Izvještaj o održivom turizmu na Mediteranu

Izvještaj o održivom turizmu na Mediteranu
Ovaj izvještaj je sastavila izvjestiteljka Mišel Saban (Michèle Sabban) (Skupština evropskih regiona;
Ile-de-France Regionalni savjet/FR). O njemu je raspravljano na 4. sastanku ARLEM-ove Komisije
za održivi razvoj (SUDEV) 16. januara 2013. godine a usvojen je na 4. plenarnom zasjedanju
ARLEM-a 18. februara 2013. godine u Briselu, Belgija.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
ME
-1Posmatran u cjelini, Mediteranski region je vodeća svjetska turistička destinacija, iako unutar njega
postoje znatne razlike. U njemu se bilježi 30% turističkih dolazaka i 25% ukupnih prihoda od
globalnog turizma, sa 80% turističkih posjeta iz Evrope, uglavnom iz Njemačke1. Iako je turizam
pokretač ekonomskog razvoja regiona i integracije u proces globalizacije, on takođe vrši veliki
pritisak na prirodne resurse i okolinu. Članovi ARLEM-a su u potpunosti saglasni sa Komitetom
regiona u pozivu za razvoj turizma na osnovu konkurentnosti i održivosti, što se može podijeliti u tri
kategorije: ekonomska održivost, osiguranje objektivnog i efikasnog ekonomskog razvoja,
osposobljavanje budućih generacija za razvoj; socio-kulturna održivost, koja je u skladu sa kulturom,
vrijednostima i identitetom Mediteranskih regiona; i održivost okoline, koja osigurava da se razvoj
2
odvija u skladu sa održivošću osnovnih procesa, biološkom raznovrsnošću i resursima .
Unaprjeđivanje ekološki održivog turizma je od vitalnog značaja, posebno u ovom dijelu svijeta u
kom se bilježi najveća stopa globalnog zagrijavanja sa svim posljedicama povezanim sa širenjem
pustinja, smanjenjem rezervi pitke vode i gubitkom biološke raznovrsnosti. Prema tome, upravljanje
vodenim resursima, rješavanje pitanja zagađenja i otpada i suzbijanje erozije tla su neki od najvažnijih
izazova koje postavlja turizam na Mediteranu, što je ilustrovano činjenicom da su 2007. godine u
regionu prirodni resursi korišćeni 2,6 puta brže nego što se obnavljaju (u poređenju sa stopom od 1,5
puta brže na cijeloj planeti)1. Štaviše, turizam je samo marginalno pogođen krizom i recesijom
izazvanom Arapskim proljećem, koja na njega neće imati dugotrajan učinak, pa se može očekivati da
će se stanje pogoršavati sa povećanjem turističkih dolazaka (u protekle dvije decenije, Mediteranski
region bilježi najveći rast ulaznog turizma na svijetu)1, što će najvjerovatnije dovesti do
zabrinjavajućeg uticaja na okolinu.
Turistička industrija (uključujući sve povezane usluge i investicije) je 2010. godine predstavljala
prosjek od 10,9% BDP-a, što joj daje vitalnu važnost za ekonomije regiona1 (u smislu zapošljavanja i
njenog doprinosa vanjskotrgovačkom bilansu mediteranskih zemalja). Bez turizma, mnoge
mediteranske zemlje bi morale drastično da smanje uvoz dobara i usluga kako bi uravnotežile
trgovački bilans (na primjer, u Albaniji i Crnoj Gori preko 50% izvoza zasniva se na turizmu1).
Sa druge strane, u ostalim područjima kao što je infrastruktura, ljudski, prirodni i kulturni resursi i
regulatorni okvir, Mediteranski region zauzima prilično nisko mjesto na međunarodnoj skali.
U skladu s tim, dva glavna prioriteta su smanjiti uticaj koji turizam ima na okolinu kroz podizanje
svijesti i efikasnije upravljanje resursima i infrastrukturom, te razvijanje alternativnih oblika turizma
povezanih sa izgradnjom golf-terena, bazena i drugih objekata, a koji bi imali manji uticaj na
ekosistem od modela „3S turizmaˮ (sea, sand and sun), koji trenutno preovladava.
1
2
Robert Lankar (2011): Turizam u zemljama MED 11, Mrežni izvještaji CASE-a, br. 98/2011, CASE – Centar za društvenoekonomsko istraživanje, Varšava (http://www.case-research.eu/upload/publikacja_plik/34467842_CNR_2011_98.pdf,
18.01.2013.)
Mišljenje Komiteta regiona „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na
88. plenarnom zasjedanju 27-28. januara 2011. (KoR 342/2010 završna verzija), tačka 12.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-2Drugi problem se odnosi na turističke brojeve koji znatno variraju između različitih regiona i zemalja,
sa izuzetno velikom koncentracijom u nekim oblastima, dok su druge zone marginalizovane. Na
primjer, prihodi od ulaznog turizma čine 20% BDP-a u Libanu, ali skoro 0% u Alžiru1. Prema tome,
odgovor na ekološke izazove koje postavlja turizam takođe će značiti pomjeranje fokusa prema manje
frekventnim regionima.
I konačno, kad je riječ o održivom turizmu, održivi pristup lokalnim kulturama u zemljama
domaćinima mora se uzeti u obzir zajedno sa pitanjima održivosti okoline. Kod unaprjeđivanja
održivog turizma važno je da se nametanje strane kulture od strane posjetioca svede na najmanju
moguću mjeru, koliko je važna i zaštita od pretjerane komercijalizacije lokalne kulture. Bitno je da se
kroz održivi turizam omogući očuvanje tradicije bez narušavanja bogatstva raznovrsnosti u regionu.
