Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne MOSTAR • SIJEČANJ - VELJAČA 2015. • GOD. XVIII. • BR. 97 LOVAČKE VEČERI LD Mosor Široki Brijeg LD Fazan Odžak HLU Malič Grude LD Radovanj Posušje LU Sava Orašje PREPRAVLJENO ORUŽJE Rizične i jako opasne naprave ZAKON O LOVSTVU Dodijeljena prva lovišta u Federaciji BiH Dio čestitki pristiglih u Savez za Božić i Novu, 2015. godinu. Zahvaljujemo svim čestitarima! Pogled s ček e Lovci nezasluženo kažnjeni piše DRAGAN NALETILIĆ K IZ SADRŽAJA 04 SASTANAK UPRAVNOG ODBORA U JAJCU, LOV U DOBRETIĆIMA 07 DODIJELJENA PRVA LOVIŠTA U FEDERACIJI BIH 08 UGROŽENOST DIVLJAČI U ZIMSKIM UVJETIMA 11 BUDUĆNOST JAREBICE KAMENJARKE U HERCEGOVINI 17 LOVAČKE VEČERI 40 RIZIČNE I JAKO OPASNE NAPRAVE 44 ŠTO SA PSIMA NA KRAJU LOVNE SEZONE rajem veljače, u sve(?) lovačke udruge u Federaciji BiH poslano je rješenje Glavnoga federalnog lovnog inspektora kojim se „zabranjuje izdavanje dozvola za lov i lovnih karata dok se ne dobije lovište na korištenje u skladu s odredbama članaka 36, 37, 37a i 39 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu“. Rok za izvršenje rješenja, „odmah“. Rečeno jezikom razumljivim svim lovcima, od tada pa do daljnjega zabranjen je lov u svim lovačkim udrugama u Federaciji BiH. Dok se ne „postupi po zakonu“, lovci i lovačke udruge imaju mogućnost posvetiti se mjerama uzgoja i zaštite divljači u svojim lovištima, kako je to propisano člankom 14. Zakona o lovstvu F BiH. Tračak optimizma da će se konačno početi provoditi Zakon o lovstvu u dijelu koji se odnosi na dodjelu lovišta pojavio se prošle godine, s usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Tim su izmjenama bile maknute neke bitne prepreke provedbi Zakona o lovstvu. Lovačke su udruge stavljene u znatno povoljniji položaj, ako ništa drugo onda odredbom da se samo one mogu javiti na javni poziv za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta. Čekalo se samo da županijska ministarstva, kojima je to u opisu ovlasti i poslova, urade svoj dio posla. Ali, naša posla… Iz županija stižu „opravdanja“, te još nismo formirali vlast, te još se nismo dogovorili s partnerima, te trebamo čekati razvoj događaja na ovoj ili onoj razini, itd. Kao da je sve baš tada počelo, a zaboravlja se da lovci još od 2006. slušaju takva „opravdanja“ i trpe neispunjena obećanja. Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar Tel./faks: 00 387 36 318 477 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPORT, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva Saveza Godišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KM Plaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit banka Cijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM 1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KM Uredništvo ne mora biti suglasno sa stavom autora u njegovu tekstu www.lovackisavez-hb.ba 3 Nova lovna sezona počinje 1. travnja. Osim u Hercegovačko-neretvanskoj, ni u jednoj drugoj županiji još nije raspisan ni javni poziv za zakup sportskogospodarskih lovišta, kamoli se otišlo korak dalje. Glavni federalni lovni inspektor rješenjem o zabrani lova kaznio je lovce, koji nisu nimalo krivi za neprovedbu Zakona o lovstvu. A tko će i kako kazniti „politiku“ i političare, ministre i svu svitu onih koji primaju plaću za posao koji ne rade? I koji nisu u stanju preuzeti odgovornost na sebe, ponekad ni onu najmanju? Lovci su prihvatili ovu zabranu u dobroj vjeri. Nadaju se da će ona biti svojevrstan pritisak na resorna županijska ministarstva, da će netko napokon staviti „prst na čelo“ i zaključiti (ili narediti, ako treba) kako je „bilo dosta“. Poneka sredina i njezin konkretan problem, poneki uski interes, ako toga ima, ne može biti opravdanje za daljnje čekanje. Ako netko treba i dalje čekati, onda neka čekaju oni koji se ne mogu i ne žele dogovoriti. Nema opravdanog razloga da se u svakoj županiji odmah, najkasnije u sljedećih mjesec-dva, ne raspiše javni poziv za dodjelu lovišta u zakup. Lovci su sigurni u to. Do tada su spremni čekati i raditi u lovištima. Ako se to ne dogodi, ako i izmijenjeni Zakon o lovstvu bude u stilu „tresla se brda, rodio se miš“, onda je teško predvidjeti daljnji tijek događaja u ovdašnjem lovstvu. Ili, i nije. Bit će to pouzdan znak da netko ne želi vladavinu zakona i ne želi organizirano lovno gospodarenje na ovim prostorima. Pa neka taj onda snosi i odgovornost. ISSN 1840-0647 IZ SAVEZA ČLANOVI UPRAVNOG ODBORA SAVEZA U JAJCU I DOBRETIĆIMA Sadržajan sastanak, u opuštajućem ozračju Članovi Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, 13. i 14. prosinca 2014., bili su u radnom posjetu Jajcu, odnosno posjetili su lovačke udruge članice Saveza iz Jajca i Dobretića. Tom je prilikom održano više susreta i sastanaka od kojih svakako treba istaknuti posjet obiteljskom imanju „Ranč Tomić“, sjednicu Upravnog odbora i zajednički lov u lovištu Dobretići. Požrtvovni i nadasve gostoljubivi domaćini ovih susreta bile su udruge lovaca „Kuna“ iz Jajca i „Jastreb“ iz Dobretića, na čelu s njihovim predsjednicima Markom Bilandžijom i Tadijom Šugićem D piše IVICA LUČIĆ vodnevni posjet članova Upravnog odbora Jajcu započeo je posjetom ranču, odnosno imanju uglednog jajačkog poduzetnika i lovca Darka Tomića, koji je manirom dobrog domaćina gostima predstavio svoje lijepo uređeno obiteljsko imanje i impresivnu zbirku lovačkih trofeja. Nakon ugodnog i opuštajućeg druženja na obiteljskom imanju Tomić, u hotelu „Plivsko jezero“ održana je redovita sjednica Upravnog odbora koja je uz radni imala i svečani karakter. Sjednica je započela usvajanjem dnevnog reda i zapisnika s prethodne sjednice, nakon čega su uslijedila izvješća, odnosno informacije o radu i aktivnostima Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u razdoblju između dviju sjednica Upravnog odbora. Predsjednik Saveza Slavko Marin informirao je nazočne o aktivnostima Saveza u proteklom razdoblju ističući sudjelovanje u zajedničkom lovu na Kupresu i lovačkim večerima u Čitluku, Ljubuškom i Grudama, održavanje sastanka s predstavnicima Saveza lovačkih organizacija u BiH, aktivnosti glede stanja lovstva u Županiji Središnja Bosna, polaganja lovačkih ispita, Ugodno lovačko druženje na imanju Tomić edukacije lovnika u Mostaru, izdavanja lovačkog kalendara i božićnog broja Hoopa, te aktivnosti glede obilježavanja blagdana Sv. Huberta. Nakon predsjednika Marina, uslijedile su informacije o radu županijskih vijeća za lovstvo koje su podnijeli njihovi predsjednici. 4 Joso Leovac izvijestio je o stanju lovstva u Posavskoj županiji ističući otvorenje lovne sezone, polaganje lovačkih ispita i unošenje, odnosno ispuštanje divljači u lovišta. Također je istaknuo problem zabrane lova u Brčko Distriktu i velike štete od poplava na području Posavine. Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Jako Čavara izvijestio je da na području SBŽ-a ima dosta nelovačkih stvari koje štete lovstvu i da će dodjela lovišta, o čemu se ovih dana vode intenzivni pregovori između lovačkih društava, riješiti mnoge probleme. Željko Džidić izvijestio je da je u HNŽ-u raspisan natječaj, odnosno javni poziv za dodjelu lovišta i da su njihove članice spremne aplicirati na taj natječaj. Ivica Širić, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo Zeničko-dobojske županije, izvijestio je da provode uobičajene lovne aktivnosti, da su otvorili jesenju lovnu sezonu, organizirali lovačke ispite i obilježili blagdan Sv. Huberta. O stanju i aktivnostima u lovstvu na području HBŽ-a izvijestio je Filip Šarić, ističući problem s resornim ministrom i nezakonito plaćanje godišnje zakupnine za lovišta, kao i problem tužbi za naknadu štete od divljači. Mario Herceg, predsjednik ŽVL-a ŽZH, informirao je Upravni odbor o inspekcijskom nadzoru provedenom u zapadnohercegovačkim lovačkim udrugama od strane federalnog lovnog inspektora, te da su lovačke udruge u ŽZH dobile godišnje suglasnosti na lovišta. Nakon iscrpnih informacija o aktivnostima Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, uslijedila je rasprava o ostalim točkama dnevnog reda, ponajviše o aktivnostima na pronalaženju trajnog rješenja prostora za smještaj i rad Saveza, te aktivnostima vezanim za lovnu kinologiju u smislu modeliranja i usuglašavanja Ugovora o suradnji LSHB-a i KSHB-a, o čemu su referirali Slavko Marin i Mario Herceg. Veoma opširna i iscrpna rasprava vodila se oko financijskog stanja i pronalaženja modaliteta naplate dugovanja članica prema Savezu kao i podmirenja postojećih dugovanja Saveza. U tom je smislu konstatirano da su dugovanja članica prema Savezu velika i da financijska disciplina članica nije na zavidnoj razini, a da se dugovanja Saveza podmire podizanjem kredita kod neke od komercijalnih banaka. Na ovoj je sjednici razmatrano i pitanje provedbe Zakona o lovstvu u smislu iniciranja ustanovljenja lovišta u SBŽ-u, jedinoj županiji u Federaciji BiH u kojoj lovišta nisu ustanovljena. Zatim, inicirano je raspisivanje javnog poziva za dodjelu lovišta na razini županija, po uzoru na HNŽ, te prikupljanje i kompletiranje obvezne natječajne dokumentacije za javni poziv. Ove obveze i aktivnosti delegirane www.lovackisavez-hb.ba Upravni je odbor ozbiljno razmotrio sve točke dnevnog reda su na Savez, županijska vijeća za lovstvo i sve članice Saveza. Nakon iscrpne rasprave o svim točkama dnevnog reda usvojeni su odgovarajući zaključci i odluke i dostavljeni svim članicama Saveza. Kako smo u uvodu rekli, ova sjednica Upravnog odbora, osim radnog, imala je i svoj svečani dio. Bio je to, zapravo, skroman božićno-novogodišnji domjenak na kojem je predsjednik Saveza Slavko Marin članovima Upravnog odbora i njihovim obiteljima zaželio sretne božićne i novogodišnje blagdane i uručio im prigodan dar – vrećice s kalendarima, rokovnicima i suvenirima Saveza. Dan je završio ugodnim druženjem, lovačkim temama, šalama i dogovorima za sutrašnji zajednički lov u Dobretićima. U dogovoreno vrijeme, u suncem okupano nedjeljno jutro, na zbornom mjestu u Dobretićima okupili su se sudionici zajedničkog lova na divlju svinju i vuka, pristigli iz gotovo svih lovačkih društava, članica Saveza s prostora Središnje Bosne. Nakon uvodnih riječi dobrodošlice te pojedinosti oko organizacije i načina lova, koje su okupljenim lovcima uputili domaćin, predsjednik LD-a „Jastreb“ iz Dobretića Tadija Šugić i predsjednik Saveza Slavko Marin, podugačka kolona terenaca uputila se vijugavom cestom put Ranča planine. Nakon rasporeda po čekama, krenuo je pogon u kojem nije nedostajalo lovačkog žara podgrijavanog zvonkim štekom upornih goniča i ponekim reskim pucnjem lovaca na čekama. 5 Simboličan ulov – dvije lisice, nije pokvario lovački ugođaj, niti je utjecao na raspoloženje i druženje lovaca u dobro poznatom Tadijinu motelu, uz ugodnu pjesmu i svirku u ovakvim prigodama neizostavnog i nezaobilaznog Vinka Brnade. Ovdje je još jednom potvrđena ona dobro znana činjenica da je ljudsko druženje i prijateljstvo temeljni smisao lova. Mario Herceg, Tomislav Mihaljević, Krešo Ćavar i Filip Šarić dobretićkom lovištu IZ SAVEZA Gradonačelnik Bešlić obećao pomoći pri smještanju Saveza piše IVICA LUČIĆ P rovodeći zaključak Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne o pronalaženju trajnog rješenja za smještaj i rad Saveza u Mostaru, Slavko Marin, predsjednik Saveza, Ilija Vrljić, predsjednik Skupštine Saveza, Željko Džidić, predsjednik ŽVL-a Hercegovačko-neretvanske županije i član Upravnog odbora Saveza i Ivica Lučić, tajnik Saveza, 15. siječnja ove godine, bili su kod gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića. Predsjednik Saveza Slavko Ma- rin upoznao je gradonačelnika Bešlića s dosadašnjim radom i aktivnostima Saveza, ističući gorući problem prostora za smještaj i rad Saveza te nužnu potrebu rješavanja ovoga problema, odnosno pronalaženje na području grada Mostara trajnog i kvalitetnog rješenja prostora za potrebe Saveza. O ovoj temi svoje su stavove iznijeli i ostali članovi izaslanstva, nudeći neke prijedloge kao moguća rješenja. Gradonačelnik Bešlić pozorno je saslušao predstavnike Saveza Izaslanstvo Saveza s Ljubom Bešlićem, gradonačelnikom Mostara i njihove zahtjeve i promišljanja, ističući kako u ovom trenutku nema neko konkretno rješenje koje bi odgovaralo potrebama, zahtjevima i kapacitetima Saveza, te kako u vlasništvu Grada ima malo prostora koji bi bili prikladni kao sjedište Saveza. No, neka rješenja ipak postoje, rekao je, i obećao kako će u idućem razdoblju raditi na njihovu pronalaženju. Također, istaknuo je da je spreman pomoći u rješavanju i drugih problema Saveza i da su njegova vrata lovcima uvijek otvorena. LOVSTVO U SREDIŠNJOJ BOSNI Dogovorom do prihvatljivih rješenja Jako Čavara, Ilija Vrljić, Slavko Marin, Nikola Grubešić, Lidija Bradara i Josip Kvasina na sastanku u Travniku N a poticaj Lovačkog saveza Herceg Bosne, 26. veljače 2015. u Travniku je održan sastanak predstavnika lovaca i predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti u Županiji Središnja Bosna. Uz Slavka Marina, Iliju Vrljića, Jaku Čavaru i Ivicu Lučića kao predstavnike Lovačkog saveza Herceg Bosne, sastanku su nazočili predsjednik Saveza lovačkih organizacija u BiH Salem Alihodžić, predsjednik i potpredsjednik Županijskog odbora SDA ŽSB-a Asim Mekić i Bajro Makić, predsjednica Županijskog odbora HDZ-a BiH Lidija 6 Bradara, predsjednik županijske Skupštine Josip Kvasina te ministar u Vladi Nikola Grubešić. Cilj sastanka bio je upoznati predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti u županiji s aktualnom problematikom lovstva na ovom prostorima, odnosno s provedbom Zakona o lovstvu u dijelu koji se odnosi na ustanovljenje lovišta na području ove županije, kao i s mogućim rješenjima ovoga problema. Predsjednik Slavko Marin upoznao je sudionike sastanka s aktualnim stanjem i problemima u lovstvu na području Središnje Bosne, ističući sljedeće: „Sastanak održavamo radi definiranja stajališta, modaliteta i postupaka za izvršnu i zakonodavnu vlast u ovoj županiji vezano za provedbu Zakona o lovstvu, s težištem na ključnoj obvezi županijskih vlasti a to je osnivanje lovišta, odnosno utvrđivanje piše IVICA LUČIĆ granica i broja lovišta na području ove županije“. Marin je, također, istaknuo da su sadašnja ponuđena rješenja nezakonita i kao takva apsolutno neprihvatljiva i štetna za sigurnosno stanje i međuljudske odnose na terenu, te zatražio da se povuče iz procedure nezakonita Odluka o osnivanju lovišta i izradi nova, utemeljenja na zakonu, struci i prihvaćanju stanja i interesa lovaca na terenu. Predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti složili su se da sadašnja rješenja nisu u skladu sa zakonskim propisima i da ih treba povući iz procedure. Također su suglasni da rješenja treba temeljiti na međusobnom dogovoru lovaca i uz prihvaćanje stanja na terenu i da je to put do konačnog i prihvatljivog rješenja problematike lovstva na području Županije Središnja Bosna. Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ SAVEZA PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU Dodijeljena prva lovišta u Federaciji Bosne i Hercegovine D piše IVICA LUČIĆ om naroda Parlamenta Federacije BiH, u srpnju 2014., usvojio je Amandmane na Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH, a dva mjeseca poslije potvrdio ih je i Zastupnički dom u formi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH. Ovim izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu otklonjene su zakonske zapreke koje su blokirale njegovu provedbu i otvoren je put njegovoj bržoj i nesmetanoj provedbi. Značenje izmjena i dopuna Zakona o lovstvu, u smislu njegove lakše provedbe, prepoznali su županijski ministri poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u čijoj je ovlasti i lovstvo, i na razini svojih ministarstava odmah pokrenuli zakonske procedure dodjele lovišta na korištenje. Prije svih učinio je to Donko Jović, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), čije je ministarstvo odmah po usvajanju izmjena i dopuna Zakona o lovstvu pokrenulo nužne procedure i pripreme za dodjelu lovišta na korištenje, a što je na koncu, u prosincu 2014., rezultiralo raspisivanjem Javnog poziva za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup na području HNŽ-a. Raspisivanje Javnog poziva pozdravljeno je i podržano od strane Lovačkog saveza Herceg Bosne i lovačkih udruga iz HNŽa, koje su spremno dočekale javni poziv i aplicirale na lovišta, koja su im, na koncu, sukladno rezultatima Javnog poziva i Odluci Vlade HNŽ-a, i dodijeljena u zakup na deset godina. Prema informacijama iz ovoga ministarstva u tijeku su pripreme za potpisivanje Ugovora o zakupu lovišta koje resorni ministar zaključuje s lovačkom udrugom kojoj je lovište dodijeljeno, a što je ujedno i završni čin u proceduri dodjele lovišta na korištenje. Ovim činom HNŽ je prva županija u F BiH koja je provela procedure i dodjelu lovišta na korištenje sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH. Primjerom HNŽ-a krenula je i Sarajevska www.lovackisavez-hb.ba županija, koja je također raspisala Javni poziv za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta, a prema informacijama kojima raspolažemo u tijeku su posljednje pripreme za raspisivanje Javnog poziva u Posavskoj i Zeničko-dobojskoj županiji. Očekivati je da će ovaj primjer slijediti i ostale županije u Federaciji BiH i time okončati višegodišnju agoniju lovstva i lovnoga zakonodavstva u ovome entitetu. Konkretnu potporu županijskim ministarstvima u implementaciji Zakona o lovstvu u smislu ustanovljenja (SBŽ) i dodjele lovišta na korištenje daje Lovački savez Herceg Bosne putem svojih stručnih službi kao i aktivnostima koje svakodnevno provodi na terenu, a što je, kao težišna aktivnost Saveza definirano i u zaključku Upravnog odbora koji glasi: „S razine Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, kod resornih županijskih ministarstava, inicirati i inzistirati na ustanovljenju lovišta i raspisivanju javnog poziva za dodjelu lovišta na korištenje, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu F BiH. Sve članice Saveza pristupiti prikupljanju i kompletiranju dokumentacije potrebne za sudjelovanje na javnom pozivu za dodjelu lovišta“. Svojevrstan, pomalo neobičan ali svakako prepoznatljiv, input implementaciji Zakona o lovstvu, odnosno provedbi procedura za dodjelu lovišta na korištenje, ovih je dana dao i glavni federalni šumarski i lovni inspektor svojim Rješenjem o zabrani izdavanja dozvola za lov i lovnih karata, kojim svim lovačkim udrugama u F BiH zabranjuje lov divljači dok ne dobiju lovište na korištenje u skladu s odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Ovaj potez glavnog federalnog lovnog inspektora prepoznat je i shvaćen kao jedna vrsta pritiska na resorna županijska ministarstva da napokon krenu u provedbu Zakona o lovstvu, što lovci podržavaju, kao što podržavaju i sve druge pozitivne i dobronamjerna inicijative koje će dovesti do uspostave vladavine zakona, organiziranog lovnog gospodarenja i razvoja lovstva na ovim prostorima. 7 Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Hercegovačko-neretvanska županija/kanton Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Broj: 11-06-28-2037-4/14 Mostar, 22. 12. 2014. Na temelju članka 37. Zakona o lovstvu („Službene novine Federacije BiH“, broj: 4/06, 8/10 i 81/14), Odluke o osnivanju lovišta u Hercegovačko-neretvanskoj županiji/ kantonu („Narodne novine Hercegovačko-neretvanske županije“, broj: 11/13) i Pravilnika o uvjetima, kriterijima, postupku i načinu vrednovanja ponuda za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup („Narodne novine Hercegovačko-neretvanske županije“, broj: 9/14), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanske županije/kantona raspisuje JAVNI POZIV za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup na području Hercegovačko-neretvanske županije/kantona 1. Predmet Javnog poziva: Predmet Javnog poziva je dodjela u zakup sportskogospodarskih lovišta na području Hercegovačkoneretvanske županije/kantona: 1. Lovište „Čabulja“, Mostar 2. Lovište „Neretvica“, Konjic 3. Lovište „Stolac“, Stolac 4. Lovište „Čapljina“, Čapljina 5. Lovište „Ravno“, Ravno 6. Lovište „Neum“, Neum 2. Vrijeme trajanja zakupa: Lovišta iz točke 1. se dodjeljuju u zakup na period od 10 (deset) lovnih godina. 3. Pravo sudjelovanja na Javnom pozivu: Sukladno odredbama članka 37. Zakona o lovstvu („Službene novine Federacije BiH“, broj: 4/06, 8/10 i 81/14) (u daljnjem tekstu: Zakon), pravo sudjelovanja na Javnom pozivu za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup imaju lovačka udruženja. 4. Početna cijena godišnje zakupnine: Početna cijena godišnje zakupnine lovišta ne može biti manja od 10 % planiranog godišnjeg prihoda od odstrjela divljači iz važeće lovnogospodarske osnove ili privremenog godišnjeg plana gospodarenja lovištem, sukladno odredbama članka 37. Zakona. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Jako su značajne aktivnosti lovaca u lovištu u razdoblju oštre zime, i ako se one ne provode na pravi način, to izravno ugrožava opstanak divljači O piše TOMISLAV MIHALJEVIĆ va je zima oštrija od prethodne i teži su uvjeti za preživljavanje divljači u lovištima. Zato je potrebno poduzimati sve što je nužno, u okviru naših mogućnosti, da se spriječi stradavanje divljači, ponajprije pravodobnom dopremom hrane te probijanjem putova i staza kroz snijegom zametena lovišta. U zajedničkom je interesu maksimalno spašavati fond divljači u lovištima, analizirati stanje fonda i, ako je to potrebno, intenzivirati odgovarajuće aktivnosti. Svakodnevno smo svjedoci šteta koje čine čopori pasa lutalica u lovištima, stoga je nužno učiniti sve, sukladno zakonskim propisima, što je potrebno da se zaustavi stradavanje divljači. KLIMATSKI FAKTORI Ugroženost divljači u zimskim uvjetima nosti životinja. Klimatski uvjeti različito djeluju na pojedine vrste divljači. Za neku vrstu mogu biti pogubni, druga će ih vrsta podnijeti. Zečevi, primjerice, u uvjetima dugotrajne zime s dubokim snježnim pokrivačem i uz nemogućnost glodanja kore s drveća, ugibaju od gladi. Ako je snježni pokrivač prekriven ledenom korom, tada je to nepovoljna okolnost za brojne vrste. U takvim uvjetima zečevi kao ni pernata divljač ne mogu razgrtanjem snijega doći do hrane, a visoka divljač (srne i jeleni) kretanjem po takvu terenu dobivaju rane po nogama te postaju lak plijen predatorima. Ako je početkom godine hladno i vlažno vrijeme, dosta teški gubici mogu nastati na zečjem pomlatku. To se događa ako je početak zime blag i u prosincu budu relativno visoke temperature, pa nakon parenja zečeva koje uslijedi zbog blagih temperatura, nastupi tijekom ili veljače i ožujka iduće godine naglo zahladnjenje. Tada se govori o katastrofalnoj „zečjoj godini“ jer pomladak iz prva dva legla može potpuno nastradati. Obrnuto, u uvjetima blagih temperatura početkom godine i suha razdoblja od svibnja do srpnja, može se očekivati vrlo dobra „zečja godina“. Fazani dosta dobro podnose zimu odnosno hladnoću, međutim, problem im je debeli snježni pokrivač pa se stoga i ne zadržavaju u predjelima višim od 400 m nadmorske visine. Veliki gubici u populaciji jarebica nasta- Ovi faktori znatno utječu na populaciju divljači, osobito ako su izrazito dugotrajni ili ekstremni, jer tada nadilaze adaptivne sposob- 8 Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA ju također zbog duge i snježne zime s velikim hladnoćama. Za održavanje visoke tjelesne temperature (42 °C) potrebna je veća količina hrane koju u uvjetima dugotrajnog snijega jarebice ne mogu pronaći. Srneća divljač također je osjetljiva na hladnoću, i mlada i stara. Smrznuta divljač obično se pronalazi u blizini hranilišta. Smrt nastupa kao posljedica teških poremećaja u cirkulaciji zbog hipofunkcije kore nadbubrega. Na obdukciji se obično ustanovi dobra punjenost buraga. Divljim svinjama probleme stvara dubok snijeg, posebice krmačama ako je snježni pokrivač viši od 50 cm. U takvim uvjetima kretanje i traženje hrane gotovo je onemogućeno. Velike probleme svinjama stvara i golomrazica, kad nema snijega ali je smrznuto tlo pa ne mogu rovati. PREDATORI Uz niske temperature, dubok snijeg i manjak hrane, divljač se u lovištima suočava i s tri krupna predatora: vukom, risom i medvjedom. Vuk ima značajan utjecaj na populaciju divljači. Nesumnjivo je da se prisutnost predatora bitno odražava na brojnost i strukturu populacija divljači, što za sobom povlači potrebu za oprezom prilikom zahvata u populaciju tih vrsta, ali nerijetko i potrebu za regulacijom broja predatora. Predatori često nanose ozljede, posebice je to uočljivo na starijim, bolesnim, vrlo mladim te gravidnim životinjama. Sitna divljač poput zeca, fazana i jarebice ugrožena je u prvom redu od lisice, vuka, risa, divlje mačke, kune, lasice, jazavca, pasa i mačaka lutalica, sokola, jastreba, škanjca, svrake i vrane. Krupna divljač poput divokoza, divljih svinja i srneća divljač ugrožena je od vuka, lisice, risa i pasa lutalica. ZAHVATI U LOVIŠTU U mjere uzgoja divljači u zimskom razdoblju ponajprije se ubrajaju mjere kojima se, u kritičnim razdobljima, osigurava prihranjivanje hranom. Bitno je naglasiti da se te mjere mogu ostvariti samo ako je hrana, u opsegu predviđenom godišnjim planom, na vrijeme i uredno uskladištena i pripremljena za ponudu divljači u odgovarajućim hranilištima (koja se obvezno aktiviraju u razdoblju bez snijega, radi privikavanja divljači na njih) i ako se hranilišta u krizno vrijeme uredno dopunjuju. Ne smijemo, pritom, nikako zaboraviti vodu, jer je ona nužna za opstanak divljači. Krizna razdowww.lovackisavez-hb.ba Mjere uzgoja divljači u zimskom razdoblju mogu se ostvariti samo ako je hrana na vrijeme i uredno uskladištena u hranilištima i ako se hranilišta uredno dopunjuju 9 blja mogu prouzročiti dugotrajne suše ili duža vremenska razdoblja s ekstremno niskim temperaturama. U takvim okolnostima vodeni tokovi i izvori presuše ili se zamrznu i voda bude nedostupna za životne potrebe divljači. U mjere uzgoja u zimskom razdoblju moramo svrstati i interventni odstrel iz sanitarnih i selektivnih razloga, te redoviti odstrel prekobrojnih predatora, starih i trofejno dozrelih jedinki ostalih vrsta divljači u razini godišnjeg plana korištenja lovišta, kako bi, za sljedeću reproduktivnu sezonu, kod svih vrsta divljači ostala planovima predviđena brojnost LOVIŠTE zdravih i reproduktivno najkvalitetnijih jedinki i što povoljnija spolna i starosna struktura (kod krupne divljači). Na kraju, ne smijemo zaboraviti ni brigu o održavanju lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, a poglavito pristup – i ljudi i divljači – do hranilišta, pojilišta i skladišta hrane. Mjerama zaštite štiti se mir u lovištu, koji mogu narušiti krivolovci i prekobrojni predatori, a mjerama uzgoja se, u kritičnim zimskim razdobljima, osigurava prihranjivanje divljači voluminoznom, zrnastom, gomoljastom ili zelenom hranom. Planiranje gospodarskih mjera u lovištu (zaštita i uzgoj divljači, uređenje lovišta, korištenje lovišta i divljači, mjere za smanjenje šteta od divljači) obveza je predviđena Zakonom o lovstvu i podzakonskim aktima. Njihov oblik i opseg utvrđuje se u lovno-gospodarskim osnovama, a potanko se razrađuju u redovitim godišnjim planovima gospodarenja gdje se te mjere definiraju u skladu s podacima o proljetnom stanju pojedinih vrsta divljači i predviđenim promjenama koje donosi godišnja dinamika razvoja (prirast priplodom i prelazak u više dobne razrede) kod pojedinih populacija. Normalno je da se u godišnjim planovima uz oblik i opseg pojedinih mjera utvrde i rokovi njihova izvršenja, kako bi poduzete mjere dale očekivane učinke. Ovo vrijedi i kad su u pitanju mjere zaštite i uzgoja divljači. U slučaju obilnih snježnih padalina i nanosa koji otežavaju kretanje divljači kroz lovište, treba odmah obustaviti svaki lov osim lova na predatore. Siječanj je mjesec u kojem su mnoga lovišta vrlo često pod snijegom s jakim mrazem, oskudna hranom iz prirode, bez pravog zaklona, poglavito u poljoprivrednim podnebljima. To je jedno od najkritičnijih razdoblja za preživljavanje divljači. Lovna sezona još traje na pojedine vrste lovostajem zaštićene divljači, pa odstrel treba uskladiti s planovima gospodarenja lovištem. Hranilišta treba redovito i dovoljno dopunjavati hranom, osobito ona koja divljač redovito posjećuje. Hrana mora biti kvalitetna i primjerena divljači za koju je iznesena. U lovišta koja obiluju krupnom divljači obvezno treba unositi dovoljno soli, jer je razvoj rogovlja srnjaka tada u početnoj fazi. Da bi se omogućio neometan prilaz hranilištima, potrebno je očistiti snijeg oko njih. Kako siječanj zna biti veoma hladan, u ravničarskim lovištima može se uhvatiti tvrda pokorica na snježnom pokrivaču pa divljač od nje ne može doći do hrane. Zato je potrebno traktorima izlomiti pokoricu na što Srneća divljač osjetljiva je na hladnoću i dubok snijeg većoj površini. Srneća divljač je u krdima, pa je lako dostupna onima koji se bave nedopuštenim radnjama. Osim lova i redovite opskrbe hranilišta odgovarajućom hranom, veoma je bitna zaštita divljači, jer je divljač vrlo često ugrožena od strane različitih grabežljivaca, pasa i mačaka lutalica te, posebice, od strane krivolovaca. Lovočuvarska služba mora budno pratiti sva događanja u lovištu i o tome redovito izvještavati. U zimskim uvjetima plemenita divljač postaje laganim plijenom predatora, pa lovci moraju aktivno sudjelovati u redukciji brojnosti predatora, odnosno svesti ga na razumnu mjeru. Vukovi se u planinskim područjima spuštaju u niže predjele te je tako ugrožena divljač i stoka, pa je potrebno organizirano loviti vuka tamo gdje se pojavi i nanosi štete. Recimo i to da, osim negativnog utjecaja, hladnoća može imati i pozitivan utjecaj na populaciju divljači. Naime, u uvjetima oštre zime (ali uz dostatnu hranidbu) ugibaju slaba, bolesna i nekvalitetna grla pa se tako vrši prirodna selekcija. Za razliku od zime poplave djeluju uvijek neselektivno i isključivo nepovoljno jer nanose velike gubitke na fondu divljači. Vuk značajno utječe na populaciju divljači 10 Broj 97, siječanj - veljača 2015. LOVNA DIVLJAČ BUDUĆNOST JAREBICE KAMENJARKE U HERCEGOVINI između nestanka i održivog opstanka Kamenjarka je posljednjih desetljeća u Hercegovini na uzmaku, broj jata se osjetno smanjio, poglavito na području zapadne Hercegovine. Lovci nisu glavni uzrok nestanka kamenjarke, jer i tamo gdje je njezin izlov zabranjen jata se godinama ne obnavljaju. Prvi uzrok je, bez sumnje, posvemašnji nestanak stada koza i ovaca, koja su nekoć na neki način živjela u „kohabitaciji“ s jatima jarebica K piše ZVONKO PANDŽIĆ [email protected] ada se govori o jarebici, u Hercegovini se redovito misli na kamenjarku, iako je naziv jarebica ispravan za tzv. poljku (Perdix perdix), koju iznimno rado love u Engleskoj. Međutim, sve jarebice i prepelice, kao i brojne druge vrste poljskih ptica u starome svijetu, po znanstvenoj taksonomiji spadaju u obitelj fazianida (Phasianidae) i u podobitelj jarebica (Perdicinae), pa je u tom širem smislu opravdan i naziv jarebica kamenjarka ili pak samo kamenjarka. O njoj će ovdje biti riječi. KAMENJARKA I NJEZIN ROD Kamenjarka je koka iz roda Alectoris (njemački Steinhühner), a nalazimo je u sedam vrsta (rasa) i u velikom broju podvrsta: Alectoris graeca, A. chukar, A. magna, A. rufa, A. melanocephala, A. philbyi i A. barbara. Naša kamenjarka je Alectoris graeca, ali iz podvrste (rase) A. graeca saxatilis, pa odatle prijevod kamenjarka (od latinskoga pridjeva saxatilis). Staništa su joj od Albanije, Crne Gore, Hercegovine, Dalmacije pa sve do Istre, Slovenije, južnih dijelova Alpa i visokih dijelova Apenina. Rasa A. g. whitakeri udomaćila se na Siciliji i u dijelovima Sardinije, dočim A. g. graeca obitava općenito na Balkanskom masivu do Stare Planine www.lovackisavez-hb.ba u Bugarskoj, na Rodopima, Pindusu do Peloponeza, i po jonskim otocima. Ove podvrste su minimalnih razlika pa ih se u literaturi donedavno nije ni razlučivalo. Uglavnom je riječ o lokalnoj prilagodbi na klimatske i geografske okolnosti. Donedavno se od naše (grčke) kamenjarke nije razlikovala ni tzv. čukara (Alectoris chukar), najraširenija od svih jarebica kamenjarki. Živi na područjima od Bugarske, preko Turske, Sinaja, Iraka, Irana, Mandžurije i središnje Azije, pa sve do Afganistana, Pakistana, Kine i Nepala. Prenesena je u Kaliforniju, na Havaje, Novi Zeland i Južnu Afriku. Opisano je 14 rasa čukare, ali to su također geografski uvjetovani razvoji genetski jedne te iste izvorne rase, pa se one mogu bez većih problema miješati. Čukara i inače naginje bastardiranju, pa tako u Bugarskoj nalazimo neke hibridne podvrste (tj. mješance od grčke kamenjarke i čukare). U literaturi nalazimo podatke da se i naša kamenjarka (Alectoris graeca saxatilis) može križati s čukarom, ali da potomci ostaju neplodni. To neizravno potvrđuju i talijanska istraživanja koja su pokušala križati kamenjarku Alectoris graeca saxatilis i sicilijansku Alectoris graeca whitakeri, gdje potomci nisu imali ploda, pa bi se moglo zaključiti da je sicilijanska jarebica već posebna vrsta, a ne tek podvrsta kamenjarke. Danas je moguće i genetski utvrditi srodnost svih rasa jarebice, pa ćemo vjerojatno uskoro 11 pouzdano znati koje se rase s kojima (ne) mogu produktivno križati. Tamo gdje se obje rase geografski dodiruju čukara bira brdska staništa naniže od kamenjarke, ali sa sličnim raslinjem (makija, kamenjar i slabo obrasle južne padine), pa se one bez potrebe ne miješaju. Usput, jarebica poljka živi na najnižim površinama, tj. na poljima i livadama s grmljem uz rijetko drveće. Ranije se, rekosmo, kamenjarku nije razlikovalo od čukare. U novije je vrijeme najprije utvrđeno da imaju različit način glasanja. I dok se čukara, poglavito pijetao, javlja grlenim zvukom „čuk, čuk, čukar….“, kamenjarka se prepoznaje po glasu „kakabi, kakabit, kakabe…“. Osim glasa razlikuju se i po boji perja, ali tek u nekoliko sitnih pojedinosti. Kamenjarka ima posve crni oglav (uzdu, odnosno grivu, odatle i naziv grivna), a kod čukare je mješavina crne i crvenkaste. Slično je i s podvratnikom, kod kamenjarke je skoro bijel, a kod čukare više crvenkasto-bakarni. Na prvi pogled laik ih jedva može razlikovati, pa je najjednostavnije pogledati poleđinu od glave do repa. Kod kamenjarke dominira plavo-siva boja, a kod čukare smeđa (bakarno-crvenkasta), iako je zapravo riječ o nijansama. ŠTO UGROŽAVA KAMENJARKU? Kamenjarka je posljednjih desetljeća u Hercegovini bila na uzmaku, broj jata/ nizova se osjetno smanjio, poglavito LOVNA DIVLJAČ na području zapadne Hercegovine od Čapljine do Gruda i Gorice. Istočno od Neretve, tj. od Veleži do Trebinja, stanje je nešto bolje. Jesu li, možda, lovci krivi za nestanak jarebice kamenjarke (da je poljka skoro posve istrijebljena, ne treba sumnjati)? Ako jesu, rješenje bi bilo jednostavno: zabraniti izlov – jata će se obnoviti. Međutim, i tamo gdje je izlov zabranjen, kao u HLU „Malič“ Grude, jata se godinama ne obnavljaju, iako ih je nekoć bio velik broj na potezu od Tihaljine, Drinovačkog brda i Maliča, Sebišine, Gorice, Sovića i Gruda. U najboljem slučaju populacija kamenjarke stagnira, odnosno održava se na životu tek po jedno, redovito malobrojno jato na određenom području. Lovci, dakle, nisu glavni uzrok nestanka kamenjarke na brojnim lokalitetima, odnosno mikroekosustavima. Stoga najprije valja imenovati stvarne uzroke uzmaka kamenjarke na našim područjima prije nego li – što je izvorna zadaća svih lovaca – poradimo na oporavku i(li) obnovi ove vrste. Prvi uzrok je, bez sumnje, skoro posvemašnji nestanak stada koza i ovaca, koja su nekoć na neki način živjela u „kohabitaciji“ s jatima jarebica u određenom mikroekosustavu. Odrasla jarebica može lako pronaći hranu jer nije izbirljiva. Međutim, njezinim je pilićima u prva dva-tri tjedna života, a to je uglavnom u travnju i svibnju, potrebna intenzivna prehrana bogata proteinima (bjelančevinama). Proteinima bogate crviće jarebica je za svoje piliće nalazila u brabonjcima ovaca i koza, manje ulovom mušica i mravi. Nestankom koza i ovaca, koje su, usput rečeno, pročišćavale i staništa jarebica brsteći travu i grmlje, taj značajan izvor hrane skoro je presušio. 12 Umjesto možda četrnaest ptića iz jednoga legla preživljava ih danas tek četiri ili pet, koji opet ostaju zajedno i ne stvaraju novo jato (koloniju/lanac/Kette). S tom je činjenicom povezan i drugi razlog uzmaka kamenjarke na našim prostorima. Naime, smanjenjem broja jatâ mnoga su ostala u prostornoj izolaciji, tako da je praktički bilo nemoguće miješanje krvnih grupa. Zbog „incesta“ je potom oslabjela reprodukcijska i obrambena snaga kamenjarke. Braniti se od štetnika bijegom ili skrivanjem oduvijek je za jarebicu značilo biti ili ne biti. Danas joj je to daleko teže, i to je treći razlog uzmaka kamenjarke. Naime, grmlje, makija i trava se ne suzbijaju, ovaca i koza sve je manje, pa izvorna staništa jarebice zarastaju u prave šume. Ptice grabljivice, ali i drugi predatori, zašli su duboko u staništa jarebica pa su im one lak plijen. Dakle, kamenjarka danas i bez izlova daleko teže preživljava na svojim tradicionalnim staništima nego li je to nekoć bio slučaj. KAKO LOVCI MOGU POMOĆI? Dvadeset sam godina član jedne udruge za zaštitu ptica u Njemačkoj, a ta je udruga sekcija u krovnoj organizaciji za zaštitu prirode (Bund Umweltschutz). Malo-pomalo, upoznao sam razne metode zaštite ugroženih ptica. U praksi sam vidio kako se na slobodu pušta jarebica poljka – to bi se dalo primijeniti i na kamenjarku – te koja se tehnologija i taktika primjenjuje da bi se ostvario željeni uspjeh. U Njemačkoj su upravo lovci bili česta pokretačka snaga pri zaštiti i obnovi ptičjih i inih vrsta. Uz praksu, valjalo je konzultirati literaturu glede obnove ili naseljavanja kamenjarke, poljke i čukare po raznim zemljama (SAD, Italija, Pakistan, Turska, Grčka). Stoga ovdje ukratko sažimam nekoliko spoznaja koje, bez velikog obrazlaganja, podastirem na razmišljanje ljubiteljima naše kamenjarke i svim lovcima, a poglavito onima koji su je vidjeli u svojim lovištima. Prvo, tamo gdje se kamenjarka udomaćila pa se održava barem jedno jato, valjalo bi joj pomoći da razvije nova jata (nizove, kolonije). Mnogi lovci imaju iskustva sa solilima pomažući divljači preživjeti zimu. Sličnu pomoć valja organizirati i za kamenjarku, od konca ožujka do konca svibnja. U tu smo svrhu proljetos u staništima kamenjarke u našem lovištu, prvi put, ispod kamenih ploča (da kiša sve ne spere u zemlju) na više mjesta izložili tzv. braBroj 97, siječanj - veljača 2015. LOVNA DIVLJAČ šeničke crve (Mehlwürmer) u suhom obliku, koji se inače Karakteristično stanište jarebice kamenjarke koriste pri uzgoju prepelica u prva tri tjedna života. Naravno, dodali smo i druge hrane s malo manje proteina, dočim zelenja kamenjarka lako nađe. Oko toga se trudio Slavo Pandžić, koji u Drinovcima najbolje poznaje staništa, život i običaje kamenjarke. Ne znajući gdje može nabaviti crve, osobno sam mu ih u vakuumiranom pakiranju donio iz Njemačke. Kamera za divljač registrirala je da su jarebice vrlo brzo pronašle hranu, a na ta su mjesta navraćale i kada je hrane već odavno bilo nestalo. Slavo je stoga za nekoliko tjedana na poznata mjesta prosipao crve i drugu proteinsku i viševitaminsku hranu, naravno, uvijek s najlonskim rukavicama na rukama. U kolovozu je kamera registrirala i veći broj mladih jarebica. Hoće li preživjeti zimu, odnosno hoće li formirati nove kolonije u Treće, suzbijanje štetnika, bilo ptica siječnju i veljači, kada se bira životni drug grabljivica, bilo divljih predatora u lovištu, ili družica, znat ćemo na proljeće. isključilo bi još jedan limitirajući čimbenik Drugo, ako bi mlade jarebice i uspjele za jarebicu (lisica i lasica joj, primjerice, oformiti nova jata nije sigurno hoće li često unište leglo ili piliće). imati održivih potomaka na proljeće, Četvrto, posljednja, a ne prva, mogućnost odnosno hoće li većina jaja (ili barem u kako bi se moglo pomoći održivu razvoju pristojnom postotku) biti plodna. Razlog kamenjarke, ne manje poljke i čukare, jest je već spomenuti incest. Stoga bi valjalo razmnožavanje u inkubatoru i njegovanje miješati krvne grupe. To se najlakše pou tzv. zelenim volirima prije puštanja na stiže ako kamenjarke s različitih lokacija izmiješamo u siječnju ili najkasnije u velja- slobodu. Imam iskustva kako se to radi s či. Treba, dakle, uhvatiti nekoliko živih ka- poljkom i čukarom te s različitim vrstama prepelica, budući da smo njihova jaja menjarki na različitim lokacijama, recimo (Bruteier), ali i već izrasle koke i pijetlove, u Gorici i Drinovcima, pa ih jednostavno mogli lako kupiti. Međutim, iako je to napustiti, one iz Gorice u Drinovcima i obrizgled jednostavna tehnologija, ona rijetko nuto. Pri tome treba paziti da bude i mušu praksi uspijeva. Naime, tako odgojene kih i ženskih (tj. pijetlova i koka). Muške jarebice ili prepelice puštene u prirodu ćemo prepoznati po tome što su malo vrlo su lak plijen svih štetnika. S jedne veći i imaju jednu izraslinu, tj. bradavicu strane nisu im se od početka dovoljno raili kvržicu na nožicama. Slavo Pandžić još zvili prsni mišići za letenje, a s druge straje kao pučkoškolac znao uhvatiti jarebicu ne želudac im je daleko manji nego kod „na košaru“, a danas postoje razne mreže onih srodnika koji su se izlegli u divljini, i stupice pa hvatanje ne bi trebalo biti veći pa moraju tražiti odgovarajuću „izbirljiviproblem. Miješanje krvnih grupa obveju“ hranu, što je u divljini rijetko moguće. zatno je za održiv razvoj kamenjarke, a Osim toga one daleko sporije probavljaju pomagati treba sve dok se populacije ne bilo koju hranu od svojih divljih srodnika. prošire, tj. dok se miješanje krvnih grupa ne bude događalo prirodnim putem, preko Upravo su ti čimbenici glavni uzrok dosadašnjih neuspjeha u uzgoja kamenjarke i susjednih jatâ. www.lovackisavez-hb.ba 13 drugih fazianida u zatočeništvu, odnosno njihova puštanja u divljinu. Obrambene snage tim su kokama bitno umanjene, pa je njihova samoodrživost u divljini iluzorna. Kako se to, ipak, s uspjehom može raditi, pokazuju nove, daleko sofisticiranije metode od dosad prakticiranih. One traže više rada a manje novca, i mogle bi se i u nas, uz striktnu primjenu, pokazati uspješnim. O tome, možda, drugi put. Ako lovci budu imali volje primjenjivati navedene metode pomoći samoodrživu opstanku kamenjarke, njezina bi se populacija na nekim područjima za nekoliko godina sigurno povećala, pa bi je bilo dovoljno i za izlov (barem tamo gdje nisko raslinje južnih padina Hercegovine još nije preraslo u šumu). Na sličan način, ali ovaj put uz primjenu metode uzgoja u zelenim volirima, mogla bi se u nizinskim dijelovima, po neobrađenim poljima i pri šumama, recimo na Duvanjskom polju ili Mostarskom blatu (ako izostanu poplave), obnoviti i populacija jarebice poljke. Sve te mjere zajedno mogle bi u konačnici biti na dobrobit ne samo lovaca, nego i poželjne ekološke ravnoteže autohtonih vrsta u lovištima od Vrana i Čvrsnice pa sve do Ravna i Trebinja. TR I L OF OV EJ IŠT E IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Što možemo učiniti da poboljšamo trofejnu vrijednost naše divljači Definiranje vizije razvoja, racionalna i stručna organizacija, ulaganje u infrastrukturu, izbor najkvalitetnijeg stručnog kadra, striktno pridržavanje uzgojnih metoda i orijentacija na lovni turizam i druge djelatnosti koje donose potreban prihod – to je put koji jamči uspjeh K orijene odnosa čovjek – trofej nalazimo u pradavnoj prošlosti u poganskim vremenima, kada je taj odnos imao mistično značenje, kroz različite oblike vjerovanja. Sličan se odnos i danas može naći u primitivnim plemenskim društvima zabačenih krajeva, džunglama Južne Amerike, Afrike, Indonezije i na drugim prostorima, gdje civilizacija još nije u potpunosti došla. Danas ne postoji lovac koji ne bi poželio imati vlastiti trofej visoke vrijednosti, vrhunski trofej određene vrste divljači (kod nas je riječ uglavnom o divljači visokog lova: medvjed, jelen, divlja svinja, srnjak, divokoza, vuk i druge vrste koje podliježu ocjenjivanju). Trofej je simbol osobne lovačke vještine. On u društvu otvara vrata lovcu koji ga je stekao u lovu, taj lovac stječe ugled među kolegama (nažalost, često i zavist nekih kolega). Trofeji se, posebno vrhunski, izlažu na izložbama, lovačkim salonima i drugim prigodnim mjestima gdje će biti viđeni, a skoro obvezno su označeni imenom vlasnika trofeja, nadnevkom njegova stjecanja, ocijenjenim brojem poena, lovištem u kojemu je stečen. Ti podaci uz trofej predmet su piše VJEKOSLAV KOSTIJAL interesiranja posjetitelja, a vlasnik trofeja stječe ugled često veći od ugleda lovišta u kojem je trofej stečen. OCJENJIVANJE KROZ POVIJEST Ta čvrsta veza između lovca – vlasnika trofeja i trofeja zadržala se još od pretpovijesnih dana. Sam pojam trofej izveden je iz grčke riječi tropaion koja označava zaštitu od zla, otklanja opasnost, odbija neprijatelja, daje vlasniku snagu i moć. U pretpovijesno doba ljudi su vjerovali da posjedovanje dijelova ubijene životinje daje vlasniku dobru zaštitu od „zlih duhova“, a posebnu su ulogu imale glave životinja, zubi i drugi dijelovi jer bi posjedovanjem i nošenjem tih „trofeja“ snaga s tih životinja prešla na vlasnika i na taj bi način bio zaštićen. Ljudi su svojim prvim božanstvima davali izgled životinja. Vrlo rano se kod starih Slavena rogovi jelena nalaze kao simboli moći iz vjerovanja da će snaga jelena preko trofeja preći na vlasnika. U srednjem vijeku simbole životinja nalazimo na zastavama i grbovima plemićkih obitelji. S razvojem civilizacije javlja 14 se potreba da se trofeji iz lova međusobno uspoređuju, a u cijelosti se isključuje pretpovijesni – poganski značaj trofeja. Trofej divljači se materijalizira preko svojih dimenzija, oblika, ljepote, težine, dakle fizikalnih, ali i estetskih svojstava. Nakon raspada feudalnog društva u Europi nastaju lovački klubovi i društva. U to vrijeme lov je bio pretežno zabava i sport, ali uskoro se javljaju potrebe da se lov realizira kao gospodarska djelatnost pa se počinju organizirati lovačke izložbe i sajmovi na kojima su se ocjenjivali trofeji, uspoređivali trofeji stečeni u različitim staništima, s ciljem da se utvrde vrijednosti pojedinih trofeja i staništa. Osim toga te su izložbe imale cilj istaknuti potrebe da lovci u lovištima provode odgovarajuće mjere koje dovode do poboljšanja kvalitete divljači, a samim tim da se uzgojnim mjerama dođe do vrjednijih trofeja. Tada se pojavila potreba da se pokušaju ustanoviti kriteriji za ocjenu trofeja kako bi usporedbe trofeja i lovišta bile što objektivnije. Prva stručna knjiga-priručnik koja je tretirala ocjenjivanje trofeja tiskana je u Engleskoj 1892. godine. Ta je knjiga utvrđivala kriterije za ocjenu trofeja divljači izvan Europe, što je i razumljivo s obzirom na to da je u to vrijeme Engleska bila kolonijalna sila, a velik broj Engleza živio je u kolonijama Dalekog istoka i Afrike gdje su kao kolonijalna administracija živjeli ugodnim životom, između ostalog, i baveći se lovom. U Europi je koncem 19. stoljeća posebno zanimanje izazivalo rogovlje jelena, pa su tako već 1895. nastali prvi suvisli kriteriji za ocjenu jelenskog rogovlja, za što je zaslužan Johann Meran. Godine 1927. Herber Nadler iz Budimpešte donosi cjelovitiji obrazac s kriterijima za ocjenu jelenskog rogovlja, a također 1927. W. Bieger, nadšumar iz Rostocka, donosi formulu za ocjenu rogovlja srnjaka. Ubrzo nakon toga razvijaju se kriteriji za ocjenu trofejne vrijednosti i za drugu vrijednu divljač u Europi. Ipak, do potpunijeg i cjelovitijeg pristupa ocjenjivanju trofejne vrijednosti dolazi nakon osnivanja Međunarodnog savjeta za lovstvo (Conseil international de la chase - CIC) 1930. u Parizu. Na sastanku CIC-a u Pragu, koji je održan 1937., doneseni su kriteriji za ocjenu trofeja koji uz neznatne izmjene vrijede i danas. U CIC je tada bilo učlanjeno 12 europskih zemalja među kojima je bila i kraljevina Jugoslavija, a kraljevinu Jugoslaviju je Broj 97, siječanj - veljača 2015. TROFEJI DIVLJAČI predstavljao dr. Milivoj Zoričić iz Zagreba. Vrijedi navesti i česte prijepore koji su se događali na izložbama. Prva međunarodna izložba trofeja održana je 1910. u Beču, a ocjenjivanje trofeja se odvijalo bez primjene jedinstvenih kriterija koji bi bili objektivni, pa je takav načina ocjenjivanja izazivao prijepore među sudionicima. Tek 1937. u Berlinu je održana međunarodna izložba lovačkih trofeja na kojoj su po prvi put primijenjeni jedinstveni kriteriji za ocjenu trofejne vrijednosti, i za vjerovati je da su prijepori i neslaganja zauvijek nestali. Od svog osnivanja CIC je razvijao i unaprjeđivao metodiku ocjenjivanja trofeja, i to stalno čini kako bi ova oblast postala što uređenija. Tako je 4. studenog 2013. uveo novine u ocjenjivanju trofeja. Najznačajnija novina je uvođenje certifikata CIC ocjenjivača i višeg međunarodnog ocjenjivača trofeja kojima je dopušteno u ime CICa ocjenjivati trofeje. Uvedene su još neke novine proceduralnog karaktera, a za nas je značajno da se formulari za ocjenjivanje trofeja za europske vrste divljači uglavnom ne mijenjaju. Danas vrijede pravila CIC-a koja se primjenjuju kod svih članica, pa i kod nas. KLJUČ USPJEHA Šta mi možemo učiniti da u našim lovištima poboljšamo trofejnu vrijednost divljači? Ako se vratimo 40-50 godina unazad možemo zapaziti da su u bivšoj državi vrhunski trofeji divljači dolazili iz posebnih lovišta kojima je upravljala država. Poznata su lovišta u Baranji, Srijemu, Koprivnici i druga. To su bila reprezentativna lovišta u koja „običan“ lovac nije imao www.lovackisavez-hb.ba pristupa. Ta su lovišta bila rezervirana za najviše državne i partijske dužnosnike te za strane državnike. Danas, nakon rata na prostorima bivše države, došlo je do promjena u vlasništvu. Ne postoji bivše društveno vlasništvo. Vlasništvo nad lovištima je državno (ako zemljište nije privatno) i država upravlja svojim resursom (a to su u ovom slučaju zemljišta i divljač na njima). Taj resurs država daje na gos- a to mogu samo bogatiji. Danas su to najbogatiji gospodarstvenici ili njihove firme. Analiziramo li današnja lovišta u koncesiji i predratna državna – posebna lovišta, dolazimo do zajedničkih obilježja: • Sva ta lovišta su na vrlo kvalitetnim staništima za divljač • U ta se lovišta ulaže dosta novca • Lovišta su popunjena dovoljnim brojem vrlo kvalitetnog stručnog kadra • Lov u tim lovištima odvija se Put do trofejno vrijedne divljači nije ni lak ni brz podarenje pravnim i fizičkim osobama putem lovozakupa ili koncesije, gdje praktično država prodaje pravo lova kroz gospodarenje lovištem i divljači. Najvrjednija gospodarska lovišta se najčešće dodjeljuju kroz koncesiju gdje se pravne i fizičke osobe na otvorenom tržištu natječu putem javnog nadmetanja. Dakako najpovoljniji ponuđač dobiva lovište na gospodarenje uz koncesijsku naknadu na duži niz godina (vrlo često na 30 godina). Logično je da najpovoljniji ponuđač nudi i najvišu cijenu, 15 prema pravilima struke • Lovišta su opremljena kvalitetnom infrastrukturom • Lovišta su usmjerena na lovni turizam • Niti jedno lovište nije bez kvalitetnih objekata za prihvat gostiju • I dakako u tim se lovištima odstreljuju grla visoke trofejne vrijednosti S obzirom na to da u Federaciji BiH lovišta nisu predana na gospodarenje, osim posebnih lovišta kojima upravlja država, ostala lovišta koja su proglašena gospodarskim bit će dana u koncesiju, a gospodarsko-sportska lovišta bit će dodijeljena lovačkim udrugama. Posve sigurno je da gospodarsko-sportska lovišta, a posebno sportska lovišta, nisu po kvaliteti staništa i uvjetima opremljenosti u rangu gospodarskih lovišta, pa se ne mogu očekivati ni vrhunske trofejne vrijednosti. To, međutim, ne znači da se u takvim lovištima ne mogu postići i značajne trofejne vrijednosti. Na nama lovcima je da podignemo trofejnu vrijednost svoje divljači. Negdje će to biti moguće učiniti brzo, a negdje će taj proces ići sporije. Ključ uspjeha se sastoji: • U definiranju vizije razvoja • U racionalnoj i stručnoj organizaciji • U ulaganju u infrastrukturu • U izboru najkvalitetnijeg stručnog kadra • U striktnom pridržavanju uzgojnih metoda • U orijentaciji na lovni turizam i druge djelatnosti koje donose potreban prihod Put ka ostvarenju postavljenog cilja kroz definiranje vizije razvoja i skladne realizacije prethodno navedenih šest uvjeta nije lak i brz, ali jamči uspjeh. Upravljanje (gospodarenje) jednim lovištem s jasno postavljenim ciljem tražit će puno umijeća i napora, posebno sada kada se moramo pridržavati zakonske regulative i kada nam neće biti dovoljno novca koji smo do sada imali (samo od skromnih članarina) da korektno realiziramo sve svoje planove. Ne smijemo gubiti vjeru i hrabrost, sigurno možemo ostvariti korektno gospodarenje na dobrobit svih današnjih i budućih lovaca. LOVAČKI ISPITI 367 novih lovaca U 2014. godini, na razini Saveza prijavljena su 384 lovna pripravnika, što je u višegodišnjem prosjeku. Samo tri članice Saveza: LD „Risovac“ Bosansko Grahovo, LD „Jastreb“ Dobretići i LU „Lisac“ Ravno nisu imali novih članova. Broj pripravnika po lovačkim udrugama kretao se od jednoga (LU „Zavelim“ Roško Polje, LSUG „Jarebica“ Štrepci, LU „Jadran“ Neum) do iznad 20 (HUL „Kravica“ Ljubuški 25, LU „Vran“ Tomislavgrad 32, UL „Kuna“ Jajce 40). Ispitu u 2014. godini moglo je pristupiti i 96 lovnih pripravnika koji nisu položili lovački ispit u 2013. godini. Povjerenstvo za polaganje lovačkog ispita imalo je dosta posla. Ispiti su održani u 15 lovačkih udruga. Prvi ispit održan je 13. rujna u HUL-u „Kravica“ Ljubuški, a posljednji 29. prosinca u LD-u „Zec“ Busovača. Na svim je ispitima bilo lovaca iz više lovačkih udruga kako bi se racionalizirali vremenski rokovi i troškovi ispita. Ispit je položilo 357 lovnih pripravnika iz 2014. i 10 iz 2013. godine. Svi koji su položili lovački ispit dobili su diplomu o položenom lovačkom ispitu Lovačkog saveza Herceg Bosne, a većina ih je dobila i lovačku iskaznicu, što je ovisilo o ažurnosti ureda njihovih lovačkih udruga. Na kraju, jedna zanimljivost: od prvog ispita u organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne, 18. srpnja 1996. u LD-u „Galeb“ Čapljina do spomenutog u Busovači 2014. godine, lovački je ispit položilo 8177 lovaca. Okvirno, i sada je toliko prijavljenih lovaca u Lovačkom savezu Herceg Bosne. Gdje su lovci koji su položili lovački ispit i bili u članstvu do 1996. godine? I tada smo imali skoro ovoliko lovaca! Vlado Bošnjak Budućim lovcima bitna je svaka informacija iz oblasti lovstva Ivica Lučić, Jako Čavara i Vlado Soldo, članovi ispitnog povjerenstva LOVAČKI ISPITI U ŽUPANIJI SREDIŠNJA BOSNA Nisu nekadašnja vremena… U Županiji Središnja Bosna u god. 2014. održana su četiri lovačka ispita. Posljednji je bio u Busovači 29. prosinca, a pristupilo mu je 20 pripravnika, uglavnom ljudi koji rade u inozemstvu. Ovaj im termin odgovara jer ih većina za blagdane tada dođe kući. Inače, ova je skupina lovaca uredna u izvršavanju svojih financijskih obveza i svesrdno podržava sve lovačke aktivnosti u svojim udrugama, često i bolje od lovaca koji su stalno ovdje. U Povjerenstvu za polaganje lovačkog ispita bili su Vlado Soldo, Ivica Lučić i Jako Čavara. Sedamnaest pripravnika položilo je ispit nakon pismenog dijela, a trojica su to postigla nakon usmenog dijela ispita. Dojam je da su ovi pripravnici održavali stalne kontakte sa svojim udrugama kako 16 bi se što bolje pripremili za ispite. Nisu ovo, ipak, više ona vremena od prije 50-ak godina kad je u lovačkim društvima bio velik broj nepismenih ili pak polupismenih lovaca. Današnji lovci prate novosti preko dostupne literature, a mnogi i preko interneta. Imaju najmanje srednje obrazovanje i sposobni su prihvatiti daleko veće odgovornosti od onih koje im se povjeravaju. Taj obrazovni potencijal naših lovaca može se korisno uklopiti i u druge oblika djelovanja, posebice ako je u pitanju zaštita prirode i čovjekova okoliša. Mladim lovcima želimo sretno stupanje u lovačke redove, vjerujući da će biti daleko više zaštitari životinjskog fonda, nego njegovi uništavači. Dobroslav Vrdoljak Broj 97, siječanj - veljača 2015. LOVAČKE IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA VEČERI HLU “MALIČ” Grude S voju 15. lovačku večer HLU „Malič“ Grude upriličilo je u hotelu „Otok“ u Grudama. Nazočilo joj je oko 360 uzvanika, najviše, naravno, članova Udruge, ali i predstavnici okolnih lovačkih udruga iz Hercegovine, lovačkih udruga iz Središnje Bosne i Dalmacije, predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne, MUP-a ŽZH, Općine Grude te predstavnici brojnih lokalnih udruga. Nakon minute šutnje za umrle članove Udruge i poginule hrvatske branitelje, nazočnima se najprije obratio Branko Leko, predsjednik HLU „Malič“ Grude, koji je pozdravio uzvanike, zaželio im ugodnu zabavu te ukratko opisao rad i aktivnosti Udruge u protekloj godini. Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude, također je pozdravio nazočne u dvorani i istaknuo kako je HLU „Malič“ dobro ustrojena udruga s kojom odlično surađuje. Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, u svom je obraćanju najviše riječi posvetio upoznavanju nazočnih s naporima da se usvoje izmjene i dopune Zakona o lovstvu u Parlamentu Federacije www.lovackisavez-hb.ba Dragan Stojak, Slavko Marin i Branko Leko BiH. „Mogu vam reći da ti napori nisu bili uzaludni. Usvojeni su gotovo svi amandmani koje su predložili naši predstavnici te konačno imamo Zakon o lovstvu koji se može implementirati i koji je jamstvo rada i djelovanja Lovačkog saveza Herceg Bosne“, naglasio je Marin i za svoje riječi dobio gromoglasan pljesak. Na redu je bilo uručivanje odličja II. i I. reda, zatim uručivanje diploma počasnim članovima Udruge, te uručivanje diploma i lovačkih iskaznica jedanaestorici članova Udruge koji su lovački ispit položili 2014. godine: Mate Vukoja, Josip Bošnjak, Ivan Landeka, Petar Mikulić, Antonio Žulj, Mario Žulj, Danijel Žulj, Zoran Ravlić, Paško Bušić, Dražen Bušić i Zoran Tomas. Najsvečaniji događaj na ovoj lovačkoj večeri svakako je potpisivanje Povelje o bratimljenju Lovačke organizacije „Vitez“ iz Vi17 Ključevi i dokumenti za dobitnika Toyote teza i Hrvatske lovačke udruge „Malič“ iz Gruda. Povelju su potpisali predsjednik LO „Vitez“ Dragan Stojak i predsjednik HLU „Malič“ Branko Leko, uz nazočnost Slavka Marina, predsjednika Saveza. Lovci i gosti u dvorani burno su pozdravili ovaj čin. Na lovačkoj tomboli, među 72 nagrade najvrjednije su bile džip Toyota Runer 2,8 i pet lovačkih pušaka. Prvu nagradu dobio je prof. Dalibor Prlić iz Sovića, a najvrjedniju pušku Drago Artuković iz Gruda. Za glazbu na lovačkoj večeri bili su zaduženi „Mokarski tamburaši“ iz Širokog Brijega, a humorist Frano Vukoja, također Širokobriježanin, svojim je dosjetkama i šalama mamio glasan i dugotrajan smijeh nazočnih. Molitvu i blagoslov predvodio je fra Stanko Pavlović. Emil Jurčić LOVAČKE VEČERI IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Š LD Lovci uvijek okupe velik broj uzvanika “FAZAN” Odžak S redišnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Odžak bila je tradicionalna lovačka večer LD-a „Fazan“. U subotu, 7. veljače, hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Oko četiri stotine uzvanika, među njima predstavnici Županije Posavske, Općine Odžak, susjednih općina, lovačkih udruga iz okolnih gradova i mjesta, družilo se do jutarnjih sati na događanju kakvo se u današnje doba na našim prostorima rijetko viđa. Večer je počela uz laganu glazbu i kratki pozdrav Muradifa Omerbašića, voditelja. Predsjednik Društva Dragan Guberac pozdravio je goste i zaželio svima ugodnu večer uz napomenu da naši lovci uvijek naprave večer za pamćenje. Za dosadašnji rad u općini Odžak i lovačkom društvu, Guberac je odao priznanje počasnom članu i dopredsjedniku Društva Kemalu Osmanoviću, ispravljajući tako jednu tešku nepravdu koja mu je nanesena. On je, naime, ove godine uime Društva bio predložen za priznanje u povodu Dana općine Odžak, LOVAČKE VEČERI ali je na čudan način zaobiđen prilikom dodjeljivanja. Nenametljiva i vrhunska organizacija cijelog događanja zapravo je tajna uspjeha lovačke večeri. Pjevač Hazre i orkestar zabavljali su goste tijekom večeri. Plesni se podij punio, ispraznivši se samo u stankama za uživanje u vrhunsku lovačkoj večeri. Oko ponoći je upriličena lovačka tombola s 50 dobitaka: dvije lovačke puške, laptop, plastični prozor, digitalni fotoaparat, ženske modne cipele, kameni stolić, ražanj za piliće, lovačka odjeća i oprema… Svi koji su kupili listić tombole dali su prilog poboljšanju matičnog fonda divljači stradale u prošlogodišnjoj poplavi. Nakon toga nastavilo se s pjesmom i igrom do jutarnjih sati. Lovci danas nesumnjivo okupljaju najveći broj uzvanika na jednome mjestu i dokaz su koliko nam takva vrhunska društvena događanja nedostaju u ovim teškim vremenima. Nedžad Garić 18 irokobriješki lovci različito se odnose prema lovačkoj večeri Društva. Široki Brijeg Jedni su „za“, drugi su „suzdržani“, treći su „protiv“. A ti treći su, obično, najglasniji, uvijek imaju neki “razlog” biti protiv, nastojeći i druge uvjeriti u istinitost svojih “argumenata”. U takvoj situaciji nije baš jednostavno organizirati bilo što, pa ni lovačku večer. U pripremu ovogodišnje lovačke večeri Upravni odbor Društva uložio je puno vremena. Večer je, uglavnom, protekla korektno i u skladu s planovima. No, treba spomenuti i neke propuste u organizaciji (broj uzvanika, prodaja karata...), koje bi ubuduće valjalo izbjeći. Ove je godine lovačka večer upriličena 13. veljače u Svadbenom salonu „Sunce“ u Širokom Brijegu. Bilo je oko 400 uzvanika. Osim članova Društva, došli su brojni gosti iz lovačkog, političkog, gospodarskog, vjerskog i kulturnog miljea, među njima: Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, Ivica Lučić, tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne, Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke, Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega, Vinko Topić, predsjednik Gradskog vijeća Širokog Brijega, fra Stipe Biško, župnik širokobriješki itd. Među gostima su bili i Mirko-Mićo Lešić, predsjednik LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik i Anto Cvitanović, tajnik LD-a „Pavlovica“. Naime, pokrenuta je inicijativa o bratimljenju LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik i LD-a „Mosor“ Široki Brijeg, te je ovo bila prilika za „prvi korak“ i službenu najavu bratimljenja. Očekuje se da će predstavnici ovih lovačkih društava povelju o bratimljenju potpisati do kraja 2015. godine. Program je počeo himnom te minutom šutnje za sve umrle članove LD-a „Mosor“ i sve poginule hrvatske branitelje, a onda se nazočnima obratio domaćin, Krešo Ćavar, predsjednik LD-a „Mosor“ Široki Brijeg. Poslije njega za govornicu je izašao Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega, a onda Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Na kraju i fra Stipe Biško, župnik širokobriješki, koji je zazvao Božji blagoslov na okupljene i ono što će se događati u dvorani. Nakon pure s umakom od divljači, i nakon što su momci iz „Zlatnih struna“ uvodnom LD “MOSOR” Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA svirkom najavili dobru zabavu, uslijedilo je uručivanje darova, diploma i priznanja. Krešo Ćavar, predsjednik LD-a „Mosor“ Široki Brijeg, uručio je prigodan dar Mirku-Mići Lešiću, predsjedniku LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik, na što je predsjednik Lešić uzvratio riječima zahvale „radostan što je u prigodi sudjelovati u bratimljenju širokobrijeških i novotravničkih lovaca“. Na pozornicu su, zatim, došli širokobriješki strijelci, gotovo redoviti pobjednici streljačkih natjecanja na svim razinama. Oni su LD-u „Mosor“ na čuvanje uručili pokal za osvojeno prvo mjesto u Hercegovačkoj ligi u lovnom streljaštvu, a njima je Vlado Bošnjak, uime LD-a „Mosor“, uručio monografiju Saveza „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“. Nakon dugo godina, LD „Mosor“ Široki Brijeg u svome članstvu ima jednu lovkinju. To je Andrea Rezić, magistra inženjerka ribarstva i lovstva, kojoj je predsjednik Društva Krešo Ćavar uručio buket cvijeća i, također, monografiju Saveza. U rujnu prošle godine, sedamnaest lovaca pripravnika LD-a „Mosor“ položilo je lovački ispit. U ovoj prigodi, diplome im je uručio Blago Lasić, predsjednik Skupštine LD-a „Mosor“. Počasni član je priznanje koje ima posebnu težinu. Taj su status ove godine zaslužili: Mirko Mandić iz sekcije Lijeva obala, Ferdo Karačić iz sekcije Crnač, Vinko Skoko iz sekcije RasnoDužice, Jozo Buhač iz sekcije Jare i fra Ivan Kvesić, pridruženi član Društva. Diplome im je uručio Krešo Ćavar, predsjednik Društva. Podjelom darova, diploma i priznanja završen je protokolarni dio večeri, pa se nastavilo „slobodnim stilom“, uz glazbu i pjesmu (ne preglasnu, moglo se normalno razgovarati), i uz karakterističan nastup humowww.lovackisavez-hb.ba Dio članova Društva iz sekcije Dobrkovići rista Frane Vukoje. Uz pečenje i lešo, i sve što uz to obično ide. I, naravno, uz „neizbježnu“ tombolu. Devedeset pet dobitaka, ni jedan vrijednosti ispod pedeset KM. Sedam lovačkih pušaka. Petnaestak lovačkih odijela, mnoštvo lovačke opreme… Lovački karabin Winchester 30-30, dar LD-a „Mosor“ Široki Brijeg, dobio je Mile Kutle iz sekcije Mokro, jedna je puška „otišla“ u Čitluk (Željko Ivanković), jedna u Grude (Stanko Vukoja), četiri preostale u Široki Brijeg: Mario Bilać, Miroslav Hrkać, Miroslav Crnjac i Marin Zeljko. Uz LD „Mosor“ koje je doniralo dvije puške, ostale su donirali: Vlada Županije Zapadnohercegovačke, gradonačelnik Širokog Brijega i Gradsko vijeće Širokog Brijega, Elektroprivreda HZ HB i tvrtka „Grom“ iz Posušja. Nedugo nakon posljednje nagrade, dvorana se dobrano ispraznila. Bilo je oko dva poponoći. Za nekoliko stolova društvo ne odustaje: ganga, 19 Ugledni gosti na širokobriješkoj lovačkoj zabavi bećarac… Negdje samo razgovor lovački… Oko tri poponoći, sve je, ipak, utihnulo. Samo su konobari i dalje u poslu, Lovačka večer (noć), još jedna, postala je dio sjećanja. I brojnih komentara sljedećih dana. Dragan Naletilić Andrea Rezić, jedina članica i Krešo Ćavar, predsjednik Društva LOVAČKE VEČERI IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA I ove je godine LD „Radovanj“ iz Posušja upriličilo veoma lijepo i sadržajno druženje posuških lovaca i njihovih prijatelja iz okolnih društava. U prelijepoj dvorani svadbenog salona „Viktorija“ natiskalo se mnoštvo lovaca i uzvanika iz raznih krajeva Hercegovine i Dalmacije. Tradicionalno ugodna atmosfera, bogat stol i više od stotinu vrijednih nagrada na tomboli (izdvajamo tri zračne puške, šest lovačkih pušaka te glavnu nagradu – terensko vozilo marke Isuzy Troper), bili su itekako dobar povod za dolazak i druženje s kolegama lovcima. Nakon pozdrava i uvodnog obraćanja predsjednika Društva Mirka Galića, do glavne večere nastavilo se u veseloj i razigranoj atmosferi koju su dodatno „potpaljivali“ članovi posuškoga folklornog društva potpomognuti veselim pjesmama grupe „Sunce“ iz Neuma. Nedugo zatim prisutne su s nekoliko prigodnih riječi pozdravili predstavnici Kinološkog i Lovačkog saveza Herceg Bosne, te Branko Bago, načel- nik Općine Posušje. Uzvanike i hranu blagoslovio je fra Ivan Kvesić. Nakon objeda mladim su lovcima podijeljene diplome o položenom lovačkom ispitu, priznanja starim i počasnim lovcima, a zahvalnice sponzorima, donatorima i podupirateljima LD-a „Radovanj“. Vrhunac večeri, kao i uvijek, zbivao se pred početak i za vrijeme izvlačenja lovačke tombole. Lovci su se zabavljali, veselili i uživali u igri, a neki od njih su u stilu vatrenih navijača trijumfirali nakon Svadbeni salon “Viktorija” bio je posve ispunjen uzvanicima dobitka nagrade. Lovačke puške dobili su: Josip Čuljak, Ante Galić, Zoran Marić, Bruno Kovač, Marijo Bakula i Željko Rajič, a najvrjedniju nagradu – terensko vozilo marke Isuzy Troper, dobio je Petar Begić iz Posuškog Gradca. Ovim putem organizator zahvaljuje svima onima koji su nesebično pomogli organizirati ovu lovačku večer. Mladen Bešlić LD “RADOVANJ” Posušje Mirko Galić i Petar Begić, dobitnik vozila Posuški folkloraši na lovačkoj zabavi Jednu pušku uručio je Branko Bago, općinski načelnik Dobitnici glavnih nagrada LOVAČKE VEČERI 20 20 Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA I ovogodišnja, 14. lovačka večer, koju je 31. siječnja u dvorani „Marija“, O. Luka-Bok organizirala Lovačka udruga „Sava“ Orašje, okupila je brojne lovce, prijatelje lova, goste iz cijele Posavine, iz susjedne Hrvatske, iz brojnih udruga koje djeluju na području Županije Posavske. U ozračju kakvo znaju napraviti samo lovci, uz dobru glazbu grupe „Raščica i Drale“, te KUD-a „Zora“ iz Donje Mahale sa spletom kola i pjesama posavskog kraja, te bogatu gastronomsku ponudu druženje je trajalo do kasnih jutarnjih sati. Po dolasku lovaca i njihovih gostiju skupu se obratio Pavo Kosić, dopredsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, ujedno i predsjednik LU „Sava“ Orašje, te zaželio svim lovcima i gostima ugodnu večer i dobru zabavu, uz zahvalu sponzorima i ostalima koji su potpomogli lovačku zabavu. U govoru je napomenuo da je prošla godina, zbog katastrofalnih poplava, bila teška za lovce. Moralo se pristupiti obnovi lovačkih kuća i gotovo cijelog lovišta, uz veliki trud lovaca izvršen je unos divljači u lovište koje se polako obnavlja, a tijekom ove godine treba dosta rada kako bi se stanje počelo popravljati. Na kraju, Pavo Kosić je zahvalio vladi Županije Posavske, Općini Orašje i ostalima koji su financijski pomogli sanaciju šteta. Za rad i doprinos lovačkoj udruzi, najzaslužnijima su dodijeljene zahvalnice i odličja Lovačkog saveze Herceg Bosne. Nakon dodjele odličja lovci i gosti mogli su kupiti tombolu, a nagrade su bile vrijedne i atraktivne. Među ostalima, lovačka puška i lo- vački karabin, a vrijedi napomenuti da je ove godine bilo i novčanih nagrada. Vrhunac zabave bilo je izvlačenje tombole gdje su glavne nagrade nakon dugog niza godina dospjele u ruke lovaca. Poslije izvlačenja tombole nastavilo se s igrom i pjesmom do zore. Blaž Živković LU “SAVA” Orašje Dobitnici priznanja s Pavom Kosićem KUD “Zora” iz Donje Mahale www.lovackisavez-hb.ba 21 21 LOVAČKE VEČERI IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez Druženje zasjenilo odstrel N akon završetka lova na sitnu divljač, godišnjim kalendarom lova LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez, koje privremeno gospodare lovištem „Vitez“, započinju lovovi na divlje svinje. U tri lova organizirana u siječnju u kojima je sudjelovao određen broj lovaca obje lovačke udruge, kao i realiziranim lovačkim patrolama, cilj je bio locirati mjesta zadržavanja divljih svinja te održati potreban mir u lovištu, posebice glede upada krivolovaca. Naravno, sve s razlogom, jer se planirao veliki lov na divlje svinje u planini Kruščici. Veliki lov, u kojem osim domaćih lovaca sudjeluju i brojni gosti, kako iz bližeg okružja, tako i iz velikog dijela Bosne i Hercegovine. Ovo nekad poznato lovište, u kojem su svojedobno jako vrijedne trofeje divljači stjecali visoki dužnosnici počevši od AustroUgarske do danas, svojevrstan je magnet za domaće lovce, koji su najmanje mogli uživati u blagu Kruščićke planine. Svatko se nada lovačkoj sreći da će upravo njemu izići kapitalni vepar, što je životni san svakog lovca. U tri prethodne nedjelje lovci su obišli terene Sipova brda, Mutne vode, Lokve, Dubokog potoka, Jelinih voda i Kurjevca, pri čemu su planirana i mjesta rasporeda lovaca na stajankama. Uočeni su brojni tragovi, a u nekoliko su slučajeva viđene i divlje svinje. Divlje svinje bi se redovito uspjele izvući, osim u jednom slučaju, kada je odstrijeljen četverogodišnji vepar. Raduje što je viđen i veći broj srneće divljači. Dva dana prije lova puhao je snažan vjetar, a sutradan se vrijeme u potpunosti smirilo, uz prekrasan dan. No na dan lova vrijeme se ponovno pokvarilo. Osim vrućeg čaja i kave te lovaca domaćina, sve lovce dočekale su snježne padaline, koje su u jednom trenutku prerasle u pravu mećavu. Srećom, nije duže trajala. Zborno mjesto bilo je na području Kovačije – Pljac u Kruščici. Nakon okupljanja, uslijedilo je kratko obraćanje predsjednika lovačkih udruga: Dragana Stojaka i Alena Salkića. Svima su poželjeli dobrodošlicu i dobru kob. Potom su glavni lovnici Dragan Strukar i Nedim Bektaš upoznali nazočne s organizacijom lova, vrstama divljači koje se love, uz poseban naglasak na poštivanje propisanih sigurnosnih mjera, kako bi se spriječili neželjeni događaji. Izvršeno je razdvajanje lovaca koji su određeni za pogon i stajanke. Nakon toga su voditelji skupina poveli članove svoje skupine, najprije terenskim vozilima, a zatim pješice do Predsjednikova zdravica 22 njihovih stajanki. Stajanke su bile redom od Bistrog, preko Tonkina vrela, Klada i Konaćišta do Jelinih voda s jedne te od Lokve, Hrasta i Jelinih voda s druge strane. Područja lova bila su Lokva, Mešikina jelika, Crvene stijene, Duboki potok, Pozmanov dol, Konaćišta i Jeline vode. Kada je javljeno da su lovci raspoređeni, krenule su skupine određene za pogon. U pogonu su bile tri skupine, koje su pokrivale pravce Lokva – Krompirište, Brizovac – Jeline vode i Duboki potok – Pozmanov dol – Konaćišta. Lisica se i ovaj puta pokazala lukavom. Prva se izvlačila pred pogoničima. Kao da je znala da nitko neće pokvariti svoju šansu za doček vepra. Viđeno je ukupno sedam divljih svinja, od čega je jedna odstrijeljena. Također, viđeno je i deset grla srneće divljači. Sam lov trajao je do 13 sati, kada se započelo s vraćanjem na zborno mjesto. Na zbornom mjestu sve sudionike lova čekao je lovački ručak, grah s mesom te piće Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA za okrepu nakon naporna lova. Brojni gosti iz različitih dijelova BiH, pobratimi iz Gruda, Ljubuškog, Mostara, Širokog Brijega, Novog Travnika, Nove Bile, Travnika, Kaknja, Vareša, Orašja i mnogih drugih mjesta, okupili su se najprije u šatoru. Druženje je nastavljeno u manjim skupinama, ponajprije zbog vremenskih uvjeta, odnosno niske temperature. Vitežani su se potrudili biti dobri domaćini. Posebice raduje što su sudionici događaja bili i predsjednik i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Uz gurmanske specijalitete, dobru kapljicu i glazbu uživo, djelo oca i sina Slavka i Ante Mlakića, također naših članova, druženje je trajalo do kasnih večernjih sati. Kao i u Razmjena mišljenja životu svemu lijepom brzo dođe kraj. Dalek put, odnosno neizvjesnost s vremenskim uvjetima tjerali su ljude na povratak kućama. Mala zamjerka organizatorima bila je kašnjenje početka lova, što je kod dijela Ručak na terenu lovaca stvaralo početnu nervozu. Na daljnji tijek događanja nije bilo primjedbi. Ovaj tradicionalni lov, koji je upriličen za goste i domaće lovce, imao je obilježja uspješnog lova. Svi sudionici lova su se živi i zdravi vratili iz složenog lova. Divljač je pokrenuta, viđena, a nešto je i odstrijeljeno. A druženje s gostoljubivim domaćinima trajalo je od dolaska lovaca u Vitez do povratka kući. Nadamo se da će ostati u pamćenju mnogih te da će vrlo rado poželjeti ponovno loviti u Kruščici. Možda već dogodine! “Kakav otac, takav sin” Ivica Drmić Fotografije: Slavko Mlakić Druženje u lovačkom domu LD SOKOL Nova Bila Odstrijeljena dva vuka N astojeći osnažiti komercijalni lov, LD „Sokol“ je u svim dijelovima svoga lovišta izgradilo zatvorene čeke i hranilišta za divljač. Naravno, to je dalo rezultate, što se vidi iz slučaja Dražena Metza, lovca iz Hrvatske, koji je izrazio želju doći u komercijalni lov na Vlašić. U pratnji lovočuvara Ante Peše, gost iz Hrvatske je 6. prosinca prošle godine pošao u lov u rajon Ponir – Jasik, želeći odstrijeliti vuka. Dražen je www.lovackisavez-hb.ba iskusan lovac, obišao je mnoga lovišta, ali je bio više nego oduševljen onim što je ovdje vidio, posebice brojnošću tragova divljači. Već na početku lova odstrijelio je vuka, pa njegovoj sreći i oduševljenju nije bilo kraja. Zahvalio je svojim domaćinima na gostoljubivosti i druženju i obećao da će se vratiti čim mu se pruži prilika. Drugoga vuka odstrijelio je Marijo Franjić, predsjednik sekcije „Ponir“, savjestan i brižan lovac koji vodi računa 23 Mario Franjić s odstrijeljenim vukom i Anto Peša, lovočuvar o prihrani divljači i redovito odvozi animalni otpad u lovište. On i lovočuvar Anto Peša, dovozeći hranu 1. siječnja ove godine na čeku Ponir, opazili su čopor vukova, njih 6-7. Marijo je hitro „potegao“ i tog je trenutka postao vlasnikom još jednoga trofeja u svojoj bogatoj lovačkoj kolekciji. Ružica Bajo IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HLU MALIČ Grude Lovački zbor uoči početka hajke veza m Sa bor s predsjedniko Organizacijski od Hajka, U koja ostaje u sjećanju nedjelju 8. veljače upriličen je peti zajednički lov – hajka koju već tradicionalno odlično pripreme grudski lovci, točnije lovna sekcija „Grude“. Onima koji svake godine sudjeluju u ovom, po organizaciji, izvedbi, sadržajima i atraktivnosti iznimno uspješnu događanju, ovaj lov ostane dugo u sjećanju. Ove godine organizacijski odbor nije mijenjao scenarij hajke, ali nas je ipak iznenadio novim sadržajima. Po običaju, okupili smo se u gateru „Grude“ gdje nas je čekala kava i kapljica žestice. Uz zdravicu za dobru kob i radost ovoga susreta, iskreno smo se veselili ovom danu. Došle su grupe lovaca iz više lovačkih udruga, posebice iz susjednih. Prevrtljiva veljača i (ne)vrijeme prethodnih dana omelo je dosta lovaca, posebice iz Središnje Bosne, doći ovdje. Predsjednik i tajnik HLU „Malič“, Branko Lesko-Liska i Emil Jurčić, te „glavni“ pokretač i organizator ovih susreta Doni Mikulić, trudili su se svakom prići s riječima dobrodošlice. Lovce je na poseban način obradovao dolazak predsjednika Saveza Slavka Marina na ovu hajku. Nakon prijave sudionika, formiranja grupa i postrojavanja, i nakon što nas je lovnik sekcije „Grude“ Miro Mikulić upoznao s protokolom, lov je mogao početi. Grupu u kojoj su bili Slavko Marin, Iko i Toni Paradžik, Emil, Bileša, Miljenko i 24 moja malenkost, vodio je Zvonko Pešorda. Bili smo raspoređeni na lokalitetu „Rupine“, odakle smo mogli uživati u panorami poplavljenoga grudskog polja i okolice. A glede lova, divljač nas je ovaj put izgleda smatrala dobronamjernima i nije se pokretala iz svojih loga. No zato smo sebi priuštili tihu vatricu koja nas je ugodno grijala u ovo prohladno jutro, skupa s „priručnom pričuvom“ iz ruksaka. Domaća pogača, ugrijan špek, grumen sira, glavica luka i čaša crnog vina bili su nam predjelo i aperitiv za ono što nas je dočekalo na zbornome mjestu na Rašku polju. A što je sve tu organizator pripremio, na ovakvom mjestu i u ovakvim uvjetima, Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA teško je opisati. To je trebalo vidjeti i doživjeti. Pripremljena je nova lokacija (stara im je, kažu, bila malo pretijesna) gdje su, radeći nekoliko dana po lošem vremenu, dva velika dolca zarasla u šikaru prilagodili za ovu prigodu. Tri velika roštilja radila su punom parom. Na drugoj strani, deset metara dug kanal žara, dvije velike posude izrezanog mesa za roštilj, zatesane drinove šipke, sol i po principu „sam svoj majstor“ svatko je sebi mogao pripremiti ovu vrstu roštilja. Po ledini postavljeni stolovi, bačve s vinom i ostalo piće. Grupa za grupom pristizala je na odredište. Bilo je i ulova. Ulovljene su četiri lisice i jazavac. Doni pokazuje odstrijeljenu prstenovanu lisicu Roki. Ljetos su je uhvatili kao malo lišče, držali u gateru neko vrijeme, prstenovali i pustili. I eto, na njihovu „žalost“, Roki je platila glavom. Nakon okrepe i ugodnih razgovora, opet smo u stroju. Najprije je lovnik zahvalio svim lovcima na korektnom držanju tijekom hajke, zatim se nazočnima obratio predsjednik HLU „Malič“, a onda i Slavko Marin, predsjednik Saveza, koji je to učinio doista od srca, s posebnim emocijama i pohvalama domaćinu za organizaciju ovoga lovačkog susreta. „Ovakve susrete trebamo organizirati u svim našim članicama gdje je to moguće. Oni nas zbližavaju i učvršćuju naše jedinstvo“, naglasio je Marin. Ukratko se dotakao i planova Saveza i njegovih članica glede trenutačno najvažnijeg pitanja – dobivanja lovišta u zakup, obećavši svoj puni angažman na ostvarivanju ovih ciljeva, za što je dobio srdačan pljesak nazočnih. Sljedeća točka „dnevnog reda“ bila je prozivka lovaca koji su tijekom hajke napravili neke propuste, pogreške, promašaje, s posebnim osvrtom na „ubojstvo“ Rokija. Svima je za kaznu bilo ispiti čašu vina, a „ubojici“ Rokija dvije. Nakon zajedničkog fotografiranja, veselje je nastavljeno. „Uskočili“ su harmonikaši, zapaljena je pripremljena lomača. U međuvremenu su došli predsjednik Skupštine „Maliča“ Jerko Boban i predsjednik Općinskog vijeća Grude Draženko Vranješ. Usput rečeno, Općinsko vijeće Gruda prije nekoliko dana ovoj je udruzi dodijelilo zemljište za izgradnju streljane. Svaka čast! Organizator hajke pripremio je još dosta sadržaja za ovu prigodu, te je doista bilo dobrih razloga zadržati se sve do noći. A na ovoj visoravni noć je hladna i vučljiva. Lovci su se, stoga, počeli polako razilaziti, a organizatora je i tada čekalo dosta posla. Trebalo je sve ovo pospremiti, očistiti, vratiti inventar na svoje mjesto… Jer, već poslije ponoći gospodar ovih prostora ponovno će biti divljač, hladnoća i zubati Mjesec koji sve ovo prati s neke svoje „visoke čeke“. U lovu je sudjelovao i dobar broj Kočerinjana Bilo je zadovoljstvo pripremati roštilj Vlado Bošnjak www.lovackisavez-hb.ba 25 S predsjednikom Saveza u grudskome lovištu IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf Lovački zbor prije početka lova Nastavljena suradnja dvaju društava N i kiša i ružno vrijeme nisu uspjeli spriječiti tradicionalni zajednički lov na divlju svinju članova lovačkih društva „Uskoplje“ i „Vepar“ iz Rame koji se održao u Uskoplju 18. siječnja ove godine. Po 11. put u nizu lov je okupio velik broj lovaca s područja Središnje Bosne, Hercegovine i Hrvatske. Osim domaćina lovu su se odazvali i gosti P LD SOKOL Nova Bila osljednja sjednica Predsjedništva LD-a „Sokol“ u prošloj godini održana je 22. prosinca u lovačkoj kući na Bilakovini. Osim članova Predsjedništva nazočili su joj članovi Nadzornog odbora i lovnici sekcija. Govoreći o protekloj lovnoj sezoni, predsjednik Društva Dario Sučić izrazio je zadovoljstvo radom lovaca („premda može i bolje“), te naglasio da treba više raditi na ustroju lovišta, odnosno treba bolje iskoristiti solidnu infrastruktu- iz Bugojna, Travnika, Novog Travnika, Kupresa, Glamoča, Busovače, Čitluka i Sinja što je u konačnici rezultiralo brojkom od preko 250 lovaca. Na platou ispred Osnovne škole nazočnima se najprije obratio predsjednik LD-a „Uskoplje“ Pero Perić. Uz riječi dobrodošlice predsjednik je posebno pozdravio visoko izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne: predsjednika Slavka Marina, tajnika Ivicu Lučića, člana uređivačkog kolegija Hoop!-a Vladu Soldu te Vladu Džoića, glavnog tajnika HDZ-a BiH. U svome obraćanju, predsjednik Saveza Slavko Marin istaknuo je značenje ovakvih događanja glede jačanja suradnje i zajedništva lovačke populacije na ovim prostorima, što za posljedicu ima kvalitetniju suradnju na relaciji društvo – Savez i obratno. Dodao je da su ovakve i slične aktivnosti uvijek imale i imat će bezrezervnu potporu Saveza. „Želio bih zahvaliti predsjednicima dvaju društavaorganizatora, čija je uloga danas izuzetno bitna u funkcioniranju udruga u nesređenim zakonskim okvirima. Njihov trud i Lov na Bukovici i Pakovcu ru ovoga lovišta pred buduće rješavanje njegova statusa. Na ovoj je sjednici dogovoren zajednički lov na Bukovici, te zatvaranje lova s lovačkim psima na Pakovcu, 4. siječnja 2015. Lov na Bukovici organiziran je 28. prosinca 2014., ali je zbog nevremena trajao jako kratko i nije bilo odstrela. No lovci su ipak bili zadovoljni jer su nastavili družiti se u ugodnom lovačkom ozračju. Zatvaranje lova, već tradicionalno, organizirala je sekcija 26 Sa zatvaranja lova na Pakovcu Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Posljednje upute domaćina okupljenim lovcima Pogoniči u predahu Predsjednik Saveza Slavko Marin s gostima zalaganje nisu uvijek dovoljno prepoznati s naše strane, ali sam siguran da rade odličan posao. Uostalom, ovoliko okupljenih lovaca na jednome mjestu to i dokazuje“, naglasio je predsjednik Saveza zaželjevši na kraju svima puno lovačke sreće i zadovoljstva. Nakon toga je glavni lovnik LD-a „Uskoplje“ Jerko Šapina potanko iznio plan lova, upozorio koje se vrste divljači smiju loviti te podijelio lovce u pet skupina i za svaku odredio vodiče čiji je zadatak bio rasporediti skupinu na predviđene čeke u dodijeljenom području. Posebnu je pozornost posvetio sigurnosnim mjerama, a na kraju je sve sudionike lova pozvao na zakusku poslije lova u lovačkoj kući na Pakovac, jedna od najstarijih sekcija u Društvu. Predsjednik sekcije je Niko Sučić, tajnik Josip Sučić, lovnik Ivica SučićĆićo, članovi: Dragan Tejić, Niko Topalović, Mijo Martić, Luka Peša, Žarko Cakalin, Miroslav Sučić, Mijo Nakić, Nikola Bubnjić, Jozo Ljubas, Franjo Ljubas, pripravnik Ante Prgić i trojica počasnih članova: Anto Bajo, Nikola Sučić i Jozo Sučić. Lov na Pakovcu predvodio je lovnik Ivica Sučić-Ćićo. Ivica je zaposlen u Švicarskoj, ne može često dolaziti kući, ali kad dođe, iskoristi svaku priliku za lov s kolegama. www.lovackisavez-hb.ba Mačkovcu. Lovilo se na području Raduše, od novootvorenog Ski-centra na Palama, preko Podova, Mačkovca, Pidriša, Zekine grude pa do Draševa. Sva su ova lovišta povezana i sva su bogata „crnom divljači“, pa ni jedna skupina nije bila zakinuta za atraktivnost čeka, posebice ako se u obzir uzmu informacije o sve češćem boravku vuka u ovim lovištima. Prohladno vrijeme i, na mjestima, zavidna visina mokroga snijega ukazivali su na poteškoće koje bi mogle utjecati na uspješan lov. Blatnjav i sklizak teren otežavao je kretanje vozilima, što je usporilo početak lova. Ipak, u 9 sati lovnik je dobio potvrdu od vodiča U lovu je sudjelovalo dvadesetak lovaca, jednoga zeca ulovio je Josip Sučić, ostali ništa. Ali su bili zadovoljni, barem zato što su vidjeli mnogo tragova srneće divljači (što baš i nije bilo tako često u posljednje vrijeme). Kako je ovaj lov bio nedugo poslije blagdana, bio je dogovor da svatko ponese nešto u ruksaku i da se od toga napravi zakuska, kako je i učinjeno. Jedan član sekcije Pakovac zaslužuje posebne pohvale, to je Nikola Sučić-Nine. Član je sekcije od 1982., a počasni član Društva od 2003. godine. Društvo ga je nagradilo Od27 Lovačka vatra da su svi lovci raspoređeni na svojim čekama. S velikim se iščekivanjem pratila komunikacija preko radiouređaja glavnog lovnika s pogoničima, čiji je zadatak bio pronaći tragove divljači. Sve intenzivnija kiša ovaj je put, ipak, učinila svoje. Divljač je mirovala, a promrzli lovci se nisu puno bunili zbog odluke organizatora da se lov završi, iako je kod mnogih ostao žal zbog izostanka odstrela. Nakon lova svi su se sudionici uputili prema Mačkovcu i tamošnjoj lovačkoj kući gdje se uz vatru nastavilo s druženjem do kasno u noć. Velimir Šekerija ličjem I. reda, a mnogo je puta pohvaljivan za svoj rad. Iako „gazi“ već 79., ovaj vitalni lovac gotovo nimalo ne zaostaje za mlađim kolegama, jer je uvijek među prvima u lovu. Njegovim (Nikolinim) stopama krenuo je i njegov sin Josip, a posebice je sretan što je i njegov unuk, Josipov sin Marin, također lovac. Tri naraštaja lovaca u jednoj obitelji! Ne baš čest slučaj, stoga, svaka vam čast, Sučići! Ružica Bajo Nikola Sučić-Nine IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Š estog veljače Mirko Šarić, lovac i lovočuvar ove lovačke udruge, krenuo je na čeku Kućare, nedaleko od sela Veliki Mošunj i Gornja Večeriska. Zadaća mu je bila doprinijeti smanjenju broja predatora na podnošljivu mjeru. Očekivala se lisica, rjeđe kuna bjelica i divlja mačka, a najrjeđe vuk. Ovaj put, međutim, odstrijeljen je vuk kapitalac. Prema dostupnim informacijama čopor vukova prethodno je napravio štetu na području sela Zabilje, pri čemu je stradalo nekoliko ovaca i magarac. Na čeku je Mirko stigao u sumrak. Na 30 m od čeke u snijegu je uočio svjež trag vuka. Nedugo nakon što se smjestio na čeki, opazio je sjenu vuka. Reagirao je munjevito, usmjerio pušku, pogledao kroz optiku, utvrdio o čemu je riječ i pucao. Pogodak iz polurisanice kroz plećku, reklo bi se idealan. No vuk je s mjesta nastrela otišao oko 200 m. Naknadnim pregledom terena utvrđeno je da je bila riječ o čoporu vukova, vjerojatno onom koji je prethodno napravio krvavi pir. Odstrijeljeni vuk je alfa mužjak mase 37 kg, star oko šest godina, vođa navedenog čopora. Procjene trofeja krzna govore da je riječ o trofeju u zlatnoj medalji, o čemu će konačnu riječ dati Povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja. Mirku je ovo treći odstrijeljeni vuk, a drugi u ovom lovištu. Dan prije, na drugome mjestu, Mirko je odstrijelio dvije lisice. U kontekstu ovoga događaja, pokušat ćemo dati neke informacije koje se najčešće ne nauče za polaganje lovačkog ispita, pa lovci velik dio lovačkog staža ostanu u određenoj zabludi. Ako se zna da su vukovi divlje životinje koje nastoje izbjeći čovjeka, što su onda radili u relativnoj blizini sela? Mogući odgovori na ovo pitanje mogu biti indikatori stanja u lovištu: ili u lovištu nema hrane (čitaj divljači), pa prihvaćaju rizik mogućeg susreta s čovjekom kako bi zadovoljili temeljne potrebe za opstankom vrste ili je dostignuta potrebna razina mira u lovištu, pa su vukovi bez straha. Imajući u vidu informaciju o štetama na stoci, nameće se zaključak da na lijevoj obali Lašve ima manje je- LO VITEZ Vitez Odstrijeljen kapitalan vuk dinki divljači koja vuku služi kao hrana. Drugo pitanje je, trebamo li vuka uopće odstreljivati, ako u velikom dijelu svijeta spada u ugroženu vrstu? Ako je odgovor da, do koje mjere to treba činiti? Za zabranu odstrela vukova, osim brojnih udruga „zelenih“, zalažu se i znanstvenici. Naime, u BiH prekobrojnosti na određenom prostoru. Premda je vuk konkurent lovcu (imaju iste predmete interesa), vuk se već odavno ne smatra „štetočinom“. On ima i pozitivnu ulogu u lovištu. Prije svega, iz lovišta uklanja bolesne, slabije, ranjene i nemoćne jedinke. Za razliku od lovca, koji iz mjerama koje je čovjek poduzeo protiv vuka (trovanje, zamke, lov, oduzimanje staništa, itd.), on je uspio opstati, ponajprije zahvaljujući teško dostupnim područjima. Zbog toga se s pravom drži da je vuk simbol divljine. Na kraju, nešto o fotografiji. Namjera mi nije kritizirati, nego lovišta nastoji izlučiti najbolje, trofejne primjerke, pa čak i prije završetka sezone parenja! Vuk to ne čini, jer je mala vjerojatnost da bi takvu divljač ulovio, odnosno, ekonomski rečeno, „platio bi visoku cijenu“. Naravno, ima i izuzetaka, posebice za vremenskih nepogoda. Nadalje, vuk je više koncentriran na brojnije zastupljene jedinke, što je bilo vidljivo i u lovištu „Vitez“. Kad je brojnost srneće divljači bila manja, vuk se usmjerio na divlje svinje. Bioraznolikost je poželjna, pogotovo stoga što je vuk iz BiH posebna podvrsta, koja naseljava gotovo cijeli prostor BiH, osim njezina sjevernog dijela uz rijeku Savu. Brojnost vuka treba držati pod nadzorom, ne ugrožavajući pritom biološki opstanak vrste, što treba omogućiti održivo upravljanje lovištima. Lovac se ne treba bojati konkurencije, jer vuk pomaže lovcu u pravilnoj selekciji divljači. Unatoč svim pokušati educirati, ponajprije dopisnike, a zatim i sveukupno lovačko članstvo. Fotografije koje su otišle u svijet, na kojima je divljač na poklopcu motora, odnosno „vozanje“ odstrijeljene divljači na takav način, krajnje je neprihvatljivo. Takvo ponašanje u očima javnosti apsolutno minimizira stvarnu korist od odstrela. Ne treba zaboraviti da postoje ljudi s potpuno suprotnim stanovištima u odnosu na lovce. Oni postaju sve važniji čimbenici u društvu. Stoga i mi lovci trebamo znati na koji način pokazati korisnost svoga angažiranja u društvu, kako bi se promijenila percepcija ljudi u svezi s lovom i lovstvom općenito. Vožnjom automobilom po gradskim prometnicama i fotografiranjem divljači na poklopcu motora, to zasigurno nećemo uspjeti. Mirko Šarić s vukom kapitalcom se već duže vremena ne provode znanstvena istraživanja o vuku te nema pouzdanih informacija o njegovoj brojnosti. Godine 1999. u BiH je bilo oko 800 vukova. Samo u razdoblju 1998.-2008. u BiH je odstrijeljeno 1780 vukova, ili prosječno 162 godišnje. Neslužbene procjene brojnosti vuka kreću se od 300 do 350 jedinki. Bez obzira na to što je vuk ugrožena vrsta, njegovu brojnost treba držati pod nadzorom, što podrazumijeva i planiranje odstrela. Vuk je životinja čopora, s izraženom hijerarhijskom strukturom. Samo dominantni vukovi (alfa vuk i alfa vučica) sudjeluju u parenju, ostali su samo sudionici u čoporu. Tako vukovi imaju izražen mehanizam samoregulacije brojnosti. Mladi u čoporu ostaju do 22 mjeseca, kad spolno sazrijevaju. Tada mogu napustiti čopor. Pri napuštanju čopora traže novi, prazan teritorij gdje nastoje formirati novi čopor. S tog stanovišta nema rizika od 28 Ivica Drmić Fotografija: Zvonimir Čilić Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik Mirkovo i Miroslavovo slavlje G rupa lovaca lovne sekcije Mravinjac, drugi dan Nove godine, na lokalitetu Zaleđenika, na obroncima Mravinjca, organizirala je lov na divlju svinju. Uobičajeno u organiziranim lovovima, lovci su se okupili na mjestu za polazak u lov, koje je za ovu prigodu odredio Vlado Lešić, stari i iskusni lovac, počasni član Društva. Lovnik sekcije pregledao je dokumente i lovačko oružje, upozorio na obvezno pridržavanje sigurnosnih mjera i obavijestio lovce da će se loviti isključivo divlja svinja, nakon čega su lovci zauzeli svoja predviđena mjesta. Na svoj su zadatak krenuli i hajkači, uz pomoć Vladina posavca i Jurkina istrijanera, i ubrzo pokrenuli pet divljih svinja. Svinje su pokušale pobjeći pokraj Mirka Zlatinića i Miroslava Tomića, koji je uspjeli „zau- staviti“ jednu od njih. Razdragani i veseli poradi dobra ulova, rekoše da su mogli odstrijeliti bar još jednu divlju svinju ali im to nije dopuštala lovačka etika. Svaka čast! Druženje se nastavilo u restoranu „Oskar“, a nakon što je stigao negativan nalaz na trihinelu, napravljen je dobar lovački gulaš. Mirko i Miroslav su za ovu prigodu u „Oskaru“ okupili i svoju brojnu lovačku obitelj i rodbinu. Obojica rade u Austriji i rijetko imaju priliku biti u lovištu, kako rekoše svake prijestupne godine. Od odstrela bila im je draža čestitka devedesetogodišnjeg Mije Tomića-Baćka, najstarijeg lovca i počasnog člana Društva, uz to i djeda Miroslavova, a oni su njemu zaželjeli dobro zdravlje i još puno godina lova i života. Čestitka devedesetogodišnjeg Mije Tomića-Baćka Anto Cvitanović LD PAVLOVICA Novi Travnik Pomoć divljači u snježnim uvjetima R eagirajući na niske temperature i snijeg visine do jednoga metra, glavni lovnik LD-a „Pavlovica“ Vlado Knežević organizirao je 25. siječnja 2015. akciju na prihrani divljači. Za akciju su se najbolje pripremile sekcije Sebešić i Mravinjac, čiji su članovi dan prije pripremili sijeno, djetelinu, razne žitarice, stočnu repu, kupus, kukuruz i sol, i stoga zaslužuju posebnu pohvalu. Draženko Jakić, lovnik sekcije Sebešić, uspio je okupiti 24 lovca koji su, u pet skupina, gazili dubok snijeg tri kilometra u jednom pravcu da bi donijeli hranu na Rakine ravne, Kneževića ravne, Laze, Lučevac i Otes. U tome su im pomogli članovi lovačke mladeži: Pavo, Stipo i Petar Ivoš (sinovi predsjednika sekcije Stipe Ivoša), Luka-Fran Jakić (sin lovnika sekcije Draženka Jakića) i Ivan Zeko. www.lovackisavez-hb.ba Dubok snijeg prilika je lovcima pokazati svoje pravo lice Lovnik sekcije Mravinjac uspio je okupiti 35 lovaca, koji su uspjeli iznijeti hranu na Mravinjac, Zaleđenik, Kašrel grad, Kamenjaš, Dahovo i Kovačiće. Za okrepu promrzlih Sebešićana pobrinuli su se mještani Sebešića koje je, u njihovoj 29 lovačkoj kući, predvodio nezaboravni Sušika, a za prozeble lovce sekcije Mravinjac pobrinuli su se stariji lovci, Vlado Lešić i Ivica Zeko. Anto Cvitanović IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA P eti prosinca 2014., kod središnjeg spomenika na groblju Prahulje, polaganjem vijenca i paljenjem svijeća za sve poginule i umrle lovce započelo je svečano obilježavanje 20. obljetnice postojanja LD-a „Sokol“ Nova Bila. Osim natjecanja u gađanju zračnom puškom i izložbe lovačkih trofeja i fotografija u prostorijama Društva, na programu je bila svečana skupština Društva na kojoj je uvodno izlaganje podnio Dario Sučić, predsjednik Društva. Poslije svečane skupštine uslijedila je dodjela priznanja lovcima koji su se u proteklom razdoblju izuzetno zalagali za napredak i razvoj Društva. Priznanja su dobili: Ilija Bjelobrk, Anto Mihaljević, Niko Sučić, Niko Topalović, Željko Bajo, Milko Grebenar, Dragan Pliškić, Goran Kovačević, Dražen Vidović, Alojz Galić, Slobodan Nikolić, Marinko Jurčević, Boro Kolenda, Dragan Gučanin, Milorad Savić i Boris Marić. U 19 sati proslava se nastavila u salonu „Dačo“ u Staroj Biloj, gdje su se za glazbeni ugođaj pobrinuli „Jandrić bend“ i „Lašvanske tamburice“. Prije zabavnog dijela programa a nakon što je pozdravio sve nazočne, posebice Slavka Marina, predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne, Ivicu Lučića, tajnika Saveza, Vladu Soldu te goste iz drugih lovačkih udruga, predsjednik Sučić je pročitao referat o radu Društva od osnivanja do danas. Evo dijela toga referata: „Poštovani članovi LD-a ‘Sokol’, cijenjeni gosti, dame i gospodo! Svaka udruga, zajednica ili institucija ima značajne datume koji ostaju zabilježeni tijekom njezina djelovanja, tako i naša udruga ima svoj iznimno značajan datum – 15. listopada 1994. god. Stoga mi dopustite da se ovom prilikom osvrnem na ne tako dugu, ali Tri glavne nagrade - lovačke puške dobili su: Mladen Čuturić, Stipo Kolenda-Čipe i Željko Kolenda LD SOKOL Nova Bila Obilježena dvadeseta obljetnica Društva za nas lovce značajnu i burnu povijest od osnivanja Društva do danas. Nakon ratnih zbivanja na ovim prostorima koja su tragično pogodila najviše hrvatski puk, došlo je do progona stanovništva s njegovih stoljetnih ognjišta i mnogi Hrvati iz okolnih mjesta: Travnika, Novog Travnika i Viteza našli su se kao prognanici na području Nove Bile. Nakon primirja život se počeo normalizirati i organizirati, obnavljao se rad institucija i udruga, pa se tako i među lovcima Nove Bile, koji su sada bili mnogobrojni, javila ideja o osnivanju lovačkog društva. Dana 15. listopada 1994. osniva se lovačko društvo, dobiva ime „Sokol“ i postaje članom Lovačkog saveza Herceg Bosne, čije 30 je sjedište tada bilo u Širokom Brijegu. Bira se skupština od 25 članova, izvršni odbor od 9 članova, za prvog predsjednika izabran je Marinko Matošević, za tajnika pok. Stipo Volić, za glavnog lovnika pok. Matija Sučić. Društvo je registrirano u Općinskom sudu u Travniku. Tada se u Društvo učlanilo 45 lovaca. Pregledom matične knjige, do danas je evidentirano 276 članova Društva. Možemo se pohvaliti da smo uvijek imali potporu naše krovne institucije – Lovačkog saveza Herceg Bosne. Danas Društvo ima 140 članova podijeljenih u sedam sekcija, a svaka sekcija ima svoju lovačku kuću. Naše Društvo je među prvima na prostoru Središnje Bosne uvelo tradiciju slavljenja sv. mise za umrle lovce na dan sv. Huberta, u župnoj crkvi u Brajkovićima. Dosadašnji predsjednici Društva bili su: Marinko Matošević, Anto Bajo, Jozo Sučić i Dario Sučić. Tajnici Društva bili su: Stipo Volić, Anto Ivišić, Drago Marjanović, Žarko Jandrić i Ružica Bajo. Glavni lovnici bili su: Matija Sučić, Boro Kolenda, Božo Palavra, Dragoljub Bobaš i Boris Bralić. Mnogi od naših članova su ugledni intelektualci, poduzetnici, politički djelatnici... Još jednom čestitam obljetnicu našega Društva, želim da se ugodno osjećate i da večerašnja noć prođe u vedru ozračju“. Svečanost je nastavljena večerom, bogatom tombolom i dodjelom lovačkih odličja. Ružica Bajo Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD ZEC Busovača L ovna sezona koja je na izmaku obilovala je upadima vukova u dijelove lovišta kojim gospodari LD „Zec“ Busovača. Vukovi su tako narušavali mir itekako potreban u zimskom razdoblju, a lovci su se žalili da im vuk napada i uništava lovačke pse. U dva navrata, vuk je usmrtio sedam lovačkih pasa (tri posavca, dva baraka, te po jednog istarskog i trobojnog goniča). Dva je istarska goniča ubio medvjed, pa je to sve skupa veliki gubitak lovačkih pasa u jednoj lovnoj sezoni. Seljani su se žalili da im vuk napada i uništava domaću stoku, spominjući Ivana Martinovića kojemu su vukovi zaklali sedam koza i tri ovce. Ivan se prije 20-ak godina vratio na svoju djedovinu i odlučio baviti se stočarstvom, ali mu medvjed i vukovi u toj nakani ozbiljno smetaju. Upravni odbor Društva dao je zadatak glavnom lovniku da s grupom lovaca obiđe lovište i utvrdi pravo stanje. Glavi lovnik Niko Čavara je s grupom lovaca (Marijan, Dado, Dejo i Ljubo) obišao dio lovišta koji je najviše izložen vučjim upadima. Utvrdili su da iz pravca Sebešića dolazi sedam, a iz pravca Prosja pet vukova, ali da nema vučjeg brloga na terenu koji su obišli. Viđa se jedan samac, komu je teško stati ukraj jer stalno mijenja vrijeme i pravac dolaska. Najčešće se kreće na terenu Dobra voda, Gornja paljevina, Gornja carica, Torovi i Ravni javorovi. Jedna je vučica, izgleda, često u blizini hranilišta, ali uporno izbjegava ukazati se i zadržati na njemu. Pronašli su šest mjesta gdje su stradale srne, ali ima toga i više, jer je na nekim mjestima pronađeno samo nekoliko dlaka. Sve ostalo je pojedeno, pa i kosti nogu i glave. Pronađena je jedna mlađa srna koja se iz bogtepitaj kojih razloga i kako zaglavila u jedan oveći bukov panj. Nije imala šanse sama se izvući, pa je uginula u velikim mukama. Bila je mrtva najmanje 3-4 dana, ali hladnoća ju je očuvala neraspadnutu. U svemu tome ima i nekih pomalo čudnih pojedinosti. Primjerice, kako www.lovackisavez-hb.ba Problemi s vukovima Ljubo s odstrijeljenom vučicom Čeka na Čalakuši Srna u klopci to da srnu nisu pronašli vukovi, lisice, medvjedi za cijelo vrijeme dok je tu ležala zaglavljena? Priroda je, ipak, puna onoga što mi nazivamo čudima, za ne? Na 11. siječnja 2015. izvedena je veća akcija – hajka na vukove u spomenutim područjima. Pozivu se odazvalo 75 lovaca. Sve je odrađeno uredno i po planu, ali vu31 kovima ni traga. Onda je odlučeno da se na visokim zatvorenim čekama, gdje se uredno iznosi klaonički otpad i kukuruz, češće čeka vuka. Ovu je odluku rado prihvatio Ljubo Marković, mlađi lovac, ali s odličnim lovačkim instinktom i zadivljujućom upornošću. Ljubo je zahtijevao da na čeku ide sam, jer kada ih je više onda nema savršenog mira, što vuk osjeti pa od ulova nema ništa. To mu je i odobreno, pa je već nakon nekoliko izlazaka odstrijelio vučicu, tešku 40ak kg. Ljubo kaže da je na čeku Čalakuša došao 22. siječnja vrlo rano, umirio se i čekao. Vrijeme je bilo mirno, bez mjesečine. Mrkli mrak, što se ono kaže u narodu. Lisice su dolazile do 21 sat, a onda se sve smirilo. To je bio znak da je u blizini vuk ili medvjed. Medvjedi su bili u svojim brlozima, ali je jedan mlađi medo iz nepoznatih razloga napustio svoje zimsko prebivalište. A onda, u 21 sat i 8 minuta došao je toliko čekani vuk. Jedan hitac i sve je bilo gotovo. Kad mu je Ljubo prišao, ustanovio je da nije vuk, nego vučica, što mu je bilo posebno drago. Bio je to treći vuk u Ljubinoj lovačkoj karijeri. Što još reći na kraju ovogodišnje lovne sezone koja je obilovala raznim zgodama i nezgodama? Primijećeno je da se svake nedjelje koja nije lovni dan na busovačkoj streljani okupi grupa mlađih lovaca koji uporno vježbaju kako bi se što bolje pripremili za iduća natjecanja u gađanju glinenih golubova. Ovdje im se, naime, nudi cjelogodišnja zabava, što opravdava utrošak novca za izgradnju ovako lijepog objekta koji će biti sve posjećeniji s ulaskom novih, mlađih generacija u lovačke redove. Morat će se malo zamisliti i vlasnici dugonogih goniča, čiji se psi vrlo rado odluče goniti srneću divljač daleko od svojih gospodara olakšavajući tako vukovima da dođu do svoje omiljene poslastice. I medvjed također čuva svoja staništa, pa nije baš uputno remetiti njegov prostor, posebice ako mečka ima mlade. Dobroslav Vrdoljak IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf Svečano otvorenje lovačke kuće P edesetak uskopaljskih lovaca i njihovih gostiju, 21. prosinca prošle godine, svjedočilo je svečanom otvorenju lovačke kuće na Seocu. Domaćin, LS Ždrimci, učinila je sve kako bi otvorenje proteklo onako kako to priliči ovakvom događaju. Objekt je, presijecanjem svečane vrpce, otvorio počasni član Društva Ivan Žuljević koji je, valja napomenuti, darovao zemljište za izgradnju. Nakon toga čina župnik Župe Uskoplje, fra Vinko Marković, blagoslovio je kuću i sve prisutne lovce te naglasio da je svaka kuća u kojoj se okupljaju vjernici i Božja kuća zaželjevši lovcima dugo i sretno korištenje i puno lijepih druženja i zajedničkih trenutaka provedenih u njoj. Sama izgradnja lovačke kuće trajala je godinu i pol dana, a u njoj su najviše sudjelovali ždrimački lovci, uz potporu LD-a „Uskoplje“, ostalih lovaca i dobrih ljudi ovoga kraja. Njezina je prva namjena osiguranje smještaja lovcima koji gospodare ovim lovištem, a jedan od ciljeva idejnim začetnicima ovoga projekta bio je da ona pruži utočište od nevremena i bude prikladno mjesto za odmor svim ljubiteljima prirode. Istina, Čagalj ponovno u Usori LD FAZAN Usora N iti snježno i hladno jutro nije poljuljalo plan LD-a „Fazan“ Usora. Naime 8. veljače 2015. 25 lovaca okupilo se ispred lovačkog doma Društva, odakle je organiziran pogon i lov na čaglja. Akcija je krenula oko 9 sati, a nedugo zatim začuli su se pucnji. Iskusni lovac Ilija Gavran odstrijelio je mužjaka čaglja teškog oko 20 kilograma. Ova, u našim krajevima nekarakteristična vrsta divljači, prvi se put ovdje pojavila pretprošle Nakon lova na čaglja 32 godine, pa se sumnjalo da je riječ o zalutaloj jedinki. Vrijeme je, međutim, pokazalo nešto drugo. Do trenutka pisanja ovih redaka, u lovištu LD-a „Fazan“ Usora ustrijeljena su četiri čaglja različita spola i starosne strukture, što pokazuje da se divljač već dobrano nastanila i prilagodila našem terenu. O toj će se činjenici morati voditi računa prilikom donošenja planova lova i gospodarenja lovištem. Mato Labudović Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA kuća još nije u potpunosti završena, ali po riječima predsjednika Odbora za izgradnju Stipana Katušića, do kraja ove godine svi planirani radovi trebali bi biti završeni. Kako kaže, želje i entuzijazma ne manjka, a i novac će se već nekako naći. Dan ranije na sastanku LS-a Ždrimci, između ostalog, raspravljalo se i o taktici za sutrašnji lov. Svi su znali da je za ukupan dojam o otvaranju kuće bio jako bitan i kvalitetan odstrel. Ipak, informacije s terena su govorile da snijega, a time i tragova divljači, ima samo u visokim predjelima Vranice. Odlučeno je da će jedna grupa pogoniča s vozilima, ako je moguće, doći do Dobroške Vranice, pokušati pronaći trag i sa psima „odraditi“ prigon. Ono što ih je dočekalo sljedećeg jutra bilo je gore od očekivanog. Vjetar koji je nosio sve pred sobom, stvarao snježne vijavice i smanjivao vidljivost značajno je poremetio njihove planove. Vozilima se do željenog područja nije moglo, a vjetar, hladnoća i snijeg bili su glavni ometači za ići pješice. U tu se avanturu upustila ekipa u sastavu: Marko Perić, Slavko Mejdandžić i Dragan Vukadin, a njima „za petama“ bili su Petar Arežina, Slavko Čurić, Igor Ramčić i Slavo Lovrić. Svi ostali su bili raspoređeni na svojim čekama. Najteže od svega je bilo pronaći trag divljači koja, po ovim uvjetima, obično miruje skrivena negdje u svom nepristupačnom skrovištu. Na radost svih, pucnjevi i galama pogoniča istjerali su jednog vepra iz skloništa čije su tragove ubrzo pronašli lovački psi Petra Arežine, alpinka Rita i istrijanerka Bisera. „Kako u početku stvari oko pronalaska tragova nisu izgledale optimistično, ja sam, zbog Lovačku kuću blagoslovio je fra Vinko Marković, župnik župe Uskoplje Svečanu vrpcu prerezao je počasni lovac Ivan Žuljević velike hladnoće, odlučio naložiti vatru na svojoj čeki. Rade, koji je bio do mene, pokušavao me odgovoriti od toga, ali se kasnije i on došao malo ugrijati. Nedugo zatim se začuše kerovi. Gonili su pravo na nas“, iskren je bio Ivica Komarac čije je zrno usmrtilo vepra teškog stotinjak kilograma. Iako se odmah nakon odstrela LU CINCAR Livno N www.lovackisavez-hb.ba pojavio još jedan trag vepra koji je trebalo pratiti, lovnik LS-a Ždrimci Tomislav Perić-Toma proglasio je lov završenim i pozvao lovce na zasluženi ručak i svečano otvaranje novoizgrađene lovačke kuće na Seocu. Velimir Šekerija Srušena čeka I to se događa! euobičajen i nesvakidašnji prizor iznenadio je lovce sekcije „Borova glava“ kad su došli na Gvozd, gdje su gradili visoku zatvorenu čeku. Nepoznata osoba ili više njih otpilila je dva nosiva stupa te se čeka – srušila! Ovaj je objekt, i mrcinište uza nj, bio ponajprije namijenjen za čekanje vuka, koji se jako razmnožio i čini velike štete na divljači i domaćim životinjama. Gradnju ove čeke financirali su isključivo lovci Petar Arežina i Ivica Komarac s lovinom sekcije „Borova glava“. Bio je nabavljen sav materijal potreban za njezinu gradnju, te prozori, vrata, izolacijski materijal, a donacijom je osiguran limeni krov. Sad sve to „pada u vodu“ i upitan je nastavak radova. Ima li, zapravo, smisla nastaviti gradnju dok se počinitelj (ili više njih) ne pronađe? O svemu je obaviještena i policija te se lovci nadaju otkrivanju i kažnjavanju počinitelja. Ilija Bandov 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik Dok je Vlade, zna se… S edmo nadmetanje u igri prstena između pet lovnih sekcija LD-a „Pavlovica“ Novi Travnik upriličeno je 14./15. veljače 2015. u Sebešiću. Ovo lovačko nadmetanje primljeno je s općim zadovoljstvom i oduševljenjem te mu, osim lovaca LD-a „Pavlovica“, nazoče članovi susjednih lovačkih društava i brojni građani ove općine. Spletom okolnosti, ove je godine bilo nešto manje lovaca pa su u kuću u kojoj se igrao prsten mogli stati svi promatrači ove igre. U 19 sati, predsjednik sekcije Sebešić Stipo Ivoš obratio se nazočnima riječima dobrodošlice i dobrih želja, pa onda pozvao na minutu šutnje za sve pokojne lovce Društva. Tajnik Društva, Anto Cvitanović, također se obratio nazočnima, posebice pozdravivši igrače prstena i zaželjevši da igraju fer i u duhu lovačke etike. Natjecateljske parova iz lovačkog šešira izvlačio je Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva. Slučaj je htio da turnir otvore sekcija Mravinjac i domaćin druženja, sekcija Sebešić. Drugi par su bile sekcije Gradina i Bučići, a sekcija Novi Travnik odustala je od natjecanja poradi nedostatka igrača. Dobrom igrom finale su izborile sekcije Gradina i Mravinjac, a u igri za 3. i 4. mjesto ostale su sekcije Sebešić i Bučići. U finalu Sekcija Gradina: Franjo Cvitanović, Vlado Marković-Adeša (kapetan), Anto Cvitanović, Drago Bavrka-Rajko i Josip Slipac. Sekcija Mravinjac: Jozo Lešić, Jozo Zlatunić-Migan, Stipo Zlatunić (kapetan), Mirko-Mićo Lešić i Ilija Tomić. Sekcija Bučići: Božo i Anto Radman, braća Kreci, Dario Jerković i Niko Fišić. Sekcija Sebešić: Slavko Jakić, Stipo Ivoš i Mijat Ivoš. Pobjednička ekipa Sudionici igrea 34 je sekcija Gradina bila bolja, tijesno je porazila sekciju Mravinjac i osvojila prvo mjesto. Sekcija Mravinjac je, dakle, bila druga. U borbi za treće mjesto sekcija Bučići bila je bolja od sekcije Sebešić. Pehare pobjedničkim ekipama, ove godine u trajno vlasništvo, uručio je predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić. Za prvo mjesto sekcije Gradina najzaslužniji su Franjo Cvitanović, koji je dobro pronalazio sakriveni prsten sekcije Mravinjac i Vlado Marković, koji je gotovo sam uspijevao sakriti po desetke kapa odjednom te je proglašen najboljim igračem turnira. Najmoralnija podrška stizala im je od Drage BavrkaRajka. Po završetku natjecanja, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić zahvalio je svim lovcima na iskazanoj dobroj volji i zajedništvu koje je uvijek krasilo ovu udrugu. Predsjednik sekcije Sebešić i domaćin druženja Stipo Ivoš pozvao je sudionike i promatrače ka serviranom stolu i na sebešićku gromovaču, koju su za ovu prigodu pripremili Stipo i Mijat Ivoš te Slavko Jakić. Za „drugi dio igre“ pobrinuli su se pravi virtuozi na harmonici, Vinko Lešić-Čiko i Mijat Ivoš, svirajući i pjevajući sve do zore. Anto Cvitanović Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak Kartografski prikaz minski sumnjivih površina dragocjen je i nužan podatak Mine i nomadska ispaša N ajčešći razlozi stradavanja od mina su nepoštovanje minskih oznaka i ulazak u sumnjiva područja zbog ekonomskih razloga: sječa šume, berba šumskih plodova, skupljanje sekundarnih sirovina, lov, ribolov i dr. Sumnjiva područja su, dakle, opasnost za izletnike, ribolovce, lovce i ostale građana koji se kreću kroz prirodu. Na tim prostorima mine je, u prošlom ratu, postavljao kako se tko sjetio, njihovo je uklanjanje daleko od prioriteta, posebice stoga što ne postoje planovi minskih polja Ionako ozbiljnu opasnost od mina u posljednje su vrijeme povećale poplave, ali i nepromišljeni postupci neodgovornih pojedinaca koji uništavaju oznake postavljene oko minski sumnjivih površina. Da se ne bi dogodile nezgode s tragičnim posljedicama nužna je stalna suradnja, a lovci su dnevno na- zočni u lovištima, pa je njihova dojava o uništenim oznakama dragocjena i dobrodošla informacija. Poslije katastrofalnih poplava koje su zadesile ovo područje bilo je potrebno ponovno izraditi kartu minski sumnjivih i rizičnih površina. Grupovođama lovnih grupa dostavljen je informativni letak s kojim su obvezni upoznati članove svoje lovne grupe. Kako na terenu organiziraju i Ovce treba nahraniti, ali ne na svaki način... vode lov, grupovođe su svjesni svoje odgovornosti ukoliko lovnu grupu uvedu u minski sumnjivu lovnu površinu. Površine pod minama morat će se predvidjeti u lovnogospodarskoj osnovi i one neće biti u sastavu lovišta. Tek po njihovu razminiranju bit će ih moguće uključiti u lovnu površinu. Mine u lovištu su, naravno, golema opasnost i nevolja nemjerljiva s bilo čim drugim, ali u tom kontekstu ćemo ukazati i na jednu drugu pojavu u ovdašnjem lovištu koja lovcima (i nelovcima) također zadaje nemale brige. Riječ je o nomadskoj ispaši stoke, odnosno o stadima koja lutaju po poljoprivrednom zemljištu i šumama na području općine Odžak i, zbog mogućnosti širenja raznih bolesti, prijetnja su sigurnosti ljudi te domaćih i divljih životinja. U ime Društva, poslali smo dopise Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije posavske i Policijskoj upravi Odžak, ali nitko ništa ne poduzima. Nismo, naravno, protiv životinja i ljudi koji na taj način preživljavaju, ali je činjenica da stoka koja na taj način luta prirodom pravi velike štete na hranilištima za divljač rušeći ih i jedući iz njih kukuruz i sol za srneću divljač te višak hrane koji je ostao na poljoprivrednom zemljištu. Fiktivni ugovori o izdavanju zemljišta vlasnicima stada, na koje se neki pozivaju, velika su prijevara koja se može utvrditi na terenu jer stada ostavljaju trag na zemljištu kuda prođu. Dozvola za jednu parcelu, naime, nikako ne može značiti pravo čobanima da puste svoja stada da lutaju po cijelom poljoprivrednom zemljištu općine Odžak. Nije ih bilo nekoliko godina, ove su ih godine doveli neki čudni vjetrovi… Nedžad Garić www.lovackisavez-hb.ba 35 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD ZAVELIM Roško Polje Domjenak za kraj godine N i obilan snijeg potpomognut jakom burom koja je stvarala snježne nanose nije onemogućio one najupornije roške lovce zajedno s manjom skupinom kolega lovaca iz Posušja da 28. prosinca (nedjelja) 2014. u lovačkoj kući u Rogovima u poslijepodnevnim satima prirede lovački domjenak. U pravom zimskom ambijentu veselo lovačko društvo uz obilje dobre hrane i pića družilo se do dugo u noć. Priči, pjesmi i veselju nije bilo kraja. Tom su prigodom svim nazočnim na dar podijeljeni prekrasni lovački kalendari za 2015. godinu. Prije polaska kućama jedni drugima uputili su najbolje želje za novu, 2015. godinu. Lovci grupe Omanjac cool su u svemu Ante Đikić LD VEPAR Prozor-Rama Čekali i dočekali L ovci grupe Omanjac sekcije Prozor imaju lijep običaj, već tradicija od šest godina, sastati se između Božića i Nove godine na zajedničkom ručku. Jelo se obvezno spremi od divljači koju ulove. Dobro, ponekad i kupe. Iako sam njihov član, malo sam ih zadirkivao: „Pa gdje ima divljači kupiti?“ aludirajući na njihove (naše) ulove. Ove godine su odstrijelili vepra nekoliko dana prije. Pokušali su se sjetiti kada su posljednji put odstrijelili i koliko puta od rata, teško je išlo s konkretnim godinama i brojkom. Otprilike, svakih pet-šest godina. Možda nema veprova, možda i nemaju sreće ili... Ma, jedno je sigurno – nije imperativ odstrijeliti, niti je u prvom planu lov. Prije svega cilj ove grupe jest sastati se i provesti dan-dva zajedno u opuštenoj atmosferi negdje u prirodi. Ovaj odstrel je popraćen krštenjem Mire Kudića koji je prvi put nešto odstrijelio. Kum je bio Nikica Drežnjak a „krstio“ ga je Marko Zadro šibom. Marko je bio toliko strog da je toliko poplašio „nekrštenog“ lovca Milu Barišića da je ovaj rekao da nikada ništa neće odstrijeliti. Grupa je veoma cool, nema svađa, nema zavisti bilo prema komu ili čemu, samo ih interesira druženje i priroda. Možda je najveći krivac za to predsjednik Sekcije, član ove grupe Vlado Brizar: „Ma, zadovoljan sam cijelom sekcijom, koja broji 90 članova, jer nema izgreda. Što se tiče ove grupe stvarno smo kompaktni i uživamo u našim druženjima. Ovom prilikom, evo, i javno zahvaljujem svima jer zaista svi doprinose što boljoj atmosferi“. Gulaša je bilo u izobilju da se jeo nekoliko dana. Vepar je bio od osamdeset kilograma. A bio je i ukusno spremljen, profesionalno. Spremili su ga u kuhinji restorana „Signal“. Vlasnik restorana je lovac i član ove grupe, Radovan Raič Braco. Zabava i druženje u pravom zimskom ambijentu Stanko Ćurčić Broj 97, siječanj - veljača 2015. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU CINCAR Livno Čeka se - što? S ituacija u LU „Cincar“ daleko je od zadovoljavajuće i ne možemo se oteti dojmu kako gotovo i nema pravih pokušaja izvlačenja Udruge iz stanja u koje je upala. Brojnim problemima, resorno ministarstvo u Vladi Hercegbosanske županije dodalo je i jedan svoj, kad početkom travnja 2014. nije udruzi dodijelilo koncesiju na lovište, zbog čega su otkazane neke planirane aktivnosti. Između ostaloga nije otvorena sezona lova na srnjaka te su lovci, s pravom, bili jako nezadovoljni, jer je velikom broju njih lov na srnjaka vrhunac sezone. Udruga je, ipak, koncesiju dobila krajem kolovoza pa se može reći da je to pitanje riješeno, ali se javljaju neki drugi problemi. Naime, na sjednici Skupštine održanoj u lipnju 2014., razrješuju se dužnosti predsjednik udruge Ranko Kovač i predsjednici svih šest sekcija. A kako ni pet mjeseci nakon toga nisu raspisani izbori i izabrano novo vodstvo, opravdano se strahuje da će trenutačna anarhija u udruzi skupo koštati livanjske lovce, koji već ispaštaju za nečije hirove i propuste. Ipak, nije sve tako crno, o čemu svjedoče primjeri iz pojedinih sekcija koje su, unatoč problemima, uspješno organizirale otvaranje lova i brinu se da sve uredno i sigurno funkcionira. Otvaranje sezone lova u sekciji Priluka Stipica Mišić s ulovom Lov i druženje na Borovoj glavi Ilija Bandov Izvješće o lovnoj 2014./15. L ov srnjaka. Ovogodišnji lov na srnjaka trajao je dva tjedna. U tom je roku ispunjen umanjeni plan odstrela za ovu lovnu godinu. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je vrlo dobra. Lov prepelica, divljeg goluba i grlice. Lov ove divljači odvijao se kao i prošlih godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar prelet prepelica. Ova je divljač sve atraktivnija našim lovcima, ali i lovcima iz našega okruženja, pa je na toj činjenici www.lovackisavez-hb.ba moguće ubuduće graditi lovni turizam. Lov divljih svinja čekom i hajkom. U lovu divljih svinja čekanjem na mjestima gdje čine štetu na usjevima te pogonom i prigonom, ispunjen je plan odstrela. Divlja svinja je divljač „visokog lova“ i prema njoj lovac treba izmijeniti dosadašnji odnos i u pogledu gospodarenja lovištem i u pogledu načina lova. Lov fazana i zeca. Lov fazana i zeca bio je zadovoljavajući 37 s obzirom na katastrofalne poplave. Uspjeh je bilo loviti 14 lovnih dana fazana i jedan lovni dan zeca i biti zadovoljan. Zadovoljstvo donosi i činjenica da je ostao matični fond fazanskih koka i fazana poslije završene lovne sezone. Matični fond ove divljači polako se obnavlja i popravlja. Lov močvarica. U punom je zamahu lov močvarica, ali je ovogodišnji rezultat, u usporedbi s prošlogodišnjim, lošiji od očekivanog. Razlog je u promjenljivim LD FAZAN Odžak vremenskim prilikama. Lov lisica. Svake se nedjelje u organizaciji sekcija i na razini Društva organizira čišćenje terena od predatora, prebrojavanje divljači, kontrola terena i iznošenje hrane i soli. Konačna analiza napravit će se poslije sjednica sekcija i skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje lovne 2015./16. godine. Nedžad Garić IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Poplavljena lovišta ponovno oživljavaju LD ZAVELIM Roško Polje N LU SAVA Orašje akon katastrofalnih poplava u oraškoj Posavini, koje su „zarobile“ 95 posto lovišta, stanje se, barem izgledom prirode, polako vraća u normalu. Međutim, da se brojnost i raznolikost divljači u lovištu vrate u stanje prije poplava, za to će trebati nekoliko godina. Zalaganjem ovdašnjih lovaca obnavljaju se lovačke kuće i ponovno se grade hranilišta i čeke, što je djelomice pomogla i Vlada Posavske županije. Za sljedeću je godinu planirana nabavka divljači, sve s ciljem što bržeg oživljavanja lovišta. U tom smislu očekuje se potpora općine Orašje, Posavske županije i federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Blaž Živković S Matinim veprom u Rogove P rema informacijama s terena, u mnogim lovačkim društvima članstvo je jako zadovoljno odstrelom divlje svinje. Od početka ove lovne sezone do sredine siječnja lovci LU „Zavelim“ ustrijelili su petnaestak divljih svinja. Nekim je roškim lovcima lovačka sreća bila toliko naklonjena, da u tom vremenu za sobom imaju po dva-tri odstrela. Za razliku od njih, lovac Mate Bakula zadovoljio se odstrelom lijepog vepra od osamdesetak kilograma, nedavno loveći na potezu Gekčeve ograde. Zamaskiran u hrastovoj šumi, čekao je i dočekao gonjenog Razlog za još jednu feštu u Rogovima 38 vepra. Dobro napravljen pogon urodio je plodom, vepar pravo na našega Matu. Nakon ispaljena dva hitca, Mate je očekivao da će vepar pasti na mjestu, ali pogođeni vepar se izgubio iz Matina vidokruga. No, zahvaljujući pomoći lovaca koji su se pridružili Mati, vepar je ubrzo pronađen, pedesetak metara od mjesta s kojeg je pucano. Zadovoljan Mate, zadovoljna čitava družina, pa s lovinom put Rogova. A tamo i vrapci na grani više znaju što se događa, bilo odstrela ili ne bilo – neizostavna lovačka fešta. Ante Đikić Broj 97, siječanj - veljača 2015. LOVNO STRELJAŠTVO Očekuje se pozitivan stav Saveza i lovačkih udruga LOVNO STRELJAŠTVO U piše VLADO BOŠNJAK Donjem Malom Ograđeniku, općina Čitluk, u konobi „Sveti Hubert“, 19. veljače ove godine, pod predsjedanjem Ivice Bačića, održan je sastanak Povjerenstva za lovno streljaštvo LSHB-a i predstavnika lovačkih udruga sudionika Hercegovačke lige u lovnom streljaštvu. Protekla godina, glede lovnog streljaštva, ocijenjena je jednom od najuspješnijih od utemeljenja Lovačkog saveza Herceg Bosne. Na razini Saveza održana su dva planirana natjecanja – Prvenstvo članica Saveza, 9. kolovoza u Busovači i Otvoreno prvenstvo Saveza, 17. svibnja u Neumu. Predstavnici Saveza, strijelci iz Posavine, sudjelovali su na Desetom revijalnom natjecanju u lovačkom trapu HLS-a održanom 27. i 28. rujna u Pleternici. Osim ovih natjecanja Savez je poticao i ostale vidove natjecanja na razini članica Saveza. Članovi Povjerenstva i strijelci posebno su zadovoljni izgradnjom dviju novih streljana. Još jednom iskazano je priznanje LD-u „Zec“ Busovača na izgrađenoj streljani i uspješnom organiziranju Prvenstva članica Saveza. I ove će godine na ovoj streljani, 11. srpnja, biti organizirano Otvoreno prvenstvo, te Povjerenstvo poziva sve strijelce od Neuma do Save da dođu na ovo natjecanje. Busovljaci su to zaslužili. Druga otvorena streljana, ona u kompleksu Gatera „Sveti Hubert“ u Čitluku, vlasništvo Maria Dugandžića, svoj test položila je 19. rujna kada je održano peto kolo Hercegovačke lige u lovnom streljaštvu. Na ovoj će streljani 9. kolovoza ove godine biti održano Prvenstvo članica Saveza. Izgradnjom streljana stvoreni su uvjeti za nova streljačka natjecanja. Primjerice, u Širokom Brijegu, Neumu, Čapljini, Čitluku, Mostaru, Kreševu i Domaljevcu organizirana su Otvorena prvenstva. U Kupresu je organizirano natjecanje na razini članica Županijskog vijeća HBŽ-a. Na ovim je www.lovackisavez-hb.ba Povjerenstvo za lovno streljaštvo ponudilo je plan aktivnosti u oblasti lovnog streljaštva u ovoj godini i očekuje da će ga podržati vodstvo Saveza i članice Saveza natjecanjima sudjelovalo dosta strijelaca, a raduje činjenica da se uključuje sve više mladih. U protekloj godini pokrenuto je i uspješno provedeno još jedno streljačko natjecanje, Hercegovačka liga. U tom natjecanju sudjeluju lovačke udruge iz Hercegovine, a glavni razlog što Liga ne pokriva širi prostor jesu financije. U većini slučajeva troškove, koji nisu baš mali, snose strijelci. Liga je imala šest kola i u potpunosti je ispunila očekivanja strijelaca. Jedan od ciljeva ovoga sastanka bio je da se vodstva udruga, članica Lige, što bolje upoznaju s organizacijom ovoga natjecanja, pa ubuduće valja očekivati više razumijevanja za ovu vrstu lovačke aktivnosti. Dogovoreno je da će Liga ove godine imati najmanje pet kola (Široki Brijeg, Mostar, Čitluk, Neum, i Čapljina), a moguće je da se jedno kolo lige održi i u Kupresu. Usvojene su propozicije natjecanja, kojih se sudionici i domaćini natjecanja moraju pridržavati. Na sastanku je usvojen i kalendar streljačkih natjecanja u Savezu. Lovačka udruga „Kuna“ Domaljevac bit će domaćin Otvorenog prvenstva Saveza (30. svibnja na streljani „Kabiljuša“), a Hrvatska udruga lovaca „Orao“ Čitluk bit će domaćin Prvenstva članica Saveza 9. kolovoza na streljani „Sveti Hubert“ u Čitluku. Osim ovih natjecanja Savez će poticati, pomagati, a preko Hoopa promovirati i ostala natjecanja na razini članica Saveza. Nastavlja se dugoročni projekt Saveza o izgradnji streljana u udrugama koje ih nemaju. Najbliži realizaciji zasad su u HLU „Malič“ Grude, kojima je Općinsko vijeće dalo prostor za izgradnju streljane. Možda već sljedeće godine jedno od natjecanja Saveza bude upravo u Grudama. Znajući ih kao vrsne organizatore lovačkih večeri, zajedničkih lovova, kinoloških utakmica i sl., ne sumnjamo da će takvi biti i u lovnom streljaštvu. O značenju streljane i kako se sve ona može koristiti za obuku lovaca pripravnika te upucavanje i probu lovačkog oružja, govorio je član Povjerenstva za lovno streljaštvo Đuro Oršolić iz Orašja. Promjene koje se najavljuju u Zakonu o oružju govore da će streljane, ma tko bio njihov vlasnik, biti neizostavan čimbenik u izobrazbi u rukovanju oružjem. PRIJEDLOG KALENDARA STRELJAČKIH NATJECANJA U SAVEZU U 2015. GODINI Otvoreno prvenstvo LD-a „Mosor“ Široki Brijeg (zaustavljanje tenkova) 9. 5. 2015. Otvoreno prvenstvo LD-a „Tetrijeb“ Kreševo 23. 5. 2015. Otvoreno prvenstvo Saveza, LU „Kuna“ Domaljevac 30. 5. 2015. Otvoreno prvenstvo LD-a „Jarebica“ Mostar 20. 6. 2015. Županijsko prvenstvo HBŽ-a, LD „Tetrijeb“ Kupres 4. 7. 2015. Otvoreno prvenstvo LD-a „Zec“ Busovača 11. 7. 2015. Otvoreno prvenstvo LU-a „Kuna“ Domaljevac 19. 7. 2015. Prvenstvo članica Saveza, HLU „Orao“ Čitluk 8. 8. 2015. Otvoreno prvenstvo LU-a „Jadran“ Neum 23. 8. 2015. Otvoreno prvenstvo LD-a „Galeb“ Čapljina 3. 10. 2015. Za sudionike Hercegovačke lige iz Širokog Brijega, Mostara, Čitluka, Neuma i Čapljine, rezultati s ovih natjecanja bit će pretvoreni u određeni broj bodova. Pozivamo predstavnike udruga koje organiziraju vlastita streljačka natjecanja, da učine napor kako bi izvješća o tim natjecanjima stigla u uredništvo Hoopa. 39 PREPRAVLJENO ORUŽJE OPASNOSTI OD RUČNO IZRAĐENOG I PREPRAVLJENOG ORUŽJA Rizične i jako opasne naprave Ručno pravljeno oružje konstrukcijski je vrlo jednostavno, ali nema nikakva jamstva glede uporabljivosti materijala, niti balističku pouzdanost kao ostalo oružje. Jedino što je sigurno jest – njegova nepouzdanost Domišljato preuređeno oružje za krivolov P piše MLADEN BEŠLIĆ repravljeno i ručno izrađeno oružje problem je s kojim se susreću skoro sve zemlje Europske unije. Sukladno svojim zakonima i standardima, koji nisu ujednačeni, one se protiv toga bore na različite načine s manje-više sličnim uspjehom. U ovom ćemo se tekstu osvrnuti na zakone vezane za vatreno oružje u BiH, na zakonski status ručno izrađenog i prepravljenog oružja, na osobnosti nelegalno prepravljenog i ručno izrađenog oružja i, na kraju, na opasnosti i prijetnje sigurnosti građana BiH. tije i ima veći domet od originalne verzije. Ovakvo je oružje, naravno, velika prijetnja građanima, ali zbog svojih konstrukcijskih rješenja i njegovim korisnicima, odnosno onima koji iz njega ispaljuju projektil. U Federaciji BiH, oružje i streljivo zakonski su definirani u svim trenutačno valjanim županijskim zakonima o oružju i streljivu (Federalni Zakon o oružju i streljivu trenutačno je u nacrtu i još nije usvojen), koji su manje-više skoro identični. Tako, primjerice, u Zakonu o oružju Županije Zapadnohercegovačke (Narodne novine ŽZH br. 4/01 i 5/08) u članku 3. stoji: Oružje prema ovom Zakonu je: 1. Vatreno oružje 2. Zračno oružje 3. Plinsko oružje 4. Rasprskavajuće oružje 5. Oružje s tetivom 6. Hladno oružje Oružjem u smislu ovog Zakona smatraju se naprave koje su ovim Zakonom utvrđene kao oružje. Dakle nigdje traga pravoj definiciji prepravljenog oružja, pa ćemo ga u nastavku teksta, koristeći se navedenim Zakonom, pokušati definirati. ZAKON „IZBJEGAO“ DEFINICIJU ZNAČAJKE „SMIJEŠNIH ALI OPASNIH“ NAPRAVA Prepravljeno i ručno izrađeno oružje je vrsta vatrenog oružja koje je nelegalno napravljeno ili izmijenjeno s namjenom da ispaljuje projektile pod djelovanjem izgaranja barutnih plinova, prema definiciji vatrenog oružja u Zakonu o oružju i municiji. Ovakvo oružje sliči pravom oružju, ali je napravljeno od drugačijih materijala i prepravljeno tako da može ispaljivati projektile potiskom barutnih plinova. Kao najčešće podloge za prepravku koriste se razne zračne puške, startni i plinski pištolji, te replike raznog oružja. Prepravkom ovog oružja dobiva se oružje koje je uboji- Ručno pravljeno oružje je konstrukcijski vrlo jednostavno, ali nema nikakva jamstva glede uporabljivosti materijala, niti balističku pouzdanost kao ostalo oružje. Jedino što je sigurno jest, zapravo, njegova nepouzdanost. Ručno izrađeno i samostalno konstruirano oružje ne mora čak ni izgledati kao pravo oružje. Samouki konstruktori često ne obraćaju pozornost na njegov izgled nego se više brinu o njegovoj učinkovitosti, tako da u jako puno slučajeva imamo zaista smiješne ali veoma opasne naprave. Tvornički proizvedeno oružje testirano je 40 Broj 97, siječanj - veljača 2015. PREPRAVLJENO ORUŽJE Preuređena “papovka” da izdrži tlak plinova čijim izgaranjem dolazi do pokretanja projektila ali i do pokretanja pomičnih dijelova ili sklopova pištolja i pušaka iz kojih se izbacuju čahure i ubacuje sljedeći metak u ležište. Prepravljeno oružje svojim izgledom može biti veoma slično originalnom, može izgledati i identično onom poznatih i priznatih proizvođača, ali je konstrukcijski bitno drugačije. Napravljeno je od materijala lošije kvalitete, koji nije testiran da izdrži ispaljivanje određenog službenog streljiva. Različiti su oblici prepravljenog i ručno izrađenog oružja koje se susreće kod nas i to najčešće u policijskim kanalima – nakon izuzimanja od osoba s počinjenim prekršajem, jer se inače za javnu uporabu teško dobiva službena dopusnica za nošenje i korištenje takvog oružja. U takve skupine prepravljenog oružja najčešće se uklapaju: Trofejna oružja – razne vrste trofejnih pušaka, kubura i pištolja koji više nisu namijenjeni za korištenje. Zračna puška – modificiranjem dijabolskog kalibra 5,5 mm na kalibar 22. (malokalibarski 22. LR ili 22. Short). Startni pištolji i revolveri, koji fizički izgledaju kao pištolji većih kalibara, ali se od njih razlikuju po dvije osnovne karakteristike – fiksiranoj cijevi i lošijem materijalu od kog su izgrađeni. Stoga ovi pištolji ne mogu ispaljivati streljivo, primjerice, kalibra 9 mm – čiju vizualnu imitaciju najčešće predstavljaju – nego se bušenjem cijevi prilagođavaju slabijem streljivu, najčešće kalibra 6,35 ili 7,65 mm. Startni revolveri prepravljaju se bušenjem cijevi i zamjenom doboša, te se mogu prilagoditi streljivu kalibra 6 mm. Signalni pištolji su oružje kojem je svrha ispaljivanje svjetlosnih metaka u svrhu osvjetljivanja određenog prostora ili u cilju davanja signala i upozorenja ispaljivanjem različite boje svjetlosti. Ovi pištolji najčešće se preinačuju – ovisno o kalibru – bušenjem cijevi za određeni kalibar ili pak umetanjem dodatne u već postojeću cijev s namjerom sužavanja promjera cijevi prilagodivši je kalibrima 12 ili 16, u namijeni za pucanje sačmenog streljiva. Ručno izrađeno oružje je konstrukcijski najzahtjevnije, a samim tim i nepouzdano, jer za njegovu se izradbu najčešće koristi oskudan alat i različiti materijali nedovoljno kvalitetni za tu svrhu. Za izradbu mogu www.lovackisavez-hb.ba biti upotrebljavani dijelovi postojećeg oružja, a može biti upotrijebljen i drugi materijal (cijevi raznih vrsta, vijci, opruge…). Signalni je pištolj posebna opasnost po sigurnost građana jer može biti iskorišten kao vatreno oružje bez ikakvih intervencija, a u nekim se zemljama nalazi u slobodnoj prodaji. ŠTO KAŽE ZAKON Već smo rekli da kod nas, u Federaciji BiH, još uvijek ne postoji jedinstveni zakon o oružju, već je ova problematika regulirana županijskim zakonima o oružju. Poslužit ćemo se, stoga, ponovno Zakonom o oružju Županije Zapadnohercegovačke (Narodne novine ŽZH br. 4/01) u kojemu se kaže: VI. POPRAVKE I PREPRAVKE ORUŽJA Članak 60. Gospodarska društva i radnje za popravljanje i prepravljanje oružja mogu osnovati pravne i fizičke osobe pod uvjetima utvrđenim zakonom i koje za obavljanje takve djelatnosti dobiju odobrenje ministarstva. Popravljanjem oružja smatra se otklanjanje kvarova na oružju te zamjena i ugradnja originalnih dijelova oružja, a prepravljanjem oružja smatra se skraćivanje oružja, prilagođavanje oružja drugom streljivu, zamjena ili ugradnja neoriginalnih vitalnih dijelova oružja i drugi zahvati na oružju kojima se utječe na njegovo funkcioniranje ili na tehnička svojstva. Sve ostale nelegalne izradbe i prepravke oružja kaznene su radnje za koje se izriče kazna zatvora, a stavljanje u promet takvog oružja gospodarski je prijestup za koji se odgovorna osoba također novčano kažnjava. Glede toga, u Zakonu o oružju Županije Zapadnohercegovačke stoji: XI. KAZNENE ODREDBE Članak 74. Novčanom kaznom od 1000 do 5000 KM kaznit će se za prekršaj: (…) 41 17. gospodarsko društvo ili radnja koja neovlašteno popravlja i prepravlja oružje (članak 60. stavak 1.) 18. gospodarsko društvo ili radnja koja započne s djelatnošću popravljanja i prepravljanja oružja prije nego komisija utvrdi postojanje uvjeta za početak rada (članak 60. stavak 3. u svezi s člankom 57. stavak 1.) 19. gospodarsko društvo ili radnja koja povjeri neposredno rukovanje oružjem prilikom popravljanja i prepravljanja oružja, osobi koja ne ispunjava uvjete (članak 60. stavak 3. u svezi s članom 58. stavak 1.) 20. gospodarsko društvo ili radnja koja prepravljeno oružje ne preda na prokušavanje i označavanje žigom (članak 61. stavak 1.) 21. gospodarsko društvo ili radnja koja primi na popravak ili prepravak neregistrirano oružje (članak 61. stavak 2.) 22. gospodarsko društvo ili radnja koja u propisanom roku ne obavijesti o prepravci oružja (članak 61. stavak 3.) Imajući u vidu veoma visoke kazne kojima su podložna gospodarska društva i ovlaštene radnje, dodajmo još i to da je isti Zakon pod člankom 74. predvidio zaštitne mjere oduzimanja oružja i streljiva kao i kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi iznosom od 100 do 500 KM, a za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka uz novčanu kaznu može izreći i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti proizvodnje, prometa, popravljanja i prepravljanja oružja. Na kraju ovih zakonskih smjernica svakako je korisno i poučno spomenuti poglavlja kaznenih odredbi u člancima 75. i 76. iz istog Zakona koja se odnose na pojedinca, tj. građanina, a ona glase: Članak 75. Novčanom kaznom od 100 do 1000 KM ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit će se za prekršaj tko neovlašteno nabavi, drži, nosi, izradi, proda, razmijeni ili ustupi drugom oružje, streljivo ili druge naprave čija je nabavka, držanje, nošenje, izradba, PREPRAVLJENO ORUŽJE prodaja, razmjena ili ustupanje drugom zabranjeno (članak 11. stavak 1.) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka, osim predviđene novčane kazne ili kazne zatvora, izriče se zaštitna mjera oduzimanja oružja, streljiva i naprava. Članak 76. Novčanom kaznom od 80 do 300 KM ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj: (…) 5. tko staro oružje i oružje koje se drži na temelju odobrenja za sakupljanje oružja nosi, upotrebljava kao oružje ili za njega nabavlja, drži ili pravi streljivo (članak 32. stavak 1.) 6. tko osposobi za uporabu onesposobljeno oružje (članak 32. stavak 2.) (…) 16. tko neovlašteno popravlja i prepravlja oružje (članak 60. stavak 2.) Jedan od oblika prepravljenog oružja „CRNA RABOTA“ Svjetski balističari i vještaci za oružje procijenili su da ovo oružje spada u kategoriju rizičnih i veoma opasnih naprava, koje iza sebe imaju niz ranjavanja od kojih dosta njih završi smrtonosnim ishodom. U istom postotku broje se žrtve rukovaoci i žrtve koje su bile na bliskoj udaljenosti. Praksa je pokazala da balističko vještačenje ovakvog oružja dovodi u pitanje točnost i preciznu analizu ispaljenog projektila, jer je on izvan standarda, što u konačnici otežava ispravan zaključak o kojem je točno oružju riječ. U zaključku, možemo konstatirati da je riječ o veoma opasnom oružju čiju uporabu možemo slobodno nazvati „crnom rabotom“. Činjenica je da nijedan zakon ne dopušta slobodne prepravke navedenog oružja, čiji projektili mogu nanijeti ozbiljne pa i fatalne ozljede. Fenomenu prepravljenog i ručno izrađenog oružja moramo pristupiti na način da se takvo oružje obvezno predaje mjerodavnim policijskim postajama s ciljem reguliranja njegova statusa, bilo da će ono u konačnici biti zakonski registrirano ili pak po procjeni stručne komisije trajno uništeno. Bilo bi dobro da MUP-ovi u suradnji s drugim ministarstvima i organizacijama civilnog društva, u skoroj budućnosti organiziraju medijsku informativnu kampanju o rizicima i štetnim posljedicama prepravljenog i ručno izrađenog oružja, kao i o opasnostima koje prijete od njega. (Slično po uzoru na posljednju kampanju koja je nedavno završila, a trajala je godinu dana.) Njezin je slogan, podsjetimo, glasio: BUDI NA PRAVOJ STRANI, IZABERI ŽIVOT BEZ ORUŽJA, a pozivalo se građane da dragovoljno, bez ikakvih posljedica, predaju nelegalno posjedovano oružje u najbližu policijsku postaju. Prepravka zračne puške 5,5 mm na cal. 22 Nelegalno prepravljeno oružje Prepravljeno oružje 42 Broj 97, siječanj - veljača 2015. LOVAČKO ORUŽJE KORISNI DODACI NA LOVAČKOM ORUŽJU Kompenzatori trzaja i udara na lovačkom oružju S piše vaki dio lovačkog oružja i opreme izrađen je jako funkcionalno. Izbjegavaju se sve pojedinosti i dodaci koji nisu nužni ili koji dodatno kompliciraju i poskupljuju proizvodnju. Na lovačko se oružje od davnina, gotovo standardno, ugrađuju gumeni kompenzatori udara. Najčešće na kundake pušaka jačih kalibara – na lovačke karabine i puške sačmarice namijenjene za sportsko natjecanje u gađanju glinenih golubova, disciplina trap i skeet. Tijekom vremena uočena je potreba da se i standardno lovačko naoružanje opremi pojedinim dodacima. To oružje posve dobro funkcionira i bez tih dodataka, ali oni u određenoj mjeri poboljšavaju njegove odlike i čine ga lakšim za rukovanje. Od velikog broja takvih dodataka, u najširoj su uporabi kompenzatori udara i kompenzatori trzaja. Kompenzator trzaja je dodatak na ustima cijevi lovačkog oružja vrlo sličan razbijaču plamena, ali konstruiran tako da usmjerava dio barutnih plinova unatrag, stvarajući potisak koji može amortizirati dio energije trzaja. U današnje se vrijeme ublaživači trzaja Kompenzator trzaja www.lovackisavez-hb.ba Kompenzator udara KICK STOP MLADEN BEŠLIĆ rabe u svojstvu vrlo djelotvornog ublaživača trzaja na velikokalibarskim puškama, ali i na drugom lovačkom oružju. Kompenzator trzaja puške je uređaj koji kod skupljih modela proizvođači ugrađuju po želji kupca, a može se i naknadno ugraditi. Njegov je zadatak smanjiti trzaj puške prilikom opaljivanja, što će u konačnici pomoći strijelcu da se opusti i više se koncentrira na ciljanje i metu. Trzaj puške je povratni udar puške u rame lovca ili strijelca, kao reakcija na izlazak sačme ili zrna iz cijevi. Dugogodišnja je praksa pokazala da sačmeno punjenje metka treba biti maksimalno jedan posto ukupne težine puške, da bi trzaj bio normalan i podnošljiv za strijelca, odnosno da cijev ne skače vertikalno prema gore. Ako je, primjerice, punjenje sačmenog metka za pušku kalibra 12. do 36 grama, tada bi ta puška trebala biti teška od 3 do 3,6 kg, da bi apsorbirala prekomjerni trzaj. Trzaj te puške u velikoj mjeri zavisi i od količine barutnog punjenja, pa je trzaj puške s Magnum mecima znatno povećan iako je težina zrna nepromijenjena za taj kalibar cijevi. Trzaj karabina kalibra 300 Win. Magnum Kompenzator trzaja “Mag-na-port” 43 daleko je jači od trzaja pri opaljivanju metka iz istog kalibra i iste težine zrna 30-06 Spring. Kompenzator trzaja „Mag-na-port“ posljednjih se godina ugrađuje pri izradi puščane cijevi. To su, zapravo, kraći uzdužni prorezi pri ustima cijevi koji služe kao plinska kočnica i mogu ublažiti trzaj puške čak i do 20 posto. Postoje i kompenzatori trzaja koji se naviju na usta cijevi i koji također mogu kao plinske kočnice ublažiti trzaj. Postoje i kompenzatori udara drugih tipova, koji se ugrađuju u kundak puške i tek tako mogu smanjiti trzaj i udar u rame i do 20 posto. Može se spomenuti uređaj zvan Kick-Stop, koji se sastoji od obične metalne cjevčice napunjene granulatom volframa koji pri opaljivanju metka apsorbira do 20 posto trzaja. Bez obzira na vrstu kompenzatora, njegova je uloga jako značajna. Jer, ako znamo da je smanjen trzaj i udar puške u rame, eliminirali smo nesvjestan strah i time omogućili veću preciznost i točnost pogotka. Kompenzator trzaja “Mag-na-port” LOVNA KINOLOGIJA Što sa psima na kraju lovne sezone piše ZDRAVKO PRANJIĆ-BRIŽANKIĆ U razgovoru s lovcima, pa i s onima koji to u pravom smislu nikad nisu ni bili, često se nametne tema koliko je pasa potrebno jednom lovcu i što s njima kad lovna sezona završi. Posebice se to odnosi na pse glasnoga gona jer nam je poznato da lovna sezona s goničima traje vrlo kratko. Lako nam je za stare lovce, oni su kroz malo duži lovački staž došli do spoznaje da je nabavka psa, njegova obuka, briga o njegovoj prehrani i njegovu zdravlju velika obveza, kako ljudska tako i materijalna, pa obično drže samo jednog psa ne razbijajući glavu o isplativosti držanja i dugog čekanja do iduće lovne sezone. Problemi se javljaju kod mladih lovaca koji nastoje u svaku lovnu sezonu ući sa što većim brojem pasa, ne vodeći pretjerano brigu o njihovoj čistokrvnosti, niti o njihovu zdravlju, pa čak niti o njihovoj uhranjenosti. Često u lovištima susrećemo pse izgladnjele kondicije, limfatične konstitucije, neuredne dlake i upitne pasmine, pa se samo po sebi postavlja pitanje čemu služe svi dobro napisani paragrafi zakona o lovstvu i svi pravilnici o stručnom radu kinoloških saveza. Nije, međutim, sve crno kako na prvi pogled izgleda, jer psi nisu nabavljeni samo za uporabu u lovu. Naime, postoje i odgovorni uzgajivači koji s prestankom lovne sezone razmišljaju o podizanju novih legala, o prvim proljetnim smotrama i Kad se “objese puške o klin” do iduće sezone, to je pravo vrijeme za pobrinuti se malo o svojim lovačkim psima izložbama, i o radnim ispitima propisanim zakonom o lovstvu. Poradi toga sam i započeo ovu temu držeći da su lovstvo i kinologija dvije sestre blizanke, iako ih neki poradi svojih osobnih interesa ponekad pokušavaju razdvojiti. Kako su puške očišćene, podmazane i obješene o klin do iduće lovne sezone, idemo se malo pobrinuti o svojim psima i lagano ući u svijet kinologije. Uskoro nam dolazi proljeće a s njim i problemi vezani posebice za vanjske parazite, koji ne samo da zagorčavaju život psima nego najčešće i njihovim vlasnicima. Poradi toga krenite u akciju čišćenja i dezinfekcije psećih nastambi čim se malo vrijeme proljepša, jer preventiva će u svakom slučaju pomoći u sprječavanju pojeve barem određene vrste nametnika, a to će vam u konačnici pomoći da 44 se uspješno borite i s onima koji su otporniji i dosadniji od ostalih, a to su u prvom redu pseće buhe i krpelji. U nešto starijim knjigama je napisano da su krpelji jako opasni i za čovjeka jer ispod 500 m nadmorske visine svojim ubodom prenose meningoencefalitis (upalu moždane ovojnice), ali sada znamo da to nije točno, jer su isto tako opasni i do 1000 m n/v. Vodite računa o zdravlju svojih pasa, jer ujedno činite dobro i sebi i svojoj obitelji. Postoje bolesti stručno nazvane zoonoze, a to su u biti bolesti zajedničke ljudima i životinjama. Kako ovdje govorimo o psima, onda ću spomenuti samo neke: ehinokokoza, lišmanioza, šuga, leptospiroza itd., pa osim čišćenja od vanjskih parazita obvezatno je i preporučeno čišćenje od unutarnjih parazita, i to svakih šest mjeseci, jer samo zdrav pas može izvršiti namijenjenu mu zadaću, a ujedno ste zaštitili i svoje zdravlje. O problemima i bolestima pasa može se pisati nadugo i naširoko, ali mi nije namjera plašiti nesavjesne vlasnike koji nikada u životu svoga psa nisu cijepili, niti očistili od parazita, jer njihovo je geslo modernoj i naprednoj kinologiji nepojmljivo, a to je: „U prirodi ostaju najjači, pa tko osta…, osta…“. Glede ovoga su kinološki savezi nemoćni, jer je to u domeni veterinarskih i lovnih inspekcija koje, očito, ne rade svoj posao kako treba. PARENJE Da bismo unaprijedili lovstvo i kinologiju moramo voditi računa o pomlatku, a to možemo postići jedino parenjem kuje određene pasmine s mužjakom te iste pasmine, kojeg odabereBroj 97, siječanj - veljača 2015. LOVNA KINOLOGIJA mo zajedno s voditeljem uzgoja ili barem s nekim dobrim poznavateljem dotične pasmine. U stručnoj kinologiji za sve pasmine odabir mužjaka je u načelu isti, jer se strogo mora voditi računa o fenotipskom i o genotipskom potencijalu, a sve u svrhu poboljšanja i unaprjeđenja pasmine. Ako smo parili kuju samo da bismo proizvodili štenad, onda nismo napravili ništa, odnosno stvorili smo preduvjete za prenošenje genetski nasljednih mana koje će se zasigurno jednoga dana obiti o glavu i lovstvu i kinologiji. Ženka svoje prvo parenje traži već od 7 do 11 mjeseci starosti, ali to moramo preskočiti jer jedinka nije zrela ni psihički a ni fizički, a niti je to dopušteno Pravilnikom o stručnom radu. Najmlađa dopuštena dob za priznato parenje ženke je 14 mjeseci starosti, s tim da ima pozitivnu ocjenu eksterijera (najmanje vrlo dobar) i da ima položen radni ispit, ako je predviđen Pravilnikom FCI za tu pasminu. Kako je ovdje riječ o lovnim pasminama, moje osobno mišljenje je da kuju ne bi trebalo pariti prije navršene dvije godine starosti poradi pravilnog uvođenja u lov, i treba joj dopustiti da konstitucijski ojača, pa bismo u svakom slučaju imali zdravstveno kvalitetnije leglo, bolju mliječnost kuje i psiho-fizički stabilniju jedinku. OSNOVNE METODE UZGOJA U kinologiji postoje tri osnovne metode uzgoja i od njih se ne odstupa. Za početnike je donekle sigurna samo jedna, metoda stranog uzgoja. Ostale dvije: metoda uzgoja u krvnoj liniji ili linijska metoda i metoda parenja u srodstvu mač su s dvije oštrice i za malo veće stručnjake, posebice metoda uzgoja u srodstvu. Najrasprostranjenija i u nas gotovo jedina je metoda stranog uzgoja, a to je kad mužjak www.lovackisavez-hb.ba nema s kujom nijednog zajedničkog pretka u najmanje 4-5 generacija, što je vidljivo po originalnim rodovnicima mužjaka i ženke. Partneri se biraju prema vanjskom obliku-fenotipu, oni su u biti uvijek heterozigoti, pa su i njihovi potomci pretežito heterozigoti s izraženim dominantnim odlikama. U određenom postotku javljaju se i dominantno recesivni homozigoti, pa pojedine do tada skrivene mane dolaze na vidjelo. Takvi se primjerci isključuju iz uzgoja, pa se tom metodom veoma sporo ali sigurno uzgoj čisti od pojedinih mana. Kod metode uzgoja u krvnoj liniji, pri izboru partnera posebna se pozornost posvećuje njihovim manama, jer je to u biti parenje u širem srodstvu, uglavnom oko trećeg koljena. Kako je riječ o srodnicima genski bazen je sužen, pa je potrebna velika stručnost i stroža selekcija prilikom odabira potomaka za daljnji uzgoj. Ova metoda je postala jako popularna u velikim uzgajalištima, jer profesionalni uzgajivači imaju točno određen uzgojni cilj i spremni su određeni broj potomstva i uništiti kako bi željenu kvalitetu ostavili za daljnji uzgoj. Događa se, međutim, da iz takvih legala pojedini štenci uz veliku reklamu kvalitete dođu i u naše krajeve, što može biti i dobro, ali se zna dogoditi da se njihovi dominantno recesivni geni probude u daljnjoj reprodukciji, i ako se takva grla forsirano rabe u uzgoju mogu napraviti više štete nego koristi. Metoda uzgoja u srodstvu je u biti parenje u bliskom srodstvu, odnosno parenje brata i sestre i takve metode najčešće daju neslavne rezultate iako su uvijek pod kontrolom genetičara. Ta se metoda primjenjuje isključivo da bi se neko svojstvo od iznimne vrijednosti učvrstilo i za dulje vrijeme postalo dominantno nasljedno. Kako je genski bazen kod ovakvih partnera vrlo uzak, takvim će se pare45 njem vrlo brzo, već u trećoj ili četvrtoj generaciji, doći do dominantnih svojstava u homozikotnom obliku, pa će i mane koje su inače prikrivene doći brzo do izražaja. Potomci prvih triju generacija nisu za rasplod, njihovi su geni uzburkani i ne mogu se predvidjeti posljedice, pogotovo s nepoznatim partnerom. Uzgajivač će među njima vršiti selekciju tek kad navrše 18 mjeseci starosti, a odgovarajuće primjerke ponovno međusobno pariti. Njihove će potomke odabirati istim načinom za stvaranje daljnjih generacija, i tek u četvrtoj generaciji novi psi mogu ići u vanjski uzgoj. Nerijetko se, međutim, dogodi da takvi psi već u prvoj generaciji daju potomke s teškim degenerativnim manama. Takav se uzgoj odmah mora prekinuti, a novonastali potomci uništiti. Još postoji jedna pomoćna metoda uzgoja unutar metode parenja u srodstvu a to je metoda povratnog križanja, kada ženske potomke neprekidno kroz niz generacija pripuštamo pod istog mužjaka. Ta je metoda vrlo spora i za velike uzgajače čisto neisplativa, pa se samo kroz literaturu spominje kao mogućnost pretapanja pojedinih svojstava od vrhunskih mužjaka. LEGLO Kad smo odabrali mužjaka i pripustili kuju dužni smo s vlasnikom plemenjaka napraviti sporazum o međusobnim pravima i obvezama. Naime, vlasnik mužjaka ima pravo prvi birati štene u leglu ili tražiti novčanu naknadu u vrijednosti jednog šteneta, ali kada se ono proda. Da bi procedura parenja bila priznata od kinološkog saveza, partneri moraju imati validne rodovnike, pozitivne ocjene eksterijera i položene radne ispite ako su oni propisani Pravilnikom FCI za dotičnu pasminu. Vlasnik mužjaka daje vlasniku ženke potvrdu o parenju i daje mu kopiju rodovnika od psa, tako da kasnije voditelj uzgoja može imati uvid u kompletnu dokumentaciju propisanu uzgojnim pravilnikom i da na osnovi nje kasnije može prijaviti legla matičnom kinološkom savezu. Skotnost kuje traje od 59 do 63 dana i za to vrijeme moramo malo poboljšati prehranu i povesti računa o zdravlju kuje i njezinoj fizičkoj kondiciji. Štenad na svijet dolaze slijepa i u prvim danima su ovisna o kvaliteti majčina mlijeka, a već s tri tjedna možemo uskočiti s tzv. metodom dohranjivanja. Sve daljnje procedure oko prijave legla, tetoviranja, imena, mikročipiranja propisane su uzgojnim pravilnikom, a na nama je da vodimo računa o zdravlju legla, o čišćenju od unutarnjih parazita i o vakcinaciji. Bilo bi dobro da štenad ne ide novim vlasnicima do osam tjedana starosti. U tom vremenu štene uči i navikava se na društvenost, ali i na borbu za vlastita prava, do izražaja dolaze neke karakterne crte, a od majke uči razne uvjetne reflekse i probuđuje instinkte. Dakle, kad sve ovo pročitate vidjet ćete da sa psima imamo što raditi i izvan lovne sezone. Da je prostora, moglo bi se pisati još o mnogočemu iz ove oblasti. Primjerice, već sa tri mjeseca štenad moramo socijalizirati i pomalo izvoditi u teren da se navikava na razne mirise i prirodne podražaje, da se izoštravaju njihove urođene odlike, pomalo ih navikavati na pucanj i vožnju automobilom i na sve ono što će u konačnici dovesti do toga da imamo kvalitetnog pomoćnika u lovu. Mlade pse trebamo pripremati za prvu ocjenu eksterijera i za ispit prirođenih osobina (IPO), a zrele za izložbe višeg ranga i, normalno, za ispite u radu državnog ili međunarodnog ranga. Prihvatimo se posla, unaprjeđujmo kinologiju i lovstvo, jer male stvari nam mogu donijeti puno zadovoljstva u životu. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA KINOLOŠKI SAVEZ HERCEG-BOSNE Fra Didaka Buntića b.b., 88 220 Široki Brijeg, tel/faks 00 387 39 704-145, e-mail: [email protected] KINOLOŠKE MANIFESTACIJE KSHB U 2015. GODINI Uzgoj štenaca i prijava legla L ovstvo i lovna kinologija temelji su suvremene kinologije. Kulture naroda i nacija usko su povezane s lovnom i kinološkom kulturom. Europske su nacije u 19. st. počele izdavati isprave (rodovnike) za svoje pse. Lovci su s najvećom ozbiljnošću pristupili ocjenjivanju i selektiranju linija i rodova onih pasa koji su lijepo izgledali i pokazivali najbolje rezultate u radu. Naša zemlja, nakratko, imala je sreću osjetiti taj utjecaj. Stručni radnici, članovi uprava poduzeća i zemaljskih institucija vikende su provodili u prirodi: planinareći, u šetnji, loveći. Danas baštinimo tradiciju lovaca koji su s kravatama i gospodskim šeširima, u urednoj odjeći i ulaštenim čizmama, sa sjajnim puškama išli u lov. Za šeširom pero fazana, a na povodcu pas sjajne dlake. Svaki je pas imao ime i znalo se od kojih je roditelja. Na ispravi je pisalo čak i ime njegovih djedova. Lovci bi poveli i momka koji bi im pse navodio na trag. Čak su i naši domaći, čupavi psi dobili imena i počelo se voditi računa od kojih su predaka. Čitavo stoljeće, u ovoj zemlji, nismo u tome nimalo napredovali. Naprotiv, danas je „normalno“ u lovu susresti gospodu bez šešira s perom na glavi, bez prikladne odjeće i obuće. I naravno, bez psa na povodcu, koji nema ni imena ni roditelja. Kultura i zakonski propisi nalažu u lov voditi čistokrvne pse, a njihova se čistokrvnost dokazuje ispravom o podrijetlu - rodovnikom. Rodovnik izrađuje mjesno ovlašteni kinološki savez ili kinološki savez čiji je uzgajivač član. Prije predaje dokumenata potrebnih za izradu rodovnika, treba pregledati legla u mjestu štenjenja kuje. Pregled može obaviti samo mjesno ovlašteni voditelj uzgoja. Nakon pregleda legla, voditelju se predoče originalni dokumenti i predaju njihove kopije. U te dokumente spadaju rodovnici roditelja s njihovim ocjenskim listama i potvrda o parenju. Na potvrdi o parenju stoje podaci o kuji i njezinu parnjaku, uz sporazum o naknadi za parenje i potpis vlasnika oba psa. Tako kompletirani dokumenti, uz formular prijave legla koji popuni mjesno ovlašteni voditelj uzgoja, šalju se kinološkom savezu čiji je uzgajivač član. Ako se ne poštuje ova procedura, ozbiljno se krši Pravilnik o uzgoju i upisu pasa. U tom slučaju slijede sankcije uzgajivaču, voditelju uzgoja koji je prekršio pravila i voditelju rodovne (matične) knjige koji je izdao ispravu. Psa se ne kažnjava, osim što se njegov rodovnik proglasi nevaljanim i gubi ga zbog pogreške, neznanja ili pakosti ljudi. Perica Jukić 46 8. 3. 2015. Smotra i IPO-zec – Stanojevići KD „Čapljina“ 15. 3. 2015. IPO-zec – Grude KU „Grude“ 22. 3. 2015. CACT-zec – Čitluk KU „Prijatelji“ 27. 3. 2015. Kinološki ispiti 6. 4. 2015. CACT D.S. Široki Brijeg KU “Široki Brijeg“ 11. 4. 2015. IPO-ptičari – Karaotok KD „Čapljina“ 11. 4. 2015. Smotra lovačkih pasa – Usora 19. 4. 2015. CACT D.S. – Čitluk KU „Prijatelji“ 19. 4. 2015. IPO-ptičari – Domaljevac KU „Domaljevac“ 25. 4. 2015. Specijalka tornjaka s kandidaturom CAC i uzgojnim pregledom – Kupres 26. 4. 2015. Smotra i IPO D.S. – Livno KU „Cincar“ 26. 4. 2015. IPO službeni psi – Čapljina KD „Čapljina“ 3. 5. 2015. IPO-zec – Stanojevići KD „Čapljina“ 9. 5. 2015. Ispit pasa na umjetnom krvnom tragu – Vitez KD „Vitez“ 10. 5. 2015. Revija svih pasmina – Grude KU „Grude“ 16. 5. 2015. IPO D.S. – Jajce KU „Kuna“ 31. 5. 2015. CAC Vitez 31. 5. 2015. CACIB Vitez 2. 8. 2015. IPO-ptičari – Livno KU „Cincar“ 29. 8. 2015. CACIB Posušje 29. 8. 2015. CAC Posušje 29. 8. 2015. Specijalka SAO KAO CRT i ex-yu goniča – Posušje 30. 8. 2015. CACIB Posušje 6. 9. 2015. CAC Žepče 12. 9. 2015. IPO-zec i smotra – Široki Brijeg KU „Široki Brijeg“ 12. 9. 2015. ili 13. 9. 2015. IPO D.S. – Vitez KD „Vitez“ 19. 9. 2015. Smotra tornjaka – Plehan (prema sporazumu KSRS i KSHB) 20. 9. 2015. Utakmica ptičara C + voda – Karaotok KD „Čapljina“ 20. 9. 2015. CACT-zec Grude 26. 9. 2015. IPO-zec – Vitez KD „Vitez“ 27. 9. 2015. CAC – Livno KU „Cincar“ 27. 9. 2015. IPO-zec i smotra – Stanojevići KD „Čapljina“ 3. 10. 2015. CACT D.S. – Široki Brijeg KU „Široki Brijeg“ 4. 10. 2015. IPO-ptičari – Ljubuški KU „Ljubuški“ 24. 10. 2015. IPO-službeni psi – Čapljina KD „Čapljina“ Broj 97, siječanj - veljača 2015. LOVAČKA KUHINJA Prepelica u grožđu K broj i vrsta začina koliko i kako hoćemo. Ne treba pretjerivati količinom, ali vrstom nećete pretjerati, jer ipak je ovdje riječ o divljači i onaj miris treba pripitomiti. To se čini mirodijama i začinima. Papar ili feferon, te sol ne mogu se zaboraviti. Kod mene je obvezan bosiljak ili „pesto“, začin od bosiljka. Poslije dodavanja začina i mirodija, treba sačekati da se sve ovo ujedini i pripitomi s pernatom divljači u loncu. Smanjimo vatru i tu nam je dosta još petnaestak minuta. Sada okušamo i vidimo što nedostaje i što se možebit još treba učiniti. No, mislim, poslije svega ovoga, treba pripremiti samo vlašiju puru i dobar apetit. ako tvrde gastronomi, meso divljači izvrstan je izvor proteina, željeza, selena i vitamina B kompleksa. Bogato je visokokvalitetnim proteinima, a prehrana koja se temelji na divljači potiče zdravlje imunološkog sustava. Posebice je na cijeni prepelica, jer meso ove vrste pernate divljači ima iznimno nizak udio masnoća, a time i manju kalorijsku vrijednost, zbog toga što divljač ne dobiva koncentrate hrane i stalno je u pokretu. U vrijeme, kada zrije grožđe, možete pronaći par grozdova koji su vam potrebni za ovo ukusno jelo, dakle, prepelicu u grožđu. Najprije očišćene prepelice, koliko glava – barem toliko i prepelica, pažljivo operite izvana i iznutra, posušite ih, posolite, popaprite i natrljajte ružmarinom i majčinom dušicom. U masivnoj posudi zagrijte ulje i dodajte tridesetak dekagrama pancete izrezane na sitne kockice. Lagano propirjajte i zatim u zdjelu stavite prepelice. Zapecite ih naglo s obje strane pa podlijte vinom i kuhajte na laganoj vatri dok se tekućina ne reducira do otprilike polovice. Tada prepelice okrenite na drugu stranu, poklopite zdjelu i kuhajte na laganoj vatri, još desetak minuta. Nakon toga prepelice ponovno okrenite i kuhajte još toliko. Kad prepelice dovoljno omekšaju, u zdjelu stavite prethodno ofurene bobice bijeloga grožđa (najbolje na pari) te sve zajedno prokuhajte dvije do tri minute. Prepelice izrežite, komade složite na tanjur, a pokraj mesa stavite po nekoliko bobica grožđa. Fra Franjo Mabić Pero Zelenika Jarebica i prepelica u umaku s purom J arebica i prepelica ili obadvoje pojedinačno uvijek se dobro operušaju, kartom brzinom opale, operu, očiste iznutrice i potope u vodu s limunom. Tako se ostave u vodi barem jedan satak. Poslije se isperu u tekućoj vodi i stave na kuhanje. Kuhaju se s mrkvom, kapulom i celerom. Kuhaju se toliko da se dobije juha. Ovdje se misli na juhu dvoznačno; onu za jelo i onu za nadolijevanje poslije u kuhanju gulaša, odnosno umaka. Sada na upirjani češnjak, kapulu, mrkvu i rajčicu stavljamo jarebicu i prepelicu u pirjanje. Kada se popirjaju nekoliko minuta u ovom novom milijeu, onda nadolijemo onu juhu u kojoj su se kuhale i tako ostavimo na laganoj vatri da se kuhaju barem pola sata. E, onda dolazi www.lovackisavez-hb.ba 47 ZABAVA OSMOSMJERKA O P C I J A Š U K O P P D O R A N U C K L A R A KOŠTANI SUSTAV LJUDSKOG TIJELA A U R E L E C I I O A J C A L A P A L K Z L S I I E A E V A L I A I O C BRANA J A N I P A R K NJ R L K U N A K L A B A E K O U B N K V C V J E T A Č A AUTOR: MARIOFIL SOLDO UPRAVITELJ MUZEJA (mn.) HRV. SLIKAR MLAT KOJIM SE ISPALJIVAČ TADIJA OD MANJI MORI KIPAR, TUČE MLIJEKO PROTUGRADMILJA, TALKO SKI ZALJEV TOMISLAV U STAPU NIH RAKETA POSTOLJE, NOGARI U mreži osmosmjerke pronađite pojmove u nekom od osam smjerova; neiskorištena slova, čitana vodoravnim slijedom, dat će rješenje. VISOKO LISTOPADNO DRVO (mn.) ANKA TOPIĆ REDATELJICA KODAR AUSTRIJA RIJEKA U MAĐARSKOJ NAPAD, NASRT DEDALOV SIN RIMSKI JEDINICA “HOOP!” AUKCIJA, BALKAN, BUJICA, CELER, CVJETAČA, JELENA, KANAL, KLAPA, KLARA, KLIZANJE, KRAPINA, KRILO, NAIVAC, NAROD, OPCIJA, PALAC, PELUD, POKUŠAJ, PREPARAT, PROZIRAC, RASOL, ULIZICA FOSIL Pucanje od smijeha POSTATI RUTAV USTUPANJE KAKVOG PRAVA, USTUPAK SIRĆE, KVASINA PRASEĆE MESO DIO BRODA I BRODICE ROCK-GLAZBENIK TURNER RUTENIJ BUGARSKI SKAKAČ S MOTKOM, TAREV ITALIJA POZNAVANJE, UPUĆENOST ADAMOVA RAJSKA DRUŽICA ZET Lovac u vrijeme lovne sezone bio zauzet lovom pa nije navraćao kod punice koja ga nazove telefonom: - Dugo te nema, zete, čim ćuko zalaje, mi mislimo ti! ZDENKO JELČIĆ MUSLIMANSKI BOG GLAVNI GRAD ALBANIJE STARI PRIJEVOD BIBLIJE NA LATINSKI ECIJA OJDANIĆ LJULJANJE FORMAT PAPIRA IZIĆI Mladi lovac priča: - Sinoć me pet cura zvalo da iziđem! Vraćao sam se iz lova pa svratio u jedan kafić i popio malo više te zabunom ušao u ženski WC! NA RELIJU Veselo društvance pozove taksi da ih odveze doma. Taksist shvati da su „pod gasom“, upali taksi-automobil, ne maknuvši s mjesta, i ubrzo ga ugasi. Jedan od njih zahvali na „vožnji“, drugi plati „prijevoz“, a treći taksistu opali šamar i reče: - I pazi, hik, kako voziš, budalo jedna, ta nismo na reliju! ŠĆIR, ŠTIR OSAMLJENA (... KOST I KOŽA) Frano Vukoja ANONIMNOST Mujo mobitelom nazove policiju da prijavi slučaj krivolova. - Odmah šaljemo patrolu da utvrdimo o kojem je krivolovcu riječ. A možete li nam reći kako se vi zovete? – upita policajac. - Oprostite, htio bih ostati anoniman da ne bude poslije, Mujo rek’o ovo, Mujo rek’o ono – uzvrati Mujo. PAROVI Supruga lovca vratila se iz šopinga: - Zašto si kupila dva para cipela, kravo jedna? – prigovori lovac. - Zato što krava ima dva para nogu, konju jedan – pojasni mu supruga. NOGOMETAŠ WALCOTT 48 Broj 97, siječanj - veljača 2015. IN MEMORIAM FRANJO GRBAVAC (1936. – 2015.) Bio je uzoran član sekcije Teskera. U svome dugogodišnjem članstvu u HUL „Kravica“ Ljubuški susretao se s raznim situacijama i sve je uspješno rješavao, u lovačkom duhu. Kao član Udruge nastojao je lovačku tradiciju prenositi na mlađe naraštaje lovaca. Mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru! HUL Kravica, Ljubuški MIRKO PAVLOVIĆ (1941. – 2015.) U 74. godini života, 23. siječnja, iz naših je redova zauvijek otišao naš kolega, privrednik, kinolog, kinološki sudac, lovac i prijatelj Mirko Pavlović. Umro je iznenadno, od posljedica infarkta. U članstvo naše lovačke udruge primljen je 1971. godine. Iste je godine položio i lovački ispit. Osim lovom bavio se i kinologijom, a poseban interes pokazivao je za goniče i tornjake. Dugo vremena bio je poznati uzgajivač posavskih goniča. Položio je i ispit za ocjenjivača trofeja lovne divljači. Dao je golem doprinos razvoju lovstva, kako na području općine Vitez, tako i šire. U svojoj povijesti prošao je veći dio dužnosti u lovačkoj udruzi. U više mandata obnašao je dužnosti tajnika, stegovnog tužitelja, člana Upravnog odbora, predsjednika Upravnog odbora i predsjednika Skupštine. Sudjelovao je u osnutku Kinološkog saveza Herceg Bosne, koji je utemeljen upravo u Vitezu. Dvije poslijeratne izložbe lovačkih trofeja Središnje Bosne dobrim dijelom su njegova zasluga, čime je promovirano lovstvo Središnje Bosne. I u trenutačnom sazivu obnašao je dužnosti u više stručnih povjerenstava. Mnoge generacije lovnih pripravnika pamtit će ga jer im je prenio prva znanja iz oblasti lovstva. Godine mu nisu bile smetnja da dođe među mlađe lovce, s kojima se rado družio, kako u lovu, tako i na skupštinama, izložbama pasa, natjecanjima u lovnom streljaštvu i domjencima. Mladi su od www.lovackisavez-hb.ba njega uvijek mogli čuti dobre savjete. Oni su jako često bili utkani u priče iz narodne mudrosti ili su bili dio životnog iskustva ljudi naših krajeva. Za izvanredne doprinose razvoju lovstva dobio je najviše lovačko odličje LS HB. Gubitkom pok. Mirka najviše su pogođeni njegova obitelj, lovna jedinica „Liskovina“, lovačka i kinološka udruga, pa čak i LS HB. LO Vitez, Vitez IVAN IVANKOVIĆ – ĆUBIĆ (1938. – 2015.) U 77. godini života, nakon kratke i teške bolesti napustio nas je naš dragi prijatelj i član našega Društva, Ivan Ivanković – Ćubić. Bio je zaljubljenik u lovstvo i prirodu, a volja za lovačkim druženjem i lovačkim običajima samo su neke od odlika koje su ga krasile. Za svoje zasluge u lovstvu proglašen je i počasnim članom našega lovačkog društva. Njegov plemeniti lik lovca, a ponajprije čovjeka i prijatelja, ostat će nam u trajnoj uspomeni. Hvala mu na svemu što je učinio za naše lovačko društvo. LD Radovanj, Posušje najljepšim lovačkim trenucima. Hvala mu za sve što nam je pružio, čime nas je obogatio. Počivao u miru Božjem. LD Radovanj, Posušje JOZO ZELENIČIĆ – JOŽA (1948. – 2015.) Zauvijek nas je napustio počasni član naše udruge i dragi prijatelj, naš Joža. Bio je uzoran lovac i istaknuti član lovne sekcije Ružići – Cerov Dolac. Sjećat ćemo ga se kao dobra čovjeka i lovca. Njegov lik ostat će trajno u našoj uspomeni. Hvala mu za sve što je učinio za Udrugu. Počivao u miru Božjem. HLU Malič, Grude JOZO GRANIĆ (1943. – 2015.) Bio je uzoran član sekcije Teskera. Lovački je ispit položio 8. studenoga 1975. Bio je biran na razne funkcije u Društvu. Kao predsjednik Društva bio je poznat po provođenju reforme u lovstvu, uspostavljanju lovačkih sekcija u Općini Ljubuški. Lovačka sekcija Teskera i HUL „Kravica“ najiskrenije mu zahvaljuju na svemu što je učinio. Počivao u miru! JOZO ALILOVIĆ (1927. – 2014.) Na Božić 2014., nakon kraće bolesti, u 88. godini života, iz naših redova zauvijek je otišao naš kolega, počasni lovac i prijatelj Jozo Alilović. Član naše lovačke udruge postao je 1985. godine, a iste je godine položio i lovački ispit. Bio je skroman, tih, samozatajan, spreman žrtvovati sebe za šire interese. Takav je bio i u privatnom društvu i u lovačkoj udruzi. U udruzi je obnašao brojne dužnost, a najviše se pamti po uspješnom volonterskom izvršavanju zadaća lovočuvara. Jedan je od rijetkih lovaca koji je uspio izbalansirati lovne aktivnosti s vjerskim životom, jer je više godina bio prakaratur u crkvi. Za ukupan doprinos u radu lovačke udruge proglašen je počasnim članom. Trenutačno je bio po godinama života najstariji član naše udruge. Smrću pok. Joze pogođeni su njegova obitelj, lovna jedinica „Kuber“, lovačka udruga u cjelini, ali i šira društvena zajednica. LO Vitez, Vitez HUL Kravica, Ljubuški MARKO ŠOKIĆ (1932. – 2015.) Nakon što je 58 godina – lovački ispit položio je 1957. – bio uzoran i dobar lovac, u tuzi i boli, nakon kraće bolesti, ostavio nas je naš najstariji kolega lovac. Sve do pred samu smrt nije prestao pokazivati koliko iskreno voli lov. Bio je uzor mlađim kolegama lovcima, od njegove bogate lovačke karijere imali smo što i naučiti, a u nju je ugradio i Odličje 2. reda. Lovačka sekcija Vidovice izgubila je sada već legendu svoje sekcije. LU Sava, Orašje MIRKO PAVIČIĆ (1934. – 2015.) Bio je uzoran član sekcije Teskera. U dugogodišnjem lovnom stažu, pomogao je u svim segmentima rada sekcije i Udruge. Veliki zaljubljenik u lov i pse, rado se uključivao u događaje i aktivnosti oko lova i lovstva. Mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu sekciju Teskera i Udrugu. Počivao u miru! HUL Kravica, Ljubuški JEDINKO IVANKOVIĆ (1954. – 2014.) U 60. godini života i 40. godini članstva u LD-u „Lještarka“ Kiseljak iznenada nas je napustio naš prijatelj Jedinko. Iako je bio narušena zdravlja smrt ga je rano odvojila od njegovih najbližih i nas, njegovih prijatelja lovaca. Bio je veoma aktivan kao dugogodišnji član Izvršnog odbora Društva i predsjednik sekcije Brnjaci. Svoju aktivnost iskazivao je i kao kinolog. Nikada i ništa nije mu bilo teško uraditi za lovačko društvo. Dobitnik je zahvalnice za rezultate u radu svoje sekcije, a u povodu 80. obljetnice Društva nagrađen je plaketom. Bio je počasni član Društva. Mi njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je uradio za naše Društvo. Neka mu je slava i hvala. LD Lještarka, Kiseljak MIROSLAV LONČAR – KACA (1954. – 2015.) Nakon duže bolesti, zauvijek nas je napustio dragi prijatelj, uzoran lovac i počasni član Društva, naš Kale. Cijeli svoj život obilježio je lovstvom, iskazujući veliku ljubav prema prirodi. Krasila ga je odlika ugledna i uzorna lovaca kojega su poštovali i poznavali širom Hercegovine, kao takav stekao je i mnoštvo prijatelja. Bio je među prvim obnoviteljima našega Društva nakon Domovinskog rata. Svojim zalaganjem i iskustvom bio je primjer mnogim naraštajima lovaca, a mlade je odgajao u duhu poštovanja svijetlih lovačkih tradicija. Njegov humor i smisao za pravo lovačko uživanje bio je neizmjerljiv i poznat nadaleko. Nosit ćemo ime dragog Kace u svojim srcima i spominjati ga u 49 MARINKO SOLDO (1950. – 2014.) Premda se znalo da je ozbiljno bolestan, teško je bilo prihvatiti vijest koja je stigla krajem 2014.: umro je Marinko Soldo. Bio je tih, samozatajan čovjek, uvijek nekako u pozadini ali s velikim učinkom. Volio je lov ali na neki svoj, originalan način. Volio je s kolegama otići u prirodu i uživati u svemu onome što ona nudi, i znao je istinski cijeniti njezino bogatstvo. Jednako tako znao je cijeniti svoje kolege lovce i dijeliti s njima lovačke užitke. Dok mu je zdravlje dopuštalo, bio je zastupnik svoje lovne sekcije Dobrkovići u Skupštini Društva. Njegovom smrću sekcija Dobrkovići i cijelo Društvo ostali su bez čovjeka kojega su svi voljeli. Hvala ti, Marinko, za sve i počivaj u miru Božjem. LD Mosor, Široki Brijeg SREĆKO PAVLOVIĆ (1927. – 2015.) Bio je istaknuti član sekcije Veljaci. Veliki zaljubljenik u lov i lovstvo, iznad svega je cijenio život, radovao bi se svakom novom tragu divljači, svakom okoćenom zečiću. Lovački je ispit položio 21. veljače 1972. i od tada je kao lovac sudjelovao u raznim aktivnostima svoje sekcije i udruge. Mi lovci njegovi prijatelji nikada nećemo zaboraviti njegove zasluge. Najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za sekciju Veljaci i Udrugu. Počivao u miru Božjem! HUL Kravica, Ljubuški IN MEMORIAM STJEPAN MIKULIĆ „BILI“ (1941. – 2015.) Nakon kratke i teške bolesti zauvijek nas je napustio naš dragi kolega i počasni član Udruge, naš Bili. Osim što je bio vrstan poznavatelj lova, bio je i vrstan pedagog, pa je svoje umjetničko znanje prenio na mnoge naraštaje. Njegove umjetničke slike nalaze se u gotovo svakoj ustanovi u Grudama, ali i u mnogim privatnim zbirkama. Svoje radove, tj. slike darivao je u raznim prigodama, pa je tako za lovačku večer HLU „Malič“ uvijek darivao vrijednu sliku kao dobitak na tomboli. Na tim su slikama bili motivi autohtone grudske divljači. U lovu s kolegama i lovcima bio je veseljak i zabavljač, a odlično je znao pripremiti različite lovačke specijalitete. Kolege lovci su ga cijenili i voljeli su biti s njim u društvu. HLU „Malič“ izgubila je svoga vrijednog člana, ali najviše je izgubila njegova sekcija Sovići-Gorica. Hvala mu za sve što je učinio i neka počiva u miru Božjem. HLU Malič, Grude JOSO DOMINKOVIĆ (1961. – 2014.) Iznenada i prerano, oprostili smo se od našeg člana i prijatelja Jose Dominkovića, od milja zvanog Miš. Bio je druželjubiv i šaljivdžija, uvijek je razveseljavao lovce, posebice svoje kolege iz sekcije Tolisa. Zauvijek će ostati u sjećanjima svih naših članova. Počivao u miru Božjem. LU Sava, Orašje LU Sava, Orašje IVO MIKIĆ (1931. – 2014.) S tugom javljamo da je preminuo naš dragi prijatelj i kolega lovac Ivo Mikić. Bio je uzoran lovac od koga smo svi mogli učiti, ali i čuti dosta interesantnih stvari. Čuvat ćemo uspomene na svog Drajca kako smo ga zvali mi iz LS-a Kostrč. Neka počiva u miru Božjem. LU Sava, Orašje LD Mosor, Široki Brijeg LD Jarebinjak, Raktino OBLJETNICA FRANO GRBEŠIĆ (2014. – 2015.) U ožujku prošle godine, zauvijek si se rastao od nas, dragi naš prijatelju. Sa sobom si ponio svu ljepotu trenutaka provedenih s tobom, bilo u lovištu, na cesti, u uredu, gostionici, na poslu… Hvala ti, dragi naš Frano, za onaj veliki trud koji si uložio u korist LD-a „Mosor“ bivajući dugi niz godina na različitim dužnostima, od one najniže do najviše. Hvala ti za sve što si učinio za tvoju i našu sekciju Desna obala. Neka te dobri Bog obdari mirom u vječnosti. LD Mosor, Široki Brijeg STANISLAV MIKIĆ (1958. – 2014.) U 56. godini života, nakon kraće bolesti redove LU-a „Sava“ Orašje i LS-a Matići zauvijek je napustio Stanislav Mikić. Volio je lov, prirodu i druženje, ali bolest je bila jača i nije dopustila da dočeka još jedno otvaranje lovne sezone. Ostaju uspomene i sjećanja na zajednička lovačka druženja. Hvala ti, dragi kolega, na svemu što si učinio za svoje društvo i sekciju. Počivaj u miru Božjem. LU Sava, Orašje ĐURO TOPIĆ (1963. – 2014.) Nakon kraće bolesti napustio nas je naš prijatelj, lovac Đuro Topić, član LS-a Oštra Luka. Pamtit ćemo ga kao dobra čovjeka i prijatelja koji je volio druženje i lov. Dugo će ostati u sjećanjima svih nas koji smo ga poznavali. Neka ti Gospodin podari vječni mir. ŽARKO CRNJAC-STIPIŠIĆ (1947. – 2015.) Redove lovačkog društva zauvijek je napustio naš dugogodišnji član, prijatelj i kolega lovac Žarko Crnjac-Stipišić. Njegovom smrću izgubili smo vrijedna te, nadasve, poštena i uzorna lovca. Njegov vedar duh i prijateljstvo nedostajat će nam u našim lovovima i druženjima, ali će uspomena na njega trajno živjeti u nama. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru Božjem. grupa i pojedinaca ugostilo i prenoćilo u Franjinu domu na Risovcu i s njim lovilo! Franjo je za svakoga imao vremena, lijepu riječ i lovački savjet. Njegovo poznavanje prirode i divljači, posebice na Čvrsnici, bilo je od neprocjenjive vrijednosti za naraštaje koji su uz njega stasali. I u poznim godinama živio je s prirodom i lovačkim druženjima. Stoga će njegov odlazak biti nenadoknadiv gubitak za prostor Parka prirode „Blidinje“, njegov Crnač i cijelo Društvo. Hvala mu za sve učinjeno. Čuvat ćemo uspomenu na sve trenutke provedene s njim. Počivao u miru Božjem. ŽELJKO ČURAK (1951. – 2015.) Iznenada, u 64. godini života prestalo je kucati plemenito srce našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege lovca Željka Čuraka, člana sekcije Bučići. Fizički nas je napustio, ali njegov pravedni i mukotrpno izgrađen lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, u mnoge generacije učenika u osnovnim novotravničkim školama, ostat će zauvijek u našim srcima. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Željko, za sve predivne zajedničke trenutke kojih ćemo se uvijek sjećati. Počivao u miru Božjem uz naše molitve i svakidašnje sjećanje. LD Pavlovica, Novi Travnik MIJO MIŠKULJIĆ (1951. – 2014.) Nakon duge i teške bolesti, u 63. godini života prestalo je kucati plemenito srce našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege lovca Mije Miškuljića. Fizički nas je napustio, ali njegov pravedni i mukotrpno izgrađeni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Mravinjac i Društvo ostat će nezaboravni u našim srcima. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Mijo, za sve predivne zajedničke trenutke kojih ćemo se uvijek sjećati. Počivao u miru Božjem uz naše molitve i svakidašnje sjećanje. FABIJAN MLAKIĆ (1940. – 2014.) Iznenada, u 74. godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji počasni član Fabijan Mlakić. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i etičan lovac. Volio je, kako je to on znao reći, lov i lovačka druženja bez oružja. Nesebičnim zalaganjem, očinskom, bratskom, djedovskom kvalitetom i životnim iskustvom znatno je pridonio boljitku sekcije Bučići i Društva i cjelini, proširujući je s dva sina lovca i tri unuka člana lovačke mladeži. Istina, fizički nas je napustio, ali njegov pravedni i mukotrpno izgrađeni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Bučići i Društvo, ostat će nezaboravni u našim srcima. Oprostili smo se od našeg Fabijana na groblju Komarda-Bučići počasnom paljbom i zahvalama, uz zadnje riječi „počivao u miru Božjem“. LD Pavlovica, Novi Travnik LD Pavlovica, Novi Travnik FRANJO BOŠNJAK (1928. – 2015.) Početkom godine zauvijek smo ostali bez dugogodišnjeg člana i prijatelja, uzornog lovca, časnog čovjeka, velikog zaljubljenika u lov i prirodu i počasnog člana Društva, bez Franje Bošnjaka. U lov se uključio 1954. u ProzoruRami. Poslije je ljubav prema prirodi spojio sa svojom profesijom radeći kao lovočuvar u lovištu „Čvrsnica“. Bio je drag i plemenit čovjek. Koliko se samo lovačkih 50 IVAN MANDIĆ-DIDO (2014. – 2015.) „Naš Dido ostat će u srcima svih onih koji su ga poznavali“, tako je bilo napisano prije godinu dana. I ostao je. Ostala su sjećanja na zajedničke lovove, lovačke večeri, streljačka natjecanja, svakidašnje susrete na cesti… No fali nam, dragi Dido, tvoja dobrota, lijepa riječ, iskren osmijeh… LD „Mosor“ i sekcija Lijeva obala duguju ti trajnu zahvalnost za sve ono što si nesebično utkao u njih. Počivaj u miru Božjem. LD Mosor, Široki Brijeg JOZO JUKA (2014. - 2015.) Godina je dana otkako više nije s nama naš kolega, prijatelj i veliki ljubitelj prirode. Iako nikada nije bio član Društva niti je položio lovački ispit, dao je nemjerljiv doprinos boljitku Društva, posebice sekcije Služanj. Za sve ono čime si doprinio razvoju našega Društva, najiskrenije Ti zahvaljujemo. Počivao u miru Božjem. LD Golub, Čitluk Broj 97, siječanj - veljača 2015. NOVE KNJIGE Dragutin Pavličević: „Sto lovačkih priča i zanimljivosti“ Autor knjige, prof. dr. sc. Dragutin Pavličević, sveučilišni je profesor emeritus u mirovini, povjesničar, bivši urednik u Školskoj knjizi, istraživač u Institutu „Ivo Pilar“, autor dvadesetak povijesnih knjiga i udžbenika. Zbirkom priča i putopisa „Sto lovačkih priča i zanimljivosti“ autobiografski zaokružuje svoj plodni spisateljski rad. Knjigu je tiskao nakladnik Spiritus movens iz Kutine, ima 240 stranica, urednik je Dragutin Pasarić, recenzent Vjeran Stilinović, a stručni suradnici Marijan Aladrović i Marijan Lekić. Iz recenzije: „Čini mi se da će, i oni koji možda o lovu ne znaju ništa i prigovaraju mu puno, nakon čitanja ove knjige poželjeti barem biti lovci promatrači, jer gdje se čovjek današnjega vremena može bolje odmoriti i napuniti svoju dušu, nego u prirodi i susretu s onim iskonskim od čega je u vremenu tehnologije odvojen?“ Novo u Hrvatskoj pošti Mostar Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar od sada se nalazi i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u pet različitih dimenzija: Naziv artikla Dimenzija (mm) Cijena (KM) Paket S 230x150x90 1,20 Paket M 300x200x100 1,70 Paket L 300x230x140 2,00 Paket XL 300x240x230 2,50 Paket XXL 480x300x200 3,00 besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA 52 Broj 97, siječanj - veljača 2015.