Izvješće o održivom turizmu na Mediteranu

Izvješće o održivom turizmu na Mediteranu
Ovo izvješće sastavila je izvjestiteljica Michèle Sabban (Skupština europskih regija; Regionalno
vijeće pokrajine Ile-de-France/FR). Članovi ARLEM-ovog povjerenstva za održiv razvoj (SUDEV)
raspravljali su o izvješću 16. siječnja 2013. te ga usvojili za vrijeme 4. plenarne sjednice ARLEM-a
18. veljače 2013. u Bruxellesu, Belgija.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
HR
-1Mediteranska regija je vodeća svjetska turistička destinacija, no unutar nje prisutne su velike razlike.
Ona ostvaruje 30% ukupnih turističkih dolazaka i 25% ukupnog prihoda od svjetskog turizma, pri
1
čemu 80% turista dolazi iz Europe, većinom iz Njemačke. Iako turizam igra ključnu ulogu u
gospodarskom razvoju i integraciji regije u proces globalizacije, on također predstavlja veliko
opterećenje za prirodne resurse i okoliš. Članovi ARLEM-a u potpunosti se slažu s Odborom regija da
se razvoj turizma treba temeljiti na konkurentnosti i održivosti, koju možemo podijeliti u tri
kategorije: gospodarsku održivost koja osigurava pravedan i učinkoviti gospodarski razvoj te
omogućava razvoj budućim generacijama, socio-kulturnu održivost koja je kompatibilna s kulturom,
vrijednostima i identitetom mediteranskih regija i ekološku održivost koja osigurava da je razvoj
2
kompatibilan s očuvanjem osnovnih procesa, biološke raznolikosti i bioloških resursa.
Promicanje ekološki održivog turizma od presudnog je značaja, posebno na ovome području koje je
suočeno s najvećom stopom globalnog zatopljenja i svim povezanim posljedicama kao što su
dezertifikacija, smanjenje rezervi pitke vode i gubitak biološke raznolikosti. Kao posljedica toga,
upravljanje vodnim resursima, zagađenjem i otpadom te borba protiv erozije tla predstavljaju neke od
glavnih izazova turizma na Mediteranu, što potvrđuje i činjenica da je regija u 2007. g. iskorištavala
svoje prirodne resurse 2,6 puta brže nego što ih je obnavljala (uspoređeno sa stopom od 1,5 diljem
svijeta)1. Štoviše, očekuje se da će se situacija, s obzirom na to da kriza nije ostavila veliki trag na
turizam i da recesija koju je uzrokovalo Arapsko proljeće vjerojatno neće dugo potrajati, dodatno
pogoršati. Porast broja turista (u zadnja dva desetljeća mediteranska regija zabilježila je najveći porast
dolaska turista na svijetu) 1 vjerojatno će imati zabrinjavajući učinak na okoliš.
U 2010. godini turistička industrija (uključujući sve povezane usluge i ulaganja) činila je u prosjeku
10,9% BDP-a, zbog čega je turizam bio od ključnog značaja za gospodarstva u regiji (u pogledu
radnih mjesta i doprinosa vanjskoj trgovinskoj bilanci u mediteranskim zemljama)1. Bez turizma
brojne mediteranske zemlje morale bi za ponovnu uspostavu trgovinske bilance drastično smanjiti
uvoz dobara i usluga (npr. u Albaniji i Crnoj Gori turizam čini 50% izvoza).1
S druge strane, na područjima poput infrastrukture, ljudskih, prirodnih i kulturnih resursa te
regulatornog okvira, Mediteran na međunarodnoj ljestvici zauzima dosta nisko mjesto.
U skladu s time, dva glavna prioriteta predstavljaju smanjenje negativnog učinka turizma na okoliš
kroz podizanje svijesti i učinkovitije upravljanje resursima i infrastrukturom te razvijanje alternativnih
oblika turizma koji će se manje odraziti na ekosustav od trenutno prevladavajućeg modela "turizma
3S" ("sun, sea, sand" – "sunce, more, pijesak") koji se povezuje s izgradnjom golf terena, bazena i
drugih objekata.
Još jedan problem predstavljaju velike razlike u broju turista među raznim regijama i zemljama, na
nekim područjima su koncentracije turista izrazito velike, dok su na drugima niske. Na primjer,
1
2
Robert Lanquar (2011): Turizam u 11 zemalja Mediterana,, Izvješća mreže CASE, br. 98/2011, CASE – Centar za socijalna i
gospodarska
istraživanja,
Varšava
(http://www.case-research.eu/upload/publikacja_plik/34467842_CNR_2011_98.pdf,
18.01.2013)
Mišljenje Odbora regija o "Europi, prvoj svjetskoj turističkoj destinaciji", izvjestitelj: Ramón Luis Valcárcel Siso, usvojeno na
88. plenarnom zasjedanju 27.-28. siječnja 2011. (CdR 342/2010 fin), točka 12.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-2dolazna turistička potrošnja čini više od 20% BDP-a u Libanonu, a u Alžiru oko 0%. Zato će se kod
odgovaranja na izazove zaštite okoliša koje predstavlja turizam pozornost morati usmjeriti i na manje
posjećene regije.
Konačno, za razvoj održivog turizma bit će, pored rješavanja problema održivosti okoliša, potrebno
razviti i održivi pristup lokalnim kulturama u zemljama domaćinima. Kod promicanja održivog
turizma važno je umanjiti nametanje strane kulture posjetitelja kao i spriječiti preveliku
komercijalizaciju lokalne kulture. Očuvanje tradicija i bogate raznolikosti u regiji kroz održivi turizam
od ključne je važnosti.
