TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI ODRŽIVOG TURIZMA I SPORTA

ZBORNIK RADOVA - TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI ODRŽIVOG TURIZMA I SPORTA
ISBN 978-953-56303-8-8
UDK 338.48+796+004+504(063)
God. 3, br. 3, 2014.
Međimursko veleučilište u Čakovcu
organizira
3. međunarodnu konferenciju Menadžment turizma i sporta
TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI
ODRŽIVOG TURIZMA I SPORTA
Zbornik radova
pod pokroviteljstvom
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta
Ministarstva turizma
Hrvatskog olimpijskog odbora
Hrvatske olimpijske akademije
Međimurske županije
Turističke zajednice Međimurske županije
ISBN 978-953-56303-8-8
UDK 338.48+796+004+504(063)
God. 3, br. 3, 2014.
Sv. Martin na Muri, travanj, 2014.
Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
TEHNOLOŠKI RAZVOJ
U FUNKCIJI ODRŽIVOG
TURIZMA I SPORTA
Sv. Martin na Muri, 10. i 11. travnja 2014.
Partneri:
Sveučilište Pannonia, Kampus Nagykanizsa
Sveučilište Mendel u Brnu, Fakultet za regionalni razvoj i međunarodne studije
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
Univerza za Primorskem, Fakulteta za turistične študije – Turistica, Portorož
Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija
Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet
Visoka škola za sportski menadžment Aspira
Gimnastički klub “Marijan Zadravec-Macan”
Međimurski savez sportske rekreacije “Sport za sve”
Pokrovitelji:
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Hrvatska olimpijska akademija
Hrvatski olimpijski odbor
Međimurska županija
Turistička zajednica Međimurske županije
Ministarstvo turizma
Supokrovitelji:
Općina Sv. Martin na Muri
Grad Čakovec
Spa&Sport Resort Sv. Martin
Izdavač
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Glavna i odgovorna urednica
dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.
Tajnica Uredništva
Mirjana Trstenjak
Recenzenti
prof. dr. sc. Mato Bartoluci
prof. dr. sc. Vladimir Pletenac
prof. dr. sc. Vidoje Vujić
Ivana Jadrić, dipl. oec.
izr. prof. dr. Aleksandra Brezovec
izr. prof. dr. Igor Jurinčič
doc. dr. sc. Romina Alkier
doc. dr. sc. Vesna Bedeković
doc. dr. sc. Vatroslav Horvat
doc. dr. sc. Goran Karanović
doc. dr. sc. Mirko Smoljić
doc. dr. sc. Zrinka Zadel
dr. sc. Alan Clarke
dr. sc. Oliver Jukić
dr. sc. Ivana Nikolić
dr. sc. Metod Šuligoj
mr. sc. Ivan Hegeduš
mr. sc. Mihael Kukec
mr. sc. Vesna Sabol
Draženka Birkić, univ. spec. oec.
Mihaela Mesarić, prof..
Ksenija Pletenac, prof.
Damir Mađerić, dipl. ing.
Ratko Matotek, dipl. ing. građ.
Ivica Levanat, dipl. ing.
Rikard Bakan, mag. oec.
Mladena Bedeković, dipl. oec.
Irena Bosnić, mag. oec
Andrijana Kos Kavran, mag. oec.
Đurđa Somođi, dipl. oec.
Programski odbor
prof. dr. sc. Mato Bartoluci
dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.
dr. Nataša Pomazalová
prof. dr. sc. Mirna Andrijašević
dr. sc. Adrienn Skrop
dr. sc. Oliver Jukić
dr. sc. Mario Baić
dr. sc. Aleš Ruda
dr. sc. István Heckl
dr. sc. Blaženka Novak
mr. sc. Duje Bonaci
dr. sc. Saša Ceraj
dr. sc. Zlatko Mateša
Organizacijski odbor
dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š. – predsjednica
Mirjana Trstenjak–član
Andrijana Kos Kavran–član
Maja Bregović–član
Željko Hrebak–član
Marijan Vugrinčić–član
mr. sc. Stevo Tkalčec–član
Franjo Makovec–član
Lektori
Maja Bregović
Ivana Bujan
Grafičko oblikovanje i tisak
Graphprint d.o.o.
Naklada
200 komada
Predgovor
Poštovani,
pred Vama je Zbornik radova s 3. međunarodne konferencije Menadžment turizma i sporta na
temu: „Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta“. Zbornik je podijeljen na tri cjeline; prvi
dio se odnosi na turizam i sport, drugi na informacijsko-komunikacijske tehnologije, a treći na održivi
razvoj, a sve u kontekstu tehnološkog razvoja održivog turizma i sporta.
Ove je godine naglasak stavljen na multidisciplinarnost, odnosno povezivanje različitih područja
(turizam, sport, informacijsko-komunikacijske tehnologije, održivi razvoj) u jednu cjelinu.
Glavni ciljevi ovogodišnje konferencije su: povezati članove zajednice, znanstvenike, donositelje
odluka za promociju i proširenje suradnje u području turizma, sporta, informacijsko-komunikacijskih
tehnologija i održivog razvoja; promovirati održive načine razvoja turizma i sporta kroz razvoj suvremene infrastrukture i ekološke aspekte.
Zahvaljujem se svim znanstvenicima koji su u uvodnim referatima obradili ove zanimljive teme te
svim sudionicima koji su prezentirali svoje radove.
Također se zahvaljujem i svim institucijama koje su pripomogle u realizaciji 3. međunarodne konferencije Menadžment turizma i sporta.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
glavna urednica
dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.
III
Sadržaj
I. TURIZAM I SPORT
UVODNI REFERATI
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Nevenka Breslauer, Tomislav Hublin
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ
TEMU TURIZMA I SPORTA
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije
sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Dino Bartoluci, Iva Sundji
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza,
bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao
dio održivog razvoja turizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma
na području Međimurske županije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer
kongresnog hotela na slovenskoj rivieri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
V
Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić,
Goran Prebeg, Marko Dimitrijević
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva
u funkciji menadžmenta sportskog turizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog
ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina . . . . . . . . . . . . . . . 133
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
II. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
UVODNI REFERATI
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u
sportskoj rekreaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Oliver Jukić
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Hrvoje Karninčić, Mario Baić
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. Bertók
The ExperienceMax (Élménymax) project . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU
INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i
zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
VI
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma
i sporta na primjeru grada Križevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija Blažičević
Tehnološki razvoj tenisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system
for discovering tourism services . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU
ODRŽIVOG RAZVOJA
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris Barić
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog
održivog razvoja u funkciji turizma i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267
Anica Žužić
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacijaeko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277
OSTALI RADOVI
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
VII
I.
TURIZAM I SPORT
Uvodni referati
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
Prethodno priopćenje
UDK 338.48:504
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
Sustainable development of rural tourism in continental Croatia
Mato Bartoluci, 2 Zvjezdana Hendija
Ekonomski fakultet – Zagreb,
Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
Sažetak: Polazeći od paradigme održivog razvoja da se potrebe za resursima sadašnjih generacija trebaju
zadovoljiti tako da se time ne ugrozi mogućnost zadovoljavanja potreba budućih generacija, u radu se analiziraju problemi i prezentiraju načela održivog razvoja ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske. Objašnjava
se pojam i načela održivog razvoja u turizmu: načela ekološke održivosti, sociokulturne, tehnološke te načela
ekonomske održivosti. Ova načela u turizmu djeluju komplementarno što znači da se jedino njihovim
usklađenim djelovanjem može osigurati održivi razvoj turističke destinacije. Primjena ovih načela osobito
je važna u ruralnom turizmu, koji gradi svoj razvoj na kumulativnim atrakcijama prirodnih, sociokulturnih
i ekonomskih resursa koji jedino usklađenim djelovanjem mogu osigurati dugoročni održivi razvoj ruralnih
područja.
Ruralni turizam je najslabije razvijena vrsta turizma u Hrvatskoj, iako preko 90% prostora čini ruralno
područje. To je posljedica dosadašnje turističke politike koja je favorizirala primorski turizam, a zapostavljala
tzv. „zelenu“ Hrvatsku.
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju otvaraju se nove tržišne i investicijske mogućnosti upravo
za razvoj ruralnog turizma kroz brojne specifične oblike turizma. Cilj je ovog rada istražiti i objasniti načela
održivog razvoja te ukazati na njihovu implementaciju u ruralnom turizmu kontinentalne Hrvatske. Polazna
hipoteza ovog rada je: Za dugoročni održivi razvoj ruralnog turizma nužna je implementacija usklađenih
načela održivog razvoja. Ovu se hipotezu dokazuje kroz analizu dosadašnjih rezultata istraživanja pomoću
metode istraživanja za stolom (desk research), metodu analize i sinteze te metodu komparacije.
Ključne riječi: održivi razvoj, ruralni turizam, specifični oblici turizma, Republika Hrvatska
Abstract: Starting from the paradigm of sustainable development that the needs of contemporary generations for resources should be met in such a way as not to jeopardize the opportunities of meeting the needs of
future generations, this paper investigates the problems and presents the principles of sustainable development
of rural tourism in continental Croatia. The term and the principles of sustainable tourism are explained: the
principles of ecological sustainability, socio-cultural, technological, as well as of economic sustainability. These
principles are complementary in tourism, which means that it is only by means of their interactive implementation that the sustainable development of a tourism destination may be provided. The application of these
principles is particularly important in rural tourism, whose development is based on cumulative attractions of
natural, socio-cultural and economic resources that might ensure the sustainable development of rural areas
only through interactive activities.
Rural tourism is the least developed kind of tourism in Croatia, although more than 90% of the area of
Croatia is actually the rural area. This is the result of the past tourism policy which preferred maritime tourism,
and neglected the so-called Green Croatia.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
3
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
The accession of Croatia to the European Union creates new market and investment opportunities for
the development of rural tourism through special interest tourism.
The goal of this paper was to investigate and explain the principles of sustainable development and to
point to their possible implementation in rural tourism of continental Croatia.
The initial hypothesis in this paper was that for long-term sustainable development of rural tourism the
implementation of interactive principles of sustainable development is necessary. This hypothesis was proven
through the analysis of the results of past research by applying the desk research method, analysis method,
synthesis method and comparison method.
Key words: sustainable development, rural tourism, special interest tourism, Croatia
1. Uvod
Problemi rasta i razvoja zauzimaju središnje mjesto u ekonomskoj teoriji i praksi. Rast označava pomak neke društvene ili ekonomske pojave u kvantitativnom smislu. Razvoj, pak, predstavlja novo stanje
i kretanje neke pojave, nove ciljeve i blagostanje koje želimo ostvariti u sadašnjosti i budućnosti. Pojam
„održivog razvoja“ (engl. sustainable–održiv) proizlazi iz pojma općeg razvoja. Vukonić i Keča definiraju
održivi razvoj kao promjene strukture globalne proizvodnje i potrošnje koji ne remete ekosustave (2001.,
190). Takav je razvoj usklađen s ekosustavima u kojima se odvija pa bi trebao biti dugoročno održiv.
Problemi održivog razvoja manifestiraju se u svim područjima ljudskih aktivnosti: u ekološkoj sferi,
kulturnoj, socijalnoj, ekonomskoj, tehnološkoj, političkoj i sl. Gotovo da nema ljudske aktivnosti koja na
izravan ili posredan način ne utječe na održivi razvoj. Problem održivosti gotovo da nema granica, on
ima globalni značaj u svakoj sferi djelovanja (Bartoluci, 2013., 130). Primjerice, proizvodnja nuklearne
energije nije samo problem određenog područja ili neke države, već može imati značaj za cijeli svijet.
Ili, ekonomska kriza u određenoj zemlji odražava se na druge zemlje izravno ili posredno što utječe na
ekonomsku održivost u svim tim državama. Ipak, održivi razvoj nema isti značaj za svaku djelatnost. Turizam i održivi razvoj su dva međuzavisna i uvjetovana fenomena. Turizam je velikim dijelom zaslužan
za spoznaju o potrebi održivog razvoja jer je najviše zainteresiran za održivost svih resursa koji su temelj
njegovog razvoja i održivosti. Upravo su stručnjaci turizma upozorili na problem održivosti prije gotovo
pedeset godina.
Koncepcija održivog razvoja turizma razvijena je iz teorije održivog razvoja, koja se razvila kao reakcija na sve izraženije ekološke i sociokulturne probleme s kojima je suočeno čovječanstvo, posebno urbana područja. Primjena koncepcije održivog razvoja u turizmu treba osigurati da nekontrolirani razvoj
ne uništi ili devastira resurse na temelju kojih se turizam i počeo razvijati na određenom području. Takva
razvojna koncepcija podrazumijeva da se potrebe za resursima sadašnjih generacija trebaju zadovoljiti
tako da se time ne ugrozi mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Stoga koncepcija
održivog razvoja treba biti razvojna koncepcija turizma u sadašnjosti i u budućnosti na svim razinama
njegovog razvoja.
Cilj je ovog rada objasniti probleme održivog razvoja u turizmu te analizirati specifičnosti održivog
razvoja u ruralnom turizmu Hrvatske. Iz cilja istraživanja proizlazi i osnovna hipoteza da je za dugoročni
održivi razvoj ruralnog turizma nužna implementacija usklađenih načela održivog razvoja.
Rad se zasniva na sekundarnim izvorima istraživanja te analizi slučaja u ruralnom turizmu. U radu
su korištene općeznanstvene metode: istraživanja za stolom (desk research), metoda analize i sinteze te
metoda komparacije.
2. Načela održivog razvoja turizma
Održivi razvoj u turizmu moguće je objasniti kao odnose između različitih aktivnosti u turizmu i
svih komponenti održivosti: u ekološkoj, sociokulturnoj i ekonomskoj sferi. Ključni čimbenik svih tih
odnosa su ljudi koji se u turizmu nalaze u različitoj ulozi i aktivnostima. Turisti su glavni korisnici – kupci proizvoda i usluga u turizmu koji nisu samo kupci, nego su aktivni sudionici svih zbivanja u određenoj
turističkoj destinaciji te svojim ponašanjem izravno utječu na održivost. Zaposlenici su brojni djelatnici
4
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
u različitim turističkim djelatnostima: u hotelima, restoranima, agencijama, kulturnim, sportsko-rekreacijskim i drugim aktivnostima. Svi oni utječu izravno ili posredno svojim djelovanjem i ponašanjem
na održivost turističke destinacije. Poduzeća i javne službe imaju također izravan ili posredan utjecaj
na održivost u ekološkoj ili ekonomskoj sferi destinacije. Oni tu ulogu ostvaruju svojom djelatnošću i
funkcijama u destinaciji kroz zajedničke interese i aktivnosti. Lokalno stanovništvo ima važnu ulogu u
održivosti destinacije ili turističkog mjesta bez obzira bave li se poslovnim aktivnostima u turističkom
sektoru (npr. iznajmljivači soba) ili u nekoj drugoj djelatnosti. Oni imaju poseban interes jer se održivost
destinacije izravno manifestira na kvalitetu života u određenom mjestu.
Aktivnu ulogu u održivom razvoju turizma imaju i sve ostale osobe koje rade ili posjećuju destinaciju.
U turističkoj literaturi navode se četiri glavna načela održivosti: načelo ekološke, sociokulturne,
tehnološke i ekonomske održivosti (Vukonić i Keča, 2001., 190).
2.1. Načela ekološke održivosti turizma
Ekološka održivost podrazumijeva razvoj koji je usklađen s održivošću ekoloških procesa, biološkim različitostima i resursima. U okviru ekološke održivosti susreću se različiti pojmovi poput okoliša,
okruženja, ekologije, ekonomike okoliša i dr.
Pojam okoliš podrazumijeva čovjekovu okolinu odnosno prirodno geografski sadržaj Zemljine površine u vjernom prožimanju litosfere, pedosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere. Okoliš je sve ono što je
čovjekovim radom stvorena vrijednost. Time pojam okoliša dobiva šire značenje jer pojmovno obuhvaća
i definira čovjekovo mjesto u biosferi i njegovu ulogu u transformaciji ukupnog prostora ili nekih njegovih dijelova (Bilen, 2011., 124).
Pretpostavka na kojoj se temelji ekonomika okoliša je spoznaja da okoliš nije entitet koji je odvojen
od gospodarstva, već sve promjene u gospodarstvu utječu na okoliš i obratno (Črnjar, 2002., 50). Upravo
ekonomika okoliša ima primarnu zadaću izučavati sve procese gospodarenja okolišem i prirodnim resursima prema načelima održivog razvoja.
Brojni su uzroci i konflikti u prostoru. Oni su posljedica „demografske ekspanzije, nekontrolirane
urbanizacije, primjene kemijskih i drugih sredstava i načina u poljoprivrednoj proizvodnji, industrijske
proizvodnje, snažnog razvoja prometa, ratnih razaranja i dr.“ (Bilen i Bučar, 2004., 86). Posljedice toga
dovode do onečišćenja vode, zraka, tla, flore, faune i drugih prirodnih resursa koji su osnova razvoja
brojnih djelatnosti, a posebno turizma.
Turizam je najviše zainteresiran za dugoročnu ekološku održivost jer su okoliš i prirodni resursi
temeljni uvjeti njegova razvoja. Međutim, turizam je samo jedan od korisnika prirodnih resursa uz brojne druge korisnike istog prostora iz područja gospodarskih, javnih i drugih djelatnosti. Stoga brigu o
zaštiti prirodnih resursa i troškove održivosti trebaju preuzeti svi korisnici okoliša, a ne samo turističke
djelatnosti. O tome bi trebao skrbiti menadžment okoliša (engl. environmental management) koji primjenjuje različita menadžerska znanja, tehnike i metode pri upravljanju gospodarskim subjektima s ciljem
očuvanja okoliša koji je važan za poslovanje i ima esencijalnu važnost za opstanak čovječanstva (Smolčić
Jurdana, 2003., 9).
Paradigma održivosti okoliša upućuje sadašnje generacije da moraju ostaviti budućim generacijama
ukupnu resursnu osnovu koja nije manja od one koju je sama naslijedila. Međutim, okoliš ima brojna
ograničenja u zadovoljavanju sadašnjih i budućih potreba, jer postoje obnovljivi (primjerice izvori vode,
zemlja, zrak, sunce i sl.) i neobnovljivi resursi (primjerice nafta, rudnici, šume i dr.). Prekomjerna upotreba obnovljivih i neobnovljivih resursa ugrožava uvjete za nesmetani društveni i gospodarski razvoj.
Stoga je održivi razvoj u turizmu potrebno planirati prema zahtjevima tržišta, ali u skladu s ekološkim,
sociokulturnim i tehnološkim ograničenjima određenog turističkog prostora.
Problem održivosti okoliša je od globalnog značaja jer se s njime susreću sve zemlje svijeta, ali i
zbog brojnih negativnih utjecaja i posljedica koje prelaze granice određene zemlje. Primjerice, nuklearna katastrofa je problem za cijelo čovječanstvo neovisno o tome u kojoj se zemlji dogodila. Katastrofe
Hirošime ili Černobila to su potvrdile, a one nisu, nažalost, jedine. Stoga bi „održivi turizam“ trebao
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
5
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
na najbolji način zadovoljiti potrebe turista, a istodobno održati dugoročno kvalitetu okoliša, kako bi
„buduće generacije u određenoj zajednici mogle na izvornim karakteristikama i svojstvima prirodnih i
antropogenih resursa razvijati turizam“ (Bilen i Bučar, 2004., 90).
2.2. Načela sociokulturne održivosti turizma
Sociokulturna održivost proizlazi iz tzv. društvenih funkcija turizma. Poznato je da je turizam započeo svoj razvoj upravo na temelju društvenih vrijednosti koje se u suvremenom turizmu klasificiraju kao
društvene ili neekonomske funkcije turizma (Cicvarić, 1990., 30). Socijalna funkcija turizma pokazuje
da turizam zbližava ljude te tako utječe na smanjenje socijalnih razlika između pojedinih ljudskih skupina, klasa, naroda ili rasa. Kulturna funkcija turizma označuje „utjecaj što ga receptivne turističke zemlje
imaju na kulturnom planu prema inozemnim ili domaćim posjetiteljima“ (Vukonić i Čavlek, 2001., 185).
Obje ove funkcije utječu na sociokulturnu održivost turizma. Dakle sociokulturna održivost zasniva se
na socijalnim i kulturnim odnosima u turizmu. „Sociokulturna održivost jamči kompatibilnost razvoja
s očuvanjem kulture i sustava vrijednosti ljudi na koje utječe razvoj, te trajno održavanje i isticanje identiteta lokalne zajednice“ (Smolčić Jurdana, op.cit. 69). Prožimanjem različitih kultura između lokalnog
stanovništva i turista vrše se međusobni utjecaji koji mogu imati i pozitivne i negativne konotacije. Upoznavanje lokalne kulture, jezika, običaja, kulturne baštine za turiste mogu biti nove vrijednosti. Jednako
tako, komunikacija s turistima i za lokalno stanovništvo može biti zanimljiva, kroz učenje jezika, kulturnih običaja i događaja i sl.
Črnjar se zalaže za tzv. „društvenu održivost“ koja omogućuje samokontrolu i vlastitu politiku
u upravljanju resursima kao što su kulturološki identitet, institucije, općeprihvaćeni standardi, poštenje, disciplina itd. Sve to čini „moralni kapital“ koji je najmanje podložan mjerenju, ali je najvažniji za
društvenu održivost te zahtijeva održavanje i obnavljanje putem religijskog i kulturnog života zajednice
(Smolčić Jurdana, 2003., 70).
Sociokulturna održivost je podložna promjenama u skladu s promjenama koje nastaju razvojem
društva. Zbog toga zaštita sociokulturnih vrijednosti unutar turističke destinacije ne može biti samo
zadaća turizma nego cijelog društva.
2.3. Načela tehnološke održivost turizma
Tehnološka održivosti zahtijeva razvoj i primjenu tehnologije na način da:
• nove tehnologije trebaju iznaći supstitutivna rješenja za korištenje prirodnih (posebno neobnovljivih) resursa;
• nove tehnologije primjenjuju se u postupcima pročišćavanja otpadnih voda, uklanjanja otpada,
recikliranja i slično;
• nove tehnologije trebaju biti okrenute čovjeku i boljitku čovječanstva.
Svjedoci smo iznimnog razvoja novih tehnoloških rješenja na svim područjima ljudskog djelovanja,
pa i u turizmu. Za primjenu koncepcije održivog razvoja bitno je da se nova tehnologija koristi isključivo
u korist blagostanja čovječanstva.
2.4. Načela ekonomske održivosti turizma
Ekonomska održivost se zasniva na zdravom i ekonomski efikasnom razvoju koji podrazumijeva
optimalno upravljanje resursima na održiv način da se njima mogu koristiti i buduće generacije. Ekonomska održivost u turizmu kompatibilna je s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim načelima održivosti.
Ekološka održivost nalaže da se ekonomski vrednuje tzv. prirodni kapital kroz uključivanje njegove
vrijednosti u cjelovit gospodarski sustav. Na taj način bi trebali svi javni, gospodarski i drugi subjekti
sudjelovati u troškovima njegove zaštite i reprodukcije.
Sociokulturna održivost također je u funkciji ekonomske održivosti. Održivi turizam je pobornik
aktivne zaštite i sociokulturne održivosti, jer implicira odgovorniji odnos čovjeka prema svom okruženju, svom razvoju. „Održivi turizam treba ostvariti u budućnosti, koji je moguć ako se tako postave svi
6
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
sudionici turizma: na strani turističke ponude i na strani turističke potražnje. On pretpostavlja međusobno
razumijevanje, solidarnost i jednakost među svim sudionicima tog fenomena“ (Vukonić, 1994., 114).
Ekonomska održivost treba omogućiti ekonomski uspješan razvoj, a korištenje i upravljanje resursima mora osigurati njihovu očuvanost i za buduće generacije. Načela ekonomske održivosti turizma nisu
inkompatibilna s ostalim načelima iako u praksi mogu postati. Primjerice poduzetnicima je najvažnija
funkcija maksimizacije dobiti koju su često spremni ostvariti na uštrb ekoloških ili sociokulturnih načela
održivosti. Rezultat takvog ponašanja ogleda se kod izgradnje objekta (divlja gradnja, preizgrađenost i
sl.) ili kod pretjerane komercijalizacije kulturno-povijesne baštine i dr. (Bartoluci, 2013., 137). Ekonomsku održivost, kao i održivi turizam, moraju dugoročno graditi svi sudionici na određenom prostoru
jer se jedino tako može osigurati kvaliteta života u sadašnjosti i u budućnosti. Stoga u politici održivog
razvoja treba s jednakom pažnjom uvažavati sva načela održivosti, jer su ona međusobno zavisna i sinergijski utječu na održivost turizma.
Polazeći od temeljnih načela održivog razvoja turizma u Republici Hrvatskoj nužno je utvrditi Nacionalnu politiku i strategiju održivog razvoja po uzoru na zemlje EU. Takav je dokument od posebnog
značaja danas kada je RH postala punopravna članica EU, kako bismo zaštitili prostorne, sociokulturne i
druge resurse za budući razvoj turizma ali i cijelog gospodarskog i društvenog sustava. Primjenu načela
održivog razvoja trebaju provoditi: tijela državne uprave, upravna tijela jedinica lokalne samouprave i
uprave te ostale pravne osobe za zaštitu okoliša.
Obrazovanje i znanost imaju posebnu ulogu za unapređenje svijesti i znanja o potrebi očuvanja
prirodnog okoliša i kulturne baštine. Nastavni planovi i programi na svim razinama obrazovanja trebaju
obuhvatiti problem zaštite okoliša i kulturne baštine. Učenici i studenti koji se obrazuju za rad u turizmu
trebaju biti upoznati sa značajem zaštite prirode i kulturne baštine za razvoj turizma.
Održivi razvoj ima posebno značenje u zaštićenim područjima kakvih u Republici Hrvatskoj ima mnogo.
Koncepcija održivog razvoja nije „anti-razvojna“ koncepcija, ali ističe limite razvoja u skladu s čime
je potrebno razvijati turizam (Bartoluci, 2013., 142).
3. Održivi razvoj ruralnog turizma
Povijesni razvoj turizma pokazuje da su selo i ruralna područja u različitim razdobljima bila vrlo
privlačna za provođenje dokolice i ugodnog života, ali je tijekom dužeg razdoblja velikih gospodarskih
promjena izazvanih industrijalizacijom razvoj sela bio zapostavljen. Selo je doživjelo mnogostruke promjene i sve se više suočava s novim ekonomskim i društvenim promjenama.
Ruralni turizam kao vrsta turizma je aktivnost ili pak pokret, kojim se čovjek urbane sredine vraća
prirodi (Ružić, 2009., 17). Ruralni se turizam zamišlja kao čista gospodarska aktivnost koja ne oštećuje
okoliš kao što su oštećuje proizvodnja, rudarstvo, sječa šuma i intenzivna agrarna proizvodnja. Ruralni
turizam sadrži velik broj pojavnih oblika i to: seoski (agroturizam), rezidencijalni turizam, zavičajni turizam, sportsko-rekreacijski turizam, avanturistički turizam, zdravstveni turizam, edukacijski turizam,
kamping turizam, kulturni turizam, vjerski turizam, lovni turizam, ribolovni turizam, vinski turizam,
gastronomski turizam, ekoturizam i dr. (Ružić, 2009., 17).
Iako se svaki navedeni oblik može smatrati specifičnim oblikom turizma, ovi se oblici mogu razvijati u okviru ruralnog prostora što znači da se vežu za ruralni turizam.
Ruralni turizam pokreće niz gospodarskih i negospodarskih aktivnosti u ruralnoj sredini kao što
su (Ružić, 2009., 17):
• uzgoj prirodne i zdrave hrane, za kojom je potražnja u porastu, posebno u visokorazvijenim
zemljama;
• doprinosi oživljavanju poljoprivredne proizvodnje na malim površinama, ali na novijoj osnovi,
s obzirom na poznato tržište i potrošače;
• omogućuje turistima u ruralnim sredinama aktivan odnos prema prirodi i poljoprivrednoj
proizvodnji na obiteljskim gospodarstvima, koja se uključuju u ruralne oblike turizma;
• ruralnim oblicima turizma valoriziraju se sve one vrijednosti koje daju ruralne sredine
omogućavajući čovjeku na sadašnjem stupnju industrijskog i postindustrijskog društva, povraTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
7
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
tak prirodnim vrijednostima, rasterećenju pritisaka, stresova urbanih sredina koji u mnogome
sputavaju vrijednosti slobode čovjeka;
• razvoj ruralnih oblika turizma uključuje cjelokupnu ruralnu sredinu s ukupnim ambijentom
seoskog života: ambijentom stanovanja, arhitekture, vegetacije i faune, tradicionalne kulture,
nošnje itd.
Seoski ambijent u ruralnom turizmu nudi visokovrijedne elemente za organizaciju raznovrsnih
aktivnosti aktivnog i kvalitetnog odmora. Ruralni turizam valorizira i animira ruralni ambijent, obnavlja
prateće gospodarske aktivnosti karakteristične za selo, potrebne novom potrošaču.
S obzirom da je u ruralnom prostoru najprepoznatljiviji oblik seoski turizam, u nastavku smo ga
ukratko objasnili. Seoski turizam predstavlja povremeni boravak u seoskoj sredini koji posjetiteljima,
osim čistog zraka i prirodnog ambijenta, pruža različite mogućnosti aktivnog sudjelovanja u životu i
radu na seoskom gospodarstvu, sudjelovanje u raznim svečanostima i drugim manifestacijama (Kesar,
2011., 64). Osnovu za razvoj seoskog turizma čini seosko ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili
domaćinstvo koje pruža ugostiteljske usluge temeljem vlastite poljoprivredne proizvodnje.
Zakonom i drugim propisima regulirano je koje uvjete treba ispunjavati, koju vrstu usluga se može
pružiti, broj korisnika usluga i dr.
Upravo je ovaj oblik turizma razvijen posebno u nekim zemljama EU: u Austriji, Italiji, Sloveniji,
Mađarskoj i dr. U Hrvatskoj se seoski turizam razvija zadnjih desetak godina pa danas broji preko 400
seoskih domaćinstava, posebno u nekim dijelovima Republike Hrvatske, primjerice u unutrašnjosti Istre,
u Međimurju, Baranji i dr.
Rast ovog oblika turizma stimulira se i mjerama turističke politike, Ministarstva turizma, Hrvatske
gospodarske komore te Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Međutim prostora za razvoj turizma ima
još vrlo mnogo, posebno ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Tomu pogoduje činjenica da je
Republika Hrvatska pretežno ruralna zemlja koja obuhvaća 93% površine kopnenog dijela koju čine ruralne cjeline, tradicijska sela s autohtonom arhitekturom i kulturno-povijesnom baštinom. To su temeljni
resursi za razvoj različitih oblika ruralnog turizma, posebno seoskog turizma. Međutim, usprkos dominantnom ruralnom prostoru u Hrvatskoj, razvoj turizma u tom prostoru jako zaostaje za primorskom
Hrvatskoj u kojoj se već godinama ostvaruje preko 97% ukupnog turističkog prometa (DZS, 2013.). To
je posljedica dosadašnje turističke politike koja je favorizirala primorski turizam, a zapostavljala tzv.
„zelenu“ Hrvatsku.
U projektima ruralnog razvoja trebalo bi objediniti turizam i proizvodnju hrane čime bi se ubrzao
razvoj ruralnog turizma, ali i poljoprivrede što može generirati dodatne ekonomske učinke (Srića, 2010.,
238).
Izravni pritisci ruralnog turizma na okoliš mogu biti (Črnjar i Črnjar, 2009., 41-42):
• iscrpljivanje prirodnih resursa (pitke vode, plodova mora i sl.)
• vizualna degradacija prostora
• onečišćivanje voda
• onečišćivanje zraka, buka
• neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog i drugog otpada
• oštećivanje prirodne i kulturne baštine
• ugrožavanje lokalnog načina života i sociokulturnog identiteta
• nekontrolirana izgradnja kuća za odmor i sl.
Stoga je nužno razvijati one oblike ruralnog turizma koji najmanje degradiraju okoliš i kulturno povijesnu baštinu, a mogu biti ekonomski održivi. U kontinentalnom dijelu Hrvatske to mogu biti: seoski
turizam, kulturni, vjerski, sportsko-rekreacijski, zdravstveni i dr.
Kulturne manifestacije imaju posebnu ulogu i značaj u razvoju kulturnog turizma. Primjerice, Varaždinske barokne večeri povezuju se s turističkom atraktivnošću s povijesnim baroknim središtem grada Varaždina. U kontinentalnoj Hrvatskoj se održava mnogo festivala i smotri (glazbenih, dramskih, folklornih, zabavnih i sličnih), koji privlače turiste i izletnike. Primjerice: Renesansni festival u Koprivnici,
Đakovački vezovi, Manifestacija Zrinskih u Čakovcu, Krapinski festival (Festival kajkavske popevke) i sl.
Upravo su kulturne manifestacije glavni motiv privlačenja turista u tzv. kulturne destinacije.
8
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
Vjerske manifestacije i hodočašća privlače sve veći broj turista. Vjerske manifestacije tvore poseban
oblik turizma – vjerski turizam. One su vezane prvenstveno za vjerske blagdane i hodočašća, primjerice
svetišta Velike gospe na Trsatu, u Sinju, Mariji Bistrici, Ludbregu, Aljmašu i dr.
Osim kulturnih i vjerskih manifestacija, poseban značaj za razvoj turizma imaju sportske manifestacije i događaji kao što su Olimpijske igre, Univerzijada, Mediteranske igre ili pak svjetska, europska i nacionalna prvenstva u popularnim sportovima: nogometu, rukometu, košarci, atletici, tenisu, vaterpolu,
plivanju, skijanju i dr. Sve one tvore sportski turizam kao specifičan oblik turizma koji se razvija u svim
zemljama gdje su razvijeni turizam i sport kao što je i slučaj u Republici Hrvatskoj (Bartoluci i Čavlek,
2007).
Ovdje su navedene samo neke mogućnosti razvoja specifičnih oblika turizma u održivom razvoju
ruralnog turizma. Provedenim primarnim istraživanjem početkom siječnja 2014. među 77 turističkih
stručnjaka Bartoluci, Kesar i Hendija utvrdili su da su gastronomski i enofilski, seoski, ekoturizam, kulturni, zdravstveni, sportsko-rekreacijski, manifestacijski te lovni i ribolovni turizam, najperspektivniji
oblici turizma u ruralnoj Hrvatskoj (Bartoluci i sur., 2014.).
Ruralni turizam u Hrvatskoj tek je u začecima razvoja. Posljednjih desetak godina nešto je intenzivnije potican razvoj ruralnog turizma od strane Ministarstva turizma RH kroz različite oblike i sredstva
poticaja. Rezultat toga jesu novi smještajni kapaciteti, vinski podrumi i drugi atraktivni sadržaji na području Slavonije i Baranje, u okolici Zagreba, u Zagorju i Međimurju, te u Istri i Dubrovačkom zaleđu.
Međutim, to su mali kapaciteti koji u ukupnim smještajnim kapacitetima hrvatskog turizma čine ispod
1%. Osim toga oni su tržišno nepovezani i nisu konkurentni na europskom turističkom tržištu. S druge
strane potpuno su neupitni i znanstveno dokazani ekonomski i širi društveni pozitivni učinci razvoja ruralnog turizma, što su pokazala brojna istraživanja (Bartoluci i Hendija, 2013., 199; Bartoluci, 2013.,190;
European Commission – EC, 1998., 16; Fleisher i Pizam, 1997., 368; Franić i Grgić, 2002., 133; Grihault,
2003., 19; Kušen, 2006., 170; Petrić, 2006., 140; Ružić, 2009., 25; UNWTO, 1997., 62; UNWTO, 2004., 14
i drugi autori). Ulaskom RH u EU otvaraju se nove tržišne i investicijske mogućnosti razvoja ruralnog
turizma. Otvorene su mogućnosti financiranja projekata ruralnog turizma iz strukturnih i drugih fondova EU što bi trebalo intenzivnije koristiti. Da bi se to ostvarilo potrebno je izraditi stručne investicijske
projekte kojima je nužno upravljati načelima održivog razvoja.
4. Zaključak
U radu je potvrđeno da je ruralni turizam najslabije razvijena vrsta turizma u Hrvatskoj, iako preko
90% prostora čini ruralno područje. U budućem razvoju turizma treba implementirati sva načela održivog razvoja zbog toga što Hrvatska ima bogatu prirodnu i društvenu resursnu osnovu za razvoj ruralnog
turizma na cijelom prostoru Hrvatske. Ekonomsku održivost ruralnog turizma je lakše ostvariti u primorskom dijelu kontinentalne Hrvatske gdje je već prisutan veliki opseg turističke potražnje. Razvoj turizma u tom dijelu kontinentalne Hrvatske najviše će ovisiti o razvijenosti ponude i njezinoj atraktivnosti
za privlačenje postojeće turističke klijentele. Međutim, u ostalim dijelovima kontinentalne Hrvatske ne
postoji razvijena turistička potražnja, posebno inozemna, a i domaća je skromnih mogućnosti. Otvaranjem europskog tržišta privlačenje inozemne turističke potražnje u kontinentalnom dijelu Hrvatske
ovisit će o atraktivnosti i konkurentnosti turističke ponude u ruralnom turizmu. Osnova tog razvoja
mogu biti specifični oblici turizma koji se mogu potpunije valorizirati kroz ruralni turizam. Međutim
da bi takav razvoj ruralnog turizma bio dugoročno održiv nužno je implementirati sva načela održivog
razvoja, od sociokulturnih, ekoloških, tehnoloških do ekonomskih načela održivog razvoja.
Literatura
1. Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.
2. Bartoluci, M., Čavlek, N. (2007). Turizam i sport. Zagreb, Školska knjiga.
3. Bartoluci, M.; Hendija, Z. (2013) Possibilities of rural tourism development in Eastern Croatia,
Acta Turistica Nova, Vol. 7, No.2. 199-216.
4. Bartoluci, M.; Kesar, O.; Hendija, Z. (2014). Critical analysis of the economic sustainability of
tourism development in Continental part of Croatia, u pripremi za tisak, rad za konferenciju
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
9
Mato Bartoluci, Zvjezdana Hendija
Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
10
7th International Conference “An Enterprise Odyssey: Leadership, Innovation and Development for Responsible Economy”, 4-7. lipanj 2014, Zadar.
Bilen, M. (2011). Turistički resursi i atrakcije, U. Turizam – ekonomske osnove i organizacijski
sustav (ur. Vuk, B. i Matulić, I.). Zagreb, Školska knjiga, str. 124-156.
Bilen, M.; Bučar, K. (2004) Osnove turističke geografije. Zagreb, Mikrorad.
Cicvarić, A. (1990) Ekonomika turizma, Zagreb.
Črnjar, M. (2002). Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka, Ekonomski fakultet Rijeka i
GLOSA.
Črnjar, M.; Črnjar, K. (2009). Menadžment održivog razvoja – ekonomija, ekologija, zaštita
okoliša. Rijeka, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, Sveučilište u Rijeci.
DZS (2013). Turizam – kumulativni podaci, razdoblje od siječnja do prosinca 2013. Broj
4.3.2/11. http://www.dzs.hr (20.1.2014).
European Commission–EC, Tourism Directorate (1998). Towards quality rural tourism: Integrated Quality Management (IQM) for rural destinations, Brusselles.
Fleisher, A.; Pizam, A. (1997),.“Rural tourism in Israel“. Tourism Management. Vol. 18. No. 6,
367-372.
Franić, R.; Grgić, Z. (2002). “Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj – Pretpostavke i izgledi razvitka: Studija slučaja“. Agriculturae Conspectus Scientificus.
Vol. 67, No.5, 131-141.
Grihault, N. (2003). “Rural tourism in Europe: special length focus“. Travel and tourism analyst, No. 4, 1-35.
Kesar, O. (2011). Specifični oblici turizma. Nastavni tekst za predavanja na kolegiju Specifični
oblici turizma. Zagreb, Ekonomski fakultet – Zagreb.
Kušen, E. (2006). “Ruralni turizam“. U: Hrvatski turizam – plavo, bijelo, zeleno (ur. Čorak, S.,
Mikačić, V.). Znanstvena edicija Instituta za turizam. Zagreb, Institut za turizam, str. 167-189.
Petrić, L. (2006). “Izazovi razvoja ruralnog turizma: dosadašnja praksa u Europi i reperkusije
na Hrvatsku“, Acta Turistica, Vol.18 (2), 138-170.
Ružić, P. (2009). Ruralni turizam. Poreč, Institut za poljoprivredu i turizam.
Smolčić Jurdana, D. (2003) Prednosti i ograničenja primjene koncepcije održivog razvoja turizma, doktorska disertacija. Zagreb, Ekonomski fakultet – Zagreb.
Srića, V. (2010). Hrvatska 2020. Zagreb, Profil.
UNWTO (1997). Rural Tourism–A Solution for Employment, Local Development and Environment, Madrid.
UNWTO (2004). Rural tourism in Europe: Experiences, Development and Pespectives, Madrid.
Vukonić, B. (1994). Turizam u susret budućnosti. Zagreb, Mikrorad.
Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.
Vukonić, B.; Keča, K. (2001). Turizam i razvoj. Zagreb, Mikrorad.
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Nevenka Breslauer, Tomislav Hublin
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju
Prethodno priopćenje
UDK 796(497.524)
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju
Innovations in the function of sustainable development of sport in Međimurje
Nevenka Breslauer, 2Tomislav Hublin
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
1, 2
Sažetak: Sport predstavlja različite oblike aktivnosti kojima se žele zadovoljiti ljudske potrebe za kretanjem, igrom i natjecanjem, pozitivno utjecati na razvoj sposobnosti, osobina, znanja, i prije svega zdravlja. Današnji sport se značajno razlikuje od sporta kakvog smo upoznali kroz povijest. Tome je uzrok, prije
svega, ubrzani tehnološki razvoj prisutan u gotovo svim granama suvremenog društva. Razvoj tehnologije i
inovacija u sportu omogućio je neprestani napredak i unapređivanje sporta općenito, ali istodobno zahtijeva
od sportskih subjekata da budu dio tih inovacija. U ovom radu opisat će se materijalna struktura sporta u
Međimurju s naglaskom na nekoliko primjera korištenja suvremene tehnologije i inovacija u cilju održivosti
sporta. Objasnit će se kako suvremena tehnologija utječe na razvoj i održivost sporta u području turizma,
natjecateljskog sporta i profesionalnog sporta.
Ključne riječi: sport, održivost, tehnologija, inovacije
Abstract: Sport represents various forms of activities which satisfy human needs for movement, play
and competition, influence positively on the development of one’s personality, knowledge and health. Sport in
these days differs significantly from sport that we used to know in history. The cause for that could be found
in rapid technological development, present in all fields of every-day life. Development of technologies and
innovations in sport has enabled continuous progress and upgrade of sport in general, but at the same time
it also challenges subjects in sport to be part of these innovations. This paper describes the material structure
of sport in Međimurje and highlights some examples of using contemporary technology and innovations in
sport with the purpose to achieve sustainability in sport. It will be described how modern technology influences the development and sustainability of sport in tourism, competitions and professional sport.
Key words: sport, sustainability, technology, innovations
1. Uvod
Suvremeni trendovi predstavljaju sport kao idealno sredstvo za postizanje svakodnevnog zadovoljstva. U osnovi, pod pojmom sporta podrazumijevaju se različite, natjecateljski usmjerene motoričke
aktivnosti varijabilnog i dinamičkog karaktera koje djeci, mladeži i odraslima omogućavaju zadovoljenje
potrebe za kretanjem i igrom, razvoj sposobnosti, osobina i sportskih znanja, sportsko izražavanje i stvaralaštvo te očuvanje i unapređenje zdravlja i postizanje sportskih rezultata na svim razinama natjecanja
(Milanović, 2010.). Dakle, u središtu sportske djelatnosti je pokret, odnosno kretanje kojim pokušavamo
unaprijediti vlastitu kvalitetu života i postići određeni oblik zadovoljstva. Sport je kroz povijest imao
razne uloge. Služio je kao igra i zabava, priprema za ratovanje, sredstvo druženja i socijalizacije, mjesto
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
11
Nevenka Breslauer, Tomislav Hublin
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju
političkih previranja, dok je u nekoliko posljednjih desetljeća sve više istaknuta ekonomska važnost sporta kao biznisa. Kada se govori o tjelesnom vježbanju općenito, uglavnom se naglašavaju mnoge dobrobiti
koje su posljedice istog. Tako Mraković (1997.) naglašava da su osnovni ciljevi usmjerenog tjelesnog
vježbanja unapređenje zdravlja, optimalan razvoj i održavanje što više razine antropoloških obilježja
i motoričkih sposobnosti, preventivni utjecaj na opadanje pojedinih osobina, sposobnosti i znanja te
maksimalni razvoj osobina i sposobnosti radi postizanja natjecateljskog rezultata. Sa sociološke strane,
sport se smatra jednom od temeljnih društvenih institucija, neodvojiv od strukture društva i institucija
obitelji, gospodarstva, medija, politike, obrazovanja, religije i sl., kao i sastavni dio svakodnevnog života
ljudi širom svijeta (Perasović, 2007.). Sve navedeno govori o vrlo velikoj važnosti sporta u svim segmentima društva.
Zbog svoje opće popularnosti u svijetu sport je doživio svoj procvat i u ekonomskom smislu. Velike
kompanije koje se bave proizvodnjom sportske opreme postale su ekonomski giganti, a i ostale kompanije našle su svoj interes u sportu preko promidžbe te se reklamiraju preko uspješnih profesionalnih
klubova i sportaša. Ova velika ulaganja u sport rezultirala su time da ubrzani tehnološki razvoj u svijetu
usporedno svoju implementaciju pronalazi i u sportu. To je rezultiralo brojnim inovacijama u ovom području i kompletnom razvoju industrije vezane uz sport.
Kao i na globalnoj razini, sport svoj značaj pronalazi i u manjim sredinama. Kao djelatnost od
javnog interesa, sport u Međimurskoj županiji zauzima značajno mjesto. Možemo ga promatrati kroz
različite podjele. Tako prema razini kvalitete sport možemo podijeliti na profesionalni, amaterski i rekreacijski; prema specifičnostima populacije dijelimo ga na sport djece i mladeži, sport za sve, sport osoba
s invaliditetom, sport osoba treće životne dobi i slično; prema ustanovama preko kojih se odvija postoji
školski, studentski, klupski, rekreacijski, sport u turizmu i drugo. U nastavku ovog rada bit će opisana
najznačajnija sportska središta u Međimurju, najvažnija natjecanja na ovom području te njihov značaj za
razvoj i održivost sporta u lokalnoj zajednici. Također, istaknut će se i važnost edukacije stručnog kadra
te osmišljavanje različitih sportskih programa u svrhu kontinuiranog i dugoročnog razvoja sporta.
2. Sportska infrastruktura Međimurja
Struktura međimurskog sporta otkriva postojanje vrlo velikog broja sportskih udruga, točnije njih
tristotinjak. Uglavnom su to amaterski sportski klubovi između kojih dominiraju nogometni klubovi
koji nastupaju u lokanim ligama te društva sportske rekreacije koja provode različite sportske aktivnosti
i rekreativne sadržaje. Uz to, najčešći oblik provođenja sportskih programa vezan je uz osnovno i srednje
školstvo kroz koje se provodi standardna nastava tjelesne i zdravstvene kulture te razni izvannastavni
sportski sadržaji. Oni se provode u objektima vezanim uz škole te tako u Međimurju postoji dvadesetak
dvorana. Među njima je nekoliko novih, modernih dvorana, dobro opremljenih različitim rekvizitima i
pomagalima, koje su zbog toga prigodne i za održavanje brojnih programa treninga sportskih klubova.
Pored velikih dvorana, tu su i manje dvorane prilagođene za potrebe nastave. Profesionalni sport je u
manjoj mjeri zastupljen u Međimurju. Ostvarivanje vrhunskih rezultata pojedinih sportaša rezultiralo je
povećanim ulaganjima u određene sportove što je imalo za posljedicu poboljšanje sportske infrastrukture, odnosno izgradnju suvremenih sportskih središta. Vrlo značajnu ulogu u međimurskom sportu ima
sportski turizam koji je na vrlo visokom kvalitativnom nivou, prije svega zahvaljujući središtu u Svetom
Martinu Spa & sport resortu i DG SPORT u Prelogu.
Sportske dvorane pri školama te privatne sportske dvorane, uz različite sportske terene ključ su
razvoja sporta u Međimurju, a tehnološka rješenja u skladu sa svjetskim trendovima samo će još više
pospješiti učinkovitost i rezultate međimurskih sportaša.
2.1. Spa & sport resort Sveti Martin
Spa & sport resort Sveti Martin predstavlja suvremeno sportsko-rekreacijsko turističko središte koje
svojom ponudom nudi širok opseg sadržaja. U sklopu ovog kompleksa nalaze se brojni sportski objekti
koji omogućavaju održavanje različitih sportskih manifestacija. S jedne strane idealni su za provedbu
programa sportske animacije i rekreacije, dok s druge strane nude uvjete za održavanje priprema za profesionalne sportske ekipe i sportaše. U sklopu kompleksa nalaze se tri nogometna terena koji su dimenzi-
12
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Nevenka Breslauer, Tomislav Hublin
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju
jama prilagođeni uvjetima za održavanje utakmica i treninga te su zbog svoje kvalitete, ugodnog okoliša i
popratnih sadržaja često mjesto priprema profesionalnih sportskih klubova. Izgrađena je i sportska dvorana u kojoj se mogu provoditi treninzi i sportski sadržaji iz različitih sportova poput košarke, odbojke,
rukometa i slično. Također, tu su i četiri teniska terena, dva zemljana i dva na umjetnoj travi na kojima
se mogu provoditi sportski programi za cijelu obitelj, teretana koja može poslužiti kao dodatni sadržaj za
profesionalne sportske pripreme ili kao dio rekreacijskog programa, unutarnji i vanjski bazeni, wellness
zona, teren za odbojku na pijesku, trim staza i slično. Posebna priča su golf tereni. Sveti Martin je jedno
od rijetkih sportsko turističkih središta koje se može pohvaliti s visokokvalitetnim terenima za ovaj sport.
Tereni su grijani pa je zbog toga omogućeno igranje tijekom cijele godine i po tome spadaju među prvih
pet terena u Europi. Također, posjeduju i računalni simulator za golf čime dodatno upotpunjuju ponudu.
Kad svemu nabrojenom dodamo i razne smještajne kapacitete možemo zaključiti da imaju izvrsne materijalne uvjete za ovu vrstu turizma. Da bi se što bolje iskoristili navedeni materijalni uvjeti bitno je na
raspolaganju imati i dobro educiran kadar koji može osmisliti i provesti zanimljive sportske programe.
2.2. Nacionalni gimnastički centar – Aton
Ovaj kompleks rezultat je vrhunskih sportskih rezultata i privatnih ulaganja. Sportski centar smješten je u Nedelišću te je opremljen vrhunskim gimnastičkim spravama i opremom. Uz suvremenu gimnastičku dvoranu u sklopu centra nalazi se i polivalentna sportska dvorana s tribinama u kojoj se
organiziraju natjecanja međunarodnog karaktera te se na taj način obogaćuje turistička ponuda, ali i
promocija Međimurske županije. Da bi se zadovoljili visoki standardi profesionalnog sporta sagrađen je
i fitness centar sa suvremenim, kompjuteriziranim, izotoničnim spravama te wellness centar koji omogućava korištenje suvremene tehnologije oporavka. Održivost ovakvog objekta ovisna je o suvremenoj
tehnologiji bez koje bi bilo nemoguće privući skupine sportaša da redovito dolaze provoditi svoje programe treninga u Nedelišće.
2.3. Sportski centar DG SPORT u Prelogu
Novootvoreni sportsko-rekreacijski centar svojim posjetiteljima nudi vanjske terene za nogomet
na umjetnoj travi (65×40 m, golovi 5 m), teniske terene pod balonom te teren za odbojku na pijesku.
Unutrašnji tereni, odnosno sportska dvorana zanimljive je i jedinstvene konstrukcije u kojoj su smještena dva rukometna igrališta. U sportsko-rekreacijskom centru može se pored rukometa igrati stolni
tenis, nogomet, odbojka i badminton. Unutar samog centra nalazi se i teretana, solarij, trim dvorana za
jogu, pilates i trbušni ples te spa zona sa saunama, sobom za masažu i hidromasažnom kadom. Dodatni
rekreacijski sadržaji koji se nude sportašima i gostima su pikado, biljar, stolni nogomet i dr. Ovaj centar
sa svojim sadržajima zasigurno će doprinijeti razvoju sporta u Donjem Međimurju, ali i čitavoj Županiji.
2.4. Speedway stadion „Milenium“
Ovaj stadion izgrađen je 2005. godine za organizaciju speedway utrka. Stadion ima kapacitet do
deset tisuća gledatelja i po mnogima je jedan od najmodernijih stadiona u Europi. Posjeduje FIM licencu
i prikladan je za održavanje svih vrsta domaćih i međunarodnih speedway utrka. I ovaj stadion nastao je
kao posljedica vrhunskih rezultata. Održivost ovakvog stadiona ovisi, između ostalog, o sposobnostima
organiziranja raznih vrsta utrka i posjećenosti istih, odnosno prihoda od ulaznica. Zbog toga je uz stadion izgrađena VIP dvorana, koja je namijenjena organizaciji domjenaka iza utrka, za sponzore, vozače
i druge. Dvorana je površine 700m2, s kuhinjom i barom, sobama za sastanke, prilagodljiva održavanju
domjenaka, večera, proslava i slično.
3. Zaključak
Brojne svjetske sportske institucije sve češće naglašavaju važnost brige o održivosti sporta. Da bi
se postigla održivost uglavnom se naglašava potreba obuhvaćanja „tri stupa“ – socijalnog, prirodnog
i ekonomskog. Iako je sport usko povezan sa socijalnim i prirodnim faktorima, u manjim sredinama
ekonomski faktori mogu biti otežavajuća okolnost. U ovom radu želja nam je bila predstaviti neke od
suvremenih tehnoloških dostignuća u međimurskom sportu koji svoju održivost temelje upravo na suTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
13
Nevenka Breslauer, Tomislav Hublin
Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju
vremenosti i inovativnosti. Treba napomenuti da inovacije u materijalnom smislu same po sebi ne jamče
uspjeh. Vrlo je bitno da postoji kvalitetan stručni kadar koji zna voditi brigu o isplativosti investicija i da
poznaje strukturu sporta te može ponuditi kvalitetne sportske programe za različite skupine korisnika.
To se odnosi na trenažne procese za profesionalne sportaše, rekreacijske sadržaje za turiste i rekreativce,
razne vrste natjecanja koje privlače gledatelje, medije, sponzore i sve druge aktivnosti koje uz sport vežu
ostale sudionike poput trenera, sudaca, članova sportskih organizacija i ljudi koji će možda tek postati
konzumenti sportskih sadržaja.
Literatura
1. International Olimpic Committee (2012). Sustainability Through Sport, Implementing the
Olympic Movement’s Agenda 21. IOC.
2. Milanović, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.
3. Mraković, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb. Fakultet za fizičku kulturu.
4. Perasović, B. i Bartoluci, S. (2007). „Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu“. Sociologija i
prostor, vol. 175(1), 105-119.
14
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ
TEMU TURIZMA I SPORTA
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
Primljen: 21.02.2014.
Prihvaćen: 17.03.2014.
Stručni rad
UDK 796:351.75
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
Security as an essential factor in sports events in tourism
Romina Alkier Radnic, 2 Damir Brnas, 3 Andreja Rudancic-Lugaric
1
University of Rijeka, Faculty of tourism and hospitality management in Opatija
Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Croatia
2
Ministry of the Internal Affairs of the Republic of Croatia, Opatija Police Station
Ulica Poginulih Hrvatskih branitelja 1, 51410 Opatija, Croatia
3
J.J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Economics in Osijek
Trg Ljudevita Gaja 7, 31000 Osijek, Croatia
1
e-mail: [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Odgovarajući izazovima turističkih kretanja, organizacija sportskih događaja predstavlja široki
društveni fenomen suvremene civilizacije. S naznakom na djelovanje u širem kompetitivnom okruženju, organizirani sportski događaji mogu zorno pokazivati svoju učinkovitost u ostvarivanju konkurentnosti destinacije domaćina, privlačenju posjetitelja i ekonomskoj dobrobiti.
Pod organiziranim sportskim događajem se podrazumijevaju različite aktivnosti organizatora koje su
usmjerene na ponudu programa, odnosno natjecanje sudionika sportskog događaja s ciljem ostvarivanja
sportskog rezultata. No, organizirani sportski događaji se, kao jedan od oblika javnog okupljanja, susreću s
izazovom sigurnosti kako natjecatelja tako i posjetitelja sportskog događaja. U tom kontekstu, svrha rada
je naglasiti ključnu ulogu sigurnosti natjecatelja i posjetitelja sportskog događaja u turističkoj destinaciji te
ukazati na značaj uporabe koncepta sigurnosti organiziranog sportskog događaja koji obuhvaća sve sudionike
i odnose među njima, a otežano je višestrukim turističkim tokovima u određenom vremenu i ograničenom
prostoru.
Ovaj rad se deskriptivno prikazuje na primjeru organiziranog sportskog događaja skijaške utrke „Snježne
kraljice“, na području grada Zagreba, a u čiju su organizaciju uključeni razni subjekti djelovanja.
Ključne riječi: turizam događaja, organizirani sportski događaji, skijaška utrka „Snježna kraljica“, sigurnost, MUP
Abstract: Facing the challenges of tourism trends, organization of sports events represents a wide social
phenomenon of the contemporary civilization. When they take place in a wider competitive environment,
organized sports events may clearly show their efficiency in achieving competitiveness of the host destination,
attracting visitors and achieving economic benefits. Organized sports events imply various organizers’ activities
focused on the supply of the programs, i.e. competition of the participants in a sports event in order to achieve
a sports result. However, organized sports events, as a form of public gathering, face the challenge of security of
competitors and visitors of the sports event. In this context, the purpose of the paper is to point out the key role
of security of competitors and visitors of a sports event in a tourist destination, and point out the significance of
the use of the security concept in an organized sports event which covers all the participants and their relationships, which has been aggravated by multiple tourist flows in a specific time and a limited space. This paper
describes the above-mentioned problem matter using the example of the organized sports event, the “Snow
Queen” Ski Race in the Zagreb area, the organization of which includes various operators.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
17
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
Keywords: event tourism, organized sports events, “Snow Queen” Ski Race, security, Ministry of Internal
Affairs
1. Uvod
Turisti današnjice su iskusniji i zahtjevniji, pa turističko tržište svojom dinamikom čini da se ponuda i potražnja međusobno uvjetuju i sukladno tome mijenjaju. Od svog prvog poimanja, turizmu
događaja je pogodovala i globalizacija turističkog tržišta kao i novi trendovi i zahtjevi suvremenih turista.
Kreativnost, inovativnost, kvaliteta i besprijekornost u organizaciji različitih tipova događaja ključni su
za zadovoljstvo sudionika i uspjeh događaja (Vizjak et al., 2011., 1751).
Organizirani događaji su po privlačnosti vrlo različitog sadržaja od kojih neki imaju vrlo dugu
povijest organiziranja kao što su izložbe, festivali, sajmovi, sportska natjecanja. Organizirani se događaji
mogu promatrati i kao najbrže rastući oblik fenomena proizašlih iz dokolice, poslovanja i turizma (Getz,
2008., 403).
U tom smjeru, bilo koji organizirani sportski događaj sa sobom nosi određene rizike sigurnosti, koji
predstavljaju posljedice i vjerojatnost nedostizanja određenih ciljeva. U svrhu potpunog razumijevanja
turizma događaja i uspješnosti njihova organiziranja, potrebno je utvrditi klasifikaciju događaja.
1.1. Sportski događaj kao turistički proizvod turizma događaja
Organiziranje događaja u sferi turizma daje naslutiti šest ključnih obilježja koje definiraju da svaki
organizirani događaj ima za namjeru privući turiste u određenu turističku destinaciju i potaknuti njen
razvitak i profilirati ju u turistički poželjnu destinaciju; organizirani događaj ima obilježje ograničenog
trajanja ili je rijetka pojava, nudi nesvakidašnje sociološko-kulturološko iskustvo (Bowdin et al., 2006.,
15).
Razloge ekspanzije turizma događaja treba tražiti u porastu razine raspoloživog dohotka u kombinaciji s nedostatkom vremena što rezultira potražnjom za visokokvalitetnim organiziranim događajima;
povećanoj svijesti državnih vlasti o gospodarskoj koristi organiziranih događaja što dovodi do daljnjeg
razvoja strategije organiziranja događaja i financiranja od strane državne vlasti; povećanju društvenog
ekonomskog obilja i svjesnosti marketinške moći događaja što je dovelo do povećane uporabe organiziranja događaja; povećanom saznanju o menadžmentu događaja kao kohezivnoj disciplini koja posjeduje
sposobnost usmjeravanja resursa u izvršenju posebnih ciljeva–zahtjeva modernih turista (Vizjak et al.,
2011., 1759). Ima znatnih sličnosti u organiziranju i vođenju svih vrsta događaja. Ipak, postoje značajne
razlike u svakoj vrsti događaja koji utječu na opseg i vrstu rizika kojim se treba upravljati. Organizirani
događaji su često karakterizirani prema njihovoj veličini, formi i sadržaju. Tako se po veličini organizirani događaji dijele na mega događaje, regionalne događaje, značajne događaje i manje događaje. Klasifikacija događaja po formi se prikazuje slikom koja slijedi.
Slika 1. Klasifikacija organiziranih događaja po formi.
Slika 1. Klasifikacija organiziranih događaja po formi.
KULTURNE
PROSLAVE
Festivali
Koncerti
Karnevali
Vjerski događaji
POSLOVANJE I
TRGOVINA
Sastanci
Konvencije
Sajmovi
POLITIČKA I
DRŽAVNA
DOGAĐANJA
Politički događaji
VIP posjete
OBRAZOVANJE
I ZNANOST
Konferencije
Seminari
SPORTSKA
NATJECANJA
Amaterska / Stručna
Gledatelj / Sudionik
REKREACIJA
Sportske igre ili igre za
zabavu
PRIVATNI
DOGAĐAJI
Vjenčanja
Zabave
Izvor: prilagođeno premaIzvor:
Getz,
D.; Event
Definition,
evolution,
and
Tourism Management, Vol.
prilagođeno
prematourism:
Getz, D.; Event
tourism: Definition,
evolution,
andresearch,
research, Tourism
Management,
Vol.
29,
Elsevier,
2008.,
str.
404.
29, Elsevier, 2008., str. 404.
Navedena slika jasno ukazuje da su klasificirani događaji po formi organizirani događaji sa
svrhom i ciljem. Pojedini događaji su organizirani povodom javne proslave u koje spadaju
18
primjerice festivali, dok su ostali većinom organizirani u svrhu zabave, natjecanja u koje
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
spadaju sportski događaji te posla i socijalnog obilježja. Pojedini tipovi prikazani na slici se
mogu i dalje razvrstavati. Tako na primjer, sportski događaji tipa profesionalnih natjecanja
obuhvaćaju turnire i šampionate; festivali-povorke i tome slično. Takvi organizirani događaji
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
Navedena slika jasno ukazuje da su klasificirani događaji po formi organizirani događaji sa svrhom
i ciljem. Pojedini događaji su organizirani povodom javne proslave u koje spadaju primjerice festivali,
dok su ostali većinom organizirani u svrhu zabave, natjecanja u koje spadaju sportski događaji te posla i
socijalnog obilježja. Pojedini tipovi prikazani na slici se mogu i dalje razvrstavati. Tako na primjer, sportski događaji tipa profesionalnih natjecanja obuhvaćaju turnire i šampionate; festivali-povorke i tome
slično. Takvi organizirani događaji zahtijevaju posebna mjesta održavanja (poslovne prostore velikog
obujma) i posebnu organizaciju. U skladu s navedenim, sportski događaji se mogu promatrati kao skup
karakteristika koje su prisutne u turizmu događaja takvog tipa. Suvremeni sportski događaji postaju
prepoznatljivi po značaju pobjede pojedinaca, timova i reprezentacija. Pored snažno izraženog natjecateljskog aspekta, suvremeni sportski događaji poprimaju karakteristike komercijalizacije. Na ovaj način,
sportski događaji privlače veliku pažnju i interes široke sportske i društvene javnosti, koja se pojavljuje
kao publikaSportski
u fizičkom
i informacijskom
okruženju.
događaji
se organiziraju
kako bi se zadovoljile socijalne, odnosno društvene
Gledajući
povijest organiziranja
sportskih
događaja,
organizacija
sportskih
natjecanja
potrebeu posjetitelja.
Može se istaknuti
da sportski
događaji
predstavljaju
široki
društveni datira još iz
antičkog perioda kada su održane prve Olimpijske igre (776. g. pr. n. e. u Grčkoj). U srednjovjekovnom
fenomen suvremene civilizacije. Uz navedeno, sportske potrebe, kao nova vrsta potreba
razdoblju djeluje odražavanje turnira plemića u borbenim vještinama. Obnavljanjem Olimpijskih igara,
suvremenog
imaju
heterogenu
strukturu.
u Ateni, 1896.
godinedruštva,
sportski
događaji
postaju
sve učestaliji, u formi nacionalnih i međunarodnih natjei publici
atraktivnog
sportskog
događaja zahtijeva
canja, s vrloOdržavanje
razrađenimsuvremenog
programom,
namjerama
i pravilima
održavanja
(Weed etpostojanje
al., 2009.,i 4).
interakciju
sljedećih
bitnih elemenata
(Roche,
14): socijalne, odnosno društvene potrebe poSportski
događaji
se organiziraju
kako
bi se 2000.
zadovoljile
sjetitelja. Može
se
istaknuti
da
sportski
događaji
predstavljaju
široki
društveni
fenomen
suvremene civi• sportskog objekta, odnosno uređenog mjesta na kojem
se održava
sportsko
natjecanje;
lizacije. Uz navedeno, sportske potrebe, kao nova vrsta potreba suvremenog društva, imaju heterogenu
strukturu. • vremena predviđenog za održavanje programa određenog sportskog događaja;
• sportaša,
odnosno
aktivnih
sudionikasportskog
sportskogdogađaja
događajazahtijeva
koji se postojanje
natječu zai interakciju
Održavanje
suvremenog
i publici
atraktivnog
sportskog2000.
rezultata;
sljedećih bitnih ostvarivanje
elemenata (Roche,
14):
• sportskog
objekta,
odnosno
mjestazanaaktivno
kojem se
održava sportsko
• sportske
opreme,
kojauređenog
je neophodna
sudjelovanje
sportašanatjecanje;
u toku
• vremena
predviđenog
za održavanje
održavanja
sportskog
događaja; programa određenog sportskog događaja;
• sportaša, odnosno aktivnih sudionika sportskog događaja koji se natječu za ostvarivanje sports• sportske publike, koja predstavlja potražnju za sportskim proizvodom u
kog rezultata;
• sportskeprofesionalnom
opreme, kojasportu;
je neophodna za aktivno sudjelovanje sportaša u toku održavanja sportskog •događaja;
prateće proizvode i usluge, koje proširuju ponudu i prihode određenog sportskog
• sportskedogađaja.
publike, koja predstavlja potražnju za sportskim proizvodom u profesionalnom sportu;
• prateće proizvode i usluge, koje proširuju ponudu i prihode određenog sportskog događaja.
Uzimajući u obzir navedene elemente, struktura sportskih događaja se prikazuje sljedećim
Uzimajući
u obzir navedene elemente, struktura sportskih događaja se prikazuje sljedećim prikaprikazom.
zom.
Shema 1.
1. Hijerarhijska
sportskog
događaja.
Shema
Hijerarhijskastruktura
struktura
sportskog
događaja.
MANJI
SPECIJALNI
FESTIVALI
SPORTSKI
DOGAĐAJI
HALLMARK
OBIČNI
GLAVNI
VELIKI
Izvor: prilagođeno prema Jago, L.K., Shaw, R., N.;Special Events: A conceptual and definational
Izvor: prilagođeno prema Jago, L.K., Shaw, R., N.;Special Events: A conceptual and definational framework, 5th ed.,
framework,Canbera,
5th ed., Canbera,
Australia,
1998.,
Australia,
1998., str.
2. str. 2.
Iz navedenog
prikaza
uočava
se su
da sportski
su sportski
događajipodijeljeni
podijeljeni na
na obične
obične ii posebne
Iz navedenog
prikaza
uočava
se da
događaji
posebne odnosno,
specijalne.odnosno,
Obični specijalne.
događaji su
neplanirani,
su specijalni
jasno
unaprijedjasno
određeni.
Karakteristika
Obični
događaji dok
su neplanirani,
dok
su specijalni
unaprijed
glavnih sportskih događaja je da privlače pozornost velikog broja posjetitelja, da imaju tendenciju ugleda
određeni. Karakteristika glavnih sportskih događaja je da privlače pozornost velikog broja
i prestiža te tradiciju održavanja. Glavni događaji se također referiraju na hallmark ili specifične događaje
posjetitelja, da imaju tendenciju ugleda i prestiža te tradiciju održavanja. Glavni događaji se
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
19
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
i sportske događaje velikih razmjera. Specifični sportski događaji se odnose na sportske manifestacije i
natjecanja kojima je uvijek određeno isto mjesto događanja i često imaju međunarodni karakter. S druge
strane, veliki glavni događaji su povremenog karaktera, međunarodnog značenja, ali s različitim mjestom održavanja.
Nastavno, treba napomenuti i osnovne funkcije na upravljačkoj strani organiziranih sportskih događaja (Weed et al., 2009., 46-47):
• financiranje sportskog događaja
• upravljanje rizikom održavanja sportskog događaja (ova funkcija je u današnje vrijeme fokusirana na fizičko osiguravanje sudionika) i osiguranje (ugovaranje aranžmana s osiguravajućim
društvima po pitanju osiguranja sportske imovine i osoba koja se pojavljuju na ovom događaju)
• organiziranje sportskog natjecanja (odnosi se na aktivnosti koje prethode sportskom događaju,
aktivnosti u toku održavanja i aktivnosti nakon održavanja sportskog događaja)
• registracija sudionika
• upravljanje angažiranim posrednicima
• marketing sportskog događaja.
Uz navedeno, sportski događaji su ubrzo postali sastavni dio društvenog života velikog broja država, tako da se u današnje vrijeme države pojavljuju kao pokrovitelji, a često i kao suorganizatori, odnosno
domaćini popularnih sportskih natjecanja. U nastavku rada daje se deskriptivni primjer organiziranog
sportskog događaja skijaške utrke „Snježne kraljice“.
2. Skijaška utrka „Snježna kraljica“
Sljemenska skijaška utrka, popularna „Snježna kraljica“ na najbolji način promovira Hrvatsku u turističkom i gospodarskom smislu. U samo nekoliko godina postala je jedna od najposjećenijih skijaških
utrka, a spada i u utrke s najbogatijim nagradnim fondom u svjetskom skijaškom kupu.
Ženska slalomska utrka Svjetskog skijaškog kupa „Snježna kraljica“ održava se na zagrebačkom
Sljemenu od 2005. godine, a Vip Trofej Snježne kraljice postala je nezaobilazna utrka Svjetskog kupa
i po svim kriterijima svrstala se u sam vrh njegovih najboljih utrka, i to u relativno kratkom vremenu.
Zajedničkim radom svih aktera ovog sportskog događaja, Zagreb i Sljeme postali su nezaobilazno mjesto
na koje svjetska skijaška elita dolazi s radošću, a svjetska skijaška federacija prepoznala je Zagreb kao
vrhunsku destinaciju. Sportskoj borbi na Sljemenu veliku podršku daju i brojni navijači, koji su svojim
bodrenjem najveća nagrada sportašima i organizatorima.
Izvorni naziv utrke bio je Zlatni medvjed, ali je promijenjen u čast Janice Kostelić bez čijih sportskih
uspjeha utrka ne bi bila dana Hrvatskoj i Zagrebu na organizaciju. Od prve godine gostovanja Svjetskog
kupa u Zgrebu, sljemenska utrka pruža odličnu stazu, vrhunsku organizaciju, jedna je od najbogatijih po
fondu nagrada, no prije svega najpoznatija je po jedinstvenoj atmosferi koju stvara velik broj gledatelja,
ali uz uvjet i vrhunsku kvalitetu koju pruža i neophodno osiguranje na ovakvim sportskim događanjima.
Posebnost ove utrke je i u tome što se odvija u neposrednoj blizini grada, a Zagreb je tako postao prvi
grad u Hrvatskoj te jedini glavni grad u svijetu koji je domaćin utrke FIS Svjetskog skijaškog kupa.
Važan je podatak da u samoj organizaciji utrke sudjeluje više od 2000 ljudi, od čega je 255 pripadnika GSS-a u pripravnosti, dok utrku osigurava više od 800 policajaca (http://www.vipsnowqueentrophy.
com/hr/organiser/) što zapravo govori o važnosti brojnih sigurnosnih izazova koji zahtijevaju ciljano i
usklađeno djelovanje svih službi. Sigurnost sportskih događanja, pa tako i same skijaške utrke „Snježne
kraljice“ postala je izuzetno važna kategorija, od pružanja sigurnosti samim natjecateljima, do članova
stručnih stožera, te brojnih domaćih i stranih gostiju.
3. Osiguranje sportskih događaja
Budući da suvremeni trendovi globalizacije pridonose lakšoj i potpunijoj informiranosti i bržoj i
jednostavnijoj dostupnosti turističkih destinacija, organizirani sportski događaji prilagođeni prirodnim
resursima i ciljanoj skupini posjetitelja, uz adekvatan marketinški pristup, mogu znatno pridonijeti konkurentnosti destinacije i pritom ostvariti pozitivan ekonomski i afirmativni efekt. Organizacija sportskog
događaja skijaške utrke „Snježna kraljica“, koja s obzirom na međunarodni karakter i njezin značaj za
20
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
područje grada Zagreba i značaj za ugled i promociju Republike Hrvatske kao poželjne turističke destinacije, suočena je s brojnim sigurnosnim izazovima koji zahtijevaju sveobuhvatno, ciljano, usklađeno i
sinergijsko djelovanje svih službi i subjekata uključenih u njenu provedbu.
Postoje brojni kriminogeni faktori koji utječu na stupanj rizika i pridonose negativnom efektu širenja dosega i raznolikosti ugroza, koje se radi lakšeg i preciznijeg detektiranja i otklanjanja klasificiraju
prema subjektima na koje se odnose:
• Natjecatelji, članovi stručnih stožera ekipa i VIP gosti
Složena priroda političkog, ekonomskog i tehnološkog svijeta u 21. stoljeću pridonosi proliferaciji
ugrožavanja sigurnosti u cilju potkopavanja financijskih sustava, tržišta roba i usluga, kao i aktivnosti
koje se od strane organizacija, skupina ili raznih interesnih grupacija poduzimaju radi difamiranja konkurencije u cilju vlastite koristi. Mogućnosti ugrožavanja sigurnosti su danas sofisticiranije nego ikada
prije, prvenstveno upotrebom novih tehnologija, pomoću kojih je moguće lakše ugroziti sigurnost ljudi,
promovirati nasilje i druge kriminalne aktivnosti, te uzrokovati strah i nesigurnost. Osim toga, u obzir se
moraju uzeti i čimbenici koji su odgovorni za međudržavne, unutardržavne i međuetničke sukobe, međunarodni terorizam, globalizaciju te rastući utjecaj transnacionalnih korporacija i privatnih poduzeća,
koji su vrlo često motivirajući faktor skupinama i organizacijama koje svoje nezadovoljstvo i skretanje
pozornosti na svoj cilj apostrofiraju kroz razne oblike nasilja, koristeći sportske manifestacije međunarodnog karaktera koje u pravilu prate najznačajniji svjetski mediji.1
Uvažavajući navedene rizike sigurnost, organizacija sportskih događaja i turistička promidžba postale su nedjeljive kategorije, poglavito zato što ugrožavanje sigurnosti ne poznaje državne granice. U
tom kontekstu sigurnost natjecatelja, članova stručnih stožera i VIP gostiju kako domaćih tako i stranih,
za vrijeme njihova posjeta i održavanja skijaške utrke „Snježna kraljica“, štićenih objekata i prostora u
kojima borave takve osobe te osiguranje njihovog prijevoza na sportsko borilište, predstavlja jedan od
prioriteta organizatora i službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Štićene osobe,
štićeni objekti, prostori, trasa kretanja i vozila, istaknutiji pojedinci, nacionalni simboli, atraktivna su
meta kojom je moguće postići značajan odjek počinjenog akta bilo da se radi o terorističkim ili drugim
skupinama i zahtijeva kontinuirano ulaganje napora svih segmenata sigurnosnog sustava u cilju uspješne
provedbe „Snježne kraljice“ i ostvarivanja svjetskih standarda organizacije ove vrste turističke ponude.
Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je nositelj svih aktivnosti i planiranih mjera i radnji u cilju
provođenja osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, mora ostvariti i održavati kvalitetnu
suradnju s drugim državnim službama uključenim u realizaciju protokolarnih i izvanprotokolarnih aktivnosti, a poglavito sa službama sigurnosti i uspostaviti tijesnu suradnju s organizatorom, tvrtkama i
organizacijama uključenim u provedbu osiguranja „Snježne kraljice“, čime se osigurava kvalitetna, brza i
efikasna razmjena informacija i omogućava strateški ciljano i usklađeno djelovanje svih subjekata.
• Posjetitelji
Kod organizacije i pripreme sportskog događaja „Snježna kraljica“, vrlo bitan segment koji se odnosi
na sigurnost posjetitelja je i pregled, odabir i označavanje najboljih pravaca kretanja za velike skupine ljudi,
te je potrebno osigurati dovoljan broj vodiča koji će dočekivati posjetitelje, usmjeravati njihovo kretanje i
pružati dodatne korisne informacije o mjestu održavanja, duljini staze, ključnim događanjima i objektima. Budući da je sigurnost pojedinca subjektivni osjećaj i može biti uvjetovana i stanjem u državi, bilo
da se radi o unutarnjim rizicima (nezaposlenost, socijalna politika, prava manjina i dr.) ili vanjskim
nemirima u drugim, geografski bližim državama, nezadovoljstvo građana može utjecati na percepciju
i stupanj sigurnosti posjetitelja takvog sportskog događaja. Dolaskom većeg broja posjetitelja realno je
povećana mogućnost počinjenja raznih prekršaja i kaznenih djela kao i moguća zlouporaba vatrenog i
hladnog oružja, a poglavito pirotehničkih sredstava, što može rezultirati lakšim ili težim ozljeđivanjem
1 Tijekom ljetnih Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu članovi palestinske terorističke organizacije
„Crni rujan“ upadaju 5. rujna u olimpijsko selo i uzimaju jedanaest izraelskih sportaša i trenera za taoce.
Tijekom operacije oslobađanja svih jedanaest taoca gine kao i pet terorista i jedan policajac.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
21
Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-Lugaric
Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu
posjetitelja ili oštećenjem objekata ili prijevoznih sredstava. Također, postoji mogućnost narušavanja javnog reda i mira u kojima je vjerojatnost da su počinitelji osobe u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem
opojnih droga, kaznena djela drskih i džepnih krađa, oštećenja imovine, provale u vozila, kao i opasnost
oštećenja prijevoznih sredstava javnog prijevoza iz pravca dolaska posjetitelja, a poglavito u odlasku s
javnog okupljanja gdje postoji rizik i od oštećenja druge imovine (osobni automobili, klupe, košare za
smeće, i dr.).
Bitno je imati u vidu da u svakom trenutku tijek sportskog događaja „Snježna kraljica“ može biti
izložen predvidivim i nepredvidivim događajima i kriznim situacijama koji mogu ugroziti sigurnost ljudi
i imovine. Iz tog razloga je potrebno izvršiti kvalitetnu i sveobuhvatnu analizu svih relevantnih faktora i
predvidjeti moguće prijetnje i rizike, te osnovom tako dobivenih rezultata napraviti provedbeni plan, temeljem kojeg će se u cilju otklanjanja potencijalnih ugroza, učinkovito, efikasno i ekonomično moći upravljati
ljudskim i materijalnim potencijalima. Međutim, ni najbolji plan ne vrijedi ako se ne vlada vještinama njegove realizacije. Koordinacija svih segmenata sigurnosnog sustava neizbježna je ako se želi postići cilj. Za
uspješnu realizaciju i koordinaciju potrebno je oformiti stožer s jasnom hijerarhijskom strukturom koji je
u funkciji 24 sata dnevno. Članovi stožera trebaju biti najsposobniji i najiskusniji pojedinci iz svih segmenata uključenih u realizaciju projekta „Snježna kraljica“ (MUP, Hitna pomoć, vatrogasci, HGSS-Hrvatska
gorska služba spašavanja, HPS-Hrvatski planinarski savez, HSS-Hrvatski skijaški savez, i dr.), s ustrojenim
adekvatnim, brzim i efikasnim sustavom komunikacije s mobilnim timovima na terenu.
4. Zaključak
Organizacija sportskih događaja predstavlja široki društveni fenomen suvremene civilizacije. S naznakom na djelovanje u širem kompetitivnom okruženju, organizirani sportski događaji mogu zorno pokazivati svoju učinkovitost u ostvarivanju konkurentnosti destinacije domaćina, privlačenju posjetitelja i
ekonomskoj dobrobiti.
Značaj jednog takvog organiziranog sportskog događaja prepoznao je i grad Zagreb, jedini glavni grad
u svijetu koji je domaćin utrke FIS Svjetskog skijaškog kupa, poznate pod nazivom „Snježna kraljica“.
Organizacija sportskog događaja skijaške utrke „Snježna kraljica“, koja s obzirom na međunarodni
karakter i njezin značaj za područje grada Zagreba i značaj za ugled i promociju Republike Hrvatske kao
poželjne turističke destinacije, suočena je s brojnim sigurnosnim izazovima koji zahtijevaju sveobuhvatno,
ciljano, usklađeno i sinergijsko djelovanje svih službi i subjekata uključenih u njenu provedbu.
U tom kontekstu sigurnost natjecatelja, članova stručnih stožera i VIP gostiju kako domaćih tako i
stranih, za vrijeme njihova posjeta i održavanja skijaške utrke „Snježna kraljica“, štićenih objekata i prostora
u kojima borave takve osobe te osiguranje njihovog prijevoza na sportsko borilište, predstavlja jedan od
prioriteta organizatora i službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Literatura
1. Bowdin, G.; Allen, J. (2006). Events Management. Oxford, Butterworth-Heinemann.
2. Croatian Ski Association. http://www.vipsnowqueentrophy.com/hr/organiser/ (12.02.2014.)
3. Getz, D. (2008). „Event tourism: Definition, evolution, and research“, Tourism Management,
Vol. 29 (3), 403-428.
4. Jago, L., K.; Shaw, R., N. (1998). Special Events: A conceptual and definitional framework. 5th
ed. Canberra.
5. Roche, M. (2000). Mega Events and Modernity-Olympics, and expose in the growth of global
culture. London, Routledge.
6. Vizjak, A.; Rudančić-Lugarić, A.; Milas, M. (2011). „The importance of Risk Management as a
key component of Event Organization in Tourist Destination“. U: The 5th International Scientific Conference Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections in the World
Turmoil, Vol.2, (ur. Kristina Afrić Rakitovac, Violeta Šugar, Vanja Bevanda). Pula, University
of Pula, str. 1751-1770.
7. Weed, M.; Bull, Ch. (2009). Sport Tourism; Participants, Policy and Providers. 2nd ed. Oxford,
Butterworth-Heinemann.
22
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
Primljen: 10.03.2014. Prihvaćen: 14.03.2014.
Prethodno priopćenje
UDK 338.48:339.138
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
Innovative marketing methods as an instrument for evaluation of sports and
recreational tourism in continental Croatia
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Visoka škola za menadžmentu turizmu i informatici u Virovitici
Matije Gupca 58, Virovitica, Hrvatska
e-mail: [email protected], [email protected]
Sažetak: Kontinentalni prostor predstavlja neotkriveni adut hrvatske turističke ponude. U Strategiji
razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. širenje turističkih aktivnosti na cijeli prostor države pretpostavljen kao jedan od strateških ciljeva razvoja. Iako je turistička atrakcijska osnova ovoga dijela naše
domovine izuzetno bogata, njena marketinška valorizacija ne provodi se u dovoljnoj mjeri. Uslijed gospodarske krize, nedostatka ulaganja u turističku infrastrukturu i suprastrukturu, ali još više zbog nedovoljno
razvijene svijesti na svim razinama o koristima koje može donijeti razvoj selektivnih oblika turizma te
nepostojanje jasne vizije razvoja, turistička ponuda kontinentalne Hrvatske u kontekstu ukupne ponude
još uvijek je neprepoznatljiva. „Novi turist“ je radoznao, spreman otkrivati nove doživljaje, nekonvencionalan je i inovativan. Stoga privlačenju ovih novih segmenata treba pristupiti na suvremen i inovativan
način. Upravo suvremene marketinške metode, poput gerila, viralnog ili integriranog marketinga u Web
2.0. okruženju, koje su za razliku od konvencionalnih puno jeftinije i pristupačnije te stoga i primjerenije
za marketinšku valorizaciju ruralnih prostora, mogu biti uspješno sredstvo za privlačenje novih posjetitelja.
Svrha rada je ukazati na činjenicu kako postojeća turistička resursna osnova ruralnih krajeva kroz razvojnu
i inovativnu marketinšku valorizaciju selektivnih oblika turizma, poglavito sportsko-rekreacijskog te njegovim povezivanjem s drugim posebnim oblicima turizma, može vrlo brzo doprinijeti diverzifikaciji turističke
ponude Hrvatske i na taj način približiti se ostvarenju spomenutog strateškog cilja.
Ključne riječi: marketing, sportsko-rekreacijski turizam, selektivni oblici turizma
Abstract: Continental Area represents an undiscovered asset of Croatian tourist offer. The Development strategy of Croatian tourism by 2020. stresses that the expansion of tourism activities in the whole area
of the state reputed as one of the strategic goals. Although the attraction base of this part of our country is
rich and attractive, its marketing evaluation is not carried out sufficiently jet. Due to the economic crisis,
the lack of investment in tourism infrastructure, but even more because of lack of awareness about the benefits that can bring the development of selective forms of tourism at all levels, and because of the lack of a
clear vision of touristic development, tourist offer of continental Croatia in the context of the overall tourist
supply is still unrecognizable. “New tourist” is curious, willing to discover new experiences, unconventional
and innovative. Hence the ways of attracting of these new segments should be delivered in a modern and
innovative way. Modern marketing methods, such as guerilla, viral or integrated marketing in Web 2.0.
environment, as opposed to conventional methods are much cheaper, more accessible and therefore more
suitable for the marketing evaluation of rural areas. So that can be a successful instrument of attracting
new visitors. The purpose of this paper is to highlight the fact that existing resource base of potential and
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
23
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
real tourist attraction in rural areas through the development and marketing evaluation of selective forms
of tourism, especially sports and recreational tourism and by its connection with other special products, can
very quickly contribute to the diversification of the Croatian tourist offer and thus be closer to the realization
of the mentioned strategic goal.
Key words: marketing, sport and recreational tourism, selective forms of tourism
1. Uvod
Turizam je postao način života i najbrže rastuća „industrija“, a međunarodni turistički dolasci u
prošloj su godini premašili brojku od jedne milijarde (UNWTO, 2013). Ovakvo okruženje globalne konkurencije postavlja nove izazove destinacijskom menadžmentu. Kako u moru sličnih destinacija, vlastitu
pozicionirati kako drukčiju, jedinstvenu destinaciju koja će za turista predstavljati novo iskustvo i nezaboravan doživljaj? U turizmu, kao možda ni u jednom drugom segmentu nacionalnoga gospodarstva,
komunikacija s tržištem potražnje izuzetno je važna. U današnje vrijeme gospodarske krize, smanjenih
proračuna i sve težega financiranja jedne od osnovnih uloga turističkih zajednica–unaprjeđenja i promoviranja turističkog proizvoda destinacije, nositelji upravljanja turističkom destinacijom moraju pronalaziti originalne i inovativne načine komunikacije s tržištem. U ovome radu nastoji se ukazati na potrebu
korištenja manje konvencionalnih marketinških metoda poput gerila i viralnog marketinga te općenito
Web 2.0 alata u marketinškoj valorizaciji turističke atrakcijske osnove kontinentalne Hrvatske. Posebna
pozornost stavljena je na valorizaciju prirodnih resursa u svrhu razvoja sportsko-rekreativnih turističkih sadržaja. U svrhu ovoga rada provedena je anketa među voditeljima/direktorima turističkih ureda
županijskih turističkih zajednica u trinaest kontinentalnih županija kroz koju se željelo ispitati koliko
često i kakve promotivne kampanje provode, jesu li upoznati sa suvremenim marketinškim metodama
te koriste li ih u svrhu promocije svoje turističke destinacije.
2. Izvori i metode prikupljanja podataka
U svrhu prikupljanja primarnih podataka za potrebe ovoga rada, početkom 2014. godine provedena
je anketa među direktorima/voditeljima turističkih ureda u 13 županijskih turističkih zajednica u kontinentalnoj regiji Republike Hrvatske1 osim Grada Zagreba, kao sukreatora nacionalne turističke politike
te jednako tako i nositelja turističkih promocijskih aktivnosti na području svoga djelovanja. Primarno
istraživanje ponajprije je bilo usmjereno na utvrđivanje razine korištenja inovativnih marketinških aktivnosti turističkih zajednica u promidžbi destinacija i nositelja sportsko-rekreativne turističke ponude.
Anketa se sastojala od deset pitanja zatvorenoga tipa s ponuđenim odgovorima s kojima se željelo
ispitati sljedeće:
• Jesu li u posljednje dvije godine unutar njihovih turističkih zajednica provođene opsežnije promotivne kampanje sportsko-rekreacijske turističke ponude destinacije?
• Da li im je dostatan proračun za provođenje promotivnih aktivnosti?
• Koja sredstva/medije najčešće koriste za promociju destinacije?
• Imaju li unutar vlastitih organizacija osobe posebno zadužene za komunikaciju na društvenim
mrežama, blogovima i korisnički generiranim stranicama?
• Jesu li upoznati sa suvremenim marketinškim metodama te Web 2.0. alatima i koriste li ih u
svakodnevnom poslovanju?
Sekundarni podaci prikupljani su iz raspoložive znanstvene i stručne literature te internetskih izvora koji su navedeni u popisu izvora na kraju rada.
1 Vlada Republike Hrvatske usuglasila je s Eurostat-om, odnosno Europskom komisijom tijekom 2012.
godine novu klasifikaciju prostornih jedinica (NUTS) prema kojoj se Republika Hrvatska dijeli na dvije
statističke regije: kontinentalnu i jadransku regiju (primjenjuje se od 01.01.2013.). Jadranska regija proteže
se na 7 županija primorske Hrvatske, a kontinentalna regija na 13 županija kontinentalne Hrvatske i grad
Zagreb.
24
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
3. Važnost i izvori informacija u turizmu
Da bi donijeli odluku o putovanju, turistima je potrebno omogućiti što je više moguće informacija
o destinaciji i to iz mnoštva izvora. Nužno je to zbog neopipljivosti i neodvojivosti turističkog proizvoda
te kompleksnosti odluka koje turisti moraju donijeti a koje su često povezane s relativno visokim troškovima putovanja i boravka u destinaciji (Reza i Samiei, 2012.; Lin i Fang, 2006.). U današnje vrijeme
turističke se tvrtke i organizacije u turizmu suočavaju s konkurencijom koja je jača nego ikad, a kamen
temeljac dobre marketinške orijentacije jesu odnosi s klijentima. Uspješne organizacije, za razliku od
tradicionalnih, znaju da je korisnik/turist najvažniji te da svojim turističkim proizvodima i uslugama
moraju ispuniti ili čak nadmašiti njegova očekivanja. Turisti su danas educiraniji i informiraniji više
nego ikada, a organizacije destinacijskog menadžmenta moraju znati kako ih privući, ali i ono što je još
važnije, kako ih zadržati (Kotler, Keller, 2007.). Uslijed globalne konkurencije, stalna inovativnost u marketinškoj komunikaciji te sveprisutnost destinacije na ciljanim turističkim tržištima postala je imperativ
uspješnog destinacijskog menadžmenta. S druge pak strane, smanjena proračunska sredstva za potrebe
marketinške komunikacije, pred nositelje politike destinacijskog menadžmenta postavljaju nove izazove.
Prema istraživanju koje su još 1999. godine proveli Fodness i Murray, usmena predaja (WordOfMouth)
predstavlja jedan od najznačajnijih faktora koji umanjuje rizik kod donošenja odluka pri izboru destinacije za putovanje (Hernandez-Mendez et al., 2013). Upravo suvremeni marketinški trendovi (gerila i
viralni marketing te Web 2.0 alati) daju novu dimenziju usmenoj predaji kao jednom od najučinkovitijih
sredstava marketinške komunikacije u turizmu.
4. Gerila marketing
Termin gerila marketinga prvi je uveo Jay Conrad Levison još 1984. godine kako bi objasnio nekonvencionalne metode oglašavanja, kojima se uz minimalne proračune nastoje postići maksimalni učinci.
U to vrijeme, takve strategije su bile osmišljene za male i nepoznate marke koje su tek počinjale proboj
na tržište i nisu si mogle priuštiti vrtoglave proračune za lansiranje. Gerila marketing ističe, prije svega,
potrebu baziranja na ljudskoj psihologiji, a ispred novca, alati uspješnog marketinga trebaju biti vrijeme,
energija i maštovitost.( Previšić, 2011.; American Marketing Association2). Dojam koji ostavljaju gerila
kampanje nemoguće je ne primijetiti ili ignorirati. Cilj oglašivača je da kratkotrajnim oglasima generira
buku, odnosno potakne potrošače da sami prenose informacije o događaju ili marki. Njegova najveća
prednost je ta što je gerilski marketing po svojoj naravi besplatan ili u krajnjem slučaju jako jeftin te je
idealan za sve one koji nemaju dostatna proračunska sredstva za promidžbene aktivnosti. Potrebno je
samo imati dobru ideju, osmisliti jedinstvenu marketinšku poruku i nekako je, uz mala sredstva, provesti
u djelo. Oglašavanje mora privući pozornost: naljepnice s efektnom porukom na mjestima koja posjećuju ciljani segmenti, bedževi, sportski rekviziti s logom destinacije, performansi pred ciljanom publikom… bitno je pojaviti se na neočekivanom mjestu te tako ostvariti maksimalan učinak.
Kao primjer jedne od uspješnijih gerila marketing kampanja u turizmu navodi se i kampanja koju
je započela DMO Tourism Victoria iz Australije pod nazivom „Remote control tourist“ u kojoj je nekoliko
biciklista i šetača koji posjećuju područje Melbourna opremljeno kacigama s web kamerama, a video
zapisi su na zahtjev korisnika prenošeni na YouTube-u i Web stranici organizacije. Rezultat petodnevne
kampanje bio je da su angažirani biciklisti i šetači posjetili 321 turističku atrakciju, prevalili 109 kilometara, pri tome zaprimili 8.700 zahtjeva korisnika te snimili preko 80 sati jedinstvenih videozapisa
Melbourna i okolice. Za vrijeme trajanja kampanje virtualni posjetitelji iz preko 158 različitih zemalja
napravili su preko 150.000 pregleda „Remote control tourist YouTube kanala“, a web stranica Tourism
Victorija imala je oko 103.000 posjeta.3
2https://www.ama.org/resources/Pages/Dictionary.aspx?dLetter=G
3http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%20
2014.pdf
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
25
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
5. Viralni marketing
Viralni marketing je “usmena predaja” preko različitih foruma, društvenih mreža, komentara te
blogova. Ovaj promocijski alat je doslovno besplatan, a potencijalno velikog dosega, jer je usmjeren
na koncept underground diskriminacije promotivnih sadržaja na mjestima gdje se okuplja najviše korisnika. Format poruke koja se šalje metodom viralnog marketinga obično je prilagođen neformalnoj
komunikaciji na online mjestima masovnog okupljanja korisnika. Vrlo često viralne poruke prenose se
putem zabavnih videoklipova, trivia kvizova, nagradnih igara, interaktivnih flash igrica, putem blogova
i sl. (McCabe, 2009.) Sama dostupnost marketinških poruka destinacijskih menadžment kompanija na
raznim društvenim mrežama neće automatski pretvoriti destinaciju u viralni brand. Za pozitivan odjek i
relativno brzo prihvaćanje brenda destinacije potrebno je biti drukčiji, tj. originalniji u prenošenju priče
relevantne u odnosu na najsnažnije konkurentne prednosti turističke destinacije (Gordon in Meerman
Scott, 2008). Viralnu kampanju koja je po mnogima jedna od do sada najuspješnijih promidžbenih kampanja neke destinacije pokrenula 2009. godine Tourism Queensland putem natječaja za „Najbolji posao
na svijetu“ (The Best Job in The World ) u kojemu su pobjedniku ponudili smještaj u otmjenom hotelu te
150.000 $ uz jedinu obvezu–da šest mjeseci obilazi otoke Velikog koraljnog grebena i o tome piše blog te
vodi foto i video dnevnik. Na natječaj se prijavilo 35.000 kandidata iz preko 200 zemalja. Nakon nekoliko
godina neučinkovitih marketinških kampanja pod nazivom „Come to visit Sunny“, potrošenih nekoliko
milijuna dolara te otpuštenih troje marketinških stručnjaka, nakon završetka spomenute kampanje Touris Queensland ostvarila je promidžbene efekte vrijedne preko 200 milijuna dolara 4 uz procjenu da su na
svaki uloženi dolar generirali oko 70 dolara vrijednosti promidžbenih učinaka.
Slike su postale novi jezik digitalnog doba, a vizualizacija nova paradigma marketinga u turizmu.
Kreiranje marketinških sadržaja putem blogova, podcasta te društvenih mreža (Content Marketing) danas se najviše provodi putem slika (pokretnih i nepokretnih), a najbolji način dopiranja do potencijalnih
korisnika je putem učinkovitih viranih kampanja (Ali at al., 2013).
6. Marketing u Web 2.0 okruženju
„Novo gospodarstvo“ uvelike se temelji na internetu, a informacije putuju brže nego ikada te se
vrlo brzo mogu razlikovati, prilagoditi i personalizirati. Posljedica toga je da su tvrtke postale sposobnije nego ranije svoje marketinške poruke te proizvode i usluge individualizirati i prilagoditi korisniku
(Kotler i sur., 2010.). Dostupnost interneta sve većem broju korisnika iz temelja je promijenila načine
informiranja o destinacijama i donošenje odluka o turističkom putovanju, kao što je promijenila i kanale
za razmjenu iskustava i doživljaja s putovanja (Buhalis i Law, 2008.). Prije širenja Web 2.0 internetskih
alata, komunikacija s korisnicima i među korisnicima turističkih usluga bila je gotovo u potpunosti jednosmjerna (Borges, 2009.). Danas se različite društvene mreže te stranice s korisnički generiranim sadržajima uvelike koriste u zajednici tzv. „novih on-line putnika“ (Gretzel, 2006.). Na taj način korisnici
mogu dobiti mnoštvo informacija koje im pomažu pri planiranju putovanja te donošenje na informacijama temeljnih odluka o izboru destinacije, smještaja, restorana, izleta te drugih turističkih usluga (Ružić i Biloš, 2010.). Web 2.0 alati omogućuju integriranje sljedećih pet poslovnih funkcija destinacijskih
menadžment organizacija: informiranje korisnika i javnosti, suradnju među dionicima koji sudjeluju u
zaokruživanju turističkog proizvoda destinacije, dvosmjernu komunikaciju, interaktivnost i na kraju transakcijske odnose (Gretzel at al., 2006.). S obzirom na recentne trendove, integrirani marketing je postao
jedan od nezaobilaznih marketinških alata koji mora objediniti, kombinirati i koristiti različite komunikacijske kanale (oglašavanje, odnose s javnošću i društvene mreže) kako bi iskoristio snagu svakog od
njih za dopiranje do ciljanog tržišta.5 Osnovne zadaće destinacijskih menadžment organizacija nisu se
promijenile, no marketing se mora prilagođavati suvremenim trendovima. Inovativni marketinški alati
destinacijskog menadžmenta uključuju prisutnost na društvenim mrežama i mobilnim uređajima, GPS
aplikacije, e-prodaju i rezervacijske sustave, Google Maps aplikacije, prisutnost na stranicama s korisnički generiranim sadržajima (npr. TripAdvisor, Expedia…), a Web stranice destinacijskih menadžment
4 http://www.prospectmx.com/15-of-the-best-viral-marketing-campaigns/
5 http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%20
2014.pdf
26
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
organizacija moraju biti interaktivne tako da korisnici mogu u stvarnome vremenu dodavati tekst s komentarima i preporukama, fotografije te audio i video zapise, dok dostupnost informacija o destinaciji i
servis korisnicima treba biti omogućen 24 sata na dan 7 dana u tjednu (Baker, 2014., Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020- izvješće br. 9 ).
7. Sportsko-rekreacijski turizam u prirodi i komunikacija s tržištem
Većina suvremenih turističkih kretanja uključuje neku sportsku aktivnost, tj. sportsku rekreaciju, a
ovisno o tome kakva je uključenost turista u sportsko-rekreacijski turistički doživljaj, fizičkoj kondiciji,
posebnim vještinama te riziku, sportski turizam može se podijeliti na dva osnovna oblika: sportsko-rekreacijski i pustolovni. S obzirom na današnji način života većine stanovnika gospodarski razvijenih zemalja,
stresa koji izazivaju svakodnevne poslovne aktivnosti, porastu stanovništva u urbanim sredinama te otuđenosti modernog čovjeka od prirode, svi oblici rekreativnih aktivnosti u prirodi su u velikom porastu.
Sve njih možemo staviti pod zajednički nazivnik „pustolovnog turizma u prirodi“. Suvremeni trendovi
na turističkom tržištu pokazuju snažan rast ovoga posebnog oblika turizma. U posljednjih petnaestak
godina raste oko 20 % godišnje i čini oko 20 % ukupnoga svjetskog turističkog tržišta te 25 % svih paketaranžmana u Europi.6 Hrvatski internetski portal Adventure Sport Portal (www.adventure-sport.net)
čita 70.000 jedinstvenih čitatelja mjesečno.7 S obzirom na nedostatak opremljenosti ruralnih turističkih
destinacija sportsko-rekreacijskom infrastrukturom te vezano uz spomenute trendove na turističkom
tržištu, sport i rekreacija u prirodi trebala bi se promovirati kao ključni proizvod sportsko-rekreacijskog
turizma kontinentalne Hrvatske. Ruralna područja s privlačnim prirodnim okolišem koristi od turizma
ponajprije mogu očekivati od sportsko–rekreativnih aktivnosti u prirodi poput biciklizma, pješačenja,
trekkinga, kajakinga i sl. (Weed i Bull, 2009.). Od tržišnih segmenta koje najviše privlače spomenuti turistički sadržaji možemo izdvojiti sljedeće: mladi (18-24 godine), aktivni pojedinci zrelije dobi (25 – 55
godina) te segmenti posebnih interesa kao što su team building grupe te članovi sportsko-rekreacijskih
udruga. Kako je za ove tržišne segmente karakteristično da se najčešće informiraju putem interneta i mobilnih uređaja, da vrlo često kupuju putem e ili m-aplikacija te da im je pri izboru destinacije važna usmena
preporuka koju često traže putem društvenih mreža i korisnički generiranih stranica (e-WordOfMouth),
inovativne marketinške metode potaknute „digitalnom erom“ upravo su šansa za bolju valorizaciju svih
atrakcija na području kontinentalne Hrvatske, a poglavito sportsko-rekreacijskog turizma. Destinacijske
menadžment organizacije trebaju iskoristiti snagu novih medija među kojima u komunikaciji u turizmu
sve značajnije mjesto zauzimaju blogovi i YouTube kanali, za kojeg se u Izvješću o najvažnijim globalnim
marketinškim trendovima u turizmu za 2014. godinu (Pangea International Network, 2013.) govori da će
postati „novi globalni televizijski kanal“. Pored ostalih mogućnosti koje pružaju Web 2.0 alati, navedeni
mediji upravo su idealni za lansiranje gerila i viralnih marketinških kampanja.
8. Rezultati istraživanja
Analizom podataka prikupljenih anketiranjem direktora županijskih turističkih ureda, ponajprije
je utvrđena aktivnost turističkih zajednica na promociji turističke ponude destinacije u obliku osmišljenih i integriranih marketinških kampanja unazad dvije godine. Iz dobivenih rezultata može se iščitati
da su svi ispitanici u navedenom razdoblju proveli barem jednu promotivnu kampanju u kojoj je bila
uključena i sportsko-rekreacijska ponuda. Analizom podataka utvrđeno je da većina turističkih zajednica nije u mogućnosti provoditi promotivne kampanje željenim intenzitetom kako bi se postigli očekivani
rezultati jer su ograničeni financijskim sredstvima. Od ukupnog broja ispitanika kako je to i prikazano na
Slici 1, njih 85% iznosi da im proračunska sredstva za promotivne aktivnosti nisu dostatna, dok ostalih
15% ispitanika ističe da imaju dostatna proračunska sredstva.
6 Ognjen Škunca i Tony Karzen, preuzeto s http://www.undp.hr/show.jsp?page=124686 ( 15.02.2014.)
7 http://www.poslovni.hr/after5/hrvatska-premalo-koristi-potencijale-pustolovnog-turizma-31018 ( 15.02.
2014,)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
27
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
Slika 1. Raspoloživost proračunskih sredstava za provedbu promotivnih kampanja.
Izvor: autori prema provedenom istraživanju.
Nadalje, od ukupnog broja ispitanika, njih 77% za promociju destinacije u većini slučajeva koristi
internet, dok njih 23% najviše koristi vlastite tiskane materijale (Slika 2). Stanojević (2011.) ističe da su
novija istraživanja tvrtki Arbitron i Edison Research, u sklopu serije istraživanja pod nazivom “Infinite
Dial”, pokazala da je internet postao izrazito važan te da će ljudi radije ostati bez televizije nego bez interneta. Prema rezultatima istraživanja koja se donose u nastavku, vidljivo je da su županijske turističke
zajednice kao nositelji destinacijskog menadžmenta na regionalnoj razini prepoznale važnost interneta
kao najjeftinijeg, najpristupačnijeg i najraširenijeg medija za komunikaciju s tržištem, no istovremeno
je istaknuto kako im nedostaje ljudskih resursa za kvalitetnu i pravovremenu komunikaciju s tržištem
putem elektronskih alata (interaktivne web stranice, društvene mreže, blogovi). Niti jedna od istraživanjem obuhvaćenih turističkih zajednica nema osobu izričito zaduženu za komunikaciju s tržištem putem
interaktivne web stranice, društvenih mreža, blogova i e-pošte.
Slika 2. Mediji u provedbi promotivnih kampanja.
Izvor: autori prema provedenom istraživanju.
Društvene mreže novi su marketinški alat koje su sve zastupljenije u internet oglašavanju. Od svih
društvenih mreža koje ispitanici koriste za provođenje marketinških aktivnosti, 92% ispitanika ima otvoren i koristi Facebook profil, dok 8% nije prepoznao značaj Facebooka te nema otvoreni profil. Puno
manju zastupljenost ima i YouTube i Twitter kojeg koristi 31% ispitanika, dok ostali na ovim mrežama
nemaju otvorene korisničke račune. Njih 8% navodi da koristi i Instagram ( Slika 3.).
28
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
Slika 3. Zastupljenost društvenih mreža u provedbi marketinških aktivnosti.
Izvor: autori prema provedenom istraživanju.
Jedna od novijih metoda oglašavanja koja je prepoznata u provedbi marketinških aktivnosti je i
gerila marketing, koji uz minimalne troškove stvara značajne učinke u postizanju ciljeva oglašavanja te
alati web 2.0. Ispitanici u udjelu od 85% prepoznaju gerila marketing kao snažan alat za provedbu promotivnih kampanja te jednako tako i za aktivnosti vezane uz promociju sportsko-rekreacijskih sadržaja,
no ipak samo njih 46% koristilo je ovu metodu u provedbi svojih promotivnih kampanja. Viralni marketing također je prepoznat kao važan web alat koji postiže značajnije rezultate u provedbi marketinških
aktivnosti a iz dobivenih podataka (Slika 4) vidljivo je da se Županijske turističke zajednice viralnim
marketingom koriste u nešto većoj mjeri (54%) od gerila marketinga.
Slika 4: Prepoznatljivost i zastupljenost viralnog i gerila marketinga.
Izvor: autori prema provedenom istraživanju.
9. Zaključak
Uloga destinacijskih menadžment kompanija kao glavnog kreatora i provoditelja marketinških
kampanja turističke ponude područja na kojemu djeluju, u svjetlu smanjene ekonomske efikasnosti komunikacije putem tradicionalnih medija te promjene navika i ponašanja posjetitelja sve se više mijenja
u korist digitalnog marketinga te inovativnih i pristupačnijih marketinških metoda putem interaktivnih
web stranica, mobilnih aplikacija, društvenih mreža, blogova i korisnički generiranih sadržaja na webu.
Turistička resursna osnova kontinentalnih, poglavito ruralnih krajeva još uvijek je nedovoljno valorizirana, između ostaloga i u svrhu razvoja sportsko-rekreacijskog turizma. Povoljni trendovi na tržištu turističke potražnje koji ukazuju na porast interesa za rekreacijom i pustolovinom u prirodi, mogu biti iskorišteni za turističko vrednovanje kontinentalne Hrvatske kao destinacije aktivnog odmora u očuvanom
prirodnom okruženju. Zbog karakteristika tržišnih segmenata koje privlače spomenuti turistički sadržaji, upravo nekonvencionalne marketinške metode te mogućnosti koje pruža komunikacija „digitalnoga
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
29
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
doba“ mogu biti učinkovito sredstvo za turističku valorizaciju ponude sportsko-rekreativnoga turizma.
Provedeno istraživanje u svrhu ovoga rada ukazuje da županijske turističke zajednice na području 13
kontinentalnih županija, iako veći dio njih ukazuje na nedostatak sredstava za ozbiljnije marketinške
kampanje, još uvijek nedovoljno koristi mogućnosti e-marketinga i inovativnih marketinških metoda
koje su puno pristupačnije i jeftinije od konvencionalnih. Bez obzira što su rezultati provedenoga istraživanja pokazali da su voditelji turističkih ureda prepoznali internet kao jedan od najučinkovitijih medija
za marketinšku komunikaciju te da velika većina ureda pored vlastitih web stranica ima otvoren profil na
nekoj od društvenih mreža, mogućnosti koje im pružaju web 2.0 alati za promoviranje turističke ponude
destinacije još uvijek se ne koriste u onoj mjeri u kojoj bi se trebale. Kao jedan od razloga za to navodi
se i kadrovska neekipiranost turističkih ureda, no inovativnošću nositelja destinacijskog menadžmenta,
koji ne moraju biti nužno samo direktori turističkih ureda te mogućnosti koju pruža opća umreženost
stanovništva, mogu se umanjiti navedene manjkavosti i to koristeći posjetitelje kao generatore online
sadržaja, blogersku zajednicu i mogućnosti koje pruža interaktivnost web stranica destinacijskih menadžment organizacija (korisnički komentari, foto, video i audio sadržaji).
Literatura
1. Ali, R., Clampet, J., Schaal, D., Shankman, S. (2013); The 14 Trends that Will Define Travel
in 2014, Skift Travel IQ, http://skift.com/2014/01/06/skift-report-14-global-trends-that-willdefine-travel-in-2014/ (11.3.2014.)
2. Baker, B. (2014.): „The Changing Role of DMOs in the Digital Age“, http://destinationbranding.
com/dmofuture (06.03.2014.)
3. Borges, B. (2009): Marketing 2.0: Bridging the gap between seller and buyer through social
media marketing. Tucson, AZ, Wheatmark,
4. Buhalis, D., & Law, R. (2008): „Progress in information technology and tourism management:
20 years on and 10 years after the internet – the state of eTourism research.“ Tourism Management, 29, 607–623.
5. Dukavac, E. (2007): Hrvatska premalo koristi potencijale pustolovnog turizma, Poslovni
dnevnik. http://www.poslovni.hr/after5/hrvatska-premalo-koristi-potencijale-pustolovnogturizma-31018 ( 15.02. 2014.)
6. Gretzel, U. (2006): „Consumer generated content – trends and implications for branding“. Ereview of Tourism Research, 4(3), 9–11.
7. Gretzel, U., Fesenmaier, D.R., Formica, S., & O’Leary, J.T. (2006): „Searching for the future:
Challenges faced by destination marketing organizations.“ Journal of Travel Research, 45(4),
116–126. http://findandconvert.web101.hubspot.com/Portals/11964/docs/content-marketingexcerpt-from-book-marketing-2-0.pdf ( 22.02.2014.)
8. http://www.prospectmx.com/15-of-the-best-viral-marketing-campaigns/ (6.3.2014.)
9. https://www.ama.org/resources/Pages/Dictionary.aspx?dLetter=G (4.3.2014.)
10. Kotler, P., Keller, K. L. (2007): Upravljanje marketingom, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb
11. Kotler, P.,Bowen, J.T.,Makens, J.C. (2010): Marketing u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i turizmu, 4.
Izdanje, Mate d.o.o., Zagreb
12. Lin, T. M. Y., & Fang, C. H. (2006): „The effects of perceived risk on the word-of-mouth communication dyad.“ Social Behavior and Personality, 34(10), 1207–16.
13. McCabe, S. (2009): Marketing Communications in Tourism and Hospitality–Concepts, Strategies and Cases, Butterworth-Heinemann, Oxford
14. Meerman Scott, D (2008); The new rules of viral marketing, How word-of- mouse spreads
your ideas for free, e-book by David Meerman Scott, http://www.davidmeermanscott.com/
documents/Viral_Marketing.pdf ( 6.3.2014.)
15. Previšić, J.(2011): Leksikon marketinga, Ekonomski fakultet Zagreb.
16. Reza, V., & Samiei, N. (2012): „The impact of electronic word of mouth on a tourism destination choice: Testing the theory of planned behavior (TPB).“ Internet Research, 5(2), 591–612.
30
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rikard Bakan, Božidar Jaković
Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske
17. Ružić, D. i Biloš, A., (2010): „Društveni mediji u destinacijskim marketing organizacijama“,
U 20. Bienalni kongres Turizam i turistička industrija, Novi trendovi u turističkom i hotelskom
menadžmentu – Zbornik radova, ( ur. Jože Perić), Opatija, Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu, str. 178. – 190.
18. Stanojević, M. (2011): „Marketing na društvenim mrežama“, Medianali, 5 (10), str.165-180
19. Škunca, O. i Karzen, T. (2013): preuzeto s http://www.undp.hr/show.jsp?page=124686
(15.02.2014.)
20. Telišman-Košuta, N. i ostali (2012): Glavni plan i strategija razvoja hrvatskog turizma, Izvještaj
9. Marketing koncepcija turističkog razvoja. http://iztzg.hr/UserFiles/Pdf/strategija/Izvjestaj9-Marketing-koncepcija-turistickog-razvoja.pdf (29.11. 2012.)
21. Top international travel trends for 2014. http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/
files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%202014.pdf (22.2. 2014.)
22. UNWTO, Tourism Highligts, 2013. Edition, http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/
files/pdf/unwto_highlights13_en_hr.pdf (14.12.2013.)
23. Weed, M., & Bull, C. (2009): Sports tourism: Participants, policies and providers (2nd ed.).
Oxford: Elsevier.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
31
Dino Bartoluci, Iva Sundji
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme
Primljen: 17.03.2014. Prihvaćen: 24.03.2014.
Stručni rad
UDK 796.92:338.48(497.521)
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme
Management of sustainable tourism development
on the example of Sljeme ski resort
Dino Bartoluci, 2 Iva Sundji
Visoka poslovna škola Libertas, kennedyev trg 6b, 10000 Zagreb, Hrvatska
2
Vanjski suradnik Kineziološkog fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Horvaćanski zavoj 15, 10000 Zagreb,
Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
1
Sažetak: Polazeći od paradigme da je održivi razvoj moguć samo ukoliko se usklađeno primjenjuju
sva načela održivog razvoja–ekonomska, ekološka i sociokulturna načela, svrha i cilj ovog rada je da se
na primjeru skijaške destinacije Sljeme prikaže pozitivan i negativan utjecaj turizma na održivi razvoj
destinacija. Veliki turistički promet može imati pozitivan utjecaj u ekonomskoj, ali se isto tako negativno
odražava u ekološkoj i sociokulturnoj sferi. To pozitivno utječe na gospodarski razvoj skijaške destinacije, ali
dugoročno dovodi do devastacije resursa što se negativno odražava na održivi razvoj destinacije.
Rad se temelji na izviđajnom istraživanju Skijališta Sljeme. Temeljem provedene SWOT analize pozitivnih i negativnih učinaka u radu se daje ocjena budućeg razvoja skijaškog turizma na primjeru skijaške
destinacije Sljeme.
Ključne riječi: održivi razvoj, Skijalište Sljeme, budući razvoj
Abstract: Starting from the paradigm that sustainable development is only possible if all the principles
of sustainable development-economic, environmental and socio-cultural- are coordinately applied, the aim
and objective of this paper is to display the positive and negative impact of tourism on destination sustainability on the example of ski destination Sljeme. Great tourism traffic can have a positive impact in the
economic, butit can also negatively reflect in theecological and socio-cultural sphere. It has a positive effect
on the economic development of the ski destination, but in the long termit leads to a devastation of resources
which negatively affect the sustainable development of the destination.
The paper is based on investigative research of the Sljeme ski resort. Based on the SWOT analysis of
the positive and negative effects, the paper givesan evaluation of future development of ski tourism on the
example of Sljemeski resort.
Key words: sustainable development, Sljeme ski resort, future development
1. Uvod
Medvednica ili Zagrebačka gora, gora je koja se pruža sjeverno od Zagreba na području Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije te grada Zagreba čiji je prepoznatljiv simol. Svojom ljepotom privlači
brojne posjetitelje te kao takva predstavlja omiljeno odredište Zagrepčana za aktivni odmor i opuštanje
u svako godišnje doba. Poznata još kao i ‘’ pluća Zagreba’’, svojom se visinom ubraja u sredogorja sa
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
33
Dino Bartoluci, Iva Sundji
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme
Sljemenom kao najvišim vrhom (1035 m), poznatim izletničkim mjestom, a zimi skijalištem za građane
s područja kojim se prostire.
2. Park prirode Medvednica
Zbog obilja prirodnih ljepota, poglavito šuma te potrebe koja se javila za očuvanjem gore, cijeli gorski masiv Medvednice zaštićen je kao park prirode, što ujedno podrazumijeva i skijalište Sljeme. Prema
međunarodnoj organizaciji za zaštitu prirode, IUCN (engl. The International Union for Conversation of
Nature) zaštićena područja predstavljaju područja na kopnu i/ili moru posebno namijenjena zaštiti i
održavanju biološke raznolikosti, s pripadajućim prirodnim i kulturnim raznolikostima kojima se upravlja zakonski ili na neki drugi učinkoviti način (http://www.iucn.org/what/). Medvednica je od izuzetne
važnosti za grad Zagreb i okolicu s estetskog, ekološkog, turističkog te sportsko-rekreacijskog gledišta
(http://www.ppmedvednica.hr/Medvednica_media/Plana_Upravljanja_PPM.pdf).
Promatrajući s ekološkog aspekta, prije svega njezin šumski pokrov smanjuje mogućnost poplave,
povećava kvalitetu zraka i utječe pozitivno na kretanja temperature te sprečava eroziju tla. S estetskog
aspekta, daje posebnu čar izgledu grada Zagreba. S turističkog i sportsko-rekreacijskog aspekta nudi
brojne mogućnosti u razvoju i unapređenju brojnih specifičnih oblika turizma zasnovanih na prirodnim
i društvenim resursima.
