobodila jarma i smrti! Njegov govor je
praćen burnim odobravanjem i klicanjem bunjevačkom narodu.
Februar - Mart 2011.
Prvi jugoslovenski Gradski savit Subotice
“Neven” je obaveštavajući javnost o
tom velikom događaju, u svom 8. broju
objavio veliki članak na prvoj strani, pod
naslovim: “Priključili smo se svojoj
braći. Otcipili smo se od Ugarske.
Odluke Velikog narodnog zbora u
Novom Sadu. Subotičani među izaslanicima za Beograd i Zagreb”. U narednom broju “Neven” se osvrnio na
događaje u Novom Sadu, a na uvodnom
mistu pod naslovom “Započo je naš državni život” dono je i sledeće u svom
tekstu: “Posli jučerašnjeg istorijskog događaja slobodno možemo kazati da smo
se dušom i srcom sjedinili sa svom
našom braćom, i da smo se priključili
Kraljevini Srbiji, koja se herojski borila
za našu budućnost, za nas, sve Slavene
koji smo na Jugu”.
Interesantno je napomenuti da je ti
dana Mijo Mandić otpočo organizaciju
škulstva radi obuke dice na maternjem
jeziku, ne samo u gradu, nego i po salašima. Mijo Mandić je priuzo na sebe najteži prosvitni zadatak, jel je tribalo
ponovo uvest našu rič u obrazovni program, koja je bila izmištena iz svi škula.
U Subotici je vladalo oduševljenje
nakon Velike narodne skupštine jel je
pored mađarskog ponovo bio u upotribi
i naš jezik, naš grad je posto i Subotica,
a ne samo Szabadka, kako je bilo prija
otcipljenja od Austro–Ugarske.
Krajom novembra, Narodna uprava u
Novom Sadu priuzela je vlast u ciloj Vojvodini i ona je bila u vezi sa Narodnim odborom Bunjevaca i Srba i u Subotici, di je
postignuta harmonična saradnja između
gradske uprave i vojske.
Na krilima doneti odluka u Novom
Sadu organizovala se i subotička nacionalna omladina koja je održala 30. novembra zbor u prostorijama Narodnog
odbora Bunjevaca i Srba u Gradskoj
kući. Na zboru je bunjevačko-srpska
omladina istakla da je njiov najveći ideal
ujedinjenje svi južnih Slovena u jednu
jedinstvenu državu!
Izabran je i odbor koji će sastavit pravila. U ovaj odbor, na čijem se čelu nalazio Petar Zvekić, od Bunjevaca ušli su:
Lazar Orčić, koji je bio i potpridsidnik,
Mara Malagurski i Matija Evetović, sekretari, Kata Prćić, Tonika Pešut, Anica
Miković, Pavka Malagurski, Katica Neorčić, Lajčo Kopunović, Koloman Jaramazović, Andrija Ćakić, Lajčo
Vidaković i Lazar Ivandekić, članovi.
Dugo čekano ujedinjenje Srba, Hrvata
i Slovenaca u jedinstvenu državu je izvršeno 01. 12. 1918.godine u Beogradu. Ujedinjenje je svečano proglasio regent
Aleksandar Karađorđević, naslidnik Prestola. Kad je stigla vist u Suboticu, prim15
ljena je s velikim oduševljenjem i to je
smatrano ko dokaz snage i pobede. Virovalo se više nego prija da će Subotica sasvim cigurno bit sastavni dio Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca. Počelo se živit
novim životom, u izgradnji je bio novi duh,
nov mentalitet, novo svatanje, novi putovi,
kulturni, privredni, socijalni i nacionalni,
na koje se nije bilo svima lako u početku
navić. Jedan od prvi koraka Narodne
uprave u Novom Sadu je bio postavljanje
veliki župana u Vojvodini. U Subotici je
postavljen dr Stipan Matijević, koji je
obavljo i funkciju gradskog načelnika. Za
velikog župana Baje postavljen je dr Stipan
Vojnić Tunić, podnačelnik Subotice, koji je
napuštio taj položaj i privatio funkciju u
Baji, a njegov naslidnik u Subotici posto je
dr Joso Prćić. U daljoj reorganizaciji vlasti
Narodna uprava Baranje, Bačke i Banata
donela je naredbu da se u svakoj varoši
imaju raspuštiti Narodni odbori i ponovo
birati odbori od 30 lica, koji bi sa varoškim
senatom i sa Novosadskom narodnom
upravom donosili odluke. Narodni odbor
Bunjevaca i Srba, koji je osnovan 10. novembra 1918. godine pristo je da postoji
26. decembra iste godine, kad je održana
poslidnja sidnica. Na njoj je položio zakletvu nadžupan dr Stipan Matijević, koji se
pored ostalog, obavezo na virnost Narodnoj upravi za Banat, Bačku i Baranju. Na
kraju zadnje sidnice, pridsidavajući dr Babijan Malagurski, u sporazumu sa nadžupanom i varoškim senatom, pridložio je 60
članova za Odbor po nalogu Novosadske
narodne uprave, koja je na molbu iz Subotice, zbog njene veličine, privatila da umisto 30 članova, odbor ima 60. U odbor su
izabrana i 42 bunjevačka prvaka .
Jedan od najvažniji zadataka u 1919.
godini bio je popis stanovništva od kojeg
je zavisila i sudbina Subotice, jel su te godine u Parizu počeli mirovni pregovori i
Mađari su se spremali da na osnovu svoji
statističkih podataka dokažu da je Subotica
veliko mađarsko naselje.
Popis je izvršen na početku godine,
čiji je rezultat bio objektivan i dokazo
da je Subotica slovenska i u velikoj većini bunjevački grad. Ta činjenica, po