Regionalne i lokalne vlasti igraju ključnu ulogu u upravljanju razvojem turizma i jamčenju održivosti
turizma.
1.
Izazovi koje turizam predstavlja za očuvanje okoliša na Mediteranu
Jednu od razlika između turizma i drugih grana gospodarstva predstavlja činjenica da propadanje
okoliša koje turizam uzrokuje ima negativan učinak na razvoj te gospodarske grane. Ako zbog
degradacije neko područje prestane biti atraktivna turistička destinacija, regija može izgubiti važan
izvor prihoda.
Uz to, pritisak na ekosustav postaje sve veći: potrošnja vode i energije često nadmašuje kapacitete
proizvodnje i opskrbe; sakupljanje i prerada krutog otpada su nedostatni, a urbanizacija, izgradnja na
obali i preoblikovanje prirodnih područja imaju snažan učinak na biološku raznolikost Mediterana. Te
probleme dodatno pogoršava salinizacija tla u obalnim područjima, posebice u Italiji, dok intenzivna
poljoprivreda doprinosi sve većoj eroziji tla.
Kao posljedica toga, sve je veća potreba za očuvanjem tla i vodnih resursa te je, iako ovaj problem
možda nije uvijek nacionalni prioritet, za nju nužna podrška lokalnih i regionalnih vlasti uz potporu
Unije za Mediteran te raznih organizacija koje mogu financirati potrebne projekte i infrastrukturu.
1.1
Vodno gospodarstvo: prekomjerno korištenje, dezertifikacija, zagađenje vode i
recikliranje
Turizam na Mediteranu vrši snažan pritisak na potražnju vode i uzrokuje pad razine podzemnih voda
te zagađenje vode.
Turist u pravilu koristi 3 do 4 puta više vode od stanovnika nekog područja. Na primjer, u Alaniji
(Turska) je 2009. g. potrošnja vode za potrebe turizma predstavljala 52% ukupne potrošnje vode.
Dostupnost pitke vode može čak i na područjima na kojima potrošnja nije velika predstavljati
problem. Na primjer, u namjesništvu Marsa Matruh u Egiptu se, da bi se dopremilo dovoljno vode za
potrebe turizma, zbog loše kvalitete lokalne vode opskrba vodom mora preusmjeriti na to područje
preko dva cjevovoda povezana na distribucijsku mrežu Aleksandrije te prevesti vlakom i cisternom za
vodu. Dva pogona za desalinizaciju vode koja postoje u Džerbi ne mogu ispuniti visoke zahtjeve
turizma u pogledu potrošnje vode, a slična rješenja su se morala uvesti tijekom ljeta, razdoblja kada je
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-33
problem opskrbe vodom najveći. Najnovije rješenje je korištenje pogona za desalinizaciju za
proizvodnju pitke vode.
S druge strane, to rješenje je neprimjereno i skupo, a energija, iako se na taj način troši manje energije
nego što je potrebno za prijevoz resursa cisternom ili cjevovodom, i dalje ostaje važno pitanje u
mediteranskoj regiji kao cjelini. Dnevna desalinizacija 30 milijuna kubičnih metara jednaka je
proizvodnji 5000 MW ili kapacitetu 8-10 plinskih elektrana s kombiniranim ciklusom, odnosno 4-5
nuklearnih elektrana. Pored toga, pogoni za desalinizaciju oslobađaju rasol i stakleničke plinove, a
njihova potrošnja energije predstavlja ozbiljan problem tijekom sezonskog vrhunca zbog potrošnje
električne energije u turističkim objektima i urbanim objektima povezanima s turizmom.
U Torremolinosu 40% potrošnje električne energije otpada na turizam, a ta potrošnja se u zadnjih 20
godina povećala za 169%. U Alaniji (Turska), gdje se potrošnja električne energije između 2000. i
2008. g. povećala za 208%, 21% potrošnje otpada na turizam. Nadalje, potrošnja električne energije u
se nekim turističkim područjima za vrijeme vrhunca sezone udvostručuje ili utrostručuje.
Nevladina organizacija Plan Bleu provela je istraživanje u regiji i dala preporuku da se pored
desalinizacije uvede i ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda. Sakupljanjem i pročišćavanjem
otpadnih voda trošilo bi se manje energije te se između ostalog, u pogledu zapošljavanja i obuke, kod
pročišćavanja vode koristi vrlo slično stručno znanje (uključujući membranske tehnologije i povratnu
osmozu) kao i kod desalinizacije, što znači da bi se ta dva pristupa međusobno nadopunjavala.
Međutim, u regijama se prvo trebaju izgraditi postrojenja za pročišćavanje voda. U Torremolinosu
(Španjolska), unatoč brojci od oko 5 milijuna noćenja godišnje, takvog postrojenja nema. Na obali
kod Tétouana (Maroko) otpadne vode koje se javljaju kao posljedica turizma često se ispuštaju
nepročišćene izravno u more, a postojeća postrojenja za pročišćavanje vode su znatno preopterećena.