3. Skijalište Sljeme
Na području Medvednice duga je tradicija bavljenja sportsko-rekracijskim aktivnostima, dok skijanje predstavlja sport od najvećeg značaja svojom tradicijom dugom više od 100 godina; još 1909. godine
utemeljena je prva skijaška sekcija. Njezini su članovi kretali u skijaške pothvate penjući se na Sljeme te
skijajući se do Zagreba idući dan. Takvi su izleti uvelike promovirali skijanje kao sport te Sljeme kao skijaško odredište. Nekoliko godina kasnije, 1914., održano je i prvo skijaško natjecanje. Ubrzo su uslijedila
i druga natjecanja te je održano i prvo Prevnstvo Hrvatske i Slavonije. Usprkos Prvom svjetskom ratu
koji je doveo do zamiranja aktivnosti na Sljemenu, velik je broj vojnika prošao tečaj skijanja te se na taj
način skijanje sve više širilo i dovelo do osnivanja prvog Ski kluba 1918. godine, nedugo nakon završetka
rata (http://www.zss.hr/povijest_skijanja/index.html). Iako je u hrvatskom skijanju bilo brojnih dobrih
skijaša, nitko nije popularizirao skijanje kao obitelj Kostelić i njihovi uspjesi, što je dovelo do održavanja
prve međunarodne utrke u ženskom slalomu 2005. godine poznate pod imenom ‘’Snježna kraljica’’ te
nedugo zatim, 2008. Godine, utrke u muškom slalomu popularnog naziva ‘’Snježni kralj’’. Izuzevši vrijeme natjecanja, skijalište je osobito posjećeno vikendima, kada se brojni građani osim skijanjem bave još
i boardanjem i sankanjem.
Sljemenske skijaške staze i žičare smještene su na vršnom grebenu te sjevernim obroncima Medvednice. Za potrebe skijaša u funkciji su trosjedna žičara na zagorskoj strani i sidro na Činovničkoj livadi.
Gotovo na samom vrhu započinju staze te se nastavljaju spuštati istočno Bijelom livadom te sjeverno
Crvenim spustom uz koji se pružaju još i Plavi, Zeleni i Bijeli spust. Ukupna duljina svih staza iznosi
nešto više od 4 kilometra. Kad su u funkciji, skijaške su žičare ukupnog kapaciteta od 3.300 skijaša na sat.
Skijaške staze uređuju se suvremenim strojevima za uređenje staza, dok sustav rasvjete skijališta omogućava i noćno skijanje na Crvenom spustu i Bijeloj livadi (http://www.sljeme.hr/default.aspx?id=28).
Kako je prostor u turizmu područje na kojem se stvara turistička ponuda ili gdje se zadovoljavaju
određene turističke potrebe, on predstavlja temeljni čimbenik njegova razvoja. Iako turizam nije jedini
korisnik prostora, najviše je zainteresiran za njegovo očuvanje. Turizam je ovisan o prostoru i čovjekovoj
okolini, zahtijeva stalnu brigu o okolišu i prostoru te njihovu zaštitu. Stoga veza između turizma i prirode
predstavlja trajan međusobni odnos. No, na prostor u turizmu utječu svi njegovi subjekti i korisnici od
turista pa sve do gospodarskih subjekata koji na njemu ostvaruju svoju djelatnost pa je važno da brigu o
zaštiti prostora, osim turizma vode svi korisnici njegova prostora (Bartoluci, 2013., 59). Turizam je u Republici Hrvatskoj jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva koji je u posljednje vrijeme doveo
do stvaranja značajnih financijskih prihoda, kao i promociju zaštićenih područja. Park prirode Medvednica svakako se ubraja u navedena područja, no još uvijek većinu posjetitelja čini domaće stanovništvo.
Postavlja se pitanje koje su koristi od budućih uređenja dosadašnjih staza te moguće izgradnje novih, jer
34
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dino Bartoluci, Iva Sundji
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme
poznato je kako izgradnja skijališta narušava prirodna obilježja prostora i onemogućuje organiziranje
drugih aktivnosti. Osim toga, pripreme i organizacija utrka Svjetskog skijaškog kupa u slalomu za muškarce i žene uvelike štete okolišu, s obzirom na da se u kratkom vremenskom razdoblju nalazi velik broji
ljudi koji sudjeluje u pripremi staze te dovoženju materijala potrebnih za izgradnju popratnih sadržaja.
Osim toga, izrada umjetnog snijega prije utrka i nakon nje uvelike šteti ravnoteži ekosustava na području
na kojem se primjenjuje. Treba napomenuti kako je u prosječnoj snježnoj zimi, snježni pokrivač najčešći
u siječnju, a zatim po učestalosti slijede susjedni mjeseci, prosinac i veljača. U ostalim mjesecima snježni
pokrivač je rijetka pojava. Prestankom rada ZET-ove žičare zabilježen je kontinuiran porast broja vozila
u Parku (2011. godine–64 750) koji se mjeri brojačem cestovnog prometa na glavnom ulazu u Park te
se uzročno tome javlja i problem parkiranja, posebice u vrijeme ‘’skijaške sezone’’ što dodatno utječe na
zagađenje okoliša, jer preostali načini dolaska do Sljemena su javnim prijevozom (autobusom), pješice i
biciklom.
Prostorom Parka upravlja Javna ustanova Park prirode Medvednica, osnovana Uredbom Vlade Republike Hrvatske 08. srpnja 1999., a osnovna joj je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka
(http://www.mgipu.hr/doc/PPPPMedvednica/PP_Med_Knjiga4_Obrazlozenje.pdf), dok podružnica
Upravljanje sportskim objektima u sustavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. na Sljemenu obavlja ugostiteljsko-turističku i sportsko-rekreacijsku djelatnost te upravlja sportskim i ugostiteljskim objektima: skijaškim stazama i žičarama, hotelom Tomislavov dom te apartmanskom kućom Snježna kraljica (http://
www.sljeme.hr/default.aspx?id=7). Podružnica, iako radi na poboljšanju ponude svojih objekata ipak ne
čini dovoljno. Stoga se predlaže upravljanje turističkom destinacijom koristeći model destinacijske menadžment organizacije, koju bi činila skupna interesno povezanih subjekata čiji su predstavnici nositelji
turističke ponude destinacije (Bartoluci, 2013., 165); u ovom slučaju društava smještenih na Medvednici
(poput planinarskog), Zagrebačkog holdinga te ostalih subjekata predvođenih Turističkom zajednicom
grada Zagreba koja bi koordinirala interese svih subjekata, dozvolila profitabilno poslovanje, ali i štitila
javne objekte te na taj način imala veće izglede u postizanju željenih ciljeva. Takav primjer možemo pronaći na području Austrije, koja je jedna od svjetski najrazvijenijih i najposjećenijih skijaških destinacija
i u kojoj skijalištima gotovo u potpunosti upravljaju mala privatna poduzeća. Isto tako, Austrija je jedna
od alpskih zemalja koja je prepoznala važnost održivog razvoja turizma, u ovom slučaju skijaškog te ga
uspješno razvija (Bartoluci, Sundji, 2013.).
Kako bi se populariziralo Sljeme, a i Zagreb kao glavni grad jedne države koji organizira utrke Svjetskog skijaškog kupa te zahvaljujući uspjesima obitelji Kostelić u Zagrebu se od 2005. godine održavaju
utrke u slalomu. Treba napomenuti kako nikada, unatoč velikim izdvajanjima iz proračuna grada Zagreba, nije napravljena studija isplativosti projekta utrka Skijaškog kupa, koja je ujedno i razlog dodatnog
uređenja staza, jer ukoliko manjka prirodnog snijega, skijalište radi svega nekoliko dana za skijaše rekreativce. Isto tako, prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj turista se ne povećava u vrijeme
trajanja utrka. No javlja se i problem atraktivnosti utrka, jer prestankom skijanja Janice Kostelić, ženska
utrka privlači znatno manje gledatelja pa se postavlja i pitanje što će se dogoditi s muškom utrkom prestankom skijanja Ivice Kostelića.
4. Zaključak
U radu je sastavljena SWOT analiza kako bi se prikazale glavne snage, slabosti, prijetnje te prilike
Skijališta Sljeme kojim će i rad biti zaključen.
Tablica 1. SWOT analiza Skijališta Sljeme.
SNAGE
blizina grada Zagreba
mogućnost razvoja različitih specifičnih
oblika turizma
ekološka očuvanost destinacije
sigurnost
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
SLABOSTI
ovisnost o domaćim gostima
loša prometna infrasruktura
klimatski uvjeti
35
Dino Bartoluci, Iva Sundji
Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme
PRILIKE
PRIJETNJE
mogućnost razvoja ostalih različitih
specifičnih oblika turizma
obnova dotrajale žičare
preuređenje smještajnih kapaciteta te ugostiteljskih objekata
devastacija prirodnih resursa
klimatski uvjeti
konkurencija drugih skijaških centara
Izvor: vlastita izrada autora.
Temeljem SWOT analize vidljivo je kako Skijalište Sljeme uvelike ovisi o klimatskim uvjetima, stoga
je bitno proširiti turističku ponudu razvojem novih i unapređenjem postojećih specifičnih oblika turizma poštujući načela održivog razvoja, jer prostor Skijališta Sljeme zbog svoje ljepote i ekološke očuvanosti to i omogućuje. Vidljivo je kako su potrebna velika financijska ulaganja u obnovi postojeće prometne
infrastrukture, kao i preuređenje smještajnih kapaciteta te popratnih sadržaja. Potrebno je istražiti i utjecaj utrka Svjetskog skijaškog kupa i slaloma na prirodne i krajobrazne vrijednosti na Sljemenu.
Literatura
1. Bartoluci D., Sundji I. (2013). “Skijaški turizam odabranih alpskih zemalja’’ Acta Turistica
Nova,Vol. 7, 133-148, Zagreb.
2. Bartoluci M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.
3. Plan upravljanja Park prirode Medvednica. http://www.pp medvednica.hr/Medvednica_media/Plana_Upravljanja_PPM.pdf (27.2.2014.)
4. Podružnica Upravljanje sportskim objektima, Zagrebački holding d.o.o., Skijalište Sljeme,
dostupno na: http://www.sljeme.hr/default.aspx?id=28 (27.2.2014.)
5. The International Union for Conversattion of Nature, IUCN, What we do. http://www.iucn.
org/what/ (27.2.2014.)
6. Upravljanje prostorom u turizmu, Prostor kao čimbenik razvoja turizma, str. 59 Upravljanje
razvojem turističke destinacije, Modeli upravljanja turističkom destinacijom, str. 165.
7. Zagrebački skijaški savez, Povijest skijanja u Zagrebu. http://www.zss.hr/povijest_skijanja/index.html (27.2.2014.)
8. Zavod za prostorno uređenje grada Zagreba: Prostorni plan Parka prirode Medvednica, http://
www.mgipu.hr/doc/PPPPMedvednica/PP_Med_Knjiga4_Obrazlozenje.pdf (27.2.2014.)
36
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Primljen: 10.02.2014.
Prihvaćen: 21.02.2014.
Pregledni rad
UDK 338.48(497.526)
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Cultural tourist attractions of the city and area Daruvar
Vesna Bedeković, 2 Marina Majcan
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
Matije Gupca 78, 33 00 Virovitica, Hrvatska
2
studentica Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
e-mail: [email protected], [email protected]
1
1
Sažetak: Kulturni sadržaji turističke destinacije kao motiv turističkih putovanja obuhvaćaju specifične
elemente koji predstavljaju odraz kulture nekog naroda koju čine kulturno-povijesni spomenici, arheološki
lokaliteti, kulturne ustanove, kulturne manifestacije te raznovrsni antropogeni čimbenici koji potiču motivaciju za upoznavanjem običaja, tradicije, narodne umjetnosti, tradicionalnih obrta, gastronomije i drugih
obilježja kulture određenog područja. Prepoznavanje kulturnih sadržaja kao turističkih motiva u centar
pozornosti dovodi pitanje promicanja kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji bi kroz
raznovrsne oblike selektivne ponude trebao zadovoljiti potrebu kulturnih turista za aktivnim odmorom
kroz obogaćivanje znanja i kulturnih iskustava. Cilj rada usmjeren je na analizu komparativnih prednosti
i definiranje osnovnih pretpostavki za razvoj kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice.
Rezultati provedene analize upućuju na zaključak da autentičnost destinacija temeljenih na kulturno-povijesnom nasljeđu grada Daruvara i okolice predstavlja solidnu turističku atrakcijsku osnovu koja čini realnu
pretpostavku razvoja kulturnog turizma na ovom području. Viši stupanj valorizacije realnih turističkih
atrakcija u središtu grada, poput lječilišnog kompleksa Daruvarske toplice, dvorca grofa Jankovića i daruvarskog dvorskog perivoja moguće je postići njihovim povezivanjem s potencijalnim turističkim atrakcijama
smještenima u okolici grada, među kojima se osobito ističu vinske ceste, dvorac Dioš i Daruvarska pivovara.
Ključne riječi: kulturno-povijesni spomenici, realne i potencijalne turističke atrakcije, turistička
atrakcijska osnova, kulturna turistička destinacija, kulturni turizam
Abstract: Cultural tourist destination which motivate tourist trips include specific representations of a
nation’s culture and consist of cultural and historical monuments, archaeological sites, cultural institutions,
cultural events and various anthropogenic factors that encourage motivation for learning about the customs,
traditions, folk art, traditional crafts, gastronomy and other features of the culture of the area. Recognizing
cultural aspects as tourist motives emphasises the question of promoting cultural tourism as a specialized
form of tourism that should, through various form of selective offer, meet the needs of cultural tourists for
their summer holidays through enrichment of knowledge and cultural experiences. The aim of this paper is
to analyse comparative advantages and define the basic conditions for the development of cultural tourism
in the town of Daruvar and its surrounding areas. The results of the analysis indicate that the authenticity
of the destination based on the cultural and historical heritage of Daruvar and its surroundings represent
a solid tourism attraction base, which makes a realistic assumption of cultural tourism development in this
area. Higher degree of evaluating real tourist attractions in the town center, such as Daruvar spa complex,
the castle of Count Janković and Daruvar courtly gardens can be achieved by connecting them with potential
tourist attractions located near the town, especially the wine road, castle Dioš and Daruvar Brewery.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
37
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Keywords: cultural and historical monuments, real and potential tourist attractions, tourist attraction base, cultural tourist destinations, cultural tourism
1. Polazišta
Turizam kao najmasovnija i najdinamičnija društveno-ekonomska pojava suvremenog svijeta
posljednjih je godina u stalnom porastu. Zbog ubrzanog razvoja turističkog tržišta koje prati jednako
ubrzani razvoj novih tehnologija javljaju se i nove potrebe u turističkoj potražnji. Posebna pozornost
posljednjih se godina pridaje planiranju i razvoju selektivnih vidova i oblika turizma na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, pri čemu kultura i kulturna baština čine značajne resurse kulturnog turizma.
Prepoznavanje kulturnih sadržaja kao turističkih motiva u centar pozornosti dovodi pitanje promišljanja uklapanja kulturne ponude u ukupnu turističku ponudu receptivnog područja, a time i pitanje
promicanja kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji bi kroz raznovrsne oblike selektivne ponude trebao zadovoljiti potrebu turista za aktivnim odmorom kroz obogaćivanje postojećih
znanja i kulturnih iskustava (Mihoković, 2010.). U tom se smislu pod pojmom kulturnog turizma podrazumijeva ona vrsta turizma u kojoj su turistička putovanja motivirana upoznavanjem materijalne ili
nematerijalne kulturne baštine, posjetama kulturnim lokalitetima, povijesnim građevinama, muzejima,
kazalištima, galerijama, izložbama, koncertima ili različitim vrstama scenskih izvedbi. Pritom se među
brojnim definicijama kulturnog turizma ističu one koje kulturni turizam definiraju kao oblik turizma
specifičnog interesa u kojem kultura predstavlja osnovu za privlačenje turista i osnovnu motivaciju za
putovanjem (Jelinčić, 2009. prema McIntosh i Goeldner, 1999.; Zeppel, 1992.) te kao iskustvo ili kontakt
različitog intenziteta s jedinstvenom društvenom baštinom i specifičnim karakterom lokaliteta (Jelinčić,
2009. prema Blackwel, 1997.; Schweitzer, 1999.).
Osiguravanje kvalitetne kulturno-turističke ponude pretpostavlja intenzivnu i uspješnu suradnju
turističkog i kulturnog sektora temeljenu na znanju o kulturnom turizmu, karakteristikama ponude i
potražnje te prilagođavanju kulturnih resursa potrebama posjetitelja (Tomljenović, 2006.). S obzirom da
kulturni turizam ispunjava zahtjeve sadržajnog i aktivnog odmora, pružajući turistima mogućnost novih
kulturnih doživljaja, osnovnim elementima ponude kulturnog turizma smatraju se sakralni spomenici
uključujući crkve, samostane i kapele, potom burgovi, utvrde, dvorci, muzeji i galerije, arheološka nalazišta, etno lokaliteti te spomenički kompleksi (Ružić, 2009.), pri čemu destinacija za razvoj kulturnog
turizma mora imati slične ili kompatibilne atrakcije, turističku atraktivnost, postojeći imidž i ostvareni
turistički promet, dok postojanje kulturnog imidža i atmosfere u destinaciji podrazumijeva adekvatnu
uređenost lokaliteta, odnosno njihovih atrakcija (Geić, 2011.).
Tržište kulturnog turizma u današnje se vrijeme naglo širi, a turistički trendovi ukazuju na porast
interesa za kulturni turizam koji se ubraja među najbrže rastuće turističke sektore, pri čemu se težište
interesa kulturnog turizma s interesa za kulturne spomenike i lokalitete sve izraženije prebacuje na mnogo širi interes za različite aspekte kulture, uslijed čega ponuda kulturnog turizma više nije ograničena
samo na svrhovite obilaske kulturnih lokaliteta, nego postaje dio “atmosfere” destinacije koju zajedno
stvaraju i turisti i lokalno stanovništvo (Jelinčić i sur., 2010.). Upravo mogućnost zajedničkog stvaranja
“atmosfere” destinacije predstavlja prigodu za sudjelovanje u novim kulturnim iskustvima i priliku za susret, približavanje i prožimanje kultura kroz odnos prema “drugome”, ujedinjavanje ljudi u ostvarivanju
zajedničkih ciljeva te podupiranje i promicanje njihove kulturne različitosti kao osnove kulturnog učenja
i međusobnog bogaćenja1.
1 U uvjetima globalizacije pod posebnim se pritiskom nalaze male zemlje i njihove kulture, dok najveću branu
globalizaciji na kulturnom planu predstavljaju kulturni identiteti poput jezika, književnosti, umjetnosti,
religije i tradicije (Jadrešić, 2010.). Prilikom za njihovu obranu od isčezavanja smatra se prepoznavanje i
iskorištavanje prednosti vlastitih specifičnosti kroz isticanje jedinstvenosti različitih atrakcija na lokalnom
području. Osnovni cilj pritom bi trebao biti usmjeren prema jačanju i vrednovanju vlastitih specifičnosti
i različitosti u odnosu na globalnu konkurenciju, a organizirano i profilirano usklađivanje svih aspekata
ponude kulturne turističke destinacije trebalo bi biti usmjereno prema upoznavanju, uvažavanju i
prihvaćanju drugih i drugačijih kultura.
38
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Kulturni turizam danas se, između ostaloga, ističe i kao ključni čimbenik dijaloga usmjerenoga prema ostvarivanju neposrednog kontakta među ljudima koji rezultira upoznavanjem različitih etniciteta,
kultura, jezika, religija i vrijednosnih orijentacija. U tom smislu kulturni turizam kao “putovnica mira”
današnji svijet čini globalnim selom u kome se putovanja promoviraju kao mogućnost proširivanja vlastitih horizonata pojedinaca, uz pretpostavku da čovjek putujući razvija veće razumijevanje za vrijednosti, norme i običaje drugih zemalja i kulutra.
2. Od kulturnog resursa do kulturne turističke atrakcije
Resursi općenito obuhvaćaju potencijale na temelju kojih je moguć razvoj nekog prostora ili djelatnosti, pri čemu veće i raznovrsnije bogatstvo resursa daje veću mogućnost i kvalitetu pružanja usluga,
odnosno stvaranja kvalitetnijeg turističkog proizvoda. Prema Kušenu (2002.) temeljni turistički resursi
smatraju se najvažnijim činiteljem turističke ponude zbog svog atraktivnog faktora, a obuhvaćaju sva
sredstva koja imaju visok stupanj privlačnosti te svojim karakteristikama privlače određeni segment turista na područje na kojem se nalaze i mogu se valorizirati. U tom kontekstu, turistička atrakcija predstavlja magnet koji privlači posjetitelje i primarno uvjetuje razvoj turizma na nekoj destinaciji. S tog se
aspekta kulturnom turističkom atrakcijom može smatrati svaki kulturni resurs koji svojim atributima
može privući ili već privlači turiste da posjete određenu turističku destinaciju te kao takav predstavlja
osnovu razvoja kulturnog turizma.
Gotovo svaki dio kulturno-povijesne baštine može imati neke posebne kvalitete i atribute koje mu
omogućavaju da se adekvatnim oglašavanjem uzdigne do statusa kulturne turističke atrakcije, pri čemu
je potrebno razlikovati realne i potencijalne turističke atrakcije. One turističke atrakcije kojima je osigurana turistička pristupačnost u smislu osiguravanja dostupnosti, turističke prezentacije i prihvata posjetitelja, smatraju se realnim turističkim atrakcijama, dok se one atrakcije kojima nije osigurana dostupnost
u smislu turističke pristupačnosti i omogućavanja turističkog korištenja ubrajaju među potencijalne turističke atrakcije. U tom se smislu turistička kulturna atrakcija može smatrati kulturnm resursom, no svaki
kulturno-povijesni resurs ne mora ujedno biti i kulturna turistička atrakcija. S obzirom na pobuđivanje
snažnih emocija posjetitelja kao osnovnu namjeru postizanja turističke atraktivnosti, kulturnu turističku
atrakciju prvenstveno je potrebno promatrati kao fenomen koji se istovremeno javlja u fizičkom okruženju, ali i u glavama turista. Kulturni objekti, znamenitosti ili kulturni događaji stoga nisu atrakcije same
po sebi, već atrakcijama postaju tek kada ih turistički sustav označi i uzdigne do razine atrakcije, slijedom
čega se atraktivnost može smatrati kvantitativnom mjerom sposobnosti nekog objekta, znamenitosti ili
događaja da privuče turiste. Proces stvaranja i podržavanja kulturne turističke atrakcije obuhvaća tri
osnovne komponente: kulturni resurs, odnosno kulturni objekt ili događaj lociran na nekom području,
turiste, odnosno potrošače i obilježje (marker), odnosno sliku koja turistima govori zašto je kulturni
događaj ili objekt zanimljiv turistima. S tog se aspekta kulturni turizam može promatrati kao djelatnost
koja kulturne resurse pretvara u kulturne proizvode, pri čemu osnovna obilježja kulturnog proizvoda sa
stajališta turista obuhvaćaju kulturni objekt ili događaj koji treba vidjeti, aktivnosti koje treba doživjeti i
iskustva kojih se treba sjećati.
Kulturni resursi obuhvaćaju materijalnu i nematerijalnu kulturno-povijesnu baštinu nekog područja koja ima potencijal stvaranja nove vrijednosti. Da bi resurs postao kulturna atrakcija mora zadovoljiti
kriterije dostupnosti, mogućnosti prezentacije i prihvata posjetitelja (Jelinčić, 2009.), dok u formiranju
kulturne turističke ponude značajnu ulogu ima resursni destinacijski menadžment čiji je osnovni zadatak ostvariti kapacitet održivosti kroz usklađivanje optimalnog broja posjetitelja s prihvatnim kapacitetom i održavanje optimalne razine cijena u odnosu na druga konkurentna područja. Kapacitet održivosti
pritom je moguće odrediti na temelju veličine lokaliteta i osjetljivosti lokalne zajednice na prisutnost
posjetitelja.
3. Komparativne prednosti grada Daruvara i okolice za razvoj kulturnog turizma
Daruvarski kraj, poznat po ljekovitim termalnim vrelima, vinarstvu i vinogradarstvu smješten je u
jugoistočnom predjelu Bjelovarsko-bilogorske županije, u blizini parka prirode Papuk na rubnim dijelovima središnje Hrvatske (Lukić, 2012.). Područje grada Daruvara pripada turističkoj regiji Središnje
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
39
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Hrvatske, a poseban značaj za razvoj turizma na daruvarskom području imala je izgradnja kupki koje su
gradu Daruvaru sve do današnjih dana predodredile razvoj lječilišnog turizma, dok mu je burna povijest
u nasljeđe ostavila bogatu materijalnu i nematerijalnu kulturno-povijesnu baštinu. Među najznačajnijim
kulturno-povijesnim resursima za razvoj kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice ističu
se dvorac grofa Jankovića s dvorskim perivojem, dvorac Dioš, utvrda Stupčanica, samostan i crkva svete
Ane, srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca, rimokatolička župna crkva Presvetog Trojstva,
Lječilišni kompleks Daruvarske toplice s Julijevim parkom (poznatim i kao lječilišnim parkom), Daruvarska pivovara te daruvarski vinogradi i vinska cesta. Kultura života i rada te kulturne manifestacije na
području grada Daruvara i okolice upotpunjavaju turističku ponudu i zaokružuju resursnu osnovu za
razvoj i promicanje kulturnog turizma na daruvarskom području.
Dvorac grofa Jankovića kao monumentalna kasnobarokna građevina suzdržano uređenih pročelja i
otmjenog aristokratskog stilskog izraza, svrstan je u arhitektonski smjer dvorskog okružja Bečkog dvora
druge polovice 18. stoljeća, a izgrađen je na temelju projekta nepoznatog bečkog graditelja. Danas je
zaštićeni spomenik kulture i simbol grada Daruvara. Nakon Prvog svjetskog rada dvorac postaje vlasništvom općine Daruvar, nakon čega je sve do 2004. godine u njemu bila smještena škola. Zbog svoje
trošnosti dvorac je nakon preseljenja škole u novu zgradu rekonstruiran, pri čemu su načinjene replike
krovišta te zamijenjeni stropovi i vanjska stolarija. U prizemlju dvorca danas se nalazi Vinski salon i
izložba pisanih dokumenata o obitelji Janković, a na katu dvorca uređene su dvije prostorije, od kojih
se u jednoj nalazi ostavština grofova Jankovića, a u drugoj se nalazi postava židovske kulture i tradicije
(http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-jankovic.aspx).
Dvorski perivoj nastajao je istovremeno s gradnjom dvorca po nacrtima bečkih arhitekata, prostirao
se na 14 ha površine i smatra se jednim od najstarijih perivoja na području Slavonije. Ima obilježja baroknog i pejzažnog stila, a neka stabla u perivoju zasađena u vrijeme njegova nastajanja očuvana su i danas.
Tako središnjim očuvanim dijelom s južne strane dvorca dominira muški primjerak stabla ginko biloba
koje danas predstavlja najveći i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj s opsegom debla od oko sedam
metara. 1974. godine ginko biloba zaštićen je kao pojedinačno stablo, odnosno spomenik vrtne arhitekture, dok je cjelokupni dvorski perivoj, zajedno s dvorcem zaštićen kao nepokretni spomenik kulture.
Dvorac Dioš u selu Dioš, udaljenom oko 6 kilometara sjeverozapadno od Daruvara, poznat i kao
Marijin dvor, izgrađen je 1904. godine. Projekt dvorca osmislili su mađarski arhitekti, složenog je tlocrta,
različitih visina krovišta te bogat mnoštvom dekoracija u duhu historicizma. U stotinjak godina postojanja dvorac je promijenio više vlasnika i služio različitim namjenama. Nakon Drugog svjetskog rata je
nacionaliziran, a u njemu je smještena osnovna škola i učiteljski stanovi. Od 1955. godine Marijin dvor
Dioš u vlasništvu je salezijanaca i nije otvoren za javnost, osim u mjesecu svibnju kada se za vrijeme
salezijanskog blagdana Marije Pomoćnice odvija procesija na kojoj se okuplja velik broj vjernika (http://
www.visitdaruvar.hr/dvorac-dios.aspx).
Utvrda Stupčanica građena je po uzoru na njemačke burgove, u srednjem vijeku bila je vlastelinstvo
u čijem su podnožju zaživjela dva srednjovjekovna trgovišta sa sudom i školom. U vrijeme turskih osvajanja ovo je područje smatrano granicom između turskog i austrijskog dijela Slavonije, a nakon poraza
Turaka pod Bečom utvrda Stupčanica ostaje napuštena. Lokalno stanovništvo ostatke utvrde sa sačuvanom oko 18 metara visokom kulom zidanom tesanim kamenom i ciglom danas naziva Turskom kulom.
Utvrda Stupčanica je zaštićena i uvrštena u popis nepokretnih spomenika kulture Slavonije i Baranje i
trenutno je u fazi sanacije i konzervacije s ciljem prenamjene objekta u Muzejski park Stupčanica koji će
biti organiziran kao izletište i lovačko odmorište s ponudom mogućnosti boravka i noćenja.
Samostan i crkva svete Ane udaljen desetak kilometara od Daruvara pripada manjoj skupini relativno dobro sačuvanih gotičkih sakralnih građevina na području Slavonije. Crkvu su 1412. godine sagradili
Pavlini. Nakon turskih osvajanja crkva je napuštena sve do 1732. godine, kada ju obnavljaju monasi iz
manastira Pakre, a nakon njihova protjerivanja samostan je poklonjen daruvarskom vlastelinu Izidoru
Jankoviću. Unatoč raznim događajima koji su ostavili vidljive tragove na ovom vrijednom kulturnom
spomeniku, crkva svete Ane se zbog njenih gotičkih elemenata ubraja među najvrjednija zdanja u kontinentalnoj Hrvatskoj (http://www.visitdaruvar.hr).
40
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
Srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca nalazi se u samom središtu Daruvara. Crkva je prvobitno, karakteristično za gradnju crkvi u 18. stoljeću na ovim prostorima, sagrađena od drvene građe,
a tek kasnije od tvrdog materijala. Unutrašnju i vanjsku stranu građevine krase elementi baroknog stila,
a njenom unutrašnjošću dominira ikonostas s 42 ikone umetnute u drvenu arhitekturu. Ova građevina
ima izuzetnu vrijednost jer predstavlja jedan od tek nekoliko sačuvanih objekata nastalih u 18. stoljeću i
uvrštena je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i na listu zaštićenih kulturnih dobara.
Rimokatolička župna crkva Presvetog Trojstva smještena je dvjestotinjek metara od dvorca Janković.
Kao dvorska kapela baroknog stila sagrađena je 1770. godine za vrijeme daruvarskog vlastelina grofa
Antuna Jankovića. Prvobitno sagrađena kao spomenik Presvetom Trojstvu, kapela je tijekom vremena
postala premala zbog povećanja broja katoličkog stanovništva na daruvarskom području te je nakon dogradnje i proširenja 1821. godine postala župnom crkvom. Kasnijim ponovnim dogradnjama poprima
neorenesansna i barokna obilježja radi kojih je s pripadajućim inventarom registrirana kao spomenik
kulture A kategorije (Sohr, 2012.).
Lječilišni kompleks Daruvarske toplice nastao je na ljekovitim termalnim izvorima i nalazištima mineralnog blata daruvarskog kraja, poznatima još iz vremena Jasa, prvih stanovnika daruvarskog kraja
(Hruševar, 2012.). Početci izgradnje kupališno-lječilišnih objekata i korištenja izvora tople vode pripisuju
se grofu Antunu Jankoviću koji 1772. godine gradi prve bazene, po njemu nazvane Antunove kupke. 1812.
godine izgrađena je Ivanova kupka, 1860. godine Marijina kupka, nakon čega je uz opću blatnu kupku izgrađena i vila Marija, danas poznata kao Švicarska vila te vila Arcadia. 1909. godine izgrađena je centralna
blatna kupka koja predstavlja simbol današnjeg kupališta i grada Daruvara, a ciklus gradnje ovih objekata kupališnog lječilišta zatvoren je završetkom izgradnje terase-kavane 1912. godine (Kuzle i sur., 1987),
dok kompleks kupališnog lječilišta Daruvarskih toplica u današnje vrijeme zaokružuje hotel Termal2
. Daruvarske toplice danas su poznate u nacionalnim okvirima po pružanju usluga rehabilitacije vrhunskim sportašima, poput Ivice Kostelića te poznatih tenisača, nogometaša i rukometaša. Lječilišni kompleks okružuje Julijev park, poznat i kao lječilišni park, zasađen oko 1762. godine u klasicističkom stilu
vrtne arhitekture. Smatra se najstarijim lječilišnim parkom u Hrvatskoj, a podignut je 60 godina prije
varaždinskog i čak 110 godina prije lipičkog lječilišnog parka (http://www.daruvarski-portfolio.net). Na
prostoru parka raste oko 60 biljnih vrsta, a među stablima se u današnje vrijeme još uvijek ističu stabla
platane i paulovnija, zasađena u vrijeme podizanja parka (http://www.daruvarske-toplice.hr).
Daruvarska pivovara izgrađena je 1840. godine kao vlastelinska pivovara, sazdana na znanju i iskustvu čeških doseljenika (koji su doseljavanjem na daruvarski prostor donijeli sjeme pivskog ječma i poznavanje recepture pripreme piva) te novčanoj potpori obitelji Janković. Daruvarska pivovara na postojećoj tradiciji danas proizvodi nadaleko poznato Staročeško svijetlo pivo, brend Staročeško stvoren 1893.
godine svrstan je među najstarije brendove u Hrvatskoj, a Pivovara Daruvar danas je jedina pivovara koja
izvan Češke Republike proizvodi pivo po tradicionalnoj češkoj tehnologiji (http://www.starocesko.com).
Daruvarski vinogradi povezani su s tradicijom uzgoja vinove loze na obroncima Papuka i Psunja.
Procvat i razvoj vinogradarstva na daruvarskom području pripisuje se obitelji Janković koja nakon završetka razdoblja peronospore podiže nove nasade vinove loze koji čine osnovu za oporavak vinogradarstva i vinarstva i kontinuirano povećavanje površine vinograda na daruvarskom području (Hruševar,
2012.). U vlasništvu Vinarije Daruvar danas se nalazi 145 hektara vinograda, a među zastupljenim sortama vinove loze ističu se graševina, chardonay, rajnski rizling i sauvignon (http://www.badel1862.hr).
U dvorcu grofa Jankovića nalazi se vinski podrum Vinarije Daruvar koji zbog svojih uvjeta osigurava
mogućnost vrhunske njege i dozrijevanja vina. Od 2012. godine uz Vinski podrum Vinarije Daruvar
otvoren je prvi Vinski salon prodajno-izložbenog karaktera koji nudi vina s punktova daruvarske Vinske
ceste. Nastala na tradiciji daruvarskih vinograda, daruvarska vinska cesta koju danas čini sedam punktova koji obuhvaćaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva s mogučnošću razgleda vinograda, druženja s
2 Hotel Termal ima smještajni kapacitet od 288 kreveta u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. U
medicinskom dijelu hotela nalaze se specijalističke ambulante, laboratoriji i prostori za provođenje terapijskih
procedura sa smještajnim dijelom u tri bolnička odjela (odjel za teško pokretne, odjel za pokretne bolesnike
i odjel za rehabilitaciju sportaša i sportske ozljede). Osim medicinsko-rehabilitacijskih, u toplicama se nude
sportsko-rekreativni sadržaji i wellness programi.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
41
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
vinarima te kušanja autohtonih sorti vina i sireva (http://www.vinskeceste-bbz.hr), nudi mogućnost doživljaja i upoznavanja vinskih sorti daruvarskog područja, povezuje vinarska poduzeća, vinarske obitelji
i ugostitelje te poboljšava kulturno-turističku ponudu daruvarskog kraja.
Kulturne manifestacije s ponudom bogatstva kulture, narodne tradicije i nematerijalne baštine daruvarskog kraja ne mogu se klasificirati kao samostalne atrakcije zbog izostanka dovoljno visokog stupnja privlačnosti koji bi bio glavni motiv poduzimanja putovanja u svrhu zadovoljenja kuturnih potreba
turista i njihova je turistička važnost uglavnom od lokalnog značaja, međutim, one svakako čine dio
turističke ponude i služe kao vrijedna i značajna dopuna sadržaju boravka posjetitelja na daruvarskom
području. Osobito se među njima ističe manifestacija Dožinky žetvene svečanosti koja svojom dugogodišnjom tradicijom iz manifestacije lokalnog značaja prerasta u turističku manifestaciju regionalnog
karaktera.
4. Pretpostavke razvoja kulturnog turizma u gradu Daruvaru i okolici
Grad Daruvar i okolica posjeduju realne i potencijalne kulturne turističke atrakcije koje čine kvalitetnu resursno-atrakcijsku osnovu potrebnu za razvoj kulturnog turizma. Turistički razvoj daruvarskog
područja u najvećoj se mjeri temelji na tradiciji termalnog lječilišta u Daruvaru, a pretpostavke za razvoj
kulturnog turizma na daruvarskom području, osim duge tradicije lječilišnog turizma, čine multikulturalnost, kulturno-povijesno naslijeđe, dugogodišnja tradicija pivarstva, voćarstva, vinogradarstva i gostoljubivost stanovništva (http://www.tz-graddaruvar.hr).
Na temelju opisanih kulturnih resursa moguće je izvršiti njihovu podjelu na realne i potencijalne
turističke atrakcije koje su potrebne za razvoj kulturnog turizma na daruvarskom području. Realne turističke atrakcije posjeduju određen faktor privlačnosti zbog kojeg ih turisti posjećuju, turistička važnost
ovih atrakcija je od lokalnog i regionalnog značaja, njihova fizička dostupnost osigurana je putem uređenih staza, nogostupa ili cesta, dok je njihova prostorna obilježenost osigurana smeđim tablama postavljenima uz prometnice. Oko atrakcija uređena je pripadajuća cestovna i komunalna infrastruktura, a
javne površine parkova i zelenila koje se nalaze u njihovoj blizini redovito se održavaju. Među postojećim
realnim turističkim atrakcijama koje privlače turiste na daruvarsko područje ističu se lječilišni kompleks
Daruvarske toplice okružen Julijevim parkom, poznatim i kao lječilišni park, dvorac grofa Jankovića s
dvorskim perivojem te daruvarski vinogradi i vinska cesta.
Lječilišni kompleks Daruvarske toplice predstavlja realnu turističku atrakciju, nalazi se u blizini
središta grada, a njegova dugogodišnja lječilišna tradicija svrstava ga u kategoriju turističke važnosti od
nacionalnog značaja. Dostupnost Daruvarskim toplicama osigurana je cestovnom povezanošću grada
Daruvara s važnijim prometnim pravcima zapadne Slavonije i ostatkom Hrvatske, a u blizini lječilišta
osigurano je parkiralište za prihvat vozila posjetitelja. S obzirom na raznovrsne lječilišno-rekreativne
sadržaje, Daruvarske toplice nude turističke sadržaje tijekom cijele godine u hotelu Termal i vili Arcadija kroz ponudu raznih zdravstvenih, rekreativnih i wellness programa, a okružje Julijevog parka čija
se posebnost ogleda u bogatstvu raznovrsnih biljnih vrsta posjetiteljima nudi uživanje u oazi zelenila i
omogućava duševno opuštanje i odmor.
Posebnost dvorca grofa Jankovića kao realne turističke atrakcije ogleda se u njegovoj povijesnoj
vrijednosti zbog koje je proglašen spomenikom kulture Republike Hrvatske prve kategorije. Dvorac se
nalazi u središtu grada Daruvara, a njegova je dostupnost osigurana cestovnim prilazima. Kao zasebna
atrakcija nema određenu funkciju namjene, a u turizmu se koristi kao dio ponude u kombinaciji s ostalim
turističkim atrakcijama grada Daruvara. Valorizacija ove atrakcije poboljšala bi se organiziranjem dvorca
kao samostalne jedinice sa strukturiranim kulturnim programskim sadržajima, primjerice kostimiranim
vlastelinskim večerima i sličnim priredbama, putem kojih bi se posjetiteljima prikazao život i običaji na
dvoru kakav je nekada bio. Na taj bi se način višestruko doprinjelo kvalitetnijem održavanju materijalne
baštine kroz valorizaciju objekta razgledavanjem i upoznavanjem arhitektonskog stila gradnje dvorca i
ostavštine obitelji Janković. Održavanje nematerijalne baštine omogućilo bi se osmišljavanjem priča o
nekadašnjim običajima života na dvoru u 18. stoljeću, pri čemu bi se naplatom ulaznica namicao dio
financijskih sredstava za njegovo daljnje razvijanje i revitalizaciju. Zbog visokog stupnja atraktivnosti i
povijesnog značaja dvorski perivoj koji se prostire se oko dvorca Jankovića registriran je kao nepokret-
42
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
ni spomenik kulture. Posebnost ovog perivoja ogleda se u bogatstvu biljnih vrsta od kojih su neke već
stoljećima na istom mjestu poput stabla platane te muško i žensko stablo ginko bilobe. Dostupnost ovih
turističkih atrakcija osigurana je putem prilaznih staza, a stabla ginka dodatno su označena informacijskim pločama.
Daruvarska vinska cesta nastala na zasadama dugogodišnjeg tradicionalnog uzgoja različitih vinskih sorti na padinama Papuka i Psunja otvorena je 2008. godine, adekvatno je prostorno obilježena
na karti vinskih cesta Bjelovarsko-bilogorske županije, povezuje sedam punktova koji turistima nude
mogućnost upoznavanja obiteljskih gospodarstava i njihovog načina života i rada te mogućnost kušanja raznovrsnih domaćih proizvoda (http://www.vinskeceste-bbz.hr), a njena je dostupnost omogućena
cestovnim putem i prilaznim stazama u vinogradima. Sezonalni karakter ove realne turističke atrakcije
vezan uglavnom za berbu grožđa u mjesecu rujnu, moguće je produljiti ponudom raznovrsnih turističkih aranžmana koji nude posjet vinogradima u vrijeme radova koji se obavljaju u različitim dijelovima
godine, osobito onih koji su vezani za podsađivanje i rezidbu vinove loze, ili za običaje povezane s vinogradarskom tradicijom krštenja mladog vina.
Među postojećim potencijalnim turističkim atrakcijama u okolici grada Daruvara koje bi svojom
aktivacijom u ponudi kulturnog turizma dodatno osnažile kulturnu ponudu daruvarskog područja ističu
se dvorac Dioš, utvrda Stupčanica, samostan i crkva Sv. Ane, srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih
Otaca, rimokatolička crkva Presvetog Trojstva i Daruvarska pivovara. Dvorac Dioš i utvrda Stupčanica
kao zaštićeni kulturno-povijesni spomenici posjeduju faktor privlačnosti, ali se ne koriste aktivno u turističkoj ponudi. Odlikuju se bogatom arhitekturom koju okružuju prirodni krajolici karakteristični za
ovo podneblje. Njihovo korištenje u turističke svrhe, osim osiguravanja dostupnosti markiranjem prilaznih cesta, puteva i staza pretpostavlja prvenstveno njihovu obnovu, konzervaciju i revitalizaciju kako bi
se mogli koristiti u turističke svrhe, pri čemu bi njihovoj valorizaciji doprinijele organizirane turističke
aktivnosti koje je potrebno temeljiti na tradiciji života u vrijeme njihova najvećeg sjaja, ali i na narodnoj
predaji i legendama vezanima za njihove vlasnike i stanovnike.
Rimokatoličku crkvu Presvetog Trojstva, samostan i crkvu Svete Ane i srpsku pravoslavnu parohijsku crkvu Svetih Otaca kao sakralne spomenike koji predstavljaju pozencijalne turističke atrakcije grada
Daruvara moguće je svrstati u kategoriju turističke važnosti od lokalnog značenja, odnosno usputnog
interesa osoba koje bi se zatekle na mjestima na kojima se nalaze sakralne građevine. Da bi se ove potencijalne atrakcije intenzivnije uključile u turističku ponudu, turistički sektor je potrebno povezati s
crkvenim vlastima te osigurati njihovu suradnju koja bi se prvenstveno odnosila na dostupnost sakralnih
objekata za razgledavanje njihovoga unutarnjeg prostora i inventara te upoznavanje njihove povijesti, pri
čemu bi turistički sektor prilikom dovođenja turista u sakralne objekte morao voditi brigu o održivosti
kapaciteta samih sakralnih objekata.
Zbog njenog povijesnog značaja za gospodarski razvoj daruvarskog kraja temeljen na tradicionalnom načinu proizvodnje piva, posebno vrijednu potencijalnu turističku atrakciju daruvarskog područja
predstavlja Daruvarska pivovara. Sagrađen u 18. stoljeću, ovaj gospodarski objekt predstavlja vrijednu
industrijsku baštinu, a nalazi se u blizini središta grada te mu je osigurana fizička dostupnost. Osnovu
turističke atraktivnosti Daruvarske pivovare čini atraktivnost tehnološkog procesa proizvodnje piva, ali i
samog piva kao proizvoda, osobito zbog činjenice da Daruvarska pivovara na višestoljetnoj tradiciji danas proizvodi nadaleko poznato Staročeško svijetlo pivo i jedina je pivovara koja izvan Češke Republike
proizvodi pivo po tradicionalnoj češkoj tehnologiji. Uključivanjem ove potencijalne atrakcije u turističku
ponudu kroz organizirane posjete pivovari, povećao bi se stupanj njene turističke valorizacije.
Provedena analiza realnih i potencijalnih turističkih atrakcija grada Daruvara i okolice upućuje na
zaključak da ovo područje posjeduje atrakcijsku resursnu osnovu za razvoj kulturnog turizma temeljenu
na bogatoj materijalnoj i nematerijalnoj kulturno-povijesnoj baštini. Osnovnom pretpostavkom za razvoj i promicanje kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice smatra se dobro osmišljena
i strukturirana turistička ponuda koja bi kroz dobro osmišljene turističke aranžmane omogućila povezivanje svih realnih turističkih atrakcija, među kojima se osobito ističu lječilišni kompleks Daruvarske
toplice okružen Julijevim parkom, poznatim i kao lječilišni park, dvorac grofa Jankovića s dvorskim perivojem te daruvarski vinogradi i vinska cesta u jedinstveni turistički proizvod, čime bi se dodatno poveTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
43
Vesna Bedeković, Marina Majcan
Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice
ćao stupanj njihove turističke valorizacije. Potencijalne turističke atrakcije, među kojima se osobito ističu
dvorac Dioš i utvrda Stupčanica, sakralni objekti samostan i crkva Sv. Ane, srpska pravoslavna parohijska
crkva Svetih Otaca i rimokatolička crkva Presvetog Trojstva te Daruvarska pivovara kao značajan objekt
industrijske baštine posjeduju faktor privlačnosti, međutim, njihovo aktivno korištenje i turistička valorizacija pretpostavlja osiguravanje turističke dostupnosti i omogućavanje turističke pristupačnosti putem
primjerenih oblika turističke prezentacije i osiguravanje prihvata posjetitelja, pri čemu je potrebno voditi
računa o održivosti kapaciteta navedenih objekata.
5. Prema zaključku
Diverzifikacija turističke potražnje u okviru koje sve zahtjevniji suvremeni, postmoderni turisti
pokazuju sve veći interes za upoznavanje kulturne baštine i autentičnih kulturnih proizvoda u centar
pozornosti dovodi pitanje strukturiranja kulturne ponude koja će omogućiti daljnji razvoj i promicanje
kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji će kroz raznovrsne oblike selektivne ponude
zadovoljiti potrebu kulturnih turista za aktivnim odmorom kroz iskustvo upoznavanja drugih i „drugačijih“ kultura i identiteta.
U tom je smislu razvoj i promicanje kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice potrebno temeljiti na multikulturalnosti i bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu te kvalitetnoj i svrhovito
strukturiranoj turističkoj ponudi koja bi u području kulturnog turizma trebala artikulirati raznovrsne
sadržaje koji će kroz dobro osmišljene turističke aranžmane omogućiti objedinjavanje i povezivanje svih
realnih i potencijalnih turističkih atrakcija u kvalitetan i prepoznatljiv turistički proizvod.
Literatura
1. Geić, S. (2011.). Menadžment selektivnih oblika turizma. Split, Sveučilište u Splitu.
2. Hruševar, D. (2012.). Daruvarski vinogradi i Staročeško pivo. Euro City, Vol. 20 No.71 (str 5660).
3. http://www.badel1862.hr (05.11.2013.)
4. http://www.daruvarske-toplice.hr (10.10.2013.)
5. http://www.daruvarski-portfolio.net (05.11.2013.)
6. http://www.starocesko.com (05.11.2013.)
7. http://www.tz-graddaruvar.hr (11.11.2013.)
8. http://www.vinskeceste-bbz.hr (11.11.2013.)
9. http://www.visitdaruvar.hr (5.11.2013.)
10. http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-dios.aspx (05.11.2013.)
11. http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-jankovic.aspx (5.11.2013.)
12. Jadrešić, V. (2010.). Janusovo lice turizma: Od masovnog do selektivno-održivog turizma. Zagreb, Plejada, Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić”.
13. Jelinčić, D., A. (2009.). Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandar, Meandarmedia.
14. Jelinčić, D., A. (2010.). Kultura u izlogu. Zagreb, Meandarmedia.
15. Kušen, E. (2002.). Turistička atrakcijska osnova. Zagreb, Znanstvena edicija Instituta za turizam. Knjiga 1.
16. Lukić, A. (2012.). Geografska obilježja daruvarskog kraja. Euro City, Vol. 20 No. 71 (str.14-18).
17. Mihoković, A. (2010.). Potencijali kulturnog turizma u gradu Virovitici. U: Bedeković, V. (ur.)
Zborbik radova Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici. Vol. 2 No.1. Virovitica,
VŠMTI, str. 25-35.
18. Ružić, P. (2009.): Ruralni turizam. Pula: Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
19. Sohr, M. (2012.): Daruvar-urbanističko-graditeljski razvoj grada. Daruvar: Jednota
20. Tomljenović, R. (2006.): Kulturni turizam. U: Čorak, S., Mikačić, V. (ur.) Hrvatski turizam:
plavo, bijelo, zeleno. Zagreb: Institut za turizam (str.119.-148.)
44
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
Accepted: 25.02.2014.
Reviewed: 06.03.2014.
Preliminary Communication
UDC 640.4:005(439)
Responsible Management in the hotels in Hungary
Nora Berkes
Pannon University, Faculty of Economics, Nagykanizsa Campus
8800 Nagykanizsa, 18. Zrínyi M. str.
email: [email protected]
Abstract: As a result of the economic and social changes after the 1950s the companies in Hungary
realized that they needed to do something for the community and the environment in order to rebuild the
trust of the public toward the business world. The main points of the Corporate Social Responsibility (CSR)
concepts are that after mapping who their stakeholders are, the company has to incorporate these CSR values
and interests into their business operation while maintaining their profitability. A lot of research confirms
that responsible corporate operation is essential for boosting long-term competitiveness. Companies increasingly respond to the growing expectations of the different patrons by taking on social and environmental
issues and integrating them into their core business. This research demonstrates that the hotel management
in Hungary does not have enough knowledge about CSR and its various elements. There have been some
initiatives for corporate social responsibility in the hotels, but there are still a lot of untapped potential. The
case study inside this research presents the CSR elements in practice through the example of the operation of
the most responsible hotels in Hungary.
Key words: Corporate Social Responsibility, social and environmental issues, ethical behaviour, hotel
operation, responsible management
1. Introduction
Today the issues of management rather focus on corporate culture, employee satisfaction, communication within and outside the company, lowering the employee turnover and preserving knowledge.
The Y Generation employees need an other type of management, therefore managerial culture change is
needed. HRM (Human Resource Management) has a more complex and integrated responsibility. Their
task is to choose the right professional staff, who will effectively use their expertise in order to reach the
corporate goal. Supporting the development of appropriate expertise is one of the fundamental interests
of the organizations. The desired performance can be provided only in the appropriate working environment. HRM is also a strategic and comprehensive approach to managing people and the workplace
culture and environment. Effective HRM enables employees to contribute effectively and productively
to the overall company direction and the accomplishment of the organization’s goals and objectives. The
proper functioning of the corporate culture serves significantly the success of the organization, therefore
its maintenance and development is an outstanding job. By focusing more on employee engagement,
organizations are more likely to maintain a strong, motivated workforce that is willing to expend extra
effort, drive business goals, and deliver a return on HR’s talent management investment. (Markos, 2010)
According to the Gallup Employee Engagement Survey 70% of the staff hates his job and is not at all
committed. There is no trust toward the managers, though the employee satisfaction will only increase if
there is a relationship of trust between leader and subordinate. Corporate Social Responsibility concentrates not only on environmental issues but also on communication and employee care, so applying this
concept can be a great tool in order to build trust, raise employee satisfaction and motivation. The essence of CSR activity is communication, including internal and external communications with stakeholders
(Vogel, 2006). The workers’ views and ideas are becoming increasingly important so the bidirectional
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
45
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
communication is essential. The flow of information should not only from the top down, but also the
other direction. (Frank, 2004) If employees feel that their ideas are important and that they are well informed, then this can be incentive for them and force them to stick to corporate goals even in difficult times.
Not to mention the fact that the ideas of the employees of the company can profit a lot, because they are
often the ones who are the closest to the actual problem or situation. According to World Business Council for Sustainable Development, the definition of CSR is the following: commitment of business to contribute to sustainable economic development, with the employees, their families, local community and
society cooperating in order to improve the quality of life. (Holliday, 2002) Many companies are focusing
on corporate social responsibility issues but unfortunately, most companies are still based on self-interest
and make CSR the part of their economic calculation, which is the opposite of altruistic ethical behavior.
The approach of Corporate Social Responsibility was introduced in Hungary in the mid 1990s. At
that time, foreign investors in Hungary began to import the CSR elements and human resource policies
that they already used. It was timely as a result of the economic and social changes after the 1950s the companies in Hungary realized that they needed to do something for the community and the environment
in order to rebuild the trust of the public toward the business world (Fekete, 2005). Socially responsible
behavior radiates confidence towards both employees and consumers. Many companies, however, see
that a few donations and environmental measures are enough for responsible behavior. However, for the
sustainable development a long-term strategy is needed. While a large number of companies report commitment to CSR goals, much smaller number of them provide details of specific initiatives undertaken to
contribute to these goals and even less of them report actual performance achieved (Kehoe, 2013). The
application of CSR in the service sector is particularly important, therefore to investigate this assumption
in case of the hotels seemed obvious.
Új!Kattintson a csillagra, ha a fordítást kifejezésgyűjteményébe szeretné menteni.
Elvetés
Alpha
2. Aims and methods
In Hungary the CSR concepts have been investigated only in the manufacturing sector (among
big and multinational companies) so far (Szlávik, 2009). This provided the motivation to do research
among the hotels in Hungary, in the service sector where the communication and employee care has an
outstanding importance. One of the aims of this survey was to form a picture of the spreading of the CSR
approach in the hotels in Hungary, as well as to find out whether the hotels know the actual content of
CSR or they believe that environment protection as its only element. The online questionnaire that was
used covers the following issues: the general characteristics of the hotels, the interpretation of CSR, its
field of use and the advantages and disadvantages of this approach. Within the empirical research, a quantitative and a qualitative study was conducted, where the hotels in Hungary served the sample. According to the 2013 CSO data, in Hungary there are 2,093 commercial accommodation, of which 840 are
hotels. Within the hotels, according to their categories, there are 21- 5 *, 238- 4 *, 418- 3*, 79- 2*, 16- 1*
and 68- without category (Figure 1). The questionnaire was sent out to more than 350 hotels in Hungary
(3,4 and 5*) and 105 responses were returned that could be evaluated.
46
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
Figure 1. Hotels according to categories in 2013.
Source: CSO database.
The following was assumed after the secondary research:
• The domestic hotels identify CSR with environment protection
In many cases, companies carry out socially responsible activities, but most people are not aware
of the concept itself, so they do not know whether the certain activity is part of the CSR or not. In case
of this statement it was assumed that the domestic hotels identify CSR with environment protection and
they do not know that this is only one part of the component approach.
• Corporate social responsibility is not widespread in domestic hotels
This conclusion is based on the assumption that a parallel was drown between the situation of domestic firms (the information was gained from the Szlávik research that was carried out in Hungary in
2009) and the hotels.
A non-representative survey was carried out with simple random sampling among the domestic 3,
4 and 5-star hotels in the 2013th January-April period. The online questionnaire consists of 25 questions,
an open question and 24 closed questions. 52% of the hotels that completed the questionnaire was 4 * and
32% of them was a 3-star hotel. According to the CSO data these two categories can be found mainly in
Hungary. The second point of this research is a qualitative research, whereby a deep interview was made
with a HR manager and a hotel manager in March 2013. The interviewees were chosen after the secondary researches because by then an overview of the social responsibility of the domestic situation was
gained. The two interviewees work in a hotel where the CSR is active so that they could provide useful
information regarding the practical application.
3. Research results and discussion
Based on the results, the respondents in most cases considered the environment as the key element
of socially responsible activities, but it is absolutely stood out from the results that they have not enough
information about the social responsibility, this way they do not know exactly what is included in the CSR.
Figure 2. What CSR means for the hotels.
Source: authors research data.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
47
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
For the question that covers the CSR activities of the Hungarian hotels, the hotels had to mark the
factors that are mostly true for them (Figure 2). Most of the hotels marked in their response that they
work on the waste abatement and recycling of waste (16.67%) and the reduction of water consumption.
It is also seen from the results that the most important task for the Hungarian hotels is the environmental
and energy management measures. An outstanding amount of responses (14.1%) were collected for the
collection of information from/about the concerned parties as well as to monitor employee satisfaction.
Figure 3. There is CSR activity in the hotel.
Source: authors research data.
Despite the fact that 60% of the respondents answered Yes to the question whether there is CSR activity in their hotel, the further results suggest that only the environment protection constitutes socially
responsible activities. Beside the environment protection, some charity, some efforts for the employee
well-being as well as the internal communication can also be found rarely.
Figure 4. There would be little emphasis on the certain factors during CSR activities.
Source: authors research data.
The above diagram illustrates the responses to the question of what the hotel would invest the least
amount of emphasis during their responsible activities. The result is surprising, since 33% of the respondents believe that building trust toward the hotel is not important. It is assumed that they answered
so because they have not enough knowledge about the responsible operation. One of the fundamental
elements of CSR is building trust and relationship with the stakeholders. As the previous results show, the
environment and energy management are the most important aspects of CSR according to the respondents. The charity and the employee care obtained very low percentage in the survey.
Following the quantitative research a case study presents the application of CSR through practical
examples. It could serve as an example of how to integrate the social responsible policy into the operation
of other hotels. Two hotels were chosen for the interviews where CSR is actively used. One of the hotels
in the InterContinental Budapest, which is a member of the international hotel chain, and the other is
the Hotel Panda Budapest, an independent hotel. Presenting the CSR activities of Hotel InterContinental
serves a very good example of how can the Hungarian hotels play their role in social responsibility. Besi-
48
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
de the environmental measures they have also recognized the need for caring for their employees as well
as the importance of communication, as in the hotel industry the relationship between the guests and the
staff receives prior emphasis. The performance is a higher among the satisfied employee, and if they feel
comfortable in their workplace, they can convey it to the guests. Whether the guests can form a positive
image about the hotel is mainly due to the behavior of the employees. The responsible behavior is also
profitable in the hotel industry in the long run as the satisfied employees attract satisfied guests. On the
other hand, it is proven that with waste management, energy and water saving the hotel can be operated
in a cost way. There are some examples from the CSR activities of the InterContinental: blood donation,
donation, sponsorship, health-conscious and first-aid programs, awareness of environmental protection
(by bike to work, cleaning tourist attractions, energy saving, water and waste management ...), employee
training, benefits, internal magazine, monthly meetings, team building trainings and special benefits. In
case of the Hotel Panda we can meet an other example of CSR activity. The 90% of the hotel employees
are disabled that shows their ethical corporate policy. A parallel can be drawn between the two hotels
because in both cases the employees are emphasized. While the InterContinental educates, rewards and
informs its healthy employees, the Panda Hotel applies people with disabilities, giving them a chance to
integrate into a healthy work environment. The result is the same: satisfied workers and their satisfaction
results in guest satisfaction, which is equal to the purpose and essence of hospitality industry.
4. Conclusions
Applying the concept of CSR can result in employee satisfaction and engagement. As the case study
shows, the Hotel InterContinental provides trainings, different benefits for its employee. They have a
developed internal incentive and communication system and special corporate events in order to build
employee satisfaction and retain knowledge. The employee satisfaction is 94% in the hotel. Since they are
committed to CSR, they not only lowered their energy and water use, but also the employee turnover.
The Hotel InterContinental is a good example how CSR can be used in practice and as a way to provide
a model or example that the other hotels could follow. On the other hand the Hotel Panda demonstrates
how handicapped people can also be employed within the tourism industry. The Hotel Panda is an independent hotel with 29 rooms and 90% of its employees are handicapped.
To sum up, there are initiatives at applying CSR concepts in the hotels in Hungary. Among those
who responded they think that they do use the elements of CSR, when actually they use just a fraction of
the concepts. An encouraging result of this research indicated that the respondents do not see financial
results as the main inhibitory factor for not implementing the CSR approaches. They think that the responsible behavior depends on the management’s approach and company policy. This information is important because management members filled out the questionnaire and in some cases they answered that
they had not much of the idea about social responsibility. Since the information is covered in top-down,
so how can we expect from the hotel industry to apply the CSR approach while the management does
not know it. This result draws the attention to the need for informing managers of the actual content and
potential of CSR. It is proven that the applying of this concept will result in employee engagement and
motivation. The motivated employee will work more effectively and become more loyal to the company.
In the current global work environment, the companies as well as hotels are focused on lowering the employee turnover and preserving knowledge. HR departments also strive to offer benefits that will appeal
to workers, thus reducing the risk of losing knowledge. Creating the appropriate corporate culture and
working conditions is essential because the workforce is able to provide the desired performance only in
such atmosphere. It is proven that the responsible behavior is rewarding, so it is considered important
for the members of management to be aware of the fields of CSR applied in hotels. During this research
the fields of CSR in hotels were collected in the following illustrated model based on how the examples
could be implemented in practice.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
49
Nora Berkes
Responsible Management in the hotels in Hungary
Figure 5. The relationship model of the hotels.
Source: authors research data.
References
1. De Grosbois, Danuta (2012). Corporate social responsibility reporting by the global hotel industry: Commitment, initiatives and performance. International Journal of Hospitality Management 31.3. 896-905.
2. Fekete, L. (2005). Hungary – Social Welfare Lagging Behind Economic Growth, in Habish,
A. – Jonker, J. – Wegner, M. – Schmidpeter, R. (Eds): Corporate Social Responsibility Across
Europe, SPRINGER, Berlin-Heidelberg.
3. Frank, R. H. (2004): What Price the Moral High Ground? Ethical Dilemmas in Competitive
Environments, PRINCETON UNIVERSITY PRESS, Princeton.
4. Holliday, C. O. – Schmidheiny, S. – Watts, P. (2002). Walking the Talk–The Business Case for
Sustainable Development, GREENLEAF PUBLISHING, San Francisco.
5. Hoque, Kim (2013). Human resource management in the hotel industry: Strategy, innovation
and performance. ROUTLEDGE.
6. International Federation For Human Rights (2006). An Overview of Corporate Social Responsibility in Hungary, FIDH, Budapest.
7. Kehoe, Rebecca R., and Patrick M. Wright (2013). The impact of high-performance human resource practices on employees’ attitudes and behaviors. Journal of Management 39.2: 366-391.
8. Markos, Solomon; Sridevi, M. Sandhya (2010). Employee Engagement: The Key to Improving
Performance. International Journal of Business & Management. Dec2010, Vol. 5 Issue 12, p8996. 8p.
9. Szlávik, J. (2009). Corporate Social Responsibility. (In Hungarian: A vállalatok társadalmi
felelősségvállalása.) COMPLEX KIADÓ Kft., Budapest.
10. Vogel, D.(2006). The Market for Virtue–The Potential and Limits of Corporate Social Responsibility. BROOKINGS INSTITUTION PRESS, Washington, D. C.
50
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Accepted: 24.02.2014.
Reviewed: 25.03.2014.
Preliminary Communication
UDC 658.1:338.48(497.5)
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Ivana Bujan, 2 Marija Vugrinec, 3 Martina Bogdan
Međimursko veleučilište u Čakovcu, Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska
2
studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu
3
Gospodarska škola Čakovec, V. Nazora 38, Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected]
1
1
Abstract: This paper gives an overview and financial analysis of companies operating in the field of
tourism in Croatia. The overall objective of the paper was to determine the number of small, medium-sized
and large companies operating in the field of tourism, the number of employees, the size of assets and net
profit for the selected year – 2012, and to determine the size of assets deviation for small, large and mediumsized companies in relation to the defined average value for the year 2012. The field of interest in this paper
are not tourist communities, tourism associations and other entities owned by the state, local government
and self-government, but exclusively limited companies. The problem of classification of tourism activities
and compliance of legislation in tourism has been studied. After establishing the pattern of research on the
basis of secondary data of the Croatian Chamber of Commerce, a specific work objective follows, which is
filled with statistical analysis on the basis of collected sample and calculation of financial ratios. Based on
a sample of 93 companies (n = 93), financial ratios were calculated–liquidity ratio and debt ratio. Identified financial ratios, accounting indicators (the value of assets, net income for 2012) and the number of
employees were analyzed using the descriptive statistics method, the standard deviation analysis and the
coefficient of variation. In order to meet the overall objectives of the paper, hypotheses were made. Based on
the obtained values ​​of the size of assets, hypotheses of deviations from the average values ​​were tested, using
a bi-directional z-test. The hypothesis H1.1 was rejected, while the hypotheses H1.2 and H1.3 were accepted
on the basis of the obtained p values.
Key words: liquidity ratio, debt ratio, assets, number of employees
1. Introduction
At the very beginning of this paper it is necessary to define companies operating in the tourism
sector in Croatia. As the answer to this question is largely tied to legislation, the legislation of tourism in
Croatia is going to be analyzed in this section. Based on the mentioned analysis, grounds for defining the
sample of this paper are going to be determined.
All activities of companies in tourism are defined by the legislature. There is a number of laws which
apply to tourism in Croatia, and for the purpose of this paper, a detailed analysis of legislation relating
to the manner of performing business activities and economic aspects of the legislation is given. According to the above, the Act on the Provision of Tourism Services (Official Gazette–NN 68/07, 88/10), the
Hospitality and Catering Industry Act (NN 80/13), and the associated implementing regulations, which
indeed are many, can be extracted. According to the Act on the Provision of Tourism Services (NN 68/07,
88/10), Article 2, “services in the tourism sector within the meaning of this Act are: the provision of
services of a tourist agency, tourist guide, tourist escort, entertainment organiser, agency representative,
tourism services in nautical tourism, tourism services on rural farms or family agricultural farms, tourism services in other forms of the tourism offer and other services provided to tourists in connection with
their travel and stay”. Seen in terms of ownership and legal form, services in the tourism sector may be
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
51
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
provided by companies, cooperatives, sole traders and traders who meet the conditions for the provision
of services in the tourism sector, as it is laid down in the immediately following Article 3 of the same Act.
Furthermore, the Act defines other institutions that can provide services in the tourism industry, but
for the purposes of this paper, only companies are interesting. Furthermore, the Act on the Provision of
Tourism Services defines and determines the roles and tasks of tourist agencies and escorts and explains
the types of tourism service. Moreover, the Act on the Provision of Tourism Services defines which services in the hotel industry can be provided by natural and legal persons. Thus following services are being
defined, described in Article 7 of the Act on the Provision of Tourist Services – hotels, camps and other
types of accommodation, restaurants, bars, catering facilities and facilities of basic services. Therefore the
Act of the Provision of Tourism Services defines tourism services, but the review of the National Classification of Activities, run by the Central Bureau of Statistics, shows absence of aforementioned classification. The only activities in which tourism is mentioned are: other accommodation for tourists, activities
of travel agencies and tour operators; activities of tourist guides and other tourist services (NKD, 2002).
However, by the National classification of Activities from 2007, the above functions are deleted from the
records, and the activities of travel agencies and tour operators are separated. From this it can be concluded that there is a discrepancy in legislation and national classification of activities and a problem arises
when trying to determine what exactly is an activity in the tourism industry in terms of companies.
1.1. Paper objective
The general objectives of this paper were to determine the number of small, medium-sized and
large companies working in the field of tourism, and to determine the size of the deviation of assets for
small, large and medium-sized companies in relation to the defined average value for the year 2012. The
specific objective of this paper is to determine the typical financial indicators of companies working in
the field of tourism in Croatia.
The objectives of the paper are supported by statistical and logical scientific methods.
1.2 Research methodology
In order to achieve the set goals of the paper, various scientific methods were used. The first part
analyzes the overview of literature in the field of tourism entities and typical forms of financing, as well
as financial analysis. The methods used are induction and deduction. In addition to logical methods,
statistical methods for the analysis of financial indicators and accounting parameters are also going to be
used–assets, net income and number of employees.
For the purposes of statistical analysis a pattern based on secondary data provided by the Financial
Agency was formed, and it includes about 100 companies from all over Croatia. Using data analysis a
total sample of 93 companies (n = 93) was determined. A part of companies, namely seven companies,
were exempted from the sample because FINA wasn’t submitted financial statements for the year 2012.
For the purposes of statistical analysis from financial statements, the overall assets, profit for the year,
liquidity ratio and debt-service ratio were defined in order to determine the typical ways of financing and
to prove the hypotheses.
The liquidity ratio was calculated using the formula of cash and cash equivalents divided by total
liabilities, the reason being that in this way the most realistic indicator of liquidity is obtained. Accounts receivables in the assets of the companies may create great items and form a part of property and
the specified accounts receivables can be unpaid for several years. In the latter case, inclusion of accounts
receivables and other forms of non-marketable forms of property in the liquidity ratio could result in
unrealistic data. In addition to liquidity ratios, the debt ratio was also determined, and was calculated as
total liabilities divided by equity capital.
The equity capital is included in stock capital, special revaluation reserves, retained earnings and legal reserves, the company is required outlay them by law. Statistical methods used in this paper were descriptive statistics, analysis of standard deviation and coefficient of variation. Using descriptive statistics,
an analysis of the number of employees, size of assets, net profit, liquidity ratios and debt was conducted.
After defining the analysis, the set hypotheses were tested.
52
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
A hypothesis was stated in order to meet the overall objective of the paper, which is that the value
of assets by individual types companies significantly deviates from the average values defined by law. The
average values are
​​ defined on the basis of the Accounting Act, which sets the values of assets, number of
employees and the size of income for the classification of companies in small, large and medium-sized
companies (Accounting Act, 2007). For the purpose of testing the hypotheses the method of testing by
the bi-directional z-test was used.
Ho : θ = θo
H1 : θ ≠ θo
The null hypotheses H0 is not true and suggests that the asset value for a particular company does
not deviate significantly from the defined average value. Hypothesis H1 suggests that the asset values for
each type of companies deviate significantly from the defined average values​. The hypothesis H1 is divided into three auxiliary hypotheses H 1.1, H 1.2, and H 1.3, because the values for small, medium –sized
and large companies are being determined. In the part of the paper containing research results, the survey and analysis results will be presented.
2. Influence of companies working in the field of tourism on the economic development
of the country
Apart from tourist offices, tourist escorts, tourist communities, which are often owned by local
government and self-government, limited companies, associations of persons and trades are engaged in
tourism. Companies in the tourism sector affect the growth and development of a country and areas in
which they operate. Some authors suggest that family businesses in tourism affect the development of
the region in which they operate (Zapalska, Brožík, 2007; Reichel, A, Lowengart, O, Milman, A., 2000).
In the process of collecting data for the purposes of this paper and the formation of the paper sample the Croatian Chamber of Commerce was contacted. To create the sample, it was necessary to define
the criteria for the submission of data. It was defined to provide information about enterprises, i.e. legal
entities from the entire Croatia, but the pattern is confined to small, large and medium-sized companies.
The reason for exclusion of micro-subjects from the sample is the unavailability of financial data
and questionable quality of financial reporting (Cerović, 2005). In the period from January to March
2013 the income from tourism in total GDP, which was then totaled 10.021 billion euros, was 306.9
million euros. Compared with the same period in 2012, this is an increase of 0.2%, which amounts to
12.4 million euros. The share of tourism in total GDP in 2013 was 3.1%.
The estimate of GDP in current prices in the second quarter was slightly more than 11 billion euros
and of this total, tourism revenues accounted for 16.1%, that is, 1.771 billion euros. Compared with 2012,
when the share of tourism in total GDP was 15.1%, in 2013 this percentage increased by 1%. From July
to September 2013, the GDP was estimated in current prices at 11.788 billion euros. Out of that, tourism revenues make up 4.5 billion, which is 38.3% of the total GDP. In 2012 the share of tourism in total
GDP was 35.9%, while in 2013 it was 38.3%, which represents an increase of 2.4% (Croatian Tourism in
Numbers, 2013). As for the activities of enterprises in tourism, in 2011 Croatia has disposed a total of
2,189 accommodation units. 29.05% of it belongs to hotels and aparthotels, of which there were 636 in
that year. Their number increased by 20 units, compared to the previous year. Rooms for rent constitute
13.11% of the total accommodation and their accommodation capacity increases from year to year: in
2008 it amounted to 220 units, and in 2011 to 287. Camps and campsites amount to 11.10% of the total
structure of accommodation units, hostels 2.56%, tourist apartments 2.19%, and resorts have the lowest
percentage of accommodation units (2.10%). In 2011 the largest number of tourists, 34.36% (20,740,252
overnight stays), stayed in homes / rooms, apartments and holiday homes. Hotels and aparthotels, which
are in first place by the accommodation units, had 26.75% (16,144,674 overnight stays). The minimum
number of tourists stayed in spas, 0.33%, which is 197,394 overnight stays. There were 25.17% of all overnight stays in camps and campsites, 4.5% in tourist resorts, 1.85% in tourist apartments, 0.76% in hostels, and 6.28% in unclassified and other facilities. In 2011 Croatia had the largest number of three star
hotels, the same as the previous year. The least are the five star hotels (5% of hotels), which hold 10,334
beds. Croatia has 172 four star hotels (28%) and 96 (16%) two star hotels (Croatian Tourism in Numbers
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
53
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
2012). The above theoretical framework and data at the macro level will coincide with the results of later
studies, where in a sample of 93 companies the most companies engaged tourism are hotels and similar
accommodation.
3. Theoretical framework and financial analysis
Typical ways of financing companies are based on modern theories of capital structure. Modern
theories are agency models, the theory of asymmetric information, that can also be divided into the pecking order theory and the signalling theory (Vidučić., 2010). Agency models predict the costs of agents
in funding, however, in the sample of companies in this paper funding is rarely or almost never implemented by issuing securities where the agents are present.The theory of information asymmetry defines
information asymmetry as one of the major problems in selecting a mode of financing. We are talking
about information that is not available to all active participants–investors and firms that are indebted
(Aboody, Baruch, 2000). Different authors cite information asymetry, such as institutional ownership
(Brennan, Subrahmanyam, 1995), returns and stocks volatility (Krishnaswami, Subramaniam., 1999).
However, none of these types of asymmetric information could be connected with businesses in
the tourism sector in Croatia. We can assume that in the tourism sector we could talk about hostile hotel
takeovers and major capital investments at the expense of existing owners. In the signalling theory managers have confidential information about the company’s business, so when the firm issues debt securities,
investors are willing to invest. However, sometimes the additional borrowing occurs in the case of poor
condition of the company. The above has been proven by research of authors of the paper Korporativne
obveznice na primjeru Hrvatske, 2013. The pecking order theory talks about funding schedule, therefore,
according to Myers and Mayluf, investment financing is first implemented through internal cash, then
the issuance of bonds, shares, and so on (Myers, Majluf, 1984). The listed theories of capital structure
do not predict the development phase of a company but only ways of financing, while in the corporate
finance a theory of financial lifecycle of a company arises, according to which the company is funded
from various sources in a particular stage of a lifecycle (Weston, Brigham, 1970). The most important
and the most common source of financing in the development stage are private means of founders and
owners (Ullah, Taylor, 2007). In the initial phase of the establishment and development of the company
the initial funds are often not sufficient, and the owners are borrowing to reach liquid assets, and most
commonly bank credits are used (Ayadi, 2008). At maturity stage, companies mainly invest in further
growth and development and financial leverage is generally long-term. However, due to adverse environmental factors (financial crisis) and markets, mature companies with a large proportion of long-term
debt in the total capital structure are faced with problems of liquidity and profitability.
4. Research results
In this part a statistical analysis on the established sample of companies (n = 93) will be conducted.
The sample consists of large, small and medium-sized companies from entire Croatia. In Croatia, the size
of a company is defined by number of employees, revenues and the total value of assets (Accounting Act,
2007). There are 17 large, 57 medium-sized, and 26 small companies in the sample. The distribution of
companies by sector is shown in Table 1.1
Table 1. The distribution of businesses operating in the tourism sector in Croatia according to activities.
Company size
Large
Medium-sized
Small
Hotels and similar accommodation 16
53
14
Activity of restaurants and other facilities for preparation and
serving food
1
2
7
Type of activity according to NKD
1
1 NKD – Nacionalna Klasifikacija Djelatnosti Hrvatske – National Classification of Actvities
54
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Tourist resorts and similar short-stay accommodation
2
1
Camps and campsites
2
Activities for preparation and serving drinks
1
Catering activities 1
In total 17
57
Source: created by author based on data of the HGK–Croatian Chamber of Commerce.
26
From Table 1 it can be concluded that medium-sized companies dominate in the activity Hotels and
similar accommodation, while the overall structure of companies Hotels and similar accommodation
also dominates in relation to other activities. Only small companies are represented in the activities Catering activities, Activities of preparing and serving drinks, Camps and campsites. The field Restaurants
and other facilities for the preparation and serving food is dominated by small companies–a total of 7
companies in the overall structure.
Furthermore, Table 2 illustrates the distribution of companies by county and size.
Table 2. Distribution of companies by county and size.
Company size
County Large
Medium-sized
Small
Grad Zagreb 2
5
6
Zagrebačka županija
1
Županija Dubrovačko-neretvanska
18
4
Županija Istarska
6
6
4
Županija Karlovačka
1
Županija Krapinsko-zagorska
1
Županija Ličko-senjska
1
Županija Međimurska
1
Županija Primorsko-goranska
3
9
3
Županija Sisačko-moslavačka
1
Županija Splitsko-dalmatinska
3
9
2
Županija Šibensko-kninska
1
3
1
Županija Varaždinska
1
Županija Zadarska 2
3
3
In total 17
57
26
Source: created by author based on data of the HGK–Croatian Chamber of Commerce.
From Table 2 it can be seen that the companies operating in the field of tourism, are distributed in
14 counties throughout Croatia. The largest number of businesses is located in the counties Dubrovačkoneretvanska, Istarska, Primorsko-goranska and Splitsko-dalmatinska. A somewhat smaller number of
businesses is located in counties in continental Croatia. Furthermore, in Tables 3, 4 and 5 a descriptive
statistics of individual types of businesses with respect to the number of employees is given.
Table 3. Descriptive analysis of large companies according to number of employees.
Descriptive – large
Mean
585,0588
Standard Error
82,33774
Median
551
Mode
#N/A
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
55
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Standard Deviation
339,4872
Sample Variance
115251,6
Kurtosis
0,25376
Skewness
1,076274
Range
1055
Minimum
260
Maximum
1315
Sum
9946
Count
17
Confidence Level(95,0%)
174,5482
Source: created by author.
From Table 3 it can be concluded that the average number of employees in large companies is 585.
Since the standard deviation is 339.4872, it is concluded that there is a large number of deviations from
the average number of employees. In case of the number of employees in large companies, there is no
normal distribution, but the distribution of the number of employees is skewed slightly to the right, i.e.
the right tail is long relative to the left tail. The number of employees in large companies tends toward
greater numbers rather than the average of 585 employees. The skewness of distribution is shown by the
skewness coefficient, which is 1.076274 , where we have a case of strong data asymmetry. The kurtosis coefficient is 0.25376, which means that the distribution of the number of employees is more peaked than
normal. Furthermore Table 4 provides an overview of descriptive statistics of medium-sized companies.
Table 4. Descriptive analysis of medium-sized companies according number of employees.
Descriptive – medium-sized
Mean
130,3684211
Standard Error
12,31338472
Median
112
Mode
148
Standard Deviation
92,964016
Sample Variance
8642,308271
Kurtosis
18,1295812
Skewness
3,502934608
Range
651
Minimum
8
Maximum
659
Sum
7431
Count
57
Confidence Level(95,0%)
24,66667348
Source: created by author.
Table 4 shows that the average number of employees in medium-sized companies is 130. It is interesting to note that the minimum number of employees in medium-sized companies is 8, and the
largest 659, while, according to the Accounting Act, the limit for the size of a company is 50 and more
for medium-sized companies. As the standard deviation is 92.964016, it is being concluded that there is
a large number of deviations from the average number of employees. In case of the number of employees
in medium-sized companies there is no normal distribution, but the distribution of the number of employees is slightly skewed to the right, meaning that the right tail is long relative to the left tail, as is the
case with large companies. Employment in medium-sized companies is skewed toward greater numbers
56
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
than the average, and that is 130 employees. The skewness of the distribution is shown by the skewness
coefficient of 3.502934608 and here we are talking about a strong asymmetry of number of employees.
The kurtosis coefficient is 18.1295812, which means that the distribution of the number of employees
quite more peaked than normal.
Table 5. Descriptive analysis of small companies according to number of employees.
Descriptive – small
Mean
57,08333
Standard Error
11,74764
Median
46
Mode
#N/A
Standard Deviation
40,695
Sample Variance
1656,083
Kurtosis
1,033529
Skewness
0,985399
Range
146
Minimum
3
Maximum
149
Sum
685
Count
12
Largest(1)
149
Smallest(1)
3
Confidence Level(95,0%)
25,85637
Source: created by author.
It can be seen in table 5 that the average number of employees is 57, which does not coincide with
the legal framework, according to which 50 is the upper limit. Yet the number of employees for one company is 3, while the largest number of employees is 149 – that means that the company either does not
have sufficient annual income, or the value of assets does not match categorization. Since the standard
deviation is 40.695, the conclusion is made that there are large deviations from the average number of
employees. In case of the number of employees in small companies there is no normal distribution, but
the distribution of the number of employees is skewed slightly to the right, i.e. the right tail is long in
relation to the left tail, as is the case with large and medium-sized companies. The skewness distribution
is shown by the skewness coefficient, which is 0.985399 and thus we have strong asymmetry. Kurtosis
coefficient is 1.033529, which means that the distribution of the number of employees is more peaked
than normal. In all three cases, there is no normal distribution of the number of employees, but there are
strong asymmetries. In addition to that, descriptive statistics of the size of the assets and profit at the end
of the year 2012 for large, small and medium-sized companies is going to be presented.
Table 6. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of 2012 for large companies
Size of assets
Net profit for financial year
Mean
868424126,1
Mean
29110416,1
Standard Error
157454823,8
Standard Error
7068203,7
Median
691997587,5
Median
16743000
Mode
#N/A
Mode
#N/A
Standard Deviation
629819295,3
Standard Deviation
28272814,8
Sample Variance
3,96672E+17
Sample Variance
7,9935E+14
Kurtosis
-0,209659068
Kurtosis
0,92888342
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
57
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Skewness
0,849978014
Skewness
1,15399982
Range
2011660486
Range
99098000
Minimum
159099000
Minimum
674000
Maximum
2170759486
Maximum
99772000
Sum
13894786017
Sum
465766658
Count
16
Count
16
Largest(1)
2170759486
Largest(1)
99772000
Smallest(1)
159099000
Smallest(1)
674000
Confidence Level(95,0%)
335607011,1
Confidence Level(95,0%)
Source: created by author.
15065519,5
The average value of assets for large companies is 868,424,126.1 kuna and the average net profit
29,110,416,1 kn. The standard deviation of assets tells us that the average deviation from the average
value of assets is 629,819,295,3 kn, while the average deviation of the profit from the average values of
​​
the profit for large companies is 28,272,814,8 kn. Furthermore, coefficients of variation of assets and profits for large companies have been calculated. Coefficient of variation in size of assets is 70.22%, which
is a very large variation. At the same time, the coefficient of variation of net profit is 94.04%, which is
an extremely large variation in the set. Furthermore, when looking at distribution of data on assets and
profit, it can be seen that there is also an asymmetry. Looking at the assets, we are talking about a strong
asymmetry and flat distribution, and when looking at net profit, we see peaked distribution and again,
strong asymmetry.
Table 7. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of
2012 for medium-sized companies.
Size of assets
Net profit for financial year
Mean
273668774
Mean
-9472662,52
Standard Error
32801955,7
Standard Error
5073555,143
Median
206194367
Median
404799
Mode
#N/A
Mode
-87241000
Standard Deviation
236538266
Standard Deviation
36585926,43
Sample Variance
5,595E+16
Sample Variance
1,33853E+15
Kurtosis
6,6034329
Kurtosis
15,37742317
Skewness
2,44483458
Skewness
-3,68284198
Range
1154616972
Range
223131962
Minimum
9637028
Minimum
-199631000
Maximum
1164254000
Maximum
23500962
Sum
1,4231E+10
Sum
-492578451
Count
52
Count
52
Largest(1)
1164254000
Largest(1)
23500962
Smallest(1)
9637028
Smallest(1)
-199631000
Confidence Level(95,0%)
65852672,4
Confidence Level(95,0%)
Source: created by author.
10185586,75
A review of data on medium-sized companies shows even greater inequality, that is, a variation of
data on assets and profits. The average value of assets for medium-sized companies is 273,668,774 kn,
and the value of net profit -9,472,662,52 kn, which means that the majority of medium-sized companies
realize loss. The standard deviation of assets tells us that the average deviation from the average value of
assets is 236,538,266 kn, while the average deviation of profit from the average values​​for medium-sized
58
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
companies is 36,585,926,43 kn. The coefficient of variation of assets is 85.6%, which again indicates a
strong variation, and the coefficient of profit variation is 10.27%, which indicates a slight variation in the
profit values in 2012. The distribution of assets value is highly peaked and amounts to 6,034329, suggesting strong asymmetry, while the distribution of net profit value is extremely peaked with 15.377 and a
slight asymmetry.
Furthermore, an overview of assets and net profit for small companies in the 2012 is given.
Table 7. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of 2012 for small companies.
Size of assets
Net profit for financial year
Mean
54692630,6
Mean
2561997
Standard Error
16636653,8
Standard Error
1015466,88
Median
21802209
Median
1391172
Mode
#N/A
Mode
#N/A
Standard Deviation
83183268,8
Standard Deviation
5077334,398
Sample Variance
6,9195E+15
Sample Variance
2,57793E+13
Kurtosis
11,367682
Kurtosis
2,623732107
Skewness
3,22361701
Skewness
1,443691579
Range
383282132
Range
21486631
Minimum
4846670
Minimum
-4786000
Maximum
388128802
Maximum
16700631
Sum
1367315765
Sum
64049925
Count
25
Count
25
Largest(1)
388128802
Largest(1)
16700631
Smallest(1)
4846670
Smallest(1)
-4786000
Confidence Level(95,0%)
34336365,5
Confidence Level(95,0%)
Source: created by author.
2095820,618
After reviewing data for small businesses, even a greater inequality is visible, that is, a variation of
assets and profit data. The average value of assets for small companies is 54,692,630.6 kn, and the value
of net profit is 2,561,997 kn, which means that most small companies make profit. The standard deviation of assets tells us that the average deviation from the average value of assets is 83,183,268.8, while the
average deviation of profit from the average values of
​​ profit for small companies is 5,077,334.398. The
coefficient of variation of assets is 149.02 %, which again indicates a strong variation. The coefficient of
the variation of profit is 153.78 %, which indicates a stronger variation in the values ​​of returns for 2012.
The distribution of the value of assets is extremely peaked, with a value of 11.367682, suggesting a strong
asymmetry. The distribution of net profit value is also peaked, but slightly less than the assets, amounting
to 2.623732107 and with an extremely strong asymmetry.
In addition, results of the average values of liquidity ratios and debt ratios in 2012 for small, large
and medium-sized companies will be presented. The results are also obtained by descriptive statistics, but
only the average values are going to be interpreted​.
Table 8. Liquidity ratios and debt ratios for 2012 for small, large and medium-sized companies.
Company size
Liquidity ratio
Debt ratio
Small
0,692437
3,742606
Large
0,387601
0,442019
Medium-sized
0,60533
Source: created by author
2,883936
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
59
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
Form these financial indicators it can be concluded that small and medium-sized companies have
approximately the same coefficient of liquidity of 0.69 and 0.61, which is a good indicator and which
shows that the company has sufficient financial resources (money in bank and till money) to meet current obligations . The liquidity ratio for large companies is 0.39 which is significantly worse than in small
and medium-sized companies , but still not critical, because it is assumed that the company is insolvent if
the value is less than 0.2 (Bešvir, 2008). Liquidity ratios are calculated as a relation of money and money
equivalents compared to short-term liabilities. Furthermore, as far as the debt ratio, the coefficients for
small and medium-sized companies are extremely high, and should be up to 0.5 (Beškvir, 2008). Large
companies with a debt ratio of 0.44 meet the criteria and are not considered overindebted and their business opeartion is safe, while on the other hand, they have reduced solvency.
After analyzing descriptive statistics, a testing of hypotheses will be conducted. There are following
hypotheses:
Ho : θ = θo
H1 : θ ≠ θo
The null hypothesis H0 is false and suggests that the values of assets for a particular company do not
deviate significantly from the defined average value.
The hypothesis H1 suggests that the values of assets for each type of company significantly deviate
from the defined average values​​. To test the hypothesis, a bi-directional z-test was used. The H 1 hypothesis is divided into sub-hypotheses 1.1,1.2,1.3.
H1.1.: The value of assets for small companies deviates significantly from the defined average value.
H1.2.: The value of assets for medium-sized companies deviates significantly from the defined average value.
H1.3.: The value of assets for medium-sized companies deviates significantly from the defined average value.
For hypothesis H1.1, an average value of assets of 16 million kuna was determined. The value is
approximated in the way that it is halved compared to the value of 32.5 million kuna, as prescribed by
the Accounting Act. Using the bi-directional z-test, the value of p = 0.02003 was determined and under
the condition p <0.01 the H1.1. hypothesis is rejected and it can be concluded that the value of assets for
small companies does not statistically deviate from the approximated value, that is, the size of the asset of
small companies statistically doesn’t deviate significantly from approximated value of assets.
For hypothesis H1.2, the average value of assets of 65 million kn was determined. The value is
approximated in the way that it is halved compared to the value of 130 million kn, and that is the value
that medium-sized companies mustn’t exceed, because in that case it would be considered a large company, if other conditions prescribed by the Accounting Act would be fulfilled. The bi-directional z-test
showed a value of p = 2E-10, and hypothesis H1.2 is accepted under the condition of p <0.01 and it can
be concluded that the value of assets for medium-sized companies deviates from the approximated value.
For hypothesis H1.3, the average value of assets of 200 million kn was determined. The value is
approximated in the way that exceeds 130 million kn, which is the value that medium-sized companies
must exceed to be considered large, given that other conditions prescribed by the Accounting Act were
fulfilled. The bi-directional z-test showed a value of p = 0.0000218, provided that p <0.01 hypothesis
H1.3. is accepted and it can be concluded that the value of assets for medium-sized companies deviates
from the approximated value.
5. Conclusion
With a detailed analysis of companies operating in the tourism sector, typical financial indicators
and analysis of the criteria, according to which companies in the Croatian legislation are divided into
small , medium-sized and large, were determined. When defining the sample of research, the choice was
limited to small , large and medium-sized companies , whereas micro-companies , trades and organizations operating in the field of tourism were excluded from the sample because of the supposed difficulty
of collecting financial reports that are necessary for analysis. Through research, a sample of 93 companies
60
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
was determined–25 small companies, 52 medium-sized companies and 16 large companies, and it is
evident that the medium-sized companies dominate. The industry most represented is hotels and similar
accommodation, while the highest frequency of companies is located in the area of the Adriatic coast.
After that, the number of employees, the value of assets and the net profit for 2012 were determined
separately for small, large and medium-sized companies. After identifying the above indicators, coefficients of liquidity were calculated- as the ratio of money and money equivalents and short-term liabilities
and debt ratios–as a ratio of total liabilities and equity capital. Reference values ​​liquidity coefficients are
0.2, and indebtedness 0.5 (Bešvir , 2008) . Values under
​​
0.2 are not suitable for the company, because the
represent a lack of liquidity, and greater than 0.5 indicate over-indebtedness and unsafe investment in the
company. Results of descriptive statistics showed extremely high asymmetry in the number of employees
, assets and profit–these measures are determined using measures of coefficient of variation, standard
deviation and skewness and kurtosis measures . Basically, these were very asymmetric, mainly peaked
distributions of data. We talk about flat distribution in case of assets of large companies for 2012. The
smallest deviations of aforementioned values ​​were observed in large companies and in the number of
employees, assets and net profit for 2012. Medium-sized companies realized loss the most in relation to
small and medium-sized companies in 2012. The average loss was -9,472,662.52 kn, while on the other
hand, none of the large companies reported it. Furthermore, when analyzing liquidity and debt ratios,
similar values of coefficients of liquidity in small and medium-sized companies were observed–around
0.6, which is an indication that the companies are solvent, while in medium-sized companies it is the
highest value of debt , above 2 and 3. On the other hand, large companies have the liquidity ratio of 0.3,
which is also a sign of sufficient solvency, while the debt ratio is 0.44, which shows that large companies
are financially stable with respect to small and medium-sized companies . In order to fulfill the objectives
of the paper, the hypotheses are tested using the bi-directional z –test. The hypotheses were confirmed,
with the exception of the H.1.1. hypothesis that was rejected because it did not satisfy the condition p
<0.01.
Reference
1. Aboody, D.; Lev, B. (2000). “Information Asymmetry, R&D, and Insider Gains”. Journal of
Finance 55 (6)
2. Zapalska, A. M.; Brozik, D (2007). Managing family businesses in the tourism and hospitality
industry: the transitional economy of Poland,142 Zb. rad. Ekon. fak. Rij. Vol. 25. 141-165
3. Ayadi, R. (2008), SME Financing in Europe: Measures to improve the Rating Culture under the
New Banking Rules, SUERF, Vienna
4. Bešvir, B. (2008). Kako čitati i analizirati financijske izvještaje. Zagreb. RRiF-plus d.o.o. za
nakladništvo i poslovne usluge
5. Brennan, M. J.; Subrahmanyam, A. (1995). „ Investment analysis and price formation in securities markets“. Journal of Financial Economics. Elsevier. Volume 38, Number 3. pp. 361-381(21)
6. Cerović, Lj. (2005). Functional Linking of Basic Financial Statement Quality Features, doctoral
dissertation. Faculty of Economics, University of Rijeka
7. Krishnaswami, S.; Subramaniam, V.; (1999). „ Informaction asymmetry, valuation, and the
corporate spin-off decision – the case of voluntary spin-offs“. Journal of Financial Economics.
Elsevier. Volume 53, Number 1. pp. 73-112(40)
8. Myers, S. C.; Majluf, N. S. (1984). “Corporate financing and investment decisions when firms
have information that investors do not have”. Journal of Financial Economics 13 (2): 187–221
9. Reichel, A.; Lowengart, O.; Milman, A. (2000). “Service quality and service orientation in rural
Israeli tourism”. Tourism Management. Vol. 21, pp. 451-459
10. Ullah, F., and Taylor, P. J. (2007) Are UK technology-based small firms still finance constrained? The International Entrepreneurship and Management Journal, Vol. 3, No. 2, pp.
189–203.
11. Vidučić, Lj. (2001). Capital Structure: Theoretical and Empirical Evidence. Ekonomski pregled.
52 (7-8) 784-800 (2001)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
61
Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina Bogdan
Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia
12. Weston, J. F..; Brigham, E. F. (1970). Managerial Finance. Holt, Rinehart & Winston of Canada
Ltd. 3rd Revised edition edition. p. 157
13. Croatian Tourism Development Strategy (2013). NN 55/13
14. Croatian Turism in Numbers. (2012). Croatian National Tourist Board. Ministry of Tourism
oft he Republic of Croatia. Issue 2013.
15. Accounting Act (2007). NN 109/07
16. The Act on the Provision of Tourism Services (2010). NN 68/07, NN 88/10
17. Hospitality and Catering Industry Act (2013). NN 80/13
62
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
Primljen: 13.02.2014.
Prihvaćen: 25.03.2014.
Stručni rad
UDK 641.87:338.48
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
Profession sommelier in the purpose of strengthening the tourism offer
Mihael Frančić
Agromeđimurje d.d. Čakovec
Ruđera Boškovića 10, Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Moderna gastronomija, a time i turistička ponuda ne može si dopustiti biti bez sommeliera.
Širina ovog zvanja postaje iz dana u dan sve veća; vrijednost sommeliera raste, a time i interes za formalnim
školovanjem i edukacijom budućih poznavatelja vina. U radu će biti analizirani teoretski i praktični elementi zvanja sommeliera po tematskim cjelinama, mjesto i značaj u turistčkoj ponudi, uključujući kvalitativnu, razvojnu i zakonsku dimenziju te perspektive razvoja i budućnost zvanja. Komparativnom analizom
utvrdit će se sličnosti i razlike u formalnoj edukaciji za zvanje sommeliera u različitim ustanovama i time
spoznati obim i kvaliteta dostupne edukacije. Zaključna razmatranja potvrdit će ulogu zvanja sommeliera
u doprinosu održivog razvoja turizma.
Ključne riječi: sommelier, edukacija, vino, enogastronomija
Abstract: Modern gastronomy and therefore tourist offer can not afford to be without a sommelier.
Width of the profession is becoming day by day increasing, the value of sommeliers is growing and thus interest in formal education and training of future wine connoisseur. The paper will be analyzed theoretical and
practical elements of the sommelier profession by thematic units, location and importance of the tourist offer,
including qualitative, development and legal dimension and perspective of development and future titles. A
comparative analysis will determine the similarities and differences in formal education for the profession of
sommelier in different institutions and thus realize the scope and quality of education available. Concluding
observations confirm the role of the sommelier profession in contributing to the sustainable development of
tourism.
Key words: sommelier, education, wine, enogastronomy
1. Uvod
Vino je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Smatra se jednim od najvažnijih sastojaka mnogih europskih i mediteranskih kuhinja, odnosno kultura, stoga iziskuje poseban pristup u ophođenju.
Vinski turizam poprima sve veću ulogu i rastući je segment turističke industrije. Definicije vinskog turizma s fokusom na posjete vinogradima, vinarijama, vinskim festivalima i događajima (Hall i sur, 2011.)
zasigurno treba upotpuniti susretima s vinom u razvijenoj i bogatoj enogastronomskoj ponudi ugostiteljskih objekata karakterističnih za turističke i vinske zemlje. Vinski turizam je prilika za razvoj vinarske
industrije (Olaru, 2012.), ali isto tako vinarska industrija ima velike koristi od vinskog turizma.
Mnoge vinske regije širom svijeta prepoznale su financijske koristi od unapređenja vinskog turizma
te su u skladu s tim, na inicijativu vinogradara, udruga vinogradara i ostalih sudionika u ugostiteljstvu
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
63
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
u vinskim regijama, proveli značajne financijske investicije (Calrsen i Charters, 2006.) za unapređenje i
razvoj vinskog turizma.
Jedna od bitnih uloga u kvaliteti i razvoju turističke ponude zasigurno je i školovani i educirani
kadar, čiji kvalitetan pristup gostu garantira visoku profesionalnost usluge i zadovoljstvo gosta. Ako gosti
tijekom ili poslije izvrsnog jela požele popiti čašu dobrog vina, želja će im sa zadovoljstvom biti ispunjena. U lakšem snalaženju oko sljubljivanja vina i hrane i odabira odgovarajuće temperature posluživanja,
korisno je poslušati preporuku vinskih znalaca. Pogrešno je mišljenje da je sommelier klasičan kušač koji
iz prve treba pogoditi o kojoj je sorti vina riječ, porijeklu i starosti. Riječ je o daleko kompleksnijem poslu
koji u sebi podrazumijeva i pravilan pristup gostu, preporuku ali i samo posluživanje. Dakako, puno je i
finesa, od pravilnog pokazivanja etikete, otvaranja čepa, pa sve do načina držanja boce i ulijevanja vina
u čaše.
Cilj rada je analitički prikazati zvanje sommeliera kroz osnovne elemente i potvrditi njegov značaj u
turističkoj ponudi kroz praktične elemente enogastronomije i važeće zakonske regulative. Komparativnom analizom definirat će se opseg i vrednovati ponuđeni programi edukacije za zvanje sommeliera i na
taj način dodatno potvrditi značaj u turističkoj ponudi.
2. Zvanje sommeliera
Ono što su rock zvijezde bile u šezdesetima, slavni kuhari u devedesetima, sommelieri postaju u
prvim dekadama novog milenija, što znači izrazito privlačno i kreativno zanimanje o kojemu mnogi
sanjaju (Filler, 2003.). Uvriježeno mišljenje, ali i predrasuda kako su sommelieri zapravo konobari koji
služe vino zasigurno gubi smisao sve većim priznanjem zvanja sommeliera u gastronomskoj i turističkoj
ponudi. Na najosnovnijoj razini, sommelier je upravitelj vinima, netko tko nadgleda vinski podrum.
Sommelier je obrazovana osoba, vrhunski poznavalac vinske kulture koja gostu daje preporuku i poslužuje određeno vino uz određeno jelo. Sommelier brine o vinu od trenutka njegove kupovine, čuvanja,
pa sve do posluživanja. Obično radi u finim restoranima, specijaliziran je u svim aspektima posluživanja
vina kao i sljubljivanja vina i hrane. Uloga mu je više specijalizirnog informatora, nego jednostavnog
konobara. U poslovima posluživanja hrane ima stratešku ulogu u rangu glavnog kuhara ili šefa kuhinje.
Najbolji sommelieri koriste vještine savjetnika, raspituju se o potrebama i željama, educiraju svoje klijente, objašnjavaju osnove u razlikama pojedinih vina, poslovnim ljudima predstavljaju odnose kvalitete i
visokih troškova nekih godišta, postaju avanturisti koji sa svojih putovanja svijetom donose kući vina,
koje mogu ponuditi svojim gostima. Uspješni sommelieri moraju biti strastveni u dvije stvari: vino i ljudi.
U izvjesnom smislu, sommelier je posrednik, koji nastoji oduševiti kupce savršenim sljubljivanjem hrane
i vina. Premda je sommelier zvanje koje svatko može posjedovati, postati certificirani i profesionalni
poznavatelj vina zahtijeva formalno obrazovanje, iskustvo i neprestano usavršavanje.
U svijetu postoji velik broj tečajeva, treninga i programa za postajanje i usavršavanje sommeliera s
brojnim udrugama, asocijacijama, specijaliziranim školama koje pružaju neformalnu i formalnu edukaciju. Sve veća potražnja za stručnim uslugama poznavatelja vina, odnosno sommeliera, rezultirala je
brojnim programima u različitim ustanovama za edukaciju.
3. Elementi zvanja sommeliera
Sommelier ima posebnu odgovornost kod posluživanja vina. Trebao bi biti u mogućnosti preporučiti vino za goste komplementarno s hranom koju naručuju, vodeći računa o platežnoj moći gosta.
To znači posluživati vino na odgovarajućoj temperaturi, u pravilnim čašama i u propisnoj ceremoniji.
Sommelier ima priliku pružiti visoke standarde na svim područjima ispred kuće koju zastupa.
Dobar sommelier svaki dan uči o novim trendovima. Sommelier je jedna od najvažnijih karika u
lancu posluživanja gosta, osoba zadužena za pozitivno ozračje u restoranu. Smještanjem gosta s izrazom
dobrodošlice te preporukom jela i odgovarajućeg pića s kojim se jelo sljubljuje, on ulazi u intimni prostor
gosta. Treba voditi računa da svojim izgledom i diskretnom promocijom sebe dostojno predstavlja zvanje i domaćina kojeg predstavlja. Glavni sommelier nekih objekata može također biti uključen u kupnju
vina, stvaranje vinske karte i osposobljavanje osoblja za posluživanje i prodavanje vina. Elementi koje
sommelier treba posjedovati podijeljeni su u tri skupine (Tablica 1).
64
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
Tablica 1. Elementi zvanja sommelier.
VJEŠTINE
Komercijalna svijest
Komunikacija
Prezentacijske vještine
ZNANJE
Opsežno poznavanje vina iz cijelog
svijeta
Poznavanje zakonodavstva
Politika i procedura tvrtke
Sadržaji i usluge za goste
Izvor: Obrada autora.
OSOBINE
Visoki standard osobne prezentacije, točnost i inicijativa
Pristupačnost i entuzijastičnost
Dobro odmjeravanje gosta
Sposobnost rada pod pritiskom
Uobičajeni standardi za sve razine tečajeva za sommeliere uključuju sljedeće kompetencije pojedinca:
• teoretsko razumijevanje bitnih aspekata koji utječu na ukupno iskustvo okusa i formalno
posluživanje vina i ostalih alkoholnih pića;
• praktična sposobnost sljubljivanja hrane i pića, vještina poslovnog upravljanja i sposobnosti
prodaje pića na bilo kojoj razini restorana;
• sposobnost točnog opisa cjelokupnog doživljaja okusa i prepoznavanje utvrđenih i razvojnih
tipova svjetskih kvalitetnih alkoholnih pića;
• prepoznavanje spektra vrijednosti na svim razinama alkoholnih pića, često u kombinaciji s
određenim tržištem i/ili poslovnim modelom;
• stručno i ponizno ophođenje u svim situacijama.
Sve u svemu, teorijske činjenice se apsolviraju kako bi ih stavili u kontekst i način na koji će ih gost
razumjeti i cijeniti, kako bi što više uživao ​​u svome piću.
4. Mjesto i značaj u turističkoj ponudi
Jedna stara rimska poslovica kaže: „Da bi upoznao jedan narod sjedni za njegov stol, probaj njegovu
hranu i pij njegovo vino, onda ćeš znati kakvi su ti ljudi” (Mujkić, 2013.). Sama priroda vinarske industrije
dovodi je do sjedinjenja s turizmom, pružajući turistu mogućnost da iskusi povijest, hranu, kulturu, nove
mirise, zvukove i okuse, kombinaciju kulture, životnog stila i područja. Vinski turizam, a time i enogastronomska ponuda doživljava eksponencijalni rast u mnogim vinskim regijama širom svijeta. Razlozi
ovog rasta su višestruki, a najčešće se povezuju s težnjom modernog čovjeka da pobjegne od gužve i stresnog poslovnog života i da ubaci u „slow“ brzinu u slobodno vrijeme (Krstulović Carić, 2010.). Nerijetko
su sommelieri jedinstveni promotori kulture stola, hrane i vina s neizostavnom ulogom u promicanju
kvalitetnijeg poimanja truda koji pružatelji turističkih usluga daju za cjelovit i sveobuhvatan ugođaj namjenskih i ciljanih posjetitelja. Važeći zakonski i provedbeni propisi iz područja ugostiteljstva i turizma
definiraju pravila za dodjeljivanje kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel, gdje ujedno propisi o kategorizaciji1 određuju tematiku ponude vina. Isto tako, ugostiteljski objekti iz skupine retorani2 u kojem
se pretežito pripremaju i poslužuju topla i hladna jela koja zahtijevaju složeniju pripremu te ostala jela i
slastice, poslužuju pića i pripremaju i poslužuju napici, iziskuju uslugu sommeliera.
Prilikom sastavljanja vinske karte treba voditi računa o asortimanu i kvaliteti jela. Vinska karta se
sastavlja nakon što je utvrđen jelovnik, jer se jela i vina tijekom blagovanja trebaju nadopunjavati u mirisu i okusu te činiti jednu cjelinu. Isto tako, vinska karta sastavlja se na temelju poznavanja potreba, želja,
navika i platežne moći gostiju. Svako jelo koje se nudi trebalo bi se slagati s jednim ili više vina ponuđenim u vinskoj karti. Slaganje vina i jela ovisi o ponudi ugostiteljskog objekta, regiji i kategorizaciji objekta. Minimalne ugostiteljske usluge i posebni standardi propisani su brojnim pravilnicima3 pri čemu su
definirani zahtjevi u pogledu držanja vina i to prema kategorijama, rangovima i načinima posluživanja4.
1 Prema pravilniku za dodjelu oznake kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel (NN 36/12).
2 Prema pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina restorani, barovi,
catering objekti i objekti jednostavnih usluga (NN 82/07 i 82/09).
3 Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli (NN 58/08).
4 Prodaja najmanje po dvije vrste bijelog i crnog vina na čaše. Isto tako mini bar hotelske sobe mora imati
barem dvije vrste vina.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
65
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
U vinskoj kulturi vrlo važno mjesto zauzima postupanje s vinom za vrijeme njegovog serviranja,
odnosno služenja. Vino se servira po određenim pravilima koja podrazumijevaju izbor vina i prezentaciju boce s vinom, otvaranje boce, točenje prethodno temperiranog vina u odgovarajuće čaše i jednog
kulturnog umjerenog pijenja vina do granica koje ne prelaze granice pijanstva. Pri izboru vina u restoranu gost može sam odabrati vino uz prethodno odabrano jelo, a na usluzi mu je uglavnom konobar ili
sommelier. Svaki bolji restoran raspolaže s odgovarajućom vinskom kartom iz koje se vide podaci o vrsti
vina, godini berbe, kategoriji kvalitete, sadržaju šećera i alkohola, zapremnini boce i naravno na kraju o
njegovoj cijeni.
5. Komparatvna analiza programa izobrazbe za sommeliera
Program za izobrazbu sommeliera namijenjeni su osobama koje se žele educirati o vinu i kulturi ispijanja vina. Najčešće se upoznaju organoleptičke osobine vina, tehnika degustiranja, ocjenjivanja vina i kultura stola. Po završetku upisanih programa budući poznavatelji vina posjeduju znanja samostalnog nabavljanja i razvrstavanja vina, kreiranja vinske karte, pravilnog skladištenja i posluživanja različitih vrsta vina.
Postupak uparivanja istih ili srodnih činjenica i utvrđivanje njihovih sličnosti ili razlika na primjeru
ponuđenih programa izobrazbe sommeliera provodit će se na dostupnim programima različitih ustanova
za edukaciju i sommelierskom tečaju Hrvatskog sommelier kluba.
U radu su komparirane osnovne značajke programa izobrazbe za sommeliere kao što su stečeno zvanje
koje se dobiva uspješnim završetkom, vrijeme trajanja, uvjeti za upis i uvjerenje koje se dobiva završetkom
programa izobrazbe.
Odabrane ustanove koje na području naše zemlje nude programe izobrazbe za sommliera su sljedeće:
Suvremeno učilište u Splitu, Pučko otvoreno učilište Zagreb, Diopter otvoreno učilište, Ugostiteljsko-turističko učilište Zagreb, Turističko ugostiteljska škola u Splitu, Pučko otvoreno učilište Zaprešić, Pučko
otvoreno učilište Donja Stubica, Pučko otvoreno učilište Žižić, Hrvatski sommelier klub.
Tablica 2. Rezultati komparativne analize dostupnih programa izobrazbe za zvanje sommeliera.
STEČENO
ZVANJE
VRIJEME
TRAJANJA
UVJETI ZA UPIS
UVJERENJE
Sommelier
80 školskih
sati
Srednja škola
Upis u radnu
knjižicu
Konobar–
specijalist
sommelier
265 školskih
sati
Završena najmanje
srednja stručna sprema u
trogodišnjem trajanju za
zanimanje konobar, vinar
ili srodna zanimanja iz
obrazovnog područja turizam
i ugostiteljstvo, stariji od 15
godina
Upis u radnu
knjižicu
Diopter otvoreno učilište
Sommelier/ka
122 školska
sata
Osnovna škola
Upis u radnu
knjižicu
Ugostiteljsko–turističko
učilište Zagreb
Sommelier
80 školskih
sati
Osnovna škola
Uvjerenje o
usavršavanju
Turističko-ugostiteljska
škola Split
Sommelier/ka
160 sati
Osnovna škola
Upis u radnu
knjižicu
Pučko otvoreno učilište
Zapršić
Sommelier
1-4 mjeseca
Osnovna škola
Upis u radnu
knjižicu
Sommelier
60 školskih
sati
Srednja škola, liječničko
uvjerenje o nepostojanju
kontraindikacija za obavljanje
poslova za navedeno znimanje
Upis u radnu
knjižicu
USTANOVA
Suvremeno učilište u
Splitu
Pučko otvoreno učilište
Zagreb
Pučko otvoreno učilište
Žižić
66
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
Pučko otvoreno učilište
Donja Stubica
Sommelier viši
peharnik s
certifikatom
70 sati
Srednja škola 18 godina
starosti
Upis u radnu
knjižicu
Hrvatski sommelier klub
Sommelier I.
razine
18 sati
Nema
Diploma
Izvor: Istraživanje autora.
Komparativnom analizom (Tablica 2.) na uzorku od nekoliko dostupnih programa izobrazbe za
sommeliere u Republici Hrvatskoj ustanovljeno je da su ustanove koje provode programe osposobljavanja ili usavršavanja u većini slučajeva otvorena učilišta s verifikacijom od strane Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa Republike Hrvatske te se upisuju u radnu knjižicu. Naziv stečenog zvanja najčešće
je sommelier. Vrijeme trajanja programa je različito i može trajati od 18 do 265 sati. Uvjeti za upis su završena osnovna ili srednja škola, dok pojedini programi postavljaju ograničenje u broju godina.
Završeni program osposobljavanja najčešće se upisuje u radnu knjižicu što predstavlja potvrdu prilikom zapošljavanja i daje određenu kvalifikaciju prilikom traženja posla. Hrvatski sommmelier klub ne
traži nikakve uvjete za pristupanje osposobljavanju, izdaje diplomu završenog I. stupnja, što svakako
predstavlja potvrdu o osposobljenosti formalnog poznavanja vina.
Provedena komparativna analiza daje nam uvid u dostupne programe izobrazbe za zvanje sommeliera. Rezultati analize pridonjeli su vrednovanju pojedinih programa prema osnovnim značajkama.
Bitnija razlika u programima je u samom vremenu trajanja što upućuje na opširnost edukacije. Ostale
značajke programa edukacije ne pokazuju bitnija odstupanja što ukazuje na određenu homogenost ponuđenih programa za edukaciju.
6. Zaključak
Svijet sommeliera raste velikom brzinom i ljudi koji se odluče ući u njega imaju veliku šansu postati
dio jednog vrlo dinamičnog i kompleksnog društva. Sve veća ponuda, ali i potražnja vina dovela nas je
u situaciju da nam treba osoba koja ta vina zna izabrati i koja će znati dati stručan savjet potrošaču. Sve
veću ulogu sommelieri imaju i u edukaciji, bilo da je ona namjenjena stručnjacima i kolegama radi usavršavanja, ili potrošačima koji se žele približiti ovom zanimljivom i vrlo kompleksnom svijetu.
Čovjek koji se opredjeli za ovo vrlo traženo i bitno zanimanje treba posjedovati nekoliko kvaliteta
i mora se usavršavati iz dana u dan, kako na profesionalnom tako i na privatnom planu. Nije dovoljan
jedan tečaj ili poneka degustacija, nije dovoljno višegodišnje iskustvo, ako ono ne ide u širinu, isto kao i
način komunikacije. Početak ovog puta svakako nastaje sa željom za jednim drugačijim, dinamičnijim
i otvorenijim životnim stilom. Ako smo se opredijelili za kvalitetu u turizmu, nju svakako trebaju nositi
stručni i visokoeducirani kadrovi. Ono što mora biti naše zajedničko opredjeljenje, kako u vinarstvu tako
i u turizmu, je kvaliteta bez kompromisa. Iako naše vinarstvo posjeduje iznimnu kvalitetu, prava će potvrda kvalitete biti onog trenutka kad domaće vinarstvo u vlastitom turizmu nađe svoje tržište i siguran
put razvoja.
Ovim radom postignuti su ciljevi prepoznavanja i određivanja zvanja sommeliera kao značajnog
u svrhu jačanja turističke ponude. Komparativna analiza rezultirala je definiranjem obujma dostupnih
programa izobrazbe, dok je izostala značajnija diferencijacija navedenih programa. Prepoznata istovjetnost dostupnih programa ukazuje nam na sličan pristup edukaciji od većine ustanova koja nude program
izobrazbe za sommeliera.
Literatura
1. Calrsen, J ; Charters, S. (2006). Global Wine Tourism. Wallingford, CAB International.
2. Filler, M. What Makes a Great Sommelier? http://www.departures.com/articles/what-makes-agreat-sommelier (03.02.2014.)
3. Hall, C. M.; Sharples, L.; Cambourne, B.; Macionis N. (2011). Wine Tourism Around the
World. New York, Routledge.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
67
Mihael Frančić
Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude
4. Krstulović Carić, I. Vinski turizam. http://www.supermarketi.info/index.
php?mod=kolumne&nid=14 (01.02.2014.)
5. Mujkić, A. LifeStyle: Vino piće bogova i ljudi. http://kameleon.ba/lifestyle-vino-pice-bogova-iljudi/ (17.01.2014.)
6. Olaru, O. (2012). “Wine tourism – an opportunity for the development of wine industry”.
Anale. Seria Stiinte Economice. Timisoara. vol. XVIII/Supplement, Timisoara, Faculty of Economics, Tibiscus University in Timisoara, str. 158-165.
7. Ostojić, V. Sommelier, zanimanje budućnosti. http://sommelier.hr/hello-world (18.01.2014.)
8. Pavilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina restorani,
barovi, catering objekt i objekti jednostavnih usluga (NN 82/07 i 82/09).
9. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz
skupine hoteli, NN 66/13.
10. Pravilnik za dodjelu oznake kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel, NN 36/12.
68
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
Primljen: 11.02.2014.
Prihvaćen: 03.03.2014.
Pregledni rad
UDK 338.48+582.916(497.581.2)
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg
turističkog prometa Vodica
Achieving change of scenery, better protection and greater tourist circulation in
Vodice by branding the olive
Petar Gardijan, 2 Boris Dorbić, 3 Anita Pamuković
1
Veleučilište u Šibeniku, Bana Ivana Mažuranića 34, 22 000 Šibenik, Hrvatska
2, 3
Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu, Krešimirova 30, 22300 Knin, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Vodički turistički potencijal danas predstavljaju kulturno-povijesno nasljeđe, stacionarni
kapaciteti u hotelima i apartmanima, more, razvedena obala s otocima, nacionalni i parkovi prirode, mediteranska klima i biljne kulture, među kojima su krajobraznu sliku prošlosti, maslinika i vinograda, zamjenili bor, brnistra i crnika, izložene čestim požarima. Vodičani sve više dolaze do uvjerenja da je gostima
potrebno nuditi više od mora, plaže i sunca – ponude tipa 3S, da se danas, sukladno turističkim trendovima, trebaju okrenuti brendiranju tradicionalnih vrijednosti ‘siromašne’, ali zdrave, kuhinje u kojoj je
dominiralo, uz ribu i pršut, dalmatinsko povrće i ratarsko bilje (špinat, blitva, zelena salata, rajčice, ljutika,
luk, sjekirica, itd.), te osobito crne i zelene masline, maslinovo ulje te crno i bijelo vino. Brendiranje maslina
osigurava veću potražnju i veći plasman proizvoda masline, a time i mogućnosti proizvodnje, povratak
Vodičana maslinarstvu–čišćenju zapuštenog zemljišta i oživljavanju starih i podizanju novih maslinika. Sve
to mijenja krajobraznu sliku i daje novu krajobraznu vrijednost turističkoj destinaciji Vodice.
Rad pokazuje kako se brendiranjem, novim pristupom valoriziranju tradicionalne zdrave vodičke
prehrane, dokazanom ljekovitosti maslinki i maslinovog ulja, mijenja gastronomska i krajobrazna ponuda
te zaštita okoliša Vodica sukladno turističkim trendovima.
