Izvještaj o održivom turizmu na Mediteranu

Izvještaj o održivom turizmu na Mediteranu
Ovaj izvještaj je sastavila izvjestiteljka Mišel Saban (Michèle Sabban) (Skupština evropskih regija;
Ile-de-France Regionalno vijeće/FR). O njemu je raspravljano na 4. sastanku ARLEM-ove Komisije
za održivi razvoj (SUDEV) 16. januara 2013. a usvojen je na 4. plenarnom zasjedanju ARLEM-a 18.
februara 2013. u Briselu, Belgija.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
BS
-1Posmatrana u cjelini, Mediteranska regija je vodeća svjetska turistička destinacija, iako unutar nje
postoje znatne razlike. U njoj se bilježi 30% turističkih dolazaka i 25% ukupnih prihoda od globalnog
turizma, sa 80% turističkih posjeta iz Evrope, posebno iz Njemačke 1 . Iako je turizam pokretač
ekonomskog razvoja regije i integracije u proces globalizacije, također vrši veliki pritisak na prirodne
resurse i okoliš. Članovi ARLEM-a su u potpunosti saglasni sa Odborom regija u pozivu za razvoj
turizma na temelju konkurentnosti i održivosti, što se može podijeliti u tri kategorije: ekonomska
održivost, osiguranje objektivnog i efikasnog ekonomskog razvoja, osposobljavanje budućih
generacija za razvoj; socio-kulturna održivost, koja je u skladu sa kulturom, vrijednostima i
identitetom Mediteranskih regija; i održivost životne sredine, koja osigurava da se razvoj odvija u
2
skladu sa održivošću osnovnih procesa, biološkom raznovrsnošću i resursima .
Unapređivanje ekološki održivog turizma je od vitalnog značaja, posebno u ovom dijelu svijeta u
kojem se bilježi najveća stopa globalnog zagrijavanja sa svim posljedicama vezanim uz
dezertifikaciju, smanjenje rezervi pitke vode i gubitak biološke raznovrsnosti. Prema tome,
upravljanje vodenim resursima, rješavanje pitanja zagađenja i otpada i suzbijanje erozije tla neki su od
najvažnijih izazova koje postavlja turizam na Mediteranu, što je ilustrovano činjenicom da su u 2007.
godini u regiji prirodni resursi korišteni 2,6 puta brže nego što se obnavljaju (u poređenju sa stopom
od 1,5 puta brže na cijeloj planeti)1. Štaviše, turizam je samo marginalno pogođen krizom i recesijom
izazvanom Arapskim proljećem, koja na njega neće imati dugotrajan učinak, te se može očekivati da
će se stanje pogoršavati sa povećanjem turističkih dolazaka (u protekle dvije decenije, Mediteranska
regija bilježi najveći rast ulaznog turizma u svijetu)1, što će najvjerovatnije rezultirati zabrinjavajućim
uticajem na životnu sredinu.
Turistička industrija (uključujući sve povezane usluge i investicije) je u 2010. predstavljala prosjek od
10,9% BDP-a, što joj daje vitalnu važnost za ekonomije regije1 (u smislu zapošljavanja i njenog
doprinosa vanjskotrgovinskom bilansu mediteranskih zemalja). Bez turizma, mnoge mediteranske
zemlje bi morale drastično smanjiti uvoz dobara i usluga kako bi uravnotežile trgovinski bilans (na
primjer, u Albaniji i Crnoj Gori preko 50% izvoza zasniva se na turizmu1).
Sa druge strane, u ostalim područjima kao što je infrastruktura, ljudski, prirodni i kulturni resursi i
regulatorni okvir, Mediteranska regija zauzima prilično nisko mjesto na međunarodnoj skali.
Shodno tome, dva glavna prioriteta su smanjiti uticaj koji turizam ima na životnu sredinu kroz
podizanje svijesti i efikasnije upravljanje resursima i infrastrukturom i razvijanje alternativnih oblika
turizma vezanih uz izgradnju golf-terena, bazena i drugih objekata, a koji bi imali manji uticaj na
ekosistem od modela „3S turizmaˮ (sea, sand and sun) koji trenutno prevladava.
1
2
Robert Lankar (2011): Turizam u MED 11 zemljama, CASE mrežni izvještaji, br. 98/2011, CASE – Centar za društveno i
ekonomsko istraživanje, Varšava (http://www.case-research.eu/upload/publikacja_plik/34467842_CNR_2011_98.pdf,
18/01/2013)
Mišljenje Odbora regija „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na 88.
plenarnom zasjedanju održanom 27-28. januara 2011. (OR 342/2010 završna verzija), tačka 12.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-2-
Drugi problem se odnosi na turističke brojeve koji znatno variraju između različitih regija i zemalja,
sa izuzetno velikom koncentracijom u nekim područjima, dok su druga marginalizovana. Na primjer,
prihodi od ulaznog turizma čine 20% BDP-a u Libanu, ali gotovo 0% u Alžiru1. Prema tome, odgovor
na ekološke izazove koje postavlja turizam će također značiti pomjeranje fokusa prema manje
frekventnim regijama.
I konačno, kad je riječ o održivom turizmu, održivi pristup lokalnim kulturama u zemljama
domaćinima mora biti uzet u obzir zajedno sa pitanjima održivosti životne sredine. Kod unapređivanja
održivog turizma važno je da se nametanje strane kulture od strane posjetioca svede na najmanju
moguću mjeru, kao što je važna i zaštita od pretjerane komercijalizacije lokalne kulture. Bitno je da se
kroz održivi turizam omogući očuvanje tradicije bez narušavanja bogatstva raznovrsnosti u regiji.
Regionalne i lokalne vlasti moraju igrati ključnu ulogu u regulisanju razvoja turizma i osiguravanju
njegove održivosti.
1.
Ekološki izazovi izazvani turizmom u Mediteranskoj regiji: unapređivanje održivog,
integriranog turizma
Za razliku od mnogih drugih ekonomskih sektora, turizam uzrokuje uništavanje životne sredine koje
ima negativan uticaj na razvoj samog sektora. Ako je uništavanje toliko da područje više nije
atraktivno kao turistička destinacija, regija može izgubiti važan izvor prihoda.
Osim toga, pritisak na ekosistem se ubrzava: potrošnja vode i energije često prevazilazi kapacitete
proizvodnje i nabavke; skupljanje čvrstog otpada i njegovo zbrinjavanje nisu adekvatni; isto tako,
urbanizacija, trend izgradnje obale i transformacija prirodnih prostora ima snažan uticaj na biološku
raznovrsnost Mediterana. Ovome se može dodati i salinizacija obalnog područja, posebno u Italiji,
dok intenzivna poljoprivredna proizvodnja doprinosi povećanoj progresiji erozije tla.
Kao rezultat svega toga, sve je hitnija potreba zaštite tla i vodenih resursa i, mada to ne mora uvijek
biti nacionalni prioritet, podrška treba doći od strane lokalnih i regionalnih vlasti, uz potporu UzM-a i
različitih organizacija koje bi mogle finansirati potrebne projekte i infrastrukturu.
1.1.1
Upravljanje vodenim resursima: prekomjerno korištenje, dezertifikacija, zagađenje
voda i reciklaža
Turizam na Mediteranu stvara veliku potražnju vode i vodi do prekomjernog iskorištavanja
podzemnih voda i zagađenja.
U principu, jedan turista troši 3 ili 4 puta više vode od lokalnog stanovnika. Na primjer, u Alanji
(Turska) u 2009. godini, potrošnja pitke vode vezana za turizam je iznosila 52% od ukupne potrošnje.
Čak u područjima u kojima potrošnja vode nije tako velika, dostupnost pitke vode može predstavljati
problem. Na primjer, u guvernoratu Marsa Matruh u Egiptu, loš kvalitet lokalne vode znači da se
zalihe moraju preusmjeriti u područje preko dva cjevovoda koja su priključena na mrežu distribucije u
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-3Aleksandriji i prevesti vozom i cisternama, samo da bi se osigurale dodatne zalihe potrebne za
turizam. U Đerbi, dva postrojenja za desalinizaciju vode nisu dovoljna za pokrivanje velikih
turističkih potreba za potrošnjom vode, tako da se slična rješenja planiraju za ljetnji period, kada je
vodeni deficit najizraženiji3. Najnovije rješenje je, dakle, korištenje postrojenja za desalinizaciju za
proizvodnju pitke vode.
Ipak, radi se o neadekvatnom i skupom rješenju te, iako troši manje energije od prevoženja zaliha
cisternama ili cjevovodima, pitanje energije ostaje ključno: u cijeloj Mediteranskoj regiji,
desalinizacija 30 miliona kubnih metara dnevno odgovara snazi od 5000 MW, odnosno kapacitetu od
8-10 plinskih centrala na kombinovani ciklus ili 4-5 fabrika na nuklearni pogon. Pored toga, fabrike
za desalinizaciju ispuštaju slanu vodu i stakleničke plinove te njihova potrošnja energije predstavlja
ozbiljan problem za vrijeme vrhunca sezone kada je potrošnja električne energije u turističkim i
drugim objektima vezanim za turizam najveća.
U Toremolinosu, na turizam otpada 40% potrošnje električne energije, što je za 169% više u odnosu
na posljednjih dvadeset godina. U Alanji (Turska), gdje je potrošnja električne energije porasla za
208% između 2000. i 2008. godine, turizam učestvuje sa 21%. Štaviše, potrošnja električne energije
se udvostručava ili utrostručava u turističkim područjima u periodu vrhunca sezone.
Nakon što je provela regionalno istraživanje, NVO Plan Bleu preporučuje ponovno korištenje
obrađenih otpadnih voda uz desalinizaciju. Skupljanje i tretman otpadnih voda mogli bi uštedjeti
energiju i, kad je riječ o radnim mjestima i obuci, prerada vode zahtijeva sličnu stručnost (uključujući
membransku tehnologiju i reverznu osmozu) na polju desalinizacije, što znači da se dva pristupa
mogu međusobno dopunjavati. Ali, regije treba prvo opremiti postrojenjima za obradu. Toremolinos
(Španija) nema nijedno takvo postrojenje, uprkos činjenici da godišnje bilježi oko 5 miliona noćenja.
Na obali Tetuana (Maroko), otpadne vode proizvedene od turizma se često neprečišćene ispuštaju
direktno u more, a postojeća postrojenja za obradu otpadnih voda su preopterećena. EEA (Evropska
agencija za životnu sredinu) je 2000. godine procijenila da turizam učestvuje sa 7% u ukupnom
onečišćenju Sredozemnog mora. U Turskoj, oko 90% fabrika i 80% turističkih objekata nema
sistem za obradu vode, a tretirano je samo 20% otpadnih voda iz domaćinstava i 6% ukupnog
godišnjeg krutog otpada propisno zbrinuto (WWF Turska, 2002). U Italiji se 80% otpadnih voda iz
120 glavnih priobalnih gradova ispušta u more potpuno neobrađeno. Nadalje, iako Sredozemno
more predstavlja samo 0,7% ukupne svjetske vodene površine, ono prima čak 17% morskog naftnog
zagađenja. Procjenjuje se da se zbog aktivnosti morskog transporta svake godine između 100 000 i
150 000 tona sirove nafte ispušta u more.3
S obzirom na sporu stopu obnavljanja slane vode na Mediteranu, koja se dešava otprilike svakih 80
godina, tretman zagađenih voda predstavlja prioritet, posebno zbog činjenice da se Sredozemno more
također koristi za ribolov, akvakulturu (oboje sami po sebi izvori zagađenja) i plivanje.
3
Lusia De Stefano (2004): „Slatka voda i turizam na Mediteranuˮ, Mediteranski program WWF-a
(http://www.scribd.com/doc/20408492/Fress-Water-and-Tourism-WWF, 18/01/2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-4Ulaganja u postrojenja za obradu vode pomogla bi u rješavanju niza problema koji se
tiču sanacije i javnog zdravlja, životne sredine – posebno kad je riječ o morskim
područjima - i snabdijevanja vodom.
Značajne uštede vode mogu da se ostvare ako, sa jedne strane, turistička industrija postane dovoljno
svjesna problema kako bi krenula u pravom smjeru i ako, sa druge strane, javne vlasti provedu
planove za upravljanje vodama. Ovi planovi moraju da se zasnivaju na komparativnim studijama o
troškovima i prednostima različitih opcija upravljanja vodama (što uključuje komparativnu analizu
isplativosti uštede vode naspram povećanja snabdijevanja). Uz to, čini se da politika koja se fokusira
na upravljanje potražnjom vode košta manje od one koja se fokusira na upravljanje ponudom.
Također, takve studije će istaći dobiti od optimizacije raspodjele vodenih resursa u različitim
sektorima (domaćinstvo, turizam, poljoprivreda i industrija), čija bi potrošnja bila regulisana. Na
primjer, one bi mogle osigurati temelj za obavezivanje industrija na preradu ili predobradu zagađene
vode koju ispušta.
Ovdje javne vlasti moraju odigrati ključnu ulogu u provođenju revizije, centralizovanju baze podataka
i pratećih problema, kao i u osiguravanju implementacije novih propisa. Ovaj posljednji aspekt je
bitan i javlja se u različitim oblicima, uključujući utvrđivanje postupaka upravljanja vodama,
izgrađivanje institucionalnih i administrativnih kapaciteta i jačanje stručnosti, podsticaja i sankcija.
1.2
Erozija, širenje urbanih zona, gubitak biološke raznovrsnosti i degradacija obalnog
područja
Drugi važan izazov odnosi se na razvoj regionalnog planiranja radi poboljšanja urbanih usluga,
regulisanje pritiska na kopno i smanjenje uticaja na prirodnu okolinu. Urbani razvoj koji nameće
turizam ima brojne negativne uticaje: (1) degradacija obale i erozija tla, (2) zasićenje zemljišta i (3)
smanjenje raspoloživog zemljišta za uzgoj.
(1)
(2)
(3)
4
Turizam u regiji je uglavnom koncentrisan duž obale, što prijeti velikom opasnošću od erozije
plaža. Studija koju citira EEA (2001) 4 sugeriše da je tri četvrtine pješčanih dina između
Španije i Sicilije nestalo kao rezultat urbanizacije vezane za razvoj turizma. Izgradnja
turističkih infrastruktura preblizu obale, a posebno na obalama dina, ubrzava proces erozije
plaža.
Rastuća urbanizacija koja proizilazi iz izgradnje turističkih smještaja i masovnog razvoja
rezidencijalnih zona od 1990-tih također vodi do pojave zasićenja zemljišta. Kritični prag u
pogledu zauzimanja zemljišta dostignut je duž 25.000 km od ukupno 46.000 km obalne linije.
Duž obale u Tetuanu (Maroko), samo 12,5% obalne linije je još uvijek u „prirodnom stanjuˮ,
što je rezultat razvoja rezidencijalnih zona i građevinskih projekata oko golf-terena. U
Toremolinosu, 85% ukupne površine područja je urbanizovano, a preostalo je samo 10
hektara građevinskog zemljišta.
U Mediteranskoj regiji posmatranoj u cjelini, površina poljoprivrednog zemljišta po
stanovniku smanjila se za četvrtinu od 1990. godine, odnosno za polovinu u posljednjih 40
Evropska agencija za životnu sredinu (2001): Signali životne sredine.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-5godina. Površina sada iznosi samo 0,2 hektara po stanovniku. Mada su pripremljena nova
obradiva zemljišta, njihova ukupna površina se od 1990. smanjila za 7%. Nestajanje
obradivog zemljišta može se objasniti brojnim faktorima, kao što su erozija, gubitak plodnosti
i urbanizacija. Ove štete su često nepopravljive.
Osim toga, potrebno je preduzeti korake kako bi se smanjila ugroženost urbanih područja od
klimatskih promjena i uvelo planiranje i građevinski standardi uz uvažavanje njihovih dugoročnih
efekata. Treba također provesti mjere za ograničavanje širenja urbanih zona (uz naglasak na potpuno
iskorištavanje postojećeg urbanog tkiva, napuštenih i neiskorišćenih lokacija, povećanje gustoće u
manje nastanjenim područjima) i razvoj održivog urbanističkog planiranja i arhitekture smanjenjem
ekološkog uticaja građevina, pregledom mobilnosti (pješaci, bicikli, javni saobraćaj), kao i
unapređivanjem funkcionalne raznovrsnosti. Podrazumijeva se da takva prilagođavanja moraju biti
zasnovana na principima održivog razvoja, uključujući oporavak i ponovno korištenje vode i otpada
svih vrsta i upotrebu obnovljivih izvora energije.
1.3
Saobraćaj
Na turizam otpada oko 5,3% emisije ukupnih plinova staklene bašte; 75% stvara saobraćaj, koji je
glavni izvor zagađenja zraka povezan sa turizmom. Zbog toga je važno dati prioritet oblicima prevoza
koji ne zagađuju ili troše manje energije.
Putovanje avionom je oblik prevoza koji daleko najviše zagađuje, ali i same vlade često ga favorizuju
u odnosu na putovanje željeznicom. Od 1970, došlo je do povećanja godišnjeg broja letova za 5% ili
6%, što je uglavnom rezultat značajnog pada cijene avionskih karata.
S obzirom na veliki ekološki uticaj, posebnu pažnju treba posvetiti i individualnim oblicima prevoza.
Studija koju je objavio Francuski institut za životnu sredinu (IFEN) u avgustu 2007. je pokazala da
putovanja automobilom koje populacija preduzima za vikend izlete i odmore zasebno posmatrana
predstavljaju 16% godišnje emisije CO2 u odnosu na ukupnu godišnju emisiju koju izazivaju privatna
vozila u cijeloj zemlji. Pored toga, dok je samo 7% turista putovalo avionom, vazdušni saobraćaj je
odgovoran za 62% emisije plinova staklene bašte povezane sa turizmom. Štaviše, 42% ovih emisija
stvaraju dugi letovi, što predstavlja jedva 2% od ukupnog broja putovanja.
Inicijative koje se odnose na saobraćaj moraju zato biti usmjerene prema nekoliko različitih ciljeva, a
posebno: podsticanju lokalnih vlasti u uvođenju energetski ekonomičnijih oblika saobraćaja (voz,
tramvaj i bicikli), promovisanju javnog transporta i restrikciji pristupa automobila određenim
lokacijama; podsticanju turističke industrije u unapređenju čistih aktivnosti (npr. kanu i kajak radije
nego mlazni čamac); zatim podsticanju proizvođača automobila i aviona da razvijaju oblike transporta
koji će biti manje štetni za životnu sredinu.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-61.4
Otpad
Postoji povećana potreba za izgradnjom postrojenja za čvrsti otpad, ne samo zbog stope rasta
stanovništva koja je ostala visoka na južnom Mediteranu, nego i zbog gustoće naseljenosti u
turističkim destinacijama, koja značajno raste za vrijeme ljetnjih mjeseci (na primjer, u avgustu, broj
stanovnika Toremolinosa poraste od 3.300 po km2 do 10.000 po km2), kao i činjenice da turisti
proizvode puno više otpada nego stalni stanovnici (u Kabrasu, na primjer, jedan turista u prosjeku
proizvede 7 kg otpada dnevno, u poređenju sa dnevnom količinom od 0,5 kg stalnog stanovnika), dok
je reciklaža često nerazvijena u ovoj zoni.
Sama po sebi, krstarenja Mediteranom su izvor velikih ekoloških problema, uključujući zagađenje
vode i obale i uništenje morskog dna. Jedan linijski kruzer proizvede oko 50 miliona tona čvrstog
otpada godišnje, 7,5 miliona litara tečnog otpada, 800.000 litara otpadne vode iz sanitarnih instalacija
i 130.000 litara otpadne vode iz ugostiteljskih prostorija.
Uz nedostatak ulaganja u prikupljanje, skladištenje i preradu otpada, ovo izaziva ozbiljne probleme po
javno zdravstvo, zagađenje zemljišta i vode za piće. S obzirom na to, postupci sortiranja i reciklaže
moraju biti uspostavljeni kako u privatnim domaćinstvima tako i u smještajnim turističkim objektima.
Svi profesionalci u tom sektoru (zaposleni, industrijalci, trgovci i izabrani predstavnici) moraju se
potpuno informisati o problemima i sami preduzeti mjere kako bi informacije proslijedili turistima.
Također je važno da se u javnom sektoru razviju reciklažne usluge i uvede bolje upravljanje otpadom.
Konačno, sezonska priroda turističke djelatnosti objašnjava nedostatak motivacije kada je u pitanju
pokretanje mjera u ovom području, zbog čega je potrebno razmišljati o upravljanju otpadom u cjelini,
a ne samo o upravljanju otpadom vezanom za turističku djelatnost.
1.5
Biološka raznovrsnost
U većini zemalja Mediteranske regije, izgradnja infrastrukture uništila je pješčane dine i smanjila
biološku raznovrsnost biljnih vrsta duž obale.
Intenzivni turizam također doprinosi degradaciji pojedinih osjetljivih močvara u blizini prenaseljenih
5
turističkih lokacija. Već je 1996. godine u izvještaju OECD-a/IUCN-a ustanovljeno da je „svijet
izgubio 50% svojih močvara od 1900. godineˮ. Danas su močvare u nekim područjima skoro potpuno
nestale. Također su pogođene Francuska, Grčka, Italija i Španija, mada je stanje kritičnije na jugu
Mediterana, na primjer duž tetuanske obale. Nestanak ovih prirodnih staništa propraćeno je
izumiranjem velikog broja vrsta čiji opstanak zavisi od tog okruženja: broj vodenih ptica u zadnjih 20
godina je smanjen za više od polovine a četvrtina vrsta koje žive u ovim područjima su u opasnosti od
izumiranja.
5
OECD/IUCN (1996): Smjernice za pomoć agencijama u unapređenju očuvanja i održivom iskorištavanju tropskih i suptropskih
močvara, OECD, Pariz, str. 10 (http://www.cbd.int/doc/guidelines/fin-oecd-gd-lns-wlands-en.pdf, 18/01/2013).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-7Što se tiče morske biološke raznovrsnosti, procjena koju je 2010. 6 provela Evropska agencija za
životnu sredinu pokazala je da je ugroženo najmanje 50% evropskih reptila (kornjače) i morskih riba,
dok je stanje nepoznato kod drugih vrsta ili povoljno kod malog broja ribljih vrsta. Nijedna
proučavana vrsta reptila ili beskičmenjaka nije bila van opasnosti a nedovoljno je podataka kako bi se
ustanovilo stanje kod 70% sisara (također ugroženih) i beskičmenjaka.
Veslanje i druge rekreativne aktivnosti na vodi su također faktor gubitka biološke raznovrsnosti koji
vodi do propadanja livada morske trave (posidonija i koraligenske vrste), što doprinosi smanjenju
populacije morskih kornjača preko uništavanja njihovih gnijezda i predstavlja prijetnju populaciji
sredozemne medvjedice, posebno u Alanji, Turska.
Prema EAA, samo je 10% evropskih morskih ekosistema pravilno zaštićeno, dok je 50% pod
prijetnjom ili značajno ugroženo a stanje sa ostalih 40% nije poznato. U obalnim zonama, uništeno je
ili djelimično oštećeno čak 70% morskih staništa, dok je samo 8% ostalo u dobrom u stanju.
Iz tih je razloga važno unaprijediti jednostavnije sportove (kao što su surfovanje, jedrenje, pedaline i
plivanje) i uvesti ograničenja ovih aktivnosti u osjetljivim područjima. Konačno, turisti moraju biti
informisani o ekološkim opasnostima proizvoda koje koriste, uključujući kreme za sunčanje i
proizvode za održavanje opreme. Na primjer, udruženje „Zdravlje i životna sredina Francuskaˮ koje
predstavlja 2.500 ljekara, dijeli besplatni „zeleniˮ vodič za sportove (mali zeleni biosportski vodič)7 sa
savjetima za ljude kako da se bave sportom štiteći zdravlje i životnu sredinu. Vodič pruža pregled
svakog sporta i različitih povezanih proizvoda kako bi se ljudima pomoglo u razumijevanju onoga što
je štetno za njihovo zdravlje i okolinu.
1.6
Poboljšanje cjelokupnog odnosa između turizma i održivog razvoja
Kao što je pokazano na Sardiniji, gdje su razvijeni posebni programi za posjete prirodnim rezervatima
i u Rovinju (Hrvatska), gdje su prirodni prostori uspješno zaštićeni zahvaljujući fokusiranju na
njihovo očuvanje kroz politiku prostornog planiranja, moguće je razviti pozitivan odnos između
turizma i zaštite prirodnih staništa.
U principu, odnos između turizma i zaštite okoline se može poboljšati podizanjem svijesti svih
uključenih strana, provođenjem zelenih inicijativa, usvajanjem standarda i strateških planova koji će
voditi računa o ovim aspektima, nametanjem sankcija za njihovo nepoštovanje i nagrađivanjem
napora naljepnicama i ekološkim poveljama. Javno-privatna partnerstva, razmjena dobrih praksi i
saradnja sa udruženjima specijalizovanim za ovo područje (kao što su Plan Bleu i WWF, koji mogu
osigurati studije i prijedloge) također imaju veliku važnost. Na kraju, ne možemo sebi dozvoliti da ne
razmišljamo o životnoj sredini u širem smislu, izvan okvira samog turizma, vodeći računa o drugim
sektorima kao što su poljoprivreda i ugostiteljstvo.
6
7
Evropska agencija za životnu sredinu (2010): 10 poruka za 2010. – Morski ekosistemi.
(http://www.eea.europa.eu/publications/10-messages-for-2010-2014-2, 18/01/2013)
http://www.asef-asso.fr/attachments/article/830/Guide%20du%20sportif%20ASEF%20bd.pdf, 18/1/2013.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-8Jedan od najslikovitijih primjera je sigurno Džirali u Turskoj 8 . Ovo područje na turskoj obali
preobraženo je u model održivog turizma zahvaljujući aktivnom učešću lokalne zajednice u
aktivnostima očuvanja i ostvarenoj ekonomskoj koristi od okoline. Tamo je osnovana zadruga za
proizvodnju i prodaju domaćih proizvoda sa markom Džirali. Obučeni su vodiči po prirodi i označene
pješačke staze. Edukativne aktivnosti za turiste, podsticanje najboljih praksi za upravljanje
područjima gniježdenja morskih kornjača i stalna kontrola plaža znatno su smanjili prijetnje sa kojima
se suočava ova vrsta, istovremeno podstičući turizam. Ove aktivnosti su pomogle okupljanju članove
zajednice, posebno mladih ljudi, a zajednica u cjelini je razvila osjećaj pripadnosti i vlasništva, što će
biti ključ za dugotrajni uspjeh projekta.
Treba imati na umu da su, u krajnjoj liniji i gledajući samo sa ekonomskog aspekta, održivi razvoj i
ekološki odgovorni oblici turizma isplativiji put koji treba slijediti. I na kraju, činjenica da će lokalna
zajednica a ne turisti morati da plati konačni račun za životnu sredinu, pokazuje koliko je važno
uključivanje lokalnog stanovništva u ovaj oblik razvoja.
2.
Održivi razvoj turističkog sektora
Turizam može imati ekonomski, socijalni, kulturni i ekološki uticaj na lokalne i regionalne zajednice.
On podstiče razvoj ekonomije čineći je raznovrsnom tamo gdje ona počiva na relativno ograničenim
osnovama i omogućuje poboljšanje infrastrukture. Izazov se, znači, nalazi u pronalaženju sredstava za
pružanje podrške održivom razvoju turizma u Mediteranskoj regiji. Kao što su na to ukazali UNEP i
UNWTO9 , ulaganje u zeleni i održivi turizam je sredstvo za otvaranje radnih mjesta i smanjenje
siromaštva uz istovremeno poboljšanje rješenja za životnu sredinu.
To povlači za sobom važnost lokalne i regionalne dimenzije kako bi se stvorio demokratski i
participativni proces. Zbog toga će za procjenu specifičnih akcionih planova biti neophodno postaviti
zajednički protokol putem ARLEM-a. ARLEM će također moći prikupiti informacije i podstaknuti
različite interesne grupe na zajednički rad na izradi lokalnih akcionih strategija za Mediteran.
Osim toga, biće važno osigurati da se regija prilagodi promjenama na globalnom turističkom tržištu,
posebno kad je riječ o dolasku turista iz zemalja u razvoju. Obuka, infrastruktura, podrška i pružanje
informacija malim i srednjim preduzećima su također područja u kojima lokalne i regionalne vlasti
mogu intervenisati i osloniti se na iskustva svojih partnera, kao i na organizacije kao što je Unija za
Mediteran (UzM).
Dakle, lokalne i regionalne vlasti mogu preduzeti brojne korake za unapređenje održivog turizma na
svojim teritorijama:
8
9
Vidi WWF Mediteran: Okvir za održivi turizam u Turskoj, objavljeno 20. juna 2002. (http://mediterranean.panda.org/?4685/Ashowcase-for-sustainable-tourism-in-Turkey, 18/1/2013).
Poglavlje o turizmu izvještaja o zelenoj ekonomiji, koje su zajednički pripremili UNEP i UNWTO (2011), dostupno na
http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_11_Tourism.pdf (18/01/2013).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-92.1
Podsticanje inovacija, atraktivnosti, kvaliteta i produktivnog razvoja
Ovo će zahtijevati razmjenu dobrih praksi između aktera (modeli profesionalnih udruženja se ne smiju
ni ovdje zanemariti) i pružanje značajne podrške malim i srednjim preduzećima kako bi se ona
osposobila da odgovore na zahtjeve turista, posebno kad je riječ o kvalitetu usluga. Druga opcija je
raznovrsnost turističkih usluga njihovim usmjeravanjem prema različitim ciljnim grupama (kao što su
stariji penzioneri, lica sa invaliditetom i studenti). Transfer tehnologija radi osiguravanja
opremljenosti preduzeća osnovnim uslugama kao što su telefon i internet i saradnja na više nivoa
također treba da budu razmotreni kao moguće opcije.
2.2
Upravljanje ljudskim resursima
U 2010. godini, radna mjesta koja su se direktno ili indirektno odnosila na turizam iznosila su 12%
ukupne zaposlenosti u regiji (ILO, 2012). Iako se povećanje broja radnih mjesta odvija sporije od
povećanja broja turista, turizam svakako predstavlja ključni podsticaj za zapošljavanje u regiji koja
hronično pati od visoke stope nezaposlenosti, posebno među mladim ljudima (koji se traže za mnoge
poslove vezane za turizam). Upravljanje ljudskim resursima u ovom sektoru zato treba uključivati
pristup sticanju kvalifikacija (u područjima kao što su usluge, jezici i menadžment), kao i atraktivnije
uslove rada i plate.
2.3
Isticanje specifičnih kvaliteta svake pojedinačne destinacije
Očuvanje naslijeđa je još jedan problem koji se pojavljuje u vezi sa razvojem turizma. Kulturni
turizam je od izuzetne važnosti u mnogim regijama Mediterana. Hodočasnička putovanja su bitan
aspekt u zemljama kao što su Grčka, Izrael, Italija, okupirane Palestinske teritorije, Španija i Turska, a
njihovo učešće u ukupnom turizmu doseže skoro 90%. Tijela kao što je UNESCO mogu u ovom
aspektu pružiti podršku regijama, kako u materijalnom tako i u nematerijalnom naslijeđu, kao što su
tradicija i kultura. U svom izvještaju o očuvanju i unapređenju kulturnog naslijeđa na Mediteranu,
10
usvojenom na Trećem plenarnom zasjedanju ARLEM-a u Bariju 30. januara 2012. , članovi
ARLEM-a su naglasili da lokalne i regionalne vlasti mogu igrati ključnu ulogu u zaštiti kulturnog
naslijeđa , kao i u efikasnom upravljanju njegovim iskorištavanjem.
Kad je riječ o turizmu, postavlja se izazov kako da se ispune zahtjevi turista za autentičnim iskustvima
a da se istovremeno modernizuju ponuđene usluge. U tom smislu, najbolji pristup bi bio uvođenje
strožih standarda urbanističkog planiranja u cilju očuvanja životne sredine i unapređenja pojedinačnih
regija na nacionalnom i internacionalnom nivou.
2.4
Zaštita i očuvanje resursa
Razvoj turizma treba usmjeriti prema većoj energetskoj efikasnosti i održivosti. Prioritet se mora dati
investiranju u energetski efikasan saobraćaj i turističke infrastrukture, smanjenju otpada i zagađenja,
10
OR 386/2011 rev. 1, dostupno na http://cor.europa.eu/arlem
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 10 podsticanju biološke raznovrsnosti i korištenju tehnološkog napretka u smanjenju emisije plinova
staklene bašte. Međutim, tijela javne uprave također moraju pružiti podršku udruženjima za zaštitu
prirode kako bi se osiguralo da javnost bude svjesna problema vezanih za životnu sredinu.
