INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, RUJAN - LISTOPAD 2012.
GODINA XV., BROJ 85.
SAJAM LOVA U VARAŽDINU
Ljepota, bogatstvo
i lovačka raskoš
ZAKONSKI PROPISI
Lovstvo u Federaciji
BiH u stagnaciji
Svim lovcima, članovima Saveza,
čestitamo blagdan Sv. Huberta.
LOVAC, LOVIŠTE I ZAKON
Pogled s č
eke
U lovišta godišnje dva milijuna maraka
K
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
..... iz sadržaja
..... str. 6.
Posjet sajmu lova u Varaždinu
Ljepota, bogatstvo i lovačka raskoš Hrvatske
..... str. 8.
Zbog (ne)provedbe zakona o lovstvu i konvencija
Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji
Adresa uredništva:
Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar
Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478
E-mail: [email protected]
www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić
Glavni urednik: Dragan Naletilić
Izvršni urednik: Ivica Lučić
Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić,
Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić,
Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić
Lektor i korektor: Blago Lasić
Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg
Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg
Fotografija na naslovnici: MATTON
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne
postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM
Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke
Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Cijene oglasnog prostora:
1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM
1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM
1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM
1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
ad ovaj broj Hoop!-a bude u vašim
rukama, poštovani čitatelji, lovna sezona na nisku divljač bit će otvorena
u svim našim lovačkim udrugama. Na prvi
pogled, sve isto kao i proteklih nekoliko
lovnih sezona. No, je li baš tako?
Ako malo ozbiljnije analiziramo stanje
lovišta i divljači, lovaca i lovačkih udruga i
sve to stavimo u zakonske okvire i u kontekst političkih previranja koja nas okružuju, onda ćemo uočiti dosta promjena,
uglavnom negativnih.
Zakon o lovstvu FBiH u primjeni je od
2006., no malo se toga bitnog iz njega oživotvorilo. Malo je toga pomoglo lovačkim
udrugama da poboljšaju svoj rad, a da ih
zakonodavac štiti, pokriva, stimulira, pomaže i, na koncu, kontrolira njihov rad s ciljem
provedbe zacrtane lovne politike. Od svega
toga jedno veliko NIŠTA. Ono što je bitno,
dakle članke Zakona koji govore o ustanovljivanju lovišta i dodjeli lovišta korisnicima
na gospodarenje, zakonodavac nije proveo
u život. Sve ove godine, a prošlo ih je puno,
najviše toga „visi“ u zraku. Pravo je čudo
da su se lovišta i divljač u njima do danas
uspjela održati i opstati u relativno dobru
stanju, uz ovakav odnos „vlasti“. Tko je zaslužan da su nam, uz sve ove nedaće, lovišta
još uvijek na zdravim nogama? Naravno,
lovci i njihove lovačke udruge pod okriljem
lovačkih saveza. Uza sve nedaće i „klipove“
koje lovcima podmeću interesne političke
grupacije oko ustanovljivanja lovišta i dodjele koncesija, uz prirodne nepogode koje
posljednjih godina pogađaju naša područja, lovci su uspjeli sačuvati lovišta i divljač
kao državno vlasništvo i dobro od općeg
interesa (Čl. 4. ZOL-a).
Nepostojanje odgovornosti pred zakonom mnoge je udruge, odnosno njihova
vodstva stavilo u teške probleme prema
trećim licima, pa i prema pojedincima iz
vlastitih redova. Lovnu etiku i obveze prema lovačkoj udruzi svi lovci ne shvaćaju
isto. Nekima je – istina, njihov je broj u
odnosu na cjelokupno članstvo dosta mali
– u interesu ovakvo stanje. Zato ne izvršavaju svoje obveze prema udruzi na vrijeme
ili ih ne izvršavaju nikako. To se, prije svega, odnosi na redovito plaćanje članarine,
ali i na ispunjavanje drugih obveza. „Komu
ću ja plaćati članarinu kad nismo dobili
koncesiju na lovište, od županijskog ministarstva nismo čak dobili ni suglasnost na
godišnji plan gospodarenja“, tako govore
pojedinci. I u pravu su glede tih činjenica, ali nisu u pravu kao lovci, kao članovi
udruge koji su se obvezali da će poštovati zaključke upravnih tijela udruge, statut
i sve što krasi lik lovca. Također bi trebali
znati da njihova udruga i vodstvo nisu krivi
za ovakvo stanje zakonske regulative. Nisu
u pravu ni zbog većine svojih kolega koji
predano rade i održavaju udrugu i lovište
na životu. Lovačke su udruge sve učinile
prema zakonodavcu, u ovom slučaju to je
mjerodavno županijsko ministarstvo, da bi
dobile lovišta na gospodarenje, no nekomu iz „politike“ to nije u interesu. Je li sada
na nama lovcima da zbog njihova nerada stvorimo kaos u lovačkim udrugama i
anarhiju u lovištima? Nije, naravno, niti to
smije biti cilj ijednog lovca. Cilj lovca nije
za nečiji nerad i politička previranja „osvećivati“ se prirodi i divljači, naprotiv. Moramo biti još složniji i aktivniji da sačuvamo
divljač i njezino stanište. To je naša lovačka
i ljudska zadaća. Ako bismo pokušali bar
približno utvrditi ukupnu vrijednost novca
i rada uloženog u lovišta (članarina, obvezne dnevnice na uređenju lovišta, lovnotehnički i lovnogospodarski objekti, hrana za divljač, nabavka divljači...), na razini
Lovačkog saveza Herceg Bosne ta bi cifra
bila preko dva milijuna KM godišnje. Ako
se to pomnoži s 20 godina postojanja Saveza, onda je to impozantna cifra. I sve to
uloženo u opće društveno dobro. A što je i
koliko uložila „vlast“, odnosno vlasnik toga,
po Zakonu općedruštvenog dobra?
Na kraju, jedno iluzorno razmišljanje,
premda bi trebalo biti normalno, ostvarivo
i provedivo. Ova lovna sezona proći će uz
još jedan napor lovaca da u sljedećoj lovnoj godini, koja počinje 1. travnja 2013., u
lovištima matični fond divljači, uz naše zalaganje, čuvanje i planski odstrjel tijekom
ove sezone, bude na razini koja će osigurati njezino povećanje u sljedećoj godini. Da u sljedeću lovnu sezonu lovačke
udruge uđu kao zakonski korisnici lovišta,
da se urade kvalitetne lovnogospodarske
osnove i počne gospodarit prema njima.
Da lovci, istina oni malobrojni, shvate i
prihvate svoje članstvo u udruzi, svoju obvezu prema udruzi, lovištu i divljači, na način koji zahtijeva Zakon o lovstvu, lovački
propisi, upravna tijela udruge i lovna etika.
Ako to ne mogu prihvatiti, onda neka uz
svoje ime ne stavljaju ono lovac jer to očito
ne mogu biti i neka svoj hobi potraže izvan
lovačkoga miljea. – Nije svaka kapa za svaku glavu, kaže mudra izreka.
Vlado Bošnjak
3
TRADICIJA I OBIČAJI
OTAR 2012.
Festival tradicije i običaja
V
eć devetu godinu zaredom, na visoravni Bile
na Otaru, u organizaciji
Ekološke udruge prijatelja Bila
„Misište“, koncem rujna slavi se
sveta misa kojom se obilježava
početak lovne sezone za lovce
iz Širokog Brijega i Mostara. Autor ovoga teksta ustvrdit će da
je ovo do sada bio najposjećeniji skup na Otaru. Po slobodnoj
procjeni, na misi je bilo nazočno preko tisuću ljudi. Vrijeme,
uostalom kao i svake godine,
kakvo se samo poželjeti može.
Svetu misu ove je godine predvodio fra Bože Radoš. Iako nije
lovac, propovijedao je nadahnuto i poučno o temi bliskoj
svakom lovcu i ljubitelju prirode. Osobito biranim riječima
govorio je o potrebi njegovanja
pravoga odnosa čovjeka (lovca)
prema prirodi, divljači i svomu
bližnjem, kolegi lovcu. U tom je
smislu ispričao i jednu poučnu
zgodu: Zbog prekršaja učinjenog u lovu, došao lovac pred
suca i ovaj ga pita: – Zašto ste
pucali u svoga kolegu lovca? –
Mislio sam da je iza grmlja bio
zec, odgovori lovac. – A kad ste
se uvjerili da nije zec?, pita ga
sudac. – Kad je i on zapucao na
mene, odgovori lovac.
Nakon molitve za pokojne
lovce, branitelje i posebice za
nas žive da lovna sezona prođe
bez neželjenih događaja, u miru
i zajedništvu, fra Bože je pozvao
sve nazočne na zajednički ručak.
Organizatori su pripremili ukusan lovački grah i nije ih
iznenadio ni veći broj nazočnih.
Svatko je imao prigodu kušati
ovo jelo, a većina je zatražila
i drugu porciju. Nakon što se
grah zalio čašicom rujna vina,
a po stolovima se, i onim pravim i onim priručnim, razbacala
Redoviti gosti Otara - Ilija Vrljić i Petar Zelenika
4
meza (uštipci, sir, pršut, cicvara), zaorila se pjesma, domaća,
narodna, izvorna. Ganga i bećarac razlijegali su se bilskom
visoravni da ti srce pukne. Zovu
se prijatelji i rodbina u „bijelom
svijetu“ i preko mobitela dočaravaju im se ugodni doživljaji s
Bila. Tu su Posušjaci Jure Veliki
i Jure Mali sa svojim društvom,
Emil iz Gruda i njegovi gangaši, Veselko Zubac sa svojom
grupom iz Dretelja, Ante Pehar
i lovci iz Dobrog Sela, Rafo iz
Međugorja, a iz mostarske i širokobriješke kotline nema gangaške i lovačke grupe koja nije
ovdje došla. Tu je i predsjednik
Saveza Ilija Vrljić sa svojom
obitelji i prijateljima, koji je ovdje „na svome“ i ugodno mu
je bilo primati čestitke za ovo
što rade lovci. Jura, Tuce, Ina,
Petar i ostali domaćini motre
da ne bi čega nedostajalo. Treba, svakako, pohvaliti i vrijedne
ruke Marinka Knezovića i njegove supruge Milke, u čijoj se
kuhinji pripremila hrana i rashladilo piće. Oni koji su ovdje
prvi put, „zavjetuju“ se da će
na Bile i sljedeće godine. Tako
ovaj skup lovaca i svih onih koji
vole prirodu, koji čuvaju tradiciju i običaje, iz godine u godinu
prerasta u događaj od širega,
regionalnog značenja. Ugodno
je biti svjedokom i sudionikom
nečega ovakvog, i već sada srce
u čovjeku zaigra pri pomisli na
deseti, jubilarni Otar.
Vlado Bošnjak
Iz godine u godinu, sve više ženskoga svijeta
Dobro raspoloženje za svakim stolom
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ SAVEZA
SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA
Kao i obično, dosta posla za Upravni odbor
Usvojena izvješća o radu Saveza
i županijskih vijeća za lovstvo
N
akon ljetne stanke, Upravni je odbor
Lovačkog saveza Herceg Bosne, 28.
rujna 2012. u Mostaru, održao svoju redovitu sjednicu. Po ustaljenoj praksi,
sjednica je započela usvajanjem dnevnog
reda, na kojem su se našla pitanja vezana za
djelokrug rada Saveza i njegovih članica, te
usvajanjem zapisnika s prethodne sjednice
Upravnog odbora. Nakon toga uslijedilo je
podnošenje izvješća o radu i aktivnostima
Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju.
Izvješće o radu Saveza podnio je tajnik
Ivica Lučić ističući provedbu izobrazbe i
polaganja ispita za ocjenjivača trofeja divljači, organiziranje Otvorenog prvenstva i Prvenstva članica Saveza u lovnom streljaštvu,
izdavanje tri broja lovačkoga glasila Hoop!,
održavanje dvaju sastanaka Nadzornog
odbora Saveza, sudjelovanje na međunarodnom sastanku čelnika lovačkih saveza
balkanskih zemalja u organizaciji FACE-a u
Sloveniji, te aktivnosti na provedbi lovačkih
ispita i izdavanju monografije Saveza.
Podnoseći izvješće o radu županijskih vijeća za lovstvo, njihovi su predsjednici istaknuli rad i aktivnosti lovačkih udruga na terenu i probleme s kojima se susreću. Tako je
Ivica Širić izvijestio o aktivnostima na provedbi Zakona o lovstvu u smislu dobivanja
suglasnosti na godišnje planove gospoda-
www.lovackisavez-hb.ba
renja, lovu srnjaka i aktivnostima vezanim za
otvorenje jesenje lovne sezone na području
Žepča i Usore. O stanju u Središnjoj Bosni
izvijestio je Jako Čavara ističući aktivnosti
na izradbi prijedloga utemeljenja lovišta za
ovu županiju i inzistiranju na modelu „jedna
općina, jedno lovište“ od strane resornoga
županijskog ministra. Pavo Kosić podnio
je izvješće o radu Županijskog vijeća za
lovstvo u Posavini. Pohvalno se izrazio o
organizaciji izobrazbe i polaganju ispita za
ocjenjivače trofeja, kao i o organizaciji natjecanja u lovnom streljaštvu. Istaknuo je problem zabrane lova i nepostojanja zakona o
lovstvu u Brčko Distriktu, što se veoma negativno održava na rad i aktivnosti lovačkih
udruga s toga prostora. Referirajući o stanju
lovstva u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Željko Džidić je naglasio da je stanje
na razini 2006. i da se ništa bitno ne događa u lovstvu na ovim prostorima u smislu
provedbe Zakona o lovstvu. Istaknuo je (ne)
aktivnosti oko utemeljenja granica županijskih lovišta i probleme koji iz toga proističu kao što su osipanje lovačkoga članstva,
neplaćanje članarina i anarhija u lovištima i
društvima. Izvješće o stanju u Zapadnohercegovačkoj Županiji podnio je Tomislav
Petrović ističući kao problem nedobivanje
suglasnosti na godišnje planove od strane
resornoga ministarstva, osobito s obzirom
na skori početak lovne sezone. Mijo Matešković izvijestio je Upravni odbor o stanju i
aktivnostima u Hercegbosanskoj županiji.
Istaknuo je da je stanje generalno dobro
i da ima poboljšanja u radu pojedinih lovačkih udruga, poput Kupresa i Glamoča, a
problemi su izraženi u Bosanskom Grahovu
gdje je došlo do podjele i formiranja nove
lovačke udruge.
Nakon podnošenja izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, sjednica
je nastavljena razmatranjem Financijskog
izvješća Saveza za 2011. godinu, Izvješća
Nadzornog odbora o materijalno-financijskom poslovanju Saveza u 2011., Programa
rada i Financijskog plana Saveza za 2012.
godinu, te financijskog stanja i dugovanja
članica prema Savezu.
Dosta temeljita i ozbiljna rasprava, kao i
uvijek kada je u pitanju prijam novih članica, vodila se oko zahtjeva za prijam u članstvo Saveza novoformirane Lovačke udruge
„Ždralovac“ Bastasi (Bosansko Grahovo) i JP
ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.
o. o. Mostar. Kao i ranijih godina, Upravni
odbor je na ovoj sjednici razmatrao aspekte
otvorenja jesenje lovne sezone te zahtjeve
pojedinih lovačkih udruga o financijskoj
pomoći za izgradnju objekata u lovištu.
Uz navedene točke dnevnoga reda,
Upravni odbor je razmatrao i neka tehnička pitanja vezana za rad Saveza i njegovih
članica kao što su usklađivanje financijskog
poslovanja sa zakonskim propisima, obilježavanje 20. obljetnice utemeljenja Saveza,
problematika lovstva na području općine
Ljubuški, organiziranje sjednice Savjeta lovačkih saveza BiH te sudjelovanje na međunarodnoj CIC Koordinaciji u Češkoj.
Po okončanju dnevnoga reda usvojeni
su i odgovarajući zaključci i odluke. Tako su
usvojena izvješća o radu Saveza i županijskih
vijeća za lovstvo, usvojena su godišnja financijska izvješća i godišnja planska dokumenta, kao i zaključak o podmirenju dugovanja
članica prema Savezu. Glede primanja novih
članica donesena je odluka o primanju u
članstvo Saveza JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d. o. o. Mostar, a zahtjev LU
„Ždralovac“ Bastasi odbijen je do ispunjenja
uvjeta vezanih za lovno zakonodavstvo. Donesen je i zaključak vezan za otvorenje jesenje lovne sezone, koju valja otvoriti sukladno
Zakonu o lovstvu i Pravilniku o vremenu lova
lovostajem zaštićene divljači, zajedničkim
dogovorom lovačkih udruga na razini županijskih vijeća za lovstvo, uz preporuku da se
na dan izbora ne otvara lovna sezona, niti da
se ne lovi. Na koncu, Upravni je odbor donio odluku da se u povodu obilježavanja 20.
obljetnice utemeljenja Saveza, zaslužnim institucijama i pojedincima dodijele prigodna
odlikovanja i priznanja.
Ivica Lučić
5
IZ SAVEZA
POSJET SAJMU LOVA U VARAŽDINU
Ljepota, bogatstvo i lovačka
raskoš Hrvatske
DRUGI DAN SAJMA BIO JE POVIJESNI DAN ZA HERCEGBOSANSKO LOVNO
STRELJAŠTVO. NAIME, PRVI PUT U POVIJESTI STRELJAČKA REPREZENTACIJA
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE NASTUPILA JE NA NEKOM MEĐUNARODNOM NATJECANJU. U VEOMA JAKOJ KONKURENCIJI, HERCEGBOSANSKI
STRIJELCI OSVOJILI SU ODLIČNO, ČETVRTO MJESTO. POSLJEDNJI DAN SAJMA OBILJEŽEN JE JOŠ JEDNIM STRELJAČKIM NATJECANJEM - KUPOM HLS-A
U STRELJAŠTVU, TE PRIGODNIM IZLOŽBAMA .
Ilija Vrljić i Đuro Dečak na izložbenom štandu Lovačkog saveza Međimurske županije
N
a poziv Đure Dečaka,
predsjednika Hrvatskoga
lovačkog saveza, izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg
Bosne predvođeno predsjednikom Ilijom Vrljićem i tajnikom
Ivicom Lučićem, 12. i 13. listopada 2012. posjetilo je 17. međunarodni sajam lova, ribolova,
prirode i turizma u Varaždinu.
Poznato je da je varaždinski
sajam jedan od najvećih sajmova takve vrste u ovome dijelu
Europe, a što su njegovi organizatori i domaćini potvrdili i ove
6
godine. U tri dana trajanja sajma posjetiteljima su, od strane
82 domaća i strana izlagača, ponuđeni brojni i raznovrsni sadržaji glede lova, ribolova, prirode
i turizma, popraćeni različitim
prigodnim priredbama.
Svečanom činu otvorenja
sajma nazočili su brojni lovni,
politički, gospodarski, turistički
i drugi uglednici iz Hrvatske i
inozemstva. U svome obraćanju prilikom otvorenja sajma,
Đuro Dečak je na poseban
način pozdravio goste iz Her-
ceg Bosne, što je popraćeno
odobravanjem i simpatijama,
i što je još jedna potvrda prijateljstva i potpore koju Hrvatski
lovački savez, uvijek i na svakom
koraku, pruža Lovačkom savezu
Herceg Bosne.
Vrijeme nakon svečanog
otvorenja sajma, koje je popraćeno degustacijom prehrambenih proizvoda varaždinskog
kraja i prezentacijom turističke ponude Gorskoga kotara,
iskorišteno je za razgledanje i
obilazak brojnih štandova s ra-
znovrsnom i bogatom lovnom,
ribolovnom i turističkom ponudom. Bila je to i prilika za susrete s brojnim lovačkim prijateljima i znancima, da se upita za
zdravlje, progovori koja lovačka
i padne dogovor za neki novi
susret, lov ili druženje.
Od programskih sadržaja prvoga dana sajma svakako treba istaknuti i promociju CD-a
Varaždinskih rogista, zatim
okrugli stol o temi „Lovočuvar
u službi lovišta“, te predavanje
„Velike zvijeri u Hrvatskoj“, a sve
u organizaciji Hrvatskoga lovačkog saveza.
Popodnevni sati prvoga
dana boravka izaslanstva Saveza u Varaždinu bili su rezervirani za druženje i zajednički
lov na fazana, koji za svoje
prijatelje „švajceraše“, u poznatom lovištu Zelendvoru, tradicionalno u dane varaždinskog
sajma organizira Zvonko Bem,
ugledni poduzetnik i osvjedočeni prijatelj Saveza i predsjednika Ilije Vrljića.
Drugi dan sajma (13. listopada 2012.) u lovnom smislu
težišno je obilježilo lovno streljaštvo, odnosno tradicionalni
Međunarodni susret u lovnom
streljaštvu, na kojem su nastupile streljačke reprezentacije,
odnosno ekipe Hrvatskoga lovačkog saveza, Lovačkog saveza varaždinske županije, Lovačkog saveza Slovenije i Lovačkog
saveza Herceg Bosne. Bio je to
povijesni dan za hercegbosansko lovno streljaštvo jer je prvi
put u povijesti streljačka reprezentacija Lovačkog saveza Herceg Bosne nastupila na nekom
međunarodnom natjecanju. Za
ekipu Lovačkog saveza Herceg
Bosne nastupili su Slavenko Lasić, Ivica Bačić, Vladimir Mandić, Ivica Čamo, Mate Bačić i
Tomislav Mandić. Natjecalo se
u kombinaciji trapa i lovačkog
parkura u kojem su strijelci Herceg Bosne, iako bez iskustva u
lovačkom parkuru, pokazali veliko streljačko umijeće i pobrali
simpatije svih sudionika natjecanja. U veoma jakoj konkurenciji, u kojoj je bio i osvajač olimpijske medalje Josip Glasnović
(RH), hercegbosanski strijelci
osvojili su odlično, četvrto mjesto. Ali više od toga i osvojenog
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ SAVEZA
“Švajceraši” su i ovaj put uspješno lovili
pokala, o njihovu odličnom nastupu govore
želje organizatora i sudionika natjecanja da
se ovakvo natjecanje iduće godine održi na
nekoj od streljana Lovačkog saveza Herceg
Bosne. Bolja rukavica Savezu i njegovim strijelcima za novi streljački izazov nije mogla
biti bačena.
Posljednji dan sajma obilježen je još
jednim streljačkim natjecanjem: Kupom
HLS-a u streljaštvu, kao i izložbama: Divljač
hrvatskih krajeva, Velike zvijeri u Hrvatskoj
(ris, vuk i medvjed), Nacionalni park Risnjak,
Izložba slika divljači. Također, ljubitelji golfa i ekstremnog penjanja imali su prigodu
uživati u Prezentaciji disc golfa-sport u prirodi i Osvajanju vrhova-penjanje na umjetnu stijenu.
I ovaj, sedamnaesti po redu, varaždinski
sajam lova, ribolova, prirode i turizma, upriličen u varaždinskoj Areni, pokazao je prije
svega svu ljepotu, bogatstvo i lovačku raskoš Hrvatske, ali i neumorni entuzijazam i
sposobnost njezinih ljudi da i u ovim teškim
recesijskim vremenima mogu i znaju organizirati vrhunsku sajamsku priredbu.
Ivica Lučić
www.lovackisavez-hb.ba
Streljačka reprezentacija Lovačkog saveza Herceg Bosne, s predsjednikom Saveza
7
LOVSTVO
ZBOG (NE)PROVEDBE ZAKONA O LOVSTVU I KONVENCIJA
Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji
B
osna i Hercegovina je od 2008. potpisnica Konvencije o zaštiti europskih
divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) i Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore
i faune (CITES konvencija). Iako je prošlo
četiri godine od njihova potpisivanja, osim
što je u trenutku potpisivanja BiH napravila
propust jer nije zatražila izuzetak (rezervu)
od zabrane korištenja nekih vrsta s popisa
zaštite, na što je imala pravo, BiH nije poduzela nikakve konkretne aktivnosti glede
provedbe ovih konvencija. Federalni Zakon
o lovstvu donesen je 2006., a njegova implementacija još je u početnoj fazi. Lovišta
još nisu ustanovljena i dodijeljena na gospodarenje, pa tako i nakon šest godina lovišta nemaju određene zakonske korisnike.
Zbog ovakvog stanja, zatečeni korisnici lovišta u BiH ne mogu legalno loviti, trgovati
i izvoziti lovačke trofeje, što značajno usporava i ograničava razvoj lovnoga gospodarstva u BiH.
BERNSKA KONVENCIJA
Bernska konvencija obvezujući je međunarodni pravni instrument u području zaštite
prirode, koji pokriva prirodnu baštinu europskog kontinenta i nekih država Afrike.
Konvencija je donesena 1979. u Bernu
u Švicarskoj, a stupila na snagu 1982., nakon ratifikacije u pet država. Trenutno ima
8
oko 50 država članica-potpisnica. Svrha
Konvencije je zaštita divlje flore i faune i
njihovih prirodnih staništa, posebno onih
vrsta i staništa čija zaštita zahtijeva suradnju
više država, te poticanje takve suradnje, s
posebnim naglaskom na vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive vrste, uključujući
i migratorne vrste kojima prijeti izumiranje.
Ugovorne stranke dužne su poduzeti potrebne mjere za održavanje populacija divlje flore i faune do razine, ili će ih prilagoditi
razini, koja odgovara ekološkim, znanstvenim i kulturalnim zahtjevima, uzimajući u
obzir gospodarske i rekreacijske interese.
Također, zemlje članice dužne su poduzeti korake, u skladu s odredbama ove Konvencije, u promicanju nacionalnih politika
za zaštitu divlje flore i prirodnih staništa, s
naglaskom na vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive vrste, posebno endemske, te
ugrožena staništa.
ZAŠTITA VRSTA
Svaka ugovorna stranka dužna je poduzeti
primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere kako bi se osigurala posebna
zaštita divljih vrsta flore i faune, navedenih
u dodatcima Konvencije.
Dodatak I. – sadrži popis zaštićenih divljih vrsta flore.
Dodatak II. – u njemu su navedene
strogo zaštićene životinjske vrste koje je
zabranjeno iskorišćivati (loviti), uznemirivati
ili ugrožavati njihova staništa, zabranjeno
je posjedovanje i unutarnja trgovina ovim
životinjama, živima ili mrtvima, uključujući
i preparirane životinje. Iz popisa ovog Dodatka, za BiH su posebno značajne vrste:
medvjed, vuk i veliki tetrijeb, a autohtoni
balkanski ris (Lynx pardinus), naveden
u ovom Dodatku, nestao je s prostora BiH
1911. godine.
Dodatak III. – u njemu su navedene
zaštićene životinjske vrste, koje mogu
biti predmet ograničenog gospodarenja s ciljem održavanja populacije izvan
opasnosti. U ovom Dodatku za nas su
značajne vrste divokoza i ris (Lynx
lynx) – karpatski soj risa koja je 1971. naseljen u Kočevski vrh u Sloveniji, odakle
se preko Hrvatske proširio u BiH, te mali
tetrijeb-ruževac.
Dodatak IV. – navodi zabranjene metode i sredstva hvatanja, ubijanja i proganjanja vrsta obuhvaćenih Konvencijom.
Ove se metode u velikoj mjeri poklapaju s
našim zakonskim propisima o nedopuštenim načinima i sredstvima lova.
Dopušteni izuzetci. Svaka država ima
mogućnost, u trenutku potpisivanja ili
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, staviti
jednu ili više rezervi za pojedine vrste određene u Dodatcima I. do III. i/ili, za pojedine
vrste navedene u rezervi ili rezervama, gleBroj 85, rujan - listopad 2012.
LOVSTVO
de nekih sredstava ili metoda ubijanja, hvatanja i drugog iskorišćivanja propisanog u
Dodatku IV.
Izuzetak od zabrane vidova korištenja,
hvatanja i ubijanja može se dopustiti ukoliko
se dokaže da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje i da izuzetak neće biti štetan za
opstanak populacije. Izuzetak se može učiniti radi zaštite flore i faune; radi sprječavanja
ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama,
ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasništva; u interesu javnoga zdravlja i sigurnosti,
zračne sigurnosti ili drugih prevladavajućih
javnih interesa; u svrhu istraživanja i obrazovanja, ponovnoga naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja (reintrodukcije), te
nužnoga razmnožavanja; a dopustiti, pod
uvjetima oštroga nadzora, na selektivnoj osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo
razborito iskorištavanje nekih vrsta divljih životinja i biljaka u malim količinama.
Ugovorne stranke svake su dvije godine
dužne izvještavati Stalni odbor za provedbu
Konvencije o izuzetcima koji su napravljeni.
PROPUSTI BOSNE I HERCEGOVINE
Prilikom potpisivanju Bernske konvencije,
Bosna i Hercegovina nije izrazila rezerve
glede izuzeća zabrane korištenja zaštićenih
vrsta navedenih u Dodatku II. i III., što je prilikom potpisivanja ili ulaganja dokumenta o
ratifikaciji imala pravo učiniti, zbog toga što
ove vrste u BiH nisu ugrožene kao u većini drugih zemalja članica. Zemlje iz našeg
okruženja (Slovenija, Hrvatska, Makedonija,
Bugarska, Češka Republika, Slovačka), koje
imaju nama slično stanje populacije ovih vrsta, prilikom pristupanja to su učinile. Zbog
toga je BiH trenutno dovedena u nezavidnu
situaciju, jer su prema odredbama Konvencije izričito zabranjeni: „Svi oblici namjernog
hvatanja i držanja te namjernog ubijanja“
divljih vrsta faune navedeni u Dodatku II.,
što svakako podrazumijeva zabranu korištenja, odnosno lov i trgovinu tim vrstama,
koje su u BiH glavne lovne vrste (medvjed,
vuk i veliki tetrijeb).
upravljanja i ograničenog korištenja vrsta
navedenih u dodacima Konvencije (za nas
posebno interesantni vrste - medvjed,
vuk, ris i divokoza). Za ove vrste potrebno
je izraditi planove upravljanja u kojima će se
utvrditi veličina staništa, lovnoproduktivne
površine, kapacitet i brojnost, te načiniti
prijedlog i obrazloženje planiranih zahvata
u populaciji.
Pojedine aktivnosti za ostvarenje uvjeta
predviđenih Konvencijom već su urađene.
Uspostavljena je aktivna suradnja s pojedinim državama. Stručnjaci iz bh. institucija
povremeno su sudjelovali u izradbi planova
upravljanja populacijama velikih zvijeri u Republici Hrvatskoj. Postoji aktivna suradnja u
praćenju brojnosti populacija pojedinih vrsta
u graničnom i pograničnom pojasu zemalja.