Europska agencija za okoliš (EEA) procijenila je da je u 2000. g. 7% ukupnog onečišćenja na
Mediteranu uzrokovao turizam. U Turskoj oko 90% postrojenja i 80% turističkih objekata ne
pročišćava vodu, samo 20% otpadnih voda iz domaćinstva se pročišćava te se samo 6% ukupnih
godišnjih količina krutog otpada uklanja (Svjetski fond za zaštitu prirode, WWF Turska, 2002). U
Italiji se 80% otpadnih voda iz 120 glavnih obalnih gradova otpušta u Mediteran potpuno
nepročišćeno. Nadalje, Mediteran čini 0.7% svjetske vodene površine, a 17% svjetskog naftnog
zagađenja mora događa se upravo tamo. Procjenjuje se da se u brodskom prometu svake godine
ispusti između 100 000 i 150 000 tona sirove nafte u more.3
S obzirom na sporu stopu obnove slane vode na Mediteranu, koja traje otprilike 80 godina, pročišćena
zagađena voda predstavlja prioritet, posebice zato što se Mediteran također koristi za ribarstvo,
akvakulturu (oboje su izvori onečišćenja), a i brojni turisti plivaju u njemu.
Ulaganje u postrojenja za pročišćavanje vode pomoglo bi u rješavanju niza problema
povezanih sa čistoćom i javnim zdravstvom, zaštitom okoliša – posebice u očuvanju
pomorskih područja – i opskrbom vodom.
3
Lucia De Stefano (2004): "Svježa voda i turizam na Mediteranu", Program za Mediteran Svjetskog fonda za zaštitu prirode
(WWF) (http://www.scribd.com/doc/20408492/Fress-Water-and-Tourism-WWF, 18.01.2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-4Moguće je uštedjeti znatne količine vode pod uvjetom da, s jedne strane, turistička industrija postane
svjesna problema i krene u pravom smjeru, a da s druge strane, tijela javne vlasti uvedu planove za
gospodarenje vodom. Ti planovi moraju se temeljiti na studijama koje uspoređuju troškove i prednosti
raznih mogućnosti gospodarenja vodom (uključujući komparativnu analizu troškova i koristi očuvanja
vode naspram širenja opskrbe). Politike koje su usmjerene na upravljanje potražnjom koštaju manje
od politika koje su usmjerene na upravljanje opskrbom vodom. Nadalje, takve studije naglasile bi i
koristi optimizacije raspodjele vodenih resursa među raznim sektorima (domaćinstva, turizam,
poljoprivreda i industrija), čija potrošnja vode bi se regulirala. One bi mogle pružiti osnovu za
obvezivanje industrije na pročišćavanje ili predčišćenje zagađene vode koju ispušta.
Ovdje tijela javne vlasti igraju ključnu ulogu u provođenju kontrola, centralizaciji podataka o vodi i
sličnim problemima kao i jamčenju primjene novih propisa. Ovaj posljednji aspekt od ključne je
važnosti i ostvaruje se u brojnim oblicima, uključujući nadzor voda, izgradnju institucionalnih i
administrativnih kapaciteta te jačanje stručnosti, poticaja i sankcija.
1.2
Erozija, širenje urbanih središta, gubitak biološke raznolikosti i degradacija obalnih
područja
Drugi, važan izazov je razvijanje regionalnog plana za unapređenje gradskih usluga, regulaciju
pritiska na tlo i smanjenje posljedica za prirodni okoliš. Urbani razvoj koji je turizam nametnuo ima
nekoliko negativnih učinaka: (1) degradaciju obalnih područja i eroziju tla, (2) pretjeranu prekrivenost
zemljanih površina i (3) smanjenje raspoloživih obradivih površina.
1.2.1
1.2.2
1.2.3
4
Turizam u regiji je uglavnom rasprostranjen uzduž obale, što uzrokuje ozbiljni problem
erozije plaža. U jednoj studiji na koju se poziva Europska agencija za okoliš (2001)4 navodi
se da je urbanizacija povezana s turizmom dovela do nestanka tri četvrtine pješčanih dina
između Španjolske i Sicilije. Izgradnja turističke infrastrukture preblizu obali te posebice na
obalnim dinama ubrzava eroziju plaže.
Sve veća urbanizacija koja se javlja kao posljedica izgradnje smještajnih kapaciteta za turiste
te brojnih stambenih objekata od 90-tih godina prošlog stoljeća do danas dovela je do
problema pretjerane pokrivenosti zemljanih površina. Uzduž 25 000 km od ukupno 46 000
km obale dostignut je kritični prag zauzetosti zemljišta. Zbog izgradnje stambenih naselja i
građevinskih radova vezanih za golf igralište danas se samo 12.5% obalnog pojasa kod
Tetouana (Maroko) još uvijek nalazi u svom "prirodnom" stanju. U Torremolinosu je 85%
ukupne površine urbanizirano, a ostalo je samo 10 hektara zemljišta slobodno za izgradnju.
U cijeloj mediteranskoj regiji se veličina poljoprivredne površine po stanovniku od 1990. g.
smanjila za jednu četvrtinu, odnosno za upola unatrag 40 godina. Ona sada iznosi samo 0,2
hektara po stanovniku. Iako su se počela obrađivati nova zemljišta, ukupna površina se
smanjila za 7% od 1990. g. Gubitak obradive površine mogu objasniti brojni čimbenici,
uključujući eroziju, gubitak rodnosti i urbanizaciju. Takvi gubici su često nepovratni.
Europska agencija za okoliš (2001): Signali okoliša.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-5Pored toga morali bi se poduzeti koraci za smanjenje podložnosti urbanih područja klimatskim
promjenama te uvesti standardi planiranja i izgradnje koji uzimaju u obzir dugoročne učinke
klimatskih promjena. Također se trebaju poduzeti koraci za ograničavanje širenja urbanizacije (kroz
sveobuhvatno iskorištavanje postojeće gradske strukture, korištenje starih industrijskih prostora i
povećanje gustoće na područjima s manjom gustoćom) i razvoj održivog urbanizma i arhitekture kroz
smanjenje ekološkog otiska zgrada, reviziju mobilnosti (pješaci, bicikli, javni prijevoz) te promicanje
funkcionalne raznolikosti. Podrazumijeva se da se takve korekcije moraju temeljiti na principima
održivog razvoja, uključujući prikupljanje i ponovno korištenje voda i otpada svih vrsta kao i
korištenje obnovljivih izvora energije.
