Klinička slika i dijagnostika Dijagnoza kancera u djeteta počinje sa anamnezom i kliničkim pregledom. U 85% slučajeva se malignitet u djeteta pojavljuje s nekim od simptoma navedenih u Tabeli 1. Tabela 1. Glavne tegobe koje navode roditelji a koje upućuju na mogućnost kancera u djeteta Simptomi Suspektan tumor Bljedoća i umor Leukemija, limfom, neuroblastom Hronična sekrecija iz uha Rabdomiosarkom, Histiocitoza Langerhans Recidivirajuća groznica sa bolovima u kostima Ewing sarkom, leukemija Šepanje Osteosarkom, drugi koštani tumori Jutarnja glavobolja i povraćanje Tumori mozga Oteklina na vratu koja ne reagira na antibiotik M. Hodgkin, Non - Hodgkin limfom Otečeno lice i vrat Non - Hodgkin limfom Bijele pjege na u oku Retinoblastom Palpatorna masa u abdomenu Wilms tumor, neuroblastom, tumor jetre, teratom, tumor ovarija Krvarenje iz vagine Rabdomiosarkom Hronični proljev Neuroblastom Subkutani čvorovi Neuroblastom Periorbitalni hematomi Neuroblastom Tvrda, bezbolna oteklina testisa Tumor zametnog epitela Zadržavanje ili potpuni prekid mokrenja, hematurija Rabdomiosarkom Deformitet nosa sa sukrvičavim sekretom Rabdomiosarkom Većina tumora dječije dobi otkriva se u stadiju diseminacije bolesti. Najčešći simptomi koju mogu ukazivati na malignitet kod djece su temepratura, blijedilo, purpura, bolovi u kostima, abdominalna masa, limfadenopatija, poremećaj vida i dr. Temperatura je najčešći razlog zbog kojeg se dijete dovodi ljekaru. Kod solidnih tumora temperatura predstavlja rezultat sekundarne infekcije. Kod neuroblastoma i Wilmsovog tumora ona je rezultat nekroze i krvarenja u tumor. Simptomatologija pojedinih tumora nije usko specifična. Ipak, u slučaju povezanosti tumorske mase, znojenja, hipertenzije, bolnosti i eventualno proljeva potrebno je razmišljati o neuroblastomu. Kod pojave najčešće unilateralne bezbolne tumorske mase, hematurije i/ili hipertenzije treba misliti na Wilmsov tumor. U slučaju perzistentne temperature nepoznate etiologije, često se treba posavjetovati sa pedijatrijskim onkologom kako bi se isključio mogući malignitet. Dijagnostika je slična za sve tumore. U nosnom ždrijelu tumori izazivaju opstrukciju nosa i mogu se zamjeniti sa adenoidima. Ove tvorbe mogu se javiti ispod razine nepca a simptomi koje dovode dijete ljekaru mogu biti povećanje limfnih čvorova na vratu. U nosu tumori najčešće zahvaćaju maksilarne sinuse, opstruiraju nos ili se može javiti sukrvičav iscjedak iz nosa. Ukoliko prodru u orbitu javlja se egzoftalmus. Bezbolan iscjedak iz uha sa pjavom granulacija u vanjskom slušnom kanalu i otok mastoida upozoravaju na rast tumora u uhu. Laringealni tumori povezani su sa promuklošću a oni smješteni u traheji prati opstrukcija disanja. Medijastinalni tumori obično kasno daju nespecifične simptome poput dugotrajnog kašlja ili simptome opstrukcije gornje šuplje vene ukoliko je tumorska masa smješetena u prednjem medijastinumu. Tumori u abdomenu najčešće se prezentiraju kao asimptomatska, palpabilna masa, sve dok se ne javi krvarenje u nekrotični centar tumora i ne izazove akutnu abdominalnu bol. Kod svakodnevnih kliničkih pregleda djeteta prisutnost bilo koje palpabilne mase u abdomenu predstavlja zloćudni tumor sve dok se isti ne isključi. Pažnju treba obratiti na povećane limfne čvorove, povećanu jetru i slezinu. Bolnost i otok nad mišićima ekstremiteta i trupa upućuje na tumor mekih tkiva ili kostiju. Laboratorijska ispitivanja počinju uzimanjem sedimentacije, kompletne krvne slike, određivanjem biohemijskih parametara, enzima, metabolita, hormona biljega aktivnosti tumora, aspiraciona citologija tumora i punkcija koštane srži. Savremeni radiološki pristup podrazumijeva upotrebu komplementarnih dijagnostičkih procedura, a to su: rendgenske pretrage (nativne i kontrastne), kompjuterska tomografija (CT), magnetska rezonancija (MR), ultrazvuk (UZ), angiografija, pozitron emisiona tomografija (PET-CT). Važan je pravilan odabir ovih metoda, uvođenje prihvatljivih protokola kao i jedinstvenog algoritma kako bi skratio predterapijsko vrijeme i tako dao veću šansu pacijentima za što boljim terapijskim učinkom. Slijedi hirurški zahvat, radikalna operacija ili samo biopsija. Ukoliko je tumor uznapredovao i nemoguća je radikalna operacija izvodi se samo biopsija tumora. Patohistološka analiza uzetog tumora obrađuje se uz pomoć svjetlosnog mikroskopa, imunohistohemije, monoklonskih antitjela. Metodama molekularne analize i elektronskog mikroskopa utvrđuje se vrsta i porjeklo tumorskih stanica. Otkrivanje tumor specifičnih hromosomskih amplifikacija u pedijatrijskim neoplazmama pridonosi dijagnostičkom i prognostičkom razvrstavanju tih lezija. Maligne bolesti dječije dobi, autor doc. dr. Edo Hasanbegović
© Copyright 2024 Paperzz