Ključne riječi: maslina, krajobraz, ukrasno bilje, fitocenologija, brend, turizam
Abstract: The touristic potential of Vodice is represented today by: cultural-historical heritage, stationery capacities in hotels and apartments, sea, indented coast with islands, national and nature parks, Mediterranean climate and plant cultures, where the landscape picture of past, olive orchards and vineyards,
has been replaced with pine trees, brooms and holm oaks, which are exposed to frequent fires. Residents of
Vodice are increasingly coming to belief that it is necessary to offer their guests more than just sea, beach
and sun – offers type 3S, and, in compliance with touristic trends, turn to branding of traditional values of
„poor“, but healthy cuisine, dominated with Dalmatian vegetables and farm plants (spinach, mangel, lettuce, tomato, top onion, onion, hatchet, etc. ) along with fish and prosciutto, and especially black and green
olive, olive oil, and red and white wine. Branding the olive ensures bigger demand and better ranking of the
olive product, and, at the same time, the options of production, return to olive-growing – cleaning of abandoned terrains and revival of old and erection of new olive orchards. All this together changes the scenery
picture and gives a new landscape value to the tourist destination Vodice.
Experience has shown how branding, new approach to valorisation of traditional Vodice cuisine,
proved curative properties of olives and olive oil change the gastronomy and landscape offer, as well as the
environment protection of Vodice, and all according to touristic trends.
Key words: olive, landscape, ornamental plants, phytocenology, brand, tourism
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
69
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
1. Uvod
Današnji izgled i život grada Vodica uglavnom su odredila dva procesa u drugoj polovici XX. stoljeća: prvi, ubrzano izjednačavanje načina života u svjetskim omjerima (globalizacija) i drugi, orijentacija
na turizam (Belaj, 2008.). Gospodarske i društvene promjene su nemilosrdno lomile stari, tradicijski
miran, marljiv seoski život vezan na zemlju, uzgoj maslina, vinove loze, višnje maraske, smokve, povrća i
žitarica. Premda na moru, „ribarstvo i pomorstvo nisu nikada zauzeli važnije mjesto u njihovu gospodarstvu... (ali i) zemlja koju su obrađivali najvećim dijelom nije bila u njihovom punom vlasništvu“ (Belaj,
2008.).
Vodice su danas uzoran primjer prerastanja „težačkog sela“ u pravu turističku destinaciju – grad
turizma. Razvoj turizma i prerastanje ‘sela u grad’ odvijao se u tri faze: 1. radničko–sindikalnog tipa od
1995.-1969., 2. masovnog sezonskog tipa 3S, kada su izgrađeni veliki hoteli: Punta, Olimpia i Imperijal
od 1970-1990. i 3. faza selektivnog turizma od 1996.- do danas.
Vodice su danas pred velikim ‘globalnim’ izazovom: grad ima mediteransku klimu i preduvjete za
razvoj selektivnog turizma, turizma po mjeri svojih gostiju, zasnovanog na prirodnim, kulturno-povijesnim i ljudskim resursima, uz more, kupanje, sunčanje, zabavu na plaži, izlete u kulturne centre: Šibenik,
Zadar i Split, ekološku poljoprivredu, zdravi život u očuvanoj prirodi, zdravu mediteransku prehranu,
ruralni turizam u poljima, uzvisinama i brežuljcima zaleđa te otočni turizam, na otocima šibenskog arhipelaga i morski na brodovima i jahtama na morskoj površini.
Danas je zaštita okoliša nesumnjivo jedna od najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti koja zadire
u sve dijelove organizacije ljudskoga društva. Međutim, ljudske potrebe, životne navike i interesi, koje
priroda neposredno ne može zadovoljiti, neprestano rastu. Stoga, oslanjajući se na prirodu, ljudi stvaraju
nove elemente i oblikuju vlastiti okoliš, različit od prirodnog (Dorbić et al., 2010., 24).
Urbana jezgra Vodica još uvijek je očuvani dio gusto poredanih tradicionalno građenih objekata
čiju sliku narušavaju novoizgrađene višekatnice. Ovaj dio grada obogaćen je alejama i parkovima. Veliki
napredak je postignut zelenom kampanjom „Više cvijeća – manje smeća“. Danas je u Vodicama vidljivo
mediteransko urbano zelenilo, uređeni vrtovi s maslinama, smokvama, povrćem i drugim ukrasnim
biljnim vrstama.
Tablica 1. Statistika dolazaka i noćenja gostiju u razdoblju od 1955. do 2013. (u 000)
Godina
1955
60
65
70
75
80
85
90
95
2000
Noćenja
14
189
234
294
508
637
681
475
4
431
Dolasci
2
13
21
29
52
52
75
53
1
Izvor: Turistička zajednica grada Vodica.
85
05
10
13
769
879
1065
146
165
181
Slika 1. Masline u vrtovima Vodica. Slika 2. Priznanje Plavi cvijet 2012 za grad Vodice.
Izvor: Gardijan, 2014. Izvor: Gardijan, 2014.
Ideja rada je ukazati na značenje masline kao zdrave hrane, krajobrazne slike i zaštite od požara,
te još jedan brend u ‘obitelji’ vodičkih brendova. Kako je čovjek – kupac, potrošač, gost – iznad svega
emocionalno biće to je kod brendiranja važno osvojiti ljudske emocije – ‘srca’ ljudi. Jer ako se ne osvoje
70
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
‘srca’ ljudi sigurno neće ni ‘džepovi’. Zato brendiranje podrazumijeva potrebu korištenja timskog rada,
umjetnosti i prirodnih i društvenih znanosti, znanja i iskustva, teorije i prakse.
2. Maslina–biološke, ekološke i krajobrazne značajke
Maslina (Olea europea L.; porodica Oleaceae) je zimzeleno stablo, a potječe iz Sredozemnog bazena
(Zohary & Spigel-Roy, 1975.), dok je kultivirana u njegovom istočnom dijelu. U grčkoj mitologiji prema
Herodotu, postanak prve masline se pripisuje božici Ateni i Heraklu. Stari Heleni su maslinu smatrali
svetom biljkom i od nje izrađivali kipove i sl. Osim Helena, i Rimljani su smatrali maslinu svetom biljkom, a u kršćanskom svijetu maslinovo ulje se poistovjećuje s duhom božjim (Miranović, 2006.). Prilagođena je uvjetima suptropske klime (Lavee, 1992.). Stablo je u uzgoju visoko 3-15 m, a gospodarski
je važna u prehrambenoj industriji. Najveći proizvođači maslina u Europi su Španjolska, Italija, Grčka
i Portugal (Miranović, 2006.). Svi kultivari masline imaju ukrasne vrijednosti (deblo, kora, habitus, list,
plod itd).
Maslina je važna voćna kultura većine mediteranskih zemalja. Širenje uzgoja masline na području
Dalmacije je započelo za vrijeme francuske vladavine. Prisutna je i na sjeveru županije, tako da njen uzgoj seže i do općina Unešić, Drniš, Oklaj, Kistanje. Zbog prilagodbe različitim mikroklimama i različitim
ekotipovima, domaći kultivari masline stvorili su prilagodbu u različitim okruženjima, kao što su: različiti habitus, veličina i otpornost na biotički stres od bolesti i štetnika, abiotičku prilagodbu, otpornost na
sušu i hladnoću itd. Lokalni kultivari su zanimljivi u oplemenjivanju zbog njihove razvijene otpornosti
na abiotske i biotičke stresove (Ellstrand, 1992., Fabrizio et al, 2004., Vijayan et al., 2003., 2004.). Na šibenskom području se može istaknuti kultivar Krvavica, koji je tipičan za skradinsko područje i odlikuje
se prilagodbom na niže temperature od oblice koja se preferira za obalna područja. Upravo na takvim
lokalnim kultivarima treba stvarati brend i priču, a proizvodnju modificirati na dohodovniju ekološku.
Rasadničarska proizvodnja lokalnih kultivara od neprocijenjive je važnosti za uzgoj i zasnivanje novih
plantaža (Borzan, 1987.). Osim u ruralnom krajobrazu, maslina je prisutna i u gradskom. Kako raste
trend zasnivanja i obnavljanja maslinika tako se maslina sve više korisiti i u vodičkim krajobrazima.
Njena otpornost na sušu i manjak hranjiva u tlu još je jedan od čimbenika učestale primjene u gradskim
krajobrazima. Maslina i loza, maslinarstvo i vinogradarstvo predstavljali su osnovne gospodarske djelatnosti Vodica kroz dugu povijest. Vodički krajobraz su krasili maslinici i vinogradi, terase obrađene
zemlje. Pojava turizma 1960.-ih promjenio je gospodarstvo Vodica i turizam postaje glavnom orjentacijom. Maslina i loza se zanemaruje, a prostore maslinika i vinograda, kao ‘korov’ osvajaju borove šume,
koje gotovo svake godine zahvaćaju požari. Nakon požara ostaju crne slike krajobraza koje šalju loše
poruke turističkom tržištu.
Najpoznatije vrste maslina u Europi su divlja maslina (Olea europaea oleaster L.) i pitoma maslina (Olea europaea sativa L.). Mastrinka ili divlja maslina u nas je obilnije zastupljena samo na nekim
otocima, dolazi sporadično kao grm i sastavni je element šume crnike. Divlja maslina može rasti u sastojinama uz alepski bor. Promatrajući vegetaciju maslina raste u mediteransko-litoralnom području
koje obuhvaća veći dio otoka, uski priobalni pojas te srednju i južnu Dalmaciju (Alegro, 2000.). Pitoma
maslina je jednodomna biljka. Ona je zimzeleno stablo, krošnje u obliku vaze, grma i sl. Pradomovina joj
je Palestina. Listovi su odozgo tamnozeleni, goli, sjajni, veličine 4,7 cm, kopljasti do duguljasto eliptični,
kratkog šiljastog vrha, klinaste osnove, cijelog i prema dolje povinutog ruba (Idžojtić, 2009.). Plod je jajasta, sferična ili cilindrična koštunica tamnocrvene, ljubičaste ili crne boje, koja sadržava od 15-30 % ulja.
Veličina ploda varira o kultivaru (Miranović, 2014.). Korijenje je razgranato i dobre upojne moći. Tlo za
uspješan uzgoj masline treba biti rahlo, duboko s dobrim kapacitetom za vodu. Maslina je osjetljiva na
suvišak vode pa nisu dobra teška glinovita i slabo propusna tla. Kritično razdoblje prema vlazi je mjesec
kolovoz i rujan kad plod intenzivno raste.
Kod nas je maslina nerijetko sađena na plitkim i karbonatnim tlima (podnosi čak do 70 % karbonata u tlu). Najprikladniji pH za maslinu je između 7 i 8. Najbolja su drenirana pjeskovita ilasta tla. U
praksi se preporučuje da se maslina ne uzgaja gdje temperature padnu ispod -5 C. Potrebno je izbjegavati
vjetrovite položaje (Krpina, 2004.).
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
71
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
Tijekom vremena formirali su se raznoliki i specifični agrarni pejzaži kao što su oazni rasporedi
poljoprivrednih površina ograđenih kamenom u kojima je prvenstveno sađena vinova loza pojedinačno
s maslinama ili je bila okružena maslinama (Kalogjera, 1996.).
Slika 3. Maslina kao lončanica. Slika 4. Drvored maslina.
Izvor: Dorbić, 2014.
Izvor: Gardijan, 2014.
Na Mediteranu se maslina primjenjuje kao voćna i ukrasna vrsta. Ona se u vrtnom oblikovanju koristi kao pojedinačno stablo, za drvorede ili grupe s ostalim mediteranskim drvećem. Kao primjer toga u
Vodicama, okolni maslinici u zajednici s kamenom i makijom čine prekrasnu krajobraznu vizuru. Razvoj
turizma, otvorenost k Europi i svijetu, ekološka propaganda sve više tjera ljude na povratak u prirodu,
polja, maslinike i stvaranje okolne prirode u gradu. Maslina se odlikuje dekorativnom tamnozelenom
krošnjom i deblom koje tijekom starenja poprima krivudave forme. Plodovi sazrijevaju od listopada do
sredine studenog. Ona se može koristiti i kao dekorativna lončanica, a i za izradu bonsaia. Dobro podnosi rez i formiranje različitih oblika krošnje. Prikladna je i kao vjetro–zaštitna vrsta u agrošumarstvu.
Pejzaž našeg Primorja karakterizira kombinacija bijelosivog vapnenca ponegdje s crvenim skeletnim tlom te slab vegetacijski pokrov svijetlozelenog bora i tamnozelene makije (Kalogjera, 1996.).
3. Korisnost i vrijednost maslina te maslinova ulja
Maslina je biblijska, veličanstvena, palestinska, egipatska, grčka, dalmatinska, istarska, mediteranska, Mojsijeva, Isusova, Muhamedova, jeruzalemska, atenska, barska, kaštelanska, lunska, vodička... maslina, uljika, ljekovateljica, rasvjetiteljica, grijateljica, ukrasiteljica, posvetiteljica, kruniteljica, vjekovna
hraniteljica, melem za tijelo i dušu, čovjekova vjerna pratiteljica. O postojanosti govore živi primjerci:
Kretske masline, 3.500 g., Barske, 2.000 g., Kaštelanske 1.500 g..., o svetosti Atenjani, Mojsije, Krist i Muhamed, dalmatinski, hrvatski, francuski, talijanski, španjolski težaci, uzgajivači. Uz vinovu lozu i vino,
samo su maslina i ulje doživjeli toliko priznanja i slave. Pradomovina masline smatra se Palestina i Mala
Azija, odakle se proširila na cijeli Mediteran, a kasnije i na djelove Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i
Australije. I danas se nad Jeruzalemom uzdiže Maslinska gora, najsvetija gora u svijetu, s koje je, prema
Luki, Isus uzašao na nebo.
Zelene i crne masline i maslinovo ulje, uz ribu i povrće, u osnovi su odredili ‘zdravu’ mediteransku
kuhinju. Biološke, prehrambene i ljekovite vrijednosti maslina i maslinovog ulja potvrđuje mediteransko
stanovništvo zdravstvenim karakteristikama uvjetovanim ‘mediteranskom prehranom’, a to potvrđuju
i istraživačke studije kojima je uspoređena kontinentalna s mediteranskom prehranom. Naime, mediteranska kuhinja, uz svakodnevno konzumiranje maslinova ulja, njenim korisnicima omogućava niže
vrijednosti kolesterola u krvi i rjeđe koronarne bolesti te rjeđe srčane bolesti. Maslinke i maslinovo ulje
nisu ciljani lijek, ali djeluju dugoročno, preventivno i ljekovito na pojavu mnogih oboljenja. Maslinovo
drvo bogato jedinstvenim šarama, pogodno je za rezbarenje, izradu suvenira i vrlo cijenjenog namještaja.
Brendovi i brendiranje vodičkih maslina i Vodica u novom mileniju imaju osobito ulogu: a) sredstva, ‘magneta’ privlačenja, pružanja doživljaja, ugleda, prestiža, položaja na tržištu, statusa,... kupcima,
gostima i b) ‘čuvara’, ‘sidra’ koje zadržava kupce, goste, zato što utječu na razinu zadovoljenja potreba,
72
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
doživljaja, način života, kreiranja životnog stila, na ugled i status svakog korisnika vodičke masline i
gosta Vodica.
S obzirom na bitno promijenjeno stanje na tržištu, višak ponude svih proizvoda, i maslinova ulja i
kreveta te manjak kupaca i gostiju, prisiljava sve ponuđače i vodičke maslinare te iznajmljivače ‘kreveta’,
da spletove svoje ponude proizvoda, usluga, atrakcija i događanja te cijene, prodaju, promociju, odnose,
procese i progres kvantitativno, kvalitativno, emocionalno i intelektualno sve brže prilagođavaju nadolazećim tržišnim promjenama, koje se odlikuju sve većom ponudom i manjom potražnjom.
4. Brend i brendiranje vodičkih maslina i Vodica
“Prvi dokumentirani dokaz o pozitivnim učincima brendinga pojavio se potkraj pedesetih godina 20.
stoljeća. Tada se počelo primjećivati da su potrošači spremni platiti više za brendirane proizvode – čak i kad
su nebrendirani bili iste kvalitete, odnosno izgleda ili okusa. ..., uključivanje vrijednosti i osjećaja u brend,
što će ga izdvojiti od ostalih, razvilo se 1970-ih i 1980-ih godina” (Lindrstrom, 2009., 22). Od tada, “jedna
za drugom, gospodarske grane shvatile su da su svijest o postojanju brenda, percepcija kvalitete, lojalnost
potrošača te snažne asocijacije na brand i osobnost nužni za tržišno natjecanje” (Pike, 2010., 2017).
Temeljni smisao brendiranja je u misiji brenda koja podrazumijeva želju da se život čovjeka učini
‘vidljivijim’, boljim, smislenijim, sretnijim. Kako prehrambenim proizvodom (pnpr. Coca-Colom, Vegetom) stvarati svijet koji, osim hrane za tijelo, pruža nadu i ugled? Kako to krijepe dušu kršćanski brendovi: Božić i Djed Mraz? Ljudsko shvaćanje svijeta u potpunosti se zasniva na svih pet osjetila – vidu, sluhu,
mirisu, okusu i opipu te emocijama. Sva su osjetila vezana na pamćenje direktno i indirektno na emocije.
Tako sunčani dan ili dan velikog slavlja pruža drugačije slike, zvukove, mirise, okuse i emocije vodičkih maslinika i Vodica od oblačnog ili običnog dana. Dobrodošlica, ljubaznost, poštovanje, uvažavanje,
suosjećanje, sigurnost, istina, sloboda, red, emocionalne, racionalne i duhovne su potrebe svih kupaca
i gostiju, pa tako i vodičkih. Uvijek je tijelu potrebna dobra i zdrava hrana, san i ljudska toplina. Svim
poduzetnicima, maslinarima, ugostiteljima, trgovcima, iznajmljivačima ‘kreveta’ moraju biti poznate ove
činjenice; ako jesu, onda bi ih svakako trebali upakirati u svoj paket ponude maslinova ulja i ‘kreveta’.
Stvaranje pozitivnih asocijacija i ugodnih emocija prema vodičkim maslinama, maslinovom ulju
i Vodicama, suština je njihovog brendiranja. Time vodičke masline i maslinovo ulje te Vodice osjetilno
i emocionalno postižu bolji doživljaj i jaču snagu privlačenja – postaju ugledniji i vrijedniji brend. Tu
“emocionalnost predstavlja drugačiju vrstu osjetilne sposobnosti, dodatnu i integrativnu” (Lewis; Amini
i Lannon, 2009., 195). Emocionalna ispunjenja/neispunjenja ljudima su stalni životni vodiči. Čovjek je
oduvijek najdjelotvorniji i najprijemčiviji kada pozitivno emocionalno djeluje i kada se na njegove emocije djeluje preko svih pet osjetilnih kanala. Važno je znati da sinergijskim djelovanjem svih pet osjetila u
ljudskom emocionalnom umu nastaju brendovi, korisni i vrijedni proizvodi, usluge, atrakcije, događanja
i odnosi. Brendovi su danas postali, ne samo ekonomska, nego i šire društvena i kulturološka dobra. Tako
imidž, ugled, brend Vodica, nije samo vodička, nego i vrijednost Šibensko-kninske županije, Dalmacije,
Hrvatske, Europe i svijeta. Svijet se danas bitno promjenio i dok su ‘proizvođači’ prije pobjeđivali uz
pomoć superiorne efikasnosti ili kvalitete, danas moraju pobjeđivati pomoću kreativnosti. “Ne može se
pobjediti uz pomoć bolje jednakosti; pobjeđuje se jedinstvenošću” (Kotler, 2004., 65). Stoga, Vodičani
danas trebaju shvatiti da je, svatko od njih, kao i svaki gost, jedinstveno biće tijela, racija, emocija i duha
te da imaju posebne fizičke, racionalne, emocionalne i duhovne potrebe, želje, motive i očekivanja, da
su svi intelektualno, emocionalno i duhovno inteligentne osobe, da su kupci, gosti važni “kao kraljevi”
i da je u komunikaciji s njima važno ‘sve’, od uređenog kućnog dvorišta, ulice, ukupnog okoliša, polja
maslina, preko izložbi svojih proizvoda, degustacija, prodajnih akcija, staza masline i maslinova ulja,
specijaliteta s maslinama i dr. Danas je nužno tražiti bolja kreativnija, konkurentnija rješenja koja će
kupce, goste, ne samo zadovoljiti, već oduševiti i usrećiti, a na taj način i pridonijeti brendiranju vodičke
masline, grada Vodica, njegovih prodavača i kupaca, gostiju.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
73
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
Prikaz 1. Marketinški splet suvremenih ponuđača.
Izvor: Gardijan, 2013.
Slika 5. Vodički maslinici mijenjaju krajobraznu sliku agrarnog krajobraza Vodičkog zaleđa.
Izvor: Gardijan, 2013
Opstanak i razvoj vodičkih maslinara i turističke destinacije Vodice na globalnom tržištu sve je pod
jačim utjecajem konkurencije i sve bržim tržišnim promjenama, regionalnim i globalnim ekonomskim
krizama koje su se pokazale početkom novog milenija. Sve to zahtijeva stalno inoviranje ponude, živu i
simboličnu komunikaciju, neprekidno dopadljivu, atraktivnu, osjetilno i emocionalno privlačnu ponudu.
Ostvarivati prave, vrhunske doživljaje, doživljaje oduševljenja svojih kupaca, gostiju stvar je ‘gostoprimstva i gostoljubivosti’, empatije, ugodnih priča, dijaloga, govorenja i slušanja, iskrenja moždanih
neurona, mudrog ponašanja Vodičana. To je zasigurno najteže, ali i najvažnije da vodički maslinari i
ostali Vodičani s ljubavlju za goste čuvaju i razviju ‘pejzažne slike’ svojih dvorišta, parkova, ulica, ljepotu
grada, njegove obale i zaleđa.
5. Zaključak
Na Mediteranu je maslina česta u dvorištima, ulicama i gradskim parkovima kao ukrasna vrsta u
sustavu gradskog zelenila. U svijetu se uvelike radi na razvoju kultivara boljih genetskih resursa s višim prinosom i većom prilagodljivošću. Njenu proizvodnju, kroz popularizaciju i edukaciju potrebno
je usmjeriti na područja u kojem ona dominira, pa i grad Vodice. Pri tom je potrebno težiti ekološkom
uzgoju i lokalnim kultivarima.
Danas su svi ponuđači i sve turističke destinacije svijeta svakodnevno suočene s pitanjima, odnosno
problemima:
1.) kako svoju ponudu – proizvode, usluge, atrakcije, događanja, odnose i njihove kombinacije na
tržištu učiniti za kupce, goste posebnim, (Drucker, 2005., 162) osobitim, vrijednim, zapaženim,
vidljivim, prepoznatljivim, uzbudljivim, nezaboravnim – jedinstveno privlačnim i uglednim, i
2.) kako uvažiti identitet svojeg kupca, gosta kao partnera (ukupnost činjenica po kojima se naš kupac, gost razlikuje od svih drugih kupaca, gostiju) i unaprijediti njegov status – ugled, kako ga
učiniti „kraljem”?
Kako to ostvariti danas kroz zagušene komunikacijske kanale bez izvrsnih ideja, koje mogu sinuti
bilo kome i bilo gdje, a koje izazivaju pažnju i emocije kupaca, gostiju? Kako danas stvoriti lojalne kupce,
goste bez primjene procesa funkcionalnog i simboličnog brendiranja – maštovite ponude i promocije,
bez ulaganja u brendove, bez osobite brige za goste? (Wreden, 2010., 20)
Vodički maslinar i destinacija Vodice kupcima, gostima svojom ponudom: proizvodima, uslugama,
atrakcijama, događanjima i njihovim kombinacijama trebaju osigurati izvrsnu ponudu i vrhunske do-
74
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita Pamuković
Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica
življaje. Kako stvoriti takvu ponudu–brend koji će kupcima, gostima buditi ugodne osjećaje i asocijacije,
pružati im sigurnost da su dobro odabrali te da su za svoj novac dobili vrijednosti koje su i očekivali?
Vodički poduzetnici će se u budućnosti svakako trebati koristiti ‘alatima’ marketinga i marketinškog komuniciranja kako bi privukli i zadržali svoje kupce te se nosili sa sve jačom konkurencijom lokalnog, regionalnog i globalnog tržišta.
Literatura
1. Alegro, A. (2000). Vegatacija Hrvatske. Interna skripta. www.vusz.hr. (09.02.2014.)
2. Belaj, V. (2008). Vodički običajnik. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić: 37-54. Šibenik.
3. Borzan, Ž. (1989). Rasadnička proizvodnja-temelj hortikulturne djelatnosti. Hortikultura 1-4:
65-67. Zagreb.
4. Dorbić, B., Gaćina, N., Krnčević, M., Krnčević, Ž., Srpak, M. (2012). Krajobrazno uređenje
i zaštita ruralnog krajobraza starokršćanske crkve Srima-Prižba kod Šibenika s posebnim osvrtoma na gastronomske vrijednosti u svrhu turističke valorizacije. Zbornik radova
Međimurskog veleučilišta u Čakovcu. Vol.3 No. 2. Čakovec.
5. Drucker, P.F. (2005). Najvažnije o menadžmentu. Zagreb, M.E.P.
6. Ellstrand N.C. (1992). Gene flow by pollen-implications for plant conservation genetics. Oikos
63: 77-86.
7. Fabrizio, G., Serena, I., Stefano G., Sandra C., Roberta A., Sergio S., Francesco S., Giuseppe
P., Massimo L. (2004). Population structure and genetic variation within Valeriana wallrothii
Kreyer in relation to different ecological locations. Plant Sci. 166 (6): 1437-1441.
8. Fisk, P. (2011). Marketinški genij. Zagreb, Difero.
9. Gardijan, P. (2009). Marketinški menadžment 1 i 2. Šibenik, Veleučilište u Šibeniku.
10. Guber, P. (2012). Pričom do uspjeha. Zagreb, Profil.
11. Idžojtić, M. (2009). Dendrologija list. Sveučilište u Zagrebu-Šumarski fakultet: 508-510. Zagreb.
12. Kalogjera, A. (1996). Pejzaž kao bitan fizičkogeografski element u prostornom planiranju
(Primjer Srima-Šibenik). Geoadria. Volumen 1: 47-58. Zadar.
13. Kotler, P. (2004). Marketinška znanja od A do Z, Binoza press: 65. Zagreb.
14. Krpina, et al. (2004). Voćarstvo. Nakladni zavod Globus: 350-351. Zagreb.
15. Lavee, S. (1989). Involvement of planth growth regulators and endogenous growth supstance
int he control of alternante bearing. Acta Hortic, 230: 311-322.
16. Lewis T., Amini F. i Lannon R. (2009). Opća teorija ljubavi. Zagreb, Profil multimedija.
17. Lindstrom, M. (2009). Brand sense. Zagreb, M.E.P.
18. Lindstrom, M. (2012). Kupologija, Zagreb, Profil.
19. Miranović, K. (2006). Maslina. Novinsko, izdavačko i grafičko akcionarsko društvo Pobjeda,
Podgorica.
20. Pike, S. (2010). Marketing turističkog odredišta. Zagreb, M plus.
21. Rosavec, R., Barčić, D., Španjol, Ž. (2005). Autohtone drvenaste kulture kao element naših
mediteranskih urbanih zelenih prostora. Agronomski glasnik. 2-4. Zagreb.
22. Vijayan K. (2004). Genetic relationships of Japanese and Indian mulberry (Morus spp.) genotypes revealed by DNA fingerprinting. Plant System. Evol. 243, 221-232.
23. Walker, R. (2009). Kupujem se. Zagreb, Ljevak.
24. Wreden, N. (2010). Profitabilno brendiranje: kako povećati profitabilnost, odgovornost i
održivost imena proizvoda. Zagreb, V.B.Z.
25. Zohary, D., Spigel-Roy, P. (1975). Beginning of fruit growing int he old borld, Science, 187,
319-327.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
75
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
Primljen: 10.02.2014.
Prihvaćen: 25.02.2014.
Stručni rad
UDK 338.48(497.524)
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao
dio održivog razvoja turizma
Robinsonian tourism on the Mura river and Muršćak forest as
a part of sustainable development of tourism
Ivan Hegeduš
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Vlada Republike Hrvatske je 10. veljače 2011. (tri godine nakon proglašenja preventivne
zaštite) donijela Uredbu o proglašenju Regionalnog parka Mura-Drava. Tom Uredbom je čitav tok rijeke Mure i Drave, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, zaštićen u kategorizaciji regionalnog parka. Park
se proteže kroz pet županija: Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko-podravsku
i Osječko-baranjsku županiju, u ukupnoj površini od 87.680,52 ha. Navedeno područje obilježava veliko
bogatstvo i raznolikost vodenih i močvarnih staništa (sprudovi, mrtvi rukavci, strme obale, poplavne šume
i dr.) te biljnih i životinjskih vrsta, posebice ptica i riba. Navedeno područje idealno je za razvoj robinzonskog turizma, budući da današnji suvremeni čovjek sve više teži odmoru u netaknutoj prirodi, daleko izvan
civilizacije. U navedenom području mogli bi se organizirati specifični oblici turizma, koji ne bi narušavali
prirodni sklad i koji ne bi negativno utjecali na zaštitu okoliša. Dobrom i pametnom politikom lokalnih i
županijskih vlasti navedeno područje moguće je promovirati kao mjesto koje je idealno za sportsko-rekreacijske aktivnosti. Mogućnost organiziranja individualnih ili grupnih robinzonskih tura uz adekvatnu
naplatu samo su neki segmenti zarade od kojih bi korist mogla imati i šira društvena zajednica. Trenutno
na međimurskom dijelu Mure nema nikave gužve na vodi ili uz vodu. Pametnom strategijom turističkog
razvoja Međimurske županije robinzonski turizam uz rijeku Muru i šumu Muršćak mogao bi postati prepoznatljiv imidž sjeverozapadne Hrvatske.
Ključne riječi: robinzonski turizam, sport, rekreacija, specifični oblici turizma, održivi razvoj
Abstract: The government of the Republic of Croatia has on the 10th of February 2011 (three years
after the preventive protection proclamation) brought the Regulation of Regional park Mura-Drava promulgation. Within the Regulation the entire flow of the rivers Mura and the Drava is protected in the categorization of a regional park in accordance with the Law on Nature Protection. The park extends through five
counties: Međimurje county, Varaždin county, Koprivnica-Križevci county, Virovitica-Podravina county
and Osijek-Baranya county with a total area of 87.680,52 hectares. The specified area is characterized by a
vast richness and diversity of aquatic and wetland habitats (sandbanks, dead channels, steep coasts, floodplain forests etc.) and also plant and animal species, especially birds and fish. The area is ideal for the
development of robinsonian tourism as the modern man more and more strives to a vacation in unspoiled
nature, far from civilization. In the area specific forms of tourism might be organized, such that wouldn’t
spoil nature’s harmony or affect enviromental protection negatively. By implementing good and wise policies
of the local and county authorities, the specified area can be promoted as a place ideal for sports-recreational
activities. The possibility of organizing individual or group robinsonian tours with adequate payment is just
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
77
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
one of many segments of profit of which the wider community might benefit. Currently on the Međimurje
part of the Mura there isn’t a crowd on the river or by the river. Using wise strategical planning in the tourism development of Međimurje county, robinsonian tourism along the river Mura and Muršćak forest might
become a part of the recognazible image of northwest Croatia.
Keywords: robinsonian tourism, sports, recreation, specific forms of tourism, sustainable development
1. Uvod
Postoji nekoliko definicija riječi turizam. Definicija koja se najčešće koristi je definicija koju je smislila nacionalna turistička organizacija Velike Britanije: „Jedno ili više noćenja izvan vlastitoga doma u
svrhu odmora, posjete prijateljima ili rodbini, poslovne konferencije, ili u bilo koje druge svrhe izuzevši
obrazovanje s osiguranim smještajem ili honorarno zaposlenje“ (Kotler et al., 2010., 725).
Definicija turizma koju je sročio i prihvatio AIEST-a glasi: “Turizam je skup odnosa i pojava koje
proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova destinacija“.
Turistička destinacija ili turističko odredište je cilj svakog turističkog putovanja. Turističkom destinacijom može se smatrati geografska jedinica koju posjećuju turisti kao samostalni centar, selo, gradić
ili veliki grad, pokrajina ili regija, otok, država ili kontinent. Turističke destinacije u pravilu su područja
gdje se koncentrira turistička ponuda, odnosno širi integrirani prostor, koji svoj turistički identitet gradi
na koncepciji kumulativnih atrakcija, koje su zbog doživljaja što ga omogućuju i s dodatnom turističkom
infrastrukturom prostor intenzivnog okupljanja turista (Pirjavec i Keser, 2002., 67).
Suvremeni turistički pokret razvio je nekoliko specifičnih oblika turizma (tematskih putovanja) s
istaknutim posebnim obilježjem, a to su: zdravstveni, kulturni, lovni i ribolovni, naturizam, ekoturizam,
kongresni turizam, nautički, vjerski, manifestacijski i „robinzonski“ turizam.
Robinzonski turizam je noviji oblik turizma koji je razvijen u priobalnom području Republike Hrvatske i to najčešće na otocima s vrlo oskudnim infrastrukturnim i životnim uvjetima. Naziv i karakteristike ovog oblika turizma dolaze iz romana o životu Robinsona Crusoa, koji je i sam živio na otoku i gdje
su životni uvjeti bili vrlo oskudni.
Glavni motiv i ideja za putovanjem proizlazi od potrebe pojedinca za privremenim napuštanjem
urbaniziranih područja i odlazak u područja u kojem je okružje potpuna suprotnost. Potrebno je naglasiti da robinzonski turizam ne poznaje standarde kod pružanja usluga smještaja i prehrane, jer se za to
brinu sami turisti smješteni u osamljenim ribarskim kućicama (Pirjavec i Keser, 2002.).
2. Zakon o robinzonskom turizmu
2.1. Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji drugih vrsta smještajnih objekata iz skupine >>Kampovi i druge vrste objekata za smještaj<<
Pravilnikom (NN 84/2005) se propisuju vrste, minimalni uvjeti, kategorije i elementi za kategorije,
minimum ugostiteljskih i drugih usluga koje se moraju pružiti u pojedinoj vrsti, označavanje i način
razvrstavanja i kategorizacije smještajnih objekata koje čine druge vrste objekata za smještaj iz skupine
>>Kampovi i druge vrste objekata za smještaj<<.
Prema članku 4. istog Pravilnika vrste objekta za smještaj iz skupine >> Kampovi i druge vrste
objekata za smještaj<< su: soba za iznajmljivanje, apartman, studio apartman, kuća za odmor, prenoćište, odmaralište, hostel, planinarski dom, lovački dom, učenički dom ili studentski dom i objekti za
robnizonski turizam.
Prema Pravilniku definicija za vrstu objekta za robinzonski turizam glasi: „Objekt za robinzonski
smještaj je smještajni objekt koji se nalazi u prirodnom okruženju, a sastoji se od prostorije/a ili prostora
u kojim se gostima pružaju usluge smještaja u neobičnim okolnostima i uvjetima“ (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_75_2493.html).
78
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
Prilog X.-minimalni uvjeti za vrstu objekta za robinzonski smještaj
1) Osnovni uvjeti:
a) Objekt se mora nalaziti izvan urbanog područja
b) Objekt se mora nalaziti na području gdje ne postoji mogućnost priključka na infrastrukturu
c) Objekt ne može biti priključen na infrastrukturu (stuju, vodu, kanalizaciju, plin, telefon i sl.)
2) Smještajne jedinice
a) Prostorija(e) ili prostori izrađeni od lokalnog ili prirodnog materijala te prirodne mogućnosti
(stare kuće od kamena ili drva, kolibe od trstike ili granja, pećine i sl.)
3) Opskrba vodom
a) Higijenski ispravna pitka i sanitarna voda prema lokalnim uvjetima (iz boca, cisterni, prirodnih izvora i sl.)
4) Sanitarije i komunalni otpad
a) Korištenje zahoda prema lokalnim mogućnostima i redovito odstrnjivanje komunalnog otpada
5) Prehrana
a) Ugostitelj ne može pružiti usluge prehrane, pića, napitaka i slastica
b) Gosti mogu sami na svoj način i na svoju odgovornost pripremati i konzumirati hranu
Uvjeti za pripremu hrane–hrana se može pripremati na odgovarajućem uređaju za termičku obradu, roštilju, prenosnom roštilju i otvorenoj vatri.
Uvjeti za zaštitu od požara kod pripreme hrane:
− otvorena vatra ili roštilj smije se ložiti samo na mjestima koja su posebno pripremljena za tu
namjenu i obložena vatrootpornim materijalom (kamen, cigla i sl.);
− mjesto loženja mora biti čisto od biljnog pokrova najmanje u krugu od 1.5 m;
− mjesto za loženje otvorene vatre ili roštilja, ako se nalazi na otvorenom prostoru, ne smije se
nalaziti na udaljenosti manjoj od 3 m od prostorije u kojoj borave gosti i ostalih prostora;
− u objektu od lakog prirodnog materijala (trstike, granje, i sl.) ne može se ložiti otvorena vatra ili
roštilj;
− na udaljenosti od 20 m od ložišta za otvorenu vatru ili roštilj, mora se nalaziti 100 l vode s jednim vjedrom, ili vatrogasni aparat S-6 s prahom i uputama za korištenje na hrvatskom jeziku i
najmanje na tri strana jezika;
− u objektu u kojem je omogućeno loženje vatre na otvorenom prostoru ili roštilju, mora postojati
mjesto za odlaganje pepela ukopano u zemlju ili odlagalište od negorivog materijala. Pepeo se
nakon svakog odlaganja mora politi vodom ili pokriti zemljom;
− lopata i vreća pijeska u kršnim područjima;
− vatrotporna tkanina za gašenje požara;
− čvrsto zidani objekti u šumi moraju biti udaljeni najmanje 15 m od biljnog pokrova (nisko raslinje, grane stabala i lišće do visine 4 m);
− prijenosni roštilj i ovorena vatra ne smiju se koristiti u zatvorenom prostoru;
− izlazni otvori dimnjaka moraju biti na udaljenosti većoj od 3 m od krošnje drveća i drugih
zapaljivih materijala (http://ebookbrowsee.nrt/prilog-x-minimalni-uvjeti-za-vrstu.objekt-zarobinzonski-smještaj).
3. Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Murščak
Zaštita u kategoriji rezervata biosfere u Hrvatskoj temelji se na Regionalnom parku Mura-Drava
i Parku prirode Kopački rit te ekološkoj mreži Republike Hrvatske. Pristupanjem UNESCO-voj mreži
rezervata biosfere, prepoznata je izuzetna prirodna vrijednost ovog prostora na svjetskoj i europskoj razini. Rezervati biosfere su međunarodno priznati oblik zaštite koji promoviraju sukladan suživot čovjeka i prirode, odnosno pronalaze rješenja za usklađivanje očuvanja bioraznolikosti i socio-ekonomskog
razvoja. Proglašenje sliva Mura-Drava-Dunav svjetskom baštinom nedvojbeno je potencijalni okidač za
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
79
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
razvoj specifičnih oblika turizma poput robinzonskog, lovnog, ribolovnog i kamping turizma. Kamping
turizam je iznimno razvijen oblik turističkog pokreta. Podrazumijeva boravak gostiju koji na otvorenom,
posebno uređenom prostoru (kampu, kamp-parceli) za smještaj koriste šatore, kamp prikolice, autodomove, pokretne kućice itd. Kampovi pružaju velikom segmentu turističke potražnje tzv. „povratak
prirodi“ (Marković, 1989., 43).
Sliv Mure i Drave proglašen je „baštinom UNESCO-a“. Ispod Visokih Tura (Höhe Tauern) u austrijskoj salzburškoj pokrajini na visini od 1898 m izvire rijeka Mura i tada se spušta gotovo 1700 metara
dok ne dosegne Pomurje (Slovenija). Dužina rijeke Mure iznosi po nekim podacima od 438 km do 465
km, ovisno o vremenu kada se mjerilo što ju je nekada činilo nešto dužom ili nešto kraćom. Rijeka Mura
ima dva „antipoda“. Niska je u toku ljeta zbog suša, kao i zimi kada je snijeg dominirajuća padalina na
širem području njenog toka. Zbog navedenih padalina sklona je dvaput godišnje postati „moćna rijeka“,
prilikom jesenskih kiša ili na proljeće kada se krene topiti snijeg u Alpama. Zahvaljujući navedenim promjenama vremena navedeno područje uz rijeku Muru stvara jednu specifičnu mikroklimu, pa u njezinom porječju opstaje preko 600 različitih biljnih vrsta, preko 200 vrsta ptica, preko 50 vrsta libela i vilinih
konjica, 1200 vrsta leptira i 95 vrsta puževa i školjki koji potencijalnom robinzonskom turistu prikazuju
jedinstveni prirodni rezervat i pritom ga pretvaraju u turista „alocentrika“, budući da je navedeni teritorij
još uvijek neotkrivena turistička destinacija ili „turistički neotkriveni dragulj“. Na navedenom teritoriju
nedavno je primjećen i odavno izumrli dabar. Zadnja naselja dabra registrirana su u XVIII stoljeću. Taj
naveći europski glodavac vraćen je u vodu u Posavini i u Podravini (Legrad) te je sada migrirajući već
dosegao područja do Graza i tako se nalazi u svojim drevnim nastaništima na području uz Muru. Što se
tiče održivog razvoja potrebno je dobro usaglasiti stavove svih regija kroz koje se proteže rijeka Mura. U
pojedinim zemljama, a posebice u Sloveniji postoje namjere za izgradnju novih hidrocentrala. Trebalo bi
dobro promisliti i napraviti studiju o održivom razvoju da li je za navedeni teritorij uz rijeke bolje graditi
hidrocentrale ili se usmjeriti na zaštitu prirode i na taj način imati veće prihode od prirode i specifičnih
oblika turizma, posebice robinzonskog i sportsko-rekreacijskog turizma. Mnoge zemlje, a posebno Nizozemska došle su do zaključka da je učinjena neprocjenjiva šteta flori i fauni, kako bi se pogodovalo zemljoradnicima te su se isušivala mnoga močvarna područja. Danas država daje velike odštete farmerima
za preseljenje kako bi opet stvorila močvarna područja. Često puta je jako teško uskladiti interese proizvođača, održivog razvoja i turizma. Samim time nameće se i ključno pitanje: „Gdje su granice održivog
razvoja turizma i gdje je balans“? Otvaranjem javne ustanove „Međimurska priroda“ u Križovcu udaren
je temeljni pečat za održivi razvoj turizma i suživot čovjeka i prirode u Regionalnom parku Mura-Drava.
Do današnjeg dana robinzonskog turizma u Međimurju još nema. Postoje grupe koje kampiraju uz navedena područja „ilegalno“, nemaju nikakvih zabrana za logorovanje ili paljenje vatre, budući da nema
nikakvih koordinacija i uputa od strane lokalnih vlasti za razvoj robinzonskog turizma. Budući da nema
nikakvih smjernica gotovo je nemoguće organizirati višednevnu grupu za rafting, splavarenje, pješačenje, pecanje i slično, budući da u navedenom području nema nikakvih obilježenih puteva ili prenočišta.
Za „robinzonskog turista“ treba imati i ponuditi ipak malo više od običnoga „ložišta“.
Robinzonski turisti imaju potrebu otuširati se, sjesti na nešto više od nivoa zemlje i imati krov nad
glavom, tj. minimalne smještajne kapacitete. Što se tiče samog splavarenja po rijeci Muri potrebno je dobiti nekoliko dozvola za plovidbu. Za jednu turističku rutu od Gibine (granica Slovenije i Hrvatske) do
mjesta Dekanovec (granica Hrvatske i Mađarske) treba dobiti dozvolu od slovenske i hrvatske policije.
Cijena dozvole iznosi 22 eura i službeno ju treba tražiti mjesec dana prije plovidbe. Na prijavi je potrebno
popuniti: datum spusta, vrijeme spusta, broj osoba, ime i prezime i broj osobne iskaznice ili putovnice.
Za dionicu od Dekanovca do Legrada (ušće Mure u Dravu) može se dobiti godišnja dozvola. Cijena jednogodišnje dozvole iznosi 20 kuna. Te se dozvole odnose na granične formalnosti. Iako smo 01.07.2013.
godine ušli u Europsku uniju, navedene dozvole se i dalje dobivaju na isti način. Veliki problem se javlja
kada na navedeno područje dođe nenajavljenja grupa turista koji na turističkoj destinaciji doznaju za
mogućnost raftinga, a zbog formalne administrativne procedure su odbijeni. Nakon dobivanja dozvole,
zbog granice, potrebno je još dobiti dozvolu od Međimurske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša
i komunalnog gospodarstva. Zbog velikog broja dozvola i neusklađenosti upravnih i javnih tijela turisti
nažalost radije odlaze posjetiti druge turističke destinacije. Ukoliko bi se na nevedenim turističkim rutama vozilo ilegalno, organizatori bi se našli u problemima u slučaju da se dogodi nešto nepredviđeno,
80
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
npr. nepredviđena nesreća, problem osiguranja, mogući neočekivani troškovi... Što se tiče ekonomskih
učinka organizatorima se više isplate veće jednodnevne grupe, unutar jednoga dana, a koje su ujedno i za
svakoga pojedinca jeftinije. Za ovakvu vrstu robinzonskog turizma još nije sve zakonski regulirano, a na
navedenom području nema gotovo nikavih tehničkih i smještajnih uvjeta. Trebalo bi odvagnuti da li je
bolje voditi malu robinzonsku grupu na višednevne izlete i to dobro naplatiti ili se baviti jednodnevnim
izletima uz malu ekonomsku zaradu. U susjednoj Republici Sloveniji je zakonski riješeno tko može i s
kojim plovilima smije voditi turiste po rijeci. U Hrvatskoj na rijekama, za razliku od mora, to još nije
regulirano. U Republici Sloveniji potrebno je imati položeni ispit kod „Rafting zveze Slovenije“ za rafting
vodiča i učitelja te spasioca iz divlje vode i smije se voziti samo atestiranim čamcima koji zadovoljavaju
CE norme. Spustevi niz rijeku Muru koji se povremeno organiziraju svejedeno imaju određene elemente
robinzonskog turizma, jer turisti uživaju u netaknutoj prirodi, spustevi se organiziraju u manjim grupama, priprema se hrana na logorskoj vatri i promatra se flora i fauna.
Na navedenom području, uz rijeku Muru i šumu Murščak, postoji niz turističkih atraktivnih resursa koji mogu pridonijeti razvoju robinzonskog turizma. Kušen definira turističke reurse kao „sva sredstva
koja se mogu privesti nekoj korisnoj svrsi u turizmu, pri čemu ti resursi moraju imati visok stupanj privlačnosti kako bi svojim karakteristikama privukli određeni segment turističke potražnje“ (Kušen, 2002., 13).
Ruralna područja su izrazito pogodna za razvoj turizma i omogućuju odvijanje različitih turističkih
aktivnosti. Prema popisu koji je sastavljen pri Vijeću Europe neke od robinzonskih aktivnosti koje bi se
mogle odvijati uz rijeku Muru i šumu Murščak su:
− Ture–pješačenje (pješačke staze, prirodni parkovi, fitness staze), jahanje (konji, magarci), motorizirane ture (sva terenska kola, motocikli), vožnje biciklom i trčanje na skijama...
− Aktivnosti na vodi – ribolov, plivanje, boravak na rijekama (kućice na vodi, čamci, teglenice),
kanu i rafting, windsurfing, utrkivanje brzim čamcima, jedrenje...
− Aktivnosti u zraku pomoću malih zrakoplova, jedrilica, hang-glidinga, balona na topli zrak
− Sportske aktivnosti
− Aktivnosti otkrivanja zanimljivosti radnih procesa
− Aktivnosti zdravstvenog karaktera (Ružić, 2005., 14).
4. Zaključak
Na današnjem dijelu Mure i u šumi Murščak nema gotovo nikakve gužve. Za sada je još uvijek na
rijeci Muri više ribiča nego veslača i turista. Kada pogledamo kojim intenzitetom se razvija robinzonski
turizam na moru zahvaljujući mnoštvu otoka i otočića, proglašenjem Regionalnog parka „Mura-Drava“ Međimurska županija dobila je veliku šansu da na ovome području razvije „robinzonski turizam“.
Današnji suvremeni čovjek opterećen je gomilom poslova, često je pod stresom, sve više traži bijeg od
svakodevnice i traži mir u zelenim oazama, čistim šumama, jezerima i rijekama. Bijeg u prirodu je odraz
težnje čovjeka za svojim istinskim „ja“. Zahvaljujući slabijem razvoju turizma u kontinentalnom dijelu,
robinzonski turizam ima svoju budućnost. Mogućnost razvoja ovog specifičnog oblika turizma ne samo
da je moguća na moru, već se robinzonski turizam itekako može razvijati u Lici, Gorskom Kotaru, Slavoniji, Zagorju pa i Međimurju. Sva zapuštena sela i krajolike, koji se nalaze u Lici, Gorskom Kotaru,
Slavoniji i drugim dijelovima Hrvatske treba pretvoriti u prepoznatljive turističke destinacije, ali u vidu
„robinzonskog turizma“. Izreka „manje je više“ trebala bi biti sinonim za robinzonski turizam, gdje bi se
turistima koji bi bili u manjim grupama, naplaćivalo više, a zauzvrat bi ih se odvodilo u netaknute predjele i netaknuta prostranstva, koja još uvijek postoje diljem prekrasne Hrvatske.
Međimurje svoju šansu ima upravo u spomenutom području uz rijeku Muru i šumu Murščak.
Bogata flora i fauna, prekrasne hrastove šume, netaknuta priroda, prekrasna riječna korita rijeke Mure,
samo su neki od segmenata bogate turističke ponude. Biciklističke ture, pješačenja, logorovanja uz rijeku
Muru, avanturistički sportovi, rekreativni sportovi, aktivni i pasivni sportsko-rekreativni turizam samo
su neke od mogućnosti robinzonskog turizma na navedenom području. Zajedničkim dogovorom lokalnih uprava koje se nalaze uz rijeku Muru i uz suglasnost sa županijskim vlastima trebala bi se napraviti
regionalna strategija razvoja Međimurja za specifičnu vrstu turizma, tzv. robinzonski turizam .
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
81
Ivan Hegeduš
Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma
Potencijala za robinzonski turizam ima, ali kao takav za sada ne postoji ili jedva da postoji. Kada
će doći do razvoja „robinzonskog turizma“, on bi trebao biti izvrsno organiziran i to iz nekoliko razloga:
− robinzonski turizam treba turistima pružati sigurnost;
− unatoč toj sigurnosti turistima treba dati i osjećaj da sudjeluju u određenoj avanturi i određenom
doživljaju;
− nakon njihova odlaska okoliš u kojem su boravili treba biti čist i uredan, kao da tamo nikada
nisu ni bili.
Zaključno se može reći da bi robinzonski turisti istovremeno trebali biti i „slobodni“ i „pod kontrolom“.
Literatura:
1.http://ebookbrowsee.nrt/prilog-x-minimalni-uvjeti-za-vrstu.objekt-za-robinzonski-smještaj
(20.01.2014.)
2. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_75_2493.html (22.01.2014.)
3. http://www.biomura.si/default.aspx (20.01.2014.)
4. Kotler, P.; Bowen, J. T.; Makens, J. C. (2010). Marketing u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i turizmu.
Zagreb, Mate.
5. Kušen, E. (2002). Turistička atrakcijska osnova. Zagreb, Institut za turizam.
6. Marković, Z. (1989). Osnove turizma. Zagreb, Školska knjiga.
7. Pirjavec, B.; Keser, O. (2002). Počela turizma. Zagreb, Mikrorad.
8. Ružić, P. (2005). Ruralni turizam. Poreč, Institut za poljoprivredu i turizam.
82
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
Primljen: 12.02.2014.
Prihvaćen: 25.02.2014.
Stručni rad
UDK 338.48(497.524)
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma
na području Međimurske županije
Management of sustainable development of cultural tourism
in Međimurje County
Sandra Herman
Međimurska županija
Ruđera Boškovića 2, 40 000 Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Tehničko-tehnološki napredak, ekonomski razvoj te modernizacija društva dovode do promjena
koje djeluju na turistička kretanja kao i na ukupan razvoj turizma, od masovnog prema turizmu specifičnih
interesa, među kojima s vremenom sve važniju ulogu ima kulturni turizam. Razvoj kulturnog turizma temelji se na materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini te kulturnim manifestacijama u funkciji turizma.
Na području Međimurske županije postoje mnogi resursi za razvoj kulturnog turizma, međutim analiza
dosadašnjeg razvoja pokazuje da oni nisu u dovoljnoj mjeri stavljeni u funkciju turizma. Stavljanjem materijalne i nematerijalne kulturne baštine u funkciju turizma, tj. povezivanjem djelatnosti kulture i turizma,
Međimurje dobiva velike mogućnosti da postane konkurentna destinacija kulturnog turizma kontinentalne
Hrvatske. Radeći na razvoju i promociji kulturnog turizma potrebno je voditi računa o održivom razvoju
što znači da turizam ne smije dovesti do uništenja kulturnih dobara, već mora dati svoj doprinos u zaštiti i
očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, jer samo očuvan i kvalitetan proizvod kulturnog turizma može biti konkurentan na turističkom tržištu. Kulturnim turizmom na području Međimurske županije
moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja: ekoloških, sociokulturnih, tehnoloških te
ekonomskih načela koje je potrebno ugraditi u sve planove razvoja Županije.
Ključne riječi: turizam, kulturna baština, kulturni turizam, razvoj, upravljanje, održivi razvoj
Abstract: Technology progress, economic development and modernization of society all lead to the
changes which affect tourism tendencies as well as the overall tourism development, from mass tourism to
special interests tourism. Among the latter, cultural tourism has increasingly gained in importance. Development of cultural tourism is based on tangible and intangible cultural heritage and cultural events for tourism
promotion. There are numerous resources for the development of cultural tourism in the Međimurje County,​​
however the analysis of current developments has shown that these resources are insufficiently used for tourism
purposes. By utilizing tangible and intangible cultural heritage in tourism, that is, by linking culture industry
and tourism, Međimurje gets ample opportunities for becoming a competitive cultural tourism destination in
continental Croatia. Development and promotion of cultural tourism entails sustainable development. This
means that tourism should not lead to destruction of cultural property, it only has to contribute to the protection and preservation of tangible and intangible cultural heritage since only preserved and quality cultural
tourism product can be competitive in the tourism market. Cultural tourism in the Međimurje County can be
managed by harmonized principles of the sustainable development: environmental, socio-cultural, technological and economic principles which must be incorporated in all County development plans.
Keywords: tourism, cultural heritage, cultural tourism, development, management, sustainable development.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
83
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
1. Uvod
Promjene u društvu izazvane tehnološkim napretkom i ekonomskim razvojem utječu na promjene
u različitim segmentima ljudskoga života pa tako i na promjene vezane uz odmor i način korištenja slobodnog vremena, što dovodi i do promjena u razvoju turizma od masovnog prema turizmu specifičnih
interesa. Kultura je oduvijek bila jedan od glavnih motiva turističkih kretanja, stoga kulturni turizam
dobiva značajnu ulogu za većinu turističkih destinacija koje posjeduju resurse za razvoj ovog specifičnog
oblika turizma. Destinacije koje svoj identitet grade na kulturnom turizmu moraju imati kulturne atrakcije u vidu materijalne i nematerijalne kulturne baštine te kulturnih manifestacija koje će biti dovoljno
jak motiv za privlačenje turista. Međimurje posjeduje mnoge resurse u vidu očuvane materijalne i nematerijalne kulturne baštine te kulturnih manifestacija, no ti resursi još uvijek nisu dovoljno jak privlačni
motiv za značajniji dolazak turista u destinaciju što pokazuje i analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog
turizma na području Međimurske županije. Stoga je potrebno dodatno poticati ulaganja u razvoj ovog
oblika turizma kako bi ponuda kulturnog turizma upotpunila postojeću turističku ponudu destinacije
(cikloturizam, enogastronomija, wellness…). Razvojem kulturnog turizma na području Međimurske
županije moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja: ekoloških, sociokulturnih,
tehnoloških te ekonomskih načela koje je potrebno ugraditi u sve planove razvoja Županije u svrhu održivosti kulturnih resursa kao temelja razvoja kulturnog turizma te zadovoljenja potreba sadašnjih, ali i
budućih generacija.
2. Analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog turizma Međimurja
Turizam je značajan sustav hrvatskog gospodarstva, razvijen najviše u priobalju a posljednjih se godina sve više razvija i u kontinentalnim krajevima. Jedna od destinacija kontinentalnog turizma svakako
je i Međimurska županija. Ranije je Međimurje uglavnom bila destinacija za jednodnevne izlete i kraće
posjete, dok se posljednjih desetak godina bilježi kontinuirani porast broja posjetitelja i što je najvažnije
stalni porast broja noćenja (prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2000. godine–18.556 noćenja; 2012. godine–89.360 noćenja). Najveći doprinos povećanju broja noćenja, kao i razvoju specifičnih
oblika turizma na području Međimurske županije dao je Spa &Sport Resort Sveti Martin, koji uz svoju
ponudu (wellness, golf, konferencije, sport i rekreacija, opuštanje i zabava) potiče razvoj ostalih specifičnih oblika turizma (cikloturizam, seoski turizam, enogastronomija…), prvenstveno u gornjem dijelu
Međimurja ali s vremenom i na području čitave Županije. Uz termalne izvore, prekrasan krajolik, zaštićenu prirodnu baštinu… Međimurje posjeduje i brojne resurse za razvoj kulturnog turizma koji bi u
velikoj mjeri upotpunio postojeću ponudu i učinio Međimurje poželjnom i konkurentnom destinacijom
kontinentalnog dijela Hrvatske. Potreba i želja sve većeg broja ljudi da svoje slobodno vrijeme i svoja
putovanja iskoriste za upoznavanje kulturno-povijesnih vrijednosti određene destinacije te stjecanje novih iskustava i znanja dovodi do razvoja kulturnog turizma, čiji pojam ima mnoge definicije različitih
stručnjaka iz područja turizma. Tako se u Rječniku turizma navodi da je kulturni turizam poseban oblik
turizma, u kojem prevladava interes potražnje za objektima i sadržajima kulturnog obilježja. On ne znači samo putovanje u prošlost nego i upoznavanje sa suvremenim životom nekoga grada ili turističkog
prostora, posjet nekoj kulturnoj priredbi, kazališnoj predstavi i sl. (Vukonić, Čavlek, 2001., 186). Jedna
od čestih definicija kulturnog turizma navodi da kulturni turizam označava kretanje ljudi uzrokovano
kulturnim atrakcijama izvan njihova mjesta stanovanja s namjerom prikupljanja novih informacija i
iskustava kako bi zadovoljili svoje kulturne potrebe (Richards, 1999., 17). Kulturni se turizam vrlo često
naziva i turizam baštine jer njegov razvoj počiva na resursima kulturne baštine te je u mnogim destinacijama upravo kulturni turizam mehanizam ekonomske regeneracije i očuvanja kulturne baštine (Jelinčić,
2008., 54). Kulturna baština Međimurja u vidu bogate i zanimljive povijesti vezana uz bivše vladare, osobito uz obitelj Zrinski, očuvana materijalna i nematerijalna kulturna baština te brojne kulturne manifestacije imaju odličnu perspektivu za privlačenje turista u destinaciju i razvoj kulturnog turizma ili turizma baštine, a turizam baštine važan je iz nekoliko razloga: ima pozitivan gospodarski i društveni učinak,
gradi i naglašava identitet, pomaže očuvanju kulturne baštine, pri čemu kultura služi kao instrument
harmonizacije i razumijevanja među ljudima, pruža potporu kulturi i pomaže obnovi turizma (Jelinčić,
2010., 39). Analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije pokazuje
da još uvijek nije dovoljno učinjeno kako bi se kulturna baština stavila u funkciju turizma. Materijalna
84
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
kulturna baština u velikoj je mjeri očuvana no nije u funkciji turizma, dok su očuvani običaji i tradicija
kao i mnoge kulturne manifestacije uglavnom samo sadržaj za lokalno stanovništvo. Jedinice lokalne
samouprave nemaju dovoljno jake financijske kapacitete za održavanje materijalne kulturne baštine u
svrhu razvoja kulturnog turizma (Stari grad u Čakovcu, kaštel grofova Feštetić u Pribislavcu, dvorci i kurije gornjeg Međimurja, sakralna baština, tradicijske građevine…), dok lokalno stanovništvo nije dovoljno osviješteno o pozitivnim utjecajima razvoja kulturnog turizma na nematerijalnu kulturnu baštinu u
smislu očuvanja i prenošenja na mlađe naraštaje te postizanja ekonomskih učinaka koje donosi turizam.
Brojne kulturne manifestacije još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri zaživjele da budu motiv za dolazak turista
u destinaciju već uglavnom privlače samo domicilno stanovništvo. Kao slabost u razvoju kulturnog turizma uočen je nedostatak stručnih kadrova za rad u turizmu te nedostatan angažman turističkih agencija u kreiranju ponude kulturnog turizma i plasmanu na domaće turističko tržište kao i tržišta susjednih
država, pri čemu veliku prednost daje povoljan geoprometni položaj Međimurja. Mogućnosti razvoja
kulturnog turizma na području Međimurske županije su velike, no potreban je zajednički angažman
javnog i privatnog sektora u smislu financijskih ulaganja, povezivanja i kreiranja ponude te promocije
Međimurja kao jedinstvene, atraktivne i konkurentne destinacije kulturnog turizma.
3. Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
Porastom zanimanja za specifične oblike turizma i porastom potražnje za destinacijama u kojima
kultura, povijest i običaji čine sastavni dio turističkog proizvoda, Međimurska županija dobiva priliku
za razvoj kulturnog turizma zasnovanog na bogatoj povijesti, materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini te očuvanim običajima i tradiciji. Razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja. Održivi razvoj kulturnog turizma
koji se manifestira u navedenim domenama: ekološkoj, sociokulturnoj, tehnološkoj i ekonomskoj, ima
za cilj zadovoljiti sve potrebe turista te dugoročno održati kvalitetu resursa i time omogućiti budućim
generacijama da na izvornim svojstvima kulturnih resursa nastave razvijati kulturni turizam. Jelinčić
navodi da se pod odgovornim i održivim razvojem turizma razumijeva razvoj turizma koji zadovoljava
potrebe sadašnjih turista, turističkih destinacija i svih sudionika u turizmu, uz istovremeno očuvanje i
povećanje potencijala za upotrebu turističkih resursa u budućnosti, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe (Jelinčić, 2008., 38). Problem održivog razvoja kulturnog
turizma globalni je problem jer ne zahvaća samo pojedinu zemlju, regiju ili kontinent već se čitav svijet
mora rukovoditi načelima održivog razvoja prilikom razvoja kulturnog turizma na području određene destinacije. Međimurska je županija u svojoj Razvojnoj strategiji za razdoblje 2011.-2013. godine te
Regionalnom operativnom programu za razdoblje 2006.-2013. godine ustanovila određene potrebe na
području razvoja kulturnog turizma u vidu povećanja ponude turističkih proizvoda, osmišljavanja događaja vezanih uz kulturnu baštinu i identitet županije te ulaganja u očuvanje tradicionalne graditeljske baštine (Regionalni operativni program, 2006., 53-54). Ulaganja u očuvanje tradicionalne graditeljske baštine zapravo znače zadovoljenje temeljnih načela održivog razvoja kulturnog turizma u svrhu očuvanja
tradicionalne graditeljske baštine kao važnog resursa za razvoj kulturnog turizma, tehnološkog razvoja
tog resursa u svrhu postizanja ekonomskih učinaka, ali i određenih sociokulturnih vrijednosti. Temeljni
dokument ukupnog razvoja Međimurske županije Razvojna strategija Međimurske županije 2011.-2013.
u strateškim ciljevima jačanja ljudskih potencijala i unapređenja kvalitete života kao jedan od prioriteta
navodi Očuvanje, razvoj i promicanje kulture, a kao mjere za ostvarenje ovog prioriteta Strategija navodi
sljedeće: podizanje svijesti o važnosti kulturne baštine i kulture, oživljavanje kulturnih i povijesnih sadržaja, očuvanje nematerijalne kulturne baštine, razvoj novomedijskih kultura i suvremene umjetnosti
(Razvojna strategija, 2011., 102). Provodeći ove mjere s ciljem očuvanja, razvoja i promicanja kulture, a
u svrhu razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije, potrebno je pridržavati se načela
održivog razvoja jer sve ljudske aktivnosti utječu na održivi razvoj. Upravo su ljudi u različitim ulogama
i aktivnostima ključni čimbenik održivog razvoja u turizmu. Turisti svojim ponašanjem izravno utječu
na održivost kulturnih resursa dok lokalno stanovništvo ima vrlo važnu ulogu u održivosti turističke destinacije, ponajviše u smislu očuvanja i prenošenja nematerijalne kulturne baštine i zaštite te baštine od
negativnih utjecaja turista. Zaposlenici u turizmu, poduzeća i javne službe u okviru svojih, ali i povezanih djelatnosti, također imaju izravan ili posredan utjecaj na održivost upravljanja kulturnim turizmom.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
85
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
Stoga, kao što navodi Bartoluci, zaštita sociokulturnih vrijednosti u turističkoj destinaciji ne može biti
samo zadaća turizma nego i cijelog društva (Bartoluci, 2013., 136). U okviru razvoja kulturnog turizma
održivi se turizam usredotočuje na tri ključna pitanja, a to su: kontrola turističkog iskustva koja za posljedicu ima kontrolu aktivnosti turista, razmatranje turističkog potencijala lokaliteta, ali i upravljanje
planom već postojećeg kulturno-turističkog lokaliteta i nenametanje turizma lokalnoj zajednici (Jelinčić,
2008., 38-39). Razmatrajući navedeno nameće se zaključak da bi se kontrolom aktivnosti turista i analizom potencijala određenih lokaliteta te nenametanjem turizma lokalnoj zajednici, već uključivanjem
lokalnog stanovništava u prezentaciju lokaliteta, mogle smanjiti mnoge negativne posljedice turizma
na materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, što bi u velikoj mjeri doprinijelo održivosti kulturnog
turizma na području Međimurske županije. Odgovorni i održivi razvoj turizma podrazumijeva pravo
na turizam i na slobodu turističkih kretanja, zadovoljenje gospodarskih, društvenih i estetskih potreba,
uz održavanje karakteristika prirodnog i društvenog okruženja i kulturno-povijesnog nasljeđa (Jelinčić,
2008., 38). Turizam ne smije biti uzrok uništavanja kulturnih dobara već on mora dati svoj doprinos očuvanju kulturne baštine, jer samo očuvan i kvalitetan proizvod kulturnog turizma može biti konkurentan
na turističkom tržištu. Prema podacima iz Strategije zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja
kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. problem predstavlja nepostojanje modela
upravljanja kulturnom baštinom, zbog čega nema njihova sustavnog održavanja i korištenja te neravnomjernost korištenja graditeljske baštine; dok se u primorskim krajevima bilježi prevelika iskorištenost
pojedinih dijelova graditeljske, ali i ostale kulturne baštine, u sjevernoj Hrvatskoj ta je iskorištenost još
uvijek premala (Strategija, 2011., 8-11). Kako bi se to promijenilo, a u svrhu razvoja kulturnog turizma,
Međimurska županija mora osigurati dodatna ulaganja te bolje i kvalitetnije iskoristiti kulturne resurse
te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu staviti u funkciju turizma. U tim nastojanjima veliku ulogu može odigrati Turistička zajednica Međimurske županije, čiju glavnu zadaću kao destinacijske menadžment organizacije možemo definirati kao poslovnu aktivnost koja spaja i koordinira rad različitih
poslovnih i drugih subjekata u osmišljavanju i realizaciji turističkog proizvoda radi njegove optimalne
kvalitete, konkurentnosti, održivosti te postizanja najboljih ekonomskih učinaka na turističkom tržištu (Bartoluci, 2013., 166). Turistička zajednica upravlja destinacijom te ima ključnu ulogu u poticanju
razvoja turizma te oblikovanju ponude kulturnog turizma kao i promociji Međimurja kao atraktivne i
poželjne turističke destinacije. Upravo destinacijski menadžment u turizmu ima zadatak kontinuiranog
uvođenja inovativnih postupaka u oblikovanje turističkog proizvoda, što uključuje identificiranje i selekciju potencijalnih mogućnosti, a u cilju realizacije očekivanih koristi (Bartoluci i sur., 2007., 40). Međutim, očekivane koristi od turizma, tj. učinke razvoja kulturnog turizma na području određene destinacije
ne treba vrednovati samo temeljem ekonomskih pokazatelja. Upravo interakcija kulture i turizma potiče
ulaganja u očuvanje baštine te doprinosi stvaranju identiteta destinacije. Jedan od ciljeva razvoja Međimurja, koji će biti obuhvaćen Razvojnom strategijom Međimurske županije do 2020. godine, je očuvanje
kulturne baštine u svrhu razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije. Troškovi očuvanja kulturne baštine su veliki, no korištenjem kulturnih dobara u turističke svrhe ulaganja se vraćaju
pri čemu se treba rukovoditi načelima održivog upravljanja kulturnim turizmom, kako komercijalizacija
kulturne baštine ne bi donijela više štete nego koristi.
4. Zaključak
Međimurska županija posjeduje brojne resurse za razvoj kulturnog turizma, temeljene na bogatoj
povijesti i značaju obitelji Zrinski, očuvanoj materijalnoj kulturnoj baštini, sakralnoj baštini, tradicionalnoj graditeljskoj baštini, bogatoj nematerijalnoj baštini, očuvanim običajima i tradiciji kao i brojnim kulturnim manifestacijama, međutim ti resursi još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri stavljeni u funkciju turizma.
Zajedničkim angažmanom javnog i privatnog sektora te svih dionika i s područja kulture i s područja
turizma potrebno je povezati kulturu i turizam te na taj način razvijati kulturni turizam, kao jedan od
specifičnih oblika turizma koji posljednjih godina postaje sve privlačniji i traženiji na turističkom tržištu
i za koji na području Međimurske županije postoje brojni resursi. Upravljanje razvojem kulturnog turizma moguće je voditi načelima održivog razvoja; ekološkim, sociokulturnim, tehnološkim i ekonomskim
načelima, s ciljem zadovoljenja potreba turista, postizanja ekonomskih učinaka, ali i očuvanja kulturnih
resursa u svrhu daljnjeg razvoja kulturnog turizma i zadovoljenja potreba budućih generacija. Načela
86
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Herman
Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije
održivog razvoja kulturnog turizma jednim dijelom obuhvaćaju i razvojni planovi te Strategija razvoja
Međimurske županije do 2013. godine, no ona se moraju uvrstiti ali i detaljnije razraditi i u razvojnim
dokumentima Županije za naredno razdoblje. Načela održivog razvoja kulturnog turizma svakako će biti
i glavne odrednice Strategije razvoja turizma na području Međimurske županije ili Master plana razvoja
turizma koji su u pripremi, jer je razvoj kulturnog turizma jedan od prioriteta kada se govori o ukupnom razvoju turizma na području Međimurske županije. Razvoj kulturnog turizma u velikoj će mjeri
upotpuniti postojeću turističku ponudu (wellness, enogastronomija, cikloturizam, sportsko-rekreacijski
turizam, seoski turizam) i pozicionirati Međimurje na turističkom tržištu kao jedinstvenu, atraktivnu
i konkurentnu turističku destinaciju. Kako bi turistički proizvod bio jedinstven, atraktivan i što je najvažnije konkurentan on mora biti kvalitetan i očuvan što je osobito važno upravo u kulturnom turizmu,
stoga je od velikog značaja kulturnim turizmom upravljati prema temeljnim načelima održivog razvoja.
Literatura:
1. Bartoluci, M. (2013.). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.
2. Bartoluci i sur. (2007.). Turizam i sport-razvojni aspekti. Zagreb, Školska knjiga.d.d.
3. Državni zavod za statistiku. http://www.dzs.hr/ (03.02.2014.)
4. Jelinčić, D. A. (2008.). Abeceda kulturnog turizma. Zagreb, Intermedia.
5. Jelinčić, D. A. (2010.). Kultura u izlogu. Zagreb, Meandarmedia.
6. Međimurska županija (2006.). Regionalni operativni program Međimurske županije 2006.-2013.
Čakovec.
7. Razvojna strategija Međimurske županije 2011.-2013. (2011.). Čakovec, Međimurska županija.
8. Međimurska županija u brojkama: 2012. (2013.). Čakovec, Međimurska županija.
9. Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. (2011.). Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
10. Richards, G.(1999.). European Cultural Tourism: Paternsand Prospects. U: Plabbing Cultural
Tourism in Europe (Dod, Diane; Van Hamel, Annemon, ur.). Amsterdam, Boeleman Foundation/Ministry of Education, Culture and Scienc.
11. Vukonić, B. ; Čavlek, N.(ur.) (2001.). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
87
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
Accepted: 25.02.2014.
Reviewed: 19.03.2014.
Preliminary Communication
UDC 338.48 (497.4)
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na
slovenskoj rivieri
The importance of the meetings industry for the economy – case study of a congress hotel on the Slovenian coast
Gordana Ivankovič, 2 Nevenka Romih
1
Univerza na Primorskem, Fakulteta za turistične študije Turistica, Obala 11
6320 Portorož, Slovenija
2
Hoteli Bernardin d.d. Portorož, Obala 2, 6320 Portorož, Slovenija
e-mail: [email protected], 2 [email protected]
1
Abstract: The tourism industry has significant multiplier effects on the economy. Within the tourim
industry, congress tourism became the segment with the highest development opportunities and potential, as
it produces high added value that is crucial for further development of the tourist destination. The development of congress tourism influences the diversification of the local tourist offer and prolongs hotel operations
in the off-season months. The Slovenian Tourist Strategy for the period 2012 to 2016 states that the meetings industry produces the highest multiplier effects, estimates that business and congress tourism create
one- third of overnights, and suggests that this tourism has great potential for further development (SRST
2012-2016, 2012). An improvement of the business performance in the meetings industry could be achieved
by using Revenue Management (RM)–a management tool, which allows the maximization of revenue on a
daily basis and manages capabilities in the meetings industry. Employees play an important role in the successful implementation of RM. This article researches the awareness of employees in a congress hotel on the
Slovenian coast of the positive effects of this tool. The conference hotel in the case-study is the largest congress
hotel in Slovenia, which has been present on the market for 20 years. Conference guests represent 20% of all
overnights in the hotel and are the most important segment of the pre-and post-season operation of the hotel.
The Delphi method was used in the empirical part of the qualitative research. In conclusion, guidelines are
provided on the further development and application of RM in the meetings industry.
Keywords: congress tourism, revenue management, hotel facilities occupancy rate, high value-added,
Delphi method
Sažetak: Turistička djelatnost ima jake multiplikativne efekte na privredu. Unutar turističke djelatnosti kongresna djelatnost postaje područje koje ima velike razvojne mogućnosti i potencijal da s visokom
dodanom vrijednošću koju generira postane najznačajnija za razvoj turističkih destinacija. S razvojem
te djelatnosti utječe se na širenje ponude određene destinacije i produžuje se poslovanje hotela i izvan sezone. Ako usporedimo kongresnog gosta s gostom na ljetovanju, njegova su očekivanja potpuno drugačija.
Kongresni gost odabire kongres radi ostvarenja novih poslovnih poznanstava i mogućnosti obrazovanja.
Slovenska turistička strategija za razdoblje 2012.-2016. ističe da kongresna djelatnost ima najveće multiplikativne efekte; čak se ocjenjuje da poslovni i kongresni turizam realiziraju trećinu svih noćenja te da na
tom području postoje veliki razvojni potenciali (SRST 2012.-2016., 2012.). Kongresni djelatnici bi mogli
upotrebom Revenue menadžmenta (RM), koji je alat menadžmenta, značajno poboljšati svoje poslovne
rezultate. RM omugućuje maksimizaciju prihoda na dnevnoj osnovici i upravljanje kapacitetima i na
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
89
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
području kongresa. Kod implementacije RM zaposlenici imaju najznačajniju ulogu, zato se na primjeru
kongresnog hotela na slovenskoj rivieri provjerava da li su njihovi zaposlenici svjesni opravdanosti upotrebe
tog menadžerskog alata. Kongresni hotel, koji je predmet istraživanja, je najveći kongresni hotel u Sloveniji
i prisutan je na tržištu već dvadeset godina. Kongresni gosti ostvaruju petinu noćenja i čine najznačajniji
segment za predsezonsko i posezonsko poslovanje hotela. U radu je upotrebljena deskriptivna metoda kod
istraživanja sekundarnih izvora, a kvalitativno istraživanje je provedeno na primarnoj razini uz pomoć
Delphi metode. Na kraju članka istaknute su mogućnosti budućih istraživanja i upotrebe RM u kongresnoj
djelatnosti.
Ključne riječi: kongresni turizam, revenue menadžment, kongresna noćenja, visoka dodana vrijednost, Delphi metoda
1. Introduction and literature review
Business travel is important for companies, individuals and the economy as a whole. The positive
effects of business travel can be classified into four categories: keeping customers, converting prospects,
building relational networks and investing in people1 (The Return on Investment of U.S. Business Travel,
2009, page 17).
In the professional literature, the terms business tourism, business travel, congress industry, conference industry and convention industry are often used as synonyms. Under these terms congresses, conferences, conventions, seminars, exhibitions and incentive travel shall be considered. However, between
the concepts of business tourism and business travel, there are significant differences. Namely, the term
business tourism refers to those business travelers who stay outside their place of residence for at least
one night. On the other hand, business travel refers to the movement of business travelers from point
A to point B. That includes daily commuting for business reasons as well as customer visits, exhibitions
and fairs (Swarbrooke and Horner, 2001 in Pivac and Dragićević, 2010). All business trips are not part
of congress tourism.
Congress tourism, a mix of business, tourism and science is a phenomenon not older than five decades. Until recently, this type of tourism did not attract a lot of attention of researchers, academics and
governments in tourists’ countries. This has resulted in a lack of properly defined and accepted terminology in the field of congress tourism, which is reflected in the reliability and availability of statistical data
of the extent and value of the business travel market (Pivac and Dragićević, 2010). The acronym MICE
(Meetings, Incentives, Conventions (Congresses) and Exhibitions (Events)) is often used.
Congress tourism is one of the activities in the tourism industry, which refers to domestic or international meetings of experts in relevant fields with the motive of performing business, cognition,
networking and exchange of knowledge and experience.
The most important and significant factor in the preparation of conferences is the ability to organize
events. These activities are managed and controlled by people with a wide range of knowledge, skills and
experience, as organizing events fall within a very complex job that requires expertise, professionalism,
continuous technical coordination and a large number of direct and indirect participants. The main characteristics in preparation of a congress are targeting, time constraint and the uniqueness (Jelen, 2005).
When organizing a congress, which takes place in a hotel company, a highly coordinated collaboration between the client, possible congress organizers and hotel staff is needed. For organizing smaller
congress events, communications typically occur between the client and hotel convention center without
an intermediary. For large or international congresses, the clients usually choose a mediator – a PCO
1 The study demonstrated a strong correlation between the performances of the company and all types of
business travel. Some types of business trips are important because of direct influence on the increase in
sales (trade fairs, exhibition, meetings...), while others have a greater impact through employee satisfaction
(incentive, rewards, education…).
90
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
(Professional Congress Organizers). A PCO usually provides an analysis of bids, acquired by the client’s
wishes.
Congress tourism is a very attractive market niche for hotels because it is compatible with the classic
holiday offer. Usually congresses are organized in the off-peak season and during the week, which is a
better use of the main facilities offered by the hotel and the hotel room. At the same time congress guests
spend more than holiday guests (Viršek, 2013, p. 23).
Hotel companies are faced with a demand by the congress organizers. A congress organizer tries to
create the demand for attendance at the congress by the end customers. Even if the organizer selects the
appropriate company, it doesn’t mean that end-users will be satisfied with the congress services. Hotel
companies, conference organizers and clients try to attract conference guests to choose their congress,
which will take place in a particular hotel with additional activities – for example: tourist trips, sailing,
flying, skiing, cycling, diving and other activities, all with the aim of attracting guests to attend/return to
the organized congress (Šuligoj , 2013 , p . 23 ).
The development strategy of congress tourism (2012, p. 52) highlights Slovenia’s competitive advantage as a meetings and incentive destinations due to the:
− proximity of primary markets
− new and undiscovered destinations
− diverse and adequate supply and
− a favorable ratio between price and quality of service.
The strategy exposes the exceptional reputation of Slovenian professionals and scientists in international associations and sustainable development of Slovenia. The largest multiplier effects are expected
from the meetings industry, as one-third of overnights were achieved in business and congress tourism.
Todorovic (2011) points out that this form of tourism is highly desirable among tourism workers,
since it is mainly characterized by non-seasonality and high consumption of participants. Congress participants’ costs in most cases are not cover by participants, or are at least partly sponsored by companies
or organizations. Factors that affect the size of the economic impact of the meetings industry are:
− he amount of earnings
− distance from the residence
− duration of meetings
− frequency of attendance at meetings and
− the number of delegates.
The average expected revenue from the international congress participant in 2011 amounted to
1,500 euros (Country and City Rankings, 2013), which greatly exceeded the average revenue per international guest.
2. Revenue management as a tool of management
In the eighties the business philosophy of revenue management (RM) was transferred from the
aviation industry to the hotel industry, which allowed hotels to maximize revenues combined with occupancy and pricing. This includes information systems in the reception and reservation department,
which combined with experience, allows fairly accurate predictions for the future. A successful RM provides an effective monitoring of the demand generated from different segments of guest. On this basis,
there are two interdependent strategic levels, which can influence the demand of guests:
− price (according to the different periods and for different target groups) and
− time (duration) – length of stay of guests in the hotel (predictable and unpredictable).
Best practices studies in hotel industry confirmed the importance of recognition of each guest, so it
makes sense to connect RM applications with guests history (usual time of visit, date of birth, additional
extra consumption, etc..), which is the basis for analysis of customer profitability (Ivankovič and Jerman,
2010, 71 and 72).
Adopting techniques of RM was undoubtedly successful in the 90s. Using sophisticated computer
systems, managers predicted demand and provided the best combination of occupancy and rates. The hoTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
91
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
tels recorded a turnover growth of 2 to 5 % (Cross et al., 2009). The hotel chain Marriott International was
one of the first to begin using RM system in the hotel industry. By the end of the eighties, RM was a part of
operations in several hotels, which enabled them to offer guests a wider range of prices (Cross et al., 2009).
RM is very complex and includes the following components (Kimes, 2007): market segmentation,
data on past demand and reservation, principles of pricing, principles of overbooking and developed
information systems. For the successful implementation of RM, different strategies are used: discounts,
segmentation, packages, differentiation on the basis of added value, repositioning and offering short
breaks.
Hotels have the potential to fill congress accommodation and therefore directly affect the yield.
Effective systems of RM is therefore not only focus on revenues from accommodation facilities, but take
into account the additional revenue (food, drink and other services) created by guests during their stay,
as well as the cost of providing those services. These factors vary according to different market segments.
In addition, different types of congresses generate different revenue and profit potential. Thus, in the
context of an overall strategy, RM maximizes revenue from the sale of convention facilities is as
important as maximizing revenue from the sale of available rooms (Ingold, McMahon-Beattie and
Yeoman, 2000).
Decisions related to allocation of accommodation capacity to different guest segment should not be
taken only on the basis of revenues generated from accommodation capacities. Hotel management must
be aware of how much guests spent on food, beverage and other services during their stay. Various segments of guests have different propensities to consume with respect to the elements of the sales program
(Brotherton and Mooney (1992) in Ingold et al., 2000). In assessing the total revenue created by different
guests, the length of stay and cost of accommodation are only two components of the total equation. In
addition to the sale of accommodation facilities, other consumptions and costs should also be considered. Hotels need to have a whole view on the additional expenditure of congress participants compared
to individual guests. However, this task is very complicated, because different kinds of business meetings
generate different multiplier effects of consumption. While the rate of consumption by individual guests
also varies, the average consumption of the category rooms is much easier to calculate.
3. Revenue management in the meetings industry
To effectively lead congress facilities managers need to (Hartley and Rand, 1997):
–plan various management strategies to manage congress facilities
- allocate capacity according to demand and
- adequately protect reservations.
RM of congress activities are monitored by the occupancy of congress facilities and occupancy with
the congress participants. Congress facilities may be sold over several periods per day2. Occupancy of the
participants take into account the capacity of the various conference halls3, It is possible to achieve high
occupancy of halls at the expense of conference halls sold below capacity (30 participants placed in the
space taken by 50).
Income from congress activities is calculated by multiplying the average revenue per congress participant with the number of congress participants. Actual or realized revenue per square meter of congress
(functional) surface is the quotient of that income and the square meters of convention space available.
Potential revenue is calculated by multiplying the premium price per square meter with the area (in
square meters) of meeting venues. Comparison of realized income and the potential income is the most
2 For example, a congress center has ten meeting halls, one of which could be sold in any three periods in a
day (morning, afternoon and evening), which gives us 210 halls available within a week. If 147 events were
actually sold, the occupancy would be 70% (Ingold et al., 2000).
3 For example, a congress center with ten conference halls could have five halls with the capacity of 30
participants and five halls with the capacity of 50 participants, leading to overall occupancy of participants
over the week as shown in the following equation: (5x30 +5 x50) x 3 (events per day) x 7 days = 8,400
participants. The result indicates that 8,400 participants represent 100% occupancy. If in this period only
4,200 chairs were sold, the occupancy is 50%.
92
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
important indicator for RM–Yield Percentage (%). The revenue from congress activities includes revenue from spaces and occupancy: of rooms intended for congress activities, accommodation prices, convention space (in square meters) and revenue per square meter (Ingold, McMahon-Beattie and Yeoman,
2000).
ConPAST (Contribution per available space–time) is calculated as the profitability of functional
spaces, as shown in equation 1. ConPAST consists of: time, space and contribution margin (Kimes and
McGuire, 2001).
When analyzing the impact of congress (functional) spaces the following measurement should me
used: occupancy, ConPast and RevPast4.
4. Designing research questions and methodology of research
In the first half of 2013, primary research was conducted in a congress hotel among executive personnel. Qualitative research was carried out by using the classic Delphi method by which the possibility
of implementation of RM in the congress segment of the hotel was assessed. The research tried also to
identify barriers for successful implementation. Two consecutive surveys were conducted.
The first questionnaire referred to the research question: Is the RM known among hotel executive
management? The survey results of the first questionnaire facilitated the preparation of a second questionnaire with detailed questions, which referred to the second research question: How is it possible
to implement RM in the congress segment of the hotel? Managers of various departments in the hotel
were interviewed: management, sales department, human resource department, financial department,
food and beverage department and wellness department. Throughout this period, we interviewed 13
respondents. The response was 76.92%.
5. Hoteli Bernardin, d.d. Portorož
The hotel complex Bernardin was built as a part of the project “Northern Adriatic” financed by the
International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) in the years 1974-1977. In January
2009, the company merged three coastal hotel companies, and became the largest single provider of hotel
services in Slovenian Istria (»Bernardin Group – najlepše lokacije na slovenski obali«, 2010). The three
merged companies were:
- Metropol Group d.d. (Grand Hotel Metropol 5*, Hotel Roža 3*, Hotel Lucija 3*, Hotel Barbara
3* and camp Lucija)
- HTP Simonov zaliv d.d. (Haliaetum and Mirta 4*)
- Hotel Piran d.d. (Hotelom Piran 3* and Hotelom Salinera 4*).
Company Hoteli Bernardin d. d. is functionally organized as a limited company in which the leadership and management of the administration represent by the CEO (Podbevšek, 2007, p. 22). The
company deals exclusively with tourism and catering services, a significant proportion of services cover
the congress offer.
Under the brand name Bernardin Group Resorts & Hotels combines four already established and
recognizable brands (St. Bernardin, Metropol, Salinera, San Simon). Bernardin Group Resorts & Hotels
can guarantee satisfaction to different segments of visitors with a wide range and high quality services in
all price ranges (Bernardin Group Resorts & Hotels – morja izpolnjenih želja, 2010). The company has
1,600 rooms and more convention centers. The segment of the overnights from the conference guests
represents 7% of all overnight stays in the company, the share of revenue from congress guests is double
that the percent of overnights.
The first and largest hotel convention center in Slovenia is the Congress Centre St. Bernardin that is
located in Grand Hotel Bernardin 5*. “The multipurpose design center allows you to organize all types
4 RevPast (Revenue per avaiable space time).
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
93
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
of events: congresses, seminars, workshops, presentations, press conferences and business meetings as
well as banquets, fashion shows and gala dinners. The congress center is equipped with simultaneous
translation booths, a VIP room for special meetings, the business center and offices for the organizers
and banquet kitchen to prepare food and drink” (Congress center Bernardin, Portorož, 2013). The congress activity generates a fifth of the overnight stays in the hotel.
Revenue from congress events have declined in the last five years. The reason for declining this
decline is the economic and financial crisis, which reduced budgets of congress guests, shortened the
length of congresses, and reduced the number of congress participants. That is why it is so important that
limited congress capacities of the hotel are sold in a way that maximizes revenue.
6. Results of research
In the first step of the research, the results revealed that respondents know the meaning of the RM
(100%). Sources of information about RM mentioned included: education (33%), books (33%), courses
(17%), the previous business environment (10%) and through the internet (7%). All interviewees (100%)
were willing to take further education on RM.
Figure 1. Source of information about RM.
When asked in which areas RM could be used interviewees responded that RM could be used: in
hotels (25%), followed by the congress sector (21%), rent-a-car companies (18%), golf course and casino
(11%), restaurants and on-line portals (7%).
The interviewees believed that RM, in the studied hotel, could be used in: sales department (25%),
the congress sector (22%), room revenue (18%), reception (14%), wellness spa services (14%) and restaurants (7%) as it is shown in figure 2.
Figure 2. Potential use of RM.
Interviewees recognized the RM basic tools as discounts, segmentation, packages (25%), repositioning (19%), overbooking (3%) and value added–additional facilities (3%). The initial survey, which
relates to the first research question, showed a high and clear awareness of the importance of RM
strategies among the interviewees.
The second survey showed that the fastest introduction of RM techniques was expected in the rooms department (31%), followed by the sales department (22 %), convention sector (19 %), reception (13
%), wellness center (9 %) and at the end in the restaurant (6 %).
94
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
For successful introduction and use of RM in the company some measurements were highlighted:
education and training (31%), advanced technological support (27%), the introduction of e-learning
(21%), change in organizational structure of the company (centralization or decentralization) (15%) and
new distribution channels (6%).
Interviewees agreed that the factors of successful application of RM in the hotel congress sector
were the right business organization (34%), the other most frequent responses were effective communication between consumers and providers (23%) and seasonal demand (23%), and general dynamic
market (20%).
Some internal and external obstacles for the successful implementing RM were recognized. Among
the internal barriers for the successful implementation of RM interviewees highlighted: the cost of technology (50%), employee turnover (40%) and incompatible business philosophy (10%).
Figure 3. Internal barriers for efficient implementation of RM.
Among the external obstacles to the successful implementation of RM interviewees often categorized lack of supporting infrastructure (82%), followed by inadequate computer technology and financial
reasons (9%).
The interviewees believed that the services that contribute to the creation of added value in the
congress sector are restaurants (60%) and wellness center (40%). These two services are most compatible with the congress offer of the hotel. The respondents believe that the performance measurement
for the RM would be: revenue from rooms (32%) and restaurants (32%), total profit or gross operating
profit (GOP) (26%) and revenue and occupancy of the functional (congress) capacity.
The answers to the questionnaire from the second interview, reveals that it is possible to implement revenue management techniques in the meetings industry in the studied company with the
appropriate business organization, appropriate technological support and the introduction of new
effective education and training systems.
7. Conclusion and directions for future
The motives for the MICE tourism or industry are business performance, knowledge sharing, education, learning and socializing, discussion and motivation of the participants. The meetings industry
in Slovenia is already highly developed tourism product, which is confirmed by the fact that Ljubljana
ranks among the 50 most successful European Conference Towns (Kongresna dejavnost, 2011). Nevertheless, Slovenia’s meeting industry has a great development potential due to its geostrategic position,
infrastructure, reputation and professional staff. A national survey of congress activity, which would
involve measuring the multiplier effects of the congress activity, a congress barometer, and proposals
for new funding models for congress activity, would confirm the importance and contribution of the
activity for the whole economy and the country. For better congress performance, recognizable congress
destinations, linked providers at destinations and their active promotion and marketing in international
markets are crucial.
In order to set a congressional branch network in Slovenia, a continuous cooperation of all stakeholders in needed. Hoteliers, on the micro level, could significantly improve their business performance
with the use of RM techniques. In the primary study in the congress hotel company, it turned out that all
interviewed were familiar with RM, and that it should be applied in practice. Persons interviewed recognize the basic strategy of the RM. Among the internal factors that hinder the implementation the most
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
95
Gordana Ivankovič, Nevenka Romih
Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri
commonly cited were cost of technology and staff turnover; the greater external obstacle is insufficient
infrastructure. Interviewees identified an increase in value added in congress and wellness activities, as a
basis of product differentiation. Hotels should include measuring the effectiveness of functional premises
and demands of different market segments. This should be accompanied with occupancy, ConPAST and
RevPAST. Demand data should disclose the type of demand and reservations for each market segment by
months, days of the week and parts of the day. For all of the foregoing, it would be useful first to implement the use of RM in the room department and later in the congress department. Studied best practices
suggested that a minimum time for the implementation of RM is two years.
Literature and references
1. Bernardin Group–najlepše lokacije na slovenski obali (7. april 2010). Dnevnik. http://www.
dnevnik.si/magazin/prosti-cas/1042350476 2. Bernardin Group, Resorts & Hotels – morje izpolnjenih želja. (2. junij 2010). Pridobljeno 13. 1.
2013 iz http://www.dnevnik.si/magazin/prosti-cas/1042364020
3. Country and city rankings, Report 2011. (2013).
4. Cross, R. G., Higbie, J. A. in Cross, D. Q. (2009). Revenue Management Renaissance: A Rebirth
of the Art and Science of Profitable Revenue Generation. Cornell Hospitality Quarterly, Vol. 50,
No.1, str. 56–81.
5. Drevenšek, N. (2007). Izobraževanje in usposabljanje zaposlenih v javni upravi: primer uprave RS
za javna plačila (diplomsko delo). Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Ekonomska fakulteta.
6. Hartley, J. S. in Rand, P. (1997): Conference Sector Capacity Management. V I. Yeoman, A.
Ingold, (Ur.), Yield Management: Strategies for the Service Industries (str. 218-241). London:
Cassell. http://srecanja.files.wordpress.com/2012/05/icca-country-and-city-rankings-2011
7. Ingold, A., McMahon-Beattie, U. in Yeoman, I. (2000). Yield Management: Strategies for the
Service Industries. London: Thomson.
8. Ivankovič, G. in Jerman, M.: Merjenje uspešnosti poslovanja v hotelirstvu. UP FTŠ Turistica,
2010, str. 242.
9. Jelen, I. (2005). Ravnanje kongresnih dogodkov (diplomsko delo). Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Ekonomska Fakulteta.
10. Kimes, S. E. (2007). A Strategic Approach To Yield Management. V A. Ingold, U. McMahonBeattie in I. Yeoman (Ur.), Yield Management: Strategies for the Service Industries (2. izd.) (str.
3–14). London: Thomson.
11. Kimes, S. E. in McGuire, K. A. (2001). Function – space Revenue Management: A case study
from Singapore. Cornell Hotel and Restaurant Administration Quarterly, 33–46.
12. Kongresna Ljubljana 2012 – 2020. Turizem Ljubljana, 2011.
13. Kongresni center Bernardin, Portorož. (2013). Pridobljeno 20. 9. 2013 iz http://www.bernardingroup.si/si/bernardin-resort/hoteli/grand-hotel-bernardin/kongresni-centri
14. Pivac, T. in Dragićević, V. (2010). Kongresni Turizam. Novi Sad: Prirodno matematički fakultet.
15. Podbevšek, A. (2007). Komuniciranje pri vodenju organizacije Hoteli Bernardin d.d. (diplomsko
delo). Maribor: Univerza v Mariboru, Fakulteta za organizacijske vede.
16. Strategija razvoja in trženja turistične destinacija Ljubljana. Zavod za turizem Ljubljana. 2014
17. Strategija razvoja slovenskega turizma 2012-2016: www.slovenija.info
18. Šuligoj, B. Na izlet do Benetk ali pa smučat. Ljubljana. Delo, 10.1.2014
19. The Return on investment of U.S Business Travel (prepared bx Oxford Economic U.S.A. , September 2009, http://www.aacb.org.au/files/oxford_economics_study_09.pdf
20. Todorovič, D. (8. oktober 2011). Ocena odločitvenega modela o udeležbi na mednarodni konferenci. http://www.kongres-magazine.eu/clanki/?id=1032
21. Viršek, D. Vsak evro lahko pomnožimo z 2,5. Ljubljana. Delo, 10.1.2014
96
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko Dimitrijević
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma
Primljen: 11.02.2014.
Prihvaćen: 27.02.2014.
Pregledni rad
UDK 338.48:796
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji
menadžmenta sportskog turizma
Students winter camps as model of developing leadership in function of sports
tourism menagament
1
Aleksandar Ivanovski, 2 Dušan Mitić, 3 Marija Zegnal Koretić, 4 Goran Prebeg, 5 Marko Dimitrijević
1
Visoka sportska i zdravstvena škola Beograd, 2,4,5 Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Beograd,
3
Učenički dom Križevci
e-mail: 1 [email protected]
Sažetak: Ubrzani ritam života ne ostavlja dovoljno vremena za prakticiranje sportsko-rekreacijskih
aktivnosti kojima se može značajno ublažiti stres i poboljšati raspoloženje, kao i radna produktivnost.
Sportsko-rekreacijski kampovi imaju za cilj promidžbu zdravog načina života u kojem fizička aktivnost
ima dominantnu ulogu, dok je ukupni doprinos razvoja sportskog turizma nemjerljiv. Realizacija kampova
dobiva sve znatniju ulogu u razvoju sportskog turizma. Zajednički je boravak u kampu ispunjen velikim
brojem sportsko-rekreacijskih programa u kojima se kroz različite aktivnosti dobiva prilika sagledavanja
vlastitih sposobnosti i svrsishodnog odabira prave aktivnosti za redovno vježbanje. Edukativne i kreativne
radionice su osnovne forme ponude programskih cjelina u kampu kod realizacije dnevnih i večernjih programa. Koncepcija sportsko-rekreacijskih kampova je prikazana na Shemi 1, a zasniva se na usmjeravanju energije učenika u aktivno sudjelovanje, kreiranje i osmišljavanje svih programskih cjelina uz pomoć
educiranih instruktora i animatora, lidera na određenoj turističkoj lokaciji.
Ključne riječi: kampovi, liderstvo, menadžment sportskog turizma
Abstract: Large number of people are less using physical activities. Preoccupation with the every day
obligations are not leaving a lot of time to do some sports recreational activities which can reduce stress,
enlarge good mood and expand working capacity.
Main goal of sports’s camps is to promote healthy way of living where physical activity has dominant
role and all is in function of development of sports tourism. Attendance of the camps is filled with large
numbers of sports recreational programs in which students different ages have opportunity to overview
their abilities and easer decide their real activity in their lives afterwards. Beside, the program has the role
to make better communication, to increase religious and national tolerance, to increase humanity towards
disabled, weak and old people. Educational and creative workshops are the basic ways of implementing day
and evening programs. A concept of student’s camps is shown in scheme 1, and is based to focus the energy of
students in direction of active participation of creating and designing all programs with help of fully trained
animators and instructors, leaders on specific touristic destination.
Key words: camps, leadership, sports tourism menagament
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
97
Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko Dimitrijević
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma
1. Uvod
Svjetska istraživačka literatura na polju liderstva otkriva više različitih teorija, kao što su na primjer
Basova, Brajmanova, Gardnerova ili Mumfordova koje objašnjavaju složenost procesa liderstva. Pojedini
istraživači liderstvo smatraju vještinom dok je drugi definiraju kao proces. U ovom radu liderstvo se primjenjuje u kontekstu pedagoškog rada iz područja menadžmenta sportsko-rekreacijskog turizma te kao
poveznica teorije transformacijskog vodstva i razvoja studentskih timova na primjeru obuke studenata u
zimskom kampu. Predviđeno trajanje kampa je 7 dana, i to na Kopaoniku u Srbiji. Važno je napomenuti
da je osmišljen velik broj rekreacijskih aktivnosti i modificiranih sportskih natjecanja koje vode iskusni
lideri, odnosno educirani animatori. Druženje i kreativni rad su odlike koje dominiraju, a aktivnosti su
usmjerene usvajanju novih spoznaja i pozitivnih navika.
Sportsko-rekreacijski kamp ima za cilj promoviranje zdravog načina života u kojem fizička aktivnost ima dominantnu ulogu. Zajednički boravak u kampu je ispunjen velikim brojem programa koje
vode iskusni lideri sportsko-rekreacijskih aktivnosti. Na Shemi 1 može se vidjeti shematski prikaz koncepcije programa. Edukativne i kreativne radionice su osnovne forme ponuđenih programskih cjelina na
kampu u ponudi dnevnih i večernjih programa.
Learning
programs
Consulting
program
Wellness
Fitness
programs
Games without
borders
Group Fitness
Sports Games
Outdoor
Games
Testing
performance
Morning
Exercise
Shema 1.
Physical activity
Contact
Public Evidence of Activities
Boonton
Club
Contact
Evening
activities
Communication
Creative
Tolerance
Workshops
Social activities
Program
Different
diseases
addiction
(drugs,
alcohol..)
First aid
Nutrition
Health
protection
HEALTH
Humanity
Koncepcija sportsko-rekreacijskih
kampova
zasniva se se
na usmjeravanju
znanja i vještina
Koncepcija sportsko-rekreacijskih
kampova
zasniva
na usmjeravanju
znanja i vještina studenata
studenata u aktivno sudjelovanje pri kreiranju i osmišljavanju svih programskih cjelina uz
u aktivno sudjelovanje pri
kreiranju i osmišljavanju svih programskih cjelina uz pomoć educiranih lidera
pomoć educiranih lidera i animatora. Prije svega, planiranje i organizacija kroz aktivno
i animatora. Prije svega, sudjelovanje
planiranje
i organizacija kroz aktivno sudjelovanje u kreiranju programa pokreu kreiranju programa pokretači su aktivnosti i metoda usmjerene energiji
tači su aktivnosti i metoda
usmjerene
energiji
korisnika.
Vođenje
programa
predstavlja kariku u lancu
korisnika. Vođenje programa
predstavlja
kariku u lancu
stvaranja komunikacije
unutar
stvaranja komunikacije skupina
unutar
skupina
ukupnea kontrola
pozitivne
atmosfere,
kontrola prisutnosti vrši se javi ukupne
pozitivnei atmosfere,
prisutnosti
vrši se javnom aevidencijom
sudjelovanja. Pojedinačni
Pojedinačni doprinosdoprinos
programu utječeprogramu
na porast samopotvrđivanja
na čemu
nom evidencijom sudjelovanja.
utječe na
porast samopotvrđivanja na
čemu se temelji svijest o korisnosti i doprinosa funkcioniranja grupe, što stvara novi osjećaj vezanosti za
program, prostor i grupu. Na osnovu većeg broja sudjelovanja u kreiranju programa gradi se opći osjećaj
da program pripada njima i da ovisi o njima, što je nepobitna istina. Uspješnost vođenja ovakve grupe
kroz program ogleda se upravo u vještini ljudi koja predvodi ove programe, odnosno liderstvu. Aktivnim
sudjelovanjem u programu očekuje se poboljšanje komunikacija i razvijanje liderskih sposobnosti. Drugi
dio očekivanih efekata programa je u interesu povećane brige i njege zdravih stilova života koji se temelje
98
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko Dimitrijević
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma
na znanstvenoj i stručnoj osnovi o prehrani, zaštiti zdravlja i vode ka razvoju menadžmenta sportskog
turizma.
2. Rezultati i diskusija
Polazište za ovakvo modeliranje sportsko-rekreacijskih natjecanja bilo je višegodišnje iskustvo nekoliko generacija studenata koji su u okviru svoje nastavne prakse u DUUO “Beograd” na Kopaoniku
realizirali program s učenicima srednjih stručnih škola, pod vodstvom profesora Živanovića. Sljedeća
provjera funkcioniranja modela javne evidencije sudjelovanja uspješno je obavljena na deset Zimskih
festivala dječje rekreacije na planinama Divčibare, Tara i Zlatibor. Asocijacija „Sport za sve“ iz Beograda
pokrenula je ovu manifestaciju koja je predviđena za učenike od 10 do 14 godina, koje je sustav sporta
praktično odbacio pošto je odabrao 15% talentirane djece. Programski je Festival zamišljen kao grupno
natjecanje (ekipu čini 10 učenika) gdje se vodi evidencija o svakom pojedinačnom sudjelovanju. Zimski
festival učenika zasniva se na sudjelovanju u ponuđenim aktivnostima, koja se boduju za pojedinačni i
ekipni plasman. Seminar za obuku animatora i lidera zimskih i ljetnih rekreativnih aktivnosti, kroz koji
obavezno prolaze svi studenti na grupi za rekreaciju na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta
u Beogradu, je poligon na kojem se više od 30 godina testiraju i valoriziraju sportsko-rekreacijski sadržaji, modaliteti društvenih igara i tipski večernji kontakt programi. Oslonivši se na prethodnicu TRAS
(Tim rekreacije animacije i sporta) je organizirao preko deset kampova, zatim su tu kampovi ART, Putara
Srbije, Crvenog krsta, Saveza za sport i rekreaciju Srbije, Nove Srbije.
3. Planiranje, organizacija, vođenje i kontrola
Program realizacije kampa ovisi o prostorno-tehničkim uvjetima koje pruža određena destinacija.
Program se može modificirati prema specifičnim uvjetima lokaliteta, kao što su rijeka, jezero, more, bazen, sportski tereni, skijaške staze i slično, ali osnovni preduvjet je samostalnost objekta, tako da se grupa
ne „utapa“ u turističkoj gužvi, već da ima dozu diskrecije koja upućuje sudionike prije svega na objekt u
kojem se nalaze. Pored definiranih sportskih terena, potrebni su prostori za društvene aktivnosti, radionice kao i tehnička logistika tipa ozvučenje, mikrofon, kompjuteri, projektori za društvene programe i
večernje zabave. Zbog javne evidencije, plakata, biltena i sl. potrebna je odgovarajuća tehnička podrška a
sve u cilju potrebne kontrole. Važno je napomenuti da animatori i lideri imaju vrlo važnu ulogu. Svi animatori koji vrše realizaciju ovih programa imaju završen tečaj za animatore BSA u organizaciji Fakulteta
sporta i fizičkog vaspitanja i Udruženja stručnjaka za rekreaciju Beograd (www.bsa.dif.bg.ac.rs).
Program u kampu započinje jutarnjim vježbanjem kojem je cilj „probuditi“ organizam i usvajanje
procesa navikavanja na redovno jutarnje vježbanje kao dio zdravstveno-higijenskih navika.
Obuka alpskog i nordijskog skijanja, klizanja, kao i “Igre bez lavina” na snijegu i ledu čine cjelinu
dnevnih aktivnosti. Zatim slijede igre i aktivnosti na otvorenom, kao što su “Orijentacijsko-zabavna igra”,
“Potraga za blagom”, “Oprostite, molim vas” i druge. Učenje nove aktivnosti koja podrazumijeva aktivaciju i značajnu dozu adrenalina daje osnove za kasniju lakšu komunikaciju. Kamp je prilika da se probaju
nove aktivnosti i da se obogati motorno iskustvo kako bi se kasnije jednostavnije uključili u neku novu
aktivnost. Sve fizičke aktivnosti u kombinaciji s kontakt klubom, večernjim programima, edukativnim i
kreativnim radionicama vode ka uspješnom kampu koji vode animatori lideri. Uz sve to, na kampu funkcioniraju radionice koje imaju za cilj informirati i naučiti sudionike nešto više o komunikaciji i zdravlju.
Usvajaju se znanja o tome kako se ponašati (osnove bontona), kako komunicirati sa svima (hendikepiranim osobama, osobama različitih vjera, nacionalnosti i rase...), kako proširiti svoje vidike i sl. Također se
usvajaju i znanja o zdravlju; uči se o najčešćim bolestima današnjice, kako pružiti prvu pomoć, kako se
boriti s bolestima bližnjih, kako odoljeti negativnim trendovima, kao što su alkohol, droga i dr. Edukacija
se zaokružuje kroz radionice posvećene zdravoj prehrani.
Društvene igre i aktivnosti su u funkciji poboljšanja komunikacije. Baterija tipskih igara u formi
“Kontakt kluba” daje mogućnost za kreativni doprinos pojedinca i otvara prostor za grupno djelovanje,
kroz koje se potiče afirmacija kreativnosti koja upućuje na daljnji zajednički rad. Tipski večernji kontakt
programi predstavljaju novi izazov i priliku za sudjelovanjem u kreiranju zajedničke zabave koja proporcionalno ovisi od količine pojedinačnih sudjelovanja.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
99
Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko Dimitrijević
Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma
4. Zaključak
Sportsko-rekreacijski kamp je događaj koji promovira zdrav način života i okuplja sljedbenike aktivnog načina života i odnosa prema sebi i okolini. Kada govorimo o mogućim utjecajima vježbanja
na zdravlje, liderskim sposobnostima i menadžmentu u sportskom turizmu, na prvo mjesto se stavlja
očuvanje postojeće zdravstvene situacije sa željom da se produži “mladost” kao sinonim za kvalitetno
funkcioniranje organizma i životnu radost, zatim slijedi stjecanje liderskih sposobnosti tijekom zimskog
kampa te utjecaj na sportski turizam općenito. Važno je dati kvalitetu životu, a ne umjetno produžavati
život u poznim godinama kada već dođe do pada životnih funkcija. Kamp je prilika da se izvrši kontrola
razvojnog ciklusa stvaranja mladih animatora lidera. Od kampa se ne može očekivati da se postigne
veliki pomak kada je u pitanju motoričko ili funkcionalno stanje organizma, ali se očekuje akumulacija
pozitivne energije koja se uvijek stvara kada se na istom mjestu nađu animatori lideri koji među učenicima provode edukaciju o zdravom načinu života. Kamp treba biti mjesto na kojem se promoviraju nova
dostignuća, novi načini vježbanja, aktualni tehnološki i tehnički pronalasci, stvaranje novih kontakata
koji će unaprijediti osobno iskustvo i potvrditi opredjeljenje kojem se stremi. Veličina jedne nacije, kada
je rekreacija u pitanju, ne mjeri se samo brojem medalja već postotkom sudionika u rekreaciji, koji je
direktno ovisan o nivou obrazovanja pojedinca za ovakvu aktivnost. Obrazovanje počiva na tradiciji
društva, obitelji, osobnom iskustvu i sustavu obrazovanja te propagandi koju provodi organizacija zbog
potreba društva.
Cilj je da se kroz povećani opseg aktivnosti izvrši repozicioniranje i stabilizacija fizičke aktivnosti u
sustavno redovno vježbanje kojim se podiže nivo fizičkih radnih i mentalnih sposobnosti pod vodstvom
lidera, i to u sredini koja ima važnu ulogu u sportskom turizmu.
Literatura
1. Čomić, Đ. (1990). Psihologija turizma. Beograd, Turistička štampa.
2. De Knop, P. (1990). Recipročan razvoj sporta i turizma. Rovinj, III Međunarodna naučna konferencija Komiteta za sport i slobodno vreme ICSSPE – UNESCO.
3. Ivanovski, A. (2010). Profil animatora rekreacije u turizmu. Magistarski rad. Beograd, Fakultet
sporta i fizičkog vaspitanja
4. Ivanovski, Aleksandar; Mitić, Dušan (2009). Student´s camp of healthy life style in Serbia : oral
presentation. У: Stojiljković, Stanimir (ur.), DOPSAJ, Milivoj (ur.). The role of University sports
in education and society–a platform for change : proceedings. Beograd: Faculty of Sport and
Physical Education, 2009, str. 129. [COBISS.SR-ID 512599724]
5. Mitić, D. (2001). Rekreacija. Beograd, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
6. Mitić, Dušan (2009). Promotion of youth winter activity. У: Perspectives in sport for all. Brasov:
Transilvania University Press, 2009, str. 167-168. [COBISS.SR-ID 512599980]
7. Nestoroska, I.(2005). Animacii vo turizmot. Ohrid, Fakultet za turizam i ugostitelstvo.
8. Relac, M., Bartoluci, M. (1987). Turizam i sportska rekreacija. Zagreb, Informator.
9. Savovski, M. i Nikovski, G. (2001). Osnovi na sportskata rekreacija. Skopje, Univerzitet Sv. Kiril
i Metodij.
10. Vučković, S. i Mikalački, M. (1999). Teorija i metodika rekreacije. Niš- Novi sad, Fakultet fizičke
kulture.
11. Živanović, Ž. (1997). Istraživanje rekreacije u godišnjem odmoru- turizmu; radni materijali za
internu upotrebu, FFK Beograd 3228 686.
100
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
Primljen: 11.03.2014.
Prihvaćen: 21.03.2014.
Iskustvo iz prakse
UDK 338.48:640.4(497.525.1)
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma
Koprivničko-križevačke županije
Accommodation and catering offer for sustainable rural development at
Koprivničko-križevačka county
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Visoko gospodarsko učilište u Križevcima
Milislava Demerca 1, 48260 Križevci
[email protected]
Sažetak: U okviru IPA Programa za prekograničnu suradnju Mađarska–Hrvatska 2007–2013 Visoko
gospodarsko učilište u Križevcima u suradnji s Pannon Egytem iz Keszthelya provodi projekt „Health&rural
tourism DM projekt“ čiji je cilj doprinijeti povećanju gospodarskog potencijala i poboljšanju kvalitete života
u prekograničnoj regiji Mađarska – Hrvatska. Projektom se žele istražiti mogućnosti razvoja modela za
destinacijski menadžment u ruralnom turizmu u Koprivničko-križevačkoj županiji, odnosno modela destinacijskog menadžmenta za zdravstveni turizam u županiji Zala. Za razvoj turizma u županiji od osobite
važnosti su i podaci o smještajnoj i ugostiteljskoj ponudi u Koprivničko-križevačkoj županiji. Oni su prikupljeni pomoću obrasca za ugostiteljske i smještajne kapacitete koji je se sastojao od osnovnih informacija
o objektu, informacija o restoranu, informacija o smještaju i ocjene kvalitete i spremnosti sugovornika na
suradnju. Podaci o kapacitetima prikupljani su na temelju postojećih sekundarnih podataka, obilaskom
terena, e-mailom i telefonom, te zasebno za svaki grad: Koprivnicu, Križevce i Đurđevac. Koprivničko–
križevačka županija raspolaže sa svega 587 ležajeva u registriranim komercijalnim smještajnim objektima,
što je izrazito skroman dio (0,07%) u ukupnoj smještajnoj ponudi Hrvatske. Na području Koprivničkokriževačke županije ukupno se nalazi 17 smještajnih objekata, a najviše ih ima u Koprivnici (8), Križevcima
(5) i Đurđevcu (4). Od tog broja, najviše ima osnovnih smještajnih objekata–hotela (7), zatim seoskih
turističkih gospodarstava (6) te lovački dom, apartmani, planinarski dom i pansion. Osnovni razvojni izazov u održivom ruralnom turizmu Koprivničko-križevačke županije jest nedovoljno razvijeno ugostiteljstvo
i neadekvatni smještajni kapaciteti za potrebe intenzivnijih turističkih aktivnosti koju je nužno uvećati i
unaprijediti.
Ključne riječi: Koprivničko-križevačka županija, smještajni kapaciteti, ugostiteljski kapaciteti, ruralni turizam
Abstract: In the framework of the IPA cross-border cooperation Hungary–Croatia 2007–2013 College
of Agriculture at Križevci in cooperation with Pannon Egytem from Keszthely–implemented the project
“Health & rural tourism DM project” which aims to contribute to increase economic potential and improve
the quality of life in the cross-border region of Hungary–Croatia. The project aims to explore the possibilities of developing models for destination management in rural tourism in Koprivničko-križevačka county
or destination management model for medical tourism in Zala County. Information about accommodation
and catering offer in Koprivničko – križevačka county were collected using a form of catering and accommodation facilities which consisted of basic information about facilities, information about restaurants,
information about the location and quality assessment and readiness of respondents to cooperate. Data were
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
101
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
collected on the basis of existing secondary data, field tour, via e–mail and telephone, as well as separately
for each city: Koprivnica, Križevce and Đurđevac. Koprivničko-križevačka county has only 587 beds in
registered accommodation facilities, which is very small (0.07 %) in the total percentage of accommodation
in Croatia. In the area of Križevci–a
​​
total of 17 accommodation units, and most of them are in Koprivnica
(8), Križevci (5) and Đurđevac (4). Most of them have basic accommodation facilities–hotel (7), followed
by agritourisms (6), hunting lodges, apartments, mountain lodge and guest house. The main challenge in
developing sustainable rural tourism at Koprivničko-križevačka county is underdeveloped and inadequate
accommodation and catering offer for intensive tourist activity that is necessary to increase and improve.
Key words: Koprivničko-križevačka county, accommodation, catering, rural tourism
1. Uvod
Posljednjih desetljeća u Republici Hrvatskoj otpočinje proces diverzifikacije turističkog proizvoda
koji se u velikoj mjeri razlikuje od klasičnog koncepta masovnog turizma poznatijeg pod skraćenim
nazivom SSS (Sun, Sea, Sand)1. Novi oblici turizma koji se razvijaju u kontinentalnom području kao
što su ruralni, zdravstveni, tranzitni i ostali postaju značajni segment gospodarskog razvoja, doprinose
lokalnom i regionalnom gospodarstvu te otvaraju nove mogućnosti zapošljavanja i ukupnog razvoja tog
područja.
Navedene alternativne oblike turizma moguće je razvijati u prekograničnom području Hrvatska –
Mađarska i na taj način temeljem znanja, inovacija i promocije uspostaviti nove modele upravljanja koji
trebaju biti inovativni za razvoj ruralnog turizma u Koprivničko-križevačkoj županiji, odnosno zdravstvenog turizma u županiji Zala. Ovaj rad fokusira se na deskripciju i analizu smještajnih i ugostiteljskih
kapaciteta u Koprivničko-križevačkoj županiji koji su bitna pretpostavka takve vrste turizma.
2. Opći profil Koprivničko-križevačke županije
Koprivničko-križevačka županija, s površinom od 1.746 km2 (3,2 % ukupne kopnene površine RH),
pripada manjim županijama Republike Hrvatske i nalazi se unutar panonsko-peripanonske makroregije,
u široj periferiji tzv. zagrebačkog prostora (Slika 1.). Graniči s ukupno pet susjednih županija (Međimurska, Varaždinska, Virovitičko-podravska, Bjelovarsko-bilogorska i Zagrebačka) te s Republikom Mađarskom. S Varaždinskom, Međimurskom, Krapinsko-zagorskom i Zagrebačkom županijom čini regiju na
NUTS II razini pod nazivom Sjeverozapadna Hrvatska. Koprivničko-križevačka županija se sastoji od
25 jedinica lokalne samouprave (JLS), od čega su tri grada (Koprivnica, Đurđevac, Križevci) i 22 općine.