1.3
Prijevoz
Otprilike 5,3% ukupne emisije stakleničkih plinova otpada na turizam, a 75% tih emisija uzrokuje
prijevoz koji predstavlja glavni izvor zagađenja zraka povezanog s turizmom. Zato je potrebno dati
prednost oblicima prijevoza koji ne zagađuju okoliš i troše manje energije.
Iako zračni promet najviše zagađuje okoliš, vlade mu često daju prednost pred željezničkim
prometom. Od 1970. g. pratimo godišnji porast broja letova od 5% ili 6%, što je većim dijelom
posljedica znatnog pada cijena karata.
S obzirom na njihov veliki ekološki otisak, posebna pažnja treba se posvetiti oblicima individualnog
prijevoza. Studija koju je u kolovozu 2007. objavio Francuski institut za okoliš (IFEN) pokazala je da
putovanja osobnim automobilom u okviru izleta za vikend ili odmora predstavljaju 16% ukupnih
godišnjih emisija CO2 osobnih automobila u cijeloj državi. Iako je samo 7% turista putovalo avionom,
62% emisija stakleničkih plinova od putovanja povezanih s turizmom otpada na zračni promet. Pored
toga, interkontinentalni letovi, koji predstavljaju samo 2% ukupnog broja putovanja, uzrokovali su
42% ovih emisija.
Poticaji na području prometa trebaju se stoga usmjeriti na više različitih ciljeva, a posebice na: lokalne
vlasti, da ih se potakne da uvedu energetski učinkovitije oblike prijevoza (vlak, tramvaj i bicikl), da
promiču javni prijevoz i ograniče pristup osobnim vozilima na neka mjesta; na turističku industriju, da
promiče aktivnosti koje su neškodljive za okoliš (npr. veslanje u kajaku i kanuu umjesto skijanja na
vodi); te proizvođače automobila i zrakoplova, da ih se potakne na proizvodnju prijevoznih sredstava
koja manje onečišćuju okoliš.
1.4
Otpad
Sve je veća potreba za razvojem gradske infrastrukture za gospodarenje krutim otpadom, ne samo
zbog stope rasta stanovništva koja je na južnom Mediteranu još uvijek visoka, već zbog znatnog
porasta gustoće stanovništva u turističkim destinacijama za vrijeme ljetnih mjeseci (npr. u kolovozu
gustoća stanovništva u Torremolinosu poraste s 3300 na 10 000 stanovnika po km2), kao i činjenice da
turisti proizvode puno više otpada od stalnog stanovništva (u Cabrasu turist u prosjeku proizvede 7
kg, a stanovnik Cabrasa 0,5 kg otpada dnevno), a praksa recikliranja je na tom području još uvijek
nedovoljno razvijena.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-6Krstarenja po Mediteranu također su uzrok velikih ekoloških problema, uključujući onečišćenje voda i
obala te uništavanje morskog dna. Jedan brod za krstarenje proizvede otprilike 50 tona krutog otpada
godišnje, 7,5 milijuna litara tekućeg otpada, 800 000 litara otpadnih voda iz sanitarnih instalacija i
130 000 litara otpadnih voda iz pripreme hrane.
Zbog nedovoljnog ulaganja u sakupljanje, spremanje i obradu otpada dolazi do ozbiljnih problema s
javnim zdravstvom i zagađenjem tla i pitke vode. Iz tog razloga potrebno je uvesti sortiranje i
recikliranje otpada kako u privatnim domaćinstvima tako i u turističkim smještajnim objektima. Svi
stručnjaci uključeni u turistički sektor (namještenici, poduzetnici, trgovci i izabrani predstavnici)
moraju biti upućeni u ove probleme i prenijeti te informacije turistima. Također treba ustanoviti javna
poduzeća za usluge recikliranja i uvesti bolji sustav za gospodarenje otpadom.
Sezonski karakter turističkih djelatnosti objašnjava nedostatak motivacije za uvođenje mjera na ovom
području, zbog čega je bitno da se razmisli o cjelokupnom problemu upravljanja otpadom, a ne samo
o otpadu koji stvara turizam.
1.5
Biološka raznolikost
U većini zemalja Mediterana izgradnja infrastrukture uzduž obale uništila je pješčane dine i smanjila
biološku raznolikost biljnih vrsta u obalnom području
Intenzivni turizam također doprinosi degradaciji određenih osjetljivih močvarnih područja u blizini
5
turističkih odredišta. Već 1996. g. u izvješću OECD/IUCN-a zaključeno je da je "svijet od 1900. g.
vjerojatno izgubio 50% postojećih močvarnih područja". Danas su u nekim regijama močvarna
područja gotovo u potpunosti nestala. Francuska, Grčka, Italija i Španjolska su također pogođene
time, a situacija je još gora na jugu Mediterana, na primjer na obalnom području oko Tetouana.
Nestanak ovakvih prirodnih staništa prati i smanjenje brojnih vrsta kojima je taj okoliš potreban za
preživljavanje: broj ptica močvarica se u zadnjih 20 godina smanjio za više od pola, a četvrtini vrsta
nastanjenih ovdje prijeti izumiranje.
Europska agencija za okoliš je 2010. g. provela analizu biološke raznolikosti mora6 koja je pokazala
da je u Europi najmanje 50% gmazova (kornjača) i morskih riba ugroženo, dok je stanje drugih vrsta
nepoznato ili dobro, kao na primjer vrlo malog broja vrsta ribe. Niti jedna od ispitanih vrsta gmazova
ili beskralježnjaka nije bila izvan opasnosti, dok s druge strane nije bilo dovoljno podataka da se
odredi stanje 70% vrsta sisavaca (također ugroženih) i beskralježnjaka.
Vožnja brodom/čamcem i druge aktivnosti na vodi također doprinose gubitku biološke raznolikosti
time što dovode do pogoršanja stanja polja morskih trava (vrste posidonija i koraljne vrste); doprinose
smanjenju broja morskih kornjača uništavanjem njihovih gnijezda te predstavljaju prijetnju populaciji
5
6
OECD/IUCN (1996): Smjernice namijenjene organizacijama za humanitarnu pomoć za bolje očuvanje i održivo korištenje
tropskih i suptropskih močvarnih područja, OECD, Pariz, str. 10 (http://www.cbd.int/doc/guidelines/fin-oecd-gd-lns-wlandsen.pdf, 18.01.2013).
Europska agencija za okoliš (2010): 10 poruka za 2010. – Morski ekosustavi. (http://www.eea.europa.eu/publications/10messages-for-2010-2014-2, 18.01.2013)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-7sredozemne medvjedice, posebice u Alaniji, Turska. Prema podacima Europske agencije za okoliš
samo 10% europskih morskih ekosustava je pravilno zaštićeno, dok je njih 50% ugroženo ili se nalazi
u gorem stanju, a stanje preostalih 40% je nepoznato. Na obalnim područjima je 70% morskih staništa
uništeno ili djelomično oštećeno, a samo njih 8% još uvijek je u dobrom stanju.
Stoga je važno promicati jednostavnije sportove (poput daskanja, jedrenja, vožnje pedalinom ili
plivanja) te uvesti ograničenja za bavljenje tim aktivnostima na osjetljivim područjima. Konačno,
turiste se mora informirati o ekološkim opasnostima koje predstavljaju proizvodi koje oni koriste,
uključujući kreme za sunčanje i proizvode za održavanje opreme. Na primjer, udruga "Santé
Environnement France", koja okuplja 2500 liječnika, izdala je besplatni "zeleni" vodič za sport (petit
7
guide vert du bio-sportif) koji savjetuje čitatelje kako kod bavljenja sportom mogu zaštititi svoje
zdravlje i okoliš. Vodič daje pregled svih sportova i različitih proizvoda vezanih uz te sportove kako
bi čitatelji lakše shvatiti što je škodljivo za njihovo zdravlje i okoliš.
1.6
Poboljšanje općeg odnosa između turizma i održivog razvoja
Kao što dokazuju Sardinija, gdje su razvijeni posebni programi za posjetioce prirodnih rezervata, i
Rovinj (Hrvatska), gdje su prirodna područja uspješno zaštićena zahvaljujući politici prostornog
planiranja usmjerenoj na njihovo očuvanje, moguće je razviti pozitivan odnos između turizma i zaštite
prirodnih staništa.
Stoga se, općenito govoreći, odnos između turizma i zaštite okoliša može poboljšati osvješćivanjem
tog pitanja kod svih sudionika, uvođenjem ekoloških poticaja, usvajanjem normi i strateških planova
koji te elemente uzimaju u obzir, primjenom sankcija za nepridržavanje i nagrađivanjem poduzetih
napora putem certifikata i povelja o zaštiti okoliša. Od jednake su važnosti i javno-privatna
partnerstva, razmjena dobrih praksi te suradnja s udrugama specijaliziranim za to područje (kao što su
Plan Bleu i WWF, koji mogu izraditi studije i prijedloge). Na kraju, o okolišu moramo razmišljati u
širem smislu, izvan okvira samog turizma, vodeći računa o drugim sektorima kao što su poljoprivreda
i ugostiteljstvo.
Jedan od najimpresivnijih primjera tog načina razmišljanja sigurno je Cirali u Turskoj.8 To područje
turske obale postalo je primjerom održivog turizma zahvaljujući, s jedne strane, aktivnom
sudjelovanju lokalne zajednice u aktivnostima vezanim uz očuvanje te, s druge, gospodarskim
prednostima koje okoliš donosi. Osnovana je zadruga koja proizvodi lokalne proizvode i plasira ih na
tržište te uveden certifikat za proizvode iz Ciralija. Obučeni su vodiči za šetnju kroz prirodu i
postavljene staze za hodanje. Obrazovne aktivnosti za turiste, poticanje najboljih praksi za upravljanje
područjima na kojima se gnijezde morske kornjače te stalni nadzor plaža znatno su smanjili
ugroženost te vrste i istovremeno potaknuli turizam. Te su aktivnosti zbližile članove zajednice,
naročito mlade, a zajednica je, kao cjelina, razvila osjećaj pripadnosti i odgovornosti koji će biti od
ključne važnosti za uspjeh projekta.
7
8
http://www.asef-asso.fr/attachments/article/830/Guide%20du%20sportif%20ASEF%20bd.pdf, 18.1.2013.