osnovu etničkog principa u razgraničavanju sa mađarskom državom, bila
je i opridiljujuća da Subotica bude u
novoosnovanoj južnoslovenskoj državi. Nova vlast u Subotici, koja je
potpadala pod Narodnu upravu u
Novom Sadu, priuzela je brigu i o organizaciju života u gradu. U teškoj
ekonomskoj i socijalnoj situaciji nasta16
loj ratom, nije lako bilo obezbediti
proizvodnju i distribuciju rane, obuće
i odiće neophodne narodu, održati red
i mir. Rišavanje svi ti bitni pitanja za
građane, otežavala je i opstrukcija
odlazeće mađarske vlasti putom činovnika u gradskoj upravi i sudija, ko i
činovnika u sudovima koji u najvećem
broju nisu tili položit zakletvu na virnost Narodnoj upravi i staviti su u
funkciju izvršavanja svoji zadataka.
U gradskoj upravi je gradski načelnik dr Stipan Matijević, umisto neposlušni postojeći činovnika, postavio i
unapridio niže činovnike, koji su imali
sva potribna znanja, al nisu mogli napridovat zbog svoje nacionalne nepodobnosti, a na njeva upražnjena mista
postavljeni su ljudi, koji su prominama
bili zaslužni sa nacionalnog gledišta, a
imali su i znanja za obavljanje poslova.
Oma, na početku ovi promina, za
upravnika Gradske javne bolnice je
postavljen lekar dr Paja Ivković Ivandekić. Problemi su bili i u škulstvu jel
se teško mogla pokreniti nastava na
našem jeziku, zbog tog što su većina
učitelja bili Mađari i nisu znali naš
jezik, a jedan dio nastavnog osoblja
nije tio položiti zakletvu novoj vlasti.
Međutim, početkom januara 1919.
godine, počela je nastava u osnovnim
škulama u Subotici. Cilj je bio da
osnovna nastava bude na maternjem
jeziku. U Subotici je škulski nadzornik
Mijo Mandić sa Matijom Išpanovićem, Bogdanom Svirčevićem i drugim
učiteljima, uspio da osnovna nastava
bude na srpskom i bunjevačkom u
mnogim škulama. Tim je otvoren proces sloveniziranja nastave dolaskom
novi učitelja.
Da bi sudstvo funkcionisalo u novonastaloj situaciji, pozvane su sudije
i činovnici da polože zakletvu novoj
vlasti, što su oni odbili. U februaru
1919. godine je dr Svetozar Ognjanov,
sekretar velikog župana priuzo sud i
prido Sudbeni sto dr Josi Vojnić Hajduku, advokatu, a Sreski sud Dimitriju
Tešiću. Na ovaj način se u svim segmentima vlasti i javni službi u upotrebu vratio južnoslovenski jezik, s
čim su se vratila prava i dostojanstvo
većinskog naroda na ovim prostorima.
Narodni savit u Novom Sadu, koji
je bio vojvođanski parlament, održo je
26. februara Veliku skupštinu na kojoj
su izabrani poslanici koji će zastupati
Vojvodinu u Beogradskom parlamen-
tu. U ime Bunjevaca izabrani su pop
Ivan Evetović, pop Blaško Rajić, dr
Stipan Vojnić Tunić i dr Martin Matić.
Narodna uprava za Banat, Bačku i
Baranju pristala je raditi 12. marta
1919. godine. Vojvodina je pridala
svoj dilokrug rada vladi Kraljevstva
Srba, Hrvata i Slovenaca, jel je izvršila
sve što je Velika narodna skupština u
Novom Sadu 25. novembra 1918. godine u svojoj rezoluciji odredila. To je
značilo da su sve pridstavke, spise,
molbe, žalbe koje je do sad rišavala
Narodna uprava, upućene Ministarstvu
Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca,
pri kome su formirani odseci za
Banat,Bačku i Baranju.
U Novom Sadu je bilo sedište Odseka za prosvetu, isranu i snabdevanje za
privredu i socijalne reforme i za narodno zdravlje. Ostali odseci imali su i za
Vojvodinu sedište u Beogradu.
Pridavajući civilnu upravnu vlast,
Narodna uprava se zafalila svim gradskim i lokalnim vlastima u Vojvodini na
kooperativnosti u izvršavanju dobijeni
zadataka. Sve je to učinjeno u saradnji sa
srpskom vojnom vlašću koja je bila nezaobilazni faktor u obezbeđivanju bezbedonosni uslova za civilno priuzimanje
i organizovanje vlasti.
U Subotici su promine dobro
primljene jel je ostvarena želja Bunjevaca i Srba da vlast funkcioniše u novonastaloj južnoslovenskoj Kraljevini.
Započete promene u škulstvu su nastavljene, tako da je po nalogu velikog
župana dr Stipana Matijevića, u martu
1919. godine, profesor Ivan Vojnić Tunić
priuzo upravu gimnazije i osnovo Bunjevačku gimnaziju. Nedugo zatim, u aprilu
misecu, Kata Sudarević – Taubert, osnovala je mušku i žensku građansku
škulu. Nakon šest dana postavljen je
Petar Zvekić za nastavnika Bunjevačko
– srpske više trgovačke škule, koja se kasnije pritvorila u Trgovačku akademiju.
Prvi nastavnici građanski škula su bili
Etela Kujunđžić, Dragutin Šarčević,
Ivan Malagurski, Jelena Šarčević i Jelena Orčić.
Za upravnika Šegrtske škule je postavljen Matija Išpanović.
Na ovaj način se polako zaokruživo
obrazovni proces na maternjem jeziku
i ostvarivala težnja našeg naroda nerealizovana u Austro – Ugarskoj monarhiji.