Entitetski zakoni o lovstvu predvidjeli su
uzgojna područja za medvjeda, prema kojima su svi korisnici lovišta unutar svakog od
definiranih područja obvezni surađivati. Rješenjem je propisano da se godišnji planovi
gospodarenja za ta područja donose usuglašeno. U Federaciji BiH, ovakve odredbe
postoje i za divokozu. Veličina staništa, kapaciteti i procijenjena brojnost, za najvažnije vrste divljači vrlo su kvalitetno obrađeni
i prezentirani u Studiji: „Ugrožene vrste divljači u BiH“. Ove se vrste nalaze u Dodatku
II. i III. Konvencije, pa podatci mogu poslužiti kao polazna osnova za izradbu planova
upravljanja ovim vrstama.
PREGLED AKTIVNOSTI POTREBNIH ZA
IMPLEMENTACIJU BERNSKE KONVENCIJE
Uputiti zahtjev Vijeću Europe za naknadno
stavljanje rezervi od zabrane korištenja pojedinih vrsta i sredstava navedenih u Dodatcima II., III. i IV.
Imenovati mjerodavno državno tijelo za
praćenje provedbe Konvencije.
Uskladiti entitetske zakone o lovstvu i
podzakonske akte s odredbama Konvencije.
Izvršiti inventuru i načiniti izvješće o stanju populacija zaštićenih vrsta u BiH.
Podnijeti izvješće o stanju populacija
ovih vrsta i dati prijedlog mjerodavnom tijelu za mogućnosti njihova korištenja.
Izraditi planove upravljanja za najvažnije
vrste obuhvaćene Konvencijom.
Prosljeđivati izvješća i planove upravljanja Stalnom odboru Konvencije.
Razmatrati i usvajati izvješća od strane
Stalnog odbora.
Kontinuirano sudjelovati u radu Stalnog
odbora i stručnih grupa Konvencije.
CITES KONVENCIJA
(WASHINGTONSKA KONVENCIJA)
Predstavlja međunarodni sporazum čiji je
cilj sprječavanje nekontrolirane međunarodne trgovine i komercijalnog korištenja
ugroženih vrsta koje su predmet međunarodne trgovine te pružanje pomoći
zemljama članicama u postizanju održive
trgovine. CITES je poznata i kao „Washingtonska konvencija“. Stupila je na snagu
1. srpnja 1975. i od tada su joj pristupile
174 države svijeta, što je čini najšire prihvaćenom međunarodnom konvencijom s područja zaštite prirode. CITES konvencijom zaštićeno je preko 30.000 vrsta
ugroženih trgovinom.
CITES je uspostavljen kao sustav nadzora
međunarodne trgovine zasnovan na postupku izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja (dozvola) i jedinstven je za sve zemlje
članice. Svaka članica obvezna je imenovati državno upravno tijelo za izdavanje
POTREBNE AKTIVNOSTI
U idućem razdoblju BiH bi trebala obavijestiti Vijeće Europe o načinjenom propustu
prilikom ratifikacije Konvencije i zahtijevati naknadno dopuštenje za stavljanje
rezervi od zabrane korištenja pojedinih
zaštićenih vrsta i sredstava navedenih u
Dodatcima II., III. i IV. Osim toga, potrebno
je poduzeti sve pravne i administrativne
mjere u svrhu usuglašavanja nacionalnog zakonodavstva s odredbama ove
Konvencije, te predvidjeti daljnje postupke
i poduzeti korake u vezi s njihovom provedbom. Potrebno je imenovati mjerodavno
državno tijelo, koje će podnijeti odgovarajuće dokaze za mogućnost održivog
www.lovackisavez-hb.ba
9
LOVSTVO
dozvola te jedno ili više savjetodavnih
znanstvenih tijela sa zadatkom pružanja
potrebnih informacija ovlaštenom tijelu o
statusu pojedinih vrsta.
REGULIRANJE TRGOVINE
Dodatak I. uključuje sve vrste kojima prijeti izumiranje, a koje ugrožava ili bi mogla
ugroziti trgovina. Trgovina primjercima
ovih vrsta mora se odvijati u skladu s izuzetno strogim propisima kako se njihov
opstanak ne bi ugrožavao. Trgovina se
smije odobriti samo u posebnim okolnostima. Na popisu Dodatka I. za nas su
značajne vrste: vidra (Lutra lutra), veliki
tetrijeb (Tetrao urogallus) i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca).
Dozvole za izvoz. Za izvoz vrsta navedenih u Dodatku I. potrebno je prethodno
dobiti i dati na uvid dozvolu za izvoz. Dozvola za izvoz može se izdati samo ako se
ispune sljedeći uvjeti:
• da se znanstveno tijelo države izvoznice
izjasnilo da takav izvoz ne šteti opstanku te
vrste;
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja;
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede ili oštećenja zdravlja svede na najmanju
moguću razinu i
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da je izdana dozvola za uvoz tog
primjerka.
Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku I. potrebno je
prethodno dobiti i dati na uvid dozvolu za
uvoz te dozvolu za izvoz ili potvrdu za ponovni izvoz. Dozvola za uvoz može se izdati
samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
• da se znanstveno tijelo države uvoznice
izjasnilo da uvoz ne šteti opstanku te vrste;
• da se znanstveno tijelo države uvoznice
uvjerilo da je predloženi prihvatitelj živog
primjerka odgovarajuće opremljen za udomljavanje primjerka i skrb o njemu i
• da se upravno tijelo države uvoznice
uvjerilo da se primjerak neće koristiti u komercijalne svrhe.
Dodatak II. uključuje sve vrste kojima ne
prijeti izumiranje, ali bi se to moglo dogoditi ako se trgovina primjercima tih vrsta ne
bude odvijala u skladu sa strogim propisima
kojima bi se spriječilo iskorištavanje tih vrsta. Na popisu Dodatka II. za nas su značajne vrste: smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk
(Canis lupus), ris (Lynx lynx), divlja mačka
(Felis silvestris), divokoza (Rupicapra rupicapra – balcanica), jarebica poljska-trčka
(Perdix perdix).
Dozvole za izvoz. Za izvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. potreb-
10
no je prethodno dobiti dozvolu za izvoz.
Dozvola se može izdati samo ako se ispune
sljedeći uvjeti:
• da se znanstveno tijelo države izvoznice
izjasnilo da izvoz ne šteti opstanku te vrste;
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja i
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede i oštećenja zdravlja svede na najmanju
moguću razinu.
Znanstveno tijelo svake stranke nadgleda dozvole za izvoz primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. koje ta država izdaje te
sam izvoz tih primjeraka.
Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku II. potrebno
je prethodno dati na uvid dozvolu za izvoz
ili potvrdu za ponovni izvoz.
Dodatak III. uključuje sve vrste za koje
je bilo koja stranka utvrdila da su obuhvaćene propisima u njezinoj ovlasti kojima
se sprječava ili ograničava iskorištavanje, a
spomenuta stranka treba suradnju drugih
stranaka za nadzor trgovine tim vrstama. Na
popisu Dodatka III. za nas je značajna vrsta:
srna (Capreolus capreolus).
Dozvole za izvoz. Za izvoz vrsta navedenih u Dodatku III. iz države koja je tu vrstu
uključila u Dodatak III. potrebno je prethodno dobiti i dati na uvid dozvolu za izvoz.
Dozvola za izvoz može se izdati samo ako
se ispune sljedeći uvjeti:
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da primjerak nije nabavljen suprotno državnim zakonima o zaštiti životinja i
• da se upravno tijelo države izvoznice
uvjerilo da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen tako da se rizik od ozljede ili oštećenja zdravlja svede na najmanju
moguću razinu.
Dozvole za uvoz. Za uvoz svih primjeraka vrsta navedenih u Dodatku III. potrebno
je prethodno dati na uvid potvrdu o podrijetlu te dozvolu za izvoz, ako se primjerak
uvozi iz države koja je njegovu vrstu uključila u Dodatak III.
Zemlje članice mogu dopustiti trgovinu primjercima vrsta iz Dodataka I., II. i III.
samo ako je ona u skladu s odredbama ove
Konvencije.
DOZVOLE I POTVRDE
Dozvola za izvoz mora sadržavati podatke navedene u oglednom obrascu iz Dodatka IV. ove Konvencije, a izvoz se mora
izvršiti najkasnije šest mjeseci od datuma
odobrenja dozvole. Dozvola ili potvrda
mora sadržavati naslov ove Konvencije,
ime i neki identifikacijski žig upravnog tijela koje ju je izdalo, te kontrolni broj koji
propisuje to upravno tijelo. Kopije dozvo-
la i potvrda koje izdaje upravno tijelo moraju biti jasno označene kao kopije i ne
smiju se upotrebljavati umjesto originala,
a za svaku isporuku primjerka potrebna je
zasebna dozvola ili potvrda. Upravno tijelo države uvoznice primjeraka poništava
i zadržava izvoznu dozvolu ili potvrdu za
ponovni izvoz te sve njima odgovarajuće
dozvole za uvoz dane na uvid pri uvozu.
Upravno tijelo može primjerak obilježiti
oznakom kako bi olakšalo njegovu identifikaciju. U tom kontekstu „oznaka“ znači
bilo koji neizbrisiv znak, olovni žig ili druga odgovarajuća sredstva identifikacije
primjeraka, osmišljena tako da neovlaštene osobe imaju što više teškoća pri mogućem krivotvorenju.
TRGOVINA S DRŽAVAMA KOJE NISU STRANKE KONVENCIJE
Ako izvoz ili uvoz uključuje državu koja
nije stranka ove Konvencije, druge stranke
umjesto traženih dozvola i potvrda mogu
prihvatiti odgovarajuću dokumentaciju koju
je izdalo ovlašteno tijelo te države, a koja u
velikoj mjeri udovoljava zahtjevima ove Konvencije vezanim za dozvole i potvrde.
REZERVE
Prilikom polaganja isprava o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka
država može izraziti rezervu u vezi s bilo
kojom vrstom uključenom u Dodatke I., II.
ili III. ili bilo kojim dijelom ili derivatom navedenim uz neku vrstu iz Dodatka III. Sve
dok stranka ne povuče svoju rezervu,
ima status države koja nije stranka ove
Konvencije kad je riječ o trgovini određenim vrstama ili dijelovima ili derivatima
navedenima u toj rezervi.
AKTIVNOSTI ZA PROVEDBU KONVENCIJE
Aktivnosti koje države članice trebaju
provesti za implementaciju CITES konvencije povezane su s aktivnostima vezanim za zaštitu i upravljanje ugroženim
vrstama, koje treba provesti za implementaciju Bernske konvencije, s tim što je
važno imenovati upravno i znanstveno tijelo države za nadzor i provedbu
ovih konvencija. Za učinkovitu provedbu
Konvencije unutar države potrebna je
dobra suradnja tijela ovlaštenog za CITES
s inspekcijom zaštite prirode, carinom,
policijom, graničnom veterinarskom i fitosanitarnom inspekcijom te sudstvom.
Izdavanje dopuštenja tek je prvi korak u
lancu međunarodne trgovine vrstama s
CITES dodataka, a samo se uz učinkovitu
kontrolu i kažnjavanje počinitelja koji krše
odredbe Konvencije osigurava postizanje
njezinih ciljeva u cijelosti.
Vlado Soldo
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVSTVO
Je li lov ostao viteški šport?
P
osljednjih godina, svjedoci smo naglog porasta tehničkih pomagala u lovu. Normalno je da se lovačko
oružje, streljivo i optika usavršavala u namjeri da se
divljač manje ranjava i humanije usmrćuje, ali nova sredstva
koja su na raspolaganju lovcima (nelovcima) narušila su
lovnu etiku. Radi boljeg razumijevanja, navest ćemo čime
se sve služe oni koji žele lako doći do lovine: terenskim vozilima iz kojih često odstrjeljuju divljač, noćnim ciljnicima,
www.lovackisavez-hb.ba
reflektorima, mobilnim telefonima
i radiostanicama na koje dobiju signal s odašiljača postavljenog na
mjestu gdje je divljač primamljena,
grijačima za ruke i noge, plinskim
grijalicama za čeke (neki su ovaj
komfor platili životom), kemijskim
mirisnim mamcima, elektronskim
vapcima, automatskim kamerama
itd. Danas se mnogi služe GPS uređajima koji se montiraju na ogrlicu
psa, što im omogućuje bez velika
truda doći na mjesto gdje pas oblajava zaustavljene divlje svinje. Na isti
način koristi se i u radu krvosljednika. Većina lovaca, u lovu na sitnu
divljač sa ptičarima, koristi se praporcem obješenim na okovratniku
psa, čiji ugodni zvuk prestaje prilikom markiranja. Danas je u modi
elektronički uređaj „biper“, koji pri
zaustavljanju ptičara ispred divljači
odašilje prodoran zvuk koji navodi
lovca do cilja. U obuci pasa, mnogi
se služe, također elektroničkom, nehumanom napravom „teletaktom“,
kojom lovac daljinskim upravljačem aktivira uređaj na ogrlici čime
izazove električni udar, što nanosi
veliku bol životinji. (Psi obučavani
ovim uređajem često postaju neuporabljivi u lovu.) Neki vlasnici iz neznanja nisu u stanju odučiti psa od
bezrazložna lajanja, pa onda pribjegavaju uporabi „elektrošokera“ koji
se aktivira kad pas zalaje. (Ovakvi psi,
goniči i čuvari, ostaju trajno nesposobni za rad.) Lovci su se oduvijek
koristili vapcima, što iziskuje dugo
učenje oponašanja glasanja divljači: jelena, srnjaka, lisice, lještarke itd.
Ovi vapci napravljeni su od drveta,
kosti, rogova šupljorožaca, oklopa
školjke i ostalih priručnih materijala.
Dobri oponašatelji uspješno mogu
privući vuka i malog tetrijeba svojim
glasom, bez ikakvih sprava, i tgakav
način lova ne narušava lovnu etiku. Za vabljenje divljači (prepelice)
koriste se elektronički vapci koji su
u mnogim europskim zemljama
zabranjeni, ali se malo tko na to
obazire. U promatranju medvjeda,
vukova i divljih svinja, lovci su provodili noći da prikupe što više informacija gledajući uživo zbivanja u
lovištu, ali tomu je došao kraj jer su
se masovno počele rabiti nadzorne
kamere, koje nikada neće u potpunosti moći zabilježiti sva događanja.
Novije uređaje, koji reagiraju na tjelesnu toplinu divljači, lovci koriste u
šuljanju (piršu), ne oslanjajući se na
svoja osjetila nego na zvučni signal
koji im javlja mjesto gdje se nalazi
životinja. Neki skorojevići pouzdali
su se u aparat koji, uz pomoć spektra boja, noću i u sumraku otkriva
kapljice krvi (rabe ga forenzičari),
nadajući se da će time zamijeniti
rad psa krvosljednika. Nedavno sam
slušao lovce koji su lovili kozoroge u
Aziji na udaljenosti preko 500 metara, istina, optički ciljnici uznapredovali su do savršenstva i uz moguću
korekciju mogu ostvariti pogodak
divljači, ali s kakvim učinkom i mjestom pogotka. Ovi ekshibicionisti
zaboravljaju da s udaljenošću cilja
opada energija zrna i da ni jedan
proizvođač lovačkog streljiva ne
deklarira brzinu, pad i energiju zrna
na udaljenosti većoj od 300 metara.
Ovakvi lovci ne govore o promašajima i ranjavanju, nego o slučajnim
pogocima. Mnogi se nadmeću u
daljinama odstrjela, ali pravi se lovac
želi što više približiti divljači koristeći
iskustvo, prirodne zaklone i povoljan vjetar. U odnosu na nekadašnji
lov, danas divljač ima male šanse ne
postati plijenom. Zaboravljamo da
je svakim danom sve više negativnih čimbenika koji ugrožavaju njezin opstanak. Sva navedena pomagala svela su viteški šport na puko
potezanje obarača.
Antun Džaja-Bosanac
11
LOVNA DIVLJAČ
JESENJA LOVNA SEZONA
Lov na zeca
P
rema Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, koji se nalazi u Zakonu o lovstvu Federacije BiH,
zeca je dopušteno loviti u razdoblju od 1.
listopada do 31 prosinca.
U istom zakonu, Pravilnikom o načinu
uporabe lovačkog oružja i naboja, članak
11., određeno je da se zec lovi oružjem s
glatkim cijevima, uz propisane uvjete, s nabojima promjera sačme od 3,0 do 4,5 mm,
te na najvećoj dopuštenoj daljini gađanja
do 50 metara.
OBIČNI ZEC (Lepus europeus).
Nastanjuje sva naša lovišta od nizina do
planina, od mora pa sve do najsjevernijih
krajeva naše zemlje. Aktivniji je noću nego
danju. Pred zoru, kao dobar meteorolog,
procjenjuje kakvo će biti vrijeme taj dan i
prema tome izabire mjesto za lijeganje. Iako
je utopljen „bundom“ s mekom i gustom
dlakom, nije mu svejedno gdje će ležati cijeli dan kad puše vjetar, pada kiša, grije sunce ili pada snijeg. Ovisno, dakle, o meteorološkim uvjetima, ljeti okreće glavu prema
sjeveru, zimi prema jugu, a kad je nevrijeme
uvijek je okrenut prema vjetru.
Iskusni lovci znaju da ga u kišnom danu
treba tražiti u gustoj i suhoj travi, šumici i
stogovima kukuruza, a kad puše jak vjetar ili
kad je sunčan dan, na oranicama, strništima
ili njivama s posječenim kukuruzom. Zimi je
12
obično u grmovima i šumama – zbog hrane.
Kad jednom otkrijete njegovo leglo, uvijek ga provjeravajte, čak i kad je prvi stanar
odstrijeljen – budući da će isto leglo sa zadovoljstvom koristiti i drugi zečevi nadajući
se da će ga kamuflaža sakriti. Kad pak biva
otkriven, spašava se bježeći i skačući lijevodesno, a kad osjeti da više nema opasnosti,
zastaje i osluškuje te nastavlja lagano tražeći novi zaklon.
Prikrivajući svoje tragove zec se često
vraća na mjesto odakle su ga dignuli lovci
ili psi. To čini mudro, krećući se gotovo istim
putem, praveći s vremena na vrijeme skokove ustranu da bi zametnuo trag.
NAČINI LOVA
Zeca najčešće lovimo u skupnim lovovima.
To su lovovi u kojima sudjeluje veći broj
lovaca i njihovih pomagača – pogoniča i
pasa. Skupnim lovovima lovimo najčešće
sitnu divljač pa tako i zeca, a oni mogu biti
lov prigonom, lov pogonom i kružni lov.
Zbog većeg broja lovaca i drugih sudionika u lovu, skupni lovovi moraju biti dobro
organizirani. Odgovornost za skupne lovove snosi lovnik.
Lov zeca prigonom. To je organizirani
skupni lov kojim lovimo na način da jedan
dio lovaca stoji i čeka divljač, vodeći računa o pravcu vjetra, a drugi dio lovaca sa
psima (i pogoničima, ako ih ima) dotjeruje
divljač na lovce koji čekaju divljač. U prigonu se puca na divljač koja je ispred lovaca i
na divljač koja je prošla lanac lovaca. Kada
se hajkači ili lovci koji su u pogonu približe
na puškomet, lovnik daje znak da se može
pucati samo na divljač koja je prošla liniju
lovaca. Kod ovih načina lova potrebna je
stroga disciplina, jer su ozljede lako moguće. Lovovođa obvezno daje znak za početak
i svršetak lova, kao i znak kada se ne smije
pucati ispred sebe nego iza sebe.
Lov zeca pogonom. Pogon je takav
način lova kod kojeg su lovci postavljeni u
jednoj liniji na razmaku od nekih 40 do 60
metara i laganim kretanjem naprijed pokreću divljač. Između lovaca mogu se postaviti
i hajkači, čiji je zadatak pokretanje divljači.
Na ovaj se način lovi u ravnim, otkrivenim
ili slabo pokrivenim terenima. U gustim šumama u brdskim terenima nije učinkovit. U
uspješnom pogonu trebalo bi sudjelovati
barem desetak do petnaest lovaca.
Kružni lov zeca. To je takav način grupnog lova u kojem se lovci i hajkači pokreću prema jednom određenom mjestu u
središtu kruga i tom prilikom lovci pucaju
na divljač koja izlazi iz njega. Ovakav lov se
primjenjuje u bogatim nizinskim lovištima i
u njemu sudjeluje velik broj lovaca, jer treba
obuhvatiti velike površine. Često takav lov
otpočinje u obliku velike potkove, koja se
poslije spajanjem krila pretvori u kružni lov.
Možemo reći da se ovaj način lova danas
gotovo i ne koristi, lovci radije love na način
prethodno opisanih dvaju lovova.
Nama najzanimljiviji i među našim lovcima najčešći način lova zeca jest lov sa psima goničima.
Lovački psi goniči su nezamjenjivi pomagači lovcima u lovu.
Kad pogledamo način na koji zec skriva tragove i odabire zaklon, neće nam biti
teško prihvatiti istinu da traganje i pronalaženje zeca spada u najzahtjevniju radnju
lovačkih pasa, a dobar pas zečar je vrhunac
lovne kinologije. Takve kriterije diktira i kinološka struka, koja IPO psa goniča priznaje
isključivo u radu na zeca.
Lov na zeca najučinkovitiji je s dobro
uvježbanim parom pasa koji prate jedan
drugoga i spretno se dopunjavaju u radu.
Veći broj pasa u lovu na zeca ometa jedan drugoga u radu, pa brzo prevlada psihologija čopora te psi počnu loviti za sebe,
daleko od lovaca. Obučenog i samostalnog
psa, obično pred lovnu sezonu, izvodimo u
lovište s odabranim psom kolege, navikavajući ih na lov u paru. Psi moraju početi
vjerovati i priviknuti se jedan na drugoga.
Idealan par su mužjak i ženka, koji se lako
privole jedan drugome i dobro surađuju
u lovu. Ženka je obično lakše vodljiva, poslušnija, temeljitija u pretraživanju terena,
a mužjak raspolaže nešto većom snagom i
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVNA DIVLJAČ
KORISNI SAVJETI
•
Još jedna dvojba, s otvorenim odgovorom, prati lov zeca. Stari bi lovci često znali savjetovati kako pucati u zeca: s oba otvorena oka ili s jednim zatvorenim (žmireći), kada lovac počne nišaniti. Balističari drže kako je mnogo korisnije za lovca nišaniti na oba otvorena oka, navodeći da lovac u tom
slučaju jasno vidi cijelu figuru zeca. No to, naravno, nije i pravilo. Mnogi lovci pravi su majstori u lovu zeca kada nišane s jednim (zatvorenim) okom.
•
U lovu na zeca najznačajnije je držati se osnovnog pravila – nikada kod gađanja u trku ne zaustavljati pomicanje cijevi puške, jer pretjecanje neće
imati efekta, sačmeni snop će završiti iza divljači.
•
U lovu na zeca značajno je kako lovcu pada puška u rame. Staro je lovačko načelo, „kundak pogađa, a cijevi love“. Zato je prije lova na zeca dobro
namjestiti kundak i obaviti vježbe gađanja na streljani, ili što najmanje lovca košta, može vježbati dizanje puške i bacanje u zgib ramena bez pucanja,
ciljajući u neku fiktivnu točku.
•
Daleki hitac nije etičan. Pucati na zeca na udaljenosti većoj od 50 metara, niti je etično, niti učinkovito. Istina, mnogi će lovci tvrditi kako su i na većoj
udaljenosti obarali „zečka“, ali vam sigurno neće priznati koliko su puta na toj udaljenosti promašili ili je „zeko“ pokupio pokoju sačmu od koje je
poslije vjerojatno uginuo.
brzinom pri gonjenju.
Spajanje dva psa u radu nije uvijek jednostavno. Događa se da muški (kvalitetni)
psi teško prihvaćaju jedan drugoga, pa čak
ne krenu u gonjenje kad drugi podigne
zeca. Tada treba ulagati dodatne napore,
držati pse zajedno u boksu ili blizu jednoga drugome. Ne valja spajati brzog i sporog
psa, jer onda dobijemo nesklad i nered pri
gonjenju divljači.
Sve vrste pasa goniča pogodne su za lov
zeca, dakako pri odabiru trebamo računati
na podneblje i vrstu lovnih terena i sukladno tome odabrati najpogodniju rasu. U posljednje vrijeme popularni su lovovi na zeca
sa psima ptičarima i šunjkavcima.
www.lovackisavez-hb.ba
ORUŽJE I STRELJIVO ZA LOV ZECA
Na početku smo naveli da se, po Zakonu o
lovstvu, zec lovi isključivo puškama sačmaricama, tj. oružjem s glatkim cijevima. Sve
puške sačmarice, neovisno o kalibru – na
kraju krajeva one su izbor i ukus samoga
lovca – pogodne su za ovu vrstu lova. Puške
s kraćim cijevima (oko 65 cm) i širim posipom koriste se kod pucanja na manjim udaljenostima, dakle kada lovimo na gušćem
terenu, a one s dužim cijevima (70 cm i više)
i užim čokovima, na otvorenim terenima
gdje najčešće pucamo na većim udaljenostima. Standardne „bokerice“ ili „položače“
posve su dobar odabir za naše lovce i nema
potrebe tražiti nešto posebno i drugačije od
njih. Još ako kod njih postoji mogućnost izmjene različitih čokova, možemo reći da ste
pristojno opremljeni za loviti zeca.
Također smo rekli da je zakonski i etično
loviti samo sačmenim streljivom, promjera
od 3.0 mm do 4,5 mm. Promjer sačme ovisi
o vremenskim uvjetima i godišnjim dobima, a težina sačmenog punjenja ne bi trebala biti ispod 34 grama. Naše tržište dobro
je opskrbljeno streljivom za sitnu divljač, u
koju spada i zec, a bolje opremljene lovačke
trgovine u svojoj ponudi imaju i specijalizirano streljivo renomiranih svjetskih fabrikata, namijenjeno isključivo lovu zeca.
Mladen Bešlić
13
LOVNA DIVLJAČ
KUNIĆ DIVLJI (Oryctolagus cuniculus)
Kunić može biti divlji i pitomi, za
razliku od zeca koji je isključivo
divlja životinja
KUNIĆI U PRIRODI ŽIVE U NASTAMBAMA KOJE SAMI ISKOPAJU ISPOD ZEMLJE, GDJE RAĐAJU MLADE KOJI SU POTPUNO SLIJEPI I
GOLI, SITNIJE SU GRAĐE, IMAJU KRAĆE UŠI I ŠAPE OD ZECA, ZNATNO PITOMIJI I SPRETNIJI. KUNIĆ MOŽE BITI KUĆNI LJUBIMAC. DIVLJI
ZEČEVI ŽIVE U NASTAMBAMA IZNAD ZEMLJE, GDJE RAĐAJU MLADE
KOJI ODMAH VIDE I IMAJU DLAKU. IZRAZITI SU INDIVIDUALCI I NE
ŽIVE U SKUPINAMA. VRLO SU PLAHI I NISU ZA KUĆNE LJUBIMCE.
KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOST
Poput zeca i kunić divlji (Oryctolagus cuniculus) pripada redu dvozubaca (Lagomorpha), porodici zečeva (Lepus) i rodu kunića
(Oryctolagus). Divlji kunić rasprostranjen je
u srednjoj i zapadnoj Europi, osim područja
Alpa, Pirineja i Balkanskog poluotoka. Domovina su mu zemlje Sredozemlja, ponajprije Španjolska, Grčka i Italija. Nastanjuje i
Veliku Britaniju, a mjestimično se nalazi u
južnoj Skandinaviji i Danskoj. Čest je u staništima sjeverne Afrike. Udomljen je u Novom
Zelandu, Južnoj Americi i Australiji. Na ovim
područjima iskonski je nastanjivao samo
neke dalmatinske otoke, a naknadno je
ljudskom aktivnošću raširen na sporadična
kontinentalna staništa.
VANJSKI IZGLED I OPIS
Tijelo kunića je obraslo dlakom. Boja je po
leđima pretežito smeđesiva, na leđima
žućkastosmeđa, na bokovima svijetlohrđasta do sivobijela, a na trbuhu bijela. Rep
je odozgo crn kao i rubovi ušiju, a odozdo
bijelo obojen. Mužjaci i ženke su jednako
obojeni, bez izražene fenotipske razlike.
Nasuprot zecu, uške su mu kraće od dužine
glave (6,5 do 8 cm), a i glava mu je zaokruženija. Karakteriziraju ga dobar sluh, dobar
njuh i nešto slabiji vid, što je generalna osobitost cijele porodice zečeva. Stražnje noge
su mu nešto duže od prednjih. Na prednjim
nogama ima po pet prstiju, a na stražnjima
po četiri. Palac je na prednjim nogama zakržljao i ne otiskuje se u podlozi. Prednje,
kraće noge divljeg kunića, kojima kopa
svoje podzemne nastambe, puno su snažnije nego u zeca. U ustima ima nepotpuno
heterodontno zubalo (nedostaju očnjaci)
sastavljeno od 28 zuba. Posebnost su zaglodnjaci, smješteni iza glodnjaka gornje vilice. Pretkutnjaci i kutnjaci su vrlo zbijeni. Između njih i sjekutića je tzv. krezubina. I dok
su pretkutnjaci i kutnjaci zubi s ograničenim
rastom, sjekutići su trajno rastući zubi. Na
usta se nadovezuju ždrijelo, jednjak i tanko,
slijepo i debelo crijevo. Slijepo crijevo bogato je mikroorganizmima te se u njemu
obavlja znatan dio prerade hrane. Konzumiranjem dijela vlastitog izmeta (koprofagija)
divlji kunić kao i zec dio neiskorištenih hranjivih komponenata vraća ponovno u organizam. Optička osjetila divljih kunića smještena su bočno u očnim šupljinama lubanje
pa divlji kunić bolje uočava predmete koji
su sa strane od onih ispred njega. Procijenjeno je fiziologijsko trajanje života divljeg
kunića 6 do 8 godina. Divlji je kunić manji
od običnog zeca. Prosječna je dužina tijela
odrasle životinje 40 cm, a njezina repa oko
6 cm. Visina do grebena ne prelazi 16 cm.
Ukupna je tjelesna masa do 2 kg.
RAZMNOŽAVANJE
Kunići se pare od veljače do rujna, a ženke
se kote od ožujka do listopada. Skotnost
traje oko 30 dana (od 28 do 31). U tijeku
rasplodne sezone jedna ženka iz prirodne
populacije divljih kunića može donijeti na
svijet 5 do 7 generacija (okota). U svakoj generaciji može biti od 4 do 10 kunića. Veliku
reproduktivnu sposobnost pospješuje i za
divljeg kunića karakteristična superfetacija.