Regionalne i lokalne vlasti moraju igrati ključnu ulogu u regulisanju razvoja turizma i obezbjeđivanju
njegove održivosti.
1.
Ekološki izazovi izazvani turizmom u Mediteranskom regionu: unaprjeđivanje
održivog, integrisanog turizma
Za razliku od mnogih drugih ekonomskih sektora, turizam uzrokuje uništavanje okoline koje ima
negativan uticaj na razvoj samog sektora. Ako je uništavanje toliko da područje više nije atraktivno
kao turistička destinacija, region može da izgubi važan izvor prihoda.
Osim toga, pritisak na ekosistem se ubrzava: potrošnja vode i energije često prevazilazi kapacitete
proizvodnje i snabdijevanja; skupljanje čvrstog otpada i njegovo odlaganje nisu adekvatni; a takođe,
urbanizacija, trend izgradnje obale i transformacija prirodnih prostora ima snažan uticaj na biološku
raznovrsnost Mediterana. Ovome se može dodati i salinizacija priobalnih oblasti, posebno u Italiji,
dok intenzivna poljoprivredna proizvodnja doprinosi povećanoj progresiji erozije tla.
Kao rezultat svega toga, sve je hitnija potreba za zaštitom tla i vodenih resursa i, mada to ne mora
uvijek da bude nacionalni prioritet, podrška treba da dođe od strane lokalnih i regionalnih vlasti, uz
podršku UzM-a i različitih organizacija koje bi mogle da finansiraju potrebne projekte i
infrastrukturu.
1.1
Upravljanje vodenim resursima: pretjerano korišćenje, širenje pustinja, zagađenje vode
i reciklaža
Turizam na Mediteranu dovodi do velikih pritisaka na potražnju vode i vodi ka pretjeranom
iskorišćavanju podzemnih voda i zagađenju.
U principu, jedan turista troši 3 ili 4 puta više vode od lokalnog stanovnika.Na primjer, u Alanji
(Turska) 2009. godine, potrošnja pitke vode vezane za turizam iznosila je 52% od ukupne potrošnje.
Čak i u oblastima u kojima potrošnja vode nije tako velika, dostupnost pitke vode može predstavljati
problem. Na primjer, u guvernoratu Marsa Matruh u Egiptu, loš kvalitet lokalne vode znači da se
zalihe moraju preusmjeriti u oblast preko dva cjevovoda, koja su priključena na mrežu distribucije u
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-3Aleksandriji, i prevesti vozom i cisternama, samo da bi se osigurale dodatne zalihe potrebne za
turizam. U Đerbi, dva postrojenja za desalinizaciju vode nisu dovoljna za zadovoljavanje velikih
turističkih potreba za potrošnjom vode, tako da se slična rješenja planiraju za ljetnji period, kada je
deficit vode najizraženiji3. Najnovije rješenje je, dakle, korišćenje postrojenja za desalinizaciju za
proizvodnju pitke vode.
Ipak, radi se o neadekvatnom i skupom rješenju te, iako troši manje energije od prevoženja zaliha
cisternama ili cjevovodima, pitanje energije ostaje ključno: u cijelom Mediteranskom regionu
desalinizacija 30 miliona kubnih metara dnevno odgovara snazi od 5000 MW, odnosno kapacitetu od
8-10 gasnih centrala sa kombinovanim ciklusom ili 4-5 fabrika na nuklearni pogon. Pored toga,
fabrike za desalinizaciju ispuštaju slanu vodu i gasove staklene bašte, te njihova potrošnja energije
predstavlja ozbiljan problem za vrijeme vrhunca sezone kada je potrošnja električne energije u
turističkim i drugim objektima vezanim za turizam najveća.
U Toremolinosu, na turizam otpada 40% potrošnje električne energije, što je za 169% više u odnosu
na posljednjih dvadeset godina. U Alanji (Turska), gdje je potrošnja električne energije porasla za
208% između 2000. i 2008. godine, turizam učestvuje sa 21% potrošnje. Štaviše, potrošnja električne
energije se udvostručuje ili utrostručuje u turističkim oblastima u periodu vrhunca sezone.
NVO Plan Bleu je sprovela regionalno istraživanje i preporučuje ponovno korišćenje prerađenih
otpadnih voda pored desalinizacije. Skupljanje i prerada otpadnih voda mogli bi da uštede energiju i,
u smislu radnih mjesta i obuke, prerada vode zahtijeva sličnu stručnost (uključujući membransku
tehnologiju i reverznu osmozu) na polju desalinizacije, što znači da se dva pristupa mogu međusobno
dopunjavati. Međutim, regione treba prvo opremiti fabrikama za preradu. Toremolinos (Španija)
nema nijedno takvo postrojenje, uprkos činjenici da godišnje bilježi oko 5 miliona noćenja. Na obali
Tetuana (Maroko), otpadne vode proizvedene od turizma često se neprečišćene ispuštaju direktno u
more, a postojeća postrojenja za preradu otpadnih voda su izuzetno preopterećena. EEA (Evropska
agencija za okolinu) je 2000. godine procijenila da turizam učestvuje sa 7% u ukupnom zagađenju
Sredozemnog mora. U Turskoj, oko 90% fabrika i 80% turističkih objekata nema sistem za
preradu vode, a prerađuje se samo 20% otpadnih voda iz domaćinstava a 6% ukupnog godišnjeg
čvrstog otpada propisno se odlaže (WWF Turska, 2002. godine). U Italiji se 80% otpadnih voda iz
120 glavnih priobalnih gradova ispušta u more potpuno neprerađeno. Pored toga, iako Sredozemno
more predstavlja samo 0,7% ukupne svjetske vodene površine, ono prima čak 17% morskog naftnog
zagađenja. Procjenjuje se da se zbog aktivnosti morskog transporta svake godine između 100.000 i
150.000 tona sirove nafte ispušta u more.3
S obzirom na sporu stopu obnavljanja slane vode na Mediteranu, koja se dešava otprilike svakih 80
godina, prerada zagađenih voda predstavlja prioritet, posebno zbog činjenice da se Sredozemno more
takođe koristi za ribolov, akvakulturu (koji su i sami izvori zagađenja) i plivanje.