Ivan Sedlak
(nastsviće se)
Februar - Mart 2011.
Ekologija u primeni pesticida
Primenom pesticida omogućena je
veća proizvodnja hrane i njeno čuvanje u skladištima. Međutim, pri nepravilnoj upotribi pesticidi pridstavljaju
veliku opasnost za životnu sredinu i
zdravlje ljudi i životinja.
Nakon primene pesticidi dospivaju
u zemljište ili na lisnu površinu biljaka, odakle ih one usvajaju priko korena i lista. Mogu se usvojiti značajne
količine pesticida, bilo priko listova i
u prirađevinama što ulazi u lanac ishrane ljudi i domaći životinja.
Intenziviranjem biljne proizvodnje
priko uvođenja visokorodni sorti i hibrida ostvarena je veća osetljivost biljaka na bolesti i štetočine. Povićanom
primenom đubriva, posebno azotnog,
povićanjem sklopa biljka, navodnjavanjem i drugim agrotehničkim merama,
takođe se utiče na povićanu osetljivost
biljaka pre svega na bolesti.
Smatra se da godišnji gubici hrane
u svitu koje nanose bolesti, insekti i
glodari iznose oko 33 miliona tona. U
cilju suzbijanje bolesti i štetočina, te
proizvodnji više hrane, potrošnja pesticida godišnje raste po stopi od 5%.
Pesticidi kod ljudi oštećuju organe
za disanje i varenje, jetru, bubrege i
centralni nervni sistem. I ako su niki
od nji prije 20 i više godina isključeni
iz upotribe, ostaci DDT još uvik se
mogu otkriti u namirnicama životinjskog porikla.
Prilikom primene pesticida koji dospivaju u biljke, a priko biljaka u životinjski organizme koji se hrane
biljkama, te često izazivaju trovanja.
Poznati su slučajevi trovanja ptica simenima tretirani insekticidima za zaštitu od zemljišnji štetočina. Učestala
su trovanja divljači pri avio tretiranju
Februar - Mart 2011.
usiva insekticidima, ko i prilikom trovanja glodara, di nepažnjom mamci
ostaju na površini zemljišta. Često
stradaju pčele jel se u fazi cvatanja voćnjaka koriste organofosforni insekticidi.
U zemljištu pesticidi utiču na mikroorganizme, što ima za poslidicu
smanjenje korisni insekata i mikroorganizama. Stradaju predatori, prije
svega trčuljak koji dnevno uništi dvi
do četri larve žičara, stradaju korisne
celuloiudne bakterije koje razlažu žetvene ostatke.
Intenzivna primena hemijski sridstava, prije svega
insekticida u zaštiti bilja, mož da
izazove akutno i
hronično trovanje
ljudi, jel mogu da
deluju fitotoksično na biljke te
ugrožavaju divljač, ribe i pčele, a
deluju i na korisne
mikroorganizme u
zemljištu, čime se
narušava biološka ravnoteža.
Masovna primena pesticida dovela
je do pojave rezistentni štetočina koje
je teško suzbiti, ko i do pojave novi,
manje poznati štetočina za koje nisu
pripremljena sridstva za suzbijanje.
Kako bi se nepovoljni efekti pesticida sveli na najmanju moguću miru,
potribno je biljke štiti od štetočina i
bolesti samo ako je u pitanju ekonomska opravdanost tj. da se ne naruši rentabilitet proizvodnje.
Pri upotribi pesticida koristiti one
koji su najmanje toksični za ljude i korisne organizme – predatore, a efikasni
u suzbijanju odriđeni bolesti i štetočina. Triba ih primeniti ukoliko ne postoji drugi način zaštite biljaka,
biološkim, mehaničkim i agrotehničkim putem. Posebno agrotehničkim
putem, di se primenom plodnog simena i obradom zemljišta značajan
deo insekata uništava.
Kod primene pesticida pridržavati
se upustva za upotribu koje garantuje
da će se očuvati zemljište, biljka i životna sredina bez poslidica na zdravlje
ljudi.
dr Andrija Peić
17
Išli smo na Bunjevačko prelo
Jedan od četri bunjevačka Nacionalna praznika, Marin dan - Dan Velikog
prela, svečano je i veselo obilužen,
prvi put, u Bunjevačkoj kući, u Somboru.
Za Bunjevce u Somboru i okolini,
ovo je već tradicionalno okupljanje uz
pismu, igru i lipu nošnju.
Nakon izvođenja državne himne i
svečane bunjevačke pisme „Bunjevačka vila“ u izvođenju pivačke grupe
„Varošanke“, prelo je otvorio počasni
pridsidnik UG „Bunjevačko kolo“ gospodin Đuro Bošnjak koji je tom prilikom pozdravio mnogobrojne goste, a
među njima i tadašnjeg pomoćnika ministra za ljudska i manjinska prava
Belu Ajzenbergera koji se prigodnim
ričima obratio domaćinima zahvaljujući na ukazanom gostoprimstvu, čineći nigovanje i očuvanje kulture i
običaja kao bogatstva naše sredine.
Među članovima i prijateljima Bunjevačkog kola, prelo su svojim prisustvom uveličali predstavnici Gradske
uprave u Somboru-Veljko Stojnović,
zamenik gradonačelnika, predsednik
Bunjevačkog nacionalnog savita Blaško Gabrić, direktor Bunjevačkog informativnog centra Mirko Bajić i
ostali predstavnici bunjevačkih insti-
Domaćini Bunjevačkog prela u Somboru
tucija.
Za lip kulturno-umetnički program
bili su zaduženi sjajni igrači iz Gradskog kulturno-umetničkog društva