Mladi kunići na svijet dolaze u podzemnim
jazbinama zaštićeni od vremenskih nepogoda i predatora. Nakon okota potpuno su
14
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVNA DIVLJAČ
goli, slijepi i bespomoćni, i prvih nekoliko
tjedana potpuno su ovisni o vrlo brižnoj
majci. Prva se dlaka javlja tek 6 do 8 dana
nakon okota, kada divlji kunići počinju razaznavati i zvukove. Oči im se otvaraju desetog dana. Otprilike 2 tjedna nakon okota
mladunci napuštaju gnijezdo krijući se u
visokoj travi. U dobi od nekoliko mjeseci
divlji kunići se osamostaljuju i kopaju prve
nastambe u blizini gnijezda. U dobi od 6 do
8 mjeseci spolno su zreli, a s godinu dana i
potpuno su razvijeni.
ŽIVOTNI PROSTOR
Divlji kunić preferira brežuljkasta pjeskovita
područja u parkovima, lugovima i šikarama.
Čest je i na pašnim površinama i na rubovima šuma. Dragi su mu pjeskoviti predjeli
s klancima i usjecima između kamenja s
niskim raslinjem. Divlji kunići žive u stalnim
kolonijama koje se koncentrično proširuju s
povećanjem brojnosti populacije. Vjerni su
prvotnom staništu, gdje su okoćeni i nisu
skloni seobama.
HRANIDBA
Divlji kunić se hrani ponajprije zeljastim
biljkama, koje čine 70 do 80 posto njegove
prehrane. Izrazit je biljojed. Zamjenska su
mu hrana jednogodišnje mladice drveća i
grmlja, drveni dijelovi biljaka, iglice četinjača, podzemni dijelovi bilja, sjemenke i zrna.
Ne preza ni od iskapanja korijenja ili odgrizanja pupova, a mladice i plodovi obične
borovnice su mu poslastica. Zimi u nedostatku ispaše, glođe koru drveća. Glodanje
kore, ispaša, karakteristično rovanje tla i prokopavanje zemlje gradnjom podzemnih nastamba osobito su izraženi ondje gdje divlji
kunić obitava u velikim kolonijama gdje
mogu nastati štete na šumskom kompleksu
a i izvjesne štete prave i u poljoprivredi. Divlji kunić i obični zec konzumiraju istovrsnu
hranu tijekom najvećeg dijela godine.
NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJE
Divlji kunić kopa svoja podzemna obitavališta, kunićnjake u propusnim i rahlim tlima
koja se ne zarušavaju, a najradije na sunčanim položajima. Hodnici su prokopani u
različitim smjerovima, pod različitim i naglim kutovima zakretanja i s većim brojem
izlaza. Označeni su izmetom. U posebno
izdvojenom rovu, obloženom suhom travom i dlakom s vlastitih prsiju, ženka svija
gnijezdo i koti mlade. Ženka se zadržava u
njegovoj neposrednoj blizini ulazeći samo
da nahrani mlade. Svaki put kad majka napušta gnijezdo, brižno za sobom zatrpava
izlaz zemljom i travom te ga obilježava vlastitim urinom. Poput zeca, i divlji je kunić
životinja sumraka. Podzemne nastambe
napušta uglavnom pred večer i ranom
zorom, a za lijepa sunčana vremena može
www.lovackisavez-hb.ba
izići i danju. Iako se divlji kunić vrlo brzo
kreće, nije izdržljiv i ustrajan trkač pa se
uglavnom zadržava u neposrednoj blizini
svoje jazbine. U opasnosti se zavlači u nju
trčeći u cik-cak liniji. Prestrašen i u opasnosti glasa se drečanjem.
NAČIN KRETANJA I TRAGOVI
Divlji kunić se kreće isključivo skakutanjem
pravilno zabacujući stražnje noge ispred
prednjih. Prilikom brza kretanja, bijega, skupina mu je otisaka u obliku slova Y. Otisak
prednje šape koja je prva dotaknula podlogu, uvijek je dalje od otiska prednje šape
koja je druga dodirnula podlogu. Skokovi
uglavnom ne prelaze dužinu od jednoga
metra i kraći su od skokova običnog zeca, ali
je njihova frekvencija znatno veća. Suštinski
se trag nogu divljeg kunića i zeca razlikuju
samo veličini. Oni su nešto manji od zečjih.
Staze divljih kunića nalaze se unutar kolonija ili u njihovoj blizini. Vode uglavnom od
podzemnih nastambi do izvora hrane. Trag
su divljeg kunića i njegovi brabonjci. Oni su
nešto manji od zečjih i gotovo su okrugli.
Ostavlja ih u većim ili manjim hrpama blizu
podzemnih nastamba.
PRIRODNI NEPRIJATELJI I BOLESTI
Karakter prirodnog staništa divljeg kunića i
njegov način života u podzemnim nastambama donekle su pripomogli opstanku nje-
gove populacije. Uglavnom je zaklonjen od
prirodnih nepogoda i predatora, a ni čovjek
još nije značajnije devastirao sva njegova
staništa. Povremeno stradava od poplava.
Neprijatelji su mu isti kao i zecu, ali predatori koji mu najčešće rade o glavi mali su grabežljivci, poput kuna, koji se mogu zavlačiti
u njegove jazbine. Divlji kunić povremeno
stradava od bolesti, među kojima su najčešće miksomatoza, trakavičavost i kokcidioza.
Najopasnija bolest za kunića je miksomatoza, koja je u proteklim godinama znatno
smanjila brojno stanje kunića. To je zarazna
bolest koju prenose komarci i mušice. Znatne štete nanosi i kokcidioza jetara i crijeva.
Nažalost, pojava i širenje nekih vrlo opakih
bolesti rezultat su i ljudskih aktivnosti.
LOV
Lov kunića vrlo je zanimljiv, može se loviti
uvečer ili rano ujutro, kad dolaze na pašu u
polje, zatim ih možemo loviti pomoću pasa
ptičara i cunjavaca. Lovimo ih puškom sačmaricom, sačmom 3 mm. Ma kako ih poplašili, oni trče u svoje jame, dosta brzo i to u
„cik-cak“ liniji, pa je potrebna velika vještina
lovca da ga pogodi. Kunić divlji nema lovostaja. Kunića je dopušteno loviti samo do
broja koji ne ugrožava biološku i ekološku
ravnotežu prirodnih staništa divljači.
Ivan Jurić
15
RAZGOVOR
DONKO JOVIĆ, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
u Vladi Županije hercegovačko-neretvanske
Očekujemo da županijska Skupština usvoji
Odluku o određivanju granica lovišta
Koliko su Vam kao resornom županijskom ministru u čijem se resoru nalazi
i lovstvo, poznate prilike i stanje u lovstvu na ovim prostorima, osobito na području HNŽ-a?
Jedno od prvih otvorenih pitanja koje
me dočekalo po preuzimanju mandata jest
Odluka o određivanju granica lovišta na području Hercegovačko-neretvanske županije, koja se nalazila u skupštinskoj proceduri
donošenja. Više od pola godine proveo sam
u brojnim konzultiranjima s lovačkim društvima prije nego što je ta odluka stavljena
na dnevni red županijske Skupštine. Sva
ta konzultiranja bila su s ciljem otklanjanja
određenih nezadovoljstava pojedinih lovačkih društava, ponajprije kad su u pitanju
granice posebnih lovišta, kao i zahtjevi za
formiranje dodatnih lovišta.
Što je, po Vama, dobro i pozitivno, a
što su poteškoće i problemi u lovstvu u
ovoj županiji?
Dobro i pozitivno za lovstvo u ovoj županiji je tradicija lovstva, postojanje lovač-
kih društava s dugogodišnjom tradicijom i
izgrađena infrastruktura potrebna za bavljenje ovom djelatnošću (pojilišta za divljač,
hranilišta, čeke i lovačke kuće). Dakle, postoji dobra polazna osnova za unaprjeđenje
i razvoj ove djelatnosti. Lošim smatram to
što Odluka o osnivanju lovišta u Hercegovačko-neretvanskoj županiji još nije donesena, čime je na razini županije blokirana
implementacija Zakona o lovstvu.
Možete li konkretno reći do kada bi ti
procesi realno mogli biti završeni i kada
lovci mogu očekivati da dobiju lovišta
na gospodarenje?
Na ovo je pitanje teško odgovoriti jer
nije vezano za ovlasti ovoga ministarstva.
Ministarstvo je 14. veljače 2011. Vladi Hercegovačko-neretvanske županije uputilo
Prijedlog odluke o osnivanju lovišta. Županijska Vlada usvojila je navedeni prijedlog i uputila ga u daljnju proceduru
županijskoj Skupštini. Ministarstvo je očekivalo da će do kraja 2011. biti završena
procedura dodjele lovišta na gospodaMinistar Donko Jović
renje i da će ovo ministarstvo, u skladu s
člankom 39. stavak 1. Zakona o lovstvu,
zaključiti ugovore s korisnicima lovišta,
no to se nije dogodilo. U međuvremenu
je u 2012. održana skupštinska rasprava o
navedenoj Odluci, nakon koje su upućeni
određeni amandmani na nju. O amandmanima se treba očitovati resorno ministarstvo, odnosno Vlada Hercegovačkoneretvanske županije.
U tom smislu u tijeku je priprema izjašnjavanja o amandmanima, koje će Ministarstvo uputiti prema Vladi, odnosno
prema Skupštini, a Skupština provesti izjašnjavanje o navedenoj Odluci. Tek po donošenju odluke o osnivanju lovišta od strane
županijske Skupštine može se pristupiti
proceduri dodjele lovišta na gospodarenje
i ona će s razine ovoga ministarstva odmah
biti pokrenuta.
Jesenja lovna sezona je otvorena
početkom listopada. Lovačke udruge u
ovoj županiji očekuju suglasnost Vašega
ministarstva na godišnje planove gospodarenja. Hoće li ih dobiti i kada, odnosno kako i na koji način legalno loviti
u ovoj lovnoj sezoni?
Već sam u odgovoru na prethodno pitanje rekao da još uvijek nije usvojena Odluka
o određivanju granica lovišta u ovoj županiji, kako je to definirano Zakonom o lovstvu.
Po članku 39. Zakona o lovstvu, o predaji lovišta na gospodarenje zaključuje se ugovor
između ovoga ministarstva i korisnika lovišta, ali tek nakon određivanja spomenutih
granica lovišta. Za izdavanje suglasnosti za
gospodarenje lovištima potrebno je riješiti
prethodna, već navedena pitanja.
Jesu li, po Vama, lovačke udruge, kao
korisnici lovišta, dovoljno organizirane
i spremne provesti sve zahtjeve koje je
pred njih postavilo lovno zakonodavstvo u smislu koncesije i lovnoga gospodarenja?
Prema informacijama kojima raspolaže ovo ministarstvo, neke lovačke udruge
dovoljno su dobro organizirane i spremne
provesti sve zahtjeve koje pred njih postavlja Zakon o lovstvu u smislu koncesija i lovnoga gospodarenja. Međutim, neke lovačke udruge potpuno nespremne dočekuju
implementaciju Zakona o lovstvu. Te udruge nisu tako dobro organizirane da mogu
provesti zahtjeve koje pred njih postavlja
Zakon o lovstvu.
Prostori ove županije, osobito Prenj,
Čvrsnica i Hutovo blato, odavno su poznate lovno-turističke destinacije u cijelome svijetu. Ima li lovstvo na ovim
prostorima perspektivu i mogu li lovci
očekivati potporu Vašega ministarstva u
16
Broj 85, rujan - listopad 2012.
EDUKACIJA
revitalizaciji i obnovi ovih nekada vrhunskih lovišta?
U skladu s člankom 31. Zakona o lovstvu, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva prostore
Prenja, Čvrsnice i Hutova blata
predvidjelo je kao posebna lovišta i pripremilo je Prijedlog
odluke o osnivanju posebnih
lovišta „Prenj“, „Čvrsnica“ i „Hutovo blato“. Po istom članku Vlada
Federacije određuje i korisnika
posebnih lovišta.
Dakle, po Zakonu o lovstvu,
posebna su lovišta u nadležnosti Vlade Federacije BiH, ona se
brine o njima, što ne isključuje
da ovo ministarstvo, sukladno svojim mogućnostima, ne
može davati potporu revitalizaciji i obnovi ovih lovišta.
Imate li, za kraj, neku poruku lovcima?
Zamolio bih sva lovačka
društva za još malo strpljenja,
jer vjerujem da ćemo se do
kraja godine u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije
IZOBRAZBA LOVNIH PRIPRAVNIKA U ŽUPANIJI ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ
Sedamdeset četiri nova lovca
Š
to privlači mlade ljude u lovačke udruge? Zanimljivo pitanje, a za odgovor bi
trebalo provesti anketu među populacijom lovnih pripravnika. U svojim pristupnicama obično se napiše da im je motiv
učlanjenja ljubav prema prirodi i divljači.
Bilo kako bilo, naše su udruge svake godine
brojnije za određen broj novih članova. Iako
su se kriteriji lovnoga pripravništva digli na
višu razinu u pogledu izobrazbe, a i po visini
upisnine, to ne obeshrabruje mlade ljude
u nakani da postanu lovci. Naprotiv, dosta
njih s nestrpljenjem čeka svoju punoljetnost kada zakonski mogu izići na polaganje
lovačkog ispita.
U Županiji Zapadnohercegovačkoj, u 7
njezinih lovačkih udruga, u posljednjih 10
godina broj lovnih pripravnika je između
70 i 100. Ove godine ih je 74 („Mosor“ Široki Brijeg 12, „Rujan“ Kočerin 9, „Malič“ Grude 10, „Radovanj“ Posušje 10, „M. M.-Bikan“
Vir 3 i „Kravica“ Ljubuški 30). Jedino „Jarebinjak“ iz Rakitna ove godine nije imao
novih članova. U ovoj županiji već nekoliko godina ustalio se jedan dobar model
izobrazbe lovnih pripravnika, koji bi se
mogao primijeniti i u drugim županijama.
Teorijski dio lovne izobrazbe izvodi se na
jednome mjestu za pripravnike svih lovačkih udruga. Ove i prošle godine, zbog
velikog broja njezinih pripravnika, posebno su organizirana predavanja za članove
„Kravice“ iz Ljubuškog. Na ovaj se način
udrugama smanjuju financijski troškovi,
a kroz predavanja i razgovore lovni pripravnici prenose iskustva iz svojih udruga
i skupa s predavačima postiže se zavidna
ozbiljnost u raspravama i traženju odgovora na brojna pitanja. U takvim raspravama i razgovorima vrijeme za pojedina
predavanje najčešće se debelo prekorači,
što je znak zainteresiranosti i ozbiljnosti
lovnih pripravnika. Također, u ovoj su županiji već nekoliko godina svi pripravnici
obvezni biti na praktičnom dijelu obuke
u rukovanju lovačkim oružjem na streljani
na Mostarskom blatu. Ovdje se praktično
ponovi sve ono što se slušalo na predavanjima (punjenje i pražnjenje lovačkog
oružja, rastavljanje i sklapanje lovačke
pozitivno izjasniti o Odluci o
određivanju granica županijskih lovišta. Nakon toga ovo će
ministarstvo odmah pokrenuti
proceduru dodjele lovišta na
korištenje i, nadam se, vrlo brzo
okončati taj proces na zadovoljstvo lovaca i lovačkih društava u
ovoj županiji.
Ivica Lučić
puške, prijelaz s oružjem preko određenih
preprjeka, prilaz s puškom grupi lovaca...).
Nakon toga pod vodstvom Slavenka Lasića, člana Povjerenstva za lovno streljaštvo LS HB iz ove županije, svi se okušaju
u gađanju glinenih golubova. Već nakon
dva, tri ispaljena hica, većinu popusti
početnička trema pa i poneki golub zna
nastradati. U razgovoru nakon završenog
gađanja svi su mišljenja da im je ovo zapravo bilo „vatreno krštenje“ i da su izuzetno zadovoljni provedenom izobrazbom
u cijelosti, a posebice ovom na streljani.
Evo, i ovo je jedan od razloga što Upravni
odbor LS HB i Povjerenstvo za lovno streljaštvo potiču i motiviraju lovačke udruge
u izgradnji streljana. Osim natjecateljske
i rekreativne uloge, streljane su mjesto
edukacije u bitnom segmentu lovstva –
rukovanju lovačkim oružjem.
Na dan lovačkog ispita, 29. rujna, članovi Povjerenstva za provedbu lovačkog
ispita: Vlado Soldo, Stanko Ivanković
i Ivica Lučić imali su samo riječi hvale za
pokazano znanje. S riječima i savjetom da
je učenje o lovstvu trajan proces, da se trebaju dokazati kroz rad u svojim lovačkim
udrugama, da se od njih očekuje mnogo
toga dobroga u lovstvu, uspješno je završena izobrazba još jedne generacije lovnih
pripravnika ove županije.
Vlado Bošnjak
Lovci pripravnici na streljani na Mostarskom blatu
www.lovackisavez-hb.ba
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila
REPORTAŽA
Lovačka kuća u Poniru
de nekoliko je lijepih i velikih smreka, u čijoj
su hladovini stolovi od masivnog drveta, za
kojima može objedovati i do 100 lovaca. Šumari su bili planirali te smreke posjeći, ali su
ih zasad, ipak, ostavili na životu. Ante nam je
htio pokazati još neke kuće i objekte, malo
podalje, ali smo odustali od toga. Trebalo je,
naime, poprilično pješačiti do njih, pa…
Ovaj prostor je lijep, pravi planinski i
obiluje medvjedom, divljom svinjom i srnećom divljači. Po hrpicama „brapka“ koji
je ostavio svuda po livadi, vidi se da ima i
zeca. Ali od sve divljači, ovdje najviše ima
gavrana. Na vrhovima jela i smreka „sjede“
gavranovi i grakću. S vremena na vrijeme
poneki se digne s grane, nadleti nas i kao
da nam govori, što ćete vi ovdje, ovo je naš
teren. Malo smo ih gledali, pa ih ostavismo
da uživaju u ovoj ljepoti koju su izabrali za
svoje stanište. Napravismo nekoliko snimaka što lovnih objekata, što pejzaža, pa nazad
u Novu Bilu.
DVA LOVIŠTA U JEDNOME
Objediniti lovište i dobiti koncesiju
MEĐU CILJEVIMA NOVOBILJANSKIH LOVACA, DVA SE POSEBICE ISTIČU. PRVI, ŽELE ZAOKRUŽITI DVA DIJELA SVOGA LOVIŠTA U JEDNU
CJELINU, I DRUGI, ŽELE KONCESIJU NA LOVIŠTE KAKO BI NJIME MOGLI LAKŠE GOSPODARITI. NO, IMAJU I DRUGIH, JER JE RIJEČ O LJUDIMA PUNIM ENTUZIJAZMA I SPREMNOSTI DA SE OZBILJNO UHVATE
U KOŠTAC SA SVIM PROBLEMIMA U LOVIŠTU I DRUŠTVU.
O
samnaesti listopada osvanuo je lijep
i dosta topao, ali zavijen u maglu. U
Središnjoj Bosni, magla nije nikakva
rijetkost za ovo doba godine. Zna se zadržati do podne, a nekada i duže.
Kad je oko 13 sati „izmaglila“, dadosmo
se na posao. U restoranu „Dani“ dočekaše
nas Dario Sučić, predsjednik Društva, Drago Marjanović, tajnik Društva i lovočuvar
Ante Peša. S obzirom na zauzetost čelnika Društva, prvi dio posla odradit ćemo s
Antom, a poslije će nam se pridružiti i oni,
možda i još neki stariji lovac.
Krenusmo put Vlašića. Cilj je bio obići taj
dio lovišta u kome obitava uglavnom visoka divljač. Tamo su izgrađene visoke čeke i
promatračnice, solila i hranilišta, a i lovačke
kuće. Stižemo u granično područje s Dobretićima. Pokraj puta, iza jedne krivine ukaza
se livada veličine do jednoga hektara, a na
sredini livade lijepa i ukusno urađena lovačka kuća. Nije velika, ali je lijepo i funkcionalno projektirana. U njoj je prostor za dnevni
boravak i odmor, a na katu može prespavati
18
20-ak lovaca. Iako je to nadmorska visina od
oko 1000 metara, ovdje su doveli vodu. Po
rubovima livade zasijana je čičoka, a ima i
nekih povrtlarskih kultura koje služe lovcima kad se tu zateknu. Pri jednom dijelu liva-
Lovci Nove Bile imaju svoje službene prostorije. U njima održavaju svoje sastanke, tu
se vode financijsko-administrativni poslovi,
pa čak i lovački ispiti polažu. Razgovor smo
počeli od dana kad je nikla ideja da Novobiljani imaju svoje lovačko društvo, jer
su oni prije Domovinskog rata bili mjesna
zajednica općine Travnik, pa prema tome i
jedna od sekcija LD „Travnik“. Svoje lovačko
društvo utemeljili su 15. listopada 1994. i
dali mu ime „Sokol“. Za prvoga predsjednika izabran je Marinko Matošević. Tada su
imali samo 40 članova, ali su znali da će im
se uskoro pridružiti svi oni koji su iz raznih
razloga napustili svoje ognjište. To se i obistinilo, sada imaju 120 članova, a dominira
mlađi naraštaj lovaca. Odluka o utemeljenju
lovačkog društva u Novoj Biloj nije baš najbolje prihvaćena u travničkom lovačkom
društvu, ali se vremenom stanje popravilo i
ide nabolje. Društvo je podijeljeno u sedam
Omiljeno stanište divljih svinja
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
sekcija: Jelinjak, Bilakovina, Gorčevica, Pakovac, Dolac, Ponir i Koričani. Njih pet imaju
izgrađene svoje lovačke kuće, a lovačke
kuće dviju sekcija u završnoj su fazi. Raspolažu površinom od 12.000 ha, koja je podijeljena u dva, zasad nespojiva dijela. Jedno
je izrazito lovište visokog lova, a drugo je
rasuto po naseljima i uz cestovnu komunikaciju Travnik – Vitez, što za lovstvo nije
neka osobita vrijednost. Graniče s lovačkim
društvima: „Vlašić“ Travnik, „Pavlovica“ Novi
Travnik, „Vitez“ Vitez, „Zmajevac“ Zenica, „Jastreb“ Dobretići, „Kuna“ Jajce i LD „Kneževo“.
Sa susjedima su u dobrim odnosima, a s LD
„Vlašić“ iz Travnika sklopili su i sporazum o
korištenju lovišta, na temelju čega i dobivaju odobrenje za lov. Tu i tamo bude i nešto
krivolova najviše u pograničnim područjima. Društvo ima devet počasnih članova,
od kojih su neki to priznanje stekli još dok
su bili pri travničkom lovačkom društvu.
DIVLJA SVINJA NA PRVOME MJESTU
Kad se sagleda cjelokupno lovište, dakle
oba njegova dijela, zaključak je da imaju
raznovrsnu divljač u lovištu. U visinskom je
dijelu dosta medvjeda, divlje svinje, srneće
divljači i vuka, ponešto lisice, jazavca i zeca.
U nizinskom dijelu ima zeca, lisice, jazavca i
srneća divljač. Unosili su i fazane iz Posavine, ali su od toga odustali jer nema posebne koristi od toga. Lovci i dalje najviše vole
lov na divlju svinju. Nje ima dovoljno, a u
tim se lovovima nađe i više lovaca iz susjednih društava, pa je poslije lova druženje do
kasnih sati. Trofejna vrijednost divljih svinja
i srnjaka je dobra, a ima znakova i poboljšanja. Svojedobno su bili donijeli odluku o
zabrani lova na zeca, ali su je prije tri godine
ukinuli. Na području sekcije Jelinjak kane
izgraditi uzgajalište za zeca. Ovdašnja lovočuvarska služba dobro funkcionira, pa bude
i prijava za lovokrađu. Dobro surađuju s policijom, koja im značajno pomaže u suzbijanju krivolova. Nemaju zaražene divljači u
lovištu, ali im vuk, jer ga ima previše, uzima
svojevrsni danak.
Nemaju svoj kinološki klub, ali imaju
sekciju koja se bavi pitanjima kinologije u
Društvu. Sekciju vodi i o njoj se brine Vinko Biletić, kinološki sudac, koji, za razliku
od mnogih kinoloških sudaca, prihvaća raditi u svome društvu i unaprjeđivati razvoj
kinologije. Neke kinološke suce uopće ne
interesira kinologija u lovačkom društvu,
nego samo odlazak na smotre i druge kinološke priredbe, gdje se nešto i zaradi. Među
psima, dominiraju posavski i istarski goniči.
Imaju 10-ak kratkonogih goniča, a nedavno
su nabavili i bavarskoga krvosljednika.
O radu ovdašnje strjeljačke sekcije, koja
se uredno sastaje i čiji članovi redovito vježbaju, brine se Josip Sučić. Njezini članovi
sudjeluju na natjecanjima koja organizira
www.lovackisavez-hb.ba
Stolovi u hladovini smreka
Lovački savez Herceg Bosne, no najčešće su
u Kreševu, koje im je i najbliže pa su i troškovi najpodnošljiviji. Na području Luića dolova imaju zemljište za izgradnju streljane, i
nadaju se da će ona uskoro otpočeti.
ENTUZIJAZAM I DRAGOVOLJNI RAD
Entuzijazam ovih mladih ljudi zaista oduševljava. Iako se financijskoj krizi ne nazire
kraj, iako se država nalazi u sto i jednom
problemu, oni imaju viziju svojih aktivnosti koje žele ostvariti u bliskoj budućnosti.
Prvo, žele zaokružiti dva dijela svoga lovišta
u jednu cjelinu, kako bi se lakše gospodarilo
lovištem i kako bi ga mogli lakše nadzirati.
Drugo, žele koncesiju na lovište, kako bi
mogli ulagati u uzgoj i zaštitu divljači. Treće,
žele pojačati i osnažiti lovočuvarsku službu. Četvrto, žele obnoviti dotrajale lovačke
kuće i čeke. Peto, kad se i pravno dobije
lovište, treba ga kadrovski ojačati i razviti
informatički sustav. Dalje, lov na medvjeda
trebao bi biti bolje organiziran, jer bi se time
i materijalno pomoglo Društvu da ostvari
druge planirane poslove. Na kraju, žele razvijati lovački pomladak i suradnju s drugim
srodnim organizacijama koje rade na zaštiti čovjekove sredine, o čemu se brine već
spomenuti Marinko Matošević.
Kako to i nije baš česta pojava, spomenimo da su članice ovoga lovačkog društva
i dvije pripadnice „ljepšega spola“, a nadaju
se i novim članicama.
Ima, naravno, daleko brojnijih i materijalno boljestojećih lovačkih društava od
LD „Sokol“ iz Nove Bile, no ovdje se na neki
poseban način osjeća velika volja za dragovoljnim radom. Djeluju složno, nositelji aktivnosti su mlađi lovci, ali se cijene i poštuju
mišljenja starijih članova Društva. A među
tim starijim članovima Društva mora se
spomenuti Ante Bajo, koji je vodio sekciju
iz Nove Bile kad je bila u sastavu travničkoga društva i koji je podučavao svoje mlađe
kolege kako uspješno preuzeti vođenje
novoga društva.
Dobroslav Vrdoljak
Jedna od čeka na Vlašiću
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo TETRIJEB, Kupres
Radno predsjedništvo
Izborna sjednica Skupštine
lovačkog društva
P
rvi rujna 2012., u općinskoj
vijećnici u Kupresu, na poziv
predsjednika LD „Tetrijeb“,
održana je proširena izborna sjednica Skupštine ovoga društva. Cilj ove
sjednice Skupštine bio je razmatranje aktualnog stanja u Društvu, uvid
u njegov dosadašnji rad te izbor novih tijela Društva.
Sjednici Skupštine prisustvovala
su 64 zastupnika, čime su ispunjeni
uvjeti za valjano donošenje odluka.
Nakon podnesenih i usvojenih
izvješća o dosadašnjem radu tijela Društva, usvojene su izmjene i
dopune Statuta Društva te sljedeći
pravilnici: Pravilnik o disciplinskom
postupku i izricanju disciplinskih
mjera, Pravilnik o obvezama lovaca, Pravilnik o lovnom redu i Pravilnik o lovu i korištenju divljači i
njezinih dijelova.
Za provođenje i nadzor izbora
za tijela Društva formirana je radna
komisija.
Najprije se pristupilo izboru predsjednika LD „Tetrijeb“. Jedini kandidat
za tu dužnost bio je dotadašnji predsjednik Marko Jurič-Pop. Nakon glasovanja, 62 člana Skupštine bila su za
Dobre odluke za budućnost Društva
njega, jedan je bio protiv, jedan suzdržan, i Marko Jurič-Pop
ostaje na čelu ovoga lovačkog društva još četiri godine.
Na prijedlog predsjednika Društva, a nakon glasovanja,
izabrani su novi članovi Izvršnog odbora Društva: Marko
Jurič, predsjednik Društva, Zoran Lovrić, dopredsjednik
Društva, Zrinko Svalina, tajnik Društva, te Ivica Turalija,
Ivica Dumančić, Oliver Ravančić i Boško Mihaljević.
Za članove Nadzornog odbora izabrani su: Dragan Ivić,
predsjednik, te Zoran Ravančić i Zrinko Dumančić.
Za članove Disciplinskog suda izabrani su: Borislav
Zrno, predsjednik, te Jandre Mihaljević, Anđelko Mihaljević, Jandre Aničić, Drago Ivić i Ante Perković.
Izborom novih članova tijela Društva na rok od četiri godine, prestao je mandat dosadašnjim članovima. Na sljedećoj sjednici Izvršnog odbora planiran je izbor novog lovnika i lovočuvara, kako bi se stvorili svi uvjeti za kvalitetan rad
ovoga lovačkog društva.
Nakon provedenih izbora, predsjednik Društva posebno
je ukazao na problematiku plaćanja članskih obveza, koje
su uvjet za članstvo u Društvu, te pozvao sve one sa zaostalim dugovanjima da podmire svoje obveze u što kraćem
roku i sukladno odluci Izvršnog odbora.
Na kraju, podijeljene su lovačke diplome onim članovima Društva koji su položili lovački ispit i ispit za ocjenjivače
lovačkih trofeja, a podijeljene su i članske iskaznice.
Nakon sjednice Skupštine, zastupnici su nastavili druženje u obližnjem restoranu, u mirnoj i ugodnoj atmosferi.
Zoran Lovrić
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Donator i uzgajivač
za primjer
E
vo već tri godine, lovac Ivo
Pavić iz Gornje Dubice donira usjev od dva duluma
kukuruza Lovačkom društvu
„Fazan“ za prehranu divljači u
zimskim mjesecima. On snosi
sve troškove pripreme zemljišta, zasijavanja i obradbe, i njegova je gesta doista za svaku
pohvalu.
20
Kukuruz u klipu se uskladišti i
lovci iz sekcije Bosna, u zimskim
mjesecima kada su polja pod
zimskim pokrivačem, taj kukuruz iznose u napravljena fazanska hranilišta.
Ovaj prilog odavanje je zahvalnosti Ivi u ime Društva.