3
Lusia De Stefano (2004): „Slatka voda i turizam na Mediteranuˮ, Mediteranski program WWF-a
(http://www.scribd.com/doc/20408492/Fress-Water-and-Tourism-WWF, 18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-4Ulaganja u pogone za preradu vode pomogla bi u rješavanju niza problema koji se
odnose na sanaciju i zdravstvenu zaštitu, okolinu – posebno kad je riječ o morskim
oblastima - i snabdijevanje vodom.
Značajne uštede vode mogu da se ostvare ako, sa jedne strane, turistička industrija postane dovoljno
svjesna problema kako bi krenula u pravom smjeru i ako, sa druge strane, javne vlasti sprovedu
planove za upravljanje vodama. Ovi planovi moraju da se zasnivaju na komparativnim studijama o
troškovima i prednostima različitih opcija upravljanja vodama (što uključuje komparativnu analizu
isplativosti uštede vode naspram povećanja snabdijevanja). Osim toga, izgleda da politika koja se
fokusira na upravljanje potražnjom vode košta manje od one koja se fokusira na upravljanje ponudom.
Takođe, takve studije će istaći dobiti od optimalizacije raspodjele vodenih resursa u različitim
sektorima (domaćinstvo, turizam, poljoprivreda i industrija), čija bi potrošnja vode bila regulisana. Na
primjer, one bi mogle da osiguraju osnovu za obavezivanje industrija na preradu ili predpreradu
zagađene vode koju ispuštaju.
Ovdje javne vlasti moraju da odigraju ključnu ulogu u sprovođenju revizije, centralizovanju baze
podataka o vodi i povezanih problema, kao i u obezbjeđivanju sprovođenja novih propisa. Ovaj
posljednji aspekt je bitan i javlja se u različitim oblicima, uključujući utvrđivanje postupaka
upravljanja vodama, izgrađivanje institucionalnih i administrativnih kapaciteta i jačanje stručnosti,
podsticaja i sankcija.
1.2
Erozija, širenje urbanih zona, gubitak biološke raznovrsnosti i degradacija prioblanih
oblasti
Drugi važan izazov odnosi se na razvoj regionalnog planiranja radi poboljšanja urbanih usluga,
regulisanje pritiska na kopno i smanjenje uticaja na prirodne sredine. Urbani razvoj koji nameće
turizam ima brojne negativne uticaje: (1) degradacija obale i erozija tla, (2) zasićenje zemljišta i (3)
smanjenje raspoloživog zemljišta za poljoprivredu.
(1)
(2)
4
Turizam u regionu je uglavnom koncentrisan duž obale, što prijeti velikom opasnošću od
erozije plaža. Studija koju citira EEA (2001) 4 sugeriše da je tri četvrtine pješčanih dina
između Španije i Sicilije nestalo kao rezultat urbanizacije vezane za razvoj turizma. Izgradnja
turističkih infrastruktura suviše blizu obale, a posebno na obalama dina, ubrzava proces
erozije plaža.
Rastuća urbanizacija koja proizilazi iz izgradnje turističkih smještaja i masovnog razvoja
stambenih zona od 1990-tih takođe vodi do pojave zasićenja zemljišta. Kritični prag u
pogledu zauzimanja zemljišta dostignut je duž 25.000 km od ukupno 46.000 km obale. Duž
obale u Tetuanu (Maroko), samo 12,5% obalne linije je još uvijek u „prirodnom stanjuˮ, što je
rezultat razvoja stambenih zona i građevinskih projekata oko golf-terena. U Toremolinosu,
85% ukupne površine područja je urbanizovano, a preostalo je samo 10 hektara građevinskog
zemljišta.
Evropska agencija za okolinu (2001): Ekološki signali.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-5(3)
U Mediteranskom regionu posmatranom u cjelini, površina poljoprivrednog zemljišta po
stanovniku smanjila se za četvrtinu od 1990. godine, odnosno za polovinu u posljednjih 40
godina. Površina sada iznosi samo 0,2 hektara po stanovniku. Mada su pripremljena nova
obradiva zemljišta, njihova ukupna površina se od 1990. godine smanjila za 7%. Nestajanje
obradivog zemljišta može se objasniti brojnim faktorima, kao što su erozija, gubitak plodnosti
i urbanizacija. Ove štete su često nepopravljive.
Osim toga, potrebno je preduzeti korake kako bi se smanjila ugroženost urbanih područja od
klimatskih promjena i uvelo planiranje i građevinski standardi koji uvažavaju njihove dugoročne
efekte. Treba takođe sprovesti mjere za ograničavanje širenja urbanih zona (uz naglasak na potpuno
iskorišćavanje postojeće urbane osnove, napuštenih i neiskorišćenih lokacija, povećanje gustine u
manje nastanjenim područjima) i razvoj održivog urbanističkog planiranja i arhitekture smanjenjem
ekološkog uticaja građevina, pregledom mobilnosti (pješaci, bicikli, javni saobraćaj), kao i
unaprjeđivanjem funkcionalne raznovrsnosti. Podrazumijeva se da takva prilagođavanja moraju
zasnivati na principima održivog razvoja, uključujući oporavak i ponovno korišćenje vode i otpada
svih vrsta, kao i upotrebu obnovljivih izvora energije.