,,Ravangrad“ koji su lipom igrom i bogatstvom bunjevačke narodne nošnje,
prikazali splet bunjevačkih narodnih
igara. Prelo su ulipšali lipi stihovi i sićanja na nekadašnja prela iz pera potpridsidnice Kola Aleksandre Medurić
Kalčan. Gosti su se lipo zabavili, pa su
uz dobru večeru imali zadatak da bi-
raju najlipču žensku punđu, najlipču
mušku kravatu, a sve je uveselila tombola za koju su se pobrinili svojim doprinosom svi članovi i prijatelji
,,Bunjevačkog kola“.
Veselje uz lipe tamburaške note
Somborskog tamburaškog orkestra
Đure Parčetića i potporu podmladku,
deranima Tamburaškog sastava "Somborski bećari" potrajalo je do rani jutarnji sati. Najlipče i najslađe se veseli
u svojoj kući.
Ružica Parčetić
Prvi korak do Bugarske
Tamburaško veče "Somborski bećara"
održano je u subotu 05. marta u prostorijama ,,Bunjevačkog kola”u cilju prikupljanja sridstava za odlazak na Deveti
internacionalni festival mladih "Primorsko
2011". Mladi tamburaši su oduševili mnogobrojnu publiku za koju se tražila stolica
više. Tambruraški sastav se potrudio da u
više od dva sata programa, publika jednako uživa u melodijama od starogradskog evergrina, pa sve do bećarca. Veče je
obogatio nastup pionira i seniora Plesne
škule Ravangrad,,Dance” koji su i ovog
puta potvrdili da su najbolji somborski
plesači. Tamburaši su, ko iznenađenje
večeri ,imali pomoć u vokalu mlađane
Ane Parčetić, koja je sa ,,Bećarima” otpivala dvi pisme i izmamila aplauze i simpatije publike.
Veče "Somborski bećara" je prvo u
nizu, kako planiraju, koje će i odvest na
prestižni festival u Bugarskoj.
Deveti Internacionalni festival mladi "Primorsko 2011" zajednički organizuje Ministarstvo
18
kulture Republike Bugarske,
Fondacija Evropa, grad Primorsko i Firma ,,Medinex“
koja je i zavanični promoter
festivala.
Festival će bit održan
od 16-30.juna sa oko 1500
učesnika iz 50-tak zemalja Evrope, što mu s
pravom daje naziv Evropskog festivala folklora.
Selektor za ansamble
i orkestre iz Srbije je
Miroslav Vojnić Hajduk,
diplomirani koreograf i
Tamburaški orkestar Somborski bećari
član Međunarodnog odeljenja Bugarske akademije nauka i umet- jemo, dostojno pridstavljat Srbiju.
Prvi korak ka Bugarskoj "Somborski
nosti (NABIK). Pridsidnik Devetog
internacionalnog festivala mladi "Pri- bećari" su učinili u nadi da će sridstva za
morsko 2011" je profesor dr Ivan Todorov, odlazak na festival obezbediti svojim
svirkama, a dobro bi došla i pomoć ili
najveći živi koreograf na Balkanu.
Tokom festivala, svaki ansambl je dužan donacija od strane oni koji vridnuju i pošda posebno pridstavi zemlju iz koje dolazi, tuju rad i angažovanje ovi mladi derana.
Ružica Parčetić
pa će tako i TS "Somborski bećari", viru-
Februar - Mart 2011.
Pisnici “Bunjevačke matice”
MOJ BUNJEVČE
Pivaš pisme stare iz davnina
Prve preljske, prava je milina
Do običaja tvoji, obaško ti stalo
Posebno danas na Bunjevačko prelo.
Ni za Dužijancu nisi zaboravio
Pop Blaško ti je na slavu ostavio
Betlemare, polivače i kraljice
Sačuvaj na slavu svoje dice
Pisma ova od srca ti spivana
Napisala je bunjevačka nana
U knjigama sad nek svudan stoji
Vikove milim Bunjevcima nek broji.
Došlo opet vrime, račun se pravi
Koliko još osta Bunjevaca pravi
O Svevišnji pokaži nam puta
Da pravi Bunjevac ne zaluta.
Eto nije prošlo ni godina sto
Kad se Slaven miru zdravo radovo
U Subotici vijorili se Slobede barjaci
Nosili je dični bunjevački prvaci
Nova era, Slobodu im nudila
U Kraljstvu, rodoljublje budila
Al crna slutnja u narod se sakrila
Bajski trokut cio u crno zavila
Našem rodu, teški sud se sprema
Bunjevštini opet spasa nema
Zalud čast, slave dični praotaca.
Nesta onda trist iljada Bunjevaca
Teški bol boluju, Bunjevci od Bačke
Privareni, od lažne ljubavi bratske.
Granicom prisičen bunjevački rod
Ugarska istribi do simena, porod.
Rođeni u patnji, patnju podnosidu
Bunjevački, još samo kod kuće divanidu
Uzeli njim škule, kasine i sve drugo
Šta njim više ostalo, o živote - tugo
Bunjevačko srce tuče, duša kida
Sačuvati ime “Bunjevaca još ima”.
Al pocrveni nebo, prid nevrime, ampu
A vitrina jaka, spušti životnu rampu.
Uzeše nam dušu, viru praotaca
Dično ime, slavu Bunjevaca
Pedeset godina tugu tugujedu
Rodoljublje - potomstvu ostavljadu.
Februar - Mart 2011.
Po vika prošlo u miru i Titinoj slavi
Svi Bunjevci po ključu Hrvati postali
Rajić naš slavni, sačuvat nas tio
Jugoslovenski jaram težak nam bio.
Duh pridaka slavni ponovo se diže
Poslidnja opomena pokolenju stiže
Sačuvati, jezik, viru, običaje, slime
Uzeće ji Tuđin... dičiće se snjime
Ustaj brate, sestro, bunjevački rode
Nedaj svoju Bačku rođen si ti ode.
Započme se borba, laži sa istinom