Sjedište Županije je grad Koprivnica. Koprivničko-križevačka županija prema posljednjem popisu
stanovništva iz 2011. godine, ima 115.582 stanovnika (2,69% ukupnog broja stanovnika RH) i s prostornom gustoćom naseljenosti od oko 66,19 st./km² pripada srednje gusto naseljenim područjima RH
(prosjek je 75,81 st./km²). Demografski trendovi kontinuirano su negativni: ukupan broj stanovnika
Županije neprestano se smanjuje tijekom posljednjih gotovo 40 godina (ROP Koprivničko-križevačke
županije 2006.-2013., 2006., 27). U pogledu vrste i oblika privredne djelatnosti koje bi trebalo prioritetno
razvijati predlažu se poslovno industrijske zone i manji proizvodni pogoni koji ne zagađuju okolinu,
obrt, poljoprivreda, stočarstvo i turizam. To govori da se razvojne projekcije i aspiracije sagledavaju kao
ekološki osjetljiv tip gospodarskog razvitka, što je u skladu s prirodnim vrijednostima i specifičnim obilježjima prostora županije.
1 Sunce, more, pijesak – prev.
102
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
Slika 1. Položaj Koprivničko-križevačke županije u Republici Hrvatskoj.
Izvor: ROP Koprivničko-križevačke županije 2006.-2013., 2006., str. 25.
3. Položaj i organizacija turizma u Koprivničko-križevačkoj županiji
Trenutno je Koprivničko-križevačka županija turistički prepoznatljiva kao središte „naivnog“ slikarstva. Područje Županije ima prirodnu (u prvom redu rijeka Drava, ravničarski tereni jezera, brdski
pejzaži na obroncima Bilogore i Kalnika obrasli gustom vegetacijom) i povijesno-kulturnu baštinu (niz
sakralnih objekata; razvijena umjetnička tradicija – naivno slikarstvo) koja predstavlja značajnu turističko atrakcijsku osnovu za različite oblike kontinentalnog turizma (ruralni, lovni i ribolovni turizam, boravak u prirodi–planinarenje, promatranje ptica, gastroturizam, biciklizam, izletnički i tranzitni turizam).
Postojeći potencijal nije značajnije iskorišten, a to se odražava i u činjenici da se više od 90% turističkog
prometa odvija u obliku jednodnevnih izleta bez noćenja.2 Jedan od važnih strateških ciljeva Županije je
konkurentno gospodarstvo u okviru kojeg se nalazi prioritet „Razvoj selektivnih oblika turizma“ a koji
će se realizirati sljedećim mjerama:
a) Mjera 1: Unaprjeđenje postojećih turističkih proizvoda
b) Mjera 2: Razvoj novih turističkih proizvoda (ROP Koprivničko-križevačke županije 2006.2013., 2006., 158).
Turističkim razvojem na županijskom nivou upravljaju Ured za poljoprivredu, ruralni razvoj i turizam, Upravni odjel za gospodarstvo i komunalne djelatnosti, Razvojna agencija Podravine i Prigorja:
PORA, Zavod za prostorno uređenje Koprivničko–križevačke županije, te Javna ustanova za upravljanje
zaštićenim prirodnim vrijednostima. U sklopu lokalne samouprave djeluju Upravni odjeli za financije
2 Procjene dolazaka gostiju u Koprivničko-križevačku županiju kreću se oko 23 000 gostiju godišnje. Izvor:
Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam
u Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam). Intervju vođen sa djelatnikom TZ KKŽ.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
103
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
i poticanje poduzetništva u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu koji su (između ostalog) zaduženi za
razvoj turizma. Na gradskoj razini ustrojene su turističke zajednice Koprivnice, Križevaca i Đurđevačke Podravine, a na općinskoj razini djeluje 4 turističkih zajednica općina Molve, Sveti Petar Orehovec,
Kalnik i Ferdinandovac. Rad gradskih turističkih zajednica je kadrovski i tehnički profesionaliziran, za
razliku od općinskih turističkih zajednica čiji broj se mijenja u skladu sa zahtjevima turizma u njihovoj
ingerenciji. Izuzetak je Turistička zajednica općine Kalnik koja predstavlja primjer dobre prakse.
Turistička zajednica Koprivničko–križevačke županije radi na jedinstvenoj koncepciji razvoja i promocije županije, te pokušava pozicionirati Županiju kao: „cjelogodišnju izletničku, športsko-rekreacijsku
destinaciju očuvane i raznolike prirode te naglašenih tradicionalnih vrijednosti oplemenjenih u suvremenom izrazu naivnog slikarstva, domaće kuhinje, manifestacija, folklora, gostoljubivosti i vjere“ (Strateški
marketinški pplan turizma Koprivničko–križevačke županije, 1997.).
4. Smještajna i ugostiteljska ponuda
Koprivničko–križevačka županija raspolaže sa svega 587 ležajeva u registriranim komercijalnim
smještajnim objektima, što je izrazito skroman dio (0,07%) u ukupnoj smještajnoj ponudi Hrvatske. Međutim, u odnosu na podatke iz 1997. kada je Županija raspolagala s 387 statistički registriranih ležajeva,
riječ je o povećanju kapaciteta za 66% što predstavlja značajan iskorak u turističkoj nadgradnji Županije.
Na području Koprivničko-križevačke županije ukupno se nalazi 17 smještajnih objekata, a najviše ih ima
u Koprivnici (8), Križevcima (5) i Đurđevcu (4). Od tog broja, najviše ima osnovnih smještajnih objekata–hotela (7), zatim seoskih turističkih gospodarstava (6) te lovački dom, apartmani, planinarski dom i
pansion. (Tablica 1.).
Tablica 1. Smještajni kapaciteti u županiji.
Lokacija
Naziv objekta
Broj soba
Broj apartmana
Broj kreveta
Koprivnica
Hotel Podravina***
62
3
104
1
28
Križevci
Đurđevac
Hotel Bijela kuća ***
12
Hotel Zlatan i Marinela
12
22
Hotel Kalnik
30
60
KTC sobe i apartmani
54
Planinarski dom Kalnik
10
33
Hotel Picok ****
80
200
10
64
Hotel Crna Mica
5
8
Planinarski dom Peski
12
24
Total
543
Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u
Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam).
Osvježenje u turističkoj ponudi Županije svakako su i turistička seljačka gospodarstva koja se nalaze u okolici triju gradova i nadopunjuju smještajnu ponudu u njenom ruralnom dijelu. Za razliku od
hotela koji su moderno uređeni objekti u pravilu namijenjeni odmoru poslovnih ljudi i većih turističkih
grupa, turistička seljačka gospodarstva promoviraju se kao smještaj tradicionalnog izgleda i ugođaja za
sve one koji se vole aktivno odmarati. Starinska seljačka domaćinstva, okružena poljima, odlična su za
miran odmor i šetnje u prirodi, te ostale aktivnosti koje se realiziraju u skladu sa željama gostiju. Turistička seljačka gospodarstva i ostali smještajni objekti su cjenovno nešto povoljniji, a raspolažu s ukupno
10 soba i 54 kreveta. U Đurđevcu se nalazi najveći broj smještajnih kapaciteta u Županiji (40%) a to je
ujedno i jedini hotel sa četiri zvjezdice. Smještajna ponuda u gradovima Koprivničko-križevačke županije razlikuje se od grada do grada (Grafikon 1.).
104
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
Grafikon 1. Struktura smještajne ponude prema naseljima (broj ležajeva).
Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u
Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam).
Ugostiteljska ponuda u Koprivničko–križevačkoj županiji je relativno ujednačena po vrsti ugostiteljske ponude, ali vrlo raznolika po svim ostalim parametrima (Tablica 2.).
Tablica 2. Ugostiteljska (gastronomska) ponuda u Koprivničko–križevačkoj županiji.
R.br.
Vrsta restorana
Križevci
Koprivnica
Đurđevac
1.
RESTORAN
11
13
5
2.
PIZZERIA
3
5
2
3.
FAST FOOD
0
5
0
4.
OPG
0
2
0
5.
NEŠTO DRUGO
0
0
2
UKUPNO
14
25
9
Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u
Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam.)
Najviše ugostiteljskih objekata ima Koprivnica (25), gotovo dvostruko manje imaju ih Križevci (14),
a na kraju liste je Đurđevac (9). U strukturi ugostiteljskih kapaciteta dominiraju restorani kao samostalni
objekti ili objekti koji se nalaze u okviru smještajnih objekata s više od 50% zastupljenosti, pizzerije i restorani brze prehrane (fast food restorani) su prisutni u puno manjoj mjeri, dok su najmanje zastupljeni
restorani unutar turističkog seljačkog domaćinstva i bistro – pizzerije–zalogajnice. Zanimljivo je istaknuti da fast food restorana najviše ima u Koprivnici, a gotovo da ne postoje u Križevcima i Đurđevcu,
barem ne u „čistom obliku“. Specifičnost koju vlasnici restorana u Županiji vole isticati jest njihov odličan
ambijent i opuštajući interijer koji omogućuje osjećaj privatnosti te uživanje u kvalitetnoj hrani i usluzi.
Što se tiče ponude jela koja se nude u restoranima, zamjetnije su neke razlike između gradova u
Županiji. Najraznovrsniju ponudu jela nude restorani u Koprivnici. Tu su podjednako zastupljena jela
s ražnja, jela s roštilja, regionalna jela, internacionalna jela, talijanska jela, a od ostalih jela to su jela od
ribe, zelena kuhinja i autohtoni program. U križevačkim restoranima uglavnom se nude jela s ražnja, jela
s roštilja, regionalna i internacionalna jela, dok je u Đurđevcu ponuda jela jednostavnija i podrazumijeva jela s roštilja, jela s ražnja te rijetko riblje specijalitete. Minimalna cijena predjela je od 6,00 – 36,00
kn, a maksimalna cijena od 42,00 – 82,00 kn. Glavno jelo može se kupiti u minimalnom rasponu od
21,00 – 250,00 kn, međutim, s obzirom na to da je istraživanje obuhvatilo različite vrste ugostiteljskogastronomskih objekata, nije ih moguće preciznije usporediti. Nadalje, po pitanju lokacije ugostiteljskih
objekata, najlošije su smješteni restorani u Križevcima, jer se više od polovice njih nalazi na sporednoj
cesti, za razliku od Đurđevca i Koprivnice gdje su ugostiteljski objekti uglavnom smješteni na glavnoj
cesti. No, bez obzira na lošiju lokaciju, udaljenost od glavne ceste ne premašuje 200 metara i istovremeno
je uočljivo signalizirana na glavnoj cesti. Isto vrijedi za ugostiteljske objekte u gradovima i selima.
Kada su vlasnici restorana upitani na koji način bi preporučili svoj restoran potencijalnom turistu
koji želi navratiti u ovaj kraj, zabilježena je izvjesna skromnost u reklamiranju vlastitog restorana. Naime,
vlasnici bi svoj restoran uglavnom preporučili onima koji žele nešto pojesti i nastaviti dalje, u manjoj
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
105
Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije Jerčinović
Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije
mjeri kao restoran kojeg svakako trebaju posjetiti oni koje put nanese ovamo te oni kojima je važan prigorsko/podravski ugođaj i priroda. Zanimljivo je spomenuti da se najveći broj vlasnika koji smatraju da
je njihov restoran vrijedan posebnog putovanja u ove krajeve nalazi u Križevcima. Objašnjenje ovakvog
stava vjerojatno leži u iznimnoj gostoljubivosti koju ne mogu omesti relativno loše komparativne prednosti u odnosu na restorane u ostalim gradovima županije.
Ipak, činjenica jest da Koprivničko-križevačka županija i dalje održava reputaciju mjesta s dobrom,
domaćom kuhinjom koja je uglavnom locirana u vrlo kvalitetnim restoranima u Koprivnici te da u Koprivnici postoji dugogodišnja tradicija u proizvodnji (prehrambena industrija „Podravka“ d.d.) i pripremi domaćih jela. Nekoliko restorana s tog područja, čija se ponuda temelji na regionalnim gastronomskim podravskim specijalitetima, svrstava se među prvih 100 u Hrvatskoj: „Podravska klet“ i „Štagelj“ u
sklopu Podravkinog rekreacijskog centra u Koprivnici te pivnica „Kraluš“ u Koprivnici, a vjeruje se da
će se sve više razvijati i gastronomska ponuda Đurđevačke Podravine, te Kalničkog Prigorja (Strateški
marketinški plan turizma Koprivničko – križevačke županije, 1997).
U tom smislu, jedan od osnovnih razvojnih izazova u turizmu, a kojeg je Županija svjesna, jest nedovoljno razvijeno ugostiteljstvo i neadekvatni smještajni kapaciteti za potrebe intenzivnijih turističkih
aktivnosti (nedovoljno registriranih ležajeva po broju i kvaliteti, svega nekoliko hotela i nekoliko seoskih
domaćinstava, više planinarskih i lovačkih domova, ali niska kvaliteta usluga, bez popratnih sadržaja)
koje je nužno povećati i unaprijediti.
5. Zaključak
Prekogranični projekt kao što je „Health and rural tourism DM model“ razvija oblik strateškog
promišljanja turističkog sektora koji se uspostavlja u pograničnom području Hrvatska – Mađarska. Razvojem pograničnog turizma unaprijedit će se postojeći i osmišljavati novi sadržaji koji će privući sve
veći broj posjetitelja, ostvariti veći broj višednevnih boravaka te postići veću potrošnju i ukupni održivi
turistički razvoj.
Smještajni i ugostiteljski kapaciteti u Koprivničko-križevačkoj županiji trebaju se kontinuirano
kvantitativno i kvalitativno unaprjeđivati i biti u sinergiji sa svim oblicima turizama koji se razvijaju.
Trenutno, smještajna ponuda turističkih seljačkih gospodarstava u ruralnom području županije slaba je
nadopuna u smještajnim kapacitetima u gradovima te ju je potrebno brižljivo razvijati. Iako su smještajni
i ugostiteljski kapaciteti manjkavi, ključni problem turizma u Koprivničko-križevačkoj županiji je nepostojanje strategije razvoja turizma Županije što za posljedicu ima predominaciju jednodnevnih posjetitelja (tranzitera), nekoordiniranost dionika u razvoju turizma na svim nivoima te manjak educiranog kadra u turizmu. Turizam (osobito ruralni) u Koprivničko-križevačkoj županiji može biti jedna od poluga
razvoja gospodarstva koja će uključivati potrebu kontinuiranog educiranja o važnosti ruralnog turizma,
skrb i promociju specifičnosti turističkog područja te jačanje kapaciteta lokalne društvene strukture, a
unaprjeđenje ugostiteljske i smještajne ponude postat će sastavni dio tog procesa.
Literatura
1. Obrazac za smještajne i ugostiteljske kapacitete. Zagreb, Institut za turizam.
2. Regionalni operativni program za Koprivničko – križevačku županiju za razdoblje od 2006. –
2013., Koprivnica, 2006. http://kckzz.hr/user_content/documents/ROP_2006-2013.pdf
3. Strateški marketinški plan turizma Koprivničko – križevačke županije (1997). Zagreb, Institut
za turizam.
4. Studija o mogućnostima razvoja modela destinacijskog menadžmenta za ruralni turizam
(Kristina Svržnjak et.al.) http://www.health-and-rural-tourism.info/dm/default.asp?sid=2
106
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
Primljen: 12.02.2014.
Prihvaćen: 21.03.2014.
Prethodno priopćenje
UDK 796:339.138
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
Impact of Sport Club’s Success on Sponsorships Attraction
Andrijana Kos Kavran, 2 Damira Miroslav, 3 Mirjana Trstenjak
1, 2, 3
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected], [email protected], [email protected]
1
Sažetak: Sponzorstva u sportu čest su oblik promocije sponzora u sferi sportskog marketinga. Upravljanju odnosom sponzora i sponzoriranog sportskog kluba potrebno je pristupiti na poslovan način. U
Republici Hrvatskoj ne postoje podaci o sportskim sponzorstvima koji bi mogli dati konkretan pregled koji
sportovi privlače najviše financijskih sredstava te koje se obostrane koristi stječu sklapanjem sponzorskih
ugovora. Cilj rada je prikazati postojeća sponzorstva u sportu u Republici Hrvatskoj putem sekundarnog
istraživanja te prikazati uzročno-posljedičnu vezu između uspješnosti sportskih klubova te broja sponzora i
iznosa njihove financijske potpore.
Ključne riječi: sponzorstva, promocija, sport, učinkovitost
Abstract: Sponsorships in sport are common form of promotion of sponsors in the field of sports marketing. To management of relationship between sponsors and sponsored sports club should be approached in
a businesslike manner. There are no data of sports sponsorships in Croatia that could give a concrete overview of sports that attract the most funding and what are mutually beneficial outcomes from sponsorship
contracts. The aim is to show existing sponsorship of the sport in the Republic of Croatia through secondary
research and show a causal relationship between the success of sports clubs and the number of sponsors and
the amount of their financial support.
Key words: sponsorship, promotion, management, sport, efficiency
1. Uvod
Sport kao društvena djelatnost privlači veliki broj ljudi koji se odlučuju za njega iz rekreacijskih
motiva, neki od sporta rade karijeru pa se uključuju u profesionalne sportove, dok je većina njih sportski
potrošači u vidu navijača, gledatelja i medijskih potrošača sporta. Upravo iz navedenih razloga sport
je zanimljiv kanal kroz kojeg poduzeća (sponzori) mogu ostvariti svoje promotivne ciljeve, a koji su
usmjereni na životni stil ciljanog segmenta potrošača. Potrošači koji su opušteni lakše primaju određene poruke (Mullin i sur., 2007.). S druge strane većina sportskih klubova i individualnih sportaša ovise
upravo o podršci svojih sponzora te mnogi ne bi ni opstali bez njih. No taj odnos ide i u drugom smjeru,
pa ni sponzori ne bi mogli ostvariti specifične ciljeve kroz druge vidove promocije, a koje sponzorstvo
kao takvo nudi. „Sponzoriranje sportskih ili umjetničkih događaja, kao što su Olimpijske igre ili Svjetsko
nogometno prvenstvo, nudi pristup do širokog sloja publike. Rijetki su slučajevi kad se može doprijeti do
toliko globalne publike, a učinkovitost takvih inicijativa teško je mjerljiva.“ (Kotler i sur., 2006.). Osim
toga, sportski događaji privlače i medije, posebice televiziju kao medij, što znači da troškovi sponzorstaTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
107
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
va mogu biti uvelike manji nego što bi bila promocija sponzora putem oglašavanja. Pri tome, cilj svakog
sponzora u sportu jest ostvariti što veći ROI1 (povrat na investiciju).
2. Sponzorstva kao oblik promocije u sportu
Sponzorstvo se može definirati kao komercijalni odnos između sponzora i sponzorirane strane pri
kojem svaka od strana ima određene obaveze i koristi koje se reguliraju sponzorskim ugovorom. Sponzorstvo se uvelike razlikuje od donacija koje su jednosmjernog tijeka kod kojeg se ne očekuju povratne
koristi u zamjenu za donaciju. Kesić (2003.) definira sponzorstvo kao oblik ulaganja u različite događaje
ili uzroke s ciljem postizanja ciljeva poduzeća, posebno onih koji se odnose na povećanje upoznatosti s
markom, jačanjem imidža i povećanje prodaje. Kotler i sur. (2006.) definiraju sponzorstvo kao aktivnost
zahvaljujući kojoj su korporacije medijski izložene te ono postaje značajno promidžbeno sredstvo za one
tvrtke koje žele popraviti sliku o svojoj marki ili uvesti novu liniju proizvoda ili usluga. Za neke je tvrtke
sponzoriranje postalo strateški promidžbeni alat za stvaranje slike o marki ili lansiranje novih proizvoda
i usluga (Kotler i sur., 2006.). Sponzorstva mogu uključivati pravo na korištenje loga, imena, zaštitnih
znakova i sličnog znakovlja čime se povezuje ime sponzora s nekim sportskim klubom ili događajem.
Navedena prava korištenja koriste se u oglašavanju, stvaranju publiciteta i ostalim komunikacijskim aktivnostima.
Oblici sponzorstava su sljedeći (Kesić, 2003.): sponzoriranje događaja, kreiranje vlastitih događaja,
sponzoriranje medija, pozicioniranje proizvoda u programu u zamjenu za određenu donaciju ili cjelokupno financiranje programa, sponzorstvo u društvene svrhe (komunikacija s društvenim ciljem), sponzoriranje mladih, sponzorstvo iz zasjede (oglašavanje iz zasjede).
Glavni ciljevi sponzorstava kao oblika promocije su svijest o marki, konkurentska prednost, dosezanje
ciljanog segmenta potrošača, stvaranje odnosa s potrošačima, izgradnja imidža te povećanje prodaje. Neophodno je integrirati sponzorstva u ukupan komunikacijski program i cjelovitu marketinšku strategiju te
pažljivo razmotriti što, kada i koliko investirati u taj oblik marketinške komunikacije (Kesić, 2003.).
Prema rezultatima istraživačke tvrtke IEG iz Chicaga, svjetski troškovi sponzoriranja u 2013. godini
iznosili su 53,3 milijarde dolara, međutim u odnosu na 2012. godinu rezultati pokazuju usporeni trend
rasta u odnosu na prijašnje godine. Najveći prihodi od sponzorstava ostvareni prema regiji 2013. godine
su u Sjevernoj Americi (19,9 mlrd. dolara), dok je u Europi iste godine ostvareno 14,5 mlrd. dolara sponzorstava (http://www.sponsorship.com/Latest-Thinking/Sponsorship-Infographics/2013-SponsorshipSpending-Outlook.aspx).
Istraživanja o sponzorstvima u hrvatskom sportu ne postoje, pa je nemoguće pronaći podatke na
jednom mjestu. U sklopu ovog rada provedeno je sekundarno istraživanje o tome koja poduzeća su
sponzorirala koje sportove i u kojem iznosu u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Podaci o iznosima
sponzorstava bili su najčešće nedostupni pa se naišlo samo na popis sponzora pojedinih sportskih klubova ili sportskih događanja. Prema očekivanjima, nogomet je sport kojeg prati najveći broj sponzora
(Tablica 1.). Također vidljivo je da su sponzorima u Hrvatskoj privlačniji ekipni sportovi (hokej, košarka,
rukomet…).
Tablica 1. Popis dostupnih sponzora hrvatskog sporta 2011.-2013.
Sponzor
Sport
Klub
Iznos sponzorstva
Erste banka
Hokej
EBEL liga
7,4 milijuna kn
Podravka
Hokej
HK Medveščak
3 milijuna kn
HPB
Košarka
ŽKK Gospić
350.000,00 kn
Zagrebački sportski savez
Košarka
KK Cibona
4,2 milijuna kn
Croatia osiguranje
Nogomet
NK Hajduk
1,3 milijuna kn
Div d.o.o.
Nogomet
NK Hajduk
750.000,00 kn /godišnje
1 ROI – engleska skraćenica za Return on Ivestment
108
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
HPB
Nogomet
HNK ‘’Zmaj’’
50.000 kn
Mesna industrija Braća Pivac
Nogomet
NK Hajduk
1 milijun kn
Proenergy
Nogomet
NK Hajduk
500.000,00 kn
Tommy
Nogomet
NK Hajduk
1 milijun EUR
Zagrebački sportski savez
Nogomet
NK Dinamo
11,2 milijuna kn
Autotrans d.o.o.
Odbojka
Klub ‘’Pazin’’
3.664 kn
Agrokor
Rukomet
Hrvatski rukometni savez
1 milijun kn
Autotrans d.o.o.
Rukomet
RK ‘’Senj – Wallenborn’’
5.700 kn
Gazprom
Rukomet
CO Zagreb
3 milijuna EUR
Zagrebački sportski savez
Rukomet
CO Zagreb
6,2 milijuna kn
HPB
Skijanje
SK “Medveščak”
35.000,00 kn
Izvor: sekundarno istraživanje autora
Poseban slučaj koji se ističe i predstavlja svojevrstan model jest primjer hokejaškog kluba „Medveščak“ Zagreb, čiji su uspjesi iz sezone u sezonu privlačili sve veći broj domaćih sponzora.
3. Istraživanje
3.1 Hipoteze istraživanja
Temeljna hipoteza ovog rada glasi:
H1: Broj pobjeda/medalja sportskih klubova pozitivno utječe na vrijednost primljenih sponzorstava.
S obzirom na to da su glavni ciljevi sponzorstava kao oblika promocije svijest o marki, konkurentska prednost, dosezanje ciljanog segmenta potrošača, stvaranje odnosa s potrošačima, izgradnja imidža,
povećanje prodaje, a upravo uspješniji klubovi privlače veći broj gledatelja, veći je i potencijal da će takvi
klubovi biti zanimljiviji potencijalnim sponzorima.
3.2 Metodologija istraživanja
Ciljevi ovog istraživanja bili su istražiti koliki je utjecaj uspješnosti sportskih klubova u privlačenju
sponzora, saznati na kojem nivou se nalaze sponzorstva u sportu u Hrvatskoj, na koji su način definirani
odnosi između sponzora i sponzoriranih klubova, na koji način dolaze do sponzora te koje pogodnosti
nude i ugovaraju sa svojim sponzorima.
Anketu su provodili redovni i izvanredni studenti treće godine studijskog smjera Menadžment
sporta na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu. Studenti su nasumično prema vlastitom nahođenju
kontaktirali sportske klubove i proveli anketiranje. Istraživanjem su obuhvaćeni sportski klubovi ekipnih
sportova poput nogometnih, rukometnih i sl. te sportski klubovi individualnih sportova kao što su atletika, borilački sportovi i sl. na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Ispitanici su bili informirani
o anonimnosti ispitanika i svrsi u koju su se podaci prikupljali. Ukupno je prikupljeno 46 ispunjenih
anketnih upitnika.
Upitnik se sastojao od dvije skupine pitanja. Prva skupina pitanja odnosila se na identifikaciju anketiranog subjekta (vrsta sporta kojom se klub ili sportaš bavi i broj utakmica i pobjeda za ekipne sportove
te broj natjecanja i broj ostvarenih pobjeda za 2011. i 2012. godinu). Drugi dio pitanja odnosio se na
sponzorske aktivnosti (broj sponzora, vrijednost primljenih sponzorstava u novčanom iznosu za 2011.
i 2012. godinu, odnos sa sponzorima, dogovorene pogodnosti za sponzore). Upitnik nije korišten u prijašnjim istraživanjima autora i ostalih istraživača. Tri vrste pitanja su korištene u upitniku: 1) pitanja s
višestrukim izborom gdje su ispitanici mogli dati više mogućih odgovora, 2) isključiva pitanja kod kojih
su ispitanici mogli odabrati samo jedan odgovor, 3) otvorena pitanja kod kojih su ispitanici upisivali
brojčane vrijednosti odgovora. Rezultati su obrađeni pomoću SPSS programskog paketa.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
109
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
3.3. Rezultati istraživanja
Istraživanjem obuhvaćeni klubovi odabrani u uzorak svrstani su u dvije kategorije: ekipni i individualni sport, tako da je 78,3 % klubova iz ekipnih sportova, dok je 21,7 % klubova obuhvaćalo individualne sportove. Što se tiče podatka o oblicima sponzorske naknade, rezultati istraživanja pokazali su da su
najčešća dva oblika sponzorske naknade novac i roba te da su novčana sponzorstva zastupljena u većem
omjeru nego robni oblik naknade (Grafikon 1.).
Grafikon 1. Oblik sponzorske naknade.
Izvor: obrada autorica
Većina klubova navodi da je najčešći i najdjelotvorniji način dolaženja do sponzora vlastiti angažman, dok je ponuda sponzora zastupljena u malom postotku (5%) i nije uobičajena pa jedino klubovi
koji angažiraju vlastite snage ostvaruju i veće koristi i primitke od sponzorstava. Podatak koji je pokazao određenu dozu opreza što se tiče reguliranja odnosa sa sponzorima pokazuje da se većina odnosa
regulira usmenim dogovorom, iako stoji činjenica da ako odnos nije reguliran ugovorom, ne smatra se
sponzorstvom (Grafikon 2.)
Grafikon 2. Reguliranje odnosa sa sponzorima.
Izvor: obrada autorica
Što se tiče pogodnosti koje klubovi omogućuju svojim sponzorima, u najvećem postotku omogućuje im se pristup događajima (33,3%) i davanje besplatnih karti (31,4%), dok im je u nešto manjem
postotku (17,6%) omogućeno pojavljivanje u medijima, a 11,8 % otpada na ostale pogodnosti.
U Tablicama 2. i 3. prikazana je deskriptivna statistika za uzorak koji je korišten u modelu. Iz tablica
je vidljivo da srednja vrijednost za logaritam vrijednosti primljenih sponzorstava u 2011. godini iznosi
10.19, dok standardna devijacija, odnosno prosječno odstupanje od prosjeka, iznosi 1.8. Za 2012. godinu
srednja vrijednost za logaritam vrijednosti primljenih sponzorstava iznosi 10.1, dok standardna devijacija, odnosno prosječno odstupanje od prosjeka, iznosi 1.9.
110
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
Tablica 2. Deskriptivna statistika za 2011. godinu.
Descriptive Statistics
Mean
lv11
Std. Deviation
10,1887
N
1,80672
43
2011 broj pobjeda/medalja
14,9070
10,91049
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
43
Tablica 3. Deskriptivna statistika za 2012. godinu.
Descriptive Statistics
Mean
lv12
10,0967
Std. Deviation
N
1,89288
43
2012 broj pobjeda/medalja
15,9302
11,25969
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
43
Tablice 4. i 5. prikazuju korelacijsku matricu. Iz Tablice 4. je vidljivo da je broj medalja/pobjeda u
2011. godini pozitivno povezano s vrijednošću primljenih sponzorstva. Veza je srednje jačine (0,037) i
linearna. Iz Tablice 4. je vidljivo da je broj medalja/pobjeda u 2012. godini također pozitivno povezana s
vrijednošću primljenih sponzorstva. Veza je srednje jačine (0,411) i linearna.
Tablica 4. Korelacijska matrica za 2011. godinu.
Correlations
lv11
lv11
Pearson Correlation
1,000
,373
,373
1,000
.
,007
,007
.
lv11
43
43
2011 broj pobjeda/medalja
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
43
43
2011 broj pobjeda/medalja
lv11
Sig. (1-tailed)
2011 broj pobjeda/medalja
N
2011 broj
pobjeda/medalja
Tablica 5. Korelacijska matrica za 2012. godinu.
Correlations
lv12
Pearson Correlation
Sig. (1-tailed)
N
lv12
2012 broj pobjeda/medalja
lv12
2012 broj pobjeda/medalja
2012 broj
pobjeda/medalja
1,000
,411
,411
1,000
.
,003
,003
.
lv12
43
43
2012 broj pobjeda/medalja
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
43
43
Tablice 6. i 7. prikazuju sažetak modela. Tablica 6. prikazuje koeficijent determinacije R2 = 0.139,
što znači da se u 2011. godini 13.9 posto varijacija u sponzorstvima može objasniti modelom. Dakle,
13.9 posto varijacija u sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih
klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.373 ukazuje da je veza između broja pobjeda/
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
111
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna. Tablica 7. prikazuje koeficijent
determinacije R2 = 0.169, što znači da se u 2012. godini 16.9 posto varijacija u sponzorstvima može
objasniti modelom. Dakle, 16.9 posto varijacija u sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju
pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.411 ukazuje da je
veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna.
Tablica 6. Sažetak modela za 2011. godinu.
Model Summaryb
Model
R
1
R Square
Adjusted R
Square
,139
,373a
Std. Error of the Durbin-Watson
Estimate
,118
1,69654
2,179
a. Predictors: (Constant), 2011 broj pobjeda/medalja
b. Dependent Variable: lv11
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS
Tablica 7. Sažetak modela za 2012. godinu.
Model Summaryb
Model
R
1
R Square
Adjusted R
Square
,169
,411a
Std. Error of the Durbin-Watson
Estimate
,148
1,74689
2,035
a. Predictors: (Constant), 2012 broj pobjeda/medalja
b. Dependent Variable: lv12
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Tablice 8. i 9. prikazuju analizu varijance. Tablice sadrže F vrijednost koja pokazuje signifikantnost
modela. Prema analizi, F vrijednost ukazuje da je model značajan u obje promatrane godine uz razinu
signifikantnosti α < 0.05.
Tablica 8. Analiza varijance za 2011. godinu.
ANOVAa
Model
Sum of
Squares
Regression
1
df
Mean Square
19,091
1
19,091
Residual
118,008
41
2,878
Total
137,098
42
F
6,633
Sig.
,014b
a. Dependent Variable: lv11
b. Predictors: (Constant), 2011 broj pobjeda/medalja
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Tablica 9. Analiza varijance za 2012. godinu.
ANOVAa
Model
Sum of
Squares
Regression
1
112
df
Mean Square
25,369
1
25,369
Residual
125,116
41
3,052
Total
150,485
42
F
8,313
Sig.
,006b
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
a. Dependent Variable: lv12
b. Predictors: (Constant), 2012 broj pobjeda/medalja
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Tablice 10. i 11. prikazuju parametar modela. Uz pomoć B koeficijenata može se konstruirati jednadžba modela za 2011. godinu:
- vrijednost primljenih sponzorstva = 9.268 + 0.062 broj pobjeda/medalja,
(1)
te za 2012. godinu:
- vrijednost primljenih sponzorstva = 8.997 + 0.069 broj pobjeda/medalja. (2)
Jednadžba pokazuje utjecaj broja pobjeda/medalja na vrijednost primljenih sponzorstava. Ako se
broj pobjeda/medalja poveća za 1 posto, vrijednost primljenih sponzorstava će se povećati za 0.062 jedinice u 2011. godini te za 0.069 jedinica u 2012. godini.
U tablicama su također prikazane t vrijednosti. T vrijednosti prikazuju značajnost varijabli u modelu. Prema rezultatima analize, broj medalja/pobjeda je značajna varijabla u modelu za obje promatrane
godine.
Tablica 10. Parametri modela za 2011. godinu.
Coefficientsa
Unstandardized Coefficients
Model
B
1
Std. Error
Beta
(Constant)
9,268
,441
2011 broj pobjeda/medalja
,062
,024
Standardized
Coefficients
t
,373
Sig.
20,994
,000
2,575
,014
a. Dependent Variable: lv11
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Tablica 11. Parametri modela za 2012. godinu.
Coefficientsa
Model
B
(Constant)
1
2012 broj pobjeda/medalja
Unstandardized Coefficients
Std. Error
Standardized
Coefficients
t
Sig.
Beta
8,997
,465
,069
,024
,411
19,341
,000
2,883
,006
a. Dependent Variable: lv12
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Nadalje će se testirati neke pretpostavke modela linearne regresije: homoskedastičnost reziduala, nezavisnost reziduala te normalna distribucija reziduala. Tablice 6. i 7. prikazuju rezultate DurbinWatsonovog testa nezavisnosti reziduala. Budući da je za obje godine vrijednost blizu 2, može se zaključiti da ne postoji autokorelacija reziduala (Gujurati, 2004.).
Distribucija varijance je analizirana pomoću histograma i dijagrama vjerojatnosti (Slika 1., 2., 3. i
4.). Histogram ukazuje na normalnu distribuciju varijance. Budući da su točke na dijagramu vjerojatnosti smještene oko dijagonalne linije, može se zaključiti da je distribucija varijance normalna.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
113
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
Slika 1. Histogram 2011. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Slika 2. Histogram 2012. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Slika 3. Dijagram vjerojatnosti 2011. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
114
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
Slika 4. Dijagram vjerojatnosti 2012. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Također je testirana i pretpostavka homoskedastičnosti varijance. Slike 5. i 6. prikazuju dijagram
rasipanja raziduala. Točke na dijagramu su ravnomjerno raspoređene oko nule, što ukazuje da pretpostavka homoskedastičnosti varijance nije narušena.
Slika 5. Dijagram rasipanja 2011. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Slika 6. Dijagram rasipanja 2012. godina.
Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.
Iz provedene regresijske analize može se zaključiti da je broj pobjeda/medalja sportskih klubova
pozitivno povezan s vrijednošću primljenih sponzorstva. Iz navedenih rezultata može se zaključiti da je
istraživanjem potvrđena hipoteza rada.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
115
Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana Trstenjak
Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva
4. Ograničenja istraživanja
Za potrebe istraživanja koristio se prigodni uzorak što znači da su odabrani sportski klubovi do kojih su studenti koji su provodili anketiranje mogli doći. Korišten je namjerni, a ne slučajni uzorak. Ograničenje istraživanja predstavlja i činjenica da su za istraživanje odabrani sportski klubovi na području
središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Uključivanje većeg broja sportskih klubova na državnoj razini dalo
bi reprezentativnije rezultate.
5. Zaključak
Iz provedene regresijske analize može se zaključiti da je broj pobjeda/medalja sportskih klubova pozitivno povezan s vrijednošću primljenih sponzorstva. Prema rezultatima regresijske analize koeficijent
determinacije R2 = 0.139, što znači da se u 2011. godini 13.9 posto varijacija u sponzorstvima može objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije
R = 0.373 ukazuje da je veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje
jačine i pozitivna. Za 2012. godinu koeficijent determinacije R2 = 0.169, dakle, 16.9 posto varijacija u
sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost
koeficijenta multiple korelacije R = 0.411 ukazuje da je veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti
primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna. Iz navedenih rezultata može se zaključiti da je istraživanjem potvrđena hipoteza rada.
Literatura
1. Gujarati, D.N. (2004). Basic Econometrics, 4th Ed., New York: McGraw-Hill.
2. Kesić, T. (2003). Integrirana marketinška komunikacija, Zagreb, Adeco.
3. Kotler P., Wong V., Saunders J., Armstrong G. (2006). Osnove marketinga, Zagreb, Mate.
4. Mullin, B., Hardy, S., Sutton, W. (2007). Sport Marketing, Third Edition, Human Kinetics.
5.Sponsorship.http://www.sponsorship.com/Latest-Thinking/Sponsorship-Infographics/2013Sponsorship-Spending-Outlook.aspx (16.1.2014.)
116
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
Primljen: 18.02.2014.
Prihvaćen: 21.03.2014.
Stručni rad
UDK 338.48(100):351.75
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
Political risk and country risk in international tourism management
Dubravko Mačečević
Veleučilište Velika Gorica
Zagrebačka cesta 5, Velika Gorica, 10410, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Svrha ovoga rada je utvrditi magnitudu utjecaja političkog rizika i rizika zemlje na strateški
menadžment u međunarodnom turizmu. Sustavnim analitičkim pristupom utvrdit će se stupanj korelacije
temeljnih rizika i upravljačkih kapaciteta u međunarodnom turizmu. Globalizaciju u turizmu obilježavaju
strateške implikacije poput povećanja pritiska konkurencije, povećanja složenosti poslovanja, volatilnosti okruženja i vulnerabilnosti metasustava turizma. Odgovori na rizike u međunarodnom turizmu nalaze se u odgovarajućim strategijama zaštite, naglašeno od političkih rizika i rizika zemlje. Zaključno se
pred međunarodni turistički menadžment postavlja obveza zahtijevanja globalne perspektive kako bi se
učinkovito odgovorilo na brojne krize poput, prenatrpanosti turističkih atrakcija, prekomjernog korištenja i
uništavanja prirodnih resursa, gubitka kulturne baštine, povećanog kriminala, inflacije i eskalacije troškova
zemljišta, te niz drugih političkih, društveno-kulturnih, gospodarskih i ekoloških problema koji mogu biti
izazvani ili ugroziti razvoj turizma.
Ključne riječi: menadžment, politički rizik, rizik zemlje, međunarodni turizam
Abstract: The purpose of this paper is to determine the magnitude of the impact of political risk and
country risk in the strategic management of international tourism. A systematic analytical approach will
be determined by the degree of correlation of fundamental risk management capacities in international
tourism. Globalization in tourism characterizes the strategic implications of such an increase in competitive
pressure, increasing complexity of the business, volatility environment and vulnerability metasystem tourism. Reply to risks in international tourism can be found in the appropriate protection strategies outlined,
political risk and country risk. Finally, the international tourism management sets the obligation requiring
a global perspective in order to respond effectively to a myriad of crises, such as overcrowding of tourist
attractions, overuse and destruction of natural resources, resident-host conflicts, loss of cultural heritage,
increased crime, inflation and escalating land costs, and a host of other political, socio-cultural, economic
and environmental problems that may be brought about or exacerbated by tourism development.
Key words: management, political risk, country risk, international tourism
1. Uvod
Proučavajući fenomene karakterizirane iznenadnim promjenama ponašanja koje proizlaze od malih promjena u okolnostima, dostiže se bifurkacija između dva različita ekvilibrija, odnosno dva fiksna
atraktora kao kvalitativne promjene u dinamici zbog malih varijacija parametara sustava–globalnog trTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
117
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
žišta i poslovnih sustava u okviru nacionalnog gospodarstva. Recentno analitičko razmatranje fenomena
kao što je to turizam, zahtijevalo bi revaluaciju odgovarajućih modela, s ciljem stvaranja holističke vizije.
Rezultatu marketinških istraživanja, shemi determinacije komponenti rizika koje impliciraju izvjesnost i posljedice (Cunningham, 1967), treba dodati i teoretski model te sustav mjera za percipirani rizik,
uključujući komponente inherentnog i operativnog rizika (Bettman, 1973). U marketinškoj se literaturi
nailazi na podjelu percipiranih rizika u turizmu na sljedeće kategorije: funkcionalni rizik, fizički rizik,
financijski rizik, socijalni rizik i psihološki rizik (Moutinho, 1987). Istraživanjem ponašanja potrošača
definirani su tipovi potrošačkog (turističkog) gubitka kao gubitak vremena, hazardni gubitak, gubitak
ega i gubitak novca (Roselius, 1971). Sintezom narečenih razmatranja rasvjetljava se pojam ‘turističkog
rizika’ kojega se definira kao vjerojatnost raznih nedaća koje bi mogle zadesiti turističke grupe u procesu
putovanja ili u destinaciji. Prema toj definiciji, turistički rizik naveden u ovom radu namjerava pokriti
dvije glavne kategorije: politički rizik, koji se odnosi na rizik koji nastaje kao posljedica raznih političkih
događaja, kao što su: ratovi, revolucije, eksproprijacije, nacionalizacije, nemiri, štrajkovi, pobune i sl.,
kao i druge neočekivane intervencionističke mjere deviznih i drugih ograničenja radi zaštite interesa
zemlje u društveno-političkom i gospodarskom smislu (Andrijanić, 2001), te rizik zemlje, koji se odnosi
na opasnosti iz međunarodnih poslovnih transakcija koje uzrokuju rizike koji proizlaze iz različitih nacionalnih razlika u gospodarskom sektoru, politike, društveno-političkih institucija, zemljopisa i valuta
(Luo, 2009).
Turizam kao konkretni fenomen stvarnoga života neizostavnim je predmetom znanstvenog proučavanja, tako dugo dok metoda omogućuje obavljanje procjene s mudrosnom sigurnošću i dopušta
pripremu teorijske strukture. S obzirom na činjenicu da je znanost u svojoj povijesnoj evoluciji pretrpjela
transformacije, prolazeći od tradicionalnog redukcionizma do totaliziranih pristupa, s čvrstim uvjerenjem postizanja transcendencije u stečenom znanju, na ovome mjestu treba podsjetiti kako je proučavanje društvenih znanosti, za razliku od takozvanih ‘tvrdih’ znanosti, omekšavajući elemente aprecirane u
sustavima ljudskog djelovanja, razlogom zašto se ne može pristupati iz perspektive egzaktnih znanosti.
Znanstveno prihvatljiv turizam je ponovno usvojio utvrđene teorijske strukture počevši glavnim manifestacijama (ekonomske, socijalne i psihološke) koje pri holističkom vrednovanju fenomena ukazuju na
svu insuficijentnost svog teoretskog sinopsisa. Znanstvena misao turizma trebala bi biti shvaćena s totaliziranog metodološkog aspekta i biti u stanju prevladati antagonizam singularne znanstvene vizije. Primarno ishodište znanstvenog istraživanja turizma konstituirano je konstantnom evolucijom temeljnih
elemenata živih sustava koji ukazuju na vitalnost fenomena, odnosno njegovo usklađivanje s uvjetima
okruženja, baš kao i sa svojim strukturnim komponentama.
2. Metodologija istraživanja
2.1 Sustavni pristup razmatranju turističkog megasustava
Pristup epistemološkoj problematici turizma implicira primjenu paradigme sustava kao metodologije koja pruža dijalektičku sintezu u proučavanju sastava odnosa kvalitativnih i kvantitativnih elemenata
kombiniranih s njihovim različitim manifestacijama sredstvima konstituiranja aspekata komponiranih
iz holističke optike, s mogućnošću da se odnose na fenomen u svim mogućim pojavnim oblicima (Briones-Juarez, Tejeida-Padilla, Morales-Matamoros, 2009). Stoga je prikladno pokušati pristupiti proučavanju turističkog fenomena iz perspektive sustava, s namjerom da bude u mogućnosti predložiti model
turističkog sustava koji pokazuje uključene elemente i njihove moguće interakcije.
Globalno tržište upućuje na visokodimenzijski kaos s ogromnim brojem različitih varijabli, a transakcije financijskih tržišta nisu dovoljno dugo stacionarne kako bi se mogao identificirati pripadni kaotični atraktor. Sasvim je izvjesno kako postojeći ekonomski model razvoja podrazumijeva preuzimanje
sve većeg rizika u poslovanju poslovnih sustava koja djeluju na tržištu sve kompleksnije i oštrije konkurencije, dakle, slavnog fenomena fait accompli1. Rizici kao čimbenici poslovanja upućuju na obvezu
upravljanja već samom spoznajom da ih nije moguće izbjeći. Nekontrolirani rizici u poslovanju brojnih
poslovnih sustava manifestiraju se sve težim financiranjem poslovanja, težim urednim servisiranjem
1 Fait accompli (franc.) – svršen čin, svršena stvar, gotova činjenica.
118
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
duga, pritiskom kupaca na produljenje rokova plaćanja, stiskanjem dobavljača u pogledu rokova plaćanja
i uvjetima odobravanja robnih kredita, kreditnom krizom otežanim pristupom izvorima financiranja
(teži uvjeti kreditiranja) i utjecajem krize na znatan porast kamatnih stopa. Narečenim se spoznajama
posebno u vremenu recesije širokog razmjera, ali i značajne magnitude ekonomske krize nameće nužnost upravljanja rizicima u svakom poslovnom sustavu, megasustavu- međunarodnom turizmu.
Zbog povezanog, međuovisnog globaliziranog svijeta akceleracijom globaliziranosti efekt prelijevanja potvrđuje spoznaja da su svi ljudi, vlade, ekonomije i svaki dio svijeta danas povezani s drugima
na nekoj razini, a udar turbulencije u nekom od segmenata osjetit će drugi u tom globalno povezanom
okruženju (Kotler, Caslione, 2009). Osiguravanje strateškog smjera za poslovni sustav znači razumijevanje onoga što potiče stvaranje vrijednosti i što ga razara, ali potraga za mogućnostima mora značiti
i razumijevanje kako rizik poduzeti i kako ga izbjeći. Rast bilo kojeg posla podrazumijeva prosudbu i
prihvaćanje rizika, dok glavni pokazatelj natjecateljske sposobnosti leži u poslovnoj sposobnosti napredovanja u svjetlu rizika, kao i u istovremenom odgovoru na neplanirane događaje, dobre ili loše. Uz to,
izloženost riziku i dalje postaje veća, složenija, raznolika i dinamična.
Najbolji način za pristup fenomenu turizma je kroz opću teoriju sustava i to sustavnim pristupom
kao sredstvom istraživanja koje se bavi relativnim općim predmetima vezanim uz interdisciplinarna pitanja (Farrrel, Twining-Ward, 2003). Dizajn turističke dinamike počeo se razvijati iz posebnog sustavnog
pristupa, kibernetike, temeljem koje su klasični pristupi prikazani kao poseban turistički sustav, koji je
objašnjen kao otvoreni sustav, uspostavljen integracijom skupine dijelova ili podsustava koji se odnose
na postignuće zajedničkog cilja, u svezi pak s okolinom (Molina, 1996). Turistički sustav čine tri perspektive: a) model ponude i potražnje kojeg je interes usmjeren na poslovanje komercijalnog turizma; b)
socijalno-antropološki pristup koji je zadužen za razonodu i manifestacije slobodnog vremena i c) model
unutarnjeg industrijskog turizma koji je fokusiran na masovnu produkciju komercijalizaciju i profit (Boullon, 1985). Ova podjela turizma denotira dezintegraciju onoga što čini aluziju na nemogućnost modela
da bude sposoban integrirati elemente i odnose turističkog sustava. U ovome leži odgovor na mehaničke
i organske modele koji nalaze turizam unutar odnosa razmjene informacija s okruženjem u kojem je
promjena prvenstveno endogena, pa čak završava mijenjanjem strukture sustava.
U prilog istraživanju turističkog sustava potrebno je naglasiti složenost tog „mekog“ sustava, sastavljenog od mreže brojnih veza koje imaju autopoietični i evolutivni kapacitet, ovisno o utvrđivanju vanjske promjene njegove transformacije, među kojima je dinamičan element koji određuje oblik stvaranja
turizma, statički element koji se odnosi na destinaciju, konzekventni element koji se odnosi na utjecaje
prethodna dva elementa; ovi elementi čine podsustave koji pružaju dokaze o odnosima koji se događaju u turističkom sustavu (Osorio, 2005). Međutim, u modelu meki složeni sustavi nisu definirani niti
su složeni sustavi uzeti kao referenca koja je definirana na temelju matematičkog strukturiranja svojih
varijabli i uzima fraktalnu geometriju kao referencu, posebno ponašanje matematičkih varijabli i njihov
stacionarni kapacitet, na točku bifurkacije poznate kao saturacije sustava (Matamoros, 2004).
Turistički sustav predstavlja stalnu evoluciju izraženu u razvojnim faktorima međunarodnog turizma, kao što su: a) povećanje poreza na dohodak; b) veće slobodno vrijeme; c) revolucija prijevoza; d)
tehnološke promjene; i e) sloboda putovanja (Alemán, 1995). Navedeni razvojni faktori dopuštaju kontemplaciju turizma kao ekonomsko-političke grupe koja nadilazi kontinentalni, nacionalni i regionalni
problem koji je konstituiran masovnim turizmom (Fuster, 1991), koji je pokazao evolucijski, zanimljiv
trend generiran transformacijom potražnje i deriviran novim turističkim zahtjevima.
2.2. Rizik zemlje i politički rizik
Sukladno općim obilježjima međunarodnog poslovnog sustava međunarodni turizam se suočava
s brojnim poslovnim rizicima. Za potrebe ovoga rada posebno se naglašava rizik zemlje i politički rizik.
Rizik zemlje se može promatrati s aspekta businessa (komercijalni rizik), dužnika (transakcijski i sustavni
rizik) i investitora (politički i ekonomsko-financijski rizik). Turizam kao megasustav specifičan je oblik
međunarodne razmjene. Predstavlja tržište tercijarnog sektora gospodarstva, odnosno uslugu sa specifičnostima koje ga bitno razlikuju od ekonomskih zakonitosti što prate međunarodnu robnu razmjenu.
Determinantom međunarodne razmjene postaje transferom dijela slobodnih sredstava osobne potrošnje
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
119
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
u turističku potrošnju, koja tako postaje predmetom međunarodne razmjene. Turizam u međunarodnoj razmjeni karakterizira sve veća prisutnost i uloga posrednika u organizaciji turističkih putovanja,
koji svojom aktivnošću značajno utječu na rashode emitivnih i prihode receptivnih turističkih zemalja,
čime pridonose i ukupnom rastu međunarodne razmjene. (Andrijanić, 2001). Na cijenu razmjene između emitivnih i receptivnih turističkih zemalja utječe niz čimbenika koji se manifestiraju najčešće kroz
politički rizik, rizik bankarskog sustava receptivnih turističkih zemalja, pravnu regulativu receptivnih
turističkih zemalja, restrikcije za obavljanje platnog prometa s inozemstvom, carinsku i fiskalnu politiku,
ekonomsko okruženje receptivnih turističkih zemalja, stabilnost vlade receptivnih turističkih zemalja
i sposobnost vlade da provodi odgovornu makroekonomsku politiku (Gautrieaud, 2002). Rizik zemlje
temeljem narečenih čimbenika najbolje ekspliciraju politički, bankarski i sustavni rizik.
Unatoč nedostacima treba ukazati na brojnost definicija posvećenih riziku zemlje: (1) Izloženost
gubitku u kreditu međunarodne prirode zbog specifičnih unutarnjih zbivanja u državi dužnika, događajima provedenih u cijelosti ili djelomično pod kontrolom vlade, nemogućnosti kontroliranja privatne
tvrtke ili pojedinca (Pancras, 1984); (2) Materijalizacija rizika od katastrofa, koja proizlazi iz gospodarskog i političkog konteksta stranih zemalja u kojima poduzeće obavlja određene aktivnosti (Marois,
2000); (3) Parametri- makroekonomske, financijske, političke i društvene prirode, koji mogu pridonijeti
formiranju rizika, ne nužno komercijalnog, u operaciji koja se obavlja u novim okolnostima (Clei, 1994).
Suvremeni pristup rizicima zemlje podrazumijeva dužničku netoleranciju, sustavnu i valutnu neusklađenost. Dužnička netolerancija (engl. debt intolerance) ukazuje na nesposobnost mnogih zemalja s
tržištem u nastajanju (engl. emerging markets) da upravljaju “ukupnim dugom koji bi bio sasvim upravljiv po standardima razvijenih industrijskih zemalja”. Ekonomske neusklađenosti uzrok su smanjivanja
dužničkog kapaciteta, fokusom na razdoblje visoke inflacije u prošlosti i tekuće neispunjavanje dužničkih obaveza (Reinhart, Rogoff , Savastano, 2003). Za vanjski dug, “siguran prag” za dugovno netolerantne zemlje u razvoju s tržištem u nastajanju je iznenađujuće nizak, možda manje od 15-20% BNP
u većini slučajeva. Dužnički netolerantna zemlja (engl. debt intolerance country) pokazuje slabu financijsku strukturu i slab financijski sustav. Dužnička netolerancija je povezana s fenomenom neizvršenja
dužničkih obveza prema inozemstvu (engl. default) ili s restrukturiranjem vanjskog duga. Tekuća razina
dužničke netolerancije jedne zemlje empirijski se može promatrati kao odnos dugoročnog prosječnog
iznosa njenog vanjskog duga u odnosu na indeks neizvršenja obveza po osnovi vanjskog duga. Brojnim
se nalazima potvrđuje teza da veća zaduženost zemlje u stranoj valuti pruža više mogućnosti za pojavu
dužničke i bankarske krize (Bordo, Meissner, 1995). Sustavna neusklađenost (engl. original sin) ukazuje
na to da će zemlja manje sposobna za pozajmice u vlastitoj valuti biti više izložena unutarnjim rizicima
(Eichengreen, Hausmann, Panizza, 2003). Ovaj uzrok povećava osjetljivost zemlje jer podrazumijeva da
deprecijacija deviznog tečaja otežava servisiranje vanjskih dugova. Ova okolnost smanjuje spremnost
nerezidenata da ex ante financiraju ove zemlje, otežavajući ovo financiranje i ex post ukoliko zemlja ima
nepovoljno kretanje ekonomskih parametara, što sve zajedno ograničava manevarski prostor nositeljima
ekonomske politike. Ako sustavna neusklađenost nastaje zbog djelovanja iste grupe faktora koji dovode
do dužničke netolerancije, onda je ona samo dodatni simptom ranijih i tekućih institucionalnih slabosti.
(Ho, McCauley, 2003). Sustavna neusklađenost odražava unutarnje karakteristike globalnih financijskih
tržišta i nastavno tome može se konstatirati da odražava “premiju na likvidnost na sekundarnom tržištu”,
što se odnosi na sve valute, ali i na valute velikih zemalja (Flandreau, Sussman, 2004). Valutna neusklađenost (engl. currency mishmatches) znači da će zemlja čija je neto vrijednost (ili njen neto dohodak)
osjetljivija na deprecijaciju deviznog tečaja trpjeti veće štete u slučaju krize (Goldstein, Turner, 2004).
Problem valutne neusklađenosti u zemljama u razvoju može se razriješiti primjenom brojnih mjera na
nacionalnoj razini, ali se i smanjuje na višoj razini razvoja zemlje.
Kako sve poslovne transakcije uključuju neki stupanj rizika, tako i u međunarodnom turizmu poslovne transakcije nose dodatne rizike, domicilno ekskluzivne. Taj dodatni rizik, pod nazivom rizik zemlje, obično uključuju rizike koji proizlaze iz različitih nacionalnih razlika u gospodarskom sektoru,
politici, društveno-političkim institucijama, zemljopisu i valutama. Rizik zemlje postoji bez obzira na
razinu ekonomskog razvoja zemlje. Čak i ekonomski napredne nacije mogu generirati značajan stupanj
rizika zemlje. Iako su vrlo povezani, rizik zemlje razlikuje se od političkog rizika u dva aspekta: (1) rizik zemlje je prvenstveno zbir makro pitanja koja se javljaju na razini države i utječu na široki spektar
120
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
stranih investitora, dok politički rizik ne obuhvaća samo makro, već i mikro pitanja koja su usmjerena
na specifična strana ulaganja; (2) rizik zemlje podrazumijeva ne samo politički aspekt neizvjesnosti, već
se proteže na gospodarske, društvene, financijske, infrastrukturne i demografske aspekte neizvjesnosti.
Općenito, rizik zemlje se sastoji od gospodarskog rizika, financijskog rizika i političkog rizika u
zemlji u određenom vremenu. Politički rizik sadržan u riziku zemlje ipak naglašava političke i društvene
čimbenike koji mogu utjecati na sposobnost zemlje i spremnost da poštuje svoje ukupne obveze. Kao
glavne komponente rizika zemlje, ekonomski i financijski rizici uzrokovani su npr., naglim pogoršanjem odnosa između emitivnih i receptivnih turističkih zemalja, brzim porastom troškova proizvodnje
i/ili cijena energenata, neproduktivno uloženim kapitalom stranih fondova, a mudrim kreditiranjem od
strane stranih banaka. Promjene u gospodarskom i financijskom sustavu zemlje su također važne snage.
Zbog iznimnog značaja rizika zemlje u međunarodnom turizmu nameće se potreba njegove procjene,
naglašeno od rejting agencija koje imaju konkretne pokazatelje za mjerenje ekonomskih, financijskih
i političkih rizika uključenih u ukupnom riziku zemlje. Pritom treba podsjetiti na najpoznatije rejting
agencije kao što su Moody’s, S & P, Economic Intelligence Unit (EIU), S. J. Rundt & Associates (R&A),
Business Environment Risk Intelligence (BERI), Institutional Investor (II), Political Risk Services (PRS),
Fitch IBCA i International Country Risk Guide (ICRG). Za procjenu rizika zemlje u međunarodnom turizmu pogodnom se čini aplikacija ICRG-a čiji se sustav sastoji od procjene gospodarskih, financijskih,
političkih i kompozitnih rizika. U ovom sustavu ocjenjivanja, ekonomski rizik implicira mjere tekućih
ekonomskih uvjeta zemlje, financijski rizik obuhvaća procjenu financijske situacije neke zemlje na temelju financijskih varijabli i povezanih rizika, dok se politički rizik zemlje temelji na društveno-političkim
čimbenicima koji utječu na sposobnost zemlje i spremnost da servisira svoje financijske obveze. U kompozitnom izračunu ocjene rizika zemlje u međunarodnom turizmu rejting političkog rizika pridonosi
50 posto kompozitnog rejtinga, dok rejting financijskog i ekonomskog rizika doprinose svaki s 25 posto.
Glavna prednost ovoga modela je u tome da omogućuje korisnicima vlastitu procjenu rizika formirati
na temelju ICRG modela ili mogu promijeniti model kako bi se zadovoljile specifične potrebe, kao što je
turizam. Ako određeni faktori rizika imaju veći utjecaj na poslovanje i ulaganja, kompozitna ocjena rizika može se preračunati dajući veću težinu tim faktorima. ICRG model može vrlo uspješno determinirati
utjecaj financijskih, gospodarskih i političkih rizika na poslovanje poslovnih sustava u međunarodnom
turizmu i investicije, sada i u budućnosti.
Politički rizik posljedica je diskontinuiteta u ponašanju jedne strane zemlje, jer nije moguće anticipirati njeno ponašanje koje rezultira nekad i u velikim političkim promjenama (Robock, 1971). Politički
rizik je skup događaja koji mogu dovesti do odluke, bilo političke bilo administrativne prirode, koja se
može odnositi na zemlju unutra ili njene međunarodne odnose, ali uvijek ima za posljedicu ekonomski
gubitak, komercijalni ili financijski, za bilo kojeg sudionika u poslu: poduzeće, uvoznika, izvoznika ili investitora (Habib-Deloncle, 1998). Opservacija behavioralne korelacije aktualne predominantne politike
s ekonomskim entitetom je međunarodni turistički megasustav i upućuje na dvije ključne varijable: političke institucije i distribuciju resursa (Acemoğlu, Johnson, Robinson, 2004). Pritom političke institucije
određuju distribuciju de jure političke moći u društvu, a distribucija resursa utječe na distribuciju de facto
političke moći u određenom vremenu. Ovi izvori političke moći utječu na izbor ekonomskih institucija i
daljnji razvoj, odnosno evoluciju političkih institucija. Karakterom endogene, političkim institucijama i
distribucijom resursa determinirane, ekonomske institucije u određenom vremenu određuju ekonomski
rezultat, uključujući i agregatnu stopu rasta ekonomije i distribuciju resursa. Time se implicira perzistentnost institucija (Acemoğlu, Johnson, Robinson, 2004) što za posljedicu ima promjene i destabiliziranje
političkih institucija te uvećanje dispariteta bogatstva u budućnosti.
Na tragu spoznaje o implikacijama poslovanja na međunarodnom tržištu, koje se ogledaju kroz
političke i financijske rizike te transakcijski rizik nužno je ukazati na nedvojbenu kritičnost političkog
rizika u međunarodnom turizmu, a u smislu njegove veće značajnosti, komprehenzivnijeg opsega i trajnije snage utjecaja od financijskog ili transakcijskog rizika. Politički rizik u međunarodnom turizmu
možemo promatrati kao vjerojatnost poremećaja u poslovanju tog megasustava izazvanih od strane političkih snaga ili događaja i njihovih korelata. To uključuje državne ili društvene akcije, generirane unutar
ili izvan zemlje domaćina, ekstrinzično negativno utjecanje generirano unutar ili izvan zemlje domaćina,
te negativno utjecanje na poslovanje i ulaganja stranih tvrtki (Luo, 2009) .
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
121
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
Ova definicija ukazuje na makro i mikro elemente političkog rizika, uzrokovane snagama iz zemlje
domaćina, ali i zemalja njenog okruženja. U okruženju zemlje domaćina, politički rizik u velikoj mjeri
određuje ponašanje političkih institucija, ne nužno političkom ideologijom vlade ili formom političkog
sustava. U kontekstu političkog rizika potrebno je akcentirati njegovu trodimenzionalnu strukturiranost
i međusobnu povezanost vlasničkog rizika, operativnog rizika i rizika prijenosa. Vlasnički rizik predstavlja prijetnju za tekuće vlasničke strukture ili za sposobnost poslovnih sustava u međunarodnom turizmu
za aktiviranje ili prebacivanje na određenu strukturu u upravljanju. Operativni rizik uključuje bilo kakve
promjene u ‘pravilima igre’ po kojima strana firma posluje (npr. novi porezi i proizvoljna oporezivanja).
Rizik prijenosa uključuje poteškoće u prijenosu ‘proizvodnih faktora’ (npr. nametnute kontrole kapitala).
Zbog njegove značajnosti u međunarodnom turizmu, procjeni političkog rizika najčešće se pristupa
s kvalitativnog aspekta i kvantitativnim tehnikama koje rezultiraju indeksima političkih rizika. Za razliku od analize sastavnica gospodarskog rasta ili stabilnosti domaćeg financijskog sustava, ‘tvrdi podaci’
nisu uvijek dostupni u analizi političkog rizika u međunarodnom turizmu. Informacije o etničkim tenzijama, društvenom prevratu, nemirima, štrajkovima i štetama demonstracija često se rasprše i teško ih je
kombinirati i kvantificirati. Stoga, kvalitativni pristup koristi znatnu količinu ekspertiza, prosudbi ulaza i
subjektivnih analiza, kvalitativnim tehnikama za procjenu političkog rizika („Grand Tour“, “Old hands“,
“Checklist“, „Delphi“, „Power link“).
Kako globalna turistička poduzeća postaju svjesna svoje političke izloženosti riziku, tako raste potražnja za kvantitativnim procjenama političkog rizika. Štoviše, kvalitativni pristupi su hendikepirani
nemogućnošću da uzdužno, usporedno, i dosljedno otkrivaju razinu ili veličinu političkog rizika. Stoga
se kvantitativnim tehnikama nastoji popuniti ova praznina i zadovoljiti analitičke potrebe, posebno za
globalnim rizicima rejting agencija. Holističkim modelom se može generirati agregirani i kumulativni
rezultat djelovanja političkog rizika a može se koristiti i kao polazište za uspoređivanje rizika strukture
različitih investicijskih klima i za predlaganje strategije širenja u različitim državama međunarodnog
turističkog tržišta.
Slika 1. Politički rizik u međunarodnom turizmu: mjere i analiza.
Izvor: prilagođeno prema Luo: Political rsk and country risk in international business, 2009, str. 747.
122
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
Mnoge tvrtke u međunarodnom turizmu fokusiraju se na simptome, kao što su broj demonstracija
i državnih poremećaja, umjesto na uzroke političkog rizika. Ovi modeli su često na temelju povijesnih
podataka koji ne mogu biti mjerilo budućih političkih rizika, nego mikro-političkih rizika s kojima se
suočavaju određene tvrtke ili njihovi konkretni projekti. Mnoge tvrtke u međunarodnom turizmu provode tek intrinzičnu ocjenu političkog rizika za svoje inozemne projekte izložene određenom političkom
riziku, dok na politički rizik rejting agencija gledaju kao na referencu prilikom ocjenjivanja makro-političkih rizika.
3. Rezultati istraživanja
Danas se može konstatirati kako novu ekonomsku zbilju determiniraju sasvim specifična obilježja.
Recentna i foresight ekonomija prekida se brojem poslovnih ciklusa višim od uobičajenog zbog povišene
struje većih i manjih poremećaja koji mogu ugroziti bitak poslovnih sustava. Nepredvidivim se čine poboljšanja i procvati te pogoršanja i recesije, a iznimno visokim potencijalni učinak problema. Magnituda
međusobne povezanosti i međuovisnosti suvremenog svijeta implicira više rizika za svaki poslovni sustav u međunarodnom turizmu. Kritični čimbenici koji povećavaju mogućnosti poslovnih rizika uključuju (Kotler, Caslione, 2009, 18): tehnološki napredak i informacijsku revoluciju; razorne tehnologije i
inovacije; „uspon ostalih“; hiperkonkurenciju; državne investicijske fondove; okoliš i osnaživanje kupaca.
Naravno, u takvim se uvjetima nameće ozbiljno pitanje: Zašto upravljati rizikom? Nekoliko je ključnih
razloga (Lam, 2003) koji vode upravljanju rizikom među kojima treba istaknuti menadžment koji isključivo može upravljajući rizicima smanjiti volatilnost zarada, maksimalizirati vrijednosti dioničara te unaprijediti posao i financijsku sigurnost. Pritom, imajući u vidu iznimno značenje rizika zemlje i političkog
rizika, pred menadžment poslovnog sustava koji djeluje u međunarodnom turizmu postavljaju se ključni
zadaci koji se odnose na:
(1) poznavanje svih aspekata svoga poslovanja–poznavanje poslovnih i operativnih procesa najviših
razina, ključnih nositelja zarada i troškova, glavnih rizika i ključnih izloženosti rizicima;
(2) uspostavljanje sustava provjere i ravnoteže–ovaj sustav je, uz segregaciju ključnih dužnosti,
zaštitna mjera protiv pogrešaka ljudi, procesa i sustava, ali i temelj poslovnog upravljanja;
(3) strategiju ograničenja i granica–ova strategija govori kada zaustaviti poslovanje (ograničenja
se odnose na financijske i operativne rizike, s naglaskom na riziku zemlje i političkom riziku,
a granice na uspostavu kontrole nad poslovnim rizicima)–bez jasnih ograničenja i granica
nemoguće je upravljanje poslovnim sustavom u međunarodnom turizmu;
(4) upravljanje i nadziranje novčanih tijekova–neadekvatno upravljanje gotovinom i
računovodstvenim sustavima predstavlja mogućnosti za potencijalne prijevare da postanu
neotkrivene, kao i „crne točke“ za trgovinu i operativne pogreške jer, ako se radi o novcu tada
postoji samo jedan moto: „Više?“ (Kostolany, 1995);
(5) korištenje pravog mjerila uspjeha–mjere uspjeha su ključni pokretač ponašanja, a time i rizika,
jer važno je da metrika rizika bude uključena u procese koji generiraju izvješća menadžmenta
i mjere uspješnost; integrirani skup rizičnih mjera treba osigurati upravljanje s pravovremenim
informacijama o svim vrstama rizika s kojima se suočavaju tvrtke, naročito rizik zemlje i
politički rizik, uključujući aktualne pokazatelje (ex post) i pokazatelje ranog upozorenja (ex
ante) rizika;
(6) postizanje očekivanih performanci–naknade i poticaji jesu ključne varijable jačanja željenog
ponašanja i mjerenja uspješnosti, jer se na taj način izravno može utjecati u korist kompanijskih ciljeva upravljanja rizicima – ili protiv njih;
(7) balansiranje upravljanjem rizicima–potrebno je trajno balansirati između „tvrde“ (procesi,
sustavi, izvješća) i „meke“ (ljudi, sposobnosti, kultura, vrijednosti, inicijative) strane upravljanja rizicima, pri čemu „meka“ strana predstavlja ključne pokazatelje (engl. key drivers) a
„tvrda“ strana predstavlja varijable (engl. enablers2) kojima se podržavaju aktivnosti upravljanja
rizicima u međunarodnom turizmu.
2 Enablers (engl.) – Proces je omogućen odgovarajućim resursima ili „mehanizmima“ i pod kontrolom je
utjecajnih skupina i drugih ograničenja.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
123
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
4. Zaključak
Rastuća interakcija i interpenetracija između dosad relativno nezavisnih društvenih sustava jedan
je od najistaknutijih obilježja suvremenog svijeta. Dinamičnost odnosa između sustava, kao i sustava i
njegove okoline izvorom su i višerazinskog socio-ekonomskog sustava. Narečenim se spoznajama posebno u vremenu recesije širokog razmjera, ali i značajne magnitude ekonomske krize nameće nužnost
upravljanja rizicima u svakom poslovnom entitetu. Zbog povezanog, međuovisnog globaliziranog svijeta
akceleracijom globaliziranosti efekt prelijevanja potvrđuje spoznaja da su svi ljudi, vlade, ekonomije i
svaki dio svijeta danas povezani s drugima na nekoj razini, a udar turbulencije u nekom od segmenata
osjetit će drugi u tom globalno povezanom okruženju. Ključni razlozi koji vode k upravljanju rizikom
odnose se na menadžment koji isključivo može upravljajući rizicima smanjiti volatilnost zarada, maksimalizirati vrijednosti dioničara te unaprijediti posao i financijsku sigurnost. Upravljanje rizikom, posebno rizikom zemlje i političkim rizikom na različitim razinama agregiranosti, jedan je od primarnih
ciljeva poslovnih sustava koji posluju na međunarodnoj razini – međunarodnom turizmu. Brojni koncepcijski i metodološki problemi koji se tiču ​​političkog rizika i rizika zemlje u međunarodnom turizmu
zadiru u društveno-ekonomski odnos između poslovnih sustava i stranih vlada u kontekstu tržišta u
razvoju, gdje je spektar potencijalnih rizika dodatno proširen.
Poslujući u volatilnom okruženju poslovnim sustavima koji djeluju u vulnerabilnom megasustavu
– međunarodnom turizmu, nužan je integrirani pristup upravljanju njihovim portfeljem rizika s posebnim naglaskom na riziku zemlje i političkom riziku. Sustavi koji su uspjeli u stvaranju djelotvornog integralnog upravljanja rizicima imaju dugoročne konkurentske prednosti u odnosu na one koji upravljaju i
prate rizike individualno. Mjerenjem i upravljanjem rizikom zemlje i političkim rizikom kaonzistentno
i sistematično poslovni sustav u međunarodnom turizmu jača svoju sposobnost za ostvarenjem svojega
strateškog plana. Zbog brojnih realnih opasnosti koje dovode do kraćeg ili duljeg prekida u poslovanju
potrebno je pripremati poslovni sustav za rizike, radi povećanja njegove otpornosti i vjerojatnosti na
neprekidno poslovanje.
Literatura
1. Acemoğlu, Johnson & Robinson. (2004). Institutions as The Fundamental Cause of Long-Run
Growth. Retrieved from Working Paper 0481: http://www.nber.org/papers/w10481.
2. Alemán, M. (1995). Temática turística de vanguardia. Turismo, transportes y telecomunicaciones. México: tomo II fundación Miguél Alemán.
3. Andrijanić, I. (2001). Vanjska trgovina: kako poslovati s inozemstvom. Zagreb: Mikrorad.
4. Bettman, J. R. (1973). Perceived Risk and its Components: A Model and Empirical Test. Journal of Marketing Research, 10(2), pp. 184-190.
5. Bordo & Meissner. (1995). Financial Crises, 1880-1913: The Role of Foreign Currency Debt.
Preuzeto 9. 9 1995 iz www.uvm.edu
6. Boullon, R. (1985). Planificación del espacio Turístico. México: Trillas.
7. Briones-Juarez, A., Tejeida-Padilla, R. & Morales-Matamoros, O. (2009). Toward the Evolution of the Tourism’s Conceptual System. Proceedings of the 53rd Meeting of The International
Society for the Systems Sciences. Brisbane: http://journals.isss.org/index.php/proceedings53rd/
article/view/1232/426.
8. Clei, J. (1994). Banque Strategie, 109, pp. 5-6.
9. Cunningham, S. M. (1967). The Major Dimensions of Perceived Risk. In D. F. Cox, Risk Taking
and Information Handling in Consumer Behavior. Boston: The Harvard University Graduate
School of Business Administration.
10. Eichengreen, Hausmann & Panizza. (2003). Currency Mismatches, Debt Intolerance and
Original Sin: Why They Are Not the Same and Why it Matters. NATIONAL BUREAU OF ECONOMIC RESEARCH, Working Paper No. 10036.
11. Farrrel, B. & Twining-Ward, L. (2003). Reconceptualizing Tourism. Annals of Tourism Research, 31(2), pp. 274-295.
12. Flandreau & Sussman. (2004). Old Sins: Exchange Rate Clauses and European Foreign Lending
in the 19th Century. CEPR Discussion Paper No. 4248.
124
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dubravko Mačečević
Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom
13. Fuster, L. (1991). Historia general del turismo de masas. Madrid, España: Alianza Universitaria.
14. Gautrieaud, S. (2002). Le risque pays : approche conceptuelle et approche pratique. Centre
d’Economie du Développement.
15. Goldstein & Turner. (2004). Controlling currency mismatches in emerging markets. Washington:
Institute for International Economics.
16. Habib-Deloncle, L. (1998). Les risques politiques. Dans J.-H. L. François Ewald, Encyclopédie
de l’Assurance (pp. 1213-1229). Paris, Economica: Economica .
17. Ho & McCauley. (2003). Living with flexible exchange rates: issues and recent experience in
inflation targeting emerging market economies. Bank for International Settlements, Working
Papers, No. 130.
18. Kostolany, A. (1995). Kostolanys Börsen-seminar (Für Kapitalanger und Spekulanten).
München: Wilhelm Heyne Verlag.
19. Kotler, P. & Caslione, A. J. (2009). Chaotics: The Business of Managing and Marketing in The Age
of Turbulence. New York: AMACOM.
20. Lam, J. (2003). Enterprise Risk Management: From Incentives to Controls. New Jersey: John
Wiley & Sons, Inc.
21. Luo, Y. (2009). Political rsk and country risk in international business. In A. M. Rugman, The
Oxford Handbook of International Business (pp. 740-764). New York: Oxford University Press
Inc.
22. Marois, B. (2000). Le risque pays revisité : bilan de trente ans d’évolution. Revue française de
gestion, 1.
23. Matamoros, O. (2004). Modelos Mecánicos de la Dinámica Fractal del Mercado Petrolero. tesis
doctoral. Instituto Politécnico Nacional, México.
24. Molina, S. (1996). Conceptualización del turismo. México: Ed Limusa.
25. Moutinho, L. (1987). Consumer Behaviour in Tourism. European Journal of Marketing, 21(10),
pp. 5-25.
26. Osorio, M. (2005). La teoría de los sistemas aplicada al turismo. Revista virtual arbitrada pensado turismo.
27. Pancras, N. J. (1984). Country risk. London: Euromoney Publications.
28. Reinhart, Rogoff & Savastano. (2003). Debt intolerance. Economic Activity, 34, 2003-1 , str.
1-74.
29. Robock, S. (1971). Political risk : Identification and assessment. Colombia Journal of World
Business, 6.
30. Roselius, T. (1971). Consumer Rankings of Risk Reduction Methods. Journal of Marketing,
35(1), pp. 56-61.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
125
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
Primljen: 18.02.2014.
Prihvaćen: 03.03.2014.
Stručni rad
UDK 338.48:351.75
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
Tourism and safety–organization of security in hotels
Petar Mišević, 2 Miljenko Vrbanec, 3Tedo Vrbanec
1
Zagrebačka škola ekonomije i managementa
Jordanovac 110, Zagreb, Hrvatska
2
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska
Jakova Gotovca 7, Čakovec, Hrvatska
3
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu
Dr. Ante Starčevića 55, Čakovec, Hrvatska
1
e-mail: [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Sigurnost i zaštita turista predstavljaju važan čimbenik u hotelskoj industriji 21. stoljeća.
Turizam i ugostiteljstvo strateška su gospodarska djelatnost u Republici Hrvatskoj i predstavljaju važan
čimbenik u punjenju državnog proračuna. Prema ljestvici Svjetskog indeksa mira (GPI) za 2013. godinu,
koju je objavio Institut za ekonomiju i mir iz Astralije, Republika Hrvatska zauzima 28. mjesto na listi
najsigurnijih zemalja u svijetu, zbog čega strani turisti Republiku Hrvatsku prepoznaju kao turističku destinaciju koja zadovoljava najviše sigurnosne standarde. Standardi sigurnosti i zaštite trebaju biti zadovoljeni
i istovjetni u svim vrstama objekata za pružanje usluga smještaja turista, što se osigurava organizacijom
sigurnosti koja se temelji na usklađenosti s važećim ISO standardima te zakonima i propisima koji se
odnose na sigurnost i zaštitu. Organizacija sigurnosti (izrada sigurnosne prosudbe, sustav tehničko-tjelesne
zaštite, procedure postupanja u kriznim i izvanrednim situacijama, zaštita podataka, edukacija osoblja,
informiranje turista) u hotelima i drugim turističkim objektima smještaja predstavlja dio poslovnog procesa
o kojem ovisi poslovni uspjeh i opstanak na turističkom tržištu.
Ključne riječi: hotel, sigurnost, ISO standardi, turisti, rizici, ugroze, procedure, prosudba, menadžer
sigurnosti
Abstract: Safety and security of tourists are an important factor in hotel Industry 21st century. Tourism and Hospitality are strategic economic activity in the Republic of Croatia and an important factor in filling the state budget. According to the rankings of the WorldPeace Index (GPI) for the 2013th year, published
by the Institute for Economics and Peace from Australia,Croatia ranks 28th place on the list of the safest
countries in the World, which is why tourists recognized Croatia as a tourist destination that meets the highest safety standards. Standards of safety and security must be met and are identical in all sorts of facilities
for the provision of accommodation of tourists, which provides security organization which is based on with
applicable ISO standards and laws and regulations relating to safety and security. Organization of Security
(making judgments Secuity, system technical-physical protection, procedures contingency and emergency
situations, data protection, training of staff, informing tourists) in hotels and other tourist accommodation
facilities is part of the business processes which depends on business success and survival to tourism market.
Key words: hotel, safety, ISO Standards, tourists, risks, threats, procedures, Judgment, manager of
security
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
127
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
1. Uvod
Hrvatska je po geografskom položaju mediteranska i srednjoeuropska zemlja koja je izrazito turistički orijentirana. Prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno nasljeđe, klima, biljni i životinjski
svijet, dobra prometna povezanost te članstvo u EU osigurava Hrvatskoj preduvjete za još brži razvoj
turizma kao djelatnosti koja u ukupnoj gospodarskoj aktivnosti Hrvatske igra važnu ulogu.
Turizam kao gospodarska djelatnost, više nego ostale gospodarske grane, ovisan je o sigurnosti.
U današnjem vremenu koje je snažno prožeto različitim ekonomskim i političkim krizama, vjerskim
sukobima i ratovima na području Bliskog istoka, Afrike, Azije i Južne Amerike, sigurnost je jedan od
važnijih elemenata koji utječu na odluku turista kamo će putovati i gdje će provesti odmor. Države koje
imaju nisku razinu sigurnosti, visoku stopu kriminala i korupcije, radikalnu političku vlast koja širi ksenofobiju, rasnu, vjersku ili spolnu netrpeljivost, bez obzira na prirodne ljepote, dobre hotele, prometnu
povezanost i niske cijene ostat će bez gostiju. Sigurnost u hotelu, kampu, apartmanskom naselju, marini
ili bilo kojoj drugoj destinaciji koju turist odabire za odmor predstavljat će vjerojatno prvi uvjet za konačno donošenje odluke o odabiru turističke destinacije. Naime, u današnjem globaliziranom svijetu koji je
informacijski umrežen svaka vijest o narušenom stanju sigurnosti, u bilo kojoj zemlji dostupna je svim
zainteresiranim građanima u realnom vremenu, što se izravno odražava na odluku potencijalnog gosta
o izboru destinacije za odmor. Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj je dobro što ilustrira i podatak da
je u 2013. godini u Hrvatskoj boravilo oko 13 milijuna stranih državljana. Sustav nacionalne sigurnosti
u Republici Hrvatskoj (policija, sigurnosno-obavještajne agencije, carinska služba) u suradnji s javnim
službama osigurava potrebnu razinu sigurnosti kojom se jamči nesmetan i siguran boravak gostiju u
svim turističkim destinacijama u zemlji.
Organizacija sigurnosti u turističkim objektima za smještaj gostiju uređena je određenim zakonskim propisima koji su razrađeni kroz Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima
ugostiteljskih objekata iz skupine „hoteli“ i Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata. Dodatna
kvaliteta u području sigurnosti prepuštena je vlasnicima hotela koji o problematici sigurnosti u turizmu i osiguranju turističkih objekta imaju različit stav. Postojeća praksa koja je uvjetovana trenutačnom
gospodarskom krizom, a koja se dodatno negativno odrazila na poslovanje hotela, pokazuje kako je organizacija kvalitetnog sustava sigurnosti, posebno u manjim i srednjim hotelima, još uvijek minimalno
ustrojena, upravo onoliko koliko zakonodavac od njih traži, uz još uvijek dominantno mišljenje kako je
sigurnost dodatni izdatak, a ne investicija koja osigurava konkurentsku prednost. Promjena shvaćanja o
važnosti sigurnosti u turističkim objektima za smještaj, posebno kod uprave i vlasnika hotela, rezultirat
će uvođenjem integralnog sustava sigurnosti, što se pozitivno odražava na poslovni uspjeh i zaradu tvrtki
u turizmu.
2. Organizacija sustava sigurnosti u turističkim objektima
Sigurnost se u načelu definira kao skup mjera i aktivnosti kojima se štiti prostor, objekti, osobe,
stvari, podaci, informacije, odnosno materijalna i nematerijalna imovina. Korporativna (poslovna) sigurnost u svakoj tvrtki, pa tako i u turističkim objektima za smještaj gostiju, predstavlja potpornu funkciju kojom se štiti poslovni proces i time osigurava poslovni uspjeh hotelske industrije i opstanak hotelskih kompanija na tržištu.
Za uspostavu učinkovitog sustava sigurnosti određenog turističkog objekta potrebno je organizirati
integralni sustav korporativne (poslovne sigurnosti) kroz sustav zaštite od elementarnih nepogoda, zaštite okoliša, civilne zaštite, zaštite od požara i eksplozija, zaštite na radu, fizičke i tehničke zaštite, zaštite
poslovnih podataka, sigurnost hrane, sanitarnu i zdravstvenu sigurnost te izraditi sigurnosne protokole
za krizna stanja i akcidentne situacije. Integralni sustav sigurnosti može se ustrojiti samo uz projektni
pristup i izradu elaborata sigurnosti koji obvezatno sadržava procjenu rizika, modele zaštite, sredstva i
opseg zaštite, vrijednost zaštite i analizu posljedica bez uspostavljene zaštite. Također, za organizaciju integralnog sustava sigurnosti potrebno je imati stručne ljude koji će u određenom organizacijskom obliku
provoditi sve planirane mjere i aktivnosti iz djelokruga korporativne (poslovne) sigurnosti.
U turističkim objektima, hotelima, sukladno njihovoj veličini, ali i općem stanju sigurnosti u zemlji
ili regiji, poslovi sigurnosti organiziraju se kroz različite oblike. Dosadašnja iskustva glede oblika orga-
128
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
nizacije sigurnosti u turističkim objektima pokazuju kako se poslovi sigurnosti u hotelima provode na
nekoliko načina:
• interni oblik organiziranja – kada pojedini djelatnici u turističkim objektima uz primarni
posao obavljaju i poslove sigurnosti (zadovoljava potrebe malih i srednjih hotela);
• modalni oblik organiziranja – ustrojavanje posebnih organizacijskih jedinica zaduženih za
integralnu sigurnost (veći hoteli);
• menadžerski model – prikladan je za velike hotelske lance, brendirane hotelske korporacije
gdje je funkcija menadžmenta sigurnosti organizirana u zasebnim organizacijskim jedinicama;
• angažiranje privatnih zaštitarskih tvrtki u funkciji sigurnosti i zaštite turističkih objekata.
3. Standardi sigurnosti u zaštiti hotela i gostiju
Rješenja za sigurnost i zaštitu turističkih objekata, gostiju, zaposlenika, odnosno materijalne i nematerijalne imovine u svim hotelima višeg standarda provode se sukladno izrađenim sigurnosnim planovima i prosudbama čije su mjere i radnje usklađene s odgovarajućim ISO standardima (ISO 9000, ISO
27001, ISO 14001 i dr.). U cilju osiguranja poslovnog procesa te ugodnog i sigurnog boravka gostiju u
hotelima posebno su razvijeni standardi sigurnosti protupožarne zaštite, sanitarni i zdravstveni standardi, sigurnost hrane, standardi zaštite od krađa te standardi informacijske sigurnosti. Nadzor i kontrola
provođenja sigurnosnih standarda u većim hotelima u nadležnosti su organizacijske jedinice zadužene
za korporativnu (poslovnu) sigurnost kojom upravlja menadžer sigurnosti. Također, kontrola i nadzor
određenih sigurnosnih standarda u turističkim objektima podliježu inspiciranju od strane nadležnih
državnih i javnih tijela. Uvođenje sigurnosnih standarda u turističkim objektima osigurava adekvatnu
razinu zaštite za nesmetan i siguran boravak gostiju u turističkim objektima.
3.1. Protupožarna zaštita
Sigurnost smještaja gostiju u turističkim objektima u Republici Hrvatskoj, u pogledu protupožarne
zaštite, uređena je važećim zakonskim i podzakonskim propisima prema kojima svi turistički objekti za
pružanje usluga smještaja, prehrane i pića moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete koji se odnose
na protupožarnu zaštitu. U cilju zaštite od požara turistički objekti smještaja gostiju obvezni su poduzimati sve organizacijske, tehničke i druge mjere i radnje usmjerene na otklanjanje opasnosti od nastanka
požara, rano otkrivanje, obavješćivanje te sprečavanje širenja i učinkovito gašenje požara. Hotelske sobe,
zajedničke prostorije, kuhinje i hodnici moraju biti opremljeni sustavima za protupožarnu zaštitu. U
hotelima je osobito važna ispravnost tehničkih sustava za dojavu i gašenje požara; također su važni i
sustavi odimljavanja, sustavi evakuacije te sustavi nužne rasvjete u hotelima. Tako je prema Pravilniku o
zaštiti od požara ugostiteljskih objekata, stabilan sustav za dojavu požara obvezatan za svaki ugostiteljski
objekt smještajnog kapaciteta većeg od 100 osoba, ali i za svaki hotel sa četiri ili pet zvjezdica na temelju
Pravilnika o kategorizaciji. Između ostalog navedeni Pravilnik propisuje automatski požarni javljač u
svakoj sobi. Suvremeni sustavi tehničke zaštite u velikim hotelima su integrirani, pa se tako sustav dojave
požara koristi i za povezivanje ostalih sigurnosnih sustava; SOS, sustavi, evakuacijska i panic rasvjeta,
odimljavanje, detekcija plina, detekcija ugljičnog monoksida koja je obvezatna u zatvorenim garažama te
detekcija eksplozivnih plinova koja je obvezatna u kotlovnicama (Petar i Laušić, 2010.). Obveza vlasnika
hotela uključuje redovitu provjeru i atestiranje svih elemenata protupožarnog sustava.
3.2. Prevencija krađa
Zaštita ljudi i imovine od krađe u hotelima provodi se kroz sustav video nadzora, protuprovalni i
protuprepadni alarmni sustav te sustav kontrole pristupa. Sustav video nadzora omogućava nadziranje
prostora u hotelu i oko hotela koji nisu izravno vidljivi sa svih točaka objekta, nadzor određenog prostora s bilo kojeg mjesta u svijetu putem interneta te naknadno pregledavanje snimke vezano uz bilo
kakav sigurnosni događaj u hotelu i prostoru oko hotela. Sustavi protuprovale i protuprepada najviše su
korišteni sustavi tehničke zaštite od krađa. Prema Zakonu o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju
gotovim novcem i vrijednostima, obvezno ih je koristiti za zaštitu mjenjačnica, što je usluga koja se pruža
i gostima u hotelima. Sustav kontrole pristupa u hotelima ima više funkcija pa se koristi za goste, osoblje
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
129
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
i vozila. Naime, gosti hotela koriste kartice za otvaranje i zatvaranje soba te pristup ostalim hotelskim
sadržajima. Pristup u sobe putem autonomnih brava koje se otvaraju pomoću kartice umanjuje izdatke
umnožavanja ključeva i sprječava neovlašten ulazak u sobe. Sustav kontrole pristupa može osiguravati pristup parkiralištu, garaži ili drugim objektima te evidenciju potrošnje u restoranima, barovima, te
korištenje interneta. Također, sustav se može primijeniti za evidenciju radnog vremena zaposlenika te
registriranje pristupa zaposlenika u prostore u kojima nisu ovlašteni boraviti. Prevencija krađa provodi
se kroz učestalu kontrolu ključeva koji se nalaze na sigurnom mjestu, izvan dohvata neovlaštenih osoba.
Recepcija u hotelu treba biti pod stalnim video nadzorom, ključevi se izdaju uz identifikacijsku provjeru
gostiju. Također kroz sistem-kartice, sigurnosne brave, sefove u sobama i na recepciji, dobro osvjetljenje
u hotelu, ulazima i izlazima, parkiralištu, osigurava se nadzor hotela u cjelini i smanjuje rizik od krađe.
Dobro organizirana tehnička sigurnost i zaštita u hotelima, u funkciji je prevencije i onemogućavanja krađa, čime se osigurava materijalna i nematerijalna imovina gostiju što se izravno odražava na
povjerenje gostiju i reputaciju hotela na tržištu.
3.3. Sanitarna i zdravstvena sigurnost
Organizacija sanitarne i zdravstvene sigurnosti u hotelima ogleda se prije svega u kontroli kvalitete vode, temperaturi te higijensko-sanitarnom nadzoru kuhinje. Higijensko-sanitarni dio odnosi se na
opremljenost i funkcionalnost objekta, osvjetljenje i ventilaciju, održavanje pribora i opreme, čišćenje i
dezinfekciju, odvoz otpadnih tvari i brigu o osobnoj higijeni svakog zaposlenika. Hoteli koji imaju vlastiti sustav za pranje (praonice rublja) i kemijsko čišćenje obvezni su držati se svih zdravstvenih i sanitarnih
propisa. Sanitarna i zdravstvena sigurnost izrazito je osjetljiv dio poslovnog procesa u kojem se očekuje
odgovornost svih zaposlenika, kao i odgovorno ponašanje gostiju tijekom boravka u hotelu. Redovite
kontrole i pregledi od strane nadležnih tijela pridonose prevenciji i kvaliteti sanitarne i zdravstvene sigurnosti hotela.
3.4. Sigurnost hrane
Sigurnost i zaštita hrane važan je dio poslovnog procesa u hotelima. Gosti hotela kontinuirano očekuju povećanje standarda sigurnosti hrane. Eventualno narušavanje standarda sigurnosti hrane imalo
bi za hotel negativan medijski odjek, kako u javnosti tako i na turističkom tržištu, što bi se negativno
odrazilo na reputaciju hotela te rezultiralo smanjenjem zarade, dok bi povratak povjerenja gostiju iziskivao vrijeme i dodatna financijska ulaganja. Kada su u pitanju standardi sigurnosti hrane dokazano
učinkovit standard sigurnosti hrane ostvaruje se implementiranjem sustava HACCP (Hazard analysis
and Critical control point) kroz sigurnost potrošača, povećanje zadovoljstva, smanjenje troškova, zaštitu
reputacije proizvođača/dobavljača (hotel, restoran, avioprijevoznik) i osiguranje profita. HACCP kao
preventivni sustav načela i metoda osigurava proizvodnju i promet zdravstveno ispravne hrane, što znači
da je hrana sigurna od kemijskih, bioloških i fizičkih rizika. Važeći propisi u zemljama Europske unije
uvjetuju tvrtkama posjedovanje certifikata u skladu sa standardima. Proizvođači i distributeri prehrambenih proizvoda i gotove hrane obvezni su u svojim aktivnostima propisati svaki postupak koji je kritičan
(CCP) u vezi sa sigurnošću hrane te se adekvatnim mjerama kontrolira i nadzire utvrđeni sustav zaštite.
HACCP je primjenjiv u svim sustavima koji se bave proizvodnjom i prometom hrane, ambalaže, opreme, uključujući hotele, restorane i organizacije koje se bave pripremom i distribucijom hrane (catering
hrane) (Živković, 2009.). Sustav HACCP osigurava kvalitetu i sigurnost te jamči gostima zdrav i ugodan
boravak u hotelima.
3.5. Zaštita poslovnih i osobnih podataka u hotelima
U svakom turističkom objektu posebnu pozornost u okviru poslovnog procesa pridaje se sigurnosti
i zaštiti poslovnih i osobnih podataka. Uprava hotela i svi zaposlenici koji u svom djelokrugu postupaju
ili rade s poslovnim podacima te osobnim podacima gostiju obvezni su postupati sukladno važećim
zakonskim i podzakonskim propisima kojima se uređuje problematika korištenja i zaštite poslovnih,
osobnih i tajnih podataka. S obzirom na to da se u hotelima tijekom boravka gostiju pohranjuju njihovi
130
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
osobni dokumenti (putovnice, poslovna dokumentacija i druge osobne isprave), trebaju se osigurati adekvatni uvjeti za njihovo čuvanje i pohranjivanje te zaštita od krađe i neovlaštene uporabe.
Svi zaposlenici koji rade s poslovnim, osobnim ili tajnim podacima trebaju prolaziti kontinuiranu
edukaciju čime se osigurava zaštita poslovnog procesa, jamči poslovni ugled tvrtke te osigurava diskrecija boravka svakog gosta neovisno o njegovu javnom ili društvenom statusu. Određeni hoteli visoke
kategorije u svojoj ponudi imaju i sobe za VIP osobe koje podliježu posebnom režimu sigurnosne zaštite.
Podaci o boravku štićene osobe, kao i osoblje hotela koje će biti na raspolaganju štićenoj osobi tijekom
boravka podliježu postupku sigurnosne provjere od strane nadležnih državnih tijela. Zaštita poslovnih i
osobnih podataka u hotelima provodi se i kroz sustav informacijske sigurnosti koji je postavljen u skladu
s normom ISO 27001 kojom se štite podaci i dokumenti nastali poslovnim procesom. Naime, neovlašteno otkrivanje poslovnih ili osobnih podataka gostiju nanosi nemjerljivu štetu ugledu hotela, rezultira
gubitkom povjerenja gostiju, šteti ostvarivanju financijske zarade i dovodi u pitanje opstanak na tržištu.
3.6. Procedure i protokoli postupanja u izvanrednim situacijama
Organizacija sigurnosti u hotelima planira se i provodi u svrhu sprečavanja nastanka bilo kojih
štetnih radnji i događaja. U cilju prevencije izrađuju se procedure (protokoli) postupanja u kriznim ili
izvanrednim situacijama. Procedure su vodič za postupanje osoblja i gostiju u kriznim i akcidentnim
situacijama. Procedure propisuju postupanja u kojima je ugrožena materijalna imovina i ljudski životi te
mjere i radnje za otklanjanje opasnosti u određenom objektu i prostoru, ograničavanje štete, uključivanje
nadležnih javnih i državnih institucija, izvješćivanje nadređenih o uzrocima i posljedicama izvanrednog događaja ili krize, komuniciranje s lokalnom upravom, javnošću i medijima te nakon izvanrednog
događaja izrada analize o uzrocima, postupanju i posljedicama štetnog događaja koji treba poslužiti u
prevenciji i otklanjanju sličnih događaja u budućnosti. Procedure (protokoli) postupanja u kriznim ili
izvanrednim situacijama podložni su kontinuiranoj reviziji i provjeri kako bi se organizacija sigurnosti
kontinuirano poboljšavala i jamčila siguran i nesmetan boravak gostiju hotela.
4. Zaključak
Turizam i sigurnost međusobno su uvjetovani. Ulaganje u porast razine sigurnosti u turističkim
objektima jamči njihov poslovni uspjeh i opstanak na tržištu. Kvalitetno ustrojena organizacija sigurnosti u hotelima predstavlja važan čimbenik koji pridonosi zaštiti gostiju i zaposlenika, njihove materijalne
i nematerijalne imovine čime turistički objekti za smještaj gostiju ostvaruju konkurentsku prednost. Sigurnosna kultura je sastavni dio poslovne kulture koji treba integrirati u sve dijelove poslovnog procesa
u hotelskom poslovanju. Od osobite je važnosti edukacija zaposlenika hotela o procedurama postupanja
i mjerama zaštite u kriznim i akcidentnim situacijama čime se podiže kvaliteta hotelske usluge i jamči
siguran i ugodan boravak gostiju. Dobro stanje sigurnosti u državi, gradu i turističkom objektu najbolja
su reklama za porast dolazaka stranih gostiju u Republiku Hrvatsku.
Literatura
1. Cetinski, V. (2005). Strateško upravljanje razvojem turizma i organizacijska dinamika. Opatija,
Fakultet za turistički i hotelski menadžment.
2. Crisis management / edited by Arjen Boin (2008.). Los Angeles [etc.] : Sage.
3. Crisis Management for Tourism Businesses. http://www2.jersey.com/guidance/downloads/crisismanagement.pdf (16.11.2009.)
4. Faulkner, B. Towards a framework for tourism disaster management. http://www.hospitality.
ucf.edu/faculty/raywang/documents/HFT6938/Safety%20and%20Security/FrameworkForTourismDisasterManagement.pdf (16.11.2009.).
5. Gračan, D. (2003). Uloga strateškog upravljanja u koncepciji dugoročnog razvitka hrvatskog
turizma. U: Tourism and hospitality management.
6. Hrvatski turizam u brojkama 2013. http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/institut/Hrvatski-turizam-u-brojkama-2013-Broj-01.pdf (07.02.1014.)
7. http://primorska.policija.hr/MainPu.aspx?id=155835 (07.02.2014)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
131
Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo Vrbanec
Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima
8. Luecke, R. (2005.) Upravljanje kriznim situacijama. Zagreb: Zgombić & partneri,
9. Malešič, M.; Gjenero, D. (2003). Upravljanje u krizi // Međunarodne studije = International
studies : časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju.
10. Matika, D.; Gugić, A. (2007). Turizam i sigurnost. Zagreb, Adriatica net.
11. Međunarodna konferencija “Dani kriznog upravljanja”, 2008. : zbornik radova. Velika Gorica :
Veleučiliše Velika Gorica s pravom javnosti.
12. Milas, Z. ; Tomić, Z. Strategija kao odgovor na krizu. http://hrcak.srce.hr/file/31544 (16.11.2009.).
13. Nađ, I.; Adelsberger Z.; Brckan, I. (2013). Organizacija sigurnosti u poduzeću.
14. Osmanagić-Bedenik, N. (1998) Poslovna kriza i kako njome upravljati. U: Računovodstvo,
revizija i financije,
15. Osmanagić-Bedenik, N. (2003). Reaktivno upravljanje poslovnom krizom. U: Računovodstvo,
revizija i financije.
16. Osmanagić-Bedenik, N. (2007). Kriza kao šansa: kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha.
Zagreb, Školska knjiga.
17. Petar, S, Laušić, M. (2013). Sigurnosne procedure u hotelima: zadovoljenje minimuma zakonskih obveza ili omogućavanje maksimuma sigurnosti gostiju,
18. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine “hoteli” (NN 62/2009).
19. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine “hoteli” (NN 58/2008).
20. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz
skupine “hoteli” (NN 88/2007).
21. Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata (NN 100/1999).
22. PU Primorsko-goranska. Sigurnost u turizmu-priručnik.
23. Ritchie, B. W. Chaos, Crises and disasters: a strategic approach to crisis management in the
tourism industry. https://classshares.student.usp.ac.fj/TS309/TS309%20Readings/Chaos,%20
crises%20and%20disasters%20a%20strategic%20approach%20to%20crisis%20management%20in%20the%20tourism%20industry.pdf (16.11.2009.).
24. Santini, G. (1999.) Tourism: toward a model for crisis management. // Turizam: znanstvenostručni časopis.
25. Saša Aksentijević. Informacijska sigurnost poduzeća http://vjestak-informatika.com/files/Informacijska%20sigurnost%20poduzeca-Sasa%20Aksentijevic.pdf (07.02.2014)
26. Državni zavod za statistiku. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/stat_info.htm (07.02.2014.)
27. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. http://www.mint.hr/
UserDocsImages/130426-Strategija-turizam-2020.pdf (07.02.2014.)
28. Šindilj, Ivan. Hotelska sigurnost. http://zastita.info/UserFiles/file/zastita/SIGTUR%202013/
Ivica_Sindilj.zip (07.02.2014)
29. Vidović, Ivandić, D., Karlović, L., Ostojić, A. (2011.). Zagreb, Korporativna sigurnost, UHMS.
Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10,139/10).
30. Živković, R. (2009.). Ponašanje i zaštita potrošača u turizmu. Beograd, Mladost group.
132
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
Primljen: 24.02.2014.
Prihvaćen: 04.03.2014.
Stručni rad
UDK 796:005:378
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
Knowledge and responsibility as prerequisite to sustainability and security of
sports facilities
Miodrag Novosel, 2 Vesna Sabol
1
GP Ekom d.o.o. Športska 2, 40000 Čakovec, Hrvatska
2
Martina Pušteka 2, 40 000 Čakovec, Hrvatska
1
e-mail: [email protected], 2 [email protected]
1
Sažetak: Sportske građevine sve su zahtjevniji objekti glede upravljanja, vođenja i održavanja u
tehnološkom, a samim time i organizacijskom obliku. Specijalistička znanja na tu temu u našoj sredini gotovo da nisu prisutna i svi koji vode brigu o sportskim građevinama parcijalno stječu specijalistička znanja
ovisno o vrsti i namjeni sportske građevine (bazeni, dvorane, klizališta, nogometni tereni...). Menadžment
koji se bavi upravljanjem sportskim građevinama obavezan je kontinuirano i odgovorno pratiti sva zbivanja prema specifičnosti sportske građevine kojom upravlja, za što je potreban široki spektar znanja, a uz
to je prisutna i velika odgovornost te volja za cjeloživotnim obrazovanjem. Sve mora biti podređeno sigurnosti korisnika kako bi oni besprijekorno mogli ostvariti sve pozitivne efekte konzumiranja sadržaja koji
se nalaze u sklopu sportskih građevina. Znanje i odgovornost preduvjet su održivosti i sigurnosti sportskih
građevina, a to se može steći isključivo predanim i odgovornim radom te cjeloživotnim učenjem i obrazovanjem svih struktura koje su uključene u vođenje i upravljanje sportskim građevinama.
Ključne riječi: sportske građevine, menadžment sporta, znanje, odgovornost, cjeloživotno obrazovanje
Abstract: With regard to management, operation and maintenance in technological, and thus in the
organizational sense, sports facilities are becoming increasingly demanding. Specialist knowledge on this
subject is scarcely present in our community and those who take are in charge of sports buildings reach only
partial specialist knowledge, depending on the nature and purpose of the sports building: swimming pools,
gyms, ice rinks, soccer fields, etc. Management that specializes in management of sports facilities is obliged
to continuously and responsibly keep track of all the associated events, according to the specificity of the
sports building piloted, which requires a wide range of knowledge and a great responsibility, and will for
lifelong learning. The security of users must be of utmost importance in order for them to flawlessly accomplish all those positive effects of consuming the contents which are part of sports facilities. Knowledge and
responsibility are prerequisites to sustainability and security of sports facilities, which can be acquired solely
through dedicated and competent work and lifelong learning and education of all the structures involved in
the leadership and management of sports buildings.
Key words: sports buildings, sports management, knowledge, responsibility, lifelong learning
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
133
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
1. Uvod
Sport postaje sve zahtjevniji te je za postizanje vrhunskih rezultata potrebna kvalitetna oprema i
sportska infrastruktura. Sportske građevine u tom smislu zahtijevaju široki spektar općih i specijalističkih znanja za što je potrebno cjeloživotno učenje. Osnovni problem je u tome da je u našoj sredini teško
steći opća znanja o toj problematici jer nema programa koji se direktno bave problematikom vođenja,
upravljanja i održavanja sportskih građevina, a osnovni uvjet za održivost sportskih građevina je svakako
znanje i odgovornost.
2. Znanje i odgovornost
Znanje je iznad informacija i podataka, a iznad znanja je mudrost. Znanje se može odrediti kao
činjenice, informacije i vještine koje je osoba stekla iskustvom ili obrazovanjem; teoretsko ili praktično
razumijevanje nekog predmeta; ukupnost svega poznatog u nekom polju (činjenice i informacije) ; svjesnost ili familijarnost stečena iskustvom neke činjenice ili situacije. Mudrost je vrlina ljudskog uma koju
karakterizira duboko znanje, uvid i sposobnost rasuđivanja.
Postoje mnoge definicije znanja, a jedna od njih je da se uobičajeno znanje razlikuje od podataka
i informacija. Podaci predstavljaju činjenice izvan konteksta te stoga sami po sebi ne prenose značenje.
Informacije nastaju kad se podaci stave u značenjski kontekst, često u obliku poruke. Znanje predstavlja
naša vjerovanja i vrednovanja koja se zasnivaju na smisleno organiziranom skupu informacija (poruka)
do kojih dolazimo iskustvom, komunikacijom i zaključivanjem (Zack, 1999.).
Teško je biti odgovoran za nešto ili kontrolirati nešto ako ne postoji znanje o tome. Besmisleno je
pokušati kontrolirati nešto ili čak znati nešto bez odgovornosti. Teško je u potpunosti znati nešto ili biti
odgovoran za nešto oko čega nema nikakve kontrole. To znači, da uz znanje i odgovornost, veliku ulogu
imaju kontrola i/ili nadzor kao povratne informacije koje nam daju smjernice glede donošenja daljnjih
odluka i planova s ciljem što bolje održivosti.
Menadžment koji se bavi upravljanjem sportskim građevinama obavezan je kontinuirano i odgovorno pratiti sva zbivanja prema specifičnosti sportske građevine kojom upravlja. To možemo nazvati
„pametna specijalizacija“. Pojam pametne specijalizacije govori da struka koja radi određene poslove na
sportskim građevinama za obavljanje tog posla treba imati, uz ona opća, i specijalistička znanja.
Hijerarhijska podjela znanja su:
• TOP MENADŽMENT–široki spektar znanja i iskustva:
• SREDNJI MANADŽMENT–provođenje programa i nadzor;
• NIŽI MENADŽMENT (VODITELJ)–pametna specijalizacija.
Za sve strukture menadžmenta od izuzetnog je značaja znanje i odgovornost. Odgovornost je ključna vrlina za postizanje moći, sreće i uspjeha, jer pomoću nje uzimamo „sudbinu poslovanja“ u svoje ruke
i na taj način manje ovisimo o drugima i vanjskim okolnostima. Pojam odgovornosti najprije se susreće
unutar pravnog područja gdje se njegovo značenje svodi na pravnu i/ili moralnu uračunljivost. U tom
kontekstu on pretpostavlja znanje,volju i slobodu kao nužne elemente uračunljivosti. U naše vrijeme
pojam odgovornosti sve više postaje jedan od temeljnih etičkih pojmova pri čemu zauzima mjesto koje
je u etici zauzimao pojam dužnosti.
Rječnik stranih riječi (Anić i Godlstein, 2007.) definira odgovornost kao svjesno, valjano obavljanje
dužnosti. Dužnošću se smatra dužnost prema sebi, kao i prema drugima, prema planetu, dužnost na
poslu, u školi, kod kuće itd. Razlikujemo više vrsta odgovornosti, kao npr. društvenu, moralnu, krivičnu,
odgovornost prema poslodavcu, prema zajednici i slično. John Perkins (2008.) u svojoj knjizi Confessions of an Economic Hit Man opisuje tri vrste ljudi u našem društvu: oni koji ne mogu vidjeti ili odbijaju
vidjeti probleme, oni koji vide probleme, ali zbog toga što ih nisu sami stvorili prebacuju krivicu na
nekog drugog, i oni koji vide probleme i koji su, usprkos tome što ih nisu sami stvorili, spremni preuzeti
odgovornost za njihovo rješavanje.
Cjeloživotno učenje predstavlja aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređenja znanja, vještina i sposobnosti. Svrha cjeloživotnog učenja je unapređivanje osobne i poslovne perspektive. U današnje
vrijeme brzih ekonomskih, tehnoloških i socijalnih promjena te tranzicije društva u društvo znanja je
134
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
od izuzetnog značaja. Današnje društvo postaje sve starije što izaziva potrebu drugačijeg pristupa učenju
i obrazovanju. Često se puta u literaturi termin doživotnog obrazovanja upotrebljava kao sinonim za
cjeloživotno obrazovanje što je pogrešno. Cjeloživotno obrazovanje odnosi se na obrazovanje i odgoj
tijekom cijelog života, od rođenja do smrti. Doživotno ili trajno obrazovanje odnosi se na razdoblje od
završetka nekog formalnog obrazovanja do kraja radnog vijeka ili smrti. Obrazovni sustav cjeloživotnog
učenja treba biti okrenut prema korisnicima. Znanja koja se stječu formalnim obrazovanjem ne traju
dugo, zastarijevaju, a dolaze nova znanja. U društvu brzih promjena povećava se značaj neformalnog
obrazovanja. Neformalno učenje pomiče osobni razvoj, otvara nove perspektive za zapošljavanje, i ono je
način za razvijanje vlastitih potencijala, interesa i talenta.
3. Upravljanje sportskim građevinama
Upravljanje sportskim građevinama obuhvaća niz aktivnosti koje se odnose na funkcioniranje, i to
na: upravljanje ljudskim resursima, procesima i materijalima, marketingom, kao i financijama i rizikom.
Upravljanje transformacijskim procesom i ostalim operacijama (priprema, organizacija, sigurnost, sve
do „isporuke“ programa krajnjem korisniku) u vezi je s funkcioniranjem sportske građevine, kao i poslovnog sistema te čini njegov osnovni dio.
Operativno upravljanje sportskim građevinama podrazumijeva koordinaciju transformacijskog
procesa održavanja i upravljanja, aktivnosti planiranja inputa, instalaciju potrebnih inputa, kontrolu efikasnosti. Planiranje ima za pretpostavku utvrđivanje misije sportske građevine, ciljeva, pretpostavki koje
proizlaze iz okruženja i strategije. Ako su ove pretpostavke definirane, moguć je izbor usluga – sportskih
aktivnosti, na čiju specijalizaciju se pojedina sportska građevina dugoročno orijentira. Potrebna su znanja i odgovornost u sljedećim sferama vezano uz sportske građevine:
• Izgradnja sportskih građevina
• Upravljanje sportskim građevinama
• Programiranje aktivnosti u sportskim građevinama
• Kontrola i sigurnost sportskih građevina
• Zakonska regulativa
• Upravljanje opremom i inventarom u sportskim građevinama
• Organiziranje i upravljanje sportskim događanjima
•Marketing
• Upravljanje ljudskim resursima…
4. Edukacija
Edukacija kadrova za vođenje i upravljanje sportskim objektima, odnosno sportski menadžment,
glede mogućnosti školovanja upravitelja sportskih centara u Hrvatskoj ne daje velike mogućnosti. Od
mogućih ustanova koje bi mogle provoditi edukaciju glede sportskih građevina istaknute su sljedeće:
a) Kineziološki fakultet Zagreb (www.kif.hr), u sklopu redovnog dodiplomskog studija ima
usmjerenje Izborni modul sportski menadžment s usmjerenom nastavom na 4. i 5. godini studija, usklađenom s bolonjskim procesom. Izborni modul sadrži sljedeće kolegije:
Kineziološka metodika u srednjem školstvu, Poduzetništvo u sportu i sportskim organizacijama, Sportski marketing te Izborni predmet. Predmeti, kao što se vidi, nisu ciljani na školovanje
menadžera u sportskoj infrastrukturi. O takvu se profilu tek razmišlja. Isto tako ne postoji
mogućnost doškolovanja, specijalizacije i licenciranja diplomiranih ekonomista ili inženjera
tehnike, već zaposlenih u sportskim centrima. No voditelji usmjerenja Sportski menadžment i
tu mogućnost smatraju otvorenom i potrebnom.
b) Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, Split – stručni studij Sportski menadžment (www.
aspira.hr). Program je namijenjen obrazovanju za upravljačke funkcije u sportskim društvima
i drugim poslovnim sustavima i za obrazovanje menadžera – zastupnika sportaša, sportskih društava te uvođenju sportaša nakon završetka njihove profesionalne karijere u poslovni
svijet. Završetkom stručnog studija Sportskog menadžmenta polaznik stječe kompetencije
upravljanja sportskim i poslovnim sustavima te mogućnost nastavka visokog obrazovanja na
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
135
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
specijalističkom stručnom diplomskom studiju. Studenti stječu visokostručnu i profesionalnu
osposobljenost za područje menadžmenta poslovnih funkcija te sportskog menadžmenta, s
naglaskom na posebne programe smjera studija koji sadrže temeljna teorijska, metodološka
i aplikativna znanja iz područja: sportskog menadžmenta, sportskog marketinga, sponzorskih odnosa i produkcije sportskih manifestacija, sportskog brandinga, upravljanja i primjene
poslovanja u sportu, upravljanja sportskim objektima te agencijskih i zastupničkih poslova za
sportske organizacije, društva, klubove i sportaše pojedince.
c) Međimursko veleučilište u Čakovcu – stručni studij Menadžment u sportu i turizmu (www.
mev.hr). Stručni studij traje tri godine (180 ECTS bodova), a izvodi se kao redovni i izvanredni
studij. Završetkom studija stječe se stručni naziv stručni/stručna prvostupnik/prvostupnica
ekonomije–menadžmenta turizma i sporta. Na stručnom studiju Menadžment sporta i turizma
školuju se stručnjaci za stjecanje znanja i kompetencija za: poslovne i ekonomske analize; rad
na svim poslovima u hotelima, motelima, hostelima i smještajno-ugostiteljskim objektima;
upravljanje poslovnim sustavima na poslovima menadžmenta u turizmu turističke zajednice,
udruženjima i savezima za turizam i sport, sportskim društvima, zabavnim parkovima, bazenima, sportskim dvoranama i sličnim objektima; upravljanje poslovnim sustavima na poslovima
menadžmenta u organizacijama stručnih, znanstvenih, vjerskih, poslovnih, kongresnih, sportskih skupova u zemlji i inozemstvu; vođenje poslovanja turističkih organizacija (poduzeća,
agencije, turističkih zajednica i sl.); vođenje sportskih organizacija, klubova, saveza, sportskih
poduzeća i sl.; rad u marketinškim tvrtkama za poslovne, turističke i sportske promidžbe i
unapređenje turističko-sportskih usluga; predviđanje postupaka i posljedica poslovne funkcije
u poslovanju turističkih i sportskih organizacija; vođenje i organiziranje projekata u turizmu;
organiziranje i vođenje projekata u sportu.
d) Međimursko veleučilište Čakovec–specijalistički diplomski stručni studij Menadžment
u sportu i turizmu (www.mev.hr) traje dvije godine (120 ECTS bodova), a izvodi se kao
izvanredni studij. Završetkom studija stječe se stručni naziv stručni/stručna specijalist/specijalistica ekonomije. Ovim studijem polaznici se osposobljavaju za praktični rad u turističkom
gospodarstvu, sportskom organizacijama, odnosno za izvršenje svih vrsta poslova vezanih uz organizaciju i uspješnu realizaciju različitih turističkih i sportskih usluga, manifestacija
podređenih željama, potrebama i mogućnostima inozemnih i domaćih korisnika turističkih i
sportskih usluga. Uz to polaznici ovog studija uče poduzetništvo i menadžment u poduzećima
i ustanovama koje su izravno ili posredno uključene u domaći i međunarodni turistički promet
i sport.
Može se zaključiti da je u Hrvatskoj prisutan problem glede mogućnosti redovnog školovanja kadrova za potrebe upravljanja sportskim građevinama. Edukacija se provodi uglavnom putem seminara
pojedinih udruženja. Jedno od njih je IASLIM (International Association of sport and Leisure Infrastrucutre Managment) koji provodi seminare i edukacije za pojedina područja iz sportske infrastrukture
(http://www.iaslim.org/). Da bi i u Hrvatskoj upravljači sportskom infrastrukturom mogli kvalitetnije
upravljati sportskim građevinama, 2011. godine osnovana je Udruga upravljača infrastrukturom za sport
i slobodno vrijeme (CASLIM), no na žalost ista nije aktivna. U susjednoj Sloveniji djeluje slična udruga
pod nazivom Združenje športnih centrov Slovenije. Također, u Hrvatskoj pri HOO-u formirana je Komisija za sportsko graditeljstvo i okoliš. Osim što pomaže u problematici sportskih građevina, organizira
i stručne skupove: Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama (Pula, 2007.),
Održive sportske dvorane i stadioni: od ideje do realizacije (Zagreb,2 009.), Inicijativa za razvoj mreže
sportske infrastrukture Republike Hrvatske (Zagreb, 2010.), Međunarodni seminar Sport i urbani razvoj
(Rijeka, 2010.), 3. Međunarodni seminar – Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim
zemljama- Održive javne sportske građevine na otvorenom (Zagreb, 2012.).
5. Zaključak
Jedna od glavnih tema života na zemlji današnje civilizacije je održivi razvoj i obrazovanje za održivi razvoj. Pri tome su zastupljene sve vrste obrazovanja, a najvažniju ulogu od njih ima cijelo životno
obrazovanje. UN (United Nations) je razdoblje od 2005. do 2014. godine proglasio desetljećem obrazo-
136
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Miodrag Novosel, Vesna Sabol
Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina
vanja za održivi razvoj. Glede toga, menadžment znanja treba biti u funkciji cjeloživotnog obrazovanja
za održivi razvoj. Primjena ovog koncepta dovela bi do podizanja razine znanja o održivom razvoju kod
stanovništva na cijelom planetu. U ovakvom konceptu važno je istaknuti međuovisnost znanja, upravljanja znanjem, cjeloživotnog obrazovanja i održivog razvoja. Cilj je da se znanja o održivom razvoju
distribuiraju putem formalnog, neformalnog i inog obrazovanja do svakog čovjeka na najefikasniji način
te da ljudi efikasno usvajaju ta znanja i primjenjuju ih u odlučivanju i svome djelovanju. S obzirom na
to da su teme održivog razvoja globalnog karaktera i odnose se na cijeli planet, važno je istaknuti kako
je uspješna međunarodna suradnja i djelovanje svjetskih organizacija od posebnog značaja za uspješno
provođenje ovakvog koncepta. Znanje i odgovornost uz kontrolu i nadzor su presudni čimbenici za održivost i sigurnost.
Literatura
1. Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo (2007). Rječnik stranih riječi. Zagreb, Novi Liber, Europapress
holding.
2. Bartoluci, Mato i sur. (2004). Menadžment u sportu i turizmu. Zagreb, Kineziološki fakultet,
Ekonomski fakultet.
3. Novak, Ivan (2010). Održiva gradnja i upravljanje sportskim objektima, Kineziološki sadržaji
i društveni život mladih. U: Zbornik radova s Međunarodne znanstveno stručne konferencije,
Zagreb, 2010., str. 345 – 352. Zagreb, Kineziološki fakultet.
4. Novosel, Miodrag (2007). Održiva plivališta – Gradski bazeni Čakove. U: Zbornik radova s 1.
međunarodnog seminara „Održiva javna plivališta – Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi
u tranzicijskim zemljama“, str. 345 – 352. Zagreb, Hrvatski olimpijski odbor; Pula, Društvo
građevinskih inženjera Zagreb.
5. Novosel, Miodrag (2009). Sportske građevine u Čakovcu, upravljanje i financiranje. U: Zbornik
radova s 2. međunarodnog seminara Održive sportske dvorane i stadioni: od ideje do realizacije, str. 98–102. Zagreb, Hrvatski olimpijski odbor, Društvo građevinskih inženjera.
6. Orešković, Branislav; Rogovski, Marina (2010). Menadžment znanja u funkciji cjeloživotnog
učenja za održivi razvoj. U: Proceedings of 2nd International Conference „Vallis Aurea“ /
editor B. Katalinic, str. 1013-1017. Pozega , Polytechnic school of Pozega; Vienna, DAAAM
International.
7. Perkins John (2008). Confessions of an Economic Hit Man.
8. www.aspira.hr (12.01.2014.)
9. www.iaslim.org (12.01.2014.)
10. www.kif.hr (10.10.2013.)
11. www.mev.hr (17.02.2014)
12. www.zivotna –skola.hr/vrline/odgovornost.html (06.02.2014.)
13. Zack, Michael H. (1999). Managing Codified Knowledge. Sloan Management Review.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
137
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool?
Accepted: 17.02.2014.
Reviewed: 13.03.2014.
Original scientific paper
UDC 005:338.48:796
The system of experiences: forgotten management tool?
Sustav doživljaja: zaboravljeno menadžersko oruđe?
Marko Perić, 2 Jelena Đurkin, 3 Vanja Vitezić
University of Rijeka, Faculty of Tourism and Hospitality Management
Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Croatia
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Abstract: Modern consumers are in a constant search for a wide range of experiences, but most importantly, they are willing to pay for it. From a manager’s perspective, attractive experiences represent the final
step on the progression of economic value and have become products that require a lot of effort to create,
develop and eventually sell. Since sport and tourism are highly individualised constructs, managers in sports
(and) tourism should undertake an extra effort to recognise the needs of their guests and clients and to adapt
their offers. In many cases, it happens unconsciously and unsystematically. However, existing literature provides managers with a simple tool to make the planning and creation of new experiences easier. The aim
of this paper is to provide a brief overview on the system of experiences from the managerial point of view.
The existing model with four realms of an experience will be presented and explained. Practical examples
are used to confirm the importance and the simplicity of its application in sport and tourism. The findings
obtained in this paper can be used by managers in order to better serve sports and sports tourism needs.
Key words: experiences, manager, sport, tourism
1. Introduction
In contemporary tourism, the main element of differentiation between destinations is more focused
on experiences than on accommodation and the other “classical” contents of supply. Tourist destinations
have to create a set of unique values and memorable experiences which tourists can “take home” (THR
and Horwath Consulting Zagreb, 2003). In addition, active and/or passive participation in sports activities in combination with unique sports resources could provide tourists with outstanding experiences.
This is not new because some of the connections between tourism and sport have been analysed by many
authors (Anthony 1966; Glyptis 1982; Standeven and De Knop 1999; De Knop and Van Hoecke 2003;
Bartoluci 2003; to list only a few). Indeed, as Keller (2002) said, tourism as an experience-oriented activity and sport as a performance-oriented activity are very much like Siamese twins.
When it comes to sports tourism, tourists choose destinations by the criteria of the sports activities, products and services it offers. Types of sports activities and the unique set of experiences that are
expected from these activities directly influence the choice of tourists (Weed and Bull, 2009; Perić, 2010).
What is more, Kurtzman (2005) considered that sports experiences have been created and structured as
a particular type of tourist experience. Therefore, sports (and) tourism pose(s) new challenges for both
sports facility management and destination management, facing them with the need for the creation of
new sports products, typical for their destination and turning it into a stimulating tourist experience.
From a manager’s perspective, attractive experiences represent the final step on the progression of
economic value and have become products that require a lot of effort to create, develop and eventually
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
139
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool?
sell (Pine and Gilmore, 1998). In order to create an experience, O’Sullivan and Spangler (1998) identified
five key components of the experience calling for “experience makers” who create experiences as the core
of their business. Harrison-Hill and Chalip (2005) found that the quality of infrastructure and services
at the destination provide essential support for the overall sports tourism experience. Morgan (2007)
suggested that planners should give tourists space to create their own experiences by encouraging them
to explore for themselves. Finally, the importance of people was also recognised by Weed and Bull (2009)
claiming that places, activities and people interact to create sports tourism experiences.
Despite those considerations, matching the tourists’ expectations with the provided experiences in
many cases asks for an extra effort that happens unconsciously and unsystematically. Therefore, the aim
of this paper is to provide a brief overview on the system of experiences as a simple tool to make planning
and creation of new experiences easier. The paper is divided into three sections. In the first section, the
existing model with the four realms of an experience will be presented and explained. The second section
presents some practical examples of how this model can be implemented in planning sports (and) tourism programmes. The paper finishes with the conclusions in the third sector.
2. System of experiences
The system of experiences or four realms of an experience (Scheme 1) is introduced by Pine and
Gilmore (1998). This model is based on two dimensions; customer participation (active/passive) and the
environmental relationship i.e. connection that unites customers with the event or performance (absorption/immersion). As a result, experiences can be sorted into four broad categories (Pine and Gilmore,
1998):
•
•
•
•
entertainment experiences (E1) – tend to be those in which participants are mostly passive,
their connection with the event is more likely one of absorption (they intent to absorb presented experiences through their five senses) than of immersion;
education experiences (E2) – tend to involve more active participation, participants are eager
to learn in an entertaining way but they are still more outside the event than immersed in the
action;
escapist experiences (E3) – can teach just as well as educational events can, or amuse just as
well as entertainment, but they involve greater participant immersion (people search for hyper
activity and involvement, they truly want to become an active part of the event);
aesthetic experiences (E4) – tend to minimize the active participation while participants are
immersed in an activity or environment, but they themselves have little or no effect on it.
Scheme 1. System of experiences.
Source: Pine and Gilmore, 1998.
140
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool?
Pine and Gilmore (1998) also found that the richest experiences encompass aspects of all four realms, forming a “sweet spot” around the area where the spectra meet.
This model (4Es) was slightly modified in 2003 (THR & Horwath Consulting Zagreb, according to
THR, Barcelona) by expanding the educational experience with fun, thus creating edutainment experiences (education + entertainment = edutainment).
Regardless of the criticism that the Pine and Gilmore’s (1998) concept of experience economy is a
positive and opportunistic picture of consumer culture full of millennial optimism (Holbrook, 2001), too
romantic (Carù and Cova, 2003), too concerned with sensation and too rooted in U.S. ‘masculine’ culture
(Nijs, 2003), it was heavily used in tourism and hospitality (Andersson, 2007; Morgan, Elbe and Curiel,
2009), retailing (Grewal, Levy and Kumar, 2009), branding (Atwal and Williams, 2009), architecture and
urban planning (Howell, 2005), sports (Morgan, 2007) and other fields. However, with the exception of
Perić (2010) the system of experiences schema has rarely been used in sports and sports tourism.
3. Possible implementation of system of experiences in sports (and) tourism
Whether sport and tourism are considered separately or together as sports tourism, managers could
integrate sports contents and programmes within the four realms. Some memorable sports events that
could be organised at a sports facility and/or in the destination will follow (Scheme 2).
Sport events such as national football league matches provide entertainment to local and visiting
spectators (1a). In parallel, the players are totally immersed into the activity and they perceive the escapism experiences (1b). However, the people who turn out to watch a game are not completely passive
participants; simply by being there, they contribute to the visual and aural event that others experience
(Pine and Gilmore, 1998). Therefore, the most fervent fans could be treated as active participants of the
event and their experiences could be placed within the escapist realm too (1c).
Another example could be motorcycling school of safe ride which takes place on a motorcycle
racetrack. It is certainly something that belongs to educational experience (because of an instruction
element; 2a) but is also very easily to become escapism experience (because of the adrenalin included;
2b). Sometimes aspects of the trips other than the driving itself can be important where people ask for
fun and entertainment (e.g. bikers’ club experiences; 2c).
Remaining in motor sport, people viewing the Moto Grand Prix from the grandstand can absorb
the event taking place beneath and in front of them (3a). Meanwhile, people visiting the paddock are
immersed in the sights, sounds, and smells that surround them (3b).
Visiting a sports museum belongs to the passive side of the model providing visitors with aesthetic
and/or entertainment experiences (4a and 4b). In the case of a visit to the museum is for educational
purposes, educational experiences could be provided too (4c). However, it is only conditionally, because
visitors are not physically active (walking between exhibits is not considered as sport activity).
Scheme 2: Examples of experiences in sports (and) tourism.
Source: Authors.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
141
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool?
Hence, it is important to identify the most dominant realm(s) for any selected experience as the
basis for further upgrading, i.e. creating the most adequate system of experiences. This does not mean
that the realms should be considered separately. On the contrary, the creation of experiences should be
approached holistically. The preplanned combination of activities will create a synergy resulting in more
intense experiences.
4. Conclusion
Modern sports facilities offer to its visitors the opportunity to develop their personal potential through active or passive involvement in various sports and sports events. Considering the mutual relationship between sport and tourism it could have considerable impact on the tourism industry. If managed
properly, combination of various activities and unique sports resources could provide tourists outstanding experiences. This process is not effortless, and in order to ease it, managers could use a simple tool
such as system of experiences. This tool could help managers and other experience makers to systematically plan and create memorable experiences. Such experiences should excite and inspire sports tourists
in a way they will “take home” a memorable recollection of their travels.
The practical examples presented in the paper confirm the simplicity of its application in sports (and)
tourism. They are not exhaustive, but may be indicative for managers in their efforts in attracting sports
tourists and convincing them to prolong their stay in the destination. To summarise, the findings obtained
in this paper can be used by managers in order to better serve both sports and sports tourism needs.
References
1. Andersson, T. D. (2007). “The Tourist in the Experience Economy”, Scandinavian Journal of
Hospitality and Tourism, vol. 7(1), 46-58.
2. Anthony, D. (1966). Sport and Tourism. London, CCPR.
3. Atwal, G.; Williams, A. (2009). “Luxury brand marketing – The experience is everything!”,
Journal of Brand Management, vol. 16, 338-346.
4. Carù, A.; Cova, B. (2003). “Revisiting Consumption Experience”, Marketing Theory, vol. 3(2),
267–286.
5. Bartoluci, M. (2003). Ekonomika i menadžment sporta. Zagreb, Informator, Kinezioloski
fakultet.
6. De Knop, P.; Van Hoecke, J. (2003). “The Place of Sport in the Battle for the Tourist: A Figurational Perspective of the Development of Sport Tourism”, Kinesiology, vol. 35(1), 59-69.
7. Glyptis, S. A. (1982). Sport and Tourism in Western Europe. London, British Travel Education
Trust.
8. Grewal, D.; Levy, M.; Kumar, V. (2009). “Customer experience management in Retailing: An
organizing framework”, Journal of Retailing, vol. 85(1), 1–14.
9. Harrison-Hill, T.; Chalip, L. (2005). “Marketing Sport Tourism: Creating Synergy between
Sport and Destination”, Sport in Society: Cultures, Commerce, Media, Politics, vol. 8(2), 302-320.
10. Holbrook, M. B. (2001). “Times Square, Disneyphobia, HegeMickey, the Ricky Principle, and
the downside of the entertainment economy”, Marketing Theory, vol. 1(2), 139–163.
11. Howell, J. (2005). “Manufacturing experiences: urban development, sport and recreation”.
International Journal of Sport Management and Marketing, vol. 1(1/2), 56-68.
12. Keller, P. (2002). Sport & tourism: Introductory Report: World Conference on Sport and Tourism, Barcelona, 22-23 February 2001. Madrid, World Tourism Organization.
13. Kurtzman, J. (2005). “Economic impact: sport tourism and the city”, Journal of Sport & Tourism, vol. 10(1), 47-71.
14. Morgan, M. (2007). “‘We’re not the Barmy Army!’: Reflections on the sports tourist experience”, International Journal of Tourism Research, vol. 9(5), 361-372.
15. Morgan, M.; Elbe, J.; Curiel, J. E. (2009). “Has the Experience Economy Arrived? The Views
of Destination Managers in Three Visitor-dependent Areas”, International Journal of Tourism
Research, vol. 11, 201–216.
142
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja Vitezić
The system of experiences: forgotten management tool?
16. Nijs, D. (2003). “Imagineering: engineering for imagination in the emotion economy”, In: Creating a Fascinating World (Peeters, F; Schouten, F; Nijs, D. (eds.). Breda, NHTV, 15–32.
17. O’Sullivan, E. L.; Spangler, K. J. (1998). Experience marketing: Strategies for the new millennium. State College, PA: Venture Publishing.
18. Perić, M. (2010). “Sports Tourism and System of Experiences”, Tourism and Hospitality Management, vol. 16(2), 197-206.
19. Pine, B. J.; Gilmore, J. H. (1998). “Welcome to the experience economy”, Harvard Business
Review (July–August), 97-105.
20. Standeven, J.; De Knop, P. (1999). Sport Tourism. Champaign IL, Human Kinetics.
21. THR; Horwath Consulting Zagreb (2003). Master Plan razvoja turizma (2004-2012) Istra,
Konačni dokument. Barcelona, Zagreb.
22. Weed, M.; Bull, C. (2009). Sport Tourism: Participants, policy and providers. Second edition.
Oxford, Elsevier Butterworth Heinemann.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
143
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
Primljen: 03.02.2014.
Prihvaćen: 04.03.2014.
Izvorni znanstveni rad
UDK 338.48(497.583)
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
Impact of the Resnik airport on the tourist offer of the destination Trogir
Mirko Smoljić, 2 Marina Guzovski, 3 Branka Stipanović
1, 2
Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru,
Županijska 50, Vukovar, Hrvatska
3
Put Dragutina 48, 21220 Trogir, Hrvatska
e-mail:1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Turisti trećeg milenija iskazuju sve veći interes za kulturno-povijesnom baštinom destinacije,
lokalnom poviješću, gastronomijom te nematerijalnim elementima kulturne baštine. Suvremena destinacija
treba razviti destinacijsku mrežu koja će materijalne elemente destinacijske ponude povezati u maštovit i
kreativan program s ciljem jedinstvenog doživljaja za turiste kao osnove „dodatne vrijednosti za cijenu destinacijske ponude“. Cilj rada je istražiti utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu turističke potražnje u gradu
Trogiru, kao i donijeti zaključak o kvaliteti integralne destinacijske ponude Trogira. Prilikom izrade rada
korištene su kvantitativne metode distribucije frekvencija i metoda hi kvadrat testa. Od kvalitativnih metoda koristila se analitičko-sintetička metoda istraživanja. U rezultatima istraživanja dokazan je statistički
značajan utjecaj zračne luke na posjećenost destinacije Trogir. Temeljem navedenog, zaključuje se kako su
nužna daljnja ulaganja u infrastrukturu zračne luke, ali i smanjenje njezina negativnog ekološkog učinka
na destinaciju Trogir.
Ključne riječi: turistička destinacija, Zračna luka Resnik, kvaliteta i zadovoljstvo turista
Abstract: Tourists of the third millennium show a growing interest in the cultural–historical heritage
of destinations, local history, gastronomy and intangible elements of cultural heritage. In order to successfully meet the sophisticated needs of modern guests of destination, it is important to create a destination
network that will include the material elements of the destination offer together in an imaginative and
creative program with the aim to create a unique experience for tourists as the basis of “destination added
value”. The aim of this thesis is to investigate the impact of the airport Resnik on the structure of touristic
demand in the town Trogir and draw conclusions about the quality of integrated destination offer of Trogir.
Quantitative methods of frequency distribution and chi-square method test and qualitative analytic -synthetic method were used to conduct the research. The survey results demonstrated a statistically significant
impact of airport Resnik on development of destination Trogir. It can be concluded that further investments
in airport infrastructure are a neccesity, but it is also important to reduce the negative environmental impact
on the destination Trogir.
Key words: tourist destination, airport Resnik, quality and satisfaction of tourists
1. Uvod
Predmet istraživanja je analiza utjecaja zračne luke Resnik na potražnju u destinaciji Trogir, kao
i ocjena kvalitete destinacijske ponude grada Trogira. Cilj rada je istražiti utjecaj zračne luke Split na
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
145
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
strukturu turističke potražnje u Trogiru, kao i donijeti zaključak o kvaliteti integralne destinacijske ponude Trogira. Svrha istraživanja je dati preporuku za unaprjeđenje integralne destinacijske ponude Trogira, posebice s obzirom na ocjenu kvalitete ponude od strane gostiju koji u grad dolaze putem zračne
luke Resnik koja je važan prometno-komunikacijski čimbenik i generator turističkog razvoja Splitskodalmatinske županije uopće, a tako i grada Trogira.
2. Trogir kao turistička destinacija
„Pojam destinacija potiče od latinske riječi destination, što u izvornom obliku znači odredište, pa i
cilj (odredište i odmor, cilj boravka i odmaranja u nekom prostoru)” (Jadrešić, 2001., 45). „Destinacije su
vrlo primamljive, ali i dinamične, ne samo da se mijenjaju uslijed pritiska turizma nego i zbog „zastarijelosti“ ponude” (Magaš, 2003., 16). „Turističkom destinacijom može se zvati čitava zemlja pa i pojedina
uža lokacija” (Vukonić, Čavlek, 2001., 24). U ovom poglavlju će se opisati geografski položaj i prometna
povezanost destinacije Trogir, kao i turistička ponuda Trogira.
2.1. Geografski položaj destinacije Trogir
Trogir je turistička destinacija smještena na prostoru srednje Dalmacije, samo 25 km zapadno od
drugog po veličini grada u Republici Hrvatskoj – Splita. Grad se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva te predstavlja „administrativni, gospodarski i upravni centar trogirske mikroregije čija
površina iznosi 250 km²“ (http://www.lineams.hr/hr-trogir).
S geografskog aspekta mogu se razlikovati dva značajna područja destinacije Trogir, a to su Trogirsko primorje i zagorski dio. U Primorju dominira razvedeni otočni arhipelag, a u zagorskom dijelu krški
reljef. Primorje se proteže u dužini od 25 km zračne linije i izbrazdano je zaljevima i uvalama te obuhvaća
područje grada Trogira i novoutemeljenih općina Seget. Geografske koordinate trogirske mikroregije
određene su od 160°01´ do 160°19´10˝ istočne geografske dužine i od 43°25´50˝ do 43°38´ sjeverne
geografske širine (http://tztrogir.hr/#52455). „Sam Grad je smješten u Trogirskom kanalu, jedan dio na
obali, drugi na otoku Čiovu (spoj s mostom). Površina Grada iznosi 7,52 km², a površina općine 39,20
km². Dijelovi Grada su: Grad, Bilin Dolac, Ciprian, Čiovo, Lokvice, Drid, Kopno, Malo Polje, Pasike,
Travarica, Miševac i Vilajica. Naselja u općini su: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano i Žedno“ (http://www.trogironline.com/).
2.2. Prometna povezanost
Trogir je dobro prometno povezana turistička destinacija cestovnim, zračnim i pomorskim putem.
Zračna luka Resnik smještena je na samom izlazu iz grada Kaštela u smjeru Trogira. „Od Splita je udaljena 20, a od Trogira 6 km” (http://www.trogironline.com). Izgradnja Zračne luke Resnik 1960-ih predstavljala je značajan napredak u pogledu prometne dostupnosti Splitsko-dalmatinske županije, ali i Dalmacije općenito. Početkom trećeg milenija jednak učinak na prometnu povezanost Trogira i Dalmacije u
cjelini imala je izgradnja autoceste A1. Cestovni i zračni prometni pravci do Trogira predstavljaju snažne
temelje sveukupnom gospodarskom, turističkom, a time posredno i socio-kulturnom razvoju područja
destinacije Trogir. Najbliža željeznička postaja je Split, od kojeg je Trogir udaljen svega 20-ak kilometara.
Brodskim je linijama Trogir povezan s Drvenikom i Splitom, dok redoviti javni prijevoz upotpunjava odličnu prometnu povezanost Trogira. U ocjeni postojećeg stanja prometne povezanosti destinacije
Trogir, važno je napomenuti kako je cestovni promet unutar samog grada loše riješen. Trogir je mostom
povezan sa Čiovom, a po izlasku s mosta dolazi se na glavno raskrižje gdje se sijeku putovi prema Splitu,
Šibeniku i otoku Čiovu. Na vrhuncu turističke sezone iz svih pravaca se stvara vrlo gust prometni čep,
pa je stoga nužna priprema i realizacija alternativnih rješenja kako bi se riješio problem gužve u centru
grada. Jednako tako, prometna povezanost centra grada Trogira i hotelskih naselja u blizini grada (npr.
hotelski kompleks Medena) je nezadovoljavajuća.
2.3. Turistička ponuda grada Trogira
Temeljno obilježje turističke ponude je „statičnost, a turističke potražnje dinamičnost“ (Jadrešić,
2001., 89). No, suvremeno turbulentno i konkurentno okruženje zahtijeva spremnost turističke ponude
146
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
na brze promjene i modifikacije kako bi zadržala svoju privlačnu snagu u turističkom prostoru. Prostor
i s njim povezani atraktivni faktori tretiraju se kao jedan od faktora ponude. Atraktivnim faktorima se
smatraju oni o kojima ovisi turistička kvaliteta prostora, a prema tome i stupanj njegove privlačnosti te
ekonomske valorizacije putem turizma. Afirmacija turističke destinacije predstavlja novu turističku filozofiju sa svrhom potenciranja kvalitete boravka turista i zaštite resursne osnove, uz želju da se potencira
bolje korištenje prostora (namijenjenog turizmu), mogućnost da se ekonomski valoriziraju i manje kvalitetni turistički resursi, kompleksnija ponuda za potencijalne turiste, bolja mogućnost za stvaranje turističkog identiteta i prepoznatljivosti na turističkom tržištu, bolja mogućnost za prezentaciju i plasman na
turističkom tržištu te mogućnost sadržajnijeg boravka za potencijalne turiste (Alkier-Radnić, 2003.,47).
2.3.1. Prikaz prirodnih i kulturno-povijesnih atrakcija destinacije Trogir
Trogir je destinacija osobitih prirodnih i kulturno-povijesnih atrakcija. Osobitu prirodnu atrakciju
destinacije Trogir čini neposredna blizina Nacionalnih parkova Krka i Kornati u Šibensko-kninskoj županiji te Modre i Zelene špilje na Visu i Pakenih otoka u blizini Hvara. Trogir i okolica imaju velik broj
uređenih plaža za turiste.
Kulturno-povijesna baština Trogira je osobito vrijedna te je stoga i uvrštena na UNESCO listu 1997.
godine kao iznimno romaničko-gotičko naslijeđe. Stara jezgra Trogira u cijelosti predstavlja spomenik
razdoblju romanike i gotike. Stanje zidina i zdanja unutar zidina je iznimno dobro očuvano, ne samo
uzimajući u obzir područje Jadrana, već i cjelokupno područje središnje Europe. No, osim kulturno-povijesnog bogatstva u samoj gradskoj jezgri koja je prikaz kulturno-povijesnih sadržaja urbanog područja,
ne smije se zanemariti kulturno-povijesna vrijednost ruralnih cjelina Drvenika Velog i Žednog na otoku
Čiovu.
2.3.2. Smještajni kapaciteti u destinaciji Trogir
Od ukupno 5241 smještajnih jedinica na području grada Trogira i okolice, 4599 ili 88% smještajnih jedinica su privatne smještajne jedinice. U sklopu hotelskog smještaja, destinacija Trogir nudi 480
kreveta, tj. 9% ukupne destinacijske ponude, a u lukama nautičkog turizma 162 kreveta ili 3% ukupne
ponude. Prema podacima Turističke zajednice Trogir za 2013., udio osnovnih ležajeva u ponudi je 88%
(4065), a pomoćnih 12% (534). U ponudi privatnog smještaja dominira grad Trogir s ukupno 54% (2497)
osnovnih i pomoćnih ležajeva, slijedi Arbanija s 27% (1251) udjela u ukupnom privatnom smještaju, dok
je na području naselja Žedno smješteno 19% (851) privatnih smještajnih jedinica (osnovnih i pomoćnih
ležajeva).
Značajan nedostatak u ukupnoj ponudi smještajnih jedinica destinacije Trogir je nepostojanje
kontinuirane inicijative unaprjeđenja kvalitete smještajnih jedinica, u pogledu površine i opremljenosti, odnosno zadovoljavanja viših tehničkih zahtjeva. Tako cjelokupnom ponudom smještaja (hotelskog,
pansionskog, apartmanskog) dominira srednja ocjena *** zvjezdice što u dugoročnom periodu može
uzrokovati značajan nedostatak u ukupnoj kvaliteti destinacijske ponude Trogira. Iznimna kvaliteta i
privlačnost prirodnih i kulturno-povijesnih sadržaja te jedinstvena etiketa koju Trogir ima kao romaničko-gotički grad su reference koje ne smiju biti popraćene osrednjom ocjenom smještaja i prehrane,
već se u ovom segmentu destinacijske ponude trebaju graditi elitni sadržaji. Trogir, grad pod zaštitom
UNESCO-a, ne smije ostati destinacija masovnosti i kvantitete, već posebnosti i kvalitete.
3. Zračna luka Split
Zračna luka Split smještena je na području Resnika koji se nalazi zapadno od Kaštel Štafilića na
udaljenosti “6 km od Trogira i 25 km od Splita” (http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statuti_grbovi_zakoni/Analiza_situacije_Trogir.pdf,). Kapaciteti zračne luke nedavno su prošireni zbog povećane potražnje tijekom ljetne sezone.1
1 Ova tvrdnja implicira da Zračna luka Split ima utjecaj na povećanje turističke potražnje u gradu Trogiru i
Splitsko-dalmatinskoj županiji u cijelosti što će se dodatno istražiti empirijskim istraživanjem.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
147
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
Prateći objekti zračne luke proširit će se prema cesti D-409 u srednjoročnom razdoblju do 2015.
godine, dok je dugoročni plan do 2030. godine proširiti kapacitete zračne luke na prostoru jugoistočno
od ceste D-409 do ruba vojarne „Knez Trpimir“ u Divuljama. Srednjoročni i dugoročni plan proširenja
Zračne luke Split ukazuje na visok stupanj značaja ovog infrastrukturno-prometnog sadržaja, posebice u
smislu razvoja putničkog zrakoplovnog prometa generiranog turističkom potražnjom. Zračna luka Split
u neposrednoj blizini destinacije Trogir ima dvojaki značaj. Njezina pozitivnost proizlazi iz utjecaja na
dostupnost Splitsko-dalmatinske županije inozemnim turistima, dok negativnosti nastaju zbog onečišćenja okoliša bukom, svjetlosnim zagađenjem i onešišćenjem zraka, tla i vode kerozinom. Učinak Zračne luke na okoliš osobito je razarajući na jezgru Trogira kao područje pod režimom zaštite UNESCO-a.
„Povišena razina buke, vibracije i aerozagađenja se rasprostiru na čitav koridor od Trogira do početka
uzletno-sletne staze zračne luke“ (http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statuti_grbovi_zakoni/Analiza_situacije_Trogir.pdf,). Dakle, produženje uzletno-slijetne staze u pravcu naselja Trogir nije
potrebno, već se ista treba zadržati u zatečenim dimenzijama.
Grafikon 1. Prikaz ukupnih dolazaka u Zračnu luku Split po mjesecima u razdoblju od 2010. do 2013.
Izvor: http://www.splitairport.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=
160&Itemid=115&lang=hr. (obrada autora 09.10.2013.)
Broj dolazaka putnika u Zračnu luku Split korelira s mjesecima turističke sezone, a špica dolazaka
je u srpnju i kolovozu.
4. Empirijsko istraživanje strukture potražnje prema načinu dolaska i zadovoljstvu destinacijskom
ponudom Trogira
U ovom dijelu rada prikazani su: problem i hipoteze, metodologija prikupljanja podataka, odabrani
uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka.
4.1. Problem i hipoteze
Osnovni problem istraživanja bio je utvrditi u kojem postotku Zračna luka Split generira broj turističkih dolazaka u Trogir. Potom je bilo važno ispitati zadovoljstvo gostiju koji su došli zračnim putem
destinacijskom ponudom Trogira te je evaluirano zadovoljstvo gostiju koji su došli preko Zračne luke
Resnik destinacijskom ponudom Trogira. Ispitano je postoji li signifikantna statistička veza između demografskog profila turista koji su došli zračnim putem i ocjene destinacijske ponude. U istraživanju se
polazi od sljedećih hipoteza:
H1: Zračna luka Split generira više od trećine turističkih dolazaka u destinaciju Trogir
H2: Zadovoljstvo gostiju smještajem i prehranom neće prelaziti ocjenu 3,5
H3: Zadovoljstvo gostiju prirodnim atrakcijama neće imati manju ocjenu od 4,00
H4: Zadovoljstvo gostiju kulturno-povijesnim atrakcijama neće imati manju ocjenu od 4,00
H5: Zadovoljstvo gostiju destinacijskim događanjima neće imati višu ocjenu od 3,5
H6: Zadovoljstvo gostiju uslužnošću u destinaciji neće imati višu ocjenu od 3,5
148
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
H7: Zadovoljstvo gostiju integralnom ponudom destinacije neće imati višu ocjenu od 3,5
H8: Demografska slika ispitanika (dob, obrazovanje, zemlja porijekla) nema utjecaj na ukupnu
ocjenu destinacijske ponude Trogira.
4.2. Metodologija prikupljanja podataka
Za provedbu empirijskog istraživanja prikupljeni su primarni podaci putem strukturiranog intervjua sa zatvorenim pitanjima. Zatvorena pitanja daju već ponuđene elemente konkurentnosti koje gosti
ocjenjuju ocjenom od 1 do 5. Intervju sadrži pitanja o demografskoj slici ispitanika i konkurentskoj sposobnosti destinacije, a pristupilo se kontaktiranju gostiju osobnim putem. Kao metode obrade podataka
korištene su statističko-matematičke funkcije Excela–metoda distribucije frekvencija i metoda hi kvadrat
testa. Od kvalitativnih metoda koristi se analitičko-sintetička metoda istraživanja.
4.3. Uzorak istraživanja
Odabrani uzorak je N=200 gostiju destinacije Trogir koji se ispituje kroz samo jedno pitanje – koji
su način dolaska u destinaciju Trogir odabrali (u daljnjem istraživanju nastavlja se prikupljanje primarnih podataka samo od ispitanika koji su naglasili da su u Trogir došli zračnim putem, odnosno preko
Zračne luke Split). Dakle, relevantan kriterij za odabir uzorka bio je način dolaska u odabranu destinaciju Trogir.
4.4. Rezultati istraživanja
Tablica 1. Prikaz načina dolaska ispitanika (N=200) u turističku destinaciju Trogir.
Način dolaska u destinaciju
Trogir
Frekvencija
Relativna
frekvencija
Cestovnim putem
97
49%
Željezničkim putem
22
11%
Zračnim putem
81
41%
Morskim putem
0
0%
UKUPNO
200
Izvor: Istraživanje autora.
100%
41% od ukupnog broja ispitanika (N=200) u destinaciju Trogir došlo je zračnim što je više od početne pretpostavke H1 (33%).
Predmet daljnjeg istraživanja su samo ispitanici koji su došli u Trogir zrakom pa je tako u ostalim
tablicama N=81.
Tablica 2. Prikaz distribucije frekvencija za zadovoljstvo gostiju smještajem i prehranom u destinaciji.
Ocjena – smještaj i prehrana (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
5
5
2
8
16
3
35
105
4
16
64
5
17
85
UKUPNO
81
275
Prosječna ocjena (ƹf(x)/f
3,40
Izvor: Istraživanje autora
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
149
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
Prosječna ocjena vrijednosti za cijenu iznosi 3,40 što je u skladu s početnom hipotezom H2.
Tablica 3. Prikaz zadovoljstva gostiju destinacijskom ponudom Trogira u pogledu prirodnih atrakcija.
Ocjena–prirodne atrakcije (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
1
1
2
3
6
3
8
24
4
31
124
5
38
190
UKUPNO
81
345
Prosječna ocjena (ƹf(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
4,26
Prosječna ocjena prirodnih atrakcija destinacije Trogir iznosi 4,26 što je u skladu s H3.
Tablica 4. Prikaz ocjene ispitanika prema kriteriju zadovoljstva kulturno-povijesnim atrakcijama Trogira.
Ocjena–kulturne atrakcije (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
0
0
2
0
0
3
12
36
4
37
148
5
32
160
UKUPNO
81
344
Prosječna ocjena (ƹf(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
4,25
Prosječna ocjena zadovoljstva gostiju kulturno-povijesnom ponudom destinacije Trogir iznosi 4,25
što je u skladu s hipotezom H4.
Tablica 5. Prikaz zadovoljstva gostiju Trogira ponudom destinacijskih događanja.
Ocjena–zadovoljstvo destinacijskim događanjima (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
12
12
2
15
30
3
25
75
4
22
88
5
7
35
UKUPNO
81
240
Prosječna ocjena (ƹf(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
2,96
Prosječna ocjena zadovoljstva gostiju ponudom destinacijskih događanja je 2,96 što je u skladu s
hipotezom H5.
Tablica 6. Prikaz zadovoljstva gostiju destinacije Trogir uslužnošću turističkog osoblja i
domicilnog stanovništva općenito.
150
Ocjena–prehrana (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
5
5
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
2
9
18
3
23
69
4
5
20
5
8
40
UKUPNO
50
152
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
3,04
Prosječna ocjena uslužnosti destinacije je 3,04 što je u skladu s hipotezom H7.
Tablica 7. Prikaz prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira od strane turista koji su u
Trogir došli zračnim putem.
Elementi destinacijske ponude
Ocjena
smještaj i prehrana
3,40
prirodne atrakcije
4,26
kulturne atrakcije
4,25
destinacijska događanja
2,96
Uslužnost
3,32
Prosječna ocjena
3,64
Izvor: Istraživanje autora.
Prosječna ocjena destinacijske ponude Trogira iznosi 3,64 što je više od pretpostavljene vrijednosti u H8.
Tablica 8. χ2test povezanosti između dobi ispitanika i prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira.
Dob
Ukupna ocjena destinacijske ponude prema dobi
Prosječna ocjena destinacijske ponude
15-40
3,8
3,64
41-60
3,7
3,64
iznad 60
3,43
3,64
Rezultati prema tablici 8
Stavka
Rezultat
rezultat testa:
0,020137363
broj stupnjeva slobode:
1
Granična vrijednost χ2 uz signifikantnost 0,05 i 1 stupanj slobode:
Izvor: istraživanje autora
3,843
Pri df=1 i razini signifikantnosti 5%, empirijski rezultat testa iznosi 0,02, a granična vrijednost
χ2=3,84. Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između dobi ispitanika
i prosječne ocjene destinacijske ponude.
Tablica 9. χ2test povezanosti između obrazovanja ispitanika i prosječne
ocjene integralne destinacijske ponude Trogira.
Obrazovanje
Ukupna ocjena destinacijske ponude
prema obrazovanju
Prosječna ocjena
destinacijske ponude
SSS
4,8
3,64
VŠS
3,2
3,64
VSS
2,92
3,64
rezultat testa:
0,565275
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
151
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
broj stupnjeva slobode:
1
Granična vrijednost χ2 uz signifikantnost
0,05 i 1 stupanj slobode:
3,843
Izvor: istraživanje autora.
Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između obrazovanja ispitanika i prosječne ocjene destinacijske ponude.
Tablica 10. χ2test povezanosti između zemlje porijekla ispitanika i prosječne ocjene integralne
destinacijske ponude Trogira.
Zemlja porijekla
Ukupna ocjena destinacijske ponude prema obrazovanju
Prosječna ocjena destinacijske ponude
SAD
5
3,64
Azija
4,5
3,64
Europa
1,42
3,64
Rezultat testa:
2,06527473
Broj stupnjeva slobode:
1
Granična vrijednost χ2 uz Signifikantnost 0,05 i 1 stupanj slobode:
3,843
Izvor: istraživanje autora.
Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između zemlje porijekla
ispitanika i prosječne ocjene destinacijske ponude.
4.5. Analiza istraživanja
Rezultati istraživanja potvrđuju hipotezu da više od trećine gostiju destinacije Trogir dolazi zračnim
putem (41%). Prosječna ocjena zadovoljstva smještaja i prehrane je 3,40 čime se potvrđuje postavljena
hipoteza H2, ocjena prirodnih atrakcija je 4,26 što potvrđuje hipotezu H3; kulturne atrakcije ocijenjene
su sa 4,25 i prihvaća se hipoteza H4. Hipoteza H5 također se prihvaća jer su destinacijska događanja
ocijenjena s 2,96, kao i hipoteza o uslužnosti H6 jer je ocjena uslužnosti 3,32. Odbacuje se hipoteza H7,
jer je procječna ocjena destinacijske ponude viša od očekivane (3,5) i iznosi 3,64. Usporedbom varijabli
dobi, obrazovanja i zemlje porijekla ispitanika koji su u destinaciju Trogir došli zračnim prijevozom,
dokazuje se hipoteza H8 da ne postoji signifikatnost između demografske slike ispitanika i zadovoljstva
integralnom destinacijskom ponudom Trogira.
Dobiveni rezultati u skladu su s ocjenom destinacijske ponude Trogira u planu ukupnog razvoja za
grad Trogir. Najveće snage Trogira su prirodne i kulturno-povijesne atrakcije, dok su smještaj i prehrana, organizacija događanja te uslužnost lošije ocijenjeni elementi ponude. Elementi ponude proizvoda,
usluga, događanja i uslužnost su manjkavosti u konkurentnosti destinacije. Sustavan plan unaprjeđenja
ukupne kvalitete svih vrsta smještajnih objekata važan je u eliminaciji jaza između izvrsnih ocjena prirodnih i kulturnih atrakcija i ocjene ponude i uslužnosti. Trogiru manjkaju ekskluzivni smještajni i ugostiteljski objekti kako bi se destinacija odmakla od imidža masovnosti prema imidžu elitne destinacije.
Istraživanjem je dokazan pozitivan utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu turističke potražnje u
Trogiru. Preporuka je provesti detaljnije istraživanje utjecaja Zračne luke Split na generiranje turističke
potražnje u destinaciji Trogir putem regresijske analize između varijabli- broja dolazaka u zračnu luku i
broja noćenja u Trogiru.
5. Zaključak
Globalno turističko tržište postaje sve konkurentnije te je ključno unaprijediti kvalitetu ponude u
destinaciji, odnosno postići usklađenost s očekivanjima gostiju. Destinacija Trogir ima snažne prirodne
152
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka Stipanović
Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira
i kulturno-povijesne prednosti koje joj podižu ukupnu konkurentnost. Gradska jezgra Trogira uvrštena
je na UNESCO listu 1997. godine. UNESCO zaštita je priznanje, ali i upozorenje o potrebi očuvanja
kulturno-povijesnog nasljeđa Trogira.
Uz atrakcijske čimbenike ponude destinacije Trogir, važnu ulogu prometno-komunikacijskog čimbenika ima Zračna luka Split. Istraživanjem je dokazan pozitivan utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu
turističke potražnje, ali su nužna daljnja ulaganja u infrastrukturu zračne luke i smanjenje njezina negativnog ekološkog učinka na destinaciju Trogir.
Literatura
1. Alkier-Radnić, R. (2003). Marketinški aspekti razvoja turističke destinacije. Opatija, Fakultet
za turistički i hotelski menadžment..
2. Dobre, R.; Župan-Rusković, P.; Čivljak, M. (2004). Menadžment turističkih destinacija.
Šibenik, Visoka škola za turistički menadžment.
3. http://tztrogir.hr/#52455, 22.09.2013.
4. http://www.lineams.hr/hr-trogir, 21.09.2013.
5.http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statuti_grbovi_zakoni/Analiza_situacije_Trogir.pdf, 07.10.2013.
6. http://www.trogironline.com/, 23.09.2013.
7. Jadrešić, V. (2001). Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni. Zagreb, Školska knjiga
8. Magaš, D. (2003). Menadžment turističke organizacije i destinacije. Opatija, Fakultet za
turistički i hotelski menadžment.
9. Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
153
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
Primljen: 21.01.2014.
Prihvaćen: 10.03.2014.
Stručni rad
UDK 640.4:338
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
Elements of competitive capacity in the hotel
Branka Stipanović
Put Dragutina 48, 21220 Trogir, Hrvatska
doktorand Hercegovina Univerziteta Međugorje
[email protected]
Sažetak: U radu se analizira konkurentska sposobnost u hotelijerstvu na primjeru hotela Ivan–Solaris.
Značaj istraživanja proizlazi iz potrebe definiranja mjerljivih standarda konkurentnosti hotelske industrije,
što je otežano zbog „neopipljive“ prirode uslužnih djelatnosti. Kao tehnika prikupljanja podataka korišten je
anketni upitnik, a pri obradi podataka korištena je kombinacija kvantitativnih (distribucija frekvencija, chi
square test) i kvalitativnih metoda (analitičko-sintetička metoda). Rezultati pokazuju kako konkurentnost
(hotela Ivan) varira o pojedinim parametrima te postoji neusklađenost u razini kvalitete pojedinih elemenata ponude. Između demografske slike ispitanika i rezultata istraživanja ne postoji statistički značajna veza.
Ključne riječi: konkurentnost, hotelijerstvo, elementi konkurentnosti
Abstract: This paper analyzes the competitiveness of the hotel industry at the example of Hotel Ivan–
Solaris. The importance of research arises from the need to define measurable standards of competitiveness
in the hotel industry which is difficult because of the “intangible” nature of service activities. A questionnaire
was used as a data collection technique. A combination of quantitative (frequency distribution, chi square
test) and qualitative methods (analytic–synthetic methods) was used for data peocessing. The results show
that competition of Ivan Hotel varies in individual parameters of integral hotel offer, and there is inconsistency in the quality of individual elements of the offer. There is no statistically significant relationship among
the demographic picture of respondents and the results of research.
Keywords: competitiveness, hospitality, elements of competitiveness
1. Uvod
U tržišnom gospodarstvu konkurentnost je središnji pojam u svim gospodarskim granama i na
svim razinama gospodarstva. U radu se želi istražiti koji su elementi konkuretske sposobnosti s teorijskog i empirijskog aspekta (na primjeru hotela Ivan u turističkom naselju Solaris). Struktura rada
podijeljena je na dvije cjeline. Prva cjelina je teorijski okvir koji definira pojam konkurentnosti općenito
i konkurentnost u hotelijerstvu te sustave koje hotelske kuće primjenjuju za ocjenu konkurentnosti u
praksi. Empirijski dio rada predstavljen je u drugoj cjelini. Ciljevi ovog istraživanja su utvrditi pojam
konkurentnosti; analizirati elemente konkuretnosti na mikro, mezo i makro razini; analogno općem
pojmu konkurentnosti definirati konkurentnost u hotelskoj industriji i njezine elemente; ispitati kako
se mjeri konkurentnost u hotelijerskoj praksi; utvrditi ocjenu konkurentnosti na primjeru hotela Ivan;
saznati postoji li subjektivan efekt u pristupu ocjeni konkurentnosti hotela Ivan sukladno demografskoj
slici ispitanika.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
155
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
Opći cilj rada je spoznati koji su elementi konkurentnosti u hotelijerstvu i temeljem tih elemenata
ocijeniti konkurentnost hotela Ivan – Solaris. Svrha istraživanja je utvrditi na koji način je definirana
metrika konkurentnosti u teoriji i praksi i dati prijedloge za poboljšanja u sustavu ocjene konkurentnosti
hotelijerskog sektora.
2. Teorijski okvir istraživanja
U sklopu teorijskog okvira istraživanja obradit će se pojam konkurentnosti te potom i uži pojam
konkurentnosti u hotelijerstvu s obradom svakog pojedinog elementa koji čini ukupnu konkurentnost
hotelijerskog sektora.
2.1. Pojam konkurentnosti
„U analizi konkurentnosti naglasak treba staviti – ne na gospodarstvo u cjelini – već na specifične
industrije i gospodarske grane/sektore“ (Porter, 1990., 32). Konkurentne prednosti rezultat su razlike između vrijednosti koju poduzeće nudi svojim kupcima i troškova koji nastaju prilikom kreiranja navedenih vrijednosti. Viša vrijednost za kupce nastaje kada tvrtka nudi niže cijene od svojih konkurenata za
jednaku razinu koristi ili pruža jedinstvene koristi koje nadmašuju višu cijenu. Konkurentska prednost
nije isto što i komparativna ili apsolutna prednost. Dok se komparativna prednost odnosi na sposobnost
tvrtke, sektora ili države da ima apsolutno niže troškove u odnosu na druge, konkurentska prednost
odnosi se na proizvodnju u kojoj stvaranje vrijednosti izaziva manje troškove za tvrtku, sektor, državu
nego kod drugih. Easterly i Levine (2002.) u istraživanju o geografskoj koncentraciji resursa podupiru
Porterovu tvrdnju kako su tvrtke povezane u lanac vrijednosti s dobavljačima, kupcima i konkurentima i u sklopu „lanca vrijednosti“ kreiraju konkurentske prednosti. Osim tržišnih čimbenika vezanih
uz konkurentnost, važno je uzeti u obzir i eksternalije koje utječu na konkurentnost (npr. sektor poljoprivrede, šumarstva). “Na mikrorazini uglavnom je usuglašena metodologija mjerenja konkurentnosti, a
ona se odnosi na analizu određenih pokazatelja vezanih uz pojedini tržišni segment i na tržišnu poziciju
poduzeća. Mjerenje konkurentnosti na međunarodnoj razini provodi se u sklopu Programa za nacionalnu konkurentnost (engl. NCP–National Competitiveness Program) u sklopu kojeg su prepoznati kriteriji za mjerenje međunarodne konkurentnosti„ (Easterly, Levine, 2002.). Porter (1990., 2003.) i Krugman
(1994.) naglašavali su proizvodnost kao najbolju mjeru konkurentnosti. United Kingdom Department of
Trade and Industry (1997.) uspoređuje konkurentnost britanskih regija s regijama Europe. Nacionalna
konkurentnost ovisna je o nacionalnoj gospodarskoj politici i strategiji, a usporedba konkurentnosti na
globalnoj razini radi se pomoću indeksa globalne konkurentnosti (Usporedba pokazatelja konkurentnosti
hrvatskog gospodarstva–objektivni statistički pokazatelji i subjektivna percepcija konkurentnosti, 2007).
2.2. Sustavi koje hotelske kuće koriste za ocjenu konkurentnosti u praksi
Hotelske kuće analiziraju svoju konkurentnost putem specijaliziranih informatičkih aplikacija Trustyou i Review pro. Trust you aplikacija je standard za mjerenje konkurentske prednosti, a pritom se
koristi analizom recenzija i prikupljanjem pouzdanih mišljenja izravno od kupaca (Trust you, 2013.).
Rezultati koje aplikacija kreira presudni su u razvoju više kvalitete ukupne hotelske ponude i povećanju
prodaje. Kriteriji na temelju kojih se ocjenjuje konkurentnost hotelskih kuća su vrijednost za cijenu, lokacija, uređenje interijera, opremljenost soba, prehrana, čistoća, raznovrsnost izvanpansionskog sadržaja
i uslužnost osoblja, a gost ocjenjuje ponudu ocjenom od 1 do 5.
2.3. Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
Konkurentnost u hotelijerstvu se odnosi na sposobnost pojedinog hotelskog subjekta ili hotelskog
sektora unutar jednog nacionalnog gospodarstva da uspješnije plasira dobra i usluge na ciljanom tržištu
u odnosu na svoje konkurente. Kao sustav mjerenja hotelske konkurentnosti prihvaćen je Phillipsov
model koji je značajan po tome što povezuje tri značajne faze strategijskog planiranja: „formulaciju,
implementaciju i evaluaciju“ (Philips, 1999.). Phillipsov model povezuje „inpute, outpute, procese, tržište, stratešku orijentaciju i okolišne karakteristike s financijskim rezultatima (Phillips, 1999). Hotelske
performanse se, prema ovom modelu, analiziraju kroz tri kategorije koje uključuju fizičke karakteristike,
156
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
faktore koje određuje tržište i kojima hotelsko poduzeće može upravljati (nad kojima ima kontrolu) te
eksterne faktore nad kojima poduzeće nema kontrolu. U nastavku rada istaknut će se kriteriji koji su
značajni za mjerenje i unaprjeđenje konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu.
2.3.1. Produktivnost
Važan element mjerenja konkurentnosti je mjerenje produktivnosti kojim je ujedno „pokrivena“
efektivnost, efikasnost, kvaliteta i druge performanse hotela. U hotelijerstvu postoji potreba stalnog
unaprjeđivanja kvalitete hotelskog proizvoda kao faktora određivanja konkurentnosti, što je pokretač
razvoja potpunog upravljanja kvalitetom u hotelijerstvu (Tsai et al., 2008.). Za mjerenje produktivnosti
hotela izrađen je model DEA (engl. data envelopment analysis) koji uzima u obzir faktore pod kontrolom
poduzeća i faktore koji nisu pod kontrolom poduzeća.
2.3.2. Marketing
Za hotele postaje nužno sve veće investiranje u marketinške aktivnosti isticanja razlikovnih vrijednosti, kojima je cilj diferencirati tržišnu poziciju hotela od pozicije konkurenata kako bi hotel stekao tržišnu prepoznatljivost. Pritom je potrebno kontinuirano praćenje, analiza i unaprijeđenje tržišta nabave
i prodaje te benchmarking hotela u odnosu na konkurente.
2.3.3. Procesi
Investiranje u procese ima veliki značaj u unaprjeđenju ukupne konkurentnosti hotelske ponude jer
utječe na razinu zadovoljstva korisnika ukupnom hotelskom uslugom. Ukoliko je izvedba procesa loša,
ona utječe na efikasnost i konkurentnost hotela.
2.3.4. Tehnologija i inovacije
Tehnologija i inovacije postaju ključni čimbenici konkurentnosti u hotelskoj industriji. Razvoj informatičke tehnologije je iz temelja promijenio način na koji hotelska društva posluju i upravljaju procesima. Za uspješno poslovanje hotela od presudne je važnosti razina usluga koju taj hotel pruža svojim
gostima, a ona se danas mjeri i stupnjem tehnoloških inovacija koje je hotel uključio u svoj servis.
2.3.5. Ljudski resursi – intelektualni kapital
U društvu znanja i novoj ekonomiji raste značaj kulture učenja, investiranja u znanje i tehnologiju,
pristup informacijama i obrada istih, odnos prema klijentu kao partneru, novi način razmišljanja kroz
vizionarstvo i vizionarski idealizam. U ekonomiji 21. stoljeća dominiraju kompleksnost i veliki intenzitet
promjena. Kvaliteta sinergijskih učinaka intelektualnog kapitala i protočnost znanja u organizaciji konačno određuje njezinu sposobnost za stvaranje održive vrijednosti (Allee, 2007.). „Bogatstvo poduzeća
temelji se na ljudskom kapitalu, strukturalnom kapitalu i na potrošačkom kapitalu“ (Kolaković, 2003.).
3. Empirijsko istraživanje konkurentske sposobnosti na primjeru hotela Ivan – Solaris
U ovom dijelu rada prikazat će se problem, hipoteze, metodologija prikupljanja podataka, odabrani
uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka.
3.1. Problem, hipoteze i istraživačka pitanja
Osnovni problem istraživanja je utvrditi kriterije o kojima ovisi konkurentska sposobnost hotela
Ivan i postoji li veza između demografske strukture ispitanika i pristupa u ocjenjivanju konkurentske
sposobnosti hotela – na taj način moguće je ispitati utječu li i koliko subjektivne osobine ispitanika na
ukupan dojam i ocjenu konkurentske sposobnosti hotela.
Povezano s ispitanicima, u istraživanju se polazi od sljedećih hipoteza:
H1: Konkurentska sposobnost hotela Ivan rezultirat će visokim stupnjem zadovoljstva korisnika
ukupnim elementima konkurentske prednosti –prosječna ocjena 4,00 ili više.
H2: Ne postoji veza između dobi ispitanika i prosječne ocjene konkurentske sposobnosti hotela.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
157
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
H3: Ne postoji veza između stupnja obrazovanja ispitanika i prosječne ocjene konkurentske sposobnosti hotela.
H4: Ne postoji veza između zemlje porijekla ispitanika i prosječne konkurentske sposobnosti hotela.
3.2. Metodologija prikupljanja podataka
Za potrebe prikupljanja primarnih podataka sastavljen je intervju na temelju zatvorenih pitanja
koje gosti ocjenjuju ocjenom od 1 do 5. Nakon sastavljanja intervjua pristupilo se kontaktiranju gostiju
hotela putem e-maila. Kao metode obrade podataka odabrane su distribucije frekvencija i metoda hi
kvadrat (chi square) testa.
3.3. Uzorak istraživanja
Kod izbora uzorka na kojem će se obavljati istraživanje koristilo se tzv. “namjerno uzorkovanje” kao
podesno za kvalitativnu studiju. Odabran je uzorak od N=50 gostiju hotela. Kriteriji za odabir uzorka su
bili sljedeći: ispitanik je morao biti gost hotela Ivan u sezoni 2013., jer je to godina kad je hotel renoviran
i unaprijeđena je ukupna kvaliteta usluge pa ocjena kroz različite sezone ne bi bila relevantna. Bilo je
važno obuhvatiti uzorak s različitim demografskim karakteristikama.
3.4. Rezultati istraživanja
U sljedećim tablicama iskazani su dobiveni rezultati istraživanja.
Tablica 1. Ocjenu ispitanika prema kriteriju vrijednosti za cijenu.
Ocjena–Vrijednost za cijenu (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
1
1
2
3
6
3
6
18
4
19
76
5
21
105
UKUPNO
50
206
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
4,12
Prosječna ocjena vrijednosti za cijenu iznosi 4,12.
Tablica 2. Ocjena ispitanika prema kriteriju lokacije.
Ocjena–lokacija (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
0
0
2
5
10
3
12
36
4
14
56
5
19
95
UKUPNO
50
197
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
3,94
Prosječna ocjena lokacije hotela Ivan iznosi 3,94.
158
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
Tablica 3. Ocjena ispitanika prema kriteriju kvalitete uređenja interijera.
Ocjena–kvaliteta uređenja interijera (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
10
10
2
12
24
3
6
18
4
9
36
5
13
65
UKUPNO
50
153
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
3,06
Prosječna ocjena kvalitete uređenja interijera hotela Ivan iznosi 3,06.
Tablica 4. Ocjenu ispitanika prema kriteriju opremljenosti soba.
Ocjena–opremljenost soba (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
9
9
2
10
20
3
20
60
4
3
12
5
8
40
UKUPNO
50
141
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
2,82
Prosječna ocjena opremljenosti soba hotela Ivan iznosi 2,82.
Tablica 5. Ocjena ispitanika prema kriteriju kvalitete prehrane.
Ocjena–prehrana (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
5
5
2
9
18
3
23
69
4
5
20
5
8
40
UKUPNO
50
152
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
3,04
Prosječna ocjena kvalitete prehrane hotela Ivan iznosi 3,04.
Tablica 6. Ocjena ispitanika prema kriteriju čistoće.
Ocjena–čistoća (x)
Frekvencija
1
7
7
2
8
16
3
9
27
4
19
76
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
Ukupna ocjena f(x)
159
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
5
7
35
UKUPNO
50
161
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
3,22
Prosječna ocjena čistoće hotela Ivan iznosi 3,22.
Tablica 7. Ocjena ispitanika prema kvaliteti vanpansionske ponude.
Ocjena–vanpansion (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
0
0
2
0
0
3
0
0
4
29
116
5
21
105
UKUPNO
50
221
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
4,42
Prosječna ocjena vanpansionske ponude hotela Ivan iznosi 4,42.
Tablica 8. Ocjena ispitanika prema uslužnosti osoblja.
Ocjena–uslužnost osoblja (x)
Frekvencija
Ukupna ocjena f(x)
1
0
0
2
3
6
3
12
36
4
16
64
5
19
95
UKUPNO
50
201
Prosječna ocjena (f(x)/f
Izvor: Istraživanje autora.
4,02
Prosječna ocjena vanpansionske ponude hotela Ivan iznosi 4,02.
Tablica 9. Prosječna ocjena konkurentske sposobnosti hotela Ivan prema zadanim kriterijima.
Kriteriji za ocjenu konkurentske sposobnosti hotela
Ocjena
Vrijednost za cijenu
4,12
Lokacija
3,94
Kvaliteta uređenja interijera
3,06
Opremljenost soba
2,82
Prehrana
3,04
Čistoća
3,22
Vanpansion
4,42
Uslužnost osoblja
4,02
Prosječna ocjena
Izvor: Istraživanje autora.
3,58
Prosječna ocjena ponude hotela Ivan iznosi 3,58.
160
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Branka Stipanović
Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu
4. Analiza i zaključak
Rezultati pokazuju kako je prosječna ocjena konkurentske sposobnosti 3,58 temeljem relevantnih
kriterija za ocjenu konkurentnosti hotela. Pojedini elementi ponude ocijenjeni su znatno više od očekivanih, a ostali su niži od očekivanja. Ocjene ukazuju na vrlo visoku kvalitetu vanpansionskih sadržaja,
vrijednosti za cijenu i uslužnosti osoblja, dok su elementi kvalitete i opremljenosti soba, prehrane i čistoće na nižoj razini od one postavljene u početnoj hipotezi. Hotel Ivan iz godine u godinu ima sve uspješnije parametre poslovanja (produktivnost i profitabilnost) pa se može zaključiti da parametri ocjenjivanja
konkurentnosti nemaju jednaku vrijednost za goste i da su gostima parametri kvalitete vanpansiona i
uslužnosti osoblja važniji od uređenosti soba ili kvalitete prehrane.
Ova teza u skladu je s općim trendom u turizmu koji sve više postaje turizam doživljaja kojih ne
nedostaje u vanpansionskoj ponudi hotela Ivan i hotelskog naselja Solaris d.d. općenito. Prijedlog je da se
u daljnoj analizi konkurentnosti hotelske ponude kriteriji ocjene konkurentnosti podvrgnu istraživanju
kako bi se saznalo kakav značaj gosti pridaju pojedinim elementima ponude hotela. Kada bi se kriteriji
rangirali sukladno značaju za goste, rezultati ocjene konkurentnosti bi odgovarali potrebama, željama i
interesima gostiju hotela.
Provedba istraživanja ukazala je na visoku osjetljivost rezultata o odabranim parametrima konkurentnosti. Za potrebe ovog istraživanja odabrani su kriteriji aplikacije za ocjenu kvalitete hotelskih
sadržaja, no kriteriji ocjene konkurentnosti podložni su subjektivnim kriterijima u skladu s vrijednosnim i kulturološkim sklopom ciljane skupine turista. Istraživanjem se željelo utvrditi postoji li statistički
značajna veza između demografske slike ispitanika i pristupa ocjenjivanju konkurentnosti hotela Ivan,
ali takva veza nije statistički značajna. Preporuka je u daljnjem istraživanju utvrditi postoje li drugi subjektivni kriteriji kojima gost ocjenjuje konkurentnost hotela, poput životnog stila i psihografskih karakteristika gosta.
Literatura
1. Allee, W. Znanje u organizaciji. http://www.quantum21.net/slike/src/2007/03/31/04ž07žwerna
žalleež1ždio.pdf, (22.08.2013.)
2. Easterly, W., Levine, R. (2002). “The European Origins of Economic Development,” NBER
Working Papers, National Bureau of Economic Research, Inc., (18162), 1.-53.
3. Kolaković, M. (2003). “Teorija intelektualnog kapitala”, Ekonomski pregled, vol. 54 (11-12) 925944.
4. Krugman, P. R. (1996). Making sense of the competitiveness debate. Oxford review of economic
policy, vol. 12(3), 17-25.
5. Philips, P.A. (1999). “Performance measurement systems and hotels: A new conceptual framework”, International Journal of Hospitality Management, vol. 18 (2), 171-182.
6. Porter M.E. (1990). The Competitive Advantage of Nations. London, MacMillan
7. Tsai, H., Song, H., Wong, K. K. (2009). Tourism and hotel competitiveness research. Journal of
travel & tourism marketing, vol. 26(5-6), 522-546.
8. Lovrinčević, Ž., Mikulić, D., Rajh, E. (2007). Usporedba pokazatelja konkurentnosti hrvatskog
gospodarstva-objektivni statistički pokazatelji i subjektivne percpecije. Hrvatska na raskrižjuizazovi dugoročnog razvitka u konkurentnom okružju.
9. Trust you, http://www.trustyou.com/ (20.08.2013.)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
161
II.
INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE
TEHNOLOGIJE
Uvodni referati
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji
Prethodno priopćenje
UDK 796:004
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u
sportskoj rekreaciji
Improvement of tourist offer using the modern technology in sports recreation
Mirna Andrijašević, 2 Sanja Ćurković
1
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb, Hrvatska
2
Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 15, Zagreb, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
Sažetak: Primjena suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji omogućuje niz prednosti. One se
ogledaju u općim i specifičnim skupinama informacija koje olakšavaju rad u području sportske rekreacije
za potrebe turizma. Ovisno o vrsti sportsko-rekreacijske usluge moguće je istražiti, kreirati i sistematizirati
ponudu prema različitim kriterijima, primjerice: prema razdoblju tijekom godine; prema vrsti sadržaja;
prema namjeni u odnosu na dob; prema specifičnim ciljevima (zdravstveno preventivni programi); prema
aktualnim temama (sportski kampovi, izletnički programi, avanturistički programi i sl.). Temeljni izvori
podataka mogu koristiti preciznom planiranju programa aktivnosti. Android aplikacije mogu se koristiti u
svrhu individualnih sofisticiranih programa sportske rekreacije. Tehnologija nam pomaže u razvrstavanju,
aplikaciji, praćenju i promociji sportsko-rekreacijskih programa, koji su na taj način precizni, dostupni,
podložni kontroli i daljnjoj nadogradnji. U turističkoj ponudi suvremena tehnologija može doprinijeti
obogaćenju ponude pri čemu sportska rekreacija može biti važan čimbenik.
Ključne riječi: turizam, sportska rekreacija, ponuda, unapređenje, suvremena tehnologija
Abstract: The application of modern technology in sports recreation enables a numerous advantages.
These advantages are reflected in the general and specific groups of information that facilitate work in the
field of sports and recreation for tourism needs. Depending on the type of sport and recreational services
it is possible to research, create and systematize the offer according to various criteria, for example: according to the period of the year; according to the type of contents; according to the purpose in relation to
age; according to specific objectives (health prevention programs); according to the current themes (sports
camps, excursion programs, adventure programs, etc.). The basic data sources can be used for precise planning of program of the activities. Android applications can be used for sophisticated individual sports and
recreation programs. Technology helps us in the classification, application, monitoring, and promotion of
the sports and recreational programs, making them more precise, accessible, controllable, and upgradable.
In the tourist offer, modern technology can contribute to the enrichment of the offer where sports recreation
can be an important factor.
Keywords: tourism, sports, recreation, offer, promotion, modern technology
1. Uvod
Posljednja tri desetljeća suvremeni je turizam doživio brojne korjenite promjene i to ne samo u organizacijskom smislu, nego i u strukturi relacija organizacije posredstvom tehnologije; od prvih rezervaTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
165
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji
cija putem računala u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, sustava opsežne globalne distribucije u
osamdesetim godinama do pojave internet revolucije u devedesetim godinama. Suvremena je tehnologija omogućila globalnu dostupnost usluga do krajnjeg potrošača i to prema svim turističkim proizvodima.
Turistički sektor ima jednu od najviših stopa razvoja na webu i pogodan je za prijelaz na e–trgovinu, a
takav pristup znatno smanjuje troškove poslovanja, povećava kvalitetu i fleksibilnost usluga. Informacija i sadržaj predstavljaju dva složena pojma koja se u svojoj polifunkcionalnosti koriste u generičkom
smislu. U tako globalnim i dostupnim turističkim uslugama prisutna je snažna konkurencija kojoj je cilj
pridobivanje novih kupaca–turista, ali i bitna zadaća koja se odnosi na zadržavanje postojećih turista.
Pokazalo se da je cijena pridobivanja novog turista pet do šest puta veća nego zadržavanje jednog „starog“. Nezadovoljan turist iskazuje nezadovoljstvo o čemu informira oko 10 osoba, a koji dalje izvješćuju
najmanje 56 ljudi, uključujući rodbinu i prijatelje, a posredstvom interneta ta se brojka znatno uvećava.
Gubitak turista znači negativan publicitet koji znatno otežava stvaranje novih poslovnih odnosa (Passantino, 2014.). Multidisciplinarnost suvremenog turizma dolazi sve više do izražaja jer se traži ponuda koja
sadrži kompleksne i prepoznatljive elemente zdravlja, zabave, opuštanja, kulture, avanture, doživljaja.
Novije analize govore o složenosti i fleksibilnosti potražnje pri čemu ponuda mora još više respektirati i
približiti se potrebama individualnog turista. Znatni zahtjevi turističke potražnje oblikovani su iz mješavine raznih elemenata koji se na koncu trebaju uklopiti u autentičnu destinaciju pri čemu je bitno pravilo
diversifikacije. Veliki turistički potencijal nalazi se u brzom i dostupnom sustavu širenja i pristupa mreži
putem mobilnih telefona u sustavu tehnologije poput WAP, GPRS i UMTS (započeta je era mobilne trgovine). Širenje digitalne televizije omogućuje da iz udobnosti doma, preko nadzornih zaslona multimedije
GPS (Global Position System) satelitskog sustava, trenutno lociramo primjerice objekt ili vozilo na geografskoj karti. Turistu su zahvaljujući multi–pristupu mreži (PC, digitalni TV, mobilni telefon) na internetu omogućene sve informacije potrebne za planiranje odmora, bilo koje vrste usluge, mjesta i trajanja,
koji se putem online usluge mogu rezervirati i kupiti. Takav ubrzani razvoj zahtjeva iznimnu pozornost u
cilju realne održivosti turizma, a kojeg prate i definiraju različita ograničenja. Ta se ograničenja odnose
na očuvanje postojećih resursa za potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti za razvoj tih istih
resursa budućih generacija. Očuvanje kvalitete i količine prirodnih resursa temelj su stvaranja uvjeta
održivog razvoja, u skladu s potrebama društvenih i gospodarskih prilika u svrhu ekonomskog razvoja,
zaštite okoliša i zdravlja turista (equotube.it/file/turismo_sostenibile). Sportsko-rekreacijski programi i
sadržaji uklapaju se u turizam i sadržajni su dio svake turističke ponude (Bartoluci, 2004; Bartoluci i Čavlek, 2007; Alfier i Domanik, 1995). Prednost, ali i zahtjevnost kreiranja sportsko-rekreacijske turističke
ponude proizlazi iz njene raznovrsnosti, dinamike i mogućnosti prilagodbe. Tehnologija sa svojim sofisticiranim programima u potpunosti može pratiti sve faze sportsko-rekreacijskih programa, dostupnih i
na dispoziciji svakom turistu. Ono što se ne bi trebalo događati odnosi se na činjenicu da programi sami
po sebi ne predstavljaju stereotipe koji pokrivaju određenu tipologiju turista već je to alat koji pomaže da
se brže, sigurnije i preciznije kreira originalan i jedinstven program za samog turista ili skupinu turista.
2. Sportska rekreacija i tehnologija
Možda najinteresantniji segment koji se može pratiti na globalnoj razini razvijenih zemalja jest
sektor ulaganja u zdravlje i to u njegovu zaštitu. Tu su industriju usluga odavno prepoznale područja farmakologije, zdravstva, psihologije i sportsko-rekreacijska industrija te svima njima prateća, ekonomija.
Sličan se produkt raznolikih interesa i potreba za ulaganje u zdravlje odvija i u turizmu, pa je najbolji
primjer takve kompleksne ponude wellness (Andrijašević, Bartoluci, 2004; Gojčič, 2005; Hendija, 2006).
Pokazuje se da kada čovjek osigura egzistencijalne potrebe počinje se više baviti osobnim potrebama,
svojim zdravljem i svime što mu predstavlja užitak, zabavu i razonodu. Tako je i sport kroz rekreacijske
aktivnosti i sadržaje postao dostupan svima, a poprimio je dimenzije zabave i razonode s efektima većeg
zadovoljstva i boljeg zdravlja. Turizam, sport, rekreacija, zdravlje, zabava postali su prepoznatljivi ciljevi
koji se putem posredovanja tehnologije mogu ostvariti bilo gdje i bilo kada. Problem nastupa kada se broj
ponuđenih informacija i „obećanja“ brzog oporavka i dobrog zdravlja poveća do razmjera kada selekcija
u cilju prioritetnih sadržaja postaje otežana. Shvatilo se da čitač – korisnik treba biti educiran kako ne bi
podlegao gotovo agresivnoj ponudi najrazličitijih proizvoda „dobrobiti“. Odgajan za konzumiranje, prosječan moderan čovjek, upada u zamku tipičnog potrošača kojeg fasciniraju površna obećanja i sjaj, koji
166
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji
nema vremena proniknuti u sadržaj i dublji smisao svog izvora i izbora, ciljeva i potreba. U zbunjujućem
vrtlogu propagandi koje nude najbolja, najbrža izvanserijska rješenja, čovjek polako razumijeva da je neophodna osobna selekcija i procjena vrijednosti, a koja se temelji na osobnim mogućnostima, iskustvu,
znanju i potrebi. Njegovanje kvalitetne ponude u turizmu, razvoj, ulaganje, inoviranje ima dugoročan
pozitivan učinak kojega baš u ovakvim okolnostima globalnog informiranja i tehnologije treba poticati
i učiniti dostupnim. Najveću vrijednost ulaganja turist osjeća od ulaganja u samog sebe, za razliku od
potrošačkog mentaliteta koji ne predstavlja dugoročno zadovoljenje i zahtijeva konstantno kupovanje
novih usluga i proizvoda. Još je taj glas koji govori o stvarnoj kvaliteti slabašan, o ulaganju u sebe svojim
snagama, nedostaje voljni moment koji je dobrim djelom slomljen pod teretom brojnih ponuđača proizvoda koji se svakodnevno nameću i nadmeću. Stoga je iznimno naporno vježbati samo za sebe, samo
zbog sebe jer nema aplauza, nema potvrde, diplome, medalja, odobravanja okoline. Slično je i s brojnim
prehrambenim proizvodima (Coca-Cola, hamburger, grickalice) koje konzumiramo zbog mode, trendova, statusa, a ne zbog stvarne osobne potrebe. Buđenje svijesti može biti bolno, ali je neophodno u cilju
razvoja pojedinca, njegovih stvarnih potreba i odgovornosti prema sebi, a sve u svrhu njegova zdravlja i
dobrobiti. Za to su potrebni edukacija, odluka, vrijeme i ustrajnost. Edukacija je cjeloživotni proces koji
uključuje spoznaju o ljudskim obilježjima i između ostalog potrebu za kretanjem, tjelesnom aktivnosti
koji treba biti ugrađena u sustav redovitog obrazovanja, ali i utkana u temeljne vrijednosti društva. Odluka i energija za „učiniti dobro za sebe“ polazi iz brojnih vanjskih i unutrašnjih čimbenika. Brojnim
programima moguće je upravljati stresom koji učestalo lomi voljni moment i onemogućava ustrajnost i
vjerovanje u osobne sposobnosti i potencijale. Slobodno vrijeme koje posvećujemo turizmu dragocjeni
je resurs koji treba dovesti do pozitivnih efekata. Vrijeme je jedino pravo bogatstvo koje posjedujemo
(Škarica, 2011). Razbacivanje i ubijanje vremena gotovo da je grijeh koji ima reperkusije na odnos prema
samom sebi, samopoštovanju. Turizam je prilika koja vraća čovjeka–turista k sebi, vraća ga prirodi, potiče ga na kretanje, vježbanje, nudi mu sport u svrhu poticanja na druženje, razmjenu iskustava, pomaže
mu da osjeti radost. Suvremena tehnologija može pomoći u posredovanju i poticanju turista na aktivaciju u svrhu zadovoljenja osobnih potreba. Turistička destinacija treba pri tome biti izazov koji ga svojim
okruženjem dodatno motivira djelujući na sve antropološke poveznice u svrhu ravnoteže i optimalizacije
zdravlja. Zbog kompleksnosti sadržaja sporta i rekreacije koji se u turizmu mogu primjenjivati neophodan je timski rad stručnog osoblja koji će u različitim uvjetima adekvatno odgovoriti na potrebe turista.
3. Suvremena tehnologija i razvoj sportske rekreacije
Korištenje suvremene tehnologije koja je doprinijela i doprinosi razvoju sportske rekreacije možemo podijeliti na nekoliko bitnih segmenata. Prvi važan segment jest utvrđivanje potreba potencijalnog
korisnika koji se temelje, između ostalog, na istraživanju stanja organizma zdravih osoba i uvjeta u kojima živi. Ono što u većim razmjerima djeluje štetno na zdravlje u suvremenom društvu, a to potvrđuju to
i mnogobrojna istraživanja posljednjih desetljeća, ukazuje na čimbenike koji ugrožavaju zdravlje: stres,
pretilost, kardiovaskularne bolesti, neuroze i sl., a čemu je pridodat izrazit nedostatak tjelesne aktivnosti, hipokinezija. Definiranje ciljeva sportske rekreacije polazi upravo od navedenih referentnih točki
koje su uporište u definiraju jasnih zadaća programa u turizmu. Sofisticirana tehnologija pomaže brzom
utvrđivanju funkcionalnog stanja pojedinaca, pri čemu ih je neophodno dopuniti rezultatima subjektivne procjene zdravlja i brojnim drugim faktorima koji obuhvaćaju konačnu ocjenu kvalitete i stupanj
zdravlja turista. Drugi segment odnosi se na mogućnosti individualnog planiranja i programiranja optimalnog sustava vježbanja i aktivnosti koje dovode do definiranog cilja. Današnja tehnologija omogućava precizno programiranje intenziteta opterećenja, vrste i frekvencije pojedinih stimulansa (Hottenrott,
2007). Treći je segment vezan uz praćenje i kontrolu provedbe programa te mogućnosti pravovremenog
korigiranja samog programa vježbanja. Taj se nadzor može, osim na prostor privremenog turističkog
boravka u destinaciji, proširiti i na mjesto stanovanja. Četvrti se segment odnosi na kvalitativno povezivanje s turistom koji kod kuće, u mjestu boravka, može nastaviti s provedbom osobnog programa vježbanja, posredstvom tehnologije, uz permanentni stručni nadzor (Prikaz 1.). Android aplikacije omogućuju usklađivanje osobnih mogućnosti i stanja s optimalnim volumenom opterećenja prilikom vježbanja.
Takav pristup zahtijeva odgovornost stručnjaka–kineziologa jer se radi o intervenciji, tj. transformaciji
ljudskih obilježja i sposobnosti. U okviru tehnologije koja je prisutna moguće je kreirati gotovo sve vrste
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
167
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji
programa u turizmu za različite potrebe turista (Benson, Stuart ,1992). Iako je dostupnost takvih i sličnih
aplikacija prisutna na različitim web stranicama, neophodno je da programe za individualne i skupne
potrebe kreira stručnjak, koji poštuje kriterije struke i preuzima odgovornost za osobu/e i sam program.
Slično je to kao kada liječnik propisuje lijek, on je odgovoran za terapiju, a na pacijentu je da lijek redovito uzima u točno određenoj količini. Ovdje se radi o zdravoj osobi koja ulaže u osobno zdravlje, prevenirajući na taj način brojne zdravstvene smetnje, kronična oboljenja i bolesti.
Prikaz 1. Hipotetski model povezivanja turista s programima sportske rekreacije u turizmu i domicilu.
4. Turizam i sportska rekreacija
Sportska rekreacija predstavlja dinamički sadržaj turističke ponude u kompleksnom, sveobuhvatnom opsegu čiji programi mogu zadovoljiti gotovo sve interese i potrebe turista za tjelesnom aktivnosti
i kretanjem. Turistički su objekti dosegli stupanj klasifikacije i kategorizacije (prema broju zvjezdica) te
se u kvaliteti ne razlikuju bitno prema tehničkim kriterijima. Lanci hotela već desetljećima osiguravaju
gotovo isti standard u svojim brojnim hotelima i samim time postaju sve više konfekcija. Sami turistički
lokaliteti eksploatirani su kroz razne fotografske i filmske video-clipove u tolikoj mjeri da se čini da sam
turist više nema što otkriti niti doživjeti, već samo replicirati već doživljene virtualne doživljaje. Moderna
tehnologija sve više koristi 3D prezentacije aplicirajući zorno dodatne komponente doživljaja (zvuk, miris, opip, okus), omogućavajući virtualnu šetnju kroz ambijent i sve to iz udobne fotelje, pasivnom aktivnošću, hraneći pri tom samo centralni živčani sustav – mozak. Sportska rekreacija nudi stvarni događaj,
doživljaj, uključujući turista u neposredan, aktivan kontakt s prirodnim okruženjem dajući mu priliku
doživjeti osobno iskustvo. Ti se doživljaji ostvaruju kretanjem kroz raznoliki ambijent i to: hodanjem,
pješačenjem, vožnjom bicikla, nordijskim hodanjem/skijanjem, jahanjem, jedrenjem, planinarenjem,
veslanjem i na brojne druge načine. Navedenim se aktivnostima unapređuje stanje čitavog organizma, a
posebno se preventivno djeluje na pojavu upravo onih bolesti koje proizlaze iz modernog načina života.
Programi sportske rekreacije u turizmu prilagođavaju se pojedinim i skupnim potrebama turista čime
se oblikuje sklad potražnje i ponude turističkog proizvoda. Stručnjak prepoznaje prednosti određenih
turističkih lokaliteta koji uz tjelesnu aktivnost dodatno, povoljno djeluju na sudionike programa, kao što
su: more, zrak, nadmorska visina, sunce, ljekovito bilje i sl. Koristeći hotelske potencijale okoliša, bliže
i dalje resurse, faktore klime i ostale komparativne prednosti, stručnjak je u mogućnosti kreirati odgovarajuće programe za brojne potrebe jedinstvene po kvaliteti. Korištenje tehnologije znatno pomaže u
interakciji informacija i komunikacije stručnjaka i turista, kontroli i nadzoru aktivnosti, smanjujući pri
tome pojavu pogreške.
5. Prijedlozi i zaključak
Suvremeni turizam i sportska rekreacija sinergijski su povezani brojnim mogućnostima koji se međusobno uklapaju, dopunjuju, preklapaju i razvijaju. Tehnologija povezuje dosege u suvremenoj sportsko-rekreacijskoj ponudi s turizmom, stvarajući uvjete za ostvarenje temeljnih zamisli turizma koji se
168
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mirna Andrijašević, Sanja Ćurković
Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji
odnose na kvalitetan, sadržajan i zanimljiv aktivan odmor koji doprinosi zdravlju. Zdravlje je utkano
u ideju turizma od samog njegovog začetka te pripada temeljnom motivu turističkog putovanja i boravka. Ciljevi sportsko-rekreacijskih programa odnose se na zadovoljenje potreba turista za aktivnim i
kvalitetnim odmorom. Sve veća briga suvremenog čovjeka za ulaganje u osobno zdravlje govori o narasloj svijesti i potrebi djelovanja u smjeru tjelesnog angažmana. Programi sportske rekreacije trebaju biti
zastupljeni u svakodnevnom životu kao fiziološki najprihvatljiviji prirodni oblik za očuvanje zdravlja.
Turizam stvara idealne uvjete koji ima priliku posredstvom tehnologije značajno djelovati na širi spektar
potreba turista u atraktivnom ambijentu. Možda je tehnologija ta kojoj ćemo biti najviše zahvalni za
funkcionalno povezivanje u praksi turizma i sportske rekreacije. Radi se o visokoj razini kreacije programa koji se uz pomoć tehnologije mogu primijeniti selektivno na pojedinca, pružajući tako najbolje uvjete
za dobrobit turista. Činjenica je da se suvremena tehnologija nedovoljno koristi za potrebe pojedinca, još
uvijek se njena mogućnost djelovanja koristi isključivo za potrebe informiranja, reklamiranja, prodaje i
igru. No njene su mogućnosti daleko veće i sofisticiranije te posebno prihvatljive i primjenjive u turizmu.
Uz pomoć tehnologije mogu se kreirati brojni programi za potrebe turista, što znatno proširuje turističku
ponudu. Bez obzira na razinu i stupanj razvoja suvremene tehnologije, prisutnost stručnjaka u turizmu
je neophodna, bez njega nije moguće kreirati ni provoditi kvalitetne programe, a niti odgovorno skrbiti
o turistima.
Literatura
1. “Turismo responsabile e nuove tecnologie: lo sviluppo dal territorio per il territorio”http://
www.equotube.it/file/turismo_sostenibile.pdf
2. Alfier, D.; Domanik, D. (1995). Osnovne postavke o ekonomici i unapređenju našeg turizma.
Zagreb, Društvo ekonomista Hrvatske.
3. Andrijašević, M.; Bartoluci, M. (2004). The role of Wellness in contemporary toursm. Acta
turistica, 16(2), 125-141.
4. Bartoluci, M. (ur.) (2004). Menedžment u sportu i turizmu. Zagreb, Kineziološko fakultet.
Ekonomski fakultet.
5. Bartoluci, M.; Čavlek, N. (2007). Turizam i sport – razvojni aspekti. Zagreb, Školska knjiga.
6. Benson, H.; Stuart, E. M. (1992). The Wellness book: The compresive guide to maintaining
health and treating stress-related illness. New York: Fireside, Simon& Schuster Building Rockefeller Center.
7. Francesco Passantino (2014). Turismo ed innovazione tecnologica.
8. Gojčič, S. (2005). Wellness: zdrav način življenja: nova zvrst turizma. Ljubljana, GV založba.
9. Hendija, Z. (2006). Komparativna analiza hrvatskog turizma u konkurentskom okruženju
europskog Sredozemlja (Disertacija). Zagreb, Ekonomski fakultet.
10. Hottenrott, K. (2007). Training with the heart rate monitor. Oxford, Meyer & Meyer Sport.
http://www.iteam5.net/francesco/consulenza/fpassantino-turismo.pdf
11. Škarica, J. (2011). Kreativna sreća.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
169
Oliver Jukić
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama
Prethodno priopćenje
UDK 621.39:796.03
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama
Telecommunications at the Olympic Games
Oliver Jukić
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
Matije Gupca 78, Virovitica, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Informacijske i (tele)komunikacijske tehnologije imaju veliku, u današnje vrijeme čak i
ključnu ulogu u organizaciji i provedbi velikih športskih natjecanja pa tako i Olimpijskih igara. U radu su
opisane općenite specifičnosti realizacije informacijskih i telekomunikacijskih sustava Igara te su opisani
neki detalji s pojedinih Olimpijskih igara.
Ključne riječi: Informacijske i telekomunikacijske tehnologije, Olimpijske igre
Abstract: Information and telecommunications technologies play a significant, nowadays even crucial,
role in organization and staging major sports events, including the Olympic Games. This paper describes
some general characteristics related to the implementation of information and telecommunication system of
the Games, as well as some specific details from particular Olympic Games.
Key words: Information and telecommunications technologies, Olympic Games
1. Uvod
Informacijske i (tele)komunikacijske tehnologije imaju veliku, u današnje vrijeme čak i ključnu
ulogu u organizaciji i provedbi velikih športskih natjecanja pa tako i Olimpijskih igara (Verveer, 2001.).
Osim toga, i druge tehnologije koje se koriste imaju veliki utjecaj na samu provedbu natjecanja. Ako se
pogledaju službeni rezultati utrke na 100 m za muškarce na Olimpijadi u Rimu 1960. godine (OC, 1960.)
vidljivo je da su vremena izražena u desetinkama sekunde, dok je za odluku o pobjedniku korišten fotofiniš. Ograničavajući faktor koji nije omogućavao iskazivanje u stotinkama sekunde je bila tehnologija
dostupna u tom trenutku.
Informacijski telekomunikacijski sustavi na Olimpijskim igrama imaju nekoliko bitnih funkcija:
•
•
Distribucija video i govornog signala prema ostatku svijeta
Međusobna komunikacijska povezanost borilišta, kao i drugih lokacija koje su bitne za provedbu Igara, npr. press centar
• Međusobna komunikacijska povezanost sudionika Igara
• Obrada i objava rezultata natjecanja u realnom vremenu, kao i njihova integracija u televizijski
signal
• Distribucija informacija o postignutim rezultatima na sva relevantna mjesta na lokaciji
održavanja Igara, kao i automatizirana distribucija svjetskim press agencijama
• Podrška mobilnosti korisnika komunikacijskih sustava
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
171
Oliver Jukić
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama
•
Podrška radu novinara – baza podataka sa svim relevantnim servisnim informacijama, satnicama, biografijama natjecatelja, povijesnim rezultatima; mogućnost pregleda video zapisa na
zahtjev i slične usluge
• Podrška organizatorima – na primjer sustav akreditacije novinara, odnosno sudionika igara,
upravljanje ljudskim resursima i slične usluge
• Ostale funkcije sukladno dostupnoj tehnologiji i zahtjevima organizatora, sudionika i korisnika
– npr. realizacija intervjua korištenjem usluge video-poziva na određenom borilištu
Cjelokupni informacijsko-komunikacijski sustav koji ove funkcije omogućava je iznimno složen
te je potrebno osigurati i nadzor nad samim sustavom tijekom održavanja Igara, kao i brzu reakciju u
slučaju pogrešaka u radu i pritužbi korisnika sustava. Nadalje, prije samih igara potrebno je organizirati
i provesti postupak prodaje telekomunikacijskih usluga.
Sve ove funkcije ostvaruju se u prilično specifičnim uvjetima. Igre se planiraju godinama ranije
(Hunter, 2001.), a osnovne informacije moraju biti dostupne već tijekom procesa evaluacije potencijalnih
organizatora. Tako su prijave za Olimpijske igre u Sydneyu započele devet godina ranije, dok je konačna
odluka priopćena 1993. godine. Već u trenutku prijave je trebalo imati gotovu osnovnu sliku arhitekture
telekomunikacijskog sustava za Igre. Ukoliko se uzme u obzir da je tehnologija u tih devet godina drastično napredovala, jasno je o kolikom se izazovu radi.
Nadalje, zimske olimpijade imaju specifičnost da su borilišta ponekad smještena na relativno nepristupačna planinska područja, što otežava postavljanje telekomunikacijske infrastrukture, koja mora
biti postavljena prije nego padne snijeg. Telekomunikacijski i informacijski sustavi na velikim svjetskim
događanjima moraju raditi iznimno pouzdano u vrlo kratkom vremenskom intervalu; samo igre traju
oko dvadesetak dana, s tim da sustav mora funkcionirati i određeno vrijeme prije Igara, kao i kasnije, za
vrijeme trajanja Paraolimpijskih igara. Svaka potencijalna greška u današnje vrijeme je skupa, a priliku
da je uoče imaju milijuni gledatelja širom svijeta. U nastavku će biti prikazane neke specifičnosti iz organizacije nekoliko Olimpijskih igara unazad trideset godina.
2. Sarajevo 1984.
Sveučilišni računski centar (SRCE) iz Zagreba angažiran je kao voditelj informatizacije Olimpijskih igara. Bio je to rezultat vrednovanja iskustva stečenog na projektiranju i implementaciji informacijskog sustava za Mediteranske igre 1979. na osnovu kojeg je početkom 1980. organizatorima ponuđena
kompletna usluga projektiranja, izrade i rukovođenja informatičkom podrškom (Sakač, 2014.). Voditelj
projekta je bio Boris Sakač, danas savjetnik za informacijsku tehnologiju Međunarodnog olimpijskog
odbora, a sam projekt je bio u punom smislu riječi rađen po principu „ključ u ruke“. Uključivao je obradu
i objavu rezultata u realnom vremenu, integraciju podataka o rezultatima u video signal (TV slika), distribuciju rezultata na samoj lokaciji Igara kao i automatsku distribuciju svjetskim novinskim agencijama,
realizaciju baze podataka i pristup podacima o biografijama, prijašnjim rezultatima pojedinih natjecatelja, servisnim informacijama, potporu akreditaciji sudionika i novinara, planiranje, nadzor i upravljanje
sustavom, kao i izbor i obuku volontera.
Naši stručnjaci su dizajnirali i proizveli uređaje koji su nazvani „TERA-Black Box“. Oni su generirali
televizijski signal koji je sadržavao grafički prikaz trenutačnih rezultata, koji su zatim redatelji TV-prijenosa mogli uklopiti u „živu“ sliku tijekom pojedinog natjecanja. Kao jedan od najvećih izazova (Sakač, 2014.) navodi nemogućnost povezivanja mjernih uređaja SWISS TIMING s centralnom opremom
proizvođača IBM. Naime, IBM je omogućavao povezivanje samo svojih mjernih uređaja sa centralnim
sustavom, a navedeno je kako bi cijena sučelja za integraciju opreme drugih proizvođača uvelike premašivala cijenu kompletnog sustava. Stoga su kreativci iz SRCE-a pomoću osciloskopa pratili signale koje je
razmjenjivao IBM centralni sustav sa svojim terminalima za mjerenje te su izradili programsku potporu
za mikroprocesore koja je mogla simulirati takvu komunikaciju.
Sa stanovišta korisnika može se reći da je postojalo ogromno zadovoljstvo; naime, u to vrijeme je
razina informatičke i komunikacijske pismenosti bila prilično niska, a na komercijalnoj bazi nije postojao veliki broj usluga koje su se nudile na tržištu. Stoga su i korisnici bili prilično zadovoljni, za razliku od
172
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Oliver Jukić
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama
današnjice, jer danas u širokoj komercijalnoj upotrebi postoje usluge kakve su do prije nekoliko godina
bile nezamislive (npr. „Video na zahtjev“).
3. Lillehammer 1994.
Za dobivanje organizacije, te samu organizaciju i provedbu Igara, osim borilišta te prometne i smještajne infrastrukture, vrlo su bitne telekomunikacije i informacijska potpora (Asatani, Chen, Krick i Makris, 2001.). Sama provedba Igara može biti prigoda jednoj naciji da prikaže svoj domet u određenim tehnološkim poljima. Međutim, kako je planiranje Igara prilično dugotrajan proces, uvijek postoji dilema
uključiti li u planiranje telekomunikacijske infrastrukture najnovije tehnologije, jer one mogu poboljšati
performanse i sniziti cijenu usluga, ali to može biti i dvosjekli mač zbog manjka iskustva s korištenjem
novijih tehnologija. Osim toga, potrebno je voditi računa i o upotrebi sve instalirane opreme i telekomunikacijske infrastrukture i nakon održavanja Igara ili pak deinstalaciji iste, ukoliko na određenoj lokaciji
ne bi bila potrebna. Tako je nakon Igara u Lillehammeru više od 90% instalirane opreme i deinstalirano
nakon Igara.
Sve televizijske kuće koju su proizvodile sliku s različitih borilišta bile su smještene u Međunarodnom centru za odašiljanje, IBC (engl. International Broadcast Center). U samom centru građevine bilo je
mjesto gdje su svi signali povezivani u jednu „struju“ koja je zatim emitirana putem šest postaja prema
15 satelita, a preko njih prema gledateljima u 70 zemalja svijeta. Kabel između IBC i grada Nittedala pored Osla bio je pješice provjeravan, kako bi se pronašle eventualne slabe točke kod instalacije. Radi se o
udaljenosti od 185 kilometara (Toftemo i Ekholdt, 2001.).
Optičkim kabelima povezana su sva borilišta, i to s dva kabela iz razloga sigurnosti. Za potrebe telefonskih korisnika kreirana je tzv. Olimpijska mreža, sastavljena od javnih telefonskih centrala, kao i od
lokalnih centrala na pojedinim lokacijama. Usluga ISDN (engl. Integrated Services Digital Network) bila
je predstavljena u komercijalnoj upotrebi u Norveškoj upravo za vrijeme trajanja Igara. Poseban izazov
bile su usluge pokretne telefonije – do tada mobilni telefoni nisu nikada bili korišteni u takvom opsegu
na tako malom prostoru. Osim toga, trebalo je regulirati i korištenje radijskih frekvencija za komunikaciju među natjecateljima na borilištima. Na primjer, komunikaciju članova skijaškog tima koji se nalaze
u cilju, s onima koji se nalaze na startnim pozicijama.
Telekom Norveške razvio je specijalne terminale, telefonske uređaje namijenjene novinarima. Oni
su tako mogli s jednog uređaja pristupati bilo kojoj usluzi, a plaćanje je bilo na osnovu pre-paid kartica.
Terminali su između ostalog imali i sustav pomoći na šest različitih jezika. U neku ruku, oni predstavljaju
preteču današnjih pametnih telefona.
4. Sydney 2000.
Jedan od najvećih izazova kod planiranja telekomunikacijske infrastrukture je napraviti procjenu
opsega prometa koji se može očekivati. Jedan od većih izazova organizatora Igara u Sydneyju je bio procijeniti očekivani promet u pokretnim mrežama.
Kod ovakvih procjena se uzimaju u obzir iskustva s prethodnih sličnih događanja, međutim, između Atlante 1996. i Sydneyja se broj korisnika pokretnih mreža u svijetu drastično povećao. U Australiji
je još od 1992. godine u upotrebi bila GSM (engl. Global System for Mobile communications) mreža, a
1999. je uspostavljena i CDMA mreža (engl. Code-Division Multiple Access). Najveću uporabu tijekom
igara imala je GSM mreža. Izgrađena je do tada „najgušća“ mobilna mreža (Hunter, 2001.), koja je mogla
opslužiti 300.000 korisnika na području 1.5x1 km. Promet kroz mrežu je praćen u realnom vremenu te
je bilo moguće dio kapaciteta preusmjeriti na drugu lokaciju, ovisno o potrebama. Primjerice, na samom
otvorenju je kapacitet pored stadiona bio iznimno visok, ali je zatim dio kapaciteta premješten na druge
lokacije.
Osim pokretne telefonske mreže, uspostavljena je i samostalna radio mreža koja je korištena za
osoblje koje je sudjelovalo u provedbi Igara. Najveća upotreba je registrirana na samom početku, i to od
strane osoblja koje je bilo zaduženo za koordinaciju transporta sportaša na borilišta. Upotreba se kasnije
smanjila, kako je osoblje „svladavalo“ rute između pojedinih borilišta.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
173
Oliver Jukić
Telekomunikacije na Olimpijskim igrama
5. Zaključak
U radu su opisane općenite funkcije koje treba imati informacijski i telekomunikacijski sustav Olimpijskih igara, te je dan pregled nekih specifičnosti kod organizacije nekih Olimpijskih igara. S obzirom
da je na Olimpijadi u Sarajevu veliku ulogu odigrala i hrvatska inteligencija, tom događaju je posvećeno
više pozornosti.
Literatura
1. Asatani, K.; Chen, C.M.; Krick, K., Makris, S. (2001). “Telecommunications at the Olympic
Games”, IEEE Communications Magazine, vol. 39(7), 65-66.
2. Hunter, J. (2001). “Telecommunications Delivery in the Sydney 2000 Olympic Games”, IEEE
Communications Magazine, vol. 39(7), 86-92.
3. OC (1960). The Games of the XVII Olympiad – The official report of the organizing committee
vol. 2, Organizing Committee of the Games of the XVII Olympiad, Rome.
4. Sakač, B. (2014). „Srce na Sarajevskoj olimpijadi“, srcenovosti@, br. 52, 6-9.
5. Toftemo, O., Ekholdt, R. (2001). “Telecommunications in the 1994 Winter Olympic Games”,
IEEE Communications Magazine, vol. 39(7), 72-75.
6. Verveer, P. (2001). “Telecommunications and the Olympic Games”, IEEE Communications
Magazine, vol. 39(7), 69-70.
174
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Hrvoje Karninčić, Mario Baić
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta
Prethodno priopćenje
UDK 796.8:004.738.5
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta
Wrestling knowledge throughout history and now–the era of internet
Hrvoje Karninčić, 2 Mario Baić
Faculty of Kinesiology, University of Split
06 Teslina Street, 21 000 Split, Croatia
2
Faculty of Kinesiology, University of Zagreb
Horvaćanski zavoj 15, 10 000 Zagreb, Croatia
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
1
Sažetak: Cilj rada bio je prikazati i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati
utjecaj interneta i nekih suvremenih tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas. Povijesni pregled
transfera znanja obuhvatio je period od drevnog Egipta, preko antičke Grčke, Srednjeg vijeka do novije
hrvačke povijesti. Znanja hrvanja su oduvijek bila privilegij povlaštenih osoba ovisno o povijesnim okolnostima. Prikazan je utjecaj suvremenih tehnologija na znanja hrvanja i na hrvački sport općenito. Blogovi,
portali, web stranice, društvene mreže, live streaming, skype i ostali alati suvremene tehnologije promijenili
su tokove znanja u hrvanju. Znanje je prvi put u više tisuća godina dugoj povijesti ovog sporta dostupno
svima. Na svjetskoj hrvačkoj sceni mogu se očekivati promjene, a vrijeme će pokazati kako će nova raspodjela znanja utjecati na trendove hrvanja.
Ključne riječi: transfer znanja, povijesna geneza, suvremena tehnologija
Abstract: The aim of this paper is to present and describe the historical genesis of knowledge transfer in
wrestling and illustrate the influence of the Internet and some current technologies on wrestling knowledge,
today. Historical review includes period from the ancient Egypt, through the ancient Greece, and Middle
Ages to the recent wrestling history. Knowledge of wrestling has always been the privilege of certain groups,
depending on historical circumstances. The article shows impact of current technologies on wrestling knowledge, in general (blogs, portals, websites, social networks, live streaming, Skype, and other means of modern
technology). Knowledge is, for the first time in thousand-year-long history of wrestling, available to all. Thus,
changes may occur in the wrestling world, but only time will tell how new ways of knowledge transmission
will influence the trends in wrestling.
Key words: knowledge transmission, historical genesis, modern technology
1. Uvod
Čuvena izreka Francisa Bacona „znanje je moć“ (Bacon i Shaw, 1733.), ima posebno značenje u
hrvačkom sportu. Naime, prema klasifikaciji hrvačkih zahvata hrvanje broji oko 1400 elemenata tehnike
(Petrov, Makavéev, Milanov, Ercegan, 1978.). Ovakva tehnička složenost zahtijeva od hrvačkih trenera
veliku količinu znanja kako bi njihovi hrvači imali odgovor na što više mogućih situacija koje hrvačka
borba donosi. Brojni hrvački teoretičari se slažu da dobar hrvački trener poznaje nekoliko stotina tehnika. Tehnike hrvanja kao i sva ostala znanja potrebna da se izgradi dobar hrvač, nekada su bila priviTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
175
Hrvoje Karninčić, Mario Baić
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta
legij pojedinih slojeva društva. Znanje je po svojoj definiciji poznavanje čega ili spoznaja o čemu. Nema
znanstvenih radova koji mogu potvrditi koliko je važno znanje u hrvačkom sportu jer je znanje preširok
pojam. Brojna su znanja koje jedan trener mora objediniti, bilo da se radi o sportskom rezultatu ili o pozitivnom razvoju mladih naraštaja (Camire, Trudel i Forneris, 2014.). Općepoznata činjenica je da hrvač
iz neke zemlje koja nema dugu tradiciju bavljenja hrvačkim sportom ne može pobijediti prvaka zemlje
koja je hrvačka „velesila“. Zemlja koja je „velesila“ u nekom sportu zapravo dugi niz godina akumulira
znanja potrebna za stvaranje šampiona u tom sportu. Postavlja se pitanje što će se dogoditi sa svjetskim
trendovima u hrvanju, ako ta znanja putem suvremenih tehnologija postanu dostupna svima.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu internet je informacijska mreža koja povezuje mnogobrojne
računalne sustave i mreže, zasnovana na zajedničkom adresnom sustavu i komunikacijskom protokolu;
uspostavljena 1983. u okviru akademske zajednice. Danas internet pruža nebrojene mogućnosti razmjene informacija koje mogu biti korisne za unaprjeđenje hrvačkog sporta. Blogovi znanstvenika i stručnjaka, znanstveni portali i forumi, web stranice stručnih i znanstvenih ustanova, društvene mreže, online
časopisi otvorenog pristupa samo su dio internetskog arsenala. Informacija danas može pronaći put do
svakoga tko je željan informacije, bez obzira je li taj i kompetentan razumjeti tu informaciju (Bucchi
i Trench, 2008.). U konačnici je važno da će informacija doći i u ruke kompetentnih znanstvenika i
stručnjaka koji je mogu korisno iskoristiti. Istraživanja su pokazala da nedostatak znanja trenera u sportu rezultira neadekvatnim akcijama trenera, koje osim neuspjeha mogu voditi i prema zdravstvenim
problemima sportaša (Nowicka, Eli, Ng, Apitzsch i Sundgot-Borgen, 2013.). Cilj ovoga rada je prikazati
i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati utjecaj interneta i nekih suvremenih
tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas.
2. Rasprava
2.1. Transfer znanja – povijesna geneza
Kako je hrvanje jedan od najstarijih sportova, povijesna geneza transfera hrvačkih znanja seže u
daleku prošlost. U drevnom Egiptu 3000 godina prije nove ere egipatska vlast angažirala je hrvačke eksperte iz susjedne Nubije za obuku egipatske vojske (Carroll, 1988.). To je prvi dokaz trgovine znanjem
iz hrvanja, a to znanje su škrto čuvali egipatski visoki dužnosnici tako što su zidove svojih grobnica
oslikali hrvačkim tehnikama kako bi to znanje ostalo sačuvano za njihov novi zagrobni život. Preko 400
elemenata tehnike hrvanja nalazi se na zidovima grobnice faraona Anememheta prvog Sehetep-ib-re-a
i u grobnici Kheti-a guvernera pokrajine Oriks. Navedene grobnice dio su nalazišta pokraj mjesta Beni
Hasan u Egiptu gdje se nalaze grobnice 11. i 12. dinastije (Poliakoff, 1987.). U periodu antike hrvačka
znanja nisu bila privilegij povlaštenih, ali su znanja bila privilegij Grka. Treneri hrvanja i poznati grčki filozofi Aristotel, Hipokrat, Sokrat i Platon su palestrama između ostalog nesebično dijelili znanja hrvanja
mladim polaznicima gimnazija (Poliakoff, 1987.). No, mnogo godina kasnije pisani tragovi znanja starih
majstora postali su privilegij manje skupine koja je bila u stanju te zapise čitati. Pred sam kraj Srednjeg
vijeka znanje hrvanja bilo je privilegij bogatih, vlastele, feudalaca, ili bogate srednje klase koja tada bila
u nastajanju. Bogati feudalac bi za vlastite potrebe ili za potrebe obuke svoje garde naručio od umjetnika
oslikavanje priručnika za hrvanje i mačevanje s opisima tehnika. Tako su nastali poznati priručnici: Fiore
dei liberi (1410.), Das Solothurner Fechtbuch (1423.), Das Solothurner Fechtbuch (1443.), Lebkommer
(1500.), a godine 1512. priručnik za mačevanje i hrvanje je izradio i poznati njemački renesansni slikar
Albrecht Durer. Kada su Turci 1946. integrirali znanja klasičnog i njihovog nacionalnog načina hrvanja
preuzeli su primat u svijetu od Skandinavaca koji su tada vladali hrvačkim borilištima (Marić, 1990.).
U vrijeme hladnog rata postojala je tendencija komunističkog i kapitalističkog bloka da preko sporta
pokažu kako je upravo njihov sustav efikasniji. Ta nastojanja dovela su do toga da je svaki sustav znanja
hrvanja širio među zemljama iz svog bloka, dok je za suprotni blok stavljen veto na ta znanja. Tako je
komunistička Jugoslavija redovito ugošćavala ruske trenere, a primljeno znanje uvjetovalo je da hrvanje
bude najtrofejniji sport u bivšoj državi (Marić, 1985.). I tako je kroz povijest znanje hrvanja uglavnom
bilo privilegij određenog sloja ljudi, što zbog povijesnih okolnosti a što zbog tehničke nemogućnosti
brzog prenošenja informacija.
176
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Hrvoje Karninčić, Mario Baić
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta
2.2. Utjecaj interneta i društvenih mreža na transfer znanja u hrvanju danas
Društvene mreže imaju značajnu ulogu u životu sportaša, a sportski uspjesi ili neuspjesi značajno
se odražavaju na socijalni status sportaša u njihovom okruženju (Grimminger, 2013.) i imaju direktan
utjecaj na sportski rezultat (Ploderer, Howard i Thomas, 2010.). Premda utjecaj društvenih mreža može
biti pozitivan i negativan, obrazložit ćemo samo pozitivne aspekte utjecaja društvenih mreža na suvremeno hrvanje. Gotovo svi mladi hrvači povezani su putem Facebooka, Twittera, WhatsAppa, Myspacea,
a najnovije informacije i rezultati s natjecanja u trenu su dostupni. Rasprave i komentari na društvenim
mrežama na primjer kod promjene pravila, pružaju hrvačima puno jasniju sliku novih pravila. Pojedini
hrvači koji su imali problem u direktnoj komunikaciji sada bez problema postavljaju upite o svemu što
im nije jasno i sudjeluju, raspravljaju i komentiraju na društvenim mrežama. Putem društvenih mreža
hrvači razmjenjuju video klipove s interesantnim hrvačkim tehnikama i taktikama. Pojedini hrvači su
skloniji praktičnom vježbanju i nerado uče teoretski aspekt tehničko-taktičke analize hrvanja. Društvene mreže i nove tehnologije su utjecale na to da hrvači uče te sadržaje na drugačiji, ali njima prihvatljiv
način (Collier, 2013.). Od 2007. godine djeluje društvena mreža hrvačkih znanstvenika (International
network of wrestling researchers, INWR). Mreža broji za sada 270 znanstvenika iz 65 zemalja a na mreži
je dostupno na tisuće znanstvenih radova hrvačke tematike. INWR sada ima i Facebook stranicu tako da
je njihova vidljivost značajno povećana. Provedeno istraživanje je pokazalo da razmjena znanstvenih informacija putem društvenih mreža ima veliku praktičnu vrijednost (Williams, 2011.). Hrvački eksperti,
znanstvenici i treneri sada mogu sastavljati planove i programe, raditi intervencije u procesu poučavanja
i vježbanja na temelju najnovijih znanstvenih istraživanja. Nove tehnologije nude mogućnost ne samo
da se hrvači iz Hrvatske povežu s eminentnim stručnjacima i trenerima iz hrvačkih „velesila“, već trener
može putem Skypea držati seminar našim hrvačima iz svoje dvorane.
2.3. Utjecaj nekih drugih novih tehnologija na hrvački sport
Nikad prije hrvači nisu bili tako upoznati sa svjetskom hrvačkom scenom i hrvačkom „elitom“.
Gotovo svaki kvalitetniji hrvač zna najbolje hrvače svijeta u svojoj kategoriji. Analiza borbi protivnika
daje uvid hrvaču u protivnikove prednosti i mane. Danas ne samo što nije problem pronaći borbu vašeg
mogućeg protivnika, već možete napraviti izbor između njegovih mečeva protiv hrvača različitih karakteristika. Danas ne samo što možete pregledati protivnikove posljednje mečeve već putem live streaminga
možete gledati zadnju borbu uživo. Metodologija snimanja borbi, višekratno pregledavanje zaustavljanje
i usporeno pregledavanje omogućava podrobnu tehničko-taktičku analizu. Na svakom natjecanju danas,
svaka je borba snimana s mobitelima prijatelja, klupskih kolega ili rodbine. Nakon svakog turnira hrvač
i trener mogu pomoću računala napraviti analizu borbi na turniru. Na osnovi samoanalize hrvač može
popraviti svoje greške a trener može raditi korekcije planova i programa. Ipak, najveći doprinos korištenja
novih tehnologija leži u dostupnosti znanja. Hrvačke tehnike koje su nekad treneri sakrivali od ostalih ili
su bile dostupne samo povlaštenom sloju, danas se mogu pronaći na YouTubeu, na stranicama hrvačkih
klubova, na stranicama nacionalnih federacija, i u konačnici na stranicama svjetske hrvačke federacije
FILA-e. Svo ostalo znanje sumirano u knjigama o hrvanju svih eminentnih hrvačkih eksperata danas je
dostupno u formi PDF-a na FILA-inim stranicama. Danas znanje više nije zapreka te se postavlja pitanje
kako će se svjetski trendovi sada kretati. Hrvač se stvara 6 godina (Marić, Cvetković, Baić, 2007.), a do
prve velike međunarodne medalje u prosjeku je potrebno 14,6 godina (Baić, Karninčić, Šprem, 2014.).
U narednih desetak godina trebalo bi očekivati promjene u trendovima uzrokovane utjecajem potpuno
novog, bržeg i drugačijeg transfera znanja.
3. Zaključak
Cilj rada bio je prikazati i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati utjecaj
interneta i nekih suvremenih tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas. Pregledom povijesne geneze utvrđeno je da je znanje u hrvanju kroz dugu povijest bilo privilegij povlaštenih. To je uglavnom bio
razlog zašto su neke zemlje ili neke grupacije imale uspješne hrvače, dok drugi uz nedostatak znanja nisu
imali tu priliku. Znanje je putem suvremenih tehnologija postalo općedostupno od osnovnih tehnika
hrvanja, do najnovijih znanstvenih spoznaja s područja kineziologije, fiziologije, psihologije, farmakoloTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
177
Hrvoje Karninčić, Mario Baić
Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta
gije, pedagogije i ostalih relevantnih znanstvenih disciplina. Kako je poznata činjenica da se hrvač stvara
dugi niz godina vrijeme će pokazati kako će se to odraziti na svjetske trendove u hrvanju.
Literatura
1. Bacon, F., & Shaw, P. (1733). The philosophical works of Francis Bacon: Printed for J. J. and P.
Knapton.
2. Baić, M., Karninčić, H., & Šprem, D. (2014). Početak treniranja, trenažno iskustvo i hrvačka
zrelost–trendovi 2002-2012. Kinesiology.
3. Bucchi, M., & Trench, B. (2008). Handbook of Public Communication of Science and Technology: Taylor & Francis.
4. Camire, M., Trudel, P., & Forneris, T. (2014). Examining how model youth sport coaches learn
to facilitate positive youth development. Physical Education and Sport Pedagogy, 19(1), 1-17.
doi: 10.1080/17408989.2012.726975
5. Carroll, S. T. (1988). WRESTLING IN ANCIENT NUBIA. Journal of Sport History, 15(2), 121137.
6. Collier, D. R. (2013). Relocalizing wrestler: performing texts across time and space. Language
and Education, 27(6), 481-497. doi: 10.1080/09500782.2012.727831
7. Grimminger, E. (2013). Sport motor competencies and the experience of social recognition
among peers in physical education–a video-based study. Physical Education and Sport Pedagogy, 18(5), 506-519. doi: 10.1080/17408989.2012.690387
8. Marić, J. (1985). Rvanje klasičnim načinom: Sportska tribina, Zagreb.
9. Marić, J. (1990). Rvanje slobodnim načinom: Zagreb: Sportska tribina.
10. Marić, J.; Cvetković, Č.; Baić, M. (2007). Primjena hrvanja u ostalim sportovima: Kineziološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
11. Nowicka, P., Eli, K., Ng, J., Apitzsch, E., & Sundgot-Borgen, J. (2013). Moving from Knowledge to Action: A Qualitative Study of Elite Coaches’ Capacity for Early Intervention in Cases
of Eating Disorders. International Journal of Sports Science & Coaching, 8(2), 343-355. doi:
10.1260/1747-9541.8.2.343
12. Petrov, R., Makavéev, O., Milanov, L., & Ercegan, M. (1978). Children on the mat: FILA.
13. Ploderer, B., Howard, S., & Thomas, P. (2010). Collaboration on Social Network Sites: Amateurs, Professionals and Celebrities. Computer Supported Cooperative Work-the Journal of Collaborative Computing, 19(5), 419-455. doi: 10.1007/s10606-010-9112-0
14. Poliakoff, M.B. (1987). Combat Sports in the Ancient World: Competition, Violence, and Culture:
Yale University Press.
15. Williams, J. H. (2011). Use of Social Media to Communicate Sport Science Research. International Journal of Sports Science & Coaching, 6(2), 295-300.
178
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. Bertók
The ExperienceMax (Élménymax) project
The ExperienceMax (Élménymax) project
István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. Bertók
University of Pannonia, Department of Computer Science and Systems Technology, Egyetem u. 10,
8200 Veszprém, Hungary
Abstract: The project has aimed to plan and develop a special tourist information portal. Nowadays,
there are a large number of sites which helps you to find different programs, sightseeing if you plan a holiday.
These systems are useful because you can get a lot of idea but the large number of the programs can be problem. For example, if you select a city like Veszprém and list every potential program in the neighborhood you
will get hundreds of possibilities. How can you decide among them? Do you read the detailed description of
all the events, do you concentrate only on the first page of the result, would you try to separate the programs
according to type and choose one church, one museum, one castle, or do you have another strategy?
Our site offers a novel approach. First, your preferences are determined using questionnaires and other
methods. Second, a database contains a large number of programs for a given area. Not only the name and
description are stored but metrics about the program. For example, an adventure park has features like riding–3, swimming–1, excitement–8, food–3, relaxation–1, etc. Third, at this point, we are able to estimate
that how interesting is a program or event to a particular person. It is important because everyone has different preferences. The same castle can has an “interestingness” of 9.3 for me and 3.2 for you. Of course, we
are aware that, these metrics cannot be totally accurate because the data they are based on are not accurate
either. Fourth, a mathematical model has been built to create program package for a user. The model can
take into account constraints on date, budget, duration, you can add fix programs, and it will offer you one
or more program package tailored for your preferences. Different models are available, one aims maximum
“experience” score, others try to minimize cost, and we have a heuristic method as well.
The system assists you in several ways. For example, it can offer you hotels and restaurants, it can optimize the visit order of the programs, it can help you with the planning of mass transportation, etc. You are
able to evaluate or “like” the programs, which modifies your preferences. Your programs are visualized both
on a map and in a calendar.
Our system plans a holiday program package based on the preferences of the user using mathematical modeling. This method need data both about the user and the programs but it may offer a much more
customized package than other methods.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
179
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU
INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKIH
TEHNOLOGIJA
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
Primljen: 19.02.2014.
Prihvaćen: 20.03.2014.
Pregledni rad
UDK 796:004:378
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu
visokog obrazovanja
Geocaching application model in teaching of physical education
in higher education
Marija Blažičević, 2 Kristian Đokić
Veleučilište u Požegi, Vukovarska 17, 34000 Požega, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
1, 2
Sažetak: Geocaching je novi oblik rekreacije koji sadrži elemente orijentacijskog hodanja i „traženja
blaga“ u prirodi. Koristeći sustav Global Positioning System (GPS), sudionici geocachinga na odabranoj
lokaciji skrivaju i traže kutiju i raznovrsne predmete koji se nalaze unutar nje. Zainteresirane osobe
posjećuju web stranice na kojima su podaci o skrivenim kutijama, te iste prebacuju na pametne telefone.
Ti podaci uključuju i geografsku širinu i dužinu lokacije na kojoj je kutija s predmetima skrivena. Naziv za
kutiju sa skrivenim predmetima je geocache te se najčešće postavlja na zanimljivim lokacijama u prirodi.
Pametni telefon uz pomoć sustava Global Positioning System (GPS) usmjerava osobu do kutije s predmetima, a pronalazak istog se evidentira na web stranici na kojoj su podaci o kutiji s predmetima preuzeti. Cilj
u ovom radu je detaljnije opisati navedeni novitet u svijetu rekreacije te ga pokušati primijeniti u nastavi
Tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja kao sadržaj terenske nastave. Za kvalitetnu
primjenu potrebno je razraditi model upoznavanja studenata s navedenom aktivnošću, i odrediti kriterije
vrednovanja aktivnosti za navedeni kolegij.
Ključne riječi: Geocaching, Global Positioning System (GPS), sustav visokog obrazovanja, nastavni
proces, tjelesna i zdravstvena kultura, rekreacija
Abstract: Geocaching is a new form of recreation that contains main elements of orientation walk and
outdoors “gold searching” in nature. By using GPS, geocaching participants hide and seek the box and all
other different objects on specified location. People who are interested in it visit web pages, which contain
hidden boxes data, and then they transfer it to their smartphones. The data include geodetic coordinates,
which tell us where the box with objects is hidden. Name of the box with hidden objects is geocache and is
mainly set in some interesting places in nature. Smartphones with GSP System help to direct the person to
the box and found objects are shown on the web page from which data was taken. The main purpose of this
paper is to describe in more details an innovation in the world of recreation and try to implement it in teaching of Physical Education in higher education as a purpose in the outdoor education. First, we will elaborate
the model of introducing students to the above mentioned activity and determine norms of valuating activities for specified subject.
Key words: geocaching, Global Positioning System (GPS), system of higher education, teaching process, Physical Education, recreation
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
183
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
1. Uvod
Za geocaching autor McNamara kaže „da je to potraga za blagom pri kojoj se koristi visoka tehnologija, u kojoj se igrate Indiane Jonesa i tražite skriven plijen“ (McNamara, 2004.). Drugi autor navodi da
se radi o igri u kojoj igrači koriste GPS (Global Positioning System) i ponekad drugu navigacijsku opremu
s ciljem pronalaska skrivenog „blaga“, poznatijeg kao geocache. Sam cache može biti kutijica 35 milimetarskog fotografskog filma s komadom papira koji služi za bilješke ili plastična kutijica u kojoj su razne
sitnice i „blago“ (Dyer, 2004.).
Iz prethodnih definicija jasno je da se radi o igri te treba napomenuti da se radi o igri kojoj bez
ustezanja možemo dati pridjev „globalna“ zato što je prisutna na svim kontinentima svijeta uključujući i
Antarktik. Igra se sastoji od toga da jedna osoba u najčešće vodonepropusnu plastičnu kutiju stavi nekoliko sitnica, praznu bilježnicu i olovku te da istu sakrije na neko javno dostupno mjesto i pri tom zabilježi
geografsku širinu i dužinu te lokacije. Jedna od preporuka je da mjesto na koje se skriva geocache bude po
nečemu posebno. Spomenuta kutija se naziva cache ili geocache, a u nju bi trebalo umetnuti i kratki opis
igre u slučaju da netko tko nije upoznat sa samom igrom nađe kutiju. Sljedeći korak je da se informacija
o lokaciji novoskrivenog geocachea podijeli sa svim zainteresiranim istraživačima, a svakako najbitniji
dio te informacije je već spomenuta geografska širina i dužina. Taj dio se odrađuje na nekom od javno
dostupnih poslužitelja na internetu, a najpoznatiji se nalazi na adresi www.geocaching.com. Prijava na
taj poslužitelj je besplatna, a korisnik nakon prijave može unijeti novoskriveni geocache u bazu. Time ne
prestaju aktivnosti osobe koja je geocache sakrila o čemu će biti riječi kasnije, a u nastavku je dan opis
procedure traženja geocachea.
Zainteresirani „istraživači“ koriste spomenute javne poslužitelje na internetu za pretraživanje dostupnih geocacheva. Nakon što su izabrali željeni geocache, informaciju o lokaciji istog unose u neki
uređaj koji u sebi ima GPS modul. To može biti GPS uređaj, prijenosno računalo ili pametni telefon.
Navedeni uređaj bi trebao imati mogućnost navođenja do zadane lokacije i tada „istraživač“ kreće prema
geocacheu. U pravilu uređaji koji služe za navođenje imaju mogućnost iscrtavanja smjera kretanja na
ekranu, kao i udaljenosti do željene lokacije. Ipak, treba imati na umu da se tu ne radi o navigacijskim
uređajima koji u sebi imaju informacije o preprekama, nego se radi o pravocrtnoj udaljenosti između
dvije točke. Nakon što „istraživač“ dođe do lokacije na kojoj se nalazi geocache, treba ga konačno i pronaći. Geocache je najčešće pohranjen na način da nije odmah vidljiv nego je potrebno istražiti lokaciju,
a dodatan problem je i u tome što GPS uređaji kod određivanja lokacije mogu griješiti i do nekoliko
metara. Ipak, većina geocacheva se uspješno pronađe i tada se u bilježnicu iz kutije upisuje datum, ime
„istraživača“ i eventualno kratki osvrt na okolnosti pronalaženja ili lokaciju samog geocachea. Isti podaci
se upisuju i u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su skinute informacije o geocacheu, nakon što
se „istraživač“ vrati s uspješno okončane avanture.
2. Što je potrebno za geocaching ?
Da bi krenuli u potragu za geocachevima, osim dobre volje potrebna je i oprema koja kako je već navedeno spada u naprednu tehnologiju. Prije svega, potreban je prijenosni uređaj koji u sebi ima ugrađen
GPS modul te računalo s pristupom internetu. Na računalu je nužno imati web preglednik, a poželjno je
da uređaj s GPS modulom ima instaliran program za geocaching. U nastavku je detaljnije opisana prethodno navedena oprema (hardware) i programi (software).
2.1. Hardware za geocaching
Sustav bez kojeg geocaching ne bi bio moguć je već spomenuti GPS, što je kratica od Global position
system. Radi se o navigacijskom satelitskom sustavu koji je izgrađen od strane Sjedinjenih Američkih Država, a dostupan je globalno. Služi za precizno pozicioniranje i navigaciju. Sam sustav je u punoj funkciji
od 1995. godine, a ključni dio sustava čine 24 satelita na visini od oko 20000 metara. Spomenuti sateliti
odašilju signale frekvencije oko 1 GHz, a GPS prijemnici na površini Zemlje na osnovu kašnjenja tih
signala mogu izračunati točnu geografsku širinu i dužinu mjesta gdje se nalaze, kao i nadmorsku visinu.
Preduvjet koji mora biti zadovoljen da bi to bilo moguće je da odašiljanje signala od strane satelita bude
sinkronizirano. Na Slici 1 zorno je prikazan način na koji prijemnici dolaze do svoje trenutne lokacije.
184
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
Osim navedenog navigacijskog satelitskog sustava, u funkciji je još i GLONASS, što je kratica od Globalnaya navigatsionnaya sputnikovaya sustava, a radi se o manje korištenoj verziji sustava koji je izgrađen
od strane Rusije i u funkciji je od 2011. godine. U nastavku teksta GLONASS sustav se neće spominjati
zbog malog broja prijemnika koji su trenutno dostupni na tržištu (Bensky, 2008.).
Slika broj 1. Princip rada satelitskog navigacijskog sustava.
Izvor: http://www.0517m.com/html/201301/12629.html.
Ako želite koristiti opisane navigacijske sustave potrebno je imati uređaj s GPS modulom. Za potrebe geocachinga uređaj treba biti i prenosiv, pa tu susrećemo niz uređaja koji se mogu koristiti, a mogu se
podijeliti u sljedeće kategorije:
a) GPS prijemnik
b) smartphone, odnosno pametni telefon s GPS modulom
c) prijenosno računalo ili tablet s GPS modulom.
Osnovna funkcija klasičnih GPS prijemnika je da pokazuju geografsku širinu i dužinu te im je česta
odlika i robusno kućište. Da bi GPS prijemnici mogli obavljati tu funkciju svakako uključuju GPS modul
i dio za prikaz podataka. Za geocaching su GPS prijemnici dovoljni, mada ne nude funkcionalnost koja je
dostupna na pametnim telefonima ili prijenosnim računalima. Da bi s GPS prijemnikom našli željeni geocache, potrebno je koordinate istog unijeti u prijemnik te on onda vodi istraživača prema željenom cilju.
Pametni telefoni, prijenosna računala i tableti s GPS modulom također nude osnovnu funkcionalnost
GPS prijemnika, ali instalacijom dodatnih programa dobivamo niz dodatnih mogućnosti pri traženju
geocacheva. Pametni telefoni su izdvojeni u posebnu skupinu zato što u sebi uključuju i mogućnost spajanja na internet u pokretu, što opet omogućuje spajanje na poslužitelje za pretraživanje geocacheva i još
neke dodatne mogućnosti. Što se tiče prijenosnih računala, ona u pravilu nemaju ugrađen GPS modul,
ali on se može jednostavno dodati i to spajanjem na USB ili serijski priključak, a također i bežično, npr.
korištenjem Bluetooth standarda. Na prvoj slici u donjem nizu je klasičan GPS prijemnik, na drugoj je
pametni telefon s ugrađenim GPS modulom, dok je na trećoj sam GPS modul koji se spaja preko USB
sučelja na prijenosno računalo.
Slika 2. GPS prijemnik, pametni telefon s GPS modulom, GPS modul s USB sučeljem.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
185
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
2.2. Software za geocaching
Postoji niz programa koji su dostupni na različitim operativnim sustavima, a osnovna funkcionalnost im je podrška za geocaching. U nastavku su navedeni različiti operativni sustavi te primjeri programa kojima je primarna namjena podrška za geocaching:
a) MS Windows (ClayJar Watcher, GPX Spinner)
b) Mac OS (MacCaching GeoCache Manager, iCaching)
c) Linux (geo-*)
d) Android (Geocaching, c:geo)
e) iOS (Geocaching)
f) Windows Phone (Geocaching Live) (www.geocaching.com).
Operativni sustavi od a) do c) koriste se na prijenosnim računalima, dok su ostali namijenjeni pametnim telefonima i tablet računalima. Program Geocaching koji je dostupan na različitim operativnim
sustavima za pametne telefone nudi tvrtka Groundspeak, Inc. koja je ujedno i vlasnik najpoznatijeg poslužitelja na internetu koji se bavi geocachingom, a to je naravno www.geocaching.com.
2.3. Poslužitelji na internetu
Kao što je navedeno u samom opisu geocachinga, na internetu postoje javno dostupni poslužitelji
koji služe kao baze geocacheva te se mogu pretraživati s ciljem pronalaska zanimljivog geocachea. Opisivanje funkcija tih poslužitelja prelazilo bi okvire ovog rada, a u nastavku je dano nekoliko s kratkim
opisom svakog:
a) www.geocaching.com – komercijalni poslužitelj s najviše geocacheva, najbogatiji
mogućnostima, osnovno korištenje je besplatno, dok se napredno korištenje plaća;
b) www.opencaching.com – poslužitelj tvrtke Garmin Ltd. kojim ista popularizira korištenje svojih GPS prijemnika;
c) www.opencaching.us – poslužitelj koji pokriva geocacheve na području Sjeverne Amerike;
d) www.geocaching-croatia.com – poslužitelj koji popularizira geocaching u Hrvatskoj u sklopu
turističke ponude grada Omiša.
3. Primjena geocachinga u nastavnom procesu
Geocaching se primjenjuje u svijetu rekreacije ali se može upotrijebiti i kao predmet istraživanja i
primjene u sustavu osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja u pojedinim predmetima,
npr. matematici, povijesti, geografiji, informatici, tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, sociologiji i sl. Istraživanje i primjena geocachinga u sustavu obrazovanja pruža navedenim predmetima sadržajnu, teorijsku i
praktičnu nadogradnju, a učenicima i studentima novitet u načinu provođenja nastavnog procesa, nova
saznanja i motivaciju za rad. Geocaching kao sportsko-rekreacijska aktivnost kombinira tehnologiju s
avanturom pa ga navedeni predmeti u školi ili visokoobrazovnoj instituciji mogu koristiti za razvoj pojedinih vještina i kao dodatni sadržaj unutar svog predmeta ili kolegija. Primjerice, u matematici, informatici i geografiji geocaching bi se mogao koristiti za razvijanje tehnoloških vještina učenika ili studenata
na način da im se prezentiraju osnovne informacije o aktivnosti, što je sve potrebno za realizaciju te
aktivnosti i na koji način bi se aktivnost provodila (Mc Namara, 2004., 187). Prethodno je u radu opisan
GPS sustav i koordinate kao sastavni dio te aktivnosti, stoga bi zadatak nastavnika i profesora koji predaju navedene predmete bio da učenicima ili studentima objasne što je i na koji način funkcionira GPS
sustav, kako koristiti GPS prijamnik, ponoviti osnove geografske širine i dužine kako bi znali unijeti točne koordinate u GPS prijamnik i sl. Geocacahing sadrži i avanturističku notu stoga je zabavan pojedincu,
ali je posebno primamljiv kolektivu, odnosno grupi ili timu ljudi, učenicima, studentima, itd. U nastavi
sociologije primjena geocachinga može doprinijeti razvoju vještine vođe (lidera), različitih oblika ponašanja koje zahtijeva boravak u prirodi, poboljšanje međuljudskih odnosa i sl. U sljedećem poglavlju rada
bit će detaljnije opisana važnost uvođenja i primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture
u sustavu visokog obrazovanja te naveden primjer razrade modela aktivnosti i kriteriji vrednovanja aktivnosti za navedeni kolegij.
186
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
4. Geocaching–Tjelesna i zdravstvena kultura–Sustav visokog obrazovanja
Kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura je u sustavu visokog obrazovanja definirana kao obvezni kolegij na prvoj i drugoj godini studija. Pojedina veleučilišta i visoke škole u Hrvatskoj izvode navedeni
kolegij na prvoj i drugoj godini studija, kolegij ima definiranu ECTS bodovnu vrijednost te su osigurani
kvalitetni uvjeti za realizaciju nastave u ljetnom semestru (vanjski sportski tereni) i u zimskom semestru
(zatvoreni prostor- dvorana, teretana, bazen i sl.). Na nekim obrazovnim institucijama takav sustav rada
unutar spomenutog kolegija nije uređen, ne funkcionira kvalitetno, ne daje pozitivne rezultate zbog nedostataka osnovnih uvjeta za realizaciju nastave te nedovoljno definiranih kriterija vrednovanja. Nedostatak vanjskih sportskih terena za izvođenje nastave u ljetnom semestru, nedostatak zatvorenog prostora
(dvorana, teretana, bazen i sl.), nedostatak sportske opreme i rekvizita dovodi nositelja kolegija/predavača u nezavidan položaj i zahtijeva da sadržaj kolegija i realizaciju nastave prilagodi postojećim uvjetima.
U takvim situacijama, pri izradi detaljnog izvedbenog plana sadržaj kolegija se definira s obzirom na
postojeću radnu površinu te dostupnu sportsku opremu i rekvizite pomoću kojih studenti mogu izvoditi
osnovne metodičke strukture u momčadskim i individualnim sportovima, koristiti primjerene metodičke organizacijske oblike rada u nastavi TZK-a i sl. Osim navedenog, bitne stavke kod definiranja sadržaja
kolegija su teorijska predavanja kao uvod u osnove zadanog sadržaja i priprema studenata za praktičnu
izvedbu tog sadržaja te priprema i odlazak studenata na terensku nastavu. Terenska nastava je zanimljiv
sportsko-rekreacijski sadržaj koji se može provoditi tijekom zimskog i ljetnog semestra nastave, a koristan je studentima zbog njihovog pasivnog i stresnog načina života i to ne samo u zdravstvenom, već i u
kulturno-društvenom aspektu. Unutar kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura, u sklopu sadržaja terenske
nastave zadatak je prezentirati geocaching, sve popularniji oblik razonode koji bi svojom primjenom sadržajno, teorijski i praktično upotpunio kolegij, a studentima promijenio negativan stav prema kretanju
i motivirao ih za kvalitetniji rad. Potrebno je izraditi detaljnu studiju o uvođenju geocaching aktivnosti
u detaljni izvedbeni plan kolegija: cilj koji se želi postići uvođenjem geocachinga, vremensko razdoblje i
financijska sredstva potrebna za realizaciju plana aktivnosti (nabavka potrebne opreme–GPS prijamnici,
pametni telefoni, prijenosno računalo/tablet s GPS modulom), pronaći potencijalnu lokaciju (prostor) za
kutije (geocacheve), provjeriti sigurnost lokacije, odrediti koordinate lokacije i vremensku udaljenost od
starta do ciljne lokacije i natrag, educirati studente i zainteresirane kolege o geocachingu. Ako se osiguraju osnovni uvjeti za rad i potrebna oprema, studenti mogu krenuti na avanturu u prirodi. Prvi zadatak
predavača/voditelja je studentima prezentirati geocaching (što je geocaching, kako će se uklopiti u kolegij
Tjelesna i zdravstvena kultura, koje su prednosti primjene geocachinga za studente, u kojem vremenskom
razdoblju će se provoditi aktivnost, oprema koja će im biti potrebna za rad, upute o korištenju potrebne
opreme, prikaz kriterija vrednovanja pri realizaciji zadane aktivnosti unutar kolegija, i odgovore koji će
pomoći studentima u kvalitetnom izvršavanju zadane aktivnosti).
5. Primjena geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture sa studentima stručnih studija
Veleučilišta u Požegi
U detaljnom izvedbenom planu kolegija provedba terenske nastave je planirana u zimskom i ljetnom semestru, stoga bi geocaching uvrstili u plan provedbe za zimski i ljetni semestar. Dva školska sata
bi se održavala edukacijom studenata o geocachingu; „Traženje blaga u prirodi“ pomoću suvremene tehnologije (internet, GPS prijemnik, pametni telefoni, prijenosno računalo/tablet s GPS modulom). Studente treba uputiti na korištenje javno dostupnih poslužitelja na internetu, a najpoznatiji se nalazi na
adresi www.geocaching.com na kojem se nalaze sve potrebne informacije o geocachingu (pretraživanje
dostupnih geocacheva, izgled i tip cacheva koji su skriveni u prirodi, upute za korištenje GPS prijemnika,
pametnog telefona ili prijenosnog računala s GPS modulom u potrazi za skrivenim cacheom, postupak
prebacivanja potrebnih podataka o skrivenom cacheu na pametne telefone ili prijenosna računala/tablete
studenata koji ih imaju; upis datuma, imena studenata i kratki opis pronalaska lokacije u bilježnicu koja
se nalazi u skrivenom geocacheu i u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su preuzete informacije o geocachingu). Na edukaciji bi studenti vidjeli primjer kutije (cachea) koja se skriva ili pronalazi na
određenoj lokaciji u prirodi, praktičan rad s GPS-prijemnikom, pametnim telefonom ili prijenosnim
računalom (pokazati studentima postupak preuzimanja potrebnih podataka iz baze javnog poslužitelja
na internetu, pokazati im osnove geografske širine i dužine da mogu pratiti promjenu koordinata dok
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
187
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
hodaju duž zadane lokacije i traže skriveni cache). Prije odlaska na terensku nastavu studenti bi odradili
praktičnu vježbu s GPS-prijemnikom, pametnim telefonima ili prijenosnim računalom/tabletom na npr.
nogometnom terenu podijeljeni u radne skupine od 7-10 studenata. Studente treba upozoriti da GPS
uređaji ne vode direktno do zadane lokacije, nego da postoji očekivana pogreška od nekoliko metara, a
tada je potrebno upotrijebiti navigacijske vještine i moć zapažanja kako bi otkrili gdje se nalazi skriveni
geocache. Studente koji najbolje izvrše zadani zadatak i koji su napredniji u tehnologiji treba zadužiti za
rad s GPS-prijemnikom, pametnim telefonom ili prijenosnim računalom/tabletom zbog preuzimanja
podataka za zadanu lokaciju, određivanja koordinata- praćenje geografske širine i dužine za pronalazak
geocachea i evidenciju podataka u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su preuzete informacije
o geocacheu, ali i kao vođe radnih skupina koji će pomoći ostalim studentima iz svoje grupe u postupku traženja geocachea. Sljedeći korak pripreme za geocaching je završni sastanak sa studentima i davanje detaljnih uputa o terminima polaska, osnovnoj opremi koju trebaju imati (sportska odjeća, udobna
obuća, isti tip GPS-prijemnika, pametni telefon ili prijenosno računalo/tablet, svjetiljka/baterija, karta s
ucrtanim koordinatama zadane lokacije, olovka), dodatnoj opremi koja će im zatrebati (kabanice, čizme,
šeširi/kape, krema za sunčanje, rukavice, ruksak, rezervne baterije, punjači, set prve pomoći, zaštitna
sredstva protiv insekata, hrana, piće i sl.), pomoću web stranice Google Maps odabrati sigurnu lokaciju
u okolici grada za pronalazak geocachea i studentima dati detaljne podatke o zadanoj lokaciji na kojoj se
nalazi skriveni geocache koji moraju pronaći te im prezentirati način bodovanja radnih skupina po izvršenju zadatka. U traženju geocachea postoje različiti oblici kretanja: šetnja po svježem zraku, brzi hod,
orijentacijsko trčanje, trčanje s različitim zadacima koji su primjenjivi u nastavi TZK-a. Tijekom zimskog
semestra grupe studenata bi imale zadatak brzim hodom pronaći do deset skrivenih kutija na različitim
lokacijama kako bih stekli iskustvo i nova znanja te bili spremni na veće izazove kao što je otkrivanje
novih područja u okolici grada i izvan njega te skrivanje geocacheva i registracija podataka u bazu javnog
poslužitelja na internetu. Postoji mogućnost da neke radne skupine studenata ne pronađu geocacheve uz
sve pripreme koje se odrade prije odlaska na terensku nastavu u prirodi. Grupe studenata koje uspješno
pronađu skrivene geocacheve na zadanoj lokaciji treba nagraditi dodatnim plusom za dolazak na vježbe
TZK-a, što pozitivno utječe na dobivanje potpisa na kraju zimskog semestra. Tijekom ljetnog semestra
geocaching se može primijeniti u obliku natjecanja između grupa koje pohađaju nastavu TZK-a; grupama studenata se odredi lokacija gdje im je zadatak u brzom hodu ili trku (speed caching) pronaći geocache
u zadanom vremenu ili istražiti specifične lokacije u okolici grada za skrivanje geocacheva koje bi registrirali u bazu javnog poslužitelja na internetu što bi bilo dostupno svim zainteresiranim „istraživačima“.
Geocaching se može provesti u sklopu odrade nastave iz TZK-a, izvannastavnih aktivnosti za studente
koje interesira takav oblik aktivnosti ili u sklopu sportskog natjecanja koje se održava na nivou institucije
između studenata nižih i viših studijskih godina. Studenti koji se tijekom realizacije ili natjecanja u geocachingu istaknu svojim trudom, zalaganjem i znanjem treba cijeniti, nagraditi za dodatnu aktivnost na
nastavi TZK-a i uvažiti pri podjeli potpisa iz kolegija na kraju godine. Povratna informacija o ishodima
primjene geocachinga u nastavi TZK-a, nastavnoj efikasnosti i važnost aktivnosti za studente može se dobiti anketiranjem studenata koji su aktivno sudjelovali u realizaciji navedene aktivnosti na kraju zimskog
i ljetnog semestra.
6. Zaključak
Geocaching kao globalni novitet u svijetu sporta i zabave dostupan je zainteresiranim „istraživačima“ svih dobnih skupina. Specifičan je zbog spoja rekreacije i suvremene tehnologije gdje su aktivni i
tijelo i mozak „istraživača“. Zbog svoje posebnosti i jednostavnosti, geocacahing je primjenjiv u nastavnom procesu kao predmet istraživanja i sadržaj teorijske i praktične nastave u pojedinim predmetima
osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja. Potreba za uvođenjem takve vrste aktivnosti u
nastavni proces proizlazi iz činjenice da mladi u današnje vrijeme žive puno ubrzanije i stresnije. Zbog
toga se pasivan stav prema rekreaciji i sustavnom tjelesnom vježbanju koje je neophodno za zdrav i kvalitetan razvoj pojačao, jer se istovremeno sve manje kreću. Kako bi to osvijestili, učenicima/studentima
kod kojih je to najizraženije treba kroz nastavu ponuditi nove i zanimljive sadržaje kao što je geocaching,
koji bi ih potaknuli na promjenu tog negativnog trenda. Primjena geocachinga u nastavi TZK-a ima više
ciljeva: unapređenje zdravlja; teorijska i motorička znanja za bolje snalaženje u svakodnevnim i nepred-
188
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Marija Blažičević, Kristian Đokić
Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja
vidivim situacijama (orijentacija, korištenje suvremene tehnologije, rješavanje zagonetki, pronalaženje
geocacheva, pružanje prve pomoći); razvoj odgojnih učinaka i međusobne komunikacije.
Na temelju navedenih ciljeva može se zaključiti kako je geocaching jedan potencijalan oblik educiranja učenika/studenata koji će njima biti zanimljiv ne samo u zdravstvenom, već i u kulturno-društvenom
aspektu. Kroz poticanje grupnog rada, komunikaciju, poboljšanje logike studenata, razvoj navigacijskih
vještina, zapažanja studenata, korištenje suvremene tehnologije, druženje i pozitivnu atmosferu pruža se
važan iskorak u njihovu zdraviju, kvalitetniju i kreativniju budućnost.
Literatura
1. Bensky, A. (2008.). Wireless Positioning Technologies and Applications, Artech house Inc.
2. Dyer, M., (2004). The essential guide to geocaching : tracking treasure with your GPS, Fulcrum
Publishing, Golden, Colorado, SAD.
3. Geocaching and Education. http://www.geocaching.com/education/ (05.02.2014.)
4. Learn Geocaching 101. http://www.geocaching.com/guide/ (06.02.2014.)
5. Matherson, L., et.al. Get Up, Get Out with Geocaching: Engaging Technology for the Social
Studies Classroom, Social Studies Research and Practice, Volume 3, No.3., November 2008.
6. McNamara J. (2004). GPS and Geocacahing in Education, U: Geocaching for Dummies. Indianapolis, Indiana, Wiley Publishing, Inc.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
189
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
Primljen: 28.02.2014.
Prihvaćen: 10.03.2014.
Stručni rad
UDK 338.48:004.738.5
Cikloturizam u internet okruženju
Cyclotourism and the internet
Irena Bosnić, 2 Dejan Tubić, 3 Elena Tukera
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
Matije Gupca 78, Virovitica, Hrvatska
3
studentica Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
1, 2
Sažetak: İnternet je promijenio klasične načine poslovanja i kao najznačajniji tehnološki fenomen
današnjice pruža turističkim subjektima potpuno nove konkurentske mogućnosti. U tom kontekstu internet
može biti izvrsni alat za unapređenje razvoja cikloturizma. Ovim radom prikazat će se trenutno stanje
cikloturizma u Republici Hrvatskoj te će se korištenjem SWOT analize odrediti snage i slabosti, prilike i
prijetnje za razvoj. Posebice će se razmatrati internet kao komunikacijski i transakcijski medij u funkciji
razvoja cikloturizma. S obzirom na to da je internet moćan komunikacijski medij za uspješno povezivanje
turističke ponude i potražnje, kroz rad će se preciznije definirati glavne smjernice za unapređivanje razvoja
cikloturizma i jačanje njegove pozicije na turističkom tržištu u internet okruženju.
Ključne riječi: cikloturizam, Interent, Web 2.0
Abstract: The Internet has changed traditional means of doing business and as the most important
phenomenon of today’s world it offers tourists entirely new possibilities. Within this context, the Internet can
serve as an effective tool for the improvement of cyclotourism. This paper shows the current state of cyclotourism in Croatia and uses SWOT analysis to identify its characteristics. Special emphasis will be put on
the Internet as a communicational and transactional media, which can contribute to cyclotourism. Since
the Internet is a very powerful media for successful connection of supply and demand in tourism, this paper
will define the main guidelines for the improvement of cyclotourism and for the strengthening its position on
the tourism market on the Internet.
Keywords: cyclotourism, Internet, Web 2.0
1. Uvod
Ključna uloga informacijske tehnologije u turizmu proizlazi iz činjenice da je internet savršena platforma za prodaju turističkih proizvoda izravno kupcima te omogućava korisnicima dinamičku interakciju s pružateljima turističkih usluga te mogućnost kreiranja proizvoda prema svojim potrebama. Turizam
je jedan od prvih sektora usluga koji se prilagodio i koristi internet za promicanje svojih usluga. Upravo
su korištenjem prednosti suvremenih tehnologija i interneta te pristupanjem klijentima na individualnoj
osnovi i razvijanjem marketinških ponuda koje odgovaraju njihovim željama mnoge hotelijerske i putničke tvrtke stekle konkurentsku prednost. Stoga je nužno da prednosti interenta koriste i nositelji ponude cikloturizma kako bi se maksimalno valorizirali resursi i unaprijedila kvaliteta ponude cikloturizma,
ali i stekli značajniji ekonomski učinci.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
191
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
U tom kontekstu, u radu će se analizirati aktualno stanje cikloturizma u Republici Hrvatskoj, njegove prilike i prijetnje, snage i slabosti. Nadalje, razmatrat će se u kojoj su mjeri sadržaji za cikloturiste
dostupni online. U svrhu dobivanja relevantnih podataka provest će se vrednovanje kvalitete web stranica i aktivnosti na društvenim mrežama jednih od ključnih dionika cikloturizma u Republici Hrvatskoj, odnosno udruga koje se bave promocijom biciklizma. Također, utvrdit će se zastupljenost mobilnih
aplikacija za cikloturiste, odnosno turističkih karata i vodiča dostupnih za GPS uređaje i smart mobitele.
2. Analiza cikloturizma u Republici Hrvatskoj
Suvremeni turisti postaju sve zahtjevniji, dobro su informirani, nepredvidljivi su, spontani, osjetljivi
na kvalitetu usluge, putuju sve češće i kraće, tragaju za novim turističkim iskustvom (Vrtiprah, 2006.;
Blažević, 2007.; Krešić i sur. 2010.; Krajnović i sur., 2011.; Čavlek i sur., 2011.) te im više nije dovoljno
ponuditi samo turistički proizvod „sunce, more i pijesak“. Nadovezujući se na prethodno, Chan Chen i
sur. (2013.) naglašavaju kako turističke destinacije konstantno moraju osmišljavati i obogaćivati (proširivati) postojeće turističke aranžmane kako bi zadržali postojeće te privukli nove suvremene turističke
potrošače na sve zasićenijem i konkurentnijem turističkom tržištu.
Prema navedenim karakteristikama suvremenih turista, trendovi u turizmu nameću kreiranje specifičnih proizvoda te se usporedno s time tradicionalni motivi odmora sve više zamjenjuju s motivima
i sadržajima aktivnog odmora te sport i sportska rekreacija sve značajnije utječu na sadržaje i kvalitetu
provođenja aktivnog odmora u nekoj turističkoj destinaciji. U tom kontekstu cikloturizam postaje jedan
od najbrže rastućih specifičnih oblika turizma kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, osobito zbog globalnog
trenda isticanja brige o zdravlju i ekologiji jer se biciklom može najbolje povezati rekreacija, obilazak i
upoznavanje znamenitosti, povijesti i prirodnih bogatstava neke zemlje.
Cikloturizam je aktivan oblik turizma gdje turisti (potrošači) posjećuju turističke lokacije vlastitim
ili unajmljenim biciklom, u individualnom aranžmanu ili grupno s licenciranim bicikličkim vodičem
(Tubić i sur., 2012.). Za cikloturiste to je poseban doživljaj otkrivanja novih područja i ljepota koji bi tradicionalnim cestovnim i drugim transportom ostao posve nezamijećen. Dakle, cikloturist je osoba kojoj
je motiv relaksacija i opuštanje, zdrav život i boravak u prirodi. Cikloturiste se može podijeliti u dvije
kategorije: one koji iznajmljuju bicikl na određenoj destinaciji i one koji koriste bicikl na putovanjima
kao glavno prijevozno sredstvo (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo).
Hrvatska spada u manje europske zemlje, ali zbog svoje geografske raznolikosti, odnosno visoke
koncentracije raznolikih prirodnih i kulturnih resursa na relativno malom geografskom području ima
perspektivu postati jedna od vodećih turističkih destinacija ovog oblika turizma. Za lokalne zajednice
ovaj oblik turizma je od izuzetnog značaja, jer daje jedinstvenu mogućnost povezivanja kulturne i prirodne baštine s gastronomskom ponudom. Između ostalog, otvorena je i perspektiva za razvoj seoskih
domaćinstva.
Zbog raznolikosti terena i brojnih prirodnih ljepota, Hrvatska je prepoznata u svijetu biciklizma
kako po izletničkim turama (bad&bike, rent a bike), tako i po sportskim natjecanjima te ekstremnim
biciklističkim disciplinama (BMX, Cross country, Downhill). U Hrvatskoj zadnjih godina jača ovaj oblik
turizma i sve se više lokalnih zajednica i županija odlučuje davati potporu njegovom razvitku, poglavice ako govorimo o kontinentalnoj Hrvatskoj. Slijedom navedenog, možemo zaključiti da cikloturizam
postaje sve značajniji turistički proizvod Republike Hrvatske. Trenutno stanje cikloturizma najbolje se
može prikazati pomoću SWOT analize (Tablica 1.).
192
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
Tablica 1. SWOT analiza cikloturizma u Republici Hrvatskoj.
Snage (S)
• očuvanost i prirodni potencijali prostora
• očuvana kulturno-povijesna baština i tradicija lokalnog stanovništva
• geografski položaj Republike Hrvatske
• blizina emitivnih tržišta
• postojeći sustav biciklističkih staza na širem
području Republike Hrvatske
• međunarodne eurovelo biciklističke rute 6, 8, 9 i 13
koje prolaze kroz Republiku Hrvatsku
Prilike (O)
Slabosti (W)
• nedovoljna valorizacija turističkih potencijala
• nedovoljno izgrađena mreža biciklističkih staza
• nedovoljno opremljene postojeće biciklističke
staze (s adekvatnom turističkom signalizacijom i
uobičajnim pratećim sadržajima)
• nedostatak svjesti o mogućnostima cikloturizma
• nepostojanost programa razvoja cikloturizma
• slaba ponuda dodatnih turističko-ugostiteljskih
usluga uz postojeće biciklističke staze (odmorišta,
vidikovci, ugostiteljski objekti)
• nedovoljan broj bed&bike smještajnih jedinica za
cikloturiste
• nedovoljna integracija javnog prijevoza i cikloturizma
Prijetnje (T)
• suvremeni tržišni trendovi: rast potražnje za novim • nerazumijevanje turističkih trendova
turističkim proizvodima i novim destinacijama,
• spora prilagodba potrebama turista
• ulazak u EU
• izostanak ulaganja u opremanje novih i postojećih
• mogućnost povezivanja s međunarodnim tržištima
biciklističkih staza
preko međunardnih biciklističkih ruta
• izostanak ulaganja u javnu infrastrukturu i u
• stvaranje specijaliziranih agencija za razvoj i proturistički sektor općenito
mociju destinacijske ponude cikloturizma
• nedostatak institucionalne potpore u podizanju
• tematiziranje biciklističkih ruta (vinske, gastronomkvalitete ljudskih resursa u turizmu
ske, edukacijske)
• izostanak programa razvoja cikloturizma
• mogućnosti financiranja izgradnje turističke infrastrukture za potrebe cikloturizma iz strukturnih
fondova Europske Unije
• razvoj ponude lokalnih proizvoda, posebno eno i
gastroponude
Izvor: izrada autora.
Dakle, postojanje velikog bogatstva prirode, kulture, običaja i načina života na prostorima Hrvatske
najveća je snaga i prednost za razvoj cikloturizma, posebno ako se uzme u obzir tendencija da cikloturisti
u pravilu troše više novaca na lokalne proizvode i smještaj. Kao slobosti cikloturizma ističe se još uvijek
nedovoljna izgrađena mreža biciklističkih staza, naročito onih opremljenih s adekvatnom turističkom signalizacijom (putokazima, informacijskim punktovima i slično) kao i pratećim sadržajima (vidikovcima,
odmorištima, servisima za popravak bicikla, ugostiteljskim objektima i ostalim turističko-ugostiteljskim
sadržajima). Značajan nedostatak je manjak bed&bike smještajnih jedinica za cikloturiste, tj. nedostatak
smještaja koji moraju zadovoljavati određene uvjete (iznimka je Istarska županija), poput postojanja sigurne prostorije pod ključem za besplatno ostavljanje bicikala ili mogućnosti korištenja alata za jednostavne
popravke. Dodatna slabost je nepristupačnost potrebnih informacija o podjeli ili prodaji karata regije te
biciklističkih karata i rasporeda vožnje za autobus, vlak, trajekt ili zrakoplov (http://www.ekonomskiportal.
com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/), kao i općenito integracija cikloturizma s javnim prijevozom.
Ulaskom u Eurospku uniju otvaraju se brojne prilike za unapređenje razvoja cikloturizma, od mogućnosti financiranja potrebne infrastrukture (javne turističke infrastrukture, novih biciklističkih staza,
informativnih punkova, dodatnih pratećih turističko-ugostiteljsih sadržaja na biciklističkim stazama)
do povezivanja s međunarodnim biciklističkim rutama EuroVelo 6, 8, 9 i 13 čime se pruža mogućnost
za razvoj cikloturizma na međunarodnom nivou. Prilika za cikloturizam proizlazi i iz tematiziranja biciklističkih staza (vinske, gastronomske, edukacijske) kao i povezivanem atrakcija, odnosno cikloturizma s ostalim posebnim oblicima turizma poput sportsko-rekreacijskog, kulturnog, enogastronomskog,
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
193
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
agroturizma i slično. Cikloturizam je idealan način da seoska domaćinstva dobiju svoje goste i ostvare
prihvatljive prihode za dodatni razvoj (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizampostane-ciklo/).
Također, stvaranje specijaliziranih agencija za razvoj i promociju cikloturizma dodatno bi otvorilo
priliku za razvoj proizvoda. Jedna od glavnih prijetnji za daljnji razvoj cikloturizma je izostanak Programa razvoja cikloturizma te spora prilagodna potrebama turista i izostanak nužnih investicija kojima bi
se podigla kvaliteta ponude cikloturizma.
3. Primjena interneta za potrebe cikloturizma
3.1. Teorijska razmatranja
Internet otvara velike mogućnosti za unapređivanje razvoja i kvalitete ponude cikloturzma. Veliki
broj potencijalnih cikloturista i ulagača u ovaj oblik turizma koristi upravo internet kao medij za prikupljanje informacija o rutama, znamenitostima, smještaju, cijenama i uslugama općenito. Kako bi se ponuda cikloturizma dodatno unaprijedila nije dovoljno imati inovativne i kreativne turističke proizvode
već ih je potrebno i komunikacijski prilagoditi ciljnom tržištu. Internet dopušta da ponuda bude vidljiva
svima te olakšava upoznavanje s ključnim pojmovima vezanim za cikloturizam.
Internet je najveća svjetska računalna mreža, odnosno globani sustav međusobno povezanih računalnih mreža koje koriste standardni internet protokol (TCP / IP) (Ružić, 2003.) te poslužuje nekoliko
milijardi korisnika diljem svijeta. Do danas su razvijeni brojni internetski servisi i sofware aplikacije što
omogućava razvoj aktivnosti na internetu, a među najvažnije ubraja se, između ostalih, World Wide Web
(skraćeno www ili web) koji se može prevesti kao „svjetska mreža“. Kada se govori o webu posebno je važno istaknuti Web 2.0 koji se koristi od 2004. godine i predstavlja novu verziju, odnosno drugu generaciju
weba koja omogućuje korisnicima međusobnu interakciju, suradnju i sudjelovanje u kreiranju sadržaja
weba. Neki od primjera Web 2.0 su: društvene mreže, blog, video blog, Twiter/microblogging servis, RSS
feed, internetski forumi, Instatnt Messaging, Internet Telephony (VOIP, Skype.com) (Ružić i sur., 2009).
Brojne web stranice, servisi, društvene mreže i povezane mobilne aplikacije su nositelji marketinških aktivnosti na internetu. Sve je više udruga, tvrtki i agencija koje se odlučuju za izradu web stranica kako bi se oglašavali, informirali ili promovirali. Elektronički marketing (e-marketing) način je
ostvarenja marketinških aktivnosti tvrtke uz intenzivnu primjenu informacijske i telekomunikacijske
(internetske) tehnologije (Panian, 2000.). Većina web stranica u osnovi predstavljaju novi promocijskokomunikacijski medij tvrtke, jer se na tim stranicama najčešće nalaze informacije o tvrtki i njezinim
proizvodima. S obzirom na to da mnoge tvrtke danas putem interneta realiziraju kompletan marketinški
program, od kreiranja proizvoda i usluga, preko određivanja cijena do e-distribucije i e-promocije, web
stranica se može promatrati kao nositelj e-marketing aktivnosti u turizmu.
Biciklistima je bitno zdravlje, kondicija i prehrana, kao i dobro poznavanje biciklističkih ruta i usluga koje se nude na putovanju. Upravo su mobilne aplikacije korisne za evidentiranje trenutnog fizičkog
stanja ili koordinaciju u prostoru. Na tržištu trenutno postoji nekoliko odličnih biciklističkih aplikacija,
neke od njih su poznate pod nazivom Strava Cycling, MapMyRIDE + GPS Cycling i Endomondo Sports
Tracker Pro (http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam). Velika prednost je što su sve osnovne verzije aplikacija besplatne i mogu ih koristiti i profesionalni i rekreativni biciklisti. Strava Cycling je
aplikacija koja olakšava vožnju, mjeri brzinu otkucaja srca i vodi statistiku za vrijeme vožnje te prosječnu
brzinu vožnje. Alternativna GPS aplikacija pod nazivom MapMyRIDE + GPS Cycling precizno snima
dnevnu aktivnost te mjeri i pamti pređene rute. Endomondo Sports Tracker Pro posebno je usmjerena
aplikacija na vježbe te preporučuje koje vježbe izvoditi i kada ih izvoditi. Kada je u pitanju biciklizam,
ova aplikacija prikazuje rute kojima se najčešće vozi u okolici u kojoj se biciklist trenutno nalazi. Velika
prednost je i mogućnost uštede baterije pametnog telefona prilikom vožnje te održavanje motiviranosti i
evidenciju odrađenih vježbi (http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam).
3.2. Metodologija
Provedena analiza trenutnog stanja cikloturizma u Republici Hrvatskoj ukazala je na nepostojanje
specijaliziranih agencija koje bi bili nositelji ponude cikloturizma. Stoga, da se utvrdi u kojoj mjeri se
194
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
koristi internet za potrebe cikloturizma kao i kvaliteta online dostupnih materijala za cikloturiste, provedeno je preliminarno (pilot) empirijsko istraživanje razine kvalitete web site-ova ključnih dionika u
cikloturizma u Republici Hrvatskoj, odnosno udruga koje se bave promicanjem biciklizma. U cilju prikupljanja relevantnih podataka koristio se predloženi model (Tablica 2.) koji se temelji se na prethodnim
teorijskim razmatranjima, a obuhvaća elemente grupirane u sljedeće skupine: opće infomacije za cikloturiste te web 2.0 tehnologije. Istraživanje je provedeno na namjernom uzorku koji obuhvaća web stranice
dviju udruga: Istra Bike (udruge koju su osnovale turističke zajednice i Odjel za turizam Istarske županije
posvećena biciklizmu) i web stranicu udruge Pedala kojoj je osnovni cilj upoznati bicikliste s mjestima
i rutama pogodnim za uživanje u biciklizmu. Sve informacije za potrebe istraživanja prikupljene su na
web stranicama dionika izabranih u uzorku u razdoblju od 25.01. do 30.01.2014. godine.
3.3. Rezultati istraživanja i rasprava
Vrednovanje kvalitete web stranica prema predloženom modelu prikazano je u Tablici 2.
Tablica 2. Model vrednovanja kvalitete web stranica udruga posvećenih biciklizmu.
Kategorije/ ključni dionici
Istra bike
Udruga Pedala
Web katalog/brošure o ponudi cikloturizma
+
+
Informacije o biciklističkim stazama (duljina, podloga, ostale karakteristike...)
+
+
Online karte biciklističkih staza
+
+
Dostupnost podataka prilagođenih za GPS uređaj
+
+
Informacije o pravilima ponašanja (npr. bonton)
+
+
Informacije o prirodnim i kulturnim znamenitostima kraja kroz koji staze
prolaze
+
Informacije za cikloturiste
Informacije o biciklijadama i sličnim manifestacijama
+
Popis smještajnih kapaciteta s bed&bike standardom
+
Informacije o bike trgovinama
+
Informacije o bike servisima
+
Informacije o najmu bicikla
+
Informacije o mogućnostima povezivanja javnog prijevoza i cikloturizma
(vozni redovi vlakova, brodova, broj autobusnog kolodvora, zračne luke,
cijene karata i sl.)
+
Važni telefonski brojevi (gorska služba spašavanja, policija, hitna pomoć )
+
Galerija fotografija
+
Videoprikaz vožnje po biciklističkim stazama
+
Informacije o destinaciji
+
Vremenska prognoza
+
+
+
+
Web 2.0 tehnologije
Društvene mreže (Facebook)
+
Twitter
+
RSS Feed
Webblog
Internet forum
Youtube
Mobilni internet
Mobilne aplikacije za cikloturiste
+
+
Izvor: istraživanje autora.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
195
Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena Tukera
Cikloturizam u internet okruženju
Istraživanje je pokazalo da su na web stranici udruge Istra bike zastupljeni svi ključni sadržaji i informacije potrebne cikloturistima kada kreću na putovanje u Istru. S druge strane, na web stranici udruge Pedale koja sadrži podatke o biciklističkim stazama po cijeloj Hrvatskoj nedostaju podaci o bike trgovinama, servisima, mogućnostima najma bicikla u pojedinim regijama te popis smještajnih kapaciteta
s bed&bike standardima, važni telefonski brojevi poput policije, gorke službe spašavanja, hitne pomoći,
kao i informacije o destinacijama kuda biciklističke staze prolaze. Pozitivno je što obje udruge imaju na
svojim web stranicima za preuzeti podatke o pojedinim biciklističkim stazama dostupe za GPS uređaje.
U skladu sa činjenicom da je web 2.0 tehnologija okosnica e-marketinga, anlizirano je u kojoj mjeri
prednosti web 2.0 tehnologije koriste udruge u odabranom uzorku. Vrednovanjem njihovih web stranica
utvrđeno je da udruga Istra Bike najviše koristi društvene mreže Facebook i Twiter, dok ostale alate 2.0
tehnologija ne koristi uopće, kao ni udruga Pedala. Također, obje udruge imaju web stranicu prilagođenu
mobilnim uređajima.
Online tehnologija, a posebno mogućnosti koje pruža WEB 2.0 olakšavaju pristup potencijalnim
turistima, pružaju im brojne korisne informacije koje im omogućuju induvidualno planiranje odmora
što je naročito izraženo u cikloturizmu. Također je i neizostavna uloga online tehnologija u odvijanju
brojnih marketinških aktivnosti. Međutim, da bi se maksimalno iskoristila online tehnologija, odnosno
internet i mogućnosti koje pruža Web 2.0. nužno je dotjerivanje i reorganiziranje u skladu s nastalim
promjenama kako bi stranice bile što popularnije i što posjećenije, a naročitu pozornost treba obratiti
na kvalitetu sadržaja i olakšavanje korištenje samih stranica i aplikacija te redovito ažuriranje sadržaja.
4. Zaključak
Nastavak ubrzanog rasta cikloturizma očekuje se i u budućnosti, prvenstveno zbog sve izraženijih
potreba suvremenih potrošača za aktivnim i zdravim te okolišno odgovornim odmorom. Rezultati provedenog preliminarnog istraživanja pokazali su da je nužno intenzivirati upotrebu interneta kao promocijsko-komunikacijskog medija, prvenstveno zbog brojnih prednosti web 2.0 tehnologija, koje rezultiraju
povećanim brojem web posjetitelja, višim pozicijama na tražilicama, dobivanjem povratne informacije
od potrošača i stvaranjem lojalnosti, a posredno može dovesti do bolje prodaje turističkih aranžmana,
porasta broja cikloturista u hrvatskim destinacijama i stvaranjem prepoznatljivosti Hrvatske kao međunarodne destinacije za cikolturizam. Također, nužno je povećati obuhvat istraživanja na više ključnih
dionika cikloturizma kako bi se dobili relevantniji pokazatelji te na temelju njih definirale ključne smjernice za poboljšanje pozicije cikloturizma u internet okruženju.
Literatura
1. Blažević, B. (2007). Turizam u gospodarskom sustavu. Opatija, Fakultet za turistički i hotelski
menadžment.
2. Čavlek, N.; Bartoluci, M.; Prebežac, P.; Kesar, O.; i sur. (2011). Turizam: ekonomske osnove i
organizacijski sustav. Zagreb, Školska knjiga.
3. Chen, L. C.; Lin, S. P.; Kuo, C. M. (2013). “Rural tourism: Marketing strategies for the bed and
breakfast industry in Taiwan”, International Journal of Hospitality Management, vol. 32, 278–286.
4. http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam/ (02.02.2014.)
5. http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/ (01.02.2014.)
6. Krajnović, A.; Čičin- Šain, D., Predovan, M. (2011). “Strateško upravljanje razvojem ruralnog
turizma – problemi i smjernice”, Oeconomia Jadertina, vol. 1. (1), 30-45.
7. Krešić, D.; Miličević, K.; Marković, I. (2010). “Suvremeni turizam – popularni oblici turizma”,
Turizam BiH–časopis za turizam i kulturu življenja, vol.2 (3), 96-111.
8. Ružić, D. (2003). E-marketing. Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku.
9. Ružić, D.; Biloš, A.; Turkalj, D. (2009).: e-Marketing. II. izmijenjeno i prošireno izdanje. Osijek,
Ekonomski fakultet u Osijeku.
10. Tubić, D.; Bosnić, I.; Blažević, Z. (2012). “Biciklističke rute u razvoju sportsko-rekreativnog
turizma Međimurja” U: Zbornik radova 2. Međunarodne konferencije o menadžmentu u turizmu i
sportu (ur. Breslauer, N.). Čakovec, Međimursko veleučilište u Čakovcu, str. 263-268.
11. Vrtiprah, V. (2006). “Kulturni resursi kao činitelji ponude u 21. stoljeću. Ekonomska misao i
praksa”, vol. 15 (2), 279-296.
196
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca
Primljen: 11.02.2014.
Prihvaćen: 25.03.2014.
Stručni rad
UDK 004:338.48(497.525.1)
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma
i sporta na primjeru grada Križevaca
Modern trends in application development for tourism and sport – an example
from the City of Križevci
Olinka Gjigaš
Turistička zajednica grada Križevaca
Trg Antuna Nemčića 6, 48260 Križevci, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Prateći trendove na međunarodnom turističkom tržištu i zahtjeve suvremenih posjetitelja
Križevci su jedan od gradova pionira u primjeni suvremenih tehnologija i razvoju aplikacija u funkciji turizma, kulture i sporta u Republici Hrvatskoj. Udruga P.O.I.N.T iz Križevaca već je 2011. godine pokrenula
inicijativu Kodiranje Križevaca (Crisium Code) kojom su fizičkim “kodiranjem” lokacija dvodimenzionalnim bar kodom (QR kod) povezane turističke lokacije i relevantne informacije o njima koje se nalaze na
web stranicama projekta.
Turistička zajednica grada Križevaca otišla je korak dalje te je na postojeću i novu smeđu turističku
signalizaciju uz QR kodove dodala i oznake (tagove) koje koriste NFC tehnologiju. Grad je tijekom 2013.
postao jedna od „Hotspot Croatia“ destinacija u Republici Hrvatskoj sa slobodnim i besplatnim pristupom
internetu kojem je cilj ojačati promociju turističkih destinacija i privući nove goste. Sljedeći korak u procesu
razvoja suvremenih aplikacija bio je razvoj moderne, interaktivne mobilne aplikacije „Križevci – vrata
Prigorja“ završene u prosincu 2013. godine koja korisnicima pruža informacije o Križevcima i okolici te
posjetiteljima svih uzrasta olakšava snalaženje i tematski odabir lokacija koje žele posjetiti.
Ključne riječi: turizam, sport, bar kod, QR kod, NFC tehnologija, mobilna aplikacija, Križevci
Abstract: Following the trends on the international tourist market and demands of modern visitors,
Križevci is one of the pioneer cities in the use of modern technologies and development of applications in the
function of tourism, culture and sport in Croatia.
In 2011, the non-governmental organization P.O.I.N.T from Križevci started the initiative “Coding
Križevci” (Crisium Code) by coding various tourist locations in the city with two-dimensional bar code (QR
code) and connecting information about them on the project website.
Tourist Board of Križevci went a step further by adding QR codes NFC labels/tags on the existing and
new brown tourist signs. In 2013, the city of Križevci became one of the “Hotspot Croatia” destinations
providing free and open wireless internet access aiming to strengthen the promotion of tourist destination
and attract new visitors. The next step in the process of development of state-of-the-art technologies was
a modern, interactive mobile application “Križevci – the door to Prigorje” completed in December 2013.
Mobile application is providing users with information about Križevci and surroundings and it facilitates
orientation and thematic selection of sites they want to visit.
Key words: tourism, sport, bar code, QR code, NFC technology, mobile application, Križevci
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
197
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca
1. Uvod
U današnje vrijeme internet kao kanal promocije i prodaje turističkih proizvoda ima sve veće značenje zbog svoje brzine, dostupnosti, mogućnosti oglašavanja te povoljne cijene. To je medij koji se koristi u svim fazama putovanja, od potrage za informacijama, planiranja i rezervacije putovanja, kupnje
usluga te podjele doživljaja s rodbinom i prijateljima.
Razvojni plan turizma Republike Hrvatske kaže da: „... naglasak u promociji i distribuciji hrvatske
turističke ponude treba staviti na tzv. nove medije, odnosno na internet i mobilne uređaje gdje promocija i
distribucija moraju postati sustavniji, bolje koordinirani te funkcionalniji” (Glavni plan i strategija razvoja
turizma Republike Hrvatske, 2012., 92).
Prateći trendove na turističkom tržištu i zahtjeve suvremenih posjetitelja Križevci su jedan od gradova pionira u primjeni suvremenih tehnologija i razvoju aplikacija u funkciji turizma, kulture i sporta u
Republici Hrvatskoj. Grad Križevci postao je tijekom 2013. godine jedna od „Hotspot Croatia“ destinacija u Republici Hrvatskoj sa slobodnim i besplatnim pristupom internetu kojem je cilj ojačati promociju
turističkih destinacija i privući nove goste.
Ovaj rad podijeljen je na šest poglavlja koja daju pregled aktivnosti i trendova u razvoju aplikacija
u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca.
2. Web stranice
Jedna od prvih aktivnosti u modernoj promociji Turističke zajednice grada Križevaca bila je izrada
web stranica, jer je važna prednost interneta kao medija promocije jednostavna i jeftina izmjena i razmjena informacija. Web stranice Turističke zajednice grada Križevaca središnje su mjesto komunikacije
s potencijalnim posjeteljima i građanima Križevaca te se u njihovom razvoju vodilo računa o svim elementima: sadržaju, prezentaciji, dizajnu i optimizaciji za web pretraživače.
Turistička zajednica danas posjeduje tri stranice:
- Glavna stranica Turističke zajednice: www.tz-krizevci.hr
- Stranica manifestacije u organizaciji TZ grada Križevaca: www.spravisce.com
- Promotivna stranica mobilne aplikacije: www.vrataprigorja.com
3. QR kod
QR kod (engl. Quick Response kod ili brzi odgovor) vrsta je matričnog barkoda. To je dvodimenzionalni kod koji svojom funkcionalnošću nalikuje standardnim bar kodovima, s razlikom da se može čitati
putem mobilnog uređaja. QR kod osmišljen je u Japanu u tvrtci Denso Wave (podružnica Toyote), 1994.
godine za auto industriju. Sustav je u proteklih desetak godina postao popularan i izvan autoindustrije
zbog svoje brze čitljivosti i mogućnosti velike pohrane podataka. Kod se sastoji od crnih modula raspoređenih u kvadratni uzorak na bijeloj pozadini, a informacije mogu sadržavati razne podatke (npr. binarne,
alfanumeričke, i dr.). QR kodove može pročitati svaki mobilni uređaj s fotoaparatom i internet pristupom
te aplikacijom za čitanje QR kodova.
QR kodovi su danas gotovo nezamjenjivi pri identifikaciji proizvoda ili usluga, a postali su popularni u turizmu, jer omogućuju trenutačni pristup multimedijskom sadržaju na internetu putem mobilnih telefona. Pronalaženje turističkih informacija, slobodnih parkirnih mjesta, osiguravanje bicikala od
krađe, otkrivanje položaja vozila javnog prijevoza samo su neka od mogućnosti korištenja QR kodova.
Prednosti korištenja QR kodova su mnogobrojne. Posjetitelji mogu sami izabrati kada će i koliko
dugo obilaziti turističke sadržaje, alati za čitanje i generiranje QR kodova su besplatni, čitljivi su iz bilo
kojeg kuta i pri velikim brzinama, otporni su na fizička oštećenja. QR kod može spremiti do 7089 numeričkih znakova, 4296 alfanumeričkih znakova i 2953 tzv. binarnih riječi.
Udruga P.O.I.N.T iz Križevaca već je 2011. godine pokrenula inicijativu Kodiranje Križevaca (Crisium Code) kojom su fizičkim “kodiranjem” lokacija dvodimenzionalnim bar kodom (QR kod) povezane turističke lokacije i relevantne informacije o njima koje se nalaze na web stranicama projekta www.
krizevci.eu. Cilj uvođenja QR kodova bilo je unapređenje turističke promidžbe Križevaca i promocija
kulturno-povijesne baštine uz primjenu modernih informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
198
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca
Pločice ili naljepnice s QR kodom postavljene su na frekventne turističke lokacije na području grada (gradski bazeni, Glazbena škola Alberta Štrige, Hrvatski dom, Klub kulture Križevci, Art Rock Caffe,
Gradska knjižnica, Gradski muzej, Pučko otvoreno učilište, Crkva Sv. Ane, Sinagoga, Crkva Sv. Križa,
Puhački orkestar, I. Z. Dijankovečki).
Slika 1. Primjerak QR koda projekta „Kodiranje Križevaca“.
Izvor: Udruga P.O.I.N.T. Križevci, 2012.
Način na koji kôd funkcionira u praksi je sljedeći: turist koji prolazi pokraj lokacije označene QR
kodom, fotografira ga mobilnim telefonom, čime mu se na ekranu ponudi jezični izbornik koji nudi
pregledavanje sadržaja na engleskom ili hrvatskom jeziku. Nakon odabira jezika, turist dobiva detaljne
informacije o lokaciji, slike interijera objekta, priču o povijesti lokacije, program događanja ustanova i
mnogobrojne druge informacije ovisno o lokaciji na kojoj se kod nalazi. Turistička zajednica grada Križevaca otišla je godinu dana kasnije korak dalje te je na postojeću i novu smeđu turističku signalizaciju
uz QR kodove dodala i oznake (tagove) koje koriste NFC tehnologiju.
4. NFC
NFC (engl. Near Field Communication) predstavlja standardiziranu, bežičnu, beskontaktnu tehnologiju kratkog dometa koja radi na udaljenostima od samo nekoliko centimetara na frekvenciji od
13.56 Mhz, uz protok podataka od 424 kbps. NFC radi na principu magnetske indukcije koja se stvara
između dvije antene uređaja kroz koje se mogu slati električni impulsi, odnosno podaci i napravljena je
za intuitivnu, jednostavnu i sigurnu komunikaciju između dva elektronička uređaja. Primjenjuje se kod
beskontaktnih transakcija (plaćanje računa, karte za prijevoz), elektroničkih posjetnica (jednostavan i
brz prijenos podataka) i pristupa online digitalnim sadržajima.
NFC tehnologija daje mogućnost interakcije s okolinom i informacijama koje se u njoj nalaze i
omogućuje mobilnim uređajima „čitanje“ informacija spremljenih u tzv. NFC oznake (tagove), koji mogu
biti postavljeni na svakodnevne predmete kao što su plakati, turističke informacije, časopisi, autobusne
stanice, vlakove, razna pakiranja proizvoda te može sadržavati web adresu, popust bon, kartu ili raspored
autobusa gdje prolaznici mogu dotaknuti svoje telefone, primiti informaciju ili platiti račune.
NFC tehnologija omogućava uređaju da skuplja podatke s NFCtaga ili drugog NFC uređaja na malim udaljenostima (do 4 cm). Koristeći NFC tehnologiju mogu se razmjenjivati tekstovi, slike, linkovi ili
neki drugi podaci jednostavno držeći mobilni uređaj u blizini tagova.
Za korištenje NFC tehnologije i očitavanje NFC tagova potrebno je imati mobilni uređaj koji sadrži
NFC čip. Većina proizvođača mobilnih uređaja (osim Applea) danas proizvode pametne telefone s NFC
čipom, pa je tako moguće koristiti sve Nokijine Symbian Belle i WP modele, Googleov i Samsungov
Nexus, Blackberry Bold 9900, HTC, LG i mnoge druge za čitanje NFC tagova s informacijama.
Na području grada Križevaca, uz QR kodove, nalaze se i NFC tagovi na kojima je ponuđen elektronički, odnosno multimedijski sadržaj koji vodi na web stranice Turističke zajednice grada Križevaca,
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
199
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca
a svaka NFC oznaka (tag) nedvojbeno i jednoznačno ukazuje na pojedino mjesto na web stranici koje
odgovara „dekodiranoj“ lokaciji.
Slika 2. Korištenje NFC tehnologije u turističkoj promociji grada Križevaca.
Izvor: Turistička zajednica GradaKriževaca, Križevci, 2012.
5. Mobilna aplikacija
Sljedeći korak u procesu razvoja suvremenih aplikacija razvoj je moderne, interaktivne mobilne
aplikacije „Križevci – vrata Prigorja“ završene u prosincu 2013. godine koja korisnicima pruža informacije o Križevcima i okolici te posjetiteljima svih uzrasta olakšava snalaženje i tematski odabir lokacija
koje žele posjetiti. Aplikacija je četverojezična, na hrvatskom, engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku te je dostupna u Android operativnom sustavu, dok se planira proširenje na ostale platforme.
Korisnika mobilne aplikacije dočekuje intuitivno i ugodno sučelje s glavnom navigacijom (Slika 3.),
od kuda pristupa svim funkcijama aplikacije. Povratak na naslovnicu je lako dostupan s bilo kojeg dijela
aplikacije dodirom na tipku „Vodič”. Interaktivna mapa sadrži sve zanimljive lokacije na jednom mjestu.
Korisnik filterom može odabrati kategorije lokacija koje želi vidjeti na mapi.
Mobilna aplikacija također uključuje mogućnost ocjenjivanja lokacije za korisnike prijavljene putem društvenih mreža, mogućnost fotografiranja sadržaja i dijeljenja istoga putem društvenih mreža,
mogućnost direktne interakcije s kontakt podacima lokacije (slanje e-mail poruke, telefonski poziv na
navedeni broj, posjet internet stranici lokacije), mogućnost podjele lokacije na društvenim mrežama
(Twitter, Facebook, Foursquare, Google plus).
Mobilna aplikacija dostupna je u Google Play-u kao i na web stranici www.vrataprigorja.com.
Slika 3. Naslovna stranica mobilne aplikacije Križevci – vrata Prigorja.
Izvor: Turistička zajednica grada Križevaca, Križevci, 2012.
200
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Olinka Gjigaš
Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca
6. Zaključak
Učinkovitim korištenjem već dostupnih tehnologija te njihovom integracijom u inovativno rješenje dostupno građanima i posjetiteljima grada i okolice, Turistička zajednica grada Križevaca stvorila je
dodatnu vrijednost za promociju kulturno-povijesnog nasljeđa i turističkih potencijala grada Križevaca.
Korištenjem novih tehnologija obogaćena je i proširena ukupna ponuda destinacije, podignuta je razina
prezentacije turističkih resursa destinacije te je očuvana povijesna, kulturna i tradicijska baština.
Radom na razvoju suvremenih aplikacija u funkciji turističke promocije i distribucije koje korisnicima omogućuju korištenje brojnih tehničkih mogućnosti mobilnih uređaja kao što su ugrađena kamera,
geolokacijske usluge, bežični pristup širokopojasnom internetu i druge, Turistička zajednica grada Križevaca prati preporuke Glavnog plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske i njezine marketing
koncepcije (Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, 2012., 91) koja zaključuje da se:
„Hrvatska mora okrenuti ciljanoj i proaktivnoj komunikaciji te novim komunikacijskim kanalima prilagođenim navikama i potrebama suvremenih kupaca. Na sve konkurentnijem turističkom tržištu, nadmoćnije
će biti, ne bogatije, već kreativnije destinacije”.
Literatura
1. European Travel Commission (2008). Handbook on E-marketing for Tourism Destinations. https://pub.unwto.org/WebRoot/Store/Shops/Infoshop/48EA/148E/19AC/BB41/5091/
C0A8/0164/579A/080926_handbook_e-marketing_excerpt.pdf (09.02.2014.)
2. European Commission, Enterprise and Industry, European Small Business Portal, http://
ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/ (10.02.2014.)
3. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija
turističkog razvoja, 2012., http://www.mint.hr/UserDocsImages/121019-glavni-plan-DHT12.
pdf (06.02.2014.)
4. NFC Forum. http://nfc-forum.org/what-is-nfc/about-the-technology/ (06.02.2014.)
5. The European Mobile and Mobility Industries Alliance (EMMIA), http://www.mobilise-europe.mobi/ (10.02.2014.)
6. Udruga P.O.I.N.T. https://magda.krizevci.info/trac/crisium-code/wiki/QR%20plo%C4%8Dica
(09.02.2014.)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
201
Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija Blažičević
Tehnološki razvoj tenisa
Primljen: 24.02.2014.
Prihvaćen: 13.03.2014.
Stručni rad
UDK 796.342
Tehnološki razvoj tenisa
Technological development of tennis
Tomislav Hublin, 2 Nenad Breslauer, 3 Marija Blažičević
1
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatska
2
Gospodarska škola Čakovec
V. Nazora 38, 40000 Čakovec, Hrvatska
3
Veleučilište u Požegi
Vukovarska 17, 34000 Požega, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Tehnologija u sportu predstavlja određena sredstva kojima se pomaže ljudima, odnosno
sportašima da postignu ciljeve vezane uz neki sport ili sportsku aktivnost. Natjecateljski karakter i ekonomska ulaganja vezana uz sport dovode do toga da se pokušava unaprijediti praktički svaki segment sporta ne
bi li se postigli bolji sportski ili ekonomski rezultati. Upravo je tehnološki razvoj najviše utjecao na promjene
koje se događaju u sportu u posljednjih dvadesetak godina. Prije svega, unapređuju se sportska oprema i
rekviziti, tehnologija za praćenje natjecanja te se razvija sportska dijagnostika i medicina. U radu će se
prikazati razvoj teniskih rekvizita i opreme koja se koristi na natjecanjima te trendovi koji će obilježiti
budućnost tenisa.
Ključne riječi: tenis, sportski rekviziti, tehnologija
Abstract: Technology in sports represents certain means that assist people, apropos athletes to achieve
goals in relation to sport or some sport activities. Sportsmanship and economic investments related to sport
result in constant improvement in basically every segment of sport in order to achieve better sports or economic results. Technological development had the most influence on the changes that have been happening
in sports for the past twenty years or so. First of all, the improvement of sports gear and equipment, further
more the technology of monitoring the competitions and the development of spots diagnostics and medicine.
The thesis will elaborate the development of tennis equipment and gear which is used at the competitions
and the trends that will mark the future of tennis.
Key words: tennis, sports equipment, technology
1. Uvod
Tehnologija u sportu predstavlja određena sredstva kojima se pomaže ljudima, odnosno sportašima
da postignu ciljeve vezane uz neki sport ili sportsku aktivnost. Tehnološka sredstva pomažu sportašima
da unaprijede vlastiti trening i opću natjecateljsku sposobnost kako bi poboljšali vlastitu izvedbu i rezultat. Suvremena tehnologija na različite načine utječe na unapređenje sporta. Prije svega to su:
• razvoj sportske opreme koju sportaši koriste na natjecanjima;
• razvoj sportske opreme kojom se unapređuje sustav treninga;
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
203
Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija Blažičević
Tehnološki razvoj tenisa
• razvoj opreme za praćenje sportskih natjecanja;
• razvoj sustava za analizu sportske aktivnosti;
• razvoj sportske dijagnostike:
• razvoj tehnologije u sportskoj medicini;
• razvoj informatičkih i informacijskih sustava.
Oprema koju sportaši koriste na sportskim natjecanjima stalno se unapređuje. Njenom kvalitetom i
karakteristikama pokušava se ostvariti određena prednost pred protivnikom. U počecima mnogih sportova poput skijanja, tenisa, biciklizma i slično za izradu rekvizita uglavnom su se koristili teški materijali
poput drva i težih metala. Razvojem metalne industrije počelo se eksperimentirati s različitim metalima
kao što su aluminij, grafit, titanij, karbon… Komercijalizacijom sporta dolazi do velike borbe među proizvođačima koji podizanjem kvalitete proizvoda pokušavaju pridobiti što veći dio tržišta. Ekspanzijom
profesionalnog sporta započela je nova era u sportu. Ekonomska strana sporta postaje sve značajnija,
igrači potpisuju milijunske ugovore s klubovima, sponzorski natpisi na prednjem dijelu majice vrhunskih ekipa procjenjuju se na desetke milijuna eura, proizvođači sportske opreme neprestano otvaraju
nova tržišta, uvode brojne inovacije, vrše promidžbu svojih proizvoda što utječe i na promidžbu sporta
općenito koji postaje stil života i sinonim za zdravi način života. Želja za zaradom dovela je do konkurentnosti među proizvođačima koji pokušavaju plasirati što korisnije i zanimljivije proizvode na tržište
u svim segmentima sporta.
Oprema koja se koristi u sportskom treningu mnogo je raznolikija od one na natjecanjima. Najbolji
primjer sportske opreme i rekvizita kojima se unapređuje sustav treninga su moderne teretane u kojima
se omogućuje vrlo precizan utjecaj na razvoj raznih sposobnosti s naglaskom na razvoj snage te različita
oprema za praćenje stanja sportaša tijekom treninga, poput uređaja za mjerenje frekvencije srca, količine
laktata u krvi i sl. Oprema za praćenje natjecanja i rezultata se razvija radi bolje organizacije te povećanja
atraktivnosti i popularnosti samog natjecanja, jer se njome omogućuje da gledatelji prime velik broj relevantnih i zanimljivih informacija, bez obzira prate li natjecanje na licu mjesta, preko televizijskih prijemnika, interneta ili mobilnih aplikacija. Koristi se i oprema koja pomaže većoj pravednosti natjecanja i to
sustavima koji sucima olakšavaju donošenje bitnih odluka. Sustavi za analizu sportske aktivnosti najviše
su se unaprijedili razvojem kinetike i kinematike koje omogućuju da sportska aktivnosti i svaki pokret
sportaša budu analizirani do sitnih detalja. Tako se raznim modernim video analizama mogu animirati i
prikazati brojni parametri koji su od velike važnosti za sportsku izvedbu. Sportska dijagnostika doprinosi
preciznom definiranju stanja sportaša, praćenju sportske forme, otkrivanju kvaliteta i nedostatka sportaša s obzirom na antropološki status, što između ostalog uključuje dijagnostiku motoričkih sposobnosti,
funkcionalnih sposobnosti i morfološkog statusa. Sportska medicina pomaže u održavanju zdravlja, ubrzavanju procesa oporavka od ozljeda, prevenciji ozljeda i slično. Svi navedeni segmenti razvoja sportske
tehnologije ne bi bili mogući bez razvoja informatike.
2. Tehnološka dostignuća u tenisu
U tehnološkom smislu tenis se neprestano razvija. Kao jedan od najpopularnijih sportova na svijetu financijski je privlačan brojnim sponzorima, što rezultira velikom količinom novca uloženog u svim
segmentima ovog sporta. U nastavku rada opisat će se tehnološki napredak teniskih reketa, loptica te
tehnologije koja se koristi na profesionalnim natjecanjima.
2.1. Teniski reketi
Najveća pažnja i prestiž pri proizvodnji opreme i rekvizita usmjereni su prema proizvodnji reketa.
Prvi teniski reketi proizvodili su se od drva. Imali su manju glavu i bili su tridesetak posto teži od današnjih reketa. Tehnološki razvoj omogućio je proizvodnju reketa od raznih vrsta metala. Tako su se koristili
razni metali poput aluminija, titanija, grafita, karbona i slično. Proizvodnja teniskih reketa neprestano
doživljava novosti. Razvojem novih materijala unapređuje se i kvaliteta reketa na natjecanjima svih razina od dječjih reketa do profesionalnih i rekreativnih. U profesionalnom tenisu pokušava se razviti reket
koji omogućuje optimalnu kombinaciju snage, brzine i rotacije. Rekreativni tenis u prvi plan stavlja lakše
rekete koji pružaju što ugodniji osjećaj igre, smanjuju mogućnost nastanka ozljeda te „opraštaju pogreš-
204
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija Blažičević
Tehnološki razvoj tenisa
ke“. Za djecu se proizvode reketi svih dimenzija kako bi im se omogućila jednostavna manipulacija (Cross, 2003.). Najnoviji trend mogla bi postati upotreba tzv. „pametnih reketa“. Prvi ovakav reket predstavio
je Babolat, francuski proizvođač teniske opreme i rekvizita. Reket ima ugrađeni sustav koji bilježi broj
odigranih udaraca, koliko puta je svaki udarac odigran s određenom rotacijom, s kojim dijelom reketa,
kojom snagom i slično. Na kraju treninga USB kablom podaci se jednostavno prebacuju na mobitel ili
tablet te se pomoću aplikacije vrši analiza. Aplikacija omogućuje spremanje svakog pojedinog treninga,
pa se na taj način može vršiti praćenje i kontrola trenažnog procesa. Reket s ugrađenim čipom za praćenje istih je performansa kao uobičajeni reket. Ovaj reket odobrila je i svjetska teniska federacija te se
njime može igrati i na profesionalnim turnirima s tim da se tijekom teniskog meča ne smiju prenositi i
analizirati podaci. Ovi podaci mogu pomoći i igraču i treneru da dobiju detaljniji uvid o stvarima koje
se događaju tijekom igre. Za sada ni jedan profesionalni tenisač ne igra s ovakvim reketom na turnirima.
Pošto je ovo prvi reket takve vrste u svijetu za pretpostaviti je da će se ova tehnologija razvijati i dalje s
uvidom u sve detaljnije performanse teniske igre.
2.2. Teniske loptice
Razvoj teniskih loptica najviše je utjecao na pristup poduci tenisa. Konkurentnost raznih programa
treninga koje nude ostali sportovi primorala je i teniske stručnjake da promijene sustav treniranja djece
koji je trebao postati atraktivniji i zanimljiviji. Razvoj tehnologije to je i omogućio. Do nedavno su djeca
igrala s preteškim reketima koje nisu mogli kontrolirati i teniskim lopticama koje su skakale previsoko te
su im često bile izvan dosega. Zbog toga je trening često bio nedinamičan, a mnoga su djeca morala učiti
tenis i po nekoliko godina prije nego bi mogli igrati poene. Zato se krenulo s proizvodnjom manjih reketa i prilagođenih loptica koje su lakše, imaju niži odskok te su prilagođene veličinom. Ovaj se program
u svijetu provodi pod nazivom „Play and stay“ tenis (ITF, 2012.). Smisao ideje je tenis i teniski trening
učiniti zanimljivim i zabavnim za sve, s naglaskom na najmlađe populacije. Učenje tenisa odvija se kroz
igru s puno više uspješno izvedenih udaraca i odigranih poena. Koncept je temeljen na prilagodbu uvjeta
djeci. Tako su tereni smanjeni, loptice su sporije i mekše, a reketi lakši i manji. Manji teniski teren zapravo omogućava djeci da igraju tenis sličan profesionalnom tenisu. Profesionalni tenisači tijekom kretanja
na loptu u prosjeku naprave tri do šest koraka nakon kojih odigravaju udarac. Na prilagođenim terenima
za djecu pokušavaju im se približiti uvjeti igranja, tako da i djeca do osam godina starosti igraju u uvjetima u kojima im treba podjednaki broj koraka da bi se namjestili na loptu.
Loptice kojima igraju djeca, tzv. crvena, narančasta i zelena lopta, prilagođene su svojom veličinom,
brzinom i visinom odskoka te stoga djeca mogu odigravati veći broj udaraca u ugodnoj zoni. S klasičnim
teniskim loptama djeca su češće udarala lopticu iznad visine ramena te je stoga dolazilo do problema s
tehnikom. Postoje tri vrste dječjih loptica. Crvena lopta namijenjena je najmlađim uzrastima, odnosno
djeci do osam godina starosti. Ovakva lopta je pedeset posto sporija od klasične teniske lopte, nešto je
veća i ima niži odskok. S crvenom loptom igra se na mini teniskom terenu koji je omeđen uzdužnim
linijama za igru parova, dok se u sredinu između njih postavlja mreža prilagođenih dimenzija. Narančasta lopta koristi se za midi tenis koji se igra na skraćenom teniskom terenu s nižom mrežom. Lopta je
podjednakih dimenzija kao i klasična teniska loptica, ali je trideset i tri posto sporija te ima niži odskok.
Ovom loptom preporuča se igra djeci od devet godina starosti i mlađoj. Zelena lopta koristi se za igru
na terenu klasičnih dimenzija. Lopta je dvadeset i pet posto sporija od klasične, nižeg odskoka i preporučljiva za djecu do deset godina starosti. Na profesionalnoj razini koristi se nekoliko tipova loptica.
Standardna lopta, nazvana tip 2, primjerena je igri na svim podlogama. Loptica tipa 1 je nešto brža i tvrđa
i predviđena je za igru na sporijim podlogama, dok je lopta tipa 3 nešto veća i sporija i predviđena je za
igru na bržim podlogama. Pravilima tenisa dopuštena je upotreba loptice koja je posebno prilagođena
igri na većim nadmorskim visinama.
2.3. Oprema na profesionalnim natjecanjima
Što se tiče teniskih natjecanja, najveći novitet u posljednjih nekoliko godina je uvođenje Hawk-eye
tehnologije ili u prijevodu „oka sokolovog“. Ovaj sustav pomaže teniskim sucima da kod spornih lopti
provjere ispravnost donesene odluke. Ovaj sustav radi na principu vizualnih i vremenskih informacija
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
205
Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija Blažičević
Tehnološki razvoj tenisa
dobivenih od više high-speed kamera postavljenih na različite dijelove terena. U tenisu ovaj sustav koristi
deset kamera. Brzina snimanja ovih kamera je pedeset i dva isječka u sekundi. Da bi se dobio 3D prikaz
leta teniske loptice za svaki isječak koriste se minimalno dvije kamere. Softver koji je razvijen za ovu vrstu pomoći sucima sadrži podatke o uvjetima u kojima se odvija teniski meč (Collins i Evans, 2008.). Na
temelju njih te podataka dobivenih od kamera softver može predvidjeti i projicirati let lopte. Do sada se
ovaj sustav u teniskoj praksi pokazao kao vrlo dobar. Od 2006. godine kad je prvi put korišten u profesionalnom tenisu do danas bilo je određenih kontraverzi vezanih uz ovaj sustav, no stalno je poboljšavan te
danas radi gotovo savršeno. Prema pravilima profesionalnog tenisa svaki igrač tijekom jednog seta može
tri puta koristiti „oko sokolovo“ kad smatra da je odluka sudaca bila pogrešna. Jednu dodatnu provjeru
svaki igrač dobiva ako set ulazi u tie-break. Provjere se ne mogu prenositi u naredni set. Na grand slam
turnirima na kojim nema tie-breaka u završnom setu igrači kod rezultata 6:6 dobivaju po tri nove provjere (ITF, 2014).
3. Zaključak
S jedne strane tehnološki razvoj prati trenažne i natjecateljske potrebe sporta, dok s druge strane
sport prati mogućnosti koje nudi tehnološki napredak. Zbog toga je i Međunarodna teniska federacija
prilagodila pravila tenisa i dopustila da se tijekom natjecanja koriste različiti uređaji, oprema i rekviziti
koji pomažu kod prikupljanja informacija koje mogu unaprijediti sport i igru. Zbog toga je za očekivati
da će suvremena tehnologija imati još veći utjecaj u svim sportovima pa tako i u tenisu. Pravilima će se
pokušati zadržati tradicionalnost tenisa, dok će tehnologija pomoći da tenisači, rekreativci, djeca, treneri,
gledatelji i ostali uživaju u praćenju i sudjelovanju u trenažnom procesu.
Literatura
1. Collins, H., Evans R. (2008). „Public understanding of technology with special reference to
Hawk-Eye“, Public Understanding of Science, vol. 17(3), 283-308.
2. Cross, R. (2003). „Properties of tennis equipment: balls that bite, rackets that don’t vibrate and
strings don’t make any difference“, Tennis Science & Technology 2 (ur. Miller, S.). London, ITF,
str. 17-30.
3. ITF (2012). Tennis 10´s. Guide to Organising 10 & Under Competition. London, ITF Ltd .
4. ITF (2014). Rules of Tennis. London. ITF Ltd.
206
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
Accepted: 12.02.2014.
Reviewed: 13.03.2014.
Original scientific paper
UDC 025.4.036:004
Semantic analysis based search and retrieval system for
discovering tourism services
Adrienn Skrop
Department of Computer Science and Systems Technology, University of Pannonia
8200 Veszprém, Egyetem u. 10. Hungary
e-mail: [email protected]
Abstract: This paper presents research results obtained within the ÉLMÉNY2MAX project by applying semantic analysis based search and retrieval technologies in order to discover tourism services. The
ÉLMÉNY2MAX system is designed to find tourism services packages that are close to each other in time and
space according to users’ preferences. The present paper is a detailed description of the information search
and retrieval component of the ÉLMÉNY2MAX system. This part of the system recommends services using information provided by websites, portals and databases. Relevant information is located by semantic
analysis based search technology. Tourism services relevant to user preferences are determined using novel
information retrieval models that are capable of changing system categoricity at low computational costs.
Keywords: information search and retrieval, semantic search, vector space model, hyperbolic geometry, similarity measures
1. Introduction
As it is well-known, the web has become one of the most popular Internet applications both for
users and information providers. The information stored on Web pages can be categorized in several
categories being used by a typical target user group. One important category is the category of tourism
related services, which includes the Web pages of e.g. hotels, local attractions, festivals etc.. As a result,
many people use the Web to prepare for a self-organized holiday. These users visit web sites to find
accommodation, restaurants, travel information, programs, maps etc. The primary aim of a user is to
organize a holiday that best meets his/her preferences. Preference may include several factors e.g. price,
time interval and quality. It is difficult and time consuming to visit many Web pages to compare offers
and to take into consideration as many factors as possible.
2. ÉLMÉNY2MAX
To overcome those difficulties which occur in the organization of programs or holidays the
ÉLMÉNY2MAX system was designed and implemented. This work was carried out through the project
ÉLMÉNY2MAX–Development of a search and browse system to locate and assist the participation of
tourist services close to each other in time and space by a project consortium.
The ÉLMÉNY2MAX system provides personalized service for tourists by offering program packages that satisfy users’ preferences. The goal of the system is to collect Web based information and services and to associate them using advanced technologies and mathematical models. On the one hand the
system uses a user defined profile to identify relevant services. On the other hand social network and web
calendar data is used to refine results, if available. The ÉLMÉNY2MAX system integrates many software
components. The present paper presents the search and retrieval module of the system.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
207
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
3. Search and retrieval module
The search and retrieval module is responsible for discovering tourism related Web pages and
collecting relevant data. To locate relevant data, semantic analysis based search technology is used. As
opposed to keyword based information-retrieval, more precise results can be obtained. Novel crawler
technologies are used to collect and classify free time activities.
The application consists of a number of computer program modules written in several languages as
well as related documentation. Figure 1 shows the architecture of the module.
The task of the Metasearch engine is to discover and process tourism related relevant Web sites.
It is implemented as a conventional keyword based Metasearch engine. Metasearch engines are search
engines that search other engines (Croft et al, 2010). They submit the search query to several other search
engines and return a summary of the results. This strategy gives the search a broader scope than searching a single search engine. The implemented Metasearch engine uses the hit list of Google1 and Bing2.
The Crawler module investigates the structure of Web sites, determines those pages of Web sites
that contain relevant data, and indexes these pages using keywords.
Figure 1. Architecture of the search and retrieval module.
1 http://www.google.com/
2 http://www.bing.com/
208
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
The Semantic search module is responsible for the automated processing of Web pages that were
identified by the Crawler module. Using this module relevant data items are located and inserted into the
Activity database. Missing or inaccurate data is approximated using different methodologies.
The Ranking module matches user profiles and tourism services. It uses mathematical models
to define similarity. Similarity is defined as a kind of distance. Based on this mathematical distance the
system can determine whether user profiles and tourism activities/services are close enough. Several
mathematical models are used to calculate similarity; thereby the degree of relevance is adjustable.
4. Methods
In this section the methods used by the ranking module are presented.
4.1. Vector space information-retrieval (IR)
The ÉLMÉNY2MAX system introduces a new concept called experience index. The experience index determines the similarity between a user profile–hereinafter Profile -and touristic activities–hereinafter Activity–in the Activity database. Experience index is a real number. It takes values on the 0-1
interval.
In order to determine experience index a mathematical model of Profile and Activity is necessary.
The vector space model proved to be applicable (Baeza-Yates and Ribeiro-Neto, 1999).
In this model user Profiles and Activities are represented as vectors. The similarity of Profile vectors
and Activity vectors are determined using similarity measures. If the similarity i.e. the experience index
is higher than a predefined threshold value, the Activity might interest the user.
As a first step the ÉLMÉNY2MAX vector space is defined. In ÉLMÉNY2MAX ontology is used to
index Profiles and Activities. The ontology contains tourism related vocabulary organized into a hierarchy. Figure 2 shows a fraction of the ontology. The implemented ontology has 225 labels.
ACTIVITY
DATABASE
CULTURAL
EVENT
...
Figure 2. Ontology.
HELTH &
LIFESTYLE
WELLNESS
SAUNA
User Profiles are indexed by ontology labels. Each label takes a user defined value. The value is a
real number on the 0-1 interval. Activities are indexed the same way. Based on these considerations,
ontology labels are used as the dimensions of the vector space. In the vector space Profiles and Activities
are represented as vectors.
Given a finite set L of ontology labels L = {l1, ..., li, ..., ln}. Any activity Aj is assigned a vector vj , and
any Profile Pk is assigned a vector vk of finite real numbers, as follows:
vj = (wij)i=1,...,n = (w1j, ..., wij, ..., wnj)
vk = (wik)i=1,...,n = (w1k, ..., wik, ..., wnk)
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
209
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
The weight wij is interpreted as an extent to which the label li characterises an Activity or a Profile.
An Activity Aj is represented to a user having Profile Pk if the Activity and the Profile are similar
enough, i.e. a similarity measure Sjk between the Activity vector vj and the Profile vector vk is over some
threshold K, i.e.
Sjk = s(vj, vk) > K
The following similarity measures are implemented in the application to calculate experience index:
• Dot product:
•
Cosine measure:
•
Dice’s coefficient:
•
Jaccard’s coefficient:
4.2. Hyperbolic information-retrieval
In the vector space model the feature space is mathematically modelled by the orthonormal Euclidean space. In the hyperbolic information-retrieval model the vector space is defined over the CayleyKlein Hyperbolic Geometry (Anderson, 1999). In hyperbolic IR the similarity measure is derived from
the hyperbolic distance (Góth and Skrop, 2005).
In the ÉLMÉNY2MAX system the hyperbolic model is implemented, too, to calculate experience
index. Profile vectors and Activity vectors are same as for the vector space model. The hyperbolic similarity measure is defined as follows:
where
and
, i.e. the Euclidean distance of the Profile
and Activity vector.
In the hyperbolic model the ranking order of the Activities is the same as in the vector model.
However, thanks to the distinct categoricity of the measures–the degree of similarity is different. This
property can be used to adjust similarity measurement according to preferences.
4.3. Interaction information-retrieval
Besides the vector space models other techniques were investigated to calculate the experience index. Interaction information-retrieval (I2R) model (Dominich, 2003) proved to be applicable, too. Clustering is a well-known technique applied in IR. It is typically used to group documents to be searched.
A special case of clustering is adaptive clustering i.e., a clustering in which the cluster structure is being
developed under or is being influenced by an interaction with the user. One way of conceiving adaptive
clustering is to adopt a connectionist-based view.
In the ÉLMÉNY2MAX application the experience index calculation using adaptive clustering is
implemented as follows. Any Activity is represented by an object. An object oi, i = 1, 2, ..., M, is assigned
a set of identifiers. Identifiers are predefined ontology labels lik, k = 1, 2, ..., ni. There are weighted and
directed links between any pair (oi, oj), i ≠ j, of objects.
210
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
The one is the relative frequency denoted by wijp of a term given an Activity, i.e., the ratio between
the relevance rijp of ontology label ljp in Activity object oi, and the length ni of oi, i.e. total number of ontology labels assigned to oi:
The other weight is the extent to which a given ontology label reflects the characteristic of an Activity, i.e., the inverse document frequency. If rikj denotes the relevance of label lik in oj, and dfik is the
number of Activities that can be indexed by label lik, then wikj is given by the inverse document frequency
formula, and thus represents the extent to which lik reflects the characteristic of oj:
The other two connections–in the opposite direction–have the same meaning as above: wjik corresponds to wijp, while wjpi corresponds to wikj. Figure 3 shows the connections between object pairs.
Figure 3. Connections between object pairs.
oi
lik
wikj
wijp
oj
wjpi
wjik
ljp
The Activities are represented as an interconnected network; every Activity is linked to every other
Activity. The user Profile is conceived as being an object, too. It is interconnected with the already interconnected Activities causing some of the already existing connections to change because of the change
of M and dfik. The objects are conceived as being a network of artificial neurons in which a spreading of
activation takes place according to a winner takes all strategy. The activation is initiated at the Profile, and
spreads over along the strongest connection thus passing on to another neuron, and so on. The strength
of the connection between any pair (oi, oj), i ≠ i, of objects, and thus between the Profile and another
Activity object oi is defined as follows:
After a number of steps the spreading of activation reaches an object that was already affected. This
is analogous to a local memory recalled by the Profile. Those Activities are said to be interesting regarding to the user Profile which belongs to the same circle. The corresponding Activities are ranked in the
order of maximal activation, i.e. the experience index.
5. Conclusion
The ÉLMÉNY2MAX system was develop to help tourists finding relevant free-time activities, organizing holidays etc.. One of the most important components of the system is the search and retrieval
module. It is responsible for discovering and offering tourism related activities that may satisfy users’
preferences. The similarity between Activities and user Profiles is determined by using the experience
index. The experience index is determined by using different mathematical models and similarity measures. Thanks to the distinct categoricity of different measures the degree of similarity is easily adjustable
according to preferences.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
211
Adrienn Skrop
Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services
The experimental ÉLMÉNY2MAX system is available at http://elmenymax.dcs.uni-pannon.
hu:4000/. The system can be improved by using a number of specific mathematical models and by implementing development proposals arising from the use of the ÉLMÉNY2MAX system.
6. Acknowledgements
This research has been supported by the European Union and Hungary and co-financed by the
European Social Fund through the project GOP-1.1.1-11-2011-0029. Thanks go to B.Sc. students for
helping us implementing the computer program.
References
1. Anderson, J.W. (1999). Hyperbolic Geometry. Springer Verlag, New York.
2. Baeza-Yates, R., and Ribeiro-Neto, B. (1999). Modern information retrieval. New York: ACM
press.
3. Croft, W. B., Metzler, D., & Strohman, T. (2010). Search engines: Information retrieval in practice (p. 283). Reading: Addison-Wesley.
4. Dominich, S. (2003). „Connectionist interaction information retrieval.” Information processing
& management, vol. 39(2), 167-193.
5. Dominich, S., Skrop, A., and Tuza, ZS. (2006). Formal Theory of Connectionist Web Retrieval.
In: Crestani, F. et al. (eds.) Soft Computing in Web Information Retrieval, Springer Verlag, pp.
161-194. ISBN: 3-540-31588-8.
6. Góth, J., Skrop, A. (2005). „Varying retrieval categoricity using hyperbolic geometry”. Information Retrieval, vol. 8(2), 265-283.
212
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU
ODRŽIVOG RAZVOJA
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
Primljen: 10.03.2014. Prihvaćen: 14.03.2014.
Stručni rad
UDK 628.9(497.524)
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
Structural factors of the quality of public lighting in the town Čakovec
Sarajko Baksa, 2 Petra Magić
Međimursko veleučilište u Čakovcu
Bana Josipa Jelačića 22 a, Čakovec, Hrvatska
2
studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
1
Sažetak: Proučavanjem raznovrsnih zakonskih akata ustvrdilo se kako je potrebno da svaka ulica
mora biti propisno osvijetljena te da javna rasvjeta mora biti potpuno tehnički i funkcionalno ispravna.
Također, utvrđena je i činjenica prekomjerne osvijetljenosti pojedinih dijelova naselja, isto kao i spoznaja
da se i dalje na pojedinim mjestima koriste stare i tehnološki dotrajale žarulje, koje u znatnoj mjeri pridonose zagađenju okoliša. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju jedan od čimbenika promjena bili
su i konstrukcijski čimbenici javne rasvjete, odnosno nabava jeftinijih, komercijalnijih te nadasve okolišu
korisnijih rasvjetnih tijela. Jedan od rijetkih gradova koji je tu promjenu odlučio prisvojiti, izmijeniti dotrajale rasvjetne segmente javne rasvjete te na taj način svojim građanima omogućiti zdraviji, kvalitetniji i
humaniji način života, je i grad Čakovec.
Ključne riječi: javna rasvjeta, osvijetljenost, rasvjetna tijela, prometnice, trgovi
Abstract: Having studied various legal acts it has been established that it is necessary for each street to
be properly lit and public lighting must be fully technically and functionally accurate. Excessive brightness of
certain parts of settlements has been also established, as well as the fact that old and dilapidated light bulbs
are still used in some places, which significantly contributes to environmental pollution. By Croatian accession to the European Union, one of the requirements of change were structural factors of public lighting, i.e.
the acquisition of cheaper, more commercial and above all more environmentally friendly lighting solutions.
One of the few cities that has decided to follow these requirements, modify the dilapidated lighting fittings
and thereby enable its citizens to live healthier, better and more humane life, is the town of Čakovec.
Key words: public lighting, brightness, lighting fixtures, roads, squares
1. Uvod
Prvobitna, glavna i jedina funkcija javne rasvjete bila je da ona treba osigurati sigurno kretanje i
udoban osjećaj pješaka i vozila na prometnicama (cestovna rasvjeta), kao i sigurnu i ugodnu atmosferu
na trgovima i javnim prostorima (pješačka rasvjeta).
U drugoj polovici 20. stoljeća, uz veliki doprinos Philipsovog istraživačkog centra u Eindhovenu,
Međunarodna svjetlotehnička komisija (CIE) i europska normizacijska tijela definirala su minimalne
tehničke uvjete za pješačku i cestovnu rasvjetu, iza koje stoji da pješaci imaju potrebu dovoljne rasvjete
za prepoznavanje osobe koja im se približava s dovoljne udaljenosti. U većini slučajeva za siguran osjećaj
pješaka noću potrebna je vertikalna semicilindrična (semicilindrična rasvijetljenost izražena u lx) rasviTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
215
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
jetljenost u zonama kretanja pješaka između 5 i 10 luxa (lux–mjerna jedinica za svijetlost). Što se tiče
vozača, kao i ostalih sudionika u prometu koji za to koriste cestovna motorna vozila, oni imaju potrebu
dobre rasvijetljenosti segmenta ceste na udaljenosti 60 i više metara od vozila te u neposrednoj okolini
ceste koji nisu u dometu kratkih svjetala automobila. Rasvijetljenost tih segmenata ceste osigurava pravovremeno uočavanje i prevenciju razmjerno učestalih pojavnosti opasnih situacija unutar prometnog
okruženja (www.regea.org, 2013.).
Dokazano je da je domet samih kratkih svjetala u mnogim slučajevima kraći od zaustavnog puta
vozila. Osvijetljenost ceste također doprinosi smanjenju blještanja farova vozila koja dolaze u susret, a
time i u znatnoj mjeri reducira njihov negativan utjecaj na vizualno snalaženje vozača u prometu. U
većini slučajeva na prometnici je potrebna sjajnost kolnika između 1 i 2 cd/m2 (otprilike 10 do 20 luxa
horizontalne rasvijetljenosti).
Također je potrebna i kontrola ravnomjernosti rasvijetljenosti. Ukoliko se pojavljuju tamne zone
sjajnosti ispod 40% srednje sjajnosti kolnika ceste, rezultat su iznimno opasne ergonomijske situacije na
prometnicama. Suvremene cestovne svjetiljke osiguravaju i do 70% veću ravnomjernost rasvijetljenosti
te je cesta time punom duljinom sigurnija za odvijanje prometa (http://www.enlight-project.eu/, 2013.).
U Hrvatskoj je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća korišten koncept rasvjete ceste sa svakog
drugog stupa distributivne električne mreže glede ušteda u investiciji, što je u konačnici rezultiralo nepropisnom rasvjetom, s velikim tamnim neosvjetljenim segmentima koji cestu koji puta čine nesigurnijom od nerasvijetljene prometnice (Gostimir i sur., 2009.).
Optimalna rasvjeta prometnice reducira opasan efekt blještanja kratkih svjetala vozila koja dolaze
iz suprotnog smjera, a ujedno utječe i na pozitivnu financijsku održivost glede eliminiranja pretjerane
osvijetljenosti kolnika koja se pojavljuje u praksi.
2. Projektiranje javne rasvjete
Projektiranje javne rasvjete potrebno je uskladiti s normama te se predlaže primjena EU normi iz
područja javne, odnosno cestovne rasvjete. Kod projektiranja je od iznimnog značenja utvrditi, između
ostaloga i lokacije stupova (tzv. korak) te orijentaciju svjetiljki s obzirom na njihove svjetlo-tehničke karakteristike, uzimajući u obzir sve kriterije kakvoće koji su nužni unutar segmenta javne rasvjete.
Osnovne preporuke za učinkovitu javnu rasvjetu i dinamičke uštede su:
• korištenje učinkovitih izvora svjetla (napredne tehnologije)
• korištenje učinkovitih žarulja (svjetlosno zagađenje)
• projektiranje javne rasvjete u skladu s normama
• učinkovito upravljanje javnom rasvjetom
• praćenje troškova i potrošnje javne rasvjete i
• redovito održavanje.
Važna preporuka za sve gradove i općine jest uspostava baze podataka koja sadržava sve tehnoekonomske parametre, kao i lokacije (pozicije stupova) objedinjene u registru javne rasvjete. Takva baza
sadržava popis ulica, popis mjernih mjesta, popis stupova, uklopno stanje, listu događaja, mjesečne troškove i potrošnju. Uspostava takve baze podataka omogućava kontrolu potrošnje, smanjenje troškova
održavanja te je u funkciji olakšavanja planiranja budućih potreba i proširenja sustava rasvjete. Također
je potrebno troškovno i energetski pratiti parametre potrošnje, eventualnu promjenu tarifnog modela i
promtno reagirati uslijed tehničko-ekonomskih promjena na tržištu (http://www.telektra.hr/javna-rasvjeta.html, 2013.).
3. Čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
Diljem Repubike Hrvatske već se uvelike primjenjuje novi sustav javne rasvjete sa svjetiljkama koje
daju isti svjetlosni učinak kao dosadašnje, no uz manju potrošnju energije i manje raspršivanje svjetlosti
prema nebu. To, između ostalog, propisuje i novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja čiji je cilj
zaštita ljudskog zdravlja od štetnog utjecaja svjetlosnog onečišćenja i povratnog blještanja svjetla s javnih
216
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
površina, ali u konačnici i manja potrošnja električne energije, kao i povećanje sigurnosti unutar cestovnog prometnog okružja (www.hep.hr/, 2013.).
3.1. Postojeće stanje sustava javne rasvjete
Sustav javne rasvjete grada Čakovca obuhvaća prostor grada Čakovca i njemu pripadajućih 12 prigradskih naselja, koji se rasprostiru na ukupnoj površini od cca. 73 km2 s populacijom od približno
27.780 stanovnika (www.cakovec.hr, 2014.).
Grad Čakovec je prostorno gledano jedna kompaktna cjelina s pojedinim okolnim, već pripojenim
gradskim naseljima, a s ostalim dislociranim je u čvrstoj ekonomskoj i prometnoj povezanosti. Na Slici
1. prikazan je dio sustava svjetiljki javna rasvjete grada Čakovca.
Slika 1. Primjeri javnih rasvjeta u Čakovcu.
a)
b)
c)
3.2. Tehničke karakteristike sustava za napajanje
Na analiziranom području grada Čakovca instalirano je ukupno 79 trafostanica iz kojih se napajaju
svi sutavi javne rasvjete grada. Svaka od trafostanica ima zaseban blok javne rasvjete s instaliranim sustavom za mjerenje potrošnje električne energije, kao i pripadni sustav za upravljanje istim. Na mjestima
gdje to tehničko-tehnološke mogućnosti dozvoljavaju izvodi se izmještanje postojeće mjerne opreme
izvan navedenih trafostanica unutar samostojećih poliesterskih OJR ormarića, glede učinkovitijeg pristupa mjernim podacima.
Navedenom radnjom je omogućen nesmetan pristup upravljanju, kontroli i nadzoru navedenog
sustava krajnjem korisniku, tj. gradu, odnosno timu za održavanje i servisiranje sustava. Tom radnjom
omogućena je kontrola i nadzor nad sustavom, te brža i pravovremena intervencija u navedeni sustav
kada se ukaže potreba za preventivnim ili radnim djelovanjem.
3.3. Tehničke karakteristike sustava javne rasvjete
Na navedenom, promatranom području grada Čakovca instalirano je ukupno 2622 rasvjetnih tijela.
Veći dio ugrađenih i montiranih rasvjetnih tijela je starije generacije sa zastarijelim živinim žaruljama
različitih snaga, dok se u novije vrijeme ubrzano započelo s projektiranjem i izvođenjem sustava javne
rasvjete rasvjetnim tijelima s natrijevim i fluo kompaktnim žaruljama. Također postojeći sustav rasvjetnih tijela svojim ukupnim karakteristikama samo dijelomično udovoljava karakteru i količini prometa
koji se odvija unutar prometnica uz koje se sustav rasvjete u najvećem djelu nalazi.
Određeni broj rasvjetnih tijela je neodgovarajućeg dizajna, glede oblika sjenila, nezaštićene, te poluzaštićene, tako da svjetlost emitiraju u svim smjerovima, pa stoga uzrokuju neželjeno svjetlosno zagađeTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
217
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
nje. Posljedice svjetlosnog zagađenja su višestruke, od posljedica za okoliš, promet, područja ekonomije,
sigurnosti i zdravlja.
Temeljem navedenog, karakteristike sustava javne rasvjete podjeljene su u dvije skupine:
•
•
Grad Čakovec–sustav javne rasvjete je cestovnog i parkovnog tipa u kojem prevladavaju
svjetiljke sa živinim žaruljama snage od 125 do 400W i u manjem dijelu svjetiljke s natrijevim
žaruljama snage od 70 do 250 W, što je vidljivo i sa Slike 2. Veći dio svjetiljki javne rasvjete
montiran je na zasebne stupove koji su metalni ili armirano betonski, dok je dio svjetiljki montiran na navedene tipove nosača zajedno sa zračnom niskonaponskom kabelskom mrežom.
U posljednje vrijeme počelo se s projektiranjem i uporabom svjetiljki s natrijevim žaruljama
manjih snaga i boljih svjetlosnih karakteristika te su svi novoizvedeni sustavi javne rasvjete na
novootvorenim ulicama i pojedinim novim zonama u gradu izvedeni sa svjetiljkama s natrijevim žaruljama.
Prigradska naselja–sustav javne rasvjete je prometnog tipa u kojem prevladavaju svjetiljke sa
živinim žaruljama snage 125 W, a u manjem dijelu svjetiljke s natrijevim žaruljama snage od 70
do 150W. Veći dio svjetiljki javne rasvjete montiran je na zasebne stupove metalne ili armirano
betonske konstrukcije zajedno sa zračnom niskonaponskom kabelskom mrežom. Unutar
prigradskih naselja, kao i u samom gradu Čakovcu u novije vrijeme započelo se s projektiranjem i uporabom svjetiljki s natrijevim žaruljama manjih snaga i boljih svjetlosnih karakteristika. Svi novoizvedeni sustavi javne rasvjete na novootvorenim ulicama prigradskih naselja na
taj način izvedeni su sa svjetiljkama s natrijevim žaruljama.
Slika 2. Primjeri raznovrsnih javnih rasvjeta unutar područja grada Čakovca.
Unutar Tablice 1. vidljiv je udio pojedinih tipova žarulja prema broju za grad Čakovec, u Tablici
2. nalazi se udio pojedinih tipova žarulja prema udjelu snage za grad Čakovec, a u Tablici 3. vidljiva je
struktura tipova svjetiljki prema tipu izvora svjetlosti za sam grad Čakovec i prigradska naselja (Hepesco, 2008.).
Tablica 1. Udio pojedinih tipova žarulja prema broju za grad Čakovec.
Vrsta žarulje
218
Snaga žarulje
(W)
Broj žarulja
(kom)
Udio 1 (%)
Broj istovrsnih
žarulja (kom)
Udio 2 (%)
18
0,97
1290
69,02
HQI
400 W
18
0,963
VTFE
125 W
356
10,048
VTFE
250 W
283
15,142
VTFE
400 W
651
34,831
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
NaVT
70 W
193
10,326
NaVT
150 W
67
3,585
NaVT
250 W
300
16,051
NaVT
400 W
1
0,054
1869
100,000
SVEUKUPNO:
561
30,01
1869
100,00
Tablica 2. Udio pojedinih tipova žarulja prema udjelu snage za Grad Čakovec.
Vrsta žarulje
Snaga žarulje
(W)
Broj žarulja
(kom)
Potrošnja (W)
Potrošnja
ukupno (W)
Udio Snage (%)
HQI
400 W
18
425
7.650
1,473
VTFE
125 W
356
137
48.772
9,390
VTFE
250 W
283
267
75.561
14,548
VTFE
400 W
651
425
276.675
53,267
NaVT
70 W
193
83
16.019
3,084
NaVT
150 W
67
176
11.792
2,270
NaVT
250 W
300
275
82.500
15,883
NaVT
400 W
1
440
440
0,085
519.409
100,000
SVEUKUPNO:
1869
Tablica 3. Struktura tipova svjetiljki prema tipu izvora svjetlosti za grad Čakovec i prigradska naselja.
Redni broj
Tip žarulje
Broj žarulja
Udio u broju (%)
Udio u snazi (%)
1.
Natrij
664
25,33
19,27
2.
Živa
1933
73,72
79,03
3.
Ostalo
25
0,95
1,70
Ukupno:
2622
100,00
100,00
3.4. Održavanje javne rasvjete
Održavanje rasvjetnih tijela je od iznimnog značaja za kvalitetno i funkcionalnu uporabnu funkciju
rasvjete. Isto se mora permanentno provoditi, a u svojoj osnovi sadržava: zamjenu elemenata koji su
otkazali, čišćenje i/ili pranje odsijača i stakla, podešavanje ili zamjenu brtve, bojanje stupova, zamjenu
dotrajalih stupova i svjetiljaka, popravak kablova i popravak uređaja za vođenje i upravljanje.
Za održavanje javne rasvjete karakteristično je periodično čišćenje rasvjetnih tijela te periodična
zamjena izvora svjetlosti. Kod toga je potrebno posebnu pozornost posvetiti ekonomičnosti, koja se postiže (www.hep.hr, 2013):
1. Biranjem zatvorenih cestovnih svjetiljaka s pojačanim IP–faktorom. Na taj način značajno se
utječe na svrsishodnost svjetiljke, a vanjsko čišćenje je lakše i jeftinije.
2. Biranjem učinkovitih i dugotrajnih izvora svjetlosti (nrp. visokolačni natrij, a u novije vrijeme i
LED–diode).
3. Regulacijom rasvjete, umanjenjem snage tijekom dijela noći, a time i svjetlosnog toka,
produžuje se životni vijek izvora svjetlosti.
Za kvalitetno održavanje nužno je odabrati, nabaviti i ugraditi kvalitetne komponente koje su međusobno kompatibilne.
4. Zaključak
Javna je rasvjeta tijekom svog razvoja prošla raznovrsne tehničke, konstrukcijske, dizajnerske i ekonomske dorade i rekonstrukcije u svrhu poboljšanja dizajna i načina uporabe.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
219
Sarajko Baksa, Petra Magić
Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca
U današnje vrijeme ljudska potreba za mobilnošću generirala je nužnost kvalitetnog javnog osvjetljenja, kako po danu putem prirodnih, tako i noću putem umjetnih izvora svjetlosti. Kvalitetna javna
rasvjeta noću omogućuje nesmetano obavljanje prometa i najrazličitijih aktivnosti te značajno povećava
kvalitetu života. Javna rasvjeta ima dvojaku funkciju; primarno–da osigura sigurni promet ljudi i vozila
noću kroz gradske i prigradske javnoprometne površine i sekundarno–da svjetlom istakne ambijentalnost javnog prostora, ali na način da to ne ide na štetu sigurnosti prometa te da ne uzrokuje svjetlosno
zagađenje.
Literatura
1. www.regea.org (25.11.2013.)
2. http://www.enlight-project.eu/ (21.01.2014.)
3. Gostimir, V.; Pleše, M.; Puljić, D. (2009). “Rasvjeta prometnica”. Četvrto hrvatsko savjetovanje
o održavanju cesta, Solaris, Hrvatska, 14.-16. listopada, 2009., 285–294
4. http://www.telektra.hr/javna-rasvjeta.html, (23.11.2013.)
5. www.hep.hr/, (25.11.2013.)
6. www.cakovec.hr, (12.02.2014.)
7. Hep-esco, Investicijska studija učinkovitosti sustava javna rasvjeta Grada Čakovca, Čakovec,
2008.
220
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
Primljen: DB1902
Prihvaćen: 17.03.2014. Pregledni rad
UDK 338.48:591.5
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
Tourist valorization of biotrope attractiveness on the example of the wolf
Dina Botta, 2 Rade Knežević, 3 Radmila Jovanović
Veleučilište u Karlovcu, Trg J. J. Strossmayera 9, 47000 Karlovac, Hrvatska
2
Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Primiorska 42, 51410 Opatija,
Hrvatska
3
Univerzitet u Beogradu, Geografski fakultet, Studentski trg 3/III, Beograd, Srbija
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
1
Sažetak: Biotropna atrakcijska osnova zauzima vodeće mjesto u strukturi turističke ponude Hrvatske. U pravilu, biotropna atrakcijska osnova nudi ponudu vezanu uz dokoličarske motive i rekreaciju. Realne turističke atrakcije, kao temeljni resursi turizma, sve su oskudnije pa se za stvaranje destinacijskog
turističkog proizvoda intenzivno sagledavaju potencijalne turističke atrakcije. Glavni cilj ovoga rada jest
istražiti vuka (Canis lupus L.) kao potencijalnu turističku atrakciju, da li u Hrvatskoj postoji turistička
ponuda temeljena na vuku, na koji način je on valoriziran i postoji li mogućnost njegovog kvalitetnijeg
vrednovanja u turizmu. Istraživanje metodološki počiva na praćenju dugogodišnjih istraživanja vukova
i prikupljanju podataka o navikama iz njihovog života, te istraživanju anketiranjem. Iako se znanstvena
istraživanja vukova provode, ne postoje istraživanja koja se bave tematikom vuka i turizma pa literature o
tome na hrvatskom gotovo pa i nema.
Istraživanjem se zaključilo da se vuka u Hrvatskoj može vidjeti zatočenoga u zoološkim vrtovima ili
slobodna prilikom promatranja divljači. Vuk kao turistička atrakcija nije prepoznat i ne postoji turistički
proizvod temeljen na vukovima, iako s očuvanim slobodnoživućim populacijama vukova Hrvatska za to
ima potencijala.
Ključne riječi: vuk, promatranje životinja, ekoturizam, zoološki vrt, turizam divljina
Abstract: Biotrope attraction base has a leading position in the structure of the Croatian tourism offer.
In general, biotrope attraction base provides offer related to the leisure motives and recreation. Real tourist
attractions, as the basic tourism resources, are scarcer so, for creating destination tourism product, potential
tourist attractions are intensively perceived. The main objective of this paper is to explore wolf (Canis lupus
L.), as a potential tourist attraction, whether Croatia has a tourist offer based on the wolf, in which way the
wolf is valorized and is there a possibility of its higher quality evaluation in tourism. The research methodology is based on monitoring of long-term studies of wolves, and survey research. Although the scientific research about the wolves exists, there are no studies that deal with the topic of wolf and tourism, so literature
about that topic is almost nonexistent in the Croatian language.
The survey found that the wolves in Croatia can be seen imprisoned in zoos or free while observing
wildlife. The wolf as tourist attraction is not recognized and tourism product based on wolves does not exist,
although with surviving populations of wild wolves Croatia has that potential.
Key words: wolf, animal observation, ecotourism, zoo, wildlife tourism
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
221
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
1. Uvod
Najpoznatija svjetska destinacija za promatranje vukova i njihovu ulogu u ponudi je Nacionalni park
Yellowstone u Sjedinjenim Američkim Državama. Nacionalni park Yellowstone je poznat i kao jedino mjesto na svijetu gdje su ljudi istrijebili vukove (1926. godine) te ih ponovo planski naselili. S reintrodukcijom
se počelo nakon višegodišnjih studija, skupova i obradom primjedbi (Huber, 2004). Krajem 2011. godine u
Nacionalnom parku obitavalo je najmanje 98 vukova raspoređenih u 10 čopora, a na širem području Parka
živi njih 400 do 450 (Yellowstone Park Foundation, 2012).
Predviđanja temeljena na anketama posjetitelja Nacionalnog parka Yellowstone iz 1991. godine pokazivala su da će zbog njihove popularizacije i razvijanja edukativnih programa baziranih na njima reintrodukcija vukova donositi 19 milijuna dolara godišnje. Te godine je i 15% ispitanih posjetitelja navelo vukove
kao vrstu koje bi voljeli vidjeti u Parku i s tim postotkom vukovi su zauzeli deveto mjesto. Studija je provedena i 1999. godine, nakon introdukcije, i tada su vukovi kao vrsta koju bi posjetitelji voljeli vidjeti rangirani
na drugo mjesto, a broj zainteresiranih za vukove popeo se na 36%. U 2005. godini taj postotak se popeo
na 44% (anketirana su 1.943 posjetitelja) i vukovi su opet zauzeli drugo mjesto. Zanimljivo je da se istim
istraživanjem došlo do zaključka da je 3,7% godišnjih posjetitelja pohodilo Park samo radi vukova (tadašnja
posjećenost Parka iznosila je 2.8 milijuna posjetitelja–Duffield, 2006). U Park su na promatranje vukova
dolazile grupe iz Italije, Japana, Norveške, Švedske, Rusije, Južne Afrike i Portugala, a skupine iz Engleske
i Njemačke sponzorirale su programe promatranja vukova (Smith et al., 2012). Kada su vukovi pušteni na
prostor Parka, biolozi su očekivali da se vukovi neće moći vidjeti, ali oni su se prilagodili prometu i naučili
(koliko–toliko) tolerirati ljude.
Kao odgovor na sve veću posjećenost vukova, na prostoru Parka, osnovan je i Wolf road management
project. Njegovi glavni ciljevi su povećanje sigurnosti i posjetitelja i vukova, i monitoring vukova kako bi se
eventualne poteškoće (npr. približavanje vozilima, habituacija na ljude) svelo na najmanju moguću mjeru.
Navikavanje vukova na ljude nastoji se izbjeći raznim metodama (tzv. hazing) čime se vukovi odvraćaju
od ljudi, njihovih aktivnosti i hrane (Smith et al., 2012.). Naravno, vukovi se ponekad ponašaju na ljudima
dosadan i/ili odbojan način, njihovo ponašanje ne rezultira uvijek sretnim završetkom, ali je realno i točno
onakvo kakvo bi trebalo biti i to je glavni razlog zašto posjetitelji uživaju u promatranju vukova.
Unutar Parka posluju i specijalizirane agencije koje nude usluge širokog raspona uključujući vođenje
po Parku, pregled prostornog rasporeda čopora, najam vodiča za praćenja tragova u snijegu i slično. Halfpenny (2005.) u svojem istraživanju navodi da je u 2005. godini ukupno 27 agencija nudilo sveukupno 569
polazaka za 6 165 sudionika po cijeni od 45$ za dan do 761$ po osobi za tjedan.
Prema istraživanjima Sveučilišta Montana, koja izučava ekonomski doprinos vukova u lokalnoj zajednici, prosječan posjetitelj potrošio je 375$, odnosno 35.2 milijuna dolara u Montani, Idahu i Wyomingu (Duffield, Neher i Patterson, 2008.), što se kruženjem novca multiplicira na 58 do 70 milijuna dolara
(Duffield, Neher i Patterson, 2008.; Weiss et al., 2006.). Posjetitelji koji dolaze promatrati vukove generiraju
novac jer jedu u lokalnim restoranima, noće, kupuju suvenire, robu i gorivo, što se sve pozitivno odražava
na poslovanje Nacionalnog parka i lokalnih zajednica.
Po uzoru na Yellowstone National Park turizam baziran na vukovima u Europi nastoje razviti Španjolska, Italija, Francuska, Rumunjska, Slovačka, Poljska, Švedska i Finska. U tim zemljama ponuda se temelji
na promatranju i doživljavanju vukova u prirodnom okolišu te kadrovima koji su povezani s izgledom,
izdržljivosti i zamršenom sociološkom strukturom vuka. Republika Hrvatska ulazi u skupinu zemalja u
kojima postoji vučji fond, ali vukovi ne sudjeluju u strukturi turističke ponude. Zbog toga je cilj ovog rada
istražiti vukove kao turistički motiv, vrednovati njihovu atraktivnost te pokušati sagledati mogućnosti potpunije turističke valorizacije. Hipoteza je da za takav alternativni turizam postoje uvjeti te da su za njegov
promet potrebni znanje i poduzetnost.
2. Metodološke napomene
Pri izradi rada pregledan je široki spektar literature. Literatura o vukovima Hrvatske je raznolika i
relativno lako dostupna preko internet stranica (www.life-vuk.hr). Međutim, u domaćoj bibliografiji ne
postoje radovi koji se bave vukom i turizmom. Pronađene su jedino kraće zabilješke o turizmu i vukovima
u Planovima upravljanja vukom. Turistički sektor se tom problematikom uopće ne bavi, pa su se tematikom
222
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
turizma i vukova do sada bavili isključivo znanstvenici i zaštitari prirode – turistički sektor tu nije pronalazio interes te je vuk kao turistička atrakcija zanemaren.
Nešto literature postoji na engleskom jeziku, ali i tu je trebalo dosta opsežno istraživati pogotovo materijale o ekoturizmu, turizmu, menadžmentu zaštićenih područja i životinja, promatranju životinja, turizmu baziranom na valorizaciji zvijeri, ili pak proučavati turističku valorizaciju medvjeda kako bi se uvidjele
sličnosti i povukle paralele. Pri istraživanju turističke valorizacije vukova u Hrvatskoj korištena je metoda
anketiranja telefonom ili e-mailom te se većina sudionika ankete rado odazvala i iskreno odgovorila na
pitanja. Istraživanje anketiranjem začeto je u siječnju 2005. godine i ono još uvijek traje. Nažalost, izostala
su telemetrijska praćenja jer je za njih potrebna dobra tehnička oprema.
Za identificiranje vučjih tragova i ponašanja, te njihovo razlikovanje od psećih, korištena su istraživanja koja su provodili Kusak (2002.), Frković (2004.), te Oković i Kusak (2010.). Tragovi vučje prisutnosti
pronađeni su većinom na teško pristupačnim lokacijama.
3. Atrakcijska osnova
Hrvatski vukovi dio su veće Dinarsko-balkanske populacije koja obuhvaća još Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo, južnu Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Njezina brojnost se procijenjuje na oko 5 000 jedinki (Jeremić, Kusak i Skroza, 2012). Brojnost vučje populacije procjenjuje se analizom podataka o štetama na stoci, analizom znakova prisutnosti (izmet, tragovi, ostaci plijena), obradom
iskaza lokalnih stručnjaka, praćenjem prema tragovima u snijegu, postavljanjem foto-zamki, genetičkim
istraživanjima i telemetrijskim istraživanjima (Jeremić, Kusak i Skroza, 2012). Telemetrijska istraživanja
pružaju dobar uvid u brojnost populacije vukova, broj članova čopora, prostorni raspored vučjih teritorija
i dnevna kretanja vukova. Vukovi se obilježavaju ogrlicama s radio odašiljačem ili GPS ogrlicama i prate se
pomoću prijamnika i antene (Oković i Kusak, 2010.).
Stalno stanište vuka u Hrvatskoj su Gorski kotar, Lika, Dalmacija i Banija, a povremeno se pojavljuje
još na Ćićariji, Učki, primorskoj strani Velebita, u zaleđu Zadra i Šibenika te na Kordunu, Žumberku i u Turopolju. Prema Izvješćima o stanju populacije vukova u Hrvatskoj od 2005. do 2011., županije s najvećom
populacijom vukova su Splitsko-dalmatinska (prosječno 47 jedinki), Ličko-senjska (prosječno 44 jedinke)
i Šibensko-kninska (32 jedinke). Županije na čijem području obitava najmanji broj vukova su Istarska i
Sisačko-moslavačka županija što je i razumljivo budući da su vukovi na tom području tek privremeno
prisutni. Procjena populacije vuka u Hrvatskoj za novije razdoblje pokazuje ustaljenu brojnost (Tablica 1).
Tablica 1. Procjena populacije vuka u Hrvatskoj od 2005. do rujna 2012.
Godina
Procjena brojnosti
Prosječna
brojnost
Procjena broja
čopora
2005.
160 -220
2006.
180–240
2007.
180–230
2008.
175–244
2009.
180–250
2010.
198 -262
2011.
168–219
2012.
162–234
190
210
205
209
216
230
194
201
40 – 45
44 – 54
50ak
50ak
60ak
60ak
50ak
50ak
Izvor: Jeremić, Kusak i Skroza, 2012.
Za očekivati je da se brojnost neće više bitno povećavati s obzirom na raspoloživi prostor i količinu
plijena koji su vukovima na raspolaganju. Održivosti broja ide u prilog i činjenica da je vuk u Hrvatskoj
strogo zaštićena vrsta od 1995. godine (određeno Zakonom o zaštiti prirode NN 70/05, 139/08, 57/11,
80/13; te Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama NN 144/13). Postoje i strateški dokumenti iz područja
zaštite prirode te međunarodni propisi kojima je regulirana zaštita vuka (npr. Konvencija o biološkoj raznolikosti, Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa). Navedenim direktivama nastoji
se spriječiti svako korištenje, ubijanje, uznemiravanje i uzimanje iz prirode (osim uz posebno dopuštenje).