Vidi članak "Reprezentativni primjer održivog turizma u Turskoj" (A showcase for sustainable tourism in Turkey), objavljen na
internetskim stranicama organizacije WWF Mediterranean 20. lipnja 2002. (http://mediterranean.panda.org/?4685/A-showcasefor-sustainable-tourism-in-Turkey, 18.1.2013.).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-8Mora se imati na umu da, već samo s gospodarskog stajališta, razvoj ostvarivih i ekološki odgovornih
oblika turizma predstavlja puno povoljniju varijantu. Uključivanje lokalnog stanovništva u tu vrstu
razvoja stoga je od velike važnosti jer će na kraju oni snositi posljedice uništenja okoliša, a ne turisti
2.
Održivi razvoj turističkog sektora
Turizam može gospodarski, društveno, kulturno i ekološki utjecati na lokalne i regionalne zajednice.
On stimulira gospodarstvo, stvara nove grane u gospodarstvima s relativno ograničenom bazom te
omogućava poboljšanje infrastrukture. Zato treba naći način da se podrži razvoj održivog turizma u
sredozemnim regijama. Kao što su dokazali Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) i
9
Svjetska turistička organizacija (UNWTO) , ulaganje u ekološki i održivi turizam stvara radna mjesta,
smanjuje siromaštvo i poboljšava ekološke rezultate.
To podrazumijeva uključivanje lokalne i regionalne dimenzije da bi se olakšao demokratski
participativni proces. Stoga će biti potrebno preko ARLEM-a uspostaviti zajednički protokol za
ocjenjivanje određenih planova djelovanja. ARLEM bi također mogao prikupljati informacije i
poticati razne dionike da zajednički rade na pripremanju lokalnih strategija djelovanja širom
Sredozemlja.
Bit će važno osigurati i da se regija prilagodi promjenama na svjetskom turističkom tržištu, naročito
dolasku turista iz zemalja ubrzanog razvoja. Obuka, infrastruktura, podrška te pružanje informacija
malim i srednjim poduzetnicima također su područja gdje lokalne i regionalne vlasti mogu
intervenirati; u tome će im biti važno osloniti se na iskustva svojih kolega i organizacija poput Unije
za Mediteran (UzM).
Lokalne i regionalne vlasti stoga mogu poduzeti više različitih koraka u cilju promicanja održivog
turizma na svojim područjima:
2.1
Poticanje inovacija, privlačnosti, kvalitete i veće produktivnosti
To će zahtijevati razmjenu dobrih praksi među sudionicima (pritom ne bi trebalo zanemariti modele
koje nude profesionalne udruge) i znatnu potporu malim i srednjim poduzetnicima da bi mogli
ispuniti očekivanja turista, naročito u pogledu kvalitete usluga. Druga je opcija povećati raznolikost
turističkih usluga kroz prilagodbu različitim ciljanim skupinama (na primjer umirovljenicima,
osobama s invaliditetom i studentima). Trebalo bi uzeti u obzir i opcije kao što su prijenos
tehnologija, čime bi se poduzećima osigurao pristup osnovnim uslugama poput telefona i interneta, te
višerazinska suradnja.
9
Poglavlje o turizmu Izvješća o ekološkom gospodarstvu (Green Economy Report) kojeg su zajedno sačinili UNEP i UNWTO
(2011.), dostupno na http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_11_Tourism.pdf (18.01.2013.).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
-92.2
Upravljanje ljudskim kapitalom
Poslovi izravno ili neizravno povezani s turizmom 2010. su činili 12% ukupne zaposlenosti u regiji
(ILO, 2012.). Iako se broj radnih mjesta nije povećavao istom brzinom kao broj turista, turizam ipak
predstavlja ključni poticaj za zapošljavanje u regiji koja inače pati od kronično visokih stopa
nezaposlenosti, naročito među mladim ljudima (a u turizmu se veliki broj radnih mjesta popunjava
upravo osobama iz ove skupine). Upravljanje ljudskim resursima u ovom sektoru stoga bi trebalo
uključivati pristup specijaliziranoj obuci (na područjima kao što su usluge, jezici i menadžment) te
privlačnije uvjete rada i plaće.
2.3
Isticanje zasebnih kvaliteta svake pojedinačne destinacije
Očuvanje baštine još je jedan problem koji se pojavljuje u vezi s razvojem turizma.
U mnogim regijama Mediterana od velike je važnosti kulturni turizam. Hodočašća predstavljaju
značajan vid turizma u zemljama poput Grčke, Izraela, Italije, Okupiranog palestinskog teritorija,
Španjolske i Turske te njihov udio u ukupnom turizmu ponekad iznosi i do 90%.
Pomoć na tom području, kako s materijalnom, tako i s nematerijalnom baštinom kao što su tradicija i
kultura, regijama mogu pružiti UNESCO i slična tijela. U svom izvješću o očuvanju i jačanju
poboljšanju stanja kulturne baštine u Sredozemlju, usvojenom na trećoj plenarnoj sjednici ARLEM-a
održanoj u Bariju 30. siječnja 2012. godine10, članovi ARLEM-a istaknuli su da lokalne i regionalne
vlasti mogu igrati ključnu ulogu i u učinkovitom upravljanju kulturnom baštinom i u njezinoj
zaštiti.Izazov turizma je zadovoljiti očekivanja turista u potrazi za istinskim iskustvima, istovremeno
modernizirajući usluge koje im se pružaju. Stoga bi tome najbolje bilo pristupiti uvođenjem strožih
normi urbanističkog planiranja namijenjenih očuvanju okoliša i promicanjem pojedinačnih regija na
nacionalnoj i međunarodnoj razini.
2.4
Očuvanje i održavanje resursa
Razvoj turizma mora postati energetski učinkovitiji i održiviji. Prioritet se mora dati ulaganju u
energetski učinkovita prijevozna sredstva i turističke infrastrukture, smanjenju otpada i zagađenja,
poticanju biološke raznolikosti te uporabi novih tehnologija za smanjenje emisije stakleničkih
plinova. Međutim, žele li u javnosti osvijestiti problem zaštite okoliša, vlasti će se morati osloniti i na
udruge za očuvanje prirode.
2.5
Smanjenje prepreka razvoju turizma
Potrebno je razlikovati dvije vrste prepreka: materijalne prepreke kao što su slaba prijevozna
infrastruktura (bilo unutarnji ili vanjski prometni pravci), nedovoljni turistički kapaciteti ili resursi
koji stoje na raspolaganju te "nematerijalne" prepreke kao što su nedovoljna ulaganja (povezana s
nemogućnošću privlačenja ulagača) i preopterećene ili neusklađene administrativne procedure. Da bi
se razvio turizam, koji predstavlja važan izvor nacionalnog dohotka za južne i istočne države, te da bi
se očuvala njegova održivost, potrebno je razviti dugoročne planove za suradnju između sudionika i
10
CdR 386/2011 rev. 1, dostupno na http://cor.europa.eu/arlem
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
- 10 njihov se učinak mora pomno motriti. Najvažnije je da se tijekom tog prijelaznog razdoblja izbjegne
opterećenje koje bi otežalo razvoj većine zemalja južnog Sredozemlja.
2.6
Produbljivanje znanja o turizmu i njegovom učinku
Želi li se prilagoditi turističke politike i povećati učinkovitost poduzeća, potrebni su statistički i
informacijski alati koji pokrivaju sve vidove turizma. Tako se može bolje odgovoriti na potrebe
sudionika u sektoru, savladati probleme vezane uz turizam i informirati potencijalne dionike o
prednostima njegovog razvoja. To podrazumijeva stvaranje lokalnih agencija za razvoj održivog
turizma koje bi:
−
−
−
djelovale kao posrednici i koordinatori
pružale informacije i pomagale profesionalnom turističkom osoblju te
pratile stanje prirodnih okoliša (razine zagađenja, eroziju tla, utjecaj kemijske industrije).
U Europi se trenutno uspostavlja projekt ENPI-SEIS11, sustav razmjene ekoloških podataka unutar
EU-a i njegovog šireg susjedstva. Kao partneri u tom programu sudjeluju države članice EU-a i
zemlje Europske politike susjedstva koje uključuju Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libiju, Maroko,
Palestinsku samoupravu, Siriju i Tunis. Nacionalne statističke i ekološke organizacije pribavljaju
ključne podatke o okolišu, a ministarstva, agencije, statističke službe i druga tijela će svoje statističke
podatke prenositi ENPI-SEIS-u. Surađuje se i u okviru zemalja članica i suradnika Barcelonske
konvencije UNEP-ovog Mediteranskog akcijskog plana (MAP), Gospodarske komisije Ujedinjenih
naroda za Europu i EEA. Europski informacijski sustav za biološku raznolikost (Biodiversity
Information System for Europe, BISE) može se također koristiti kao jedinstveni ulazni punkt za
podatke i informacije o biološkoj raznolikosti za regije EU-a i druge pogranične sredozemne regije.
"Prikupljajući činjenice i brojke o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava", ovaj sustav
"predstavlja poveznicu s povezanim politikama, centrima podataka o okolišu te ocjenama i
zaključcima istraživanja iz raznih izvora12
2.7
Jamčenje stabilnosti i sigurnosti
Regije su suočene s dilemom jer imaju relativno slab utjecaj na političku stabilnost države, a za
održanje turizma im je potrebna sigurnost. S druge strane, postoje neki koraci koje mogu poduzeti da
bi povećale sigurnost na svojem teritoriju, naročito kad su u pitanju prirodne opasnosti: mogu podržati
gospodarski razvoj i društvenu koheziju te uključiti lokalno stanovništvo u svoje projekte turističkog
razvoja i očuvanja baštine kako bi se lokalne zajednice ponovo sjedinile.
Međutim, regije izložene velikim prirodnim opasnostima ili političkim nemirima ne bi se smjele
previše oslanjati na turizam jer takvi događaji imaju izuzetno negativan učinak na taj sektor i
potencijalno dramatične posljedice za gospodarstvo cijele regije. Na primjer, u Siriji je prije ustanka i
represije turizam predstavljao 12% radnih mjesta i BDP-a. Turisti će se početi vraćati tek kad se
11
12
http://enpi-seis.ew.eea.europa.eu (18/01/2013)
BISE-ov letak dostupan je na http://biodiversity.europa.eu/bise/info (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
- 11 situacija stabilizira. Revolucije u sklopu Arapskog proljeća imale su sličan učinak, pa i na države
južnog Sredozemlja kojih se Proljeće nije izravno ticalo. Međutim, čim se iznova uspostave stabilnost
i sigurnost, turizam se obično relativno brzo oporavi.
2.8
Jačanje suradnje u cilju lakšeg razvoja održivog turizma
Članovi ARLEM-a u potpunosti podržavaju stav Odbora regija da treba poboljšati suradnju između
Europske unije i sredozemnih naroda kako bi se promicali modeli održivog turizma i kultura očuvanja
okoliša jer se pozitivni učinak može postići samo ako se djeluje zajednički, s istom predanošću i istim
13
osjećajem odgovornosti. Dugoročne strategije mogu se razvijati u partnerstvu s drugim regijama ili
podržati razmjenom iskustava i dobrih praksi, međuregionalnom suradnjom ili kritičkim ocjenama
sustručnjaka.
Dobar primjer je projekt PRESERVE koji vodi Skupština europskih regija.14 U samo tri godine, taj je
projekt omogućio da 13 partnera iz 11 europskih regija razmijeni iskustva i dobre prakse da bi
poboljšali svoje lokalne strategije. Rješenja koja su partneri pronašli bila su analizirana, a 24 uspješna
primjera održivog turizma detaljno opisana u brošuri kako bi ih i drugi mogli upotrijebiti.
Zahvaljujući inovacijama, projekt je omogućio stvaranje novih radnih mjesta i uštedu na resursima te
pomogao prenijeti ključna iskustva iz kojih druge regije mogu nešto naučiti.
Postoje i druge međunarodne organizacije koje mogu podržavati i financirati razvoj održivog turizma:
•
Unija za Mediteran multilateralno je partnerstvo koje obuhvaća 43 zemlje iz Europe i
Sredozemnog bazena. Osnovana 2008. s ciljem promicanja stabilnosti i blagostanja širom
sredozemne regije, ona provodi više inicijativa koje se neizravno tiču poticanja održivog razvoja.
Pokrenula je projekt sanacije Sredozemlja te projekt izgradnje luka, autoputova i željezničkih
pruga, koji neizravno potpomažu turizam. Pokrenula je i inicijativu za podršku razvoja poduzeća
na? Sredozemlju, naročito MSP-a, a također se bori protiv tamošnje dezertifikacije i klimatskih
promjena.
•
Europska investicijska banka (EIB) financira inicijative u mediteranskim zemljama partnerima
okupljenima u sklopu Instrumenta za euro-mediteransko ulaganje i partnerstvo (Facility for EuroMediterranean Investment and Partnership, FEMIP) pokrenutog 2002. godine. Od 2008. godine,
FEMIP podržava projekte sanacije Sredozemlja i razvoj pomorskog i kopnenog prijevoza. Ovdje
treba spomenuti i projekt pod nazivom ELENA koji lokalnim i regionalnim vlastima pruža
tehničku podršku u razvoju politika na području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora
energije.
13
14
Mišljenje Odbora regija o "Europi, prvoj svjetskoj turističkoj destinaciji" (Europe, the world's no. 1 tourist destination),
izvjestitelj: Ramón Luis Valcárcel Siso, usvojeno na 88. plenarnom zasjedanju 27.-28. siječnja 2011. (CdR 342/2010 fin), točka
30.
http://preserve.aer.eu/project-description.html (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme
.../...
- 12 •
Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) također mogu pružiti tehničku
ili financijsku pomoć poduzećima iz turističkog sektora.
•
Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda predstavlja tijela nacionalnih vlada
zadužena za turizam te prikuplja i objavljuje statističke podatke, čime omogućuje globalne
usporedbe turističkih kretanja i rasta. Ona potiče primjenu Općeg etičkog kodeksa u turizmu
kojem je cilj osigurati da svi sudionici do maksimuma povećaju društveni, gospodarski i kulturni
doprinos turizma, istovremeno svodeći na minimum njegove eventualne negativne društvene i
ekološke posljedice.
Na kraju, ARLEM igra sve važniju ulogu u Uniji za Mediteran, a pojačao je i svoju suradnju s
europskim institucijama, naročito s Komisijom, koja je provela program namijenjen gradovima,
naslovljen Suradnja u urbanizaciji i dijalog (Cooperation in Urban Development and Dialogue,
CIUDAD)15, o područjima ekološke održivosti i energetske učinkovitosti, održivom gospodarskom
razvoju i smanjenju društvenih razlika te dobrom upravljanju i održivoj urbanizaciji. Europska
komisija se nedavno konzultirala s ARLEM-om tijekom idejne faze svog novog projekta "Čišća
energija, spas za sredozemne gradove" (Cleaner Energy Saving Mediterranean Cities) i ARLEMovom tajništvu ponudila da sudjeluje u njezinom upravljačkom odboru kao promatrač. Cilj tog
projekta je osposobiti lokalne vlasti u sredozemnoj regiji za oblikovanje i provođenje održivijih
lokalnih politika poput onih koje podrazumijeva pristupanje Sporazumu gradonačelnika i razvoj uz
njega vezanih Akcijskih planova održivog korištenja energije. U 2013. godini trebalo bi se usmjeriti
na stvaranje sinergije i između rada ARLEM-a i Povjerenstva za prirodne resurse (NAT) Odbora
regija koje se bavi turizmom i koje će razraditi mišljenje o budućoj komunikaciji Europske komisije o
priobalnom i pomorskom turizmu.
Usklađivanje raznih vrsta partnerstava između središnjih i lokalnih vlasti također će potaći učinkovit
prijenos znanja. Najuspješnija iskustva trebala bi dovesti do stvaranja međunarodnih partnerstava za
prijenos dobrih praksi. Pored toga, na području zaštite okoliša ARLEM podržava kombiniranje
nacionalnih i lokalnih politika usvajanjem Teritorijalnog pristupa klimatskim promjenama (Territorial
Approach to Climate Change, TACC) koji će podržavati teritorijalni razvoj istovremeno kontrolirajući
emisije CO2.
Tijela odgovorna za provedbu akcijskih programa imaju tek ograničen pristup financiranju i to
predstavlja prepreku. Stoga je nužno potrebno razviti inovativne sustave dugoročnog financiranja i
osigurati dotok informacija u regije kako bi mogle bolje iskoristiti dostupne izvore financiranja,
naročito na razini Europe i međunarodnih tijela.
_____________
15
http://www.ciudad-programme.eu (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD (EN) MS-MG/JR-SM/sme

Download Report