Zavist i zloba, s blagosti pravednom.
Od svi sila i moći, istina je jača
Probudi se ona iz kandži osvajača
Izleže se ona u prolićnom danu
Da izliči Bunjevcu najveću ranu.
SIĆANJA NA
KADGODAŠNJA PRELA U
SUBOTICI, SOMBORU I
GRADINA SALAŠIMA
Kupi meni nano svilu,
pa me vodi u Kasinu
na to prelo bunjevačko
divojačko i momačko.
Kupi meni baćo svilu
iz Liona, al na grane
pa me vodi ti na prelo.
Već na lito biću snaša
pa od prela - više ni marjaša!
Nejaki u borbi s braćom po slavi
Ranjeni u duši od braće po krvi
Časno su stali, ne daju svoje
Sem dragog Boga, nikog se ne boje
Stigo vagon iz Sombora
na veliko prelo Subačana.
Piva lipo Tamarica
naša lipa Bunjevčica.
Ona piva dušu dira...
Sad već kući triba ići
na pragu je čista srida.
Budite se braćo, Antunović opet zove
Umova nam triba, bracki da se bore
Za svoj rod, viru i za bratsku slogu
Sto godina dana, On se moli Bogu.
Ja na prelo moram ići
ta sviraće Cicvarići
ja ću igrat sve do zore
dok me noge ne zabole!
Nicale su stranke, centri i Matica
Bunjevka i Kolo veselila su srca.
Bunjevački savet i novine naše
Poruku bracku svom rodu poslaše.
U Somboru u "Slobodi"
svi na prelu, i mladi i stari,
al se igra al se piva
dok Cicvarić Toša svira.
Svira Toša da pokida žice
srce dira pisma tamburice!
Prošlo je već eto, dvadeset leta
Bunjevačka vila slobodno sad šeta
Subotica bila i Sombor nam bratski
Rastrli su bilo plavi barjak bunjevački
Vratili smo slavu, diku roda svoga
Svoj maternji jezik, naši pradidova
Groktalice stare, pisme, običaje
Bunjevštinu!... to nam viru daje
Dvi iljade deseta, opet nevolje stigle
Demokratska prava, ale su se digle
Nesloga je strašna, došlo teško vrime
Na sve strane rasulo se bunjevačko ime.
Globalna svicka kriza utiče na ljude
Cilom svitu kriminal i pohlepu nude
Mili Bože, pomozi bunjevačkom rodu
Da sačuva svoje ime, jezik, viru i slobodu.
Kata Kuntić
U Gradini u srid zime,
ušuško se salaš mali
stigli gosti sa svih strana
opaklije poskidali, i u salaš ušetali.
Na astalu puno rane
to je prelo naše teta-Ane.
Na salašu prelo bilo
a na prelu Pišta sviro.
Sviro Pišta sve do zore
dok se gosti ne umore.
Igralo se kolo na dvi strane
i logovac, onaj sa dvi nane!
Čista srida i Korizma
nema prela ni posela.
Triba dušu očistiti
i s Bogom se pomiriti.
Marija Bojanin
19
Bunjevački prosvetitelj biskup Ivan Antunović – u pridgovoru „Slavjana“ kaže: „Dolazim evo i tom namjerom k’milom rodu momu, da mu nazočnom knjigom koliko mogu koristim, želeći, da ga ona o našim
svetkovina i blagdanih crkvenih pouči“ - “odlučih „Slavjana“ izdati, te ga rodu u slici knjige tom toplom
željom uručiti, e da bi mu ovaj što više koristio, te njemu i meni, spasenje duše pribavio“. ( III dio )
Korizmom do Uskrsa
Biskup Ivan Antunović, opisujući naše bunjevačke običaje vezane za Uskrs, više
puta spominje da su niki nastali još u
„vrime Adama“ il „u prastarom vrimenu“.
Mi, Bunjevci, vikovima smo čuvali i održavali naše običaje sve do danas. Možmo
bit posebno ponosni, jel po njima smo pripoznatljivi, pa i jedinstveni u svitu.
Nije bilo lako odabrat odlomke iz prilipog teksta, izdvojeni su oni dilovi u kojima nas autor uči „ zašto i kako održavat
običaje“. Naši stari obično su kazali da
„ sve mora bit onako kako nas dragi Bog
uči, po bunjevačkom redu i običaju“.
KORIZMA
Bunjevac dobro pamti, šta mu se na
čistoj sriedi prigodom pepelanja kaže:
„Spomeni se čovječe, da si prah, i u
prah ćeš se obratiti!“ pa zaoto tiem
danom ne same da ukine svakojake zabave, nego dapače i isti posao s’njekom nabožnosću začinjava.
Sveta majka crkva svakoga čovjeka poziva da čini dobro koliko mu
se hoće ili koliko može, te ga odjedno
sjeća, da djeluje kriepost ne samo
posteć, nego takodjer moleć i lemozinu (milostinju) dieleć.
Bunjevac je i u postu- štono se velimomak i čovjek od oka; jerbo što nase
preuzme, to valjano i tačno ovrši. Ako
ćeš nutarnjasvih drugih naroda proučavati, to ćeš se uskoro uvjeriti, da je
Slaven u obdržavanju posta, najrevniji,
on bo još i više čini, nego šta mu sveta
majka crkva obavezuje. On ima dana,
u kojih jiela ničim nezačinja, već ih
jiede posve suhoparno.
Znade Slavjan, da je post zauzdanje svakojakih nagona i strastij, pa se
navadno kroz korizmu odriče vina i rakije, te pomiri sa svojim zlotvori. Još i
oni, koji imaju zlu navadu, pa se inače
psovke nečuvaju, prieko korizme
strogo paze na svoj jezik.
Ako korizmeni dnevi niesu hladni,
to se onda večeri ide na kalvariju ili,
gdje takove nije, pod križ, te se one
krasne pjesme od muke i smrti Isusove
pjevaju.
20
BLAGOVIST
Bunjevac drži da on nije kriv tom,
što ovaj na 25.03. padajući svetac,
uviek u korizmi pada i dolazi, te misli,