Za konačnu održivost populacije vukova na širem području Republike Hrvatske značajni su granični
čopori koji svoj teritorij imaju na području dviju država. Zbog specifičnog oblika i dužine granica Hrvatska
dio populacije vukova dijeli sa susjednim državama Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, pa brojnost
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
223
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
dijela vučje populacije u Hrvatskoj ovisi o načinu upravljanja i razini zaštite vukova u susjednim državama
– ukoliko je smrtnost veća u susjednim državama dio hrvatskih vukova će se tamo „odlijevati“ (Štrbenac i
dr., 2010.) i brojnost vukova će se smanjiti. Npr. telemetrijski praćeni vukovi Luka i Drago, pripadnici čopora Snježnik, legalno su odstrijeljena u Sloveniji u veljači 2010. godine, a na području Hrvatske proveli su
98% svog života (Oković, 2010.). Smatra se da je oko polovice (48%) čopora u Hrvatskoj granično. Brojnost
vukova u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na 600 do 650 jedinki (Oković, 2009.). Bosna i Hercegovina je
potpisnica Bernske konvencije, ali ne postoji zakonska regulativa koja štiti vukove na razni cijele države – u
Republici Srpskoj je nezaštićena vrsta a u Federaciji BiH je lovostajem zaštićena vrsta (Štrbenac i dr., 2010.).
Slovenija provodi projekte njihove zaštite i praćenja. Procijenjeno je da brojnost slovenske populacije u
proljeće 2011. iznosi 35 do 48 jedinki, tj. 28 do 39 jedinki kada se izuzmu prekogranični čopori (Jeremić,
Kusak i Skroza, 2012.).
4. Ideografski pristup
Sivi vuk (Canis lupus L.) je sisavac iz reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa (Canidae) i roda Canis.
Kao ideografska atrakcija sivi vuk je ključni pojedinačni atribut prostora u kojem se razvija turizam divljine.
Turisti najčešće percipiraju njegove fizičke i biološke osobitosti kao i hijerarhijski ustroj. Po svojoj prirodnoj
naravi sivi vuk se prilagođava promjenama zbog čega je dokoličarskim turistima privlačan u svim godišnjim dobima.
Nesuglasice su oko pitanja da je li vuk opasan za čovjeka. Linell i dr. (2002.) razlikuju tri razloga napada vuka na čovjeka: zaraženost bjesnoćom, obrambeni napad (napad iz straha) i grabežljivi napad (čovjek je
plijen). U Hrvatskoj do sada nikada nije dokazan napad zdravog vuka na čovjeka, niti da je usmrtio čovjeka
jer ga je vidio kao plijen (Frković, 2004.).
5. Valoriziranost vukova u turizmu Hrvatske
U Hrvatskoj ne postoji turistička ponuda koja je bazirana samo i isključivo na vukovima i oni nisu
samostalna atrakcija. Postoji pet zooloških vrtova u kojima su vukovi jedna od atrakcija (Tablica 2).
Tablica 2. Lokacije zooloških vrtova u Hrvatskoj koje drže vukove kao turističku atrakciju.
Lokacija
Zagreb
Osijek
Split
Markovac
Našički
Ruščica
(Slavonski
Brod)
Naziv
Broj jedinki
Osobitost
Interes za poboljšavanje životnih uvjeta
Dva mužjaka i dvije
Zoološki vrt grada Zavukovima uglavnom pokazuju tvrtke koje
ženke, okoćeni u
greba
su povezane s vukovima logotipom ili
samom Vrtu
marketinškim akcijama.
Nudi se posvajanje (sponzorstvo) čime se
Zoo vrt Osijek
Tri mužjaka
omogućuje bolja zdravstvena skrb vukova,
nabava hrane i uređivanje nastambe.
Zagovora se ili proširenje zoološkog vrta i
Prirodoslovni muzej i
Dva vuka, okoćena u
njegovo temeljito uređenje ili preseljenje na
zoološki vrt grada Splita samom Vrtu
drugu lokaciju.
Privatni zoološki vrt nastao iz hobija koji se
Zoološki vrt obitelji Bizik Jedna vučica
polako pretvara u poučni park za djecu.
Regionalno središte za prihvat i zbrinjavanje
Zoološki vrt obitelji
Četiri vuka
ozlijeđenih i zakonom zaštićenih životinja te
Milec
životinja izuzetih iz prirode.
Izvor: vlastita izrada autora.
Prema podacima iz Tablice 2. vukove je u Hrvatskoj moguće vidjeti u zatočeništvu, i to u tri gradska
zoološka vrta (Zagreb, Osijek i Split) i dva privatna (Markovac Našički i Ruščica), gdje ih se ukupno nalazi
petnaest. Zanimljivo je primijetiti da je čak sedam vukova došlo iz skloništa za pse u Marinićima gdje su
držani u nehumanim uvjetima i kojeg je zatvorio državni inspektorat. Također, važno je napomenuti da se
u Markovcu Našičkom nalazi tek jedna vučica (koja je kuriozitet jer je prema riječima vlasnika stara preko
20 godina). Ruščica je prvenstveno državni azil za divlje životinje koje su zlostavljane (kao vukovi iz Mari-
224
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
nića) ili su nađene ozlijeđene i iznemogle. Tu je smješten i vuk Sivko koji je 2007. godine nađen napušten
u okolici Knina. Nakon pružene pomoći i oporavka pušten je u Nacionalni park Risnjak, ali višemjesečni
boravak blizu ljudi učinio ga je habituiranim. Zbog ispoljavanja izrazito „nevučjeg“ ponašanja (od ljudi
je tražio hranu, igrao se s psima) ponovo je uhvaćen i prebačen u Ruščicu. Jedinka koja je izuzeta iz svog
prirodnog okoliša i koja je navikla na ljude teško se može vratiti nazad u prirodu, te joj je potrebno ili naći
odgovarajući smještaj ili ju uspavati kako ne bi postala metom krivolova. Vukovi u gradskim zoološkim
vrtovima žive u nastambama koji nastoje imitirati njihovo prirodno stanište, a veličinom variraju od 130 do
6500 m2 (usporedba: vučji teritoriji u Hrvatskoj iznose i preko 700 km2). Iako u takvim nastambama vukovi
nikako ne mogu ispuniti svoje potrebe za kretanjem, prostorom i hranom, treba istaknuti da se ipak radi na
poboljšanju kvalitete njihova života proširivanjem nastambi i traženjem posvojitelja i sponzora (trenutno
u tome prednjači zagrebački zoološki vrt). Vukovi iz gradskih zooloških vrtova su ili okoćeni u samom zoološkom vrtu ili dovedeni iz neodgovarajućeg smještaja te se niti u jednom vrtu ne planira novi okot jer je
pronalazak novog zoološkog vrta problematičan i dugotrajan (iz tog razloga neki imaju samo mužjake). Od
svih zooloških vrtova treba izdvojiti Prirodoslovni muzej i zoološki vrt grada Splita kao negativan primjer:
male nastambe, nepostojeći edukacijski programi, negativna reklama (apel jednog posjetitelja iz Buenos
Airesa koji je na internet stranici www.tripadvisor.co.uk1 upozorio na katastrofalne uvjete koji ljeti vladaju
u zoološkom vrtu).
Mnogim ljudima odlazak u zoološke vrtove više nije prihvatljiv zbog moralnih i etičkih razloga. Naime, zoološki vrtovi imaju četiri funkcije: funkciju zabavljanja, odgoja i obrazovanja, znanstvenih istraživanja te uzgoja i mogućeg spašavanja ugroženih divljih vrsta (Visković, 2008.). Postavlja se pitanje da li
zoološki vrtovi mogu ispuniti svoje temeljne funkcije, i u kojoj mjeri, koliko ulažu u edukacijske programe,
kako se oni provode te koliko oni utječu na posjetitelje zooloških vrtova. Razvojem svijesti posjetitelja javlja
se i odbojnost prema bilo kakvim sadržajima koje divlje životinje drže zatočene.
U Hrvatskoj, u implementaciji s drugim vrstama, vukovi se u otvorenom okolišu mogu promatrati u
aranžmanu Nacionalnog parka Risnjak i poduzeća Gama lov d.o.o. (Tablica 3).
Tablica 3. Lokacije u Hrvatskoj gdje je moguće vidjeti divlje vukove kao dio turističke ponude.
Lokacija
Naziv
Crni Lug, masiv
Risnjaka
Nacionalni park
Risnjak
Crni vrh, masiv
Kapele
Gama lov d.o.o.
Broj jedinki
Dva do tri
čopora
Osobitost
Prilikom razgledavanja Parka može se naići na
vučje otiske, tragove na deblima, izmet i ostatke
hrane.
Poduzeće je orijentirano na lov i promatranje
životinja.
Izvor: vlastita izrada autora.
Nepoznato
Posjetitelji su smješteni na promatračnicama (čekama) ili u uređenim brvnarama (kućicama). Posjetitelji su većinom Nijemci, Francuzi i Austrijanci. Bilo kakav fotoulov je slučajan – nema garancije da će divlje
životinje doći te je stoga preporuča strpljenje i upornost.
6. Strategija
Kao opreka masovnom turizmu sve se intenzivnije razvijaju oblici selektivnog turizma bazirani na
održivoj koncepciji turizma, drugačijem odnosu prema prirodi i njezinim sastavnicama, te razvijanju odgovorne svijesti. Od mnogih novih smjerova razvoja alternativnog turizma, vuk svoje mjesto može naći u
turizmu divljine, turizmu prirode i drugim selektivnim oblicima povezanima s prirodom, njezinom zaštitom i edukacijom.
Turizam baziran na vukovima, a osim turista, uključuje i turističke agencije, državna tijela, lokalno
stanovništvo, zaštitare prirode te nevladine organizacije, a svaki od partnera ima određene interese u raz1http://www.tripadvisor.co.uk/ShowUserReviews-g295370-r81831455-Split_Split_Dalmatia_County_
Dalmatia.html
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
225
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
vitku turističke ponude zasnovane na vukovima. Prema Tapperu (2006.) ti interesi su npr. zaštita okoliša,
staništa i bioraznolikosti; popularizacija znanstvenih istraživanja; razvitak poduzetništva, ekonomski razvoj i otvaranje novih mjesta, gradnja infrastrukture i poboljšavanje kvalitete života lokalnog stanovništva,
potencijal stvaranja nove ponude i marketinške promocije lokalnih proizvoda i usluga i slično što rezultira
novim iskustvima i doživljajima, edukacijom i osvješćivanjem za turiste. Za razvoj turističke ponude bazirane na vuku (ali i drugih vrsta turizma koja se razvijaju na prirodnim atrakcijama i resursima) potrebno
je razvijanje partnerskih odnosa među svim interesnim skupinama te je nužna podrška državnih tijela u
njihovoj zaštiti i valorizaciji. Apsolutno je nužna podrška zaštitara prirode i znanstvenika, kao i njihova
suradnja.
Prema Chovanovoj (2012.), ključne za razvoj takve vrste turizma mogle bi biti nevladine organizacije
jer okupljaju zaštitare prirode, ekologe i prirodoljupce koji su više usmjereni na ekologiju i očuvanje okoliša
a manje na stjecanje profita. Ne smiju se zanemariti ni mogućnosti masovnih medija i društvenih mreža
koji, uz zabavnu, imaju i informativnu ulogu. Pomoću njih se u kratkom vremenu može doprijeti do velikog
broja potencijalnih posjetitelja, sponzora i partnera. Udruživanjem s drugim ustanovama i udrugama koje
se bave zaštitom prirode i/li vukova te turizmom može se popularizirati koncepcija turističke valorizacije
vukova i povećati interes za njihovu zaštitu. Ujedno, turizam može igrati ulogu u znanstvenim istraživanjima vukova (bilo sponzorskim programima ili direktnim sudjelovanjem zainteresiranih turista), a prihodi
od turizma mogu se kanalizirati u razne programe istraživanja i praćenja vukova.
Prije razvijanja turizma baziranog na vukovima nužno je (Goodwin et al., 2000.):
• Poduprijeti njihovu zaštitu
• Uključiti se u zaštitu vukova na lokalnoj razini te upoznati istraživače vukova
• Povezati se s lokalnim zajednicama i poduprijeti ih u razvijanju turizma
• Poduprijeti održivi razvoj i uključiti se u njegovu promociju
• Naglasiti vrijednost zaštićenih područja
• Marketinški koristiti vukove kao simbole prirode, divljine i očuvanog okoliša
• Promovirati vukove kroz upoznavanje njihove vrste, načina života i staništa, a ne obećavati da će
vukovi sigurno biti viđeni.
Vukovi su jak simbol zabačenih krajeva, a ukoliko se u marketinškoj strategiji koriste u sprezi s prvenstveno risom i medvjedom, vukovi mogu postati utjecajni prilikom stvaranja jakog turističkog proizvoda
koji će privući velik broj turista iz različitih segmenata. Na primjeru vukova turisti mogu puno naučiti o
očuvanju okoliša, ekologiji, divljim životinjama i njihovim staništima, a posjetiteljski centri mogu pojačati
doživljaje turista. Turistima se zato mora omogućiti (Huber et al., 2008.) uživanje u staništu vukova, traženje, promatranje i fotografiranje tragova vukova, promatranje i fotografiranje vukova s promatračnica te
sudjelovanje u aktivnostima istraživača i/ili čuvara prirode.
Stoga je nužno organizirati pješačke ture staništem vuka koje bi za cilj imalo upoznavanje posjetitelja
sa sastavnicama vučjeg staništa. Uzduž staze mogu se postaviti točke koje će prikazivati etape vučjeg života;
npr. može se prikazati evolucija vuka, napraviti brlog i okupljalište, postaviti zamke kao prikaz nehumanih
načina ubijanja vukova, napraviti staza vučjih otisaka (a i drugih zvijeri – za usporedbu) i slično. Pri razvijanju takvih tura važno je zaposliti kadar koji će moći pružiti kvalitetne informacije, biti upoznat s novim
saznanjima i nastojati “doprijeti” do posjetitelja, a ne samo odrađivati posao.
Mogu se organizirati praćenja tragova, posebno u snijegu (kada se najlakše uočavaju). Praćenje tragova je jedna od metoda procjenjivanja brojnosti populacije nekog područja, i to bi mogao biti jedan od načina „upošljavanja“ zainteresiranih turista budući se obično među lovištima ne nailazi na dobar odaziv, pa se
akcije provode u zaštićenim područjima. Tragovi vuka u zemlji mogu se iskoristiti i kao suveniri – mogu se
napraviti gipsani odljevi u pravoj veličini koji će turisti moći kupiti.
Za tzv. „specijaliste“, vučje entuzijaste, bitno je organizirati neposredni doživljaj vukova kroz promatranje, slušanje zavijanja i sl. Prema Tapperu (2006.), specijalisti su turisti predani određenom hobiju za koji
su spremni platiti da bi uživali u njemu i potpuno mu se posvetiti. To su obično avanturisti koji pokazuju
veliko zanimanje za prirodu i predmet njihovog hobija, a vole biti aktivni i mogli bi se uključiti u znanstveni
projekt. Uključivanjem odabranih turista u znanstvene projekte oni prestaju biti samo pasivni promatrači,
počinju aktivno doprinositi i daju istraživanjima novu dimenziju.
226
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
Promatranje vukova s promatračnica bi moglo biti izazovno organizirati budući da se u Hrvatskoj
vukovi klone ljudi. Stoga je potrebno dovesti posjetitelje na mjesta gdje se vukovi najviše zadržavaju i gdje
je veća mogućnost da će ih se vidjeti (npr. blizu prijelaza za divlje životinje, hranilišta za divljač). Pri tome
treba paziti da se ne javi manipulacija okolišem i da se izbjegnu negativni učinci na samu vrstu. Negativni
učinci turističkih aktivnosti mogu se smanjiti na nekoliko načina (Tapper, 2006.): populaciji životinja i
samom staništu treba se dati vremena za oporavak, turističke aktivnosti se mogu ograničiti (manje grupe
turista, posjećivanje u određeno doba) zoniranjem (neka područja su dostupnija turistima a druga ne –
npr. područje brloženja vuka je zabranjeno) te naposljetku grupe turista treba pratiti stručan vodič koji će
ih educirati o bontonu u prirodi. U svrhu educiranja mogu se posjetiteljima predočiti „biografije“ vukova
nekog područja. Hrvatska ima vukove koji su praćeni dugo vremena (npr. Hilda je, prema Izvješću o populaciji vuka za 2012. godinu, bila praćena 3 269 dana odnosno 8.9 godina što znači da je najduže praćeni
vuk do sada u Hrvatskoj). Znanstvenim praćenjem motre se prostorni rasporedi i dinamika nekih čopora
u Hrvatskoj pa se iz tih podataka može iskonstruirati vjerni prikaz života čopora u svrhu edukacije turista.
Ukoliko se organiziraju ture određenim zaštićenim područjem pričanjem o vuku „s imenom“, posjetiteljima se može predočiti čitava vrsta te u njima probuditi osjećaj poštovanja i empatije prema vukovima. Takvi
poznati vukovi mogu se upotrijebiti i u marketinške svrhe.
Za aktivan financijski doprinos turista mogu se (po uzoru na Yellowstone) pokrenuti programi sponzoriranja ogrlica i posvajanja vuka kako bi posjetitelji aktivno pridonijeli znanstvenim istraživanjima. Ogrlice se mogu ponuditi i ustanovama iz područja zaštite okoliša, obrazovnim ustanovama (škole, veleučilišta,
sveučilišta) i drugima koji su za to zainteresirani. Sponzori bi mogli dobiti karte područja na kojima je vidljivo gdje se “njihov” vuk kretao, informacije o čoporu u kojem je označeni vuk, i samu ogrlicu kad prestane
biti upotrebljiva.
Turizam baziran na vukovima mora se razvijati na područjima gdje su za to uvjeti najpovoljniji, tj.
gdje su stavovi o sprezi vukova i turizma najpozitivniji. To je gorska Hrvatska – pri čemu se misli na dijelove
Primorsko-goranske, Karlovačke i Ličko-senjske županije (Majić Skrbinšek i Bath, 2005.). Gorsku Hrvatsku
obilježava (Perić i dr., 2005.) različitost geoloških i hidrogeoloških elemenata, izrazita pošumljenost te stanišna i biološka raznolikost, uz klasična ruralna obilježja i slabu naseljenost. S obzirom na potencijale koje
posjeduje to područje Hrvatske trebalo bi se strateški opredijeliti za razvoj prirodi bliskog turizma i turizma
divljina. Na taj način bi se taj kraj revitalizirao i razvio pri čemu mogu pomoći alternativne vrste turizma.
Pažljivim odabirom turističkih aktivnosti u ovom prostoru mogu se uspješno otvoriti nove životne mogućnosti, radna mjesta, privući posjetitelji i povezivati poduzetnički interesi – pri čemu vukovi mogu odigrati
značajnu ulogu. Zbog toga je važno da se to područje kao stanište vukova (tu se mogu dodati druge dvije
velike zvijeri–medvjed i ris), maksimalno valorizira i iskoristi, te otvori turistima koji su zainteresirani za
iskonski doživljaj prirode i divljine.
7. Zaključak
Razmatrana brojnost vučje populacije u Hrvatskoj upućuje na relativno dobru popunjenost staništa
vukovima (prebrojavanjem je ustanovljeno 190 do 220 jedinki). Najveća gustoća nastanjenosti vukovima
računaju se teško pristupačni dijelovi gorske Hrvatske. Ti su predjeli predisponirani za razvitak turizma
divljine a vukovi su njihova glavna atrakcija.
U svijetu postoje brojni turisti kojima je motiv posjete vuk. To su potvrdila i istraživanja posjetitelja
Nacionalnog parka Yellowstone, u kojem vukovi zauzimaju važno mjesto u strukturi turističke ponude.
Po uzoru na Nacionalni park Yellowstone turističku ponudu, zasnovanu na vuku kao atrakciji, počele su
stvarati i neke europske destinacije. To su uglavnom destinacije s tradicijom kod kojih su temeljni resursi
u turizmu sve oskudniji pa se za stvaranje održivog destinacijskog turističkog proizvoda okreću potencijalnim turističkim atrakcijama.
U Hrvatskoj su vukovi jedan od sadržaja ponude zooloških vrtova. Ekološki osviješteniji turisti ne
pridaju posebnu važnost takvoj ponudi pa je teško vjerovati u njezinu održivost. Realno je očekivati da će
vukovi uskoro, u jednom od novih smjerova alternativnog turizma (osobito turizmu divljine), postati važni
činitelji ponude.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
227
Dina Botta, Rade Knežević, Radmila Jovanović
Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka
Povremeni aranžmani, zasnovani na sadržajima ponude turizma divljine, do sad su registrirani u
turističkoj ponudi Nacionalnog parka Risnjak te poduzeću Gama lov d.o.o. Međutim, njegovo odvijanje
ostvarilo je rezultate niske vrijednosti te se nije isprofiliralo kao selektivna vrsta nego je ostalo na razini pojavnosti. Jasno je da bi stvaranje strategije za razvitak turizma divljine na razini države ubrzalo valorizaciju
vukova te utjecalo na njegovu populaciju.
Literatura
1. Chovanova, A. (2012). Brown bear conservation in Slovakia: tourism opportunity od threat?,
Cambridge, Anglia Ruskin University.
2. Duffield, J., et al. (2006). Wolves and people in Yellowstone: Impacts on the Regional Economy,
Final report, Missoula, Univesity of Montana.
3. Duffield, J.W., Neher, C.J. i Patterson, D.A. (2008). Wolf recovery in Yellowstone: park visitor attitudes, expenditures and economic impacts, Yellowstone Science, 16, (1)., 20 – 25.
4. Frković, A. (2004). Vuk u Hrvatskoj: s posebnim osvrtom na Gorski kotar i Hrvatsko primorje,
Rijeka, PGŽ i Lovački savez PGŽ.
5. Goodwin et al. (2000). Tourism and carnivores: the challenge ahead. Surrey, World Wildlife Fund
– UK.
6. Halfpenny, J.C. (2005). Local economic inputs from wolf restoration, pismo guverneru Montane i
kongresnoj delegaciji. http://www.halfpenny.me/PDFby/Wolf$$2005.let.pdf (05. travanj 2013)
7. Huber, Đ. (2004). Vukovi zadivljuju i zarađuju u Nacionalnom parku Yellowstone, Lovački
vjesnik, 113 (3), 24-26.
8. Huber, Đ., et al. (2008). Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, Zagreb:
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za lovstvo, Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu prirode.
9. Jeremić, J.; Kusak, J.; i Skroza, N. (2012). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2012.
Godini. Zagreb, DZZP.
10. Kusak, J. (2002). Uvjeti za život vuka (Canis lupus L.) u Hrvatskoj, doktorska disertacija. Zagreb,
Sveučilište u Zagrebu, PMF.
11. Linell, J. et al. (2002). Fear of the wolves: a review on wolf attacks on humans. Trondheim, Norsk
institutt for naturforskning (NINA).
12. Majić Skrbinšek, A.; Bath, A .J. (2005). Stavovi ruralne i urbane javnosti o vukovima u Hrvatskoj,
konačno izviješće. Zagreb, DZZP.
13. Oković, P. (2010). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2010. godini. Zagreb, DZZP.
14. Oković, P.; Kusak, J. (2010). Velike zvijeri: priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. Zagreb,
DZZP.
15. Oković, P. (2009). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini. Zagreb, DZZP.
16. Perić, J. et al. (2005). Glavni plan razvoja turizma Primorsko – goranske županije, dodatak I –
destinacija Gorski kotar, Rijeka, Sveučilište u Rijeci.
17. Smith, D. W. et al. (2012). Yellowstone Wolf Project: Annual Report 2011. National Park Service,
Yellowstone Center for Resources i Yellowstone National Park, Wyoming.
18. Štrbenac, A., ur. (2010). Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do
2015. Zagreb, Ministarstvo kulture i DZZP.
19. Tapper, R. (2006). Wildlife watching and tourism: a study on the benefits and risks of a fast growing tourism activity and its impacts on species, Bonn, United Nations Environment Programme
(UNEP).
20. Visković, N. (2008). Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i što je čovjek životinji. Zagreb,
Naklada Jesenski i Turk.
21. Weiss et al. (2006). Social and Ecosystem Benefits of Restored Wolf Populations, Transactions of
the 72nd North American Wildlife and Natural Resources Conference, Portland, Oregon: Wildlife Management Institute.
22. Yellowstone Park Foundation (2012). Annual report 30. June 2011–01. July 2012, 14. http://www.
ypf.org/pdfs/AR2012/document.pdf (07. travanj 2013).
228
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
Primljen: 17.02.2014. Prihvaćen: 10.03.2014.
Stručni rad
UDK 536.7:504
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
Laws of thermodynamics in sustainable development
Rudolf Horvat, 2 Valentina Novak
1
Tehnička škola Čakovec, Športska 5, Čakovec, Hrvatska
2
Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec, V. Nazora 34, Čakovec, Gospodarska škola Čakovec, V. Nazora
38, Čakovec, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]
1
Sažetak: Tehnološki je razvoj nemoguće zaustaviti, a prati ga proizvodnja otpada i onečišćenja, neprekidna potraga za sirovinama te njihovo prekomjerno iskorištavanje. Koncept održivog razvoja danas je
široko prihvaćen kao uvjet opstanka i napretka čovječanstva. Neke definicije održivog razvoja govore o tome
da bi čovjek budućim generacijama trebao ostaviti zdrav planet i okoliš za optimalan i dostojan život.
Promatrajući parametre održivog razvoja fizikalnim naočalama nužno je naglasiti važnost zakona
fizike. Naime, pri prijelazu jednog termodinamičkog sustava u drugi energija ne može ni nastati ni nestati, već su moguće samo uzajamne pretvorbe energije. Tako toplina može prijeći u unutarnju energiju i
rad ili se radom može dobiti toplina, ali ukupna energija u svim tim procesima ostaje očuvana. Također,
termodinamički procesi su ireverzibilni. Jednosmjernost objašnjavamo prijelazom iz manje vjerojatnih
stanja u vjerojatnija stanja. U radu je opisana povezanost energije i održivog razvoja, naglašena važnost
uporabe obnovljivih izvora energije te ilustrirane elementarne implikacije zakona termodinamike.
Ključne riječi: energija, održivi razvoj, zakoni termodinamike, obnovljivi izvori energije
Abstract: It is impossible to stop technological development and with it come waste production and
contamination as well as endless search for raw materials and excessive using of the same. The concept of
sustainable development is nowadays widely accepted as a condition of survival and progress of mankind.
According to some definitions of viable development, one should leave future generations a healthy planet
and environment for an optimal and worthy life.
In observation of the parameters of sustainable development through physical eyes, it is necessary to
stress the importance of the law of physics. Specifically, in the process of transfer of one thermodynamic
system into another, energy can neither be created nor lost; that is, only mutual energy transformations are
possible. In such a way, heat can be transferred into internal energy or work and reversely, but total energy
in all these processes remains preserved. Moreover, thermodynamic processes are irreversible. Unidirection
is explained by transfer from less probable states to more probable ones. The study presents a description of
the correlation between energy and sustainable development, stresses the importance of usage of renewable
energy sources and illustrates elementary implications of the thermodynamic laws.
Key words: energy, sustainable development, laws of thermodynamics, renewable energy source
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
229
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
1. Uvod
Tehnološki razvoj, koji uvelike doprinosi kvalitetnijem životu pojedinca današnjice, podrazumijeva
potrošnju enormne količine energije. Sve tehnologije, bez izuzetka, temelje se na spoznajama o prirodi
i njenim zakonima koje otkrivaju i određuju prirodne znanosti. Čovjek ne može živjeti bez znanosti i
tehnologije kao što ne može ni u suprotnosti s prirodom. To je osnovna smjernica znanstvenog istraživanja. Nepobitno je jasno i znanstveno dokazano da je tehničko-tehnološki razvoj na Zemlji toliko ubrzao
potrošnju fosilnih goriva (ugljena, nafte i prirodnog plina) i urana, a time i sve veću emisiju štetnih tvari
u okoliš, da je upitan prirodni obrambeni sustav koji bi se mogao oduprijeti sve složenijem i opasnijem
onečišćenju okoliša te uspostavljanju ravnoteže u biosferi. Opskrba energijom postat će veliki problem
jer je za svaku energetsku jedinicu koja se unese u organizam potrebno utrošiti prosječno 4 energetske
jedinice za proizvodnju, dopremu i pripremu hrane (Majdandžić, 2008.,6).
Može se reći da je opći napredak, u uvjetima tehnološke revolucije, postigao vrlo visoku razinu
industrijskih aktivnosti te vrlo visok životni standard za dio stanovništva što je sve zajedno imalo veliki
utjecaj na okoliš. Povijesno gledano, čovjek je bio zauzet i ponesen tehnološkim uspjesima te povećanjem
osobnog i društvenog standarda tako da je kroz određeni vremenski period, zanemario utjecaj na okoliš.
Time je došlo do znatnog zagađenja okoliša koje se ostvaruje kroz zagađenje zraka, zemlje, vode, zatim
stvaranjem i gomilanjem čvrstih otpadaka, stvaranjem buke i mijenjanjem izgleda okoline, a s obzirom
na uvjete okoliša i vrstu zagađivača mogu se javiti i specifičnosti vezane za te uvjete i vrste. Sva zagađenja
okoliša imaju utjecaja na floru i faunu, a posredno i neposredno na čovjeka (Udovičić, 2002.,15, 60).
2. Pojam održivog razvoja
Koncept održivog razvoja danas je široko prihvaćen kao uvjet opstanka i napretka čovječanstva.
Održivi razvoj podrazumijeva zadovoljavanje potreba današnjice, a da se pritom ne ugrožavaju potrebe
budućih generacija. Pojam “održivost” obuhvaća ukupni okoliš, socijalni sklop zbivanja i druge moguće
čimbenike kvalitete življenja. Prema toj definiciji trebali bismo živjeti tako da onima iza nas ostane dovoljno prirodnih dobara (Udovičić, 2004., 75).
Naš život, kao i cjelokupno okruženje koncipirani su prema načelima općih zakona fizike. U radu
se želi sagledati održivi razvoj sa stajališta zakona termodinamike. Prema tome, zanima nas fizikalno
stajalište.
3. Održivi razvoj i zakoni termodinamike
Termodinamika se zasniva na dva osnovna zakona koji su poopćenje i proširenje ranije poznatih
zakonitosti. To je dio fizike koji istražuje sustave sastavljene od ogromnog broja dijelova – tzv. termodinamičke sustave – na osnovi mjerenja i analize energije sadržane u njima i s njom povezanih veličina, tzv.
termodinamičkih veličina. Termodinamički sustav je svako makroskopsko tijelo kao skup svojih atoma
i molekula, pa tako i cijeli planet Zemlja. Najpoznatije termodinamičke veličine su unutarnja energija
sustava, temperatura, toplina, entropija.
3.1. Prvi zakon termodinamike
Prvi zakon termodinamike je poopćenje ranije poznatog zakona o očuvanju energije koji utvrđuje
da energija ne može nastati iz ničega niti nestati, nego prelazi iz jednog oblika u drugi ili iz jednog sustava u drugi. Prvi zakon termodinamike je ustanovio do tada nepoznatu činjenicu da se energija može
razmjenjivati u obliku topline, pa toplinu – jednako kao i rad – mjerimo u istim jedinicama kao i energiju. Prvi zakon termodinamike kaže da se ukupna energija sadržana unutar sustava (unutarnja energija)
može promijeniti tako da sustav razmjenjuje rad ili toplinu s okolinom (ili oboje). Ako je sustav izoliran,
tj. nema međudjelovanja sustava i okoline, negova unutarnja energija ostaje konstantna.
Iako u egzaktnim analizama termodinamičkih procesa treba voditi računa o tome da pojmovi topline i rada opisuju procese promjene energije, a ne energiju samu, u ostalim je primjenama uobičajeno
govoriti o toplini kao da ona doista jest dio unutarnje energije sadržane u sustavu (tzv. toplinska energija), što olakšava opis jednostavnih pojava.
230
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
Razmotrimo najprije pretvorbu topline u gibanje. Poznato je da se bilo koji iznos mehaničke energije može 100% transformirati u toplinu. Na primjer, čitava kinetička energija vlaka, nakon zaustavljanja
u stanici, bit će pretvorena u toplinu trenjem u kočnicama. No, može li ovaj proces biti povratan? Može li
se sva toplina sadržana, na primjer u kipućoj vodi, pretvoriti 100% u mehaničku energiju?
Slika 1. Parna lokomotiva.
Izvor: http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/4377-tragoviuskotraene-pruge-eapljina-dubrovnik/page-42
Promatrajući (fizikalno) proces u parnome stroju vidimo da se tamo uvijek samo jedan dio topline
pretvara u mehaničku energiju. Drugi dio topline se predaje hladnijem spremniku.
Tamo vruća para potiskuje klip i vršeći rad pretvara dio topline u mehaničku energiju, a nakon
toga klip potiskuje iskorištenu i hladniju paru u spremnik niže temperature (u okolinu). Dakle, toplina
iz vrućeg spremnika struji ka hladnijem i pri tom se jedan dio transformira u mehaničku energiju, odnosno rad. Ako je Q1 toplina koju para uzima u vrućem spremniku, a Q2 toplina koju predaje hladnijem
spremniku, tada je dobiveni mehanički rad W = Q1 – Q2 .
Koeficijent iskorištenja (η) toplinske energije u ovakvom procesu je omjer dobivenoga rada W i
uložene topline Q1, dakle η=(Q1 – Q2)/ Q1, što se u postotcima može zapisati kao:
η = 100(1 −
Q2
)%
Q1
(1)
S gledišta ekonomičnosti bilo bi idealno smanjiti Q2 do nule, odbaciti hladniji spremnik te tako
postići da se sva toplina pretvori u energiju gibanja, dakle mehaničku energiju. No, je li to moguće?
Slika 2. Vodenica.
Izvor: http://www.pticica.com/slike/stara-vodenica/651899
Usporedbe radi, razmotrimo jedan posve drugačiji primjer. Neka se kuća nalazi na brdu, a ispod nje
teče potok. Potok svojom vlastitom snagom može snabdijevati kuću vodom. Voda pokreće kotač, a ovaj
pak pumpu koja potiskuje određenu količinu vode do kuće. Možemo li svu vodu iz potoka dopremiti
do kuće? Količina vode koja stiže do kuće potiskivana je preostalom vodom iz potoka. Ukoliko bi se sva
voda dovela do kuće, ne bi preostalo vode koja bi pokretala kotač, a time i pumpu. U ovom primjeru, na
prvi pogled, ima izvjesne sličnosti s radom parnog stroja. Sličnost se sastoji u tome da samo dio energije
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
231
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
u promatranim procesima (tok vode, tok topline) možemo iskoristiti za rad, dok je preostali dio potreban
za održavanje procesa. No, zakoni fizike prema kojima se ti procesi odvijaju su posve različiti.
Ograničenja na pretvorbu topline u mehanički rad proizlaze iz drugog zakona termodinamike.
3.2. Drugi zakon termodinamike
Kao malo koji drugi fizikalni zakon, ovaj se može formulirati na mnogo različitih načina koji su svi
jednakovrijedni – što dobro ilustrira fundamentalnu općenitost toga zakona. Najjednostavnija formulacija drugog zakona termodinamike zapravo izriče općepoznatu činjenicu da toplina sama od sebe može
prelaziti isključivo s toplijega na hladnije tijelo.
Fizičari su pokazali da je ta formulacija posve ekvivalentna sljedećoj: “Nije moguće ostvariti proces,
čiji bi jedini učinak bio da uzima toplinu iz jednog spremnika topline i pretvara tu toplinu u cijelosti u
rad.” Drugim riječima, u mehanički rad može se pretvoriti samo dio topline koja prelazi iz toplijega u
hladniji spremnik.
Francuski fizičar S. N. L. Carnot je pokazao da je najveći mogući koeficijent iskorištenja toplinskog
stroja:
η = 100(1 −
T2
)%
T1
(2)
Gornji izraz ima istu strukturu kao i prethodna jednakost (1), samo što je omjer toplina Q2/Q1
zamijenjen omjerom temperatura T2/T1 (apsolutne temperature, u kelvinima). Kod idealnog toplinskog
stroja, omjer topline koju radno tijelo predaje hladnijem spremniku i topline koju prima od toplijeg spremnika jednak je omjeru njihovih temperatura. Iskorištenje se može povećati jedino podizanjem temperature toplijeg spremnika i spuštanjem temperature hladnijega. Međutim, takva mogućnost je ograničena. Hladniji spremnik je okoliš kojemu temperatura nije proizvoljno niska, a temperatura toplijeg
spremnika ograničena je s mogućnošću oštećenja uređaja.
Kod realnih strojeva iskorištenje topline je još manje zato što se proces ne odvija u skoro ravnotežnom (reverzibilnom) režimu. Usto, javljaju se i dodatni gubici energije zbog trenja i zbog nesavršenosti
toplinske izolacije. Dakle, gubici energije u toplinskim strojevima su veliki i zato znatan dio energije iz
goriva ostaje neiskorišten. Npr. za parnu lokomotivu koja bi radila između temperature kotla od 100°C i
prosječne vanjske temperature zraka, račun prema formuli (2) pokazuje da maksimalni dio topline kotla
koji bi se u načelu mogao pretočiti u mehaničku radnju iznosi oko 15%. Maksimalna vrijednost korisnosti u motorima s unutarnjim izgaranjem iznosi do 40%, u parnim turbinama do 45%, a u reaktivnim
motorima do 42%.
Primjerice, ne može se konstruirati brod koji bi toplinu iz okolne vode koristio za vlastiti pogon,
izbacujući pri tom iza sebe kockice leda. To je u izvjesnom smislu analogno činjenici da ne možemo koristiti vodu oceana za pokretanje hidrocentrala, budući da je potencijalna energija vode neupotrebljiva
zbog toga što ne postoji niži nivo vode prema kojem bi voda mogla teći. Slično, toplina koja nas okružuje
je neupotrebljiva zbog toga što ne postoji područje niže temperature prema kojem bi se usmjerio toplinski tok.
Pravi termodinamički razlog za tu neupotrebljivost je priroda toplinske energije koju čini nasumično gibanje čestica (molekula i atoma) unutar tijela: to je „neuredni“ oblik energije koja se neće sama od
sebe „počešljati“ u „uredni“ mehanički rad. Naprotiv, u sustavu koji je prepušten sam sebi ta se nasumičnost odnosno „nered“ može samo povećavati. Zato je u termodinamici uvedena veličina pod imenom
entropija, za koju se može ugrubo reći da je mjera nereda u termodinamičkom sustavu. Entropija se
odnosi na razinu organizacije materije i energije u sustavu: kod visoke organiziranosti entropija je mala,
a kod niske organiziranosti velika. Pomoću entropije, drugi zakon termodinamike izriče se kao tvrdnja
da u izoliranim sustavima entropija tijekom vremena raste, tj. da nivo organizacije opada.
Da bi materija i energija nekog sustava bile što bolje iskoristive za mehanički rad, odnosno što
više biološki i ekonomski korisne, one moraju biti organizirane u visoko strukturiranim oblicima. Stoga
232
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
drugi zakon termodinamike govori da u izoliranim sustavima iznos iskoristive energije i materije pada
tijekom vremena.
Ta se nepovratnost (ireverzibilnost) prirodnih procesa može ilustrirati na lako razumljivom primjeru.
Slika 3. Vojnik s puškom.
Izvor: http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-11-vp/garand-m1-pobjednicka-puska-americkog-vojnika-907800
Uzmimo da metak koji je ispalio vojnik leti prema stablu. Molekule metka imaju paralelne brzine (zanemarimo kaotično gibanje unutar metka). Nakon zaustavljanja, u drvetu, mehanička energija
translatornog gibanja metka pretvara se u unutrašnju energiju njegovih molekula, dakle u toplinu metka
(i drveta). Uređeno translatorno gibanje molekula metka pri sudaru sa stablom prešlo je u neuređeno
kaotično gibanje. Mehanička energija prešla je u toplinu. Ovaj primjer jasno pokazuje da je transformacija mehaničke energije u toplinu isto što i transformacija uređenog gibanja u kaotično gibanje (Gamow,1971.,199). Ne možemo očekivati da se kaotično gibanje njegovih molekula spontano prenese u
uređeno gibanje te se metak, npr. od stabla vrati u puščanu cijev. Prirodna je težnja svakog sustava s
velikim brojem jedinki da iz uređenog stanja prelazi u stanje kaosa. Molekule, eto, daju prednost kaosu, a
ne uređenom stanju. Svako živo biće također je termodinamički sustav pa i njegov razvoj možemo pratiti
sa stajališta jednosmjernosti termodinamičkih procesa.
3.3. Implikacije na održivi razvoj
Sam prvi zakon termodinamike, odnosno zakon očuvanja energije, ima tek načelne – gotovo samo
hipotetičke – implikacije na koncept održivog razvoja na Zemlji iz današnje perspektive. No, zato drugi
zakon (osobito u kombinaciji s prvim) razotkriva fundamentalna ograničenja razvoja koja su već danas
aktualna.
Činjenica da sustav Zemlja sadrži ograničenu količinu energije (koju prema prvom zakonu ne možemo iz ničega povećavati) sama po sebi za sada je daleko od zabrinjavajuće. Ta je količina (i bez eventualnog pretvaranja materije u energiju u nuklearnim procesima) mnogo milijardi milijardi ... puta veća
od ukupne energije koju je ljudska civilizacija koristila od svog nastanka. Usto, na Zemlju svakodnevno
stiže količina Sunčeve energije koja je višestruko veća od onoga što troše sva živa bića zajedno, uključujući i ljude. Zbog toga Zemlja zrači u svemir višak primljene energije (a poremećaji u tom mehanizmu
hlađenja mogu zaprijetiti globalnim zatopljenjem).
Prava ograničenja na razvoj ljudske civilizacije na Zemlji proizlaze uglavnom iz drugog zakona
termodinamike. Najočiglednija su sljedeća ograničenja:
− dobivanje korisne energije iz Zemljinih zaliha (upotrebljive za razvoj ljudske vrste i civilizacije)
neizbježno uzrokuje degradaciju ukupnog sustava materije i energije, odnosno ubrzava porast
entropije;
− sadašnjim tehnologijama najlakše dostupni izvori energije uvelike se već koriste i ne može se
računati na velik i dugoročan rast prozvodnje korisne energije pod jednakim uvjetima. Zalihe
lako dostupnih fosilnih goriva se brzo iscrpljuju, a i najpovoljniji hidroenergetski potencijali
su već u upotrebi. Naravno da je još uvijek moguće značajno povećanje i produženje korištenja
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
233
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
takvih izvora, ali pod sve nepovoljnijim uvjetima. Npr., ogromne su zalihe teže dostupnih
fosilnih goriva, ali će njihovo korištenje pratiti sve viši stupanj zagađenja sustava otpadnom
materijom i degradiranom energijom;
− Zemlja, dakako, nije izolirani sustav; u načelu cijeli bi Svemir mogao biti naše smetlište u koje
bismo mogli usmjeravati otpadnu materiju i degradiranu energiju te tako sprečavati porast entropije u sustavu Zemlje. Međutim, današnje su tehnologije dobivanja korisne energije na tako
niskoj razini da se o tome ne može ni maštati, a kamoli ozbiljno planirati angažiranje ogromnih količina energije koje bi bile potrebne za izbacivanje onečišćenja iz sustava Zemlja.
Dakle, onečišćenje Zemlje danas nije posljedica sebičnog ili naglog ponašanja čovjeka, već neminovni pratitelj ekonomske aktivnosti na sadašnjim razinama tehnologije korištenja energije. Stoga se
pred čovječanstvo jedino može postaviti imperativ da tempo onečišćenja okoline bude optimalan, tj. u
skladu s mogućnošću obnavljanja ravoteže u prirodi i s principom ekonomske efikasnosti.
4. Obnovljivi izvori energije
U svakodnevnom životu koristimo izvore koji nam omogućuju pretvorbu iz jednih oblika energije
u druge, npr. ugljen, nafta, plin... Uzevši u obzir činjenicu da se količina navedenih energenata postupno
smanjuje, znanstvenici već dulje vrijeme istražuju mogućnosti iskorištavanja novih izvora energije. Obnovljivi su izvori energije sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno biomasa,
hidroenergija, Sunčeva energija, energija vjetra, biogoriva, geotermalna energija, energija plime i oseke,
energija morskih struja i valova… To su čisti izvori energije u skladu sa zaštitom okoliša i održivim razvojem.
Objasnimo pobliže neke od obnovljivih izvora energije:
I. Zbog nejednakog zagrijavanja površine Zemlje Sunčevim zračenjem nastaje gibanje zraka, a
vjetar je dio tog gibanja paralelan s površinom Zemlje. Vjetroturbine se koriste snagom vjetra,
a ako se upotrebljavaju kao mlinovi, vjetroagregati ili vjetrogeneratori, tj. ako je riječ o proizvodnji električne energije govorimo o vjetrenjačama. S ekološkog stajališta, energija vjetra je
prihvatljiv izvor energije jer ne daje dodatno toplinsko opterećenje, ne onečišćuje okoliš niti
traži korištenje vodnih resursa.
II. Još od davnih vremena snaga vode koristila se za dobivanje mehaničkog rada u vodenicama
koje su pokretale mlinove, preše, kovačnice, pilane i razne druge pogone, a od posljednjih
desetljeća 19. st. koristi se i za dobivanje električne energije. Načelo iskorištavanja hidropotencijala temelji se na nekoliko pretvorbenih oblika energija. Voda na visokoj razini, često spremljena iza brane, ima energiju položaja (potencijalnu energiju u akumulaciji) te zbog određenog
pada i protoka nastaje kinetička energija. Zbog toga se prvo njezina gravitacijska potencijalna
energija pretvara u kinetičku koja tjera vodnu turbinu. Zatim se turbinom kinetička energija
pretvara u mehaničku energiju vrtnje osovine. Rotirajuća osovina turbine pogoni generator
koji proizvodi električnu struju.
III. Biomasa je gorivo koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao što su drvo, slama, stabljike žitarica, ljušture i sl. Republika Hrvatska kao zemlja s velikim šumskim potencijalom
(sa 44% teritorija prekrivenog šumom), znatnom ulogom poljoprivrede te brojnim drvno
prerađivačkim pogonima ima na raspolaganju velike količine biomase različitog podrijetla koje
se mogu koristiti za proizvodnju energije. Od svih obnovljivih izvora za proizvodnju energije iz
biomase postoje minimalne prepreke, a načini iskorištavanja i tehnologija poznati su i provjereni.
IV. Geotermalna energija sadržana u Zemljinoj unutrašnjosti uglavnom potječe iz čvrste kore
Zemlje debljine 10-60 km, pa se većina geotermalnih procesa odvija unutar te razmjerno tanke
kore. Toplina sadržana u Zemljinoj kori može zagrijati podzemnu vodu na 30-120 °C, a katkad
se pretvori u vodenu paru. Može se iskoristiti za grijanje i hlađenje u poljoprivredi, industriji,
lječilištima i sportsko-rekreacijskim centrima pa sve do proizvodnje električne energije postupkom vrućih stijena (hot-dry-rock) s temperaturom višom od 170 °C. Geotermalna energija
smatra se obnovljivim izvorom jer se stalno obnavlja kruženjem podzemnih voda i gotovo da i
nema onečišćenja okoliša.
234
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
V. Iskorištavanje energije iz mora (plima i oseka, morske struje i valovi) sve više privlači
stručnjake, i to ne samo energetičare, nego i velik broj ljudi interdisciplinarnih struka sa
spoznajom o velikim mogućnostima korištenja tog resursa. Energija plime i oseke potječe od
gravitacijskog djelovanja nebeskih tijela, točnije od međudjelovanja Mjeseca i Zemlje. To su
pojave koje se očituju periodičnim dizanjem i spuštanjem morske površine dva puta dnevno.
Energija plime i oseke prikladna je za iskorištavanje samo tamo gdje postoje velike razlike
razine mora u vrijeme plime i oseke, što je uglavnom slučaj na obalama oceana.
VI. Vodik nije obnovljivi izvor energije, ali je element koji se nalazi se u ogromnim količinama
u prirodi. On je zajednički dio mnogih energenata. Nafta, ugljen, prirodni plin, biomasa, i
drugi energetski izvori ili sadrže vodik ili se mogu upotrijebiti za izdvajanje vodika. Vodik je
najprikladnije umjetno dobiveno gorivo koje se može dobiti i iz vode i mogao bi zamijeniti fosilna goriva. Prednost je vodika u tome što može pohraniti energiju te ima vrlo dobre značajke,
npr. mogućnost prijevoza i višenamjensku uporabu. Dvostruko mu je veća energija po jedinici
mase nego u benzina. No, u tekućem stanju ima manju gustoću nego benzin, pa mu je veći
obujam. Vodik je i ekološki vrlo povoljno gorivo jer pri njegovu izgaranju nastaje voda ili
vodena para, pa nema štetnog utjecaja na okoliš, tj. ne stvara materijalno onečišćenje. Vodik se
vrlo lako može pretvoriti u korisne oblike energije: toplinsku, mehaničku ili električnu, gotovo
uvijek s većim stupnjem djelovanja od fosilnih goriva.
Trenutne metode korištenja obnovljivih izvora energije ne mogu zadovoljiti sve energetske potrebe
društva. Trajno održivi razvitak u pogledu potrošnje sirovine zahtijeva:
- štedljivi način proizvodnje za kvalitetnije i dugotrajnije produkte, koji se najvećim dijelom
mogu reciklirati
- smanjivanje otpada i njegovu uporabu, bilo za dobivanje energije ili za nove proizvode
- zamjenu neobnovljivih sirovina obnovljivim
- novi, razumniji i humaniji svjetonazor u ophođenju s prirodnim dobrima i općeljudskim
potrebama (Glavač, 2001., 164).
5. Zaključak
Promatrajući svijet u kojem živimo mogli bismo reći da su u središtu čovjek i njegove potrebe. U
takvom sustavu antropocentrizma glavni cilj je zadovoljiti te potrebe što obuhvaća, između ostalog, tehnički i tehnološki razvoj. Ljudske djelatnosti izazivaju promjenu ravnoteže sustava Zemlje. Mnogi resursi
bez kojih danas ne možemo zamisliti svijet neobnovljivi su, tj. u ograničenim su količinama. Zbog toga
se stavlja naglasak na racionalnost iskorištavanja istih te stimulaciju istraživanja novih sirovina i novih
tehnologija. Trebamo shvatiti da je čovjek dio prirode i da je njegova dužnost pažljivo gospodarenje
prirodnim resursima. Čovjek ne bi trebao samo prihvatiti odgovornost za prirodu i život, nego i za ono
što još ne postoji. Moralni imperativ trebao bi obuhvatiti takvo djelovanje u sadašnjosti da u budućnosti
ne upropastimo svijet i solidarnost ljudi s njim. Trebamo biti usmjereni prema skladnoj suradnji s prirodom, umjesto enormne energetske potrošnje s velikim količinama otpadnih tvari.
Upravo poznavajući prirodne zakone možemo razumijeti kako priroda funkcionira i racionalno
koristiti njezine potencijale. Zakon o očuvanju energije možemo nazivati temeljnim zakonom prirode
budući da je energija temelj svih procesa u prirodi. Nemoguće je proizvesti stroj koji bi obavljao rad, a da
pri tome ne koristi energiju. Također, nemoguće je proizvesti stroj koji bi svu dobivenu toplinu pretvorio
u koristan rad. U tim procesima pretvorbe iskoristiva energija prelazi u neiskoristivu što rezultira, kada
se radi o ireverzibilnim procesima, povećanjem nesređenosti sustava. Zakoni termodinamike dakle postavljaju granice održivog rasta kako prirode, tako i ljudskog društva.
Literatura
1. Budin R.,Mihelić-Bogdanović A. (1990). Osnove tehničke termodinamike. Zagreb, Školska knjiga.
2. Glavač V. (2001). Uvod u globalnu ekologiju. Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada.
3. Majdandžić LJ. (2008). Obnovljivi izvori energije. Zagreb, Graphis d.o.o.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
235
Rudolf Horvat, Valentina Novak
Zakoni termodinamike u održivom razvoju
4. Potočnik V. (2002). Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj. Zagreb, Ministarstvo
zaštite okoliša i prostornog uređenja.
5. Tomović S. (2002). Alternativni izvori energije. Beograd, Tehnička knjiga.
6. Udovičić B. (2002). Energetika i okoliš u globalizaciji. Zagreb, vlastita naklada.
7. Udovičić B. (2004). Neodrživost održivog razvoja. Zagreb, Kigen d.o.o.
8. Višković A.(2002). Energija i međunarodni transfer tehnologije. Energetika marketing.
236
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris Barić
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta
Primljen: 14.03.2014. Prihvaćen: 17.03.2014.
Stručni rad
UDK 338.48:796:504
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta
The environmental aspects of sustainable development of tourism and sport
Mahira Tanković, 2 Ksenija Keča, 3 Doris Barić
Visoka poslovna škola Libertas, Trg J. F. Kennedy 6b, Zagreb, Hrvatska
e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
1, 2, 3
Sažetak: Premda neologizam, sportski turizam ima dugu povijest i tradiciju načina provođenja
odmora. Pojam je nastao, s jedne strane iz poimanja sporta kao dijela rekreacije, a s druge strane iz potrebe
turizma da razvije komplementarne turističke usluge. I sport i turizam odvijaju se u prostoru koji svojim
prirodnim atributima daje preduvjet razvoju kako turizma tako i sporta, ali jednako tako oni uzurpiraju
autentičnost prostora. Temeljem prikaza sportskog turizma na primjeru Švicarske, zemlje koja je među
prvima uočila koegzistenciju turizma, sporta i zaštite okoliša ovim radom pokazat će se važnost ekološke
dimenzije u kontekstu održivog razvoja turizma i sporta. U vremenu klimatskih promjena upravo je na osjetljivim alpskim prostorima najuočljiviji ovaj globalni fenomen zagrijavanja; razlog više da se u kontekstu
održivog razvoja naglasak stavi na odgovorni razvoj.
Ključne riječi: turizam, sport, održivi razvoj, Švicarska
Abstract: Although neologism, sports tourism has a long history and tradition of ways to spend the
holidays. The term was created, on the one hand based on the perception of sport as part of recreation, on
the other hand on the needs of tourism to develop complementary tourist services. Sport and tourism take
place in the area that with its natural attributes gives the preconditions for the development of tourism as
well as sport, but also they usurp its authenticity. Based on the presentation of sports tourism in the example of Switzerland, a country that was among the first ones noting the coexistence of tourism, sport and the
environmental protection, in this paper we show the importance of the ecological dimension in the context
of sustainable development of tourism and sport. In times of dramatic climate changes it is just the sensitive
alpine areas where this global warming phenomenon is most visible. All the more reason that in the context
of sustainable development the emphasis is put on responsible development.
Key words: tourism, sport, sustainable development, Switzerland
1. Uvod
Turizam je složena društveno-ekonomska pojava koja u mnogim zemljama bitno utječe na gospodarski i društveni razvoj. Pored osnovnih ekonomskih funkcija turizma, važnu ulogu u njegovu razvoju
imaju brojne društvene funkcije, kao što su zdravstvena, sportsko-rekreacijska, kulturna, obrazovna, socijalna i politička funkcija (Relac i Bartoluci, 1987.,1). Turizam postaje prilika za sudionike da pronađu
ili razviju svoje sklonosti prema sportu te se iskušaju u nizu sportsko-rekreacijskih aktivnosti, a za mnoge
postaje polazna osnovica za trajnu sportsku aktivnost. Međutim sve veći broj turista na jednom području
znači i snažniji utjecaj na okoliš te je zaštita okoliša „conditio sine qua non“ održivog razvoja turizma.
Na današnjem stupnju razvijenosti turizma u svijetu – a turizam je označen kao par excellence mogući
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
237
Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris Barić
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta
primjer održivog razvoja–osim općenitih zaključaka o potrebi da turizam zaštiti prirodne i sve druge
resurse na kojima se temelji, pojam održivog razvoja na primjeru turizma još je daleko od univerzalno
prihvaćenog, a kamoli od šire primjene u praksi (Vukonić, 2010.,125). Ekološko mišljenje, a pogotovo
ekološko ponašanje, još je uvijek breme za čovječanstvo, teret koji prihvaćamo samo zato jer nam podsvjest govori da bez ekološkog promišljanja naš opstanak dolazi u pitanje (Vukonić i Keča, 2001.,182).
Treba naglasiti da su okoliš i gospodarstvo isprepleteni i to ne kao neprijatelji nego kao partneri u općoj
težnji za boljom kvalitetom življenja. Tim više danas smo svjedoci intenziviranja pritisaka na okoliš te
rastućeg izazova okolišno odgovornog upravljanja.
2. Ekološka dimenzija održivog razvoja
Iako je pojam održivog razvoja već zaživio u upotrebi u svjetskoj praksi i uglavnom dobio samo
pljesak i odobravanja za svoja stajališta, a proces nastao iz njegovih postavki traje već duže vrijeme, gotovo svakoj raspravi o održivom razvoju počinje se ab ovo, od definicije same paradigme. Naime, svaki
razvoj, pogotovo gospodarski nužno dovodi do unošenja neprikladnih stvari u okoliš koje mogu, a vrlo
često i imaju negativan utjecaj na održavanje tzv. „nosivosti kapaciteta“ okoliša. Zbog toga se pokušalo u
pojam održivog razvoja unijeti dodatna objašnjenja, iz kojih proizlazi da tezu o nužnosti zaštite zapravo
ne treba shvatiti kao poziv na zaustavljanje ili sprečavanje razvoja u određenoj prirodnoj sredini, kako
su to neki bili skloni tumačiti, nego da se takav razvoj mora rukovoditi i načelima zaštite okoliša, odnosno načelom da u istom prostoru sve aktivnosti koje imaju uvjete za razvoj treba i razvijati (Vukonić,
2010.,126). Prema Rječniku turizma (2001.) „prirodni turistički resursi koji čine jednu od komponenti
održivog razvoja su svi prirodni elementi i faktori visokog stupnja privlačnosti, koji su odraz geografske
sredine, a koji se mogu turistički valorizirati“. Ekološki elementi održivosti uključuju sve komponente
koje se tiču prirodnog okoliša, dakle fizički kapacitet prostora, očuvanje bioraznolikosti, klimatske faktore, onečišćenje zraka, tla i voda. U ekološke elemente ubraja se i infrastruktura, odnosno vodoopskrba,
odvodnja, komunalni otpad, opskrba energijom te promet. Tako se ti elementi nazivaju i ekološko-infrastrukturnim elementima. Utjecaji sporta na okoliš su brojni, a ovise o vrsti sporta, veličini prostora
koji obuhvaća te trajanju aktivnosti. Tako za izgradnju i održavanje skijaških staza vrijedi slično kao i za
izgradnju i rad žičara. Zahvati u vegetaciju, kakvi su, na primjer, kod zaravnavanja terena, predstavljaju
snažan štetni utjecaj na floru i uništavaju ju, naročito na većim visinama, na dugi rok (Müller, 2004.,106).
Mehaničkom pripremom pista snijeg se zbija, a to dovodi do njegovog sporijeg otapanja u proljeće, pa
time i kraćeg perioda vegetacije. Održavanje pista i zasipanje umjetnim snijegom često se odvija noću pa
tako predstavlja znatno ometanje kretanja planinske divljači. Razvoj turizma je nezamisliv bez očuvanog
okoliša, zbog čega zaštita okoliša treba biti prioritetna briga svih dionika u turizmu. Prvi korak u zaštiti
prirodnih resursa predstavlja administrativno-pravna zaštita na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Republika Hrvatska je 2013. godine donijela „Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine“. Prema tom dokumentu Hrvatska bi trebala do 2020. godine biti „globalno prepoznatljiva turistička
destinacija, konkurentna i atraktivna za investicije, koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja
razvojem na svom cjelokupnom prostoru, njeguje kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine
pruža gostoljubivost, sigurnost i jedinstvenu raznovrsnost autentičnih sadržaja i doživljaja“.
3. Primjer ekoloških aspekata održivog razvoja u Švicarskoj
Alpska regija u Švicarskoj izložena je na poseban način fenomenu globalnog zagrijavanja čiji su odgovor promjene u bilanci vode, količini snijega i biljnom pokrovu. Švicarski moto “prirodno” se nalazi u svemu što se nudi: lijepe doline, veličanstvene planine, iskonska jezera, rijeke i ledenjaci, autentična domaćinstva, pustolovine u kombinaciji s izvrsnom uslugom i ljubaznošću. Još od ranih početaka turizma, Švicarska
je bila primjer i prethodnik za održivi razvoj stvarajući izvrstan odnos između ekonomskih, ekoloških, političkih i društvenih okolnosti koje su postale temelj za snažan turistički zamah. Turizam je na četvrtom mjestu po značenju u švicarskoj ekonomiji. Statistike govore da je 2010. u BDP-u Švicarske turizam sudjelovao
s oko 2.9%, dok je 2011. godine sudjelovao s 2,7% pri tome zapošljavajući 145.000 radnika s punim radnim
vremenom. Dokaz tome je ne samo činjenica da je Švicarska svjetski poznata turistička destinacija, nego je
preko 80% top menadžmeta u svjetskim vodećim hotelima stekao znanje u švicarskim institucijama.
238
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris Barić
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta
Kao jedna od prvih država koja je shvatila važnost turizma za lokalnu ekonomiju još u ranom 18-om
stoljeću, kada su prvi aristokrati otkrili Švicarsku za vrijeme svojeg Grand Toura, Švicarska je rano prilagodila svoju ponudu u turizmu prema osjetljivom alpskom eko sustavu. Budući da 60% teritorija prekrivaju
teško pristupačne planine, Švicarska je obavila izvanredan posao postavši jedna od vrhunskih turističkih
destinacija Europe i jedna od najbogatijih svjetskih ekonomija, štiteći prirodne i kulturne resurse. Zahvaljujući visokom razvoju mreže javnog prijevoza (plovila koriste solarnu energiju, autobusi prirodno gorivo),
omogućeno je turistima da dođu do najzabačenijih planinskih sela u kratkom vremenskom roku. Smještaj
je prilagođen najvišim standardima što se tiče arhitekture, uporabe obnovljivih izvora energije i odlaganja
otpada. Svi ti faktori su razlog zašto su te lokacije izabrane za sportske manifestacije koje se održavaju tjekom cijele godine. Zajedno s Austrijom, Švicarska je bila domaćin UEFA European Football Championshipa
2008. godine, što se može protumačiti i najznačajnijim sportskim događajem ikad održanim u Švicarskoj.
Iste godine Švicarska je bila domaćin svjetskim prvenstvu u planinskom biciklizmu dok je 2009. godine
ugostila World University Golf Championships i svjetsko prvenstvo u parabiciklizmu. Svjetsko prvenstvo
odbojke na pijesku će se održati 2019. godine. Švicarska ne samo da jamči visoku sigurnost i profesionalnu
organizaciju, nego i pozitivan stav javnosti koji je ovoj državi dao dobar glas i vjetar u leđa za razvoj turizma
i sporta. Nadalje, specifični oblici sportskog turizma, kao što su biciklizam, planinarenje i lov izuzetno su
se dobro prilagodili prirodi i omogućavaju razvoj turizma u skladu s održivom zaštitom okoliša. Zidovi za
zadržavanje vode, solarni paneli i energija vjetra mogu se primjeniti na cijelu zemlju, pa iako mijenjaju vizualnu sliku zemlje oni doprinose održivosti. Parkovi prirode, zaštićen biljni i životinjski svijet te osjetljivost
stanovništva prema okolišu pridonose kako zaštiti bioraznolikosti tako i daljem razvoju turizma. Savezna
vlada je održivi razvoj turizma i sporta ugradila u Strategiju održivog razvoja (2012.-2015.) koja sadrži jasno
strukturiran plan akcija temeljen na tri dimenzije održivosti: ekonomske efikasnosti, okolišne odgovornosti
i društvene solidarnosti. Strategija je predstavljena i na Konferenciji ujedinjenih naroda za održivi razvoj
“Rio+20” (United Nations Conference on Sustainable Development “Rio+20”) i u njoj se ističu strukturirani planovi aktivnosti s okosnicama na odgovornosti za budućnost; naglaskom na trokutu održivosti;
važnosti provođenja politike turističkog razvoja; važnosti koordinacije između politika te međusobnoj suradnji federalnih vlasti i lokalne zajednice. Akcijskim planovima iz Strategije postižu se dobri rezultati a
u njima prednjači posebice alpska švicarska regija. Primjer je regija Engadine gdje se nekoliko turističkih
mjesta udružilo u TESSVM (Engadin Scuol Samnaun Tourism Val Müstair AG) s registriranim uredom u
mjestu Scoul, a zadatak im je promovirati i upravljati kulturnim i prirodnim obilježjima ove regije. Mnoga
sela unutar regije zadržala su svoju autohtonu arhitekturu, a lokalno stanovništvo zajedno s konzervatorima i kulturnim institucijama i udrugama osmišljava projekte u svrhu održivog razvoja. Tako se na primjer,
projektom “Odmor bez automobila” potiče uporaba javnog prijevoza umjesto osobnih automobila. Čitava
regija primjenjuje „zeleni“ koncept i brojni projekti su temeljeni na uporabi obnovljivih izvora energije,
konzumacija lokalnih proizvoda, a sve u skladu s daljnjom zaštitom prirode i okoliša. Destinacije poput
Saas-Fee i Zermatt zabranile su vožnju automobilima kako bi smanjile zagađenje, dok su St. Moritz i Davos
unaprijedile javni transport i osnovale agencije “car-sharing”. U regiji Valaisu i Bernese nalazi se 25 sela
pod UNESCO-vom zaštitom koja su se odlučila 2001. godine udružiti kako bi kreirali zajedničku budućnost. Od tada su objavili zajedničku AGENDU 21 za održivi razvoj tog područja, potpisali vlastitu povelju
(Konkordiaplatz) i postepeno krenuli u realizaciju plana. To područje ne samo da uključuje 5 od 7 najvećih
ledenjaka, već također i područja koja su stoljećima naseljena. Svjesni klimatskih promjena UNESCO-v
centar za svjetsku baštinu i ostali sudionici napravili su brojne projekte kako bi motivirali turiste, lokalnu
zajednicu i obrazovne institucije da se uključe u zaštitu i očuvanje ove izuzetno značajne cjeline. UNESCO
naglašava da je ova regija posebno zanimljiva za istraživanje globalnog fenomena klimatskih promjena jer
su vidljive očite promjene na ledenjacima prouzrokovane ljudskim aktivnostima. Tome svjedoči i činjenica
da je ledenjak Aletsch izgubio četvrtinu svoje površine od 1850. godine. I veliki gradovi u Švicarskoj kao što
je Zürich postigli su velike rezultate. Zürich tourism marketinška je agencija osnovana u svrhu promocije te
je potpisivanjem Povelje održivog razvoja švicarskog turizma uvela ISO 9001 i 14001 standarde upravljanja
kvalitetom i okolišem u cilju smanjena vlastitih emisija CO2 i već je djelomično postigla zadane ciljeve. Podržavaju održivi i zeleni turizam, premda je njihov glavni turistički proizvod kongresni turizam.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
239
Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris Barić
Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta
Švicarska provodi i međunarodne projekte, a primjer je Lingua Natura–projekt pokrenut u jesen 2012.
godine na pet različitih nacionalnih parkova u susjednim zemljama s ciljem promoviranja ekoturizma pod
krilaticom otkrića različitosti jezika, prirode, kulture i gastronomije u prirodnim parkovima.
4. Zaključak
Održivost i planiranje su najefikasnija sredstva za sprečavanje prirodne degradacije te postaju dominantne forme društveno-ekonomskog razvoja turizma, iako turizam nije jedini korisnik prostora. Turizam uzurpira prostor, no jednako tako turizam valorizira taj isti prostor i to mora činiti prema načelima
održivosti. Održivi razvoj nije ništa drugo no promjena strukture globalne proizvodnje i potrošnje koji
ne remete ekosustave (Vukonić i Keča, 2001.,190). Prema Strategiji razvoja hrvatskog turizma naša zemlja bi do 2020. godine trebala biti globalno prepoznatljiva turistička destinacija, konkurentna i atraktivna za investicije, koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja razvojem na svom cjelokupnom
prostoru, njeguje kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine pruža gostoljubivost, sigurnost
i jedinstvenu raznovrsnost autentičnih sadržaja i doživljaja. Jedno od željenih ciljeva je izgraditi poziciju
pustolovne i sportske destinacije, a to nužno podrazumijeva implementaciju sustava okolišno odgovorne prakse na svim razinama, kako tijekom gradnje tako i tijekom operativnog poslovanja. Kao primjer
nam može poslužiti Švicarska koja je među prvim zemljama svijeta uočila suživot turizma, sporta, zaštite
okoliša i održivog razvoja. Zimske sportske destinacije kao što su Zermatt, Saas Fee i Scoul su ograničila
korištenje osobnih automobila, investirajući značajna financijska sredstva u javni prijevoz te su tako
smanjili emisije ugljičnog dioksida (CO2) u okoliš. U tom smislu Savezna vlada je održivi razvoj turizma
i sporta ugradila u Strategiju održivog razvoja (2012.-2015.) koja sadrži jasno strukturiran plan akcija
temeljen na načelima održivosti.
Literatura
1. Alfier, D. (1994). Turizam – izbor radova. Zagreb, Masmedia.
2. Bartoluci, D.; Sundji, I. (2013). „Skijaški turizam odabranih alpskih zemalja“, Acta Turistica
Nova, vol. 7/2013.
3. Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.
4. Bundesamt für Raumentwicklung ARE, (2011). „Tourismus und Nachhaltige Entwicklung“,
Gute Beispiele und Aktionsmöglichkeiten
5. Eidgenössisches Departement für Wirtschaft, Bildung und Forschung WBF. http://www.wbf.
admin.ch/themen/00129/01523/index.html?lang=de (07.01.2014.)
6. Federal Department of Economic Affaires, Education and Research EAER http://www.seco.
admin.ch/themen/00374/00456/00458/index.html?lang=en (12.02.2014.)
7. Free republic of holidays Saas-fee. http://www.saas-fee.ch/en/page.cfm/destination/nachhaltigkeit/fine-dust (07.01.2014.)
8. http://www.are.admin.ch/themen/nachhaltig/00264/02601/index.html?lang=de (07.01.2014.)
9. Müller, H. (2004). Turizam i ekologija. Zagreb, Masmedia.
10. Relac, M.; Bartoluci, M. (1987). Turizam i sportska rekreacija, Zagreb, Informator.
11. Schmidheiny, S.; Poslovni savjet za održivi razvoj (1995). Novim smjerom, Zagreb, Društvo za
unaprjeđenje kvalitete življenja.
12. Statistic Schweiz. http://www.bfs.admin.ch/bfs/portal/de/index/themen/10/02/blank/key/01.
html (12.02.2014.)
13. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine (NN 55/13)
14. Swiss Olympic . http://www.swissolympic.ch/desktopdefault.aspx/tabid-3509/, (25.01.2014.)
15. Tourismus und Nachhaltige Entwicklung: Gute Beispiele und Aktionsmöglichkeiten.
16. Vukonić, B. (1987). Turizam i razvoj – s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju. Zagreb,
Školska knjiga.
17. Vukonić, B.(2010). Turizam budućnost mnogih iluzija. Zagreb, VPŠ Utilus i Plejada d.o.o.
18. Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.
19. Vukonić, B.; Keča, K. (2001).Turizam i razvoj: pojam, načela i postupci, Zagreb, Mikrorad
240
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Primljen: 20.02.2014.
Prihvaćen: 25.03.2014.
Stručni rad
UDK 624(497.521.2)
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Choice and planning of technology of construction of “Arena” in Zagreb related
to meeting the deadline
Vladimir Križaić
Graditeljska škola Čakovec
Športska 1, 40000 Čakovec, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Najčešći zahtjevi u današnjim investicijama su brzina građenja, odnosno utrka s vremenom.
Za odvijanje velikih sportskih priredbi sve države svijeta trude se ostati prepoznatljive barem po jednom
graditeljskom projektu. Tako se za svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine sedam gradova
upustilo u određene projekte. Grad Zagreb odlučio se za Arenu za 15200 gledatelja. Projekt se organizacijski i tehnološki odradio na zadovoljstvo mnogih sudionika s kapacitetima raznih resursa kakvi se u praksi
rijetko viđaju. Stoga je primjena novih tehnologija neizbježna u svim fazama odvijanja projekta. Takvi
projekti praksom nadograđuju teoriju pa se tako teorija rađa iz prakse, a praksa živi po teoriji kojom se
ona unapređuje. Da bi se optimirala ključna varijabla u novim projektima na bazi Arene Zagreb i vlastite
metode kombinatorike, razvija se nova teorija optimaliziranja izvedbe i planiranja s ciljem održivosti roka
gradenja objekata.
Key words: rok, resurs, teorija, praksa, optimalizacija, kombinatorika
Abstract: The most common requests imposed by contemporary investments are related to the rapidity
of construction, i.e. to race against time. When hosting large sports competitions is concerned, every country
strives to be remembered by at least one construction project. Therefore, for the purpose of the 2009 World
Handball Championship, seven towns in Croatia endeavored to implement valuable construction projects.
Namely, the Town of Zagreb decided to construct “ARENA” sports hall that can accommodate 15200 spectators. The applied technology and organization made the stakeholders enthusiastic by means of various rarely
used resources. This makes the use of new technologies at all stages of construction inevitable. Such projects
enrich theory with practice so theory stems from practice whereas practice follows the theory that enhances
it. In order for the key variable of new projects to be optimized, a new planning and performance optimizing
theory has been developed on the basis of the “ARENA” case and own combinatory skills for the purpose of
meeting the construction completion deadline.
Key words: deadline, resource, theory, practice, optimizing, combinatory skills
1. Uvod
Tehnologija građenja diktira način proizvodnje određenog objekta. Definicija za danas najčešće
upotrebljavanu riječ tehnologija može biti mnogo, no ono što je osnovno je da tu postoji pretvorba resursa u resurs s nizom i redoslijedom postupaka. Obično je taj red u praksi uhodan i uigran od strane
neposrednih djelatnika. Sustavni prikaz tehnologije prikazan je na Slici 1.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
241
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Slika 1. Sustav tehnologije.
Izvor: Križaić, 2014.
Sustavno se ulazni resursi tehnologijom pretvaraju u izlazne resurse, tj. proizvode. Proizvodnja je
pak u funkciji tehnologije i organizacije što se funkcijski može zapisati kao jednadžba (1).
P = f (T , O) (1)
Tehnologija je u funkciji postupaka (Po), koje organizacija međusobno povezuje na sinteznom nivou operacija (O), procesa (P) ili analitičkom podnivou pokreta (Pk). Tako se proizvodnja može zapisati
u sumarnom obliku osnovnih jedinica tehnološke dokumentacije jed. 2.
(2)
Mnogi su načini njihove suradnje za zajednički projekt pa se uvijek traži optimalan odnos tih struktura u projektu, kako tehnoloških (tehničkih i materijalnih) tako i organizacijskih ljudskih resursa.
2. Izbor i plan tehnologije građenja
Izbor i plan tehnologije građenja u prvom redu diktira praksa, no danas zahtjevni projekti stvaraju
i druge varijable u sustavu proizvodnje pa se jednadžba proširuje (3).
P = f (T , O, E , t ) (3)
U današnje, krizno razdoblje uvelike se u investicije ukljućuje ekonomičnost (E) kao varijabla
proizvodnje, no u slučaju Arene Zagreb dominantna varijabla bila je vremenska (t), zbog roka gradnje od
godine dana za stavljanje u funkciju objekta–za otvaranje svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj
2009. godine. Stoga je primjena novih tehnologija neizbježna u svim fazama odvijanja projekta. Da bi se
optimirala ključna varijabla u projektu Arene Zagreb primijenjena je praktična organizacijska veličina
koja je dovela do natjecanja u proizvodnji i dokazivanja početnih podizvođača. Sam projekt trošio je
dnevne kapacitete resursa u tisućama i stotinama jedinica mjera, što je za podizvođače bilo primamljivo
i s marketinške strane.
Slika 2. Arena Zagreb tijekom izvođenja.
242
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Normalno je da na rok najviše utječe nova tehnologija i primjena nove organizacije (Lončarić,
1995.) pa se jednadžba opet vraća na početnu jed. 1, jer vremenska komponenta ulazi u organizacijsku
domenu, ali više u tehnološku domenu ekonomičnosti.
3. Kombinatorna tehnologija građenja
Novi način definiranja projekta omogućava i novu tehnologiju i organizaciju za dani projekt. Tako
s referentnim osima dijelimo objekte u etape ili taktove proizvodnje (Slika 3.).
Slika 3. Etape ili taktovi proizvodnje.
Nositelj posla podjelio je objekt na dvije polovice i klasične radove dodjelio podizvođaču iz Zagreba i Osijeka. Prva firma koristila je potpuno novu oplatnu tehnologiju, a druga dosta iskorištenu sličnu
suvremenu oplatu. Interesantno je da su se novi i istrošeni resursi u oplatnom sustavu nosili vremenski
gotovo jednako. Planiranje i praćenje realizacije odvijalo se pomoću najsuvremenijih softverskih domaćih i stranih sustava (Slika 4.).
Slika 4. Dnevno planiranje i praćenje projekta.
Već u početnim temeljima susrećemo se s velikim kapacitetima korištenja sustava tehnologije građenja koji se nadograđuju organizacijskim aktivnostima praćenja objekta po danu za svaki proces, pa
tako kontrola projekta prelazi u reguliranje sustava tehnologije građenja (Slika 5.).
Slika 5. Reguliranje sustava tehnologije građenja
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
243
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Početna diferencirana, odnosno serijska proizvodnja nadopunila se kombiniranom klasičnom i
montažnom tehnologijom građenja. Tako je od pojedinačnog procesa došlo do kompleksnog izvođenja
objekta i s istovremenim rastom objekta u raznim etapama i taktovima (Slika 6.).
Slika 6. Kombinirana metoda montažnog građenja.
4. Kombinatorika tehnologije građenja u optimaliziranju planiranja
U sustavu graditeljske proizvodnje vremenski rok izvođenja konstrukcija moguće je optimalizirati
transportnom metodom. Računala omogućavaju zapisom kombinatorike zapisati sva moguća stanja u
nekom sustavu, pa tako i transportnom. Po tome je metoda slična dinamičkom programiranju. Dodavanjem dodatnih uvjeta da su sume količina odredišta jednake sumi količina ishodišta dopunjuje program
transportne metode danim specifičnim zahtjevom. Specifičan slučaj transportne metode je metoda s
vremenom, tj. metoda asignacije (Petrić, Kojić, Šarenac, 1988.; Petrić i sur., 1989.). Matematički problem
transportne metode s vremenom, a ujedno i za asignaciju glasi:
uz ograničenja
n
∑ X ij = ai ;
i =1
m
∑ X ij = b j ;
j =1
n
∑X
i =1
ij
= 1 i uvjete da xij = [0,1], a tij ptretvaramo u vektor polja lij.
Lij polja s vektorskom duljinom pretvara se u zbroj i+j određenog ij polja na projektnoj tlocrtnoj dokumenaciji što je dovoljno točno za baratanje optimalnog odabira ishodišta za dane događaje, odnosno
aktivnosti. Danas se teorija može iskoristiti za predloženu metodu prikazanu na primjeru raspoređivanja
kranskih dizalica u prijenosu oplatnih stolova Peri tehnologije na gradilištu Arena Zagreb (Slika 7).
Slika 7. Kombinatorika Arene Zagreb
Klasična opreacijska istraživanja moguće je zamijeniti jednadžbom zapisa kombinacija bez ponavljanja (Križaić, 2006.), kanali s različitim dimenzijama (4) k i ≠ k .
244
n → k max  n 2 → 1 ni → ni + 1↵nk − 1 nk → n1 + 1    
K =U 1
U
U
U
   
n1 − k i ↵
   
 n1 max ↵
ni max − k i ↵ 
 nmax ↵
(4)
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Vladimir Križaić
Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka
Klasični normativ, tj. vremensku komponetu možemo nadograditi matematički [2] vektorskim
normativom [1] danom za izradu oplatnog sustava zida (5).
(5)
Nadogradnjom tih istraživanja moguće je sve te jednadžbe objediniti u jedinstvenu jednadžbu.
5. Zaključak
Matematičkim metodama modeliranja teoretski se može poboljšati rok građenja, odnosno utjecati
na održivost vremenskog roka građenja. No, danas u praksi još nije zaživjela ni stara metoda, a kamoli kombinatorna. Tako veliki projekti praksom nadograđuju teoriju pa se tim teorija rađa iz prakse, a
praksa živi po teoriji kojom se ona unapređuje. Da bi se optimirala ključna varijabla u novim projektima
na bazi Arene Zagreb i vlastite metode kombinatorike, razvija se nova teorija optimaliziranja izvedbe i
planiranja koja bi u praksi mogla donijeti efekte u principima organizacije građenja. Nastavkom rada na
poznatim i dopunjenim metodama opreacijskog istraživanja razvija se metoda dinamičko strukturno
programiranje (6).
Fn ( S i ) j = ∪ Fn +1 ( S ) i ,k (6)
Literatura
1. Kreč, I. (1980). Viša matematika. Varaždin, Geotehnički fakultet
2. Križaić, V. (2006). Planning through combinatorics, VII Internacional conference «Organization, tehnology and management in construction» Zadar – 2006.
3. Križaić,V (2014.). Tehnologija građenja: skripta. Čakovec, Međimursko veleučilište u Čakovcu.
4. Lončarić, R. (1995). Organizacija izvedbe graditeljskih projekata. Zagreb, DITH.
5. Petrić, J.; Kojić, Z.; Šarenac, L. (1988). Operaciona istraživanja. Beograd, Naučna knjiga.
6. Petrić, J.; Nikolić, M.; Čupić, S.; Krčevinac (1989). Algoritmi i programi iz operacionih
istraživanja. Beograd, Naučna knjiga.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
245
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Primljen: 19.02.2014.
Prihvaćen: 04.03.2014.
Stručni rad
UDK 338.48:504
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Electric bicycles and their application in tourism
Petra Mesarić, 2 Mihaela Mesarić, 3 Bruno Palašek
1,3
Međimursko veleučilište u Čakovcu,
Bana Josipa Jelačića 22a, 40 000 Čakovec, Hrvatska
2
Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode
Trg međimurske prirode 1, Križovec, 40315 Mursko Središće, Hrvatska
1
e-mail: [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]
1
Sažetak: Cikloturizam je novija grana turizma, ali sve značajnija za pojedine svjetske turističke regije.
Cikloturisti traže određenu razinu biciklističke ponude i infrastrukture u destinacijama, a u posljednje vrijeme sve je veća potražnja i za električnim biciklima kao novim turističkim proizvodom u cikloturizmu.
U radu je dan prikaz pojma električni bicikl te njegove osnovne tehničke karakteristike i razlike u
odnosu na klasični bicikl. Također, obrađeni su i sadržaji koje biciklistička infrastruktura treba sadržavati
kako bi omogućila korištenje električnih bicikala na postojećim biciklističkim stazama.
Ključne riječi: električni bicikl, bicikl, biciklistička infrastruktura, cikloturizam, održivi razvoj
Abstract: Cycling tourism is an inovative branch of sustainable tourism but rapidly growing in certain
European tourism regions. Cycling tourism consumers require certain level of quality of facilities and infrastructure in destinations. However, recent demand for electric bicycles has been increased because of their
attractiveness for specific target groups within overall cycling tourism consumers.
This paper presents the definition of electric bicycle, its main technical characteristics and differences
compared to standard bicycle. Description of cycling infrastructure is elaborated with emphasises on methods of improvements of existing cycling routes to be used by electric bicycles tourists.
Key words: electric bicycle, bicycle, cycling infrastructure, cycling tourism, sustainable development
1. Uvod
Cikloturizam posljednjih desetak godina polako postaje sve značajnija turistička grana. Sve se veći
broj turista okreće aktivnom odmoru na biciklu koji pruža zdraviji i ekološki način zabave. Prikladan je
to način da se istraži kulturna i povijesna baština nekog kraja, uživa u njegovim prirodnim i gastronomskim bogatstvima, a taj su potencijal prepoznale i lokalne zajednice koje se trude što bolje povezati sve
navedeno te ljubiteljima biciklizma na terenu osigurati dobro umrežene i označene rute sa smještajnim
kapacitetima koji pružaju prijeko potreban odmor nakon cjelodnevne aktivnosti. Stoga iz godine u godinu raste broj tzv. bed&bike smještajnih jedinica koje se mogu naći u hotelima, hostelima, ali i privatnom
smještaju poput obiteljskih gospodarstava. Oznaka bed&bike znači da smještajni kapaciteti biciklistima,
osim jednog noćenja nude i popratne sadržaje, kao npr. zaključavanje bicikala, minimalni servis za popravke te pranje i sušenje potrebne opreme. Naravno, sukladno razvoju ponude bicikla, u posljednje
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
247
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
vrijeme sve je veća ponuda električnih bicikala, a time ujedno i njihova primjena u turizmu (posebice
kod starijih dobnih skupina).
Električni bicikl je pojam koji obuhvaća dvije različite vrste vozila s pomoćnim električnim motorom. Prva vrste su bicikli opremljeni pomoćnim električnim motorom koji ne mogu biti pokretani isključivo tim motorom. Motor se uključuje samo kada biciklist okreće pedale, stoga se za ovu vrstu vozila
najčešće koristi naziv pedelek (engl. pedal electric cycle). Druga vrsta su bicikli opremljeni pomoćnim
električnim motorom koje može pokretati isključivo taj motor, tj. biciklist ne mora nužno okretati pedale. Takva vozila nazivaju se električnim biciklima, odn. E-bike.
Pedelek i E-bike ne trebaju nužno biti na dva kotača, jer izraz bicikl obuhvaća i vozila na tri kotača
te će u daljnjem radu oba pojma biti obuhvaćena pod nazivom električni bicikl (PRESTO, 2010.). Na Slici
1. prikazan je električni bicikl, hrvatske proizvodnje.
Slika 1. Električni bicikl, Greyp.
Izvor: http://www.greyp-bikes.com
Dana 21. lipnja 2013. godine Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
sigurnosti prometa na cestama, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine. Tim zakonom promijenila se definicija bicikla iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine (čl. 2., st. 1., toč. 49.)
kojim je bicikl bio definiran kao „vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom
vozača“. Novim zakonom, tj. izmjenama zakona bicikl se definira kao „vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača ili koje je opremljeno pedalama i pomoćnim električnim
motorom čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad brzina dostigne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane pokretati pedale“. Prema tome, za električni bicikl snage do 0,25 kW koji ima ugrađeni elektromotor kao pomoć vozaču nije potrebna registracija i osiguranje,
a vozač ne treba posjedovati vozačku dozvolu. Vozačka dozvola, osiguranje i registracija potrebna je kada
električni bicikl ili skuter prelazi vrijednosti snage i brzine od 0,25 kW i 25 km/h (PRO-E-BIKE, 2013.).
Električni bicikl broji značajne prednosti u odnosu na automobil kod kraćih dionica. Kao prvo rezultira nižim troškovima utrošenih energenata po prijeđenom putu. Također, tome je potrebno nadodati
i uštede koje se ostvaruju od osiguranja, registracije, parkiranja, povećanje protočnosti prometa, doprinos zaštiti okoliša smanjenjem CO2 emisija itd., a svemu tome potrebno je nadodati i doprinos zdravlju
samog vozača, odnosno biciklista (Muetze i Tan, 2007.).
2. Dijelovi i tehničke karakteristike električnih bicikala
Zbog pomoćnog električnog motora, oblikovanje i izrada okvira električnih bicikala zahtijeva značajnu prilagodbu i ojačanje da bi mogao podnijeti nepravocrtne sile koje nastaju kao posljedica rada
električnog motora. Stoga je bitno da dijelovi kao što su kočnice, obruči kotača, gume i okvir bicikla
budu u stanju podnijeti djelovanje tih sila. Gradski i brdski bicikli trebaju zadovoljiti propise norme EN
14764, dok električni bicikli moraju proći zahtjevnija ispitivanja te tako zadovoljiti propise norme EN
16194 (PRESTO, 2010.).
Osnovi princip električnog bicikla temelji se na kontroleru koji upravlja i nadzire tok snage iz baterije do električnog motora. Tok snage djeluje u paraleli sa snagom koju doprinosi sam biciklist pedaliranjem (Slika 2). Iz toga slijedi da će se baterija prazniti, ovisno o količini ulazne snage biciklista te
potrebnoj angažiranoj snazi koja će zadovoljiti potrebe biciklista u tom trenutku.
248
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Slika 2. Paralelna hibridna shema.
Izvor: Muetze i Tan, 2007.
Biciklist sam odlučuje hoće li se osloniti na električni motor u potpunosti, pedalirati i koristiti električni motor u isto vrijeme ili samo pedalirati i koristiti bicikl kao da je klasičan.
Osnovni dijelovi klasičnog bicikla su okvir, odnosno rama, mjenjač brzina, kočnice, cijevi, upravljač, sjedalo, rasvjetna oprema i sustav za amortizaciju. Međutim, električni bicikl sadrži dodatne komponente koje nisu dio klasičnog bicikla te će one biti navedene u nastavku (PRO-E-BIKE, 2013.).
2.1. Sustav senzora električnog bicikla
Trenutne tehnologije baziraju se na senzoru broja okretaja u minuti, senzoru momenta sile i senzoru brzine.
• Senzor broja okretaja smješten je s magnetnim diskom na glavnom zupčaniku te mjeri broj
okretaja poluge (Slika 3). Čim senzor prepozna pokretanje zupčanika, signal se šalje kontroleru
koji prema tome angažira motor.
Slika 3. Senzor broja okretaja s magnetnim diskom.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
•
Senzor momenta sile mjeri moment sile, odnosno pritisak koji je apliciran na pedalu od strane
biciklista (Slika 4). Tim senzorom osigurava se potrebna snaga iz motora, ovisno o načinu
vožnje biciklista.
Slika 4. Senzori momenta sile.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
•
Senzor za brzinu mjeri brzinu električnog bicikla te izlaznim elektroničkim signalom šalje tu
vrijednost kontroleru (Slika 5). Senzor se može nalaziti unutar ili izvan motora.
Slika 5. Senzor brzine.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
249
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Svi sustavi električnog bicikla koji se danas koriste sadrže kombinaciju senzora broja okretaja i brzine, dok sofisticiraniji bicikli koriste i senzor momenta sile.
2.2. Baterija
Najznačajnije komponente baterijskog sustava električnog bicikla su kvaliteta, kapacitet i sigurnost.
Izvedbe baterija koje se najčešće koriste su litij-ionske baterije u kombinaciji s baterijskim upravljačkim
programskim alatom (engl. BMS, battery management system)–Slika 6. Litij-ionske baterije trenutno
predstavljaju optimalno rješenje zbog najbolje energetske gustoće bez memorijskog efekta.
Kapacitet baterija električnih bicikala izražava se u Wh (Watt satima). Najčešće naponske razine
baterija koje se javljaju na tržištu su 24 V, 26 V te 36 V. Iznosi električnog punjenja kreću se od 7 Ah do 25
Ah. Prema tome možemo izračunati kapacitet baterije, koji se dobiva kao umnožak električnog punjenja
te napona, npr.:
7Ah x 36 V= 252 Wh
25Ah x 26 V=650 Wh
Slika 6. Baterija električnog bicikla
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
2.3. Kontroler
Kontroler je sučelje između sustava senzora, baterije, motora i zaslona, a time ujedno i ključni element električnog bicikla (Slika 7). Kontroler pruža pomoć kao funkcija senzorskih ulaza, brzine bicikla
te snage koju je potrebno angažirati. Važno je napomenuti da kontroler u kombinaciji sa zaslonom pruža
brzinu podešenu potenciometrom, sustav kontrole brzine zatvorenom petljom s ciljem što preciznije regulacije brzine, logičkom zaštitom od prenapona, nadstruje i pregrijavanja. Kontroler koristi impulsnoširinsku modulaciju (engl. PWM, pulse width modulation) s ciljem reguliranja angažirane snage motora.
Slika 7. Kontroler električnog bicikla.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
2.4. Motor
Trenutno postoje tri vrste motora na tržištu koji se koriste kao dio električnog bicikla.
• Motor na prednjem kotaču – motor je ukomponiran na prednji kotač, sa sustavom senzora
koji mjere broj okretaja i moment sile (Slika 8). Prednji motor podržava različite načine vožnje
prema želji i potrebi samog biciklista.
250
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Slika 8. Motor na prednjem kotaču električnog bicikla.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
•
Motor na osovini–pruža optimalnu raspodjelu težine na biciklu te povećava učinkovitost motora (Slika 9). Također se podrazumijeva da su senzor broja okretaja i momenta sile integrirani
u sustav, čime se pruža dodatna sigurnost i učinkovitost sustava, do momenta sile od 55 Nm.
Slika 9. Motor smješten na osovini električnog bicikla.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
•
Motor na zadnjem kotaču – motor je integriran na zadnji kotač, sa senzorom momenta sile,
čime je ujedno smanjena buka rada motora (Slika 10). Ovo rješenje je pogodno za sportske
bicikle kod kojih je baterija smještena na rami kako bi se težina nje same optimalno raspodijelila.
Slika 10. Motor smješten na zadnjem kotaču električnog bicikla.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
2.5. Zaslon
Zaslon se koristi za uključivanje i isključivanje cijelog sustava električnog bicikla i prikaza informacija kao primjerice napunjenost baterije, datum, vrijeme itd. Najčešće korišteni zasloni su (Slika 11):
1. LED zaslon (engl. LED, light emitting diode) se često koristi za osnovne verzije električnih bicikala. Zasloni prikazuju samo osnovne informacije kao što je stanje potrošnje baterije.
2. LCD (engl. LCD, liquid crystal display) zasloni s kombinacijom kontrolnih elemenata koriste se
kod sofisticiranijih električnih bicikala. Zasloni osim osnovnih informacija prikazuju i one o
napunjenosti baterije, datumu, vremenu i putu prevaljenom tijekom tog dana.
3. Današnji LCD pruža i funkcije navigacijskih uređaja, a suvremene tehnologije omogućuju
korištenje pametnih telefona umjesto standardnih zaslona.
4. Zasloni s podrškom za hodanje koriste se kao pomoćni sustavi te tako aktiviraju motor u
slučaju da električni bicikl treba gurati uzbrdo.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
251
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Slika 11. Primjeri zaslona električnog bicikla.
Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.
2.6. Programska i dijagnostička podrška
Vrhunski električni bicikli koriste komunikacijske protokole koji omogućuju dijagnostiku pa čak i
nadogradnju programske podrške (engl. software update). Zaslon pruža sučelje koje se može koristiti za
ažuriranje softvera na električnom biciklu ili u dijagnostičke svrhe. Korist od nadogradnje programskog
alata može rezultirati većom učinkovitošću motora te okretnijom i sigurnijom vožnjom. Više o dostupnim aplikacijama bit će razrađeno u nastavku (PRO-E-BIKE, 2013.).
Dijagnostika električnog bicikla obavlja se uz pomoć CAN (engl. CAN, controller area network)
sabirnice koja je jedna od najvažnijih tehnologija za servis općenito. Informacije se dohvaćaju iz svih
elektroničkih senzora na biciklu i pružaju besprijekornu kontrolu samog bicikla. Korištenjem CAN sabirnice možemo omogućiti integraciju sustava za dijagnostiku i snimanje svih relevantnih parametara
koji će omogućiti vjerodostojnu analizu prilikom otkrivanja nastalog kvara (http://www.tdcm-motor.
com/products/e-bike-propulsion-systems/).
CAN komunikacijski protokol temelji se na brzom serijskom prijenosu podataka. Podrška raspodijeljenim sustavima za rad u stvarnom vremenu jedna mu je od temeljnih postavki. CAN je originalno
razvijen od firme Bosch za potrebe koje su se pojavile u automobilskoj industriji. Danas su u uporabi
dvije inačice CAN sabirnica, definirane standardima ISO11898 i ISO11519-1. CAN standardi određuju
dvije najniže razine ISO (engl. International Organization for Standardization) OSI (engl. Open Systems
Interconnection) mrežnog modela. Karakteristike CAN standarda omogućuju uporabu u upravljačkoj
tehnici (automobili, aeronautika, električni bicikli i sl.) gdje je potrebna velika pouzdanost prijenosa podataka uz postojanje velikog broja izvora smetnji. Moguće je postići brzine prijenosa i do 1Mb/s (http://
en.wikipedia.org/wiki/CAN_bus).
3. Infrastruktura potrebna za električne bicikle
Istraživanje „Električni bicikli: istraživanje tržišta i mogućnosti razvoja“ je potvrdilo da se povećanjem broja električnih bicikala, treba posvetiti i planiranju infrastrukture. Takav pristup također je vrlo
bitan i sa strane cikloturizma, kako bi se privukao što veći broj cikloturista. Povećanjem broja električnih
bicikala na cestama, infrastrukturu je potrebno prilagoditi njihovim potrebama, i to gradnjom većeg
broja biciklističkih ruta, sigurnijom i kvalitetnijom infrastrukturom za parkiranje te stanicama za punjenje baterija. Na biciklističkim rutama, također će biti potrebno prilagoditi infrastrukturu proširivanjem
traka i staza, kao i polumjera zavoja (Slika 12).
Slika 12. Prilagođena biciklistička staza.
Izvor: PRESTO, 2010.
252
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Povećanjem broja biciklista u mješovitom prometu potrebno je provesti mjere smirivanja prometa
i ograničenja brzine, kako bi se im omogućilo praćenje toka prometa. Brzinom od 30 km/h moći će se
ostvariti bolja integracija električnih bicikala među osobne automobile, motocikle i kombi-vozila te je
stoga poželjno preporučiti zajedničko korištenje autobusne trake. Kako se vrijednost električnog bicikla
kreće u okvirima od 1 500 pa do 4 000 EUR (što nije mala vrijednost), korisnici će i u pogledu parkirne
infrastrukture imati veća očekivanja. Tako će se pojaviti veća potražnja ne samo za natkrivenim, nadziranim parkiralištima, nego i za infrastrukturom koja neće oštetiti električne bicikle (PRESTO, 2010.).
3.1. Punionice
Baterija će većinu putovanja izdržati, ako je ona prethodno bila napunjena. Ipak, dostupnost stanica
za punjenje i usputne lokacije, doprinijet će udobnosti putovanja, kao i proširenje mogućnosti produljenjem dosega svog vozila. Punjenje električnog bicikla može se realizirati na nekoliko načina. U nastavku
su prikazana 3 primjera.
• Punjenje baterija električnog bicikla preko standardne utičnice (220 V) ili punionice spojene
na elektroenergetski sustav (Slika 13).
Slika 13. Punjenje električnog bicikla standardnom utičnicom.
Izvor: PRESTO, 2010.
•
Solarna parkirališta koja su pogodna za lokacije kojima nije lagano pristupiti ili nema potrebne
infrastrukture za povezivanje s elektroenergetskim sustavom, (Slika 14). Solarno parkiralište je
potpuno samostalan i čist sustav koji ne koristi fosilna goriva. Solarni paneli postavljaju se na
krov te se koriste za punjenje baterija i napajanje rasvjete parkirališta.
Slika 14. Solarno parkiralište
Izvor: PRESTO, 2010.
•
Alternativa stanicama za punjenje su sustavi zamjenskih baterija. Istraživačkim projektom u
Stuttgartu testirao se sustav iznajmljivanja baterija električnog bicikla, u kojem su korisnici
svoje prazne baterije zamjenjivali za pune, koristeći prodajne automate. Ovaj test je pokazao da
su sustavi zamjene akumulatora preskupi, ako dolaze uz samostalnu infrastrukturu. Sustav se
može pokazati korisnim za vozne parkove, gdje se često izmjenjuju vozila (PRESTO, 2010.).
Najveći domet električnog bicikla kreće se od 60 do 140 km te također ovisi o nekoliko čimbenika,
kao što su težina vozača, uvjeti na cesti i načinu vožnje. Što je vozač teži, veći je i napor baterije, a to utječe
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
253
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
i na smanjenje dometa. Domet se smanjuje i vožnjom na uzbrdici ili po neravnim površinama (http://
www.dsg.hr/stranice.asp?id=13).
Tako npr. za punjenje baterije kakakteristika od 36 V i 10 Ah, potrebno je oko 0,36 kWh. To znači
da je potrebno sat vremena puniti bateriju snagom od 0,36 kW. No, u većini slučajeva za punjenje će nam
trebati 4 do 5 sati, stoga će ukupna potrošnja iznositi oko 1,8 kWh. Ako je prosječna cijena električne
energije 1 kn/kWh, punjenje električnog bicikla iznosit će 1,8 kn što je izrazito malo i povoljno (http://
www.nycewheels.com/energy-efficient-electric-bike.html).
3.2. Aplikacije za pametne telefone
Korištenje aplikacija za biciklizam i cikloturizam omogućuje korisniku izbor različitih destinacija i
raspoređivanje aktivnosti. Sve što je potrebno za zabavu i uživanje u vožnji pružaju aplikacije koje su navedene u nastavku. Korištenjem GPS-a (engl. GPS, global positioning system) aplikacija može pratiti rute
korisnika i tako odrediti udaljenosti. Aplikacije na pametnim telefonima pružaju mogućnost praćenja
prosječne brzine, ukoliko se tom dionicom češće prolazi. Dodatak u nekim aplikacijama je sposobnost
praćenja izgubljenih kalorija tijekom vožnje.
Aplikacije imaju ugrađeni dnevnik treninga koji bilježi trajanje, udaljenost, tempo, brzinu, visinu i
kalorije za vrijeme svakog treninga, stoga će biciklist uvijek imati na raspolaganju informacije ukoliko su
mu potrebne. U nastavku je dan prikaz aplikacija koje se koriste u Europi, kao i aplikacija koja je dostupna za posjetitelje Međimurske županije.
Najčešće korištene aplikacije u Europi (https://play.google.com/store?hl=hr):
• EndomonoSportsTracker (Slika 15),
• MapMyRide GPS CyclingRiding,
• Strava Cycling GPS Riding,
•MyTracks,
• AllSports GPS Free i
• SportsTracer (by STL).
Slika 15. Primjer Endomondo aplikacije.
Izvor: https://play.google.com/store?hl=hr
Putni vodič ili aplikacija koja posjetiteljima Međimurske županije i njezinim stanovnicima omogućuje jednostavno, brzo i pregledno pretraživanje, te pronalaženje i upoznavanje s atraktivnim i zanimljivim lokacijama putem pametnog mobilnog uređaja naziva „AdriaGUIDE Međimurje“ (Slika 16).
Interaktivni vodič ima više od 300 upisanih objekata i lokacija koje su zanimljive različitim kategorijama
korisnika. Sadržaji su razvrstani u nekoliko grupa: razgledavanje, gastro i vino, sport i rekreacija, zdravstvo, prometne informacije, info itd.
254
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
Slika 16. Primjer AdriaGuide Međimurje aplikacije
Izvor: http://www.androidauthority.com/best-android-apps-biking-cycling-107605/
Pametni telefoni s ugrađenim GPS prijemnicima ubrzali su razvoj aplikacija za pozicioniranje i
praćenje. Danas je dostupan prilično velik izbor aplikacija izrađenih u svrhu vožnje biciklom, a rade na
principu praćenja mobilnog uređaja, lociranja na karti i izračuna željene rute. S obzirom na dostupnost
Googlemaps usluge, može se odrediti i nadmorska visina na kojoj se korisnik nalazi. Nadalje, ako u aplikaciju unesemo potrebne podatke o starosti i tjelesnoj težini, aplikacija će izračunati potrošenu energiju
tijekom treninga. Aplikacija daje približne podatke o potrošnji energije, a to ovisi o mnogim dodatnim
faktorima. Također, pruža se mogućnost spremanja svakog treninga ili aktivnosti, odnosno podataka o
brzini, tempu, ruti i kretanju na cloud server te se tako može pratiti napredak i uspoređivati rezultati s
bilo koje lokacije (https://itunes.apple.com/hr/app/adriaguide-me-imurje/id579240490).
4. Cikloturizam
Cikloturizam je novija grana turizma pa postoje teškoće u definiranju upravo te grane. Mi ćemo
ga definirati kao aktivnost putovanja koje uključuje bicikl, a kojoj je svrha uživanje. Počeci cikloturizma
sežu u 19. stoljeće u Veliku Britaniju, dok su danas najznačajnije destinacije Francuska, Velika Britanija,
Austrija, Njemačka i zemlje Beneluxa. Cikloturist je osoba kojoj je motiv relaksacija i opuštanje, zdrav
život i boravak u prirodi. Također, turiste možemo podijeliti na dvije glavne kategorije:
• Oni koji iznajmljuju bicikl na određenoj destinaciji (obično su to jednodnevni izleti);
• Oni koji koriste bicikl na putovanjima i kao glavno prijevozno sredstvo.
Uslijed rasta svijesti o zdravom životu, cikloturizam je dobivao (i još uvijek dobiva) na važnosti.
Iako se još ne prate izdvojeni podaci o cikloturistima na razini država Europe (dolasci, noćenja), izračunat je prosjek potrošnje cikloturista. Izračuni govore da cikloturist troši u prosjeku 53 EUR dnevno
(uključujući smještaj), dok izletnik cikloturist troši 16 EUR dnevno. Cikloturistima je bitna sigurnost
ceste (slab promet), označenost rute, raznolik sadržaj (suveniri, učenje, ljepota krajolika) te smještajni
kapaciteti prilagođeni cikloturistu (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/).
4.1. Cikloturizam u Europi
Cikloturizam postaje sve popularniji u Europi. Primjerice nizozemski polderi, regija Loire ili biciklistička staza uz Dunav prikladne su za većinu biciklista. S druge strane, Alpe, Abruzzo i Dolomiti
dostupni su samo iskusnim i dobro uvježbanim biciklistima, ili onima čiji bicikli imaju pomoćni električni pogon. Malo pomalo, turističke agencije u brdovitim i planinskim krajevima otkrivaju potencijal
električnog bicikla u ostvarivanju održivog turizma. Električne bicikle iznajmljuju, a grade i posebne
biciklističke rute i stanice gdje biciklisti mogu napuniti akumulator. Švicarski proizvođač električnih bicikala Flyer osmislio je program Movelo, potpuno organizirane izlete električnim biciklima u Njemačkoj,
Austriji i na Mallorci. Godine 2009. je održana prva inačica “La Montée Electrique” (Električni uspon),
konkretno na skijalištu Alpe d’Huez. Ovaj događaj je imao za cilj promociju električnih bicikala kao čistih vozila dostupnih svakome. Gradska putovanja električnim biciklom sve će se više razvijati. Udruga
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
255
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
“Paris Charms & Secrets” (Čari i tajne Pariza) pomogla je „utabati put“ za mnoge buduće gradske izlete
električnim biciklima. Ne treba podcijeniti važnost uporabe električnih bicikala u turizmu za njihovu
promociju kao praktičnih, svakodnevnih prijevoznih sredstava. Mnogi ljudi prvi put isprobaju električni
bicikl upravo na turističkim izletima. Kada dobiju priliku upoznati se s tim vozilom i “osjetiti” ga iz prve
ruke, to nerijetko probudi njihov interes. Osim toga, turizam čini električne bicikle vidljivima. (PRESTO,
2010.).
Cikloturisti su poželjni u brojnim turističkim regijama Europe (kao i svijeta) te takav rastući trend
dovodi do gradnje biciklističke infrastrukture. Poznati projekti u svijetu su East Coast Greenwaya u
SAD-u, Trans-Canada Trailu te nama u Europi posebno zanimljiv projekt EuroVelo. EuroVelo je mreža
europskih biciklističkih staza koji je osnovala Europska biciklistička federacija. Projekt razvija biciklističke staze preko cijelog kontinenta. Trenutno ih je 14 (Tablica 1) ukupne dužine preko 70.000 km
(Slika 17). Nisu još sve rute završene i u različitim su fazama gradnje. Trenutno je izrađeno 45.000 km
biciklističkih staza i to najviše u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Srbiji, Slovačkoj, Švicarskoj
i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kroz Hrvatsku prolaze EuroVelo biciklističke rute 6, 8, 9 i 13.
Ukratko možemo reći kako se ovim projektom vodi računa o visokoj razini kvalitete trasiranja
dionica ruta, sustavu označavanja i promociji ove mreže. Ciljevi EuroVela su promocija biciklizma i
održivog razvoja, pridobivanje nebiciklista za vožnju bicikla u sigurnim uvjetima, promocija kulturne
razmjene, razmjena primjera dobre prakse te svakako razvoj cikloturizma. (www.eurovelo.org)
Slika 17. EuroVelo biciklističke rute.
Izvor: www.eurovelo.org
Tablica 1. EuroVelo biciklističke rute.
Oznaka
Naziv
Ruta
Duljina
RUTE SJEVER–JUG
256
1
Atlantic Coast Route
North Cape – Sagres
8,186 km
3
Pilgrims Route
Trondheim – Santiago de Compostela
5,122 km
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
5
Via Romea Francigena
London – Rome and Brindisi
3,900 km
7
Sun Route
North Cape – Malta
7,409 km
9
Baltic – Adriatic
Gdansk – Pula
1,930 km
11
East Europe Route
North Cape – Athens
5,984 km
13
Iron Curtain Trail
Barents Sea – Black Sea
10,400 km
15
Rhine Route
Andermatt – Hoek van Holland
1,320 km
RUTE ISTOK–ZAPAD
2
Capitals Route
Galway – Moscow
5,500 km
4
Central Europe Route
Roscoff – Kiev
4,000 km
6
Atlantic – Black Sea
Nantes – Constanta
4,448km
8
Mediterranean Route
Cádiz – Athens and Cyprus
5,888 km
KRUŽNE RUTE
10
12
Baltic Sea Cycle Route (Hansa circuit)
North Sea Cycle Route
Izvor: www.eurovelo.org
7,980 km
5,932 km
4.2. Cikloturizam u Hrvatskoj
Hrvatska pripada zemljama koje privlače posjetitelje više odlikama svoga prirodnog prostora i bogatstvom kulturno-povijesne baštine nego kvalitetom, raspoloživošću i/ili raznovrsnošću novostvorenih
turističkih atrakcija. Za razliku od prirodnih atrakcija i kulturno-povijesne baštine, Hrvatska je izrazito
siromašna u novostvorenim turističkim atrakcijama kao što su suvremeno opremljeni kongresni centri,
tematski i/ili zabavni parkovi, golfska igrališta, centri za posjetitelje, kvalitetno osmišljene tematske rute
te slični sadržaji turističke ponude bez kojih je izuzetno teško uspostaviti pretpostavke za proširenje međunarodno prepoznatljivog proizvodnog miksa, turističko aktiviranje kontinentalnog prostora, uključujući i prostor priobalnog zaleđa, te produljenje sezone. Hrvatskoj danas nedostaju centri cjelogodišnjeg
planinskog i sportskog turizma, kvalitetne biciklističke staze s potrebnom infrastrukturom i suprastrukturom, ronilački i jedriličarski centri te drugi sadržaji nužni za kvalitetno i dugoročno održivo tržišno
pozicioniranje na tržištu posebnih interesa.
U europskim okvirima procjenjuje se da će udio putovanja tijekom kojih je bicikliranje glavna aktivnost ili je bicikl glavno prijevozno sredstvo porasti u idućih 10 godina više od 10 postotnih bodova. Još
je značajniji tržišni segment onih kojima je tijekom odmora vožnja biciklom važna dodatna aktivnost.
Iako je Hrvatska relativno dobro premrežena lokalnim i županijskim biciklističkim stazama, od kojih su
neke dio međunarodnih biciklističkih ruta, proizvod još uvijek nije adekvatno valoriziran ni komercijaliziran.
Hrvatska treba uspješno graditi poziciju jedne od vodećih mediteranskih cikloturističkih destinacija. Ovoj poziciji, uz atraktivnost prirodnih resursa, treba pridonijeti i kvalitetna proizvodna infrastruktura poput tematskih bike parkova/područja, markiranih ruta i staza, smještaja i ugostiteljstva, mjera sigurnosti, niza natjecanja, ali i ponuda drugih komplementarnih iskustava, poput zdravstvenog turizma,
ekoturizma ili kulture.
Sukladno Strategiji razvoja turizma RH do 2020. godine prioritetne aktivnosti na području cikloturizma su:
• Izrada Programa razvoja cikloturizma;
• U dijelovima koji prolaze kroz Hrvatsku, EuroVelo biciklističke rute treba označiti potrebnim
znakovljem te urediti tako da se omogući kretanje cikloturista bez ugrožavanja njihove sigurnosti i značajnijeg ometanja motornog cestovnog prometa (posebice na mjestima gdje nema
alternativnih putova);
• Nove i postojeće staze opremaju se adekvatnom turističkom signalizacijom i interpretacijom
(npr. putokazi, informacijski punktovi) te uobičajenim pratećim sadržajima (npr. odmorišta,
vidikovci, servisi za popravak opreme);
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
257
Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno Palašek
Električni bicikli i njihova primjena u turizmu
•
•
•
•
•
•
Daljnji razvoj smještajnih kapaciteta prema ‘bed &bike’ standardima (npr. mali hoteli, pansioni,
kampovi, seoska gospodarstva, planinarski domovi) s visokom razinom ‘osjećaja za lokalno
mjesto’, ‘atmosfere’, ugode i okolišne odgovornosti;
Daljnji razvoj natjecanja i manifestacija, uključujući i onih međunarodnog karaktera;
Stvaranje specijaliziranih regionalnih agencija za razvoj i promociju destinacijske ponude cikloturizma;
Profesionalno vođenje nacionalne udruge cikloturizma s funkcijama istraživanja tržišta, informiranja, educiranja, lobiranja, povezivanja, partnerstva sa sportskim savezima, članstva u
međunarodnim udrugama;
Daljnji razvoj ponude lokalnih proizvoda, uključujući gastronomiju;
Daljnja integracija javnog prijevoza i cikloturizma (npr. ‘bicikl na vlak/trajekt’). (Strategija
razvoja turizma RH do 2020., 2013.).
5. Zaključak
Određena mreža biciklističkih ruta postoji, ali je potreban njihov završetak te prilagodba novijim
trendovima u cikloturizmu – električnim biciklima. Trenutna ponuda električnih bicikala nije raznolika
jer se tehnologija još uvijek razvija. Paramentri koji se trebaju poboljšati odnose se na vrijeme punjenja
baterije, kapacitet baterije te početnu cijenu. Cikloturizam je novija, ali sve značajnija vrsta turizma. Kroz
njega je moguće uključivanje perifernih i manje razvijenih turističkih regija u turističke tokove. Značaj
dobivaju manje prometne lokalne ceste, seoski putevi, riječni nasipi, napuštene pruge i sl. Njihovim tematiziranjem formiraju se novi turistički proizvodi.
Cikloturizam i njegov veliki potencijal u generiranju razvoja turističkih destinacija upravo bi mogao odigrati važnu ulogu u procesu prodora električnih bicikala na tržište. Bitno je da se cikloturistima
omogući da mreža biciklističkih staza bude opremljena punionicama, a da ujedno to budu takve lokacije
na kojima će se moći ponuditi popratni sadržaj za cikloturiste. Također, u cijeli taj projekt bilo bi poželjno uključiti i lokalne zajednice koje mogu iz različitih projekata financirati nabavku električnih bicikala,
koji će se moći iznajmiti te tako cikloturistima ponuditi novo iskustvo, a time ih ujedno privući da i sami
nabave jedan takav.
Literatura
1. Aplikacije za pametne telefone, https://play.google.com/store?hl=hr, 7. veljače 2014.
2. CAN sabirnica, http://en.wikipedia.org/wiki/CAN_bus, 2. veljače 2014.
3. Dijagnostika električnog bicikla, http://www.tdcm-motor.com/products/e-bike-propulsionsystems/, 6. veljače 2014.
4. Ekonomski portal, http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postaneciklo/, 1. veljače 2014.
5. Karakteristike električnog bicikla, http://www.dsg.hr/stranice.asp?id=13, 3. veljače 2014.
6. Muetze A., Tan C. Y., Electric Bicycles, 2007.
7. PRESTO Cycling Policy Guide Electric Bicycles, Intelligent Energy Europe, veljača 2010.
8. Promoting electric bikes and scooters for delivery of goods and passangers transport in urban
areas, Moycon, 2013.
9. Punjenje baterije električnog bicikla, http://www.nycewheels.com/energy-efficient-electricbike.html, 25. siječnja 2014.
10. The European cycle route network, http://www.eurovelo.org/, 1. veljače 2014.
11. Vlada Republike Hrvatske (2013.), Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020.
godine, Zagreb
258
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
Primljen: 10.02.2014.
Prihvaćen: 24.03.2014.
Stručni rad
UDK 504:338.48
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji
turizma i sporta
Environmental aspects of local Agenda 21 and local sustainable development as
a function of tourism and sports
Ivo Perković
Visoka škola za menadžment i dizajn „Aspira“
Domovinskog rata 65, 21000 Split, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Lokalna Agenda 21 je “akcijski” plan za održivi razvoj gradova (lokalnih samouprava), podržan
od samih lokalnih vlasti, zajedno s lokalnim ulagačima i građanima. Cilj urbano-održive politike je stvoriti
grad (sredinu) koji je ekonomski perspektivan, kulturno osviješten, socijalno pravedan, čist, zelen i siguran,
turistički atraktivan i u kojem su svi građani u mogućnosti živjeti sretno i produktivno. To se postiže brigom za
buduće generacije, u vidu ekološke održivosti, koja osigurava da se ne prekorače prirodni kapaciteti, odnosno
nosivi kapaciteti prirodnih resursa. Stoga se nameće i novi cilj dobre urbane politike u pružanju mogućnosti
građanima da participiraju u gradskom i lokalnom odlučivanju za svoj boljitak življenja.
Potrebno je ispitati mogućnosti primjene koncepta lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta, posebno s ekološkog aspekta na primjeru Splitsko-dalmatinske županije. U svezi s prethodnim, cilj je prikazati da su neke od politika “dobrog upravljanja” koje se primjenjuju u Županiji i koje stvaraju mogućnosti
održivog razvoja još uvijek nedostatne. Uzevši u obzir složene zadatke budućeg planiranja u Splitsko-dalmatinskoj županiji i nedostatak ljudskog potencijala, potrebno je stalno poboljšavati kontinuiranu izobrazbu i stvaranje potencijala na polju održivog urbanog i regionalnog planiranja u funkciji turizma i sporta.
Ključne riječi: Lokalna Agenda 21, održivi razvoj, ekološka održivost, urbana politika, urbano i regionalno planiranje u funkciji turizma i sporta
Abstract: Local Agenda 21 is an “action” plan for the sustainable development of cities (local governments), supported by the local authorities themselves , together with local stakeholders and citizens. Objective–urban policy is to create a sustainable city, which is economically promising, culturally aware, socially
just, clean, green, safe, tourist attraction, in which all citizens are able to live happily and productively . This
is accomplished by concern for future generations, in terms of environmental sustainability, which ensures
that it does not exceed the natural capacity or load-bearing capacity of natural resources. Therefore imposes
a new goal of good urban policy in providing opportunities for citizens to participate in the urban and local
decision-making for the betterment of your life .
It is necessary to examine the possible application of the concept of local sustainable development in the
function of tourism and sport, especially from an environmental point of view on the example of the Split–
Dalmatia County. In connection with the foregoing, the aim is to show that a policy of “ good governance “
that apply to the County and to create opportunities for sustainable development are still insufficient. Given
the complex tasks of future planning in Split–Dalmatia County and the lack of human resources, it is necessary to continued training and creation potential in the field of sustainable urban and regional planning in
the function of tourism and sport.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
259
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
Keywords: Local Agenda 21, sustainable development, environmental sustainability, urban policy,
urban and regional planning in the function of tourism and sport
1. Uvod
Turizam kao masovna pojava izaziva sve više konfliktnih situacija u prostoru. Budući da je rasprostranjenost turizma u svijetu vrlo velika, pa i s tendencijom rasta, a interakcije između prostora i turizma
dobivaju sve nepoželjnije tijekove, to korištenje prostora, kao temeljnog turističkog resursa u sklopu održivog razvoja gospodarstva te zaštite prostora i okoliša, sve više dobivaju na značenju (Kušen, 2002.,1).
Gradovi postaju sve ugroženiji, jer razvoj turizma koji traje tijekom cijele godine nosi sa sobom posljedice
koje mogu biti lošeg karaktera. Stoga se nameće sve veća potreba primjene lokalne Agende 21 i lokalnog
održivog razvoja u funkciji turizma i sporta, koji je njegov neizbježan segment.
Lokalna Agenda 21 je “akcijski” plan za održivi razvoj gradova (lokalnih samouprava), podržan od
samih lokalnih vlasti, zajedno s lokalnim ulagačima i građanima. Koncept “lokalna Agenda 21” (LA 21)
je formuliran i pokrenut od strane Međunarodnog vijeća za lokalne inicijative u okruženju (ICLEI) 1991.
godine, kao ustroj za lokalne vlasti širom svijeta. ICLEI zajedno s partnerima, nacionalnim i međunarodnim lokalnim vladinim udrugama i organizacijama (LGOs), izborili su se za koncept “lokalne Agende 21”.
Mandat za pokretanje LA 21 je odobren lokalnim zajednicama širom svijeta na konferenciji UN za razvoj i
životnu sredinu (UNCED) u Rio de Janeiru 1992. godine te ih obvezuje u izvršavanju koncepta1.
Na degradaciju okoliša turizam je puno osjetljiviji nego druge lokalne gospodarske djelatnosti jer okoliš je njezin primarni resurs. Za svoj razvoj turizam traži prostor koji je kvalitetan i koji nije onečišćen.
Turizam pretendira i koristi najatraktivnije resurse (prostore) te je nužno planiranje mjera i postupaka
ekološke i svekolike zaštite lokalnog turističkog prostora. Stoga treba imati na umu, ako se naruše temeljne
vrijednosti i karakteristike resursa (prostora), ne samo da će se smanjivati stupanj atraktivnosti tog prostora, već će nestati i turizma. Turizam je jedan od pokretača, kako hrvatskoga gospodarskog razvoja tako i razvoja Splitsko-dalmatinske županije, koja obiluje neiskorištenim (prostornim) resursima koje treba zaštititi
u vidu brige održivosti za buduće generacije.
2. Održivi razvoj
2.1. Pojam održivog razvoja
Pojam „održivi razvoj“ je općeprihvaćen 70-ih godina prošlog stoljeća, ali se elementi održivog razvoja mogu pronaći još u radovima ekonomskih klasičara. Definiciju „održivog razvoja“ koja se najčešće upotrebljava dao je Lester Brown, osnivač Worldwatch Instituta. Ona je navedena i u izvještaju „Our Common
Future“ Brundtlandove komisije, a ta definicija glasi: „Održivi razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a
istodobno ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“ (OECD, 2001., 35.). Pojam sadržava kombinaciju znanstvenih načela i ljudskih vrijednosti. Koncept održivosti, odnosno pojam
održivog razvoja razvijao se istodobno sa spoznajom o ograničenim resursima Zemlje i nekontroliranim
razvojem koji podrazumijeva trajno trošenje tih resursa. Bit održivog razvoja temelji se na razmišljanju da
sadašnji naraštaj ima obvezu da u zadovoljavanju svojih potreba ne dovede u pitanje sposobnost budućih
generacija da zadovolje vlastite potrebe.
U ljeto 1992. godine u Rio de Janeiru je održana Konferencija o životnoj sredini i razvoju. Nakon ove
konferencije održivi razvoj postao je vodeći pojam u području politike okoliša turizma i razvoja turizma
1 Mandat objedinjen u finalnom dokumentu UNCED-a, u poglavlju 28 Agende 21 kratko napominje da: „Svaka
lokalna vlast mora ući u dijalog sa svojim građanima, lokalnim organizacijama i privatnim poduzećima
i usvojiti “lokalnu Agendu 21”. Kroz konzultacije i postizanjem konsenzusa lokalne vlasti će naučiti od
građana i od lokalnih, građanskih, komunalnih, poslovnih i industrijskih organizacija steći informacije
potrebne za formuliranje najboljih strategija. Proces konzultacija će povećati razinu “savjesti” domaćinstva
za potrebe održivog razvoja. Programi lokalnih vlasti, odluke i regulacije za postizanje čimbenika Agende
21 bit će poboljšani, temeljeni na usvojenim lokalnim programima. Strategije će moći biti ostvarene uz
poticanje lokalnih, regionalnih i međunarodnih fondova“
260
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
općenito. Ovaj koncept pojašnjava vezu između ekoloških, ekonomskih i socijalnih problema, odnosno
definira novi pristup u njihovom stručnom shvaćanju i rješavanju.
Koncept održivog razvoja sadrži tri bitna elementa: koncept razvoja, potreba i budućih naraštaja.
Koncept razvoja ne poistovjećuje se s gospodarskim rastom, zato što se rast odnosi na kvantitativne elemente gospodarskog sustava, a razvoj se odnosi na kvalitativnu koncepciju razvoja društva koji uključuje
gospodarske, kulturološke i društvene opsege razvoja. Koncept potreba se odnosi na raspodjelu osnovnih
resursa zbog kvalitetnijeg života, s naglaskom na relativnost pojma osnovnih potreba, jer ono što se nekad
smatralo luksuznim, danas predstavlja nužnost. Koncept budućih naraštaja predstavlja pitanje što će ostati
budućim naraštajima.
Slika 1. Shema komponenti „LA21“.
Izvor: OECD, „Sustainable Development-Critical Issues“, 2001.
Održivi razvoj obuhvaća društvenu (socijalnu), ekonomsku (gospodarsku) i ekološku komponentu.
Tri skupine načela održivog razvoja su: načela ekološke održivosti, načela sociokulturne održivosti i načela
ekonomske održivosti. Ekološka održivost podrazumijeva razvoj usklađen s ekološkim procesima, biološkim različitostima i resursima. Ekonomska održivost proučava ekonomske zakonitosti u korištenju prirodnih resursa i zaštiti okoliša, dok sociokulturna održivost proizlazi iz društvenih funkcija turizma. Društvena funkcija turizma manifestira se prvenstveno kroz socijalizaciju među ljudima, dok se kulturna funkcija
turizma odnosi prvenstveno na utjecaj što ga turistički receptivne zemlje imaju na kulturnom planu kao
posljedica interakcije između privremenih posjetitelja (turista) i domicilnog stanovništva. Sociokulture vrijednosti unutar turističke destinacije nisu samo zadaća turizma, nego cijelog društva (OECD, 2001., 44.).
Mogu se razlikovati tri stupnja održivosti. Slaba održivost predstavlja stupanj manjeg blagostanja koji
ostaje budućim naraštajima, a uzrokovan je današnjim narušavanjem stanja okoliša koje je potrebno nadoknaditi. Umjerena održivost naglašava važnost ovisnosti gospodarskog i turističkog razvoja o zaštiti okoliša
te upozorava na kapacitet okoliša u funkciji turizma. Kod ovog stupnja održivosti potrebne su regulacije
tržišta i državna intervencija, a naglašava se prije svega kvalitativni razvoj. Jaka održivost predstavlja velike
promjene u društvenom, gospodarskom i političkom sustavu u kojem se rast mjeri kvalitativnim mjerilima
i poštuju se ekološka ograničenja. Može se reći da ona predstavlja „ekološki razvoj“ jer se ulaže u ekološki
sustav onoliko koliko se iz njega i uzima (Hall i Pfeiffer, 2002.).
2.2. Ekološki aspekti odnosa turizma i okoliša u funkciji održivog razvoja
S ekološkog aspekta jedan od problema proizlazi iz samog odnosa turizma i okoliša, koji uzrokuje
mnoge pozitivne i negativne učinke kako na okoliš, tako i na turizam. Turizam je skup odnosa i pojava koje
proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta ako s tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište
i ako takvim boravkom nije povezana nikakva njihova privredna djelatnost (Petrić, 2003., 13.).
Definicija okoliša sadržana je u Zakonu o zaštiti okoliša “Okoliš je prirodno okruženje organizama i
njihovih zajednica uključivo čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, vode,
tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio
čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti materijalnog djelovanja” (Zakon o zaštiti okoliša, NN 110/07).
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
261
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
Na degradaciju okoliša turizam je puno osjetljiviji nego druge gospodarske djelatnosti, jer je okoliš
njegov primarni resurs. Za svoj razvoj turizam i sport traže prostor koji je kvalitetan i koji nije onečišćen.
Turizam nije velik onečišćivač okoliša, ukoliko je praćen odgovarajućom infrastrukturom i ako poštuje
principe nosivih kapaciteta okoliša. Najveći pritisci turizma na okoliš uglavnom su posljedica koncentracije
turističke djelatnosti u relativno ograničenom prostoru i vremenu. Uz ”nezaobilazni” pritisak na prostor
(izgradnja turističkih objekata i sl.), pojedine turističke djelatnosti znatno ugrožavaju okoliš, primjerice prekomjerni posjeti osjetljivim područjima, planinarenje, vožnja automobilima po prirodi, izgradnja igrališta
za golf i slično.
Izravni pritisci turizma na okoliš mogu se sažeti u kako slijedi:
− iscrpljivanje prirodnih resursa, pod čime se podrazumijeva zauzimanje najkvalitetnijeg prostora na kopnu i na moru, povećana potrošnja pitke vode i plodova mora, destrukcije izazvane
požarima i slično;
− vizualna degradacija prostora proizišla iz izgradnje na neodgovarajući i neprihvatljiv način,
onečišćavanje vodâ (mora i slatkih voda) otpadnim vodama te utjecaj plovila, pretovara tereta i
nesreća na kakvoću mora i voda;
− neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnoga i drugog otpada;
− povećano onečišćavanje zraka i buka zbog povećavanja prometa, jer većina gostiju dolazi privatnim vozilima;
− oštećivanje prirodne i kulturne baštine zbog prekobrojnih turista te zbog skupljanja endemičnih
biljnih i životinjskih vrsta;
− stvaranje monokulture i napuštanje tradicionalnih djelatnosti (poljoprivrede, ribarstva) praćeno
koncentracijom stanovanja i aktivnosti u intenzivnim turističkim područjima;
− ugrožavanje lokalnoga načina života i socio-kulturnog identiteta;
− nekontrolirana (i često nezakonita) izgradnja kuća za odmor (vikendica) koje zauzimaju velika
područja namijenjena turizmu (http://komunalac-bj.hr/index.php/nacionalni-plan/hrvatska/turizam).
3. Turizam i prostor
Prostor je medij koji uvjetuje razvoj turizma i sporta. Postojanje i razvoj turizma vezani su za prostornu i funkcionalnu integraciju niza elemenata, iz čega proizlaze primarna i sekundarna turistička ponuda (Vukonić, 1987.) Primarnu turističku ponudu čini određeni prostor sa svim svojim potencijalima i
sadržajima. Prostor u turizmu ne podrazumijeva samo fizički okvir prostora, odnosno prostor s njegovim
prirodno-geografskim obilježjima (klima, reljef, vode, vrste tla, biljni i životinjski svijet, itd.), već prostor
sa čovjekom (stanovništvom) i svim tragovima njegove aktivnosti u obliku materijalnih i nematerijalnih
vrijednosti te rezultatima intelektualnog stvaralaštva (sekundarna turistička ponuda).
Da bi se moglo kvalitetno upravljati turističkim razvojem, treba upravljati i prostorom, kao jednim od
najvažnijih faktora s kojim je određen turizam. Zato je upravljanje prostorom složeni sustav upravljanja koji
traži interdisciplinarno znanje i kompetencije na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Turistički atraktivni dijelovi prostora i prostorne relacije među drugim turističkim prostorima, atrakcijama i sadržajima
određuju moguće značajke turističke ponude te mogući razvoj pojedinih vrsta turizma u svakoj turističkoj
destinaciji. Prostor i resursi u prostoru koje koristi turizam posjeduju čitav niz specifičnosti po čemu se
bitno pojmovno i sadržajno razlikuju od resursa u pojedinačnim gospodarskim granama i djelatnostima.
Turizam uvijek traži kvalitetan prostor, tako da svaki resurs tijekom njegova korištenja potiče različite turističke aktivnosti. Turizam je dinamična pojava koja se uvijek manifestira u nekom prostoru, koji sadrži
određene prirodne i društvene resurse (atrakcije, privlačnosti) koji svojom snagom motivirajuće djeluju na
posjete čovjeka. O kvaliteti resursa, odnosno stupnju atraktivnosti ovisi hoće li te resurse, u kojoj mjeri i
u kojem vremenu ljudi posjećivati i uz koje ekonomske učinke. Ukoliko resursi (atrakcije) nemaju atribute koji privlače za mogućnost bavljenja različitim sportsko-rekreacijskim aktivnostima, ako nemaju visok
stupanj kuriozitetnosti i znamenitosti te visoku estetsku vrijednost, onda su to samo resursi, ali ne ujedno
i turistički resursi (web.efzg.hr/dok//TUR//Turistički_resursi_i_atrakcije.ppt). Zbog narušene izvornosti
ili čak devastacije prirodnih ili društvenih resursa, u nekim se zemljama u turističkoj ponudi pribjegava
stvaranju tzv. umjetnih tvorevina, odnosno supstituta (npr. zabavni parkovi).
262
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
Izrada odgovarajuće metodologije prostorne valorizacije turističkih privlačnosti ujedno predstavlja
doprinos racionalnom korištenju i zaštiti ovog nacionalnog dobra. Turistička destinacija (širi funkcionalni
prostor turističkog mjesta) nova je turistička prostorna jedinica koja osobito dobiva na važnosti razvojem
“novog” turizma i, na određeni način, upotpunjuje sustav turističkih regija i primarnog turističkog prostora. Upravo u tom kontekstu valorizacija turističkog prostora, odnosno prostorna turistička eko renta,
pravilno koncipirana i provedena, trebala bi predstavljati važan instrument upravljanja prostorom u cilju
održivosti destinacije u cjelini.
4. Postupak “primjene“ održivog razvoja
Prateći UNCED, lokalne vlasti, nacionalne i međunarodne organizacije (LGOs), međunarodna tijela i
agencije UN-a su ušle u razdoblje ogleda s izvršenjem koncepta “lokalna Agenda 21”. Rukovodeći akteri, u
ovim naporima, bile su same lokalne vlasti koje su radile često uz poticaje njihovih domaćih upravnih tijela
na razvoju “lokalne Agende 21”. Održivi razvoj zahtijeva vezu između privrednih djelatnosti koje koriste
prirodne resurse i koje su dostigle kvalitetu života. Trenutačno, otprilike 20% svjetske populacije se većim
dijelom bavi industrijskim zanimanjima, zapadne zemlje računaju na otprilike 80 % ukupnih svjetskih resursa. U isto vrijeme, napori u razvoju siromašnih svjetskih regija, stavljaju prirodu i njene resurse pod
takvav pritisak, da prije ili kasnije slijedi krah. Kako bilo, održivi razvoj u Europi znači stvaranje novih pravaca privrednih djelatnosti, koje će garantirati dostojnu kvalitetu života i još, u većem dijelu, reducirati potrošnju prirodnih resursa za 50 posto. Ovo će pomoći u kreaciji alternativnog modela za razvijene zemlje.
Održivi razvoj zahtijeva uključivanje svih građana u područje odgovornosti za zajednicu; na poslu, u
upravi, u političkim uredima, društvu ili domaćinstvima. Zajedno bi trebali pokrenuti promjenu vanjskog
izgleda, koji će postepeno voditi do promjene u uzornom ponašanju prema okolišu. No postavlja se pitanje
kako može zahtjevna kvaliteta života biti dostižna za sve ljude, koji su mnogo poduzeli u sniženju potrošnje
prirodnih resursa? Agenda 21 dokazuje da direktni dijalog građana s lokalnim vlastima mnogo efikasnije
rješava ovo pitanje. „Pošto je vladanje blisko ljudima, oni igraju ključnu ulogu u obrazovanju, mobilizaciji i
odgovornosti da javnosti promoviraju održivi razvoj“ (http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/
la21 rep.htm).
Od 1992. godine sve više i više europskih samouprava je započelo s procesom LA 21, koje su uobičajeno prošle pripreme za pokretanje iste, kroz pet koraka (vidi Tablicu 1):
Tablica 1. Preduvjeti za pokretanje procesa “lokalne Agende 21“.
Izvor: OECD, „Sustainable Development-Critical Issues“, 2001., str. 38.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
263
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
Tih je pet koraka, dakle, sljedeće:
1. Uspostavljajnje lokalnih Agenda foruma i/ili radnih grupa, idealno postojanje upravnih,
političkih i poslovnih sudionika, plus društva i domaćinstva;
2. Diskusije i analize o bitnim lokalnim pitanjima u funkciji turizma i sporta;
3. Idetificiranje ciljeva i ideja za akciju održivog razvoja samouprava;
4. Integriranje lokalnog Agenda 21 akcijskog plana koji je odobren u gradskom Vijeću;
5. Implementacija akcijskog plana, ponovno uključujući sve sudionike.
Za postizanje korisnih rezultata u ovim procesima potreban je ovlašten rad radnih grupa, proces
profesionalnog menadžmenta kroz samoupravnu administraciju te nastavak uključivanja samoupravnih
lidera.
5. Studij slučaja – lokalni održivi razvoj Splitsko-dalmatinske županije u funkciji turizma i sporta
5.1. Zaključci /problemi: prirodne i prostorno–lokacijske značajke
• Prostor Županije, u cjelini, siromašan je prirodnom osnovom za razvoj gospodarstva (osim
turizma);
• Gospodarske aktivnosti značajne za regiju koncentrirane su u velikim centrima;
• Velike disproporcije gustoće naseljenosti po pojedinim prostornim cjelinama unutar Županije
kao posljedica nepovoljnog reljefa regije;
• Natprosječna gustoća naseljenosti obalne linije (splitska konurbacija);
• Stalni priljev stanovništva u naselja unutar konurbacije, uz pad stanovništva u Splitu (prostorna preraspodjela stanovništva);
• Slaba naseljenost zaobalja, posebice područja udaljenih od prometnica;
• Stalno iseljavanje stanovništva iz zaobalja i otoka;
• Raštrkanost naselja i upućenost manjih naselja na udaljene centre;
• Loš raspored središnjih funkcija u prostoru;
• Razvojni imperativ širenja grada u regiju–nov koncept prostornog i inog razvoja Županije
(Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske županije, 2006., str. 12.).
5.2. Mogućnosti održivog urbanog razvoja u Splitsko-dalmatinskoj županiji: urbane potrebe i
urbana očekivanja
Zbog svoje veličine, razvoja gospodarskih, učilišnih i kulturnih institucija te izuzetno povoljnog
geoprometnog položaja Split okuplja veliku makroregionalnu zajednicu koja na nacionalnom prostoru
broji više od pola milijuna stanovnika, a još toliko izvan granica u susjednim regijama. Metropolsko značenje Splita nije samo povijesno već je danas i stvarno, a posebno s gospodarskog, prometnog, kulturnog,
turističkog i sportskog gledišta za cijelu južnu Hrvatsku. Sadašnje i buduće prostorno oblikovanje Splita
je njegovo širenje u regiji i prerastanje iz zatvorenog oblika u oblik metropolitanskog grada koji spaja
gradove i naselja duž obale, u zaleđu i na otocima u jedinstvenu urbano-regionalnu zajednicu, u regionalni grad. Vizija regionalnog operativnog programa (ROP) Splitsko-dalmatinske županije je praktična,
odražava različitost Županije i potrebu da se poboljša sveukupna socioekonomska učinkovitost. 2
Iz sadržaja i formulacije vizije, koja na prvi pogled izgleda jednostavno sročena, razvidna je kompleksnost promišljanja o poželjnom pravcu razvoja Splitsko-dalmatinske županije. U Županiji se već
primjenjuju neke od politika “dobrog upravljanja” koje stvaraju mogućnosti održivog razvoja. One su
osnova održivog urbanog razvoja, ali još uvijek nisu dostatne. Uzevši u obzir složene zadatke budućeg
2 Sadržaj i formulacija vizije glasi:“Splitsko-dalmatinska županija jest razvojno dinamična, otvorena europskomediteranska regija: ona nužno mora biti prostorno i funkcionalno integrirana (unutar regije i prema van);
mora razviti diverzificirano i konkurentno gospodarstvo, što podrazumijeva jačanje/modernizaciju svih
postojećih resursa, izbjegavanje monokulture i snažno prožimanje različitih djelatnosti u cilju podizanja
opće razine konkurentnosti; mora biti prepoznatljiva i privlačna zbog visoke kvalitete življenja, očuvanog
okoliša, kulture i tradicije; mora biti utemeljena na kvalitetnim ljudskim resursima, snažnom partnerstvu
i komunikaciji među svim razvojnim čimbenicima“ (Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske
županije, 2006., str.129.).
264
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
planiranja u Splitsko-dalmatinskoj županiji i nedostatak ljudskog potencijala, potrebno je stalno poboljšavati kontinuiranu izobrazbu i stvaranje potencijala na polju urbanog i regionalnog planiranja u državi.
Međutim, održivi identitet Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastavnih dijelova još
uvijek nije ostvaren. Usprkos tome, taj identitet može se postići samo udruživanjem ključnih kompanija
u Županiji iz različitih sektora djelatnosti (privatnog, državnog, javnog sektora, itd.). Svi zajedno trebali
bi prihvatiti društvene, ekonomske te probleme okoliša kao jedinstvene. Uzimajući to u obzir, izazov je
kako postići ciljeve održivog urbanog razvoja ne ugrožavajući prednosti današnjeg i budućeg stanovništva Splitsko-dalmatinske županije.
Isto tako, gradovi i mjesta Splitsko-dalmatinske županije moraju smisliti odgovore na vlastite probleme. Prostor Županije ima veliku prirodnu i ekonomski mjerljivu vrijednost. Ona se očituje u prirodnim vrijednostima, s bogatim prirodnim cjelinama i spomenicima prirode, u vrijednim poljima,
pašnjacima, obalnim područjima i kraškim ljepotama. Od ukupnih 14.106,40 km2 površine Županije,
na more se odnosi 9.576,40 km2, a na kopno 4.523,64 km2. Kopnene površine, prema generalnoj strukturi namjene, obuhvaćaju poljoprivredne površine od 991,4 km2 (22%), šumske površine 2.051,6 km2
(45,4%) te izgrađene površine 120 km2 (2,65%), dok preostalih 29,95% čine vodene površine, zaštićene
cjeline (prirodne i graditeljske baštine) i neplodne površine. Općenito, dakle, prostor Županije je slabo
izgrađen (osim uskog obalnog pojasa) što predstavlja jednu od pretpostavki budućeg razvoja, pogotovo
u funkciji turizma i sporta.
Kvaliteta obalnog mora uz naseljena područja, posebice gradove, ima opći trend pogoršanja. Iznimka su područja s izgrađenim sustavima za odvodnju otpadnih voda te duge podmorske ispuste. U pogledu stanja kakvoće zraka, uslijed nepostojanja cjelovitog i sustavnog ispitivanja, može se pretpostaviti
da su najveći onečišćivači promet, neodgovarajuće spaljivanje otpada i pojedini industrijski stacionarni
izvori. Najjači utjecaj čovjeka (a odatle i ugroženost tla) je u obalnoj zoni i na otocima, a znatno manji u
zaobalnom kraškom području. Na obalnom području ugroze nastaju zbog ograničenosti prostora koja
rezultira konfliktima u njegovu korištenju, snažnog populacijskog pritiska s jedne strane, te labilne i
narušene prirodne ravnoteže, posebice u blizini naselja, s druge strane. Izvori onečišćenja i ugroženosti
tla su prekomjerno korištenje kemikalija u poljoprivrednoj proizvodnji, emisije industrijskih plinova i
ispušni plinovi automobila. Brojna staništa nestala su u procesima industrijalizacije i urbanizacije. Ovi
problemi predstavljaju središnji izazov urbanista naše regije.
5.3. Mogućnosti održivog urbanog razvoja u Splitsko-dalmatinskoj županiji: gospodarenje
prostorom u funkciji održivog razvoja kao faktorom razvoja turizma i sporta
Specificiranje je razrađeno na modelu ocjene vrijednosti prostora u funkciji prostorne turističke
rente. Turistička eko-renta je naknada koju plaća korisnik pojedinih prirodnih resursa i vrijednosti,
zbog oštećenja i onečišćenja proizvedenih od strane turista za vrijeme boravka u destinaciji. Naknada
se koristi isključivo za očuvanje, zaštitu i unapređenje prirodnih resursa i okoliša u cjelini. Temelji se na
iznalaženju oruđa u funkciji turističkog upravljanja prostorom koje bi bilo transparentno i pravedno.
Prostorna turistička renta temelji se na ocjenjivanju vrijednosti prostora za turizam.
Upravljanje prostorom u turističkoj destinaciji pridonosi kakvoći razvoja održivog turizma te turističke ponude i potražnje. Da bi se moglo kvalitetno upravljati turističkim razvojem, treba upravljati
prostorom kao jednim od najvažnijih faktora kojim je određen turizam. Zato je upravljanje prostorom
složeni sustav upravljanja koji traži interdisciplinarno znanje i kompetencije na lokalnoj, regionalnoj i
državnoj razini. Turistički atraktivni dijelovi prostora i prostorne relacije među drugim turističkim prostorima, atrakcijama i sadržajima određuju moguće značajke turističke ponude te mogući razvoj pojedinih vrsta turizma u svakoj turističkoj destinaciji.
Razradom metodologije i modela vrednovanja turističkog prostora moguće je unaprijediti upravljanje prostorom, tj. turističkom destinacijom. Izrada odgovarajuće metodologije prostorne valorizacije
turističkih privlačnosti ujedno predstavlja doprinos racionalnom korištenju i zaštiti ovog nacionalnog
dobra. Turistička destinacija (širi funkcionalni prostor turističkog mjesta) nova je turistička prostorna
jedinica koja posebno dobiva na važnosti razvojem “novog” turizma i, na određeni način, upotpunjuje
sustav turističkih regija i primarnog turističkog prostora. Upravo u tom kontekstu valorizacija turističTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
265
Ivo Perković
Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta
kog prostora, odnosno prostorna turistička eko renta, pravilno koncipirana i provedena, trebala bi predstavljati važan instrument upravljanja prostorom u cilju održivosti destinacije u cjelini.
6. Zaključak
U vrijeme kada je nastala, ideja o održivom razvoju gradova bila je usko vezana uz ekonomski i
društveni razvoj grada. To je vrijeme kada se zbog ekonomskog i demografskog rasta gradova strahovalo
da će biti uništen okoliš i resursi nužni i budućim generacijama.
Slike mnogih (turističkih) gradova u svijetu su postale odveć jasne i opasne i tu nastupa proces planiranja „lokalne Agende 21“ i lokalnog održivog razvoja, kao i mnoge druge aktivnosti. Brzi rast interesa
i akcija procesa LA 21 je prepoznat od strane Komisije UN-a za održivi razvoj (CSD). Godine 1994. na
svom drugom zasjedanju Komisija je prihvatila odluku podupiranja procesa LA 21 te je otvorila nove
pravce za privlačenje globalne pažnje za ovaj rastući pokret. Svakako je vrlo bitno da je proces LA 21 i
lokalnog održivog razvoja prihvaćen u svim dijelovima svijeta te ga koristi sve više sudionika. Naravno
da su za uspjeh zaslužni svi sudionici, od Međunarodnog vijeća za lokalne inicijative u okruženju, preko
UN-ove Konferencije o životnoj sredini i razvoju, pa do svih korisnici procesa- a to su gradovi i samouprave.
Održivi identitet Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastavnih dijelova još uvijek nije
ostvaren. Činjenica je da bi Županija bila razvojno dinamična, ona nužno mora biti prostorno i funkcionalno integrirana, mora razviti diverzificirano i konkurentno gospodarstvo, mora biti prepoznatljiva i
privlačna zbog visoke kvalitete življenja, očuvanog okoliša, kulture i tradicije, turizma i sporta; mora biti
utemeljena na kvalitetnim ljudskim resursima, snažnom partnerstvu i komunikaciji među svim razvojnim čimbenicima. Razvoj održivog identiteta Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastavnih dijelova moguć je samo, uz dosad nezabilježenu, istodobnu i učinkovitu uporabu urbanog prostora,
minimiziranje uporabe osnovnoga prirodnog kapitala, povećanje društvenoga kapitala te mobiliziranje
građana, njihovih udruga i gradske vlasti prema ostvarenju navedenih ciljeva.
Literatura
1. Črnjar, M. (2002.). „Ekonomika i politika okoliša“. Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci2. Hall, P. i Pfeiffer, U. (2002.), „Urban Future 21–A Global Aganda for 21. Century Cities“. London, Federal Ministry of transport, building and housing.
3.http://komunalac-bj.hr/index.php/nacionalni-plan/hrvatska/turizam
4. http://web.efzg.hr/dok//TUR//Turisti%C4%8Dki_resursi_i_atrakcije.ppt (07.03. 2010.)
5.http://www.Dalmacija.hr/Ožupaniji/općipodaci/Gospodarstvo/tabid/60/Default.aspx
6. http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/la21 rep.htm
7. Kušen E. (2002). Turizam i proctor. Zagreb, Institut za turizam.
8. OECD, (2001.), „Sustainable Development-Critical Issues“, New York.
9. Petrić, L.(2003.). „Osnove turizma“. Split, Ekonomski fakultet u Splitu.
10. Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske županije (2006). Split, Ekonomski
fakultet u Splitu i Splitsko-dalmatinska županija.
11. Vukonić, B. (1987). „Turizam i razvoj : s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju“ Zagreb,
Školska knjiga.
12. Zakon o zaštiti okoliša, Narodne novine 110/07.
266
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
Primljen: 11.02.2014.
Prihvaćen: 10.03.2014.
Stručni rad
UDK 504:338.48
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
Integrated coastal area management as a function of tourism and sports
Ivo Perković
Visoka škola za menadžment i dizajn „Aspira“
Domovinskog rata 65, 21000 Split, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Sažetak: Intenziviranje ljudskih i širenje gospodarskih aktivnosti duž obale, tijekom posljednjeg stoljeća,
sve je više narušavalo obalni prostor, mijenjajući njegova izvorna obilježja i nanoseći štetu biološkim sustavima i budućim generacijama. Sve veći pritisci i trendovi na obalna područja, u vidu obalne urbanizacije
i turizma, izravno utječu na kvalitetu, stanje i položaj njegovog obalnog okoliša. S obzirom na to da spontanitet u razvoju obalnih područja nužno vodi destrukciji resursne i razvojne osnove tih područja, postaje
sve jasnija potreba za održivim upravljanjem razvoja obalnih područja. Proces Integralnog upravljanja
obalnim područjima (IUOP) se nameće, kao učinkoviti mehanizam postizanja održivog razvoja obalnih
područja, koji će smanjiti ili eliminirati degradacije, ispraviti negativne utjecaje i spriječiti da se događaju
u budućnosti, i to: jačanjem sektorskog upravljanja (npr. kroz osposobljavanje ili legislativu), očuvanjem i
zaštitom produktivnosti i biološke raznolikosti obalnih ekosustava te promicanjem racionalnog razvoja i
održivog korištenja obalnih resursa.
Proučavanjem znanstvenog pristupa i metodološkog okvira IUOP-a ispituju se prepreke i razrađuju
smjernice efikasne implementacije integralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na obalnim
područjima Republike Hrvatske. RH je, s preuzetim obvezama provedbe Protokola IUOP-a, usklađivanja
postojećih i budućih politika i razvojnih planova, kao i njihove orijentacije prema održivosti, na dobrom
putu stvaranja prostora za primjenu načela IUOP-a te bolje integracije zaštite okoliša s planiranjem razvoja
obalnog područja u funkciji turizma i sporta.
Ključne riječi: Integralno upravljanje obalnim područjima (IUOP), mehanizmi postizanja održivog
razvoja obalnih područja, održivi razvoj obalnih područja u funkciji turizma i sporta
Abstract: The intensification and expansion of human and economic activity along the coast, during the last century, has increasingly hampered the coastal area, changing its original characteristics and
causing damage to biological systems and to future generations. Increasing pressures and trends, in form
of coastal urbanization and tourism in the coastal areas, have directly affected the quality, condition and
location of its coastal environment. Taking into the consideration that the spontaneity in the development
of coastal areas, necessarily leads to destruction of the resource and development base, integrated management and sustainable development of coastal areas become a priority. Process of Integrated Coastal Area
Management (ICAM) is imposed as an effective mechanism for achiving sustainble development of coastal
areas, which will reduce or eliminate the degradation, correct negative impacts and prevent them from happening in the future, by: strengthening sectoral governance (eg. through training or legislation), preserving
and protecting biodiversity and productivity of coastal ecosystems, and promoting rational development and
sustainable use of coastal resources.
By studying the scientific approach and methodological framework of ICAM examined barriers and
elaborate guidelines effective implementation of the integrated approach to the management and developTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
267
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
ment planning in the Croatian coastal areas. The Republic of Croatia, accepting the obligations of the ICAM
Protocol (harmonization of existing legal & institutional framework, and future policies and development
plans) is well on its way to create opportunities for the application of the ICAM principles in their entirety,
towards better integration of environmental protection with the planning of coastal area development as a
function of tourism and sports.
Keywords: Integrated Coastal Area Management (ICAM), mechanisms for achiving sustainble development of coastal areas, sustainble coastal area development as a function of tourism and sports
1. Uvod
Sve veći populacijski pritisak, posebice rast urbanih područja u kombinaciji s brzim širenjem industrije i turizma na obalnim područjima, kao i snažna eksploatacija morskih resursa stvorilo je svjetsku
brigu održivog razvoja ovih područja te njihovih prirodnih resursa i resursa iz okruženja. Sektorske aktivnosti proizvode u kombinaciji s utjecajem okoliša zagađenje voda, zraka, gubitak morskih i prirodnih
resursa, degradaciju zemlje, uništavanje povijesne i kulturne baštine, gubitak javnog pristupa do obale,
buku i kongestiju. Prirodni rizici i opasnosti, kao što su klimatske promjene, potresi, šumski požari i
poplave, predstavljaju dodatne rizike za obalna područja.
Činjenica je da su obalni sustavi daleko složeniji te da postojeće, kao i potencijalne probleme (socijalne, ekonomske i okolišne) treba promatrati i rješavati unutar sveobuhvatnog okvira upravljanja. Stoga
se proces Integralnog upravljanja obalnim područjima (IUOP) nameće kao temelj održivog razvoja, koji
će smanjiti ili eliminirati degradacije, ispraviti ostale utjecaje i spriječiti da se događaju u budućnosti.
Održivi razvoj zahtijeva da se količina i kvaliteta obalnih resursa očuva, ne samo u zadovoljavanju sadašnjih potreba, nego i u osiguravanju održivog prinosa ekonomskih i ekoloških usluga za buduće generacije.
Predmet ovog istraživanja je proučavanje znanstvenog pristupa i metodološkog okvira Integralnog
upravljanja obalnim područjima; ispituju se prepreke i razrađuju smjernice efikasne implementacije integralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na obalnim područjima Republike Hrvatske.
2. Model Integralnog obalnog upravljanja (IOU)
2.1. Povijest Integralnog obalnog upravljanja (IOU)
Povijest IOU-a započela je 1960-tih godina, kada je predstavljen prvi program za upravljanjem
obalnim područjima u SAD-u, od strane građanskih udruga „San Francisco Bay Development“ te „Conservation Commission“. Program je nastao radi potrebe rješavanja posebnih pitanja te usvajanja „bottomup“ pristupa (pristupa odozdo) upravljanju obalnim područjem. Naime, lokalni građani zabrinuti zbog
razvojnih projekata, koji su uzrokovali progresivno zaslanjivanje zaljeva pretvorivši ga u kanal, odlučili
su spasiti Zaljev te su osnovali udrugu. SAD je također i prva država koja je poduzela inicijativu obalnog
upravljanja na nacionalnoj razini donošenjem Zakona o upravljanju obalnim područjem, 1972. godine,
od strane Kongresa (Šimunović, 2003.).
Tijekom 1970-ih službeno upravljanje obalnim područjem je ograničeno na SAD, Australiju i unutar Regionalnog programa zaštite okoliša UN-a (UNEP). Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih i druge
države pokreću niz inicijativa upravljanja obalnim područjima. U to vrijeme obalno upravljanje je bilo
usko povezano s ciljevima i potrebama zaštite okoliša. Osim toga, Programi upravljanja obalnim područjima (PUOP) su uglavnom bili sektorski i usmjereni na nekoliko obalnih aktivnosti (npr. morske
luke, proizvodne pogone, rekreaciju i ribolov) ili obalnih problema visokog profila (erozija). Iako su ove
inicijative sklone da ne budu sveobuhvatne ili kolektivno dobro integrirane, one predstavljaju začetke
svjetskog pokreta i prakse obalnog upravljanja1 (Sorensen, 1993.).
1 Tih godina su započete pripreme za konferenciju UN-a o okolišu i razvoju (UNCED), značajno doprinoseći
razvoju koncepta i provedbe smjernica IOU-a. Doista, u poglavlju 17, Agende 21 na temu „Zaštita oceana,
svih vrsta mora, uključujući zatvorena i poluzatvorena mora i obalna područja i zaštita, racionalno korištenje
268
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
Koncept IOU-a je prepoznat i na razini Europske unije (EU). Godine 1994. Europsko vijeće izdaje
Rezoluciju, naglašavajući potrebu zajedničke strategije upravljanja obalnim područjima, temeljene na
načelima održivosti, poštujući dobre ekološke i okolišne standarde. Komisija dodatno razrađuje Demonstracijski program, u svrhu identifikacije stanja i ključnih pitanja koje treba poduzeti za postizanje održivog razvoja europskih obalnih područja. Mediteranski akcijski plan (MAP) predstavlja glavni referentni
dokument usmjeren na zaštitu okoliša i promicanje održivog razvoja Mediterana. MAP je usvojen u
Barceloni 1975. za 12 mediteranskih zemalja i EU, uz potporu UNEP-a (Pavasovic, 1996.). Uključuje tzv.
Barcelonsku konvenciju, usvojenu 1976. i dopunjenu 1995. te osam protokola koji se odnose na posebna
područja zaštite okoliša. Od 1989. poduzeto je deset PUOP-a duž obale Mediterana, obuhvaćajući tri
kontinenta. Svaki od pokrenutih PUOP-a je prilagođen samoj državi pokretačici, s usvojenim problemima konkretnog obalnog područja (ovisno o geografskom položaju regije, tradiciji, kulturi, pripadnosti
itd.), te različitim načinima njihova rješavanja. Godine 2008. inicijativa usvajanja Protokola2 IOUP-a na
razini Mediterana je dobila veći značaj, kada je u Madridu usvojen Protokol o IUOP Mediterana. Protokol je ratificiran i na snazi je od lipnja 2011. godine.
2.2. Pojam i definiranje Integralnog obalnog upravljanja (IOU)
Postoje brojne definicije IOU-a, međutim, za potrebe ovog rada, samo jedna će biti navedena i analizirana. Jedna od najsveobuhvatnijih definicija glasi:“Integralno obalno upravljanje se može definirati kao
kontinuiran i dinamičan proces u kojem se donose odluke za održivo korištenje, razvoj i zaštitu obalnog i
morskog područja i resursa. IOU prepoznaje međusobne odnose koje postoje između koristi obale i oceana
i okoline na koje potencijalno utječu te je dizajniran za prevladavanje fragmentacije svojstvene sektorskom
pristupu upravljanja. IOU je višenamjenski orijentiran, analizira implikacije razvoja, sukobljenih koristi te
međusobnih odnosa između fizikalnih procesa i ljudskih aktivnosti, i tako promiče povezanost i usklađenost
između sektorskih obalnih i oceanskih aktivnosti“ (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).
Analizirajući gore navedenu definiciju, postaje jasno da IOU obuhvaća niz specifičnosti. Prije svega,
nadovezuje se na razumijevanje specifičnih uvjeta obalnog područja. Drugo, to radi u skladu s prirodnim procesima i s ciljem očuvanja i održivog korištenja morskih i obalnih resursa. Prema tome, koristi
princip predostrožnosti i ekosustavni princip u upravljanju. Treće, usvaja perspektive širokog raspona
i razvija integrirane strategije te traga za zajedničkim ciljevima dionika vlasti i dionika na različitim
razinama (od lokalne do međunarodne). Četvrto, to je dinamičan proces. Peto, koristi participativno
planiranje u razvoju konsenzusa i nastoji osigurati podršku i uključenost svih relevantnih tijela. Šesto, u
smislu politike i provedbe, mora koristiti kombinacije svih dostupnih političkih instrumenata (institucionalnih, ekonomskih i regulatornih).
U obalnim područjima gdje je prilagodba na brze promjene češće potrebna, fleksibilna rješenja donošenja odluka upućuju na kontinuirani proces planiranja, implementacije i prilagodbe cilju. U procesu
IUOP-a, odluke se poduzimaju u tri odvojene faze: inicijacije, planiranja i implementacije. Pokretanje
ili inicijacija obuhvaća analizu čimbenika, koji bi mogli ojačati javnu svijest o obalnim problemima i
potrebi da se poduzmu aktivnosti u obalnim područjima. Planiranje se odnosi na razvoj politika i ciljeva
te na selektiranje konkretnih mjera (strategija), kako bi se proizvela željena dobra i usluge na obalnom
području tijekom vremena. To je ciljno usmjeren proces donošenja odluka, koji uključuje sposobnost
predviđanja budućih događaja, sposobnost za analizu i ocjenjivanje situacije te sposobnost inovativnog
prepoznavanja zadovoljavajućeg rješenja. Provedba je faza kroz koju plan stupa na snagu. To je proces
i razvoj njihovih živih bogatstava“, IUOP-u je dodijeljena značajna uloga te je predstavljen kao jedan od
programa kojeg obalne zemlje, područja, otoci i arhipelazi trebaju provoditi u cilju postizanja održivog
razvoja. Nakon samita u Rio de Janeiru 1992. proizašli su razni pravni instrumenti i deklaracije kako bi
pomogle u definiranju i daljnjoj razradi koncepta IOU-a, primjerice: „Okvirna konvencija o klimatskim
promjenama“, „Konvencija o biološkoj raznolikosti“, „Globalni akcijski program zaštite morskog okoliša od
kopnenih djelatnosti“, „Program djelovanja održivog razvoja malih otočnih država u razvoju“, i među ostalima
„Međunarodne inicijative koraljnog grebena“.
2 Više o Protokolu, posjetiti: http://www.pap-thecoastcentre.org/about.php?blob_id=56&lang=en
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
269
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
donošenja operativnih odluka, koje su usmjerene ka ciljevima plana kroz interakciju s relevantnim administrativnim, pravnim, financijskim i društvenim strukturama, uz sudjelovanje javnosti.
3. Ciljevi, načela i funkcije Integralnog obalnog upravljanja (IOU)
Temeljni ciljevi IOU-a su:
• postići održivi razvoj obalnih i morskih područja (u funkciji turizma i sporta);
• smanjiti „ranjivost“ obalnih područja i njihovih stanovnika, uzrokovane prirodnim nepogodama;
• održavati ključne ekološke procese i biološke raznolikosti obalnih i morskih područja.
Proces IOU-a je višenamjenski, u smislu da ispituje implikacije obalnog razvoja, suprotstavljenih
obalnih koristi, te međusobne odnose između fizičkih procesa i ljudskih aktivnosti. Osim toga, on promiče povezanost i usklađenost između sektorskih obalnih aktivnosti i koristi baziranih u morskom okruženju (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).
Prema tome, može se reći, da se IOU fokusira na tri operativna cilja:
- jačanje sektorskog upravljanja (npr. kroz osposobljavanje, legislativu, zapošljavanje);
- očuvanje i zaštita produktivnosti, te biološke raznolikosti obalnih ekosustava (uglavnom kroz
sprječavanje uništavanja staništa, zagađenja i pretjeranog iskorištavanja);
- promicanje racionalnog razvoja i održivog korištenja obalnih resursa (u funkciji turizma i
sporta) (Šimunović, 2003.).
Dvije su široke kategorije vodećih načela IOU-a, koje se mogu identificirati:
1. načela koja se odnose na okoliš i razvoj
2. načela koja se odnose na posebnu prirodu obala i oceana (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).
Glavne funkcije IOU-a mogu se definirati kako slijedi:
• prostorno planiranje–plan za sadašnje i buduće korištenje priobalnih i morskih područja,
pružanjem dugoročne vizije;
• promicanje gospodarskog razvitka–promicati odgovarajuće koristi obalnih i morskih područja
(npr. marikulturu, ekoturizam);
• upravljanje resursima–zaštititi ekološku bazu obalnih i morskih područja; očuvanje biološke
raznolikosti; osigurati održivost koristi;
• rješavanje sukoba–uskladiti i balansirati postojeće i potencijalne koristi; riješiti sukobe između
obalnih i morskih koristi;
• zaštita javne sigurnosti–zaštita javne sigurnosti obalnih i morskih područja, obično sklonih
značajnim prirodnim, kao i antropogenim opasnostima;
• posjedovanje javne zemlje(a) i vode(a)–vlade su često otvoreni vlasnici pojedinih obalnih i
morskih područja; treba mudro upravljati područjima i resursima pod javnim vlasništvom, uz
dobre javne gospodarske povrate (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).
4. Pritisci i trendovi na (mediteranska) obalna područja
Godine 1997. mediteranske obalne države su brojile oko 450 milijuna stanovnika. Populacija sve
brže naseljava prostor obalne zone (danas više od 30% od ukupnog broja), pogoršavajući pojavu „litoralizacije“. S obzirom da se samo 40% od ukupne dužine mediteranske obale može smatrati „korisnim“ za
ljudske djelatnosti i naseljeljavanje, pojava litoralizacije dosljedno je intenzivirana u smislu demografskih
i društveno-ekonomskih procesa.
4.1. Urbanizacija
Veliki urbani centri su u prošlosti bili razvedeni oko prvobitnih obalnih naselja i luka i njihov je
razvoj bio obilježen prostornom koncentracijom. U posljednjih nekoliko desetljeća uz pojave porasta
prihoda, modernizacije prijevoza (uglavnom cestovne infrastrukture) i turizma, urbanizacija na obali je
270
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
sve više prisutna, dodatno privlačeći stanovništvo i gospodarske aktivnosti. Mediteran je obilježen manjim razdobljima cvata intenzivnog urbanog rasta: u općim uvjetima ravnoteže između urbanog rasta
i ruralnog razvoja. Međutim, posljednjih desetljeća urbanizacija je ušla u fazu ekspanzije, dostizanjem
stanja „hiperrazvoja“, a tipični primjeri su visoka gustoća naseljenosti, degradacija okoliša i smanjenje
kvalitete života, s koncentracijom aktivnosti u nekoliko velikih urbanih središta i obalnih područja.
Slika 1. Promjene u populaciji nekih gradova mediteranskih država – Projekcija do 2030.
Izvor: UNEP/MAP: Blue Plan; BP/RAC, Sophia Antipolis; 2008., 54.
4.2. Turizam
Ostala područja intenzivnog razvoja predstavljaju većinom turistička područja Mediterana, kao
i ona koje karakterizira mješavina industrije i turizma, nalazeći se obično duž cijelog sjevernog pojasa, gdje je konkurencija raznih obalnih djelatnosti osobito jaka. Mediteran je vodeća svjetska turistička
regija s procijenjenih 170 milijuna dolazaka sredinom 1990-ih. Jedan od oblika turizma je i nautički.
Godinama su milijuni brodica raznih veličina usidreni ili registrirani u mediteranskim lukama, za rekreacijske i druge svrhe. Ovisno o njihovoj veličini i načinu korištenja mogu predstavljati značajan izvor
onečišćenja, kako unutar luka tako i priobalnih voda. Turizam je nezamjenjiv sektor razvoja Mediterana.
Procjenjuje se, da je više od šest milijuna ljudi zaposleno izravno ili neizravno u turističkoj industriji ili u
sektoru kulture. Razvoj turističkih aktivnosti za većinu mediteranskih zemalja je ključni element obalne
urbanizacije, iako masovni turizam pogoršava već postojeće probleme urbanih sredina i predstavlja realnu opasnost za najpopularnija turistička obalna područja.
Obalnu urbanizaciju u najvećem dijelu predstavlja rast populacije i s time povezane gospodarske
aktivnosti, s teškim regionalnim posljedicama. Opći rezultat je prividna prostorna dihotomija između
gusto naseljenih obalnih područja, koje karakterizira visoki intenzitet korištenja zemljišta i potrošnje te
neizbježno slabijih, rijetko naseljenih područja unutrašnjosti s nižom gustoćom naseljenosti i sa slabije
dinamičnim gospodarstvom. Za većinu mediteranskih zemalja razvoj turističkih djelatnosti je ključni
element obalne urbanizacije, s poticanjem procesa lokalnog ekonomskog rasta, kao i restrukturiranja
kapaciteta lokalnih vlasti za rješavanje bitnih zadataka zajednice (zbrinjavanje otpada i sl.) (UNEP/MAP,
2008., 54).
5. Nacionalne politike upravljanja obalama
Iz institucionalne perspektive proces IUOP-a je povjeren uspostavi na nacionalnoj razini, unatoč činjenici da mnogi problemi mogu biti regionalnog ili lokalnog karaktera. Osobito je to slučaj većine mediteranskih zemalja, koje su primjer snažnog oslanjanja na središnje upravne sustave. Većina zemalja ima
razrađeno osnovno zakonodavstvo, odnoseći se na regulaciju javnog pomorskog dobra, s dodatnim odredbama regulacije prostornog razvoja i planiranja. Postoje više ovlasti i odgovornosti rješavanja proizlazećih
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
271
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
problema nedostatka koordinacije (čak i suradnje). Iz tog razloga potrebno je uspostaviti sustav i proces
IUOP-a na nacionalnoj razini. Postoji nekoliko ključnih primjera pravnih i institucionalnih postavki.
5.1. Zemljišna politička inicijativa–Obalni konzervatorij u Francuskoj
Obalni konzervatorij je osnovan temeljem preporuke Nacionalne Obalne Komisije. Program se bazirao na stjecanju nekretnina duž obala, plaža i jezera, zbog zaštite područja od urbanog ujecaja, očuvanja svog ekološkog karaktera, poboljšanja javnog pristupa te pomoći pri formuliranju planova očuvanja
morskih resursa. Imovinom prvenstveno upravljaju lokalne vlasti koje djeluju u ime Obalnog konzervatorija, iako ne mogu prodavati stečene površine nakon toga, uz uvjet odobrenog javnog pristupa.
5.2. Nacionalni zakoni–Obalni zakon u Španjolskoj
Obalni zakon je glavni zakonodavni poticaj provedbe zaštite okoliša i upravljanja pomorskom i
obalnom javnom domenom. To se posebno odnosi na određene aspekte upravljanja javnim površinama
obalnog područja, uključujući razgraničenja obalnih granica, koncesije i ovlaštenja uporabe javnih površina te odobrenja korištenja i zaštite javnog zemljišta. Vodeća obalna agencija je Ministarstvo zaštite okoliša. Iako Obalni zakon stvara okvir obalnog upravljanja na nacionalnoj razini, njegov fokus je relativno
uzak, a njegova funkcija je reguliranje obalnog razvoja i razvoja turizma, upravljanje fizičkim aspektima
obale te očuvanje javnog pristupa do obale. Ipak, veliki problem koncepta obalnog upravljanja je preklapanje nadležnosti između nacionalne, regionalne i lokalne razine vlasti (UNEP/MAP/PAP, 2001.).
6. Praktične preporuke intervencija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini
Program IUOP-a ostaje prisutan na nacionalnoj razini, dok njegov konkretni oblik ovisi o specifičnosti faze razvoja, institucionalnog konteksta i problema razvoja/okoliša. Postoje razlike pristupa
IUOP-a u smislu usredotočenosti samog upravljanja i upravljanja resursima u odnosu na tradicionalno
planiranje. U slučaju mediteranskih država, prevladavanje turizma i urbanizacije, kao i oslanjanje na tradicionalne administrativne sustave, favorizira potonji pristup. Od posebne važnosti su rastući problemi
obalnih područja, povezani sa slabom upravnom strukturom izvršenja, nedostatkom modernizacije i
integracije politika, tranzicijskim karakterom mnogih mediteranskih gospodarstava i nedostatkom resursa. Nadalje, tu je kriza povjerenja u vladine sustave planiranja, sa samim trendom smanjenja državne
uloge. To, uz slabe niže upravne razine i nedostatak partnera privatnog sektora i civilnog društva, koji bi
mogli pomoći državi pri upravljanju obalnim područjem, čini obalno upravljanje vrlo teškim zadatkom.
Jedna od glavnih prepreka IUOP-a je ograničen utjecaj (a time i slaba integracija) zaštite okoliša u
razvoju planiranja među mnogim mediteranskim partnerima, što ugrožava mogućnost postizanja uspostave sustava IUOP-a na nacionalnoj razini. Uz sve spomenuto, javlja se i problem javne participacije u
većini mediteranskih država, pa prema tome i same podrške zajedničkom zadatku upravljanja obalnim
područjem.
Unatoč činjenici da su se inicijative na nacionalnoj razini već dogodile diljem Mediterana, nema
stvarnih veza između nacionalnih i regionalnih (ili lokalnih) razina aktivnosti. Ovaj stav se može promijeniti, ako se započne s usklađivanjem uspješnog gospodarskog razvoja i kvalitete života te očuvanjem
ekosustava. Preduvjeti takvih promjena uključuju: uspostavu učinkovitog institucionalnog mehanizma
lokalne i nacionalne razine; identificiranje problema i konflikata između obalnih resursa različitih područja procesa; razradu dugoročne vizije i srednjoročnih opcija (scenarija) upravljanja resursima; osmišljavanje i provođenje kratkoročne „simulacije“ područja obalnog upravljanja; poticanje obrazovanja i
osposobljavanja korisnika radi prepoznavanja međuodnosa njihovih specifičnih aktivnosti i istraživanja
dodirnih točaka gospodarskog razvoja i kvalitete okoliša. (UNEP/MAP/PAP, 2001.).
7. Upravljanje i planiranje razvoja obalnih područja Republike Hrvatske
7.1. Kritički osvrt i analiza sustava upravljanja u obalnim područjima Republike Hrvatske
Sustav upravljanja obalnim područjima RH se dijeli na dvije vertikale upravljanja: upravna (Sabor,
ministarstva itd.) i samoupravna (teritorijalno raslojena na više jedinica lokalne i regionalne samou-
272
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
prave). Iskustvo je pokazalo da je samostalnost i širina ovlasti regionalne samouprave bitno ograničena
samim postojanjem, a onda i djelokrugom odlučivanja državne uprave. Nadalje, većina načela IUOP-a,
kao i instrumenata koje koristi, u većoj ili manjoj mjeri postoje u sustavu upravljanja obalnim područjima RH, ali se u praksi ne primjenjuju u očekivanom opsegu. Mogu se naći u nizu spomenutih zakona
i drugih pravnih akata, kao i u strategijama, planovima i programima, koji se s različitih aspekata bave
obalnim područjima, te koje bi trebalo uskladiti i s orijentacijom prema održivosti. Iako su određeni
planovi i strategije definirani na samoupravnoj razini, zapravo nema pravih institucija na ovoj razini.
Kao problem se nameće izostajanje koordinacije i suradnje, odnosno integracije između institucija na
upravnoj i samoupravnoj razini. Možemo reći da Hrvatskoj nedostaje postojanje učinkovite međuvladine ili vertikalne integracije: na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini, međusektorske ili horizontalne
integracije između obalnih i morskih sektora i kopnenih sektora koji utječu na obalno i morsko okruženje, i nedostajanje učinkovite prostorne integracije, zbog različitih sustava vlasništva i javne uprave koje
dominiraju kopnenom i morskom stranom obalne zone, često komplicirajući težnju obavljanja dosljednih ciljeva i politika vođeni osobnim, a ne društvenim ciljevima (Šimunović i sur., 2011.).
Naime, Hrvatska je poznata turistička destinacija, te su stoga obalna područja ključna za razvoj
turizma. Osim isključivo obalnih, djelotvorne institucije za upravljanje u turizmu su također važne za
upravljanje obalnim resursima. Važan korak u tom smjeru poduzet je uspostavom samostalnog Ministarstva turizma, početkom 2008. godine, s kojim se otvaraju nove mogućnosti i prilike učinkovitijeg
upravljanja razvojem hrvatskog turizma. Ministarstvo se međutim nalazi pred izazovom uspostave temeljnog okvira međusektorske ili horizontalne integracije s drugim sektorsko bliskim ministarstvima na
obalnom području (Ministarstvo mora, prometa, i infrastrukture i MZOPUG). Ministarstvo se suočava i
sa čestim nepostojanjem učinkovite suradnje između službenih političkih tijela i nevladinih organizacija
i udruga te ekonomskih subjekata. Tipičan primjer za to je nesudjelovanje Hrvatske turističke zajednice
(HTZ)–državne turističke organizacije koja je osnovana kako bi promicala i kreirala identitet hrvatskog
turizma i podizala sveukupnu kakvoću turističke usluge u Hrvatskoj, u izradi razvojnih dokumenata a ni
u njihovoj primjeni izuzeta je iz praktičnog upravljanja obalnim razvojem.
S razvojem obalnih aktivnosti sve se više javlja potreba uspostave temeljnog okvira međusektorske
ili horizontalne integracije između obalnih i morskih sektora i kopnenih sektora koji utječu na obalno i
morsko okruženje. Tu svakako moramo spomenuti i nedostajanje učinkovite prostorne integracije, zbog
različitih sustava vlasništva i javne uprave koje dominiraju kopnenim i morskim dijelom obalnog područja, često komplicirajući težnju obavljanja dosljednih ciljeva i politika vođeni osobnim, a ne društvenim ciljevima. Uz nedostatak prethodno nabrojanih integracija, normalno je za očekivati da nedostaje
postojanje (relativno) novijih vrsta integracije, kao integracije znanstvenog upravljanja i integracije kroz
vremenske razmjere.
Svakako da budućnost procesa IUOP-a u RH, nosi izazov jačanja suradnje, koordinacije i integracije između jadranskih županija te njihovih jedinica područne (regionalne) samouprave, kao i daljnje
međunarodne integracije s ostalim prekograničnim partnerima u provedbi procesa IUOP-a ili prilikom
upravljanja zaštićenim zajedničkim obalnim resursima (UNEP/ MAP/ PAP RAC i MZOPUG, 2010.).
7.2. Integralno upravljanje obalnim područjem Republike Hrvatske: ciljevi i smjernice
Postoje ciljevi, koje na putu provedbe Protokola treba ostvariti, kao što su:
• uspostaviti institucionalni i pravni okvir IUOP-a;
• uspostaviti nova i razvijati postojeća institucionalna rješenja;
• koordinirati nositelje razvojnog upravljanja u mjeri potrebnoj za funkcioniranje integralnog
upravljanja;
• očuuvati prirodna dobra, uz održanje cjelovitosti obalnih ekosustava;
• modernizirati sustav prostornog uređenja u mjeri potrebnoj za integralno upravljanje;
• ojačati sustav regionalnog upravljanja gospodarskim i društvenim razvojem, te ga prilagoditi
integraciji sa sustavom prostornog uređenja;
• unaprijediti mehanizme praćenja, vrednovanja i upravljanja razvojno relevantnim informacijama do razine potrebne za integralno razvojno upravljanje;
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
273
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
•
•
•
•
osigurati sudjelovanje javnosti u planiranju održivog obalnog razvoja i donošenju strateških
razvojnih odluka;
riješiti nesporazume preklapanja nadležnosti u postojećim zakonima;
uspostaviti programe edukacije i ojačati kapacitete zadovoljavanja kadrovskih potreba;
pratiti i koristiti međunarodna iskustava prema razrađenim kriterijima integralnog upravljanja
(UNEP/ MAP/ PAP RAC i MZOPUG, 2010).
Definiranje vizije i ciljeva provedbe Protokola IUOP-a će pomoći u određivanju poslova i
zadaća pred kojima će se u skoroj budućnosti naći institucije zadužene za upravljanje razvojem
obalnog područja. Provedba pretpostavlja odgovarajuću političku volju i odlučnost relevantnih
institucija u poduzimanju važnih provedbenih koraka, koji će jamčiti da će nositelji upravljanja
obalnim razvojem sve više i potpunije prihvaćati i operacionalizirati načela integralnog upravljanja.
8. Zaključak
Iz svega već navedenog o procesu Integralnog upravljanja obalnim područjima (IUOP) u ovom
radu, može se jasno zaključiti da se radi o dinamičnom procesu zbližavanja partnera, javnih i privatnih
aktera jednih prema drugima, radi optimiziranja dugoročnih izbora, isticanjem potrebe pažljivog korištenja obalnih resursa, na obalnom području. Prije svega, nadovezuje se na razumijevanje specifičnih
uvjeta obalnog područja. Drugo, to se radi u skladu s prirodnim procesima i s ciljem očuvanja i održivog
korištenja morskih i obalnih resursa. Prema tome koriste se principi predostrožnosti i ekosustavni princip u upravljanju. Osim toga, provedba pristupa IUOP-a povećava razinu svijesti, stvara zajedničku viziju
prioritetnih ciljeva te poboljšava proces donošenja odluka na obalnom području u funkciji turizma.
Iz institucionalne perspektive, težak zadatak primjene IUOP-a je poduzet diljem svijeta na nacionalnoj razini, unatoč činjenici da su mnogi problemi regionalnog i/ili lokalnog karaktera. S dolaskom
globalizacije, nacionalni administrativni sustavi unatoč njihovoj temeljnoj regulatornoj ulozi sve više
traže partnere na subnacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini, koji često mogu ponuditi određene komparativne prednosti. Na lokalnoj razini različite inicijative, kao npr. Programi upravljanja obalnim područjima (PUOP), već su ostvarile rezultate s različitim ishodima. Stoga su u radu ispitane prepreke i
razrađene smjernice efikasne implementacije integralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na
obalnim područjima u funkciji turizma Republike Hrvatske.
Kako smo i utvrdili, budući razvoj IUOP-a u RH u presudnoj mjeri ovisi o stvarnom društvenoekonomskom kontekstu u kojem se može i treba odvijati. Očekivana integracija razvojnog upravljanja
obalnog područja ovisit će u značajnoj mjeri o prilikama u kojima će djelovati razvojni akteri, posebno
institucije zadužene za upravljanje obalnim razvojem. Institucionalizacija mora biti jasna, kako na državnoj, tako i na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, a nakon podjele zaduženja treba se pozabaviti koordinacijom (horizontalnom i vertikalnom) institucija i organizacija te odrediti tijelo koje će
o tome brinuti i za to imati dovoljno ovlasti. No ipak, uspješnost IOUP-a ovisi i o svima nama, o ljudskoj
svijesti, želji i htijenju za promjenama u odnosima prema društvenim, prirodnim i obalnim resursima, s
ciljem njihova održivog korištenja i razvoja u funkciji turizma te brigom za buduće generacije.
Literatura
1. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1998). Integrated Coastal and Ocean Management: Concepts
and Practices. Washington, DC, Island Press.
2. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1992). Research agenda of ocean governance. In Ocean Governance: A New Vision, ed.; Čičin–Šain, B.:Newark, Delaware: University of Delaware, Center for
the Study of Marine Policy: 9-16.
3. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1985). The problem of governance of U.S. ocean resources and
the new exclusive economic zone. Ocean Development and International Law 15(3-4), 289.
274
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ivo Perković
Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta
4. Črnjar, M. (2002) Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka, Ekonomski fakultet.
5. Fredotović, M. Module I. Fundamentals and Methods in ICM, Session I. Complexity of the
Coast, Reading 3 „Coastal Areas – Driving Forces and Conflicts“ – nastavni materijal za
predmet „Fundamentals and Methods in ICM“ na diplomskom studiju “Integrated Coastal
Management for the Mediterranean–EduCom@Med” u sklopu TEMPUS CD_JEP-18123-2003
“Education in Coastal Management for the Mediterranean” projekta.
6.http://www.pap-thecoastcentre.org/about.php?blob_id=5
7. http://www.un.org/documents/ga/conf151/aconf15126-1annex1.htm; Dokument UN / CONF
151/26 (sv. 1), iz 12. kolovoza 1992.
8. Pavasović, A. (1996). The Mediterranean Action Plan Phase II and the revised Barcelona
Convention: new prospective for integrated coastal menagement in the Mediterranean region,
Ocean & Coastal Management, Vol. 31, No. 2-3, 133-182.
9. Sorensen, J. (1997). National and international efforts at integrated coastal zone management:
definitions, achievement, and lessons. Coastal Management 25.
10. Sorensen, J. C (1993). The international proliferation of integrated coastal management efforts.
Ocean & Coastal Managment 21(1-3).
11. Šimunović, I. (1997). Integrated Planning and Management of the Mediterranean coastal
Zones, The Third International Conference on the Mediterranean Coastal Environment, MEDCOAST 97, Volume 1, Malta.
12. The World Bank (1995). The Noordwijk Guidelines for Integrated Coastal Zone Management.
In: UNEP, 17.
13. UNEP/ MAP/ PAP RAC: MAP Coastal Area Management Programme CAMP Slovenia: Final
Integrated Report. MAP Technical Series No. 171, UNEP/MAP, Athens: 2008; 6-12, 47-49.
14. UNEP/ MAP/ PAP RAC: MAP Coastal Area Management Programme CAMP: Formulation
and Implementation of CAMP Projects. Operation Manual. UNEP/MAP, Athens-Split: 1999
15. UNEP/ MAP/ PAP RAC; MZOPUG: Studija procjene učinaka Protokola o Integralnom upravljanju obalnim područjima Sredozemlja na Hrvatsku. Nacrt konačnog izvješća. Ekonomski
institut, Pravni fakultet Zagrebačkog sveučilišta te Institut Ivo Pilar u Zagrebu, Zagreb; 2010.
16. UNEP/MAP/PAP: White Paper: Coastal Zone Managment in the Mediterranean.Split, Priority
Actions Programme; 2001: v-vii, 5-64.
17. UNEP/MAP: Indetification of priority pollution hot spots and sensitive areas in the Mediterranean. MAP Technical Reports Series No.124. Athens Coastal; 1999
18. UNEP: Guidelines for Integrated Management of Coastal and Marine Areas – With Special
Reference to the Mediterranean Basin. UNEP Regional Seas Reports and Studies No. 161; Split,
Croatia, PAP/RAC (MAP-UNEP); 1995: 17, 52-65
19. Zelenika R. (2002). Metodologija i tehnologija uzrade znanstvenog i stručnog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka; 2002.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
275
276
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Anica Žužić
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk
Primljen: 10.02.2014.
Prihvaćen: 05.03.2014.
Stručni rad
UDK 373.2:504
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg
vrtića „Katarina Frankopan“, Krk
Rising responsible and ecologically aware generations–Eco programm in Kindergarten „Katarina Frankopan“, Krk
Anica Žužić
Dječji vrtić „Katarina Frankopan“
Smokvik 7, 51500 Krk. Hrvatska
e-mail: dvkrk.psiholog@gmail
Sažetak: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje od izuzetnog je značaja za formiranje obrazaca
ponašanja u odrasloj dobi. Djeca u predškolskim ustanovama s posebnim ekološkim programima i programima odgoja za održivi razvoj imaju prilike biti izložena poticajima koji osiguravaju stjecanje pozitivnih navika upravo u toj kritičnoj fazi razvoja. U suradnji s udrugom „Lijepa naša“ i lokalnom zajednicom, Dječji vrtić „Katarina Frankopan“ provodi niz aktivnosti i projekata koji su rezultirali stjecanjem
statusa međunarodne Eko-škole. Na taj način, radeći s najmlađima, dječji vrtić postaje relevantan čimbenik
u razvoju ljudskih potencijala u lokalnoj zajednici. U izlaganju će biti prikazana polazišta eko programa
koja su temeljena na saznanjima o dječjem razvoju te projekti i modeli suradnje s lokalnom zajednicom.
Ključne riječi: rani i predškolski odgoj i obrazovanje, eko programi, lokalna zajednica
Abstract: Early and preschool education is extremely significant for forming behaviour norms in
adulthood. Children in preschool institutions with specific eco programmes and education programmes for
sustainable development have the opportunity to be exposed to the stimuli that ensure the acquisition of
positive habits precisely in that critical phase of development. In cooperation with the association „Lijepa
naša“ and the local community, kindergarten „Katarina Frankopan“ implements various activities and projects which resulted in achieving an international Eco-School status. The kindergarten became a relevant
factor in human resources development in local community by working with the youngest. In this presentation, foundations of eco programme which are based on the discoveries on child development will be shown,
as well as different projects and models of cooperation with the local community.
Key words: early and preschool education, eco programme, local community
1. Uvod
Dječji vrtić „Katarina Frankopan“ je predškolska ustanova koja svoju djelatnost ostvaruje u matičnom objektu u Krku te sedam podružnica na otoku Krku: Omišlju, Njivicama, Malinskoj, Vrhu, Baški,
Polju i Vrbniku. Uvažavajući osobitosti okruženja u kojem djeluje, prije svega bogatu kulturnu baštinu,
biološku raznolikost i prirodne ljepote, pred desetak godina počeo je intenzivniji razvoj vizije o vrtiću
kao mjestu u kojem će se odgajati odgovorne i ekološki osviještene generacije djece. Uvažavajući spoznaje o razvoju i učenju djeteta predškolske dobi, u redoviti odgojno-obrazovni program implementiran je
eko -program koji tijekom godina dobiva sve veću podršku u lokalnoj zajednici.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
277
Anica Žužić
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk
2. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje – prilika za suradničko učenje
Jedna od značajki ranog predškolskog odgoja i obrazovanja u dječjim vrtićima sadržana je u mogućnosti kreiranja i organiziranja poticajnog socijalnog okruženja koje omogućava svakom djetetu da
uči na sebi specifičan način, u skladu sa svojim razvojnim mogućnostima i kompetencijama. Prema
teoriji suradničke konstrukcije znanja djeca ne stječu iskustva pasivno, već ga izgrađuju u socijalnoj interakciji s drugima (Slunjski, 2001.).
Teorije socijalnog učenja tumače da se velik dio učenja odvija u interakciji pojedinca i njegove socijalne okoline (Zarevski, 2002.). Učenje kroz igru obiluje mogućnostima učenja po modelu modeliranja,
imitacije te opservacijskim i simboličkim učenjem.
Za učenje djece predškolske dobi važna su tumačenja nekih autora po kojima djeca predškolske
dobi postaju svjesna procesa svog razmišljanja i učenja zahvaljujući metakognitivnim sposobnostima
(Bruner, 2000.). Navedene spoznaje o procesu učenja djeteta daju predškolskim ustanovama višestruke
mogućnosti organizirane podrške njihovu učenju. Prije svega, tu se misli na raznolike oblike dokumentiranja dječje aktivnosti (foto i video zapisi, dječji likovni uradci, bilježenje i drugo). Taj proces treba
biti podržan od strane odgojitelja koji će dokumentirati procese učenja na način koji će djeci omogućiti,
između ostalog, razvoj svog učenja (Slunjski, 2008.).
3. Razvojne dobiti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Programi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja imaju značajnu ulogu u odrastanju djece u
predškolskoj dobi te direktan utjecaj na kognitivne (razvoj jezika, temelji opismenjavanja i predmatematičke vještine) i socijalne vještine (empatija, prosocijalno ponašanje), pažnju, ustrajnost i samoregulaciju. Rani razvoj svih navedenih vještina važan je temelj za stvaranje obrazaca ponašanja u starijoj dobi
(Yoshikawa i sur., 2013).
Aktivna uključenost djeteta, prakticiranje i ponavljanje radnji dovode do stvaranja navika. Navike
predstavljaju učenjem stečen način reagiranja. Ono što je značajno za programe ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja je da „osim o vježbi, formiranje navike ovisi i od motiviranosti subjekta koji naviku
usvaja, od eventualne poduke koju dobiva za izvođenje vježbi, te i od potkrepa kojima su te vježbe popraćene“ (Petz i sur., 1992.).
U istraživanju Barnetta (1995.) proučavan je dugoročni efekt 36 redovnih i dodatnih programa namijenjenih djeci u predškolskoj dobi. Rezultati su pokazali da dio programa ima utjecaj na intelektualni
razvoj djeteta, dugoročni utjecaj na školsko postignuće i socijalnu prilagodbu. Longitudinalno istraživanje Goreya (2001.) potvrđuje efekte predškolskih programa na inteligenciju i akademsko postignuće te
pozitivan efekt na kognitivne sposobnosti koji je vidljiv i 7-8 godina nakon sudjelovanja djece u programu. Svako deseto dijete u tom istraživanju imalo je bolje rezultate od prosjeka u usporedbi s djecom koja
nisu imala prilike biti uključena u program.
Uključivanjem u programe predškolskog odgoja dijete se izlaže potpuno novom socijalnom kontekstu, s određenom ulogom pa na taj način razvija sposobnosti i vještine koje vjerojatno inače ne bi
razvilo. Dijete stvara sliku o sebi kao o „učeniku“, otkriva pravila, obaveze i prava, uči se funkcionirati
s vršnjacima, uči o figurama autoriteta te stvara strategije za savladavanje nekih prepreka i poteškoća
(Entwisle, 1995.).
4. Eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“
Ekološki programi i programi odgoja za održivi razvoj u predškolskim ustanovama predviđeni su
Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 63/08). Dječji vrtić „Katarina
Frankopan“ je pedagoške godine 2004./2005., s ciljem odgoja djece za odgovorno ponašanje i pozitivan
stav prema prirodi i okolišu, pokrenuo projekt „Otok Krk volimo mi – zato čuvaj ga i ti!“. Uspostavljanje
suradnje s Udrugom „Lijepa naša“ i kontinuirano razvijanje ekoloških projekata temeljenih na interesima djece, kao i onih iniciranih od strane odgojitelja rezultiralo je 2009. stjecanjem međunarodnog
statusa eko škole. Vodeći računa o osobitostima okruženja u kojem djeluje, kulturu, tradiciju, geografske
i ostale specifičnosti, eko program vrtića ima sljedeće ciljeve:
278
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Anica Žužić
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk
- podizanje generacija osjetljivih na sve veće ekološke probleme
- stvaranje kulture pravilnog raspolaganja otpadom
- osvješćivanje javnosti
- više recikliranog otpada na otoku Krku
- suradnja s drugim eko vrtićima, lokalnom zajednicom.
Tako postavljeni ciljevi podržavaju društveno-kulturne i odgojno-obrazovne vrijednosti te odgojno-obrazovne ciljeve i daju potreban značaj uspostavljanju uske suradnje s obiteljima i lokalnom zajednicom (Fuchs, Vican i Milanović Litre, 2011.). Kako bi se postavljeni ciljevi realizirali, kontinuirano se
radi na kreiranju prostornog i materijalnog okruženja u kojem će djeca moći aktivnim djelovanjem i
suradničkim učenjem, upravljati vlastitim učenjem i za njega preuzeti odgovornost:
- u sobi svake odgojne skupine postavljene su kante za odvojeno prikupljanje otpada (biootpad,
papir, plastika, ostalo)
- u slikovnom i pismenom obliku postavljeni su podsjetnici za štednju vode i električne energije
(gašenje svjetla, zatvaranje slavina)
- dječja eko patrola redovito obilazi odgojne skupine i bilježi način na koji se odvaja otpad
- prikupljeni biootpad svakodnevno se odlaže u spremnik za kompost (dobiveni humus se koristi za oplemenjivanje zelenih površina vrtićkog okoliša)
- prikupljeni otpad i neoblikovani materijal koristi se za izradu didaktike i raznih likovnih
uradaka za izložbe (u vrtiću, lokalnim galerijama i izložbenim prostorima)
- za potrebe vrtića koriste se isključivo platnene vrećice (u kampanji „Ne plastičnim vrećicama“
vrtiću je donirano oko 1500 platnenih vrećica koje su djeca oslikala i u sklopu kampanje dijelila stanovnicima otoka Krka i turistima)
- djeca u godini prije polaska u školu organizirano posjećuju odlagalište otpada gdje vide na koji
način se odvija i reciklira prikupljeni otpad
- uz prilaz vrtiću redovito se postavljaju i mijenjaju dječji crteži s eko porukama
- njeguju se posađena stabla i održava vrtićki okoliš.
U odnosu na okruženje, važna je suradnja s eko kumom našeg vrtića – krčkim Javnim komunalnim
poduzećem „Ponikve“ koji podržava eko program od njegovih prvih projekata. Naime, JKP „Ponikve“
je vrtiću osiguralo kante za odvojeno prikupljanje otpada, veličinom i dizajnom primjerenih dječjem
uzrastu. Nadalje, za djecu u godini prije polaska u školu, financira izlet i organizira edukativni posjet
odlagalištu otpada kako bi djeca zorno vidjela odvajanje i recikliranje određene vrste otpada. Jedan od
oblika podrške koju kontinuirano pruža je stručno usavršavanje odgojitelja vezano uz ekologiju i projekte edukacije stanovnika otoka Krka.
5. Zaključak
Pokazatelji uspješnosti programa odgojno-obrazovnog rada s djecom, pa tako i eko programa Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“ vidljivi su prije svega u postignutim razvojnim kompetencijama djece.
Navike pravilnog odvajanja otpada, skrb o zelenim površinama vrtića, racionalno korištenje energije u
vrtiću i pozitivan odnos prema očuvanju okoliša, uska suradnja s lokalnom zajednicom samo su neki od
pokazatelja uspješnosti programa, odnosno postavljenih ciljeva. Jesu li podaci o značajnom porastu postotka odvojenog prikupljanja otpada na otoku Krku barem dijelom rezultat odgojno-obrazovnog rada s
djecom predškolskog uzrasta? Odgovor na to pitanje nije toliko važan koliko činjenica da je dječji vrtić
prva stepenica u institucionaliziranoj odgojno-obrazovnoj vertikali koja je temeljna za usvajanje zdravih životnih navika i obrazaca ponašanja. U konačnici, učenje djeteta je cjeloživotni proces koji prelazi
granice izravnog poučavanja, a zadatak je dječjeg vrtića da ekologiju djetetu približe kao način života.
Literatura
1. Barnett, W.S. (1995) Long-Term Effects of Early Childhood Program on Cognitive and School
Outcomes. The Future of Children,5 (3), 25-50. http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings-briefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014.)
2. Britton, L. (2000). Montessori učenje kroz igru. Zagreb, Hena Com.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
279
Anica Žužić
Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk
3. Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja. Zagreb, Educa.
4. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe NN 63/08.
5. Entwisle, D.R. (1995). The role of school in sustaining early childhood program benefits. The
future of children, 5 (3), 133-144. http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetingsbriefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014.)
6. Fuchs, R., Vican, D. i Milanović Litre, I. (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski
odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa.
7. Gorey, K.M. (2001). Early childhood education: A meta-analytic affirmation of the short and
long-term benefits of educational opportunuty. School Psychology Quarterly, 16 (1), 9-30.
http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings-briefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014).
8. Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Zagreb, Prosvjeta.
9. Slunjski, E. (2001). Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima. Zagreb, Mali
profesor.
10. Slunjski, E. (2008). Dječji vrtić zajednica koja uči – mjesto dijaloga, suradnje i zajedničkog
učenja. Zagreb. Spektar Media.
11. Yoshikawa, H., Weiland, C., Brooks.Gunn, J…. i Zaslow, M.J. (2013). Investing into our future:
The evidence base on preschool education. Society for research in child development.http://
www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings briefings/investing-our-futureevidencebase-preschool. (25.01.2014.)
12. Zarevski, P. (2002). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko, Naklada Slap.
280
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
OSTALI RADOVI
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima
Primljen: 11.02.2014.
Prihvaćen: 19.03.2014.
Stručni rad
UDK 316.77
Uloga komunikacije u medijima
The role of communication in media
Ksenija Pletenac, 2 Andreja Loparić
2
Dječji vrtić „Varaždin“
Dravska 1, Varaždin, Hrvatska
2
studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu
e-mail:1 [email protected]
1
Sažetak: Suvremeni svijet nemoguće je zamisliti bez svakodnevnog korištenja masovnih medija,
posebno zato jer se stalnim napretkom i razvojem tehnologije njihov utjecaj povećava. Takav značajan i
brz napredak izaziva na raspravu velik broj stručnjaka i znanstvenika o njihovom utjecaju na društvo,
odnosno na kreiranje javnog mišljenja, stvarnoj potrebi i korisnosti medija, ali i izrazito jakom utjecaju na
mlađu populaciju kao najvjernijih konzumenata proizvoda masovnih medija. Stalna rasprava o tome da li
mediji imaju pozitivnu ili negativnu ulogu u društvu pa tako i na komunikaciju, odnosno razvoju vještina
komuniciranja te da li mlađa populacija ima problema u neposrednim odnosima s drugima, potiče nas da
pokušamo sagledati koliki je stvarni utjecaj medija u suvremenom društvu. Usprkos svim tim raspravama
neupitno je da mediji imaju izrazito značajnu ulogu i da se ta uloga stalno povećava.
Ključne riječi: mediji, masovni mediji informacija, javnost, javno mišljenje
Abstract: The modern world is unimaginable without the everyday usage of mass media, especially
with constant progress and technology development multiplying their influence. Significant and fast development demands expert, scientific debate on the influence mass media has on society, namely on the creation
of public opinions, the real necessity and usefulness of the media, but also on the severe influence mass media
has on the youth population, as its most loyal consumers. The continued debate on whether mass media has
a positive or negative influence on society (and likewise – on communication and the development of communication skills), and whether the youth population has problems in interpersonal relations, encourages us
to define the real influence of mass media in modern society. In spite of the continued debates, it is certain
that the role media plays is significant, and continually rising.
Key words: media, mass information media, public, public opinion
1. Uvod
Mediji danas predstavjlaju nezaobilazan dio svakodnevnog života. Poznati teoretičar McLuhan, zapravo prvi teoretičar filozofije medija, najpoznatiji je po tvrdnji da je medij poruka. Kolika je stvarna
uloga medija u našem društvu govori nam i Zakon o medijima (NN/ 2004.) koji ističe da sloboda medija
obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, slobodu protoka informacija i otvorenost
medija za različita mišljenja, uvjerenja i sadržaje. Navedenim Zakonom potiče se i štiti pluralizam i raTehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
283
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima
znovrsnost medija, odnosno potiče se pravo na proizvodnju i objavljivanje programskih sadržaja koji
koji se odnose na ostvarivanje prava na na javno informiranje i na obavještenost svih građana.
U svrhu razumijevnja suvremenog društva, u kojem se neprestano događaju radikalne i stalne promjene, nemoguće je ne biti uključen u medije. Naime, mediji već duže vremena nisu samo posrednici u
prenošenju informacija već su dio okruženja i gotovo je nemoguće zamisliti život bez njih. Osim informiranja od medija se očekuje zabava i opuštanje.
Međutim, mediji se koriste i u poslovnom svijetu tako da je kvalitetno i dobro poznavanje različitih
mogućnosti koje pružaju konzumentima i korisnicima često puta glavni ključ poslovnog uspjeha.
Mediji danas imaju veliki utjecaj na naš cjelokupan život, ali kako ističe Brajša (1996.) uzalud nam
i najbolji sadržaji, planovi i projekti ako ih ne znamo ili ne možemo prijenijeti drugima. Dakle, vještine
komuniciranja itekako su važan faktor u medijima. Treba biti oprezan, jer nije važno samo ono što smo
poslali, rekli ili napisali, već i ono što je primljeno, odnosno shvaćeno.
Stoga komunikacija i mediji ne mogu jedan bez drugoga, jer ukoliko ne svladamo vještine komuniciranja nećemo moći pratiti raznovrsne sadržaje koje nam nude mediji.
2. Mediji
2.1. Pojam medija i medijsko djelovanje
Mediji predstavljaju kompleksan pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za
raspršivanje, odnosno diseminaciju vijesti i audiovizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja
i zabave svih slojeva stanovništva. Pod medijima kao sredstvom komunikacije podrazumijeva se svako
sredstvo čijim se djelovanjem ostvaruje komuniciranje, a čije su pretpostavke, motivi, sadržaji, efekti i
posljedice određeni samim medijem. Najšira podijela medija može se odrediti prema načinu distribucije
– tiskani mediji (novine i druga povremena izdanja koja izlaze u razmacima od šest mjeseci i u nakladi
većoj od petsto primjeraka) i elektronički mediji (televizija, radio, internet).
U Zakonu o medijima programski sadržaji koje mediji prenose su sve vrste informacija, vijesti,
mišljenja, obavijesti, zadovoljavanje kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i drugih sadržaja potrebnih javnosti. Na taj način mediji komuniciraju s javnošću i tako izravno utječu na razvoj i kreiranje mišljenja.
Utjecaj medija analitičari dijele na dvije vrste: informativne i regulativne, sukladno vrstama komunikacijskih sadržaja u medijima. Informativni smjer djelovanja nije upitan, međutim upitan je regulativni smjer. Jantol (2004.,148) smatra: “Problematičan je regulativni ili persuazivni utjecaj kojim mediji
(pre)usmjeravaju ponašanje publike javnosti prema posve određenoj „slici svijeta“ (idejama i zamislima).
Ako publici prezentiraju samo jednu sliku svijeta, mediji djeluju jednosmjerno, ako prezentiraju više
različitih slika svijeta, oni djeluju višesmjerno.
Smjer medijskog djelovnja određuje vlasnik, odnosno onaj koji raspolaže ovlastima a čije ideje, zamisli i ciljeve realiziraju novinari. U takvom slučaju jednosmjernog djelovanja, publika nema mogućnost
alternative i izbora. Jednosmjerno djelovanje najčešće je u nedemokratskim društvima u kojem su mediji
kontrolirani od strane jednog autoriteta, državnog.
Mediji u privatnom vlasništvu imaju višenamjensko djelovanje, međutim i oni ovise o opredjeljenju
vlasnika i njegovoj naklonosti određenim strukturama. Privatni mediji uz naklonost određenim strukturama pak teže i što većoj zaradi pa su okrenuti više na komercijalizaciju, odnosno oglašavanje.
Sloboda medijskog poduzetništva u demokratskim društvima rezultirala je pojavom konkurentnosti koja publici pruža veći izbor i alternativu.
„Potaknuti novim pojavama u medijskom sustavu postindustrijskog građanskog svijeta istraživači su
razvili analitičke modele koji su omogućili dodatna razlučivanja, primjerice prema razini koncentracije
medija (na vlasničku, uredničku i na razini publike), oblicima kompetencije (inter-media, intra-media i
interfirm) i slično, što je upotpunilo sliku njegova stvarna stanja“ (Jantol, 2004.,157).
284
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima
3. Medijsko komuniciranje
Javno se komuniciranje u suvremenom svijetu pretežno odvija posredstvom medija. Posrednici u
svom dijelu uglavnom imaju određeni utjecaj, bez obzira na to u čemu posreduju, a tako je i s medijima
i njihovom ulogom.
Pross prema Jantol (2004.,42) razlikuje primarne, sekundarne i tercijarne medije. „Primarni mediji
su govor, geste, mimika, ples i ostali osobni oblici komunikacije u oblasti primarnih skupina (licem u lice).
Sekundarni mediji su pismo, glazba, tisak grafika i sve drugo što je upućeno na fizikalni aparat na strani
davanja poruka i one su tehnika prijenosa. Tercijarni mediji su oni koji zahtijevaju fizikalni aparat ne samo
na strani davanja, nego i na starni primanja poruka, kao što su telegraf, telefon, teleprinter, radio, televizija
i film, a oni su tehnika transporta“.
U medije se može ubrojiti sve što prenosi poruku, od prirodnih materijala i tehničkih uređaja, pa
čak i ljudsko tijelo, ali mediji koji posreduju u svakodnevnom procesu javnog komuniciranja između
fizički razdvojenih aktera komuniciranja su tisak, radio i televizija. Upravo ta posrednička uloga utječe
na određenu dozu subjektivnosti u prenošenju poruka. Ali mediji ne posreduju samo između komunikatora i publike, već i između njih i okoline. Zbog toga se medije i naziva „prozorima u svijet“, filterom
koji selektira informacije ili pak vodičem za snalaženjem u životu.
Bez obzira da li su mediji dobri ili loši „komunikatori“ oni su sveprisutni u javnom životu. Smatra
se da su dobri jer omogućavaju pristup informacija svakome, ekonomični su i aktualni, ali s druge strane
mogu biti i loši jer smanjuju mogućnost dvosmjerne komunikacije.
Komuniciranje u medijima veže se uz često korištenje masovne komunikacije. Masovno komuniciranje je oblik komunikacije u kojem se informacije od komunikatora, putem masovnih medija istovremeno upućuju većem broju primatelja.
Masovna je komunikacija organirirana i institucionalizirana i obavljaju je ovlaštene organizacije,
odnosno mediji. Informacija poslana putem medija dostupna je svima, a primatelji poruka su osobe
različitog spola, obrazovanja i socijalnog statusa i komunikacija je jednosmjerna.
Prema Kunczk i Zipfel (2006.,24) u procesu masovne komunikacije nude se sadržaji:
1.
2.
3.
4.
pretežno namijenjeni kratkoročnoj uporabi (zabava, vijest)
koji se proizvode u formalnim organizacijama uz pomoć visoko razvijenih tehnologija
različitih tehnika (mediji)
barem potencijalno istodobno mnoštvu ljudi (disperzivna publika), koji su anonimni za komunikatora
5. javno, tj. bez ograničenja pristupa
6. na jednostran način (komunikator i recipijent ne mogu zamijeniti pozicije, odnos između njih
je asimetričan i u korist komunikatora)
7. na indirektan način (bez direktne povratne povezanosti)
8. uz određenu periodičnost proizvodnje
9.kontinuirano
4. Utjecaj medija na javno mnijenje
Mediji imaju veliku moć i može se reći da dopiru do svakog pojedinca. Poslije rada i sna najviše
vremena čovjek provede uz medije. Kuncznik (2006., 156) smatra da se utjecaj medija može „klasificirati
prema utjecaju na razini znanja i stavova (kognitivni efekt), na razini osjećaja (afektivni efekt) i razini
ponašanja (konativni efekt).
„Većina ljudi smatra medije prozorima u svijet. Svjesni nužnosti informiranja o svakodnevnim događajima, posežu za medijskim sadržajima, svjesni su svoje ovisnosti o medijskom informiranju i vjeruju u
njihovu točnost. Povjerenje u novinare i novinarski poziv i medije vrlo je rašireno“ (Verčić, 2004.,11). Utjecaj medija na današnjeg čovjeka je izuzetno velik, pa tako i nakreiranje javnog mnijenja. Cilj je pokrenuti
i informirati publiku, čime dobivaju veliku snagu i moć utjecaja na stanovništvo. Stoga ne čudi da upravo
mediji danas formiraju mišljenje ljudi u društvu.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
285
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima
Javnost i javno mnijenje su složeni, višeznačni, komplementarni i nerazdvojivi pojmovi, ali nisu
istovjetni: javno mnijenje nastaje u sferi javnosti kao sporazum publike o pitanju od općeg interesa.
Međusobni odnos javnosti, javnog mnijenja i publike izrazio je Peters prema Jantol (2004.,15): “publika
je skup aktera koji izlaze iz svoga privatnoga životnog okruženja , javno mnijenje je njihov sporazum o
pitanjima od općeg interesa, a javnost je sfera u kojoj se to sve zbiva. U tom sklopu publika i javno mnijenje
imaju logičan status dijelova ili sastavnica javnosti“.
Javno mnijenje, zapravo na neki način iskazuje reakcije građana na ono što se oko njih zbiva, najčešće putem kritičkog rezoniranja o tome koliko je političko ponašanje i djelovanje vlasti usklađeno s onim
što se smatra ispravnim i dobrim.
Na kreiranje javnog mnijenja djeluje pet faktora:
1. pitanja ili problemi o kojem su mišljenja podijeljena
2. publika koja je zainteresirana i koja zauzima aktivno stajalište o tome
3. distribucija mnijenja o kontroverznom pitanju
4. iskazivanje različitih pogleda na to pitanje bilo kojim načinom
5. obuhvat ili veličina publike koja se okupila oko kontroverznog pitanja.
Sloboda izražavanja i sloboda mišljenja uvijet su postojanja javnog mišljenja, pri čemu stupanj demokracije nekog društva određuje sklad između izraženih i ostvarenih sloboda, dok način komuniciranja s građanima određuje karakter vlasti i oblike političkog ponašanja.
Velika je ovisnost javnog mnijenja o medijima. Naime, ako mediji ne prenesu vijest o nekom događaju, događaj se nije ni dogodio. Prosječnom građanu koji ne posjeduje profesionalna znanja o komunikacijskim procesima i vještinama, mediji su glavni informatori.
Javno mišljenje oblikuje se putem masovnih medija koji imaju funkciju kreiranja mišljenja i orijentacije, putem kojih se kreira i izgled društvene stvarnosti. Što mediji daju veću važnost određenoj temi,
raste broj ljudi koji se počinju njome baviti i pratiti je.
5. Zaključak
Jedna riječ sama za sebe ne znači ništa i nema nikakvu vrijednost, no stavljena u okolinu drugih
riječi i povezana logičkim smislom dobiva značenje i nosi određenu informacijsku vrijednost. Pri komunikaciji dolazi do razmjene informacija koje su njezini neophodni resursi. Komunikacija je ta koja nam
omogućava da iskažemo svoja mišljenja, stavove i uvjerenja, općeprisutna je među ljudima u svakodnevnom životu te je nezaobilazna točka svih odnosa. Mediji su postali nezamjenjiv posrednik u procesu
javnog komuniciranja, tijekom godina zadobili su samostalnu ulogu i veliku moć, nositelji društvene i
političke moći nastoje medijsku moć staviti pod svoju kontrolu kako bi ju mogli koristiti za svoje ciljeve,
dok su građani, kao krajnji konzumenti, u lancu onih koji utječu na medije i njihovo poslovanje još uvijek najslabija karika.
Živimo u trenutku medija kojih je svakim danom sve više. Sveprisutnost medija u različitim aspektima društvenog života urodila je brojnim sociološkim, psihološkim, politološkim i komunikacijskim
istraživanjima koja nastoje rasvijetliti uloge masovnih medija u suvremenom društvu. Mediji se već više
od sedamdeset godina nalaze u središtu interesa europskih i svjetskih istraživača. Posebno je neistražen
problem odnosa djece spram medija te uloga medija u procesu socijalizacije, obrazovanja i odgoja djece.
Publika u posljednje vrijeme od medija očekuje sve više. Ne samo uobičajenu dozu informacija i
osnovnih sadržaja, već i sve ono što im u njihovom svakodnevnom životu nedostaje. Nerijetko mediji
zamjenjuju obitelj, prijatelje i društvo te omogućavaju na brz, jednostavan i lak način virtualna putovanja i upoznavanje novih krajeva i zemalja, kao i nova prijateljstva. Mediji sve više svoje informacije i
poruke temelje na aktivnostima političkih dužnosnika i poznatih javnih osoba, na aktualnim i bizarnim
vijestima te neobičnim otkrićima. Sve to temelji se i na sveukupnoj situaciji u društvu i samom raspoloženju – naime, pozornost publike sve više privlače vijesti s negativnim značenjem. Čini se kako je i to bar
kratki moment bijega od surove svakodnevice i utjeha da ima još onih koji se susreću s istim ili sličnim
problemom.
286
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Ksenija Pletenac, Andreja Loparić
Uloga komunikacije u medijima
Sve veće mogućnosti komunikacije omogućene tehnološkim napretkom trebale bi značiti umanjivanje problema s kojima su se mediji do sada susretali u svom radu. Veći je broj kanala, pristupa, izbora
i opsega dostupnih informacija. Upravo je problem „pretrpanosti informacijama“, koji se sve češće spominje, važan tekući problem društva.
Istovremeno, pozitivan primjer svakako je zajedničko udruživanje medija u velikim humanitarnim
akcijama i pokretanje cijelog naroda u prikupljanju financijskih sredstava za pomoć onima kojima je to
najpotrebnije. Upravo će prošla godina ostati zapamćena kao jedna od onih u kojima je mali narod sa
svega četiri milijuna stanovnika u vrlo kratkom vremenskom razdoblju uspio prikupiti sredstva za operaciju bolesne djevojčice.
Pozitivne su svakako aktivnosti medija u pronalaženju nestalih osoba, prikupljanju ostalih potrebnih sredstava, ali i u svakodnevnom informiranju građana o događajima u našoj zemlji, zemljama u
okruženju, pa i šire. Mogućnosti za napredak još je mnogo, i to u svim medijima, no kako smo još uvijek
društvo koje se prilagođava suvremenim pravilima, i još uvijek je najveći dio medija ovisan o financijama iz državnog proračuna, odnosno kapitala državnih ili ostalih velikih privatnih tvrtki, objektivnost i
komuniciranje medija s javnosti prolazit će određene faze i prilagodbe
Literatura
1. Brajša, P. (1996.) Umijeće razgovora. Pula, CASH.
2. Jantol, T. (2004). Politička javnost. Zagreb, Birotisak.
3. Kunczik, M. (2006). Odnosi s javnošću – koncepti i teorije. Zagreb, Fakultet političkih znanosti.
4. Verčić, D.; Zavrl, F.; Rijavec, P.;Tkalec- Verčić,A.; Laco, K. (2004). Odnosi s medijima. Zagreb,
MASMEDIA
5. Zakon o medijima, Narodne novine br. 59.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
287
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
Accepted: 15.01.2014.
Other works
UDC 165.745+17.021
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
Духовность и ее праксиологическое измерение.
The spirituality and its praxiological measurement
Безукладова Лариса Васильевна
Президент Международной Академии духовных наук,
кандидат философских наук, академик МАЭН,
Почетный профессор Венского университета,
член Клуба Ректоров Европы.
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Predsjednica Međunarodne Akademije duhovnih znanosti,
PhD /doktor/ filozofskih znanosti, akademkinja MAEN
(Međunarodne Akademije energetsko-informacijskih znanosti),
Počasna profesorica na Sveučilištu u Beču,
članica Kluba Rektora Europe
Sažetak: Članak istražuje koncepte mitske, religijske i svjetovne duhovnosti. Daje analizu specifičnosti
noosferno-integrativne paradigme koja osigurava prakseološko vrednovanje svjetovne duhovnosti. Ova paradigma je usko povezana uz ekologiju misli i viktimno ponašanje čovjeka, odnosno ponašanje potencijalne
žrtve.
Ključne riječi: duhovnost, mitska duhovnost, religijska duhovnost, svjetovna duhovnost, noosfernointegrativna paradigma, prakseološko vrednovanje, viktimno ponašanje, ponašanje potencijalne žrtve, ekologija misli
В статье рассматриваются понятия мифической, религиозной и светской духовности.
Дан анализ специфики ноосферно-интегративной парадигмы, которая обеспечивает
праксиологическое измерение светской духовности. Эта парадигма тесно связана с экологией
мысли и виктимным поведением человека.
Ключевые слова: духовность, мифическая духовность, религиозная духовность, светская
духовность, ноосферно-интегративная парадигма, праксиологическое измерение, виктимное
поведение, экология мысли.
Abstract: The article is devoted to historical and cultural types of spirituality: mythical, religions and
secular spirituality. The author investigates specific character of noospheric-integrative paradigm, which
provides praxiological measurement of secular spirituality and connection with thought ecology and also
prophylaxis of victim behaviour of man.
Key words: spirituality, mythical spirituality, religious spirituality, secular spirituality, noosphericintegrative paradigm, praxiological measurement, victim behaviour, ecology of thought.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
289
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
Цель предлагаемой статьи – раскрытие сущности светской духовности, как одной из
ключевых проблем современной социальной философии в условиях техногенной цивилизации.
Объектом исследования выступает духовность в ее становлении и развитии.
Предметом исследования – праксиологическое измерение светской духовности, тесно
связанной с экологией мысли и виктимным поведением человека.
Актуальность проблемы. Мир стремительно меняет свои цивилизационные
характеристики и очертания. Возникающее на наших глазах информационное общество ведет к
созданию нового постиндустриального экономического уклада, в рамках которого роль знаний,
инновационной активности людей резко возрастает. Превращение инновационной сферы в
глобальный фактор, существенно влияющий на многие сферы жизни социума, заставляет поновому подойти к исследованию духовности, рассмотрев состояние духовности в условиях
техногенной цивилизации.
Степень научной разработанности проблемы. Техногенная цивилизация XX – XXI
вв. создала нестандартную ситуацию: дополнив существующие глобальные проблемы
антропологическим кризисом. Сложившаяся ситуация бросает исторический вызов, который
ждет своего достойного ответа. В условиях переходного периода интеллектуальное меньшинство
находится в лихорадочном поиске дееспособных идей выхода из сложившегося тупика, тех идей,
которые способны вывести общество в новое качество в формате другой парадигмы.
Внутренний мир человека, его праксиологическое измерение и экология мысли должны
спасти как человека, так и человечество, как дух, так и тело, саму жизнь на Земле, как прошлое,
так и будущее.
Современная экономика и политика поставила под сомнение роль духовного фактора в
формировании внутреннего мира личности, что повлекло за собой господство иррационализма
и морального релятивизма. Исследование внутреннего мира человека, его праксиологического
измерения, связанного с экологией мысли человека в условиях техногенной цивилизации,
изменили интервал понимания духовности, вывели ее за обычные рамки исследовательской
практики, ориентированной на освоение только религиозной духовности, и придали процессу
совершенствования духовности космическое значение.
Острота ситуации в XXI веке заключается в том, что человек еще не забыл, что он нечто
особенное, а не только потребитель материальных благ, приготовленных для него цивилизацией.
Новое понимание–это осознание того, что сам человек себя не придумал, что при рождении ему
даются исходные моменты, которые человек изменить не может: родители, место рождения,
принадлежность к той или иной расе. Социум сегодня сократил привязанность человека к
природе, земле и космосу, творческую активность, как необходимый элемент выживания,
желание работать, чтобы самореализоваться [6].
Закончив превращение в робота, в «машину потребления», человек избавится от душевных
терзаний. Но если это действительно произойдет, тогда у человечества не будет завтра. Как
уникальное создание Вселенной и природы Земли, человек перестанет существовать [7].
Было бы заблуждением утверждать, что экономические проблемы не значимы, но духовные,
экзистенциальные проблемы не менее важны. От их решения зависит развитие человечества, его
будущее. Духовные проблемы нельзя игнорировать, закрывая глаза на их состояние в условиях
превращения социальной среды общества «массового потребления» в многомерную сферу
обитания человека, соответствующую его природе [4].
Рассмотрение
жизненной
стратегии
человека
подтверждает
реальность
индивидуалистической и коллективистской стратегии. В первом случае, все ценности
ориентированы на достижение личных целей. Во втором случае, индивид вписывается в систему
ценностей коллектива. Второй тип жизненной стратегии обеспечивает человеку надежду выхода
общества в новое качество в рамках новой парадигмы в формате новой философской картины
мира.
290
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
В качестве понятия можно рассмотреть духовность, как стержень внутреннего мира человека,
результат проявления его воли к власти над собой. Рассмотрение духовности от представления
к понятию «духовность» позволило констатировать, что духовность на уровне представления
является образом субъективности. Такой вывод обусловил необходимость востребовать в
качестве методологии принцип объективности, руководствоваться рациональным уровнем
освоения проблемы и получить операциональное понятие с претензией на поиск истины.
Духовность – это стержень внутреннего мира человека, результат проявления его воли к
власти над собой, что обеспечивает возможность смотреть на мир по-иному, чувствовать его
по-другому, принимать активное участие в его конструктивном преобразовании с ориентиром
на обеспечение блага, сохраняя совесть и честь, чувство солидарности и справедливости.
В общефилософском плане духовность, как инвариантная универсалия мировой культуры,
нуждается в дальнейших исследованиях. Богатейшая литература на этот счет касается отдельных
сторон данного феномена, способов его проявления в тех или иных культурах прошлого, но
при этом практически отсутствует философский инструментарий анализа духовности как
целостного феномена. Приятное исключение составляет наследие немецкой классической философии, особенно произведения Г. Гегеля: “Феноменология духа” и “Наука логики”, где немецкий
мыслитель обосновывает понятие духа и его модификации [3].
В современном мире духовность реализует себя практически во всех исторически известных
формах духовного производства. Однако, важно иметь в виду, что каждый тип духовного
производства многофункционален. Он имеет свои специфические социальные и культурные
задачи в социуме. Поэтому не обязательно, что они всегда выполняют и функцию реализации
духовности. Отсюда следует необходимость различать и оценивать тот или иной тип духовного
производства. Например, любая форма освоения мира от политики до религии, включая право,
мораль, искусство, философию и науку, может выполнять духовную функцию, а может в
определенных исторических условиях демонстрировать бездуховность или быть нейтральной
по отношению к этой составляющей общей культуры.
В контексте анализа возникает еще один аспект проблемы. При изучении феномена
духовности в цивилизационном масштабе важно определить, какой тип духовности является
господствующим в определенную историческую эпоху.
В эпоху Средневековья доминировала религиозная духовность. Отзываясь на вызов
времени, многие философы пытаются найти новые духовные ориентиры для жизни людей.
Так, И. Кант поставил перед собой задачу найти новые универсальные основания духовного
бытия людей, которые можно было бы положить в качестве общечеловеческой предпосылки
цивилизационного развития. Философ приходит к выводу, что в основу следует положить
требования категорического императива, основу которого составляют три аксиомы:
Ø поступай так, чтобы правило твоего поведения могло стать правилом для всех;
Ø в своих поступках исходи из того, что всякий другой человек является высшей ценностью и его нельзя рассматривать как средство;
Ø все поступки человека должны быть ориентированы на достижение блага
Проект немецкого мыслителя претендовал сделать нравственность доминирующем типом
духовности, потеснив мифический и религиозный культурно–исторические типы. Однако,
он не был воспринят европейским культурным самосознанием [9]. В конечном итоге, победу
одерживают установки сциентизма, позитивизма и прагматизма.
В конце XIX–начале ХХ века функцию духовного обновления общества пытается взять на себя
русская религиозная философия (Н. Бердяев, С. Булгаков, Ф. Достоевский, В. Соловьев, Л. Толстой,
П. Флоренский, С. Франк и другие). Во главу угла своих сочинений русские философы ставили
духовно–нравственную, экзистенциальную проблематику. Проект их духовности был связан с
философским переосмыслением роли русского православия, с опорой на понятие софийности,
соборности и всеединства. Своеобразная форма духовности объединила религиозный и светский
дискурс. Возникла необходимость культурного обновления. Новый проект духовности включал
в себя переосмысление таких вопросов, как вера и знание, рациональное и сверхрациональное,
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
291
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
нравственность и религия [5]. Проект предполагал их взаимосвязь и взаимообусловленность.
Форсмажорные обстоятельства (война 1905 г. и революция 1917 г.) внесли свои коррективы,
разорвав связь теории и практики. Обновленное обустройство в обществе на базе светской
духовности не состоялось. Осталась история и надежда на ее продолжение.
В рамках становления и развития человечества духовность заявляла о себе через мифический
и религиозный историко-культурные типы, что находило свое выражение, как на коллективном
уровне, так и на индивидуальном, но в каждом случае она демонстрировала любовь к ближнему,
как акт жизненного свершения, где человек заявляет о себе через свою меру человечности.
Духовность мифическая–родилась в условиях перехода от биологической популяции
пралюдей к человеческой общности и заявила о себе как продукт протокультуры, как фактор
обустройства общества, что нашло свое выражение в формировании тотема, табу, пантеона,
культуры страха. Исчерпав свой потенциал, мифический тип духовности уступает место
религиозной духовности.
Духовность религиозная продемонстрировала, что наряду с объективно существующим
миром имеется мир идей, Бога и Абсолютного Духа. Человечество воспринимало знаки
божественного присутствия на земле, формируя свой, ни с чем несравнимый религиозный опыт,
который и является путеводной звездой человеку в его жизни. Через религиозную духовность
человеку задаётся идея Бога, как воплощение Добра, Красоты и Истины. Религиозная духовность
является абсолютной ценностью только для верующих людей, которых не так уже много в этом
мире.
Свою дорогу прокладывала и духовность светская. Она продолжает лучшие традиции
мифической и религиозной духовности, выступая ориентиром поиска смысла жизни, который
демонстрирует способность редактировать образ жизни человека, стиль его поведения и даже
отношение к смерти.
Духовность светская заявляет о себе как доминирующая в жизни людей направленность
нравственного сознания на высшие ценности: жизнь, свободу, равенство, солидарность и
справедливость. Она не без основания претендует быть фактором формирования внутреннего
мира человека, обеспечивая социализацию личности и формирование общества.
Базовым основанием светской духовности являются ключевые ценности человека. Они
и формируют внутренний мир человека, который зависит от состояния объективных условий
и субъективного фактора общественного развития, от меры отчуждения. Исследование этого
единства позволяет констатировать, что отчуждение в обществе, от которого зависит общий
уровень духовности, является закономерностью. Формы воздействия отчуждения на общество
и на личность в обществе разнообразны. Оно объективно по содержанию, но субъективно по
форме переживания. Формой переживания отчуждения может быть одиночество, бессилие,
бессмысленность, отказ от общепринятых ценностей, принятие социально неодобряемых
средств, состояние «постороннего». Практика подтверждает, что закономерность нельзя
отменить, но можно профилактировать условия ее проявления, решив проблему удержания
посредника человеческой деятельности в режиме средства системы обеспечения, не позволяя
ему обрести свою противоположность и стать системой самообеспечения [8].
Варианты решения проблемы профилактики отчуждения возможны в условиях революции
«человеческих качеств» или революции общества. Предпочтительнее выглядит «революция
человеческих качеств» через совершенствование внутреннего мира человека, основу которого
составляет духовность [10].
Все мировые религии демонстрировали движение к гуманизму, формируя через духовность
ту человечность, которая воплощала нравственность, но человек, замкнутый на свое
индивидуальное бытие, как правило, пребывал и пребывает в лоне бездуховности, проявляя
доминирующую роль «воли к жизни» на уровне организма и «воли к власти» над другими людьми
на уровне личности. Другими словами, человек сам себе создает дополнительные трудности
своего бытия.
292
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
Капитализм усиливает бездуховность, а тоталитаризм культивирует псевдодуховность. И
то, и другое многократно приумножается в условиях техногенной цивилизации.
Техногенная цивилизация, как воплощение индустриального общества, не только показала
свои позитивные возможности, но и явила миру свою отрицательную сторону. Научнотехническая революция второй половины XX века продемонстрировала способность человека к
активности, креативности и ориентированности на прогресс, подтверждая в теории, что человек
– вершина творения, венец природы, а на практике это вылилось в опасные технические проекты,
в изнурительные для общества реформы и разрушительные политические эксперименты.
Существующие глобальные проблемы пополнились антропологическим кризисом.
Человек прошел длительный путь своего развития, создавая и преодолевая проблемы на
этом пути, разрешая противоречия между биологическим «Я» (волей к жизни), социальным
«Я» (волей к власти над обстоятельствами) и духовным «Я» (волей к власти над собой). Ныне
ситуация усугубляется тем, что общество переживает переходный период от индустриального к
информационному обществу. В условиях переходного периода производство и труд отошли на
второй план, уступив место потреблению. Разумное существо трансформировалось в «человека
потребителя». Общество потребления вызвало духовную деградацию. Человек стал проблемой,
демонстрируя губительность, как для окружающего мира, так и для своего внутреннего мира.
Однако, роль личности по мере цивилизационного прогресса постоянно возрастает во всех
сферах жизни: в системе экономических, производственных, социальных, научно-технических,
организационно-управленческих и других отношений, в развитии культуры. В сущности, речь
идет о двустороннем процессе: личность заботится о благе общества, а общество–о предоставлении
личности возможностей для ее развития. Это означает взаимную ответственность общества
и личности. Человек может рассчитывать на прогресс общества, развитие цивилизации, но
лишь тогда, когда он сознательно организует свою деятельность, проявляя необходимую меру
ответственности.
Современный этап общественного развития выдвинул на одно из первых мест идею
эффективности человеческого фактора, связанную с повышением его активной роли в жизни
общества. Обладая свободой воли, свободой слова, человек может проявлять себя как в
позитивных, так и в негативных формах своего поведения, заявляя о себе, как проблема. Эту
проблему можно решать только в рамках ноосферно-интегративной парадигмы, которая
предполагает праксиологическое измерение светской духовности, тесно связанной с экологией
мысли.
Экология мысли обеспечивает возможность равновесия духа; культивирует чувство
собственного достоинства; приумножает уверенность в своих отношениях с миром;
профилактирует виктимность, как предрасположенность стать жертвой преступления в
определенных условиях.
Отправной точкой концепции «экология мысли» является тезис о том, что каждый индивид
использует свою собственную жизненную стратегию, от которой во многом зависят мыслеформы,
рождающиеся и оформляющиеся в сознании. Подход к жизни или к работе, оптимистический или
пессимистический закладывает особые метапрограммы, которые определяют развитие человека,
его отношение к миру. Существующие программы мыслеформ на уровне психики актуализируют
взаимосвязь Слова и Дела. Они пропускают через «фильтр» информацию, отбрасывая то, что
не соответствует определённому критерию или заявленной цели [2, с. 181-189]. Положительные
мыслеформы в сотни раз сильнее негативных, ибо мозг склонен оперировать позитивными
мыслями общественного человека. Правильно сформулированные мысли для исполнения
желаний имеют удивительную способность сбываться. Они программируют успех. Желаемый
результат создается сначала в мыслях со всеми подробностями, до мельчайших деталей, что
позволяет ощутить и пережить его ещё задолго до того, как он возникает в действительности.
Экология мысли ориентирована на забвение субъектом своих бед и неудач, обид и ненависти.
Она культивирует необходимость мыслить только «образами» успеха, любви и радости, оказывая
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
293
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
воздействие на физическое тело и осуществляя энергоинформационное взаимодействие систем:
человек-человек, человек-общество, человек-природа.
Потенциал экологии мысли напрямую зависит от умения управлять своими чувствами,
особенно в критических ситуациях. Поскольку мыслеформы находятся в «экологических»
рамках, то их ориентированность жестко определена необходимостью:
- мыслить чётко, емко и прозрачно;
- вникать в суть дела, отделяя реальные проблемы от мнимых;
- решать проблемы с помощью последовательно поставленных вопросов;
- контролировать собственные чувства (эмоции);
- культивировать уверенность в себе, соблюдая меру;
- принимать во внимание, что думают и чувствуют другие;
- учиться управлять своими мыслями.
Экология мысли – это продуктивный анализ ситуации, в которую попадает человек. Он
заставляет сформулировать пять вопросов, решение которых обеспечивает позитивный диалог
человека с миром:
- Что меня раздражает в сложившейся ситуации?
- Почему я так переживаю это событие?
- Что я хочу изменить?
- Почему другая сторона ведёт себя так, а не иначе?
- Сложившаяся проблема – это мое «достояние» или другого человека?
Праксиологическое измерение состояния духовности «профилактирует» негативные
возможности практики, ориентирует ее на достижение гармонии в системе «природа – общество–
человек». Решение заявленных вопросов создает благоприятные условия объективации
позитивной мысли. К заявленному блоку проблем примыкает и феномен виктимного поведения
человека. Изучение свойств субъекта, объекта, среды приводит к выводу, что понятие
виктимности следует рассматривать как свойство личности, отклоняться от норм безопасности,
что ведет ее к повышенной уязвимости. Такое понимание виктимности зиждется на определении
безопасного поведения, на презюмировании существования «виктимологической» нормы.
Безопасность, как состояние, либо качество защищенности от реальных или потенциальных
угроз, страха, неуверенности, депривации и иных лишений играет важную роль в формировании
мировоззрения людей [1, с. 181-189].
Виктимность актуализируется в обществе переходного периода, которое создает
нестандартные условия жизнедеятельности людей, потенциальных жертв. Статистику
преступлений можно изменить не за счет увеличения штата стражей порядка, а обеспечив
виктимную профилактику. Для этого нужно совершенствовать светскую духовность, реализуя
ее потенциал в качестве фактора формирования внутреннего мира личности.
Дефицит светской духовности заявляет о себе как исторический вызов, который ждет своего
достойного ответа. И таким ответом может быть идея ноосферно-интегративной парадигмы.
Ноосферно-интегративная парадигма предполагает праксиологическое измерение
светской духовности, тесно связанной с экологией мысли, которая обеспечивает равновесия
духа, культивирует чувство собственного достоинства и приумножает уверенность в своих
отношениях с миром, профилактирует виктимность. Ноосферно-интегративная парадигма
существенно редактирует жизнедеятельность человека, ориентированную, как на освоение
мира, так и на совершенствование себя в этом мире.
Выводы. Духовность всегда существовала в контексте культурно-исторических типов.
Она имела длительную и противоречивую историю своего становления, заявляя о себе в
рамках определенной парадигмы. Ноосферно-интегративная парадигма может преодолевать
бездуховность и реанимировать подлинную духовность, возродив возможности конструктивного
решения существующих проблем развития личности и общества.
294
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta
Bezukladova Larisa Vasiljevna
Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje
Предложенную концепцию возрождения и реабилитации духовности в статусе светской с
ориентиром на преодоление антропологического кризиса в условиях техногенной цивилизации
можно рассматривать, как один из ответов историческому вызову XXI века.
Ключевые ценности – человеческое достоинство, свобода, равенство, солидарность,
закрепленные в Хартии прав человека Совета Европы и Хартии Европейского Союза по правам
человека были подписаны и провозглашены председателями Европейского парламента, совета
и комиссии от имени своих учреждений 7 декабря 2000 года в Ницце. Таким образом, три
вышеупомянутых учреждения Европейского союза (совет, комиссия и парламент) постановили,
что хартия, соответствует всем формальным требованиям, чтобы представлять основные
принципы прав человека союза.
А также Парламентской ассамблеей ОБСЕ 3 июля 2009 была принята резолюция «О
воссоединении разделённой Европы: Поощрение прав человека и гражданских свобод в регионе
ОБСЕ в XXI веке».
В связи с этим, надеюсь, что предложенную концепцию жизненной стратегии человека
и реабилитации духовности в статусе светской можно рассматривать, как возрождение
гражданского общества.
Литература
1. Безукладова Л.В. Виктимное поведение личности в социокультурных процессах
техногенной цивилизации // Ученые записки Таврического национального
университета им. В.И. Вернадского. Серия «Философия. Культурология. Политология.
Социология» Т. 24 (63), № 2 Симферополь: Таврический национальный университет,
2011.–С. 181–189, 315 с.
2. Безукладова Л.В. Духовно-практическое влияние позитивных установок и мыслеформ
личности на становление гражданского общества // Ученые записки Таврического
национального университета им. В.И. Вернадского. Серия «Философия. Социология» Т.
22 (61), № 4 Симферополь: Таврический национальный университет, 2009.–С. 181–189,
315 с.
3. Гегель Г. Феноменология духа. СПб: Наука, 1992.–101 с.
4. Дроздов А.В. Человек и общественные отношения. Л.: ЛГУ, 1966–216 с.
5. Духовность // Журнал гуманитарных исследований. Сергиев Посад. 2001-2006 год (6
книг).
6. Знаков В.В. Понимание субъектом правды о моральном поступке другого человека: //
Психологический журнал. № 1. 1993. С. 32–43.
7. Казначеев В.П., Спирин Е.А. Космопланетарный феномен человека. Новосибирск:
Наука, 1991.–302 с.
8. Кальной И.И. Отчуждение: истоки и современность. Симферополь: Таврия, 1990 -191 с.
9. Кант И. Сочинения в 6 т. М.: Мысль, 1963-1966.- Т.4., Ч.1.- 544 с.
10. еччеи А. Человеческие качества. М.: «Прогресс», 1985.–312 с.
Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta
295
296
3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta