RIČ UREDNIKA Podrška Bunjevcima Posita prvog podpridsidnika Vlade Republike Srbije Aleksandra Vučića je veoma značajan događaj koji će ostavit trag na budući rad Bunjevačke matice ko krovne institucije kulture bunjevačke nacionalne zajednice. Veoma je značajno da je Bunjevačka matica imala prilike pokazat šta je dosad urađeno i kaki su planovi u budućem radu ove institucije. Delegacija koja je prisustvovala ovom značajnom događaju su pored pridsednika Bunjevačka matice sa saradnicima prisustvovali i pridsinica Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita sa saradnicima ko i pridstavnici bunjevački stranaka. Na slici sa naslovne strane prijemu podpridsinika prisustvovali ( sa liva na desno): Geza Babijanović, Aleksandar Matković, Vladimir Todorović, Marko Marjanušić, Srđan Evetović, Aleksandar Vučić, Suzana Kujundžić Ostojić, Kata Kuntić, Ivan Skenderović, Nikola Babić, Gojko Radić, Ivan Sedlak, Bela Ivić, Mijo Mandić i Tamara Babić. RIČ BUNJEVAČKE MATICE dvomisečnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo Godina: IX Broj: 87-88 Januar-Februar 2914. Tiraž: 600 Izdavač: Bunjevačka matica Glavni i odgovorni urednik: Tamara Babić Korektor: Mijo Mandić Priprema za štampu: Joso Poljaković U OVOM BROJU: VISTI IZ MATICE str. 3 ALEKSANDAR VUČIĆ U BUNJEVAČKOJ MATICI str. 4-5 KRATKA ISTORIJA BUNJEVACA str. 6 BUNJEVCI I HRVATI U SRBIJI str. 7 Fotograf: Marija Horvat Redakcija: Mijo Mandić Ivan Sedlak Ana Popov Joso Poljaković Ružica Parčetić Kata Kuntić Stipan Šarčević Adresa Subotica, Korzo 8 Telefon: 024/557-213 E-mail: [email protected] [email protected] web: www.bunjevacka-matica.org Štampa: “Čikoš štampa”, Subotica 2 KADGODAŠNJA BUNJEVAČKA PRELA str. 9 REZULTATI MATICE KO KRUNA USPEŠNOG RADA str. 10-11 ODRŽAN BUNJEVAČKI ETNODAN str. 14 MUZIČKA PROŠLOST TAVANKUTA str. 15-16 STVARALAŠTVO BLAŠKA RAJIĆA str. 20 Januar - Februar 2014. Visti iz Matice Dana 30. 12. 2013. godine U prostorijama Bunjevačke matice održan je tradicionalni Novogodišnji koktel na koji su bili pozvani članovi i saradnici Bunjevačke matice i mediji. Pridsidnik Ivan Sedlak se prigodnim ričima obratio skupu prid kojim je ukratko izno rezultate rada u protekloj godini Dana 04. 02. 2014. godine U Ljubljani je održan III. kongres Matica slovinskih, na koji je pozvana i Bunjevačka matica. Nažalost zbog vrimenske nepogode na putovima Vojvodine naš pridstavnik, Tamara Babić, nije mogla da otputuje za Ljubljanu. Jedna od odluka na Kongresu je bila da se izradi po jedinstvenoj metodologiji lična karta svi Matica. Formiran je uređivački odbor u koji ulaze pridstavnici svi Matica. Dana 02. 02. 2014. godine U restoranu Spartak S u Subotici, održano je, na Marin, Bunjevacko prelo u organizaciji Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita i na taj način proslavljen jedan od praznika naše manjine. Program je bio u skladu sa bunjevačkim običajima. Na prelu su isprid grada bili gradonačelnik Jene Maglai i pridsidnik Skupštine grada, Radmilo Todosijević sa saradnicima. Rukovodstvo i članovi Matice su u velikom broju bili na prelu. Članovi Matice su učestvovali i u programu. Bunjevačka matica je obezbidila velik broj svoji izdanja knjiga i dvomisecnika “Rič bunjevačke matice” za potribe tombole. loškim tekstom o Bunjevcima i Tamara Babić koja je pridstavila naše narodne pisme. Dana 22. 02. 2014. godine Obilužen je, u Varoškoj kući, u organizaciji Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita, drugi po redu praznik naše manjine Dan osnivanja savita. Tom prilikom je izveden prigodan muzički i folklorni program. Folklorni program je izveden u organizaciji KUD Brastvo. Dana 25. 02. 2014. godine U svečanoj sali Bunjevačke matice održana je promocija knjige pripovidaka Stipana Šarčevića - Tragovi vrimena. U prigodnom programu prid punom salom Bunjevčke matice učestvovali su Geza Babijanović koji je čito recenziju za ovu knjigu, pridsidnik Matice Ivan Sadlak koji je ispid izdavača divanio o značaju ove knjige. Odlomke iz knjige čitali su Nela i Dušan Ivić ko i sam autor Stipan Šarčević. U muzickom programu učestvovali su tamburaški orkestar “Sledbenici Tumbas Pere Haje” i vokalni solista Tamara Babić. Dana 27. 02. 2014. godine Delagacija u kojoj su bili pridsidnica mr Suzana Kujundžic Ostojić i članovi Nikola Babić i Kata Kuntić Bila je primljena kod pridsidnika Republike Srbije, Tomislava Nikolića di se divanilo oko aktivnosti koje su potribne da bi se status bunjevačke nacionalne manjine definitivno rešio ko i status Bunjevačke matice. Dana 13. 02. i 20. 02. 2014. godine Dana 28. 02. 2014. godine U prostorijama Bunjevačke matice održane su radionice za recitatore u okviru projekta “Bunjevačka lipa rič”. Radionice su vodili profesor razredne nastave i nosilac projekta Mirjana Savanov i Nela Ivić. Učestvoval su dica koja uče bunjevcaki govor sa elementima nacionalne kulture. Ujedno radionice su bile i priprema za smotru mali recitatora koja se održava svake godine u organizaciji Zavoda za kulturu Vojvodine i Gradske biblioteke u Subotici. Odriđeno je da Bunjevačku maticu pridstavlja Milica Bašić. Dana 18. 02. 2014. godine U osnovnoj škuli “Ištvan Sečenji” održani su etno dani. U pridstavljanju naše manjine porid Nacionalnog savita učestvovali su i pridstavnici Matice i to: Mijo Mandić sa kratkim istoriskim i etno- Održana je opštinska smotra recitatora u Gradskoj biblioteki u Subotici di je pridstavnica Bunjevačke matice Milica Bašić sa pismom “Al je teško mali bit” mr Suzane Kujundžić Ostojić se plasirala na zonsku smotru. Dana 6. 03. 2014. godine U Bunjevačkoj matici održana je treća radionica recitatora za dicu koja uče bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture koju su vodili profesor razredne nastave Mirjana Savanov i Nela Ivic, di se posebna pažnja posvitila i nasoj mladoj takmičarki Milici Bašić koja se plasirala na zonsku smotru. Dana 7. 03. 2014. godine U gradskoj biblioteki u Subotici održana je zonska smotra recitatora di je naša pridstavinica Milica Bašić sa pismom “Al teško mali” bit plasirala se na pokrajinsku smotru koja će se održat u Sečnju. Dana 7. 03. 2014. godine Detalj sa obilužavanja nacionalnog praznika “Dan osnivanja Nacionalnog savita” Januar - Februar 2014. Bunjevačku maticu je positio prvi podpridsidnik Vlade Republike Srbije, Aleksandar Vučić. Na razgovorima i na prijemu su isprid Bunjevaca bili pridsidnik Privremenog organa upravljanja nacionlanog savita bunjevačke nacionalne manjine, mr Suzana Kujndžić Ostojić, pridsidnik Bunjevačke matice sa saradnicima i pridsidnik Bunjevačke stranke i odbornik u Skupštini grada Srđan Evetović sa saradnicima i pridsidnik Bunjevačke stranke Vojvodine, Vojislav Orčić sa saradnicima. Razgovaralo se o položaju bunjevačke nacionalne manjine u Republici i statusu Bunjevčke matice. Ivan Sedlak 3 PRVI PODPRIDSIDNIK VLADE REPUBLIKE SRBIJE ALEKSANDAR VUČIĆ U POSITI BUNJEVAČKOJ MATICI Pomoć Bunjevcima - obaveza i ustavni zadatak Prvi podpridsidnik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić je sa saradnicima, u petak, 7. marta 2014. godine positio Bunjevačku maticu i razgovaro sa delegacijom Bunjevaca, koju su pridvodili pridsidnik Privremenog organa nacionalnog savita mr Suzana Kujundžić Ostojić i pridsidnik Bunjevačke matice Ivan Sedlak sa saradnicima, pridsidnik Bunjevačke stranke i odbornik u skupštini grada Subotice Srđan Evetović sa saradnicima i Vojislav Orčić pridsidnik Bunjevačke stranke Vojvodine sa saradnicima.Tom prilikom su domaćini upoznali prvog podpridsidnika Vlade Aleksandra Vučića sa dostignućima bunjevačke manjine na očuvanju našeg nacionalnog identiteta ko i problemima oko ostvarivanja niki ključni prava naše nacionalne manjine. Ivan Sedlak je upozno visokog gosta, i sa izdavačkom delatnošću i drugim aktivnostima Bunjevačke matice i pokazo bunjevačk Zavičajnu biblioteku. Tom prilikom je izno i problem nerešenog statusa Bunjevačke matice, ko naše najstarije i krovne institucije kulture koji bi tribalo sistemski rešit na državnom nivou. Pridsidnik Bunjevačke matice Ivan Dobrodošlica: Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice dočekuje Aleksandra Vučića, prvog podpridsidnika Vlade Sedlak je prvom podpridsidniku Vlade Republike Srbije Aleksandru Vučiću, poklonio najznačajnije knjige u izdanju Matice i uručio sliku Gradske kuće urađenu u ulju, poklon našeg poznatog slikara Ivana Bešlića. Na kraju sastanka se medijima prvo obratio prvipodpridsidnik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić sa sledećim ričima: - Danas sam imo čast i ponosan sam na činjenicu da sam razgovaro sa predstavnicima bunjevačkog naroda u Bunjevačkoj matici. Dogovorili Prijateljski i radno: Aleksandar Vučić smo se da ko država pomognemo sa pridstavnicima bunjevački institucija 4 standardizaciju bunjevačkog jezika i oko pomoći ostvarivanja drugi prava Bunjevaca. To je naša obaveza i ustavni zadatak. Kroz konkretne mere koje smo dogovorili taj posao ćemo ubrzati i verujem da će Bunjevci bit zadovoljniji neg što su bili ranije. Ponosimo se svom našom različitošću, a i ja imam mnogo tog da naučim o Bunjevcima. Dobio sam na poklon i divne knjige kroz koje ću moć da naučim o istoriji Srba i Bunjevaca. Zahvalan sam ovim ljudima na ljubavi i pažnji prema svom narodu i državi Srbiji. Onoliko malo koliko država može da učini i da se oduži će sigurno i učiniti – rekao je Vučić posle sastanka, a na pitanje oko konkretnih mera pomoći bunjevačkoj zajednici, odgovorio je: - Možemo pomoć u formiranju Komisije za standardizaciju jezika, kako da ozakonimo ne samo postojanje Bunjevaca nego i njihov rad i delovanje, a tu je i formiranje Zavoda za kulturu Januar - Februar 2014. nisu ni Hrvati ni Srbi, već samo Bunjevci. I nakon toga je bilo nikoliko sastanaka, i kod predsednika Nikolića, a dolazak prvog potpredsednika Vlade je je kruna take politike. Sad triba da se obavi konkretizacija svih onih nerešenih stvari oko nac i o n a l n o g Aleksandar Vučić i Ivan Sedlak prid slikama identiteta Bunjeznačajni Bunjevaca i njeve istorije vaca. Mi smo oduvik isticali da sem Srbije nemamo Poklon prijatelju drugu domovinu. Srbija jeste naša maBunjevaca. Od značaja je, naravno, i tična država, a ako nikome triba da se način funkcionisanja Bunjevačke ma- obratimo jeste našoj državi. Nikada do tice. O konkretnoj pomoći ne bih sad sada nismo imali razumivanje ko što govorio, ne želim da se hvalimo, biće sada imamo. Sigurni smo da će doći informacija kada to i obavimo. Svakog do standardizacije bunjevačkog jezika, dana putujem po Srbiji, pružamo da će trajno biti rešeno pitanje statusa mnogo veću pomoć, a neki ni hvala ne jedne institucije ko što je Bunjevačka kažu. Ovi ljudi su toliko skromni, i matica, i da će se rešiti pitanje Zavoda sam sam osećao neku vrstu stida što za kulturu Bunjevaca. U ovo virujemo iz samo jednog razloga, država Srbija ovo nismo ranije sami primetili. Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke nije nikome maćeha, svim nacionamatice se zafalio na ukazanoj časti lnim zajednicama želi da obezbedi isti koju je bunjevačkoj zajednici učinio status. Država Srbija je svatila da je prvi potpridsidnik Vlade Aleksandar sad na redu da se u potpunosti ostvare i prava bunjevačke zajednice. Ne traVučić. - Ovo je nastavak jedne državot- žimo ni više, ni manje od drugi - zavorne politike koja je počela za vrime ključio je Sedlak. Na kraju vridi podsiti da je dolazak dolaska pridsidnika Republike Srbije Upoznavanje sa izdavaštvom prvog podpridsidnika Vlade Republike Tomislava Nikolića na naš veliki naBunjevačke matice cionalni praznik, Dan Velike narodne Srbije Aleksandra Vučića druga posita skupštine. Tad je na nedvojben način u kratkom periodu na tako visokom dr- nog od praznika bunjevačke nacionarečeno da su Bunjevci autohtoni narod žavnom nivou. Dolazak visokog funk- lne manjine, Dan Velike narodne skupna ovim prostorima, da imaju pravo na cionera izvršne vlasti pokazuje da štine, koja je održana 25. novembra standardizaciju jezika, te da Bunjevci postoji rešenost da se sva otvorena pi- 1918. godine. To je za nas bio istorijski dogadaj, tanja koja opterećuju nas identitet jel nas je prvi put positio pridsidnik naše a u nadležnosti su države i tom prilikom se jasno odridio po izvršne vlasti za- svim pitanjima našeg nacionalnog idenvrše. Ova posita je titeta, što je ranija vlast izbigavala. Pobila nastavak sebno je značajno istać da je podržo jedne nove drža- autohtonost Bunjevaca na ovim prostovne politike u od- rima, da smo samo Bunjevci, da nismo nosu na Bunjevce, ni Hrvati ni Srbi, aktivnosti na standarkoja je započeta dizaciji jezika, formiranju Zavoda za krajem prošle go- kulturu i sistemskom rišavanju statusa dine, dolaskom Bunjevačke matice. Sa ove dvi posite otvorena je nova pridsidnika Republike Srbije Tomi- stranica u savrimenoj istoriji našeg naslava Nikolića, na roda i od nas će zavisit kako ćemo je Aleksandar Vučić u Zavičajnoj biblioteki T. B. obilužavanje jed- ispisat. Januar - Februar 2014. 5 ODBOR ZA ISTORIJU – Publikacija „Bunjevci“ iz 1991. godine – VI dio Južni i panonski Slaveni koji se nazivaju Bunjevci Kratka istorija Bunjevaca Ako su Bunjevci – Dačani stanovali, severno od donje Panonije i Mysije na livoj obali Dunava i ako su se zbog pritiska Bugara mnogi priselili na desnu obalu, s tim nije kazano da su svi priselili, dakle sasvim je verovatno, da ih je ipak ostalo i na livoj obali, i te su zatekli mađari, kad su došli u ove krajove. Prema tom, oni Bunjevci, koji su posli pridošli, u svakom slučaju bi se mogli smatrat potomcima i oni Slavena, koji su „zaostali“. Po navedenom pisanju Unjia izgleda, ko da su ti „Dačani“ niki narod koji je poniko (samonikli) u Daciji. Takvo mišljenje se kod niki još i danas drži za tačno. Međutim, ima novijeg i mnogo jasnijeg prikazivanja ovog pitanja. Najbolje objašnjenje o poriklu Dačana dobiće se putem prikaza dr Viktora Novaka prof. beogradskog Univerziteta. U prikazu stoji: “Dacia, rimska provincija obuhvatila je Banat i Rumuniju. Osnovao je rimski car Trajan koji je bio iliričkog roda, a vladao je od 98-117. po Hristu. Trajan je preselio u novo osnovanu prvinciju Daciu veliki broj stanovnika iz rimske države - Među njima su bili i Piruste, jedno ilirsko pleme, koje je stanovalo južno od Drima. Puiriste su bili rudari i to dobri, a Dacija je imala bogate rudnike. Daciu su Rimljani držali do cara Aurelijana (270275. po Hristu), koju je napustio. On je preveo veći deo rimskog stanovništva na desnu obalu Dunava i tu je osnovao dve nove provincije, pod imenom Dacia. Jedna se zvala Pribrežna Dacia (Dacia ripensis), i bila je na Dunavu, otprilike od donjeg Milanovca do reke Vidia u Bugarskoj. Druga je imala ime Unutrašnja Dacia (Mediterranea) i obuhvatala je područje, u kojem se nalaze danas Niš, Bela Palanka i Sofija. Dačani su bili srodni Tračanima, tj. plemenima, koja su živela prema njima u drugoj obali Dunava. (Narodna enciklopedija S.H.S.)“ Dakle: ovi Dačani, srodnici Tračana, nisu niki autohtoni narod Dacije, neg sa Balkana, u Daciu-rimsku provinciju priseljeno ilirsko pleme:Piruste. 6 Iz prikaza dr Novaka vidi se i to, da nisu svi „Dačani“ priseljeni sa live obale Dunava na desnu, neg „samo veći dio“, pa prema tom bilo je i zaostali a ti zaostali, u svakom slučaju su isti , sa onima, koji su vraćeni, bez obzira na to, da li su preci Bunjevaca, il nisu. U Makedoniji na Vardaru bili su Iliri: Peonci, njihove Penoje bio je ko glavni grad „Bela-zora“ (potonji Veles), a nešto niže: Stobi-Stubi. Ode nije nužno dokazivat da kakvim jezikom ni kojim narečjem su Iliripeonci divanili. Oni su na tom mistu bili poznati prije hrista na šest vikova (Narodna enciklopedija S.H.S.). Baš zbog tog što je jezik jedan od najvažnijih dokaza (naravno tamo di je on sačuvan) vridno je spomenut tzv. „Dako-romanski“ jezik, kakav stvarno nije ni postojo, a nit postoji. Odnosno prikaz se nalazi u „Pallla Nagy Leksikon“ – u sv. 14 str. 670. (Veliki Palas Leksikon). Po ovom prikazu rumunski jezik razvio se iz vulgarno-latinskog. Za misto formiranja istoga smatrala se Dacija, a po tom jezik: „dako –romanski“. Međutim, Kopitar je prvi započo proučavat taj jezik, a i za njega Miklošić se još više bavio sa ispitivanjem postanka i razvoja istoga. Posli nji i Mađar Hunfalvi Pal. Sva tojica su tvrdili da je taj jezik nasto na Balkanu pokraj albansko-bugarskog. Nadalje, da je ovo pitanje potpuno rasvitlio Rethy laszlo (Reti Laslo) mađarske akademije nauka prilikom svog ustoličenja za člana Akademije godine 1896. godine . Sa disertacijom (romanizam u Iliriku). Prema njegovim ispitivanjima, u VII i VIII viku po Hristu, u doba gotsko-vizantijskog pomeranja, došli su sa Apeninskog gorja u Ilirikum ( u Bosnu i gornju Albaniju iz provincije: „ROMANGA“) italijanski stočari. Na taj način je dospeo na Balkan Romanski narodnosni naziv Italijanski dijalekt ovi pastira raširio se i po velikim albanskoslavenskim poljima i usled asimiliranja stvaro se niki romanski jezik, formiran pod uticajem, albansko-slovenski jezika. Pošto je ti pastira govor – već i prema njihovom zanimanju – bio vrlo primitivan, Rumeni su iz Slovenski izvora uzimali i stvarali velik dio svoji novi riči i izražaja. Raznorodni romanizirani balkanski pastiri pojavijli su se i na livoj strani Dunava u banatskom dilu, a odatle pak u Erdelju. Pošto su pripadali slavenskoj ortodoksnoj crkvi, a njihovi knezovi i vojvode bili su Slaveni, romanskim (rumenskim) jezikom još se nije pisalo. U prikazu nalaze se i drugi podaci od vridnosti, al to se sad ovde neće spominjat, ali je bitno sledeće:da je rumunski jezik u oba njihova vojvodstva - ko službeni -uveden umisto slovenskog tek početkom XVII vika. Slučaj jezika „Dako-romasnkog“ spomenut je ko primer, jel kako se kaže-jedva da ima još jedan jezik nad kojim su tolike prepirke vođene, dok na koncu od –dako romanstva, nije ostalo ni jednog slova, jel on-ko takav nikad nije ni postojo. Sličan je slučaj i sa dačanskim poreklom Bunjevaca – sa tom razlikom, što su oni, koji bi stvarno mogli bit preci Bunjevaca, u Daciju bili samo ko „Alohtoni“ tj. „priseljeni“, koji su poriklom bili :narod Ilirikuma, Iliri. Ovi podaci se mogu povezat sa podacima u senjskom muzeju. Muzej u Senju „Odeljenje za Bunjevce“. Etnografska zbirka gradskog muzeja u Senju, posatvljena je 1970. godine, nije definitivno rešenje već delimična prezentacija jednog dila materijalne i kulturne baštine stari Hrvata Bunjevaca. dipl. inž. arh. Mijo Mandić (nastaviće se) Januar - Februar 2014. ODBOR ZA NAUKU- dr Aleksandar Raič, mr Suzana Kujundžić Ostojić -VI dio Bunjevci i Hrvati u Srbiji: problem demokratske solucije jednog ignorisanog etničkog konflikta Od konflikta ka konkurenciji: savladavanje barijera demokratske solucije Uoči izbora za BNS, obnovljena je registracija Saveza bački Bunjevaca sa Mirkom Bajićem ko osnivačem i pridsidnikom (osnovana je 2007. godine). Obnavljanje registracije ove stranke bilo je motivisano interesom za ulazak izborne liste „Bunjevačka narodna koalicija“ (Bunjevačka narodna lista B. Pokornić, Savez bačkih Bunjevaca - M. Bajić, Bunjevci za Bunjevce - Nikola Babić) sa Mirkom Bajićem ko istaknutim govornikom koalicije, u BNS ko ključni demokratski organ bunjevačke nacionalne manjine, koji kontroliše znatna finansijska sridstva i utiče na dilovanje BIC-a i svi bunjevački NVO. (Zainteresovanost Mirka Bajića za bunjevački korpus javila se 2003. godine prilikom elektorskog izbora prvog saziva BNS kad je u BNS ušo direktno, brez skupljanja potpisa, jel je bio republički poslanik). Bajić je, inače, pre SBB osnovo Narodnu demokratsku stranku Vojvodine s kojom je učestvovo na izborima i između 2000. i 2008. godine u Skupštini SRJ i APV i bio poslanik. Političko dilovanje SBB se oslanja na strategiju konkurencije i konflikta, kako na gradskom, makro nivou (kritika odluka gradske skupštine, i sl, što je izraz dilovanja Bajića ko pripadnika i člana PO SPO), tako i na bunjevačkom mikro nivou, što se manifestovalo prilikom nikoliko „ratova saopštenjima“ sa strankama i političkim funkcionerima Hrvata-Bunjevaca, al i sa intraetničkim, bunjevačkim oponentima (BSV i njenim predsednikom Aleksandrom Matkovićem, sa Glavnim odborom BM i njezinim predsednikom Ivanom Sedlakom). Političko iskustvo stečeno kroz dugu karijeru profesionalnog političara i sklonost strategiji konflikta i konkurencije uz podršku koalicionih partnera iz SPO (u poslidnje vrime i iz DS), doprineli su nasto- Januar - Februar 2014. janjima da SBB priuzme ulogu hegemona u političkim odnosima bunjevačkog korpusa, što je izazvalo otpor i aktuelno zaoštravanje intraetničkog konflikta u ovom korpusu. Dramatičnu manifestaciju unutrašnjih konflikata u bunjevačkom korpusu pridstavlja nedavni poziv Mirka Bajića, pridsidnika SBB, na nacionalnu „čistku BNS“13. Uoči poslidnji opštih izbora u Srbiji 2012. godine osnovana je, uz pomoć DSS, Bunjevačka stranka sa pridsidnikom Srđanom Evetovićem. Ova stranka je na izborima ostvarila jedan mandat u gradskoj skupštini Subotice. Računajući s tim mandatom i s mandatom aktuelnog pridsidnika BNS Branka Pokornića, koji je izabran na listi SPS, Mirko Bajić je pridložio formiranje odborničkog kluba „Bunjevci zajedno“, s kojim je mogo ostvarit veću kontrolu nad odlučivanjem i resursima gradske skupštine. Ovaj neuspeh izazvo je „rat saopštenjima“ kojim je iniciran kasniji (aktuelni) konflikt u BNS. NVO u bunjevačkom korpusu obuhvata Bunjevačku maticu, ko krovnu kulturnu organizaciju koja niguje nacionalni identitet Bunjevaca, nikoliko kulturni centara (u Subotici, Bajmoku), udruženja građana „Bunjevačko kolo“ u Somboru, „Bunjevci“ u Novom Sadu, u Svetozaru Miletiću, Kulturno umetnička društva „Bunjevka“ i „Aleksandrovo“ u Subotici. Nike od ovih nevladinih organizacija imaje odnose sporazumivanja i kooperacije sa političkim strankama (UG „Bunjevačko kolo“ iz Sombora podržalo je BSV na izborima 2012. godine i ima jednan mandat u opštinskoj skupštini Sombora). Bunjevačka matica je imala koalicioni kooperativni odnos sa BSV prilikom priprema i realizacije učešća liste „Sad i uvik samo Bunjevci“ na izborima za BNS, dok je na opštim izborima 2012. godine uspostavila sporazumni odnos sa Ujedinjenim regionima Srbije (URS) (u vreme pasivizacije BSV). Ovaj po- slidnji odnos BM sa URS Mirko Bajić je uzo za razlog osporavanja važnosti sporazuma o jedinstvu BNS, što je dovelo do aktuelne krize u dilovanju tog organa kulturne autonomije Bunjevaca. Poslidnji sukob Mirka Bajića sa dilom BNS nastavak je dublji idejni razmimoilaženja med Bunjevcima u pogledu izvorišta njihovog nacionalnog identiteta (hrvatsko poriklo, srpsko poriklo promenjeno prihvatanjem katoličanstva, odakle insistiranje na tome da su Bunjevci Srbi-katolici, odnosno, autohtoni bunjevački identitet Bunjevaca, koji korenove vuče od antičkih Buna14 iz vrimena nakon doseljavanja u Bačku u 17. viku). Stanovište Mirka Bajića pokazuje sklonost drugoj, srpsko-katoličkoj teoriji porekla Bunjevaca. Njegov kritički odnos prema dve ostale teorije usmeren je prvenstveno protiv autohtone teorije porikla Bunjevaca. Iz njegove izjave o mogućnostima saradnje SBB sa delom pripadnika hrvatsko-bunjevačke orijentacije u DSHV, mož se zaključit da on ne odbacuje strategiju sporazumevanja sa Hrvatima15. Konflikt u BNS između SBB Mirka Bajića i koalicije okupljene oko BM, izražava dublju razliku između prosrpske i autohtone koncepcije identiteta Bunjevaca. Taj se konflikt ispoljava u konkurenciji oko pravca oblikovanja nacionalnog identiteta Bunjevaca, odnosno oko ideološke osnove nacionalno-političke mobilizaije bunjevačkog korpusa. Neočekivani uspeh koalicije „Sad i uvik samo Bunjevci“, zasnovane na autohtonoj koncepciji bunjevačkog identiteta, izazvao je reagovanje obe ekstra-nacionalne orijentacije (prohrvatske i prosrpske), dovodeći do, takođe neočekivane, moguće sinhronizacije negiranja autohtone orijentacije nacionalnog razvoja Bunjevaca od strane državotvorno utemeljenih struja u njihovom etničkom korpusu16. 7 IVAN ANTUNOVIĆ (1815.-1888.) Priporoditeljski i prosvetiteljski rad Tako stanje, u njegovom narodu ga je podstaklo, da nakon donošenja zakonskog člana XXXVIII od strane ugarskog parlamenta, kojim je narodnim manjinama priznata i osigurana sva prava na sudu, u upravi i u škuli, započne svoj priporoditeljski i prosvetiteljski rad. Pisat je počo u svojoj 55. godini. Čim su stvorene pravne pritpostavke Ivan Antunović je pokrenio aktivnosti i prvo misto je bila Subotica di se 1869. godine sasto sa uglednim Bunjevcima, kojima je obrazložio namiru da pokrene Bunjevačke i šokačke novine i priko nji upali luč prosvećivanja i razvija barjak napridka i blagostanja svog naroda. Na sidnici su bili njegovi stari i mladi prijatelji: Bozo Šarčević, dr Franjo i dr Vince Zomborčević, Matija, Stipan i Lajčo Antunović, Ivan i Filip Probojčević i još nikoliko subatičkih svećenika. Sastanak je kratko trajo, jel je u ime okupljeni njev stav izno dr Franjo Zomborčević ričima: ”Brate Ivo! Zakasnio si sa svojim predlogom. Mi smo se već pomađarili.“ Tako izričito odbijanje Antunović je prokomentariso ričima: “Ajde, Boza. Mi smo naše završili i nemamo ode šta tražit“, dodavši da će za ovo izdajstvo odgovarat prid Bogom i ljudima. No, to ga nije obeshrabrilo, te o svojoj nameri pokrećanja novina upućuje 15. avgusta 1869. godine pismeni “Poziv” u kojem piše: “Mene je prava Bunjevka rodila i zato donle neću da vjerujem, dok se ne osvjedočim: da i vi blagog ovog naroda sinovi, koji ste na prsih Bunjevaka, Šokica odhranjeni, otaca vaših trudom i krvavim znojem izmučeni, žestoku bol ne osjećate, kad gledate, gdje oni vaši rođaci, na čijih ramenih ste se na jedan ili drugi odličan svjetovni ili crkveni stališ uzdigli: u neznanstvu čame, brojem i imovinom se gube, jel nemaju, tko bi im knjige znanstva sadanjeg svieta otvorio i nauku potribnu udielio, da se njihova lipa naravna pamet razvija, umitnost ovećava. Braćo mila! Svanilo je, neka je kraj neplodnoj tužbi. Nastao je dan i pozivljamo se svikoliki, u kojima još bunjevačka, šokačka ili bošnjačka kerv vrije, da se sdružimo, snagu i svu našu silu sjedinimo i narod naš od sigurne propasti izbavimo. A na onog, koji bi se iz ovag narodnog posla izvukao, na sve gerlo vičemo, da ga nije mila Bunjevka, Šokica svojim sladkim mliekom dojila, već nemila Turkinja odgojila.” Pored veliki poteškoća uspio je pokrenit Bunjevačko šokačke novine, pa je prvi broj izišo 19. marta 1870. godine. Izlazile su do 26. decembra 1872. godine. U prvom godištu 1870. objavljena su 42 broja novina na ukupno 328 stranica. U drugom godištu,1871. godine objavljena su 52 broja na 292 stranice. U trećem godištu 1872. objavljena su također 52 broja na 208 stranica. Tokom izlaženja novina suočavo se sa finansijskim prob8 lemima, malim brojom saradnika, pa se pored pisanja članaka moro baviti velikim dilom i tehničko- administrativnim poslovima što je sve uticalo i na pogoršanje inače narušenog zdravstvenog stanja. Nadljudskim naporima crpio je snagu kroz ljubav prema svom bunjevačkom rodu i novine je zajedno sa Vilom, održo šest godina. Cilj izdavanja novina Antunović je sam protumačio u uvodniku prvog broja pod naslovom “Zora je zazorila “ - citat: “Majka da može svojeg jedinka, u zvizde bi ga okovala, ja da mi je poverena vlast, sva ona plemenita svojstva, s kojima se rese drugi narodi, želio bi pokupit i rod moj nakititi. Mi ćemo biti kano revne pčele pa ćemo ići od cvata do cvata koji u vertu uma i serca raznih naroda razte: da iscrpimo slatki med nauka i donesemo u košnici našeg roda, otud će postat med ćudorednosti , koji će sladit vosak učenosti, koji će svitlit životu plemena našeg”. U istom članku poziva svoje saradnike da pišu poučne i zabavne članke. Novine su imale i stalne rubrike ko što su: “Vilajet”, ”Gazdaluk“, “Kućni poslovi”, “Domaći poslovi“, “Trgovina i obrtnost “. Izlazila je i “Bunjevačko šokačka vila” koja se ugasila 1876. godine. U prve dvi godine bila je dodatak Bunjevački i šokački novina. Izlazila je svakog drugog četvrtka na četri stranice. Četvrto i peto godište je uređivo Ivan Antunović, dok je šesto godište uređivo Blaž Modrošič, a Ivan Antunović je sarađivao pod pseudonimom “Stari Rodoljub“ Cilj Vile označen je u drugom broju 1873. godine, citat: “Mi hoćemo naše po Bogu i po naravi pripadajuće pravo, naime naš svestrani napredak”. U njoj vidismo i vidimo svoju slogu, narodnost i jezik obezbeđen, slobodan i samostalan. Oba lista objavljivala su članke rodoljubnog i poučnog sadržaja, bilo je putopisa, liepih pripovedaka, pisama, korisnih članaka iz poslovanja, raznih visti iz domovine i inostranstva, kako s crkvenog područja tako i društvenog, kulturnog i političkog života našeg naroda. 1. Počo je pisat i knjige. Prva mu je bila “Poučne iskrice” - O korisnoj pučkoj zabavi, putem po Italiji godine 1869. Štampana u Temišvaru 1872. godine. U “Pripomenku “ ove knjige piše zašto je napiso ovu knjigu - citat: “Davna moja želja proputovat i krasnom Italijom, vidit vječiti Rim i poklonit se glavi Katoličke crkve, ispunila se. Sve, što sam na tom putu dobro čuo i vidio sabrano u djelcu ovom predajem smierno milom rodu svomu. 2. „Odmetnik”, istoriska pripovitka, štampana u Zagrebu 1875. godine. O ovoj knjigi koja je zapravo klasični roman, Antunović u pridgovoru kaže: “Evo ti ple- meniti rode žalosne istine iz osmnaestog vieka! Ignjat Josip Martinović, nevjeran bunjevačkoj svojoj majci, odmetnut narodnosti i rieči našoj, pokaran i Bogom i svietom, kako je na krvnom stratištu izgubio glavu opisa sam ti u knjižici ovoj. A ti je čitaj i znaj da odmetnik Crkve i izrodice vlastite narodnosti rodoljubivo srce nikad blagosloviti neće“! 3. “Slavjan” - na svetih dnevnih ili blagdanih crkveni. Štampana u Kaloči 1875. godine U ovom djelu opisao je važnije svetkovine Katoličke crkve. Istako je njevo značenje i opiso narodne običaje, vezane uz te svetkovine. 