da on mora na ovaj dan vina piti.
Istina je doduše, da i drugi narodi piju,
ali ovdje valja ipak naročiti zabilježiti
i naglasiti, da Bunjevac navodno u
korizmi nepije vina i rakije, - a drugo,
šta on nedrži da je pio, ako se nije i
napio. Na ovom danu je sazorila ona
radost, koja je veseljem svetog Evangjela, sviest obasula. U tom dnevu je
začet Isus koga je blažena mati njegova, posli devet mjesecih, u Betlemu
rodila. Bunjevaci dakle drže, da se na
ovom danu valja malo proveseliti, ne
kakvom bukom, nego ipak u bratskom
i prijateljskom razgovoru,... Nije
dakle čudo, što se kod Slavena zavladala vjera, da vino koje se popije, ovijem danom u krv pretvara, što je
takodjer uzrokom, da se na ovaj da
molo ponapiju.
CVJETNA NEDJELJA
Ovaj dan nakanio se Isus u Jerusolim unići, da njegovim stanovnikom
posliednju propovied rekne, i tvrdokorne Židove na pokoru skloni. Isus
sjede na magare i idjaše u Jerusolim; a
mali i veliki, koji su ga stranom sliedili a stranom pred njega izišli, pjevaše
svete pjesme Davidove, lomeć grane
sa stabala, i skidajuć sa sebe odječu
svoju, steraše na put pred njega, da
mu, glasom proročanstva Jeremije
proroka, put ljepši i svetčaniji bude.
Takovom svetčanosću unidje Isus u
Jerosolim, i u crkvu gdje mu djetčica
„Slavu“ (Hosana) pjevahu, svuda propoied držaše.
Pred ovu nedjelju postaraju se Slaveni, da si naberu zelene grančice ponajviše od tako nazvane cicamace
(vrbice), koja po najviše onim na
istoku rastećim maslinovim grančicami naliči, te se svete i podjedno na
ovaj dan djele u crkvi, a što od njih
preostane, ostave, se u crkvi da se od
njih dojduće godine, za čistu sriedu za
pepelisanje pepeo priugotovi. Takove
grančice nose Slaveni u rukuh u crkvu,
da kroza to uspomenu Isusova slavna
sprohoda u Jerusolim ponove.
Pa počiem Slaveni znadu, da se
svašta u Isusu i po Isusu spašava, to
oni od ovih posvećenih grančica prave
križiće, koje u svojih stanijih kojegdje
pozabadaju, na njive iznesu, tamo pozabadaju, i tako blagoslov, kojega su u
crkvi dobili, milost božiju proseć, na
sve svoje stvari prenešavaju.
VELIKA NEDJELJA
Zašto se ovaj tjedan velikom nedjeljom zove to nije potriebno da kažem,
jerbo to već i oni znadu i osječaju, koji
neće ili baš i neumiju ono veličanstvo,
koga se mi kao kršćani ove nedjelje
spominjemo. I one ljude, koje nepovoljne okolnosti ili pako glupo i naduveno neznanje, tečajem ciele godine,
od crkve odaljene drži, opaziti je ove
nedjelje, gdeje kao njekim nutarnjim
nagonom prinukani, dolaze izmučenom se Isusu pokloniti. Dakako mi neznamo, dali im je namjera pridružiti se
onoj velikoj pokornici Mandalieni, i
onim pobožnikom, koji su svoje i drugih zasliepljenih griehe oplakivali, ili
pako onima, koji su u sudištu Pilatovu
„propni ga, propni ga!“ vikali, i na
križu razapetom Isusu rugajuć se govorili: „Ako si sin božji, a ti snidji
s’križa.“ U taj sud se Boga koji bubrege istražuje – tiče, a nami je dosta
samo znati, da je ova nedjelja pred
svakim Slavjanom najveća i najsvetlija, poklie on znade, da se je ove nedjelje dovršila ona gorka i strašna
muka, koju je sin božji Isus Nazarenski, da nas od vječnje smrti izbavi, na
križu podnieo.
VELIKA SRIEDA
Djetca se već u naprijed raduju
ovim večernjama, jerbo im je na njih
Februar - Mart 2011.
za koji čas dozvoljeno u pod crkveni
s’onim kucalicami, koje im matere od
vrbovi šiba naprave – lupati. Ove šibe
da budu šarene pridredjuju se na taj
način: Svuče se sa šiba Zelena Jora s
ovom se onda šibe poput zmije
obmotaju i na vatri malo opale.
Ono što je nepokriveno, ogori i
pocrni, a pokriveno liepo bielo
ostane.
Slavjan znade, da se kucanjem u crkvi spominjemo onog
strahovitog dogadjaja, kada se je
o izdahnuću Isusovu, sva zemlja
potresla...
gorku i strašnu muku, koju je Isus
danas za nas pretrpio.
Vierni, kada na veliki petak svoju
pobožnost u crkvi izvrše, povrate se
kući i svaki posao obavljaju, samo što
USKRS
VELIKI ČETVRTAK
Poznano je svakoj obitelji Slavjanskoj, da je Isus na taj dan
svoju posliednju večeru držao, i posvetilište svete mise u oltarskom sakramentu ustanovio. Kod ove večeri oprao
je Isus svojim apoštolom noge, da ih
poniznost, t.j. onu kriepost nauči, koja je
temeljem i majkom svih drugih kriepostih; a podjedo je opominjo i navadjo
Judu Iškariota, da svoj grieh, svoje izdajstvo prizna, i na pokoru se obrati.
I nama je dopušćeno moliti, da se
odnesu od nas svakojake boli i nevolje, samo nam je k’takvoj molitvi jošter to dodati, da smo našu volju,
božjoj volji podvući pripravni.
Majke slavjanske! Kada vam srdce
vrhu vaših sinova i kćerih, kojih udaljenih od vas, teške boli i nesrieće trpe,
bez da im vi pomoći možete, u moru
žalostih pogiba; pogledajte tu noć velikog četvrtka, zapuštena i osamljena
sina božijega Isusua i njegovo gorko
rscviljenu majku, pa će vam nedvojbeno bol uminiti a srdcu odlahnuti.
VELIKI PETAK
Skidajmo kapu, da se poklonimo
križu, na kojem je strašne muke pretrpio spasitelj! Klecajmo koljenima, te
cjelivajmo križ, koji je skupocienom
krvlju sina božjeg obliven! ...
Zato neka nas niko ne osudjuje, što
na ovom danu pred križem koljena
prigibamo, jerbo ovaj dan sve ćuti zahvalnosti za dar slobode koju smo
s’križa i po križu primili, u nami probudi. S’čustvom srdačne zafalnosti,
prevraćamo listove svetog Evandjelja,
te na koljenih klečeć, štijemo onu
Februar - Mart 2011.
nekoji od večere velikog četvrtka, sve
do uskrsnoga jutra, ništa niti jiedu niti
piju. O, kako će oni pred Bogom
strogo odgovarati morati, koji u kojem
Slavenu vjeru uzdrmaju! O tome
punim pravom možemo ono kazati, što je Isus o izdajici rekao:
„Bolje bi mu bilo, da se na svijet
nije rodio čovjek ovaj“.
u zemlju ne diraju, a gdjekoji ni konje
u kola neprežu.
VELIKA SUBOTA.
Naši stari ovaj dan više puta pohode crkvu, da se tamo u grobnici izloženom presvetom oltarskom otajstvu
klanjaju i Isusa pozdravljaju. Nemanje
polaze i križeve, da Isusa u njegovih
gorkih zanas pretrpljenih muka, pozdravljaju, te mu na prevelikoj ljubavi
i milosrdju prama nam, zahvaljuju.
Oni sve svoje mladje u te muke Isusove preporučujuć zamataju, da im
svakdanje suprotivštine olakšaju...
Oni ih podučavaju, da kada ih tuge i
nevolje ovoga svieta poput takve more pritisnu, na Isusov križ pogledaju i s’njime
reknu: „Otče, ako je moguće neka me
mine kalež ovaj; ako li pako nije moguće,
a ono neka se svrši volja tvoja!“
Naša se djetca već u napried raduju
onim šarenim jajim, koje su djevojke
i snaše, kičicom našarale i varzilom
obojadisale. – Težkom mukom ju moraju matere odbijati od stola, gdje se
kolači miese i zakuhivaju, od ognjišta,
gdje šunke, djevenice i jaja kuhaju, od peći, gdje se jagnje peče. Djeca bi
rado koji zalogaj već u napried okusili,
ali im Slavenke nipošto nebi dale,
neima bo ciene, za koju bi ovih svietih
dana ili same omrsile, ili se pakom
drugom kome omrsiti dale.
Veliki broj Slavjana, više dana ništa
kuhanoga nejiede, drugi opet u njekojih dnevih s’malom ne začinjaju, nego
samo suhoparno jelo blaguju, djočiji
Buduć da se u crkvi dan mjeri
po žudinskom starom običaju,
koji predvečerjem počime, to je
u zapadnoj katoličkoj crkvi zavladao običaj, uskrsnuće Isusovo
već na veliku subotu u večer slaviti; a pošto se misa samo jutrom
obslužuje, to se u sv. Misi već u
subotu jutrom, u čast uskrsnuća Isusova „Alleluja“ zapjeva, i zvona, koja
su na velik četvrtak, na pjesmu angjeosku zamukla, na istu angjeosku pjesmu
„Gloria in excelsis Deo“ t,j. „Slava na
visini Bogu“ – odjeknu, te zoru radosti
uzkršnje, navieste.
Ovo uskrsnuće slavi sveta mati
crkva svetčanim sprohodom, u kojem
se presveto oltarsko otajstvo uz veselo
pjevanje „Uskrsnuo je naš spasitelj“
po ulica nosi. Sve što je u općini živo,
hiti kući, te se što bržje čisti, umiva se
i češlja, - malo i veliko iz svih ulica izlaze, kutljaju i kod crkve se skupljaju
, očekujuć onaj čas, kada će zazvoniti.
Na dan uskrsa ustano rano snaše
(mlade) i oprave košaru, u kojeg
metnu pečeno jagnje, kolač, kuhano
jaje i šunku, djevenice, bjela luka i
soli, te nose u crkvu, da se blagoslivlje,
posveti. Valjan župnik štuje običaje
svojih viernih župljana, pa zaoto i on
rano ustane, da im uzkrsno jaje i ostalo
blagoslovi... I ovo nam uzmnožaje ono
uvjerenje, da se Slavjan čvrsto drži
Boga, te nepropušta ono činiti, čime se
Bogu svome približuje.
Drugim danom uskrsa, postaje veselje još živahnijim. Na taj dan se djevojčice, djevojke i žene polivaju, i
šarena jaja razdjeljuju. Ovo već nije
samo Slavenski, već kako se čini –
obći običaj. Kao što vjera ob uskrsnuću čak tamo do Adama dosiže, tako
se i ovaj običaj, da se jajetom zamenjuje uskrsnuće čovječanstva, u prastaro doba proteže.
uredila Kata Kuntić
21
MISLI IVANA ANTUNOVIĆA
Odabro: Ivan Sedlak
JUGOSLAVEN
Jedinstvena je sjeverna Amerika, jedinstvena Njemačka, Italija, Španija, Francezka itd. jedinstvena
u suštini, čestini ili poljštini, Bože sveti! daj, da bude već jednoć i zmožna Slavija! (Ib. str.248.)
Ta slavenska obitelj, napose pako bunjevačka, razvriežena je na sve strane, kao zdravo korienje
ogromnog stabla.- (Ib. str. 17)
Ta Srbi su jedne krvi i jednog jezika, da, oni su rođena braća sa Bunjevcem i Šokcem… A jedva da
im nije jednaka i povijest u onih sjajnih vremenih, kada ovuda nisu poznavali ni Srbska ni Hrvatska
imena, već pod raznim osobnimi imeni Ilira, Panonaca ili Slava, u kojih su živili i naši stari kao Bunjevci
i Šokci. (Ib. str. 147)
Neka si otaru oči te vodje, i razgledaju okolo sebe po ruševinah i paljevinah i lješinah, pa neka spoznadu, da li se nismo zadosta već mrzili? – (Ib. str. 160)
Bog bi dao da je žuč mržnje već izkipila, pa slast ljubavi bratinske zamedila medjusobne odnošaje. – (Ib. str. 159)
Riči iz „ Rečnika bačkih Bunjevaca“
kabanica ž. „poduži ogrtač koji se nosi povrh odela za zaštitu od zime ili od kiše“ – Njemu se dopalo što mu mater fali
kabanicu i baci je priko ramena – promeniti mišljenje, opredeliti se za protivnika, skrojit kome kabanicu, osvetiti se.
kačat – am nesvr. „kidati suviše listove na vinovoj lozi
ili povrću“ – Sutra ćemo kačat vinograd.
kadarka ž. „vrsta loze, crnog grožđa i vina od ovog
grožđa, kadarka“
kajgana ž. „jaja pržena na masti“ – Ne volim kajganu
s brašnom. Izr. Dosta mu je ko pretelju kajgane! U svakoj
prilici čašćavati kajganom.
kalančov – ova m. 1. Ukrasno remenje na konjskoj
opremi, kožna kićanka, resa na amovima i biču. „ Imam
bič sa novim kalačovom. 2. „podvala (kada se neko šalje
po kalačov, vreća mu se napuni kamenjem, ciglom da bi ga
nasamarili, naročito u periodu maškara)“ – Nađite vi drugog koga ćete slat rad kalačova.
kamara ž. „savedeno žito, slama, seno u pravougaonom obliku i visoko ( sa polukružnim završetkom ili poput
krova kuće)“ – Sadili smo dvi kamare žita. Izr. Ima taj kamaru novaca „mnogo“.
kapica ž. 1. dem. od kapa. 2. „deo ženske nošnje, nosila se umesto marame – samo mlađe žene i devojke starije
su povezale maramu na kapicu (sašivenu od raznobojne
svile ukrašene i rađene zlatnim gajtanom)“.
karaba (mn. karablje) ž. „vrsta pastirske svirale od
trske“ – Iz daleka se čula čarobna karaba.
karabulje zb. im. ž. v. vašange – Sklanjajte se, dico,
iđu karabulje, čujem kako pivaje: Poklade, poklade, dida
babu spopade!
odabro:Mijo Mandić
22
SIĆANJE
Julka Babijanović
(1913-2011)
U subotu 26. marta 2011. godine umrla
je Babijanović Julka
nastariji član Bunjevačke matice u svojoj
98 godini života. Rodila se 5. oktobra
1913. godine u Subotici u porodici Katančić od oca Josipa i
majke Marije rođene
Ivković kao drugo dite u sedmočlanoj familiji.
Osnovnu škulu i
građansku završila je
u Subotici.
Po završenom škulovanju zaposlila se u krojačkoj firmi „ Fačao“ di je radila
sve do svoje udaje za Gezu Babijanovića 1938. godine. U
braku je imala troje dice, najstariju ćer Anicu rođenu 1939.,
Gezu rođenog 1942. i Jelenu rođenu 1946. godine.
Nakon okupacija brinila se o svoje dvoje dice jer su joj
čovika odneli u logor.
Nakon završetka rata zaposlila se u rejonskom odboru kao
činovnik, a potom nakon preseljenja u Novi Sad 1949. godine
od 1952. godine, zaposlila se kao administrativni službenik u
gradskoj bolnici u Novom Sadu.
Nakon povratka u Suboticu 1961. godine zaposlila se u
Antituberkuloznom dispanzeru kao službenik odakle je i
otišla u penziju 1965. godine. Od osnivanja Obnoviteljske
Bunjevačke matice 1995. godine bila je njen redovni član. Volila je bunjevački rod, bunjevačke običaje. Zaspala je tiho i
mirno, zauvik 26. marta 2011. godine.
Počivala u miru i nek joj je vična slava i hvala.
Februar - Mart 2011.
NAJNOVIJA IZDANJA
“BUNJEVAČKE MATICE”
1.000 dinara
500 dinara
500 dinara
400 dinara
200 dinara
200 dinara
250 dinara
200 dinara
200 dinara
200 dinara
600 dinara
400 dinara
OSTALA IZDANJA
“Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara
“Istinu tražim” - Ivan Bašić palković Didan - 150 dinara
“Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara
“Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara
“Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara
Februar - Mart 2011.
23
Ovako ne triba
‡5HNODPQLPDWHULMDOLEURãXUHNDWDOR]L
‡3URVSHNWLþDVRSLVLQRYLQHNQMLJH
‡.RPSMXWHUVNLEHVNRQDþQLREUDVFL
‡âNROVNLSULERU²VYHVNHPHNLLWYUGLSRYH]
‡2EUDVFL]DSODWQLSURPHWEORNRYVNDURED
‡.XWLMHDPEDODåDYL]LWNDUWHSR]LYQLFH
‡)D[UROQHDGLQJUROQHUHJLVWUDWRUL
‡.RULþHQMHGLSORPVNLKPDVWHUUDGRYD
‡'LJLWDOQDãWDPSDPDORJLYHOLNRJIRUPDWD
Ovako triba
6XERWLFD%RNHOMVND
7HOID[

bunjevacka ric 91-92_Layout 1

bunjevacka ric 87-88_Layout 1

bunjevacka ric 85-86_Layout 1

“DUŽIONICA SOMBOR 2010.”

bunjevacka ric 77-78_Layout 1

visti - Bunjevci

pridstavljanje

ric bunjevacke matice

Hrvatske novine - Hrvatska Nezavisna Lista

bunjevacka ric 79-80_Layout 1

Red.br. upisa u MV GRADSKI URED ZA OPĆU UPRAVU

visti - Bunjevci

Font Vinodolski Zakon

Ideš dalje!, 21.-22.2012., Zadar

Bunjevci istraživanja – Hrvati Bunjevci

leksikon uvod B4.qxd

pdf

Hrvatske novine – br. 5 - Hrvatska Nezavisna Lista

- Matica hrvatska Mostar

Upute za mantažu ožljebljenih spojnica

Časová vyjádření