1.3
Saobraćaj
Na turizam otpada oko 5,3% emisije ukupnih gasova staklene bašte; 75% stvara saobraćaj, koji je
glavni izvor zagađenja vazduha povezan sa turizmom. Zbog toga je važno dati prioritet oblicima
prevoza koji ne zagađuju ili troše manje energije.
Putovanje avionom je oblik prevoza koji daleko najviše zagađuje, ali i same vlade često ga favorizuju
u odnosu na putovanje željeznicom. Od 1970. godine, došlo je do povećanja godišnjeg broja letova za
5% ili 6%, što je uglavnom rezultat značajnog pada cijene avionskih karata.
S obzirom na veliki ekološki uticaj, posebnu pažnju treba posvetiti i individualnim oblicima prevoza.
Studija koju je objavio Francuski institut za okolinu (IFEN) u avgustu 2007. godine pokazala je da
putovanja automobilom koje stanovništvo preduzima za vikend izlete i odmore, zasebno posmatrana,
predstavljaju 16% godišnje emisije CO2 u odnosu na ukupnu godišnju emisiju koju izazivaju privatna
vozila u cijeloj zemlji. Pored toga, dok je samo 7% turista putovalo avionom, vazdušni saobraćaj je
odgovoran za 62% emisije gasova staklene bašte povezane sa turizmom. Štaviše, 42% ovih emisija
stvaraju dugi letovi, što predstavlja jedva 2% od ukupnog broja putovanja.
Zato inicijative koje se odnose na saobraćaj moraju biti usmjerene ka nekoliko različitih ciljeva, a
posebno: lokalne vlasti, kako bi se podstakle na uvođenju energetski ekonomičnijih oblika saobraćaja
(voz, tramvaj i bicikli), unaprijedile javni transport i ograničile pristup automobila određenim
lokacijama; podsticale turističke industrije da unaprijede čiste aktivnosti (npr. kanu i kajak radije nego
mlazni čamac); i proizvođači automobila i aviona kako bi se podstakli da razvijaju oblike transporta
koji će biti manje štetni za okolinu.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-61.4
Otpad
Postoji povećana potreba za izgradnjom postrojenja za čvrsti otpad, ne samo zbog stope rasta
stanovništva koja je ostala visoka na južnom Mediteranu, nego i zbog gustine naseljenosti u
turističkim destinacijama, koja značajno raste za vrijeme ljetnjih mjeseci (na primjer, u avgustu, broj
stanovnika Toremolinosa poraste od 3.300 po km2 do 10.000 po km2), kao i činjenice da turisti
proizvode mnogo više otpada nego stalni stanovnici (u Kabrasu, na primjer, jedan turista u prosjeku
proizvede 7 kg otpada dnevno, u poređenju sa dnevnom količinom od 0,5 kg na stalnog stanovnika),
dok je reciklaža često nerazvijena u ovoj zoni.
Sama po sebi, krstarenja Mediteranom su izvor velikih ekoloških problema, uključujući zagađenje
vode i obale i uništenje morskog dna. Jedan linijski putnički brod za krstarenje proizvede oko 50
miliona tona čvrstog otpada godišnje, 7,5 miliona litara tečnog otpada, 800.000 litara otpadne vode iz
sanitarnih instalacija i 130.000 litara otpadne vode iz ugostiteljskih prostorija.
Uz nedostatak ulaganja u prikupljanje, skladištenje i preradu otpada, ovo izaziva ozbiljne probleme za
zdravstvenu zaštitu, zagađenje zemljišta i vode za piće. S obzirom na to, postupci sortiranja i reciklaže
moraju se uspostaviti kako u privatnim domaćinstvima tako i u smještajnim turističkim objektima. Svi
profesionalci u dotičnom sektoru (zaposleni, industrijalci, trgovci i izabrani predstavnici) moraju se
u potpunosti informisati o problemima i sami preduzeti mjere kako bi informacije proslijedili
turistima. Takođe je važno da se u javnom sektoru razviju usluge reciklaže i uvede bolje upravljanje
otpadom.
Konačno, sezonska priroda turističke djelatnosti objašnjava nedostatak motivacije kada je u pitanju
pokretanje mjera u ovoj oblasti, zbog čega je potrebno razmišljati o upravljanju otpadom u cjelini, a
ne samo o upravljanju otpadom povezanim sa turističkom djelatnošću.
1.5
Biološka raznovrsnost
U većini zemalja Mediteranskog regiona, izgradnja infrastrukture uništila je pješčane dine i smanjila
biološku raznovrsnost biljnih vrsta duž obale.
Intenzivni turizam takođe doprinosi degradaciji pojedinih osjetljivih močvara u blizini prenaseljenih
5
turističkih lokacija. Već je 1996. godine u izvještaju OECD-a/IUCN-a ustanovljeno da je „svijet
izgubio 50% svojih močvara od 1900. godineˮ. Danas su močvare u nekim područjima skoro potpuno
nestale. Takođe su pogođene Francuska, Grčka, Italija i Španija, mada je stanje kritičnije na jugu
Mediterana, na primjer duž tetuanske obale. Nestanak ovih prirodnih staništa propraćen je
izumiranjem velikog broja vrsta čiji opstanak zavisi od tog okruženja: broj vodenih ptica u posljednjih
20 godina je smanjen za više od polovine, a četvrtina vrsta koje žive u ovim područjima su pod
prijetnjom izumiranja.
5
OECD/IUCN (1996): Smjernice za pomoć agencijama u unaprjeđenju očuvanja i održivom iskorišćavanju tropskih i suptropskih
močvara, OECD, Pariz, str. 10 (http://www.cbd.int/doc/guidelines/fin-oecd-gd-lns-wlands-en.pdf, 18.01.2013.).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-7-
6
Što se tiče morske biološke raznovrsnosti, procjena koju je 2010. godine sprovela Evropska agencija
za okolinu pokazala je da je ugroženo najmanje 50% evropskih reptila (kornjače) i morskih riba, dok
je stanje kod drugih vrsta nepoznato ili povoljno, kod vrlo malog broja ribljih vrsta. Nijedna
proučavana vrsta reptila ili beskičmenjaka nije bila van opasnosti, a nedovoljan je broj podataka kako
bi se ustanovilo stanje kod 70% sisara (takođe ugroženih) i beskičmenjaka.
Veslanje i druge rekreativne aktivnosti na vodi su takođe faktor gubitka biološke raznovrsnosti, koji
vodi do propadanja livada morske trave (posidonija i koraligenske vrste), što doprinosi smanjenju
populacije morskih kornjača preko uništavanja njihovih gnijezda i predstavlja prijetnju populaciji
morske medvjedice, posebno u Alanji, Turska. Prema EAA, samo 10% evropskih morskih ekosistema
je pravilno zaštićeno, dok je 50% ugroženo ili značajno smanjeno, a stanje ostalih 40% nije poznato.
U priobalnim zonama, uništeno je ili djelimično oštećeno čak 70% morskih staništa, dok je samo 8%
ostalo u dobrom u stanju.
Iz tih razloga važno je podsticati jednostavnije sportove (kao što su surfovanje, jedrenje, pedaline i
plivanje) i uvesti ograničenja ovih aktivnosti u osjetljivim oblastima. Konačno, turisti moraju biti
informisani o ekološkim opasnostima proizvoda koje koriste, uključujući kreme za sunčanje i
proizvode za održavanje opreme. Na primjer, udruženje „Zdravlje i životna sredina Francuskaˮ, koje
predstavlja 2.500 doktora, dijeli besplatan „zeleniˮ vodič za sportove (mali zeleni biosportski vodič)7
sa savjetima za ljude kako da se bave sportom štiteći zdravlje i okolinu. Vodič pruža pregled svakog
sporta i različitih povezanih proizvoda kako bi se ljudima pomoglo u razumijevanju onoga što je
štetno za njihovo zdravlje i okolinu.
1.6
Poboljšanje cjelokupnog odnosa između turizma i održivog razvoja
Kao što je pokazano na Sardiniji, gdje su razvijeni posebni programi za posjete prirodnim rezervatima
i u Rovinju (Hrvatska), gdje su prirodni prostori uspješno zaštićeni zahvaljujući usredsređivanju na
njihovo očuvanje kroz politiku prostornog planiranja, moguće je razviti pozitivan odnos između
turizma i zaštite prirodnih staništa.
U principu, odnos između turizma i zaštite okoline može se poboljšati podizanjem svijesti svih
zainteresovanih strana, sprovođenjem zelenih inicijativa, usvajanjem standarda i strateških planova
koji će voditi računa o ovim aspektima, nametanjem sankcija za njihovo nepoštovanje i
nagrađivanjem napora naljepnicama i ekološkim poveljama. Javno-privatna partnerstva, razmjena
dobrih praksi i saradnja sa udruženjima specijalizovanim za ovu oblast (kao što su Plan Bleu i WWF,
koji mogu osigurati studije i prijedloge) takođe imaju veliku važnost. Na kraju, ne možemo sebi
dozvoliti da ne razmišljamo o okolini u širem smislu, izvan okvira samog turizma, vodeći računa o
drugim sektorima kao što su poljoprivreda i ugostiteljstvo.
6
7
Evropska agencija za okolinu (2010): 10 poruka za 2010. – Morski ekosistemi. (http://www.eea.europa.eu/publications/10messages-for-2010-2014-2, 18.01.2013.)
http://www.asef-asso.fr/attachments/article/830/Guide%20du%20sportif%20ASEF%20bd.pdf, 18.1.2013.
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-8-
8
Jedan od najslikovitijih primjera je sigurno Džirali u Turskoj . Ova oblast na turskoj obali
preobražena je u model održivog turizma zahvaljujući aktivnom učešću lokalne zajednice u
aktivnostima očuvanja i ostvarenoj ekonomskoj koristi od okoline. Tamo je osnovana zadruga za
proizvodnju i prodaju domaćih proizvoda sa markom Džirali. Obučeni su vodiči po prirodi i označene
pješačke staze. Edukativne aktivnosti za turiste, podsticanje najboljih praksi za upravljanje oblastima
sa gnijezdima morskih kornjača i stalna kontrola plaža znatno su smanjili prijetnje sa kojima se ova
vrsta suočava, a istovremeno su podstakle turizam. Ove aktivnosti su pomogle da se članovi zajednice
okupe, posebno mladi ljudi, a zajednica u cjelini je razvila osjećaj pripadnosti i vlasništva, što će biti
ključ za dugotrajan uspjeh projekta.
Treba imati na umu da su, u krajnjoj liniji i gledajući samo sa ekonomskog aspekta, održivi razvoj i
ekološki odgovorni oblici turizma isplativiji put koji treba slijediti. I na kraju, činjenica da će lokalna
zajednica, a ne turisti, morati da plati konačan ekološki račun, pokazuje koliko je važno uključivanje
lokalnog stanovništva u ovaj oblik razvoja.
2.
Održivi razvoj turističkog sektora
Turizam može imati ekonomski, socijalni, kulturni i ekološki uticaj na lokalne i regionalne zajednice.
On podstiče razvoj ekonomije i čini je raznovrsnom tamo gdje ona počiva na relativno ograničenim
osnovima, te omogućava poboljšanje infrastrukture. Izazov se, znači, nalazi u pronalaženju sredstava
za pružanje podrške održivom razvoju turizma u Mediteranskom regionu Kao što su na to ukazali
UNEP i UNWTO 9 , ulaganje u zeleni i održivi turizam je sredstvo za otvaranje radnih mjesta i
smanjenje siromaštva uz istovremeno poboljšanje ekoloških rezultata.
To povlači za sobom uvođenje lokalne i regionalne dimenzije kako bi se olakšao demokratski i
participativni proces. Zbog toga će biti neophodno postaviti zajednički protokol putem ARLEM-a radi
procjene specifičnih akcionih planova. ARLEM će takođe moći da prikupi informacije i podstakne
različite interesne grupe da zajednički rade na izradi lokalnih akcionih strategija za Mediteran.
Osim toga, biće važno da se osigura da se region prilagodi promjenama na globalnom turističkom
tržištu, posebno kada je riječ o dolasku turista iz zemalja u razvoju. Obuka, infrastruktura i podrška,
kao i pružanje informacija malim i srednjim preduzećima takođe su oblasti u kojima lokalne i
regionalne vlasti mogu intervenisati i osloniti se na iskustva svojih partnera, ali i na organizacije kao
što je Unija za Mediteran (UzM).
Dakle, lokalne i regionalne vlasti mogu preduzeti brojne korake za unaprjeđenje održivog turizma na
svojim teritorijama:
8
9
Vidi WWF Mediteran: Okvir za održivi turizam u Turskoj, objavljen 20. juna 2002. (http://mediterranean.panda.org/?4685/Ashowcase-for-sustainable-tourism-in-Turkey, 18.1.2013.).
Poglavlje o turizmu izvještaja o zelenoj ekonomiji, koje su zajednički pripremili UNEP i UNWTO (2011), dostupno na
http://www.unep.org/greeneconomy/Portals/88/documents/ger/GER_11_Tourism.pdf (18.01.2013).
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
-9-
2.1
Podsticanje inovacija, atraktivnosti, kvaliteta i produktivnog razvoja
To će zahtijevati razmjenu dobrih praksi između aktera (modeli profesionalnih udruženja se ni ovdje
ne smiju zanemariti) i pružanje značajne podrške malim i srednjim preduzećima kako bi se osposobili
da odgovore na zahtjeve turista, posebno kada je riječ o kvalitetu usluga. Druga mogućnost je
raznovrsnost turističkih usluga njihovim prilagođavanjem prema različitim ciljnim grupama (kao što
su stariji penzioneri, lica sa invaliditetom i studenti). Prenos tehnologija radi osiguravanja
opremljenosti preduzeća osnovnim uslugama, kao što su telefon i internet, i saradnja na više nivoa
takođe treba da se razmotre kao moguće opcije.
2.2
Upravljanje ljudskim resursima
U 2010. godini, radna mjesta koja su se direktno ili indirektno odnosila na turizam iznosila su 12%
ukupne zaposlenosti u regionu (ILO, 2012). Iako se povećanje broja radnih mjesta odvija sporije od
povećanja broja turista, turizam svakako predstavlja ključni podsticaj za zapošljavanje u regionu koji
hronično pati od visoke stope nezaposlenosti, posebno među mladim ljudima (mnogi poslovi vezani
za turizam angažuju ljude iz ove grupe). Zato upravljanje ljudskim resursima u ovom sektoru treba da
obuhvati pristup sticanju kvalifikacija (u oblastima kao što su usluge, jezici i menadžment), kao i
atraktivnije uslove rada i plate.
2.3
Isticanje specifičnih kvaliteta svake pojedinačne destinacije
Očuvanje nasljeđa je još jedan problem koji se pojavljuje u vezi sa razvojem turizma. Kulturni
turizam je od izuzetne važnosti u mnogim regionima Mediterana. Hodočasnička putovanja su važan
vid u zemljama kao što su Grčka, Izrael, Italija, okupirane Palestinske teritorije, Španija i Turska, a
njihovo učešće u ukupnom turizmu dostiže skoro 90%. Organizacije, kao što je UNESCO, mogu u
ovoj oblasti da pruže podršku regionima, kako u materijalnom tako i u nematerijalnom nasljeđu, kao
što su tradicija i kultura. U svom izvještaju o očuvanju i unaprjeđenju kulturnog nasljeđa na
Mediteranu, usvojenom na Trećem plenarnom zasjedanju ARLEM-a u Bariju 30. januara 2012.
10
godine , članovi ARLEM-a su naglasili da lokalne i regionalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u
zaštiti kulturnog nasljeđa, kao i u efikasnom upravljanju njegovim iskorišćavanjem.
Kada je riječ o turizmu, postavlja se izazov kako da se zadovolje zahtjevi turista za autentičnim
iskustvima uz istovremeno modernizovanje usluga koje im se nude. U tom smislu, najbolji pristup bi
bio uvođenje strožih standarda urbanističkog planiranja u cilju očuvanja okoline i unaprjeđenja
pojedinačnih regiona na nacionalnom i internacionalnom nivou.
10
KoR 386/2011 rev. 1, dostupno na http://cor.europa.eu/arlem
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 10 2.4
Zaštita i očuvanje resursa
Razvoj turizma treba usmjeriti ka većoj energetskoj efikasnosti i održivosti. Prioritet se mora dati
investiranju u energetski efikasan saobraćaj i turističke infrastrukture, smanjenju otpada i zagađenja,
podsticanju biološke raznovrsnosti i korišćenju tehnološkog napretka u smanjenju emisije gasova
staklene bašte. Međutim, tijela javne uprave takođe moraju pružati podršku udruženjima za zaštitu
prirode kako bi se osiguralo da javnost bude svjesna problema povezanih sa okolinom.
2.5
Uklanjanje prepreka u razvoju turizma
Treba razlikovati dvije vrste prepreka: materijalne, kao što je neadekvatna saobraćajna infrastruktura
(i u unutrašnjem i u vanjskom saobraćaju), nedovoljni turistički kapaciteti ili snabdijevanje resursima;
i nematerijalne, kao što je nedostatak investicija (kao posljedica nesposobnosti privlačenja
investitora), ali i zahtjevni i nekoordinisani administrativni postupci. Treba razvijati dugoročne
projekte između aktera a njihov uticaj nadzirati pažljivo kako bi se omogućio razvoj turizma, koji je
važan izvor nacionalnog dohotka za južne i istočne zemlje, i zaštitila njegova održivost. Naročito
tokom ovog tranzicijskog perioda, većina zemalja južnog Mediterana ne bi trebalo da nosi dodatni
teret koji će usporiti njihov razvoj.
2.6
Poboljšanje znanja o turizmu i njegovim uticajima
Radi prilagođavanja politike turizma i omogućavanja efikasnosti poslovanja preduzeća, potrebni su
statistički i informacioni instrumenti koji će pokrivati sve aspekte turizma kako bi se bolje odgovorilo
na zahtjeve aktera u sektoru, upravljalo izazovima vezanim za turizam i informisale potencijalne
interesne grupe o prednostima razvoja turizma. To bi za posljedicu imalo stvaranje lokalnih agencija
za razvoj održivog turizma koje bi:
−
−
−
djelovale kao posrednici i koordinatori,
pružale informacije i pomoć zaposlenima u turističkom sektoru,
pratile stanje prirodne okoline (nivo zagađenja, erozija tla, uticaj hemijske industrije).
11
U Evropi je trenutno u toku sprovođenje ENPI-SEIS projekta , sistema za razmjenu informacija o
okolini u EU i njenom širem susjedstvu. Partnerske zemlje u ovom programu su članice Evropske
unije i Evropske politike susjedstva, što uključuje Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libiju, Maroko,
Palestinsku samoupravu, Siriju i Tunis. Nacionalne organizacije za statistiku i okolinu pružaju ključne
podatke o okolini, a ministarstva, agencije, statističke službe i druga tijela će proslijeđivati svoje
statistike u ENPI-SEIS. Saradnja se sprovodi i u okviru UNEP/MAP/Barselonske konvencije,
Ekonomske komisije za Evropu Ujedinjenih nacija, članica i saradnica EEA (Evropske agencije za
okolinu). Informacioni sistem biološke raznovrsnosti u Evropi (BISE) takođe se može iskoristiti kao
ulazna tačka za podatke i informacije o biološkoj raznovrsnosti za evropske regione i druge regione
koji graniče sa Mediteranom. Ovaj sistem povezuje „prikupljene činjenice i brojeve o biološkoj
11
http://enpi-seis.ew.eea.europa.eu (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 11 raznovrsnosti i održavanju ekosistema sa odgovarajućim politikama, centrima za podatke o okolini,
12
procjenama i rezultatima istraživanja iz različitih izvoraˮ .
2.7
Obezbjeđivanje stabilnosti i sigurnosti
Regioni su suočeni sa potrebom za sigurnošću kako bi se omogućio održivi turizam, ali i sa relativno
malim uticajem na političku stabilnost svojih zemalja. Sa druge strane, postoje koraci koje oni mogu
da preduzmu kako bi ojačali bezbjednost unutar svojih teritorija, posebno kada je riječ o prirodnim
opasnostima. Takođe mogu podržati ekonomski razvoj i socijalnu koheziju i uključiti lokalno
stanovništvo u projekte za razvoj turizma i očuvanje nasljeđa kako bi ojačali lokalne zajednice.
Međutim, regioni koji podliježu velikim rizicima od prirodnih opasnosti ili političkih nemira ne treba
pretjerano da zavise od turizma, pošto takva dešavanja imaju posebno negativan uticaj na ovaj sektor,
a time i potencijalno dramatične posljedice po ekonomiju regiona u cjelini. Na primjer, prije ustanka i
represije, u Siriji je turizam učestvovao sa 12% radnih mjesta i BDP-a. Tek nakon što se situacija
stabilizuje, turisti će početi da se vraćaju. Revolucije Arapskog proljeća imale su sličan efekat, pa i na
zemlje južnog Mediterana koje nisu bile direktno obuhvaćene. Međutim, nakon što se stabilnost i
bezbjednost ponovo uspostave, turizam relativno brzo zauzima svoje mjesto.
2.8
Jačanje saradnje radi olakšavanja razvoja održivog turizma
Članovi ARLEM-a u potpunosti podržavaju gledište Komiteta regiona da je potrebno podstaknuti
saradnju između Evropske unije i mediteranskih naroda kako bi se unaprijedio model održivog
turizma i kultura očuvanja okoline, jer se pozitivni uticaj može postići samo putem zajedničke akcije i
13
sa istim angažmanom i osjećajem odgovornosti. Dugoročne strategije se mogu razviti u partnerstvu
sa drugim regionima ili uz podršku pruženu kroz razmjenu iskustva i dobre prakse, međuregionalnu
saradnju ili kroz procjenu od strane ravnopravnih partnera.