Nedžad Garić
Ivo Pavić na “radnome mjestu”
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Nakon atraktivnih i neizvjesnih natjecanja, priznanja
kapetanima i pobjednicima
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
Športski dan na Bučićkoj ravni
U
sklopu obilježavanja 59.
obljetnice Društva, na
Bučićkoj ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira
krajolikom općine Novi Travnik, 2. rujna 2012. upriličene su
lovačke športske igre. Na ovome su mjestu lovci sekcije Bučići sagradili prelijepu lovačku
kuću, na ponos i zadovoljstvo
lovaca, mještana i „svih onih
koji žele odmoriti tijelo i dušu
na ovome lokalitetu“, kako to
lijepo reče Marko Mlakić, jedan od starijih lovaca sekcije
Bučići. Prelijepo nedjeljno jutro obećavalo je lijep i ugodan
športski dan za sve natjecatelje, uzvanike i mještane Rankovića, Bučića i njima susjednih sela i zaseoka. Okupljanje
natjecatelja trajalo je do 9 sati,
kada su se prisutnima obratili
predsjednik i tajnik Društva,
Mirko-Mićo Lešić i Anto Cvitanović. Njih dvojica obavijestili su lovce da će se natjecati
u pet disciplina: streljaštvu,
skoku udalj, bacanju kamena,
potezanju konopa i malom
www.lovackisavez-hb.ba
nogometu. Osim natjecanja
lovaca, bilo je predviđeno i
natjecanje lovačke mladeži do
10 godina u streljaštvu, skoku
udalj, bacanju kamena s ramena, a najstariji lovci natjecali su
se samo u streljaštvu.
U gađanju zračnom puškom
natjecalo se pet sekcija, u svakoj po pet strijelaca, a svaki je
strijelac ispalio pet hitaca. Prvo
mjesto podijelile su sekcije Mravinjac i Sebešić, drugo mjesto
pripalo je sekciji Gradina, treće sekciji Bučići, četvrto sekciji
Novi Travnik. Pojedinačno, najbolji je bio Tomislav Slipac,
drugi je bio Dragan Jukić, treći
Krunoslav Cvitanović.
U ovoj disciplini, za lovačku
mladež natjecali su se LukaFran Jakić, Pavo Ivoš, Matej
Mlakić, Josip Radeljić-Jakić
i Karlo Mlakić. Najbolji je bio
Pavo Ivoš, drugo mjesto osvojio je Luka-Fran Jakić, treće
Karlo Mlakić.
U bacanju kamena nadmetala su se po trojica natjecatelja
iz svake sekcije. Najbolji su bili
bacači sekcije Mravinjac, do njih
su bile njihove kolege iz sekcije
Sebešić, treće mjesto osvojila je
sekcija Bučići, četvrto su podijelile sekcije Gradina i Novi Travnik. Među pojedincima, prvi je
bio Nenad Ivoš, drugi Mirko
Lešić, treći Josip Mlakić.
Među mladim bacačima,
najbolji je bio Matej Mlakić,
drugi je bio Pavo Ivoš, treći
Karlo Mlakić.
U trećoj disciplini, skoku
udalj, sudjelovalo je 15 natjecatelja, po trojica iz svake sekcije.
Prvi su bili skakači sekcije Mravinjac, drugo mjesto osvojila
je sekcija Bučići, treće sekcija
Gradina, četvrto sekcije Sebešić i Novi Travnik. Pojedinačno,
najdalje je skočio Mario Tomić,
drugo mjesto zaslužio je Josip
Mlakić, treće Nikola Ramljak.
Među lovačkom mladeži,
poredak je bio sljedeći: Pavo
Ivoš, Matej Mlakić, Luka-Fran
Jakić.
U potezanju konopa, u finalu
je sekcija Mravinjac pobijedila
sekciju Gradina. U borbi za treće
mjesto, sekcija Bučići pobijedila
je sekciju Sebešić.
Posljednja disciplina, mali
nogomet, bila je prilika vidjeti
kako stariji lovci izvode prave
majstorije s nogometnom loptom. Krunoslav Cvitanović,
član sekcije Gradina, proglašen
je najboljim igračem, Vlado
Knežević, član sekcije Sebešić,
najboljim strijelcem, a daleko
najbolji i najatraktivniji golman
bio je Vinko Lešić, član sekcije
Mravinjac.
Po sekcijama, poredak je bio
sljedeći: 1. mjesto sekcija Sebešić, 2. mjesto sekcija Bučići,
3. mjesto sekcija Mravinjac, 4.
mjesto sekcija Gradina, 5. mjesto sekcija Novi Travnik.
Po završetku lovačkih športskih igara, Mirko Lešić, predsjednik Društva, kapetanima
ekipa i najboljim pojedincima
uručio je prigodna priznanja,
zahvalivši na kraju svim natjecateljima na športskom ponašanju. Ono je uistinu bilo takvo,
jer se za vrijeme natjecanja, primjerice, nije ozlijedio niti jedan
sudionik, a lovci-natjecatelji i
gledatelji su se uz smijeh, šalu i
viceve mogli dobro zabaviti.
Najveći pljesak i podršku dobili su mladi „lovci“, koji su se,
premda tek desetogodišnjaci,
iskazali kao već formirane osobe,
koji su se borili, radovali se pobjedama i stoički podnosili poraze. Najmlađi sudionik igara bio
je Ivan Cvitanović, sin Krunoslavov, a najstariji Vlado Lešić,
počasni član Društva. Natjecatelj
s najdužim stažem u Društvu bio
je Franjo Cvitanović, također
počasni član Društva.
Nakon svega, predsjednik Mirko Lešić pozvao je nazočne na lovački gulaš, koji su skuhali Vlatko
Mamuša-Paradajz, vrsni kuhar iz
sekcije Bučići, Anto Mlakić-Boca
i Mirko Cvitanović.
Uz gulaš, pečenje, bučićku
rakiju i druga pića, do dugo u
noć sjedilo se i razgovaralo o
ovogodišnjem natjecanju, što je
ponukalo predsjednika Društva
da svima još jednom zahvali na
sudjelovanju, uz obećanje da će
se lovačke športske igre održati i iduće godine, za šezdesetu
obljetnicu Društva.
Anto Cvitanović
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lijepo je naći se zajedno na početku još jedne lovne sezone
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
Uobičajeno lijep početak sezone
O
vogodišnja lovna sezona na sitnu divljač u LD
„Pavlovica“ otvorena je
14. listopada, zbog lokalnih izbora nešto malo kasnije nego
inače, ali sukladno zaključku
Upravnog odbora Saveza i Planu rada Društva.
Uz Vladu Kneževića, glavnog lovnika Društva, lovce su
vodili lovnici sekcija, koji su od
7 do 12.30 obišli dio revira sek-
cija Mravinjac i Gradina. Kad su
se lovci vratili iz lova, oko 13
sati, prigodnim riječima obratio im se Mirko-Mićo Lešić,
predsjednik Društva, između
ostalog zahvalivši Bogu na
lijepu danu, a lovcima i gostima – bilo ih je ukupno 97 – na
dobru odzivu i lovačkom ponašanju.
Prije objeda, i ove je godine molitvu predvodio i darove
blagoslovio dr. Pavo Jurišić,
pridruženi član Društva, koji
ovdašnje lovce prati na skoro
svim događanjima.
Nakon objeda, uslijedila su
pitanja lovaca, na koja su odgovarali Slavko Marin i Mirko-Mićo Lešić. Pitanja su se,
uglavnom, odnosila na podjelu postojećeg lovišta na dva dijela, dodjelu lovišta na gospodarenje i suglasnost resornog
Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg
ministarstva na godišnji plan
gospodarenja lovištem.
U svojim odgovorima, Marin
i Lešić, ne krijući zadovoljstvo,
rekli su da resorno ministarstvo
i povjerenstvo moraju izvršavati
sve svoje obveze glede granica
lovišta i gospodarenja lovištima,
u što se moraju uključiti i predsjednici lovačkih udruga. Upravnom odboru Društva glavni je
cilj zaštititi i očuvati prirodu i
divljač te poraditi na još boljim
međuljudskim odnosima u sekcijama i Društvu, ponajprije kroz
češća druženja lovaca i simpatizera Društva. Ispunjenju toga
cilja, prema riječima i Marina i
Lešića, mnogo pomaže Lovački
savez Herceg Bosne i njegovo
čelništvo, i Savez je bio i ostaje jamstvo ne samo opstanka,
nego i jačanja lovačkih udruga
i boljeg gospodarenja lovištem.
Među brojnim gostima, posebno želimo istaknuti Fabu
Stanića, zapovjednika Policijske stanice Novi Travnik, dugogodišnjeg člana i prijatelja LD
„Pavlovica“.
A da s ovoga druženja nitko
ne ode „gladan i žedan“, pobrinuli su se Stipo Zlatunić, Jozo
Jurišić-Đira i Jure Tomić-Jurka, koji su pripremili lovački
gulaš i dva pečena praseta.
Anto Cvitanović
Jedna od gangaških grupa
Dobra ideja
D
a je među lovcima vrlo lako naći
razlog za druženje potvrdili su lovci
Ivan-Ina Ćavar, zv. Ćićić i njegov
sin Danijel iz sekcije Gornji Gradac. Sredinom rujna Ivanov sestrić Dražan imao je
„bliski susret“ na cesti s divljom svinjom, i
svinja nije preživjela udar automobila. Nakon utvrđivanja ispravnosti mesa od strane veterinara organizirali su lovačku večer.
U odlično spremljenom gulašu od divljači i
još nekim domaćim specijalitetima uživalo
je pedesetak lovaca iz više sekcija. Bilo su
tu lovci iz Izbična, Britvice, Trna, Buhova,
Knešpolja, Dobriča, Graca… Posebno su
na svoje došle gangaške grupe kojih je
bilo za svakim stolom. Na kraju je bila organizirana i mala tombola, a tema razgo-
22
vora bila je (tada još) iduća lovna sezona i
stanje u lovištu.
„Ovakvi susreti trebali bi biti što češći
među lovcima. Ako Bog da, i dogodine
ćemo se pred otvaranje lova ovdje sastati,
ali u još većem broju. Samo da meso od
divljači ne dobijemo na način kao ove godine“, u šali na svoj način kaza Ina.
Vlado Bošnjak
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
Četvrta lovačka kuća sekcije Gračac
K
ako se čovjek osjeća malim i u vremenu i u prostoru i ljutitim što je propustio obići (a mogao je) nešto lijepo na
domak rodne kuće! Preko 30 godina sam
imao priliku obići ovaj kraj, ali to učinih tek
na poziv Šoneta. Naime, lovci sekcije Gračac
napraviše četvrtu lovačku kuću na Pisviru,
lokacija Lipov grm. Od četiri lovačke kuće
danas su tri u funkciji, jer je jedna zapaljena za vrijeme rata i nikad nije obnovljena.
Prvu napraviše 1987. godine. Puno je lijepih lovišta u udrugama našega Saveza, ali
ovaj prostor je nešto posebno, u najmanju
ruku čudesan. Od grada se vozi dvadesetak
kilometar magistralom prema Jablanici. U
mjestu Slatina se skreće desno i odmah počinje uspon uskim šumskim putom s puno
krivina, koji je probijen 1985. radi izgradnje
odašiljača, dug osam kilometara, s tristo metara nadmorske visine na devetsto. Lijepo je
bilo probijati se kroz šumu s već požutjelim
lišćem. I što se više uspinješ pogledi se šire
te na mjestima gdje grane ne zaklanjaju dopiru do mnogih sela razbacanih po okolnim
obroncima planina, kanjona Rame i Volijaka
kao i mnogih usjeka između planina i tako
stvaraju čarobne slike od kojih zastaje dah.
Nakon dvadesetak minuta vožnje nailazim
na jednu krivinu a s desne strane se ugleda kuća na jednom kiku pedesetak meta-
ra visokom što daje čar lokaciji, a kuća kao
da je iznikla i tu stoji godinama i nimalo ne
odudara, ne kvari prirodni ambijent. Povod
okupljanju lovaca i gostiju nije bila samo
kuća nego i jedanaest novopečenih lovaca.
S naporom sam prešao pedesetak metara
velikog uspona od auta do kuće i dok sam
došao do daha već je na stolu zamirisalo
meso s roštilja. Nisam se pošteno ni pozdravio, na stol stiže lovački gulaš. Čim sam s
njim završio zamolih za fotografiranje. Vrativši se za stol na njemu bi već pečenje. (Ja
bih zakonski zabranio više od jednog jela.)
Prvo krenusmo s podacima o gradnji kuće.
Glavni projektant i majstor je Marko Džalto
Svirač. Sponzori su Općina, Društvo, lovci
sekcije i mnogi dobri ljudi. „Na kući je radio
tko je kad mogao“, odgovoriše. Ovdje je dobro napomenuti što treba iščitati: “Radio je
kad je tko imao vremena“. Nije bilo suprotnog mišljenja, niti korekcije u iskazu, niti bilo
kakve ljutnje. Kad je tko mogao, znači nije
bilo obveze u dnevnicama u obliku rada niti
u parama, što govori o jednoj složnoj sekciji,
s puno razumijevanja, tolerancije i spoznaji da ako nije mogao danas moći će sutra.
Jednostavno, sekcija nema nikakvih međusobni trzavica. Lokaciju im je darovala Kata
Bilić. Vodu s izvora udaljenog 400 metara
doveli su prije početka gradnje. S ovih noRadio je kad je tko imao vremena, i evo nove kuće
vih 11 članova sekcija ukupno broji 65, te
napomenuše, već su se pojavila četiri nova
pripravnika. Među njima lovcima najstariji
je Mato Džalto, rizničar sekcije, 73 godine
s jednom drvenom nogom od 75. godine i
lovačkim stažem 41 godinu. Najviše pješači
od svih. I danas je došao pješke. Čak zaigra i
nogomet. Uz njega je uvijek puška „orozuša“
proizvodnje 1963. koju je kupio 1972. u Sarajevu i naprava „tri u jedan“: sjekira, kramp i
štap za pomoć pri hodanju. Odlikovan je II.
redom. „Mogao bih vam pričati dugo, dugo“,
počeo je skromno na nagovaranje svih: „Ali
što vas zanima?“ Ispričao nam je kako je naciljao zeca na Mejinom guvnu i kako je bio
siguran u odstrjel, jer zec je pao te je polako
došao do mjesta ali zeca nigdje. Jedne prilike u jamu je bio satjeran jazavac. Kako jazavac nije imao kud okomi se na psa. Da bi ga
spasio ponudi svoju drvenu nogu govoreći:
“De „sarajku“, pusti njega!“ Prije obilnog jela
pristupilo se „krštenju“ novih članova: Ivice Pušić Mriže, Ivice Džalte Pipalje, Mire
Bilić Runi i Ivice Bilić Iće. Svi su „preživjeli“
iako je „krštenje“ izveo „strogi“ predsjednik sekcije Vlado Džalto. Tomislav Pušić
Bronza, Dubravko Pušić, Dragan Ivandić,
Jusuf Nurkić, Ferid Nurkić Hoop, Stjepan
Bilić i Zoran Križanac će tu „golgotu“ proći
drugi put jer danas nisu mogli biti tu. Lovište
im je bogato divljači: medvjed, divokoza, veprovi, a najviše srndaća, od pernate najviše
jarebica i kamenjarki. Od kapitalaca odstrijeljen je, prije rata, mrki medvjed od 250 bodova i vepar s kljovama 24 cm.
Pitao sam može li se gore dalje, što je bilo
dovoljno da me odvedu na sam vrh Pisvira.
Vodiči bijahu Milenko Lončar i Svirač. Što
reći nakon pogleda koji se pruža i zahvaća,
mislim, desetak općina, grad Jablanicu, stotine kikova-vrhova, desetke kotlina, nekoliko potoka, desetak sela raspoređenih po
strminama planina i udolinama, Jablaničko
jezero vijuga kao zmija između brda, u daljini se nazire prijevoj Makljen a to sve išarano
jesenjim bojama. Zaista se čovjek u ovakvim
situacijama osjeća malim u svakom pogledu. Pri povratku na kotu kuće svratio sam se
samo pozdraviti te mi napomenuše: „Veselje
bi bilo još veće da je Stipo Vladić Kućanac
imao mirniju ruku i oštrije oko jer je promašio metu na dohvat ruke“. „Za nekoliko mjeseci bit će deblji i bar mu je zazviždilo blizu
uha“, smireno je prokomentirao Kućanac.
I dok sam se spuštao serpentinama sa suputnikom Jozom zaključak se sam nameće:
skromnost, tolerancija i gostoljubivost. Još
sam štošta htio napisati, ali je odgovor uvijek bio “ma nemoj o tome i nemoj o meni,
spomeni samo ove koji su se stvarno istakli“.
Nisu se ni ovi koje sam spomenuo nametali,
ali moram nešto napisati.
Stanko Ćurčić
www.lovackisavez-hb.ba
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Pojašnjenje pravila natjecanja
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Natjecanje u disciplinama
lovački karabin i trap
S
ukladno planu rada Udruge za
2012. godinu, 30. rujna upriličeno je lokalno natjecanje LO
„Vitez“ u lovnom streljaštvu, ekipno
i pojedinačno, s tim da su rezultati
iz ekipnog natjecanja uzeti i za pojedinačno. Natjecanje je održano u
dvije discipline: ciljanje iz lovačkog
karabina i glineni golubovi, disciplina trap, a obavljeno je na improviziranoj streljani „Perunove njive“,
budući da u Vitezu ne postoji streljana. Prekrasan dan, vrijeme većim
dijelom kao izmišljeno za ciljanje,
omogućili su neponovljiv doživljaj.
Na streljani se okupilo oko 65 ljudi,
natjecalo se 36 lovaca, razvrstanih u
12 ekipa. Cjelokupnu organizaciju
natjecanja preuzelo je Povjerenstvo
za lovno streljaštvo, u sastavu Dragan Trogrlić i Leonardo Garić.
Nakon prijava ekipa pojašnjena
su pravila natjecanja u obje discipline te mjere sigurnosti koje se moraju poštovati. Potom se započelo
s natjecanjem u ciljanju lovačkim
karabinom. Ciljalo se mehaničkim
ciljnikom na nepokretnu metu srnjaka udaljenu 100 m. Pucano je do
tri metka za probu, nakon čega se
odlazilo do meta, gdje su se obilježili pogodci. Nakon toga pucala se
serija od pet metaka za meč. Eki-
24
pa u sastavu Dario Grbešić, Anto
Brnada i Milko Omazić zauzela je
prvo mjesto, drugo mjesto zauzela
je ekipa u sastavu Dragan Stojak,
Dragan Trogrlić i Nenad Rajković.
Treće mjesto zauzela je ekipa u sastavu Jako Ramljak, Perica Vukadinović i Nedjeljko Vidović. Pojedinačno, najbolje rezultate postigli
su redom Leonardo Garić, Dragan
Stojak i Anto Brnada. Zanimljivo je
da je kod svih razlika od samo jednog kruga.
U disciplini trap nastupale su
ekipe istog sastava, pri čemu su svi
lovci pucali ukupno dvije serije glinenih golubova. Natjecanje je bilo
vrlo neizvjesno i pobjednik se nije
znao do pretposljednjeg pucnja.
Nakon prve serije dva natjecatelja
(Leonardo Garić i Anto Brnada)
pogodila su sve golubove. U drugoj seriji Leonardo Garić je imao
dva promašaja, a Anto Brnada
ponovno je imao sve pogotke. Rezultati ekipnog natjecanja u gađanju glinenih golubova su sljedeći:
prvo mjesto ekipa u sastavu Vlado
Čalić, Ljubo Čalić i Mario Čalić,
drugo mjesto ekipa u sastavu Nenad Ramljak, Leonardo Garić i
Zdravko Bevanda, treće mjesto
ekipa u sastavu Mirko Šarić, Alojz
Žabić i Miroslav Bralo. Pojedinačno, pobjednik je Anto
Brnada, drugo mjesto zauzeo je Leonardo Garić, a treće Vlado Čalić, koji je imao više pogođenih golubova u
prvoj seriji.
Treba istaknuti da je cijeli događaj prošao u lijepom druženju. Na teret druge pripravljen je grah s mesom i kupljen
potreban broj glinenih golubova. Streljivo za natjecanje,
dodatna hrana, piće i organiziranje bili su u osobnoj režiji
lovaca. Za ukusan lovački ručak opet se pobrinuo Stipan
Križanac, bivši član ove udruge, kojem još jednom zahvaljujemo na uloženom trudu i profesionalizmu. Cijelo
natjecanje provedeno je bez ugrožavanja sigurnosti. Nije
bilo niti jednog nemilog događaja. Sudački tim je besprijekorno odradio svoj posao, a u dva problematična slučaja
postupio je po propisima. Osim naprijed nabrojenih koji su
stali na pobjedničko postolje, slavljenik je bio Alojz Žabić,
koji je taj dan imao rođendan. Od strane, sada već bivšeg
neovisnog kandidata za načelnika općine Matije Marjanovića, na dar je dobio baterijsku lampu. Natjecateljski
duh i utjecaj kladionica doveo je do toga da će se još dugo
ispijati pića na račun pojedinaca koji su na ovom natjecanju postigli lošije rezultate.
Primarni cilj natjecanja bio je zajedničko druženje lovaca. Sekundarni cilj bio je steći uvid u ciljačke sposobnosti
Ciljanje lovačkim karabinom
članstva. Na temelju uvida u rezultate ciljanja napravljen je
širi izbor pojedinaca koji bi predstavljali Udrugu na natjecanjima u lovnom streljaštvu. U idućem razdoblju oni će se
opremiti jedinstvenim odorama. Lovačka udruga financijski će podržavati nastupe ovih lovaca na službenim natjecanjima u lovnom streljaštvu.
Ivica Drmić
Rođendanski dar
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Još jedan zajednički proveden ugodan dan u prirodi
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Otvorenje lova na sitnu divljač
O
vogodišnja sezona lova
na sitnu divljač započela
je 14. listopada. Odgođena je za skoro tjedan dana
zbog kalendara, a za još jedan
tjedan zbog održavanja izbora
u BiH. Pa čak i tada, uzevši u obzir vrijeme, bujnu vegetaciju te
brojno stanje divljači, moglo bi
se reći da je započela rano.
Otvorenje lova organizirano
je po lovnim jedinicama. Ujutro
su se lovci okupljali na predviđenim zbornim mjestima. Slijedila je uobičajena procedura:
postrojavanje, pregled lovačkih iskaznica, oružnih listova,
oružja, rodovnika i pasa, te upis
podataka u odgovarajuće tiskanice. Nakon toga su sudionici
lova upozoreni na mjere opreza i sigurnosti koje moraju poštovati tijekom lova. Potom su
predočeni planovi lova, nakon
čega su se lovci raspoređivali na
planom predviđena mjesta. Pokazalo se da je dugačka pauza
od skoro deset mjeseci ostavila
dubokog traga, jer dobar dio lovačkih pasa nije u pravoj formi.
Valjda će se i to vremenom popraviti. Oni vrjedniji psi pružili su
zadovoljstva lovcima i gostima
koji su se s njima našli na terenu. Podignuta je brojna divljač,
najčešće su u pitanju bile mlade lisice, zečevi, viđeno je nešto
jarebica poljki, lještarki, pa čak i
divljih svinja i srneće divljači.
Nekolicina lovaca imala je
prigodu pucati na divljač. Odstrijeljene su tri mlade i jedna
starija lisica, te jedan pas lutalica. Razlozi za promašaje zasigurno su nedostatak treninga
u ciljanju, izuzetno gusta vegetacija za ovo doba godine, a
možda i neodgovarajući čokovi
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Kalendar lova divljih svinja
• 18. studenog – zborno mjesto stadion na Strnjaku
(rit od skele do ritskoga puta)
• 25. studenog – zborno mjesto Ekonomija (desna strana puta
kroz Ekonomiju do magistralnog puta i Poloja)
• 2. prosinca – zborno mjesto kod škole u Vrbovcu (Ninoš)
• 9. prosinca – zborno mjesto Merina kuća (Mera)
• 16. prosinca – zborno mjesto spomenik na Kadru (Kadar)
• 30. prosinca – zborno mjesto spomenik na Kadru
(Desna strana puta Odžak – Brod do ritskoga puta)
www.lovackisavez-hb.ba
i streljivo. Pojedinci će otvorenje lova pamtiti, neki možda i
cijeli život. Jer, pitanje je kad će
lovac imati prigodu vidjeti dva
vuka. Ili, kad će lovac doživjeti
da ga vepar skoro okrzne prolazeći kraj njega. Lovci bi iz ovog
otvorenja lova trebali izvući
pouku da se oružje i streljivo za
lov bira ponajprije prema vrsti i
veličini divljači koja će se loviti i
koja se očekuje u lovištu. U ne
malom broju slučajeva dogodilo se da divljač, pa čak i kapitalni
primjerci, naiđe na nespremna
lovca, koji je možda propustio
životnu prigodu.
Da sve ne ispadne baš lijepo
i da se ugođaj pokvari, pobrinuli
su se lovci iz susjednih društava. Naime, Mirko Šarić, Vlado
Šarić i Rajko Gudelj na Krajkovačama su našli odstrijeljenu
lisicu u fazi raspadanja, te ostat-
ke nazimeta (koža i glava). Pretpostavlja se da su ih odstrijelili
lovci LO „Srndać“ iz Novog Travnika. U usmenoj komunikaciji s
gospodinom Izom, koji je jedan
od grupovođa, saznali smo da
su oni lov legalno otvorili 7. listopada (subota), budući da su
sutradan bili izbori. Također je
rekao da su oni samo provodili
odluku Saveza. Pitamo se tko
to, pa čak i na razini Saveza, ima
pravo predlagati i donositi odluke koje nisu u skladu sa zakonom? Drugo pitanje je pitanje
poštovanja definiranih granica
lovišta i stalni upadi lovaca i
krivolovaca, ponajprije s općine
Novi Travnik, u rubne dijelove,
ali i u dubinu lovišta „Vitez“.
Treba istaknuti da dio lovaca nije mogao prisustvovati
otvorenju lova. Na tri mjesna
groblja bile su jesenske mise
zahvalnice. Tradicija i običaji koji
se ovdje izuzetno poštuju, onemogućili su dio lovaca domaćina, koji su u svojim obiteljima
primali „užinare“. Nakon lova na
svakoj lovnoj jedinici, kod vlastitih lovnotehničkih objekata,
upriličen je zajednički ručak.
Druženje uz priču, pjesmu, smijeh, dobro jelo i piće. Atmosfera
kakvu samo lovci znaju napraviti. Približno četvrtina lovaca na
otvorenju lova bili su gosti iz
susjednih lovačkih udruga. Na
ovaj način najbolje se produbljuje prijateljstvo i unaprjeđuju
odnosi između lovačkih udruga. U ovakvu raspoloženju vrijeme brzo prođe, pogotovo znatno skraćen, jesenji dan. Lovci su
se polako razišli svojim kućama
i obiteljima. Do iduće nedjelje!
Ivica Drmić
U
lovu mogu sudjelovati samo lovci koji posjeduju dozvolu za
lov divljih svinja, i moraju ga obvezno nositi sa sobom. Lovi
se u vremenu od 7 do 16 sati. Lovci koji ne dođu na vrijeme,
ne mogu sudjelovati u lovu. Lovi se jedan pogon u tijeku lovnoga
dana. U dijelu gdje se lovi u ravnici (Rit, Poloj, Mera, Ekonomija), lovi
se puškama sačmaricama i kombinacijama, bez uporabe karabinskog zrna. U dijelu Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak
– Brod, može se loviti i karabinima i kombinacijama. U vrijeme naznačeno u kalendaru lova divljih svinja, na području određenom za
lov divljih svinja nije dopušten lov na ostalu lovnu divljač. Lovac koji
posjeduje pse obučene za lov divljih svinja može u jednome lovnom danu povesti maksimalno dva psa. Psi koji budu gonili srneću
divljač bit će isključeni iz lova. Lovci su dužni pridržavati se odredaba Zakona o lovstvu i normativnih akata Društva.
Nedžad Garić
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
P
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Nadograđena nadstrešnica i
završen kamin
Radna ekipa
rije otvaranja lovne sezone, u lovačkoj bazi Rogovi
završena je nadogradnja
nadstrešnice nad kontejnerom i
vanjski kamin. Predvođeni predsjednikom Udruge Marijom
Sušilovićem i tajnikom Radovanom Serdarušićem, skupina
lovaca dragovoljaca: Ivica Jurišić, Damir Jurišić, Ante Kelava-Ćante, Ivan Bandić-Burik,
Damjan Šimić, Tadija Kelava,
Slavko Šapina-Zeko, Marko
Orlović, Mate Bakula i Branimir
Šapina stavila se na raspolaganje da odradi ovaj dio značajnog
posla i u tome je i uspjela. Radovi su odrađeni kvalitetno, a kako
i ne bi kad su se posla uhvatili
meštri od zanata. Kad je u pitanju nadogradnja nadstrešnice
valja istaknuti da su u trošku za
nadstrešnicu svojim novčanim
donacijama sudjelovali lovci LU
„Zavelim“ koji su na radu u Njemačkoj: Marinko Sušilović-Skela, Marinko Serdarušić- Zele,
Ivan Serdarušić-Ćićo i Stjepan
Križić-Jokić.
Hvale vrijedna akcija i primjer
da se može puno stvari napraviti,
a na dobrobit cijele Udruge.
Ante Đikić
Hrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški
Sastanak Skupštine Udruge
U
z sudjelovanje 51 zastupnika iz 21
sekcije i u ime 718 lovaca ove udruge, u restoranu „Fragola“ u Radišićima, 18. listopada 2012., upriličen je sastanak
Skupštine HUL „Kravica“.
U protekloj lovnoj godini u Udruzi je bilo
29 pripravnika za lovce. Na ispit ih je izašlo
28, i sad su svi oni mladi lovci. Osim toga, za
lovce koji su članovi Udruge, odnosno koji
već duži niz godina redovito plaćaju članaI nakon skupštine, zajedno
rinu a nemaju dokumentaciju da su položili
lovački ispit, Udruga je osigurala polaganje
lovačkog ispita.
Udruga je i ove godine organizirala lovačku večer s bogatom tombolom, premda
je to bilo nezgodno jer su financijske nedaće zahvatila i sponzore. No oni su se ipak
odazvali i pojačali fond nagrada u tomboli.
Prodano je 411 karata, 5093 tombole, a na
večeri je ukupno bilo 618 osoba. Uspješnost
i domaćinsku organizaciju večeri potvrđuje
i 14.428 KM, kao zarada koja je ostala Udruzi
nakon večeri.
Proljetos je Udruga pustila 217 fazana
matičnog jata i 108 jarebica poljki, 95 zečeva iz vlastitog zečinjaka te 600 komada
jesenjeg fazana.
Prema odluci Skupštine, ovogodišnja se
lovna sezona otvara 28. listopada.
Kad je skupština završila, svi njezini sudionici, uz obilan meni restorana „Fragola“,
opustili su se i nastavili prijateljski razgovor
o tome kako proslaviti otvaranje lovne sezone po sekcijama.
