POLITIČKE TEORIJE

SVEU ILIŠTE U DUBROVNIKU
ODJEL “KOMUNIKOLOGIJA”
STUDIJ “MEDIJI I KULTURA DRUŠTVA”
POLITI KE TEORIJE
KOLEGIJ: Uvod u politi ku znanost 1
MENTOR: prof.dr.sc. An elko Milardovi
dr.sc. Pero Maldini
STUDENT: Dubravka Klari
Dubrovnik, 2005.
Sadržaj:
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2
1. POLITI KA TEORIJA-pojam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3
2. KONZERVATIVIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4
2.1. Europski konzervativizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
3. LIBERALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8
3.1. Povijesne faze liberalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
4. KRŠ ANSKA DEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
4.1. Povijesne faze krš anske demokacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
5. FAŠIZAM I NACIONALSOCIJALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
5.1. Razvoj odre en državama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
6. NOVA DESNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..20
7. SOCIJALDEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
7.1. Povijest socijaldemokracije na primjeru Njema ke . . . . . . . . . .22
8. POLITI KE STRANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . .24
ZAKLJU AK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25
POPIS LITERATURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .26
1
UVOD:
itaju i knjigu, kojoj sad i nije bitan naslov, naišla sam na jednu re enicu, za
neke sasvim obi nu, ali meni je bila dovoljna da sama sebi postavim pitanje o
oskudnom znanju politi kih teorija koje su se razvijale tijekom povijesti.
Dakle, “Uvijek moramo biti to ni pri uporabi pojmova, a ponajviše tada kada
mislimo da smo sigurni u njihovo zna enje.” – upravo ova re enica, a i pojava
razli itih “subkultura” u Dubrovniku (skinheadsi, punkeri i sl.) bili su dovoljni
da istražim tko je zapravo bio “taj Hitler”, “taj Mussolini” i drugi koji su
zauzeli mjesto u prošlosti, a kroz glavu su mi proletjeli na “dosadnim”
satovima povijesti, u osnovnoj i srednjoj školi. Željela sam saznati kako su
razmišljali oni iji se život “dogodio” davno prije moga i koji su u razli itim
sferama prošlosti zaklju ivali o istim pitanjima ali na druge na ine.
Kako nisam dovoljno upoznata sa nekim klju nim pojmovima, odlu ila sam ih
prvo razjasniti, pa se prvo poglavlje mog seminarskog rada odnosi na pojam i
zna enje politi kih teorija, a ostala poglavlja se odnose na rasvjetljavanje svake
pojedine teorije. Zaklju ak ovog rada, biti e nazivi politi kih stranaka u
Hrvatskoj u odnosu na koju se ideologiju osvr u, i moj komentar na
razumijevanje nekih klju nih pojmova.
2
1. POLITI KA TEORIJA – pojam
Politi ka teorija je temeljni dio strukture politologije, a razvijala se tijekom
povijesti. Ona mora sadržavati tri elementa:
1. sustav tvrdnji o odre enim isje cima politi kog realiteta
2. podatke o pretpostavkama i grani nim uvjetima pod kojim bi trebale
vrijediti
3. mogu nost da se oblikuju hipoteze o budu im doga ajima
Politi ka teorija mora biti skup sre enih i sistematiziranih pojmova i znanja,
odnosno teorija kao izvjesnih mišljenja o nekom predmetu, koji e se
razlikovati od prakse. One predstavljaju odgovore na društvene i politi ke
probleme. To je zapravo mišljenje politike kroz razli ite modalitete i predmete.
Ona pruža mogu nost raš lambe politi ke prakse uz primjenu odgovaraju e
metodologije. U suvremenoj društveno-znanstvenoj izgradnji teorija sve se više
razlu uju teorije i metode, jer su me usobno povezane. Teorija bez metodi ke
provjere i proširivanja ostaje beskorisna, a metoda bez teorije ostaje sterilna.
Kako postoje razli ite teorije, i razli ita tuma enja pojma politi kog, tako se
javljaju i normativni politi ki teoreti ari, koji se vezuju za polje eti kog, tj. na
povezanost izme u eti kog i politi kog. Ovakve se teorije mogu podijeliti i na
klasi ne (anti ke) i suvremene normativne politi ke teorije.
Vidjeli smo, na primjerima iz povijesti da se esto javljaju i smjene politi kih
teorija. Uslijed ega to dolazi i kojom se brzinom smjena “mora” odvijati?
Dinamika mijene teorija nikada nije u potpunosti istražena, pa se nastojalo,
ukoliko se radilo o ideološkim temeljima, promjenu tvorbi teorija izvesti iz
generacijskih promjena. Nakon što se neko u enje probije u društvu, odvajaju
se njegove teorije, a nakon probijanja i tih teroija nastaje nova generacijska
promjena mišljenja. No, kako je politi ka znanost ipak “mlada” ne mogu se
omogu iti smislene generalizacije i objašnjenja. Prikaz povijesti politi ke
znanosti argumentirao se ili konkretnim politi kim doga ajima ili se povla io u
neodre enu generacijsku hipotezu.
3
2. KONZERVATIVIZAM
Sam pojam “konzervativizam” potje e od Chateabrianda, koji je svoj list 1818.
godine nazvao Le Conservateur.
Konzervativizam ozna ava jednu od najve ih politi kih struja i ideologija iji
po eci leže u ranom 19. stolje u i koji se prema kontekstu u kojem je nastao i
sklopu posljedica mora promatrati u ukupnoj konstelaciji s drugim dvjema
velikim ideologijama, liberalizmom i socijalizmom. Ovaj pokret zapravo
obuhva a odre eni na in razumijevanja ovjeka u povijesti i povijesnog
djelovanja nastalog u obliku protukretanja, protupokreta. Ako konzervativizam
shvatimo kao politi ku ideologiju a ne kao tradicionalnu dispoziciju ponašanja
govorit emo da je konzervativizam zapravo razlikovni kompleks politi ko
pozicijskih odredaba sa unutarnjom kohezijom, javnim zna enjem,
artikulacijom i orjentacijskom funkcijom za odre ene društvene grupe. No
budu i da konzervativizam ne pokazuje uop en sadržaj, definicija i njegovo
tuma enje bi trebalo biti otvoreno za sve nove konstelacije u kojima se pobliže
objašnjavaju promjene, stavovi aktera, povjesna gledišta i razmišljanja.
Za ovaj pravac, mišljenje ili pokret bitno je naglasiti razliku izme u
tradicionalizma i konzervativizma, jer su ta dva pojma široj publici ponekad
jednaka. Naime, razlikuju se u tome što je tradicionalizam bliži ovjeku kao
djelovanje koje se oslanja isklju ivo na iskustva prijašnjih generacija, pa se ono
smatra ponavljanjem ve napravljenog. Prema Mannheimu, tradicionalizam je
naravni konzervativizam i pripada ljudskoj naravi, dok je konzervativizam
društveno uvjetovan fenomen nastao 1789.
Teorije o konzervativizmu skupljaju se oko tri skupine:
1. Aristokratska terorija - prema ovakvom gledištu konzervativizam je
ideologija specifi nog povijesnog pokreta, te reakcija feudalnog staleža na
Francusku revoluciju i liberalizam, te uspon gra anstva. Dakle,
konzervativizam je ideologija plemstva aristokracije, a liberalizam
ideologija gra anstva.
2. Autonomna teorija – polazi od toga da je konzervativizam samostalni sustav
vrijednosti odre en pravednoš u, legitimnoš u i poretkom.
3. Situacionisti ka teorija – polazi od pretpostavke društvene uvjetovanosti
konzervativizma. Konzervativizam je proturevolucionarni,
protuprosvjetiteljski, protumetafizi ki i protuliberalni pokret koji se potivi
fundamentalnim, revolucionarnim zahvatima koji ukidaju etablirane
ustanove i njihove nositelje.
Temeljni elementi konzervativnog vjerovanja su da je ovjek religiozno bi e, a
religija je temelj društva, da je društvo naravni, organski proizvod povijesnog
rasta, da je ovjek bi e koje koristi svoj um, mudrost i iskustvo, da je zajednica
iznad pojednica i društva.