Projekat PRESERVE14 koji sprovodi Skupština evropskih regiona je dobar primjer. U periodu od
samo tri godine, PRESERVE je za 13 partnera iz 11 evropskih regiona omogućio razmjenu iskustva i
dobre prakse sa ciljem poboljšanja njihovih lokalnih strategija. Nakon analize rješenja koja su partneri
pronašli, u brošuri su detaljno opisana 24 uspješna primjera održivog turizma, kako bi se mogli
ponoviti. Kroz istraživanje inovacija, projekat je rezultirao otvaranjem novih radnih mjesta uz uštedu
resursa i širenjem ključnih iskustava iz kojih i drugi regioni mogu imati koristi.
Brojne druge međunarodne organizacije mogu da podržavaju i finansiraju razvoj održivog turizma:
12
13
14
BISE letak dostupan na http://biodiversity.europa.eu/bise/info (18.01.2013.)
Mišljenje Komiteta regiona „Evropa, svjetska turistička destinacija br. 1ˮ, izvjestilac: Ramon Luis Valkarsel Siso, usvojeno na
88. plenarnom zasjedanju 27-28. januara 2011. (KoR 342/2010 završna verzija), tačka 30.
http://preserve.aer.eu/project-description.html (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 12 •
Unija za Mediteran (UzM) je multilateralno partnerstvo koje obuhvata 43 zemlje iz Evrope i
mediteranskog bazena. Osnovana 2008. godine sa ciljem jačanja stabilnosti i prosperiteta u
Mediteranskom regionu, UzM sprovodi brojne inicijative koje se indirektno tiču pomoći
održivom razvoju. Pokrenula je jedan projekat za otklanjanje zagađenja Mediterana i još jedan za
izgradnju luka, autoputeva i željezničkih pruga, što indirektno podstiče turizam. Takođe je
pokrenula inicijativu za podršku razvoju preduzetništva na Mediteranu, posebno malih i srednjih
preduzeća. Osim toga, aktivna je u borbi protiv širenja pustinja i klimatskih promjena na
Mediteranu.
•
The EIB (Evropska investiciona banka) finansira aktivnosti u mediteranskim partnerskim
zemljama sada okupljenim oko Evro-mediteranskog fonda za investicije i partnerstvo (FEMIP),
koji je osnovan 2002. godine. Od 2008. godine, FEMIP je pružio podršku realizaciji projekata za
smanjenje zagađenja na Mediteranu i razvoj pomorskog i kopnenog saobraćaja. Treba ovdje
spomenuti i njegov projekat ELENA, kojim se pruža tehnička podrška lokalnim i regionalnim
vlastima u razvoju politike energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije.
•
Svjetska banka i EBRD takođe mogu da pruže tehničku ili finansijsku pomoć preduzećima iz
turističkog sektora.
•
Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija (UNWTO), koja predstavlja državna tijela
iz sektora turizma, prikuplja i objavljuje statističke podatke, omogućavajući poređenje turističkih
tokova i rasta koji se dešavaju na globalnom nivou. Podstiče sprovođenje Globalnog etičkog
kodeksa za turizam, čiji je cilj da osigura da svi akteri daju svoj maksimalni socio-ekonomski i
kulturni doprinos u turizmu, istovremeno svodeći moguće negativne socijalne i ekološke uticaje
na najmanju mjeru.
I na kraju, ARLEM igra sve veću ulogu unutar Unije za Mediteran i jača svoju saradnju sa evropskim
institucijama, posebno sa Komisijom koja sprovodi program CIUDAD („Saradnja u urbanom razvoju
15
i dijalogˮ) u oblasti održivosti okoline i energetske efikasnosti, održivosti ekonomskog razvoja i
smanjenja socijalnih nejednakosti, kao i dobrog upravljanja i održivog razvoja urbanističkog
planiranja, što su sve ciljevi usmjereni na gradove. Trenutno Evropska komisija konsultuje ARLEM u
početnoj fazi svog novog projekta „Čišća ušteda energije u mediteranskim gradovimaˮ pružajući
sekretarijatu ARLEM-a mogućnost da učestvuje u ulozi posmatrača u Upravnom odboru. Cilj ovog
projekta je razvoj kapaciteta lokalnih vlasti u Mediteranskom regionu u formulaciji i realizaciji
održivih lokalnih politika, poput onih koje impliciraju povezivanje Sporazuma gradonačelnika i
razvoj povezanih Akcionih planova za održivu energiju. U 2013. godini, sinergiju treba tražiti i
između rada ARLEM-a i Komisije za prirodne resurse Komiteta regiona (NAT), koja se bavi
turizmom i koja će razraditi mišljenje o predstojećem saopštenju Evropske komisije o kopnenom i
pomorskom turizmu.
15
http://www.ciudad-programme.eu/ (18.01.2013.)
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD
.../...
- 13 Koordinacija različitih partnerstava između centralnih i lokalnih vlasti će takođe pomoći u
unaprjeđenju efikasnog prenosa znanja. Najuspješniji primjeri treba da urode međunarodnim
partnerstvima za prenos dobrih praksi. Pored toga, u oblasti zaštite okoline, ARLEM se zalaže za
kombinovanje nacionalnih i lokalnih politika kroz usvajanje Teritorijalnog pristupa klimatskim
promjenama (TACC) koji će podržati teritorijalni razvoj uz istovremenu kontrolu emisije
ugljendioksida.
Tijela nadležna za sprovođenje akcionih programa imaju samo ograničen pristup finansijskim
sredstvima, što predstavlja prepreku. Stoga je veoma važno da se razvijaju inovativni sistemi za
dugoročno finansiranje i da se regionima pružaju informacije kako bi se mogli bolje iskoristiti
dostupni izvori finansiranja, posebno na evropskom nivou i preko međunarodnih tijela.
_____________
CDR10120-2012_00_02_TRA_TCD