Mario Herceg
26
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga VRAN, Tomislavgrad
Otvorenje lova u
sekciji Orlov kuk
V
eć duži niz godina lovci ove sekcije na poseban način
obilježavaju otvorenje lova. Ove se godine na otvorenje odazvalo dvadesetak lovaca njezinih članova.
U ranim jutarnjim satima lovačka družina se sastala u caffe
baru na Galinoj pumpi, gdje se dogovaralo o mjestu lova i
rasporedu. Izbor je pao na područje iznad Stepena i Crvenica. Nakon što je lovnik rasporedio lovce i njihova zaduženja,
a predsjednik Udruge još jedanput upozorio na pravila ponašanja u lovu, krenulo se u akciju.
Dan je bio idealan, a lovačka srca ozarena, posebno onih
mlađih. Unatoč tome što su psi, a i lovci odradili dio svoga
zadatka, lov nije rezultirao uspjehom. No, to i onako nije
pokvarilo dobro raspoloženje, jer je lov prije svega druženje
i zaštita divljači. Druženje je, uz bogat stol, nastavljeno na
izletištu Studena, na koje su bili dobro došli svi lovci i oni
koji to nisu.
Iako nisu baš česte vijesti iz ove udruge, a posebno iz
ove sekcije, to ne znači da se ništa ne radi na terenu. Ne
možemo ne spomenuti kako je sekcija „Orlov kuk“ jedna od
najaktivnijih i najbrojnijih u lovačkoj udruzi „Vran“ iz Tomislavgrada, kako u pogledu zaštite i prehrane divljači, tako
i u pogledu lovnogospodarskih objekata. U nekoliko posljednjih godina izgrađeno je više visokih čeka, nadstrešnica, hranilica i solila. Sredstva za izgradnju, kao i za prehranu
divljači, pribavljena su uglavnom od članova sekcije. U vezi
s tim, valja spomenuti i izgradnju gatera za divlje svinje u
Crvenicama, koji je već u funkciji, a čija je namjena prije svega priplod divljih svinja i njihovo puštanje u lovište. Cjelokupnu brigu oko gatera preuzela je nekolicina članova ove
Miro Mikulić - od velike pomoći zečjoj populaciji
Druženje na izletištu Studena
sekcije i ovom prilikom im od srca hvala. A ostale članove i dobronamjernike
pozivamo da na bilo koji način potpomognu u održavanju gatera, jer od
prirode ne možemo samo uzimati, moramo joj i davati.
Mate Buntić
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Da zečevi znaju govoriti…
D
a ovdašnji zečevi znaju govoriti, prvo što bi prozborili bile
bi riječi zahvale lovcu Miri Mikuliću. Kako i ne bi kad naš
Miro uporno i uspješno vodi rat protiv na smrt zakletih
neprijatelja zečje populacije, a to je ne mali broj lisica u lovištu
LU „Zavelim“. Zna Miro što mu je i kako činiti. Dok drugi lovci
uglavnom traže svinju, on sa svojim vjernim istarskim goničima
obija zavelimsku ljut i to najčešće na predjelu oko srednjovjekovne utvrde Rog, gdje lisice najčešće i obitavaju. Za zadnjega
lova Miro odstrijeli dvije dobro ugojene lije, a na tome, svakako
ne prvi put, zaslužuje čestitke svih roških lovaca kojima i sam
pripada. Svaka čast Miro, dvije štetočine manje u lovištu, a time
zasigurno koji zec više.
Ante Đikić
www.lovackisavez-hb.ba
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Predsjedništvo skupštine
R
edovita, izborna skupština LO „Vitez“
održana je 8. rujna 2012. u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Tjedan
dana prije skupštine lovnim jedinicama je
dostavljen radni materijal. On je prorađen
na sastancima lovnih jedinica, na njima su
predloženi izaslanici za skupštinu, a usklađen je i razrez kandidata za Upravni odbor
po lovnim jedinicama. Potom je napravljen
popis sudionika skupštine, te pozivi, s predloženim dnevnim redom.
Skupštini je prisustvovalo 26, od 28 pozvanih izaslanika, te su sve odluke pravno
valjane. Tročlanom predsjedništvu, odnosno predsjedniku i dopredsjedniku Skupštine i tajniku, pridružio se predsjednik Upravnog odbora. Prva točka dnevnog reda bila
je izvješće o radu Upravnog odbora. Nakon
dugo vremena izneseno je cjelovito izvješće
o radu, pri čemu se osvrnulo na sve relevantne teme: težište je bilo na cjelovitom izvješću o gospodarenju lovištem, radu lovočuvarske službe, profesionalne i volonterske,
edukaciji članstva, lovnoj kinologiji, lovnom
streljaštvu, a predloženo je i nekoliko stvari koje bi iduće vodstvo trebalo razmatrati.
Najvažnija aktivnost trebala bi biti omasovljenje i pomlađivanje članstva (prosječna
starost članstva iz 2011. iznosi nepune 52
godine). U sklopu ovog treba istaknuti da
je primljeno novih 6 lovnih pripravnika. Oni
trenutačno prolaze kroz program teorijske,
te praktične obuke i izobrazbe pod nadzorom mentora. U svom izvješću Upravni odbor je predložio da dosadašnji predsjednik
i dopredsjednik Upravnog odbora nastave
voditi udrugu i u iduće četiri godine. Prosudba je da će, za trajanja četverogodišnjeg
mandata, lovišta biti konačno dodijeljena
sukladno Zakonu o lovstvu.
U drugoj točki dnevnog reda glavni lovnik je pročitao izvješće o radu. Ponajviše se
ticalo načina organiziranja lovova na sitnu i
krupnu divljač, izneseni su statistički podatci
o količinama odstrijeljenih vrsta divljači, po-
28
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Pušu neki
novi vjetrovi
datci o broju lovaca koji su sudjelovali u lovovima, radnim akcijama i sl. Bitno je naglasiti
da je prošlogodišnja sezona lova skraćena s
obje strane, prvo kašnjenjem izdavanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja, a
zatim i zabranom lova od strane inspektora.
Nezadovoljni smo rezultatima rada profesionalnog lovočuvara, te je predloženo da se s
njim što žurnije raskine ugovor i da se izabere novi profesionalni lovočuvar.
U trećoj točki dnevnog reda raspravljalo
se o financijskom izvješću za 2011. godinu.
Izvješće je dostavljeno lovnim jedinicama u
sklopu priprema i kao takvo bilo predmet
prethodne rasprave na lovnim jedinicama.
Stoga na samoj Skupštini nije niti čitano,
ali je omogućeno da nazočni postave pitanja u svezi s financijskim izvješćem. Pitanja
postavljena na skupštini pokazala su da je
potrebna edukacija lovaca kako bi mogli
pravilno razumjeti analitiku i sintetiku prikazanu u financijskom izvješću, pravilno
protumačili stavke prihoda i rashoda, te razumjeti tzv. vremenska razgraničenja.
U četvrtoj točki dnevnog reda predsjednik
Nadzornog odbora pročitao je izvješće Nadzornog odbora. Nadzorni odbor je ostvario
potpun uvid u dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje LO „Vitez“. Tom prilikom
provedena je kontrola poslovanja blagajne,
te poslovanja putem transakcijskog računa
kod Unicredit banke. Nadzorni odbor se,
sukladno pravilniku, osvrnuo i na rad ostalih
tijela Udruge, te predložio Skupštini zaključke. Provedena formalna, suštinska i računska
kontrola blagajničkog izvještaja i njegovih
priloga, nije pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom poslovanju. Prikazana
analitika i sintetika u blagajničkom izvještaju i kronološkom tijeku promjena na računu
banke u cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2011. godinu. Novčana sredstva
namjenski su i racionalno trošena. Stručna
povjerenstva su bolje radila, premda se osjeti
„kampanjski“ rad. Rad Povjerenstva za lovno
streljaštvo bio je uvjetovan nedostatkom
novca za treniranje i odlaske na natjecanja.
Povjerenstvo za ocjenjivanje lovačkih trofeja
ocijenilo je samo jedan trofej – mladog vuka.
U petoj točki izabrani su članovi tijela,
koji će u idućem četverogodišnjem mandatu voditi Udrugu. U Upravni odbor izabrani su Dragan Stojak, Nenad Rajković,
Vlado Ćalić, Milko Omazić, Dragan Strukar, Franjo Petrović, Alojz Žabić, Mirko
Šarić i Ivica Drmić. Na odvojenoj sesiji, za
Podjela lovačkih odličja
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Ozbiljnost i zainteresiranost na licima zastupnika
predsjednika Upravnog odbora izabran je
Dragan Stojak, dopredsjednik je Ivica Drmić, ujedno i tajnik udruge, Mirko Šarić
je predsjednik, a Milko Omazić dopredsjednik Skupštine. Dragan Strukar ostaje
glavni lovnik. Nadzorni odbor čine Marinko Katava, Zdravko Bevanda i Anto Čečura. U Stegovni sud izabrani su Vitomir
Rajić, Milan Križanović i Marinko Čalić,
a za tužitelja je izabran Miroslav Križanović. Izabrani su i članovi četiri povjerenstva
(za polaganje lovačkih ispita, za ocjenjivanje lovačkih trofeja, za lovnu kinologiju i
za lovno streljaštvo), te Stručnog vijeća za
lovstvo. Na kraju je odlučeno da izaslanici
ove udruge u Skupštini Lovačkog saveza
Herceg Bosne budu Dragan Stojak i Ivica
Drmić. Skupština je jednoglasno potvrdila
navedena imenovanja.
U šestoj točki dnevnog reda najavljeno
je skoro natjecanje u lovnom streljaštvu.
Posljednja točka dnevnog reda imala je svečani karakter. Lovačka odličja LSHB dodijeljena su zaslužnim lovcima. Odličjem I. reda
odlikovana su dva lovca (oba posmrtno),
odličjem II. reda odlikovan je jedan lovac
(posmrtno), a odličjem III. reda odlikovana
su sedmorica lovaca (jedan posmrtno).
Time je djelomice ispravljen propust prethodnih vodstava Udruge glede zaslužnih
lovaca, a koji, nažalost, više nisu s nama.
Zoran Skopljak je prvi nelovac, koji je za
zasluge za rad u lovstvu dobio zahvalnicu.
Nadamo se da će dodijeljena priznanja biti
još veći poticaj, za mlade da se afirmiraju i
dožive takvu istu čast, a za nagrađene da
budu još bolji, čime ulaze u konkurenciju
za sljedeću, višu razinu lovačkog priznanja.
Na kraju nekoliko slobodnih razmišljanja
autora. Ovogodišnja skupština pokazala
je da u ovoj udruzi pušu neki novi vjetrovi. Raduje me vrlo visok stupanj kohezije
i postignuto jedinstvo mišljenja članova
Skupštine. Skupština je bila izuzetno dobro
pripremljena. Premda je na dnevnom redu
bilo sedam točaka, završena je u rekordnom
vremenu od dva sata i 40 minuta. Sva izvješća i prijedlozi prihvaćeni su jednoglasno,
sve odluke Skupštine donesene su jednoglasno, bez ijednog suzdržanog izaslanika. I
još jedna pohvala na račun starog vodstva:
u ovo vrijeme recesije stari Upravni odbor
odlučio je organizirati prigodan domjenak,
u vlastitoj organizaciji, a sav trošak je na teret članova starog Upravnog odbora. Novi
Upravni odbor započinje s radom bez ikakvih troškova glede organiziranja skupštine.
Domaćinski i za primjer! Zar ne?
Ivica Drmić
Udruga lovaca KUNA, Jajce
Složna grupa lovaca
J
edna grupa lovaca iz Udruženja lovaca „Kuna“ Jajce – sekcija Jajce, koja broji petnaestak članova, ne zaboravlja svoje radne zadaće u lovištu i oko divljači.
Koncem protekle lovne sezone, ovoj grupi lovaca, koja se ponajviše sastaje u lovištu Gole planine, revir Ramčevaća, došla je namisao
da izgrade još jedan lovački objekt na Poklonu.
U rano proljeće, po završetku lovne sezone, ova grupa lovaca počela je graditi taj objekt. Poneka čašica domaće šljive, pjesma i šala, ovu
su radnu akciju znali pretvoriti i u veoma ugodno lovačko druženje, u
spoj ugodna s korisnim. U ovome trenutku grubi su radovi na ovome
objektu u završnoj fazi, slijedi daljnja aktivnost na njegovu dovršenju.
Od drugih poslova u ovome lovištu, izdvajamo nekoliko solila, pojila i hranilica za srneću divljač te kosidbu trave i spremanje sijena za
hladne zime i duboke snjegove kojih u ovome brdsko-planinskom
lovištu ne manjka. Uz malo truda ovdašnjih lovaca, populaciju ove
vrste divljaci zima neće iznenaditi.
Proteklo ljeto bilo je jako sušno i vruće. A kako u lovištu Gole planine, nažalost, nema izvora vode, lovci ove grupe potrudili su se, uz
pomoć starih kada i kanta, izgraditi nekoliko umjetnih pojila, usput
opskrbljujući vodom i već postojeća kaljužišta za crnu divljač.
Grupa ovih složnih lovaca namjerava nastaviti sa svojim aktivnostima, čuvajući tako divljač i prirodu. Što kažu, „dok lovac radi, divljač
se ne boji gladi!“
Dragan Samardžić
www.lovackisavez-hb.ba
Lovački objekt na Poklonu
Sijeno za zimske dane
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg
Radna subota
u Vardi
Stariji lovac ima što “pripovidit” mlađim kolegama
P
osljednji ovogodišnji dan ljeta, ili prvi dan jeseni, 22. rujna,
jako lijep i ugodan, brojni lovci Lovne jedinice „Varda“ širokobriješkoga LD „Mosor“ proveli su do
podne radno, popodne u druženju
i zabavi. Naime, pedesetak lovaca
iz sve tri sekcije: Crnač, Dobrkovići i
Izbično, odazvalo se na prosijecanje
i čišćenje staza u lovištu. Bila je ovo
njihova četvrta zajednička akcija, tijekom koje su očistili 15-ak kilometara u raslinje već dobrano obraslih
brdskih i šumskih puteljaka.
Površina lovišta kojim gospodari
Lovna jedinica „Varda“ je deset tisuća hektara, i njezini članovi imaju
dosta posla oko njegova održavanja. Svaki je lovac, primjerice, dužan
godišnje „udariti“ po tri dnevnice, i
to im uopće ne pada teško, dapače. A kad je tako, onda nije čudno
da je trenutačno u njihovu lovištu
deset betoniranih lokava i petnaest
kaljužišta, i da su samo ove godine
napravili 15-ak solila.
„Varda“ je poznata i po nešto
drukčijoj organizaciji lova od one u
ostale tri lovne jedinice LD „Mosor“.
Naime, prošle su sezone svoje lovište podijelili na tzv. revire, i svatko
može loviti samo u reviru koji ga
zapadne. „Reviri su fantastična stvar
i jako sam zadovoljan njima. Već
trideset četiri godine sam lovac, i
gotovo se ne sjećam boljega načina
lova. A i ostali članovi moje lovne
grupe, njih devet, jednako misle.
Prošle sezone, naš lovnik Ivo RezićĆuća odlično je odradio svoj posao,
i doista zaslužuje posebne pohvale.
Očekujemo da tako bude i ove sezone, pa će ovakva druženja – o ovo
30
današnje ocjenjujem najvišom ocjenom – postati još poželjnija i još više
dobiti na vrijednosti“, oduševljeno je
o revirima, radnoj akciji i druženju
kao što je bilo ovo na Izbičkom polju govorio Miro-Mimek Naletilić,
vođa svoje grupe i lovac od formata.
S Mimekovim se riječima suglasio i Bože Rezić, također dugogodišnji lovac: „Ovo s revirima je
pravi potez, poglavito u pogledu
sigurnosti lova. Jedan čovjek vodi
grupu lovaca i u svakom je pogledu odgovoran za nju, što je jako
bitno. Ova današnja radna akcija i
ovo druženje poslije nje, dovoljno
govore o našoj slozi i želji da svoje
lovište održavamo koliko god možemo više. Uvijek sam na svakoj akciji i ubuduće će tako biti, ako Bog
da.“ Sličnog su mišljenja bili Vito Šantić, Anđelko Rezić i
još neki, uglavnom Crnčani, koji su se bili okupili oko stola
za kojim se vodio ovaj razgovor.
Prema planu, okupljanje je trebalo biti u 13 sati na Izbičkom polju, gdje su momci zaduženi za roštilj i piće na
vrijeme sve bili pripremili. No, neki su pristigli tek oko 14
sati, bili su se, valjda, „zaradili“ i nisu gledali na sat. Važniji im
je bio još koji metar staze, a znali su da je hrane i pića dovoljno i da će ih čekati, kad god došli. „Jako sam zadovoljan
današnjom radnom akcijom, pa i odzivom. Subota je, dan
je lijep, ljudi imaju drugih obveza, ali se ipak našlo dovoljno
onih koji su jutros rano bili na terenu i uradili ono što smo
se dogovorili. A druženje? Nije to nama prvi put, a kad ljudi
rade, onda je valjda normalno i sastati se, zameziti, popiti
gemišt ili pivo“, svoje je lovce pohvalio Željko Crnjac, predsjednik Lovne jedinice „Varda“.
Malo-pomalo, ozračje na Izbičkom polju bivalo je sve
ugodnije. Jezici su se razvezali, a tema koliko hoćeš. Začula
se i ganga, za početak iz jednoga staroga crvenoga „Forda“
u blizini. A kad su grla „podmazali“, Koso, Veko, Ivo Didović, Jozić i Tadija zagangali su uživo, jednu za drugom. Falio im je samo Pipe, on je, kao lovac pripravnik, bio otišao
na streljanu vježbati rukovanje lovačkim oružjem i gađanje.
Dan se približavao svome smiraju, no nikomu se nije
žurilo napustiti ovaj ugodni ambijent. Bit će još druženja
i radnih akcija, znali su to svi, ali je u ovome danju valjalo
uživati do kraja.
Dragan Naletilić
U očekivanju nove “ture” roštilja
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka je večer, i zna se, “Ohio” je pun
Hrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški
Lovačka večer
H
rvatska udruga lovaca
„Kravica“ iz Ljubuškog je
5. listopada 2012. upriličila lovačku večer, tradicionalno
druženje lovaca i simpatizera
lova uz hranu, piće i bogatu
tombolu. Na ovo lovačko druženje bili su pozvani svi predstavnici okolnih lovačkih udruga i prijatelji naše udruge. Došli
su, primjerice, Dragomir-Gagi
Lončar, Miroslav Zelić i Jovo
Marić, predsjednik, tajnik i lovočuvar LD „Risovac“ iz Bosanskog
Grahova.
Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“, obratio se
skupu prigodnim govorom, u
kojem se osvrnuo na dosadašnji rad Udruge i naglasio da će
ove godine sve susjedne lovačke udruge, u znak odlične suradnje, od HUL „Kravica“ dobiti
zahvalnice.
Svadbeni salon „Ohio“ uspješno je organizirao večeru za 618
članova skupa. Polako kroz večer, uz dobru glazbu našega
člana Borke Grbavca i njegova
benda, sve je išlo po protokolu.
Lovačka udruga CINCAR, Livno
Priprema hranilica i prehrana
divljači u sekciji Tribanj
B
udući da dolazi zimsko
vrijeme a još su svježa
sjećanja na prošlogodišnje velike snjegove i nevrijeme
koje nam je onemogućilo prilaz hranilištima, ove je godine
izgradnja solila i hranilišta za
srneću divljač i divlje svinje
krenula znatno ranije. Za pri-
www.lovackisavez-hb.ba
hranu divljači u sekciji Tribanj,
na području Zabrišće, jedan
od najzaslužnijih je Ranko Kovač, predsjednik LU „Cincar“,
koji hrani divlje svinje koje su
potpuno udomaćene na tom
području i viđaju se gotovo
svaki dan, a time potiče i ostale
članove Udruge da mogu dje-
Uobičajeno u ovakvim prigodama, osim predsjednika udruge
nazočnima se obraćaju načelnici općina te predstavnici Lovačkog i Kinološkog saveza. Ovaj
put, načelnik Nevenko Barbarić odbio je obratiti se skupu da
se to ne bi protumačilo kao predizborna kampanja. Tim činom
dokazao je još jednom svoju
veličinu, a valja spomenuti da
je kroz protekle godine najveći
sponzor Udruge bio upravo on,
pa s punim pravom možemo
reći kako je zaslužio povelju Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Uspješan rad organizacijskog
odbora ogleda se i u bogatoj
tomboli, odnosno u 79 nagrada.
Odbor je ove godine za lovačku
večer pronašao deset djevojaka, koje su pomogle prodavati
tombolu. Zahvaljujući njihovu
umijeću i bogatim nagradama,
prodana su 5093 listića.
Kroz čitavu godinu rada,
truda i muke koju podnesu
svi članovi Udruge a najviše
Upravni odbor na čelu s radnim predsjedništvom, vidljiv je
na lovačkoj večeri. Ona je pokazatelj uspješnosti rada vodstva Udruge. Središnji događaj
i pokazatelj uspješnosti je baš
lovačka večer. Prve godine kad
večer podbaci, vodstvo Udruge
se treba zapitati ima li snage biti
i dalje na čelu. U godinama koje
dolaze, uz naše vjerne članove i
prijatelje naše Udruge, ne bi trebalo sumnjati hoće li večeri biti
dobre ili neće.
lovati i samoinicijativno. Osim
prihrani divljih svinja, velika se
pozornost posvećuje prehrani
srneće divljači, za koju su zaslužni Zdravko Konta, Bartol
Čondrić-Bare, Ante Konta-Trlji i Dino Konta, koji su napravili 10-ak solila i jednu hranilicu
za srneću divljač. Zahvaljujući
njihovu radu povećava se broj
divljači na tim područjima,
a ujedno se njihovim angažmanom na terenu umanjuje
mogućnost ilegalnog odstrela
divljači . Iako se pojedini „lovci“
protive izgradnji hranilica za
divljač, oni i dalje nastavljaju
svoj dragovoljni rad koji će pomoći što većem broju divljači
da preživi nove zimske uvjete i
da u proljeće bude što zdravija
i u što većem broju. Nadamo se
da će u budućnosti biti sve više
lovaca – ljubitelja životinja koji
će doprinositi povećanju divljači na našim područjima i da
će se povećati broj kapitalne
divljači koja će privući strane
lovce u naša područja te tako
osigurati dodatne prihode za
Udrugu. Lovačka udruga „Cincar“ također sve više nastoji
suzbiti krivolov kojeg ima sve
manje u odnosu na prethodne
godine. Na krivolov je također
utjecao rad inspektora, odnosno strožije kazne za sudjelovanje u krivolovu.
Mario Herceg
Davor Barać
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Uspješno vođenje skupštine
Lovačko društvo RUJAN, Kočerin
Skupština i „otvaranje“
lovačkog doma Lipovci
S
voju redovitu Skupštinu, LD „Rujan“ Kočerin
upriličilo je 10. listopada
2012. godine, uz nazočnost
38 zastupnika.
Skupštinu je otvorio i vodio
Branko Vukoja, predsjednik
Skupštine, a u radu predsjedništva sudjelovali su Jure Mikulić,
dopredsjednik Skupštine, Mate
Mikulić, predsjednik Društva i
Ivan Mikulić, tajnik Društva.
Podneseno je financijsko
izviješće za 2011. godinu, i
ono je nakon kraće rasprave
lovačkog doma Lipovci planira
na blagdan svetog Huberta, 3.
studenog 2012. godine. Ovogodišnja lovna sezona otvorit
će se 14. listopada, a sv. misa
zadušnica za pokojne lovce slavit će se 12. listopada u župnoj
crkvi na Kočerinu. Radi svježine
informacija, planova i izvješća,
Branko Vukoja je predložio
da se iduća Skupština održi odmah nakon završetka lovne sezone, dakle početkom travnja
2013. godine.
Članovi Skupštine istaknuli
su važnost urednosti u nošenju oružja u lovištu te naglasili
potrebu internih opažanja i
opomena u slučaju da se uoče
nepravilnosti. Naglašena je i
potreba urednijeg plaćanja članarine, obveza popunjavanja
dozvole za lov u lovnoj sezoni
jednoglasno usvojeno. Mate
Mikulić, predsjednik Društva,
opširno je obrazložio financijski plan i plan rada Društva,
kao i ostvarenja u 2012. godini.
Istaknuo je da je lovna sezona prošla uredno i da postoje
određene poteškoće u podnošenju zahtjeva za dodjelu koncesije na lovište. Vrlo detaljno
je izvijestio o učinjenom na izgradnji lovačkog doma Lipovci
i o novcu utrošenom za tu namjenu. Napomenuo je da se
svečano otvaranje i blagoslov
i bolje pridržavanje Zakona o
lovstvu i pravilnika vezanih za
lovstvo. Predsjednik Društva,
Mate Mikulić, izričito je naglasio da osiguranje koje Društvo
uplaćuje lovcima ne pokriva zadnji dan lova lovne sezone, pa
je i to jedan od razloga za oprez.
Članovi Skupštine naglasili su
da je potrebno ulagati u lovište,
graditi hranilišta, unositi divljač i
sl., a taj i ostale prijedloge podržali su svi zastpnici.
Nakon sastanka, svi njegovi sudionici pošli su u budući
lovački dom Lipovci, gdje je
druženje uz zakusku i razgovor
ugodni trajalo do ponoći. Bilo je
tu i lovačkih priča, i velikih planova, sve na način kako to lovci
najbolje znadu.
Ivan Mikulić
Prva druženja u domu u Lipovcima
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
Lovci dobili svoj
(ugostiteljski) objekt
L
ovačko društvo „Vepar“ ovih je
dana uredilo svoje prostorije
i počelo ih koristiti prema njihovoj namjeni. U prostor je uloženo
preko 70.000 KM. Društvo je sve to
uradilo svojim novcem, od članarine svojih lovaca. Objekt je lijepo
uređen, s pravim lovačkim ugođajem. Nalazi se uz zgradu Doma kulture (pošta). U sklopu prostora je i
ured Društva.
32
Prije mjesec dana raspisan je natječaj unutar Društva za iznajmljivanje
prostora kao ugostiteljskog objekta
gdje će se okupljati lovci, gdje može,
ako hoće, bilo koja sekcija ili komisija održati svoj sastanak. Prednost su
imali aktivni članovi Društva.
Ugovor je potpisan s Mladenom
Dolićem: „Pokušat ću raditi na zadovoljstvo svih koji navrate. Nadam se
dobroj suradnji s Društvom“. Zado-
Ugodan kutak za sve namjernike
voljan je i Ivo Zane, predsjednik Društva: „Drago mi je što
je dio prostora stavljen u funkciju ugostiteljskog objekta. Mi
lovci, ali i ne samo lovci, sada znamo gdje se možemo naći,
susresti, bilo službeno, bilo neslužbeno“
Nadamo se svi da će ovaj „lovački kutak“ dugo funkcionirati. Tko god poželi u miru razgovarati o lovu, s lovcima, pa
i o nečemu drugom, sada ima gdje.
Stanko Ćurčić
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Hrvatska lovačka udruga MALIČ, Grude
Ružićani u akciji
N
akon ekstremne zime,
naše krajeve pogodilo je
i ekstremno vruće ljeto i
duga suša. Ovakve vremenske
nepogode u većini slučajeva
dovode do ugibanja divljači u
lovištima, zbog nedostatka hrane i vode. Upravo zbog toga su
lovci lovne skupine iz Ružića,
HLD “Malič Grude”, ovog ljeta
pokazali kako se može vlastitim
trudom i radom mnogo učiniti
za dobrobit divljači. Izgrađene su dvije lokve na području
Ružića kako bi divljači bila dostupna toliko potrebna voda u
ovim sušnim danima. Ovo nije
prva akcija spašavanja divljači od strane ružićkih lovaca, a
kako kažu nije niti posljednja.
Vrijedi napomenuti kako je ova
skupina lovaca zadnje zime, za
vrijeme velikih snijegova nosila
hranu u lovišta u jako teškim
uvjetima, i to sve pod inicijativom vođe skupine Krune Žulja.
Vinko Rezo
Temelji budućeg pojilišta divljači
Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila
Smjena lovnih sezona
I
skusni lovočuvar Društva, Anto Peša, poveo je lovce
15. rujna ove godine u lovište Ponir na večernju čeku.
Vrijeme je bilo pogodno za lov, pa su lovci idući prema
čeki zapažali tragove vuka, medvjeda i srneće divljači.
Glede ulova, uspješan je bio Stipe Kolenda-Čipe, koji je
odstrijelio srnjaka. Svoju je radost podijelio s kolegama,
a svi su ostali prenoćiti kako bi pripremili drva za lovačku
kuću na Poniru.
Kad su sutradan opet pošli prema čeki, bilo je dosta svježih tragova lisice, zeca i kune. Predvečer se čuo pucanj, bio
je to mladi ali po lovačkom stažu veoma iskusni Mario Franjić. Kako je bio samo nastrijelio srnjaka, pošli su ga tražiti.
Nakon nekog vremena pronašli su ranjenog srnjaka, bio je
iskrvario. No bio je to ipak dobar ulov, koji su zajednički proslavili kod Marijeve kuće.
Bio je to i kraj lovne sezone na visoku divljač, a Predsjedništvo Društva ocijenilo ju je uspješnom.
Uspješan završetak sezone lova na srnjaka
Lovna sezona na nisku divljač
otvorena je 30. rujna 2012. Prije
otvaranja lova, točnije 21. rujna,
Boris Bralić, glavni lovnik Društva, održao je sastanak s lovnicima
sekcija i skrenuo im pozornost na
sigurnosni aspekt lova.
Lovačko društvo „Sokol“ sastav-
ljeno je od sedam sekcija: Ponir, Pakovac, Dolac, Gorčevica, Bilakovina,
Jelinjak i Korićani, i svaka je sekcija
za sebe upriličila svečano otvaranje
lova na nisku divljač. Uz to, sekcija
Dolac obnovila je i čeku koja je nedavno bila uništena.
Ružica Bajo
Ulov je proslavljen uz harmoniku i pjesmu
www.lovackisavez-hb.ba
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Svaka čast za prvi dan lova
Mnogi su se poželjeli “omrsiti” mesom pečenoga odojka
S
edmi listopada, dakle prva nedjelja
u mjesecu bila je dan otvaranja lovne sezone u Roškom Polju. Vrijeme
uredno, bez padalina, išlo je lovcima i ovaj
put na ruku. Ranom zorom u Roškom Polju
okupilo se sedamdeset devet lovaca, što
domaćih, što gostiju sa strane. Prije odlaska u lovište valjalo je popiti jutarnju kavu
i malo proljudikati, a već godinama zborno
mjesto za to je kod Miće u kafiću. Dok se
kava ispijala, predsjednik Udruge Marijo
Sušilović pozdravio je nazočne i zaželio
svima dobrodošlica, a ponajprije gostima.
Nakon pozdravnog govora predsjednik je
pozvao lovce da se upute na lokaciju zvana
Tabla, što su i učinili. Nakon lovačkog postrojavanja predsjednik je upoznao lovce
kako je zamišljen i planiran lov kao i sam
program druženja nakon lova. Posebna
pozornost stavljena je na sigurnost u lovu
kako se, ne daj Bože, ne bi dogodila kakva
nezgoda ili nesreća. Kao i ranijih godina domaći lovci raspoređeni u nekoliko skupina
dobili su zadaću preuzeti i rasporediti po
Kotao je “planuo” u trenu...
34
dolasku u lovište goste sa strane, iz susjednih lovačkih društava, koji već godinama
dolaze na otvaranje lova. Dogovor je pao,
tko ide na čeke, a tko u pogon. I ovaj se
put lovilo u Zavelimu. Za razliku od prošle
godine, ovogodišnji prvi dan lova prošao
je bez ulova, čak i bez ispaljenog hitca. Ali,
ako ništa drugo, bilo je lijepo ranom zorom
slušati štek goniča, a još ljepše nakon lova
završiti u lovačkoj bazi u Rogovima. S tim
se bilo što drugo ne može usporediti. Iako
bez ulova, imalo se o čemu pričati. O nekoliko viđenih srnjaka i jednome vepru koji
je vješto sačuvao glavu zaobilazeći u širokom luku postavljene čeke. Negdje malo
iza podne veselo i brojno društvo okupilo
se u Rogovima, a tu nema mjesta ničemu
drugom doli lijepu i ugodnu lovačkom druženju. Kao i uvijek do sada, uz lovce se na
ovom druženju nađu i mještani, koji svojim
dolaskom dodatno uveličaju ovo druženje.
Prije ručka, župnik fra Jozo Radoš-Đoka
kratkom je molitvom zazvao Božji blagoslov na sve nazočne i na samo druženje. Uz
bogatu trpezu, maratonske lovačke priče i
pjesmu, uživanciji nema kraja. Poznati kuhar Filip Kelava, zvani Sotić, još jednom je
pokazao da je majstor nad majstorima od
kuhače. Gulaš od divljači za prste polizati,
a da je tome tako svjedočio je doslovce zacijeđen veliki kotao koji je planuo u trenu
a za svih u dovoljnoj količini. Nije se ostalo
samo na gulašu, tri izvrsno pečena odojka
bila su prava poslastica za nepca veselog i
dobro raspoloženog društva. Raspoloženje
su dodatno podigli „Tamburaši s kamena“ iz
Širokog Brijega. Uz malo kašnjenje pri dolasku, besprijekorno su odradili svoju zadaću. Nisu štedjeli ni grla, ni prstiju na žicama
tamburice. Još jednom se pokazalo da je
LU „Zavelim“ vrstan domaćin lova i onoga
što ide uz lov – lovačkog druženja. Svaka
čast domaćinu na uspješnoj organizaciji.
Ante Đikić
Puni stolovi na Rogovima
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Ivo Jerkić, s dobitnikom lovačke puške na tomboli
Lovci su zdušno pomogli Ini Tadiću
Lovačko društvo GOLUB, Čitluk
Nastavak tradicije druženja
S
ukladno odluci Skupštine, LD „Golub“ je i
ove godine, točnije 3. listopada, u Svadbenom salonu „Ananeri“ u Čitluku upriličilo svoju tradicionalnu lovačku večer.
Na priredbi je bilo prisutno oko 300 članova Društva i uzvanika. U uvodnom dijelu,
sve nazočne srdačno je pozdravio Dragan
Ostojić, predsjednik Društva, zaželio ugodnu
zabavu i zahvalio svim sponzorima, te svim
lovcima poželio dobru kob u lovnoj sezoni.
Nazočnima se prigodnim riječima i lijepim željama obratio i Ino Jerkić, načelnik
Općine Čitluk, a ovi su mu burnim pljeskom
zahvalili na željama i ujedno mu čestitali na
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
izbornoj pobjedi i trećem mandatu na dužnosti načelnika Općine.
Prije početka zabavnog dijela Večeri, minuta šutnje za sve preminule članove Društva i himna Lijepa naša domovino.
Već tradicionalno, u zabavnom dijelu
programa sudjeluju Ino Tadić i „Hercegovački bećari“, koji su i ovaj put svojom pjesmom uistinu uljepšali ovu lovačku večer.
Da bi fešta bila potpuna, bila je tu i nezaobilazna tombola, s vrijednim nagradama
od kojih valja spomenuti 5 lovačkih pušaka,
10-ak lovačkih kompleta, nekoliko autoosiguranja itd.
Zahvalu je, svakako, zaslužio domaćin
ove lovačke večeri, koji je i ove godine
osvjetlao obraz pripremivši prebogatu večeru: specijalitete od divljači, pečena i lešo
janjetina, te sve vrste vina iz broćanskoga
kraja. Hvala i svima drugima koji su na bilo
koji način dali svoj doprinos uspješnoj organizaciji ove lovačke priredbe.
Gojko Prskalo
MALI OGLASI • MALI OGLASI
Uspješan lov na srnjaka
I
ove lovne godine, uz suglasnost resornoga županijskog ministarstva, u lovištu
„Golija-Troglav“ otvoren je lov na srnjaka.
Nakon poratnih godina, kad je populacija
srneće divljači naveliko desetkovana nesavjesnim izlovom, posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući privremenim zabranama
odstrjela, prihrani i brizi lovaca, svjedoci
smo obnove i povećanja broja ove divljači u
lovištu. Da je tomu tako svjedoče i uspješni
odstrjeli zrelih srnjaka.
Ovom prigodom objavljujemo fotografiju uspješnog odstrjela lovca Filipa Lijovića
i kolege mu lovca Mate Kelića, koji se zbio
u sumrak 5. kolovoza, a gdje drugo nego
na južnim padinama Staretine, koja je od
davnina poznata kao lovni revir nastanjen
brojnom srnećom divljači.
Anđelko Ištuk
www.lovackisavez-hb.ba
Prodajem štenad njemačkog
kratkodlakog ptičara, oštenjeni
24. lipnja 2012., papiri uredni,
vakcinisani, tri ženke, dva mužjaka,
smeđe pastrvaste boje, vrhunski
roditelji.
Kontakt-telefon: 066/976-024,
Mostar.
35
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Za uspomenu, nakon lova
Lovačko društvo TETRIJEB, Kupres
Pravi početak lovne sezone
Z
a nedjelju, 14. listopada 2012., dogovoreno je otvaranje lovne sezone na
Kupresu. Prethodno su dogovoreni
svi detalji organizacije, pozvani su gosti, a
jedino što je moglo pokvariti ovaj događaj
bile su loše vremenske prilike. Naime, večer
prije crni su se oblaci nadvili nad Kupresom,
a kiša je padala cijelu noć. U iščekivanju lova
i strepeći, domaćini su ostali uskraćeni za
dobar san. Međutim, u nedjelju ujutro, nešto prije 6 sati, kiša je potpuno prestala. Lovci su bili spremni i okupili su se na zbornom
mjestu u Kupresu.
Ukupno su prijavljena 93 lovca, a osim
domaćih lovaca, stigli su i brojni gosti iz susjednih i nekih drugih lovačkih udruga. Po-
zivu su se odazvale kolege iz Šujice, Novog
Sela (Republika Srpska), Tomislavgrada, Novog Travnika, Viteza, a mnogi su se ispričali
zbog nedolaska jer je i kod njih taj dan bilo
otvaranje lovne sezone.
Sve prisutne najprije je riječima dobrodošlice pozdravio Marko Jurič, predsjednik
Lovačkog društva „Tetrijeb“ Kupres, a nakon
toga lovcima su se obratili dopredsjednik
Društva Zoran Lovrić i glavni lovnik Jandre Aničić. Oni su lovcima dali upute gdje
se lovi, koju divljač i kojim načinom lova. Poseban naglasak dan je na sigurnost lovaca,
bitnu stvar u svakom lovu.
Lov je zakazan na Omaru, lokalitetu koji
se nalazi sjeverozapadno od grada Kupresa,
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
nekih 20 minuta vožnje terenskim automobilom. Lovci su podijeljeni u 4 grupe a svaka
je imala svoga grupovođu koji je rasporedio
lovce na terenu.
Sve je spremno i mnogi s nestrpljenjem
čekaju da lov počne i da se oglase lovački
psi. Jutro je prohladno, a sunce se sramežljivo probija kroz visoke krošnje stabala.
Tišinu prekida lavež lovačkih pasa, a nedugo zatim i prvi pucnji. Kolege javljaju da je
odstrijeljen kapitalni vepar, a lov tek što je
počeo. Sretni strijelac je domaći lovac, Kuprešak Domagoj Dumančić. Njemu je to
prvi vepar u karijeri, kojeg će se zasigurno
dugo sjećati jer je i trofejno visoko vrijedan.
Grlo je staro između 7 i 8 godina. Neslužbeno je procijenjena dužina sjekača na 25-27
cm (10 cm sjekači vire van), a točne podatke
donijet ćemo u nekom od sljedećih brojeva
Hoop!-a, nakon obradbe lovačkog trofeja.
Odstrijeljena su, također, još 3 zeca, a sretni
strijelci bili su dragi nam gosti iz Tomislavgrada. Kažu da je bio i četvrti zec, kojeg je
nakon odstrjela odnio škanjac, lovcu i psu
pred očima, ostavivši ih obojicu u čudu! Je
li to istina ili još jedna od omiljenih nam lovačkih smicalica, ostavit ćemo čitateljima
na maštu. Lov je trajao do 12 sati, a zatim su
se lovci, vidljivo zadovoljni, okupili na zbornome mjestu, gdje je odana počast ulovljenoj divljači i upriličen ručak za sve prisutne.
U ovome posljednjem segmentu istakao se
naš vrsni kuhar Josip Čolić-Jopa i njegovi pomoćnici. Prekrasna priroda i ugodna
atmosfera izmamili su svakome osmijeh na
lice. Druženje je potrajalo do kasnih večernjih sati, a ispričane su mnoge lovačke priče i dogodovštine iz lova. Gosti su, očarani
prirodom i bogatim fondom divljači te puni
dojmova, zahvalili domaćinu na ugodnu
druženju i dobroj organizaciji lova. Iskreno
se nadamo da će nam i ostatak lovne sezone proteći dobro kao i njezin početak, a
svim lovcima želimo dobru kob!
Zoran Lovrić
Rade, i očekuju dobar ulov
Zaštita prirode i lov
O
lovu i zaštiti prirode u lovištu ,,Lug“ – lovno područje ,,Ivetića
gaj“, najviše se brinu Dalibor Barać, Stipe Semren, Dino Konta i Jakov Šiško. Razgovarali smo s najstarijim članom ekipe,
Zdravkom Kontom: „Najviše se radi oko novih čeka, hranilica i solila za divljač. Možemo se pohvaliti da smo u zadnjih godinu dana na
tome lovnom području napravili dvije velike čeke i 20-ak solila. Budući
da smo dosta radili na hranjenju divljači i zaštiti prirode, ove i protekle
godine imali smo dobar ulov te očekujemo da će se tako nastaviti i
tijekom cijele godine“.
Davor Barać
36
Broj 85, rujan - listopad 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Vranicom me pokrij,
Vrbasom poškropi
K
roz dim cigarete promatrao je Pajo krošnju starog hrasta,
tog dugovječnog ljepotana, s kojim ga je mnogo toga,
lijepog, u životu vezalo. Pod njime je prvi put poljubio
djevojku, Jelu Ivkušinu, s kojom je zajedno čuvao ovce, smotao prvu škiju, „potegao“ iz boce, na njemu je ispisao svoja
prva slova koja se i danas mogu vidjeti, doduše nejasno, na
debeloj kori išaranoj dubokim brazdama. Znao je Pajo svu povijest i tajnu opstanka starog hrasta i često bi je pripovjedio
svojim sinovima: „Kad su dijelili zemlju, moj djed Jure i brat
mu Lozan pokoj im duši, odluče da će granica na velikoj livadi
biti ovaj hrast. I stvarno bi tako, znate da Lozanu pripade donji dio a nama ovo gore. Međutim, nisu razjasnili čiji je hrast.
U to vrijeme problem se mogao riješiti samo na jedan način.
Ručnom pilom, jedan s jedne strane drugi s druge, rezati drvo
i na čiju stranu se prevali hrast, njegov je. Kad su počeli rezati,
nastade problem. Obojica dešnjaci, nisu se mogli dogovoriti
tko će s koje strane jer strmi teren nije dopuštao jednake uvjete. Poštenjaci kakvi su bili, pljunu ti oni u dlanove, stisnu ruke
i dogovore da hrast ne smije nitko dirati dok se sam ne sruši.
To je meni pričao moj pokojni ćaća i evo ja prenosim vama da
znate za ovaj dogovor.“
Za neraskidivu vezu Paje i hrasta znali su i lovci, stoga se prilikom raspoređivanja na čeke podrazumijevalo mjesto našeg
junaka. Postojala je inicijativa od lovnika sekcije da tu postavi
nekoga mlađeg, s boljim vidom, jer je riječ o području kuda se
divljač nerijetko kreće, međutim stari lovac nije dao o tome ni
govoriti. Ponekad bi za vrijeme lova zadrijemao, naložio vatru,
a znalo se dogoditi da, dok kerovi nagone divljač pravo na njega, napusti čeku kako bi provjerio je li snijeg polomio grane
na starom karamutu kojeg je njegov stric davno nakalemio na
divlju krušku. Ovaj put, prilikom otvora lova, dogodilo se ovo
prvo. Malo od sreće i zadovoljstva, malo zbog umora a i jutarnjeg sunca koje je izvirivalo iz krošnji drveća, prevarilo Paju i on
zaroni u duboki san.
„Pajo za Sebešičku, Pajo javi se“ probudiše ga čudni glasovi koji su dopirali iz njegova ruksaka. Bila je to njegova žena
Delfa, koja mu je „turnula“ upaljenu radiostanicu u ruksak kako
bi mogla provjeriti je li dobro. „Vrag odnio i motorole i kud je
nauči da rukuje s njima“ pomisli Pajo. Upozorila ga je da ne
leži na mokroj ledini, da stavi nešto ispod sebe i, naravno, da
ne zaboravi popiti tabletu. Volio je puno svoju Delfu iako joj to
nikada nije rekao. Ne zbog toga što nije želio, već zbog toga
što se u njegovo vrijeme svaki izljev ljubavi smatrao mekuštvom i papučarstvom. U patrijarhalnim obiteljima u kojima se
živjelo moralo se znati „čija je zadnja“. Osmijeh mu ozari lice
www.lovackisavez-hb.ba
ww
w
ww
w..lo
lovvaack
ckiissaavveezz-h
-hb
b..b
baa
sjetivši se svog jarana Luke i njihove
pijanske oklade. Naime Luka se tom
prilikom kladio kako će kada dođe
kući ošamariti ženu. Nakon nekoliko
dana sretnu se oni ponovno u kavani
da vide tko je odnio okladu. „Jesam,
jaraniko moja, došao ti ja kući onaj
dan i svojoj Stazi svezao šamarčinu…
ej sve je zvijezde prebrojala“, hvalisavo
će Luka. „I što bi poslije?“ interesiralo
je Paju. „Molenje joj njeno, ne bi joj
nimalo drago“, odgovori Luka skinuvši
kapu dok se iza desnog uha nazirala
masnica od oklagije.
„Bogarca ti poljubim, danas su žene
glavne u obitelji, kod njih su pare, one
upravljaju i odlučuju o svemu. A današnje ‘mudonje’, ili je homoseksualac
ili hetero ili pak ovaj beskućnik što
nema prebijene i spava po metrostanicama (metroseksualac, op. a.). E
da se sad moj pokojni ćaća ustane iz
groba“, često bi govorio Pajo. Shvaćao
je da su došla neka druga vremena u
kojima za njegov način razmišljanja
nije bilo mjesta, ali ipak se nije mogao
pomiriti s tim. Mučilo ga je što se uništava sve što su godinama izgrađivali
njegov otac, djed i pradjed. Zemlja za
koju se prolilo toliko znoja danas se
ne obrađuje, kuće i štale prazne, čeljad se razbježala po bijelom svijetu.
„Za sve ovo ste krive vi žene“, zagrmio
bi na svoju Delfu. „Još domalo nećete
nam dati ni pišati stojećke“. Iako je u
duši znao da je istina posve drugačija,
najlakše mu je bilo okriviti svoju ljepšu
polovicu koja je u tom trenutku predstavljala sve žene svijeta. A i koga će
drugog kad svog neoženjenog sina
Ivicu nije viđao skoro nikako, a njihova cjelodnevna komunikacija mogla
bi se sažeti u dvije rečenice: Sine, ima
li išta novo? Ništa, stari, opet me jebo
jedan, misleći na lošu sreću na kladionici. Ništa tu Paji ne bi jasno, stoga
je jedne nedjelje, poslije pučke mise,
išao od kladionice do kladionice da
pronađe tog „jednog“. O problemu
kladionice požalio se svom prijatelju
Luki, koji, da mu popravi raspoloženje,
ispriča kako je neki lovac iz Gradačca
dobio bingo i sav sretan i uzbuđen
sjuri se u spavaću sobu da sa ženom,
koja je netom prije otišla spavati, po-
dijeli radost. „Ženo, ustaj, dobili smo
bingo“, budio ju je. Nažalost neuspješno, moždani udar učinio je svoje. „Kad
čovjeka krene, baš ga krene“, izjavi
„ožalošćeni“ suprug.
Zvuk pasjeg laveža za gonjenom
divljači trgnu Paju iz razmišljanja.
„Neće valjda na mene“ pomisli on te
otkoči pušku. Molio je Boga da divljač
promijeni smjer iz više razloga. S obzirom na godine upitna je bila njegova
sposobnost ciljanja pa bi eventualni
promašaj izazvao lavinu prigovora od
strane ostalih lovaca. S druge strane
draž odstrela nije više živjela u njemu, dosta je toga prošao kroz svoj
lovački staž i još jedan trofej u njegovoj bogatoj riznici ne bi bio nešto
posebno. I za ovakve situacije stari je
lisac imao rješenje. U prsluku je uvijek nosio jedan neispravan metak s
već udarenom kapsulom koja nije
inicirala paljenje baruta. Međutim, na
njegovu sreću, plan o zatajenju metka preduhitri pucanj s druge čeke.
Nedugo zatim zvuk lovačkog roga
zaori se planinom. Znajući da je lov za
ovaj dan završen, Pajo isprazni pušku
i skupi svoje stvari u ruksak.
Još jednom, kao da se zauvijek
oprašta s najboljim prijateljem, pogleda u krošnju starog hrasta, odmjeri ga od vrha prema dolje, iz džepa
izvadi bočicu s rakijom i ostavi je na
prvoj račvi koju je mogao dosegnuti.
Namijenio ju je za prolaznika, putnika,
dobronamjernika, za lovca, planinara
i šumara, za svakoga koga put nanese
ovom planinom. Da se ovdje odmori,
popije gutljaj rakije i prozbori „koju“ o
hrastu koji je mnogima značio mnogo u životu, o hrastu koji je spajao
a ne razdvajao i o hrastu koji će još
dugo biti dokaz da ovozemaljski život
nema reprizu. Na kori uklesani inicijali
onih koji više nisu živi to potvrđuju, a
hrast još uvijek živi i živjet će još tko
zna koliko godina.
Sa suzama u očima, ali s mirom i spokojem u srcu, uputi se naš junak prema
lovačkoj kući i zapjeva pjesmu koju je
nedavno čuo u nekoj svadbi. „Jednom
kada život moje oči sklopi, Vranicom
me pokrij, Vrbasom poškropi…“
Velimir Šekerija
3377
LOVAČKO ORUŽJE
KRUPNA SAČMA
Relativno velika energija i
domet, ali i sklonost odbijanju
U
poraba lovačkog streljiva s
krupnom sačmom vrlo je različita u pojedinim zemljama.
U zemljama srednje Europe krupna
je sačma zabranjena za odstrjel
papkara (uključujući i divlju svinju),
a eventualno se može koristiti kod
lova lisica i divljih gusaka.
U zemljama gdje se vukovi i čagljevi (šakali) love sačmaricama
može se koristiti streljivo punjeno
krupnom sačmom 4,5 – 6,2 mm, kao
i krupnijom sačmom ako to uvjeti i
sigurnosna situacija dopuštaju.
U Španjolskoj – kod njihovih lovova krupne divljači pogonom kad
se love jeleni, mufloni, divlje svinje,
lopatari – uobičajeno je da lovci
osim karabina nose i jednu sačmaricu napunjenu streljivom s krupnom
sačmom kojom odstrjeljuju divljač
koja prolazi u neposrednoj blizini
mjesta za čekanje, a za odstrel udaljenije divljači na otvorenim terenima koriste karabinske puške.
U situacijama kada se lovac i divljač susreću na vrlo kratkoj udaljenosti, često ispod 10 metara, gdje
je zbog gustoće vegetacije i nepreglednog terena vrlo teško uočiti
divljač i gdje se mora brzo pucati,
mnogi se lovci radije odlučuju za
sačmaricu nego za karabin.
38
KLASIFIKACIJA
Službeno i terminološki pod pojam
krupna sačma spada streljivo s promjerom sačmenih kuglica od 4,5 mm
pa dalje, do najkrupnijeg 9,14 mm.
U mnogim zemljama streljivo s
krupnom sačmom ima poseban naziv, pa se tako u Njemačkoj zove POSTEN, u Francuskoj CHEVROTINES,
u SAD-u BUCKSHOT, u Španjolskoj
POSTAS i u Italiji PALLETTONI.
Kod nas streljivo s krupnom sačmom nema neki poseban naziv osim
„krupna sačma“, premda streljivo napunjeno krupnom sačmom 8-9 mm
naši lovci najčešće nazivaju „devetak“.
Ono se koristi uglavnom za lov
čaglja, vuka i divlje svinje.
Za vuka je predviđeno streljivo sa
sačmenim presjekom od 4,6 do 6,2
mm ili čak krupnije, a za divlje svinje
sačma promjera 7,4 – 9,14 mm.
Proizvođač
streljiva
Presjek
sačme (mm)
Broj
sačmi
Težina (g)
Brzina
(m/s)
Maksimalni
pritisak (bar)
Rottweil
expres 7/0
9/0 11/0
6,2
7,5
8,6
27
12
9
38,3
30,6
33,7
414
411
446
941
786
729
Wincester
9/0
7,5
12
30,5
454
760
RC4 Specijal
6/0 11/0
5,6
8,6
36
9
32,4
33,1
420
424
634
616
„Krušik“ PP
Specijal
8,1
9
28,0
400
429
Fiocchi 7/0
12HV 10/0
6,2
8,0
28
9
38,3
28,0
441
454
777
777
B&P F2 Big
game
7/0 11/0
6,2
8,6
28
9
36,3
33,5
411
400
733
785
Federal
9,14
Buckshot
7,62
Clasic 000
6,09
1Buck 4Buck
8
16
27
33,6
34,9
34,3
443
391
413
733
699
640
RIO
Royal 9P
Buck 12P
16P
21P
9
12
16
21
34,0
32,0
30,0
28,0
410
410
410
410
625
600
600
600
Remington
Premijer
Buckshot
Nikl sačma
KARAKTERISTIKE KRUPNE SAČME
Ovakva sačma zbog svoje veličine,
to jest težine, ima relativno veliku
energiju i domet, a zbog sklonosti
odbijanja (rikošeta) od raznih preprjeka na pravcu leta (stabla, grane,
tvrda zemlja, kamen i drugo) znatno
može odstupiti od pravca gađanja
te tako pogoditi nekog od sudionika lova, pa je u nekim zemljama
Remington
expres
Buckshot
8,65
7,65
6,80
6,20
12/70
12/70
12/76
12/76
12/76
12/76
8,60
6,09
9,14
8,60
7,62
6,09
12
34
10
15
24
41
393
381
373
368
317
368
12/70
12/70
12/76
12/76
12/76
12/76
16/70
20/70
8,60
7,62
9,14
8,60
7,62
6,09
7,62
6,35
12
20
10
15
24
41
12
20
393
393
373
373
373
373
373
365
Tabela 1. - Balistički podatci za streljivo punjeno krupnom
sačmom u kalibru 12/70
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVAČKO ORUŽJE
đači u ovo sačmeno streljivo dodaju
i sitni plastični granulat (buffer) u cilju smanjivanja trenja i deformacije
sačme pri prolasku kroz cijev, čime
se dobiva gušći sačmeni snop i veći
efikasni domet.
OSNOVNI PODATCI O STRELJIVU
KALIBRA 12/89
zabranjena uporaba krupne sačme u grupnim lovovima.
Priznati svjetski balističari drže da je za učinkovito djelovanje na divlju svinju težine 100 kilograma potrebno
da svako zrno krupne sačme ima minimalnu energiju od
14,2 kgm, a za divljač težine oko 50 kg minimalna energija sačme je 8,5 kgm, uz uvjet da divljač bude pogođena
s minimalno 5 komada sačme. Lovci koji love divlje svinje
sigurno znaju za slučajeve kada je samo jedan pogodak u
mozak, kičmenu moždinu ili srce bio dovoljan za obaranje
divljači. Isto tako ima slučajeva kada je divlja svinja i poslije
pogađanja s 10-15 krupnih sačmi nastavljala bijeg i poslije
dugotrajne potrage bivala odstrijeljena ili čak izgubljena.
Ni kod jednoga lovačkog streljiva učinkovitost djelovanja ne opada takvom brzinom sa povećanjem daljine
gađanja kao kod streljiva s krupnom sačmom. Povećavanjem daljine gađanja, zbog otpora zraka smanjuje se brzina
i energija svake sačmene kuglice, a zbog relativno brzog
širenja sačmenog snopa drastično se smanjuje broj sačmi
koje pogađaju cilj.
Proizvođač i
tip streljiva
Federal
Premium
Turkey
Remington
Premium
magnum
Winchester
Supreme
turkey
Bw- Italia
Mimetic
Supermagnum
62
Barut,
težina (g)
Sačma +
buffer
(g) + (g)
Brzina
(m/s)
Pritisak
(bar)
Dvobazni
2,32
63,3 + 0,8
354
889
Blue dot
2,30
61,8 + 1,0
358
921
Ball pow.
2,35
62,6 + 1,8
362
890
60,3 - -
365
930
61,7 - -
379
954
Bp
540/900
2,30
Bp
540/900
2,5
Kod sačmarica kalibara 12, koji je
danas najviše zastupljen kod naših
lovaca, postoji streljivo različitih dužina čahura počevši od 65 mm, 67
mm, zatim 70 mm ili magnum streljiva dužine 76 mm te najnovije streljivo, takozvano „super magnum“,
koje se pojavilo tek krajem 1988. godine, s čahurom od 89 mm dužine.
Ovo streljivo u praksi se označava
sa 12/89 ili u inčima 3 ½¨ uz dodatak
imena, primjerice, „supermagnum“,
„ekstramagnum“ ili „ultimagnum“
da bi se razlikovalo od sadašnjeg
magnum streljiva koje ima čahure
dužine 76 mm, to jest u inčima 3¨.
Supermagnum streljivo nastalo
je iz želje da se produženjem čahure
poveća težina barutnog i sačmenog
punjenja kako bi se efikasan domet
sačmarica kalibra 12/89 približio efikasnom dometu sačmarica kalibra 10.
Super magnumi 12/89 pune se
s 44 grama čelične sačme ili do 64
grama olovne sačme. Neki proizvo-
Koliki je efikasan domet sačmarice
12/89, vrlo je teško precizno odrediti, jer je poznato da efikasan domet
zavisi od velikog broja međusobno
povezanih faktora kao što su: usuglašenost streljiva i cijevi, vrsta čoka,
krupnoća sačme, vrsta divljači, veličina izložene površine divljači na
pravac leta sačmenog snopa itd.
Tako se o točnom efikasnom dometu može govoriti samo u određenom, točno definiranom slučaju.
Uglavnom se pod efikasnim dometom podrazumijevaju daljine do kojih sačmeni snop ima potrebnu gustoću da divljač pogodi dovoljnim
brojem sačmenih kuglica (najmanje
5) za izazivanje nervnog šoka i pad
divljači u „vatri“.
Ako su razna balistička ispitivanja pokazala da kalibar 12/70 s 36
grama sačme iz cijevi punog čoka
ima efikasan domet 45-50 metara,
12/76 s 53 grama sačme iz istog
punog čoka ima efikasan domet za
desetak metara više (55-60), tada se
može očekivati da kalibar 12/89 sa
oko 64 grama sačme iz cijevi punog
čoka ima efikasan domet oko 6065 m, izuzetno do 70 m kod dobro
„usuglašene“ puške i streljiva.
Mladen Bešlić
Tabela 2. Podatci pojedinih fabrikata za streljivo kal. 12/89
www.lovackisavez-hb.ba
39
DIVLJAČ I ZAKON
ŠTETE NA DIVLJAČI I OD DIVLJAČI
Dvostrane obveze
KORISNIK LOVIŠTA DUŽAN JE PODUZIMATI MJERE ZA SPRJEČAVANJE ŠTETA KOJU DIVLJAČ MOŽE UČINITI IMOVINI ILI LJUDIMA NA
ZEMLJIŠTU I VODI NA KOJIMA SE NALAZI LOVIŠTE, NO I VLASNICI
ZEMLJIŠTA I STOKE, ODNOSNO KORISNICI ZEMLJIŠTA NA KOME JE
USTANOVLJENO LOVIŠTE, DUŽNI SU PODUZIMATI UOBIČAJENE
MJERE ZA SPRJEČAVANJE ŠTETA OD DIVLJAČI I NA DIVLJAČI.
gdje učinkovitost drastično opada jednom
kad divljač shvati da takvu barijeru može
probiti. Nabava odbojnih sredstava, plašila ili
znakova upozorenja ne iziskuje tolika novčana sredstva odjednom, no ta sredstva uglavnom postaju godišnji izdatci jer ih treba obnavljati tijekom godine, a učinkovitost im je
daleko manja. Budući da je smanjivanje broja
naleta vozila na divljač u cilju zaštite prirode
i okoliša, potrebno je osvješćivanje vozača i
njihovo upoznavanje s novitetima i iz ovog,
sve zastupljenijeg područja.