4. “Bog s čoviekon na zemlji” - Dilo pridstavljajuće trojedina Boga u doticaju s čoviekom, u svih njegovih vjerskih i društvenih odnošajih, štampano u Vacu 1879. godine. Ovo je svojevrsni Katekizam Katoličke crkve onog vrimena s prikazom Svetog pisma i cilovite katoličke nauke od liturgije pa do crkvenog prava. 5 .”Naputak “ za one koji osićaju napast postati nazarenom: Štampano u Kaloči 1882. godine. U ovoj knjigi daje upute katoličkim kako će se očuvati od Nazarena. 6. “Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, građanskom i gospodarskom” - štampano u Beču 1882. godine. U “Predgovoru“ opisuje nastanak i svrhu ove knjige: “Bio čovik kojega mu drago stanja i zvanja i ma koje vire, nikako se ne može lišiti želje, da prodre u prošlost svojega porikla i pogleda u budućnost osobnu i obiteljsku. A šta je prirođeno osobi i obitelji, to mora da bude naravno i cielom narodu... Ako hoćete da utamanite koji narod, zabašurite, sakrijte mu prošlost, pa ste kinezke bedeme stavili pred njegovu budućnost . Koji dakle hoće i želi živiti kao osoba, kao obitelj, taj neka znade, da mu je tlo života onaj narod u kome se je začeo, rodio i odgojio... Ovo me je kao stara i gotova nemoćna prinukalo da ponešto razbistrim prošlost Bunjevacah i Šokacah, te tiem kakav takav učinim rodu glas, i uzbudim ga na višni narodni ponos, na iztrajnu radinost, umnu štedljivost i na razboritu brižljivost za svoju, svoje obitelji i svojeg naroda budućnosti. 7. ”Čovik s Bogom u svoji molba i prošnja” - Štampano u Kaloči 1884. godine. To je molitvenik za kršćanski narod. U uvodu spominje kako je nastao ovaj molitvenik. “Od kako sam u posvećeni od onda me je neprestano pratila goruća želja, virnim u ruke dati Molitvenik, u kom su molbe i prošnje ljudske, u svih odnašajih društvenih. (Nastaviće se) Ivan Sedlak Januar - Februar 2014. KAKO SU „SUBOTIČKE NOVINE“ IZ 1893. i 1894. GODINE OBILUŽILE VELIKA BUNJEVAČKA PRELA Osvrt na kadgodašnja Velika bunjevačka prela Subotičke novine su bile nediljni list i to „Bunjevačko-šokački“ i prvi broj je „tiskan“ kako tamo stoji, 1893. godine 1. sičnja (januara). To je list za misne, obće stvari, prosvitu, zabavu i gazdinstvo. Za Bunjevce je važno da je to nediljni list koji je pisan jezikom, koji se držo nIki pravila i pravopisa sve dok je bio bunjevačko-šokački nediljni list. Danas su „ Subotičke novine“ izgubile bunjevačko-šokačku oznaku i pišu se latinicom i ekavskim srpskim jezikom. Koliko su one bile bunjevačke vidi se iz ove najave:“Prva bunjevačka narodna zabava pod imenom – Veliko Faksimil Subotički novina” od 1. januara 1893. godine u kojima je objavljena vist o održavanju Velikog bunjevačkog prela bunjevačko prelo-koje će čestita i rodoljubiva uprava-Pučke kasine- i ove kao i svake godine prirediti na Marin dan tj. 2. veljače održaće se u svima dvoranama velike gostione kod „varoši Pešte“. Ovo je po redu petnaesto prelo, koje priređuje „Pučka kasina“. Veliko bunjevačko prelo je steklo nadaleko lipa glasa i među našom braćom Srbima i Hrvatima. Poznato je da je to najveća i može se reći u svome obliku jedinstvena prava pučka, zabava, kojoj na daleko nema ravne. Lani je bilo i stranog svita, da vidi tu našu slavu, na kojoj se iskuplja cvit bunjevačke mladeži. Lanjsko prelo je vrlo dobro Faksimil strane iz “Subotičkih novina” ispalo, i donelo je na kojoj je objavljena vist o prelu najviše prihoda. Januar - Februar 2014. Nadamo se, daće i ovogodišnje dobro ispasti. Objave se već tiskaju, a druge nedilje će se već izlipiti po ćoškovima. Čujemo da će i ove godine biti nove prigodne pisme, koje će se prvi put pivati na prelu.“ Iste te Subotičke novine za 1894. godinu objavile su na bunjevačkom jeziku „ Veliko Bunjevačko prelo“, kao što je naša „Pučka kasina“, od kako je osnovana svake godine činila, tako i ove godine u korist svoje blagajne, organizuje pokladsku zabavu Veliko Bunjevačko prelo u poslidnju nedilju prid Marin Dan, dakle 28.– og Uveče u dvoranama velike gostionice „Kod varoši Pešte“. Ovo je najveća i najlipša zabava našeg puka u Subotici i najbližoj okolini.“ Koliko su Bunjevci imali značaj za varoš Suboticu vidi se da su gradske „Subotičke novine“, bile bunjevačkošokački nediljni list. To znači da su u tom periodu Bunjevci činili većinu stanovništva u varoši, to se vidi i po tome što su izlazile i druge novine i kalendari, molitvenici i borba za bunjevačke škule, posebno u kvartovima di su Bunjevci činili većinu. U to vrime izlazila je na bunjevačkom jeziku „Subotička Danica“ i „Neven“ i dr. To je tako bilo sve do 1920. godine, kada se počinje gušiti bunjevački jezik, bunjevačke škule, Gimnazija i dr. priredio:Mijo Mandić, dipl. inž. arh. 9 ODRŽAN NOVOGODIŠNJI KOKTEL Rezultati ko kruna uspešnog rada Bunjevačka matica je ko krovna institucija kulture za kraj godine je u svojim prostorijama 30. decembra 2013. godine održala novogodišnji koktel uz prigodan kulturno-umetnički program. Na koktelu su prisustvovali pridstavnici Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita, pridstavnici bunjevački institucija ko i prijatelji i stalni saradnci Bunjevačke matice. Ukratko u uvodnoj riči pridsidnik Bunjevačke matice gospodin Ivan Sedlak se obratio prisutnima di je rezimiro rezultate Bunjevačake matice u godini koja nam je na izmaku: Za ovu godinu Bunjevačka matica je planirala veoma bogat i raznovrstan program aktivnosti. Možmo kast da je upotpunosti i uspešno izvršen. Koncepcija je bila, da se u funkciji očuvanja nacionalnog identiteta, Bunjevci upoznaju sa svojom istorijom kroz obilužavanja značajni datuma koji se odnose na događaje i ličnosti, da čuvamo i razvijamo naš maternji jezik kroz izdavačku delatnost i putem manifestacija „Večeri utorkom“, da čuvamo, popularišemo i razvijamo našu muziku, likovno stvaralaštvo, čuvamo i pridstavljamo naše običaje i tradiciju. Godinu smo započeli sa organizacijom Bunjevačkog prela, koje bilo u sklopu obilužavanja našeg nacionalnog praznika. Održano je u Subotici u restoranu „Spartaku S“ na Marin 02.02.2013. godine. Ispoštovani su običaji: izabrana je najlipša prelja, pročitana preljska pisma uz prigodnu muziku i hranu, a sve na zadovoljstvo velikog broja gostiju. Od običaja posvetili smo pažnju i jednom od najveći hrišćanski praznika Božiću i tom prilikom priređena je u Matici , izložba „Božićnjaka“, koju je organizovalo UG „Bunjevačka vila“ iz Male Bosne. Božićnjaci su deo običaja za Božić kod našeg naroda. Posebnu pažnju smo posvitili dici, koja su naša budućnost i to kroz projekat „Bunjevačka lipa rič“, koji je posto tradicionalan , di na osnovu raspisanog konkursa dica pišu pisme i prozu na svom maternjem bunjeva10 čkom jeziku. Naročito, su vridna dica koja fakultativno pohađaju predmet bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture, di aktivnu ulogu imaju i njihove učiteljice i učitelji. Tokom trajanja projekta organizovane su i literalna, recitatorska i likovna radionica Najbolji radovi su pročitani na priredbi, di su podiljene i nagrade. Kruna projekta je bilo izdavanje Zbornika, di su štampani nagrađeni radovi, koji su likovno uredila dica. Ovu godinu su obilužili i naši članovi književnog odbora, pa smo u okviru edicije „Savrimeni bunjevački književnici“ izdali knjigu pisama Jelisavete Buljovčić- Vučetić “Vojvođanski vidik“, Marije Horvat „Poetska duša“ dok je u pripremi knjiga pozorišni komada Kate Kuntić „Talovanje„ Sve to obezbeđuje kontinuitet u upotrebi jezika i stvara osnovu za njegovu standardizaciju. Triba naglasiti da već osmu godinu u kontinuitetu izlazi „Rič bunjevačke matice„ dvomisečnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo, koji ima i svoju informativnu stranu koja se zove „Visti Matice“ i čini naš rad transparentnim. Trudimo se, iz broja u broj, da Rič bude sve raznovrsnija i kvalitetnija u čemu verovatno i uspevamo jel je rado čitana, ne samo u našem narodu. Da bi u potpunosti prirasla u časopis potrebno je više sridstava i veći broj kvalitetnih saradnika. Što se tiče informisanja možmo kast da smo ove godine napravili ozbiljan pomak, jel smo posli višegodišnjeg zastoja ponovo pokrenuli naš sajt sa adresom: www.bunjevacka- matica.org, koji je za par meseci rada bio dobro posećenbeležeći oko 10.000 ulazaka. Sve nas to obavezuje da ga dalje usavršavamo i razvijamo. Rič i sajt se po koncepciji dopunjuje sa tradicionalnim projektom „Večeri utorkom“ priko kojeg održavamo direktnu komunikacijom sa našima narodom i svim ljubiteljima naše kulture. Posebnu pažnju posvećujemo istoriji našeg naroda jel ako je znamo možmo se odupret i asimilaciji od strane oni koji nas ne priznaju, a sami Ivan Sedlak, pridsidnik Matice divani na koktelu nisu raščistili ko su i šta su. O štetnosti slabog poznavanja sopstvene istorije za očuvanje nacionalnog identiteta divanio je i naš rodoljub i prosvititelj biskup Ivan Antunović, koji je mnogo doprino na razvoju autohtone teorije o poriklu Bunjevaca. Ova godina je bila i u znaku obilužavanja tri velika jubileja: 140. godina od rođenja biskupa Lajče Budanovića, 100. godina od rođenja Marka Peića, prvog pridsidnika Bunjevačke matice i počasnog građanina Subotice i 125. godina od smrti biskupa Ivana Antunovića. Svi su oni u svom vrimenu i poslovima kojima su se bavili mnogo uradili na očuvanju našeg kulturnog , virskog i nacionalnog identiteta. Tom prigodom održane su istoriske tribine uz muzički program i izložbe fotografija. Referat o biskupu Lajči Budanoviću je podno Zvonko Stantić , o Marku Peiću mr Suzana Kujundžić Ostojić i Ivan Sedlak ,o biskupu Ivanu Antunoviću – Ivan Sedlak. Za jubilej Marka Peića, slikarka Snežana Kujundžić je izradila njegov portret. Pored ovi tribina održane su dvi tribine posvićene velikim bunjevačkim oficirima: somborskom kapetanu Markoviću - referat podno Zvonko Stantić Januar - Februar 2014. i subatičkom kapetanu Sučiću – referat podno Mijo Mandić, koji su pridvodili naš narod kod velike seobe 1687. godine. U ovoj godini smo napravili pomak i u nigovanju likovne umitnosti. Organizovali smo pozivnu koloniju sa šest istaknuti slikara : Savo Stojkov i Pavle Blesić obojica iz Sombora koji su počasni članovi Bunjevačke matice , Ivan Šarčević, Snežana Kujundžić i Milan Uzelac članovi Matice i mlada akademska slikarka Nora Evetović. Njihovi radovi sa kolonije su pridstavljeni na izložbi koja je održana u Matici a koju je otvorio nosilac projekta Mile Tasić likovni kritičar. Za izložbu smo izdali i katalog sa radovima učesnika nastalim na koloniji. U prvoj polovini godine održana je i Izborna skupština Bunjevačke matice, koja je jednoglasno usvojila izveštaj o radu i finansijskom poslovanju i izabrala novo rukovodstvo, koje je neznatno prominjeno. Konstatovano je da je sa skromnim finansijskim sridstvima realizovan vrlo obiman i kompleksan program rada. Ponovo je za pridsidnika izabran Ivan Sedlak, za podpridsidnike Marko Marjanušić, Tamara Babić i Aleksandar Bošnjak iz Sombora, a za sekretara Geza Babijanović. U drugoj polovini godine je održan i drugi Kongres sveevropskih Matica u Martinu Slovačka, na kojem je pridsidnik Matice Ivan Sedlak podno referat: Uloga i značaj Bunjevačke matice u očuvanju nacionalnog identiteta, pridstavljena je i izdavačka dilatnost Matice. U delegaciji je bila i podpridsidnica Tamara Babić. Ovakav kompleksan program, koji Članovi Bunjevačke matice i gosti na koktelu kod drugi manjina u Vojvodini sprovode paradržavne institucije Zavodi za kulturu sa nikoliko puta većim budžetima i sa većim brojem zaposlenih radnika u redovnom radnom odnosu , dok smo mi to ostvarili sa samo jednim licem u redovnom radnom odnosu i jednim sa autorskim ugovorom. Dok se ne reši otvoreno pitanje oko formiranja Zavoda za kulturu Bunjvaca, očekujemo da Matica koja obavlja te poslove bude adekvatno statusno i finansijski vrednovana, jel je to u interesu svi nas. Nadu da će se tu nešto promenit dao nam je pridsidnik Republike Srbije Tomislav Nikolić, koji nam je ukazo izuzetnu čast prisustvovanjem na obilužavanju našeg praznika 25.novembra 1918. godine „Dan Velike narodne skupštine“ . Tom prilikom, čestitajući nam praznik, istako je značajnu ulogu Bunjevaca u stvaranju kraljevine SHS i poručio je da Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati, da su autohtoni narod na ovim prostorima i da imaju pravo na standardizaciju svog jezika. Ovo je istorijski događaj i od nas će zavisiti da li ćemo podršku države, koju smo prvi put ovako deDruženje na ispraćaju starog lita cidirano sa najvi- Januar - Februar 2014. šeg mista od pridsidnika Srbije dobili, iskoristiti i ostvariti sva proklamovana a do sad nerealizovana prava. Ovo je i potvrda ispravnog puta Bunjevačke matice od svog osnivanja pa do danas, koja se nalazi na liniji autohtone teorije o poreklu Bunjevaca koju je razradio naš prosvetitelj i rodoljub biskup Ivan Antunović, kog je i pridsidnik Republike Srbije, Tomislav Nikolić u svom govoru spomenuo. Matica je bila i u ovom periodu kohezioni faktor na očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta našeg naroda, uključivala je u svoje aktivnosti sve stvaraoce iz različiti oblasti bez obzira u kom su društvu il mistu, davala prilike da se naša kulturno umetnička društva sa svojim programima pridstavljaju u Bunjevačkoj matici. Jedino nismo imali pomaka u radu naše zavičajne biblioteke. Ovde će nam bit potribna i pomoć našeg naroda da se prikupe stara izdanja časopisa,knjiga, novina i kalendara,do koji nismo mogli doći, i tako spasi od propadanja i ostavi u zaostavštinu našem narodu. Na kraju vridi istać da smo dali doprinos i multikulturalnosti našeg grada, jel smo u našim prostorijama imali pridstavljane istaknuti kulturnh stvaralaca drugi naroda i njihovi kulturni društava. Ova godina se mož smatrat takođe veoma uspešnom jel je Bunjevačka matica u 2013. godini ostvarila 23 manifestacije u godišnjem planu rada. Nadamo se da će i 2014. godina bit isto toliko uspešna u ostvarivanju budući ciljeva. R.B.M. 11 U BUNJEVAČKOJ MATICI PRIDSTAVLJENA NOVA KNJIGA STIPANA ŠARČEVIĆA Tragovi vrimena duboko u duši Posli pisničke, Stipan Šarčević otvorio i svoju pripovidačku dušu. Prid čitaocima se pojavila ozbiljna zbirka koja opisiva i tumači događaje u poslidnji šezdesetak godina, al ostavlja mista i čitaocu da donese svoj sud. Posebna vridnost ovi pripovidaka velik broj i kolorit karaktera Ovogodišnju sezonu manifestacija „Večeri utorkom“, Bunjevačka matica je otvorila pridstavljanjem knjige pripovidaka „Tragovi vrimena“ Stipana Šarčevića kojeg je subotička čitalačka publika dosad poznavala ko pisnika. Tako je nastavljena tradicija nigovanja bunjevačke pisane riči i obogaćena izdavačka dilatnost najvažnije kulturne ustanove Bunjevaca. - Imali smo posebno zadovoljstvo da izdamo ovu knjigu pripovidaka i tako na lip način započnemo godinu - kazo je Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice na otvaranju ove večeri. - Posebno smo srićni što je knjiga odavno planirana i divani o burnom vrimenu naše ne tako davne istorije. Znamo da taj priod naše prošlosti nji puno pamti po rđavom iskustvu, ali autor je uspio da ova teška vrimena prikaže na plastičan način i da se približi realnosti. Ova knjiga daje i doprinos očuvanju našeg jezika, a svojom temom, sadržajom i vrimenom o kojem se piše mož bit interesantna i za našu dicu koja u višim razredima pohađaje bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Ovom prvom zbirkom pripovidaka, Šarčević se pokazo ko zrio pripovidač čije pripovitke imaje dosta psiho-sociološki interesantni dilema, a njegovi likovi su sastavljani od puno boja. Vešto je pobigo od Ivan Sedlak, pridsidnik Matice otvara književno veče 12 Stipan Šarčević, autor zbirke pripovidaka “Tragovi vrimena” divani o svom dilu lake literature di su likovi uglavnom crni i bili. U njegovim pripovitkama su svi likovi kompleksne ličnosti sa svojim vrlinama i manama. Ni najpozitivniji lik nije samo bili, a ni najnegativniji nije samo crn. Ko i svi mi. Još jedan kvalitet njegovi pripovidaka je što on sam ne definiše svoje likove ko pozitivne i negativne, ne donosi sud o njima nego to ostavlja nama, čitaocima. Nigdi izmeđ redova se mož pročitat i njegovo upozorenje nama da ne sudimo naglo i da se prija donošenje suda o liku sitimo Isusa Krista koji je braneć razvratnicu Mariju Magdalenu kazo „nek prvi baci kamen onaj koji nije grišan“. Autor ne preza ni od tog da prati razvoj društva i snalaženje ljudi u tom procesu i nikad ne staje na stranu oni koji privaćaje napridak i promine, al ni oni koji se paštre da ostanu u duhu tradicije. Sukob ta dva gledanja kod njega teče onako ko i u životu - svako se bori za svoje ideale, a najbolji sudija će bit vrime. Težak i smutan period otkupa, svaćanje i nesvaćanje ovog postupka države, ko je tu i koliko grišio, zašto i kako je na kraju prošo, prikazo je na način posmatrača spolja, paštreći se da i dalje ostane po strani, a da njegovi likovi sami iznesu svoje razloge. Možda su ove pripovitke baš zato toliko životne. Kad su u pitanju njegove ljubavne pripovitke, bilo sa srićnim jal nesrićnim završetkom, autor se drži svog principa - ne navija ni za kog. Svoje likove pridstavlja sa puno boje i opet sa njevim dobrim i rđavim osobinama, a ne zapostavlja ni društvene tokove, promine u društvu i ljudima i različite uticaje na nji. Tako da je i ode glavni sudija čitalac koji će sam, spram svoji ubeđenja donet konačan sud o tim ko je dobar, a ko nije. Kad upoređivamo Stipana Šarčevića ko pisnika i pripovidača možmo nać dosta sličnosti, al i razlike. Dobri poznavaoci njegovi pisama znaje da je njegov stih kratak, pisma takođe, al da je svaka pisma, pa i najkraća bogata porukama i mudrošću. Kod pripovidaka je autor dobio više mista, duže su, sa puno više riči i misli, pa su, valjda, zato i svi detalji preciznije opisani, misli razjašnjene do kraja, al poruka i mudrost ostaju. U pridstavljanju knjige su učestvovali Mijo Mandić i Geza Babijanović, recezenti, dok su odlomke iz pripovidaka čitali Nela i Dušan Ivić, a u kulturnom dilu programa su učestvovali Tamburaški ansambl „Sledbenici Pere Tumbas Haje“ i vokalni solista Tamara Babić. J. Poljaković Januar - Februar 2014. ODRŽANE RECITATORSKE RADIONICE Put ka novim mladim recitatorima Dičiji projekat „Bunjevačka lipa rič“ nalazi se sedmoj godini njegove realizacije. U okviru projekta i ove godine će bit održane literarna, recitatorska i likovna radionica di će dica iskazat u svojim umećima iz različiti oblasti. Prva od održani radionica je recitatorska di se dica recitatori u više kategorija pripremaje za opštinsku smotru dice recitatora koja će se održat 27. februara 2014. godine u Gradskoj biblioteci u Subotici. Dica će recitovat poeziju na bunjevačkom jeziku, bunjevački pisnika Književnog odbora Bu- Polaznici recitatorske radionice Nela Ivić, koordinator recitatorske radionice sa recitatorima njevačke matice. Ovom prilikom isprid Bunjevačke matice će se pridstaviti recitatori Milica Bašić u kategoriji niži razreda i Aleksandar Rukavina u kategoriji viši razreda. Rukovodioci ovogodišnji recitatorski radionica su Mirjana Savanov, nosilac projekta „Bunjevačka lipa rič“ i Nela Ivić zadužena za rad sa recitatorima. Cilokupan rad ovog projekta ko i pripremu dice za smotru recitatora podržala je i pridsidnica Privremenog organa bunjevačkog nacionalnog savita, mr Suzana Kujundžić-Ostojić. Značaj ovog projekta je omogućava pronalaženje i afirmaciju talento- mr Suzana Kujundžić Ostojić na recitatorskoj radionici Dajana Crnković i Dunja Išpanović, polaznice radionice Januar - Februar 2014. vane dice stvaraoca na maternjem bunjevačkom jeziku. Projekat je iz prethodni godina bio podržan od Pokrajinski sekretarijata za kulturu i javno informisanje ko i od Pokrajinskog sekretarijata za upravu propise i nacionalne zajednice, nadamo se da ćemo i ove godine imat njihovu podršku i da će pripoznat značaj ovog projekta. Rad sa dicom je mrkotrpan al se na kraju isplati jel se pokažu vridni rezulatati kako za dicu tako i za razvoj bunjevačke nacionalne zajednice. T. B. 13 ODRŽAN BUNJEVAČKI „ETNO DAN“ Da se dica upoznaju U okviru godišnjeg plana aktivnosti OŠ „Sečenji Ištvan“ organizovani su „Etno dani“ , pet nacija koji pohađaju ovu osnovnu škulu.Tako su se od 14 -21. februara 2014. godine pridstavili redom Mađari, Bunjevci, Hrvati, Romi i Srbi sa svojim kulturnim programima. Program su organizovala dica i nastavnici OŠ „Sečenj Ištvan“ koji pohađaju ovu škulu. U organizaciji bunjevačkog „Etno dana“, da bi program bio još kvaliteniji Bunjevačka matica je pomogla u tome. Član odbora za istoriju Bunjevačke matice, dipl. inž. arh. Mijo Mandić pripremio sažet referat o istoriji Bunjevaca, njihovim običajima i znamenitim Bunjevcima i podpridsidnica Tamara Babić koja je pomogla u realizaciji ovog etno dana. U programu je korištena literartura iz izdavačke delatnosti Bunjevačke matice i Bunjevačkog informativnog centra. Muzički dio programa je bio upotpunjen pismom „Ej salaši na severu Bačke“ koju je izveo mešoviti orkestar škule sa profesorom muzičkog vaspitanja Tamašom Šandorom. Folklorni dio je pridstavljen uz pomoć KUD „Mladost“, a u izložbenom dilu imali smo prilike vidit ručne radove koje su dica donela od kuće, a što se tiče izložbenog dila od slame za to se Za bunjevački etno dan u OŠ “Ištvan Sečenji” je vladalo veliko interesovanje postarala KUD „Bunjevka“. Cilokupan projekat je podržan od direktorice OŠ „Sečenj Ištvan“ gospođe Magdolno Fehervari, a profesorice zadužene za realizaciju i koordinaciju ovi etno dana za Bunjevce bile su Aleksandra Tadić – profesor srpskog jezika i Etela Zuberec – profesor biologije koje su doprinele da se Bunjevci pridstave u najboljem svitlu. Nadamo se da su ostala dica iz ove škule naučila nešto novo i zanimljivo o Bunjevcima i da je cilj postignut. A Izložbeni eksponati KUD “Bunjevka” Etela Zuberec, koordinator bunjevačkog etnodana pozdravlja prisutne 14 šta su novo dica naučila pokazaće na etno kvizu koji će bitu održan poslidnjeg dana ovog projekta. Nama ostaje da se nadamo da će se dogodine baš u ovoj škuli skupit dovoljan broj bunjevačke dice koja bi želila pohađat fakultativni predmet „Bunjevački jezik sa elementima nacionalne kulture“. Tad će cilj bit postignut, a dica će imat prilike usavršavat svoj maternji bunjevački jezik. T. B. Januar - Februar 2014. ODBOR ZA FOLKLOR I MUZIČKU DILATNOST Iz bunjevačke muzičke prošlosti Tavankuta Oduvik se tambura nigovala na ovim prostorija pa tako i u Tavankutu, mistu di i dan danas živi najveći broj Bunjevaca i di se još uvik čuva bunjevačka tradicija. Kadgod su mista okupljanja i povod za veselja uz muziku bila prela, disnotori, skupštine (kućne igranke), svadbe i razna druga vrsta veselja koja su u to vrime bila aktuelna. Jedno od taki poznati mista za okupljanje seoski sviraca u Tavankutu je bio dom na Sajcu di su se igranke održavale subotom, a u domu na Čikeriji, igranke koje su održavale nediljom. Ove igranke su bile organizovane u cilju da se mladi okupljaju i druže di su sticali svoja buduća prijateljstva ko i prve ljubavi. Svirci su na ovim igrankama zarađivali svoje prve novce kako od bakšiša tako i od dila od ulaznica koja se naplaćivala za ove igranke. Igranke su se ogranizovale od sedam uveče pa do jedan posli ponoći. Početak prvi svirki su bile igranke za mlade koje su zvali kolo a bile su organizovane od četri sata posli podne do deset uveče, Donji Tavankut – Sajc, 1. maj 1957. godine Mlada banda: sa liva na desno - Josip Dulić, basprim; Stipan Golić - Pido, čelo; Nikola Matković - Pikan, bas; Marko BenčikMakelja, prim; Stipan Vujić - Pićo, kontra. nediljom u tavankutskoj “Zlatnoj škuli”, a priko nedilje četvrtkom u Donji Tavankut - Pikačina mijana, 1960. godina Sa liva na desno: Marko Matak, kontra; Marko Benčik - Makelja, basprim; Ivan Moravčić - Ivanica, kontrabas; donji red:Joso Iršević, konobar; Mirko Iršević, vlasnik mijane; Đuko Kubatović, violina; Stipe Benčik - Modri - basprim Januar - Februar 2014. škuli “Matija Gubec” u Tavankutu. Za ove vrste igranki svirci nisu bili plaćeni, dobijali su po sendvič i čaj, a novce koje su bili skupili plaćali tada već poznatog subotičkog tamburaškog majstora Tumbas Peru – Haju koji je dolazio godinu dana u Tavankut i podučavo mlade tamburaše Tavankuta i okoline. Jedan od pridstavnika tavankutski tamburaša koji i svidoči o vrimenu koje je ostavilo traga tamburaškoj muziki do dana današnjega je Marko Benčik – Makelja. Rođen je 21. aprila 1941. godine u Tavankutu od baće Vranje i majke Merke. Još od malena je pokazo sklonost ka tamburi jel više generacija iz njegove familije je nigovalo zvuk tambure počev od baće Vranje, strica poznatog Stipana Benčika – Modrog i dide Lajče koji su svirali tambure, pradide Bolte koji je sviro frulu i čak čukundide Jose koji je sviro gajde. Završio je osnovnu škulu Matija Gubec – Tavankut, a od svoje desete godine je već sviro sa svojim stricom 15 Donji Tavankut, Sajc 1959. godina Sa liva na desno: Marko Benčik -Makelja, basprim; Nikola Matković - Pikan, kontra; Stipan Golić - Pido, kontrabas Stipanom Benčikom - Modrim koji je značajno utico i opridilio ga za sviranje tambure. Takođe, značajna osoba u njegovoj karijeri je bio nastavnik razredne nastave iz tavankutske škule gospodin Stevan Ivić koji je inače sviro prim. U tom periodu imo je priliku upoznat i Peru Tumbas – Haju koji jednom nediljno dolazi u škulu i učio dicu sviranju tambure, tako da je imo prilike učit Kadgodašnji orkesta za igranke i zabave u Tavankutu od vrhunskog stručnjaka za tamburu. Prve svatove je odsviro 1957. godine sa 16 godina sa tad poznatom tavankutskom Đukinom bandom. Od 1964. godine dolazi u Suboticu di nastavlja da sarađuje sa ŽKUD „Bratstvo“ i paralelno ima tamburaške orkestre sa kojim sarađuje između ostalog sarađuje i sa “Džajinom bandom”. Od 1970. godine osniva svadbarski orkestar „Veseli kanarinci“ sa kojim sarađuje priko 20 godina. Proputovo je baveći se sa muzikom, proputovo pro- stor bivše Jugoslavije i šire. Trenutno je aktiva član tamburaškog orkestra „Slebenici Tumbas Pere - Haje“ čiji je Tavankute moje selo malo Tavankute moje selo malo, tuj veselo i mlado i staro. Naročito jesen kad nam dođe, kad beremo jabuke i grožđe. Bunjevac sam i sa tim se dičim, što u našem malom selu živim. Od vajkada tu mi je poreklo tu je naše bunjevačko leglo. Kad zasvira kolo tamburica, tu ćeš vidit nasmijana lica. I u kolu cura i momaka, bunjevačka rodila ih majka. Riči: Stipan Benčik – Modri Muzika: Pere Tumbas - Hajo Kadgodašnji svadbarski orkestar u Tavankutu 16 član dest godina. Ono što mu je sigurno drago da je njegov unuk nastavio takođe tradiciju sviranja tambure i osto u duhu bunjevačke muzičke tradicije. Nigovanje tamburaške muzike u Tavankutu traje i do današnji dana što će nadamo ostavit traga na sve buduće generacije koje tek dolaze. Muzika igra zanačajnu ulogu u zaštiti nematerijalnog kulturnog nasliđa Bunjevaca sa ovi prostora. T. B. Januar - Februar 2014. SAVITI IZ POLJOPRIVREDE Žilogriz – ozbiljna štetočina koštičavog voća Žilogriz je mediteranska štetočina. Međutim, prominom klime posebno povećanjem temperature proširio se i na ove prostore. Masovna pojava se javlja u sušnim i toplim godinama što se kod nas često dešava. Nažalost, širenje štetočina jel se ne primenjuju agrotehničke i hemijske mire suzbijanja štetočine nakon berbe koštičavog voća, što je dovelo do tog da su na pojedinim područjima voćke uništene od larvi žilogriza. Prizmljiva ko odrasli insekt il larva. Aktivira se u toku marta kad koštičavo voće počinje da lista. Rani se peteljkama lista uglavnom na osunčanom dilu voćke. Ženka polaže oko 200 do 600 jaja na koru donjeg dila stabla il u zemlju do 35 cm od stabla. Nakon 10 do 20 dana izlegu se larve koje žive do 24 miseci. Larve se ubušuju u koren i donji dio stabla voćke. Napadaju sudovne snopiće voćaka i spričavanju optimalno snabdevanje voćke ranom i vodom što često dovodi do sušenja. Prvi simptomi prisustva larvi identifikuje se sa pojavaom sitniji i nedovoljno razvijeni listova. Takođe, su i plodovi sitniji.Ukoliko je napadnuto mlađe stablo dolazi prije do njegovog propadanja i sušenja. Suzbijanje mehaničkim mirama: - sakupljanje odrasli insekata trešenjem stabala, spaljivanjem stabala u kojima se nalaze larve žilogriza - prilikom vađenje osušeni voćaka stablo spalit, a misto di je bila voćka tretirat priparatom Force 1,5-G, - triba sprečit ženke da polažu jaja neposridno pored stable voćaka, što se postiže postavljanjem crne PVC folije na donji dio voćke i na zemljište oko nje do 1m širine, - postavljanjem lovni klopki, posude sa malo voćnog soka - di se sakupljaju odrasli insekti, čime se značajno smanjiva populacija. Agrotehničke mire suzbijanja: - češća površinska obrada zemljišta u zoni redova pa i međurednog prostora - zatvaranje zemljišni pukotina koje nastaju u sušnom periodu što neomogućava da polaže jaja bliže korenovog sistema - navodnjavanje takođe smanjuje brojnost larvi žilogriza Hemijske mire suzbijanja: Tu ima dva programa suzbijanja žilogriza. Program suzbijanja odrasli insekata i program suzbijanja larvi. Programom suzbijanja surlaša kod koštičavog voća tokom vegetacije obuhvaćen je i program suzbijanja odraslog insekta žilogriza. Za suzbijanje se koriste kontraktni i sistemični insekticidi: Nurelle – D, Cythrin 250-EC, Vantex 60-SC, Afi- Januar - Februar 2014. nex, Reldan 20-EC i dr. Suzbijanje triba vršit kombinovanjem različiti insekticida zavisno od prisustva drugi štetočina na voćkama. Posebno je važno da se zaštita od ove štetočine nastavi i nakon berbe bar u dva navrata što naši voćari često zaboravljaju, pa dolazi do ozbiljni napada štetočine i propadanja koštičavog voća. Kad je rič o suzbijanju larvi tu se uglavnom primenjuju zemljišni insekticidi rasipanjem po površini pored voćke i kasnije plitkim unošenjem insekticida u zemljište do jednog metra oko stabla. Za ovu naminu koristi se priparat Force 1,5-G il Radar versus G. Pored unošenja navedeni granulirani insekticida moguća je primena tečni formulacija zalivanjem il prskanjem oko voćaka. Prema pozitivnim iskustvima iz Italije i Slovenije za suzbijanje žilogriza mož se koristit bioinsekticid Naturalis priparat na bazi živi spora gljivica. Koristi se 3 l priparata po ha nanet u zonu redova voćaka. Postoje i drugi priparati na bazi priparata Biorent R koji je dao zadovoljavajuće rezultate na suzbijanju jaja žilogriza u julu i avgustu misecu. Da bi se žilogriz uspešno suzbio moraju se koristit mehaničke, agrotehničke i hemijske mire suzbijanja uz primenu biopriparata. dr Andrija Peić Tukuljac 17 O TOMISLAVU KOPUNOVIĆU Pisme rodu svom Tomislav Kopunović rođen u Subotici 11. aprila 1935. godine u bunjevačkoj porodici od oca Andrije Kopunovića, poštanskog radnika i nane Julijane, rođene Hupko, domaćice. Tomislav je imo dvi sestre. Osnovnu škulu, malu maturu i „Željezničku industrijsku škulu“ završio je 1954. godine. Prvo zaposlenje bilo mu je u subotičkoj električnoj centrali 1954. godine. Vojni rok je služio u Sarajevu od 1955-1957. godine, di je bio dopisnik više listova koji su tamo izlazili, ko i vojnog lista „Borac“. Dakle, Kopunović se bavio pisanje Hetija Hetija je, moram u varoš ić, Dobro bi bilo još na vrime stić. Ispregniću ja kod tete Ane, Pa ću onda obaći dućane. Nosi kanu, kupi petrolina, I bočicu jednu kreolina. Didi kupi lulu i duvana Da ne ronza priko cilog dana. „Kad već iđeš, siti se i dice. Kupi štogod, iđu Materice. Znaš da nema jabuka ni ora, Na Materice toga biti mora“. Nešto šnjotam, neće dobro biti, Polak ću ja od tog zaboraviti. „Obuči se, ićemo zajedno, Imaš kada, baš ti je svejedno.“ Klize sonce, a snig niki škripi, Al su ovi naši vranci lipi. Još kako su dobro nazobljeni, Da varoši biće oznojeni. Kad već iđem, kupiću parketa, Štagod ći mi već sašiti teta. Tribalo bi još i krepdešina, Lipog cica, baći malo vina. Al je bila velika hetija! Sir i skorup prodala Matija. Sve šta triba sam navašarila, I bućure na sonce metnila. Vaćaj konje, triba da krenemo, Još zavida na salaš sa stignemo. Vitar duva, obrazi rumeni, Svašta nosim, baš je drago mene! 18 i poezije već u ranoj mladosti i to rodoljubive, al na srpsko-hrvatskom jeziku. Po povratku iz JNA Kopunović nastavlja da piše pisme koje objavljuje u više novina i knjiga, ko što je „Bunjevački kalendar“, „Panonski galeb“, „Bunjevačke novine“, „Sastanak bez dnevnog reda“, koji je objavila Dijana Kopunović na talasima radio Subatice, al sad na bunjevačkoj ikavici. Iako je sad u godinama i sad se njegova poezija objavljuje u dvomisečniku „Rič“ koji izdaje Bunjevačka matica, zatim u „Bunjevačkom kalendaru“ u izdanju Bunjevačkog kulturnog centra u Subotici Tomislav Kopunović piše pored rodoljubive poezije i pisme o običajima Bunjevaca, ko što su: Dužijanca, prela, poklade, materice, Božić i o svim drugim bunjevačkim lipim običajima. Međutim, slobodno se može kasti da je Tomislav pisnik rodoljubivi pisama i u povodu tog, profesor književnosti Bela Gabrić u recenziji prvog njegovog izdanja zbirke poezije kaže: „Savrimini pisnici kažu da pisanje rodoljubivi pisama više nema smisla, to nije „moderno“ jer je prošlo vrime „romantičnog zanosa“ koji je potisnut savrimenim životom i njegovim brigama. Međutim, Tomislav Kopunović svojim pismama dokaziva da to nije istina. I danas je moguće napisat iskrenu rodoljubivu pismu ko izraz ljubavi prema svom zavičaju i prema svom narodu. Za Bunjevce nije nikada priviše rodoljublja obzirom na političko okruženje di žive, jel samo ljubav prema svom narodu i prema svome zavičaju održaće ji i spasiće ji da se ne utope u more drugi kultura, koje ji okružuju. Ako Bunjevci budu ravnodušni prema svemu što su naslidili od svoj stari, oni će nestat i niko ji više neće pripoznavat. On voli svoju Suboticu, za njega je ona poput matere koja okuplja oko sebe pojedina sela ko svoju dicu“ (godina 2001.). Ovaj prikaz Kopunovićevog stvaralačkog dila još uvik je aktuelan. Njegova nova zbirka poezije, koja čeka objavljivanje, je također velikim dilom rodoljubiva. “Subotice mila, draga Subotice Bunjevci te kupili od Marije Terezije Dali za te novce i žeženo zlato Ti si naše srce, volimo te zato”. Tomislav Kopunović više nego voli svoju Suboticu, Bačku, Vojvodinu al i bunjevački narod i njegov identitet želi da sačuva od asimilacije okruženja i zato poručujuje budućim generacija na jeziku kojim se služe Bunjevci i kojim su se služili odvajkada, da sačuvaju i niguju svoj identitet, običaje i sve što je njevo nasliđeno od njevi pridaka. U svojoj recenziji o drugom izdanju zbirke poezije, Geza Babijanović, sudija u penziji kaže: „Njegova savist je uznemirena čerez tog što je došlo do tog da se Bunjevci dile, da se ne slažu, i da ji drugi svojataju, pa u pismi „I ja sam sluga dragog Boga“ poručuje: „Ja samo molim dragog Boga Da moje Bunjevce sačuva sloga“ U poslidnje vrime Tomislav se obraća budućim generacijama i uzda se u Svevišnjeg da se Bunjevci sačuvaju od utapanja u veće nacionalne zajednice sa kojima dile prostore severne Bačke pa kaže: „Bog i rodoljublje naš puk mali čuva Nema takog vitra da možda nas oduva Mi čuvamo savit naši pradidova Iđemo u crkvu i molimo Boga“. Kopunović piše na bunjevačkom jeziku jel mu je to maternji jezik i nastoji prinet budućim generacijama da ga očuvaju, niguju i njime se služe. inž. Stipan Šarčević Januar - Februar 2014. Pisnici Bunjevačke matice NOĆ NA SALAŠU U sobi tijo, noć i snjig. Pripijeni, srca spojeni, ruka mrsi kose, opijen mirisom tvojim drćem. Ni riči, muk, poljubci vrili, mi i ...stapanje. Rastapa se vrime i mrak u svitanje. Zora utapa noć i milovanje. Snjig i dalje ravnicu bili dan u stvarnost mili, sve je opet isto, a u srcu srića i čisto ko bilina sniga što sipi noći i danom koji se rađa. Snig salaš pokriva, ljubav u srce skriva jačinu, plam i sriću koju sanjah, čini mi se vikovima. Stipan Šarčević PRELO I večeras ko nekad davno ko da me iz sna bude tamburuce veseli zvuci dopiru do moje duše. Ti si ravnico utkana u zvuke tamburice Bili salaši cvile ko violina A begeš tužno odzvanja još smo tu – i prela ima. Sve dok je Sombora biće i prela Igraće se kolo i pisme pivati Mladi će uživati – stari se sićati! Sićaće se stari srušeni salaša Lipi običaja, svatova i snaša Karuca i konja i rumenog vina Bilog šlinga, svila i dobri komšija. Naviru sićanja – tako biti mora Ali biće prela – sve dok je Sombora Volili samo naše srušene salaše Oni su čuvali običaje naše. Marija Feher – Čonoplja SIĆANJE NA PRELO O Bože mili, kako j kad god bilo? Sićam se i gledim i opet mi milo! Tu je naša mladež i pisma naša Tu je ljubav grada i salaša! Tu je lipo ruvo i majka i nana I lipa nošnja od zaborava sačuvana. I svake godine iste su želje Ljubav, pisma, igra i veselje Dobrog ila i vina, i da živimo sto godina. Dobro nam došli gosti i mladi i stari, Na našem se prelu lipo osićali Dobro ili vina pili, sve brige zaboravili! A na prelu j uvik tako Zapisano j od davnina. Zimsko j doba a snig vije Na prelu se vinom grije Januar - Februar 2014. Momci ljube cure, snaše Nek se igra kolo naše Nuz pismu i običaje – a što duže prelo traje! Marija Feher - Čonoplja PRELO Pravi nana za mladence prelo, Rodbina će skupit se za cilo. Skuvaće se čorba od morkače, Peć će prisnac i s makom pogače. Za piće se se Ranko pobrinuti, Tu se mora svakom ugoditi. Biće šale, smija i veselja, Nadgledaće dida iz pročelja. Posli užne veselije će bit, To se mora, sa vinom nazdravit. Ako digod još i gajdaš dođe, Tako prelo veselije prođe. Probudi se Bartul iz budžaka: „Ajde da se kartamo duraka“. Kaže Stipi: „ja ću prvi biti, Ti ćeš, Vranje, karte podiliti.“ Tad se javi i naš stari dida: „Vite, al je napadalo sniga. Vaćaj, Ranko, te dobre čilaše, Moraš raznet drage goste naše!“ Posli prela sve se opet smiri, Peć se žari, dok Ranko namiri. Prolaze njim i dani i noći, U čekanju kad će dica doć. Tomislav Kopunović 19 BIBLIOTEČKA DILATNOST Književno stvaralaštvo velečasnog Blaška Rajića Blaško Rajić se rodio 7. januara 1878. godine u Subotici u Gatu (koji je u to vrime bio bunjevačka siromašna četvrt Subotice) u siromašnoj familiji Ilije Rajića cigljara i Marije Perčić. Mimo običaja u siromašnim bunjevačkim familijama, roditelji su ga dali u škulu. Posli osnovne škule (1885-1899.), u svom rodnom gradu završio je i šest razreda gimnazije (1889-1896). Sedmi i osmi razred sa velikom maturom završio je u Isusovačkoj gimnaziji u Kaloči (1896-1898), a zatim je tamo završio i bogosloviju (18981902.), a mladu misu je proslavio u svojoj rodnoj Subotici, u župi sv. Terezije. Prvu kapelansku dužnost vršio je u Dušnoku (1902-1903.). Tamo je osnovo Prosvetno društvo Katolički krug 1903. godine. Zatim je službovo u Santovu (1903-1906.) di je osnovo Posudbenu zadrugu od koje su siromašni građani mogli posuditi novac bez kamata. Posli toga je bio kapelan u subotičkoj crkvi sv. Terezije Aviljske (19061911.). Za župnika župe sv. Roka izabralo ga je Gradsko veće 1911. godine. Ovaj izbor potvrdio je i kaločki nadbiskup. Dužnost župnika ove župe vršio je četrdeset godina, sa kratkim prekidom od dvi godine (1941-1943.) za vrime madžarske okupacije u Drugom svickom ratu. Jedno od njegovih najvažnih dila je organizovanje prve velike proslave Dužijance (žetvene svečanosti) 1911. godine u crkvi sv. Roka, koja je ranije bila samo slavljena na bunjevačkim salašima posli završetka žetve. Blaško Rajić dao joj je i liturgijsko obilužje, pa tako započinje proces organizovanja Dužijance kroz bogatu duhovnu i tradicionalnu kulturnu baštinu Bunjevaca. Dužijanca je ostala sačuvana do da20 našnji dana ko narodna i crkvena svečanost. Osnivač je „Katoličkog divojačkog društva“ na čijem je čelu bila Justika Skendereva- Lešina, čiji je zadatak bio obrazovanje divojaka u kršćanskom duhu, prosvićivanje ženske omladine poučnim pridavanjima, pridstavama i druge. Godine 1919. osniva „Dobrotvornu zajednicu Bunjevaka“ čiji je cilj materijalno pomaganje siromašnima, razvi- janje ženske dilatnosti, staranje o bunjevačkoj dici. Umro je 3. januara 1951. god. u Subotici, di je uz najveće počasti saranjen u Kerskom groblju, pored kapele sv. Ane, a njegov grob čuva uspominu na njegov svitli lik. Njegova najveća dela su: - „Velika duhovna mana“ - molitvenik izdat 1900. god. - „Narodno blago“ – izdato 1910. god. - „Pridslava“ – Pripovitke iz prvih hrišćanski vrimena iz 1910. god. - „ Betlehem“ – pastirska igra u tri čina izdata 1913. god. - „Narodno blago“ – zbirka narodni pisama i poslovica. Svatovske pisme izdate su 1923. god. - „ Stari mirotvorci“ – pripovitke iz prvi kršćanski vrimena iz 1925. god. - „Našim šorom“ – pripovitke iz Subotice iz 1928. god. - „Bunjevčice“ – opisiva život i običaje Bunjevaca, iz 1936. god. - „Muka Isusova“ – gluma iz Isusovog života - „Slava“ – ep u 24 pivanja izdat 1998. god. T. B. Januar - Februar 2014. VELIKI BUNJEVAČKI SVECI Četrdeset dana Korizme Pepelnica il Čista srida je kršćanski svetac kojim započinje korizma. Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedilje). Pepelnica je početak korizmenog vrimena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na Čistu sridu, sveštenik posipa kršćane pepelom uz riči: „Spomeni se čoveče da si pra i da ćeš se u pra pritvoriti” il „Obratite se i virujte Evanđelju!“ Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a takođe podsića da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljeni grančica palme (cica mace) korišteni na Cvitnu nedilju pridhodne godine. Pepeo se blagosilja svetom vodom i kadi tamjanom. Čista srida, Pepelnica je pomični svetac, pa nije svake godine istog datuma. Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života. U korizmi je šest korizmeni nedilja, a svaka od nji ima svoje ime... 1. Čista – čista se zove jel dolazi oma iza Čiste sride (Pepelnice). 2. Pačista – ili pračista, još čišća (čistija) od prve koja se naziva Čista 3. Bezimena – bez imena je jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muki Isusovoj (kod Sv. Josip zaručnik Blažene Divice Marije sa malim Isusom Januar - Februar 2014. pravoslavaca ova se nedilja zove Krstopoklona, jel se virnicima iznosi križ (krst) kojeg bi častili i ljubili). 4. Sridoposna - sridina je korizmenog posta (u četvrtak prije ove nedjelje pada sridina posta, polak je korizme već prošlo) 5. Gluva – jel se te nedilje piva bez pratnje orgulja. Pokrivaju se slike i kipovi u crkvi, križovi da bi crkva izgleda što jednostavnije, a sve radi veličine sveti dana koji se bliže, radi muke i smrti Gospodinove. 6. Cvitna nedilja – Sama tematika muke Gospodnje izražena je u šestoj korizmenoj nedilji koja se i zove Nedilja muke Gospodnje il Cvitnica. Sveta misa na ovu Nedilju posebno je obillužena čitanjem il pivanjem (kantanjem) muke, prema Evanđelistima Mateju, Marku i Luki. Na samu Cvitnu nedilju blagoslov je grančica palme (na našim prostorima cica mace) i procesija ko spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kad ga je narod dočeko poklicima „Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”. Cvitna nedilja je dobila ime, osim po spomenutim grančicama i prema tom što bi se u rano juro u nas umivali u cviću, koje bi prve procvitale iza zime. Smiso Korizme se ne svodi samo na pokoru koja će čoviku naizgled što- god uzet u životu, uskratit mu štogod i razvlastit ga od čega da bi osto siroma. Naprotiv, njezin smiso je u duhovnom i moralnom obogaćenju čovika i to pravim vridnostima, koje bitno menjaju njegovu perspektivu kako ode na zemlji tako i u vičnosti. Sveti Joso je jedan od svetaca koji najčešće pada u vrime Korizme. Sveti Joso poznat ko Josip Zaručnik, Josip Radnik i Josif Pravedni suprug Marije, majke Isusove. Iako prema kršćanskoj tradiciji nije bio Isusov biološki otac, prema kršćanskoj tradiciji Isus se za života nazivo Josipovim sinom, Josip se slavi ko svetac u rimokatoličkoj, pravoslavnoj, anglikanskoj i luteranskoj crkvi. Prema evanđenjima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelista, kaže za njeg, da je bio pravednik, što znači čestit i sveti muž. O kasnijem životu i kad je umro ne znamo ništa. Poštovanje sv. Jose započelo je oko 850. godine u Reishenau u Nemačkoj, a kasnije su ga posebno isticali sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV, koji je uvo svetac sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirući i uzor porodičnog života, te pokazuje kako se služi Isusu, spasitelju čovika. Pripravila: Kata Kuntić 21 NARODNA BUNJEVAČKA VIROVANJA Određivanje pola kod diteta i mirenje vode Na krevet se metne na jedan kraj nož a na drugi kraj makaze da mlada trudnica ne zna za to i ako sidne na makaze biće curica, a ako sidne na nož biće muško dite. Ako baćo posumlja da dite nije njegovo onda majka mora kod velečasnog da se zavituje da je dite baćino. Kad već dite mož samo da sidi, dite se metne na prag i ako ispadne priko praga iz kuće onda nije baćino, a ako padne priko praga u kuću onda je sve kako triba. Obično bi u ovom bila prisutna i mater koja je stalno štogod divanila i normalno da bi dite okretalo glavicu prema materinom glasu i palo priko praga u kuću. Tako da su svi bili srićni i prisrićni, a najsrićnija bi bila mater. Mirenje vode Ako dite il josag bolesno onda je priki lik da se izmiri voda uzme se tanjir iz kojeg domaćin ide čorbu, metne se tri kašike vode i onda se ako su u pitanju svinji, poškrope se uz riči “ko ureko u dupe uteko” i tako tri puta. Onda se u jednom ćošku miri voda i onda ispadne da ima četri kašike vode. Sa ovim mirenjem vode se smatra da se zli duhovi sa vodom otić u zemlju. Te nevolje obično su izazivali ljudi il žene koje su imali sastavljene obrve. prikupio: Nikola Ćakić Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca Baba šumom, dida drumom. Baca prašinu u oči (Obmanjiva) Baca se drvljem i kamenjem. Banak ti tvoj. (Blaža kritika na ponašanje) Baš si mi iz usta rič oto. (Pogođen mišalj sagovornika) Batina ima dva kraja. Batina je iz raja izašla. Biće jedared i u paklu vašar. Biće svega ko na Božić rokve. (Kadgod je nije bilo u to vrime) Bile duvne.(Časne sestre u bilom ruvu) Bile su ko Mijatove obojke . (Nikad je pravo nije) Bili ko kreč. Bili su kratkog vika. Bisan ko ris. Bistar ko suza. Bis ušo u njeg. Bit ben. (Dobit batine) Bit gola voda.(Vrlo znojav) Bit kost u grlu. Bit ko u svojoj kući. (Dobro se osićat) Bit na glasu. (Uživat ugled) Bit na pameti. (Imat na umu) Bit pod papučom. (U svemu se pokoravat ženi) Bit pun buva. (Pripreden) Bit švorc. (Ostat bez novaca) Bit u svačemu barjaktar. (U svašta se mišat) Blažen med ženama. Bog ne bije batinom. Blagovist pripovist. (25. 3. – po Bibliji na taj dan je anđo navistijo Mariji, da će kroz devet miseci rodit Isusa. Na taj dan ljudi „vaćanje krvi“ – rano ustanu i piju vino naštesrce, pripremaje se za prominu vrimena i za poslove koji slide. Ko popije malo više na taki prazan stomak, borme se i napije. Tu se onda dešavaje svakake ludorije i pripovitke.) 22 Autori: Marko Peić i Grgo Bačlija Bolje se vratit, neg naprid u zlo ić. Bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogrišiti dušu. Bolje vidu četri oka neg dva. Bolje vrebac u ruki neg golub na grani. Bori se s dušom. (Umire) Bos ko ker. Bošpomozi. (Bože pomozi) Bože, Bože, kuće naše kože. Bože me ne pokaraj. (Sačuvaj me nevolje) Božemprosti. (Izvinjenje, Bože oprosti mi) Bože sačuvaj. (Odbijanje, nepristajanje) Božić dođe, zima prođe. (reko je Ciganin kad je tražijo slame na zajam) Božić je prvi zimski svetac. Božja kuća. (Crkva) Brak iz računa mož bit srićan, ako je račun ko što triba. Brat je mijo koje vire bijo. Bresposlen popo i jariće krsti. Breskućnik i budala su brat i sestra. Brez alata nema ni zanata. Brez glupavi nema ni pameti. Brez jednog valjuška mož bit čorba. Brez karaj i konca. Brez muke nema nauke. Brez novaca ne mož ni u crkvu. Brez orača i kopača nema kruva ni kolača. Brez po muke. Brez riči. Brez riči ostat. Brez ruva i kruva. Brez srca. (Nemilosrdno) Brez straca nema udarca. Brez volje. Budi prav, pa ćeš bit zdrav. Brigo moja priđi na drugoga. Januar - Februar 2014. NAJNOVIJA IZDANJA BUNJEVAČKE MATICE 1.000 dinara 500 dinara 300 dinara 350 dinara 200 dinara 350 dinara 600 dinara 250 dinara 400 dinara 400 dinara 250 dinara 400 dinara OSTALA IZDANJA “Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara “Istinu tražim” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara “Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara “Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara “Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara “Istorija Bunjevaca, Šokaca i bosanskih franjevaca” - p. Bernandin Unyi OPM. - 500 dinara Januar - Februar 2014. 23 Министарство за културу и информисање Републике Србије IZ BUNJEVAČKOG ŽIVOTA Kreveti u sobama Podsitili smo Vas kako se pralo, štirkalo, roljalo, a sad malo sićanja na krevete. Prid Vama su tri različita namišćena kreveta u sobama zajedničko im je moleraj na zidu i prilike (svete slike). Prvi starovinski krevet sa slike je visoko namišćen. Na donjem dilu bile su popriko poslagane daske, a na njima slamarica ispunjena ljuskurom. Mi stariji se sićamo udobnog spavanja na slamarici. Onda se mećo čaršap tkan od kudelje. Na red su posli došle tri uzgljance poslagane popriko. Dunja je sledeća koja je morala bit majstorski savijena i poravnata ustvari ona je pokazivala lipotu kreveta. Pokrivači su bili od grubog materijala obično na kocke. Dunje su bile sa strane šlingane, a ispod je bio komad crvene svile. Taj stari krevet je iz Male Bosne. Druge dvi slike pokazivaju malko modernije krevete. U Čikeriji je snimljena spavaća soba vide se gredice, slime, jastučić naravno šlingan. Svi ti kreveti su sa salaša, a najmoderniji sa slika je star priko jednog vika i nalazi se u Gradini kod Sombora. Marija Horvat
© Copyright 2024 Paperzz
