l4 15 uvoD, tLt o Nlielrul Kamera ie opasna igratka ,ffi,:, lr!:.,"-{ilji lll;j Da pitate kakva osnovno5kolca Sto zna o filmskim rodovima, primjerice o dokumentarnom filmu, derojatno bi vam odgovorio: crtani se film nacrta, u igranom se glumi, a sve ostalo, ono Sto se normalno snima, to je dokumentarni fi1m. Da, postoji joB ne5to: ono Sto se niSta ne razumije, eksperimentalni film. Dokumenatarac bi, dakle, bio film koji je sniman, a razltmije se, niie nikakva nacrtana ili izmi5ljena i glumljena prida. To nije izmaStan svijet, to je biljeZen je ilivota, zapis o Zivotu i stvarnosti kakvi zaista jesu, istinit je... Dokumentarni je film dakle istina, Zivot sam. Zabiljelen Zivot. Obf a5njenje osnowro5kolca ne bi se, medutim , mnogo razlikovalo od definicija, pa potom i eksplikacija ozbiljnih i odraslih strudnjaka: teoretidara, kritidara, autora... eesto bi se tek sreli u odraslim i ozbiljnim postavkama sa znatno vi5e digresija, negativnih odredenja, ograda estetidke i ine prirode, a bilo bi tu i dosta relativiziranja: to i jest i niie tako, Sto je uopie istina, nije li i istina podloZna mijenama, ne glumi li se i u stvarnom Zivotu, pa kako onda razlikovatt glumu od Zivota i je li i glurna Zivot... Relativiziranja nisu lilena ni konstatacije: sve ie dokument, pa praktidno ispada da se ni5ta i ne moZe snimiti, a da to nije dokumentarac o nedemu, o vlastitoj nemoii i netalentu u krajnjem sludaju. Vratimo li se ipak jednostavnom i naivnom, azapravowTo todnom, djetinjem imenovanju dokumentarnoga filma, onom pri- Zeljkivanom i teSko ostvarivom, o istini i Zivotu samu, wlo iemo brzo do(ido potrebe zaradtkalizacijom i mnogih drugih filmskih problema. Istina kao pretpostavka dokumentaristidkoga djelovanja ogolit ie mnoge dileme do pustih tlapnji, prokazat ie i prepoznat mnogu poluistinu kao obidnu samoobrambenu prijevaru. Pa kao 5to iemo u kontekstu istinitih kadrova, snimljenih, recimo, skrivenom kamerom, prepoznati laZnjaka, onaj naime kadar koji je glumljen, koji rek fulira istinu, tako iemo i u kontekstu operativno-stvaraladkih dilema prepoznati neke kao laZne. t7 16 Dokumentarac traga za livotom, hoCe pOrvfcdolltl o mno' godemu 5to je i delikatno, lrhko i diskretro, t & bt u tomc uspio nerijetko treba i operativno biti lto ie mogudc vllc obzlrrn, nautrdljiv, ne smetati Zivotu da u svoioi istinitosti trrfc, Blt dc poleljno da ekipa ne bude odvei broina, da tehnika ne budc prcglomazna, sto manje svjetala reflektora, kabela i praktikeblr, to bolfc... E, ako je tako, a jest, te3ko da ie proii kao relevantna lnrkanir, r za' pravo isprike: eh, kad bismo i mi imali uviete kao Amerikenci... -Pa kod rrlih sarno u cateingw ima viSe ljudi i vozila nego u na6oi cijeloj ekipi... fednostavnost dokumentarca nedvoiben ie dokaz da (dobre) filmove ne rade tehnika i novac. HoCe se neke druge wline. MoZete li se, uostalom, sjetiti iiednoga glupa filma za koii ste sigumi da bi bio pametan daie imao joCr,r tehniku i mnogo vile novca! Te5ko! Kamera je opasna igradka, sve vidi, ima du3u... Svaki je snimljeni kvadrat filmske wpce minidokumentarac i toga treba' iu biti svjesni svi koji filmskom (ili nekakvom srodnom) vrPcom rade, bilo 3to da rade. Dokumentarac pak, kao prvobitni filmski rod, kao film po sebi, kao prapodelo, ali i kao finale filma, ima stra5nu i razomu moi. BiljeZi Zivot. PiSe povijest. Zapisuie stvar' nost. Pa se ne3to pitam, postoji li i strah od toga zapisa i niie li on razlogomBto se u nas dokumentarizamne ciieni dostatro. SlaveCi hrvatski film, naime, uvijek iemo se radiie prisjetiti davnih dana Zagrebadke Skole crtanog filma, pa visokih dometa wiiednih diela igranofilmske produkcije, negoli posegnuti za nekim naslovom dokumentamoga pa i remek-djela. Za5to u nas to bilielenie Zivo' ta, to pisanje povijesti, niie na prevelikoi ciienil Istina, istina ie u pitanju. Dokumentarac donosi istinu o nama, ne neku nacrtanu, izma5tanu, a izmi3ljenu i glumljenu, nego onu Prepoznatu, swar' nu. Suodenie s tom istinom, tini se, niie nam osobito drago. Ima u bavljenju dokumentarnim filmom ne5to problema' tidno. Radite protiv sebe! Niste dobrodo5li'medu one koii se tako desto pozivaiu na (slavnu) pro3lost, a, razumliivo, niste rado videni ni medu onima koii bi tako smierno izbrisali s\rtl poviiest. I ied' nima ste i drugima protivnik. |er dokumentarac, Cak i kad ie samo dinjenidni film, reportala, Lurnal, ma i propagandni film, uviiek ie pozornu gledateliu biti vierodostofniie poviiesno sviedodanswo od mnogih, ako ne i svih drugih. Kamera ne lale i filmom pisana povijest uldjudila ie i sveprisuuri etrololko-etnografsH aspekt, kofi tako desto nedostaje nonnalnoj poviiesti, podlotnoi mnogostru' kim interpretacijama. je onda i odnos prema tradiciji dokumentarca u nas. f asan Igonirana je. Zanemarivana. Sve skupa smrdi na naftalin, rekao bi uvaZeni Antonio Lauer u Zamci svrienihradunau posliedniem broiu Vijenca. Ali dak i u njegovu Pnjed.logu zo pravi dokumentar' nifilm u Hrvata svijet i film podiniu 1945. Kao da se na ovim prostorima nisu radili filmovi i prije. Ni rijedi o podecima i pionirima, ni rijedi o filmovima Skole narodnogazdravlia, nema ni Paspe ni Miletiieva Zagreba u sujetluvelegrad.a (tg)4\, ni slova o takvim velebnim ostvarenjima kakva su Jedan d.an u turopoljskoj zadruzi (1933) ili Blago kud gdje se \ena uCi (1936) koia potpisuf e moLda najsnaZniji, a zasigu;rno jedan od najplodniiih tandema u povijesti hrvatskoga dokumentarnog filma, Drago Chloupek i Alek' sandar Gerasimov. L9 18 O scenariiu za dokumentarni film eesto sam bio u situaciji da kao nekakav dokumentarist odgovaram na pitanja bilo mladih ili buduiih kolega, ali i znatiZelinika: Sto je scenarij za dokumentarni film? Po5teno sam uvijek priznavao: ne znarr,.... Scenarij za dokumentarni film - objalniavam eto sada u dobrih dokumentarista zapravo i ne postoji. Postoji tek Zelja-da se kamera suodi s odredenim fenomenima Zivota, postoji tek pretpostavka za dim bi se kamerom trebalo tragati, postoji tek naznaka vlastite osjetljivosti na moguia iznenadenja, provokacije Zivota... I dobar ie se dokumentarist zadovoljiti nebrojenim, promovirat ie u scenarij tek tu svoju Zelju, pretpostavku, naznaku. Naii ie se zateden, istina, kad takvo Sta, ono Sto bi stalo u dvije-tri redenice razgoyora, mora sada rastegnuti na petSest tipkanih stranica da bi eto to Sto onda zovemo scenarijem izgledalo ozbiljno, pametno, privladno i onima koji Ce to odobravati, blagosloviti prije snimanja ili odbiti govoreii s indignaci jom: pa to su tek Zelje, pretpostavke, naznake, obidna pustolovi- I wlo bliza, vlastita povijest mogla bi nam biti pouka: od zawsetka rata pa tamo negdje do podetka pedesetih snimilo se u Hwatskoj podosta dobrih dokumentarnih fimova. Bilo je to, istina, doba pomalo naivnoga shvaianja filma, no istodobno i doba kada se nije imalo wemena nadugo i naSiroko pisati scenarije, kada je bila dostatna tek slutnja da ie se ne5to dogoditi i kamera fe vei bila u rukama dokumentarista: snimalo se, svjedotilo se i mi danas imamo, ma kako ponekad nezgmpne i odigledno naivno-propagandne, no ipak dokumente wemena. Podetkom penadesetih godina u mimijim smo vei wemenima dakle stupaju u kinematografiju Stabovi mud.ih: dramaturga, scenarista, umjetnika. Nije vi5e bilo dovoljno tek tiho i skromno promatrati, valjalo je sad i umno pisatt scenarije, i "dramatur5ki ih obeto ti radivati", pa "intervenirati u Zivot", "biti umjetnikom" i prve na5e velike krize dokumentarnoga filma. Malo-pomalo dokumentaristi su se udaliavali od te profane i efemerne rabote, bimaljeZenja Zivota, i sve do gotovo polovice Sezdesetih godina lo je Casnih iznimaka dokumentarni nam je film upravo kata- - - - - slab. Tada nekako, dijelom i - zbog utjecaja televizije, n4... strofalno Postoji, razumljivo, i drugih tip scenarija za dokumentarni film, onaj gdje se sve lijepo opi5e i napiSe, a onda se dode na snimanje i nagovara, zagoyata i tjera liude da kaZu u kameru to i to, jer "tako to meni pi5e o scenariju". A blaga dvoumljenja i dudenja jadnih, od kamere, rasvjete i ine tehnike prestra5enih ljudi zatome se tek slijeganjem ramenima. "fe, kad gosponi tak misli ju..." i dobivamo neZivotne, glupe, glupo umivene i isfrizirane filmove koji sami sebi laZu da kao tamo glume nekakav Iivot. Angalir an Zivot, dakako. Dok se autor igranoga filma potwduie i dokazuie stvaraiuii Zivot, dokumentarist ie krasti od Zivota. I Sto bolii i ti5i promatrad, 5to vi5e krade, 5to je spretniji lopov, lto se njegova kamera vi5e da isprovocirati od Zivota i Sto ie vi5e uvijek spremna zateii se u Zivotu i krenuti zaniim, "za Avantirom, naBom gospodom", bolji su i filmovi. Ta zamislite, molim vas, da je Robert Flaherty, nagla promjena: dokumentaristi ponovno progledavaju, ponovno se okreiu Zivotu, pronalaze ljepotu dak i u tome da je pred kamerom normalan (da ne kaZem obi1an ili malil dovf ek koji nam ne klasik dokumentarizma, morao u scenariju predvidjeti i opisati sve Sto se njegovu Coujeku s Arana (Man of Aran, rg1.4) dogodilo i dogadalo. Danas ne bismo imali jedan od najljeplih dokumentaraca u povijesti filma. Na svu sreiu, Flaherfy nije morao potvrdivati svoj scenarij snimajuii, imao je dovjek pametnijega posla: Zivio je i drugovao sa svojim junacima, promatrao, powemeno ukljutivao kameru... docira ni referatom ni raspravom, vei Zivi - gle duda! - tako svakodnevno u patnji i tako ponosno u svakida3nfici. Treba li uopie reii: snimilo se i tada podosta dobrih filmova. Prije nekoga wemena, rekao bih, ponovno potinjemo napultati promatranje i bilieZenje Zivota. I(ao da ne udimo niSta ni od vlastite povijesti ni od wijednih postignuia u svijetu. IZivciran i izmuden svojim nerije5enim statusom, gotovo mazohistidki svjestan da je sigumijeimanje opasnofuliroii umjetnost nego gledati svijet otvorenih odiju, dokumenarac nam se opet opasno pri- bliZava preziranju tivota, preziranju promatranja i traganja, Zelja, pretpostavki i naavanture. Sve de5ie i de5ie - umjestotreba ponouro pisati dobznaka, umjesto dvojbi i i5dekivanja ro pripremljene i obrazlotene scenarije, bez iznenadenja i nesporazuma. eini li se to samo meni, ili je dokumentarac ponovno doveden u opasnu i dugu krizul 20 O 2L reiiii dokumentarnoga filma Ovaj je tekst wlo neskroman. Pi5em o reZiji na temelju osobnoga reZiiskog iskuswa. Pretvaram dakle iskuswa iz prakse u teorijske natuknice, igram se Ejzen5tajna, Pudovkina i jo3 nekih drugih momaka, vlastita iskustva, nesporazume i rje5enja uzimam kao preduvjet relevantna razmiSljanja o filmu... Neskromnosti dakle koliko volite! Razlog tomu, osim moje vei posvemalnje nezaljubljenosti u skromnost,nalazimu prisjeianfu da u praktidnom smislu wlo malo, gotovo niSta, kad se podnete baviti reiijom, ne pomaZe poznavanje i kontah s literaturom o filmu, bavljenje kritikom, naposlietku ni naglaSeno dest filmofilski kontakt s filmom. Razumljivo, ne Zelim time opravdavati reZisere neznalice, hvaliti neobrazovanje, govoriti kako je (kako neki misle, a mnogi prakticiraju) preduvjet pravom reZiiskom poslu (onom s mudrima) neoptereienost utjecajima, 5to se zapravo svodi na to da se wlo rijetko ide u kino, ne, sve to ne Zelim zagovarati, itekako sam dapade svjestan toga da bez puna Zivljenia s filmom u svim niegovim aspeltima nema ni pravih rezultata. Poznavanje teorije, eventualna bavlienja kritikom ili fimskoteorijskim radom, 4 osobito utemeljeno i proZivljeno poznavanje filmske baStine ukazuje se kao istinski preduvjet filmskom poslu: ono vas formi ra kao dovjeka i intelektualca, kao kdtidku osobu, kao osobu s od- - * kako sam namjeravao, ali to lto sam namjeravao sublimno je slaboumno. Glupo. I Sto sadl Radio sam s iskusnom montaZerkom, Lidom Brani5. Podeli smo laatiti film. fako. Lida se znala pobojati: Prekratit iemo film. No ja sam rekao: Lida, bolie kratak i glnp, nego dug i dosadan. fer ako sam ia glup eto obja5njenia vjerojatno ie mi i filmovi biti glupi, ako sam darovit, i filmovi ie biti takvi, ako sam... da ne nabrajam dalje, i sve je to pomalo bogomdano, pomalo izvan mene, ja to ne mogu nadzirati. No duZi nu filma, dinjenicu da li ie film biti dosadan ili ne, e to mogu kontrolirati. To je potpuno u mojim rukama. To vi5e nema veze ni s glupo5iu, ni s talentom, ni s bogtepitaj kojim sve vaZnim stvarima, to je naprosto stvar dobra kuinog odgoja. Lfude ne treba gnfaviti. Slaatili smo film na Sest i pol minuta. Nije bio dosadan. Rad u montali Hitcho... nikad neiu zaboraviti. Ta Zelja da se film skrati Sto ie moguie viSe, ta Zelja da bruka traje 5to manje, ta me Zelja obuzima i drZi dan-danas bez obzira 3to radio. Dokumentarac, TV-emisiju, spot, svejedno. I(ad imam kadar u Snitu, prvi upit koji si postavim dok ga gledam, wlo je jednostavan: bi li film mogao i bez tog kadral Koie li sreie kad ustanovim da se kadar (pa jo5 kompletan) moZe izbaciti! Sjajno! - - - redenim intelektualnim i filmskim kriteriiem koii opet omoguCuje dosljednu provedbu va5ih filmskih odnosno reZijskih znanja. Ta pak znanja steii iete samo praktidnim radom! Uvodnih nekoliko rijedi nastojalo je naslutiti predmet ovoga teksta: o nekim aspektima sasvim praktidnog reZiiskog posla, o nekim od reZijskih znania ovdfe je rijed! 1". Bolje krotak i glup ncgo dug i dosad.an Prva stvar koju sam na filmu naudio mogla bi se saZeti gotovo u pravilo: bolje kratak i glup, nego dug i dosadan! Rije( fe, jasno, o duZini filma. To je velika istina o filmu. Do nje sam do5ao radeCi na svom prvom kratkometraZnom filmu Hitch... Hitch... Hitchcock! 99691. To mi 1'e ujedno bio i prvi samostalni filmski posao. Snimio sam vrlo uspje5no sve Sto sam namjeravao. I onda sam dolao u montaZu. Podeli smo redati stvari i, kao bistar dedko, ja sam vrlo brzo ustanovio da sam dodule zaista sve snimio onako 2. Pusti hensku da pere sude (u dugomkadru)! Ikivo bi se protumadilo ako bi se sad zakljudilo da ja navijam za lratke kadrove. Ne, nije o tome rijed. |a dapade volim dugi kadar. Dugi kadar, osobito u dokumentarnom filrrut, pruLa moguinost Zivotu da se predstavi u svoj svojoi punini i uvjerljivosti, dugi je kadar desto istowemeno i preduvjet i zalog istinitosti onoga 5to snimate. U dokumentarcu, u izvedbenom smislu, va3a se reZijska zadala desto svodi na to da samo inicirate Zivot, Zivotnost, da samo nekom diskretnom provokacijom Zivota pustite Zivotu da traje istinito pred valom kamerom. Otklon od stvamog, otklon od istinitog u dugom se kadru izgtbi, taj otklon traje samo u podetku snimljene grade koju izbacite i va5 je dugi kadar istinit. Razumliivo, sve to wijedi samo u sludaju da niste prljavi i prljavo-tendenciozni idiot koji ongaZirano poozbiljuje stvarnost pa dovjeka smjesti u kadar u kojem u Zivotu nikada nije bio. Grozim se kad gledam u mnogim filmovima i TV-dokumentarcima kuianice, seljake, radnike itd. u raznim sastankolo5kimpozame pa oni sad govore o sebi, o svom poslu i Zivotu. Ma pusti Zensku da pere sude! 23 22 Sansa da ne5to malo istine dopre do nas u tom je sludaju daleko veia. Istinitost kadra, odnosno konteksta u kojem se dovjek nalazi, nametnut ie, provocirat ie, ako je rijed i o nekom bla-bla-filmu, istinite rijedi. No watimo se dugom kadru. Prvi sam se put sreo s fenomenom i problemima dugoga kadra u jednoj od svojih prvih TVemisija. Zvala se Posoo i nije valjala. Rijed je bila o prvom susretu mladih ljudi s fenomenom posla. Pa smo nabrajali u emisiji iskuswa i izjave mladih radnika, pa mladih intelektualaca, pa ne znam koga sve ne. Sva5ta udroblieno. Emisija je trajala pola sata. Izmedu ostalog snimili smo i nekoliko broieva uZavoduzazapolljavanje. fedan kadar bio je sjajan. Staiali smo s kamerom u prostoriji gdje se nezaposleni dolaze javiti. Ulazi mlada Zena, mi ukljudufemo kameru. Niie se radilo o skrivenoj kameri (skrivena kamera! Ne dini li vam se, malo nepristojna metoda?), ne, mi nismo krili svoiu nazodnost, mi smo se naprosto zatekli u istinitoj situaciji. Mlada Zena daje svoje podatke. Netom je diplomirala. Gdje i kada je rodena, je li udata, je li suprug zaposlen, ima li dieI sad se dogada ne5to dudesno: mlada se majka ne moZe sjetiti kad je rodena njezina kCi. Ona zna, pola u sebi, pola naglas, jedva fuino, odbija njezine tri i pol godine od dana5njega datuma da bi dobila godinu rodenja. I u ce, kad je rodena njezina curica) tom odbijanju, u tom motda nefujnu, ali kameri vidilivu prebi ranju preko usana, i stidu i ponosu, bilo je toliko topline i ljepote, da je to naprosto nevjerojatno. A posla nema, neka dode pitati za mjesec-dva dana, ako bude ne3to, javit ie joj... Na ditav taj tonski broj, kadar, ispucali smo kompletnu Sesnaestmilimetarsku stodvadesetrnetarsku rolu, snimljeni nam je kadar daHe trajao deset minuta. U montaZi sam poludio od sreie, jer bio je to sjajan kadar. No problemi tek nailaze. Sto s njimal Cijela emisija koia fe problemskoga karaktera (predstavliamo daHe jedan problem, jedan fenomen, prvi susret mladih liudi s fenomenorn posla) traje pola sata, a meni jedan-jedincati kadar koji govori o tek jednom sludaju, koji ne mora biti ni tipidan ni karakteristidan, traje deset minuta. Sto sadf Udinio sam najgluplje Sto se moglo udiniti. Poku5ao sam lratiti kadar. Uzimao sam iz njega samo najbolje faze. Pretvorio jedan kadar u nekoliko nfih. Skratio ga na razumnu mjeru od dvije dvije i pol minute, koliko je u kontekstu cifele emisije zavredivala naSa junakinja. Imbecilno. fest, uzeo sam iz dugoga kadra njegove nafbolje faze, no uni5tio sam mu Zivot. Izbacio sam one divne trenutke u kojima se naizgled ne dogada niSta, - no bez kojih ono Sto se dogodilo prestaje biti to, postaje mrtvi celuloid. Uprskao sam stvar do daske. A znate li Sto sam trebao udiniti? Trebao sam poslati kwagu i problem i fenomen i mlade ljude i rad, sve skupa, trebao sam uzeti samo svoj dugi kadar i imao bih kad sam vei pripravo-pravcato sjajno kino od deset minuta. Ili stao raditi tako Sarenu emisiju (onda, istina, jo5 nisam znao da se ni na filmu zbrajanjem jabuka i kruSaka ne moZe dobiti nikakav ni fenomen ni problem), moZda sam je i trebao zawliti, ali nisam uopie smio dugi kadar o kojem sa govorio upotrijebiti, NeSto sam ipak iz svega naudio. Nova istina do koje sam doBao: ako je kadar pravi, a dug je, neka bude dug... da ne kaZem - koliko. eto male digersije Prethodni primjer, onaj dugi kadar poudan je jo5 zbog jedne swari. O odnosu reZisera i materije koju snima ie rijed. Izbacuiem novo pravilo: sve 5to udini5 dobro' disti je sludaj; sve Sto udini5 lole znak je odwatnosti i prljavosti tvoga karaktera. Ovo tek toliko da neki ne bi umrli od neskromnosti. A mohda i zbog nekih drugih stvari: da, volim kad se pred kamerom podnu dogadati nepredvidene zgode, kad vas Zivotiznenaduje i korigira, kad ste u situaciji zatudena namjernika, kad je pred vama tajna i uhvatite se uko5tac s njom. Meni ie, jasno, drago kad snimimo kadar besprijekome kompozicije i tonski dist, no prije svakoga snimanja uvijek govorim dedkima u ekipi kako je naivaZnije poltovati i slijediti Zivot koji slikamo. I kad Zivot krene svoiim tijekom, prema iznenadenju i zadudenosti, ako ti netko i izadeiz o5trine, kreni za njim, nek se kamera malo i trese, izo5tri, ali ne prekidaj kadar. Puhne iznenada vjetar, bit ie tonskih smetnji, neka ih, ne prekidai kadar. Kad se sukobe Zivot i tehnika, tehnika prestaje biti valna. Zivot ie opravdati i stostruko nadomjestiti te5koie tehnike. Ni5ta se ne moZe tako lo5e snimiti, koliko je lo3e neke trenutke ne snimiti. Pa dobro, dovfek ie naglo - - lrenuo, odvei se priblitio kameri, izaSao iz o5trine i Sto ondal Povucimo se mi s kamerom, korigirajmo o5trinu. I Sto ima tako stralno u tome Sto nam je dovjek nekoliko sekundi bio neo5tar? Kadar zato traje, Zivot pred nama traie! To je najvaZnije! 24 25 3. Kad snimai jed.anfi.lm, snimaj zaista samo jedanfi.lm! Sve najbolje Sto dovjek napravi zaista je sludajno. No odvei bi smjelo bilo twditi da reZisere valja dijeliti na sretnike i one manje sretne, one naime kojima sludaj nikako da pomogne. To ipak tako nije. Postoje reZiseri kojima zaista nitko pa ni sludaj ne moZe pomoii. S druge strane s dosta velikom vjerojatno5iu moZe se za neke ljude prepostaviti da ie im wlo desto sludaj pomoii u pravljenju filmova. To je tako i nema tu nikakve zbrke u mojim mislima. Pravi ie se reZiser dokazivati izazivaju(i, provocirajuii sludaj. Onaj drugi ne samo da ga neie priZeljkivati nego ie mu ubiti svaki trag i kad se zaista sludajno nasluti. Postava kamere, odnos kamere prema materiji koju slika u pravoga ie reZisera uvijek biti dosljedno takav da ie tragati za Livotno!6t, u onoga drugog promjenljiv je pa se dogodi da i neka iskra Zivota (neki sludaj!) bude ubijena lo5im kontekstom. Tisuiu puta vieroiatno ste gledali u dokumentarcima kako kamera Svenka po nedijoj spavaioj sobi, mnogo je deljadi u toj sobi, ta obidno je riied o nekakvoj socijalnoj temi, svi, dini se, spavaju, svjetlo ne gori, kako je red kad se spava, samo eto za potrebe snimanja upaljeno je jedno desetak kilovata rasvjete. I kad gledam film ja sad trebam biti maimun pa zaboraviti i ne duti riku reZisera iza kamere: e sad svi spavajte, sad je, znate, mrak. fest, ovo, mrak. Zaboravimo, medutim, 5to se meni, posve privatno, takav nadin reZiranja dokumentarnih filmova gadi. Dosljedno proveden, on bi vjerojatno dao (i daie) neke rezultate. Dapade kad se takva nadina reLirania prihvate znalci, oni ie svojevrsnu rekonstrukciju dovjekova Zivota izvoditi na onim primjerima gdje to neie smetati vjerodostojnosti sama dina koji se rekonstruira. I sve ie biti u redu. No kao sljedeii kadar prototip nalega slaba reZisera, reZiser onaj koji je zaljublien u mrak kraj deset kilovata rasvjete, stavit ie kadar u kojem se pojavliuje on sam, reZiser, i razgoyara, recimo u kuhinji, s jednim od ukuiana. U natelu nemam ni5ta protiv anketnoga filma kao takva. No pogledajmo: u prvom kadru sugerirano nam je da je rijed o rekonstrukciji Zivota, dovjek koji je pred kamerom svjestan je nazotnosti kamere, ali se pravi kao da je nema. Gledatelj toga ne bi smio biti svjestan. U drugom kadru i dovjek koji je pred kamerom i gledatelj sviesni su nazodnosti kamere. Dva kadra - dva pristupa. Svaki za sebe No ovako sudareni jedan s drugim rezultiraju - dobar pristup. - slabim filmom. |er demu da sad vjerujemo, prvom kadru ili pak drugoml I jednom i drugom to ne ide. Ako s pojavom drugoga kadra postanem svjestan daje dovjek pred kamerom u onom prvom glumio, pitam se glumi li i sada kada mu se izravno obraia ne rekonstruirajuii vi5e niSta, vei Ziveii sadapredkamerom. Ako pak prihvatim kao istinit onaj prvi kadar, ako dakle pristanem da se preda mnom rekonstruira djelii tivota, a Sto ie (u drugom kadru) u tom Zivotu i mikrofon i reZiserl Oni nisu dio Zivota koji se rekonstruira. Kud okrenemo da okrenemo, sraz natih dvalt kadrova donosi tek jedno: ne vjerujemo Zivotu koji je pred nama. Ne vjerujemo sada vei Zivotu filma. A tu nevjericu definitivno ie utvrstiti treii kadar koji (e zagovarati neki treii pristup gradi: skrivenom kamerom, recimo, snimljen je momak iz prethodna dva kadra kako ne5to radi. U tom treiem kadru na5 jadni dovjek, ni kriv ni duLan Sto je upao u ralje reZiseru-neznalici, ne zna da ga kamera snima pa se pona5a prirodno, Sto se medutim za film kao cjelinu sada vei pokazttie dudno! -naizgled - nedostatkom. Ne znamo vi5e uopie demu bismo vjerovali: poku5aju rekonstrukcije Zivota (gdje bvlekglumi sebe), direkurom snimanju Zi vota (gdje je dovjek on, ali u nazodnosti kamere) ili pak Zivotu samu, skrivenoj kameri (gdje dovjek nije optereien svijeliu da ga se snima). U tri kadra tri wste ponalanja, tri kadra tri pristupa. Svaki od njih (i pristup i kadar) unosi nevjericu u ostala dva. Od cjeline filma jasno niSta. Od istine i filma i istine filmske niSta. Valfa zato znatr: kad snima5 jedan film, snimaj zaista samo jedan film. - - - Ovo je motda lako reii, mnogo je teZe izvesti. Mnoge i mnoge gre5ke tovjek mora udiniti da bi najprije usvojio: snimaj zaista samo jedan film, a kad to usvoji, kad to postane njegova intimna filmska istina, koliko li samo muke da se ona u djelu, djelom i dokaZe. Potkradat ie vam se kadrovi iz drugih filmova jo5 mnogo puta, ma kako vi i znali da valja dosljedno provesti jedan pristup, ostvariti ditavim filmom jedinstven odnos kamere i grade koju slikate. I ukoliko sam uopie kao reZiser napredovao u razvoju (a jesam), to se napredovanje odituje zapravo samo u sve oslobodenijem naporu da se praveii jedan film dosegne jedan - jedan film. fednom zgodommol.dai uspijem napraviti film. Nekoliko puta bio sam vrlo blizu. 25 27 4. Ne reZiraj kadrove, reZiraj film! Valja raditi. Osobito ufazi onogaprvotnog formiranja, ufazitraganja i otkrivanja nekih elementarnih istina medija vaZno je raditi, desto biti u kontakhr s kamerom. fer film vam je kao i sporr i u jednom i u drugom poslu hoie se kondicije. Ne moZei otrtati jednom godi5nje maratonsku trku, a da ne treniral svakodnewro po dvadesetak-tridesetak kilometara. PrestraSim se kad se sjetim svoga statusa na filmu: ja sam vam teZak jedan kratki film godi5nje. Kad se dovjek potne baviti reZijom, pun je normalno mnogih ideja, rje5enja, kompleksa, kojedega. Aznanje relije, powemeno mi pada na pamet, moi je odricanja. Odricanje od mnogih ideja, rjelenja. I kompleksa, ako hoiete. No sve te ideje, rjeSenja, komplekse valja filmom pobijediti, valja ih u poslu i iZiviti i svladati. U protiwrom ostaju tragovi. postajete neiZivljenko, udrobljenko, postajete momak koji u svaki posao ukrcava sve ideje koje ima, sva rje5enja koia je pokupio, naslutio ili kupio, postajete momak koji zbraja jabuke i kruSke, kofi pravi stalno neke sumnjive gemi5te, toliko sumnjive da je na pravo disto vino i zaboravio. Mijelate stalno viski s ledom, sodom ili vodom, a zaboravljate da je io5 Barry Fitzgeraldu Mimorn Coujekulijepo rekao: "Kad pijem viski pijem viski. Kad pijem vodu, pijem vodu.,, Mnogom se podetniku dogodilo da mu ie gotovo svaki kadar nastojao biti bremenit mi5lju, svaki je kadar bio posebno reZijsko i tehnidko rje5enje, svaki kadar bio je njegov reZijski komentar, niegova misao, izraz njegova svjetonazora, njegova odnosa prema onom Sto se snima. I tako, reliraiu1i od kadra do kadra svoja rje5enja, svoje komentare, svoje misli i svjetonazore zaboraviste da treba relirat:film. Zaboraviste da treba biti Zivotan, elementamo uvjerljiv, prividno sasvim stvaran, pa ie tek onda va5 film izbaciti eventualno jednu misao. Postat ie jedna misao. A ako ta misao nije jo5 i glupa puna Saka brade. Zar je to maloi Reii misao koja nije glupat Zato ne volim, libim se ekstremnih ili jako nagla5enih gorniih ili donjih rakursa (koji su kao nekakav komentar), ne volim nagla izvladenja ili pribliLavanja zumom (koji su kao nekakav va5 reZijski akcent), od svih planova najdrali mi je srednji makar je u njemu prokleto te5ko reZirati jer njime ie (za razliku od, recimo, krupnog) iako te5ko lagati i fulirati. Ipak, ne valja biti glupo twdoglav. Treba znati da je plan wlo relativna stvar. Pravi plan zapravo je onaj u kojem se sve vidi Sto se moZe i treba vidjeti. Kad sam rudio pletenice, jako sam se - - i I I I I - - - bojao da ne ugu5im film odveiblizim planovima. Nakon oduljeg kolebanja, na5ao sam opravdanje zate objektivno dosta blize planove: kad vam se radnia dogada na glavi djevojka de5lja, raspleie kosu, plete pletenice onda je dak i krupni plan glave u funkciji totala ili srednjeg plana. Tako. No da nastavim... Od rakursa najdraZi mi je onaj u visini odiju (ili tu negdje), jer je najstvarniji, jer sludajni namjernik najde5ie tako gleda svijet. Kao nekakav komentar, ako dakle nije u sluZbi mizanscena ili u edukatiwrim filmovima naprosto ilustracija, ide mi na Zivce jvenk. Trebate odnekud od5venkati, preko nedega Svenkati pa do nedega do5venkati. I sve to s nekim razlogotn. Zamoje moguinosti - previ5e! - sfi - Evo i pouke posljednja ulomka: u jednom filmu imaj eventualno tek jedan svoj kadar, kadar koji ie biti komentar, akcent, svojewsno poentiranje, naglaSavanje misli filma. Ostali kadrovi neka ne budutvoji, neka budu kadrovi Zivota. Upravo zbog tih kadrova Zivota svojedobno sam, kad sam bio najpodetnidkiji podetnik od svih podetnika na podetku, imao velikih kriza. einilo mi se da je ispod nivoa iednog reZisera da mu Zivot reLirafilm. Dogadalo mi se naime da bih gnjavio i sebe i one koje sam snimao i cijelu ekipu i jasno cijeli posao, ustrajavajuii da neke stvari budu upravo onakve kakvima bih ih ja zamislio pa dakle i Zelio dobiti, provesti. lJ fazi montaZe poBteno bih sebi priznavao da su mi najbolje stvari one koie su izmaknule mojoj kontroli, one koje su Zivjele Zivot nezavisno od mojih zapovijedi, nezavisno od reZiranja mojihkadrova, akcenata, misli... Naslutiv5i u kom grmu leZi zec, pokuSao sam radikalizirati svoj problem. PredloZio sam televiziji da napravim malu serijicu od tri polusatne dokumentarne emisije pod naslovom Zapisi s putovanja. Scenarija za emisije ne bi bilo. f ednostavno bih oti5ao u neko mjestance, oti5ao bih prije ekipe dva dana, pokuiao tek nazrijeti bilo mjesta ili ambijenta gdje cu snimati. Dolazi ekipa i nakon nekoliko dana waiamo se u Zagreb sa snimljenom emisijom. Pokulao sam dakle suoditi se sa Zivotom, poku5ao sarn sdm sebe prisiliti da prestanem reZirati, komentirati, misliti, akcentirati, svjetonazoriti, poku5ao sam naprosto pralin Sansu Zivotu da on bude na neki nadin i scenarist i reZiser mojih emisija. Mnogo su mi pomogle te tri emisije i za mene, zamojrazlloi, bile su jako yalne. eak i nije bitno u kojoj su mjeri bile dobre, a dini mi se da je jedna bila vr1o, wlo solidna. 28 29 5. Zopamti: ne budi gnusni umjetnik! Zapisi s putovonja jol su jednu moiu sumnju pretvorili kasniie u saznanje. Pitao sam se desto, radeii ovo ili ono, otkud mi pravo da snimam upravo to Sto snimam. Dokumentarist sam, nastoiim biti polten dokumentarist. Imam li pravo zanemarivati tisuiu i tisuiu stvari oko sebe, ne vidjeti ih kameroml U ime dega izdvaiamiz Zivota i obraiam svoju filmsku pozornost upravo onomu Sto snimaml U ime koje to moje koncepcije filma (i Zivota), koncepcije ili kontracepciie tko zna, pravim tu nekakvu hijerarhiju medu temama, motivima, Zivotnim detaljimal Zapisi s putovenja odgovor su na sva ta pitanja. I svi moji kasnili i filmovi i televiziiske emisije svojewsni su zapisi s putovania. fa nisam nikakav umjetnik-sudac, reZiser sam i putnik sam. Zapilem trakom ponekad ne5to sa svojih putovanl'a. Iz vlastitog za6or"ua, ,ukao sam iednom, pokuiavam otrgnuti neke detalie koii opet meni samu pomalo pomaZu Zivieti. Otud i sklonost srednjem planu i rakursu iz visine otiju dtgom kadru. Otud i nevolikost kad se akcentira i komentira. To putnik ne tini. On gleda i tek se powemeno dudi. Hoiu naime reii: jasan moralni stav prema onomu Sto snimate omoguiuje i iasno estetidko videnje filma. Ovime zaw5avam. Sutra iu (iednom zgodom, mislim) do_ 6 moLda i do Sanse da se ogledam u igranom filmu. plaBim se najvi5e upravo nepostojanja toga jasnoga etiCkog polazilta. - - i