INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, RUJAN - LISTOPAD 2011.
GODINA XIV., BROJ 79.
JEDINI
UČINKOVIT NAČIN
ZA ELIMINACIJU BJESNOĆE
ORALNA VAKCINACIJA LISICA U BiH
hoop 79.indd 1
2.11.2011. 21:36:13
Svim lovcima čestitamo
blagdan Svetog Huberta, zaštitnika lova i lovaca
Lovačkog saveza Herceg Bosne!
3RPRÄQDFHVWLX%L+LRNROQLP]HPOMDPD%RVDQVNRKHUFHJRYDÆNLDXWRPRWRNOXE
8ÆODQLWHVHX+UYDWVNRMSR™WL0RVWDU
hoop 79.indd 2
2.11.2011. 21:36:18
..... iz sadržaja
Pogled s č
Upozorenje Glavnoga
federalnog lovnog inspektora
L
eke
Dragan Naletilić
..... str. 5.
Upravni odbor
Je li rješenje u županijskim
zakonima o lovstvu?
..... str. 7.
Oralna vakcinacija lisica u BiH
Jedini učinkovit način
za eliminacijuj bjesnoće
j
..... str. 11.
Jesenska lovna sezona
Kako u lov na fazana,
jjarebicu ppoljku
j i jjarebicu kamenjarku
j
..... str. 36.
Jastreb kokošar
Umjetna oplodnja – jedini siguran način
za uzgoj
g j jjastreba
..... str. 40.
Sjećanja
Nekad je bilo moguće vidjeti
i stotinjak divokoza dnevno
ovna je sezona u tijeku. Ne može se
reći u punom jer još nije ni vrijeme za
to. Ljeto se bilo oteglo, tek je konac
listopada donio nešto svježine i padalina.
Lov u posve zelenoj gori i pri 25 i više stupnjeva Celzijevih, i nije lov koji očarava, jer
je ipak riječ o jesenskoj lovnoj sezoni. No
lov je otvoren, negdje malo prije, negdje
malo poslije – o nadnevku otvaranja bilo
je različitih stavova – i lovci su tu prigodu
uglavnom iskoristili za lagani izlazak u prirodu i druženje. Nešto se pritom i ulovilo,
Bože moj!
I sve bi to bilo dobro, „da nije zakona“!
Zakona o lovstvu FBiH. E, tu već nastaju
problemi. Ne od jučer, i ne prvi put. Nekako, ne da se baš svima po zakonu. Mnogim
lovcima kao da je ostao „u krvi“ stari, također nezakonit, način odlaska u lov: kad želim i kako želim. Danas više tako ne može.
Zakon i pravilnici, ma koliko se neke njihove odredbe – kad je riječ o mogućnosti primjene – mogu dovesti u pitanje, propisuju
brojne obveze, kojih bi se lovci trebali pridržavati. Nitko ne očekuje da se „preko noći“
sve stvari dovedu u red, ali se, s pravom,
očekuju pomaci iz sezone u sezonu, iz lova
u lov. Pa i u onim sredinama gdje se dosad
najčešće „odmahivalo rukom“ čak i na spomen lovačkih dokumenata, postrojavanja
prije polaska u lov, sigurnosnih pravila, poštovanja lovnih dana, obveza u odnosu na
lovačke pse i sl. O ispunjavanju kojekakvih
formulara, evidenciji i administraciji općenito, da i ne govorimo.
Nadzirući rad lovačkih udruga, Glavni
federalni lovni inspektor, Muhamed Hodžić,
uočio je brojne propuste i, na temelju toga,
oglasio se sljedećim UPOZORENJEM:
Glavni federalni lovni inspektor, po službenoj dužnosti, upozorava na dosljednu
primjenu Zakona o lovstvu vezano za članak 13. Pravilnika o uvjetima gospodarenja
lovištem, koji glasi:
Stavak 4.
„Na zbornom mjestu, pratilac odnosno
vođa grupe lovaca, dužan je u dozvolu za
lov unijeti imena lovaca koji sudjeluju u
lovu i provjeriti ispravnost oružja (upisati
broj puške koju je pregledao), lovnu kartu,
člansku iskaznicu, oružni list, dokumente za
pse (naziv pregledanog dokumenta, markicu psa ili čip)“.
Stavak 5.
„Obvezan je upoznati lovce s vrstom divljači koja se lovi i načinom lova, vremenom
završetka lova i mjerama sigurnosti kojih se
lovci moraju pridržavati“.
(Pismeni dokaz da se tako postupilo odnosno priložena karta o rasporedu lovaca
i popis mjera sigurnosti koje su toga dana
priopćene prisutnim lovcima).
Stavak 6.
„U lovištu, članovi udruga mogu loviti lovostajem zaštićenu ‘sitnu’ divljač samo nedjeljom i državnim praznikom, a divlje patke i divlje guske i radnim danom koji odredi
Upravni odbor korisnika lovišta“.
Kako nepridržavanje navedenih zakonskih odredbi od strane pojedinih korisnika
lovišta ima za posljedicu stradavanja u lovištu te uporabu pasa koji čine štete divljači,
Glavni federalni lovni inspektor UPOZORAVA korisnike lovišta na striktnu primjenu tih
zakonskih odredbi.
Obrazloženje:
Tijekom redovitoga inspekcijskog nadzora, federalni lovni inspektor je kod većeg
broja kontroliranih lovačkih organizacija
utvrdio da se lovi u nelovne dane, da se u
izvješću o lovu ne nalaze dokazi o pregledu naoružanja, provedenim sigurnosnim
mjerama u tijeku organizacije lova, pregledu dokumentacije za pse koji su toga dana
sudjelovali u lovu i slično.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON IMAGES
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 3
3
2.11.2011. 21:36:20
ZANIMLJIVOSTI
OTAR 2011.
Duhovna okrjepa u ljepoti Bila
B
Riječ fra Mile Vlašića rado se sluša
Vlado Bošnjak
ože moj, tko bi rekao da je prošla godina dana od našega zadnjeg susreta na ovome mjestu – tim je riječima fra Mile Vlašić počeo uvod u
svetu misu na Otaru, na visoravni Bile.
Ovo je osma godina kako se ovdje, u organizaciji Ekološke udruge prijatelja Bila „Misište“, u posljednjoj nedjelji rujna slavi sveta misa kojom se obilježava
početak lovne sezone. Po lijepu vremenu, već znatno prije podne kad po tradiciji ovdje počinje sveta misa, kolone automobila iz pravca Mostara i Širokog
Brijega pristizale su na Otar. Procjena je mnogih da je ove godine ovaj događaj
bio najposjećeniji. Stiskale su se ruke starih prijatelja i znanaca, propitkivalo se
za zdravlje, a oni koji su ovdje prvi put bili su zbunjeni i iznenađeni viđenim
prizorom. Ovdje, pod vedrim nebom, i sveta se misa doživljava na poseban
način. A propovijedajući na misi, fra Mile je naglasio potrebu čuvanja onoga
što smo naslijedili od svojih starih – ove prostore i svoje običaje. Istaknuo je
i ulogu lovaca u očuvanju prirode i života u njoj. Molilo se za pokojne lovce,
Stolovi puni uzvanika ...
Baš je bilo ugodno na kamenu u “šarenu” hladu
branitelje i sve one koji su bili povezani s ovim prostorima. Molilo se i za nas
žive, da nadolazeća lovna sezona prođe bez neželjenih i nesretnih događaja,
u zajedništvu čovjeka s čovjekom i čovjeka s prirodom. Na kraju, fra Mile je
pozvao sve nazočne na zajednički ručak, za zajednički stol.
A organizatori su i ove godine pripremili ukusan lovački grah. Trebalo je
malo vremena dok se ovoliki puk podmiri. No sve se odvijalo bez gužve, prigovaranja, privilegija. Zar ne bi ovako dostojanstveno moglo biti i na ostalim
našim susretima? Ili je i ovo Božji dar vezan za ovo mjesto?
Nakon duhovne i tjelesne okrjepe, zaorila se ganga i bećarac. Tu su gangaši iz Posušja: Jure, Ćiro i ostali; Đulić s grupom Gruđana; braća Bošnjaci
iz Grabove Drage; Pekoja i Jarani; domaćini Jura, Tuce, Ina i Marko; i još
desetak gangaških skupina. Iz Dretelja je i ove godine došao Veselko Zubac
sa svojom ekipom, čija su nam grla podarila nezaboravan bećarac. A kad su
se udružili s Marinkom, Jozom i Milom iz Ljutog Doca, i bolestan bi ozdravio
slušajući ih. Tu je i Jure „Botić“ iz Goranaca, njega bi svaka grupa htjela da joj
prigne gangu ili povede bećarac. Ni žene nisu ostale postrani. Prednjačila je
Janja s Ovojaca s bećarcem uz koji je trebala dobra muška pratnja.
I tako, ganga za gangom, bećarac za bećarcem, zvonko i milozvučno. Grla
su se „podmazivala“ sirom, uštipcima i vinom. Kud ćeš ljepše i bolje! Rijetko je
kad biti lovac u ovako velikom puku čast i ponos. Svako malo čuje se uzrečica
od ne-lovaca, koji su na ovom skupu ipak brojniji od lovaca: „Svaka čast vama
lovcima, ovo ste dobro pripremili“. Vjerujemo da su se tako osjećali i predsjednik Saveza Ilija Vrljić, predsjednik širokobriješkog Mosora Ivan Primorac, naš
urednik Dragan Naletilić, koji sa svojim društvom ne propuštaju ovaj događaj.
Dan na Otaru završio je s „doviđenja do sljedeće godine“, a lovci su međusobno poželjeli i „dobru kob“ u sezoni koja će uskoro početi.
4
hoop 79.indd 4
... razgovaralo se o svemu i svačemu
Ganga
Bećarac
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:24
IZ SAVEZA
UPRAVNI ODBOR
JE LI RJEŠENJE U ŽUPANIJSKIM
ZAKONIMA O LOVSTVU?
Ivica Lučić
S
voju redovitu sjednicu, Upravni odbor Lovačkog saveza
Herceg Bosne održao je u Mostaru 21. listopada 2011.
godine. Na sjednici je razmatran rad Saveza i njegovih
članica, a posebno se raspravljalo o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u razdoblju između dviju sjednica
Upravnog odbora, s težištem na otvorenje jesenje lovne sezone. Također se raspravljalo i o financijskom stanju i uplati
članskog doprinosa Savezu za 2011. godinu, a razmatrana
je i zamolba za prijam u članstvo Saveza Lovačkog društva „Kravica II-Jug“ iz Ljubuškog. Osim navedenih, težišnih
pitanja, na sjednici se raspravljalo i o tiskanju lovačkog kalendara za iduću godinu, zatim o polaganju lovačkih ispita,
sudjelovanju na sajmovima lova u Varaždinu i Sarajevu, sudjelovanju u aktivnostima vezanim za utemeljenje Sportskog saveza Herceg Bosne, štrajku djelatnika Šuma Herceg
DOBITNICI ODLIČJA
Odličje prvoga reda: Dominik Vukšić, Andrija
Dugandžić, Željko Međugorac, Tomislav Petrović, Božo Bezer, Ante Vukšić i Dalibor Milas
iz HUL „Kravica“ Ljubuški te Firmin Glavaš iz
HLU „Malič“ Grude.
Odličje drugoga reda: Ljubo Vukšić, Srećko
Dževlan, Marko Landeka i Drago Vukojević iz HUL „Kravica“
Ljubuški te Stjepan Čokić, Dragan Erkapić, Ivan Udovičić i Željko Leko iz HLU „Malič“ Grude.
Odličje trećega reda: Anto Majić, Stjepan Antić, Miro Grbavac,
Jerko Šarić, Andrija Knezović, Davor Mucić, Dragan Bošnjak,
Ivan Rašić, Mate Grbavac, Ivan Brkić, Stipe Herceg, Drago Majić,
Rudo Zovak, Luka Zovak, Ante Primorac, Ante Skoko, Luka Markić, Antonijo Primorac, Nedjeljko Primorac, Ivan Čuvalo, Ante
Vukšić, Stipe Jelavić, Miro Matić, Gordan Bradvica, Nikola Rašić
i Ljubo Bubalo iz HUL „Kravica“ Ljubuški.
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 5
Bosne i blokadi ureda Saveza, te o
oralnoj vakcinaciji lisica i prevenciji
svinjske kuge u Bosni i Hercegovini.
Nakon konstruktivne rasprave,
koja je protekla u iznimno pozitivnom ozračju i dobrom raspoloženju
članova Upravnog odbora, o svim
točkama dnevnog reda usvojeni su
odgovarajući zaključci i odluke. Tako
je jednoglasno usvojeno Izvješće o
radu Saveza u proteklom razdoblju i
dana je potpora radu i aktivnostima
Saveza u idućem razdoblju, s težištem na rješavanju obveza proisteklih iz sustava PDV-a, sudjelovanju u
realizaciji projekta oralne vakcinacije
lisica u BiH, koja podrazumijeva sudjelovanje Saveza, njegovih članica
i samih lovaca, te tiskanje velikoga
zidnog lovačkog kalendara za 2012.
godinu. Jednoglasno je usvojeno
i izvješće o radu županijskih vijeća
za lovstvo u proteklom razdoblju, s
težištem na otvorenje jesenje lovne
sezone gdje su konstatirani i određeni problemi vezani prije svega za
(ne)dobivanje suglasnosti na Godišnje planove gospodarenja lovištima
od strane pojedinih resornih županijskih ministarstava (HNŽ i ZHŽ),
te nekorektan inspekcijski nadzor u
pojedinim udrugama od strane lovnog inspektora (HBŽ). Upravni se odbor očitovao i o pitanju zamolbe za
prijam u članstvo Saveza Lovačkog
društva „Kravica II-Jug“ iz Ljubuškog
i donio zaključak da se ova problematika rješava na lokalnoj razini te
da se, generalno, pitanja prijama
novih članica u Savez ne rješavaju
do okončanja procesa utemeljenja
i dodjele lovišta na gospodarenje
lovačkim udrugama. Po pitanju financijskog stanja i uplate članskog
doprinosa Savezu za 2011. godinu,
Upravni odbor je izrazio zabrinutost
dinamikom i kašnjenjem uplate članarine od strane pojedinih članica,
te donio zaključak da se dugovanja
prema Savezu od strane članica trebaju podmiriti najkasnije do konca
studenog 2011. godine. Također je
zaključeno da se prema članicama
koje ne izmire svoje obveze poduzmu određene disciplinske mjere u
smislu uskraćivanja servisa od strane Saveza. Po pitanju sudjelovanja
na sajmu lova, ribolova i turizma,
koji se koncem listopada održava
u Sarajevu, Upravni odbor je, na
temelju dogovora s ostala dva lovačka saveza u BiH, donio zaključak
da Savez podržava održavanje ovakvih sajamskih manifestacija, ali da
samostalno neće sudjelovati na navedenom sajmu, te da se putem županijskih vijeća za lovstvo animiraju
lovačke udruge i lovci da posjete
sajam i tako daju potporu njegovu
održavanju. Pod tekućim pitanjima,
vrlo učinkovito se raspravljalo – po
tko zna koji put – o (ne)provedbi
Zakona o lovstvu i iznalaženju rješenja kako nadići postojeći zakonski
vakuum koji pravi velike probleme
u lovstvu. Kao moguća rješenja isticane su opcija žurne i neodgodive
provedbe procesa utemeljenja i
dodjele lovišta, te opcija izmjene i
dopune Zakona o lovstvu radi njegove brže i lakše primjene. Uz ove
dvije, manje-više poznate opcije,
pojavila se i jedna nova, koja kao
rješenje problematike lovnog zakonodavstva predlaže donošenje
županijskih zakona o lovstvu. Ova je
ideja naišla na plodno tlo, tako da će
na razini Saveza biti formirana stručna skupina koja će s aspekta lovne
struke i zakonskih propisa razmotriti
mogućnost i opravdanost donošenja županijskih zakona o lovstvu. Na
kraju, Upravni odbor je, na temelju
ranijih pozitivnih iskustava, donio i
neformalnu odluku da se sjednice
Upravnog odbora ubuduće održavaju i izvan sjedišta Saveza, u pojedinim članicama, a u organizaciji
županijskih vijeća za lovstvo.
5
2.11.2011. 21:36:31
IZ SAVEZA
LOVNO PRIPRAVNIŠTVO
Sve kvalitetnija izobrazba budućih lovaca
Vlado Bošnjak
O
d polovine rujna pa sve do
kraja godine, Povjerenstvo
za polaganje lovačkog ispita, na poziv lovačkih udruga, provodi ispite. Od ove godine novost
je u tome što su po Nastavnom
planu i programu izobrazbe lovnih
pripravnika za polaganje lovačkog
ispita Lovačkog saveza Herceg
Bosne, lovačke udruge za svoje
pripravnike obvezne uz prijavu za
polaganje ispita dostaviti obrađene teme i predavače.
U Županiji Zapadnohercegovačkoj već nekoliko se godina provodi
ovakav vid izobrazbe i svake godine
s ponekim dodatkom postaje sve
kvalitetniji. U 7 udruga ove županije
prijavljeno je 95 pripravnika („Mosor“
Široki Brijeg 21, „Rujan“ Kočerin 1, „Radovanj“ Posušje 10, „Jarebinjak“ Rakitno 3, „M. M. Bikan“ Vir 4, „Malič“ Grude
7 i „Kravica“ Ljubuški 49), što je dosta
velik broj i na razini je prosjeka u posljednjih desetak godina. O tome što
je uzrok ovakvom zanimanju za lov
mogla bi se napraviti posebna analiza
Lovci pripravnici na streljani na Mostarskom blatu
i tema za Hoop. Svi pripravnici prošli
su kvalitetnu izobrazbu. Teorijski dio
odrađen je u Ljubuškom za članove
„Kravice“, a na Kočerinu za sve ostale
udruge. Posebno treba naglasiti ozbiljnost u pristupu praktičnom dijelu
obuke u rukovanju lovačkim oružjem
na streljani na Mostarskom blatu. Slavenko Lasić, član Povjerenstva za lovno streljaštvo iz ove županije, dobro
se namučio ukazujući na sve radnje
s oružjem i posljedice koje mogu na-
ŠTO SE I KOLIKO POSTIGLO NOVIM LOVAČKIM ISKAZNICAMA
Bolja kontrola i evidencija
Vlado Bošnjak
P
rošle su dvije godine od početka izdavanja novih lovačkih
iskaznica. U većini naših lovačkih udruga ovaj je posao pri kraju.
Ima međutim još onih gdje je posao
urađen polovično, i nekoliko njih u
kojima još nije ni započeo. S kakvim
će dokumentima lovci ovih lovačkih
udruga ove sezone loviti, jer za stare
iskaznice ove godine nisu rađene
članske markice?
Kad je pokrenuto pitanje novih
iskaznica, osim modernog dizajna i
međunarodne vrijednosti cilj je bio
i uvođenje više reda u evidenciji
članstva u lovačkim udrugama. Po
sadašnjim pravilima, lovci članovi našega saveza mogu imati samo jednu
lovačku iskaznicu. U nekoj drugoj lo-
6
hoop 79.indd 6
vačkoj udruzi mogu ostvarivati pravo
lova kao lovci-gosti ili imati neki drugi status sukladno statutu te udruge.
Lovac može biti redoviti član samo
u jednoj udruzi, dakle može imati
iskaznicu samo te udruge. Pojedinci
međutim pokušavaju i u sadašnjim
uvjetima priskrbiti dvije ili više lovačkih iskaznica, prelazeći iz udruge u
udrugu. Svatko, naravno, može biti
član gdje želi, ako ga ta udruga po
statutu prima u svoje članstvo. No za
prelazak iz udruge u udrugu postoji
određena procedura, koja se mora
poštovati. Da bi prešao u drugu
udrugu, lovac najprije mora od svoje
matične udruge zatražiti ispisnicu i
vratiti joj lovačku iskaznicu. Tajništvo
udruge izdaje mu ispisnicu sa svim
stati nestručnim i nesavjesnim rukovanjem. Na kraju kad su
svi ispucali seriju na glinene golubove, kod većine se osjetilo
olakšanje, ali i spoznaja što znači imati oružje u rukama.
Što se tiče rezultata na ispitu, oni su odlični. Članovi Povjerenstva za provedbu ispita: Vlado Soldo, Stanko Ivanković i Ivica Lučić, bili su više nego zadovoljni. To su zadovoljstvo podijelili s mladim lovcima nakon ispita, uz napomenu
da ovim njihovo učenje o lovstvu nije završeno i da se od
njih puno očekuje kroz rad u lovačkim udrugama.
I još jedna zanimljivost, bar što se tiče naših prostora i
običaja. HUL „Kravica“ iz Ljubuškog bogatija je za dvije lovkinje. Lovački ispit položile su Kata Pavlović i Matija Škrobo.
podatcima o njemu, između ostalog i s podatcima o dobivenim nagradama i priznanjima ali i o izrečenim stegovnim
mjerama. S tom ispisnicom lovac ide u novu lovačku udrugu,
koja ga po određenoj proceduri prima u svoje redovito članstvo, i tada mu se izdaje nova iskaznica.
Koji lovci i zašto mijenjaju lovačke udruge? Ima više
razloga, a ovdje ćemo se osvrnuti na jedan, onaj najčešći.
Lovci koji u svojoj matičnoj udruzi budu stegovno kažnjeni
ili se protiv njih vodi stegovni postupak, brzo nađu način
prelaska u drugu lovačku udrugu. Oni koji su zbog prekršaja izbačeni iz članstva, često već u sljedećoj lovnoj sezoni
nađu sebi novu udrugu. U novoj udruzi nađu svoju „vezu“
i prešućuju stvarni razlog prelaska. Ne donesu čak ni ispisnicu, nego se učlane na temelju lovačke iskaznice i svoje
„veze“. Nakon toga „prodaju priču“ svojim bivšim kolegama
kako se u novoj udruzi bolje radi, kako ima reda, divljači...
Takvi su „lovci“ često klica razdora u međuljudskim odnosima u udrugama i među udrugama. Većina ih se u novoj
udruzi ne zadrži dugo. Najčešće i tamo pokažu svoje pravo lice i tako ponovno nanose nesagledivu štetu ugledu
udruge iz koje su došli. U novoj udruzi oni su zapravo uvijek
stranci, koji su došli iz ove ili one sredine.
Da bi se ovakve pojave izbjegle, u lovačkim udrugama
treba otvoriti „četvere oči“ kod primanja lovaca iz drugih lovačkih udruga u redovito članstvo. Razlozi prelaska trebaju
biti opravdani (promjena prebivališta, poslovne veze...), transparentni, a ispisnica mora biti kompletna. Nove iskaznice
donekle su riješile ovaj problem, međutim ne do kraja.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:32
IZ SAVEZA
ORALNA VAKCINACIJA LISICA U BiH
JEDINI UČINKOVIT NAČIN
ZA ELIMINACIJU BJESNOĆE
U listopadu 2011., u BiH će se prvi put provesti oralna vakcinacija lisica. Kampanja cijepljenja provodit će se na svim nenaseljenim područjima na teritoriju cijele BiH u trajanju od najmanje
pet godina, distribucijom mamaca s vakcinom iz zraka, dva puta
godišnje, uz korištenje opreme koja osigurava uvid u lokaciju i
gustoću distribuiranih mamaca i koja osigurava da se mamci ne
bacaju u blizini naseljenih mjesta
Priredio Ivica Lučić
T
ijekom listopada 2011., prvi put u povijesti, u Bosni i
Hercegovini provest će se oralna vakcinacija lisica.
Vakcinacija će se provesti na svim nenaseljenim područjima na teritoriju cijele BiH distribucijom mamaca s
vakcinom iz zraka. Kampanja oralne vakcinacije lisica provodit će se dva puta godišnje u trajanju od najmanje pet
godina. S obzirom na to da se ova aktivnost provodi prvi
put na našim prostorima i da sa sobom nosi velik broj nepoznanica, ovim ćemo prilogom lovcima i široj javnosti dati
osnovne informacije u svezi s provedbom projekta oralne
vakcinacije lisica u BiH.
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 7
BJESNOĆA
Bjesnoća je neizlječiva zarazna
virusna bolest domaćih i divljih životinja koja se može prenijeti na ljude zbog čega se ponajprije i suzbija.
Bjesnoća se javlja kod divljih i domaćih životinja, a na čovjeka se prenosi
bliskim kontaktom s pljuvačkom zaraženih životinja, najčešće ugrizom
ili ogrebotinama. Virus bjesnoće se s
mjesta ugriza prenosi putem živaca
do mozga, poslije čega liječenje više
nema učinka. Po načinu pojavljivanja bjesnoća može biti: silvatična
(šumska), urbana (gradska), arktička
i bjesnoća slijepih miševa. Najčešći
prenosioci šumske bjesnoće su lisice, koje su ujedno i najveći izvor
bjesnoće, a kod urbane bjesnoće
prenosioci su psi i mačke. Bjesnoću
izaziva virus iz roda Lyssavirus iz porodice Rhabdovirus. Virus se nalazi u
živčanom sustavu i pljuvačnim žlijezdama zaraženih sisavaca. Bolest
se dijagnosticira putem laboratorijskih ispitivanja uzoraka mozga uginulih životinja.
Glavni izvor virusa bjesnoće
u BiH i Europi su lisice. Osim lisica,
virusom bjesnoće mogu biti zaraženi i drugi divlji sisavci uključujući
vukove, medvjede, čagljeve, kune,
jazavce, divlje svinje, srne, tvorove,
vjeverice, pacove, miševe, kao i domaće životinje: psi, mačke, goveda,
konji, ovce i koze.
Ako se bolest kontrolira kod lisica, ona neće dugo opstati ni kod
drugih životinjskih vrsta. Nakon inficiranja, virus se umnožava u središnjem živčanom sustavu sve do
kraja infekcije. U razdoblju od 3 do 7
dana prije razvijanja simptoma kod
zaraženih lisica, pasa i mačaka, dolazi do masovnog oslobađanja virusa
u pljuvački životinje. Sisavci i ljudi
obično se zaraze preko pljuvačke,
kada ih zaražena životinja ujede ili
ogrebe. Najčešće zabilježeni put
prijenosa bolesti na ljude je putem
ugriza, odnosno pljuvačke zaražene životinje.
Sumnja na bjesnoću postavlja
se na temelju kliničkih znakova, ali
bolest je potvrđena kada se laboratorijskim testom dokaže uzročnik
u mozgu životinje. Klinički znakovi
bjesnoće su: promjene ponašanja,
uzbuđenost, nemir, preosjetljivost
na buku i svjetlo, promjene u lajanju
ili zavijanju, otežano gutanje, gubitak straha od ljudi, povećana agresija i dezorijentiranost, te na koncu
paraliza mišića, koma i smrt. Svako
neuobičajeno ponašanje, bilo da
je riječ o pretjerano agresivnom ili
neuobičajeno mirnom ponašanju
životinje, može ukazivati na potencijalnu infekciju virusom bjesnoće.
Zaraza ljudi bjesnoćom nastaje
bliskim kontaktom sa zaraženom
životinjom, najčešće ugrizom, pri
čemu se u organizam čovjeka unosi
virus bjesnoće preko pljuvačke, ili
lizanjem kroz ozlijeđenu kožu. Bje-
7
2.11.2011. 21:36:34
IZ SAVEZA
snoća je jako opasna bolest i ima
fatalan ishod. Prema informacijama
Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO), u slučaju razvoja simptoma
kod ljudi, bjesnoća gotovo uvijek
ima smrtni ishod. Ipak, brza reakcija
i primjena postekspozicijskog tretmana, može spriječiti razvoj simptoma i smrt. Mehaničko čišćenje
rane vodom i sapunom u trajanju
od 5 minuta i brza liječnička pomoć
ključni su za sprječavanje razvoja
bjesnoće i smrtni ishod, zbog čega
je od presudnog značenja brza reakcija i odlazak u najbližu medicinsku ustanovu. Iz ovog razloga prevencija ima golemo značenje.
BJESNOĆA U SVIJETU
Bjesnoća se javlja na svim kontinentima osim Antarktika, odnosno
u preko 150 zemalja, uključujući
i BiH. Prema podatcima Svjetske
zdravstvene organizacije (WHO),
godišnje u svijetu od bjesnoće
umre preko 55.000 ljudi, od čega
oko 95 posto u zemljama Azije
i Afrike. Svake godine u svijetu
medicinsku pomoć od bjesnoće
zatraži više od 15 milijuna ljudi.
Procjenjuje se da se tako spasi više
od 350.000 života godišnje. Ipak, u
svijetu od bjesnoće godišnje umre
oko 55 tisuća ljudi. Pod najvećim
rizikom su stručna lica koja dolaze
u kontakt sa zaraženim životinjama (veterinari, lovci, šumari, laboratorijski i terenski radnici). Oko
40 posto slučajeva ljudi zaraženih
bjesnoćom širom svijeta su djeca
mlađa od 15 godina.
BJESNOĆA U BiH
Na području BiH najprisutniji
je silvatični oblik bjesnoće, čiji su
glavni prijenosnici divlje životinje
a najčešće lisice, koje se smatraju
najvažnijim rezervoarom i izvorom bjesnoće. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi
i mačke zbog izravnog kontakta s
lisicama, te zbog nepoštovanja zakonskih propisa o preventivnom cijepljenju životinja. U cilju sprječavanja pojave bjesnoće kod životinja,
a time i smanjenja rizika za obolijevanje ljudi, u skladu sa zakonskim
odredbama u BiH se provodi obvezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće jednom godišnje. Obveznom
redovitom cijepljenju podliježu svi
psi stariji od tri mjeseca, a u određenim se situacijama može narediti
cijepljenje i ostalih vrsta životinja.
Za cijepljenje se koristi inaktivirano cjepivo (od mrtvog virusa), koje
stvara otpornost za 2 do 3 tjedna, a
imunitet traje oko godinu dana.
Dok je većina zemalja zapadne
i srednje Europe slobodna od bjesnoće već godinama, incidencija
bjesnoće u istočnoeuropskim zemljama još uvijek je visoka. Tako je,
primjerice, u 2009. godini u Bosni i
Hercegovini bilo 59 slučajeva bjesnoće: 7 kod pasa, 4 kod mačaka, 4
kod goveda, 2 kod ovaca, a ostalo
(42) kod divljih životinja. Zbog činjenice da je bjesnoća smrtonosna
zarazna bolest, sprječavanje širenja
bolesti i iskorjenjivanje u populaciji
divljih i domaćih životinja iznimno
je bitno za zaštitu zdravlja ljudi.
Mamci s vakcinom bacaju se iz zraka
8
hoop 79.indd 8
ORALNA VAKCINACIJA LISICA U BiH
Metoda oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, koja
se razvila prije više od 30 godina, uvela je novu strategiju
za kontrolu bjesnoće kod divljih životinja. Prva uspješna terenska ispitivanja oralne vakcinacije lisica provedena su u
Švicarskoj 1978. i Njemačkoj 1983. godine. Od tada se ova
metoda dokazala kao jedini učinkovit način za eliminaciju
bjesnoće kod lisica i ostalih kopnenih vrsta koje su izvori zaraze. Kada se bjesnoća iskorijeni kod lisica, ono nestaje i kod
domaćih životinja. Rezultati dobiveni ovom tehnikom vakcinacije bili su vrlo impresivni – broj slučajeva bjesnoće u
Europi smanjen je sa 21.000 u 1990. na 5400 u 2004. godini.
U najvećim dijelovima zapadne i središnje Europe
bjesnoća se kontrolirala i iskorijenila. Finska, Nizozemska,
Švicarska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Austrija i Češka
proglašene su službeno slobodnim od kopnene bjesnoće.
U listopadu 2011., u BiH će se po prvi put provesti oralna vakcinacija lisica. Kampanja cijepljenja provodit će se
na svim nenaseljenim područjima na teritoriju cijele BiH u
trajanju od najmanje pet godina, distribucijom mamaca s
vakcinom iz zraka, dva puta godišnje, uz korištenje opreme koja osigurava uvid u lokaciju i gustoću distribuiranih
mamaca i koja osigurava da se mamci ne bacaju u blizini
naseljenih mjesta.
Slični projekti oralnog cijepljenja divljih životinja protiv bjesnoće provest će se i u ostalim zemljama zapadnog
Balkana, u cilju iskorjenjivanja ove opasne bolesti koja ne
poznaje granice.
Procjenjuje se da će, oralnim cijepljenjem svakih šest
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:37
IZ SAVEZA
Cjepivo koje će se koristiti u BiH je
cjepivo češkog proizvođača Bioveta a.s., kojim se trenutačno provodi
oralno cijepljenje lisica u nama susjednim zemljama.
Cjepivo je u obliku otopine, sadrži živi virus bjesnoće, upakirano
je u plastično-aluminijsku kapsulu
koja se nalazi u središtu hranjivog
mamca. Mamac je izrađen od smjese ribljeg i mesno-koštanog brašna,
specifičnog je i intenzivnog mirisa i
okusa privlačnog za divlje životinje.
Tamnosmeđe je boje i izgledom
podsjeća na kolačić. Privučene mirisima, lisice pronalaze mamce, zagrizu ih i probiju kapsulu. Dodirom
sluznice usta s otopinom cjepiva započinje djelovanje cjepiva na imunitet životinje, te tijekom 21 dana
životinje razviju imunitet koji ih štiti
od bjesnoće najmanje 12 mjeseci.
MAMCI I DOMAĆE ŽIVOTINJE
mjeseci, populacija lisica biti dovoljno imunizirana da se
prekine lanac prenošenja virusa između lisica i s lisica na
domaće životinje, čime će se smanjiti i rizik obolijevanja
ljudi.
Tijekom prvoga oralnog cijepljenja lisica, koje će trajati do kraja listopada 2011. godine, izbacit će se oko
1.200.000 doza mamaca-cjepiva iz aviona na teritoriju cijele BiH, s izuzetkom naseljenih područja i vodenih površina. Zrakoplovi će letjeti unaprijed utvrđenim rutama, a
izbacivanje mamaca-cjepiva evidentirat će se elektronski,
putem posebnog softvera povezanog na GPS sustav, tako
da će biti moguće precizno registriranje mjesta na koje
je svaki mamac bačen. Bacat će se 20 – 24 mamca po četvornom kilometru površine.
Distribucija mamaca-cjepiva trajat će do kraja listopada 2011. godine. Osam zrakoplova bit će u funkciji za ovu
distribuciju, a njihove predviđene baze bit će zračne luke
u Mostaru, Prijedoru, Tuzli i Banja Luci. Odgađanje letova i
promjene zračnih luka koje će se koristiti tijekom kampanje, mogući su u ovisnosti o vremenskim prilikama. Distribuciju mamaca-cjepiva potrebno je ponavljati u proljeće i
jesen, do iskorjenjivanja bjesnoće.
Vakcinalni mamci koji se koriste za cijepljenje lisica nisu štetni i
opasni za zdravlje ljudi i domaćih
životinja, ako se s njima pravilno
postupa. Cjepivo je testirano na psima, mačkama i drugim životinjama
i nije dokazano njegovo štetno djelovanje. Ovi mamci međutim nisu
namijenjeni cijepljenju pasa, mačaka ili drugih domaćih životinja protiv bjesnoće. Prema propisima, psi
moraju biti cijepljeni inaktiviranim
(mrtvim) cjepivom. Konzumiranje
većeg broja mamaca može uzrokovati probavne tegobe kod domaćih
životinja, ali ne predstavlja dugoročnu opasnost za njihovo zdravlje. Da
bi se izbjeglo da psi i mačke pojedu mamce, ne treba im dopustiti
slobodno kretanje na području cijepljenja u razdoblju od dva tjedna
od početka cijepljenja.
MAMCI I LJUDI
S obzirom na to da se mamci
distribuiraju na velikom području,
može se dogoditi da se pronađe
mamac ili kapsula s cjepivom u šumi
ili na livadi. U tom slučaju generalno
je pravilo: Ne dirajte mamce! Ne dodirujte kapsule s cjepivom! Do sada
nije bilo zabilježenih slučajeva da
su se ljudi zarazili bjesnoćom preko
cjepiva sadržanog u kapsuli mamca,
ali se ipak moraju poštovati maksimalna sigurnosna pravila.
Mamci koji se pronađu u prirodi
ne smiju se dirati ni micati. U slučaju
da se mamac pronađe u dvorištu,
na igralištu, na javnoj površini, u
vrtu, ne smije se dirati golim rukama. Mamac kojeg se želimo riješiti
uzimamo zaštitnim rukavicama,
stavljamo ga u nepropusnu plastičnu vrećicu i dostavljamo ga veterinaru ili doktoru. Također, možemo
staviti plastičnu vrećicu na ruku,
uzeti mamac i odložiti ga u manje
naseljenom području (livada, grm,
šuma). Dakle pri kontaktu s mamcima mora se izbjeći izravan dodir
kože s mamcem i obvezno je nošenje zaštitnih rukavica.
U slučaju dodirivanja mamca golim rukama, treba dobro oprati ruke
vodom i sapunom, a ako je sadržaj
mamca (tekućina iz cjepiva) došao u
dodir s kožom ili sluznicama, potreb-
Pravilna raspodjela mamaca u prirodi
VAKCINALNI MAMCI
Oralna cjepiva protiv bjesnoće proizvodi nekoliko proizvođača u Europi. Nabavku vakcine za ovaj projekt provela
je Delegacija Europske unije u BiH u skladu sa svojim procedurama, pri čemu je cjepivo moralo zadovoljiti sve potrebne standarde, imati svu dokumentaciju i biti registrirano.
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 9
9
2.11.2011. 21:36:41
IZ SAVEZA
S mamcima valja oprezno postupati
bjesnoće. Jedine moguće evidentirane negativne reakcije su
stomačne tegobe kod pasa koji su pojeli kapsulu s vakcinom
ili veliki broj mamaca s vakcinom (prejedanje).
- Vakcina ostane u prirodi: postoji mogućnost da
određeni broj mamaca-vakcina nikada ne bude pojeden.
Mamac se poslije izvjesnog vremena raspada, a vakcina
inaktivira, odnosno postane sterilna. Brzina propadanja
mamca ovisi o vremenskim prilikama, odnosno vanjskoj
temperaturi.
- Ljudi dođu u kontakt s mamcem (ali ne i s vakcinom):
takva mogućnost postoji, ali je jako mala zbog veoma neugodnog mirisa mamaca, sličnog mirisu pokvarene ribe. Koža
upija taj miris ukoliko se mamac dodirne bez rukavica, i teško
se pere. Druga neželjena djelovanja nisu zabilježena. Preporuka je da se ruke dobro operu toplom vodom i sapunom i
da se onda dezinficiraju. U slučaju potrebe posavjetovati se
s liječnikom.
- Ljudi dođu u kontakt s kapsulom i sadržajem vakcine:
u tom je slučaju potrebno dobro oprati i dezinficirati ruke
i kožu, i posavjetovati se s liječnikom. Prema raspoloživim
podatcima, vakcina nije virulentna i ne dovodi do bolesti.
VAKCINACIJA I LOVCI
no je odmah obratiti se liječniku.
U slučaju ugriza ili ogrebotine
od psa, mačke, lisice ili neke druge
životinje, postoji rizik za infekciju
virusom bjesnoće. U takvim slučajevima nužno je odmah temeljito
oprati ranu s puno sapuna i tekuće
vode te se čim prije javiti liječniku.
ŽELJENI I NEŽELJENI ISHODI
ORALNE VAKCINACIJE
Podatci iz stručne literature govore da su oralne vakcine ispitane
na oko 50 vrsta životinja i da nisu
zapažene neželjene reakcije, tako
da se vakcina pokazala sigurnom.
Ipak, vakcina nije namijenjena za
vakcinaciju pasa, mačaka i drugih
domaćih životinja. Po postojećim
propisima, kućni se ljubimci cijepe
klasičnim, inaktiviranim vakcinama,
koje se daju injekcijom. Tijekom provođenja ove kampanje, cilj je da se
vakciniraju ponajprije lisice. Postoji
međutim mogućnost da i druge ži-
10
hoop 79.indd 10
votinjske vrste pojedu vakcinu kao i
da ljudi dođu u dodir s njima. S tim
u svezi mogući su sljedeći scenariji:
- Vakcine pojedu lisice: najbolja
situacija, koja će dovesti do progresivnog iskorjenjivanja bjesnoće kod
ove životinjske vrste. Monitoringom
će se utvrditi djelotvornost vakcinacije lisica u idućim godinama.
- Vakcine pojedu druge divlje životinje (vukovi, čagljevi, medvjedi,
divlje svinje): takva mogućnost postoji, ali vakcina neće naškoditi ovim
životinjama. No kako mamci nisu namijenjeni ovim vrstama, kod njih se
ne može očekivati stabilan imunitet.
- Vakcine pojedu psi ili druge domaće životinje: ova se mogućnost
odnosi uglavnom na lovačke pse, ali i
na pse lutalice, seoske i pastirske pse.
Do sada nije utvrđeno nikakvo negativno djelovanje kod pasa koji su
došli u kontakt s mamcima. Ako pas
pojede mamac s vakcinom, on se ne
može smatrati vakciniranim protiv
Da bi se provjerila djelotvornost oralne vakcinacije, planirano je provođenje monitoringa (kontrole) uspješnosti
vakcinacije lisica. U skladu s planom monitoringa vršit će
se odstrjel lisica i njihovi će se uzorci dostavljati ovlaštenim
veterinarskim stanicama. Odstrjel lisica i dostavu odstrijeljenih uzoraka najbližoj veterinarskoj stanici vršit će lovci u
svojim lovištima, uz određenu novčanu naknadu (prijedlog: 20 eura po lisici). S obzirom na to da je za stvaranje
imuniteta potreban 21 dan, odstrjel lisica u svrhu kontrole
provedbe oralne vakcinacije započinje 30 dana od završetka distribucije mamaca. To znači da će se uzorkovanje lisica
provesti tijekom prosinca.
Bez potpore lovačkih organizacija i lovaca, kampanja
iskorjenjivanja bjesnoće kod populacije divljih životinja u
Bosni i Hercegovini ne bi bila moguća. Aktivna suradnja
lovačkih organizacija i njihovih članova bit će ključna za
uspjeh kampanje postvakcinalnog nadzora. Kampanja će
ovisiti o odstrjelu lisica i skupljanja uginulih lisica od strane
lovaca, te njihovom donošenja na ispitivanje. Trenutačni
broj uzoraka potreban za kampanju nadzora je 400 leševa
lisica. Logistička pitanja vezana za kampanju nadzora bit će
pozorno razrađena u uskoj suradnji s lovačkim organizacijama i ostalim sudionicima u ovom procesu, a pripremit će
se i posebne operativne instrukcije kao vodič za sve one
koji su uključeni u skupljanje, dostavu i testiranje uzoraka.
UPOZORENJE
1. Ne dodirivati mamce-vakcine i ne dopustiti da djeca
ili domaće životinje dođu u kontakt s vakcinom.
2. Ne uništavati mamce-vakcine.
3. Ostavite mamac tamo gdje ste ga pronašli, kako bi
ova kampanja bila uspješna. Uklonite ga samo ako je to
krajnje nužno.
4. U slučaju kontakta s polomljenim mamcem ili tekućinom vakcine, odmah oprati ruke vodom i sapunom i
posavjetovati se s liječnikom.
5. U slučaju da domaće životinje dođu u kontakt s vakcinom, potražiti savjet veterinara.
6. Dva tjedna od početka vakcinacije, psi i mačke ne
trebaju se slobodno kretati po području vakcinacije.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:44
LOV
JESENSKA LOVNA SEZONA
KAKO U LOV NA FAZANA,
JAREBICU POLJKU I JAREBICU KAMENJARKU
Lov na svaku od ovih naših koka užitak je i izazov, prožet strašću i posebnim zadovoljstvom.
No da bi doista i bio takav, lovac mora znati kako se lovi ova divljač, kojim vrstama oružja i
streljiva i koji su izazovi i opasnosti ovoga lova
Mladen Bešlić
P
rema odredbama Zakona o lovstvu, fazan, jarebica
poljka i jarebica kamenjarka spadaju u lovnu divljač
koja se lovi u zakonom propisanom razdoblju. Svako
razdoblje izvan toga smatra se lovostajem. Pa je tako određeno da se fazan lovi od 15. rujna do 30. siječnja, jarebica
kamenjarka od 1. listopada do 15. siječnja, a jarebica poljka
(trčka) od 1. rujna do 31. prosinca.
U daljnjem ćemo se tekstu ukratko zadržati na glavnim odrednicama specifičnostima lova ovih triju koka naših lovišta.
FAZAN
Jesenski lov fazana vrijeme je kad mnogim lovcima, s
puškom u ruci srce počne brže kucati, a strast za lovom
prožimati svaki dio tijela. Loveći brze i nepredvidive fazane,
lovci imaju priliku iskazati svoje lovačko umijeće, a ujedno
se zabaviti u prirodi i na trenutak zaboraviti na svakidašnje
brige i probleme.
Fazana lovimo uglavnom na tri načina: pretraživanjem
uz pomoć pasa, pogonom i prigonom. Sva tri se načina primjenjuju i za druge vrste sitne divljači.
Lov pretraživanjem uz pomoć pasa ptičara. Ovaj se lov
najčešće odvija pojedinačno ili pak usluge jednog psa koristi više lovaca u više manjih grupa.
U lovu pretraživanjem bolje je koristiti se psom ptičarom
na terenu gdje se može pratiti njegov rad i markiranje, a šunjkavcem ondje gdje se njegov rad može teže pratiti. Pritom
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 11
ptičari, pogotovo šunjkavci, trebaju
biti dobro dresirani i disciplinirani, da
ne odu daleko od lovca ili lovaca.
Za fazana možemo slobodno
reći da se drži pravilno svojih navika.
Ako idemo u lov u prvim jutarnjim
satima – a bolje je ići poslije, kad
se rosa već malo isušila – treba ga
tražiti na travnjacima, pašnjacima i
strništima, kamo odlazi na jutarnje
traženje hrane. U mjesecima lova, a
za njega mjesecima opasna života,
često uzbunjivan glasovima lovaca i
pasa, najčešće se zadržava na rubovima polja, uz dobro obrasle kanale,
u blizini šikara i šuma, dakle blizu zaklona koji će mu omogućiti trenutačan spas i nestanak iz vidokruga
progonitelja. Što se više približava
podne, fazan se povlači u šumu, šikaru, gusto i neprohodno kukuruzište, kanale, na obale rijeka, potoka i
bara i na sva druga mjesta koja će
mu pružiti zaklon.
Stalno uznemirivan od lovaca
i pasa te pucnjima pušaka, fazan
može umnogome promijeniti svoje
uobičajeno ponašanje. Tako može
izaći iz šume ili šikare kasno u jutro,
kad umor svlada lovce i pse, a isto
tako i u nju se odmah vraća ako
osjeti opasnost. Osim toga na ponašanje fazana umnogome utječu
klimatske i vremenske prilike.
Kad pas osjeti tragove divljači, po
njegovu ponašanju nije teško zaključiti o kojoj je divljači riječ. Kad je posrijedi fazan, pas čvrsto stoji i to je trenutak kad mnogim lovcima krv jače
poteče žilama u iščekivanju naglog i
bučnog uzleta toliko željene lovine.
Sam mu je uzlet gotovo okomit,
a nakon dvadesetak metara prelazi u
brz vodoravan let. Mnogi mladi lovci
i oni bez dovoljno iskustva najčešće
pucaju kad fazan uzlijeće i pucaju u
točku gdje se veže rep za tijelo. Takav
hitac najčešće promašuje. Ta se greška ne čini samo kad fazan uzlijeće,
nego i kad leti vodoravno. Hitac odlazi daleko nazad i nešto niže.
U šumi se na fazana puca onako
kako se može u određenom trenutku, bez oklijevanja, ne dopuštajući
11
2.11.2011. 21:36:44
LOV
da se zakloni iza grma. Ako je drveće uokolo visoko, treba pucati prije
nego se uspije izdići iznad krošnji.
Lov pogonom. U lovu pogonom lovci, ili sami podižu i odstreljuju divljač ili je podižu pogoniči,
koji mogu pomagati i u nošenju
lovine. Kreće se lagano po prije izabranom dijelu lovišta, održavajući
liniju kretanja i određeni međusobni razmak. Dobro je da je u liniji pogona nekoliko pomoćnika lovnika,
koji će se brinuti o pravilnosti linije
i razmacima u njoj. Razmak između
lovaca trebao bi biti 40 do 50 metara, a između bi trebali biti pogoniči.
No razmak između lovaca i pogoniča ovisi o preglednosti terena.
Bolje je da ima pogoniča jer oni
mogu lupati palicama ili štapovima
po raslinju i tako podizati fazane.
Lovcima koji se moraju koncentrirati na gađanje i pucanje malo smeta
buka i odvlači im pozornost. Takav
pogon najviše odgovara lovu u polju gdje je više vegetacije za zaklon,
da fazani prerano ne odlete.
Lov prigonom. U ovakvom načinu lova divljač se tjera i podiže na
isti način, ali prema lovcima, raspoređenim na čeke. Prema načinu lova
sličan je pogonu ili pak u biti isti,
samo što nedostaje linija lovaca na
čekama koji očekuju divljač.
Prigon može biti u jednoj liniji,
no obično se formira čelna ili glavna
linija i dva bočna krila. I ovdje treba
paziti da linija kretanja prigona bude
ravna i da budu pravilni razmaci između lovaca i pogoniča u njoj.
U dobro organiziranim lovovima
12
hoop 79.indd 12
čeke su označene kolčićima s brojevima, a brojevi se izvlače iz šešira.
U lovu pogonom i prigonom
također se mogu, ovisno o odluci
lovnika, koristiti lovački psi, što ovisi
o konfiguraciji terena i o tome jesu
li psi dobro dresirani i disciplinirani.
Ako nisu, onda trebaju biti na povodcima. No nužni su dobri pronalazači i donosači oborene divljači, jer
se bez njih teško nađe odstrijeljeni
fazan, a kamoli ranjeni koji je kadar
brzo i daleko pobjeći na nogama.
Fazani su vrlo vješti u izvlačenju iz
pogona i prigona, zato je bitno kretati se protiv vjetra i mirno prolaziti površinama na kojim lovimo, temeljito
pretraživati teren i održavati pravilnu
liniju kretanja i razmake u njoj.
Psi u lovu na fazane. Najčešće se
koriste psi ptičari, koji su odlični za
gotovo svaku nisku divljač, a mogu
izvršavati i neke druge radnje.
Karakteristike lovišta, klima i
osobna sklonost pojedinog lovca
prema određenoj pasmini nameću
nam izbor psa za lov.
Nećemo sigurno pogriješiti ako
odaberemo jednog od kontinentalnih ptičara ili brzih engleskih ptičara, ili pak malog ali strasnog epanjelbretona.
Također, tu zadaću mogu, s velikim veseljem i ljubavlju, obaviti
šunjkavci i jamari, a dakako i retriveri.
Budimo sigurni da nam sama pasmina neće osigurati obilan ulov i zadovoljstvo, nego samo naše vrijeme
utrošeno u obuku psa. Dakako, svaki
pas treba imati tipične pasminske
odlike, mora imati dobre roditelje,
eksterijerno i radno ispitane, i biti dobro hranjen i njegovan,
ali bez pravilne i dobre obuke neće moći dati sve ono što se
od njega očekuje.
Oružje i streljivo. Različiti zahtjevi lova na fazana, u različitim predjelima, utječu na izbor oružja i streljiva.
Na otvorenim terenima najviše uspjeha i zadovoljstva
ostvarit ćemo oružjem jačih čokova, zbog dobivanja što
gušćega sačmenog posipa na maksimalnim udaljenostima, gdje se tako i najčešće puca. Ako se i dogodi da fazan
uzleti vrlo blizu, uvijek postoji mogućnost da mu se dade
dovoljno vremena da se udalji, pa tek onda sigurno puca i
izbjegne potpuno razbijanje ptice. Na početku lovne sezone, u najvećem broju slučajeva, zbog nešto više vegetacije
i obraslosti terena kojekakvim korovima, hitac iz prve cijevi
ne prelazi udaljenost od 20 metara. Kao vrlo pogodno oružje u već uznapredovaloj sezoni pokazala se puška dvocijevka s polučokom u prvoj i punim čokom u drugoj cijevi, a na
početku sezone lova bila bi idealna puška s jačinom čokova
u prvoj cijevi od jedne četvrtine, a u drugoj od tri četvrtine.
Za lov u šumi izbor se u potpunosti mijenja. Ovdje priroda isključuje mogućnost pucanja na veće udaljenosti,
pa se zahtijeva što širi sačmeni snop na kratkoj udaljenosti. Oružje s prvom cijevi cilindrom, a s drugom od jedne
četvrtine ili najviše polučokom, vrlo je pogodno, a osobito
ako ima i nešto kraće cijevi, tj. od 60 do 65 cm. Za tu svrhu
odlično bi poslužila specijalno rađena puška za lov na šljuke. Preporučuje se kalibar 12., ali na početku sezone dobro
služe i ostali manji kalibri.
Izbor streljiva razmjerno je širok, a ako je moguće, valja
izabrati metak s tradicionalnim čepom bez koncentratora.
Teška punjenja sačme od 35 do 36 grama možemo
uporabiti samo uvjetno u drugoj cijevi na kraju lovne sezone, kad je divljač već dobrano zaplašena i daleko se diže.
U praksi dobri metci s 32 – 33 grama sačme osiguravaju
potpun uspjeh i zadovoljstvo za cijelu sezonu.
U šumi i na svakom drugom gusto obraslom terenu,
dobra su i najslabija punjenja od 28 do 30 grama sačme,
tzv. englesko punjenje, ili specijalni metak za rasipanje
(disperzant).
Krupnoća sačme kreće se od 2,5 za cijev cilindar do 3,1
za cijev s punim čokom.
Izazovi i opasanosti. Pogon i prigon skupni su lovovi,
koji zahtijevaju dobru organizaciju, obaviještenost i discipliniranost svih sudionika, i zbog učinkovitosti, i zbog toga da
se ne dogodi kakva nesreća. Primjerice, mora se znati tko,
gdje, kad, u kojem pravcu i na što se puca. Recimo, u nekim prigonima ili pogonima ne puca se na fazanske koke.
Lovom rukovodi jedan čovjek – lovnik, koji može imati pomoćnike. Uputa i odredaba tih lovaca moraju se pridržavati ostali sudionici u lovu. Sve to prati primjerena lovačka
signalizacija.
JAREBICA POLJKA (TRČKA)
Nema sumnje da je lov poljskih jarebica, i to sa psom
ptičarom, daleko najljepši lov naših koka. Ipak, da bi taj lov
bio doista uživanje, potrebno je više preduvjeta, u prvom
redu otvoren i pregledan teren, dobar i siguran pas i dovoljan broj jarebica da čovjek ne mora satima obilaziti u potrazi za jednim jatom.
Lov pretraživanjem s ptičarima. Ovakav lov spada u
pravo lovačko zadovoljstvo. Kad su lovci disciplinirani a psi
„markiraju“, lov je ugodniji i ljepši. Lov s neuvježbanim ptičarima se ne preporučuje i obično ostaje bez dobrih rezultata.
Trčke se love rano ujutro, u svanuće. Jer se svako jato
zadržava na jednom terenu, lovci će sa psom pretražiti okoBroj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:46
LOV
linu. U lovu s ptičarom zlatno je pravilo da se ide nasuprot
vjetru odnosno strujanju zraka, kako bi ptičar sa što veće
daljine uhvatio miris trčaka. Kad ptičar u potrazi za trčkama
stane pred lovcem kao ukopan, to je siguran znak da su trčke pred njim. Lovac tada ne smije vikati ili trčati, već treba
polako krenuti prema psu. Još je bolje zaobići ga tako da
trčke ostanu između lovca i psa.
Potom lovac treba krenuti polagano prema psu na što
će trčke, kad im se posve približi, poletjeti uz zvučan štropot krila. U tom trenu počinje pravi lovački ugođaj. Etičan
lovac, koji drži do lovačkih običaja, pucat će u krajnje ptice
u jatu da bi se sačuvale druge jarebice od zalutale sačme.
Često se događa da mlađi lovci pucaju u jato nasumce,
gotovo bez nišanjenja. Od tog pucanja nema koristi i velika je mogućnost, što se, nažalost, neminovno događa, da
lovac nastrijeli više trčaka koje će poslije uginuti, ako ih sa
psom u međuvremenu ne pronađemo.
Lov pogonom. U visoko obraslim poljima koja obiluju
kukuruzom lov sa psima gotovo je nemoguć. No onda treba organizirati lov pogonom. U polukružnom lovu, lovi više
lovaca, jedan od drugog udaljeni tridesetak metara. Lovci
se kreću u liniji ili pak čine blagu potkovu. Kod kretanja je
osobito bitno da love ravnomjerno, ne istrčavaju ili se pak
vraćaju ili na neki drugi način remete pogon. U lovu pogonom lovci trebaju biti veoma oprezni pri pucanju, stoga što,
kad se podignu, trčke lete veoma nisko.
Psi za lov na trčke. Mogu se koristiti sve vrste pasa ptičara, ovisno o terenu na kojem lovimo.
Ovakvi psi, bili oni kontinentalni ili engleski ptičari,
jednako su pogodni. Obilazit će teren krstareći pred gospodarom, jer dobro znaju što se od njih traži i očekuje, a
tomu ih je naučila pravilna dresura. Nema tu slijepe jurnjave, nema zastajkivanja i skakanja za miševima i voluharicama. Sva su im osjetila napeta u traženju onoga za
njih jedino primamljiva mirisa – mirisa divljači, koji kao
da ih paralizira i u času od njih stvori „nepomičan kip“. Kakvu krasnu sliku pružaju ovakvi psi kad stoje kao ukopani,
naprijed ispružene glave, napetih mišića, u najrazličitijim
pozama, dršćući od uzbuđenja. Oni znaju da je pred njima
divljač, znaju da im je dužnost sačekati gospodara pa se
stoga pametni i iskusni psi često osvrnu za gospodarom
kao da ga zovu, da požuri.
Oružje i streljivo. Trčke obično lovimo standardnim
puškama dvocijevkama – cijevi 1/3 čoka i polučok. Od sačme, koristi se standardno punjenje od 28 – 32 grama za
kasnoljetne lovove, a za hladnije jesenske 32 – 34 grama.
Sačma promjera 2,5 mm dobra je i pogodna na početku lovne sezone, kad se puca na manjim udaljenostima, a
sačma 2,7 pa do 3,0 mm za kasniji lov, kad nastupa hladnije
razdoblje godine.
Izazovi i opasnosti. Ovdje treba istaknuti da jesenji lov
na jarebice, osobito dok u polju još stoji ljetina (kukuruz), donosi sa sobom mnoge mogućnosti nezgoda i nesreća. Gotovo svuda po kukuruzištima rade ljudi, ima domaće stoke
na paši, ne vide se kojekakvi putovi i prolazi kojima svaki čas
može netko naići. Stoga je dužnost svakog lovca da postupa s najvećim oprezom i da izbjegne svaki vodoravan i nizak
hitac, i puca samo uvis. No ni to nije potpuno sigurno, jer
primjerice sačma promjera 2,5 mm može još na 200 koraka
izbiti čovjeku oko, ako je hitac opaljen pod izvjesnim kutom.
Uz to, valja imati obzira prema seljacima u polju koji se često
nemalo uplaše kad makar i bezopasna sačmena zrna padajući s visine prohujaju oko njih u kukuruzište. Ako lovac pravilno postupa i loveći ne pravi štete po usjevima, naići će na
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 13
razumijevanje seljaka koji nisu lovci
te će spriječiti stvaranje one napetosti koja, tamo gdje postoji, dovodi u
pitanje lovačku etiku a samim time i
nesmetani lov.
JAREBICA KAMENJARKA
Jarebica kamenjarka veliko je
bogatstvo naših lovišta. Ona je simbol hercegovačkog i dalmatinskog
krša i našega lovstva uopće.
Opjevana je u narodnim pjesmama i nadahnula je mnoge likovne umjetnike. Privlačna je i atraktivna mnogim domaćim i stranim
lovcima a osobito strancima u čijoj
zemlji ona ne obitava.
Lovi se pretraživanjem sa psom
ptičarom, na isti način kao i jarebica
poljka (trčka). Teren gdje obitava
najčešće je slabo pristupačan i krševit, te se zbog toga lovi samo sa
psima ptičarima.
Lovci odaberu teren te ga u ranu
zoru pretražuju, uvijek spremni na
brz i iznenadan susret s ovom veoma opreznom i plahom kokom.
Kod pronalaska jata potrebno je
brzo reagirati a nakon toga pušku
dopuniti, jer najčešće iza jata ostane
po nekoliko primjeraka koji nisu poletjeli pa su oni idealna meta za „popravni“. Loviti kamenjarku od lovca
iziskuje izuzetnu spretnost i fizičku
spremnost. Penjanje po kamenjaru
nije nimalo lako i ugodno, ali nakon
nekoliko odstrijeljenih ptica lovac
osjeti pravi užitak i zadovoljstvo
lova, ne žaleći trud i proliveni znoj.
Psi. Za ovu vrstu divljači i lova
psi moraju biti čvrste građe, fizički
izdržljivi i otporni za rad na teškim
kamenitim terenima. Najprikladniji
su kontinentalni ptičari. Njemački oštrodlaki i kratkodlaki ptičari i
epanjel-bretoni kao stvoreni su za
lov jarebice kamenjarke. Ovi su psi
odlični u traženju, „markiranju“, a posebno u donošenju, tzv. aportiranju,
odstrijeljene divljači, koju bi lovac
teško bez psa pokupio s kamenita i
nepristupačna terena.
Oružje i streljivo. Standardne
puške sačmarice gotovo su idealne za ovaj lov. Kažu, kamenjarke se
često gađaju i na većim udaljenostima, pa je stoga uporaba većih čokova tipa polučok puni čok poželjna.
Puške standardnih dužina cijevi 70
– 75 posve dovoljno nose sačmu u
snopu, recimo do 40 metara, tako
da je to dovoljno svakom strijelcu
za dobar pogodak.
Sačmeno punjenje u toplijim
lovnim danima ne treba prelaziti 32
ili pak 34 grama. Kod jakih hladnoća
i ledenih dana, poželjno bi bilo malo
ojačati gramaturu, a u obzir treba
uzeti i tvrdoću koju ima ova ptica,
posebno stariji primjerci.
Promjer sačme kreće se nešto
malo više nego kod jarebice poljke,
dakle od 2,7 mm pa sve do 3,1 mm
Izazovi i opasnosti koje vrebaju
kod ovog lova česte su i znaju biti
kobne. Loveći po kršu i kamenjaru,
lovac nailazi na niz poteškoća i opasnosti. Sama fizička nespremnost
može ga skupo stajati. Ostat će negdje visoko u lovištu, bez snage za
povratak na mjesto s kojeg je pošao.
Velika je i mogućnost da se negdje
posklizne, padne i ozlijedi se.
U našim lovištima obitavaju i
zmije otrovnice, koje, iako je jesen,
znaju biti vani i potencijalna su opasnost za lovca.
13
2.11.2011. 21:36:48
LOVNA DIVLJAČ
MEDVJED – ZAKONSKI STATUS I GOSPODARENJE
Dok ne prihvatimo međunarodne,
držimo se postojećih zakonskih odredbi
Promjene na koje trebamo biti spremni obuhvaćaju i one da promijenimo zakonski status
medvjeda i da ga u novim odredbama tretiramo kao strogo zaštićenu vrstu, s kojom se – u
skladu s odredbama Bernske konvencije – treba postupati po preporukama Akcijskog plana
koji propisuje Europska inicijativa za velike zvijeri, jer samo u takvim okolnostima – prema
odredbama CITES konvencije – možemo računati na slobodan pristup međunarodnom tržištu i plasman naše lovno-turističke ponude ili žive jedinke ove vrste.
Živko Rapaić
O
medvjedima – kao značajnoj životinjskoj vrsti naših
staništa, pisano je već dosta
i u ovom glasilu. No nastavljamo
pisati o tome jer nam je cilj da se
lovačkoj – ali i ostaloj – javnosti
ukaže na ustavnu obvezu da sačuvamo ovaj segment autohtonog
živog svijeta našeg podneblja u što
većoj mjeri, i predamo ga pokoljenjima sa željom i preporukom da to
nastave s istim elanom.
Podsjećamo, današnji zakonski
status medvjeda – kao lovostajom
zaštićene vrste – određen je člankom 17. Zakona o lovstvu („Službene novine Federacije BiH“, broj 4,
od 1. veljače 2006.) i podzakonskim
aktima: Pravilnikom o vremenu lova
lovostajom zaštićene divljači i popisom vrsta ptica i sisavaca koji se
smatraju korisnim za poljoprivredu
i šumarstvo („Sl. novine FBiH“, broj
5/08) i Rješenjem o osnivanju uzgojnih područja za medvjeda („Sl.
novine FBiH“, broj 63/08).
Uz konstatacije o zakonskom
statusu, valja dodati i (još) neispunjenu obvezu mjerodavnih službi
entiteta u BiH da postojeće odredbe ZOL-a i ostalih propisa koji tu
materiju tretiraju, usuglase s odredbama prihvaćenih međunarodnih
konvencija: Odluka o ratifikaciji Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta
i prirodnih staništa, Bern, 19. 9. 1973.
(„Sl. glasnik BiH“, broj 8/08 – Međunarodni ugovori) i Odluka o ratifikaciji konvencije o međunarodnoj trgovini
ugroženim vrstama divljih životinja i
biljaka („Sl. glasnik BiH“, međunarodni ugovori, broj 11/08) – CITES, jer
14
hoop 79.indd 14
je provedba njihovih odredbi uvjet
za naše uključivanje u regularnu
međunarodnu trgovinu živim primjercima određenih vrsta divljači
(u koje je uključen i medvjed) i ukupnu lovno-turističku ponudu. Njihovim prihvaćanjem – čime bismo
udovoljili i dijelu uvjeta za europske
integracije – uslijedit će promjene
aktualnih zakonskih odredbi u dijelu
koji se odnosi na identifikaciju staništa određenih vrsta (pobrojanih
u Konvencijama), ali i promjene u
sustavu evidentiranja njihova stanja
(brojnosti) u lovištima, u planiranju
godišnje dinamike u populacijama, u organiziranom stručnom nadzoru ostvarenih rezultata, u redovitom obavještavanju mjerodavnih međunarodnih institucija i u stručnoj
realizaciji (od njih odobrenih) planova korištenja – na što
trebamo biti spremni.
U našem slučaju, priprema obuhvaća prihvaćanje potrebe da promijenimo zakonski status medvjeda i da ga u
novim odredbama tretiramo kao strogo zaštićenu vrstu, s
kojom se – u skladu s odredbama Bernske konvencije – treba postupati po preporukama Akcijskog plana koji propisuje Europska inicijativa za velike zvijeri, jer samo u takvim
okolnostima – prema odredbama CITES konvencije – možemo računati na slobodan pristup međunarodnom tržištu
na kojem bismo plasirali našu lovno-turističku ponudu ili
žive jedinke ove vrste.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:51
LOVNA DIVLJAČ
Do tada, ostaje nam obveza da, u očekivanju zahtijevanih promjena u gospodarenju ovom vrstom, dosljedno realiziramo postojeće zakonske odredbe koje su, praktično,
temeljni dio onoga što i međunarodni propisi zahtijevaju.
A to su:
- utvrđivanje realnih površina staništa medvjeda u svakom
lovištu
- ustanovljenje njihove veličine i boniteta – na temelju
čega se izračunava optimalni kapacitet za cijelo lovište
- izradba idealne tabele dinamike godišnjih promjena (vidi
prilog!) za utvrđeni optimalni kapacitet lovišta u skladu sa
stručnim dostignućima u ovoj oblasti, koja će, istodobno,
biti idealan cilj kojem se – u gospodarenju ovom vrstom –
u lovištu teži
- izradba redovitih godišnjih planova, u kojima će se – na
osnovi realno utvrđenog proljetnog stanja za tu godinu,
prilika u lovištu i odredaba odobrene lovnogospodarske
osnove – uraditi realna dinamika godišnjih promjena (po
obrascu identičnom za izradbu idealne dinamike godišnjih
promjena), na osnovi koje će se planirati nužne gospodarske mjere (zaštite, uzgoja, uređenja lovišta i korištenja
divljači i lovišta) s ciljem da doprinesu trajnom i održivom
gospodarenju vrstom u staništima.
U realizaciji ovih zadataka nužno je koristiti stručne
procjene o objektivnim mogućnostima staništa i realnim
prilika u njima. Pri tome je bitno da se, (a) pod staništima
medvjeda podrazumijevaju prostori u kojima ova vrsta nalazi odgovarajuće uvjete za normalan život (reprodukciju i razvoj), s dovoljno zaklona, mira, odgovarajuće hrane i vode,
(b) da je nužno ustanoviti veličinu stanišnih površina u lovištu
za tu vrstu i njihov bonitet (pogodnost za udovoljenje životnih potreba vrste) da bi se – na temelju tih podataka – utvrdio i optimalan kapacitet, cijeneći pritom stručne naputke
i normative na osnovi kojih se ustanovljuju odgovarajući
optimalni kapaciteti staništa, uz potrebu da se, istodobno,
vodi računa o („podnošljivim“) štetama koje ova vrsta može
počiniti kod drugih gospodarskih subjekata na prostorima
svojih staništa. Sljedeći stručni zadatak je uraditi idealnu
tabelu spolne i starosne strukture za optimalan kapacitet i dinamiku godišnjih promjena u populaciji, čijoj realizaciji – nužnim mjerama gospodarenja u lovištu, treba težiti kako bi se
optimalni kapacitet dostigao i trajno održavao (vidi prilog).
Ovdje valja naglasiti da pod nužnim mjerama gospodarenja lovištem treba smatrati: zaštitu divljači i lovišta, uzgoj divljači, uređenje lovišta i racionalno korištenje divljači
i lovišta. One, po odredbama ZOL-a, moraju biti planirane
u lovnogospodarskim osnovama i redovitim godišnjim planovima gospodarenja lovištem.
OPTIMIZAM S POKRIĆEM
S obzirom na to da smo ovdje posebno zainteresirani za
gospodarenje medvjedima, ukazat ćemo na neke od mjera
koje u planovima rada ne smiju izostati.
Prvo, u cilju zaštite divljači i lovišta, korisnik je obvezan organizirati čuvarsku službu (ZOL, čl. 75.). Ona treba
štititi divljač i lovište od uznemirivanja i bespravnog lova,
osigurati potreban mir za uspješnu reprodukciju i razvoj,
pozorno promatrati divljač i pratiti njezino zdravstveno
stanje, uočavati eventualne ozljede divljači, pratiti razvoj
podmlatka, trofejnu zrelost, stanje lovnih objekata i dr., i o
tome obavještavati stručnu službu upravljača – koja saopćeno razmatra, evidentira i koristi za donošenje naloga za
intervenciju ili kao podatak za sljedeće planove rada.
Drugo, za uzgoj divljači zaduženi su (ZOL, čl. 42.): odgovorna stručna osoba i organizirana služba (lovočuvari i
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 15
ostalo zaposleno osoblje) korisnika
lovišta. U njihovu ovlast spada planiranje i redovito promatranje divljači radi praćenja brojnosti, spolne i
starosne strukture, prirasta i razvoja
podmlatka, stanja tjelesne kondicije
jedinki u populaciji, praćenje količine hrane i vode u staništu, praćenje
stanja šteta, poduzimanje mjera za
sprječavanje šteta ili njihovo smanjenje, ponuda nedostajuće hrane
te sudjelovanje u odstrelu iz sanitarnih ili uzgojnih razloga.
Treće, godišnji planovi za uređenje lovišta moraju se temeljiti na zadatcima iz lovnogospodarske osnove
za određenu plansku godinu. U njima se predviđaju radnje koje trebaju
doprinijeti uspješnu izvršenju mjera
zaštite, uzgoja i korištenja divljači. Kad
je u pitanju vrsta o kojoj govorimo,
godišnji plan podrazumijeva zadatke
na uređenju hranilišta s funkcionalnim objektima i opremom (čekom
za promatranje, hvataljkom za divljač
i objektima za skladištenje i ponudu
hrane), sudjelovanje u pribavljanju,
skladištenju, dopremi i distribuciji dopunskih hraniva i redovitom promatranju događanja na hranilištu kako
bi se dobila što vjernija slika brojnog
stanja, spolne i starosne strukture
populacije, prirasta, kao i trofejne vrijednosti dozrelih jedinki. U tom cilju,
korisnik lovišta dužan je stručnim radnicima osigurati i odgovarajući pribor
za večernja promatranja (dvoglede s
povećanjem do 7 puta i promjerom
objektiva od 50 mm – kao najprikladnije), a po mogućnosti i fotoaparate
čijim bi snimcima dokumentirali zanimljive pojave i scene s kojima se
susreću u lovištu.
Četvrto, planirani opseg korištenja medvjeđe populacije (utvrđen u
tabeli dinamike godišnjih promjena
za tekuću godinu), po odobravanju
od mjerodavnih službi – konačan
je, a o načinu korištenja (hvatanje ili
odstrel) odlučuje korisnik lovišta, cijeneći pritom i usuglašene planove
gospodarenja uzgojnim područjem
kojem (po „Rješenju o osnivanju uzgojnih područja“) lovište pripada.
Držimo potrebnim ovdje naglasiti da je predratno korištenje medvjeđe populacije u našim lovištima,
posebno u lovištu „Koprivnica“, bilo
vrlo učinkovito i to kroz fotolov, prodaju žive divljači i trofejni odstrel.
Stečena iskustva upućuju da je sve
to – na prostorima BiH – moguće
ponovno i uspješno organizirati, ali
na znatno širem planu, s obzirom
na povoljne stanišne uvjete za ovu
vrstu u (gotovo svim) planinskim
predjelima naše zemlje. Potrebno
je tome cilju posvetiti odgovarajuća
stručnu pozornost, iskoristiti pozitivna iskustva i izbjeći greške koje su
uočene u ranijem gospodarenju.
Spominjući navedeno, kao zaključak imamo potrebu usmjeriti
pozornost na činjenicu da je medvjed naš najkrupniji predator – sa
statusom zaštićene ugrožene vrste,
da je značajnih prehrambenih potreba i širokog promjera kretanja u
potrazi za hranom biljnog i životinjskog podrijetla. Zbog svega toga,
gospodarenje ovom populacijom
zahtijeva pozorne stručne procjene mogućnosti (veličine, boniteta,
optimalnih kapaciteta i godišnje
dinamike promjena) u staništu, da
bi se utvrdili realni planovi intervencija u mjerama gospodarenja radi
dostizanja i održavanja planiranog
cilja. Ponajprije mjerama zaštite – da
bi se ono što planiramo u gospodarenju populacijom postiglo bez
neželjenih (loših) utjecaja, mjerama
uzgoja – kroz održavanje poželjne
spolne i starosne strukture i dodatne intervencije u prihrani, mjerama
korištenja kojima se planirano stanje
održava (struktura i brojnost) i time
sprječavaju štete –veće od podnošljivih, koje ova vrsta može počiniti
drugim gospodarskim granama
(poglavito poljoprivredi i šumarstvu) u prostoru lovišta. I konačno,
mjerama uređenja i opremanja lovišta
da bi se sve prethodno nabrojene
mjere što uspješnije i lakše obavile.
O načinima realizacije ovih zadataka opširnije smo pisali u Hoopu br.
76, pa se na njima ne bismo zadržavali. Želimo samo naglasiti da njihovim
izvršavanjem korisnik lovišta ostvaruje
priliku da (redovnim) promatranjem
stanja na hranilištu ostvaruje uvid u
stanje populacije i da, na osnovi toga,
može organizirati racionalno korištenje godišnjeg prirasta – najprije izlučivanjem zdravstveno i uzgojno neprikladnih jedinki i, tek potom, trofejno
dozrelih, radi ostvarenja potrebanih
sredstava za gospodarenje (o čemu
smo, također, pisali u spomenutom broju), u što spada i obvezno podmirenje
„podnošljivih“ šteta, tj. onih koje se
moraju pokriti iz ostvarenih prihoda.
Opisanim pristupom doći ćemo
u priliku spremno dočekati zakonske
odredbe usklađene sa zahtjevima
prihvaćenih međunarodnih konvencija i (željno očekivanu) mogućnost
sudjelovanja u međunarodnom prometu proizvoda i usluga lovstva.
15
2.11.2011. 21:36:54
LOVNA DIVLJAČ
Medvjed
(idealna struktura populacije i dinamika godišnjih promjena)
Idealnu strukturu populacije i godišnjih promjena kod medvjeđe divljači u slobodnoj prirodi dajemo u grafičkim prikazima
M1, M2 i M3.
Kod njihove smo izradbe pošli od iskustvenih podataka iz lovišta s ovom vrstom divljači i korištenjem literature. Ti nas izvori
upućuju na to da je i kod medvjeda najpovoljniji odnos spolova
1:1, da ženke spolno sazrijevaju u četvrtoj godini (premda, u povoljnim uvjetima hranidbe, ima slučajeva i ranijeg sazrijevanja), da
podmladak ženke donose u petoj godini života i to svake druge
godine, da kote između jednoga i troje mladunčadi ili u prosjeku
dvoje. Ocijenili smo da za gospodarsku starost populacije treba
uzeti 12 godina, jer od te starosti vitalnost jedinki opada, a krzno,
kao trofej, ima bitno umanjenu vrijednost (zbog rjeđe i kraće dlake) kod oba spola.
Na osnovi ovih pretpostavki načinjen je grafikon M1, u kojem
je dan idealan prikaz starosne i spolne strukture matičnog fonda
populacije od 100 jedinki u odnosu spolova 1:1, na početku lovne
godine. Iz njega je vidljivo da u raspoloživoj brojnosti imamo 24
reproduktivne ženke (starije od 4 godine).
1
2
2
3
3
4
4
5
6
6
6
8
8
7
6
5
IDEALNA STRUKTURA POPULACIJE MEDVJEDA
Graf. M1) PROLJETNO STANJE FONDA
M g. Ž
2
1
0
9
8
7
6
5
4
3
2
1
4 3 2 1
1 2 3 4 5 6 7
1
2
3
3
3
3
4
5
6
6
6
8
8
Graf. M2) PROLJETNO BROJNO
STANJE S PRIRASTOM
M g Ž
2
1
PRIRAST
0
9
8
7
6
5
4
3
2
1
Ω
1 1 1 9 8 7 6 5 4 3 2 1
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 1 1 12
2 1 0
0 1 2
U grafičkom prikazu M2, proljetnom stanju dodan je prirast. Pri
tome je uzeto da će 50 posto zrelih ženki donijeti u prosjeku po
dvoje mladunčadi, tj. 24 mečeta, u omjeru spolova 1:1.
16
hoop 79.indd 16
Graf. M3) GODIŠNJE PROMJENE U POPULACIJI
(GUBITCI + KORIŠTENJE)
M g. Ž
2
GUBITCI +
1
0
KORIŠTENJE
9
8
7
Ω MEČAD
6
5
4
3
2
1
Ω
1 1 1 9 8 7 6 5 4 3 2 1
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 1 1
2 1 0
0 1 2
U grafikonu M3 dano je stanje pred korištenje, tj. s prirastom i
pretpostavkom prirodnih gubitaka i raspored korištenja. Naime iskustva ukazuju da najveće prirodne gubitke treba očekivati u prvoj, a
osobito u drugoj godini života (kad majka mečad ostavlja) i da intervencije uzgajivača (radi selekcije) treba početi kod grla starih 4 i više
godina, najprije iz uzgojnih, a potom i komercijalnih razloga.
Prethodno izložene okolnosti poslužile su nam da načinimo i
tabelu idealne populacije i godišnjih promjena za proljetnu populaciju od 100 grla medvjeđe divljači. Ona ima sljedeći izgled:
Kapacitet lovišta
Proljetno stanje
Promjene:
prijelaz u više razrede
priplod
gubitci
Stanje pred korištenje
Mogućnost korištenja
Ostaje za iduću godinu
Medvjedi
zreli
mladi
24
18
24
18
+6
-6
+8
30
6
24
-2
18
18
zrele
24
24
+6
30
6
24
Mečke
mlade
18
18
-6
+8
-2
18
18
Mečad
Ukupno
16
16
100
100
-16
+24
-8
16
16
+24
-12
112
12
100
Kod izradbe ove tabele uzeto je u obzir sljedeće:
1. Optimalni kapacitet lovišta realno je utvrđen na osnovi veličine staništa, izdašnosti hrane i veličine podnošljivih šteta, a njegova
je struktura urađena uz prihvaćanje gospodarske starosti, dobne i
spolne strukture populacije.
2. Idealno je da proljetna brojnost bude jednaka optimalnom kapacitetu.
3. Godišnje promjene u populaciji predviđene su u sljedećim odnosima:
a) mečad iz proljetnog fonda tijekom godine prelazi u kategoriju mladih grla u omjeru spolova 1:1, a od mlađih grla u zrele prelazi
1/3, tj. ženke koje se pare u 4. godini i mužjaci iste starosti
b) prirast se očekuje od polovine zrelih ženki računajući da će
svaka od njih othraniti po dva mečeta
c) gubitci se (obično) predviđaju u kategoriji mečadi i jednogodišnjaka.
4. Stanje pred korištenje dobiva se zbrajanjem i oduzimanjem
promjena.
5. Mogućnost korištenja treba biti provedena kroz sanitarni i uzgojni odstrel i odstrel trofejno zrelih grla.
6. Za iduću godinu treba računati s populacijom u granicama planom predviđenog optimalnog kapaciteta.
Za izradbu tabela promjena u redovitim godišnjim planovima
gospodarenja koristi se dana tabela i opisana metodologija, ali uz
unošenje ustanovljene realne proljetne brojnosti (po spolu i starosti) u za to predviđene rubrike i primjenu postotnog odnosa (u rubrikama promjena) koji diktira proljetna brojnost u odnosu na idealan
kapacitet od 100 jedinki.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:36:55
LOVNA DIVLJAČ
VELIKI ILI SIVI PUH (Myoxus glis L.)
U BiH, od preostale četiri vrste puhova,
samo je veliki ili sivi puh lovna divljač,
ostale tri vrste strogo su zaštićene
Meso sivog puha slovi kao prava delicija pa stoga nije čudno što je tradicija lova na puhove iznimno stara i potječe još od vremena Rimskog Carstva. Rimljani su puhove gojili u
posebnim glinenim posudama i tovili orasima i kestenjem. Puhova je mast tradicionalno
korišteni preparat za tretiranje rana
Mr. sc. Ivan Jurić
VRSTE PUHOVA I NJIHOVA RASPROSTRANJENOST.
Analizom fosilnih ostataka došlo se do zaključaka da je u
zapadnoj Europi prije 50 mil. godina živjelo oko 35 vrsta
puhova. Nekad i po broju i po vrstama dominantne među
glodavcima, preostale četiri vrste puhova, koje su se do
današnjega dana očuvale u središnjim dijelovima južne
Europe, pa tako i u Bosni i Hercegovini, pripadaju redu glowww.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 17
davaca (Rodentia), porodici puhova
(Muscardinidae) i roda puh (Glis).
Lovna divljač u nas je samo veliki ili
sivi ili jestivi puh (Mysoxus glis) koji
je rasprostranjen, osim središnje i
južne Europe, na istoku do slijeva
Volge, u Maloj Aziji, Kavkazu, Palesti-
ni, te Iranu. Ostale tri vrste, koje imaju status posebno zaštićenih vrsta
puhova su: gorski puh (Dryomys nitedula), puh lješnikar (Muscardinus
avellanarius) i vrtni puh (Eliomys quercinus). Za puhove je karakterističan dug zimski san. Velikog ili sivog
puha (Myoxis glis), koji se prilagodio
životu na drveću, možemo naći posvuda u našim šumama.
IZGLED I GRAĐA TIJELA. Izgledom i načinom života puhovi podsjećaju na vjeverice. Zdepasto tijelo
prekriveno im je mekim krznom, a
rep je dugačak i kitnjast. Noge su im
kratke i prilagođene penjanju i životu u krošnjama drveća. Sivom puhu,
kako mu i ime kazuje, osnovna boja
tijela je pepeljastosiva. Po trbuhu
i ispod vrata je bjelkast. Oči su mu
crne, krupne i lagano izbuljene, a
uške male i okrugle. Dugačak je
oko 35 cm, od čega na rep otpada
12 – 15 cm. Odrasli puh težak je 170
– 250 g. U jesen, u godinama obilja šumskih plodova (bukvice), jako
se udebljaju pa pojedini primjerci
budu teški 350 – 400 g. Puh ima 20
zuba: i u gornjoj i u donjoj vilici po 2
sjekutića i po 8 kutnjaka. Zubna formula je: 1013/1013=20
STANIŠTE I NAČIN ŽIVOTA. Sivog puha, koji se prilagodio životu
na drveću, možemo naći posvuda u
svim našim šumama. Najradije obitava u mješovitim brdskim šumama
bukve, hrasta i jele u kojima ima starih debelih šupljih stabala. Njegov
život i ponašanje izuzetno su zanimljivi. Danju se skriva i spava u dupljama drveća i u rupama u stijenju,
ispod korijenja drveća pa i u rupama u zemlji. Često ova vrsta može
17
2.11.2011. 21:37:17
LOVNA DIVLJAČ
imati ljetne nastambe u potkrovlju
lovačkih kuća, lugarnica i visokih zatvorenih čeka. Uvečer puhovi izađu
iz svojih skrovišta i noću lutaju šumom tražeći hranu. Na takvim noćnim pohodima izuzetno su živahni,
brzi i spretni. Penju se po drveću i
stijenama, skaču s grane na granu.
Na zemlji su također brzi i kreću se u
kratkim skokovima. O njegovoj brojnosti teško je govoriti jer je, slično
nekim drugim vrstama glodavaca,
veličina populacije promjenjiva. Ima
godina kad vlada njihovo obilje i godina kad su izrazito malobrojni, što ni
do danas nije znanstveno obznanjeno. Masovno pojavljivanje ili tzv. pušje godine dovodi se u vezu s punim
urodom bukvice, ploda bukve.
PREHRANA. Teško je među svim
životinjama naći takvog proždrljivca
kao što je puh, koji jede dok može.
Žir, bukvica, lješnjaci, orasi, domaći
kesten, sočno voće i izbojci drveća
jako brzo nestaju u njegovu želudcu.
Potrebna mu je i životinjska hrana,
zato na svojim noćnim pohodima
pojede svaku životinjicu koju može
uhvatiti, uništava i ptičja gnijezda.
Međutim, on ima također i mnogo
neprijatelja. Progone ga ris, lisica,
obje kune, tvor, divlja mačka, lasice
i sove. Početkom jeseni puhovi počinju stvarati zalihe hrane za zimski
18
hoop 79.indd 18
san. Hranu unose u zimske brloge,
koji se nalaze u dupljama drveća.
Kasno u jesen puhovi su dosta debeli, ali ipak još uvijek jedu. Kad dođe
vrijeme zimskog sna, najčešće se po
nekoliko puhova zajedno savije, u
meko namještenom brlogu, u klupče i slatko zaspi prije nego što temperatura okoline padne ispod nule.
Njihov je san toliko čvrst da se može
usporediti s obamrlošću vodozemaca. U hladnim planinskim predjelima
puhovi odlaze na spavanje već krajem rujna, a u toplijim predjelima tek
krajem listopada. Mirovanje u zimskom razdoblju godine, kad sklupčani minimalno troše energiju, može
potrajati i do sedam mjeseci, bude se
tek u proljeće, obično u travnju.
RAZMNOŽAVANJE. Pari se u
svibnju i lipnju. Nasuprot ostalim
trima vrstama, veliki ili sivi puh ima
godišnje samo jedno gnijezdo. Ljetna su mu nastamba, u kojima će donijeti i mlade, redovito duplje drveća,
gdje danju miruje. Ženka nosi 30 –
32 dana, a okoti 4 – 7 mladih, rijetko
više. Mladi su slijepi tri tjedna, a sišu
punih mjesec dana. Spolno su zreli
s navršenih godinu dana. Najveća
utvrđena starost sivog puha u prirodi
iznosi 9 godina. Međutim u populaciji puhova ne bismo našli više od 10
posto životinja starijih od 3 godine.
Štete od puhova u šumama mogu se
smanjiti na više načina. Bitno da je
njihovo brojno stanje optimalno. Izuzetno je značajno i u kakvim šumama
oni žive, odnosno koliko šume sa svojim
prirodnim, ekološkim i gospodarskim
uvjetima utječu na optimalnu brojnost,
a time i na štetu koju učini puh.
ŠTETE I MJERE ZAŠTITE. Zbog povezanosti brojnosti
puhova s urodom bukvice, tzv. pušja godina, puhovi se izuzetno prenamnože tijekom godine, kad čine štetu u šumskim stojbinama najčešće na način da brste vršne izbojke i
glođu koru mladih četinjača (smreka, jela), uzrokujući time
njihovo sušenje. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u
proljeće kad brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. U
jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. Štete čini i na
krovnim konstrukcijama, električnim instalacijama te ponekad stvara veliku buku tijekom noći. Kad je u pitanju šteta
od puhova u šumama, one se mogu smanjiti na više načina.
Vrlo je bitno da je njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. S druge strane izuzetno je značajno u kakvim šumama
oni žive, odnosno koliko šume sa svojim prirodnim, ekološkim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost,
a time i na štetu koju učini puh. Činjenica je da najveće
štete puhovi čine u kulturama obične smreke. Glede toga,
zaštitne mjere mogu se podijeliti na šumsko-gospodarske
mjere, prirodne mehanizme regulacije brojnosti i lov puhova. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puBroj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:19
LOVNA DIVLJAČ
hovi ne čine štetu ili je ona zanemariva. Uvijek treba imati
na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteža svega živoga, pa tako i puhova i svega što ih okružuje i zato je jedini i siguran način zaštite šuma od štete koju
čine puhovi ponovno vraćanje prirodnih šuma, odnosno
biljnih vrsta, na njihova staništa. U prirodi postoje prirodni
mehanizmi regulacije brojnosti populacije puhova. To su
njihovi predatori (sove, kune, lasice, ris, lisica i dr.), bolesti
i utjecaji okoliša (izvori hrane, poplave, niske temperature
i sl.). Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju
od 16. rujna do 30. studenog. Njegovo je meso ukusno, a
mast ljekovita. To su uzroci dugogodišnje tradicije lova na
puhove i uživanja u njihovu mesu. Već su stari Rimljani imali
posebne glinene posude (glirarijume) u kojima su uzgajali puhove za jelo. Postoje brojni tipovi stupica i puholov-
ki, te različiti načini čuvanja mesa i
priprave specijaliteta od puhovine.
Za razliku od nekadašnjeg pristupa,
danas se sivi puh lovi isključivo posebno konstruiranim puholovkama.
Puholovke se postavljaju u krošnju
drveća na visinu oko 3 m, učvršćivanjem na štap lijeske. U klopci se
kao mamac obično koristi jabuka ili
rogač. Sam ulov se kontrolira potrebom posjedovanja dozvole za lov
koju izdaje vlasnik lovišta i u koju
se upisuje broj ulovljenih puhova i
mjesto ulova. Tako je danas lovac na
puhove usmjeren ponajprije odred-
bama lovačke etike, koja kazuje da
je osnovna uloga lovca štititi životne zajednice u prirodnom okolišu.
Danas se puh priprema na nekoliko
načina od kojih je svakako najpoznatiji tradicionalni gulaš. Također
je omiljen i način pripremanja pečenjem na ražnju. Osim toga puh
se može pripremiti i paljen. Ovaj se
način sastoji u tome da se nakon vađenja utrobe otvorenim plamenom
spali krzno, čime se zapravo dobije
posebna aroma puhova mesa. „…,
slatko je meso puhovo“, tako se obistinjuje dio stare uzrečice o puhu.
P
oznati lovni stručnjak starije generacije Zlatko Turkalj
pisao je o puhovima u Lovačkom vjesniku iz 1939. godine, gdje spominje da je ta godina bila vrlo bogata
puhovima u šumama Gorskoga kotara i Like. Naime, te je
godine u ovim krajevima bio dobro rodio žir (bukvica) pa
su se do jeseni puhovi znatno udebljali i opskrbili debelim
naslagama sala za dugi „zimski san“, koji može potrajati i do
7 mjeseci.
Puh se od jeseni prije povlačenja u pušine (zimske ležajeve) doista opskrbi masnom naslagom, tzv. pušjom
mašću (u narodnoj medicini ta je mast poznata po ljekovitosti, osobito za opekline i rane). Za razliku od jazavca ili
ježa, puhu ova mast služi uglavnom za konzerviranje njega
samog, odnosno njegova mesa.
Upravo zbog njegove masti – tvrdi Turkalj – lovi se i za
gurmanske užitke koji su skupo plaćeni u gorskokotarskim
restoranima, a na otocima su poznati kao pravi specijalitet
koji nije dostupan baš svakomu.
Da ne bi naši čitatelji mislili kako ova divljač nastanjuje
samo Liku, Gorski kotar i pojedine otoke, možemo reći da
smo ovu divljač uspješno lovili u posuškom kraju gdje je,
kao i svugdje u hercegovačkim šumama, ima jako puno.
No kako ovaj lov kod nas nema tradiciju, malo se lovaca odlučuje baš za njega. Prema Zakonu o lovstvu, puh se
može loviti od 15. rujna, tako baš dobro dođe da se popuni
prostor do početka jesenjih lovnih dana, koji obično započinju u listopadu.
Jednom zgodom – naoružani zračnom i malokalibarskom puškom te dobrom svjetiljkom – ekipa u sastavu:
Božo, Manjić, Igor i moja malenkost provela je u vrijeme
sezone puhova (druga polovica rujna) nekoliko noći zaredom u šumi loveći puhove, i slobodno se može reći: ništa
manje nije bila uspješna od tradicionalnih mrkopaljskih
puholovaca. Sedamdesetak komada masnih, dobro ugojenih i za jednu noć ulovljenih puhova, vjerujemo da bi
nam pozavidjeli mnogi otočani, Gorani i Ličani. A da ne
bi ostalo samo na onoj pukoj želji za odstrelom, pobrinuo se naš prijatelj, vrsni kuhar egzotičnih jela – Miljenko
(kojim slučajem, nadimak mu je Buki). On je sve to lijepo
pripremio i tako za jedno široko lovačko društvo napravio
pravu feštu.
Puhari iz Gorskoga kotara ulovljene puhove ne gule.
Oni dlaku odnosno krzno opale na vatri, tako da na puhu
ostane njegova kožica, koja pri pečenju postaje slasna i
hrustava, kao u odojka.
Naš ih je pak Miljenko spremao drukčije, na ne baš tradicionalan, ali za nas prihvatljiviji način. Oguljene i obložene
pancetom te nabijene na ražnjiće, pečene na pladnju i poslu-
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 19
Tvrdo je drvo bukovo,
slatko je meso puhovo
Mladen Bešlić
žene uz krumpir. Bili su jako ukusni, i
veselimo se sljedećoj takvoj gozbi.
O velikom puhu (Glis glis) ima
vrlo malo zapisa u našem lovačkom
glasilu. Ovim će člankom naši čitatelji, ponajprije lovci, proširiti svoja
saznanja o jednoj jako lijepoj i zanimljivoj divljači. Nadamo se da će puh
postati cijenjena lovna divljač koja
će se sa zadovoljstvom loviti u jesen
pred dolazak glavne lovne sezone.
Spomenut ćemo, na kraju, izreku goranskih puholovaca koja glasi: „Tvrdo je drvo bukovo, slatko je
meso puhovo“.
Upravo tako! Samo bismo mi u
našem slučaju uz bukovo drvo još
mogli dodati – drvo hrastovo!
19
2.11.2011. 21:37:21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
POSJET FAZANERIJI U ODŽAKU
POSAVINA NE MOŽE BEZ FAZANERIJE
U ovoj su godini proizveli 40.000 fazanskih pilića, a u idućoj planiraju udvostručiti proizvodnju. Oko 60 posto proizvodnje proda se kao pilići lovačkim društvima, 20 do 30 posto
ostaje kao matično jato u fazaneriji, a 10 do 20 posto ide u lovišta kao odrasli fazani spremni odmah za lovljenje
Dobroslav Vrdoljak
Odrasli fazani u volijerama
J
utro 29. rujna ove godine, toplo kao u sred ljeta. Krenusmo
put ravne Posavine, gotovo do
same Save. U Odžaku, nigdje mjesta za parkiranje, sve puno, pijačni
je dan ovdje četvrtkom. S novinama
u rukama, sjedosmo pred njihov
novi hotel. Konobar donese kavicu,
a uskoro dođe i Dragan Guberac,
naš domaćin. Nekoliko uobičajenih
riječi – i odmah prema fazaneriji, cilju našega posjeta. S ceste Odžak –
Svilaj, u Posavskoj Mahali skrenusmo
desno asfaltnim putom, pa nakon
dva kilometra vožnje dođosmo pred
jedan lijep i nov objekt – Fazaneriju
Posavina. Obvezna je ovdje dezinfekcija automobilskih guma i obuće,
tek onda ulazak u krug fazanerije. U
uredskim smo prostorijama popili
piće, malo razgledali i otpočeli razgovor. Mnogo toga nas je zanimalo,
tim više jer dosta dobro poznajemo
fazansku proizvodnju i sve probleme vezane uz nju. Oduševljeni smo
novom zgradom, koja ima uredski
dio, proizvodni dio i dio za proizvodnju hrane i opreme. Odmah se nadovezuje veliki kompleks boksova
za vanjski prihvat pilića. Pitamo Dragana kako su došli na ideju da grade
ovakav objekt, koji je posljednje slovo tehnologije u proizvodnji fazana.
Riječ je o jednoj grupi ljudi s iskustvom, a i tržište je bilo gladno robe,
jer se uvozilo iz Srbije. Stara fazanerija u Meri je propala i nema uvjeta
da se podigne i bude rentabilna na
onom mjestu i u onim gabaritima.
Imaju i imovinsko-zemljišnih problema. Uložen je vlastiti kapital dioničara, bez kreditnih sredstava, u
visini milijun KM. Kupljeno je zemljište površine 30 hektara, a namjera
je i dalje se širiti. Direktor je Dragan
Guberac, a ima još 7 stalno uposlenih radnika. U sezoni primaju još
4-5 radnika kao ispomoć. Radnici su
20
hoop 79.indd 20
dobro osposobljeni za ovaj posao,
pa nema problema. Obišli smo proizvodni prostor, sva je oprema nova i
uvezena iz Italije, gdje se uglavnom i
može naći kvalitetna oprema za peradarstvo. U ovoj su godini proizveli
40.000 fazanskih pilića, a u idućoj
planiraju udvostručiti proizvodnju.
Oko 60 posto proizvodnje proda
se kao pilići lovačkim društvima, 20
do 30 posto ostaje kao matično jato
u fazaneriji, a 10 do 20 posto ide u
lovišta kao odrasli fazani spremni
odmah za lovljenje. Raspitivali smo
se i o nekim pojedinostima koje su
uglavnom vezane za uzgoj, primjerice o odnosu spolova u matičnom
jatu, veličini prostora po jedinici proizvodnje, koliki je postotak neoplođenih jaja, koji je postotak zamrlosti
zametka, koliki je postotak uginuća
pilića do 14 dana starosti, a koliki je
postotak uginuća pilića od 14 do
42 dana starosti, meću li kokama u
matičnom jatu naočale, kako i kada
formiraju matično jato, kako vrše deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju,
ima li fazanerija veterinara, kako se regulira klima u prostorima proizvodnje, vrše li lampiranje jaja, itd. Govorili smo i o
podivljavanju fazanskih pilića, jer je to velik problem za ovu
vrstu divljači, kad se nauči na prisutnost čovjeka, u novoj se
sredini teže snalazi, zalazi u seoska gospodarstva i ne plaši se ljudi, jede s domaćim kokošima. Da ne spominjemo
pojedinačno, sve ovo što smo zapitkivali riješili su zaista na
Proizvodnja žičane ograde
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:22
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
najbolji način i koristeći se znanstvenim dostignućima. Ovo
je ipak donekle specifična proizvodnja, jer ima niz zahtjeva
bez čijeg se ispunjenja ne mogu dobiti zakonom propisana rješenja. To se odnosi na uvjete zaštite okoliša, otpadne
vode i otpadni materijal, zagađivanje vode, zraka i zemljišta,
zaštitu od požara, širenje mirisa i buke, tko je radio projekt
i kako se riješilo pitanje dobivanja dozvole za gradnju i, na
kraju, uporabnu dozvolu. S dobivanjem dozvole za gradnju
i uporabne dozvole nije bilo posebnih problema. Projekt je
radio Pactus-Domus, tvrtka iz Gradačca ovlaštena za ove
poslove. Projektom su riješena sva navedena pitanja, a u
praksi je sve tako i urađeno. Posebice im je išlo na ruku to
što je cijeli objekt praktički izvan naselja, pa je bilo mnogo
lakše udovoljiti zakonskim zahtjevima nego da je objekt u
naselju ili njegovoj blizini.
Ovi se ne boje ...
SPORAZUM S LOVCIMA
Obilazeći prostore vanjskog uzgoja, naišli smo i na jedan boks u kome su trčke. Otkud trčke, pitamo Dragana.
Kupili smo, kaže Dragan, 50 jaja i stavili ih u inkubator. Sada
imamo 30-ak lijepih i zdravih trčki koje ostavljamo kao matično jato za proizvodnju u idućoj godini.
Osim što planiraju i proizvodnju trčki, oni sami proizvode
i hranu za svoje fazane, jer imaju okolo fazanerije zemljište
na kojem gaje žitarice potrebne za proizvodnju kvalitetne
hrane. Vidjeli smo kako proizvode i pletene žičane ograde
kojima pregrađuju i ograđuju prostore unutar fazanerije.
Matično jato formiraju u veljači, što je optimalno. Za
sljedeću će godinu osigurati 1200-1500 koka i 100-150 pijetlova, s 4 do 6 metara četvornih površine za svaku jedinku.
Sljedeća nam je tema bila kako plasirati na tržište toliki
broj fazana, ako znamo da, primjerice, u Srbiji imaju i po
150.000 fazančića za koje nemaju kupca. Imaju sporazum s
Lovačkim društvom „Fazan“ iz Odžaka o unošenju fazana u
lovište, organizaciji lova i dijeljenju dobiti. Posao dobro ide,
na obostrano zadovoljstvo. Ostali dio proizvodnje proda se
lovačkim udrugama diljem BiH. Tako su odustali od zamisli
da uz fazaneriju zakupljuju prostore i stvore vlastito lovište.
Godišnje u lov prime 400 do 500 lovaca, od čega je 20 posto njih iz inozemstva. Ukupno se ostvari oko 1000 lovnih
dana. Svaki lovac ima pratnju s lovačkim psom. Svi lovački
psi su ptičari, mahom njemački, a vlasništvo su lovaca iz LD
„Fazan“. Imaju na raspolaganju dovoljan broj lovačkih pasa,
dobro dresiranih, pa lovac-gost ima potpun ugođaj u lovu.
Trčke ovogodišnje
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 21
NAJAVA LOVA I SMJEŠTAJ
Lovci koji žele ovdje doći u lov
trebaju se najaviti:
Lovačkom društvu„Fazan“, Odžak,
tajnik Nedžad Garić,
telefon 031 762 655 ili
Fazaneriji POSAVINA, Odžak,
Magdalena Radman,
telefon 031 769 383.
Lovcima koji dolaze
izdaljega nudi se smještaj:
- u hotelu ERO u Odžaku,
telefon 031 762 900
- u motelu LAĐA na Savi,
telefon 063 340 465
- te u motelu ANA u Svilaju,
telefon 031 766 255.
podnosi zimu, ali ne podnosi glad.
Za hranom će migrirati i više desetaka kilometara, ali će na tom putu
najčešće izgubiti glavu od različitih
štetnika. Mi često pustimo kupljene
fazane u neočišćena lovišta, pa onda
trpimo velike gubitke. Kad sve to sumiramo, za lov nam ostaje malo ili
nimalo. Ostaje nam najčešće užitak
u poslu nabavke, puštanja i čuvanja
ove lijepe ptice. A često se i upitamo, nije li možda bolje otići u lovište bogato fazanskom divljači, pa uz
dobra ptičara provesti nekoliko sati
nezaboravnog lova. Bilo kako bilo,
želimo vam dobru kob, dragi lovci.
Dio postrojenja za
proizvodnju hrane
U skoroj budućnosti počet će
gradnja jednog objekta za prihvat
lovaca iz daljine. Objekt će biti u krugu fazanerije, što će činiti još jednu
ugodu lovcima sa strane.
Mišljenja smo da bi svaki lovac
bar jednom trebao vidjeti neku, pa
makar i omanju fazaneriju te sudjelovati u prihvatu i podivljavanju ove
divljači, a da i ne govorimo o lovu
na fazana. No mi lovci iz brdskih
područja nemamo dobre uvjete za
uzgoj fazana. Nemamo mi polja u
kojima više zrnaste hrane ostane na
njivama, nego što seljak u brdskim
krajevima odnese s njiva. Fazan
21
2.11.2011. 21:37:25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKE ŠPORTSKE IGRE
Natjecanje prožeto
druženjem i zabavom
Anto Cvitanović
disciplini poredak bio sljedeći: prvi Pavo Ivoš, drugi Josip
Radeljić – Jakić, treći Luka – Fran Jakić.
U potezanju konopa, u završnici je sekcija Sebešić
pobijedila sekciju Bučići. U borbi za treće mjesto, sekcija
Mravinjac pobijedila je sekciju Gradina.
U posljednjoj disciplini – malom nogometu – moglo se uživati u majstorijama starijih lovaca. Primjerice,
Krunoslav Cvitanović, član sekcije Gradina, bio je najbolji igrač i strijelac, a kao daleko najbolji i najatraktivniji
golman pokazao se šezdesetpetogodišnji Marko Mlakić,
član sekcije Bučići.
Po sekcijama, najbolji su bili malonogometaši Sebešića,
drugo je mjesto osvojila sekcija Bučići, treće sekcija Gradi-
O
vogodišnje lovačke športske
igre upriličene su 4. rujna na
Bučićkoj ravni, u podnožju
Kuka, vrha koji dominira krajolikom
Novog Travnika i na kojem su lovci
sekcije Bučići sagradili prelijepu lovačku kuću.
Lijepo nedjeljno jutro obećavalo je ugodan športski dan za sve
natjecatelje, uzvanike i mještane
sela Rankovića i Bučića. Po protokolu, lovci su se u 8.30 okupili kod
spomen-obilježja žrtvama Domovinskog rata u Bučićima i tu, paleći
svijeće i moleći, odali počast poginulima u Domovinskom ratu, a
onda su Mirko – Mićo Lešić, predsjednik Društva i Anto Cvitanović,
tajnik Društva, prigodnim riječima
pozdravili nazočne i obavijestili ih
da će se natjecati u pet disciplina:
streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena, potezanju konopa i malom
nogometu. Osim natjecanja lovaca bilo je predviđeno i natjecanje
lovačke mladeži do 10 godina, i to
u streljaštvu, skoku udalj i bacanju
kamena s ramena, a najstariji su se
lovci natjecali samo u streljaštvu.
Izražavajući uvjerenje da će igre
proći bez incidenta, u športskom
duhu i da će doprinijeti još boljim
međuljudskim odnosima u sekcijama i Društvu, Mirko – Mićo Lešić
proglasio je igre otvorenim.
U streljaštvu se natjecalo pet
sekcija. Svaku je sekciju zastupalo pet strijelaca, a svaki je strijelac
ispalio pet hitaca iz zračne puške.
Prvo su mjesto podijelile sekcije
Gradina i Bučići, drugo je mjesto
pripalo sekciji Mravinjac, treće sekciji Sebešić, a četvrto sekciji Novi
Travnik. Pojedinačno, najbolji je bio
Krunoslav Cvitanović, drugo su
mjesto podijelili Stipo Zlatunić, Tomislav Slipac i Dragan Jukić, a treći
je bio Fabijan Marin.
U kategoriji lovačke mladeži,
u streljaštvu su se natjecali Luka –
Fran Jakić, Pavo Ivoš, Dominik Kne-
22
hoop 79.indd 22
Svi su natjecatelji bili zadovoljni, posebice pobjednici
žević, Josip Radeljić – Jakić i Karlo
Mlakić. Prvo je mjesto osvojio Josip
Radeljić – Jakić, drugo Karlo Mlakić, a treće Luka – Fran Jakić.
U bacanju kamena svaku su
sekciju zastupala po trojica natjecatelja. Najbolji su bili bacači sekcije Sebešić, pa onda redom: Mravinjac, Bučići, Gradina i Novi Travnik.
Među pojedincima, najbolji je bio
Goran Mamuša, drugo je mjesto
pripalo Josipu Ivošu, treće Mariju
Tomiću.
Kod lovačke mladeži, kamen je
najdalje bacio Dominik Knežević,
onda Pavo Ivoš, pa Karlo Mlakić.
U skoku udalj nastupila su po
trojica natjecatelja iz svake sekcije. Najbolji su bili skakači sekcije
Sebešić, drugo su mjesto zaslužili
skakači sekcije Bučići, treće skakači sekcije Mravinjac, četvrta je bila
sekcija Gradina, a peta sekcija Novi
Travnik. Pojedinačno, najbolji je bio
Josip Ivoš, odmah do njega plasirao se Mario Tomić, a treće je mjesto zauzeo Josip Mlakić.
Kod lovačke mladeži, u ovoj je
na, četvrto sekcija Mravinjac, peto sekcija Novi Travnik.
Po završetku lovačkih športskih igara, predsjednik
Društva Mirko – Mićo Lešić zahvalio je svim natjecateljima
na športskom ponašanju i borbenosti. Za vrijeme natjecanja nije se ozlijedio niti jedan sudionik, što je poseban
uspjeh, a lovci-natjecatelji i gledatelji dobro su se zabavili
uz smijeh, šalu i viceve.
Predsjednik je u ovoj prigodi uručio i prigodna priznanja. Najprije je kapetanima ekipa i najboljim pojedincima
uručio pohvale, a onda je Draganu Jukiću, Mirku Cvitanoviću, Jozi Zlatuniću i Slavku Jakiću predao Odličja III.
reda. Posmrtno, Branko Čabro je odlikovan Odličjem I.
reda, a priznanje „Počasni lovac“ dobili su Franjo Cvitanović, Vlado Lešić i Ivo Kolar. Najveći pljesak dobili su mladi lovci, koji su već kao desetogodišnjaci pokazali odlike
odrasla i formirana čovjeka i lovca-natjecatelja. Borili su se,
radovali se pobjedama, ali su i stoički podnosili poraze.
Najmlađi sudionik športskih igara bio je Ivan (Krunoslava) Cvitanović, a najstariji Drago Bavrka.
Po završetku natjecanja i dodjele priznanja, na red
je došao lovački gulaš, koji su za ovu prigodu pripremili
profesionalni kuhar Igor Božić, te Anto Mlakić – Boca i
Tihomir Mlakić. Uz gulaš, pečenje i dobru bučićku rakiju,
dugo su se prepričavale zgode s ovogodišnjeg natjecanja. Predsjednik Društva obećao je da će se igre održati i
dogodine, početkom rujna, da se neće žaliti novca za njihovu organizaciju, i izrazio nadu da će mještani biti vjerni
gledatelji ovoga zanimljivog lovačkog natjecanja.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Fazan“, Odžak: STATISTIČKI POKAZATELJI O SRNJAKU
Odlična trofejna vrijednost i prosječna starost
Stanište, a ne krvna linija dominantno je kad je riječ o tjelesnoj
masi i razvoju trofeja. Postoje lokaliteti, pa čak i cijela područja u
kojima se isplati čekati srnjaka da sazrijeva, jer će iz godine u godinu uistinu bivati značajno trofejno jači
Nedžad Garić
P
rema tabeli trofejne vrijednosti u proteklih deset godina, vidljivo je da u području lovišta Odžak, kao najkvalitetnijem staništu srneće divljači u BiH, treba pokloniti maksimalnu pozornost gospodarenju ovom vrstom
divljači. Bosanska Posavina je područje gdje su srednje
vrijednosti mase rogovlja i vrijednosti prema CIC-točkama
srneće divljači vrlo visoke i u tim se staništima postižu vrlo
visoke trofejne vrijednosti. Upravo takvi rezultati potvrđuju
vrijednost mikrostaništa (biotopa) u životu srnjaka, a jednako tako dobiveni rezultati ukazuju na mogućnost pozitivnog usmjeravanja budućeg gospodarenja populacijom
srna i njezinim staništem.
Srne koje i zimi i ljeti obitavaju u polju, dobivaju više
sunčeva zračenja od onih koje žive u šumi. Iz literature
i naše lovne prakse znamo, ukoliko u konkretnoj godini
količina sunčeva svjetla bude veća, bit će i prosjek jačine
rogovlja u populaciji bolji. Zbog toga se i javlja iz godine u
godinu različita jačina trofeja srnjaka u istom lovištu.
Bez obzira na to trebalo bi ulaganjima u stanište pomoći
srnećoj divljači jer je ona, s obzirom na način života i tjelesne dimenzije, budućnost lovnoga gospodarenja u našem
lovištu. Istraživanja provedena u Danskoj (Kalo) dokazala su
kako je kod srneće divljači stanište u odnosu na genetiku
presudno. Naime na području Kaloa, čitava je populacija
zbog loših rezultata izlovljena. Nakon izlova, unesena su grla
koja su u svom prvobitnom staništu pokazivala izuzetne
rezultate. Kako je populacija unesene krvne linije u novim
stanišnim uvjetima rasla, polako je počela poprimati izgled
populacije koja je izlovljena prije nego što je nova krvna linija unesena. Stanište, a ne krvna linija, dominantno je kad je
riječ o tjelesnoj masi i razvoju trofeja (Andersen 1953, Klein i
Strandgaard 1972, Strandgaard 1972, Prior 1995, Degmečić
2006, Moser i dr. 2008). Drugim riječima, postoje lokaliteti, pa čak i cijela
područja u kojima se isplati čekati
srnjaka da sazrijeva, jer će uistinu
postajati iz godine u godinu značajno trofejno jači, te ga onda odstrijeliti kao gospodarski zrelo grlo. Jasno,
takvo gospodarenje pretpostavlja i
podržava stabilnost populacije, prirodni omjer spolova i dobnu strukturu koja omogućuje optimalan broj
zrelih srnjaka po jedinici površine.
Dok, s druge strane, postoje lokaliteti, pa i čitava područja, gdje trofeji
srnjaka niti u kasnoj dobi ne dostižu
trofejnu vrijednost.
Za ovu stručnu procjenu korištena je lovna evidencija srnjaka odstrijeljenih u našem lovištu od 2002.
do 2011., dakle u proteklih deset
godina. Elementi korišteni za istraživanje su: CIC-vrijednost te starost
grla procijenjena na temelju zubala. Naše se lovište (prosječno 85,97
CIC-točaka) pokazalo kao područje
s odličnom trofejnom vrijednošću,
isto tako i prosječna starost (4,82
godine) odstrijeljenih primjeraka.
Gospodarenje srnećom divljači
potrebno je prilagoditi rezultatima
koje postižu trofeji srnjaka. Naše je
lovište područje gdje je isplativo če-
kati da srnjak ostari jer stanišni čimbenici dopuštaju dostizanje kapitalnih trofeja, što je vidljivo i po broju
odstrijeljenih primjeraka u medalji.
Uzgojnim odstrjelom reguliramo kvalitetu divljači, omjer spolova,
razmjer razreda starosti i primjerenost brojnog stanja divljači gospodarskom kapacitetu lovišta. Težnja
svakog uzgajivača divljači i lovca
na krupnu divljač usmjerena je na
dobivanje što jačih trofeja. Bitno je,
međutim, naglasiti da se uzgojnim
odstrjelom srna može postići uspjeh
samo ako se istodobno poboljšaju i
životne prilike u njihovu staništu.
Uzgojni odstrel, vrlo uspješno i kvalitetno, provodi stručna služba.
Kad je riječ o četverogodišnjaku,
srnjaku prosječne jačine roga, može
se reći da je on već izrastao tijelom i
rogom, a i da je ostavio nasljednike
u najmanje dvije sezone parenja.
S obzirom na značenje uzgojnog odstrjela u lovnom gospodarenju i racionalnom korištenju
srneće divljači, u svakom lovištu
treba potkraj lovne sezone ocijeniti ispravnost izvršenoga uzgojnog
odstrjela. Pregledom trofeja srnjaka
(cijela lubanja s donjom vilicom), uz
podatke o tjelesnim težinama i procijenjenoj starosti svih grla po dobnim skupinama, treba ocijeniti koje
je grlo pravilno, a koje pogrješno
odstrijeljeno. Takav pregled trofeja
i razmatranje podataka o provedenom uzgojnom odstrjelu korisni su
ne samo zbog praktične izobrazbe
(edukacije) lovaca, nego je to i na-
Statistički prikaz trofejne vrijednosti po lovnim godinama
Lovna
godina
Odstrjel
Do 59,99
točaka
2002/03
2003/04
2004/05
2005/06
2006/07
2007/08
2008/09
2009/10
2010/11
2011/12
Svega
15
20
21
22
24
25
24
35
35
35
256
1
2
1
1
3
2
1
4
2
3
20
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 23
60,00 74,99
točaka
2
2
4
3
4
3
6
7
4
12
47
75,00 89,99
točaka
6
8
11
10
8
8
9
9
12
11
92
90,00 104,99
točaka
4
4
2
6
5
9
5
8
11
6
60
105,00 114,99
točaka
0
1
2
0
3
2
1
5
4
1
19
115,00 129,99
točaka
2
2
1
1
1
1
2
1
2
1
14
Preko 130 Prosječno
točaka CIC-točaka
0
1
0
1
0
0
0
1
0
1
4
85,43
89,01
83,80
88,38
84,00
89,00
82,20
85,03
90,53
82,31
85,97
Prosječna
starost
(godina)
3,50
5,00
5,00
5,10
4,00
5,20
6,30
4,49
4,89
4,72
4,82
23
2.11.2011. 21:37:34
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Statistički prikaz lova na srnjaka
Lovna godina
2002/03
2003/04
2004/05
2005/06
2006/07
2007/08
2008/09
2009/10
2010/11
2011/12
14. 6. – 20. 7. 2002.
14. 6. – 3. 8. 2003.
19. 6. – 25. 7. 2004.
18. 6. – 24. 7. 2005.
10. 6. – 16. 7. 2006.
7. 7. – 15. 7. 2007.
5. 7. – 13. 7. 2008.
11. 7. – 26. 7. 2009.
10. 7. – 1. 8. 2010.
čin prikupljanja podataka bitnih za
statistiku lovišta. Svake godine povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja
analizira odstrjel srnjaka u lovištu
u protekloj lovnoj godini. Samo na
temelju analize takvih podataka
Broj
vikenda
6
8
6
6
6
2
2
3
4
Odstrijeljeno
15
21
21
22
24
25
24
35
35
Broj
odobrenja
50
70
71
88
93
111
126
tijekom dužeg razdoblja, može se
realno ocijeniti je li u određenom
lovištu, lovnom području tjelesna
razvijenosti i trofejna jačina srneće
divljači raste, zaostaje ili opada.
Uzgojni je odstrjel srna i lanadi
nužna uzgojna mjera u gospodarenju. Uklanja se iz populacije sve što je nepoželjno za daljnji uzgoj, no pritom se vodi
računa o spolnom i starosnom sastavu.
Ako uz te povoljne životne uvjete postoji unutar populacije srna i dobar nasljedni potencijal za tjelesni i trofejni
razvoj, dolazi i do vrhunskih trofejnih rezultata. Pri tome je
bitno reći i to da uzgajivač – lovac, ako već ne može postojeće ekološko stanje populacije očuvati i popraviti, a ono
da ga bar ne pokvari pogrješnim odstrjelom i nedovoljnom
aktivnosti na smanjenju gubitka srna (trovanje, kosilice,
predatori, krivolov, prometnice i dr.).
Nužna je osmišljena i nadasve stručna intervencija lovaca uzgajivača radi očuvanja biološke vrijednosti divljači, o
čemu se vodi računa u našem lovištu.
Svim snagama težimo povećanju broja srneće divljači,
sve do njegova optimalnog broja koji omogućuju ekološki
i gospodarski uvjeti lovnih staništa. U isto vrijeme usklađenim, ali i suzdržanim uzgojnim odstrjelom nastojimo očuvati dobre nasljedne odlike srneće divljači kao i naslijeđena
dobra tjelesna svojstva, te snagu i kvalitetu rogovlja kao
jednog od naših ciljeva.
LO „Vitez“, Vitez: OTVORENJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ
Lovci lovne jedinice Kuber
Konačno,
suglasnost na plan
Ivica Drmić
P
Zajednički ručak
24
hoop 79.indd 24
rva nedjelja u listopadu tradicionalno služi za otvorenje lova na sitnu divljač. No da bi sezona započela,
u sklopu priprema za lovnu sezonu provedene su
određene aktivnosti koje omogućuju uspješno izvršenje
lova na sitnu divljač:
• Intenzivirani su dugotrajni i iscrpljujući pregovori s
Ministarstvom šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede
Županije Središnja Bosna, te vodstvima LO „Kruščica“ Vitez
i LD „Jelen“ Vitez. Pregovori su uspješno privedeni kraju, te
su LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez krajem rujna i početkom listopada dobili lovište na privremeno korištenje
i suglasnost na privremeni godišnji plan gospodarenja. I
tako Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede
po drugi put lovište privremeno dodjeljuje jednu godinu,
koja u biti traje pola godine, kad će se vjerojatno priča ponavljati. Odobrene su čudne odstrjelne kvote za dio glavnih
vrsta divljači (medvjed, divlja svinja, zec i trčka). Osim toga
predmet lova su i predatori;
• U organizaciji KD „Vitez“ Vitez, uz suradnju s JP Veterinarska stanica d.o.o. Vitez, obavljeno je cijepljenje pasa (lovnih
i nelovnih) protiv bjesnoće, uz određene pogodnosti (25
posto niža cijena, uz potvrdu o cijepljenju svog ljubimca,
identifikacijsku markicu s brojem, te dvije besplatne tablete
za čišćenje pasa od unutarnjih parazita). Vlasnici pasa imali
su mogućnost psima ugraditi čip, uz dodatnu cijenu. Ovu
mogućnost, koja je zakonski obvezna, iskoristilo je ukupno
pet vlasnika pasa. Nije poznato koliko je pasa cijepljeno kroz
istovrsne akcije koje su provedene po ovdašnjim naseljima;
• Paralelno su održavani sastanci Upravnog odbora i
lovnih jedinica, pri čemu su lovci demokratski iznijeli svoje
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:35
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
želje, što je rezultat negativnih iskustava s otvorenja lova u
prethodnoj godini. U konačnici, dogovoreno je da se lov
organizira po lovnim jedinicama, a zajednički lovački ručak,
za one koji to žele, dogovoren je u lovačkom domu. Počasni lovci bili su oslobođeni obveza bilo kakva plaćanja.
Prohladan jesenji dan, s jakom maglom, karakterističnom za Lašvansku dolinu, nije previše obećavao. Relativno
mali broj lovnih pasa, nedovoljno tjelesno pripremljenih
i uvježbanih, bujna vegetacija za ovo doba godine, te obvezne mjere sigurnosti zbog magle, utjecali su na to da taj
dan bude zapamćen ponajprije kao dan za druženje. U lovu
je sudjelovalo svega 37 lovaca, različite dobi (slab odziv bio
je uglavnom zbog održavanja jesenjih misa zahvalnica po
mjesnim grobljima), psi su slabo tražili, a odstrijeljen je samo
jedan zec. Divljač je upozorena da je lovna sezona započela.
Lov je završen zajedničkim ručkom u lovačkom domu. I
ovaj put pripremljen je u vlastitoj organizaciji, čime su lovci
pokazali da bi mogli uspješno obnašati i ugostiteljske dužnosti. Druženje je obilovalo zanimljivim situacijama. Tako su se
u jednom trenutku iza šanka spontano našli „kumovi“ – lovci
Glazbenici Jandrić benda među lovcima
LD „Mosor“, Široki Brijeg: KUĆA ZA ODMOR SEKCIJE DOBRIČ
Neobična
lovačka koliba
“Kumovi”
iz najmanje tri generacije koje vezuje
što obiteljska, što lovačka kumstva.
Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora, ispunio je obećanje
s otvorenja lova od prošle godine.
Tada je darovao lovački sako, a ovog
puta darovao je lovačke hlače. Tako
je Jako Filipović, stari lovac i počasni član Udruge, kompletirao lovačku odoru. Dobro raspoloženje još
su više popravili glazbenici Jandrić
benda. Uz priču, dogodovštine, šale
i pjesmu vrijeme je brzo prolazilo.
Kako je sutrašnji dan početak radnog tjedna za većinu, razišli smo se
uz duboke emocije i lijepe dojmove
s otvorenja lovne sezone.
vu mladost, što su potvrdili brojnim
pričama iz toga vremena. Pod kolibu
se može udobno smjestiti pedesetak lovaca. Pokraj nje je napravljeno
i ognjište. Do ove je kolibe i s južne
strane prosječena i obilježena staza
od oko 3 kilometra. Lovci, članovi
Eko udruge, postavili su i obilježje
pokraj puta kako bi i ostali ljubitelji
Jako Filipović, s lovačkim hlačama
prirode ovdje mogli doći i provesti
ugodne trenutke odmora. Kad se s
Vilina polja preko Bila i Grabovice put
Mostarskog blata zaigra „žvatićka“
bura, pod ovom će se kolibom oriti
ganga i bećarac. A prvi glas povest
će Vlado Vranješ, lovac koji je najzaslužniji za sve ovo, pjesmom - Nesta
mala ledine u gaju...
Sklonište od “žvatićke” bure
Vlado Bošnjak
O
vogodišnje rujanske vrućine nisu smetale lovcima
sekcije Dobrič da u lovištu izgrade lovačku kolibu
koja je po mnogočemu jedinstvena i posebna.
Kad je polovinom prošlog stoljeća država „zagajila“ dio
krševitog i nepristupačnog dijela zemljišta iznad Dobriča, u
njegov je sastav ušao i „Ćubelin vrta“, nekih 1000 m² jedine
obradive površine. Kako se gaj zašumio, lovci bi se u ovome
„vrtlu“ često znali sastati i ručati. Prije dvije godine, na sredini
„vrtla“ lovci su od okolne šume napravili stol i klupe. Trebalo
se na neki način zaštititi od kiše i snijega. Odlučeno je da se
stol natkrije. Kako do cestovnog puta sa sjeverne strane ima
više od 1000 metara, trebalo je prosjeći stazu i sav materijal
donijeti na leđima. A glavni građevinski materijal bile su ručice (svežnji) ražova krova. Za ovu kolibu potrošeno ih je oko
600. Koliba je građena s guštom. Mlađi su lovci prvi put vidjeli kako se „pošiva“ krovom, a starije je ovo podsjetilo na njiho-
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 25
25
2.11.2011. 21:37:37
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: REDOVITA, RADNA SKUŠTINA
Ostavka predsjednika
Upravnog odbora
Ivica Drmić
poslovanja blagajne, te poslovanja putem transakcijskog
računa kod Unicredit banke. Nadzorni odbor se, sukladno
pravilniku, osvrnuo i na rad ostalih tijela Udruge, te predložio Skupštini zaključke. Provedena formalna, suštinska i
računska kontrola blagajničkog izvješća i njegovih priloga, nije pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom
poslovanju. Prikazana analitika i sintetika u blagajničkom
izvješću i kronološkom tijeku promjena na računu banke
u cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2010. godinu. Novčana su sredstva namjenski i racionalno trošena.
U odnosu na proteklu godinu vidljivo je da su stručna poNe baš jednostavno, no ipak je izabrano novo čelništvo
R
edovita, radna Skupština LO
„Vitez“ održana je 10. rujna
2011. u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Lovne su jedinice prethodno dostavile prijedlog
kandidata za Skupštinu, nakon
čega je napravljen popis sudionika
Skupštine. Približno mjesec dana
prije veći dio članova Upravnog
odbora dostavio je tajniku dopis u
kojem je izrazio zabrinutost zbog
situacije u kojoj smo se nalazili.
Sezona lova na srnjaka u okolnim
je udrugama ili završena ili je bila
pri kraju, a kod nas nije ni započela. Udruga nije dobila potrebnu
suglasnost, lovci gube motivaciju,
Upravni odbor rijetko se sastajao, a
bližio se termin održavanja redovite Skupštine. U dopisu se zahtijevalo održavanje sastanka Upravnog
odbora najmanje jednom tjedno, a
po potrebi i češće. Pri tome je jedna
od točaka dnevnog reda bila „Pripreme za održavanje Skupštine“. U
okviru priprema Upravni je odbor
konačno izabrao dopredsjednika
Upravnog odbora, Dragana Stojaka, budući da je ovo mjesto bilo
upražnjeno od podnošenja ostavke prethodnog dopredsjednika.
Tjedan dana prije početka Skupštine, lovnim je jedinicama dostavljen
potreban broj primjeraka radnog
materijala za Skupštinu. Skupštini
je prisustvovalo 26, od pozvanih
29 zastupnika, te su sve odluke
pravno valjane. Tročlano Predsjedništvo, sačinjeno od predsjednika,
dopredsjednika i tajnika, nastavilo
je s vođenjem Skupštine. Predsjednik Skupštine, Dragan Stojak, pročitao je Izvješće o radu Upravnog
odbora za razdoblje kolovoz 2010.
– kolovoz 2011. godine. Izvješće o
radu, pisano kronološki i opisno,
govorilo je o aktivnostima Upravnog odbora od prethodne Skupštine. Uslijedile su konstruktivne rasprave o ovoj točki dnevnog reda,
26
hoop 79.indd 26
ali i rasprave zastupnika koji su se
„prepoznali“ u izvješću. Za riječ se
javio i Slavko Mlakić, predsjednik
Upravnog odbora. On je Skupštini
dao objašnjenja i obrazloženja za
neke negativnosti koje su bile napisane u izvješću. Nakon toga se
zahvalio i stavio mandat na raspolaganje, kako na dužnost predsjednika, tako i na dužnost člana Upravnog odbora. Ovaj događaj odredio
je daljnji tijek Skupštine. Kad nije
prihvaćen prijedlog za održavanje
izvanredne Skupštine (5 glasova za,
2 suzdržana), prišlo se izboru novih
ljudi na dužnosti. Tako je Dragan
Stojak, sukladno Statutu, izabran za
predsjednika, a Ivica Drmić je prvo
imenovan novim članom, a kasnije
izabran i za dopredsjednika Upravnog odbora. Mirko Šarić izabran je
za predsjednika, a Anto Čečura za
dopredsjednika Skupštine.
Predsjednik Nadzornog odbora, Alojz Žabić, pročitao je Izvješće Nadzornog odbora. Nadzorni
je odbor ostvario potpun uvid u
dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje LO „Vitez“. Tom
je prilikom provedena kontrola
vjerenstva bolje radila, premda se osjeti nedostatak kontinuiteta rada. Izuzetak je Povjerenstvo za unaprjeđenje i
razvoj lovstva, koje nije odradilo ništa od onog što mu je
zadatak. Vjerojatno zbog bure u prethodnoj točki, preko
toga se prešlo bez komentara i sankcija.
Financijsko izvješće za 2010. godinu dostavljeno je lovnim jedinicama u sklopu priprema, te je kao takvo bilo predmet prethodne rasprave na lovnim jedinicama. Stoga na
samoj Skupštini nije niti čitano, a usvojeno je jednoglasno.
U pretposljednjoj točki Skupština je dala suglasnost da
Upravni odbor uradi odgovarajuće izmjene na dijelu normativnih akata udruge. Izmjenama će se omogućiti fleksibilniji uvjeti za izdavanje lovačkog doma, koji već dugo
vremena ne donosi nikakve prihode, te povoljniji uvjeti za
teže bolesne članove i članove starije od 65 godina.
Posljednja radna točka dnevnog reda imala je svečani karakter. Zaslužnim lovcima dodijeljena su priznanja.
Zahvalnice za rad u lovstvu dobilo je 13 lovaca (od čega
jedan brončanu, četiri srebrnu, osam zlatnu), povelju za
zasluge u lovstvu dobila su dvojica lovaca, deset lovaca
je dobilo zahvalnicu za doprinos razvoju lovne kinologije,
a pet zahvalnicu za doprinos razvoju lovnog streljaštva.
Priznanja bi trebala biti poticaj, ponajprije za neaktivne i
malo aktivne lovce. Nagrađeni lovci trebali bi dobiti motiv
za još bolji rad, čime se natječu za sljedeću, višu razinu
lovačkog priznanja.
Skupština je završena prigodnim domjenkom, ovaj
puta pripremljenim u vlastitoj organizaciji, budući da je
prethodno otkazan ugovor s dotadašnjim zakupcem
objekta lovački dom.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:39
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Sokol“, Seonjaci: PRIPREMA HRANE ZA ZIMU
Nema lova,
ima lovaca
Niko Ždravac
B
ez obzira na trenutačnu zabranu lova na području
Brčko Distrikta BiH – a tako će biti i čitave ove lovne
sezone – članovi našega društva rade na ispunjavanju
planskih zadaća koje proizlaze iz planskih dokumenata donesenih u ranijem razdoblju. Naime svoje su aktivnosti sveli
na one koje nisu u suprotnosti sa zabranom lova, pa su se
tako prihvatili ostvarenju drugih, također korisnih poslova.
Držeći se strogo Odluke o zabrani upravljanja lovištem koju
je na adrese lovačkih društava uputio Inspektorat Vlade
Brčko Distrikta BiH, u lovište ne bi smio nitko kročiti. Međutim, da divljač iduće zimske sezone ne bi došla u krizu zbog
Priprema kukuruza za divljač
eventualnog nedostatka hrane, većina sekcija našega društva zasijala
je odgovarajuće površine žitaricama koje će, kao i prethodnih godina, biti raspoređene po hranilištima
u teškim zimskim uvjetima. Na ovoj
smo fotografiji u poslu zabilježili ne-
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: NOVA LOVNA SEZONA
Lovili samo štetočine i lutalice
Anto Cvitanović
L
ovačko društvo „Pavlovica“, temeljem Plana rada Društva za 2011. godinu, 2. listopada otvorilo je ovogodišnju sezonu lova na sitnu divljač. Otvorenje lovne
sezone proteklo je radno i svečano. „Radni“ dio otvaranja
protekao je isključivo u lovu štetočina i lutalica, koje prave
goleme štete na divljači. Akciju su vodili lovnici sekcija obilazeći kompletan dio revira sekcije Mravinjac, odstrijelivši
pritom nekoliko lutalica.
U 13 sati, lovci su bili na zbornome mjestu, gdje ih je pozdravio
Mirko – Mićo Lešić, predsjednik
Društva, zahvalivši Bogu na lijepu
danu a lovcima i gostima na odzivu.
Na zbornom mjestu okupilo se 107
Lovci - kuhari
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 27
koliko članova sekcije Dubrave koji
za skladištenje pripremaju kukuruz,
koji će dobro doći za sve vrste divljači kad to zatreba. Ovo je još jedan
dokaz vlastima u Distriktu da lovci u
prirodu i unose, a ne samo da od nje
oduzimaju.
lovaca i gostiju, među njima i dosta
onih iz susjednih udruga. Među brojnim gostima, među lovcima se i ove
godine našao naš stari znanac i prijatelj Fabo Stanić, zapovjednik Policijske postaje Novi Travnik. Molitvu i
blagoslov pred objed predvodio je
velečasni dr. Pavo Jurišić, pridruženi član Društva, koji ovdašnje lovce
prati na skoro svim događanjima.
Nakon pozdrava, blagoslova i
molitve, nazočnim lovcima je, kroz
razgovor tijekom druženja, dopredsjednik Saveza Slavko Marin dao
odgovore i pojašnjenja na pitanja
o dodjeli lovišta na gospodarenje i
privremenoj suglasnosti resornog
ministra na godišnji plan gospodarenja lovištem za 2011. godinu. Marin je apelirao na lovce da najprije
trebaju izvršavati svoje obveze proistekle iz odluka i zaključaka Upravnog odbora Društva i Saveza te raditi na još boljim odnosima među
lovcima u sekcijama i Društvu, što je
temelj boljeg i stabilnijeg Društva.
Uz Marina, pojašnjenja, odgovore i
informacije lovcima je davao i predsjednik društva Mirko – Mićo Lešić,
ističući dobru suradnju i potporu
Lovačkog saveza Herceg Bosne njihovu Društvu te njihovu radu i aktivnostima.
Da se umorni lovci i gosti malo
okrijepe, pobrinuli su se Stipo Zlatunić, Jozo Jurišić – Đira i Jure Tomić – Jurka, spremivši lovački gulaš
i pečeno prase.
27
2.11.2011. 21:37:40
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA VEČER
Šesto trideset šest uzvanika
Mario Herceg
vica“. Kao mlade lovkinje njih su dvije, zajedno s još osmericom svojih kolega, pomogle pri prodaji lovačke tombole,
na čemu im Udruga iskreno zahvaljuje. I prije smo, zapravo,
u našoj udruzi imali lovkinje, ali one nisu plaćale članarinu i
tako nisu zadržale status članova udruge.
Rad, trud i muka koju kroz godinu podnesu svi članovi udruge a najviše Upravni odbor na čelu s radnim
predsjedništvom, dobar ugled i simpatija naših prijatelja
H
rvatska udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog je 30. rujna
2011. organizirala svoju lovačku večer – tradicionalno druženje lovaca i simpatizera lova uz hranu, piće i bogatu tombolu. Na ovom
lovačkom druženju bili su prisutni
predstavnici okolnih lovačkih udruga i nekolicina lovaca iz Hrvatske.
Predsjednik naše udruge, Tomislav
Petrović, obratio se skupu prigodnim govorom u kojem se osvrnuo
u dosadašnji rad, u kratkim crtama
prezentirao buduće projekte te zaželio svima ugodno druženje na
lovački način. Poslije njega skupu se
obratio i Ivica Lučić, tajnik Lovačkog
saveza Herceg Bosne.
Svadbeni salon „Ohio“ u Ljubuškom uobičajeno se odlično pripremio za ovoliki broj uzvanika, njih
636. Hrana i piće jednostavno su
nestajali sa stolova, što zbog raznovrsnosti i ukusa, što zbog činjenice
da su lovci uglavnom snažni i zdravi
odrasli ljudi koji za večer mogu pojesti i popiti više od bilo kojih svatova. Brojke od 28 janjaca, 2 prasca,
2 mijeha planinskog sira, 552 boce
vina, pivo u potocima, da ne govorimo o žestokom i sokovima te srnetini iz Trebinja, veprićima iz Konjica i
s Mljeta, više nego uvjerljivo opisuju
atmosferu i situaciju u salonu.
Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli
No na ovom skupu nisu bili
samo muškarci, kako to obično biva.
Naša udruga s ponosom može reći
da su, desetak dana prije ove zabave, dvije dame: Matija Škrobo i Kata
Pavlović položile lovački ispit i postale punopravne članice HUL „Kra-
LD „Vepar“, Prozor-Rama: LOVNI TURIZAM
i susjeda ne-lovaca, sve to dođe do punog izražaja baš
na lovačkoj večeri. Vide to sve i oni što trebaju vidjeti i oni
kojima to nije drago, jer nečiji dobri rezultati nisu svima
na radost.
Veselo druženje nastavljeno je do kasno u noć, a svi
uzvanici na ovoj lovačkoj večeri imali su samo riječi hvale
za organizacijski odbor koji je sve to pripremio.
Lovci imaju što ponuditi turistima
Društvo se želi uključiti
u turističku ponudu
Stanko Ćurčić
U
programu „Ramskih jeseni“
na Međunarodnom sajmu
poljoprivrede, prehrane i turizma, LD „Vepar“ je aktivno sudjelovalo sa štandom. „Izloženi su bili
trofeji divljači koja obitava u lovištu
našega lovačkog društva. Svrha
28
hoop 79.indd 28
je sudjelovanja na Sajmu, između
ostalog, da se Društvo kroz lovni
turizam aktivno uključi u turističku
ponude općine Prozor-Rama. Da su
dane koncesije na lovišta, mislim da
bi bilo mnogo više aktivnosti“, riječi
su Ive Zane, predsjednika Društva.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:42
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL „Kravica“, Ljubuški: SKUPŠTINA
Nakon skupštine, zajednički objed
Zajednički upiremo
u kola svoje udruge
Mario Herceg
R
adno-izborna Skupština HUL „Kravica“, čijih je 752 lovaca predstavljalo 53 zastupnika iz 21 sekcije, upriličena je 13. listopada 2011. u svadbenom salonu „Ohio“.
Ljubuški su lovci poznati po tome što se vole družiti i
veseliti na lovačkim večerama i rado su viđeni gosti u svim
susjednim lovačkim udrugama. Impozantan broj od 636
uzvanika na lovačkoj večeri te 3861 prodani listić tombole govore da i u ovim kriznim godinama mi lovci hoćemo
i možemo. Uspješnost i domaćinsku organizaciju lovačke
večeri potvrđuju i 8442 KM koje su preostala udruzi poslije
ove manifestacije. No još jedan podatak snažno govori o
jačini ove lovačke udruge: u protekloj smo lovnoj sezoni
imali 45 pripravnika, četrdeset troje ih je položilo ispit i sada
su mladi lovci.
U radnom dijelu Skupštine Tomislav Petrović, predsjednik Udruge, podnio je financijsko izvješće, koje je jednoglasno usvojeno. U izbornom dijelu Skupštine birana su sva
tijela udruge pa je tako za predsjednika Skupštine izabran
Žarko Keža, za predsjednika Udruge ponovno je izabran Tomislav Petrović iz Veljaka, za tajnika Mario Herceg iz Ljubuškog, za lovnika Ante Skoko iz Radišića, za potpredsjednike
Ante Vukšić iz Hardomilja i Miro Čolak iz Radišića. U Stegovni sud su izabrani: Branko Bebek (Šipovača), Željko Međugorac (Klobuk), Ante Hrstić (Radišići), Srećko Brkić (Vojnići) i
Željko Živković (Grab). Tužitelji Udruge su Ante Vukšić (Har-
domilje) i Ante Bradvica (Ljubuški).
Najbrojnija je Komisija za razvoj lovstva: Dominik Vukšić (Otok), Stipe
Jelavić (Veljaci), Jure Bojka (Vitina),
Damir Vučić (Cerno), Mario Antić
(Klobuk), Antonio Primorac (Radišići) i Milan Mikulić (Ljubuški).
Nakon konstruktivne rasprave
pri utvrđivanju kalendara lova za
iduću lovnu sezonu, odlučeno je da
lovna sezona počinje 23. listopada,
nadamo se, na radost i korist svih
lovaca i ljubitelja prirode. Jedna je
stavka ponovno vraćena u lovni kalendar, a to su čeke na divlju svinju,
koje su po Zakonu o lovstvu dopu-
LU „Cincar“, Livno: SKRB O DIVLJAČI U SUŠNOM RAZDOBLJU
štene. U lovište je ove godine pušteno 98 zečeva, 208 fazana proljetos i
još 600 jesenas, te 70 trčaka.
Nakon radnog dijela započinje
onaj opušteniji dio – druženje uz
džigericu na kiselo, kakva se sprema
samo kod Franka i janjeće pečenje.
Uz to je, naravno, dobro išlo ohlađeno vino vinarije Nuić. Polako se zaboravlja je li otvaranje lova 16. ili 23.
Osjeća se zajedništvo i spoznaja da
smo svi mi lovci HUL „Kravica“ i da
kao jedan u istom smjeru guramo
zajednička kola svoje udruge, na
dobrobit svih naših lovaca i razvoja
lovstva na ovim prostorima.
Buduće pojilište na Borovoj glavi
Jedno pojilište
izgrađeno,
dva očišćena
Pere Mihaljević
N
ovac zarađen od ulova i od dozvola na lov ptica, LU
„Cincar“ iz Livna ove je godine ravnomjerno podijelila svim svojim sekcijama. Iznos od 1300 KM svaka
je sekcija uporabila za različite svrhe. Članovi sekcije Borova glava odlučili su taj novac potrošiti za izgradnju jednog
pojilišta za divljač. Ono je izgrađeno na pristupačnom mjestu, da bi se lakše punilo tijekom sušnih razdoblja. Vrhunski
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 29
je urađeno, između ostalog i zato
što su članovi ove sekcije koristili
savjete svojih kolega koji su to već
radili. Osim izgradnje novoga, lovci ove sekcije očistili su i uredili još
dva pojilišta u svome lovištu. A sve
je to vrijedno hvale, pogotovo ako
se zna da se već odavno ništa nije
poduzimalo da bi se divljač zadržala
u ovome lovištu.
29
2.11.2011. 21:37:46
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: OTVORENA LOVNA SEZONA
Magla i kiša učinili svoje
Velimir Šekerija
Neposredno pred početak lova
Jure Musulin
N
akon nedobivanja odobrenja od mjerodavnoga županijskog ministarstva za ovogodišnji lov na srndaća, mnogi su lovci bili skeptični u pogledu dobivanja
suglasnosti za lovnu sezonu koja slijedi. Ipak, na radost svih,
problemi su prevladani (barem privremeno), a na lovcima
je da, odgovornim ponašanjem u lovištu i izvan njega,
mjerodavnima pokažu kako ukazano povjerenje itekako
zaslužuju. Valja istaknuti da je odluci ministarstva „kumovala“ i dobra suradnja dvaju lovačkih društava koja egzistiraju
na prostoru Uskoplja. LD „Uskoplje“ i LD „Rog“ prethodno
su potpisali sporazum kojim se precizira način korištenja i
podjele lovišta među njima za ovu lovnu sezonu.
Prva nedjelja u listopadu značila je da je lov u Uskoplju
mogao početi. Ugostiteljski objekti u kojima se okupljaju
lovci svoja su vrata otvorili nešto ranije kako bi se popila jutarnja kava, čaj ili domaća šljiva. Na benzinskim su se crpkama izmjenjivali terenci, ulijevalo gorivo, kupovale cigarete i
ostale potrebne stvari. U višim predjelima Vranice i Raduše
lovce je dočekalo nekoliko centimetara snijega, što se iz
maglovitog Uskoplja nije dalo primijetiti. Snijeg se, nažalost,
nije dugo zadržao, što je otežalo pronalazak i praćenje traga divljači. Da nevolja bude još veća, počela je padati kiša,
tjerajući lovce da iz svojih ruksaka izvade kabanice. U takvu
ambijentu bilo je teško očekivati nešto na nišanu. Mnogo
ranije nego to redovito biva lovnici sekcija povukli su lovce
s čeka te puhanjem u lovački rog označili kraj lova za taj
dan. Druženje se nastavljalo u lovačkim kućama, u kojima
se uz pjesmu i veselje proslavljalo otvaranje lova. „U ništa“
što se odstrela tiče ovaj put nije nimalo zasmetalo lovcima.
Svjesni su da je sezona pred njima, a divljači u uskopaljskim
šumama, hvala Bogu, ima dovoljno.
LD „Galeb“, Čapljina: ZAJEDNIČKI LOV NA FAZANA
Z
ajednički lov na fazana-pijevca za svoje lovce i goste, LD
„Galeb“ upriličilo je 2. listopada ove godine. Za tu je prigodu
nekoliko dana prije nabavljeno oko
200 odraslih fazana, u omjeru 3 : 1
u korist pijevca, kako bi se osvježila
krv u lovištu. To je bio ujedno i jedini
predviđeni dan za lov na fazana-pijevca u lovnoj sezoni 2011./12.
Sve se događalo prema predviđenom planu. Fazani su pušteni
na terenima lovne sekcije Gnjilišta,
koji su kao bogomdani za lov ptica. Zborno mjesto lovaca bilo je na
parkingu ispred poznatoga motela
Karaotoka, u 7 sati. Svi su lovci stigli
na vrijeme i postrojili se u dvije linije. Tu su dobili informacije i upute o
lovu od predsjednika Josipa Vekića,
lovnika Jure Musulina i „koordinatora“ za sva događanja toga dana
Ilije Jurkovića (ujedno i predstavnika lovne sekcije Gnjilišta). Pri tom
je uočeno da lovci nemaju naviku
nositi reflektirajuća obilježja, pa im
je skrenuta pozornost na to. Ilija Jurković izabrao je petericu lovovođa,
koji će voditi lovce u 5 grupa od po
10-ak lovaca (ukupno je bilo oko 50
30
hoop 79.indd 30
Veliki uspjeh Društva i lovaca
lovaca). Pošto su svi bili upoznati sa
svojim zaduženjima, krenulo se u
lov po poljima, koji je trajao negdje
do 11 sati. Po završetku lova, lovci su
se okupili opet ispred motela, gdje
je odana počast odstrijeljenoj divljači (20-ak kljunova). U podne je uslijedio zajednički ručak i druženje za
sve lovce u debeloj hladovini bašče
u Karaotoku. Sve je bilo besprijekorno organizirano i lovci
su imali samo riječi hvale. Druženje je proteklo u odličnoj
atmosferi, do kasnih popodnevnih sati. Na kraju lova, Ilija
Jurković je u jednoj rečenici oslikao atmosferu ovoga dana:
„Ovo je veliki uspjeh našega lovačkog društva i lovaca, jer je
ovo prvi poslijeratni organizirani zajednički lov naših lovaca
i gostiju. A najveći je uspjeh to što smo se svi živi, zdravi i veseli vratili iz lova i samo možemo zaželjeti što više ovakvih
druženja, jer to je smisao lova“.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:49
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Zavelim“, Roško Polje: PRVI DAN LOVA
Užitak na
“lipom Zavelimu“
Ante Ðikić
U
nedjelju 2. listopada otvorena je ovogodišnja jesenska lovna sezona u Rošku Polju. Uz domaće lovce, i
ove su godine na otvaranju bili brojni lovci-gosti iz
Mostara, Širokog Brijega, Čitluka, Ljubuškog, Čapljine, Gruda, Posušja, Rakitna, Imotskog, Tomislavgrada i Splita.
Mjesto okupljanja bio je Caffe bar „Tigar“ u Rošku Polju.
Nakon kavice, predsjednik Mario Sušilović pozdravio je nazočne i pozvao nas da pođemo na lokalitet zvan Tabla. Prije
ulaska u lovište dobili smo upute o načinu lova, mjerama sigurnosti i o svemu onom što će uslijediti po završetku lova,
a to je naše nezaobilazno i dobro poznato lovačko druženje
u Rogovima. Predsjednik je naglasio da se lovi isključivo svinja te štetočine. Lov na zeca i srnjaka je zabranjen. Nakon
dobivenih uputa, uz lovački pozdrav „dobra kob“, nas nekolicina domaćih lovaca zaduženih za raspored naših dragih
gostiju krenusmo put lovišta, put našega „lipog Zavelima“.
Dobro organiziran lov, lovci raspoređeni na čekama i
dobro odrađen posao pogoniča sa psima rezultirali su odstrijeljenim veprom, dvoje nazimadi i lisicom. Vepra ovaj
put „obori“ domaći lovac Slavko Šapina – Zeko i to negdje
visoko iznad Močila, skoro pri vrhu Zavelima. Valjalo je ra-
Prije otvaranja lovne sezone, skupina lovaca na čelu s
predsjednikom Mariom Sušilovićem, zamijenila je nosive grede na čeki u Privoru. Mjesto dotadašnjih 16x10
cm, stavljene su nove grede, 20x20 cm. I cijela je čeka
obojena. Za pohvalu, nema što!
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 31
Stotinjak lovaca na prvom lovnom danu
Ulov - lij, vepar i dvoje nazimadi
nom zorom gore izići što je Slavko i
učinio, ali mu se i isplatilo. Nazimad
odstrijeliše gosti Mirko i Ivica, a lija
je platila glavom jer je dolijala na
puškomet prijatelju Doniju, koji joj
nije oprostio.
Malo iza podne lov je završen,
a onda smo krenuli put Rogova, u
našu lovačku bazu. Uz nas lovce,
našla se tu i nekolicina onih koji redovito dođu na naša lovačka okupljanja-druženja. Zahvaljujući novom
vodstvu Udruge, ovaj put je naše
druženje bilo bogatije za dolazak
glazbenog trija iz Opuzena. Veseli
je trojac svojom svirkom i pjesmom
dao dodatni štih našem ionako
dobro poznatom druženju, živo i
veselo. Posao kuhara ovaj je put,
uspješno, odradio Mate Skočibušić
zvani Bušić, a za pomoćnika je imao
Branka Radoša. Gulaš koji spremiše
nestao je u trenu, za prste polizati i
u dovoljnoj količini za svih. Na meniju se našla i naša roška janjetina s
ražnja, koju treba znati „lipo“ i ispeći.
Mićo je još jednom pokazao da je
majstor u tome. Našla su se tu i dva
pečena odojka, za svaki slučaj, da ne
bude, ne daj Bože, malo. O dobroj
kapljici da i ne govorimo. Prije zajedničkog ručka, naš župnik fra Jozo
Radoš – Đoka pomolio se s nama te
zazvao Božji blagoslov na sve nas i
na naše druženje.
Stotinu duša na jednome mjestu uz gangu, svirku i pjesmu, sve
do večernjih sati ostade toga dana
u Roškome Polju. Sve je proteklo u
najboljem redu, i lov i ono poslije
njega. Čista desetka svim sudionicima ove lovačke fešte.
31
2.11.2011. 21:37:51
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Sava“, Orašje: KOLOVOZ I RUJAN NA ORAŠKI LOVAČKI NAČIN
Velika suša
na početku lovne sezone
Adam Dabić
Preuzimanje fazanske divljači
U
kolovozu je otvorena lovna sezona na prepelicu.
Zbog prevelike vrućine i manjka prepelice, bilo je
manje lovaca nego ranijih godina.
Također ljetos, 13. kolovoza, u lovište je pušteno 1300
komada fazanske divljači, kupljene u Fazaneriji „Posavina“ u
Odžaku.
Sušno je razdoblje u ovom kraju bilo doista dugačko,
gotovo 90 dana bez kiše ili tek s ponekom kapi. Požari većeg ili manjeg intenziteta u takvim su uvjetima bili gotovo
neizbježni i oni su doveli u ozbiljnu opasnost divljač i objekte u lovištu. Najkritičnije je bilo u sekciji Ugljara, gdje je u tri
navrata požar išao prema lovačkoj kući. Srećom, dogodila
se samo manja šteta na električnim stupovima.
Dana 16. rujna 2011., u oraškom restoranu „Centar“ sastao se Upravni odbor LU „Sava“ i odlučio o lovnim danima
na fazana, zeca, divlju patku i gusku te štetočine.
Po lovnom kalendaru, fazan će se loviti u sljedeće dane:
16., 23. i 30. listopada, 6., 13., 20. i 27. studenog, 11. i 18.
prosinca 2011., te 2. siječnja 2012. godine.
Lovni dani na zeca su 30. listopada, 27. studenog i 18.
prosinca 2011. godine.
U navedene lovne dane dopušten je lov svih vrsta štetočina, o organizirani lov na štetočine bit će 8., 15., 22. i 29.
siječnja 2012. godine.
Lov divlje patke i guske dopušten je od 1. rujna 2011.,
bez pasa. Lov na divlju gusku traje do 31. siječnja, a na divlju
patku do konca veljače 2012. godine.
U svaki lov mogu ići najmanje tri lovca, a sve što se,
eventualno, bude događalo mimo ovih odluka, bit će sankcionirano od strane disciplinske komisije LU „Sava“.
Svi lovci koji se kreću lovištem moraju biti obilježeni odgovarajućim fluorescentnim trakama.
Lovna se sezona može prekinuti zbog vremenskih neprilika, a tu odluku može donijeti Upravni odbor Lovačke
udruge „Sava“.
GLAMOČ
Ražanj s Pandurice
U nedjelju, 2. listopada, glamočki su lovci obilježili početak
lovne sezone na neke vrste divljači. Članovi sekcije „Pandurica“,
nakon što su obišli lovište, sastali
su se na Pandurici te, uz pečenje i
malo pića, proveli dan u druženju.
Mile Penić
32
hoop 79.indd 32
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:37:56
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
P
onovno otvaranje lovne sezone u vrućoj Hercegovini
vrisnu usred gustiša i punoga zelenila šume, mimo
svih logičnih i zdravorazumskih parametara. Tako
nam se barem čini! No, takva bijaše demokratska volja onih
što pozicijom postadoše lovački veleznalci.
Divljači ima i nema, kako se komu čini i s kojega „plota“ tko gleda. Oni lovci što ugođaj traže u nemilosrdnome
proganjanju i odstrjelu svega letećega i gmižućega, svoje
apetite zadovoljavaju činjenicom da u lovištu imaju dvije
ili tri gude puštene iz gatera, koje su se tako kasno oprasile
da im u listopadu prasići nisu dosegli težinu omanjega zeca
(!) Zaludu su stariji lovci ukazivali na besmisao uzgoja crne
divljači u malim, patuljastim gaterima, iz kojih se reproduciraju polupitome svinje koje trče za zvukom traktora i motorke pile, ta praksa je dobila legitimitet i pravo prednosti
nad prirodnom zaštitom i uzgojem. Jer, ovo potonje je teže,
traži više truda, a pitanje ulova potpuno je neizvjesno. I sugestije lovačke struke, čini mi se, idu u tome smjeru da se
prednost daje prirodnom a ne umjetnom uzgoju.
Trsje se prije desetak dana zrcalilo vedrinom i zrelošću
po uzarićkim vinogradima, mamilo različite insekte, ptice
i krupnu divljač na nalegalnu degustaciju toga ljudskoga
truda i dara Božjega. Čudna su naša razmišljanja i teško
svarljiva! Kada ose, pčele, stršljeni, kune, bumbari, kosovi...
ogole na desetke trsova, onda je to nešto normalno i nikomu ništa. Ali, kada naiđu krmače sa svojim mladuncima
pa se malo zaslade i oprobaju koju Žilavku ili već učerezeni
Vranac, onda se sva prokletstva upućuju divljači i lovcima,
traže se glave i obeštećenja, pronalaze se krivci i izmišljaju
teorije. Takva su izgleda pravila razmišljanja. Što se mene
tiče, neka im je uslast i tu nema krivca za nekoliko kilograma grožđa. Bila je divota pogledati jedno mršavo prase
kako neiskusno i blijedo bulji u mene i bezbrižno čeprka po
LD „Mosor“, Široki Brijeg: PRVI LOVNI DAN U UZARIĆIMA
Ljepota lova bez ulova
Blago Lasić
komposištu, tamaneći posljednje
gliste, a samo dan poslije mu je možebitna majka došla primirisati kod
mojih sulovaca, dok je Mali Bilaćušić
pred lovačkom kućom u Bukovcu
spremao roštilj.
Onda se dogodilo nešto vrlo
mudro i razumno u nerazumnome
otvaranju lova! Dogovorili se lovci
nekoliko susjednih sekcija, da se ne
lovi svinja u rajonu gdje otprilike obitavaju krmače s prasićima. Dogovor
se poštovao (barem ove prve nedjelje) i nitko nije pucao, čak su se i oni
agresivniji goniči ostavili u lancima
da ne bi napravili štetu. Svaka čast na
ideji, a još veća na strpljenju lovaca!
Ipak, nisu izostali lovački ugođaji
toga burevitog listopadnog dana.
„Zečari“ su još dodatno prorijedili
tu autohtonu i ugroženu divljač, ali
je veliki broj prošle zime ubačen
baš u tu svrhu pa će valjda nešto i
ostati za nužni matični fond. A, oni
LU „Sava“, Orašje: SEKCIJA OŠTRA LUKA ZAVRŠILA SVOJU LOVAČKU KUĆU
Lovački dom DE-LAPE
Adam Dabić
U lov na fazana ispred novoga lovačkog doma
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 33
što nisu nosili svoje ubojito oružje,
na čelu s Pupom i Barom, latiše se
janjetine, junetine, pršuta, sira iz mijeha i mladoga crnog vina. Poslije
svega toga oznojena čela i promukli
glasovi od gange kao da su s najvećega derneka došli. Međutim, nije
to bilo sve! Prvi put u ovoj sekciji se
u prirodu nosio pribor za uštipke,
puru i lučenicu, što je nekada bilo
nezamislivo u šumi. Održano je i
malo natjecanje u kakvoći uštipaka. Ispalo je neriješeno, jer je pretili
Martin pravio baš prema svojoj konstituciji, a čigrasti je Andrija ispekao
tanke i suhe komade slične sebi. Ali,
lako im je peći kada im Rada Pavićeva kvalitetno zamuti a Toća pripremi
dobra drva.
Takvi smo mi lovci, i dobri i loši
kako kada zatreba, ali u stanju dokazati da je lov lijep i kada se ne puca
na sirotu divljač, još kada je nema
viška u prirodi!
N
a prostoru općine Orašje ima
deset lovačkih sekcija, Oštra
Luka jedna je od brojnijih.
Prije tri mjeseca, ta je sekcija počela
graditi svoju lovačku kuću. Napornim radom predsjednika Mate Kopića i ostalih članova sekcije, kuća
je završena prije zime i otvaranja
lova na fazana i zeca. Kuća je zidana
sitnom ciglom, površina joj je preko 100 metara četvornih, u njoj je
drvena galerija s mnogo prostora
za spavanje i prijam gostiju, te pečenjarnica i kamin.
Sekcija Oštra Luka pravila je
svoj objekt među posljednjim sekcijama Udruge. Razlog? Da to bude
nešto DE-LAPE, kako kaže predsjednik sekcije Mato Kopić – Batak.
Zato se ovaj objekt i zove Lovački
dom DE-LAPE.
Na otvaranju lova na fazana, 16.
listopada ove godine, lovci su se
postrojili ispred novog doma i tako
ga, na određeni način, pustili u rad.
Ovom prigodom sekcija Oštra
Luka zahvaljuje svim sponzorima,
lovcima i onima koji nisu lovci a
sudjelovali su u izgradnji ovoga lovačkog doma.
33
2.11.2011. 21:37:59
DIVLJAČ I LOVIŠTE
RIKA JELENA
Riče, kako bi pokazao suparnicima
da je spreman štititi svoj “harem“
Jelen je u vrijeme rike strahovito neoprezan, jer ne razmišlja ni o čemu drugom osim o
parenju. Gotovo da uopće ne jede i nema potrebu za hranom. Ima samo jak nagon za parenje i to ga tih dana drži. Zbog takva načina života u vrijeme rike izgubi i 30 posto tjelesne
težine. Zato se košute skrbe o tome da njihov mužjak ima potreban mir kako bi se tijekom
dana i noći mogao odmoriti za napore koje iziskuje parenje
Tomislav Mihaljević
R
ika i parenje jelena počinju
već u kolovozu, svoj vrhunac
doživljavaju u prvoj polovini
rujna, a u skladu s prirodnim zakonitostima, i kod jelenske divljači
termine parenja diktiraju ženke,
odnosno košute kad su spremne za
parenje. U prvoj polovini rujna rika
je najintenzivnija.
Glasanje ili rika jelena zaista je
impresivna. Jelenu je u to vrijeme
pojačano lučenje muškog spolnog
hormona – testosterona, što ga potiče na rikanje. Na taj način on tjera
od „harema“ svoje suparnike, među
kojima je veliko rivalstvo oko ženki.
Stručnjaci kažu da jedan jelen (bojovnik) u vrijeme rike u svom „haremu“ okupi oko 10 košuta i one su u
ta 2-3 tjedna samo njegove. Jelen
bojovnik riče kako bi pokazao svojim suparnicima da je on posjednik
„harema“ i da ga je spreman braniti,
a nuzljubi riču kako bi pokazali da su
se spremni boriti i preoteti košute.
TROFEJCI I NUZLJUBI
Trljanjem rogova o stabla pokazuju svoju snagu i istodobno ispuštaju spermu, koja je specifičnog
mirisa, slična kao kod jarca, a čovjek ga može osjetiti i na 100 metara. Treba znati da dubina i snaga
rike ne označavaju ni dob ni snagu
jelena. Katkad vrlo mlad i trofejno
slab jelen može imati snažan glas,
i obratno, trofejno jak jelen može
imati slab glas. Iskusan će lovac
ipak po snazi i načinu rike otkriti
trofejnog jelena i njegov položaj.
Nije ni pravilo da trofejno jak
jelen okuplja najviše košuta, če-
34
hoop 79.indd 34
sto trofejno slabiji jeleni okupe i
do 10 košuta u „haremu“. Zato ne
trebamo zanemariti ni jelene koji
se kreću oko „harema“ (nuzljubi),
jer i među njima često možemo
naći trofejno vrijedna grla, mnogo
vrjednija od posjednika „harema“.
U borbi za košute do izražaja
dolazi fizička snaga (kondicija), hrabrost i spremnost jelena, jer samo
takvi imaju mogućnost okupiti „harem“ i pariti košute. Simbioza jelena
i košuta u vrijeme rike nevjerojatna
je. Oni sve to vrijeme žive zajedno
na rikalištu, pri čemu je jelen apsolutni gospodar prostora i sve mu je
podređeno. Košute su te koje stražare i štite teritorij, idu u izvidnicu.
Jelenu bojovniku mnogo je teže
prići nego usamljenim jelenima, jer
se nalazi u sredini okružen košutama koje osluškuju svaki šum. Prići
jelenu s košutama pravo je umijeće
i onaj tko ga odstrijeli može uistinu
biti ponosan na svoje lovačke sposobnosti.
Jelen je u vrijeme rike strahovito neoprezan, jer ne razmišlja ni
o čemu drugom osim o parenju.
Jelen u vrijeme rike gotovo uopće
ne jede i nema potrebu za hranom.
Ima samo jak nagon za parenje i to
ga tih dana drži, a zbog takva načina života u vrijeme rike izgubi i 30
posto tjelesne težine.
Zato se košute skrbe o tome da
njihov mužjak ima potreban mir
kako bi se tijekom dana i noći mogao odmoriti za napore koje iziskuje parenje. Ono se pak događa u
ranim jutarnjim ili ranim večernjim
satima. Ujutro između 5 i 8 sati, a
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:00
DIVLJAČ I LOVIŠTE
navečer između 18 i 21 sati. Danju se odmaraju i skupljaju
snagu za večernje orgijanje.
BORBA ZA KOŠUTE
Posebna priča tijekom rike je borba za košute. Jelenska divljač kroz godinu živi u krdima, no prije sezone parenja krda se razbijaju, jeleni se izdvajaju i počinju okupljati
„harem“. U to vrijeme najčešće dolazi do borbi za ženke,
no prije samog sukoba jeleni odmjeravaju snage, što zna
trajati i nekoliko sati.
No ako se dohvate u klinč, borbe nerijetko završavaju tragično, posebno ako im se u sukobu zapetljaju rogovi, koje
više nitko ne može raspetljati. Obojica tako zapetljani nekad
padnu u vodu i utope se. U tom im slučaju nema spasa.
Jelen spolnu zrelost postiže u drugoj godini života, no
tek negdje u petoj godini dolazi u priliku da se izbori za
parenje. No stariji i jači jeleni nagonski oko sebe okupe
dva-tri mlađa „učenika“ koje prime u „harem“.
Često ih nazivaju „nuzljubi“ i oni su tu da ugrabe priliku
kad je glavni jelen umoran, tada oni uskaču na njegovo
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 35
Jačina rike ovisi i
o dobi jelena, ali i
o košutama. Mlađi
jeleni jače riču, stariji
slabije. Zanimljivo
je da se i kod košuta
poštuje hijerarhija
mjesto. Košute su pak također u
drugoj godini spremne za parenje,
a te najmlađe zovemo dvizice. Ako
osjete da su fizički spremne za parenje, ulaze u harem, a ako nisu, ne
približavaju mu se.
Jačina rike ovisi i o dobi jelena,
ali i o košutama. Mlađi jeleni jače
riču, stariji slabije. Zanimljivo je da se
i kod košuta poštuje hijerarhija. Starija se košuta prva pari, a dvizica zadnja. Rika jelena tih je dana na svom
vrhuncu i nakon nje će uslijediti
razilaženje. Svatko će otići na svoju stranu. Košuta i jelen zajedno su
samo u vrijeme rike i parenja zbog
oplodnje, a nakon rike se razilaze.
LOV JELENA
Slušanje rike za lovca ali i svakog ljubitelja prirode poseban je
doživljaj. Slušajući riku lovac otkriva položaj jelena i može mu se
približiti, ocjeniti njegovu trofejnu
vrijednost i odstrjeliti ga.
Iskusan će lovac po načinu rike,
pokretima ričućih jelena i snazi rike
procijeniti koji je jelen posjednik
„harema“. Nuzljubi se obično više
kreću, približavaju se krdu i bježe
od njega. Bojovnik s krdom ne kreće se previše u vrijeme rike, ujutro
i predvečer, što je pokazatelj lovcu
koji je od ričućih jelena bojovnik.
Lovac uz riku i po već spomenutom mirisu koji šire jeleni može
odrediti udaljenost jelena, što čini taj
lov različitim od drugih na krupnu
divljač. Upravo je to vrijeme najpogodnije za lov, osobito u gorskim
predjelima gdje nisu mogući drugi
načini lova ili su otežani (dočekom,
privozom). Nije slučajno što se tada
u tim predjelima odstrijeli najveći dio
ili svi planirani jeleni. Zato se u vrijeme rike i provodi uzgojni odstrjel u
planinskim lovištima, jer je tada moguć izbor manje vrijednih grla.
U rici ne riču samo jeleni, nego
i oni koji žele doći do njih oponašajući njihovu riku. Da bi se rika mogla
oponašati, treba imati pomagalo,
rikalicu. Najčešće je napravljena od
volovskog roga, školjke pužastog
oblika ili drva i smole. Za oponašanje rike treba imati dosta sluha.
Nakon svakog hitca i odstrjela rika prestaje i nekad zna proći
od 15 minuta do cijelog dana da
se nastavi. Ovisno o tome je li odstrijeljen bojovnik ili nuzljub. Ako
je bojovnik sa svojim košutama
uplašen, prestane svaka rika sve do
trenutka kad počne opet pokazivati tko je gospodar košuta, na što
ostali također reagiraju rikom.
Rika jelena prava je prilika za
stjecanje željenih trofeja, ali i prilika za uzgojni odstrjel u planinskim
lovištima.
35
2.11.2011. 21:38:02
UZGOJ DIVLJAČI
Perica Dodig
O
ve smo godine – dogodilo
se to prvi put u BiH! – uspjeli
izleći mlade jastrebove, i to
umjetnom oplodnjom. Uspjeh je
tim veći što smo to napravili s mladom ženkom, u prvoj godini života.
U prirodi, jastreb se počinje razmnožavati između 3. i 5. godine, a samo
se rijetko zna dogoditi da se naleže
mlada ženka, obično kad ima starog
mužjaka za partnera.
Uzgoj jastreba kokošara izuzetno je težak i kompleksan zadatak, na
prvi pogled skoro nemoguć, ali uz
mnogo truda uloženog u izgradnju
volijera i edukaciju te uz posvećivanje svakoga slobodnog trenutka
pticama kroz lov i letenje, sve postaje moguće.
Da bismo pojasnili cijeli postupak razmnožavanja, opisat ćemo
ukratko kako se to događa u šumi,
kod parova u prirodi.
JASTREB KOKOŠAR (ACCIPITER GENTILIS)
Umjetna oplodnja –
jedini siguran način
za uzgoj jastreba
PRIRODNI CIKLUS RAZMNOŽAVANJA
Ciklus je podijeljen u pet faza i one
smjenjuju jedna drugu: svadbeni
letovi, izgradnja gnijezda, oplodnja,
nošenje jaja i inkubacija te othranjivanje mladih.
Prirodni ciklus razmnožavanja
počinje već krajem veljače ili početkom ožujka. Tada parovi počinju s tzv.
svadbenim letovima i mogu se vidjeti
kako dugo kruže, obično iznad šume
u kojoj će se i gnijezditi. To su prvi, ali
i presudni koraci u kasnijem zbližavanju budućih roditelja. Kako dani postaju duži i topliji, letovi su sve kraći.
Već u prvoj polovini ožujka počinju s
aktivnostima oko gnijezda, odnosno
s izgradnjom novog ili popravljanjem
starog ako ga ponovno koriste za
gniježđenje. Drvo na kome je gnijezdo obično je bez puno bočnih grana,
izuzetno je visoko, a gnijezdo se nalazi uvijek uz deblo ili u nekoj jakoj rašlji,
nikada u granama.
Posao oko izgradnje gnijezda
počinje mužjak, koji je u tom razdoblju obično jako bučan i kilometrima se daleko može čuti njegovo
kliktanje „kikikiki„ dok s gnijezda
zove ženku da prihvati njegovu igru
i pokaže volju za sudjelovanjem u
izgradnji gnijezda.
Upravo ti poslovi oko izgradnje
gnijezda sljedeći su korak u zbližavanju roditeljskog para. Ta aktivnost
i svadbeni let izuzetno su bitan
čimbenik u izgradnji povjerenja i
postupnom otklanjanju straha kod
36
hoop 79.indd 36
Prirodni ciklus razmnožavanja počinje već krajem veljače ili početkom ožujka. Tada parovi počinju s tzv. svadbenim letovima i
mogu se vidjeti kako dugo kruže, obično iznad šume u kojoj će
se i gnijezditi. To su prvi, ali i presudni koraci u kasnijem zbližavanju budućih roditelja. Ne treba zaboraviti da mužjak osjeća
golem urođeni strah od ženke, koja je za trećinu veća i teža od
njega i koja bi ga u svim drugim okolnostima smatrala za plijen
i bez problema ga ubila i pojela
mužjaka koji je u tom razdoblju još
uvijek umnogome prisutan.
Tek kad ženka počne prihvaćati
hranu i ponuđene grančica za iz-
gradnju i uređivanje gnijezda, kod mužjaka djelomice nestaje strah, a sama aktivnost oko gnijezda u njoj svakodnevno
sve više jača nagon za razmnožavanjem. Kad je uređenje
gnijezda već pri kraju, ona počinje i glasom bodriti mužjaka
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:04
UZGOJ DIVLJAČI
Parenje jastrebova - ovdje se najbolje vidi razlika u veličini
Gnijezdo se obično nalazi uz deblo ili u nekoj
jakoj rašlji, na deset i više metara visine
i namještati se za oplodnju. Mužjak to shvaća kao znak da
ona pristaje na oplodnju, to ga ohrabruje da joj priđe i oplodi
je. Sam čin oplodnje odvija se tako da ženka stoji na nekoj
grani ili u gnijezdu tijela vertikalno nagnutog prema naprijed
(glava skoro dira u zemlju) i repa okrenutog pomalo ustranu.
Perje oko kloake razmaknuto je i u tom stavu klikćući poziva
mužjaka da je oplodi. On doleti izravno na ženku, oplodi je
i ponovno odleti na neku granu u blizini. Mužjak ima golem
urođeni strah od ženke, koja je za trećinu veća i teža od njega
i koja bi ga u svim drugim okolnostima smatrala za plijen i
bez problema ga ubila i pojela.
Sve se ovo događa u drugoj polovini ožujka, a onda
obično oko prvoga travnja, znači 12 dana poslije prve
oplodnje, ženka snese prvo jaje i između svakog sljedećeg
razlika je 72 sata. Za vrijeme dok nosi, ženka ne sjeda na jaja
izuzev preko noći, ali samo ako su hladne i tek kad snese i
posljednje, a obično ih bude 3 – 5, rijetko 6, sjeda na njih i
počinje inkubaciju.
Na jajima većinu vremena sjedi ženka, a mužjak je samo
povremeno mijenja dok se ona hrani, kupa ili pije vodu. Cijelo to vrijeme dok traje proces izgradnje gnijezda, parenja
i inkubacije mužjak lovi i očerupan plijen kao hranu donosi
ženki do gnijezda i predaje joj ga. Sama predaja plijena (hrane) je ceremonija koja se svakodnevno ponavlja i pokazuje
da mužjak nikada ne stekne totalno povjerenje u ženku, naime on sleti na neki panj ili granu i kliktanjem doziva ženku.
Ona polijeće s gnijezda i kreće prema njemu. Čim mu dođe
blizu, mužjak ispušta plijen i bježi na drugu stranu i tek onda
leti na gnijezdo sjediti na jajima dok ženka jede. Nakon 33
– 35 dana inkubacije počinju izlaziti mladi iz jaja. U njihovu
odgoju sudjeluju oba roditelja, u početku je mužjak taj koji
lovi dok ih ženka hrani, a kako mladi rastu, raste i količina powww.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 37
U odgoju mladih sudjeluju oba roditelja
trebne hrane i u tom razdoblju oba
roditelja kreću u lov da ih prehrane.
Ovo bi bio kratki opis ciklusa
razmnožavanja jastreba u prirodi.
Kod umjetnog uzgoja s prirodnim
parovima morali bi se poštovati svi
opisani zahtjevi, a to su: svadbeni
letovi, izgradnja gnijezda, oplodnja
ženke, nošenje jaja, inkubacija, izlijeganje i othranjivanje mladih.
Najveći problem kod umjetnog uzgojnog procesa jesu ti tzv.
svadbeni letovi, odnosno nemogućnost da se osigura toliko velika
volijera koja bi bila prikladna za njih.
A svadbeni su letovi nužni za prve
kontakte i početak zbližavanja. Bez
njih dolazi do sigurnog sukoba, odnosno do situacije kad ženka skoro
sigurno ubija mužjaka.
Istina, bilo je pojedinačnih
uspjeha s volijerom podjeljenom
žičanom pregradom na dva dijela.
U prvom se dijelu, s gnijezdom, nalazi mužjak, a u drugom ženka. Kad
mužjak počinje graditi gnijezdo i
zvati ženku, prilazi k žičanoj pregradi s hranom ili grančicama u kljunu i
nudi ih ženki. Ženka je ta koja treba
pokazati interes za njegov posao,
prilaziti k žičanoj pregradi, uzimati
ponuđenu hranu ili grančice i početi
se glasati. To bi bio znak da se ukloni
pregrada i da će oni, uz dosta sreće
po uzgajivača, nastaviti proces bez
problema. Ponovno naglašavamo
da ovo nije nimalo siguran sustav i
da se znalo događati da usred ciklusa ženka ubije mužjaka ili da nakon
dvije-tri uspješne uzgojne godine
kod novog ciklusa dođe do sukoba.
Znači, jedini siguran način za uzgoj
jastreba je umjetna oplodnja, a o toj
ćemo temi sljedeći put.
37
2.11.2011. 21:38:05
STRELJIVO
KORIŠTENJE VOJNIČKIH METAKA ZA KARABIN
Samo za gađanje i upucavanje, nikako u lovu
Vojnički metci odgovarajućeg kalibra smiju se ispaljivati iz lovačkih karabina, ali samo univerzalna vojnička zrna koja nemaju oznaku boje. Ostala vojnička zrna – pancirna, zapaljiva i
obilježavajuća – ne smiju se koristiti
Mladen Bešlić
N
aši se lovci dobro sjećaju problema oko nabavke lovačkog i športskog streljiva u ne tako davnoj prošlosti. Za to su u ono vrijeme postojala dva razloga:
embargo na uvoz oružja i streljiva zbog ratnih događanja i
neorganiziranosti domaćih trgovaca lovačkom športskom
opremom.
Lovci su, zato, bili prinuđeni snalaziti se na svakakve načine, pa su nerijetko koristili i odgovarajuće vojničko streljivo za svoje karabine – istina, više za vježbanje gađanja i
upucavanje oružja.
Danas je u tom segmentu stanje posve drukčije i može
se reći da je potpuno zadovoljavajuće.
U odnosu na potrošnju sačmenog, potrošnja karabinskog streljiva vrlo je mala, ali mu je cijena dosta visoka i kreće se od 2,5 KM pa nadalje.
Kao što smo već rekli, opskrba sportskim i lovačkim
streljivom na našem se tržištu vidljivo popravila, i može se
reći da je jako dobra. Povećana konkurencija među proizvođačima iz regije nešto je malo snizila cijene, ali ne toliko
da bi lovac sebi dopustio luksuz ispucavanja velike količine
skupog karabinskog streljiva namijenjenog u lovne svrhe.
Imajući sve ovo na umu, nije nekorisno našim lovcima
koji posjeduju karabinske puške određenih kalibara čije se
streljivo podudara s vojnim, dati nekoliko korisnih natuknica.
BITNE RAZLIKE
Vojnički metci odgovarajućeg kalibra smiju se ispaljivati
iz lovačkih karabina, ali samo univerzalna vojnička zrna koja
nemaju oznaku boje. Ostala vojnička zrna – pancirna, zapaljiva i obilježavajuća – ne smiju se koristiti.
Vojnički univerzalni metak smije se rabiti samo za vježbe gađanja, a nikako u lovu, zbog bitne razlike u konstrukciji vojničkog i lovačkog zrna.
Zrno vojničkog metka ima zatvorenu košuljicu sprijeda,
s oštrim vrhom, a otvorena je straga zbog punjenja jezgre
(slitina olova i antimona). Zbog vrlo kompaktne konstrukcije nije podložno kontroliranoj deformaciji na cilju, pa bi
njegov učinak na divljač redovito značio samo lako ili pak
teško ranjavanje poslije kojeg divljač ugiba daleko od lovca,
što je u načelu velika šteta za lov i lovinu.
Princip konstrukcije lovačkog zrna je kontrolirano razlijeganje (deformacija), s ciljem što bržeg usmrćivanja divljači.
Tolerancija pri izradbi lovačkog streljiva mnogo je stroža
nego kod vojničkog, što znači da je vojničko streljivo serijske izradbe znatno nepreciznije.
Kod vježbi gađanja, ako su zrna približno iste mase (razlika 0,1 grama), ako su početne brzine približno iste (razlika 10-ak metara), odstupanja pogodaka vojničkim u usporedbi s lovačkim metkom na 100 metara daljine neće biti
znatna.
38
hoop 79.indd 38
Četiri vrste metaka - lijevo vojnički, desno lovački
U nastavku, tabelarno prikazujemo svojstva četiriju vrsta vojnih metaka
koje lovci mogu, a često to i čine, koristiti umjesto lovačkih.
1. Metak 5,6 ili po lovački 223 Remington
Kalibar
Težina zrna (g) Početna brzina (m/s)
223 Remington
3,56 g
1006 m/s
2. Metak 7,62x39 Kalasch.
Kalibar
Težina zrna (g)
7,62 x39 kalaš.
7,97 grama
Energija (J)
1822 J
Početna brzina (m/s)
701 m/s
Energija (J)
1958 J
3. Metak 7,62x51 ili po lovački 308 Winchester
Kalibar
Težina zrna (g) Početna brzina m/s
308 Winchester
9,72 grama
870 m/s
Energija (J)
3671 J
4. Metak 7,9 vojnički ili po lovački 8x57 IS
Kalibar
Težina zrna (g) Početna brzina m/s
8x57 IS
12,1 grama
820 m/s
Energija (J)
4068 J
Budući da je dakle riječ o vojnim metcima koje, pretpostavljamo, naši
lovci posjeduju u nezanemarivim količinama, još jednom napominjemo da
ih treba rabiti samo za vježbe gađanja između lovnih sezona ili pak za upucavanje oružja, nikako u lovu.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:06
LOVAČKA PRIČA
Orgulje s Kapavice
Drago Lasić
P
isao sam ranije o lovu srnjaka s dr. Katurom u nevesinjskoj Veleži, pa ću pokušati napisati i o lovu divojarca na istoj planini i s istim prijateljem.
Navratio sam po Iveka kući (vozili smo u lov naizmjence)
i krenuli smo u Nevesinje, pa u Lakat po lovočuvara Milana
Vukovića i produžili u Velež. Auto smo ostavili kod lovačke
kuće na Jezeru i s punim se ruksacima uputili prema gornjoj lovačkoj kući, koja se nalazi pri samom vrhu šume. Izišli
smo rano popodne, prozračili kuću, te naložili vatru i smjestili se. Ova je koliba mnogo skromnija od one na Jezeru,
pa se rijetko i koristi, ali nam je bolje odgovarala jer je dosta
visoko i nije daleko od stijena, gdje je i stanište divokoza, a
pogotovo u doba predparenja. Bila je sredina listopada, pa
su se pojavile prekrasne jesenje boje na bukvi, javoru i ostaloj bjelogorici, a što nam je, ne neki način, i uljepšalo lov.
Ivek je ponio i jednu osrednju šunku, koja je bila lijepo
i na mjeru osušena, bez puno bjeline i vrlo ukusna. Rezali
smo tanje ali duže „triske“, koje su se lagano savijale, kao kad
iskusan majstor „ufino“ teše jelovu gredu, pa smo i mi, sjedeći duže vremena, u priliku „istesali“ šunku. Ovakva meza
tražila je dosta pića, pa sam pio po svome oprobanom receptu: do polovice prve čaše nasuo sam blatinu iz pletare,
a drugu polovicu vodu iz bidončića, koji uvijek nosim u ruksaku. Svaku sljedeću čašu, smanjivao sam vino a povećavao
vodu (tanka blatina), što dobro gasi žeđ, a puno ne opija.
Većina ljudi, međutim, voli cijelo vino, a što je vrlo opasno u
lovu, pogotovo u stijenama. I po „mome receptu“, ne smije
se piti više od dvije deci vina ukupno, jer se obično popije
i loza prije večere. Tijekom dana treba lagano jesti i ne piti
ništa osim vode, pa ni sokove, jer se i za njima žedni. „Piće
obmani i prevari čovjeka“, rekao bi Andrija Jurić, jedan od
iskusnijih lovočuvara, koji uopće nije dopuštao alkohol u
lovu, a spominjao sam ga (Andriju) i ranije.
Osvanula je subota, vedar dan, ali je tijekom noći bura dobro ojačala. Ipak, krenuli smo čim je svanulo, te iza Velikoga
Graca, izišli smo na izdignutu zaravan ispred Kapavice. Prišli
smo pažljivo i zaklonili se iza kamene gromade, koja nas je
štitila od vrlo žestoke bure, a odakle smo imali pregled većeg
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 39
prostora i točila ispod visokih litica.
Kapavica je u osnovi kao potkovica,
koja je uvučena u golemi masiv visokih stijena, a koje su okomite i glatke,
te „sežu u nebesa“, gledano iz našega
kuta s platoa. Vrhovi (šiljci) na stijenama također su glatki i okomiti sa sjeverne strane, pa u uzdužnoj projekciji
izgledaju kao zubi na pili, a dosežu
visinu preko tisuću i osamsto metara.
Zanio sam se bio pretražujući
teren dvogledom, pa me Ivek tiho
upozorio: „Drago, čuješ li orgulje?“.
I, stvarno, udari jakog vjetra u ovalne okomite stijene Kapavice i ostale
stijene sa šiljcima, stvarali su specifičnu glazbu vrlo sličnu orguljama.
Kako se mijenjala snaga udara vjetra (na mahove), tako su se mijenjali i tonovi glazbe. To nije ono kada
vjetar „zviždi“, što sam i ranije ovdje
slušao, već je ovo bila prava i jedinstvena glazba u prirodi. Vjerujem
da sve ovisi o kutovima pod kojima
„udaraju“ vjetrovi i o njihovoj snazi,
a ovdje su se još i miješali sjeverni i
istočni vjetar, pa je i to utjecalo. Narod bi rekao, „pobili se vjetrovi“.
Pišući o ovim stijenama, sjetio
sam se i jedne narodne kletve, a
čuo sam je još u djetinjstvu, koja
glasi: „Đavo ga odnio u veleške stijene!“, a odnosila se na nepoštene
ljude i neprijatelje. Smatralo se da
je to što se najgore može nekome
poželjeti, pa tu nije mnogo pomagao ni onaj postulat da treba praštati, kao da ni tu nisu zaslužili.
Postoje visoke stijene na mnogim mjestima u Veleži, od Sopiljskog
dola u Nevesinju do Jasenovog dola
iznad Pločna u mostarskoj općini, ali
Kapavica je specifična. Sjećam se
i danas, kada sam, kao lovac, prvi
put došao na ovaj isti plato ispred
Kapavice (prije 48 godina), da sam
s divljenjem promatrao ove litice,
koje se izdižu nekoliko stotina metara iznad terena. I kasnije mi se to
ponavljalo, kada sam ovdje dolazio,
pa i sada, noseći u sebi onaj dojam
o narodnoj kletvi.
Sam plato ispred Kapavice, kao i
teren u nastavku između šume i visokih stijena, izdignuti su u odnosu
na šumu, pa djeluju kao neki „brisani
prostor“, bez vegetacije i samo s rijetkom klekom, koja se prizemljila i
polegla po kamenjaru. Ovakav pusti
teren s visokim stijenama i šiljcima
slika je surove, ali lijepe i što se kaže
„netaknute prirode“.
Sunce je već bilo ojačalo, a
smanjio se i vjetar, pa i „glazba“, te
smo konačno krenuli od kamene
gromade. Išli smo krivudavom stazom, koja se provlači kroz obrušeni
kamenjar, prema sjeverozapadu,
odnosno prema mostarskom dijelu
Veleži.
Idući tako, u blizini Bukova dola,
konačno smo ugledali i divojarca,
koji je nas prije primijetio i već je bio
u bijegu. Opucali smo brzo, da nam
ne umakne na zaklonjeni teren, jer
je bilo malo razmaka. Našli smo ga
odmah iza kose i to malo zalili pićem, jer je lov bio završen. Bio je star
sedam godina, s trofejem od nešto
preko 98 poena, što se, za ovo lovište, smatra rijetkim primjerom divojarca. Milan je ponio divojarca, a mi
ostalo, pa smo požurili istim putom
preko Kapavice, da bi po mogućnosti do kolibe stigli za vidika, jer je
teren težak za hodanje noću.
Divojarca smo postavili visoko
o jakoj grani bukve, te ga odmakli
od debla, da ga ne mogu dobaviti
divlje mačke, kunice, lasice i druge
zvijeri, kojih ovdje ima, što se jasno
vidi po tragovima. Nastali su u kolibi
lagani i ugodni razgovori o ranijim
lovovima i odstrelima s Milanom i
njegovim prethodnicima: Ljubom i
Mehom, a sve na prostorima nevesinjske Veleži i Crne Gore.
Bili smo zadovoljni lovom i
odstrelom, a i gladni i umorni, pa
smo se posvetili mezi i domaćoj
blatini, sada s manje vode, jer je
lov bio završen.
39
2.11.2011. 21:38:07
SJEĆANJA
Osoblje lovišta “Prenj”, Jablanica
S
tigla je jesen 1973. godine i
vrijeme „prska“ divokoza, pa
sam se i ove lovne sezone kao
i prethodnih najavio Upravi lovišta
da mi izda dozvolu za dolazak u lov
na planinu Čvrsnicu.
Lov na divokoze traje od početka kolovoza do kraja prosinca. Najuspješniji, najdinamičniji i najljepši
lov je u studenom i prosincu. Za
vrijeme „prska“ (parenja) lovac uživa
u promatranju divljači koja je cijeli
dan u pokretu, kad se odvijaju zanimljivi vratolomni skokovi jaraca rivala koji se natjeravaju po stjenovitim
vrletima. U ovo doba divokoze su u
crnom zimskom ruhu kad izgledaju
ljepše i krupnije, za razliku od ljetnog
kad su žuto-smeđe s crnom prugom
po hrptu. Divojarci na leđima imaju znatno veću perjanicu od koze.
Gamsbart – peraje i rogovi trofej su
divokozje divljači koji lovcu ostaju
draga uspomena na viteški lov. Za
vrijeme „prska“, ako nas posluži lijepo
vrijeme i sreća u lovu, dugo ćemo
pamtiti dane provedene na planini.
VUČJE ZAVIJANJE
Brzo je protekla godina i ja sam
40
hoop 79.indd 40
Nekad je bilo moguće vidjeti
i stotinjak divokoza dnevno
Kroz dugi lovački staž od 58 godina bio sam u mnogim europskim lovištima divokozje divljači, ali nigdje nisam više uživao u
prirodnim ljepotama i brojnosti divljači kao u nas. Možda sam
subjektivan, ali tako je zapisano u mome srcu
Antun Džaja – Bosanac
se ponovno našao u Jablanici na
Neretvi sa starim prijateljem Andrijom Jurićem, s kojim sam lovio divokoze na Čvrsnici i Prenju unatrag
12 godina. Poslije kraćeg dogovora
odlučujemo ići na Čvrsnicu. Kupujemo najnužnije za boravak od nekoliko dana na planini, nakon čega
ubrzo krećemo dolinom Doljanke
– lošom cestom. Poslije nekoliko
kilometara vožnje dočekao nas
je uspon koji smo probali svlada-
ti zaletom, ali stari R-4, „mali div“, izgubio je snagu i stao.
Okrećemo se na uskoj cesti s mnogo manevara i uspon
svladavamo vožnjom unatrag. Stižemo do Risovca, koji je
obavijen gustom maglom. Slabi su nam izgledi za uspješan
lov, ali odlučujemo ići na Strop prema kolibi gdje sam ranijih godina lovio. Vozimo se lagano raskvašenom cestom
koja više sliči na šumsku vlaku za izvlačenje trupaca, često
zapinjući za kamenje, srećom bez oštećenja. Stižemo do
okretaljke gdje ostavljamo auto (nekada smo ove relacije
prelazili s konjima i sigurnošću dolaska do lovnog revira).
Uzimamo najpotrebnije i krećemo prema kolibi praćeni kišom i maglom. Bojimo se da ne padne snijeg, što je u ovo
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:09
SJEĆANJA
doba godine na planini moguće, a tada bismo u povratku
do Jablanice morali ići kroz stijene, što nije lako ni po lijepu
vremenu. Nakon pješačenja od jednog i pol sata stižemo
do kolibe, koju jedva naziremo u gustoj magli. Prokisli ložimo vatru, odijevamo se u suho i nakon kratkog odmora
odlazimo na rub stijena da probamo vidjeti nešto od divljači, ali od magle ne vidimo dalje od 50-ak metara. Vraćamo
se u kolibu, u kojoj je ugodno i toplo. Još malo i evo noći.
Palimo petrolejku, večeramo i na radiju slušamo vremensku
prognozu, koja je sve nepovoljnija. Ništa nam ne preostaje
nego čekati da se vrijeme popravi. Imamo drva, hrane i vremena. Andrija je izabrao dobar dio njegova revira u kojem
je dosta divljači i dobre mogućnosti za odstrjel. Boravak u
kolibi uz vatru i razgovor s prijateljem u prisjećanju na prošle lovove, čini mi zadovoljstvo. Oko 22 sata izlazimo van vidjeti kakvo je vrijeme. Kiša je prestala, a magla je još gušća,
što vidimo po snopu baterijske svjetiljke. Ubrzo idemo na
počinak. Hladno je, te vatru stalno održavamo. Oko ponoći
u blizini kolibe čujemo vučje zavijanje u nekoliko navrata,
što se smatra ugođajem onomu tko voli planinu i lov.
Osvanulo je jutro bez kiše, s crnim oblacima koji brzo
promiču nošeni južnim vjetrom. Spremamo se i žurno krećemo prema Rauljama da što prije zasjednemo i čekamo
divljač koja je u pokretu. Teren je težak i strm, te smo se
uz pomoć štapova i dobrih cipela popeli na mjesto odakle imamo preglednost. U daljini vidimo 10-ak divokoza, ali
nećemo se privlačiti, nego ćemo čekati u nadi da će se koji
komad približiti na puškomet. Ponovno nadire magla iz kotline, ali brzo prelazi nošena vjetrom. Već su prošla dva sata
kako strpljivo čekamo, kad ponovno poče sitna kiša smjenjujući se s maglom te se vidljivost smanjuje na stotinjak
metara. U trenutku ugledam dobra jarca na vrhu oštre stijene kako gleda ispod sebe u točilo, na udaljenosti manjoj
od 80 metara. Oslonjen sam na kamen, podmećem ruksak
pod pušku, ciljam i dobro vidim križ ciljnika iza plećke, ali u
trenutku kad sam trebao potegnuti obaraču, magla ga je
prekrila. Čekam smireno nadajući se da će se magla razići.
Prošlo je nekoliko minuta, kad jasno vidim mjesto na kojem
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 41
je stajao jarac. Nema ga! Eto što je
lovačka sreća.
Jaka kiša natjerala nas je da se
vratimo u kolibu. Uz put na više mjesta čujemo kako pada kamenje koje
pokreće divljač. Vrijeme je sve gore,
kiša prelazi u susnježicu. Žurimo što
prije ući u kolibu da se osušimo i
ugrijemo. Na raskvašenoj stazi vidimo trag osrednjeg medvjeda koji je
išao ispred nas. Razmišljamo da li da
ostanemo još jednu noć i sutra lovimo na istom terenu, ali kad smo čuli
prognozu koja još noćas najavljuje
snijeg u višem gorju, odlučili smo
što prije krenuti za Jablanicu.
„ŠUKAN“ BEZ OBA ROGA
Idući prema autu magla se razišla pa smo usput vidjeli dosta divljači, ali ništa nije bilo za odstrjel. Evo
nas kod auta, krećemo za Jablanicu
do lovačke kuće. Dogovorili smo
se da sutra lovimo na desnoj obali
Neretve, na nižim predjelima iznad
Aleksina hana gdje sam lani odstrijelio lijepa starog jarca. Ponovno
kišno jutro s južinom. Razmišljam,
čekati da se vrijeme smiri ili nastaviti
s lovom. Krenuli smo oštrim usponom, kad ispred nas skoči jarac, na
trenutak zastade, „zviznu“ i nestade.
Već sam izgubio nadu i mislio da
odustanemo, ali Andrija je bio uporan te smo nastavili dalje loviti na
privlak. Nadvirujemo se nad veliko
točilo i vidimo jarca kako proganja
suparnika velikim brzim skokovima
i zamiče za stijene. Zasjeli smo i čekali, kad ugledasmo staru kozu kako
povoljno stoji na udaljenosti od 150
metara. Ciljam, ali nikako da se umirim. Pucam i vidim gdje je kugla zaprašila – prebačaj. Mislim, ovo mi je
danas bila posljednja šansa, i konačno prestajem s lovom za današnji
dan. Iako smo po ne znam koji put
mokri do kože, Andrija predlaže da
se još malo penjemo i pogledamo
mjesto na kojem smo prije nekoliko
godina vidjeli krupnog starog jarca
„šukana“ bez oba roga, na koga mi
tada nije dao pucati jer je želio da
dobijem trofejno grlo. Za njega je
znao više godina, jer se držao stalno na teško pristupačnom terenu i,
kako je bio bez rogova, nije sudjelovao u „prsku“. Poslije pola sata pješačenja uz veoma jak uspon sjedamo
pod stijene, malo zaštićeni od kiše
koja ne prestaje. Brišem dvogled i
promatram teren na kome se nadamo da ćemo ugledati traženog jarca. Andrija ga je u jednom trenutku
vidje i reče: „Eno ga!“ Na nekih 250
metara stajao je uz samu stijenu,
u povoljnom položaju za pucanje.
Imam dobar oslonac i naslon, te
dobar karabin kalibra 8x68S kojim
se na tu daljinu može uspješno ciljati, ali prethodnim promašajem bio
sam obeshrabren i nisam se usudio
pucati. Zahvaljujući vodičevu poznavanjem terena, koristimo zaklon
i povoljan vjetar te se približavamo
na udaljenost manju od 120 metara. Ovoga puta koristim štap za
pucanje jer ne mogu pronaći dobar
naslon. Kratko ciljam, prolomio se
jak pucanj među stijenama, jarac se
propeo na stražnje noge i skotrljao
niz sipinu stotinjak metara. Poslije
teškog i napornog lova, došao sam
do zanimljiva trofeja koji me i danas
podsjeća na lovački doživljaj prije
skoro četiri desetljeća.
Jarac je najvjerojatnije ostao bez
rogova pri padu niz stijene ili ga je
pogodio kotrljajući kamen s visine.
Uređujemo lovinu i spuštamo se
prema Neretvi, mokri i promrzli ali
zadovoljni. Uz put nalazimo kostur
vepra na kojeg je lani pucao Andrija,
s kapitalnim kljovama koje su ostale
očuvane. To se zove lovačka sreća!
Ubrzo stižemo do Jablanice
gdje sam se oprostio od prijatelja, s
obostranom željom da iduće godine provedemo nekoliko dana u našim planinama. Danas, nakon mnogo proteklih godina, razmišljam o
nekadašnjem bogatstvu bosansko-
41
2.11.2011. 21:38:09
SJEĆANJA
hercegovačkih lovišta divokozjom
divljači, koja su prije prošloga rata
bila poznata po lovnom turizmu i
izvozu živih divokoza širom svijeta.
Onaj tko je upoznao naša lovišta,
loveći ovu plemenitu i vrijednu divljač, bio je impresioniran njezinim
brojem, trofejnom vrijednosti i djevičanskom prirodom. Ono što je veoma bitno jest da u našim lovištima
nismo imali bolesti divljači (sljepoću
i šugavost, koje su bile čest uzrok
uginuća divljači u Sloveniji i Austriji).
Kroz dugi lovački staž od 58 godina bio sam u mnogim europskim
lovištima divokozje divljači, ali nigdje nisam više uživao u prirodnim
ljepotama i brojnosti divljači kao u
nas. Možda sam subjektivan, ali tako
je zapisano u mom srcu.
NEVJERICA
U OČIMA MLADIH LOVACA
Nekoliko službenih podataka dopunit će sliku nekadašnjeg
bogatstva Čvrsnice i Prenja. Masivi Prenja i Čvrsnice na kojima se
gospodarilo divokozjom divljači
prostirali su se na 59.500 hektara,
u rasponu nadmorskih visina od
100 do 2222 metra, pod nadzorom 8 lovočuvara, s brojnošću od
1800 kuka. Brojnost divokoza na
ukupnoj površini od 197.500 hektara prelazila je 5000 jedinki. Ulov
živih divokoza u vremenu od 1962.
do 1974. iznosio je 364 komada. U
bivšoj državi, po brojnosti divokoza
bili smo odmah iza Slovenije, čiji
je fond iznosio 12.000 grla ili kuka
(izvor podataka: mr. ing. Ž. Rapaić „Gams“ Lovska sveza Slovenije,
Ljubljana, 1978.). Na prostorima
Prenja i Čvrsnice bila su izgrađena 24 objekta za smještaj lovaca i
planinara (izvor: „Prenj i Čvrsnica“,
dr. Ljubo Mihić, Jablanica, 1973.). O
nekadašnjoj brojnosti spomenute
divljači govore i podatci iz lovačkog dnevnika „Lovočuvara“ A. Jurića (nedostaju 1950.-1960. i 1977.)
iz kojih je razvidno da je u njegovoj pratnji, u razdoblju od 1960. do
1986., odstrijeljen 351 komad divokozje divljači. Sačuvano je i izvješće
iz 1967. o brojnom stanju za lovni
revir br. 3. „Plasa“: uz ostalu krupnu
divljač, 157 divojaraca i 438 koza.
Navedeni podatci dovoljno govore
što smo imali, a što imamo danas.
Kad danas pripovijedate mladim
lovcima da ste u jednom danu mogli vidjeti stotinjak divokoza, većina
vas sluša s nevjericom.
HE MOSTARSKO BLATO
42
hoop 79.indd 42
Zasjeli smo i čekali, kad ugledasmo
staru kozu kako povoljno stoji na
udaljenosti od 150 metara. Ciljam,
ali nikako da se umirim. Pucam i
vidim gdje je kugla zaprašila – prebačaj. Mislim, ovo mi je danas bila
posljednja šansa, i konačno prestajem s lovom za današnji dan. Iako
smo po ne znam koji put mokri do
kože, Andrija predlaže da se još
malo penjemo i pogledamo
I, na kraju, nekoliko savjeta mladim lovcima koji će
možda imati priliku loviti divokoze u zemljama Europe
koje su razumnim gospodarenjem sačuvali tu divljač.
Što je potrebno od opreme za ovaj naporni lov, kad se
u jednom danu mogu izmijeniti sva godišnja doba? Najvažnije je imati kvalitetnu obuću i prilagodljivu odjeću te
veći ruksak u kojem trebamo nositi rezervno donje rublje,
vodu, kaloričnu hranu (dobro je imati čokoladu) čijim malim količinama brzo nadoknađujemo potrošene kalorije
pri dužem pješačenju. Uz navedeno treba imati lovački
nož, upaljač, svjetiljku, dvogled i neizostavni dugački planinarski – lovački štap, bez kojeg je se teško kretati po
krševitu terenu i koji često koristimo pri odstrjelu divljači
(ne zaboraviti ponijeti i fotoaparat). Lovački karabin mora
biti upucan na distancu koja odgovara lovcu, ne dalje od
250 metara, sa streljivom od jednog proizvođača, s istim
oblikom i težinom kugle. Uporaba različita streljiva često
dovodi do promašaja cilja. Postoji još nekoliko čimbenika
koji mogu doprinijeti lošim pogodcima. Da bismo izbjegli neugodna iznenađenja i neobjašnjive promašaje, trebamo prije lova prelistati balističke priručnike u kojima
ćemo naći mnoga objašnjenja. U lovu na divokoze česti
su promašaji kad pucamo na divljač pod raznim kutovima
iznad ili ispod sebe. Zastranjivanju kugle može biti uzrok
nadmorska visina (ako je puška upucana na 0 m nadmorske visine a koristimo je na visinama iznad 1000 metara,
možemo dobiti minimalne prebačaje koje možemo zanemariti). Ovo se događa jer je na većim nadmorskim visinama zrak rjeđi te kugla ima manji otpor u kretanju do
cilja. Bitan čimbenik koji „skreće“ kuglu ulijevo ili udesno
je brzina bočnog vjetra, osobito ako je cilj na većoj udaljenosti. Navest ćemo jedan primjer otklona: kalibar 30-’6
zrno teško 11,7 grama, oblik HMK, s početnom brzinom
850 m/s, pri brzini vjetra od 4,8 m/s, na udaljenosti od 200
metara imat će skretanje kugle 70 cm.
Poznata su pustošenja koja je napravio rat. Broj divljači sveden je na minimum minimuma, a lovno-tehnički
objekti su uništeni. Najveća je šteta učinjena upravo na
divokozjoj populaciji i njezinim staništima. Petnaestak godina nakon rata učinjen je mali korak u revitalizaciji lovišta
zahvaljujući entuzijastima, ali da bi se postiglo predratno
brojno stanje divokozje divljači potreban je velik trud u
uspostavi mjera zaštite te znatna materijalna ulaganja u
trajanju od nekoliko desetljeća.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:16
KINOLOGIJA
CAC BiH „POSUŠJE 2011“
Bio je to praznik kinologije
U dva dana, koliko je trajala ova izložba, Sportskim centrom „Šego“
u Posušju prodefiliralo je više od 1500 gledatelja. I organizacija priredbe i kvaliteta pasa bili su na vrlo visokoj razini, što je potvrdila
i proslavljena svjetska sutkinja Larisa Danilovich, koja je s istoka
Rusije do Hercegovine morala prijeći 10.000 kilometara
Pobjednici izložbe
Mladen Bešlić
A
ko je suditi po kontinuitetu međunarodnih izložbi,
klupskih prvenstava, broju izlagača, ali i po zanimanju
za kinologiju, Posušje postaje pravo kinološko središte.
Ovoj tvrdnji izravno u prilog ide i kinološka manifestacija koja je 3. i 4. rujna 2011. upriličena na terenima Sportskog
centra „Šego“ u Posušju.
Prvog se dana održavala tradicionalna državna izložba
pasa svih pasmina i 4. memorijalna specijalka ex-yu i autohtonih goniča pod nazivom „Robert Oreč – Bobo“. Drugog je
dana program nastavljen izložbom i specijalkom srednjoazijskih ovčara, kavkaskih ovčara i crnih ruskih terijera.
Međunarodni sudci: Gojko Panić (Srbija), Sanja Vreteničić (Crna Gora), Stjepan fra Petar Krasić (BiH), Mijodrag
Vreteničić (Crna Gora) i Larisa Danilovich (Rusija) nisu imali nimalo lagan posao između skoro 400 prijavljenih pasa,
ocijeniti i nagraditi najzaslužnije.
Kad smo kod sudaca, valja spomenuti da je cijenjena sutkinja Larisa Danilovich s istoka Rusije do Hercegovine proputovala nevjerojatnih 10 tisuća kilometara. Ona je velika poznavateljica i ljubiteljica pasa ali i najpoznatija sutkinja, spada
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 43
u svjetsku elitu i specijalist je za azijske pasmine. Zbog tih svojih vrijednosti i nesebičnog truda koji je uložila za dolazak u za nju toliko daleku
Hercegovinu, cijelo vrijeme izložbe u
Posušju bila je prava zvijezda. Plijenila je golemu pozornost gledateljstva,
koje je svaku njezinu ocjenu i odluku
pljeskom pozdravljalo.
U dva dana koliko je trajala „fešta
od beštiji“ – kako bi rekli Dalmatinci,
Sportskim centrom „Šego“ prodefiliralo je preko 1500 gledatelja, zaljubljenika u pse.
CAC „Posušje 2011“ pokazao je
da je Kinološka udruga „Posušje“, na
čelu s predsjednikom Tonćom Jukićem – Sokolom, Darkom Vicanom,
Dadom Vicanom, Ivanom Jukićem,
Tomom Raičem i njihovim surad-
nicima sposobna organizirati kinološku izložbu tako visokog ranga.
Organizacijom su bili prezadovoljni
vlasnici pasa kao i Mirko Čolak, delegat Kinološke asocijacije – Unije
u BiH, koji je ujedno bio i voditelj
dvodnevnog programa.
REZULTATI POBJEDNIČKOG KRUGA
Mladi vodič: 1. Petra Vican (Posušje) s Jack Russell terijerom, 2. Ana
Martinac (Mostar) s oštrodlakim
jazavčarom, 3. Arsen Radić (Split) s
dobermanom.
Najljepše štene (3 – 6 mjeseci):
1. patuljasti šnaucer AISHA, vlasnik
Sandra Sisgoreo (Split), 2. francuski
buldog COEUR TOTEGNAC, vlasnik
Mate Kutleša (Imotski), 3. tornjak
LOTA, vlasnik KK „Tornjak“ iz Tomislavgrada.
Najljepši najmlađi pas (6 – 9
mjeseci): 1. američka akita INDEVOR
IMPERIJAL DREAM TO DR. WOLF
vlasnika Nedima Šute, 2. srednjoazijski ovčar CISA OD VICANA vlasnika Ante Vranjkovića (Posušje), 3.
tornjak BARUN vlasnika Petra Bakule
– Čiče (Posušje).
Najljepši veteran: 1. patuljasti
šnaucer – crno srebrni BONITA VON
ARCHILAND vlasnika Dragana Žitka
(Split), 2. njemački ovčar MISSI vlasnika Dražena Jurčevića (Tomislavgrad), 3. istarski kratkodlaki gonič
ANA KORANA vlasnika Petra Mandurića (Posušje).
Najljepši par: 1. njemački ovčari
vlasnika Dražena Jurčevića (Tomislavgrad), 2. istarski kratkodlaki goniči vlasnika Mire Mikulića (Grude),
3. lucerski goniči vlasnika Šaćira Mušića – Šaćka (Drežnica).
Najljepša grupa: 1. tornjaci vlasnika Ivana Tadića – Petljanije (Tomislavgrad), 2. crnogorski planinski
goniči vlasnika Srećka Žulja (Posušje), 3. njemački ovčari vlasnika Dražena Jurčevića (Tomislavgrad).
POBJEDNICI SKUPINA
I NAJLJEPŠI PSI
I. FCI skupina: 1. njemački ovčar
REX VON BIGESTE, vlasnik Dražen
Jurčević (Tomislavgrad).
II. FCI skupina: 1. srednjoazijski
ovčar AŽDAR GRAI VEST LJUBIM vlasnika Radomira Novakovića – Cakana (Montenegro), 2. kavkaski ovčar
BOA-BUCA vlasnika Monterivaldog
sa Kozare, Zvicer M. Bozidar, 3. tornjak ZULU, vlasnik KK „Tornjak“ iz Tomislavgrada.
III. FCI skupina: 1. Jack Russell terijer SONI vlasnice Petre Vican
43
2.11.2011. 21:38:17
KINOLOGIJA
(Posušje), 2. njemački lovni terijer
MAMBO FROM STONE VINEYARDS
vlasnika Dragana Ostojića (Međugorje), 3. američki stafordski terijer
BRANDO vlasnika Boris Prlića.
IV. FCI skupina: 1. oštrodlaki jazavčar LUNA vlasnika Ane i Željka
Martinca (Mostar).
V. FCI skupina: 1. sibirski haski
BIISA IYOWAQ OF HISARI’S LAND
vlasnika Dine Mujovića, 2. samojed
SAMSPRING STRAIGHT FROM THE
HEART TO DR. WOLF vlasnika Nedima Šute, 3. Chow chow BELADONA,
vlasnik Vedran Borovčanin.
VI. FCI skupina: 1. istarski kratkodlaki gonič ANGI vlasnika Vladimira Kovačevića (Prijedor), 2. crnogorski planinski gonič CITA vlasnika
Srećka Žulja (Posušje), 3. posavski
gonič LAJKA vlasnika Damira Markote (Posušje).
VII. FCI skupina: 1. njemački kratkodlaki ptičar ASKA SIMITARSKA FORTUNA vlasnika Ante
Marića (Posušje), 2. poenter BETA
vlasnika Srećka Žulja (Posušje), 3.
engleski seter BIL vlasnika Roberta
Petrica (Posušje).
Najljepši mladi psi izložbe
VIII. FCI skupina: 1. zlatni retriver ETA DATASC vlasnice Stele
Mandić, 2. zlatni retriver KORA vlasnika Darka Babića (Mostar).
Larisa Danilovich na svome zadatku
Pobjednici specijalke azijskih pasmina
44
hoop 79.indd 44
Najljepši mladi pas / junior BIS: 1. tornjak ŠESAN vlasnika Petra Bobana (Posušje), 2. istarski kratkodlaki gonič ANGI
vlasnika Vladimira Kovačevića (Prijedor), 3. njemački kratkodlaki ptičar ASKA SIMITARSKA FORTUNA vlasnika Ante
Marića (Posušje).
Najljepši pas izložbe / BIS: 1. srednjoazijski ovčar AŽDAR
GRAI VEST LJUBIM vlasnika Radomira Novakovića – Cakana (Crna Gora), 2. istarski kratkodlaki gonič ANGI vlasnika
Vladimira Kovačevića (Prijedor), 3. njemački ovčar REX VON
BIGESTE vlasnika Dražena Jurčevića (Tomislavgrad).
Takozvanu Specijalku ex-yu i autohtonih goniča sudio
je Gojko Panić. Najsjajnija odličja dodijelio je sljedećim psima: 1. posavski gonič TARA vlasnika Marija Antića (Klobuk
– Ljubuški), 2. srpski gonič ĐINA vlasnika Dejana Žarkovića
(Valjevo, Srbija), 3. istarski kratkodlaki gonič ANGI vlasnika
Vladimira Kovačevića (Prijedor).
Drugog dana manifestacije, 4. rujna, upriličena je izložba i specijalka srednjoazijskih ovčara, kavkaskih ovčara i
crnih ruskih terijera. Ovom je manifestacijom vješto upravljala Larisa Danilovich, proslavljena svjetska sutkinja, specijalist za ovu vrstu pasa. Ona je neumorno, ocjenjujući pse,
uz pomoć prevoditelja prisutnom gledateljstvu opisivala
pojedinačno svaku od ove tri vrste azijskih pasa. Ne krijući
zadovoljstvo kvalitetom većine pasa, odabrala je i nagradila odličjima najkvalitetnije primjerke. Prvo mjesto – a to je
ujedno bio i pobjednik ove specijalke – zaslužio je srednjoazijski ovčar SHAHRIJAR TANTANA vlasnika Borisa Maravića
iz Viškova (Hrvatska), drugo mjesto pripalo je kavkaskom
ovčaru SHAKIRA vlasnika Hamdije Smajića (Sarajevo), a treći
je bio crni ruski terijer BEREGINYA INTER DEVOCHKA vlasnika Dragana Vidovića (Trebinje).
Na kraju dvodnevne izložbe, brižni domaćin i glavni nositelj najtežih poslova oko organizacije, Tonćo Jukić – Sokol,
počastio je sudionike, uzvanike, suce i sve one koji su se
našli na kraju ove priredbe pravim hercegovačkim specijalitetom (meso ispod sača i odojak s roštilja) te vinom i hladnim točenim pivom. Nije, naravno, zaboravio ni zahvaliti
mnogobrojnim sponzorima bez kojih, kako reče, ne bi bilo
ni blizu ovako veselo i zabavno.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:19
KINOLOGIJA
KU „Vran“, Prozor-Rama: ČAST POJEDINCIMA, ALI…
Očekivao se veći interes za
ovdašnje kinološke priredbe
Stanko Ćurčić
Ovakvih bi pasa trebalo biti više u našim lovištima
N
ekoliko lovaca članova KU
„Vran“ bili su veoma aktivni
u posljednje vrijeme. Sudjelovali su na državnim smotrama sa
svojim psima u Vitezu i Posušju, a u
Rami su, na otoku Škarine na Ramskom jezeru, organizirali IPO na zeca.
U Vitezu su sudjelovali Ivo Zane i
Jozo Miličević te su njihovi psi osvojili jedan PRM a drugi je pas ocijenjen
odličnim. U Posušju bi ih četiri: Ivo
Zane, Jozo Miličević, Dražen Zadrić
i Ivo Malekinušić. Dva psa osvojiše
PRM, dva CAC i jedan BOB. „Na Škarinama su, nažalost, na IPO privedena
samo tri psa od kojih je samo jedan
položio. Razlog malog broja pasa je
nezainteresiranost lovaca za kinološke manifestacije“, misli su Joze
Miličevića, predsjednika Udruge. Na
pitanje što je razlog nezainteresiranosti, odgovara: „Nema tradicije, a
malo, vjerojatno, i opće besparica,
iako smo troškove za sudjelovanje
prebacili na Udrugu“. Jozo nastavi
dalje: „Iako zakon jasno kaže da na
pet lovaca treba jedan obučen pas,
Društvo ima 300 članova, znači trebalo bi biti 60 obučenih pasa u Društvu a tako nije ni blizu. Zakon je jasan,
kako rekoh, ali daleko je od stroge
primjene. Ne samo kod nas nego i
u cijeloj, kako čujem, federaciji“. Ova
(ne) primjena općenito, čini mi se,
nešto poznato zvuči.
VITEZ: CACT I IPO
Nedovoljno “volje” za traženje i gonjenje
Mirko Filipović
Pobjednici, sudci i sudionici utakmice
U
organizaciji KD „Vitez“ iz Viteza, 10. rujna 2011., u gateru Krčevine upriličena je utakmica CACT i IPO na divlju
svinju. Ovaj je gater poprilično obrastao mješavinom
visokog i niskog raslinja, i jedan je od najboljih za ovakve kinološke manifestacije. Osim toga u gateru se nalazi prirodno
jezerce u kome svinje mogu tijekom cijele godine naći vodu
za piće i kaljužanje. Na utakmici su sudili Slobodan Ličanin
iz Travnika i Julijan Glavočević iz Busovače, a delegat je bio
Vinko Biletić iz Viteza.
Na IPO je pristupilo 5 pasa, 4 su položila ispit. Najbolji
je, sa 184 boda, bio srpski trobojni gonič DAX Mining, pas
Edina Hadžialića.
Na CACT je bilo prijavljeno 14 pasa, pristupilo ih je 11,
a ispit su položila samo 2 psa. Kod većine je pasa zapažena
slaba volja za traženje i gonjenje divlje svinje. Prvo mjesto,
sa 188 bodova – I. n. r., osvojila je Lasa, ženka posavskog
goniča, vlasništvo Želimira Šibarevića iz Banjaluke. Na drugo mjesto, sa 166 bodova – II. n. r., plasirala se Hajda, kuja
balkanskog goniča, vlasništvo Marinka Tadića iz Banjaluke.
Ponašanje vlasnika pasa bilo je sukladno kinološkom
bontonu, a na rad sudaca nije bilo nikakvih primjedbi.
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 45
45
2.11.2011. 21:38:24
PČELARSTVO
ZIMA U PČELINJAKU
Kako pomoći pčeli da
preživi zimske uvjete
Pčelama je teže ako su uzimljene s malim brojem pčela (slaba društva), s malo hrane, s nekvalitetnom i loše raspoređenom hranom, ako su
u zimu ušle bolesne, ako se uznemiruju, ako su
izložene jakim vjetrovima, nego ako su izložene
oštrim zimama. Velike hladnoće nisu pogibeljne
za pčele dok su u zimskom klupku, ako je sve što
treba uredno urađeno
Prosinački izlazak pčelama doista mnogo znači
Dobroslav Vrdoljak
K
ad čitatelji budu čitali ovaj
tekst, već su trebali biti odrađeni mnogi radovi od kojih
ovisi dobro zimovanje pčela, jer ne
zaboravimo, nova pčelarska godina
počinje prvog kolovoza. Kolovoz i
rujan veoma su bitni mjeseci za dobar razvoj pčelinje zajednice pred
zimu. Od kvalitete tada obavljenih
radova umnogome ovisi ishod sljedeće pčelarske godine.
Pretpostavljamo da su mnogi
pčelari, pogotovo stariji, dobro ovladali poslovima vezanim za spomenuto razdoblje. To je vrijeme kad se
stvara zimska pčela, koja ima zadatak prenijeti život u košnici iz jedne
u drugu godinu. Da bi se to obavilo
46
hoop 79.indd 46
što kvalitetnije, treba pčeli pomoći
da svlada uvjete življenja u zimskom
razdoblju. Ti uvjeti mogu biti jako
surovi, posebice u kontinentalnom
dijelu naše zemlje.
MIR U PČELINJAKU
Nakon svih radova koje je pčelar obavio tijekom kolovoza i rujna, početkom listopada treba na
pčelinjaku osigurati potpuni mir. U
mediteranskom dijelu to može biti
i nešto kasnije. Ali, sve to ipak ovisi
od godine, jer nisu sve godine klimatski jednake. Da odmah kažemo,
potpunog i trajnog mira nema, ali
se pčelar mora truditi da se postigne što manje uznemirivanje pče-
la, posebice u vrijeme dok su one u zimskom klupku. Nije
dobro oko pčelinjaka stvarati veliku buku, potrese od rada
jakih strojeva i slično. Treba spriječiti i dolazak domaćih ili
divljih životinja jer će one, prolaskom između košnica, zapeti za neku, poremetiti je, možda i prevrnuti. Životinje se
rado češu o neko drvo, zid ili kamen, pa bi se tako mogle
očešati i o košnicu i prevrnuti je. Divlje bi životinje zasigurno napravile još i veće štete ako bi došle na pčelinjak, posebice ako bi došle divlje svinje ili medvjedi. I domaće kokoši
znaju biti napast za pčele. Dolaze pod košnice, prpaju se
u suhoj zemlji, pa prašina koju dižu iritira pčele. Ako neku
kokoš pčela ubode, situacija je još teža. Pčelinjaci bi trebali biti ograđeni. Ako na njih nasrću veće životinje, ograda
mora biti ojačana ili ih treba osigurati na drugi način (paljenje svjetla cijele noći, angažiranje psa čuvara, postavljanje električnog čuvara itd.), jer ako pčelar nije poduzeo
preventivne mjere osiguranja pčelinjaka, neće moći ni od
koga dobiti naknadu za pretrpljenu štetu. A osim toga prevrtanje ili oštećenje košnica zimi ima najčešće za posljedicu
uginuće te pčelinje zajednice. Trebalo bi na zgodna mjesta
u pčelinjaku postaviti otrovne meke za miševe, a ako ima i
nasrtaja ptica koje kljucaju po košnicama, treba postaviti i
mreže. Pticama se može odvratiti pozornost s pčela ako se
u blizini pčelinjaka ostave komadi slanine ili loja, jer će ptice
rado kljucati loj i slaninu i tako manje nasrtati na košnice.
Pčelinjak treba u zimskom razdoblju obilaziti najmanje jedanput u deset dana, jer se znaju dogoditi različite neugodnosti, posebice ako je pčelinjak na osami i bez nadzora,
a udaljen je od naselja. Treba kontrolirati kakvo je njegovo
stanje, ima li uznemirivanja pčela, jesu li postolja stabilna,
treba li čistiti snijeg itd. Snijeg s košnica se ne skida dok su
pčele u klupku, jer bi se pčele tako nepotrebno uznemirile.
Čisti se samo ispred košnica, kako bi pčele mogle slijetati za
vrijeme pročisnog izleta. Pčele ne smiju padati na snijeg, pa
se pospe slama, sijeno, kukuruzovina ili nešto slično kako
bi se pčele spuštale na toplije tlo. Pčela koja se spusti na
snijeg i ako se duže zadrži, ohladit će se i ukočiti, pa se neće
moći vratiti u košnicu, a ona koja se spusti na pripremljeni
suhi i topliji materijal, odmorit će se i nastaviti put do košnice. Inače, pročisni je izlet jako bitan i trebao bi se obavljati
najmanje jednom u 45 dana. To opet umnogome ovisi o
vrsti hrane koju je pčelar ostavio za zimovanje. Ako je hrana opterećena medljikom, onda je razdoblje od 45 dana
predugačko. Ako je pred jesen pčelar dao nešto šećernog
sirupa i ostavio dovoljno lakše svarljiva meda, pčele će lakše
podnijeti zimu, neće biti nagomilanih nesvarljivih sastojaka meda u crijevu pčele, neće biti proljeva i pčele će lakše
preživjeti. U obrnutom slučaju, mnogi pčelari ostanu bez
pčela. Pokazalo se da je bolje za prezimljivanje (i inače) ako
je pčelinjak lociran na jugoistočnoj strani. Dobro je ako je
oko pčelinjaka posađena živa ograda ili podignut neki zid
koji pčelinjak štite od jakih zimskih vjetrova. Naime zimi su
za pčele ubitačniji jaki vjetrovi nego niske temperature. O
položaju pčelinjaka i zaštiti od jakih vjetrova trebalo se voditi računa pri izboru lokacije za pčelinjak. Još jednom naglasimo: pčelama je teže ako su uzimljene s malim brojem
pčela (slaba društva), s malo hrane, s nekvalitetnom i loše
raspoređenom hranom, ako su u zimu ušle bolesne, ako se
uznemiravaju, ako su izložene jakim vjetrovima, nego ako
su izložene jakim zimama. Utvrđeno je da velike hladnoće
nisu pogibeljne za pčele dok su u zimskom klupku, ako je
sve prethodno uredno učinjeno. Kolebljivo je vrijeme pogibeljno za pčelinje društvo, posebice kad se u košnicama
počinje stvarati novi život.
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:27
PČELARSTVO
Tretiranje pčela oksalnom kiselinom
PČELINJE KLUPKO
Zimovanje pčela dijeli se na dva dijela. Prvi dio je razdoblje potpunog mirovanja i odnosi se na listopad, studeni i
prosinac, u nekim godinama i na dio siječnja. Drugi dio je
u dijelu siječnja i veljači, odnosno u vrijeme kad se u košnici rađa novi život, kad matica počinje s polaganjem jaja
za rađanje ljetnih pčela. Bude godina s blagim zimama pa
matica počne s polaganjem jaja i krajem prosinca, što za
mediteransko područje nije nikakva rijetkost, više je pravilo.
Rana pojava legla u kontinentalnom dijelu može biti katastrofalna, jer u siječnju i veljači zna zahladnjeti pa dođe do
zahlađivanja legla, što za sobom povlači niz negativnih posljedica. Matica u početku polaže po nekoliko jaja dnevno,
a što su dani topliji i duži, broj se jaja povećava. Broj dnevno
položenih jaja nije uvjetovan samo toplim danima, ima tu i
drugih čimbenika, primjerice: zdravlje i snaga matice, količina raspoložive i dostupne hrane, kvaliteta hrane, količina
peludi kojom to društvo raspolaže, broj i zdravstveno stanje
pčela koje njeguju i hrane novo leglo, te raspoloživi prostor
dostupan matici za polaganje jaja. Tijekom zime pčele su u
zimskom klupku, koje može biti čvršće i manje čvrsto, što
ovisi o vanjskim temperaturama. U središnjem dijelu klupka temperatura je obično oko 28 stupnjeva Celzijevih, a na
obodu klupka je oko 14 stupnjeva, pa i niže. U središnjem
dijelu klupka je matica, koja je okružena najvitalnijim mladim pčelama i one se ne mijenjaju s pčelama vanjskog dijela klupka. U vanjskom dijelu klupka su ostale pčele i one
stalnim kretanjem i izmjenama mjesta u klupku stvaraju
toplinu koja omogućuje pčelama preživjeti. U ovo vrijeme,
pčele koje su uzimljene s oko 25 do 30 tisuća pčela troše
manje od jednog kilograma meda mjesečno. S pojavom legla, pčele hrane i leglo i maticu i sebe, pa troše sve više i više.
Ako pčelama nije ostavljeno 15 do 18 kilograma kvalitetne
hrane, imat će problema u prezimljivanju. Ako su pčele uzimljene sa starom i istrošenom maticom, društvo će imati
ozbiljnih problema. Društvo koje ima maticu s 3 godine starosti izgubit će tijekom zime preko 10 posto pčela, s dvije
godine oko 2,5 posto, a s jednogodišnjom maticom svega
oko 0,2 posto. Mlada matica luči više feromona, pa drži društvo više kompletnim. Mlada matica polaže 100 posto više
jaja od trogodišnje matice, a 50 posto više od dvogodišnje.
Tijekom medonosnog razdoblja mlade će matice slične rewww.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 47
zultate postići i u količini prikupljenog meda, što opet govori da pčelar
nije smio zazimiti društva sa starim
maticama. Pčele najbolje podnose
zimu i imaju najmanje gubitaka ako
je temperatura 4 do 6 stupnjeva
Celzijevih. Ako se pčele iz bilo kojeg
razloga dovedu u situaciju da im toplina tijela bude ispod 9 stupnjeva,
ukoče se i uginu. To se često dogodi
ako pčele napuste košnicu iz nekih
prinudnih razloga ili pak dođu u situaciju da se društvo svede na mali
broj pčela pa ne može održavati optimalnu temperaturu u košnici.
PREHRANA I UTOPLJIVANJE
Koncem siječnja obično stiže
i toplije vrijeme, dan je već nešto
duži, pa se u košnici osjeća veća živost. Matica polaže jaja, pčele izlaze
na pročisni izlet čim temperatura
dostigne 13-14 stupnjeva Celzijevih. U prirodi je sve nekako povezano. Poraste temperatura zraka,
počinju cvjetati prve biljke (lijeska,
jagorčevina, vrba, bajam, maslačak
itd), a istodobno se i obnavlja život
u košnicama. Za hranidbu novog legla i novih pčela treba dosta peludi,
a baš ga prvi cvjetovi daju najviše.
Pelud je pčelama nezamjenjiva hrana. Tijekom jedne godine donesu i
pojedu 35 do 40 kg peludi. Ako se
pojavi leglo a u prirodi prestanu
izvori peludi, zbog naglog zahladnjenja primjerice, onda pčele troše
pelud smješten u pričuvne stanice
saća. A ako ni toga nema, onda one
troše svoje bjelančevinsko-masno
tkivo koje su akumulirale tijekom
kolovoza i rujna. Po akumuliranom
masnom tkivu, zimska se pčela razlikuje od ljetne. Zimska živi i do 6
mjeseci, nešto zbog svoje anatomske građe, a nešto i zato što se nije
fizički umarala jer je sve teže poslove oko zazimljivanja obavljala ljetna
pčela, koja je koncem listopada ili
početkom studenog izumrla. Na
početku je rečeno da pčelar, osim
meda, tijekom kolovoza i rujna pčelama mora dati i odgovarajuću količinu šećernog sirupa, kako bi pčele
lakše probavljale hranu u prvom
dijelu zimovanja. Ta hrana sa šećerom dobra je do pojave legla, kad bi
pčelama trebao biti na raspolaganju
samo čisti, kvalitetni med. Šećer ima
samo kaloričnu vrijednost, a med
kaloričnu i biološku što je potrebno
u pčelinjoj prehrani. Sada pčele troše sve više i više hrane, jer osim toga
što ima sve više i više legla i mlade
pčele, kad se pojavi leglo u košnici
mora se u tom dijelu košnice, znači
oko legla, stvoriti i veća toplina –
najmanje 35 stupnjeva Celzijevih.
Iako u pčelarskom svijetu kruži
priča da pčele prije uzimljivanja treba dobro utopliti, suvremena znanost tvrdi malo drukčije. Dok se u
pčelinjem društvu nije počeo rađati novi život – nove pčele, temperatura je u središtu klupka mogla biti
28 stupnjeva, a kad se pojave prva
jaja, temperatura treba biti 35 stupnjeva, pa ti pčelarski znanci tvrde
da bi utopljivanje bilo učinkovitije
ako bi se primijenilo u siječnju, ne
u rujnu. Neki pčelari to i rade i imaju bolji i brži proljetni razvoj. Pčelari jedva čekaju da temperatura u
hladu bude 13 ili 14 stupnjeva, pa
da izvrše prvi proljetni pregled. Taj
je pregled vrlo kratak, još je zima
pa se leglo može prehladiti. Ovim
kratkim pregledom može se utvrditi kakvo je zdravstveno stanje društva, koliko ima pčela, koliko ima
hrane, a iskusan pčelar odmah će
konstatirati ima li društvo maticu ili
ne. Inače, pčelari vode zabilješke o
stanju svojih pčela, pa se bilježi sve
ono do čega se dođe pregledom
ili na drugi način. Neki to ne rade,
teško je dokučiti zašto. Vjerojatno
ni oni sami to ne znaju. Evidencija
stanja pčelinjeg društva je neminovna, posebice kad se ima više
društava. Od 12 mjeseci u godini,
pčelar najviše vremena potroši na
radove oko pripreme za zimovanje,
na zimovanje, na proljetni razvoj, a
tek mu 4-5 mjeseci ostane za brigu
oko prikupljanja i vađenja meda.
47
2.11.2011. 21:38:29
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
LINCURA (Gentiana lutea L.)
Vrijeme vađenja korijenja
i skupljanja plodova
Lincuru još u narodu nazivaju: srčanik, gorčica,
čemer, srčenik, gencijana, raven, trava od srdobolje... Nekontrolirano se crpila iz prirode, pa su
je botaničari stavili na crvenu listu i preporučili
krajnje racionalno branje
Blago Lasić
K
akva god godina bila, uvijek
priroda podari onima koji znadu promatrati u njoj, nešto u
čemu mogu uživati i svoje potrebe
zadovoljiti. Jesen je vrijeme berbe
tih darova i ne smijemo nikada zaboraviti skromnost i mjeru prigodom uzimanja od prirode. Dakle, ne
uzmite sve što vam je na oku i pri
ruci, ostavite nešto za reprodukciju,
za divljač, za druge ljude i putnike
namjernike koji s istim ciljem hodaju šumama i livadama! Za neke se
biljke i vlasti pobrinu, sugerirajući
smanjenu berbu, ili pak potpunu
zabranu iskorištavanja iz prirode,
ako ih uopće tko sluša i poštuje.
Sve zrele plodove različitoga
šumskog i divljeg voća, posljednje
mlade izdanke i korijenje onih biljaka koje se rabe za lijekove, valja pokupiti prije velikih kiša, snijega i leda.
Lincura je jedna od ljekovitih
biljaka čije korijenje beremo kasno
ljeti ili ujesen prije mraza. Također,
lincura je jedna od onih rijetkih ljekovitih biljaka koja se nekontrolirano
crpila iz prirode, pa su je botaničari
stavili na crvenu listu i preporučili
krajnje racionalno branje. Lincuru
još u narodu nazivaju: srčanik, gorčica, čemer, srčenik, gencijana, raven,
trava od srdobolje... U prošlom sam
broju molio za rasađivanje lavande,
a sada još više plediram za lincuru.
Gdje god možete presadite je na
nova staništa!
Ova se biljka može slobodno nazvati oholom planinskom damom,
koja uspravno strši u nebo i do 60
centimetara visine, bez grananja. Pri
zemlji su joj listovi veći i čine rozetu,
48
hoop 79.indd 48
a uzduž potpuno uspravne stabljike sve su kraći i naspramni, u čijim pazuhama su cvjetovi purpurno plavi, nekada
malo žućkasti.
Raste na višim predjelima i planinama, na ocjeditu i
malo pjeskovitu tlu, na rubovima šuma u prisoju. Za lijek se
koristi njezin snažni i razgranati korijen koji može biti i kao
veća mrkva. Prigodom vađenja korijenja lincure valja strogo voditi računa i ne dirati mlade biljke, upravo iz razloga
njezine ugroženosti.
Lincura sadrži niz poznatih tvari: pektine, šećer, tanin,
gencioamarin, genciopikrin, alkaloide, masnoga ulja, mineralne soli... Korijen se koristi prije svega za bolestan trbuh i
pri pomanjkanju potrebe za jelom, te kod lijenoga želudca
i nadutosti. Otklanja pritisak u trbuhu i ubrzava varenje hrane i brže izbacivanje plinova. Također se koristi kod slabih
i bolesnih jetara. Odmah valja napomenuti da se korijen
opere i vrlo pažljivo suši u hladu na propuhu, kako se ne bi
ubuđavio. Lincura se koristi isključivo prije jela, na prazan
trbuh (!) Korijen se ne kuha već se rastvara u hladnoj vodi
ili čistoj rakiji i vinu. S obzirom na to da je lincura vrlo gorka
ne treba je mnogo uzimati, dovoljno je veći gutljaj. Osim
infuza, lincura se može istucati u prah pa rastvoriti u bijelom vinu i onda piti po jednu žlicu prije jela, ili naribati svjež
korijen pa ga u vodi ili vinu rastvoriti.
Lincuru preporuča i poznaje i službena medicina i
farmakologija. Preporuča se kod općeg i intelektualnoga zamora, dispepsije, anemije, tuberkuloze, a za trbušne
probleme je vjerojatno najbolje sredstvo. Nisam pronašao
u literaturi njezinu učinkovitost na srce i krvožilni sustav,
ali narodno ime srčanik upućuje na blagotvornost i u toj
oblasti, ali sam u jednoj knjizi francuskoga podrijetla uočio preporuku da lincuru ne bi trebale koristiti trudnice i
osobe s visokim krvnim tlakom, pa čitatelje upućujem na
te podatke!
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:30
GASTRONOMSKI KUTAK
SRNEĆI BUT I.
Valja što bolje iskoristiti ovaj vrijedni „materijal“
rije petnaestak ili možda dvadesetak godina dobio sam fazana na dar. Prijatelj koji mi
ga je i ulovio i darovao, strogo mi je pripelio
da ga ne upropastim jer da je takav dar nešto
rijetko. Imao je pravo, jer poslije toga fazana sam
mogao samo kupiti u prodavaonicama koje ga
uvoze iz inozemstva. Poslušao sam ga i napravio
i juhu i umak, te se počastio u svojoj zajednici i
tako zapamtio ljepotu fazana u tanjuru kao što je
lijep i izazovan u prirodi.
Ovo sam spomenuo namjerno radi ovoga
što ovdje slijedi – radi srnećega buta. Srneći
but je jednako vrijedan u usporedbi s fazanom
i treba paziti da ga iskoristimo kako je najbolje
moguće. Svakako, najjednostavnije je i najbrže
napraviti srneći gulaš sa svim dijelovima tijela
srne ili srndaća. No ovdje se dade i drugačije
iskoristiti. Ovdje ću pokušati jedan od načina
boljega iskorištavanja srnećega buta, a u nastavku ću dodati još jedan način za one koji
hoće, imaju vremena i dobre volje, a, naravno, i
mogućnosti uz dobru volju.
Srneći but pripremamo kao teleći ili juneći
ossobucco u umaku, a da se ne mučimo dva
puta do polovice ponavljati recepte, onda ćemo
napraviti i srneći medaljon. U obadva slučaja
najprije srnetinu zatopimo u vino s bobicama
borovice i limuna da odstaje barem dva sata u
ovom umaku. Za to vrijeme i napravimo poparu jučerašnjega kruha s malko ulja i savijemo
je u rolu i odložimo u hladnjak da se malo više
stvrdne i bude ugodnije i manje rasuta u rezanju
i služenju.
Dok se to namaka i zatapa, za to vrijeme skuhamo balzam ocat s mesliđenom – bosiljkom,
da imamo poslije gušći preljev za poparu i odrezak – medaljon. Počinjemo na kap vreloga ulja
stavljati odreske da se dobro popirjaju. Sada je
red na čašu bijeloga vina. Kada vino ishlapi, onda
dolazi povrće, otprilike pet-šest minuta, pa dodajemo svježe paprike, rajčice, patlidžan, mrkvu
i začinsko bilje s feferonom, po želji sustolnika.
Slanost i feferoni mogu ići i pri samom kraju.
Sada je vrijeme odvojiti onaj odrezak koji
smo odlučili da bude medaljon i odložiti ga u
posebnu posudu da se ne hladi i da očuva svoj
so(k)s do posluživanja. Na njega ćemo dodati
onaj ukuhani balzam ocat i koju kap staviti po
narezanoj popari. Ako nije prekuhan, morao bi
biti mekan. Ovaj se odrezak, osim po boji, neće
razlikovati od drugih odrezaka na koje smo se
naučili, osim što ga ovi dodatci oku čine još milijem, a srcu ukusnijem.
Za onaj drugi odrezak u umaku dodajemo
još sada i gljive sa sosom rajčice. Sada je ovo već
nešto posve drugačije. Nekima može izgledati
kao odrezak u umaku od gljiva, a nije ni daleko
od toga, dok je nekima onaj pravi ossobucco –
odrezak s početka buta gdje se vidi šuplja kost,
što u prijevodu tako i znači, a nekima će biti najbliže onoj famoznoj mućkalici za koju su toliko
puta čuli, a sami i ne znaju da je to baš to. Mućkalica je zato što je u njoj bogatstvo povrća stavljeno poslije pirjanja i rezanja odreska na manje
komade. Tu se još stavi više feferona i eto mućkalice od srnećega buta. Bilo kako ga nazvali, ovo
jelo i način pripreme vrijede u svakom pogledu,
po onoj narodnoj da se od dobra materijala uvijek može napraviti dobra pita. Eto, to je to, a iza
dobre kapljice crnoga i vi ćete reći jednako tako.
I, nemojte nikako zaboraviti svojim ženama, kuharicama lijepo i dobro zahvaliti za ovaj uloženi
trud i ljubav u pripremi, a one će ljubazno priznati vama vaš trud u lovu.
Srnetina je umočena u crno vino, bobice borovice i limun
Odresci se pirjaju s povrćem poslije isparenoga vina
Odrezak, umak, popara i umak kuhanoga octa
Balzam ocat se kuha s bosiljkom
Srneći medaljon s poparom i kuhanim balzam octom
Ovaj umak što je na pretek ide za dobru tjesteninu
Odresci se pirjaju
Gljive i umak rajčice još dopunjaju ljepotu ukusa i oka
U ovom slučaju to su osrednje široki rezanci
u umaku srnećega buta i gljiva s povrćem
Bilo kako ga nazvali, ovo jelo i način njegove pripreme vrijede u svakom pogledu, po onoj narodnoj da se od dobra
materijala uvijek može napraviti dobra pita
Fra Franjo Mabić
P
www.lovackisavez-hb.ba
hoop 79.indd 49
49
2.11.2011. 21:38:31
ZABAVNI KUTAK
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
POPRIŠTE,
BOJIŠTE
ALFI
KABILJO
BOKSAČKI
ZANESENJAŠPROMOTOR,
TVO
BOB
GOLUB S
KUKMOM
BOSANSKI
OŠTRODLAKI
GONIČ NA
SLICI
“OTVORENA
TELEVIZIJA”
OSOBA
KOJA
ŽIVI U
OPATIJI
HRV. SLIKAR
I GRAFIČAR,
IVAN
GRČKI
POLUOTOK
TOMISLAV
IVIĆ
NAPUSTITI
ONO ŠTO
RANIJE PRESE JEDE
BIVALIŠTE (GLAVNO ...)
PODRUGLJIVAC, ZLOBNIK
ŠEZDESET
MINUTA (MN.)
ITALIJA
ISKORISTITI
PRILIKU RADI
DOBITI
“RABAT”
AUSTRIJA
SLEČ
VOLOVSKA
ŽABA (MN.)
MAJSTOR;
UČITELJ
POLET,
ZANOS
OTIS
THORPE
STRUČNJACI
ZA EKOLOGIJU
PODRUČJE
IMAMOVE
VLASTI
KALIJ
ISTJECATI U
MLAZU
NAPAD,
NASRT
RIJEČNA
RIBA, MINKO,
MLATICA
ANTE
KOSTELIĆ
POORANO
POLJE
BAREM
NEŠTO
PROZIRNA
MREŽASTA
TKANINA
ZAKLON,
BRANIK,
ŠTITNIK
GLUMAC HAJDARHODŽIĆ
NOVČANA
JEDINICA U
BANGLADEŠU
HRANJIVA
MAHUNARKA
HRV. GLUMICA NINA ...
-SVRTAN
DRŽAVNA
IMOVINA
OTPADAK OD
SIJENA, TRINA
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
GUSLE
Autor:
Nevenko Soldo
„
„
„
K
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom, jednoslov je
već upisan u mrežu.
AKOL, ALATINA, AUTOLAKIRERI, AVALIT, IĆ,
JAŽO, KONACI, KOKIĆ,
LEVAT, NIMALO, OIRATI,
OTEŽAK, PASJAK, PROSTRANSTVO, RARAT,
RUPAVO, SOKOLI, SPEKTROMETAR, SRETEN,
TETIVA, TLT, VRANAC
50
hoop 79.indd 50
Na sjednici jednoga lovačkog društva izbila žestoka svađa oko
početka lovne sezone. Pitaju lovci kolegu koji je bio nazočan
sjednici kako je bilo, a on im uzvrati:
– Ja vam to bez gusala ne mogu opisat!
KARIJOLA
– Prijatelju, je li ti bicikl sutra slobodan? – upita lovac susjeda.
– Ma, jok, sutra imam puno toga obaviti, trebat će mi bicikl čitav
dan – odgovori susjed.
– Odličnom, znači da ti je karijola slobodna – zaključi lovac.
KIŠA
Žali se Mujo:
– Kiša danima nemilosrdno pada, što jako loše utječe na moju
Fatu. Postala je strašno depresivna, po čitave dane samo bulji
kroz prozor. Nastavi li kiša ovako uporno padati, morat ću Fatu
pustiti unutra!
MASKIRNO ODIJELO
Ulazi lovac u prodavaonicu lovačke opreme i obraća se prodavačici:
– Imate li maskirno odijelo?
– Imamo, ali toliko je dobro da ga ne možemo pronaći – uzvrati
prodavačica.
PLAŠI PTICE
Jedan mladi lovac pokazuje SMS poruku koju je dobio od nadobudne djevojka: Spusti se na zemlju, plašiš ptice!
Broj 79, rujan - listopad 2011.
2.11.2011. 21:38:47
Ukras vašeg doma i ureda!
9HOMDþD
Kalend
ar lovi
9HOMDþD
e
lovidb
Kalendar
ica i mladi,
ime, vuk, vuč
e, vepar, naz
flonka i janj
muflon, mu patka divlja, liska crna
, srna, lane,
košuta i tele b, grlica, guska divlja,
tar,
lopa
n
Jele
bekasina, golu
šljuka šumska,
dbe
Jelen lop
ata
šljuka šum r, košuta i tele,
srna,
ska, bekas
ina, golub lane, muflon,
muflo
, grlica, gu
ska divlja, nka i janje, vep
ar, me
patka div
e,, vuk, vu
lja, liska nazim
čica i ml
crna
adi, kuna
bje
bj lica, ku
na zlatica
, fazan-g
njetao (do
15. 1.),
6LMHÿDQM
ao (do 15. 1.),
fazan-gnjet
kuna zlatica,
kuna bjelica,
Po n
U to%261(
S ri
þ
9(=+(5&(*
/29$þ.,6$ 27
28
HW
/29$þ.,
6$9(=+
(5
3H W
&(*%2
Sub
1 HG
61(
1HG
10 1
30
Po n
1
Su b 31
U too
19 2
24 Sr2i þH W12 3H 1W 3
S ri
5 26
þHW
14 8 1
to
3
U
7
n
3H W
Po
5
6
4
HG
2
1
7
Sub
1
5
23
6
b
5
Su
4
2
22
8
1HG
17 1
3H W
6
3
21
W
2
þH
9
8
2
20
7
i
Sr
6
3
1
0
19
1
9
8
5
31
18
3
1
2
Po n U to
0
4
30
17
9
3
1
21 2
29
2
28
15 16
2
2 23
1
27
3
31
13 14
30
12
4
5
28 29
10 11
6
26 27
24 25
29
6LMHÿDQM
LOVAČKI KALENDAR 2012.
KALENDAR LOVIDBE LOVOSTAJOM ZAŠTIĆENE DIVLJAČI
KRUPNA DIVLJAČ
Jelen lopatar (Dama dama L.)
jelen
košuta i tele
Srna (Capreolus capreolus L.)
srndać
srna i lane
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.)
Kozorog (Capra ibex L.)
Muflon (Ovis aries musimon Pall.)
muflon
muflonka i janje
Svinja divlja (Sus scrofa L.)
vepar, nazime
krmača i prase
Medvjed (Ursus arctos L.)
Vuk (Canis lupus L.)
mužjak
ženka i mladi
Veliki tetrijeb
(Tetrao urogallus L.) - mužjak
hoop 79.indd 51
VRIJEME LOVLJENJA
NAPOMENA
od 16. rujna do 31. siječnja
od 16. rujna do 31. siječnja
od 1. svibnja do 30. rujna
od 1. lipnja do 30. listopada
od 1. listopada do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 31. prosinca
i od 1. ožujka do 15. svibnja
u nizinskim i brdskim lovištima
u planinskim lovištima
SITNA DIVLJAČ
Kuna bjelica (Martes foina Ehr.)
Kuna zlatica (Martes martes L.)
Zec (Lepus europaeus Pall.)
Lještarka (Bonasa bonasia L.) - mužjak
Fazan-gnjetao (Phasianus spp. L.)
VRIJEME LOVLJENJA
od 1. listopada do 29. veljače
od 1. studenog do 29. veljače
od 1. listopada do 31. prosinca
od 16. kolovoza do 31. listopada
od 1. listopada do 15. siječnja
Jarebica kamenjarka
(Alectoris graeca Meissn.)
od 15. rujna do 31. prosinca
Jarebica poljska - trčka skvržulja
(Perdix perdix L.)
od 15. rujna do 31. prosinca
Prepelica (Coturnix coturnix)
Šljuka šumska (Scolopax rusticola L.)
Bekasina (Gallinago gallinago L.)
Golubovi (Columba spp L.)
Grlica (Streptoopelia turtur L.)
Guske divlje (Anser spp.)
Patke divlje (Anas spp.)
Liska crna (Fulica atra L.)
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. rujna do 1. ožujka
od 1. rujna do 31. siječnja
NAPOMENA
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. sprnja do 28. veljače
od 15. ožujka do 31. svibnja
2.11.2011. 21:38:50
hoop 79.indd 52
2.11.2011. 21:39:11

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

“sitna” nepažnja nije završila tragedijom, imali smo samo – sreću

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

Lovačko društvo „Majevica“ Srebrenik

Untitled - LovacTK.com

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

List Lovac 64

informativno i stručno glasilo lovačkog saveza herceg bosne

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

Startne liste Leda Cup 2014