2.5
Uklanjanje prepreka u razvoju turizma
Treba razlikovati dvije vrste prepreka: materijalne, kao što je neadekvatna saobraćajna infrastruktura
(i u unutrašnjem i u vanjskom saobraćaju), nedovoljni turistički kapaciteti ili snabdijevanje resursima;
i nematerijalne, kao što je nedostatak investicija (kao posljedica nesposobnosti privlačenja investitora)
i zahtjevne i nekoordinisane administrativne procedure. Treba razvijati dugoročne projekte između
aktera a njihov uticaj nadzirati pažljivo kako bi se omogućio razvoj turizma koji je važan izvor
nacionalnog dohotka za južne i istočne zemlje i zaštitila njegova održivost. Posebno tokom ovog
tranzicijskog perioda, većina zemalja južnog Mediterana ne bi trebalo da nosi dodatni teret koji će
usporiti njihov razvoj.
2.6
Poboljšanje znanja o turizmu i njegovim uticajima
Za prilagođavanje politike turizma i omogućavanje efikasnosti poslovanja preduzeća potrebni su
statistički i informacioni instrumenti koji će pokrivati sve aspekte turizma kako bi se bolje odgovorilo
na zahtjeve aktera u sektoru, upravljalo izazovima vezanim za turizam i potencijalne interesne grupe
informisale o koristima razvoja turizma.
To bi za posljedicu imalo stvaranje lokalnih agencija za razvoj održivog turizma koje bi:
−
−
−
djelovale kao posrednici i koordinatori,
pružale informacije i pomoć zaposlenim u turističkom sektoru,
pratile stanje prirodne sredine (nivo zagađenja, erozija tla, uticaj hemijske industrije).
U Evropi je trenutno u toku provođenje ENPI-SEIS projekta11, sistema za razmjenu informacija o
životnoj sredini u EU i njenom širem susjedstvu. Partnerske zemlje u ovom programu su članice
Evropske unije i Evropske politike susjedstva, što uključuje Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libiju,
Maroko, Palestinsku samoupravu, Siriju i Tunis. Nacionalne organizacije za statistiku i životnu
sredinu pružaju ključne podatke o životnoj sredini, a ministarstva, agencije, statističke službe i druga
tijela će proslijeđivati svoje statistike u ENPI-SEIS. Saradnja se također provodi u okviru
UNEP/MAP/Barcelonske konvencije, Ekonomske komisije za Evropu Ujedinjenih nacija kao i
članica i saradnica EEA (Evropske agencije za životnu sredinu). Informacioni sistem biološke
raznovrsnosti u Evropi (BISE) također može da bude iskorišten kao ulazna tačka za podatke i
informacije o biološkoj raznovrsnosti za evropske regije i druge regije koje graniče sa Mediteranom.
Ovaj sistem povezuje „prikupljene činjenice i brojeve o biološkoj raznovrsnosti i održavanju
ekosistema sa odgovarajućim politikama, centrima za podatke o životnoj sredini, procjenama i
rezultatima istraživanja iz različitih izvoraˮ12.
11
12
http://enpi-seis.ew.eea.europa.eu (18/01/2013)
BISE letak dostupan na http://biodiversity.europa.eu/bise/info (18/01/2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 11 -
2.7
Garantovanje stabilnosti i sigurnosti
Regije su suočene sa potrebom za sigurnošću kako bi se omogućio održivi turizam, ali i sa relativno
malim uticajem na političku stabilnost svojih zemalja. Sa druge strane, postoje koraci koje one mogu
preduzeti kako bi ojačale sigurnost unutar teritorija, posebno kad je riječ o rizicima od prirodnih
opasnosti. Mogu također podržati ekonomski razvoj i socijalnu koheziju i uključiti lokalno
stanovništvo u projekte za razvoj turizma i očuvanje naslijeđa kako bi ojačale lokalne zajednice.
Međutim, regije koje podliježu velikim rizicima od prirodnih opasnosti ili političkih nemira ne bi
trebalo da pretjerano zavise od turizma, pošto takva dešavanja imaju posebno negativan učinak na
ovaj sektor te tako i potencijalno dramatične posljedice za ekonomiju regije u cjelini. Na primjer, prije
ustanka i represije, u Siriji je turizam učestvovao sa 12% radnih mjesta i BDP-a. Tek nakon što se
situacija stabilizuje, turisti će početi da se vraćaju. Revolucije Arapskog proljeća imale su sličan
efekat, pa i na zemlje južnog Mediterana koje nisu bile direktno obuhvaćene. Ali, nakon što se
stabilnost i sigurnost opet uspostave, turizam relativno brzo zauzima svoje mjesto.
2.8
Izgradnja saradnje za olakšavanje razvoja održivog turizma
Članovi ARLEM-a u potpunosti podupiru stajalište Odbora regija da je potrebno podstaknuti saradnju
između Evropske unije i mediteranskih nacija u cilju unapređenja modela održivog turizma i kulture
očuvanja životne sredine, jer se pozitivni uticaj može postići samo preko zajedničke akcije i sa istim
angažmanom i osjećajem za odgovornost.13 Dugoročne strategije se mogu razviti u partnerstvu sa
drugim regijama ili uz podršku pruženu kroz razmjenu iskustva i dobre prakse, međuregionalnu
saradnju ili kroz procjenu od strane jednakih partnera.
Projekat PRESERVE14 koji provodi Skupština evropskih regija je dobar primjer. U periodu od samo
tri godine, PRESERVE je za 13 partnera iz 11 evropskih regija omogućio razmjenu iskustva i dobre
prakse sa ciljem poboljšanja njihovih lokalnih strategija. Nakon analize rješenja koja su pronašli
partneri, u brošuri su detaljno opisana 24 uspješna primjera održivog turizma, kako bi se mogli
ponoviti. Kroz istraživanje inovacija, projekat je rezultirao otvaranjem novih radnih mjesta uz uštedu
resursa i širenjem ključnih iskustava iz kojih i druge regije mogu imati koristi.
Brojne druge međunarodne organizacije mogu podržavati i finansirati razvoj održivog turizma:
•
13
14
Unija za Mediteran (UzM) je multilateralno partnerstvo koje obuhvata 43 zemlje iz Evrope i
mediteranskog bazena. Osnovana 2008. godine. sa ciljem unapređenja stabilnosti i prosperiteta u
Mediteranskoj regiji, UzM provodi brojne inicijative koje se indirektno tiču unapređenja održivog
razvoja. Pokrenula je jedan projekat za rješavanje zagađenja Mediterana i još jedan za izgradnju
Mišljenje Odbora regija „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na 88.
plenarnom zasjedanju 27-28. januara 2011. (OR 342/2010 završna verzija), tačka 30.
http://preserve.aer.eu/project-description.html (18/01/2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 12 luka, autoputeva i željezničkih pruga, što indirektno podstiče turizam. Također je pokrenula
inicijativu za podršku razvoja preduzetništva na Mediteranu, posebno malih i srednjih preduzeća.
Osim toga, aktivna je u borbi protiv dezertifikacije i klimatskih promjena na Mediteranu.
•
EIB (Evropska investiciona banka) finansira aktivnosti u mediteranskim partnerskim zemljama
sada okupljenim oko Euro-mediteranskog fonda za investicije i partnerstvo (FEMIP), koji je
osnovan 2002. godine. Od 2008. godine, FEMIP je pružio podršku implementaciji projekata za
smanjenje zagađenja na Mediteranu i razvoj pomorskog i kopnenog saobraćaja. Treba ovdje
spomenuti i njegov projekat ELENA, kojim se pruža tehnička podrška lokalnim i regionalnim
vlastima u razvoju politike energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije.
•
Svjetska banka i EBRD također mogu pružiti tehničku ili finansijsku pomoć preduzećima iz
turističkog sektora.
•
Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija (UNWTO) predstavlja državna tijela iz
sektora turizma, prikuplja i objavljuje statističke podatke, omogućavajući poređenje turističkih
tokova i rasta koji se dešavaju na globalnom nivou. Podstiče provođenje Globalnog etičkog
kodeksa za turizam, koji ima za cilj da osigura da svi akteri daju svoj maksimalni socioekonomski i kulturni doprinos u turizmu, istovremeno svodeći moguće negativne socijalne i
ekološke uticaje na najmanju mjeru.
I na kraju, ARLEM igra sve veću ulogu unutar Unije za Mediteran i jača svoju saradnju sa evropskim
institucijama, posebno sa Komisijom koja provodi program CIUDAD („Saradnja u urbanom razvoju i
15
dijalogˮ) u oblasti ekološke održivosti i energetske efikasnosti, održivosti ekonomskog razvoja i
smanjenja socijalnih nejednakosti, kao i dobrog upravljanja i održivog razvoja urbanističkog
planiranja, što su sve ciljevi usmjereni na gradove. Trenutno Evropska komisija konsultuje ARLEM u
početnoj fazi svog novog projekta „Čišća ušteda energije u mediteranskim gradovimaˮ pružajući
sekretarijatu ARLEM-a mogućnost da učestvuje u ulozi posmatrača u Upravnom odboru. Ovaj
projekat ima za cilj razvoj kapaciteta lokalnih vlasti u Mediteranskoj regiji u formulaciji i
implementaciji održivih lokalnih politika, poput onih koje impliciraju povezivanje Sporazuma
gradonačelnika i razvoj povezanih Akcionih planova za održivu energiju. U 2013. godini, sinergiju
također treba tražiti između rada ARLEM-a i Komisije za prirodne resurse Odbora regija (NAT), koja
se bavi turizmom i koja će razraditi mišljenje o predstojećem saopštenju Evropske komisije o
kopnenom i pomorskom turizmu.
Koordinacija različitih partnerstava između centralnih i lokalnih vlasti će također pomoći u
unapređenju efikasnog prenosa znanja. Najuspješniji primjeri trebalo bi da urode međunarodnim
partnerstvima za prenos dobrih praksi. Osim toga, u području zaštite životne sredine, ARLEM se
zalaže za kombinovanje nacionalnih i lokalnih politika kroz usvajanje Teritorijalnog pristupa
klimatskim promjenama (TACC) koji će podržati teritorijalni razvoj uz istovremenu kontrolu emisije
ugljendioksida.
15
http://www.ciudad-programme.eu/ (18/01/2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 13 -
Tijela nadležna za implementaciju akcionih programa imaju samo ograničen pristup finansijskim
sredstvima, što predstavlja prepreku. Stoga je veoma važno da se razvijaju inovativni sistemi za
dugoročno finansiranje i da se regije opskrbljuju informacijama kako bi se dostupni izvori finansiranja
mogli bolje iskoristiti, posebno na evropskom nivou i preko međunarodnih tijela.
_____________
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD

Download Report