4
2.1. EUROPSKI KONZERVATIVIZAM
Europski konzervativizam možemo podijeliti na etiri faze:
1. Tradicionalni konzervativizam (1789. – 1848.)
Francuska revolucija 1789. godine, uvjetovala je ra anje konzervativizma. Kao
utemeljitelj i predstavnik tradicionalnog konzervativizma Burke u svojim
spisima Razmišljanja o francuskoj revoluciji kritizira tada postoje e stanje,
štoviše proglašava ga zlim. Burke zastupa na ela o uvanja (ostaviti, osigurati
kako jest) i poboljšanja (postoje em dati snagu opstojanja), te drži da su upravo
ta na ela postojala i u vrijeme engleske revolucije i u vrijeme restauracije.
Smatra da je europska kultura utemeljena u duhu viših staleža i religiji, te da je
ovjek prije svega Božiji stvor. Kritizira i apstraktnu slobodu i metafiziku,
pogotovo kada je rije o ljudskim pravima. Drži da vlast treba biti oslonjena na
moralu, jer su u kulturni obrazac utkani religija, dakle, vjerovanje u Boga.
Burke naglasak stavlja na prošlost, te kritizira novo, jer su po njemu, promjene
mogu e samo ako su promišljene te su “odradile” izvjesno vrijeme postupnog
prilago avanja. Tako er smatra da zbog razli itosti ljudske naravi demokracija
nije mogu a. Politika je po njemu stvar iskustva a ne razuma.
Burkeovi sljedbenici i zastupnici tradicionalnog konzervativizma bili su Joseph
de Maistre (1753. – 1821.) i Luis de Bonald (1782. – 1854.)
Joseph de Maistre je kritizirao revoluciju, te zastupao apsolutnu monarhiju.
Smatrao je da ovjek može raditi po svojoj slobodnoj volji što god želi, ali da
nikako ne smije mijenjati plan svijeta. Luis de Bonald u svojim se teorijama
razlikuje od de Maistrea u shva anju apsolutne morarhije. On ne dopušta
nadmo crkve nad državom jer je vlast sama po sebi apsolutna, nedjeljiva i
nezavisna. De Bonald je ovakvo shva anje apsolutne vlasti dokazivao na
primjeru iz Egipta, gdje religija postoji u svim sferama života. Isticao je i
na elo naslije a u vlasti, pa je po tom zakonu vlast neovisna o svakoj
partikularnoj volji.
Kada govorimo o pojavi konzervativizma u Španjolskoj moramo napomenuti
da je najistaknutiji predstavnik bio Donoso Cortes, zagovornik restauracije
monarhije. Bio je pod utjecajem francuskih teoreti ara Bonada i de Maistrea.
Poznat je po djelu Božja država 1851.
U Njema koj pak zasluge širenja tradicionalnog konzervativizma pripadaju F.
Gentzu. On je 1783. Burkeove spise Razmišljanja o francuskoj revoluciji
preveo na njema ki.Njema ki konzervativizam bio je uprili en u historicizmu i
politi koj romantici kojoj su pripadali Novalis, Müller i Schlegel.
Novalisova tematika bila je reakcija na rušenje staroga svijeta. On je govorio o
dobu kada je dominiralo krš anstvo, duhovno carstvo na zemlji, te pojava kao
slabljenje religije. Njegova je politi ka romantika bila izražena u studiji
Krš anstvo ili Europa, gdje kao temeljne elemente politi ke romantike isti e
prirodu, povijest i kontinuitet. Priroda je, prema njemu, struktura i
funkcionalna jedinstvenost organizma, dok je organizam biološka sredina i
funkcionalna povezanost. Povijest pak shva a kao jedinstvo bez raznolikosti,
5
raznolikost bez jedinstva i raznolikost u jedinstvu. U Fragmentu o povijesti
Novalis smatra da sadašnjost nije mogu e razumjeti bez dobrog znanja o
povijesti.
Drugi njema ki teoreti ar koji je bio pod Burkeovim utjecajem, je Adam
Müller, koji se suprotstavlja apstraktnom pojmu države jer je po njemu država
nešto što u sebi ne nosi pojam. Oslanja se na religiju, “utemeljiteljicu životnog
mira u najvišem poretku stvari.”
2. Gra ansko- nacionalni konzervativizam (1848. – 1918. )
Gra ansko – nacionalni konzervativizam se pojavljuje kao oblik borbe za
ustanovljenje nacionalne države, tj. politi ki oblik gra ansko – nacionalnog
konzervativizma koji je nacionalna država sa parlamentarnim ustavom. U prvoj
fazi ovakvog oblika konzervativizma, liberalizam mu je bio suprotstavljena
progresivna snaga, dok u drugoj fazi konzervativizam i liberalizam nisu više
bili u suprotnosti. Ova teorija je završila sukobom nacija Europe.
3. Protudemokratski konzervativizam (1918. – 1933.)
Protivnici Weimarske republike su bili lijevi radikali i itava lepeza
konzervativnih i radikalno konzervativnih grupa koje su težile ponovnom
uspostavljanju monarhije i raspadu carstva te zaustavljanju komunisti ke
revolicije i radikalnoj preinaci Versalleskog ugovora. Weimarska republika i
demokracija našle su se suo ene sa protudemokratskim, tradicionalnim i
moderno radikalnim stavovima, od kojih je radikalni konzervativizam završio u
njema kom fašizmu (nacionalsocijalizmu).
Grupe koje su se u to vrijeme javile, prema Kurtu Sontheimeru, bile su:
-stari njema ki nacinalisti koji su zastupali restaurativne ambicije, te su bili
suprotstavljeni demokraciji.
-konzervativni revolucionari koji su zastupali projekt “konzervativne
revolucije” ili njema ke revolucije koja bi trebala stvoriti novu Njema ku ili
Tre i Reich
-revolucionarni nacionalisti koji su zastupali potpuni aktivizam i vitalizam.
Nacija im je bila osnovni pokreta ,a cilj im je bio njema ki imperijalizam
-nacionalni boljševici kojima je bio cilj podruštvljenje Njema ke, osloba anje
radni ke klase od kapitalizma i Versaillskog sustava
-narodnjaci koji su zastupali svenjema ku politiku mo i, njema ki svjetonazor
te antisemitetske ideje
-nacionalsocijalisti koji su zastupali sintezu nacionalne i socijalne politike u
Njema koj (protukapitalizam i njema ki nacionalizam)
Prema protuliberalnom kriti kom razmišljanju o državi javilo se nekoliko
postavki države : Staleška država (nejednakost ljudi i društvene hijerarhije)
Autoritarna država (vrh vlasti pripada pojedincu ili eliti) Totalna država (
jedinstvo naroda i države. Može postojati samo onda kada nema “nepoliti kih
6
zona”). Prema protuliberalnom konzervativnom mišljenu o državi država je
narodna zajednica odre ena vjerovanjem u izvornost i svetost naroda i potrebu
politi kog jedinstva.
Temelji protudemokratkog i konzervativnog mišljenja:
4. Neokonzervativizam (1945. - )
Gledano kronološkim redom neokonzervativizam nastaje nakon Drugog
svjetskog rata, pa se u Njema koj u tom razdoblju od 1945. do 1960. govori o
restaurativnim ambicijama, dok su osamdesete godine obilježene vrijednosnim
konzervativizmom.
Neokonzervativizam se o ituje kroz nekoliko tipova, a njegov najpoznatiji tip
je antropologijski (kulturni) neokonzervativizam, kojem je glavni predstavnik
bio Arnold Gehlen, koji polazi od odre enja ovjeka kao bi a djelovanja ili
bi a kulture, koja je druga ovjekova narav. ovjek je bi e poriva i kulture, pri
emu se porivi mogu odgajati kroz ustanove kao što su, obitelj, vojska, crkva,
škola. Ustanove služe grupnom zadovoljenju potreba i interesa, a posljednja
faza jednog povijesnog razdoblja završava kristalizacijom kulture.
Drugi tip neokonzervativizma je tehnokratski neokonzervativizam koji je
izražen u nauku o tehnokraciji, pomirenju s parlamentarnom demokracijom i
prihva anju elita. Pozicija ovog tipa neokonzervativizma je da prihva a
napredak, što je razli ito od antropologijskog neokonzervativizma koji ne
prihva a napredak, i zabranjuje prekid tradicije. Znanost i tehnika, su prema
tehnokratskom neokonzervativizmu, u funkciji povijesnog kontinuiteta.
Tehnokratski neokonzervativizam kao politi ka ideologija elita isti e nadomo
stru njaka i strojeva nad demokracijom tj. masovnom demokracijom koja vodi
ka krizi parlamentarizma te masovnoj demokraciji kao tiraniji nadmo ne
ve ine.
7
3. LIBERALIZAM
Liberalizam je jedna od velikih politi kih struja u poslijednja dva do tri
stolje a, s težištem u 19. stolje u koje je povezano sa drugim ideološkim
pravcima kao što su: konzervativizam i socijalizam, te u manjoj mjeri
anarhizam i fašizam. Liberalizam je pokret i doktrina tre eg staleža protiv svih
srednjovjekovnih, duhovnih, politi kih, kulturnih i materijalnih ograni enja u
vo enju života i neograni ene vlasti vladara, pa je zbog toga liberalizam vrlo
vjerojatno prva sveobuhvatna politi ka ideologija u modernom smislu. To je
pokret prije svega nošen na na elima slobode i prava, zasnovan na ideji
napretka.
Liberalizam ima najmanje tri temelja, a to su:
1. Filozofski (duhovni) temelj – po iva na ideji slobode osobe ( jer se vjeruje
da je ovjek po prirodi dobar) i o itovanju njezinih osobnosti bez ikakvih
ograni enja (vjera u um i razum). Širi duhovni temelj liberalizma izvodi se iz
svih misaonih strujanja novovjekovlja, prije svega humanizma.
2. Politi ki temelj liberalizma – izražava se u temeljnim pojmovima moderne
demokracije – dioba vlasti.
3. Gospodarski temelj liberalizma – o ituje se kroz privatno vlasništvo,
slobodnu konkurenciju te na elo laissez – fairea (samoregulacija).
Za potpuno razumijevanje liberalizma kao ideologije posebno nam je važno
djelo Alexisa de Tocquevillea (1805. – 1859.) Demokracija u Americi. On
smatra da je ameri ka demokracija op eniti primjer moderne demokracije, te
da demokracija i sloboda ne moraju biti nužno povezane jer mogu postojati i
liberalne i neliberalne demokracije.
Drugi vrlo važan autor je, možemo re i, i John Stuart Mill (1816. – 1873.), koji
je zastupnik naglašenog individualizma, jer nema pretjeranog povjerenja u
demokraciju. On smatra da je sloboda jedino mogu a ako je mogu a i sloboda
pojedinca, a to je izrazio u raspravi O slobodi.
No, liberalizam nije zasnovan samo na jednom dijelu povijesti. On se razvijao
kroz mnoge faze.
8
3.1. POVIJESNE FAZE LIBERALIZMA
Postoje etiri faze povijesnog razvoja liberalizma:
-
Rani liberalizam (1750. – 1850.)
Nazivamo ga još i revolucionarni liberalizam. To ke istraživanja odnose se na
liberalnu sliku svijeta racionalisti kog prosvjetiteljstva, individualizma,
ekonomskog razmišljanja u skladu sa zakonom, na empirijske strukture i
tjekove ustavnih pokreta i na proces industrijalizacije, društvenog
prestrukturiranja i postupnu klasnu polarizaciju plemstva, gra anstva i
proletarijata.
-
Liberalizam etabliranog gra anstva ( 1860. – 1890.)
Ovo razdoblje obilježavaju odnosi: ustavni ideal versus realna politika,
slobodna trgovina versus protekcionizam i imperijalizam, vlasništvo versus
radni ko pitanje, sindikalna sloboda (radni ki pokreti), koncentracija versus
natjecanje, problem izbornog prava i demokracije(konkurencija).
-
Liberalizam monopolisti kog kapitalizma (1890. – 1933.)
To je razdoblje organiziranog kapitalizma, monopolizma koji je poljuljao
izvorne temelje liberalizma. Sve ve a koncentracija kapitala, Prvi svjetski rat,
klasna polarizacija, socijalne reforme, demokratski pritisak, pluralna
organizacija udruga, inflacija, promjenili su lice liberalizma, no ipak, temeljna
na ela ugra ena u ustave zemalja ostala su nepromjenjena. Ovo razdoblje
možemo nazvati Propast i kriza liberalizma.
-
Neoliberalizam ( 1933. - )
Vidjeli smo da liberalizam doživljava svoju krizu, no za obnovu liberalne misli,
u ovom posljednjem povijesnom razdoblju od izuzetne je važnosti Ludwig
Erhard (1897. – 1977.), koji je bio oštri kriti ar monopolizma. Njegovo djelo
Nadmašivanje gospodarske krize kroz gospodarsko politi ko utjecanje, nastalo
je u doba svjetske gospodatske krize, i u njemu se zalaže za jedan tip
intervencionizma (što je i glavno obilježnje neoliberalizma). Vrlo važni
teoreti ari za ovo razdoblje su i W. Roepke i W. Eucken (ordo-liberali iz
Njema ke), koji se bore protiv kolektivizma, boljševizma i
nacionalsocijalizma.
Danas, novi izazovi liberalizma leže u tome da se u Isto noj Europi i bivšem
SSSR-u kratkoro no, ali i istodobno etabliraju tržišno gospodarstvo i politi ka
demokracija u okolnostima novonastalih kulturnih temelja.
9
4. KRŠ ANSKA DEMOKRACIJA
Ova politi ka doktrina se oslanja na crkvenosocijalni nauk, pa je genezu nauka
mogu e pratiti kroz socijalne dokumente Katoli ke Crkve (enciklike).
Teologija, filozofija i društvene znanosti sudjeluju u oblikovanju socijalnog
nauka Crkve, iji su izvori Sveto pismo, nau avanje otaca i velikih bogoslova.
U središtu ove doktrine je ovjek (osoba) i njegovo dostojanstvo, jer je ovjek
temeljna zbilja krš anske antropologije. Socijalni nauk Crkve ima
trodimenzionalno obilježje: teorija, povijest i praksa, a temelji se na vi enju,
prosudbi i djelovanju.
Crkveni socijalni nauk se prou ava kroz nekoliko fundamentalnih na ela:
-
Konkretna ljudska osoba i njezino dostojanstvo, koje se temelji na injenici
da je osoba stvorena na Božiju sliku i priliku te uživa zemaljski život.
ovjek je temelj društvenosti i svih društvenih ustanova, a o ituje se u
obitelji, koja je temelj primarne društvenosti. Dostojanstvo osobe može se
zaštititi zajam enim ljudskim pravima koja proistje u iz samog dostojanstva
ljudske osobe.
-
Drugo na elo je solidarnost tj. uzajamnost koji se tuma i kao krš anska
krepost naspram isto liberalnog shva anja individualizma.
-
Supsidijarnost je temeljni dio solidarnosti, a pod tim se podrazumjeva
stajalište da se društvo višeg reda ne smije mješati u društvo nižeg reda
lišavaju i ga tako svih nadležnosti. Mora mu naprotiv pomagati u slu aju
potrebe, te mu pomo i da uskladi svoje djelovanje sa djelovanjem drugih
društvenih komponenti u vidu zajedni kog dobra.
-
Sudioništvo ili participacija etvrto je fundamentalno na elo. Sudioništvo
podrazumjeva pravo ovjeka kao osobe na sudjelovanje u razvoju tj.
suživotu.
-
Sveop a namjena dobara kaže da su zemaljska dobra namjenjena svim
ljudima kako bi zadovoljili svoje pravo na život u skladu sa dostojanstvom
osobe i potrebama obitelji.
-
Središnje na elo je na elo zajedni kog dobra pod kojim se razumjeva
sveukupnost onih društvenih uvjeta koji ljudskim bi ima dopuštaju i
ubrzavaju cjelovit razvoj njihove osobnosti.
Državni upravlja i moraju djelovati da im cilj bude blagostanje zajednice i
pojedinca, pa se zbog toga moraju stvarati i uvjeti koji e im to omogu iti.
Enciklike u Katoli koj Crkvi upravo nam govore o tim stanjima i uvjetima.
Enciklika Rerum novarum donesena je 1891. godine u doba naglašenog
liberalizma. Ova enciklika govori o tome da je za sre u i dobrobit države
ponajprije važno: udore e, dobro ure en obiteljski život,održavanje vjere i
10
pravednosti,napredak industije i trgovine, napredno poljodjelstvo i sl. Po ovoj
enciklici svojstvo države je da se mora brinuti za sve društvene slojeve,
dopuštaju i pritom korištenje privatnog vlasništva. Druga enciklika, vrlo važna
za povijest je enciklika Quadragesimo anno (15.05.1931.) koja podupire na elo
supsidijarnosti. Poslovi koje mogu obavljati niži lanovi društva ne smiju
pripasti ve em društvu jer je bit na ela supsidijarnosti hijerarhijski društveni
red koji državi omogu uje autoritet.
Pio XII. u radioporuci upu enoj cijelom svijetu na Badnjak 1944. kritizira
diktaturu, a podupire demokraciju, što zna i da podupire ograni enu
autoritarnu vlast, a negira neograni enu vlast. U enciklici Mater et Magistra
(15.05.1961.). Papa Ivan XIII. govori o tome da država podupire privatnu
inicijativu, te da je ovjek nužno temelj, uzrok i cilj svih društvenih ustanova.
U enciklici Pacem in terris (11.04.1936.) govori se o tome da je ovjek kao
osoba temelj ustanova, uklju uju i i državu, te da osoba mora uživati sva prava
koja joj država jam i, jedino ako država po iva na zakonima, jer zakoni
osiguravaju op e dobro i dostojanstvo ljudske odobe. Ova enciklika tako er
naglašava na elo supsidijarnosti.
Enciklika o razvitku naroda Populorum progresio od 26.03.1967. kaže da
državna vlast mora posredovati u sukobu izme u ste enih privatnih prava i
iskonskih potreba zajednice, pa politika ne smije odobravati pojedina ne
probitke ve boljitak cijele zajednice.
U socijalnim dokumentima Crkve odbacuje se socijalisti ka doktrina, pa tako i
socijalisti ko na elo o zajedni kim dobrima. U ranijim dokumentima je ak
prona ena i kritika liberalizma koji osobnu slobodu stavlja ispred svega.
Crkvenosocijalna doktrina ne štedi ni nacionalizam koji izolira narode rade i
protiv njihovog istinskog dobra. Što se politi kih poredaka ti e, socijalni
dokumenti Crkve odbacuju totalitarizam, diktaturu, preferiraju i demokraciju
na krš anskim na elima.
11
4.1. POVIJESNE FAZE KRŠ ANSKE DEMOKRACIJE
Povijesne faze krš anske demokracije obuhva aju razdoblja od oblikovanja
doktrine do njenog pada.
-
Oblikovanje krš anske demokracije (1891. – 1932.)
Sredinom 19. stolje a, kada se ve oblikovala crkvenosocijalna doktrina javile
su se krš ansko-demokratske ( ijih je zastupnika bilo više) i narodne stranke.
Francuski promicatelji krš anske demokracije bili su René de Chateaubriand,
grof Montalambert, Mar Sasnier, Robert Schuman. U njema koj glavnu ulogu
su imali Joseph von Goerres, Ernst Ludwig von Gerlach, W. Emmanuel von
Ketteler i drugi. Predstavnika ove doktrine bilo je ak i u Luxemburgu, Belgiji,
Nizozemskoj, Irskoj te Italiji.
Prvi kongres krš ansko-demokratskih i narodnih stranaka održan je u Kölnu
1932. Sudionici tog kongresa poduprli su suradnju europskih nacija.
-
Uloga Alcidea de Gasperia ( 1943.)
Alcidea de Gasperia bio je jedan od “mozgova” europske krš anske
demokracije, te ujedno i utemeljitelj talijanskih krš anskih demokrata (1943. je
iznio njihova temeljna razmišljanja). Založio se za zaštitu slobode svake
ljudske osobe i svih državljanskih sloboda, poglavito politi ke koju je smatrao
polazištem temeljnih ljudskih prava. Razvio je tako er i na elo politi ke
supsidijarnosti kao jedno od temeljnih na ela u socijalnim dokumentima Crkve.
Govori o jamstvu slobode ure enja regija, slobodnom ure enju lokalnih
interesa. Tako er, isti e stabilnost poretka zasnovanih na moralu, te zagovara
zaštitu obitelji, krš anski odgoj novih naraštaja i zaštitu ljudskog dostojanstva.
-
Obnova krš anske demokracije i silazne tendencije (1947. - )
Nakon Drugog svjetskog rata u europskim su zemljama obnovljene krš anskodemokratske i narodne stranke. 1947. Utemeljena je ak i me unarodna
krš ansko-demokratska organizacija NEI koja je 1965. prerasla u Europsku
uniju krš anskih demokrata. Ciljevi NEI-a su bili stvaranje europske Unije i
udruživanje ljudi u stranke krš ansko-demokratskog usmjerenja.
Usporedba programa europskih krš ansko-demokratskih i narodnih stranaka :
Temeljne vrijednosti i na ela narodnih stranaka su da je ovjek subjekt
povijesti, te da svaka osoba mora biti slobodna (sloboda podrazumjeva slobodu
posjedovanja). Onaj tko posjeduje mora ra unati na solidarnost i na socijalnu
pravdu, radi suzbijanja monopola državne vlasti. Narodne stranke su se
zalagale za federalnu Europu sa socijalno tržišnim gospodarstvom i ekološkim
na inom gospodarenja.
Krš ansko – demokratske stranke imale su polazište u ovjeku i njegovom
dostojanstvu, te odgovornosti pred Bogom. Kao na ela i vrijednosti isticali su
slobodu osobe, solidarnost, supsidijarnost, razvoj osobe kroz obitelj i rad.
12
5. FAŠIZAM I NACIONALSOCIJALIZAM
Fašizam je, prema rije ima jednog od njegovih najistaknutijih protagonista,
organizirana, koncentrirana, autoritarna demokracija na nacionalisti kim
temeljima. Pojam fašizma izvedenica je od talijanske rije i fascio što zna i
savez (tj. izravno prevedeno-snopovlje). Kao pokret nastao je u Italiji, a njegov
tvorac i najvažniji predstavnik bio je Benito Mussolini.
Prema njema kom teoreti aru Nolteu 1919. je bila presudna godina za nastanak
europskog fašizma. Te godine, kako on navodi, ubrzano “ni u” fašisti ke
organizacije i pokreti u Njema koj, Italiji, Austriji, Poljskoj, Britaniji,
Francuskoj, Španjolskoj itd.
Kako smo ve vidjeli, fašizam je talijanska tvorevina, a nacionalsocijalizam je
njema ka tvorevina, tj. njema ka varijanta fašizma, koji je bio više
antisemitski,rasisti ki orjentiran pokret.
Fašizam i svi njegovi oblici razlikovali su se od države do države.
13
5.1. RAZVOJ ODRE EN DRŽAVAMA
-Francuska akcija
Maurras se 1789. pojavio kao predstavnik radikalnog konzervativizma koji se
najviše približio fašizmu. Struktura radikalnog konzervativizma mogla bi se
oslikati na slijede i na in :
1. protugra anski pokret
2. mržnja prema kapitalu
3. antisemitizam
4. masovna promidžba
Francuska akcija (organizacija i istoimeni aspois) je utemeljena 1899., a
nastala je u okrilju radikalnog konzervativizma na elu s Charlesom
Maurrasom. Na njegovim po ecima po ivao je itav fašisti ki francuski režim
u Vichyju,a bio mu je blizak i maršal Petain kojeg su okruživali Maurrasovi
u enici. Maurras nikada nije osporavao srodnost svojih ideja s fašizmom.
Klju ni pojmovi njegove doktrine bili su monarhija i monarhizam (cezarizam
odvojen od svojih revolucionarnih korjena) te federalizam(program uspostave
starih provincija).
Ostali pojmovi:
- nacionalizam – idealno je društvo starog poretka
- zavist prema drugim nacijama – zavist, strah, mržnja
- demokracija je bolest – slabi naciju i vrata je anarhije koja donosi zlo i smrt
- monarhizam(monarhofašizam) – zov za vo om kontrarevolucije,
suverenitet u ratu
- protuliberalizam – kritika individualisti ke organizacije društva nasuprot
homogenizaciji nacije
- iracionalni strah – strah od neo ekivanih ljudskih mogu nosti
- strah od neprijatelja – strah od nepoznatog i neobi nog ovjeka
- neprijatelj kao “kompleks neprijatelja” – razli it pristup neprijatelju
- romantika – literarno utjelovljenje konzervativnog i reakcionog duha
- mesijanske elite – manjina koja razumije stvari i ne zaboravlja(temelj u
unutrašnjoj snazi)
- konzervativna revolucija – iz nje proizlazi apsolutna monarhija
Francuska je, prema Nolteu, neosporno i izravno utjecala na oblikovanje
fašizma. Francuska je akcija imala uobli enu doktrinu, a fašizam je tek
paradigma koja se može razumjeti jedino na temelju prakse, jer se iz prakse
jedino mogu vidjeti važni elementi doktrine.
-Talijanski fašizam
Prva asocijacija na ovaj fašizam je Benito Mussolini. Talijanski fašizam se
o ituje kao pokret obnove koji se temeljio na talijanskom nacionalsocijalizmu,
legionarstvu i marksisti koj epizodi Mussolinija, s na elima vo e, etike i
akcije.
14
Mussolinijeva kratka biografija, osnovne zna ajke da bismo mogli razumjeti
daljnji tekst.
Talijanski diktator, državnik i politi ar ro en 29. srpnja 1883. godine u okolici
sela Predappio, nedaleko mjesta Forli u sjeveroisto noj talijanskoj pokrajini
Romagna (jedan od najsiromašnijih krajeva u Italiji). Njegova majka, Rosa
(djevoja ko prezime Malteni) bila je jedna od najuglednijih u iteljica u okolici.
Njegov otac, Allesandro, bio je kova i predani socijalist. Benito je imao brata i
sestru (Armaldo i Edviga), nijedno od djece nije dugo živjelo. Za vrijeme
školskih dana bio je povu eno dijete. Nikada nije plakao i rijetko se smijao niti
je puno pri ao. Radije je sjedio u zadnjoj klupi i itao nego se igrao s drugom
djecom. Kao i otac bio je nagle naravi. U razredu je uvijek bio neposlušan te je
stoga izba en iz internata. Zbog napada nožem na druge u enike izba en je iz
dvije škole. Od rane mladosti bio je okružen utjecajima anarhizma, socijalizma
i drugih sli nih politi kih opcija. Nakon završenog školovanja 1901. dobio je
zvanje nastavnika i nekoliko je mjeseci predavao u osnovnoj školi. Potom je
zapo eo svoju politi ku karijeru kao radikalni socijalist.
Nesposoban prona i stalan posao 1902. emigrira u Švicarsku (kasnije e biti
uhapšen zbog skitnje i protjeran iz Švicarske). Za vrijeme boravka u Švicarskoj
povezao se s tamošnjim socijalistima, te je po povratku u Italiju preko lista
Borba klasa propagirao socijalisti ke ideje. Godine 1908. u austrijskom gradu
Trentu napisao je novelu Kardinalova ljubavnica, kasnije prevednu na
engleski. Dvije godine kasnije (1910.) postao je sekretar mjesne Socijalisti ke
stranke u Froliju. Iste godine ženi se s Rachele Guidi koja e mu roditi petero
djece. Kada je 1911. Italija objavila rat Turskoj bio je zatvoren zbog svoje
pacifisti ke propagande. U to doba hvalio se da je antipatriot. Ve u srpnju
1912. izabran je za direktora Socijalisti ke stranke, a u prosincu preuzima
uredni ko mjesto partijskog glasila Avanti. Tada postaje najutjecajniji vo a
talijanskog socijalizma. U to doba je vjerovao da se proleterijat mora ujediniti u
jedan mo an snop (fascio), spreman da zgrabi vlast. Neki u tim rije ima vide
za etak fašisti kog pokreta. U studenome 1914. Mussolini je po eo objavljivati
nove novine Il Popolo d'Italia i utemeljio je grupu Fasci d'Azione
Rivoluzionaria. Po etkom 1. svjetskog rata Mussolini je bio protiv ulaska
Italije u taj oružani sukob. No, dva mjeseca nakon po etka rata mijenja svoj
stav i zalaže se za ulazak Italije u sukob. Zbog takvog stava izba en je iz
Socijalisti ke stranke. Po izbijanju 1. svjetskog rata napušta list Borba klasa i
po inje izdavati Talijanski narod, preko kojeg se zalaže za sudjelovanje Italije
u ratu na strani Saveznika. Aktivno pomaže D'Annunzija u kampanji za
pripajanje Rijeke Italiji i s njim osniva organizaciju nazvanu Borbeni fašisti ki
odredi, a koja je bila za etnik budu e fašisti ke stranke. U svibnju 1915. Italija
15
ulazi u rat, a u rujnu iste godine Mussolini biva unova en i poslan u rovove na
talijansko-austrijskoj fronti. Uskoro nakon mobilizacije ranjen je i
demobiliziran kada se minobaca koji je opsluživao pregrijao i eksplodirao.
Fašizam je postao organizirani politi ki pokret u ožujku 1919. kada je
Mussolini s drugim mladim ratnim veteranima iz 1. svjetskog rata osnovao
Fasci de Combattimento. Pokret je dobio ime po snopu (fasce) starom rimskom
simbolu discipline. Taj nacionalisti ki, antiliberalni i antisocijalisti ki pokret
imao je najve u podršku iz donjih slojeva srednje klase. Nakon neuspjelog
pokušaja na izborima 1919. da postane zastupnik u parlamentu to mu je kao
predstavniku desnice 1921. ipak pošlo za rukom. Fašisti su osnovali odrede
koji su terorizirali donedavne Mussolnijeve kolege. Vlada se u te sukobe rijetko
miješala. Kao protuuslugu za podršku skupine industrijalaca i
zemljoposjednika Mussolini je odobrio štrajkolomstvo i odrekao se
revolucionarne agitacije. U vrijeme privredne krize, štrajkova i
revolucionarnog perioda priklju uje se desnici, vodi borbu protiv socijalista i
osniva fašisti ku stranku 1919. u Milanu. Iste godine u travnju fašisti su napali
socijaliste na njihovom skupu u Milanu. Tom prilikom Mussolini je s još
stotinjak ljudi pritvoren zbog ilegalnog posjedovanja oružja. Svi su iz zatvora
pušteni ve naredni dan. Uskoro se vojska i policija nisu miješali u fašisti ke
nasilne izgrede. Policijske zvani nike zamijenili su Uskoro se vojska i policija
nisu miješali u fašisti ke nasilne izgrede. Policijske zvani nike zamijenili su
lanovi Fašisti ke stranke. Osnovana je Fašisti ka milicija koja se sastojala od
oružanih odreda, ubila kih timova i tajne policije. U listopadu 1922. na
kongresu stranke, koji je održan u Napulju, organizira pohod na Rim u kome
sudjeluje 60.000 fašista. Prestrašen pohodom i stanjem u zemlji (liberalna vlada
nije uspjela zaustaviti širenje anarhije) kralj Vittorio Emanuele III povjerava
mu mandat za sastavljanje vlade (28. listopada 1922.) te Mussolini postaje
premijer. Tada po inje Mussolinijeva fašisti ka diktatura za koju je bio
karakteristi an strahovit teror, imperijalisti ka politika i ukidanje demokratskih
sloboda.
Od 1935. razvija se totalitarna vlast i donose fašisti ki zakoni. Stvorena je
korporativna fašisti ka ili strana ka država u kojoj vo a nadzire radništvo,
vlast, interese i sl. Stvoren je i nacionalfašizam kao metoda skupljanja nacije u
centar energije. Krajnji je u inak totalitarna nacionalfašisti ka razvojna
diktatura usmjerena prije svega u rat. Mussolini je, prema E. Noltu, 9. svibnja.
1936 proglasio pravno ro enje imperija na sudbonosnim brežuljcima Rima.
1938. godina predstavlja po etak fašisti ke rasne politike, po etak
antisemitizma, iako su sami fašisti potjecali iz židovskih redova. Židovi su,
kako Nolte smatra, bili manja zajednica nego primjerice u Njema koj, pa nije
došlo do zna ajnije pojave antisemitizma.
Elementi ove doktrine su: na elo vo e, nacionalizam, korporativizam,
totalitarna država, populizam (narod shva en kao masa), protuliberalizam,
protusocijalizam, proturevolucija, diktatura i masovna promidžba.
16
Nacionalsocijalizam
Nacionalizam je zacijelo bliži Francuskoj akciji nego fašizmu zbog
prenaglašenih naturalisti kih elemenata, smatra Nolte. Odlu uju a razlika
izme u nacionalsocijalizma i fašizma po iva na tome što je
nacionalsocijalizam na umjetan na in morao održavati i poja avati socijalni
aspekt, koji je zbog okolnosti u fašizmu ve postojao.
1919. godine u Münchenu je utemeljena Njema ka radni ka stranka,
malogra anska ultranacionalna grupacija, koja 1920. prerasta u
Nacionalsocijalisti ku njema ku radni ku stranku s ekstremno nacionalisti kim
i rasnim programom radi stvaranja Velike Njema ke. Godinu dana iza, na
predsjedni ki tron ove grupacije sjeo je Adolf Hitler. Ve 1922. godine Hitler
NSDAP odre uje kao stranku akcije i radikalni narodni pokret. 1923. propada
Hitlerov pokušaj pu a, te biva osu en na pet godina zatvora, gdje piše Mein
Kampf (bibliju nacizma). 1924. Hitler je uspostavio apsolutni nadzor nad
strankom, pokretom, te je odlu io prihvatiti parlamentarnu taktiku, a ve 1925.
poziva stare lanove stranke da joj se opet pridruže i tako je obnove. 1928.
stranka/pokret se regionalizira, te se imenuju strana ki lideri, a Hitler postaje
postaje apsolutni autoritet-vo a. U razdoblju od 1928. – 1933. nacionalizam
postaje snažan pokret kojim upravlja snažan promidžbeni aparat J. Goebbelsa.
Nacionalsocijalisti smatraju da je 1933. pobijedila nacionalsocijalisti ka
revolucija, a upravo je te godine Hitler 31.01. došao na vlast. Taj in je bio
poguban za Njema ku jer je ukinuo gra ansku slobodu, uveo krvavi teror,
koncentracijske logore, a itavu je Njema ku pretvorio u totalitarnu policijsku
državu. NSDAP je dominirao državom, a Ustav Tre eg Reicha bio je ista
Hitlerova privatna diktatura. On je po Ustavu bio vo a države, stranke, Reicha,
kancelar i predsjednik vlade. Ustav je, tako er, uz pomo tajne policije
(Gestapo) i policijske elite dobio svoju etiketu totalne mo i. Uspostavljena je
totalitarna diktatura sa obilježjima kao što su: jednostrana ka država, policijska
država, snažan promidžbeni aparat, centralizirano i upravljano gospodarstvo.
Nacionalsocijalizam se može razumjeti i kao ultrakonzervativizam
biologisti ke, mitologisti ke, naturalisti ke provenijencije. Elementi Hitlerove
nacionasocijalisti ke prakse su:
- narod – kao zajednica bliskog krvnog srodstva
- krv – naturalisti ka i biološka komponenta vezivanja jednog naroda u
organsku cjelinu
- zajednica – kao organska povezanost naroda u cjelinu
- mit o neprijatelju – neprijatelj kao oli enje zla
- rasa – rase su me usobno nejednake, bjela ka rasa ima mo , viša rasa su
Arijevci (ljudi izdužene lubanje, plemeniti, motor moderne civilizacije)
- nacija – sudbinski i prirodno, politi ki povezan narod
- vo a – ovjek koji usmjerava sve energije mase
- masa – narod pretvoren u masu hipnotiziran totalnom promidžbom
- totalna država – država koja je ukinula razliku izme u privatnog i javnog
- rat (vje ni rat) – zadobivanje i potvr ivanje suvereniteta ta njema ku rasnu
državu u vje nom ratu
17
-
ideologija “grješnog jarca” – za životne probleme uvijek postoji krivac (taj
netko je žrtva ili objekt agresije)
antisemtitizam – ideologija i akcija uništenja jednog naroda.
Nacionalsocijalizam je slomljen 1945. savezni kom pobjedom, no oživio je
(kao i fašizam) u obliku neonacizma i neofašizma.
Hitlerova kratka biografija:
Adolf Hitler je ro en u austrijskom grani nom gradu Braunau, kao etvrto od
šestero djece carinika Aloisa Hitlera i njegove žene Klare (ro ene Pölzl). Od
sve djece samo su preživjeli Adolf i njegova sestra Paula.
U knjigi "Mein Kampf" (moja borba), Hitler opisuje svog oca kao naprasita
tiranina, a u stvarnosti ništa ne upu uje na to da je on odgojen druga ije od
ostale djece toga doba. Što je Hitler svome ocu za vrijeme njegova života
zamjerio, bilo je to da je njegov otac bio vanbra ni sin Anna Maria
Schcklgruber (Hitlerov djed) i 1876 Alois je promjenio svoje prezime u Hitler.
Da li je kasniji muž od Aloisove majke u stvarnosti bio Hitlerov djed, to nikada
nije bilo dokazano. Johann Georg Hiedler nikada nije priznao svoje o instvo.
Radi o evog posla Adolf i njegova obitelj morali su se dosta puta seliti iz
Braunau u Passausu, Lambacha i Leonding bei Linza. U razli itim školama
koje je Hitler poha ao bio je dobar u enik, osim kad je došao u srednju školu
1900.
Adolf Hitler-njema ki politi ar, državnik, vo a Führer (leader) Njema ke
Nacional Socijalisti ke radni ke stranke (Nacisti ke stranke) kao i Nacisti ke
Njema ke od 1933. do 1945. i to na dužnosti njema kog kancelara, vrhovnog
državnika, predsjednika države i diktatora.
Kao animirani i karizmati ni govornik, Hitler je smatran jedan od zna ajnijih
vo a u svjetskoj povijesti.Uspio je angažirati njema ki vojno-industrijski
kompleks u izbavljanju države i ekonomije iz ekonomske depresije koja je
18
vladala nakon završetka Prvog svjetskog rata, a u svom vrhuncu, imao je vlast
nad ve inom Europskog kontineta.
Hitlerov pokušaj stvaranja Velike Njema ke (Grossdeutschland), prvo mirnim
putem kroz stvaranja pritiska kroz njema ki narod putem masovih pokreta i
referenduma u okolnim zemljama. U malom rasponu uspio je pripojiti Austriju
(Anschluss) te pojedine dijelove ehoslova ke sa njema kim narodom.
Invazijom na Poljsku 1939. nakon propalog pokušaja da kroz pritiske vrati
teritorije izgubljene nakon Prvog svjetskog rata, izbija 2. svjetski rat koji je
kroz nešto više od 5 godina sukoba izme u bloka Osovina i Saveznika proizveo
razaranje velikog dijela Europe. Hitler je tako er smatran glavnim ideologom
rasne politike nacisti ke Njema ke, kao i ideolog pokreta a politike istrebljenja
naroda i rasa u Holokaustu. Hitlerov san je bio stvoriti tisu ljetni Reich, super
države u kojemu njema ki narod ima apsolutnu vlast. Ovaj san se slomio 30.
travnja 1945., kada je re eno da je Hitler izvršio samoubojstvo u svom
bunkeru, ispred nadiru e sovjetske Crvene armije.
Neonacizam/neofašizam ( 1945. - )
Razlika izme u njihovih povjesnih uzora, prvenstveno je u tome što ni u jednoj
zemlji suverenog svijeta nisu osvojili vlast. Njihovu ideologiju su nosile
pojedine stranke i pokreti, koji nisu baš bili posve bezopasni. Pokušava se
izvršiti prilagodba doktrine u suvremenom svijetu, no to se ne uspijeva. O
neonacizmu i o neofašizmu se govori kao o desnom ekstremizmu ili desnom
radikalizmu.
U Zapadnoj Europi obilježavaju ih male zatvorene skupine isklju ivih
ideologija. Temelje se na modelu zatvorenosti, predrasuda, frustracija,
iracionalizma. Temelje se na svijesti o elitisti kom poslanju, odbacivanju
predstavni kog sustava, neprihva anju pluralisti kog industrijskog društva,
odbacivanju individualizma, iracionalnom politi kom djelovanju, netoleranciji,
nacionalizmu i autarkizmu, etnocentrizmu i sl.
Neonacisti ke i neofašisti ke skupine bore se protiv višekulturnog društva,
rasnog mišljenja i za o uvanje vlastite nacije. Militarne su ili imaju
poluvojni ke formacije. Isti u se u širenju ksenofobije, rasizma i
antisemitizma.
19
6. NOVA DESNICA
Nova desnica bio je pokret koji se otvoreno odmaknuo od nacizma. Nova
desnica se razvila kao intelektualna reakcija na pojavu nove ljevice.
Pod utjecajem stabilnosti koja se razvila nakon rasta blagostanja društva i
države, nastale su sociološke teorije funkcionalisti ke provenijencije, iji
teoreti ari (prema T. Bottomoreu) isti u stabilnost kao temeljnu vrijednost.
Stabilnost je bila poljuljana studentskim pokretima protiv autoritarnog ustroja
društva, što dovodi do pojave nove ljevice, koja je dovela u pitanje
tradicionalne vrijednosti i oblike ponašanja.
Nova desnica djeluje na kulturnoj okosnici, te u tom smislu predstavlja mrežu
saveza kulturnih udruženja intelektualaca u Francuskoj, Njema koj, Velikoj
Britaniji, Italiji i dr. Nova desnica je možemo re i kulturni pokret koja je prije
svega zaokupljena kulturnom mo i i osvajanjem kulturnih ustanova.. Nova
desnica je, dakle, manje okrenuta kulturnoj mo i, što je udaljuje od ljevice. Za
njih se mo ne o ituje samo kroz politi ku sferu, nego i kroz kulturu u obliku
kulturne hegemonije. Ovakva se pozicija naziva i desnim gramsizmom.
Idu a tema nove desnice je ovjekova ukorjenjenost u kulturi, jer je ovjek
baštinik jednog naroda, obitelji i kulture. Još jedna tema koja je vrlo važna za
novu desnicu je i eminentno biologijsko-antropologijskoj temi o novom
konceptu ovjeka . Sli nosti izme u životinja i ljudi prema Benoistu su:
društvenost, hijerarhija, društvena organizacija i agresija. Novo desni ari za
temu uzimaju i povijesnost ovjeka, prvenstvenost razlikovanje mita i kraja
povijesti. Prema njima, povijesni razvoj je prije svega slijed momenata, u
kojem je svaki moment prošlosti ali i budu nosti ograni en. Benoist priznaje da
se nova desnica javila zbog višegodišnjeg monopola ljevice na podru ju
mišljenja.
Pripadnici nove desnice sebe nazivaju revolucionarnim konzervativcima a kao
alternativni naziv isti u dinami ki konzervativizam. Nova je desnica zapravo
alternativa i kapitalizma i socijalizma, te inzistira na tre em putu izme u
kapitalizma i komunizma. Njema ka desnica promi e biohomunizam, logi ki
empirizam, biologijsku sliku ovjeka, europski socijalizam i etnopluralizam.
To je zapravo borba za nacionalni i kulturni identitet u kojoj zna ajnu ulogu
imaju intelektualci kao predstavnici nove kulturne hegemonije i subjekti
ustanovljenja novog društva tj. Velike Europe na elu sa Francuskom i
Njema kom. Ameri ka nova desnica, s druge strane, isti e teme koje se ti u
obitelji, morala, politike i amerikanizma. Ona teži velikoj moralnoj obnovi i
snaženju tipi nih ameri kih vrijednosti.
20
7. SOCIJALDEMOKRACIJA
Socijaldemokracija je pojam kojim se izražava politi ka pozicija, doktrina i
ideologija stranaka koje su bile usmjerene na socijalizam i demokraciju. Izraz
potje e iz vremena utemeljenja stranaka koje su se zalagale za produbljivanje
politi ke demokracije, socijalnih sadržaja i pitanja demokracije. U povijesnom
smislu socijaldemokratima u Njema koj su se (od 1848.) nazivali pripadnici
Op eg njema kog radni kog bratstva.
U odnosu na komunisti ke stranke i pokrete revolucionarnog programa,
socijaldemokracija se zasniva na reformizmu, koji je kao metoda, sinonim za
socijaldemokraciju i negiranje nasilja prožetog marksizmom i boljševizmom.
Reformisti ke tendencije izražene su u revizionizmu (Njema ka),
automarksizmu (Austrija) i fabijanskom socijalizmu (Velika Britanija).
Socijaldemokracija je svakako europski pokret, organizacija, politi ka doktrina,
ideologija. No, ipak, socijaldemokracija, u svojoj povijesti nije imala
jedinstvenu doktrinu ili ideologiju, a razli iti teoreti ari i ideolozi su zastupali
razli ite koncepcije socijalizma i metode dolaska do tog cilja: od
revolucionarnih, do reformisti kih i demokratskih metoda.
Ferdinad Lassalle (1825.-1864.) zastupao je državni socijalizam. Smatrao je da
država mora zajam iti radni ke udruge tj. pružiti im sve uvjete kako bi se
udruge mogle održavati. Zastupao je tezu da se radni ke udruge trebaju udružiti
u samostalnu politi ku stranku na temelju op eg, jednakog i neposrednog prava
glasa.
Eduard Bernstein (1850.-1932.) smatra se za etnikom revizionizma tj. zahtjeva
za prevrednovanje marksisti ke doktrine. Revizija doktrine zna ila je i posve
novo shva anje politi kog djelovanja, tj. promjenu metode djelovanja. Umjesto
revolucije revizionizam je zagovarao reformizam.
Karl Kautsky (1854.1938.) smatra se jednom od najutjecajnijih figura
njema ke i europske socijaldemokracije. Demokracija i socijalizam, prema
njemu, ne razlikuju se u tome što je ona sredstvo, a on svrha, ve su oboje
sredstvo za isti cilj. Demokracija je po njemu, mirna metoda klasne borbe koja
se koristi parlamentarizmom, štrajkovima i demonstracijama.
Doktrine razli itih teoreti ara utjecale su na suvremenu politi ku doktrinu i
socijaldemokraciju. Demokratski socijalizam je usmjeren protiv diktatorskog i
totalitarnog socijalizma a temelji se na slobodi, jednakopravnosti i solidarnosti.
Sloboda pri tom podrazumjeva slobodu osobe, samoodre enje,
samoodgovornost, jednakopravnost podrazumjeva stvaranje uvjeta za jednake
životne prilike otklanjanjem privilegija, a solidarnost je shva ena kao
egzistencija ovjeka i temelj unutarnjeg ozbiljenja slobode.
21
7.1. POVIJEST SOCIJALDEMOKRACIJE NA PRIMJERU
NJEMA KE
S obzirom na pojedina ne povijesti europske demokracije, kao primjer uzela
sam Njema ku, jer Njema ka socijaldemokracija ima dugu tradiciju i dugu
povijest.
Razdoblje od 1848. do 1914.
1848. godine utemeljena je Radni ka bratovština, a 23. svibnja. 1863. u
Lepizigu Op a njma ka radni ka udruga-ADAV, na elu sa Ferdinandom
Lassalleom.
1866. W. Libknecht i August Bebel s grupom gra anskih demokrata utemeljili
su Sasku narodnu stranku.
1869. osnovana je Socijaldemokratska radni ka stranka u Eisenachu.
1875. u Gothi su se lasallovci i eisenacheri ujedinili u Socijalisti ku radni ku
stranku Njema ke.
1876. tiskan je prvi broj socijaldemokratskog Vorwaertsa.
30. srpnja. 1878. Socijaldemokrati su dobili 9 mandata. To je bilo doba
njihovog uspona. Nakon toga 1878. je izglasan poznati Bismarkov Zakon o
socijalistima.
1891. na Erfurtskom kongresu stranka je preimenovana u Socijaldemokratsku
stranku Njema ke.
1899. Eduard Bernstein objelodanio je knjigu Pretpostavke socijalizma i zadaci
socijaldemokracije.
Od 13. do 20. rujna 1903. U Dresdenu na strana kom kongresu osu en je
Bernsteinov revizionizam
03. kolovoza 1914. uslijed glasovanja za ratne krediti, doga a se razdor u krilu
socijaldemokracije, podjela na reformisti ko i revolucionarno krilo.
Razdoblje od 1914. do 1945.
Proces razdjeljivanja donio je nekoliko frakcija.
24. ožujka 1916. utemeljena je Socijaldemokratska radna zajednica
U travnju 1917. Utemeljena u Gothi Neovisna socijaldemokratska stranka
Njema ke, prekokomunisti kog usmjerenja
1918. zna ajna godina za daljnji razvoj njema kog društva. Nametnut im je
Versailleski mir. Ove godine su bile aktualne dvije politi ke i ideološke
koncepcije: konzervativna i revolucionarna (prekomunisti ka).
11. velja e 1919. Pogubljeni vo e revolucionarnih komunista Rosa Luxemburg
i Karl Liebknecht.
11. velja e 1919. socijaldemokrat Friedrich Ebert je izabran za predsjednika
Reicha.
13. velja e 1919. Scheidemann sastavlja prvu koalicijsku vladu u koju ulaze
predstavnici SPD-a, DPP-a i Centra.
22
12. do 17. listopada 1920. USPD je na izvanrednom kongresu u Halleu
prihvatila 21 uvjet pristupanja Komunisti koj internacionali, a to je dovelo do
cjepanja unutar USPD-a
Od 18. do 24. rujna 1921. SPD je na kongresu u Goerlitzu usvojila novi
strana ki program, u kojemu se stranka odredila kao stranka radnog naroda,
koja se zalaže za domokraciju i demokratsku republiku, za razliku od
komunisti kog programa USPD-a iz 1919. u kojem se govori o desnim
socijalistima.
Potkraj rujna 1922. ostatci USPD-a koji se nisu priklonili revolucionarnoj
struji, ujedinili su se s SDP-om, a tri godine kasnije, 1925. na kongresu u
Heidelbergu je usvojen novi program Socijaldemokratske stranke Njema ke.
22. prosinca 1931. utemeljena je Eisenerska fronta protiv fašisti ke opasnosti.
1933. Hitler je postao kancelar
Od 1933. do 1945. Prekinuto je normalno politi ko djelovanje
socijaldemokracije.
Razdoblje od 1945.
U smjernicama iz 1945. njema kih socijaldemokrata donesenih u Londonu,
polazi se od zaštite slobode i dostojanstva osobe. Društveni se poredak, prema
tome, zamišljao kao poredak socijalne jednakosti, humanizma i slobode.
Naglašava se politi ka i socijalna demokracija, samoodlu ivanje i
suodgovornost gra ana.
Od 1914. do 1945. reformisti ko krilo socijaldemokracije se postupno
udaljava od doktrine revolucionarnog marksizma prema demokratskom
socijalizmu. U Smjernicama nije više bilo nikakve revolucionarne retorike u
odnosu na Praški manifest.
U Frankfurtu je 3. srpnja 1951. ponovno utemeljenja Socijalisti ka
internacionala. U dokumentu Ciljevi i zadaci demokratskog socijalizma (1951.)
izvedena je kritika komunizma i jednostrana ke diktature i istaknuta doktrina
demokratskog socijalizma. Ciljevi demokratskog socijalizma su društvena
jednakopravnost, blagostanje, svjetski mir, socijalna sigurnost i demokracija
protiv svakog oblika totalitarizma.
U razdoblju od 1949. do 1983. socijaldemokracija je u Njema koj na izborima
imala tendenciju rasta. U ve ini europskih zemalja, posebice u Austriji i
Švedskoj, socijaldemokracija igra zna ajnu ulogu u politi kim sustavima tih
zemalja.
23
8. POLITI KE STRANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ
U gore navedenim tekstovima nastojala sam objasniti pojmove koje smatram
važnim, a koji se kao takvi upotrebljavaju i danas, naro ito u politi kim
strankama. Za objašnjavanje naziva nekih stranaka, odabrala sam
parlamentarne ali i izvanparlamentarne stranke u Republici Hrvatskoj.
U Republici Hrvatskoj vlada parlamentarna vlast, što zna i da postoji
višestrana je, u kojem ve ina zastupnika formira Vladu. Demokracija, u tom
slu aju, ozna ava vladavinu kada narod ima pravo birati izravno ili neizravno.
Na izravan na in se bira npr. Predsjednik države, a na neizravan npr. Sabor jer
se bira stranka, a ne pojedina osoba.
Mnoge stranke u Hrvatskoj imaju nacionalni predznak (H), a to je zbog toga jer
su se osnivale kad je postojala opasnost od rata, pa se na taj na in isticala
nacionalnost.
HDZ – je više pokret nego stranka jer obuhva a sustav mišljenja koji utje u i
na Hrvate u drugim državama.
LIBRA – (Stranka liberalnih demokrata) – ako je ovo stranka liberala, to za
sobom odmah vu e i naziv demokracije, pa je stavljanje oba dva pojma u naziv
nepotrebno.
ISTARSKI SAVEZ – tako er, to nije jedna stranka, nego skup stranaka
ujedinjenih u borbi za isti cilj.
HSLS – (Hrvatska socijalno liberalna stranka) nazivi socijalno i liberalno ne
idu zajedno, jer pojam “socijalno” za sobom vu e razli ita ograni enja.
(tako er, gore navedena u tekstu), a pojam “liberalno” ozna ava slobodu.
Dakle, to su dva suprotna pojma i nemogu biti upotrijebljenja jedan do
drugoga.
ZeL – (Zelena ljevica Hrvatske) – ovo je stranka koja se bori za ekologiju,
prema tome nikako ne bi trebala biti orjentirana ni lijevo a ni desno.
24
ZAKLJU AK
Ovaj seminarski rad poslužio mi je da se “prisilim” razjasniti sebi u glavi
“veliku maglu” pojmova koji su mi se iz godine u godinu, iz dana u dan
neprestano gomilali.
Svaku tezu, i naslov koji sam imala zacrtan nastojala sam objasniti tako da ga
razumiju i oni koji koji nikad nisu uli za niti jedan gore navedeni pojam.
Shva anje pojmova pokušala sma objasniti i na temelju politi kih stranaka u
Republici Hrvatskoj. Objašnjavala sam njihove nazive, ali ne i njihov program
i djelovanje na politi koj sceni, iako osobno mislim da bi o njemu mogla pisati
beskona no dugo.
Kod pisanja rada nisam se željela udaljavati od zakonitosti i ideologija koje su
bile postavljene u literaturi.
25
POPIS LITERATURE:
Neokonzervativizam , Autobiografija jedne ideje, Irwing Kristol,
Algoritam;Zagreb 2004.
Uvod u politologiju , An elko Milardovi , Pan Liber; Osijek- Zagreb – Split
1997.
Politološki rje nik, Država i politika, Pan Liber; Osijek – Zagreb – Split 2001.
Internet
26

Download Report