Najčešće i materijalno najveće štete na
divljači za korisnika lovišta su na prvom mjestu od bespravnog lova (krivolov), hvatanja
divljači klopkama, zamkama, mamcima,
D
ivljač svojim obitavanjem, potrebama za hranom, dnevnom ili sezonskom migracijom, utječe na stanište,
floru i faunu i korelira s čovjekom. Ukoliko ta
korelacija ima negativan učinak na objekte
od gospodarskog interesa za čovjeka, govorimo o šteti od divljači. U novije se vrijeme,
kao prevladavajućim negativnim utjecajem
koji uzrokuje divljač, sve više susrećemo s
pojavom divljači na prometnicama kada
dolazi do naleta vozila na divljač i pri tome
štete na vozilima. Porastom industrijalizacije, sve većim i intenzivnijim obrađivanjem
poljoprivrednih površina, globalnom motorizacijom i pristupačnošću motornih vozila te povećanjem infrastrukture odnosno
čovjekovim utjecajem na okoliš, sve su veće
i štete od divljači jer se stanište za divljač
smanjuje i mijenja, a divljač se prilagođava
novonastalim uvjetima te hranu nalazi na
obrađenim poljoprivrednim površinama
ali i stradava u prometu. Štete od divljači u
prometu eksponencijalno rastu kao posljedica sve modernijih cesta, snažnih, bržih ali
i skupljih vozila te napose znatnog povećanja broja vozila na prometnicama.
Iako je regulacija populacije divljači najpraktičniji i najekonomičniji način sprječavanja šteta od divljači, često su nužne i
druge metode poput postavljanja repelenata, ograđivanja, zvučnih zaštitnih sustava,
optičkih i svjetlosnih uređaja. Nedostatak
kontrole populacije divljači vrlo vjerojatno
će uzrokovati probleme povezane s povećanjem populacije. Same mjere za sprječavanje šteta od divljači mogu se ukratko
40
podijeliti na kontrolu populacije divljači,
odnosno mjere smanjenja fonda divljači,
odnosno mijenjanje staništa divljači te na
primjenu različitih sredstava za sprječavanje
šteta od divljači.
Štete od divljači u prometu realnost su i
trošak. Pretpostaviti je da će vjerojatnost za
štete od divljači u prometu u budućnosti
samo rasti, a time će rasti i troškovi kako za
sprječavanje tako i za naknadu tih šteta. Također je razvidno da postoje veoma raznolike mjere za sprječavanje šteta od divljači u
prometu kao i da su različito učinkovite te da
zahtijevaju i različita novčana ulaganja. Od
sredstava koja se naknadno mogu postaviti
za sprječavanje šteta od divljači u prometu,
postavljanje ograde iziskuje najveći jednokratni trošak, ali na dulje vremensko razdoblje kod velikih šteta od divljači, isplativost
ograda je neupitna. Pa ipak, ograde svojim
dimenzijama onemogućavaju prolaz divljači.
Drukčije je jedino kod električnih ograda, takozvanih električnih pastira, koje nisu fiksne,
ali zahtijevaju redovito održavanje kako same
ograde tako i čistina ispred ograde. Štoviše,
električne ograde ni nisu fizičke barijere u
pravom smislu, već samo barijere navike
trovanjem, stradavanje divljači u prometu,
stradavanje divljači od poljoprivredne mehanizacije, podmetnutim požarima, od posljedica trovanja divljači različitim zaštitnim
sredstvima koja se sve više koriste u poljoprivrednoj proizvodnji. Korisnici lovišta
uglavnom teško dolaze do počinitelja šteta
na divljači, pa tako ne uspijevaju namiriti
štetu koja im pripada po odštetnom cjeniku
za naknadu štete na divljači u lovištu.
SPRJEČAVANJE I NADOKNADA ŠTETE
Prema članku 68. Zakona o lovstvu, korisnik
lovišta dužan je poduzimati mjere za sprječavanje šteta koju divljač može učiniti imovini ili ljudima na zemljištu i vodi na kojima
se nalazi lovište (održavanje broja divljači
prema kapacitetu lovišta, osiguranje prehrane u lovištu, postavljanje čuvara i dr.).
Vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome je ustanovljeno
lovište, dužni su na zemljištu, objektima
gdje stoka prebiva i opremi koja se koristi
u obradbi zemlje poduzimati uobičajene
mjere za sprječavanje šteta od divljači i na
divljači (efikasnim ogradama, električnim
pastirom, postavljanjem plašila, zaštitom
Broj 85, rujan - listopad 2012.
DIVLJAČ I ZAKON
mladih sadnica omotavanjem ili premazivanjem, ispašom
stoke s čobanom na površinama dopuštenim za pašu, postavljanjem plašila na kosačice i kombajne, sudjelovanjem
u organiziranom pogonu i sl.).
Mjere iz stavka 2. ovoga članka donosi županijski ministar.
Korisnik lovišta i korisnici zemljišta i voda na čijem je području ustanovljeno lovište, kao i korisnici okolnih zemljišta
i voda, mogu pitanje naknade štete koju divljač učini regulirati i međusobnim sporazumom (ugovaranje paušalne
naknade, osiguranje kod osiguravajućeg društva i sl.).
Ako divljač učini štetu, korisnik lovišta dužan je nadoknaditi štetu vlasniku, odnosno korisniku zemljišta na kojem se
nalazi lovište.
Za štetu koju počini lovostajem zaštićena divljač odgovoran je korisnik lovišta u čijem je lovištu šteta učinjena,
ukoliko je oštećeni poduzeo propisane mjere zaštite.
Štetu koju počini divljač za koju je propisana stalna ili
privremena zabrana lova dužan je nadoknaditi onaj tko je
propisao zabranu.
Izuzetno za štetu koji učini medvjed na utvrđenim uzgojnim područjima, naknadu plaća Federacija u visini 45
posto, županije u visini 25 posto i korisnik lovišta u visini 30
posto procijenjene štete.
Nema odgovornosti za štetu koju je učinio medvjed
na stoci bez čobana kao i u područjima gdje je paša
zabranjena.
Obveza oštećenog je da sačuva sve tragove koji ukazuju
na učinjenu štetu.
www.lovackisavez-hb.ba
Za štetu koju prilikom lova divljači učine lovci i njihovi pomoćnici
odgovoran je korisnik lovišta, a korisnik lovišta ima pravo regresa od lovaca, odnosno njihovih pomoćnika.
Fizička i pravna osoba koja odstrijeli divljač, ili nanese štetu divljači
bespravnim lovom ili na neki drugi
nezakonit način, dužna je korisniku lovišta u čijem lovištu ta divljač
stalno boravi nadoknaditi štetu prema odštetnom cjeniku, a u slučaju
spora određuje se nadležnost suda
prema mjestu nastanka štete.
Prijava o šteti koju je učinila divljač podnosi se mjerodavnom županijskom ministarstvu odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana
kada je šteta nastala.
Županijsko ministarstvo dužno je
odmah, a najkasnije tri dana po prijmu prijave štete, odrediti komisiju
za utvrđivanje uzroka štete i procjenu vrijednosti.
Komisiju čine tri člana: predstavnik ministarstva (predsjednik
komisije), stručna osoba za procjenu vrijednosti štete (poljopri-
vredni ili veterinarski stručnjak) i
stručna osoba za utvrđivanje uzroka štete (vještak za lovstvo) šumarske, veterinarske, poljoprivredne
ili biološke struke s iskustvom na
istim poslovima.
Komisija je dužna odmah izvršiti
uviđaj i o svom radu načiniti zapisnik. Na uviđaj se poziva oštećeni i
korisnik lovišta.
Zapisnik komisije sadrži osobito:
mjesto i način nastanka štete, znakove koji upućuju na određenu vrstu divljači, opseg i visinu štete, kao
i poduzete mjere oštećenog prije i
poslije učinjene štete.
Po prijmu zapisnika ministarstvo će pokušati sporazumno
utvrditi štetu između oštećenog
i korisnika, odnosno odgovornog
za naknadu štete.
Ako ne dođe do sporazuma,
oštećeni će se pravno uputiti za
podnošenje tužbe mjerodavnom
sudu u pogledu utvrđivanja štete i
njezine visine.
Tomislav Mihaljević
41
LOVAČKA PRIČA
V
eć je bio mrkli mrak dok smo
se iz lova vraćali cestom prepunom rupa koja je krivudala
kroz gusti drvored visokih jela. Dobro smo taj dan „potegli“, pa poskakivanje terenca po lošem putu nismo puno ni primjećivali, osim kada
bismo pravili „krug“ s bocom.
Napokon siđosmo i u selo, a
onda, naravno, pravo pred seosku
kavanu. Kakav bi to bio završetak
lova ako ne bismo popili još po jednu i po tko zna koji put proanalizirali
što se toga dana moglo uraditi bolje
da bi lov bio uspješniji. Ne smijemo,
naravno, zaboraviti ni lovačke običaje, pa će oni koji toga dana promašiše divljač imati priliku „popričati“ s konobarom.
Uđosmo onako kako bi rekli, svi
odjednom na vrata kavane. Dočeka
nas oblak dima od cigareta i žamor
gostiju izmiješan s nekakvom muzikom koju je ispuštao stari radio.
Provlačili smo se između tijesno
poredanih stolova pozdravljajući se
s dobro znanim licima tražeći slobodan stol. Nismo primijetili njihove
bijahu krvava a dlanovi poderani. Pomislili bismo da je cijeli dan
hodao na njima. On je usta uvijek
držao poluotvorena, a zatvarao bi
ih samo kad se zbog nečeg mnogo uzbudi. Tada bi puštao gasove.
Po tome smo zaključili da njegovo
tijelo nema dovoljno kože, jer kad
bi se na jednoj strani zatvarala, na
drugoj se otvarala. Zbog tog je i
dobio nadimak.
Dok smo sjedali za stol pregledali
smo jedan drugoga, usput se smijući. Vraćajući se iz lova po mraku,
onako pijani i još zagrijani, nismo ni
primijetili, a ni vidjeli kakve ozljede
imamo. Bolovi su počeli tek sad kad
iziđosmo iz auta. Iako iznenađeni
posljedicama, znali smo dobro što
nam se dogodilo.
Dok je konobar poslužio piće,
oko stola se već uhvatio krug ljudi
koji su znatiželjno čekali da čuju što
se dogodilo.
Nervozno smo se komešali na
stolicama ne znajući što reći. Izgleda
da je i Milan zatvorio usta nekoliko
puta, a možda je i netko iz mase.
Napad nepoznate zvijeri
čudne poglede, sve dok netko pomalo podrugljivim tonom ne upita s
kojeg mi fronta dolazimo. Kako sam
išao prvi, osvrnuh se da priupitam
gdje da sjednemo i da vidim što je
ovo pitanje značilo, a iza mene prizor od kojega sam se više iznenadio
negoli ljudi u kavani.
Marko je imao poderanu košulju, a desna šaka i izgrebano lice bili
su mu umazani krvlju koja se već
osušila. U Joze i Ranka košulje su
bile poprilično čitave, ali su zato
ispod razderanih hlača virila krvava
koljena, a u obadvojice na glavi po
jedna čvoruga veličine manjega
kokošjeg jajeta. Lice im je izgledalo kao da ih je sam vrag izgrebao.
Uz sve to Jozo se teško oslanjao
na jednu nogu. Zaista su njih trojica izgledali strašno. Srećom, osim
zelenih koljena, ja nisam imao, niti
sam osjećao druge posljedice. Najbolje sam prošao, pomislio sam,
ali sam se grdno prevario. Čekaj
malo! Nema Milana zvanog „Tijesna Koža“! Ugledah ga naslonjena
na vrata. Krenu prema nama na
drhtavim nogama pridržavajući se
pritom za stolice. I u njega koljena
42
Odlučio sam prvi progovoriti.
Najbolje reći točno onako kako
je bilo.
Imali smo okršaj s jednom zvjerkom, rekoh. Bila je velika najmanje
kao medvjed, ako ne i veća, netko
od kolega doda na moje riječi. Tako
poče priča.
Već se bilo dobro smrklo kad
odlučismo krenuti kući. Tek što
ugasismo vatru, među nas uleti zvijer čudna izgleda. Uši su joj stajale
uspravno, a bile su duge gotovo jedan metar. Iz usta su joj stršila četiri
zuba od desetak centimetara, dva
odozgo, dva odozdo. Nisu to bili
očnjaci kao u vuka ili kljove u vepra.
U ove su zvijeri bili postavljeni skroz
naprijed i strašno su škrgutali dok bi
se preklapali. Iz njuške su rasli brkovi
dužine najmanje po pola metra sa
svake strane. Imala je dugu zelenu
dlaku, kratak rep i izrazito duge stražnje noge. Pokušavali smo pobjeći,
ali ona bi nas preskakala kao od šale
i obarala na zemlju. Prevrtala bi nas
i udarala nogama, a dugim kandžama grebala po licu. Otuda nam razbijena koljena i ostale ozljede, tko
je što već zaradio. Kako je iznenada
došla tako je i nestala, a mi smo preplašeni uskočili u auto
i eto nas ovdje.
Neki se dobro uplašiše dok su slušali ovu priču, pa smo
još zadugo odgovarali na kojekakva pitanja. Odakle zvijer
dođe, gdje je otišla, i stotinu sličnih pitanja. Za neke ispadosmo pravi heroji.
A sve je počelo ovako.
Rana jesen. Iako će za nekih pola sata svanuti, pun mjesec je još uvijek sijao kad krenusmo. Jutro svježe baš toliko
da se može potegnuti malo rakijice da se krv zgrije. Stigavši na mjesto gdje smo planirali loviti taj dan, dočeka
nas ugodno iznenađenje. Tlo je bilo doslovce preorano,
a tragova od veprova kao u priči. Pregledavajući tragove
zaključili smo da su tu već neko vrijeme. Nabrzaka se dogovorismo da Milan ide u pogon s kerovima jer bi od uzbuđenja mogao odati položaj, a mi gotovo trkom pođosmo na čeke. Nije se imalo što puno razmišljati. Ovaj smo
teren predobro znali. Tek što smo javili pogonu da krene
začu se pjesma kerova na tragu, a onda nedugo zatim i
oblajavanje. Našli su ih. Potraja to desetak minuta, a onda
planinski zrak propara pucanj, pa još jedan, pa još jedan.
To je pucao Milan. Privukao im se na rovove. Sad se gon
kerova čuo na sve strane. Razbijeni su, bit će ih svugdje.
Pucalo se toga jutra tko zna koliko puta. Bilo je dosta promašaja, ali neka. Ne bi ni valjalo da svaki pogađa. Zaustavili
smo ih troje. Odlično.
Eto, treba li bolji povod u lovu od toga da se koja popije,
pa možda i malo više nego što bi trebalo.
Već se počelo smrkavati a i rakija je bila pri kraju kad
odlučismo da je vrijeme krenuti. Vozeći se preko nekakve
ledinice obrasle trnjem, ugledasmo mladoga zeca. Stajao
je na sred puta. Po veličini reklo bi se da još ne zna ni trčati.
Netko predloži da ga uhvatimo. Iziđosmo iz auta skidajući
jakne sa sebe i poče potjera. Bacali smo se za njim pokušavajući ga pokriti jaknom, ali kao nekim čudom stalno nam
je izmicao. Trčali smo i preko trnja, i kroz trnje, a on je samo
bježao u krug provlačeći nam se kroz noge kao da nam se
ruga. Netko se u svoj strci i sudari nekoliko puta. Izgleda
glavama, sudeći po tupom udarcu i po masnim psovkama.
Nakon nekih pet-šest minuta lude trke zec nestade negdje
u mraku, a mi izmrcvareni popadasmo po ledini. Dobro se
ismijasmo vozeći se kući.
Nismo ni primijetili kakve je posljedice na našoj koži
ostavila potjera za ovom malom zvjerkom, dok ne uđosmo
u kavanu.
Htjedoh reći istinu, ali netko malo pretjera u opisu zeca.
Da se našali ili od stida što nam uradi obični zec, priča ode
u posve drugom smjeru. Na kraju jedva odgovorismo ljude
od hajke koju su neki bučno zagovarali, plašeći se za svoje
živote i svakoga tko kroči šumom. Samo nam je još to trebalo da onako izranjavani tražimo zvijer koje nema.
Jedva dočekah da dođem kući. Tuš, čorbica, pa u krevet.
Tuš me dočeka odmah na vratima, ali hladan. Napade
me žena za zelena koljena. Žene uvijek prvo vide što ne
treba. Ispričah joj što smo i svima. Povjerovala mi je cijela
kavana, ali žena niti jednu riječ. Onda joj ispričah što nam se
stvarno dogodilo. Laknulo mi je kad reče da mi vjeruje i da
zna da je u pitanju bila zečica. No kad poče opisivati zečicu,
duge noge, plava kosa, vidjeh u kojem smjeru ide razgovor.
Čorbu pojede Garo, a ja se tu večer nakusah „jezikove
čorbe“ kakvu samo moja žena zna pripraviti.
Da sam barem zaradio koju težu ozljedu, vjerojatno bih
bolje prošao.
Dragan Perica
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVNO STRELJAŠTVO
Momčadski pobjednici
GRAND-PRIX „ŠIROKI BRIJEG 2012.“
„Premijera“ novih pravila
N
a streljani Streljačkog kluba „Široki
Brijeg“ na Mostarskom blatu održano je šesto po redu natjecanje u gađanju glinenih golubova – disciplina trap,
Grand-prix „Široki Brijeg 2012.“ Natjecanje
je održano 19, 20 i 21. listopada 2012. Prvi
dan bio je službeni trening, a druga dva
natjecanje. Po momčadi i pojedincima,
ovo je najjači turnir koji se ove godine
održao u BiH. Sudjelovalo je 7 momčadi i
30 strijelaca iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne
Gore. U momčadskom dijelu sudjelovali
su: SK „Herceg Novi“, UNIK „Zadar“, SK „Gaj“
Zagreb, SK „Neum“, SK „Trnovo“, SK „Budva“ i domaćin, SK „Široki Brijeg“. Posebnu
pozornost izazvao je nastup hrvatskih
olimpijaca braće Glasnović, koji redovito
sudjeluju na ovom natjecanju. No i ostali
sudionici u vrhu su lovnoga streljaštva u
svojim zemljama.
Nakon ispucanih 5 serija po 25 golubova – prvi dan 3 serije, a drugi dan 2
serije – dobio se momčadski poredak.
Uvjerljivo, s pogođenih 349 meta, prvo je
mjesto osvojio SK „Gaj“ iz Zagreba (Anton i Josip Glasnović i Mario Fiolić), drugo
je mjesto osvojio SK „Budva“ (319), a treće SK „Trnovo“ (311).
Za pojedinačnog prvaka pucalo se po
novim pravilima. Nakon 5 serija po 25 golubova, osmerica najboljih ulaze u četvrtfinale.
U dvije grupe po 4 strijelca puca se serija od
15 golubova, s jednim metkom u cijevi. Najbolja dvojica idu u polufinale. U polufinalu
se ponovno na isti način puca serija od 15
golubova i dobije se poredak od prvoga do
Željko Vađić, Zoran Mandić i Tomislav Mandić
www.lovackisavez-hb.ba
četvrtog mjesta. No to još nije kraj. Prva dva
strijelca iz polufinala pucaju ponovno seriju
od 15 golubova za prvo mjesto, a treći i četvrti također istu seriju za četvrto mjesto. Na
ovom natjecanju, u polufinale su ušli Anton
i Josip Glasnović iz Zagreba, Nikola Perišić iz Herceg Novog i Nebojša Stijaković iz
Banjaluke. Nakon ispucane serije, prva dva
mjesta pripala su braći Glasnović, Perišić je
bio treći a Stijaković četvrti. U seriji za treće mjesto bolji je bio Nikola Perišić, a prava
poslastica za gledatelje bila je borba za prvo
mjesto između braće Glasnović. Na kraju Anton pogađa svih petnaest i osvaja pobjednički pokal, a Josip se, s jednim promašajem,
morao zadovoljiti drugim mjestom.
Pobjedničke pokale strijelcima uručio je
predsjednik Streljačkog kluba „Široki Brijeg“
general Miljenko-Mića Lasić.
Domaćini, a glavni organizator cijeloga
događaja bio je Tomislav Mandić, pobrinuli su se za ugodan boravak gostiju u Širokom Brijegu. Večer uoči završnog dana u restoranu „Gurman“ organizirano je druženje
za sve strijelce, uz glazbenu pratnju sastava
„Širokobriješki dukati“. Također, tvrtka MCI
strijelce je darovala prigodnim darovima
ove tvrtke.
A evo što je o ovom natjecanju rekao
sudionik Olimpijskih igara u Londonu i
pobjednik ovoga natjecanja, Anton Glasnović: „Ugodan ambijent, lijepo vrijeme
i dobra organizacija ovoga natjecanja. Pucali smo po novim pravilima, koja će se od
sljedeće godine primjenjivati na svim natjecanjima. U odnosu na dosadašnja, zanimljivija su, ali iziskuju veći napor za strijelca.
Zadovoljan sam svojim pucanjem i eto me
i sljedeće godine.“
Na kraju natjecanja, izbornik Hrvatske
streljačke reprezentacije Željko Vađić dodijelio je Tomislavu Mandiću i Zoranu Mandiću, strijelcima SK „Široki Brijeg“, diplome
„Strijelac- majstor“, za rezultate postignute
u ovoj streljačkoj disciplini.
Vlado Bošnjak
Josip Glasnović, Anton Glasnović i Nikola Perišić
43
KINOLOGIJA
MUKE PO KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEG-BOSNE
Kinologija i kinološka
prostitucija
KAKO DRUGAČIJE NAZVATI SVE OVO ŠTO
SE DOGAĐA U POSLJEDNJIH NEKOLIKO
GODINA U KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEGBOSNE? DOGAĐA SE TO I U OSTALA DVA
SAVEZA, ALI KAKO JA ISKLJUČIVO I SAMO
PRIPADAM KINOLOŠKOM SAVEZU HERCEG
BOSNE, LOGIČNO JE DA ĆU PISATI O NJEGOVIM PROBLEMIMA. A DA BIH TO ČITATELJIMA DOKUČIO, MORAM SE VRATITI BAREM
25 GODINA UNATRAG, JER OD TOGA VREMENA SEŽU MOJI PRVI KINOLOŠKI KORACI.
N
e mogu se ne sjetiti svojih kinoloških početaka kada
su na bh. kinološkoj sceni djelovali vrsni kinolozi i kinološki stručnjaci kakvi su bili Ante Kozina, Mithat
Hodžić-Hodža, Hrvoje Perković, Franjo Brendelek, Stjepan fra Petar Krasić, Jakov Marunica, Mirko Pavlović,
ljudi koji su živjeli za kinologiju, i koji su iznad svega poštovali psa koji je pred njima, ne pitajući tko mu je vlasnik,
kakvu dužnost obnaša, niti čiji je zet, stric ili brat.
Njima se nije moglo dogoditi da u prvom krugu na
izložbi pasa počnu škartirati najbolje pse, da bi kod dodjele CAC-a ili BOB-a mogli pobijediti psi kojima su unaprijed
određene kandidature. Sudili su i svi raspoloživi suci toga
vremena, ovisno o stupnju izobrazbe i o tipu kinološke priredbe. Mogao si imati suprotno mišljenje, bilo
da je riječ o pravilniku o stručnom
radu, bilo o ocjeni starijeg, iskusnijeg i poznatijeg kolege suca, a nisi
se morao bojati za osobni status u
udruzi, niti u Savezu. Izložbe su bile
praznik za oči i za dušu, a izlagači su
imali barem onu osnovnu kinološko-izlagačku kulturu.
Ako se zna da Bosna svoju i lovnu i
kinološku kulturu može zahvaliti Austro-Ugarskoj, i da su se sve kinološke priredbe toga vremena događale
u Bosni, onda se nameće pitanje, a
gdje je tu Hercegovina? Nažalost,
Hercegovina je u to vrijeme bila kinološka pustinja, sa samo jednom kinološkom oazom, Čapljinom, koja je
redovito, svake godine organizirala
državnu izložbu pasa svih pasmina,
s dodjelom kandidature CAC. Hercegovina je u to vrijeme imala i samo
jednoga kinološkog suca, Stjepana
fra Petra Krasića, koji nije mogao
sam na svojim plećima nositi hercegovačku kinologiju, dok mu mi,
tada mladi suci, tamo negdje 1987.
nismo pritekli u pomoć. Dobro mi se
u pamćenje urezala ta godina, kada
smo ja i moje kolege Tadić i Tabak
organizirali reviju pasa svih pasmina u tadašnjem Duvnu. Na tadašnju
našu reviju pasa pristigli su brojni
izlagači iz Hercegovine, Središnje
Bosne i iz Dalmacije, pa osobno držim da od toga dana seže duvanjska
kinološka kultura.
RATNA KINOLOGIJA
Početkom rata u BiH, godine 1992.,
došlo je do općeg rasula u svim
segmentima društva, pa tako i u
kinologiji. No nas nekolicina tadašnjih zaljubljenika u kinologiju nije se
htjela pomiriti s tom činjenicom. Nismo uopće imali dvojbi u ispravnost
naših razmišljanja i počeli smo tražiti modus kako krenuti s utemeljenjem lovačkog i kinološkog saveza
Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Uz potporu svih tadašnjih relevantnih čimbenika hrvatskog korpusa,
u tome smo i uspjeli. Prvo smo utemeljili Lovački savez, a nešto poslije
i Kinološki. Organizirali smo i veliku
ratnu reviju pasa svih pasmina na
Pecari u Širokom Brijegu, koja je za
tadašnje uvjete polučila vrhunske
rezultate. Uz veliki broj čistokrvnih
pasa, gledatelje i izlagače zadivila je
i prezentacija rada službenih pasa
Vojne policije HVO-e. Od tada, po
44
meni, započinje kinološka kultura
u ostatku Hercegovine. Prestankom
rata u BiH, Kinološki savez Hrvatske
zajednice Herceg-Bosne započinje,
i to veoma uspješno, s organiziranjem kinoloških priredbi nižeg i višeg ranga. Ovdje moram napomenuti da su sve kinološke priredbe
bile zakonite zahvaljujući fra Petru
Krasiću, koji je uspio dogovoriti s
Hrvatskim kinološkim savezom, odnosno s njegovim tadašnjim predsjednikom, sada pokojnim Markom
Medarom, da Kinološki savez Hrvatske zajednice Herceg-Bosne postane pridruženom članicom Hrvatskoga kinološkog saveza. Sva naša
legla bila su legalna, uredno prijavljena, s validnim rodovnicima, a svi
naši kinološki suci imali su iskaznice
Hrvatskoga kinološkog saveza. Sve
je išlo normalnim tijekom, bez trzavica i podmetanja, dok nismo na
referendumu glasovali za cjelovitu
BiH. Tada se utemeljuje krovna kinološka organizacija pod imenom UKS
u BiH – Unija Kinoloških saveza u
BiH, koju čine tri saveza: hrvatski KS
HB, srpski KS RS i bošnjački BKS. Jedno duže razdoblje i to je funkcioniralo, dok pojedini megalomani nisu
namirisali novac u kinologiji. To vam
je kao kada vukovi namirišu krv, pa
se samo čekalo kada će se dogoditi
ovo što danas imamo.
KINOLOŠKA PROSTITUCIJA
O ovoj tužnoj i nadasve podmukloj
činjenici mogao bih pisati danima, ali neću. Pokušat ću čitateljima
samo dati naputak za duboko razmišljanje, pa kada zbroje dva i dva
možda i prepoznaju krivce. Naime,
sve se zakompliciralo prije oko pet
godina kada su čelnici sva tri saveza
u tajnosti utemeljili Asocijaciju KS u
BiH. Dolaze na upravna tijela saveza
s „gotovom stvari“, a prije toga nisu
tražili mišljenje baze, u ovom slučaju
kinoloških udruga. Daju na glasovanje svoju, u tom trenutku veoma
mutnu „rabotu“, i dok se pojedinci
nisu ni snašli, većina je glasovala „za“.
Onaj manji dio članova Skupštine
Saveza, koji u tom trenutku nisu bili
sigurni da je to dobar potez, glasuje
„protiv“. Slijede čistke i podjele na
podobne i nepodobne, na veće i
manje Hrvate, pojedincima se zabranjuje pristup u prostorije Saveza,
a jedanput čak ureduju zaštitari. Srbi
jedini reagiraju ispravno i smjenjuju
svoje čelnike, a u druga dva saveza
nastavljaju se ružne stvari koje su i
Broj 85, rujan - listopad 2012.
KINOLOGIJA
danas vidljive. Da smo mi pojedini
kao manjina bili u pravu, dokazuje
i činjenica da je glavni povjerenik
FCI-a za jugoistočnu Europu, gosp.
Reisinger, nekoliko puta dolazio da
regulira stanje u bh. kinologiji. Kada
su shvatili da se s nama ne može
pregovarati, izbacuju nas iz FCI-a,
jer smatraju da nismo zaslužili biti
dio najveće međunarodne kinološke obitelji. Sada smo opet mi krivi,
jer da se nismo usprotivili, ne bi nas
izbacili iz FCI-a. U međuvremenu
smo sjeli za stol i pomirili se, ali smo
i dalje ostali „naši“ i „vaši“. Počele su
one tihe, lagane osvete, a posebice
prema nekim sucima među nama.
Nema nas nigdje na suđenju, iako
je u 2012. na rasporedu 35 kinoloških priredbi. Da pojasnim onima
koji nisu upućeni, FCI se ne miješa
u kinološke priredbe unutar države,
ali smo na međunarodne izgubili pravo. Možda se pitate, zašto mi
pojedini ne sudimo. Kažu, neće nas
organizatori, valjda traže samo jednog, koji ujedno i raspoređuje suce,
pa umjesto nas, rasporedi sebe, tako
da je u ovoj godini od 35 kinoloških
priredbi sudio barem 30. Podsjeća
me na Zumbul-agu iz serije „Sulejman Veličanstveni“, razlika je samo u
tome što Zumbul-agu raspoređuje
majka Sultanija, a on sam sebe. Pišući ovaj tekst, sjetih se da je EU dobila
Nobelovu nagradu za mir, pa rekoh
sebi: ,,Budalo, ne ispravljaj krivu Drinu, jer se Drina ispravit ne može“.
arodna poslovica kaže, „gdje ima dima, ima i vatre“. Tako se, naime,
govorilo o lovačkim psima Tomislava Odaka i njegova prijatelja
Vlade Marića iz Potpolja kod Čitluka, što se i potvrdilo na državnoj
utakmici u radu pasa goniča na zeca održanoj 29. rujna 2012. u organizaciji Kinološke udruge „Široki Brijeg“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne.
Utakmici je pristupilo devet pasa, od kojih je šest položilo državnu
utakmicu (CACT-ZEC). Treće mjesto osvojila je Biza, ženka posavskoga
goniča, vlasnika Drage Skoke iz Radišića, drugo mjesto pripalo je BibiDoni, također ženki posavskoga goniča, vlasnika Tomislava Odaka i vodiča Vlade Marića, a prvo mjesto i titulu državnog prvaka (CACT-ZEC BiH
2012.) osvojila je Dona, ženka istarskoga kratkodlakog goniča, istog vlasnika i vodiča, Tomislava Odaka i Vlade Marića iz Potpolja kod Čitluka.
Utakmicu su sudili Stjepan fra Petar Krasić i Jozo-Joža Lasić, a delegat je bio Mirko Čolak.
Bilo je izuzetno vruće i sparno, vrijeme teško i za pse i za vodiče, pa je
uspjeh pasa tim veći.
Posjet priredbi i njezina organizacija bili su odlični.
Josip Vukoja
www.lovackisavez-hb.ba
Odlični rezultati
Veliko je zanimanje lovaca za ovakve priredbe
Zdravko Pranjić-Brižankić
Istarka Dona daleko
nadmašila konkurenciju
N
Kinološko udruženje KUNA, Jajce
L
ovačko i kinološko udruženje „Kuna“ iz Jajca organizirali su 15. rujna 2012. u vlastitom gateru Vukićevci ocjenu pasa u eksterijeru i ispit u radu na divlju
svinju (IPO).
Po vrlo ugodnom vremenu i na pristojnom terenu za
ovakve priredbe, ocjeni u eksterijeru pristupilo je 12 pasa i
svi su pozitivno ocijenjeni, a za IPO pristupilo je 10 pasa od
čega ih je 9 položilo ispit, što je također odličan rezultat.
Ovu kinološku priredbu sudili su suci Zoran Brkić iz
Nove Bile i Vinko Biletić iz Viteza, a voditelj ispita bio je
Mato Ladan iz Jajca. Na njihov rad nije bilo primjedbi,
kako od strane natjecatelja tako i od strane posjetitelja,
kojih je bilo popriličan broj.
Najbolje rezultate na ispitu pasa u radu na divlju svinju
postigli su: istarski kratkodlaki gonič Bobi – 184 boda, vl.
Rajko Šervel iz Banjaluke i alpski brak jazavčar Rej – 180
bodova, vl. Miroslav Ladan iz Jajca.
Za sve pse koji su položili IPO bit će izdan certifikat o
lovnoj uporabljivosti pasa (izdaje ga Kinološki savez Herceg-Bosne), bez kojega se ne bi smjelo ići u lovište.
Na kraju natjecateljskog programa organiziran je ručak
za sve natjecatelje i posjetitelje, koji su osigurali Lovačko
udruženje „Kuna“ Jajce (lovački gulaš) i poduzetnik Frano
Saraf (pečeni odojak).
Dobra posjećenost te veliko zanimanje lovaca i ljubitelja pasa razlog su više da bi se ovakve priredbe trebale
održavati svake godine.
Mato Ladan
Rajko Šervel i Miroslav Ladan sa svojim psima
45
KINOLOGIJA
CAC POSUŠJE 2012.
Brojni posjetitelji
zadovoljni vrhunskom
kinološkom priredbom
O
vogodišnja revija pasa svih pasmina, koju je priredila
Kinološka udruga „Posušje“ na terenima Sportskog
centra „Šego“, obilovala je zanimljivim sadržajima i
velikim posjetom uzgajivača i ljubitelja rasnih pasa iz regije.
Uz pomoć Kinološkog saveza Herceg-Bosne, domaćini
su službeni dio revije odradili savršeno, a program je znalačPobjednici ovogodišnje kinološke priredbe u Posušju
CAC POSUŠJE 2012.
1. njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dražen Jurčević
2. tornjak TILE, vl. Perica Jukić
3. shi-tzu SPHINX EMPORIO DI ALEXANDRA, vl. Ana Ivanišević
JUNIOR BIS
1. francuski buldog COEUR TOTEGNAC, vl. Mate Kutleša
2. shi-tzu ANGE, vl. Ana Ivanišević
3. srpski trobojni gonič PUMA, vl. Srećko Žulj
SPECIJALKA EX-YU GONIČA
1. istarski kratkodlaki gonič FIFI, vl. Velibor Jurišić
2. barak CEZAR, vl. Mario Slišković
3. srpski trobojni gonič CILE, vl. Velibor Jurišić
JUNIOR BIS
1. istarski kratkodlaki gonič FIFI, vl. Velibor Jurišić
2. posavski gonič CURA, vl. Josip Žulj
3. crnogorski planinski gonič PATO, vl. Srećko Žulj
SPECIJALKA - SAO, KO, CRT
1. srednjoazijski ovčar KILAR PELVAN, vl. Hamdija Smajić
2. kavkaski ovčar PAŠA MONTERIVALDOG SA KOZARE, vl. Božidar Zvicer
3. crni ruski terijer BEREGINA INTER DEVOCHKA, vl. Dragan Vidović
JUNIOR BIS
1. srednjoazijski ovčar CISA OD VICANA, vl. Pere i Mario Jukić
VI. FCI skupina
46
ki vodio Mirko Čolak, na zanimljiv i
publici dopadljiv način prenoseći
događanja u sudačkim krugovima.
Kinološki suci Pero Čelebić (Crna
Gora), fra Petar Krasić, Ante Vukadin, Stefan Popov (Bugarska),
Ante Udovičić (Hrvatska) i Julijan
Glavočević uložili su zaista mnogo
truda da bi ocijenili svih tristotinjak
privedenih pasa.
Mnogobrojna publika uživala je
u cjelodnevnom programu CAC-a i
specijalke Ex Yu goniča, a potom su
ljubitelji srednjoazijskih ovčara, kavkaskih ovčara i crnih ruskih terijera
– konačno došli na svoje. Noćna priredba bila je prava poslastica zbog
koje su mnogi produžili do kasno u
noć burno prateći svaki pokret psećih „grdosija“ koje su se kretale kroz
krug za ocjenjivanje.
Članovi Organizacijskog odbora
na čelu s predsjednikom kinološke
udruge Tonćom Jukićem-Sokolom, tajnikom Tomom Raičem, voditeljem uzgoja lovačkih pasa Srećkom Žuljem, predsjednikom kluba
SAO.KO, Darkom Vicanom i potpredsjednikom Ivanom Jukićem,
na kraju cjelodnevne i večernje
priredbe prezadovoljni su uspješno
odrađenim poslom. U prvom redu
zahvalni su sucima na fer i nepristranom suđenju, te svim izlagačima
i posjetiteljima revije.
Posebnu zahvalu uputili su
mnogobrojnim sponzorima i pokroviteljima, a među njima posebno ističu LD „Radovanj“ iz Posušja
na čelu s predsjednikom Petrom
Mandurićem.
Mladen Bešlić
Sudci i oraganizatori
Broj 85, rujan - listopad 2012.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
MRAZOVAC, BILJKA KOJA I LIJEČI I TRUJE
Jesenja idila, nije samo to
LIŠĆE MRAZOVCA TOLIKO JE OTROVNO DA JE MNOGE LJUDE I U
GROB POSLALO. PROBLEM NASTAJE PRILIKOM BRANJA DIVLJEGA
(MEDVJEĐEG) LUKA, SRIJEMUŠA, KOJI JE JAKO DOBRA I UKUSNA
BILJKA. LISTOVI SU IM JAKO SLIČNI, ČESTO RASTU NA ISTIM STANIŠTIMA PA SE BRZOPLETO UBERU SKUPA.
K
ada sam ugazio s čistine u hladovinu
hrastovine, s nešto malo i mladih jasenja, zapljusnuo me omamljujući miris
i gotovo me s nogu bacio na vlažnu crnicu.
Jedva sam „pripitomio“ svoj loši vid kako
bih razaznao more nježno ružičastih cvjetova s malo nacrvenjenim usnicama. Bio je
to nenadani susret s ciklamama. Međutim,
mirisave ciklame bile su samo povod i uvod
za daljnja promatranja i traženja u jesenjem
koloritu, počevši od sitnih, jedva zamjetnih
i bezvrijednih gljiva, pa sve do tragova različite divljači i neartikuliranih zvukova koje
su uznemireni puhovi ispuštali iz šupljih debla hrasta. Jest, to je bilo ugodno, ali ima i
razočarenja, jer nigdje još nema ni vrganja,
ni sunčanica, ni lisičarki... Pogotovo nema
traga od plemenite divljači, čak ni od crne!
Ipak, nakon prvih slika i dojmova ukazao
se proplanak potpuno iste boje ciklama, ali
ovoga puta bile su to izdašne kolonije jednoga drugoga jesenjeg cvijeća.
MRAZOVAC (COLCHICUM AUTUMNALE L.)
Još u svome ubogom djetinjstvu dok sam
čuvao stoku prije i poslije škole, zamijetio
sam da krave i ovce ne jedu mrazovac, koji u
mome kraju zovu otrovna balučka ili brnduwww.lovackisavez-hb.ba
ša, a na drugim mjestima još jesenji kaćun,
voćak... Stalno su mi u glavi bila pitanja na
koja ni danas nema jasna odgovora: Što je
to utkano u glave životinja pa one znaju što
valja a što ne?
Mrazovac je trajnica (višegodišnja biljka)
koja raste po vlažnim šumama, proplancima i ledinama. Izrasta iz dugotrajnoga bijeloga gomolja, u proljeće lišće može narasti
i do dvadesetak centimetara, a onda u ranu
jesen, poslije prvih obilnijih kiša uzdižu se
okomito prelijepi ružičasti cvjetovi sa šest
dugih latica koje u „nebo gledaju“. Cvijet je
obično visok desetak centimetara, a iz njega
iduće godine koncem ljeta sazrijeva sjeme.
Lako ga je prepoznati, na zelenim peteljkama smeđe ili potpuno crne male kuglice,
sitne su i jako tvrde. Hrapave su po površini
i nisu potpuno okrugle. Sjeme se može koristiti kao lijek, međutim, kao i lišće i cvjetovi i ono je otrovno, i mogu ga rabiti samo
dobro educirane osobe i uz isključivi nadzor
liječnika i ljekarnika.
Lišće mrazovca toliko je otrovno da je
mnoge ljude i u grob poslalo. Problem nastaje prilikom branja divljega (medvjeđeg)
luka, srijemuša, koji je jako dobra i ukusna
biljka. Listovi su im jako slični, često rastu
na istim staništima pa se brzopleto uberu
skupa. Još ima sličnosti s čemerikom i đurđevkom, koji su također otrovni. Stoga je
nužno (a o tome sam i ranije kazivao) prilikom branja divljega luka, svaki list primirisati i ako ne miriše intenzivno na bijeli luk,
takvo lišće bacajte!!!
Mrazovac zacijelo nije još dovoljno istražena biljka, premda joj već sada neki biljari
predviđaju sjajnu budućnost, budući da
sadrži supstancu kolhicin, koja ne dopušta
dijeljenje stanica u živom organizmu (to je
već isprobano u laboratorijima na pacovima). Ipak, zbog vrlo jake otrovne strane, još
se ne rabi za liječenje raka kod ljudi. Službena ga medicina koristi za pravljenje veoma
uspješnog lijeka protiv gihta, ali i to pod
nadzorom liječnika.
Sjeme se do sada sabiralo isključivo u
organizaciji nekih biljarskih ustanova koje
pripremaju sirovinu za farmaceutske tvornice, tako bi trebalo i ubuduće, s obzirom
na opasnost od jakoga trovanja, koje se
događalo i u našim krajevima. Doktor Rista
Gostuški navodi podatak da su još Stari Heleni: Plinije i Dioskorid (liječnici) rabili cijelu
biljku mrazovca za liječenje, pogotovo gomolj i sjeme. Prema istom izvoru, mrazovac
čisti krv od mokraćne kiseline, snižava krvni
tlak, povoljno djeluje na razmjenu tvari u
organizmu. Ljudi koji su uzimali mrazovac
samoinicijativno bi nakon nekoliko čajeva
dobivali proljev. Međutim, kad liječnik ili ljekarnik stručno naprave tinkturu, kapi ili čaj
od sjemenja ili krtole, vrlo je učinkovit za navedene tegobe, osobito čišćenje krvi i gihta.
U životu se mnoge stvari mogu postignuti samo uz veliku dozu hrabrosti i rizika.
Netko je morao imati po….. gaće da bi saznao kako mrazovac i liječi i truje!
Blago Lasić
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Srnetina u vinu
Fra Franjo Mabić
O
vaj recept u postupku me podsjeća na pripremanje naše stare čorbe
škriljkače. Naime, kada se priprema
ova čorba krumpirača, onda se sve stavi
odjedanput i ništa se ne dira dok sve ne
bude spremno za blagovanje. Tako se radi
i na početku sa srnetinom na crnom vinu.
48
Srneće meso se izreže na sitnije komade. Dobro je da bude i jedan dio junetine
u ovom sastavu. Onda se počne polako slagati u lonac meso jedno i drugo, rezana kapula, ribana ili rezana mrkva, češnjak, panceta u sitnijim kockama, sol, papar, feferon
ili ljuta paprika, mirodijsko bilje – bosiljak,
ružmarin, origano, menta, lovor ili ono što
vam je pri ruci. Kada smo sve ovo posložili,
onda nalijemo crno vino da pokrije sve spomenuto i stavljeno u lonac.
Na početku pojačamo vatru dok prokuha, a potom se smanji vatra na osrednju
i ostavi kuhati najmanje dva puna sata.
(Ovo na fotografijama je kuhano puna tri
i pol sata. Duljina kuhanja ovisi o količini
pripremljenoga materijala, ali i o vrsti vatre, ovdje još i o vinu koje ima raniju točku
ključanja…) Ovoliko vremena nam treba jer
alkohol ključa ranije nego voda i mora se
meso sa sastojcima dobro skuhati, ukuhati
i napraviti sve kao jedan umak.
Pri koncu kuhanja se opet vatra pojača
i stave se rezane gljive kojih desetak minuta. Poslije toga naša srnetina u crnom vinu
spremna je za blagovanje.
Najjednostavniji prilozi su kuhana riža ili
tučeni krumpir, a nije rečeno da ne mogu
i drugi prilozi kao kuhani grašak ili sačivica.
U crnom vinu je kuhano, pa ako se i nastavi s vinom neće biti problema, iako može
i jako sortno bijelo vino ili koje domaće pivo.
Srnetina i jedan mali dio junetine spremni za postupak
kuhanja u vinu
Povrće je posloženo po mesu
Začinsko i mirodijsko bilje po povrću i mesu
Sve se zalije crnim vinom – panceta i bilje plivaju
Najmanje tri sata blage vatre i uvijek poklopljeno
U konačnici je ovo prelijepo jelo pred nama i lovcima…
Broj 85, rujan - listopad 2012.
ZABAVNI KUTAK
ZAVOJ,
KRIVINA,
ZAVOJAK
JESTIVA GLJIVA,
LISIČICA, NA SLICI
BILJNA
PORODICA
NAMETNICA
(DJETELINA)
MEKSIČKI
NAČIN
NAVIJANJA
TALIJANSKA
METROPOLA
KIĆENJE,
OKIĆENOST
(PJESN.)
ZAVJETNIČKI
DAR
BOŽANSTVU
RIMSKA
PETICA
IVAN
KUŠAN
JARA
PŠENICA,
JARICA
PJEVAČICA
KOKIĆ
NADIMAK
PROVODITELJ
ŠVICARSKIH
ATENTATA
NOGOMETAŠA
BITI...
NA SVOME
PRIZNANJE,
SLAVA
(PREN.)
DIO
PROFITA
PJEVAČICA
DIFRANCO
BILO
KOLIKO
PJESNIČKI
SIMBOL ZA
LJUBLJENU
ŽENU
VITEZ
TRST
NADIMAK
IVANA
BULJANA
STALIŠ,
STALEŽ
(RADNIČKA...)
KUĆNI
DUH
(MIT.)
“AMPER”
PTICA IZ
PORODICE
VRANA
DRAMA
IVE
BEŠANA
TANTAL
ŽESTOKO
ALKOHOLNO
PIĆE
AUSTRIJA
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
OTOKAR
LEVAJ
ENGLESKO
ULJE
U ONO
VRIJEME
AMERIČKA
PJEVAČICA
BAEZ
TAL.
SKLADATELJ,
NINO
MOSTARSKI
GLUMAC
VICAN
PRAOTAC DORANA
POGREŠKA,
PROMAŠAJ
BELGIJA
KOCKA
(LAT.)
MOČVARA,
LOKVA
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Mariofil Soldo


 



O
www.lovackisavez-hb.ba
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom. Jednoslovi su
već upisani u mrežu.
Š
AA, AKARA, ANO,
BEĆARAC, BOMBON, BOSTAN, IRAK,
MJENJAČNICA, NAČAS,
NC, NEKI, OCJENE,
OCTIKA, ONATAS,
RACIJA, RATAR, SJENA,
ST, STAREK, STEĆAK,
ŠTAKOR, TINJATI, TRI,
TRSAT, TROKAR
Frano Vukoja
GOTOVANI
Lovac kasno došao iz lova pa na radnom mjestu nije bio
raspoložen za posao. Šef mu prigovori:
– Čitav dan nisi ništa uradio.
– Šefe, kakva je firma ako ne može plaćat dvojicu koja ništa ne rade.
– A koja su to dvojica?
– Pa ti i ja – objasni mu lovac.
PUHANJE
Lovac se automobilom vraća s lovačke večeri. Zaustavi ga
policajac koji je na posao stigao s neke veselice.
– Morat ćete puhati – reče policajac.
– Nema šanse – ne pristaje lovac.
– Nema šanse, a, nemoj da ti ja puhnem, tek tada si nadrlj’o – uzvrati
policajac.
PLIVAČI
Jedan lovac učio plivati svoju punicu. Nakon nekog vremena
kolega lovac upita ga:
– Nauči li ti plivati svoju punicu?
– Ma, kakvi, ne može držati usta zatvorena – pojasni zajedljivi lovac.
KUČKA
Supruga lovca požali se mužu:
– Dragi, naš sin reče mi da sam kučka.
– A, hoće, hoće, taj kučkin sin – prokomentira lovac.
TERMINI
Vođa lovačke sekcija obrati se lovcima:
– Ako sutra bude padala kiša prije podne, u lov idemo popodne,
a ako bude padala poslije podne, u lov idemo prije podne. Je l’ jasno?!
49
IN MEMORIAM
ŽELJKO OBAD
(1968. – 2012.)
IVAN PRSKALO
(1931. – 2012.)
PERE BARAĆ-ŠILJE
(1921. – 2012.)
Iznenada i prerano napustio nas je
naš dragi prijatelj i kolega lovac Željko. Došavši iz lova, u krugu obitelji
prestalo je kucati srce ovoga časnog,
tihog i plemenitog čovjeka. Lov, prirodu i druženje s ljudima posebno
je volio i u tome uživao. Njegovim
odlaskom svi smo izgubili dragog
čovjeka i lovca, a posebno će nedostajati u svojoj sekciji Hutovo.
Dragi naš Željko, uvijek ćeš živjeti u
našim mislima, lovačkim pričama i
uspomenama. Hvala Ti za sve trenutke koje smo skupa proveli. Počivaj u
miru Božjem.
LU „Jadran“, Neum
Izgubili smo zauvijek još jednoga
kolegu lovca iz sekcije Miletina. Ivan
je bio dobar i uzoran lovac, cijenjen
među kolegama, s iskustvom tradicionalista i lovca od kojega su mnogi
naraštaji učili. Lovci kao što je bio on
bili su okosnica naše udruge, naše
brojno stanje možemo zahvaliti Ivanu i njegovoj generaciji lovaca. Mnogo ćeš nedostajati, dragi naš Ivane,
svojoj obitelji, svojoj sekciji i svojoj lovačkoj udruzi. Počivaj u miru Božjem.
U 91. godini života, napustio nas je
naš dugogodišnji član Pere Barać-Šilje. Njegovom smrću izgubili smo velikog lovca, ljubitelja prirode i divljači,
a nadasve dobra čovjeka i prijatelja.
Dugo ćemo te se sjećati, dragi naš
Šilje, posebice tvoje kolege iz sekcije
Tribanj s kojima si podijelio bezbroj
sretnih lovačkih trenutaka. Počivao u
miru Božjem.
LU „Cincar“, Livno
TOMISLAV ZELENIKA-ŠUBIĆ
(1941. – 2012.)
JURE BANOŽIĆ-JUKA
(1957. – 2012.)
Ljuti Dolac je ostao bez još jednoga
uzornog i vrijednog lovca i ljubitelja
prirode. Njegov lik nije bio samo na
dobro prirode i divljači, već je svojom blagom i veselom prirodom
imao uvijek pozitivan utjecaj na brojne lovce koji su mu se obraćali. Ni
jedna akcija organizirana u njegovoj
sekciji, nije mogla proći bez sudjelovanja i doprinosa Gojkova. Šumom
je hodio i Blatom plovio, ali uvijek uz
punu pažnju na ljude i divljač, stalno
vodeći računa da i drugi lovci trebaju
susret s divljači i da ne treba odstrijeliti sve što se pokrene.
Ostat će u sjećanju svim lovcima koji
su ga poznavali i bit će mu zahvalni na njegovu ljudskom i lovačkom
doprinosu!
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Golub“, Čitluk
HUL „Kravica“, Ljubuški
VESELKO JURIČIĆ
GOJKO BOŠKOVIĆ
(1931. – 2012.)
druženja, o čemu svjedoči i njegov
nadimak Lovac. U dugogodišnjem
lovačkom stažu dao je velik doprinos razvoju lovstva i lovačke etike
prenoseći svoje bogato iskustvo na
mlade lovce.
Sve povjerene mu dužnosti obnašao
je časno i pošteno, s mnogo ljubavi
i krajnje odgovorno. Za izuzetan doprinos odlikovan je Odličjem III. reda.
Svima koji smo ga poznavali ostat će
u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Čitluk selo.
Počivao u miru Božjem.
Nesretnim slučajem na radnome
mjestu, prekinut je životni i lovački
put našega prijatelja i kolege lovca.
Juka je volio prirodu, lov i druženje
s ljudima. Bio je tih, miran i radišan
čovjek, cijenjen među svojim kolegama i prijateljima s kojima je rado
provodio lovačke trenutke. Sjećat
ćemo ga se u svim našim lovovima
i lovačkim druženjima. Posebna
praznina ostat će u njegovoj sekciji
Buhovo u kojoj je ostavio neizbrisiv
trag. Zahvaljujemo mu za sve što je
učinio za nas i Društvo i neka počiva
u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
Nakon kraće bolesti, redove našega Društva zauvijek je napustio naš
kolega i prijatelj Veselko Juričić, član
sekcije Čitluk selo i počasni član
Društva.
U svome dugogodišnjem lovačkom
stažu dao je nemjerljiv doprinos
razvoju lovstva i lovačke etike. Sve
povjerene mu dužnosti obnašao je
časno i pošteno, s mnogo ljubavi i
krajnje odgovorno, a posebice se
isticao u sprječavanju nedopuštenog lova i suradnji s lovočuvarskom
službom. Za izuzetan doprinos odlikovan je Odličjem III. reda.
Svima nama koji smo ga poznavali
ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Čitluk
selo. Počivao u miru Božjem.
Vijest da nas je zauvijek napustio naš
kolega i prijatelj Tomislav ZelenikaŠubić, bolno je odjeknula u redovima
našega Društva, posebice lovne sekcije Gornji Gradac. Bio je dobar i častan
čovjek, uzoran lovac, prijatelj i veliki
zaljubljenik u prirodu i njezin zaštitnik.
Bio je mentor mnogim generacijama
lovaca, a njegov dom u Gornjem Gracu mjesto druženja na polasku i dolasku iz zajedničkih lovova.
Hvala ti, naš dragi Tomislave, za sve
trenutke provedene s tobom u lovu
u Crljenču, Resnicama, Klančićima...
Hvala ti za tvoje lovačke savjete i
dogodovštine kojih ćemo se s ponosom sjećati. Počivaj u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Mosor“, Široki Brijeg
50
Prošle su dvije godine otkako više nije
s nama naš prijatelj, kolega lovac i veliki ljubitelj prirode Vlatko Miočević.
Naš Vlatko bio je uzoran lovac i primjer kako treba voljeti i poštovati svoje lovačke i ljudske obveze i običaje.
Ni jedan izlazak u lovište ne prođe a
da te se ne sjetimo, ponosni što smo
s tobom lovili i družili se. Za sve što
si učinio mi tvoje kolege i prijatelji
najiskrenije ti zahvaljujemo. Počivaj
u miru Božjem.
LD „Drvar“, Drvar
RAJKO BAĆIĆ
(1960. – 2011.)
Dana 23. rujna 2012. navršila se godina dana otkako je preranom smrću naše redove zauvijek napustio
ovaj veliki zaljubljenik lova, prirode
i druženja. Sjećanje na njega u nama
budi tugu, ali i lijepe uspomene. Bio je
jedan od prvih članova povratnika u
svoje selo koji su se odmah uključili u rad našega društva. Bio je aktivan lovac
i sudjelovao je u radu tijela upravljanja.
Sekcija Bukvik, čiji je bio član, formirana je na inicijativu njega i njegovih
bližih prijatelja. Zauvijek će ostati u
sjećanju članova ove sekcije i čitavog Društva. Hvala mu za sve što je
učinio za naše Društvo.
RAMIZ ZAKLAN
(1944. – 2012.)
BRANKO BREKALO
(1959. – 2012.)
LD „Mosor“ Široki Brijeg i lovna sekcija Crnač prerano su ostali bez još jednoga svoga uzornog i pouzdanog
člana, Mladena-Mađe Rezića. Ostali
su bez člana koji je svoje članstvo u
Društvu obilježio veoma odgovornim radom na svim dužnostima koje
je obavljao, a bilo ih je dosta.
Nedostajat će nam njegova vječna
spremnost na druženja i rad u lovištu. Posebno će nam nedostajati njegove originalne uzrečice kojima bi
nas zabavljao i nasmijavao na našim
druženjima. U našem daljnjem radu
bit ćemo uskraćeni za dosta toga što
bi nam Mađo pružio, ali će u svim
našim lovovima i lovačkim druženjima ostati u sjećanjima njegov lik i
njegova djela.
Mađo, neka ti je laka hrvatska zemlja
koju si istinski volio i branio. Počivaj u
miru Božjem.
VLATKO MIOČEVIĆ
(1971. – 2010.)
LD „Sokol“, Seonjaci, Brčko Distrikt BiH
LD „Golub“, Čitluk
Iz naših redova, smrt je otela Ramiza
Zaklana, počasnog člana Društva.
Čuvat ćemo uspomenu na njegov lik.
MLADEN REZIĆ-MAĐO
(1957. – 2012.)
OBLJETNICA
Nakon kraće bolesti, u 53. godini
života, napustio nas je naš dragi prijatelj i kolega lovac Branko Brekalo,
član lovne jedinice Crne Lokve. Za
njim će ostati žalost i lijepe uspomene, osobito nas iz lovne jedinice Crne
Lokve s kojima je skupa lovio.
Dragi Branko! Tvoje kolege lovci
mole Gospodina, neka ti podari pokoj vječni!
LD „Galeb“, Čapljina
DANIJEL VEKIĆ
(1981. – 2012.)
Nakon duge i teške bolesti, u 31. godini života i 11. godini lovačkog staža,
zauvijek nas je napustio naš prijatelj i
kolega lovac. Uspomenu na njegov
lik čuvat ćemo u svojim srcima dokle
god budemo hodili njegovim lovištima i njegovim lovačkim stazama.
Počivao u miru Božjem! LD „Galeb“, Čapljina
LD „Rujan“ Kočerin
MUJO TURAJLIĆ
(1943. – 2012.)
Iz naših redova, smrt je otela Muju Turajlića, počasnog člana Društva. Čuvat
ćemo uspomenu na njegov lik.
LD „Galeb“, Čapljina
ŽARKO PERVAN
(1928. – 2012.)
U 84., redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega i prijatelj
Žarko Pervan zv. Lovac, član sekcije
Čitluk selo i počasni član Društva.
Njegovim odlaskom izgubili smo
velikog zaljubljenika u lov i lovačka
Fra MARKO JUKIĆ
(1971. – 2010.)
Prvi prosinca 2012. navršavaju se dvije
godine od tragične smrti našega dragog
i voljenog župnika fra Marka Jukića.
Dragi naš fra Marko, dani i godine
prolaze, a sjećanje i uspomene na
tebe i tvoj dragi lik nikada neće prestati, živjeti će vječno. Za sve učinjeno
velika ti hvala. Počivaj u miru Božjem.
LU „Zavelim“, Roško Polje
RADOSLAV JURILJ
(1950. – 2012.)
Iznenada nas je napustio naš Radoslav-Radan Jurilj, iskreni prijatelj i
strastveni ljubitelj prirode i druženja
s ljudima. Kao vrsnog liječnika poznavala ga je gotovo cijela Hercegovina, pa i dalje. Neizmjerno je volio
lov, druženje u lovu i poslije njega.
Nažalost, zbog zauzetosti na poslu
liječnika, nije mogao sebi priuštiti
baš puno takvih trenutaka. Njegova
dobra djela trajno će nam ostati u
sjećanju, posebice lovcima njegove
rodne sekcije Crnač kao i lovcima LD
„Radovanj“ iz Posušja gdje je živio i s
čijim se lovcima posljednjih godina
družio. Počivao u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Radovanj“, Posušje
PETAR SERDARUŠIĆ
(1933. – 2007.)
Osamnaestog listopada 2012. navršava
se pet godina od smrti našega prijatelja i lovca Petra Serdarušića-Carevića.
Dobar čovjek, dobre duše, rado ga se
sjećaju svi koji su ga poznavali, osobito
članovi LU „Zavelim“ čiji je bio član.
Za sve učinjeno, hvala ti, dragi naš Petre. Počivaj u miru Božjem.
LU „Zavelim“, Roško Polje
Broj 85, rujan - listopad 2012.
NISSAN X-TRAIL
X-TRAIL 2.0 dCi XE 4WD*
Cijene do registracije
3
godine
garancije
ili 100.000 Km
>
50.499 KM
*Slika je simboliþnog karaktera
*Cijena modela se odnosi na paket Opreme XE; ABS+EBD+ESP, Automatski klima ureÿaj, komande audio, putnog raþunara i Bluetooth sistema na upravljaþu, servo upravljaþ podesiv
po visini i dubini, el. podesivi vanjski retrovizori, alu naplatci 17", USS - Pomoü pri kretanju na uzbrdici, daljinsko centralno zakljuþavanje, el. kontrola pogona - ALL MODE sistem 4x4.
GUMA M d.o.o.
Bišüe Polje bb, 88100 Mostar
Tel. 036 352 916, Fax. 036 352 911
www.gumam.com
Rijecˇi su djela!
LX-106
LX-101
LX-104
LX brzojavi
Hrvatske
pošte Mostar
LX-100
LX-103
LX-105
Brzojave je moguće poslati
iz svakog poštanskog
ureda HP Mostar kao i
predati pozivom na telefonski
broj 1202 iz fiksne telefonske
mreže HT Mostar.
LX-102
LX-108
LX-111
LX-109
LX-107
LX-110
LX-115
LX-113
LX-114
LX-112
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

hoop 79.indd - lovački savez herceg bosne

SAMI KROJIMO VLASTITU SUDBINU

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije