v Rujan 2009. • broj 6 • besplatni primjerak Stari grad Konjskih i crkva Sv. Dominika DAN OPĆINE str . 4 OBILJEŽAVANJE DANA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI str . 6 ZDRUŽENA VJEŽBA KONJŠČINSKIH VATROGASACA str . 3 PUTOPIS: UKRAJINA 2005 str . 8 USPJESI KONJŠČINSKIH STRELIČARA str . 12 INICIJATIVA ZA UREĐENJE ŽUPANIJSKE CESTE KONJŠČINA - KOMIN str . 7 v VOJSKE U HRVATSKOJ TIJEKOM 16. STOLJEĆA U VRIJEME BITKE KOD KONJŠČINE Vojska, pojam koji oduvijek ulijeva nešto posebno, u srednjem vijeku biti vojnik značilo je obavljati častan posao za svoga gospodara, noseći pritom svakodnevno glavu u torbi, ali s druge strane i prilika da čovjek stekne određene količine novca nedostupne običnim ljudima. Kako bismo dočarali prilike na ovom našem prostoru i ratove koji su vođeni protiv Turaka Osmanlija, potrebno je i opisati vojske sukobljenih strana, opisati način njihova ustroja i ratovanja. Uspon Osmanlija do razine svjetske velesile koja je postala strah i trepet Europe treba zahvaliti izvrsnom ustroju vojske. Njena disciplina, taktička premoć te kvalitetniji zapovjedni kadar bili su prevaga za stupanje Osmanlija na svjetsku scenu kao vodeće sile u XV. i XVI. stoljeću. Osmanska država kao i sve pred osmanske države toga područja pa i kasnije počivala je na temeljima robovskih odnosa ( prema Machiavelliju Osmansko carstvo je apsolutna monarhija utemeljena na ropstvu ), osim ropstva temeljna ustanova bila je timarski sustav. Bitna je razlika bila u tome što su ostale islamske države prije nastanka Osmanskog carstva koristile robove isključivo za vojnu službu dok je obnašanje činovničkih poslova bilo u rukama domaćih muslimana. Osmanlije su tu praksu njegovali do sredine XV. stoljeća sve dok sultan Mehmed Osvajač nije svoje vladarske ovlasti i činovničke poslove počeo predavati u ruke robovima. Slična stvar bila je i s vojnim postrojbama koje su se dijelile na središnju stajaću vojsku robove tzv. Portine robove i provincijske odrede; od robova posebno su se isticali janjičari, (tur. yeni-sari, nova vojska) jezgra centralne stajaće vojske, koji su s vremenom postali udarna snaga Carstva. Janjičari, specijalna pješadija nastala u XIV. stoljeću. Od osnutka su pripadali bektašijskom derviškom redu ( Haci Bektas Veli anatolijski mistik i filozof ) pa su prema tome bili slični europskim viteškim redovima. Isticali su se po visokim okruglim kapama od bijelog filca na čijem je zatiljku bio pričvršćen poseban komad filca (keče) kao simbol blagoslova Hadži Bektaša, legendarnog osnivača reda. Janjičari kao udarna snaga Carstva uvijek su činili čvrsti centar bojnog poretka. Posebno je zanimljiv način novačenja janjičara. U početku su ove vojne jedinice popunjavane ratnim zarobljenicima, uzimao se svaki peti zarobljenik. Takva praksa trajala je do početka XV. stoljeća kada počinju novačiti janjičare tako da prikupljaju najzdraviju kršćansku djecu od osme do dvadesete godine života. Ovaj način novačenja poznat je pod imenom «Danak u krvi» ili turski devsirme (prikupljanje). Ovaj posao radilo je posebno povjerenstvo koje je pod nadzorom lokalnog kadije (suca) i spahije pozivalo svu mušku djecu iz sela od osme do dvadesete godine života i njihove očeve te biralo samo one koji su im se činili zdravima i sposobnima. Danak u krvi uključivao je samo djecu kršćanskih seljaka i nije obuhvaćao gradsku djecu a prikupljao se u Turska vojska: Janjičari (1. Dio) jednom okrugu svakih tri do sedam godina. Izvori govore da je između jedne i tri tisuće tih novaka godišnje pristizalo u Istambul. Najbolji bi ostajali na dvoru u raznim službama, najčešće bi postajali paževi dok bi ostatak bio priključen janjičarskom korpusu, no prije toga upućivani su u Anadoliju kod seljaka da nauče jezik i običaje. Nakon toga u Istambulu su bili podvrgnuti strogom vojnom i vjerskom učenju koje je od njih učinilo vrlo disciplinirane i vrlo vješte profesionalne ratnike odane prije svega svojim zapovjednicima janjičarskom agi te sultanu. U početku su janjičari bili manja 2 profesionalna vojna jedinica koja je brojila oko 5000 vojnika naoružanih lukom i sabljom. Razvoj ratne tehnike i pojava plaćenih postrojbi naoružanih vatrenim oružjem doveo je do povećanja broja janjičara koji su također počeli rabiti vatreno oružje. Njihov broj je u stalnom porastu od vladavine Mehmeda Osvajača pa do kraja XVI. stoljeća dosežu brojku od preko 54000 vojnika. Janjičari su bili okupljeni u janjičarski korpus (tur. ocak) koji je u prvoj polovici XVI. stoljeća brojio 20000 ljudi, sastojao se od tri divizije. Kao dio središnje stajaće vojske plaću su primali iz državne blagajne. Najveća divizija (tur. cemaat) i udarna bojna grupacija janjičara činila je dvije trećine korpusa. Dijelila se na kompanije (tur. orta) od po 60 do 70 ljudi. Zapovjednik pojedine kompanije zvao se čorbadžija (tur. corbaci dobio je ime po tome što je njegov prvotni zadatak bio dijeljenje čorbe, glavnog jela korpusa). Ostale dvije divizije zvale su se psetara (tur. sekban ili sagmen) i agine kompanije (tur. boluk ili oda). Psetari su se u početku brinuli o carskim lovačkim psima da bi se kasnije razvili u neku vrstu sultanove gardijske jedinice koja ga je pratila. Agine kompanije bile su na raspolaganju isključivo janjičarskom agi koji je ujedno bio i zapovjednik korpusa. U europskim mjerilima njegov čin bio bi jednak generalu. Inače sami nazivi činova među janjičarima kao što su čorbadžija, ačibaši (tur. acibaci glavni kuhar) i sakabaši (tur. sacabaci zapovjednik vodonoša) pokazuju značaj zajedništva, ishrane i discipline među janjičarima. Posebnu važnost i najveću stepenicu u janjičarskom životu činilo je zajedništvo, svaka kompanija ili orta imala je posebnu svetinju i središte te zajednice, a to je bio kotao u kojem se kuhala čorba, osnovno jelo janjičara. Kotao je bio središte oko koga su se okupljali bilo za jelo ili za savjetovanja, gubitak toga kotla u ratu značio je najveću sramotu, a prevrtanje bio je znak za pobunu. Upravo to zajedništvo bilo je važan čimbenik i na bojnom polju stoga su janjičari bili najveća sultanova uzdanica u bojnom poretku. Osmanska vojska nije gubila bitku dok su god janjičari čvrsto držali svoje bojne pozicije. Vezani uz svoju jedinicu, podvrgnuti strogoj disciplini bili su vojna sila koju Europa nije vidjela do pojave stajaćih europskih armija u XVII. stoljeću. Slabljenje Osmanskog carstva krajem XVI. st. dovelo i do slabljenja vrlo stroge discipline janjičara tako da im je prvo dozvoljeno osnivanje porodica, da bi janjičarske privilegije kasnije postale nasljedne. Osim toga, već sredinom XVII. st. u janjičare se počinju primati i ljudi bez prethodne vojne izobrazbe, a postaje i sveprisutna trgovina janjičarskim položajima. Sve to dovodi, uz jačanje europskih armija, do rušenja mita o janjičarima kao elitnom rodu vojske koji je još u XV. i XVI. stoljeću bio strah i trepet Europe te uzor mnogim kasnijim europskim armijma. Dragan Roksandić, prof. v ZDRUŽENA VJEŽBA KONJŠČINSKIH VATROGASACA Dobrovoljna vatrogasna društava koja djeluju u Općini Konjščina: DVD KONJŠČINA, GALOVEC-KRAPINA SELO, GORNJA KONJŠČINA i JERTOVEC, održala su u povodu Dana Općine 8. kolovoza združenu pokaznu vježbu uz potok Selnicu kod Staroga Grada, s ciljem uvježbavanja koordiniranog nastupa vatrogasnih postrojbi. Zadatak je bio gašenje požara otvorenog prostora sa relejnom dobavom vode iz prirodnoga izvora. Vježbu je osmislio, njome zapovijedao te podnio prijavak Dubravko Mokosek, zapovjednik DVD Konjščina. Pored građana vježbu su s dužnom pažnjom motrili načelnik Općine Konjščina Mirko Krznar, predsjednik VZKZŽ Ivica Glas i Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Skuliber. Općinski načelnik Mirko Krznar je zadovoljan viđenim, čestitao vatrogascima i zahvalio na njihovu humanom djelovanju. Stjepan Skuliber, županijski vatrogasni zapovjednik, istaknuo je, da se sa zadovoljstvom odazvao pozivu Općine Konjščina da prati združenu pokaznu vježbu svih općinskih vatrogasnih društava kojoj je cilj pokazati koordinirano djelovanje općinskih DVD. Pohvalio je scenarij vježbe u kojoj se prikazalo kako se relejnom dobavom vode iz prirodnoga izvora na veću udaljenost pomoću vatrogasnih motornih štrcaljki može uspješno vršiti gašenje. U suvremenoj vatrogasnoj praksi vatrogasne štrcaljke se koriste samo u natjecanjima, a ova vježba je pokazala, da se one u ovim Društvima održavaju u punoj 3 funkciji. G. Skuliber ocijenio je vježbu uspješnom, a posebno ga raduje što su učesnici vježbe bili mladi vatrogasci. Pripremili: Karlo Pazman i Karolina Kleković v Četiri dana slavlja u Konjščini Općina Konjščina proslavila je Dan općine i župe četverodnevnim programom. Po prvi su puta, odlukom nove općinske vlasti, sva četiri dana slavlja održana uz Stari grad „Kaštel“ što su mještani s oduševljenjem prihvatili. Proslava je u četvrtak 06.08. započela ispred Starog grada „Kaštela“ u organizaciji Športsko ribolovnog društva „Štuka“ nastupom grupe „Prva Ljubav“ te uz bogatu ugostiteljsku ponudu. se nazočnima obratio načelnik Mirko Krznar i najavio prekid stagnacije razvoja općine i planove za osiguranje boljitka svim građanima. Čestitke i dobre želje žiteljima Konjščine uputio je i dožupan Anđelko Ferek Jambrek, čelnici okolnih gradova i općina te predsjednik zagorskog HDZ-a, Milivoj Škvorc koji je ujedno najavio svoj povratak u saborske klupe. Sjednica se nastavila kod Starog grada gdje su, između ostaloga, podijeljene plakete općine Konjščina za iznimna postignuća u prethodnim godinama. Kao pojedinci plakete su dobili konjščinski župnik, vlč. Blaž Bartol, aktivist HPD “Gradina” Alojz Kranjec i uspješni pčelar Nenad Martinjak. U oblasti gospodarstva plaketu je dobila tvrtka ZMH Horvat te među udrugama građana, Udruga pčelara Nektar. Dodijeljene su i zahvalnice Općine Konjščina, a dobili su ih Predrag Hanžek, Branko Kranjec, Barica Lugarić, Branka-Ruža Novaković i Streličarski klub “Grofovi Konjski”. U petak 07.08. nastupila je grupa „Zagorski mušketiri“. Središnji dio proslave održan je u subotu 08.08. Prije podne je u Župnoj crkvi sv. Dominika u Donjoj Konjščini služena svečana sveta misa te je uz crkvu održano proštenje. U popodnevnom programu kod starog grada “Kaštela” nastupila je vokalna skupina “Arete”, a sva konjščinska Dobrovoljna vatrogasna društva izvela su pokaznu vježbu. Doprinos proslavi dali su svojim nastupima karate klub te streličarski klub koji su mještanima općine predstavili svoj rad. Predstavila se i udruga „Grofovija Konjski“ koja je izvela srednjovjekovni ples. Svečana sjednica Općinskog vijeća povodom Dana općine i župe s prigodnim kulturnim programom održana je u Hrvatskom vatrogasnom domu u Donjoj Konjščini. Na sjednici 4 v Središnji dan slavlja završen je u prepunom šatoru gdje je općina Konjščina svoje mještane počastila besplatnim porcijama graha i zagorskom glazbom “Podvinčana”. Četverodnevni program povodom dana općine i župe završen je u nedjelju. Na konjščinskim je bajerima od 9 sati održano tradicionalno ribičko natjecanje kup “Štuka” Konjščina, a u zabavnom programu, pod šatorom kod Staroga grada, četverodnevno slavlje zaključio je “Boss band”. Emil Martinjak 5 v OBILJEŽAVANJE DANA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI Povodom Dana Domovinske Zahvalnosti predstavnici općinske vlasti, predvođeni načelnikom Mirkom Krznarom, zapalili su ispred središnjeg križa na groblju u Konjščini svijeće za sve poginule branitelje iz Domovinskog rata. Načelnik sa izvođačima o nerazvrstanim cestama ZAKLJUČAK 1. Održavanje nerazvrstanih cesta makadama na području Općine Konjščina tijekom ove 2009. godine, provest će se na temelju važećih sklopljenih ugovora u 2008. godini. Na taj način će se urediti ceste koje se nalaze u prilogu ugovoru (tzv. interventno uređenje nerazvrstane ceste puteva). 2. Pozivaju se svi izvođači radova da do kraja mjeseca rujna 2009. godine dostave prijedloge / ponude kompletnog uređenja održavanja puteva tijekom godine (porezivanje puta grederom, kopanje i čišćenje odvodnih jaraka, uređenje propusta, siječa i košnja raslinja sa bankina, navoz, te razgrtanje kamenog agregata i izgradanja i dr.) Prijedlog / ponuda treba sadržavati cijene po pojedinoj vrsti radova, odnosno za naznačeno uređenje pojedinog puta po 1 km. 3. Nakon dobivanja prijedloga / ponuda sukladno točki 2. ovog zaključka, utvrdit će se potrebna sredstva za sustavno održavanje nerazvrstanih cesta i ista osigurati u proračunu, te sklopiti odgovarajući Ugovor (aneks) o održavanju nerazvrstanih cesta. Dana 14. srpnja 2009. godine s početkom u 20,30 sati u prostoriji Općine Konjščina, Ivice Gluhaka 13 održan je zajednički sastanak izvođača radova na održavanju nerazvrstanih cesta na području Općine Konjščina i to: 1. KOMUNALAC Konjščina d.o.o Jertovec 150 2. Autoprijevoz i ugostiteljstvo vl. Dragutin Gluhak Kružna ul. 2, Konjščina 3. Autoprijevoznik, Sremec Franjo Pešćeno 17, Konjščina 4. Autoprijevoznik Hunjak Zvonko Bočadir 2k, Konjščina 5. Autoprijevoznik Kruhek Robert Bočaki 11, Konjščina 6. PLUDUX d.o.o. Varaždinska 30, Konjščina i izvršnih čelnika Općine Konjščina - Općinski načelnik i zamjenika Općinskog načelnika, te je donijet: S poštovanjem Općinski načelnik: Mirko Krznar 6 v POKRETANJE REKONSTRUKCIJE ŽUPANIJSKE CESTE 2205 KONJŠČINA-KOMIN U PUNOJ DUŽINI REPUBLIKA HRVATSKA KRAPINSKO ZAGORSKA ŽUPANIJA OPĆINA KONJŠČINA OPĆINSKI NAČELNIK Klasa: 340-01/09-01/13 Urbroj: 2211/04-3-09-5 Konjščina, 03. kolovoza 2009. II. U cilju što bržeg rješenja, odnosno rekonstrukcije predmetne ceste u cijeloj njezinoj dužini i prihvatljive cestovne povezanosti dviju županija, upućuje se inicijativa Zagrebačkoj županiji i Krapinsko zagorskoj županiji za uvrštavanja ovog Projekta kao zajedničkog prioritetnog Projekta. Sa realizacijom predmetnog projekta predlaže se krenuti odmah, time da se cijeli projekt odvija u dvije faze. Prva faza cjelovitog predmetnog Projekta ja rekonstrukcija mostova na području Općine Konjščina, koja će se provesti 2009. godine sukladno projektnoj dokumentaciji izrađenoj od Županijske uprave za ceste krapinsko zagorske županije, te izrada projektne dokumentacije za nastavak rekonstrukcije predmetne ceste prema Kominu od strane Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije. Druga faza je osiguravanje sredstava i gradnje /rekonstrukcija ceste. Inicijativu će izraditi Općina Konjščina, te dostaviti ostalim jedinicama lokalne samouprave i uputiti nadležnim Županijama (Zagrebačkoj i Krapinsko Zagorskoj). Projekt rekonstrukcije predmetne županijske ceste predstavlja najvažniji projekt ovog područja jer njime povezujemo dvije Županije, a za jedinice lokalne samouprave predstavlja neprocjenjivu vrijednost s obzirom da se radi o najnaseljenijem području na teritoriji Republike Hrvatske, koje u posljednje vrijeme bilježi veliki pad nataliteta. Pored toga sve više zaostaje u gospodarskom smislu, jer svi potencijalni ulagači izbjegavaju ova područja zbog slabe, odnosno nikakve cestovne povezanosti sa velikim gradovima i auto-cestama. REPUBLIKA HRVATSKA ZAGREBAČKA ŽUPANIJE OPĆINA BEDENICA OPĆINSKI NAČELNIK REPUBLIKA HRVATSKA ZAGREBAČKA ŽUPANIJE GRAD SVETI IVAN ZELINA GRADONAČELNIK 1. KRAPINSKO ZAGORSKOJ ŽUPANIJI KRAPINA, Magistarska 3 n/r županu gosp. Mr. sc. Siniši Hajdaš Dončiću 2. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA ZAGREB n/r županu gosp. Mr. sc. Stjepanu Kožiću Temeljem Zaključka sa zajedničkog sastanka održanog u prostorijama Općine Konjščina, Konjščina, Ivice Gluhaka 13. 22. s r pnja 2009. godine predstavnika Zagrebačke županije, Krapinskozagorske županije, Županijskih uprava za ceste Zagrebačke i Krapinsko zagorske županije, Grada Sveti Ivan Zelina, Općine Bedenica i Općine Konjščina, te «Elektre» Zagreb u predmetu: « Razmatranje problematike spojne ceste između Zagrebačke i Krapinsko zagorske županije, odnosno županijske ceste br. Ž2205 Konjščina komin, Klasa: 340-07/0901/13, Urbroj:2211/04-3-09-5 od 22. srpnja 2009. godine, pokreće se III. U cilju realizacije ove inicijative predlaže se nadležnim županijama osnivanje koordinacijskog tijela u kojim bi bili pored predstavnika Županija i predstavnici jedinica lokalne samouprave za koje realizacija Projekta od životne je važnosti. INICIJATIVA I. Županijska cesta Konjščina Komin Ž2205 na dijelu Općine Konjščina odnosno br. 2206 na području općine Bedenica i Grada Sv. Ivan Zelina Zagrebačke županije cesta koja povezuje Krapinsko zagorsku županiju sa Zagrebačkom županijom, odnosno najkraći izlaz istočnog dijela Krapinsko zagorske županije na auto cestu Zagreb Budimpešta. Predmetna cesta je u veoma lošem i neprihvatljivom stanju u cijeloj svojoj dužini (na dijelu Općine Konjščina, kao i na dijelu Općine Bedenica, odnosno Grada Sveti Ivan Zelina). Općina Konjščina Općinski načelnik Mirko Krznar Općina Bedenica Općinski načelnik Slavko Cvrlja 7 v PUTOPIS - FREE RIDERS KONJŠČINA UKRAINA 2005 Evo nas opet, ovaj put s putopisom „Ukraina 2005“. U sastavu: Ivan i Renata Martinjak Yamaha XJR 1300,Damir i Nena Cebović Kawasaki S7 i Krešo i Draženka Babok Yamaha TDM 850. Subota je, 13.08.2005. godine. S malom dozom nervoze u 8,30 sati sve je spremno za polazak na naš izlet u Ukrajinu. Na ispraćaju su svi ukućani i Mici kojoj se plače jer ne ide s nama (Vidu srce boli pa nije ni ustao iz kreveta). Oko 9 smo u Budinšćini kod Kreše koji čeka spreman. Na Goričanu prvi put stajemo , pijemo kavu i točimo benzin. Oformili smo bank koji svi jednako punimo, a nalazi se kod «osobe od povjerenja», Renči. Prelazimo mađarsku granicu i vozimo se već poznatim putem prema Balatonu. Uz Balaton gužva u prometu, turizam je u punom jeku . Kroz Siofok pretičemo i s lijeve i desne strane, kak se da. Oko 70 km prije Budimpešte zaustavljamo se na benzinskoj. Vruće je! U limenoj garaži, gdje ima malo hlada, jedemo Draženkinu salamu, sir, paprike…………………pijemo, naravno, sok! U 15,30 nalazimo se u Budimpešti. Pijemo pivu, kavu, još je bolje vruće i hvata nas fjaka,ali mora se dalje. U 17,50 točimo benzin u predgrađu Kapolne (MOLova benzinska, ne prima eure!!!). Ceba se toga dobro sjeća jer smo pili najmenjše pive na svijetu.(Heineken 0,25- ali je žeđ bila puno veća). Sjeća se sigurno i Krešo jer je tad videl na mu je zginul šaraf od „kreš-bara“ (zaštita mašine od pada). Karpatima u dobrom raspoloženju. Cesta kroz Karpate je odlična- k'o stvorena za vožnju motorom. Priroda je prekrasna. Kućice su male, drvene, pokrivene salonit pločama, sve gotovo iste. Koruzica mala v draču, stoka pase po pašnjacima, kravice malo veće nek su naši pesi. Nakon nepreglednih bala sijena po poljima Mađarske, zanimljivo je vidjeti kupe i kupe sijena po prekrasnim sočnim visoravnima pravljene ručno ( pitam se kak u zimi uopće do njih dođu?). Po rubnim dijelovima visoravni ljudi obrađuju zemlju bez ikakve mehanizacije. Izgleda simpatično. Usred Karpata točimo benzin i promatramo nedaleko od benzinske policiju i vojsku kako se muvaju po cesti, ne znajući što rade. Krećemo prema njima. Na cesti crta i znak STOP, a cca 10 m iza znaka policajac. Usporili smo, vozimo se do njega, kad „probljem“!!! Policajac se dere k'o lud, nismo kao stali na crti i to je veliki „probljem“. Vodi muške sa sobom u kućicu u kojoj je šef -dečki moraju puhati . Optuženi su da su pijani i nakon pol sata natezanja odlazimo lakši za 100 eura. Raspoloženje nam je u padu. Cesta prema Lavovu je živa koma. Rupe su pojele asfalt. Kreši otpada dio kreš-bara, no ne zabrinjava se previše. Na cesti prema Lavovu, tj. predgrađu, uočavamo prvi autobus ukrajinske registracije. Umiremo od smijeha. Autobus kao iz filma „Ko to tamo peva“ . Karoserija polamana, na prozoru zmazane krpe tj. zavjese, dimi da se nemreš voziti iza njega, mašina mu je otvorena da se hladi, prepun je ljudi, ruži kak da se bu raspal i još samo čekamo da kroz prozor pomoli glavu Pavle Vujsić. Strašno! Još strašnije je to kaj smo kasnije uvidli da je sav javni prijevoz u takvom stanju. U 17 sati kroz sivo maslinasto predgrađe dolazimo do sivo maslinastog centra grada popločenog kockama iz doba austro- ugarskih kočija. Po ulicama voze sigurno 20-30 i više godina stare Volge, Zaporošci, Moskvići i Lade, bivši vojni kamioni i džipovi . Stara arhitektura podsjeća na zagrebački Gornji grad. ( Zagreb i Lavov do 1918. bili su gradovi Austro-Ugarske, pa vjerojatno otuda i sličnost, samo što Lavov, izgleda, od tada nije bio obnavljan. No, idemo mi prema našem cilju. Kad smo skužili da ne znamo na koju stranu grada moramo ići, unajmili smo taxistu da nas odvede do Jarove ulice gdje žive Ivačovi rođaci(plaćamo mu 20 gr s tringeltom). Trubimo pred kućom, teta Ivka skoro pada u nesvijest od iznenađenja. Nije im jasno kak smo ih našli, ali mi ne odajemo tajnu tobož imamo dobar nos! Domaćini su veseli, trpeza je obilna - patlidžani, tikve, boršč, slana i sušena riba, punjena jaja, razni naresci itd. Nakon večere u kuhinji pijemo kavu, jedemo lubenice, dinje. Joj, skoro sam zaboravila ! Pijemo i votku s feferom. Lagano ušusani odlazimo spat oko pola noći. Ujutro Oljko popravlja Kreši motor, pijemo kavu, doručkujemo i idemo u razgledavanje Lavova prije ručka na koji nas je pozvala Solomija. Šećemo po groblju (drugo po veličini u Europi) u kojem malo više komunalnog reda ne bi škodilo. Spomenici prastari, s visine nas promatraju velikaške glave raznih pukovnika, generala. Na spomenicima gledamo slike mladih pjesnika, glumaca i sličnihubijenih jer su se usudili progovoriti protiv tadašnje vlasti. Pronalazimo grob Sofije Martinjak (nije nam u rodu). S groblja se pruža pogled na grad. Novi dio grada sastoji se od dvije modernije zgrade na koje su građani vrlo ponosni. Nema drugih novih građevina, modernih hotela s kojima bi privlačili Europljane, a čujemo da često nema ni vode od 6 do 9 ujutro!!! Ljubica mi govori kako postoje tri katedrale u Lavovu- rimokatolička, pravoslavna i armenska. Idemo prema Ireninoj kući, prolazimo pokraj Ševćenkovog parka koji je nažalost ponedjeljkom zatvoren, pa se samo slikamo sa Ševćenkom na ulazu. Ulice su same jame, grabe obrasle dračem, dosta je prljavo sve u svemu nizak komunalni standard! Solomija i Jurij dočekali su nas veselo. Ispijamo razne vrste votke u neograničenim količinama. Žurimo se piti skupocjenu votku u kojoj plivaju listići zlata, no nažalost oni nikak da izađu iz flaše. Flaša je prazna , a zlato je ostalo na dnu. Solomija ima promociju svog CD -a i potom u veoma dobrom raspoloženju odlazimo k Ljubi, pjevajući i teturajući po ulici. U 20,00 kod U 21,30 uz malo lutanja i viška prijeđenih kilometara ( mogli smo se voziti i na splavi da smo baš htjeli), došli smo u grad po imenu Nyiregyhaza, gdje smo natočili benzin i u centru grada pronašli mali privatni hotel koji je jedini imao slobodne sobe, ali ne i parking za motore. Ljudi su bili jako susretljivi i pošto smo izgleda bili jedini gosti, stavili su nam neku široku desku preko stepenica da bi se s motorima mogli popeti na terasu u dvorištu. Uzimamo dvokrevetnu i četrverokrevetnu sobu jer nam je tak jeftinije, a pošto se Krešo najbolje korusti velikodušno mu prepuštamo dvokrevetnu. Večerali smo u sobi našu domaću hranu, ali smo zato popili sve pive „Borsodi“ koje su imali u hotelu i morali prijeći na „Soproni“. Raspoženje je bilo dobro, malo je bilo i plesa, jedino nam je Krešo malo obamrl, pa smo žalosno ustanovili da nam dvokrevetna soba ne bude iskorištena u ciljanu svrhu. Ujutro smo oko 9 sati doručkovali hamm ana eggs (šunka i jajca) i kad smo dobili račun ustanovili smo da nas pive koštaju više od dvokrevetne sobe jesmo prišparali !!!! Oko 9,30 krenuli smo prema ukrajinskoj granici od koje nas dijeli oko 70 km. Na granicu dolazimo oko 11 sati. Velika je gužva. Vojnik prije carine dijeli obrasce koje moramo popuniti ( pišemo skoro i kaj smo jučer jeli, jedino u rubriku seks nemamo kaj napisati). Kontrola je stroga (ili se samo pretvaraju), zadržavamo se oko pola sata. Prelazimo granicu i evo nas u toj najvećoj europskoj državi izuzev Rusije. Razmišljam što nas čeka i kako ustvari malo znamo o Ukrajini. Stavljamo sat naprijed i idemo dalje. Stajemo iza granice i čujemo «dobar dan».Ukrajinac, šofer autobusa koji je vozio i po Hrvatskoj čudi se kaj idemo na Crno more kad imamo Jadransko (što nam je nešto kasnije u ovoj priči bilo razumljivo!). Njegov gazda vozi za nama do sljedeće benzinske gdje stajemo i malo s njim razgovaramo . Mijenja nam 100 eura za 600 grivnji (1 GR= cca 1,20 kn). Govori nam o tome kako nema policije!? Preporuča nam turistički grad Sudak u blizini Jalte gdje ima dosta bikera i sad si mislim da on nikad dolje nije ni bil.!!! Oko 13 sati stajemo na kavi. Kava obična, turska, crna- mlijeka nema, žličice su aluminijske, ljepljive i crne od kave. Za WC smo dobili ključ na šanku, ali smo nuždu radije obavili iza grma (tu je ipak bilo manje muha). Zovemo doma- ne ide! Izgleda da još nismo na dobroj mreži. Nakon nekoliko pokušaja Ivač se javlja doma. Pijemo lavovsku pivu. Račun-mizerija, benzin- 4,5o kn. Odlazimo prema 8 v Ljube smo na sigurnom, pjesma traje, a Krešo se nakon odrijemane runde budi i nastavlja dalje. Teta Ivka nas oko pol noći nagovara da idemo spat. Ujutro se trijeznimo sarmom od slatkog zelja s umakom od vrganja. Odlazimo Kristini na kavu i kolače i malo razgledavamo grad. Pijemo na tramvajskoj stanici runda košta 14 kn. Iznenada počinje kiša. Na zadnjoj stanici izlazimo iz tramvaja i čekamo da pljusak prestane (pod šatorom na šanku uz pivu i kikiriki.) Doma jedemo boršč i pire krumpir, malo se odmaramo i idemo u neku pivnicu na večeru. Pozvala nas je Kristina i njezin suprug Sergej. Ulazna vrata u pivnicu s ulice izgledaju dosta neugledno, no unutra je sasvim pristojno. Trpeza je bogata, predjelo obilno, glavno jelo su pečena rebra u zelju, pohana riba. Prvi put pijemo ukrajinsko vino- nije bog zna kaj! (Toplo je nema leda). Dolazimo doma oko 22,00. Već je srijeda, 17.o8. Jutro je, pakiramo se, jedemo, plačemo i odlazimo. Točimo na benzinskoj malo izvan Lavova i zatim opet za cca 200 km zaustavljamo se između Trnopola i Hmeljinska, gdje pijemo kavu. Smijemo se poslovanju na benzinskim pumpama. Jedan toči, a drugi naplaćuje zablindiran u kućici. Komunikacija s vanjskim svijetom odvija se na mikrofon. Ha, ha, ha! Novce uzima na limenom tanjuriću kroz mali otvor (valjda se boje pljačke). parking). Soba je u komi, kreveti nikakvi, uski, federi propadaju, sklanjice se svijaju kad legnešizgleda da se bu najbolje naspal Ceba koji spava na podu. No, na iznenađenje, kupaonica, koja je jedna na cijelom katu, nanovo je opločena, čista je i uredna, naravno s čučavcima. Spuštamo se na večeru u hotelski restoran gdje smo zadovoljni jer večera + 15 piva košta 192 kn. Idemo na spavanje oko pola noći. Umorni smo pa spavamo super, mada je dosta vruće. Ujutro doručkujemo jajca (morali smo malo čekati da ih donesu iz dućana). Oko 9,30 spremni smo za polazak prema Nikolajevu. Jutro je, a već je jako vruće, izgleda da nam se sprema pakleni dan.Vozimo se u punoj opremi jer se s obzirom na broj rupa po cestama osjećamo sigurnije. Stajemo i točimo u Novoj Odessi. Put nas vodi do Hersona gdje na dva mjesta preko mosta prelazimo rijeku Dnjepar. Rijeka je prekrasno plava i široka, vjerojatno me fascinira još više zato što smo satima gledali bespregledne, jednolične ravnice suncokreta i kukuruza. Sve je bolje vruće, ali moramo dalje ako hoćemo stići do Crnog mora. Cesta je užasno loša, a uz cestu opet suncokreti i koruza- bole oči, stražnjica peče! Svud uz cestu se prodaju lubenice i dinje u starim kamionima i motorima prikoličarima koji im koriste za prijevoz drva, koruznice, detelje, uglavnom za poljoprivrednu proizvodnju, kao i za prijevoz radne snage. Mašemo i pozdravljamo prijatelje motoriste, a oni nam svi važni uzvraćaju pozdrave. Otvara mi se apetit na lubenice, međutim to sve stoji na suncu i ne znam tko bi to jel tak užareno. Vozimo se prema Arminsku i jedva čekamo benzinsku jer je užasno vruće i jako smo umorni. Stajemo i pošto kao i na svim ostalim pumpama nema stolca za sjedenje, svlačimo se u gaće i ležimo na travi iza pumpe. Nena hoće ići doma, dosta joj je svega (obučena je u Cebine bokserice da bi joj bilo ugodnije za stražnjicu). Kupujem vodu i evo opet malog iznenađenja. Voda je slana, ali možda je to i Točiti možemo sami,ali najprije moraš reći koliko hočeš da ti tolko pusti. Krećemo dalje i začas opet moramo stati. Policijska kontrola! Probljem! Prekoračili smo brzinu, mada ne znam kak su oni to zmerili (imali su nekakvi laser nalik na dječju igračku). Dali smo 10 USD po grlu i svi zadovoljni! Razgovaramo s čovjekom koji uz cestu pase koze i ovce. Pita nas otkud smo i veli da policajci vrebaju na svakom koraku jer im treba penez. Krećemo optimistički dalje. Ceste su vrlo loše obilježene i na jednom mjestu ne skrećemo na vrijeme pa moramo preko pune linije, a kad tam znaju policajci gdje moraju biti! Opet probljem! Izgleda da su maškare. Imamo već pripremljen sitni novac, pa uz malo natezanja svaki daje 10 dolara. Policajci sjedaju u svoj auto i odlaze sa smiješkom. To bu im obilan gablec i potok pive. Vozimo se od Hmeljinska prema Vinici. Sela su siromašna. Ljudi uz cestu prodaju vrganje, jabuke petrovke, krastavce, ciklu, papriku i to sve na kante. Počela je kiša , pa stajemo na kavu. Mjestu smo dali naziv Šumska vukojebina 33. Kiša pada sve jače pa smo odlučili i ručati. Jedemo gulaš (saft) s pire krumpirom i salatom, pijemo i to sve za 90 kn. Kiša prestaje, idemo dalje. Idemo prema Odessi, skrećemo za Nikolajev. Dio puta vozimo se po nekakvoj autocesti (valjda jedinoj u Ukrajini) - kakva milina za stražnjicu!!! U sumrak dolazimo u Prvomajsk. Na samom trgu u centru grada pronalazimo hotel i na naše iznenađenje nude nam 5-krevetnu sobu za 90 kn + 3.5 kn po motoru za „avtostojanku“ (čuvani dobro s obzirom na prolijani znoj. Nakon pola sata krećemo dalje (pitam se kaj nam drugo preostaje?). Prolazimo kroz Krasnoperekopsk .Uz cestu se osim voća sad prodaje i povrće, a na drvenim, od letvi zbijenim štandima vise sušene ribe nanizane na lančiće. Ima velikih i malih, a Ceba ih naziva mumijama.Svaki čas pretičemo kamion koji ima punu trugu težaka koje vjerojatno vozi na rad u polja i njive. Pretičemo jer kamioni tak di me i praše da se nemoguće voziti iza njih. Jedan vozi pijesak, a uopće nema zadnju stranicu (sve frca i curi iza njega i pitam se kaj bude uopće dopeljal na lice mjesta?!).Stajemo nakon otprilike 100 km u zgodnom restorančiću na rijeci (Čornomorski kanal). Opet smo u gaćama, no baš nas briga, nema nikoga tko nas pozna. Jedemo pileću juhu, kotlete, pomfrit. 9 Hrana je dobra, no nema hladne vode, niti leda. WC je poljski, od smrada mu se ne možeš ni približiti pa nam je opet grmlje draže. Račun za konzumaciju nismo dobili i čini nam se da nas je konobarica malo oprala na cijeni (220 kn!!!). Oko 8 sati dolazimo pred Aluštu. Na nekoliko mjesta pored ceste vidjeli smo ljude koji nude smještaj tj. KAMNIČKE iliti sobe. Stajemo kod jednog, no kad smo skužili da je pijan ko letva malo smo se pospominali i otišli dalje. Stali smo kod sljedećih koji su rekli pristojnu cijenu (5 dolara po osobi) pa smo Ceba , Ivek i ja išli pogledati kak to izgleda. Joj, cigansko naselje, kućice k'o od kartona, nema kupaone- ništa,odustajemo i idemo dalje. U Alušti skrećemo za Sudak. Na putokazu piše 80 km i čini nam se da budemo došli taj čas. Opet iznenađenje. Vozimo se po brdima- cesta zavojita, puna rupa, kmica ko v riti, pustoš, nigde svjetla ni kućiceužas. U deset prijeđenih km susreli smo jedan auto. Konačno se spuštamo do obale u neko „turističko“ mjesto. Ha, ha, ha, ciganska čerga. Svud uz cestu su šatori obavijeni novogodišnjim lampicama (kreše se na sve strane). Ulice su pune ljudi, ugostitelji (krastavi u plastičnim natikačima) kuriju nekakve rđave roštilje uz cestu (dimi se da ne vidiš kud ideš, a o smradu da ne govorim). Pitamo za smještaj i idemo prema nazovi kampu. Sve je puno,nema mjesta, takav kamp još nismo vidli. Šatori (vojnički su, jedni od boljih) nagurani jedan do drugog bez ikakvog reda, sve je zmazano i u smeću, sanitarni čvor je iza prve jele. Ivač odlazi pogledati sobe s nekim čovjekom. Dogovor je, ak se ne vrati za pol sata, idemo za njim (samo se pitam kam, jer otišel je nekam uzbrdo v kmicu- ni bog ga ne najde). Dok čekamo Iveka , glavna smo atrakcija. Kod Cebinog motora ljudi stoje u redu, jer se svi hoće slikati na motoru. Jedan se penje na motor, drugi šrafi po ručkama, treći si hoće deti kacigu na glavu, curice se guraju dok se jedna nije spekla na auspuhCeba bu dobil slom živaca, graški znoja mu cure i jedva obdržava motor da ga ne prevrnu. Nakon cca 20 min.dolazi Ivač. Smještaj svinjac, idemo što prije dalje od tud. Opet se vozimo uzbrdo po kmici i stajemo u još jednom mjestu koje je po svemu isto kao i prethodno. Smještaja nema i idemo dalje do Sudaka. Usput nailazimo na neki hotel (tak nam se barem činilo), prolazimo kroz portu i samo kaj smo ušli istrčavaju (valjda) portiri s puškama i malo je falilo da nas nisu postreljali. Ipak nije bil hotel, a kaj je bilo nemam pojma jer smo se istog časa okrenuli natrag i po gasu. Oko 23,oo sata dolazimo u Sudak. U glavnoj ulici ima malo svjetla i nekoliko dućana, ostalo je sve u mraku. U centru stajemo kod hotela koji izvana izgleda solidno, ali recepcionarka je neljubazna do kraja. Tri sobe bi nas koštale 1200 kn. Ceba i Nena idu pogledati sobe kod uličnog iznajmljivača, ali opet užas od soba. Vraćamo se do taksiste koji nas vodi oko 2 km izvan grada do svoje kuće. Kućica je mala u neuglednom selu, ali na sveopće iznenađenje čista i uredna. Tri sobe, pristojna kupaona- cijena 180 kn za cijelu kuću. Odmah se dogovaramo za 2 noći jer se idući dan mislimo malo odmoriti i okupati u Crnom moru. Krešo odlazi kupiti večeru i naravno pive i pošto je jako vruće sjedimo vani do 2 ujutro. 19.8. 2005. Poslije doručka idemo u grad na kavu i tražimo plažu. U gradu je puno Rusa, nismo zapazili ni jednog turista iz neke zapadne zemlje. v Jedina plaža na koju možemo s motorima je malo izvan grada. Dolazimo po prašnjavom putu. Sve je puno smeća, na plaži šatori (četiri kolca i gore deka) ciganija živa. More se po boji uklapa u okoliš es-em-be. Nekak nemamo baš volju za kupanjem, ali kaj je tu je . Moraš se okupati u Crnom moru kad si već tu. Dečki idu na štand na plaži po mrzlu pivu. Robinzonski frižider nemreš vjerovati. Iskopana rupa u zemlji, unutra su pive, a odzgora je pokriveno kartonima. Nisu baš premrzle, pa smo rekli da malo pojača- stavil je još jedan karton. Strašno!!! Malo smo se opustili uz pivice, pa smo se čak još jedanput okupali. U moru smo primijetili plutajućeg čovjeka kojeg su kupaći odmah izvukli na obalu. Izgleda da ima infarkt ili neku (možda pivsku) padavicu- idu mu pjene na usta. Začudo, hitna pomoć dolazi brzo. Doktor nosi limenu torbu na rasklapanje, kakve mi imamo u garaži za alat. Sad smo se već dosta ispržili i pala je odluka da idemo na ručak. Jedemo u centru, restoran dosta neugledan, ženski WC ne radi, u muškom se čučavac zalijeva vodom iz plastičnog karnistra. Hrana je dosta dobra- faširanci, punjena paprika, palačinke (po ukrajinski mlinčeki), piva, kava - 150 kn! Počela je kiša, no toplo je! Odlazimo u dućan kupiti večeru. Makar je asfalt, kiša je otopila gornji (podeblji) sloj prašine i cijeli grad je blatna kaljuža. Pošpricani blatom do stražnjice, dolazimo do našeg sela koje je potpuno u blatu. Cebi se poskliznulo u zavoju i završil je u grabi pored puta. Na sreću nije opal, ali se je htel zvleći da ga ne vidimo. Nije mu uspjelo, čak smo ga i slikali. Peremo sebe i motore od blata . „Gazderici“ plaćamo 10 kn za vodu u dvorištu čemu se ona jako veseli. U selu je jedna ulična lampa ispod koje se navečer okupljaju sva djeca i tu se igraju, razgovaraju (svi se zriftaju, a noge do gležnja v blatu). Večeramo, malo kartamo, pjevamo i odlazimo spat dosta rano. 20. 8. 2005. Pred jutro nas bude muhe (puna ih je soba). Vani grmi i pada kiša. Doručkujemo i čekamo do 9,00, kad se malo razvedrilo, pa krećemo prema Jalti. U Sudaku točimo benzin. Opet se vozimo kroz brda, samo sad ipak malo sigurnije pošto je dan. Čudim se vinogradima koji su, umjesto na brijegu, smješteni po grabama. Nisu obrezani ni povezani druga tehnologija. Stajemo u Alušti, pijemo kavu u birtiji-kiosku, tražimo na placu jastučić za Nenu, (boli ju kičma). Dolazi nas pozdraviti Ukrajinac Nikolaj koji je nekoliko godina radio u TPK Zagreb, veli da pozdravimo Pištu i dečke iz benda. U Jaltu dolazimo oko 12,30. Konačno taj elitni grad. Prema centru je gužva i pripeka. Centar je lijep, čak i čist, kulturan. Pijemo kavu u hotelu na obali- kulturnija je i cijena (90 kn). Nakon 8 dana pijemo normalan fini espresso. Konačno jedan mirišljiv i čist zahod. Šaljemo razglednice, dečki se slikaju na trgu. Pitamo za brod kojim bi prešli u Rumunjsku, međutim takav ne postoji. Odluka je da idemo do Sevastopolja (cca 80 km) i da se tam po mogućnosti ukrcamo na neki brod. Počela je kiša (vjerojatno zato jer se prvi put u 8 dana vozim u trapericama). Stajemo na benzinskoj zadnji čas jer je prolom oblaka (na cesti je pol metra vode). Oblačimo jakne, ali ne i kišna odijela jer je šef (Ivač) rekel da ne bu više padalo. Krećemo i više se ne stignemo zaustaviti i oblačiti jer nas je opralo do gaća. Dolazimo u Sevastopolj mokri ko miši. U centru pitamo za brod, ali nega ga. Idemo u luku- stvarno nema broda. Ivač ide potražiti smještaj i pošto je u privatnom aranžmanu sve u komi, idemo u hotel «Krim» u centru. Hotelsko predvorje je u mramoru, sobe su malo skuplje (250 kn), a mi ovak mokri platili bi i više, samo da imamo suhu sobu i toplu vodu. Ispunjavamo bezbroj formulara , nosimo kofere u lift ( na osmom smo katu), a kad smo otvorili sobe, zinuli smo od iznenađenja. Sobe su iz doba Austro-Ugarske, osim kaj imaju televizor. Katastrofa! Tuš kabina je dignuta pol metra od poda tak da ti treba lojtra da uđeš, tople vode ima samo od 7 do 9, ispod umivaonika je kanta s vodom i lonček za zalijevati zahod jer kotlić ne radi, pipe cure- ne znaš jel bi se plakal ili smijal! Ceba je odmah skužil da je to lošiji hotel jer u ormarima su samo kefe, dok u lux hotelima imaju četke. Cipele sušimo na noćnim lampicama, odjeću na karnišima i idemo na večeru. Opet šok! Večera se ne služi prije 8, a mogu jesti samo oni koji su unaprijed rezervirali. Idemo se u bar napiti na srce, međutim konobarica je neljubazna do zla boga, ne služi za stol (moraš si sam uzeti na šanku), pa pijemo jednu rundu Na Crnom moru prek volje. Šijef je popizdil i otišel kupiti jesti i piti u dućan, a da nam nije ni rekel- bili smo ugodno iznenađeni. Konobarica nas upozorava da smo preglasni jer ne čuje TV, pa demonstrativno odlazimo u sobu na našu zabavu („vrag vam mater grintavu“ …. - veli Krešo). Ujutro se rano budimo. Fala bogu sve nam je suho. Žurimo se na doručak- no moramo čekati pred vratima jer smo uranili 6 minuta. Čekamo s “pas mater“! Jedemo ostanjke vjerojatno od prethodne večere (picek i riža). Nismo smjeli početi dok konobarica nije dala start. Ivač si je zel prije reda, a nije smel, pa ga je Ceba tužil teti. Susrećemo dva motorista Nijemca koji su bili u Gruziji i u totalnom su čudu od ove zemlje. Krećemo prema Simferopolju, gdje stajemo i točimo benzin . Ceba ima čavel u gumi, no izgleda da guma nije probušena. Sljedeća stanica nam je Krasnoperekopsk. Pijemo kavu, kupujemo cigarete, slikamo se i na opće čudo prvi put vidimo da u ovoj zemlji netko pere prozore. U Cebinoj gumi, na sreću, više nema čavla. Veli Nena da imamo sreću kaj izgleda nemaju niti cijelog čavla. Idemo prema Hersonu, točimo nakon 200 km i idemo dalje prema Mikolajevu. Stajemo u super talijanskoj pizzeriji, jedemo dobre pice i pijemo super cappuccino. Iznenađeni smo, sve je kulturno. U 20,30 dolazimo u Odesu i nalazimo super privatni novi hotel „TUKAN“. Sobe su super (200 kn + 3.5 kn za parking). Konačno dobro tuširanje! U baru pijemo votku (cca 21 kom) i pošto je „flaška“ prazna, a mi umorni, idemo spat. Ustajemo oko 8 jer hoćemo u gradu kupiti neke poklone za doma. Opet neprilika - vozimo se do centra pol sata, a dućani rade tek od 10. Živci opet rade, ne znamo jel se bumo znali vrnuti do hotela (cesta po kojoj smo došli je jednosmjerna, a mi nismo ni slutili da smo tak daleko od centra). Svud po cesti je voda, dižemo noge svakih par metri (nije loše!!!). Ivač se je spekel na auspuh, ajoooj! Uspješno smo se vratili, pojeli jajca i krenuli prema Izmailu. Na izlazu iz Odesse idemo u neku vulkanizersku radnju koja navodno ima gume za motore, no pošto nas sreća prati, oni ponedjeljkom ne rade. Idemo dalje. Čujem da mi neke krcka ispod sica, Ceba gleda sa strane i veli da je sve u redu. Vozimo se dalje. Prolazimo kroz Bilgorog Dnistrovski, no meni nekaj pod stražnjicom ne štima (pretpostavljam da se sic pomaknul s mjesta). U jednom momentu Ivek se diže da proljufta stražnjicu, i s užasom primjećujem da motor stoji na hero. Odmah stajemo i opet šok!!! Od čestih i snažnih udaraca u rupe na cesti pukel nam je rep motora. Prilijepila sam se uz Ivača i više stojeći nego sjedeći molila Boga sljedećih nekoliko kilometara da najdemo nekakvog šlosara koji bi nam to zašlosal. Molba mi je uslišena. Nakon nekoliko kilometara naišli smo na neku radionu gdje su nam pošvasali motor. To je trajalo oko 2 sata i dok su dečki bili u radioni mi smo odmarale vani pored motora pod budnim Jalta 10 v okom portira. Imale smo i gledaoce koji su mislili da mi vozimo, pitanja o cijeni motora, molbe da ih provozamo 1 krug u zamjenu za nekoliko svježih riba, ali smo rekle da su mašine prevruće i da se moramo malo odmoriti, ha, ha, (no, dobro, malo smo se pravile važne). Pošto je bilo prekasno da bi stigli na rumunjsku granicu, odlučili smo prespavati u Izmailu. U hotelu „Izmail“ recepcionarka najneljubaznija od svih dosad (neće uopće razgovarati, samo nam gura obrasce kroz šalter). Odlazimo iz protesta, a portir nam preporuča gostilnu „Dunaj“ malo izvan grada. Nakon malo vrtenja u krugu pronalazimo taj propali hotel, ali ostajemo. Sobe opet nisu bog zna kaj, ali nema veze , već smo navikli. S balkona se pruža pogled na Dunav i Ivač bi najrađe išel na ribolov. Vidi se da je to nekad bio lijepi hotelski kompleks sa šetalištem i raznim sadržajima, ali godine neodržavanja dovele su sve to na rub propasti. Večera je dobra (konobarica isto), pijemo pive, votke - jedini smo gosti. Doručak je u 8, naravno jajca. Krećemo prema Reniju. U nekoj radioni pored benzinske pumpamo zadnju gumu- malo je spustila. U 11 sati dolazimo u Reni i nakon tisuća prijeđenih kilometara vidimo jedan normalan dućan. Kupujemo neke sitnice (po 0,70 l) i nadamo se brzom prelasku granice. Na zadnjoj benzinskoj trošimo zadnje grivnje ni ne sluteći da će nam još trebati. Dolazimo na ukrajinsku granicu i kad evo ti ga na!!! Ukrajinac veli da ne možemo proći jer nemamo moldavsku vizu. Nemrem vjerovati! Pa u ukrajinskom konzulatu su rekli da može, ali su nas izgleda zeznuli. Ipak idemo do Moldavske granice. Morali bi proći svega nekoliko km kroz Moldaviju. Molimo, cvilimo, nudimo novac, ali ništa. Uzimaju nam kamiondžija posuđuje svoj.Vozimo se do već poznatog hotela „Tukan“- ko bi rekel da budemo 2 puta u jednoj godini vidli Odessu!!!! Kod Tukana nema mjesta, pa nas šalju u hotel nedaleko njih. Hotel je lijep, sobe dobreuzimamo. Dečki idu u dućan po špeceraj. Imamo večeru i doručak. Jutro je, srijeda 24.08. Idemo prema Umanju. Nakon 100 km naš Sijerković Ceba veli da bude padalo, pa oblačimo kišnjake. Pun pogodak nismo prešli niti kilometar, a pere nas k'o s šlafom. Stajemo na benzinskoj, točimo, pijemo vodu na kiši jer se nemamo kam skloniti. Malo prije Umanja stajemo u kafiću na benzinskoj! To je prva benzinska s restorančićem, hotelom i svim pripadajućim sadržajima kak spada- svjetski! Svlačimo se, sušimo čarape na plotu, pijemo finu kavu (2 runde)! Izgleda da je ovaj dio prema Kijevu malo kulturniji (samo oko autoceste). U Umanju nas Krešo pretiče vičući da mu se neke drobi u motoru. Stajemo, no na sreću samo treba napeti lanac- skroz je labav. Dečki su zasukali rukave i na posel. Sve je složeno, prolazimo Umanj i poslije Vinice stajemo u jednoj zgodno uređenoj drvenoj kućici. Jedemo „šašnike“ (ražnjići od velikih komada mesa, dugi oko pol metra). Oči su nam bile veće od …., pa si ostanjke uzimamo sa sobom za večeru. Ceba je silom prilika moral ući u WC i žalibože šašnika kaj je pojel od čistoće, mirisa i milion muha malo mu je došlo slabo, pa smo mi ženske ipak opet išle u šumarak. Vozimo se dalje do Hmeljinska, gdje točimo benzin i idemo pitati za noćenje u motel nasuprot benzinske. Motel je kulturan, uzimamo 2 trokrevetne sobe- mušku i žensku. Dečke ostavljamo u baru, a mi se tuširamo i spremamo na spavanje. Oko 23,30 ipak se oblačimo i spuštamo u bar jer se dečeci zgleda inače ne budu vrnuli do jutra (vani je i muzika). Večerali smo u muškoj sobi , izljubili se za laku noć i nakon toga sam naše braceke zaključala izvana da bi mirno spali. Budimo se oko 7,30. Doručak je oskudan (najlošiji dosad). Krećemo oko 9. Stajemo nakon 100 km jer pada kiša i oblačimo kišnjake. Onda se za kratko vrijeme svlačimo na benzinskoj u Ternopolju vruće je , pa se začas opet oblačimo jer pada. Zaobilazimo Lavov, idemo prema Čopu- još 300 km. Nešto čudno struže opet ispod moje stražnjice. Ceba nam maše da stanemo. Zadnji kotač je preglodal plastiku ispod sica, eksplodiral je sprej za gumu koji je tu bil pospremljen. Pregledavamo i vidimo da nam je opet puknuta jedna cijev na repu motora, ali i nosač od desnog kofera. Skrećemo u mjesto Mikulajev i nailazimo na neku propalu tvornicu. Izgleda k'o da 50 godina tu nitko nije bil, ali na naše iznenađenje (ovaj put ugodno), tu ipak netko radi. To je radiona za remont autobusa. Imamo sreće da opet treba švasati jer izgleda jedino to i znaju. Alata gotovo da i nemaju, čude se našim imbusima- sad kad vidim gdje se rade remonti, jasno mi je zakaj autobusi tak izgledaju. Kreši je također malo napukel nosač, pa i on nosi na švasanje. Kupujemo gablec u obližnjem dućanu i gablamo dok čekamo. Nakon 1,5 h idemo dalje i poslije par kilometara Kreši opet struže lanac. Stajemo, napinjemo i idemo dalje. Stajemo u Karpatima u koloni zbog saobraćajke. Ivač vidi da nam je nekaj u gumi, vadi mali komadić nekakvog željeza, no nije probušilo gumu. Nismo dugo čekali i dogovaramo se da idemo spat negdje prije same granice jer je već dosta kasno. Kroz Karpate je dosta hladno, primjećujem dim iz dimnjaka ponekih kuća. Stajemo u Užogorodu u motelu „Nevada“. Smještaj je pristojan, večera dobra, obilna s desertom. Jutro je 26. 8. 9 sati odlazimo bez kave jer kafić ne radi prije devet, ali izgleda niti prije 10. Stajemo u susjednom motelu na doručku i kavi. Sipi kišica i odlazimo bez kupljenih darova. Odlazimo iz Ukrajine a nisam si kupila niti cigarete - da ne vjeruješ! Na granici je gužva, no mi prolazimo relativno brzo. Imamo sreću da smo sačuvali one anketne papiriće od ulaska, jer bez njih ne bi mogli izaći! Ah ta administracija! Idemo na autoput za Budimpeštu. Sreću kaj idem doma opet nam kvare bespregledna polja suncokreta i koruze Prije Debrecina stajemo na benzinskoj gdje ručamo sendviče, kupujemo vinjete i nadam se (potajno) da bi danas mogli doći doma. Stajemo opet nakon 60 km zbog zastoja u prometu, pa pijemo kavu. U Siofoku kupujemo neke poklone i ipak nam se čini preblizu da bi ostali spavati. Želja za domom je jača. Oko 9,30 prelazimo granicu, večeramo na granici kod Hermana gulaš, špagete i lazanje i to je to. Svaki k sebi. Vidimo se na nekom drugom putu! Ivan Martinjak putovnice, nose u carinsku kućicu i ulijevaju tračak nade, no međutim hladno nas odbijaju i traže da se maknemo s ceste. Vraćamo se k'o pokisle kokoši. Potonule su nam sve lađe. Kaj sad?! Neki čovjek nas vodi do luke na Dunavu gdje pitamo za brod. Ima jedino brod za Bugarsku koji kreće u petak navečer (danas je utorak) i pristaje u Bugarskoj u nedjelju. Strašno!!! Ne znamo kud bi sa sobom. Jedina mogućnost izlaska iz te bajne zemlje je vraćanje cca 2000 km natrag na Čop, a nama je guma „ćelava“ do kraja i nemamo šanse to prejti. Moral nam je na nuli. Nena veli: „Braceki, sad sme stvarne h riti do kraja i nemo tak lako zišli“. Tu je i jedan bračni par iz Njemačke, također motoristi, koji su bili u Rusiji i Kazahstanu i to na putu su već 6 tjedana. Smiju se kad mi velimo da je u Ukrajini loša cesta i vele da je barem cesta za razliku od Kazahstana gdje je uopće ni nema. Daju nam adresu u Izmailu i Odesi gdje se mogu kupiti gume za motor. Vraćamo se do Izmaila i na sreću našli smo neku «sport gumu» (300 USD) koja bude pasala. Malo smo veseliji! Dok čekamo šefa da je promijeni, razgovaramo s nekim motoristom koji nam se čudi kaj smo došli k njima u turizam i zove luku u Izmailu i Odessi da provjeri za kakav mogući brod. Ulijeva nam malo nade, ali ništa. Veli da su informacije na internetu koje smo doma vidli, stare, a broda nema do drugog tjedna. Sad stvarno vidimo da ne preostaje niš drugo osim put pod noge (tj. kotače). Vozimo se natrag prema Odesi- na putu stajemo jer neke ruži ispod motora. Pukel je štitnik za lanc. Ko za peh, nemamo ključ 8, ali na sreću svi šrafe po cesti, pa nam neki 11 v STRELIČARSKI KLUB “GROFOVI KONJSKI” FITA STAR 2x70m „MEMORIJAL BRIGADIRA STJEPANA GRGECA“ U subotu 30.05. po tmurnom i prohladnom vremenu na gradskom stadionu u Sisku održao se strjeličarski turnir u disciplini FITA_2x70m. Sudjelovalo je ukupno 18 klubova i 81natjecatelj među kojima su naravno bili i naši borci koji su se borili protiv hladnoće, kiše i krugova na metama. Budući da se „Grofovi „rijetko vraćaju s natjecanja bez medalja i ovaj puta unatoč lošem vremenu, imali smo bogatu „žetvu“. Nenad Štabek REZULTATI NATJECANJA SLOŽENI LUK Djevojčice-14g. Kadeti Seniori OLIMPIJSKI LUK Dječaci-14g. GOLI LUK Djevojčice-12g. TRADICIONALNI LUK Seniori Tamara Brlek 2.mjesto Deni Babok 1.mjesto Krešo Babok 12.mjesto Karlo Crneković 5.mjesto Ines Pinterić Mario Štabek 1.mjesto 3.mjesto FITA Novigrad (Dalmatinski) II. DAN REZULTATI NATJECANJA GOLI LUK - Djeca do 12 godina 1.) Samuel Pažin 878 2.) Luka Knežić 864 3.) Borna Ščurić 802 4.) Ivica Poje 785 5.) Dominik Bočkal 370 6.) Wiliam Bilić 307 krugova kruga kruga krugova krugova krugova zlato srebro bronca Hrvatski streličarski savez i Strjeličarski klub "Kroatan" odradili su i drugi dio 25. turnira iz kalendara natjecanja Hrvatskog strjeličarskog saveza u 2009. godini Prvenstvo Hrvatske do 14 godina FITA, Novigrad Dalmatinski - 20. i 21. lipnja 2009. Svanuo je i 21.06.2009., 07:00 Pogodite kakav??!! Tmuran, oblačan i naravno kišovit, ali.... Sve je počelo u dobrom okruženju i super raspoloženju jer smo se posušili, odmorili i duševno pripremili za drugi dan. 07:00 ustajanje i doručak 08:30 dolazak na teren, sastavljanje opreme i probna vožnja strjelica.... 09:30 počinje „tekma“....suze i smjeh..!!! mališani plaču jer im bura nemilosrdno baca strelice van mete Treneri,voditelji i roditelji imaju pune ruke posla s pronalaženjem strjelica po igralištu,zaštitom djece od kiše kojekakvim domišljatim spravama i pokrovima te pronalaženjem utješnih riječi za njih.Cijelo vrijeme takmičenja nemilosrdno pada kiša, ali naši strjeličari su se nakon 2-3serije prilgodili vremenu i prostoru te dali sve od sebe da postignu što bolji rezultat, što se i vidjelo na kraju. Takmičenje je završilo u 12:30 po lokalnom vremenu (hi) a u to vrijeme je i kiša završila sa svojim djelovanjem pa smo svi zajedno otišli do hotela na ručak i dodjelu osvojenih medalja.Nakon dobrog ručka, suhe odjeće i dosta odmora došlo je i vrijeme dodjele.Svi su bili veseli,jedni zbog sebe a drugi zbog drugih (valjda).Osvojivši 3. mjesto na državnom prvenstvu zadovoljno i veselo smo se vratili domu svome. I na kraju zahvaljujemo se našim sponzorima bez kojih ne bismo mogli ostvariti ovo takmičenje, a to su: gospodin Mirko Krznar načelnik općine Konjščina - smještaj i gospodin Ščurić Željko prijevoz. Nadamo se da smo osvojivši 3.mjesto na državnom prvenstvu opravdali njihovo povjerenje u mlade sportske nade našeg strjeličarskog kluba. Više informacija na www.grofovi-konjski.hr Nenad Štabek 12 v Sedam medalja za „Grofove“ Sveti Ivan Žabno '09 Na strjeličarskom turniru 28.06.2009. u disciplini FITA2x70 sudjelovalo je sedam natjecatelja iz našeg kluba i svi su se vratili s osvojenim medaljama. Idući nastup „Grofova“ bit će vjerojatno na“ Otvorenom prvenstvu grada Zagreba“ koje organizira strjeličarski klub „Agram“ 12. 07. u Dugom Selu. Nenad Štabek REZULTATI NATJECANJA Djevojčice do 12g.-goli luk Ines Pintarić 1.mjesto Dječaci-12g.-goli luk Borna Šćurić 1.mjesto 2.mjesto Dominik Bočkal Dječaci-14g. olimpijski luk Karlo Crneković 2.mjesto Kadeti olimpijski luk Tomislav Štabek 1.mjesto Seniori tradicionalni luk Mario Štabek 3.mjesto Seniorke tradicionalni luk Lidija Štabek 1.mjesto FITA STAR Sunja 2x70 “SUNJA 2009.” Rezultati 36. turnira iz kalendara natjecanja Hrvatskog strjeličarskog saveza za 2009. godinu FITA star 2x70m+OR 10. godišnjica SK „Sunja“, Sunja, 25. srpnja 2009. SK " SUNJA" Sunja "SUNJA 2009." 25.7.2009 FITA STAR 2X70 +OL.R. Natjecatelja: 64, Klubova: 14 Država: 3, Vrijeme: idealno Suci: Miroslav Villi, Zdenko Videc Direktor natjecanja: Miro Srnec Kadeti CU 1 Vavro Mario Siscia 2 Deni Babok „Grofovi konjski“ „S.R.G.“ 3 Petar Kovačević HR HR HR 60m 60m 10 X Zbroj 325 0 336 0 28 7 661 320 0 333 0 23 6 653 320 0 163 0 17 5 483 Djevojčice do 14 CU 1 Tamara Brlek „Grofovi konjski“ HR 40m 40m 10 X Zbroj 336 0 345 0 38 14 681 Kadeti OL 1 Vedran Orlić „Frankopanski“ 2 Tomislav Štabek „Grofovi konjski“ 3 Marko Gligorovski „Sisak“ 4 Mateo Pokas „Sisak“ 5 Filip Drnić Matković „Sunja“ HR HR HR HR HR 60m 60m 10 X Zbroj 318 0 311 0 16 9 629 265 0 277 0 8 4 542 227 0 234 0 3 0 461 223 0 217 0 3 0 440 192 0 191 0 2 1 383 14. Zlatna strijela Grada Preloga Održan je turnir FITA 900 krugova "14. Zlatna strijela Grada Preloga" - 37. turnir iz kalendara natjecanja Hrvatskog strjeličarskog saveza 2009. godine Otok kod Preloga, 26. srpnja 2009. Ukupno natjecatelja: 49, klubova: 15, država: 2. Suci: Vlado Šincek, Alen Kiđemet Direktor natjecanja: Krunoslav Kosec Vrijeme: sunčano, vrlo toplo Nenad Štabek REZULTATI kadeti 1 Mario Vavro „Siscia“ 2 Deni Babok „Grofovi konjski“ seniori 1 Vladimir Bartol „Tomislav“ 2 Kamenko Klofutar „Croatia“ 3 Damir Vukelić Banja „Luka“ 4 Damir Bartol „Tomislav“ 5 Ivica Vugrinec „Cekin“ 6 Alen Ružić „Cekin“ 7 Krešimir Babok Grofovi konjski“ 8 Drago Mlinar „Koprivnica“ goli luk - dječaci 12 1 Borna Ščurić „Grofovi konjski“ 13 ukupno 851 829 ukupno 879 871 870 850 823 822 818 813 ukupno 679 Ščurić Borna postavio novi rekord na 25metara sa osvojenih 220 krugova u golom luku - dječaci do 12 godina. v PRAVILNIK O MEDU Izvadak iz Narodnih novina MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA Na temelju članka 94. stavka 2. Zakona o hrani (»Narodne novine« br. 46/07, 155/08) ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi PRAVILNIK O MEDU[1] (8) Ako med potječe iz više od jedne države članice Europske unije ili trećih zemalja, označavanje iz stavka 7. ovoga članka može se zamijeniti jednim od sljedećih izraza: »mješavina meda iz država članica EU«, »mješavina meda iz država koje nisu članice EU«, »mješavina meda iz država članica EU i meda iz država koje nisu članice EU«. (9) Za potrebe Pravilnika o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane2, a osobito članaka koji se odnose na nezapakiranu hranu, podaci iz stavaka 7. i 8. ovoga članka su obvezni podaci koji se navode na proizvodu. Članak 3. Filtrirani med i pekarski med mora biti jasno označen punim nazivom proizvoda iz podtočke 6. točke 2.b. i točke 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, a koji se navodi na spremnicima, pretpakovinama i pratećoj dokumentaciji I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (1) Ovim se Pravilnikom propisuju zahtjevi kakvoće kojima mora udovoljavati med u proizvodnji i stavljanju na tržište, a odnose se na: nazive, definicije i opće zahtjeve; senzorska svojstva i sastav; dodatne zahtjeve označavanja. (2) Nazivi, definicije i opisi proizvoda iz stavka 1. ovoga članka propisani su u Prilogu 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio. (3) Sastav proizvoda iz stavka 1. ovoga članka propisan je u Prilogu 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio. II. OZNAČAVANJE Članak 2. (1) Na označavanje proizvoda iz članka 1. ovoga Pravilnika primjenjuju se odredbe Pravilnika o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (»Narodne novine« br. 41/08)[2] te odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na označavanje. (2) Naziv »med« koristi se samo za proizvod definiran točkom 1. Priloga 1. ovoga Pravilnika koji se mora označiti tim nazivom pri stavljanju na tržište. (3) Proizvodi pod nazivima i definirani u točkama 2. i 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika označavaju se tim nazivima pri stavljanju na tržište. Umjesto tih naziva može se upotrebljavati naziv »med«, osim za filtrirani med, med u saću, med sa saćem ili med s dijelovima saća i pekarski med. (4) Kod pekarskog meda se navodi u blizini naziva proizvoda uputa »samo za kuhanje i pečenje«. (5) Nazivi proizvoda se mogu, osim za filtrirani med i pekarski med, dopuniti podacima koji se odnose na: cvjetno ili biljno podrijetlo, ako proizvod u potpunosti ili većinom dolazi od navedenog izvora i ima senzorska, fizikalno-kemijska i mikroskopska svojstva tog izvora, regionalno, teritorijalno ili topografsko podrijetlo, ako je proizvod u cijelosti tog podrijetla, posebne kriterije kakvoće. (6) Kada se pekarski med upotrebljava kao sastojak hrane, riječ »med« se može upotrebljavati u nazivu proizvoda umjesto riječi »pekarski med« uz uvjet da se u popisu sastojaka navodi sastojak nazivom propisanim točkom 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika. (7) Pri označavanju meda obvezno je navođenje zemlje ili zemalja podrijetla. III. UTVRĐIVANJE SUKLADNOSTI Članak 4. (1) Za utvrđivanje sukladnosti proizvoda sa zahtjevima kakvoće propisanim ovim Pravilnikom u svrhu službene kontrole koriste se validirane i međunarodno priznate metode kao što su metode koje je odobrio Codex Alimentarius. (2) Ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka provode ovlašteni laboratoriji. IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 5. (1) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaju važiti odredbe Pravilnika o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine« br. 20/00) koje se odnose na med. (2) Med proizveden i označen prema propisu iz stavka 1. ovoga članka može se nalaziti na tržištu do 31. prosinca 2010. godine. Članak 6. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: NP 011-02/09-01/62 Urbroj: 525-13-2-0493/09-1 Zagreb, 23. srpnja 2009. Ministar Petar Čobanković, v. r. 14 v Prilog 1. NAZIVI, OPISI I DEFINICIJE PROIZVODA 1. Med jest sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele (Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja. 2. Osnovne vrste meda su: a) prema podrijetlu: cvjetni ili nektarni med: med dobiven od nektara biljaka, medljikovac ili medun: med dobiven uglavnom od izlučevina kukaca (Hemiptera) koji žive na živim dijelovima biljaka ili od sekreta živih dijelova biljaka. b) prema načinu proizvodnje i/ili prezentiranja: • med u saću: med kojeg skladište pčele u stanicama svježe izgrađenog saća bez legla ili u satnim osnovama izgrađenim isključivo od pčelinjeg voska, koji se prodaje u poklopljenom saću ili u sekcijama takvog saća; • med sa saćem ili med s dijelovima saća: - med koji sadrži jedan ili više proizvoda iz podtočke 1. ove točke; • cijeđeni med: - med koji se dobiva ocjeđivanjem otklopljenog saća bez legla; • vrcani med: med dobiven vrcanjem (centri-fugiranjem) otklopljenog saća bez legla; • prešani med: med dobiven prešanjem saća bez legla, sa ili bez korištenja umjerene temperature koja ne smije prijeći 45 °C; • filtrirani med: med dobiven na način koji tijekom uklanjanja stranih anorganskih ili organskih tvari dovodi do značajnog uklanjanja peludi. 3. Pekarski med je med koji se koristi u industriji ili kao sastojak hrane koja se potom prerađuje i može: - imati strani okus ili miris, ili - biti u stanju vrenja ili prevrio, ili biti pregrijan. Prilog 2. KRITERIJI SASTAVA MEDA Med se uglavnom sastoji od različitih šećera, pretežno fruktoze i glukoze, kao i drugih tvari kao što su organske kiseline, enzimi i krute čestice koje dospijevaju u med tijekom njegova nastajanja. Boja meda može varirati od gotovo bezbojne do tamnosmeđe. Med može biti tekuće ili viskozne konzistencije, djelomično ili potpuno kristaliziran. Aroma može varirati, ali mora potjecati od izvornog bilja. Kada se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, medu se ne smiju dodavati nikakvi sastojci, uključujući aditive, niti bilo kakvi drugi dodaci. Med mora, koliko je to moguće, biti bez organskih i anorganskih tvari stranih njegovom sastavu. Uz iznimku proizvoda iz točke 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, ne smije imati strani okus ili miris, biti u stanju vrenja, imati umjetno izmijenjenu kiselost ili biti zagrijavan tako da prirodni enzimi budu uništeni ili u znatnoj mjeri inaktivirani. Ne dovodeći u pitanje podtočku 6. točku 2.b. Priloga 1. ovoga Pravilnika, pelud ili drugi sastojak karakterističan za med ne smije se uklanjati, osim ako je to neizbježno pri uklanjanju stranih anorganskih ili organskih tvari. Kad se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, med mora udovoljavati sljedećim kriterijima sastava: 1. količina šećera a) količina fruktoze i glukoze (zbroj) - cvjetni med (min 60g/100g) - medljikovac, mješavine mediljkovca i cvjetnog meda (min 45g/100g) b) količina saharoze - općenito (max 5g/100g) - bagrem (Robinia pseudoacacia), lucerna (Medicago sativa), Banksia menziesii, slatkovina (Hedysarum spp.), eukaliptus (Eucalyptus camadulensis,) Eucryphia lucida, Eucryphia milliganii« agrumi (Citrus spp.) (Max 10g/100g) -lavanda (Lavandula spp.), boražina (Borago officinalis) (max 15g/100g) 2. količina vode - općenito (max 20%) - vrijesak (Calluna vulgaris) i pekarski med općenito (najviše 23%) - pekarski med od vrijeska (Calluna vulgaris) (najviše 25%) 3. količina tvari netopljivih u vodi - općenito (najviše 0,1g/100g) - prešani med (najviše 0,5g/100g) 4. električna vodljivost - vrste meda koje nisu dolje navedene i mješavine tih vrsta (najviše 0,8 mS/cm) - medljikovac i med od kestena i njihove mješavine, osim dolje navedenih vrsta (najviše 0,8 mS/cm) - iznimke: planika (Arbutus unedo), vrijes (Erica spp.), eukaliptus (Eucalyptus spp.), lipa (Tilia spp.), vrijesak (Calluna vulgaris), manuka (Leptospermum scoparium), čajevac (Melaleuca spp.) 5. slobodne kiseline - općenito (najviše 50mEg/1 kg) - pekarski med (najviše 80mEg/1 kg) 6.aktivnost dijastaze i količina hidroksimetilfurfurala (HMF), utvrđene nakon prerade i miješanja a) aktivnost dijastaze (po Schadeu) - općenito, osim pekarskog meda (najmanje 8) - vrste meda s niskom prirodnom količinom enzima (npr. medovi od citrusa) i količinom HMF ne većom od 15 mg/kg (najmanje 3) b) HMF općenito, osim pekarskog meda (najviše 40mg/kg - uzevši u obzir odredbe pod a, druga alineja) 15 v Rujan 2009. • broj 6 besplatni primjerak Za nakladnika: Općina Konjščina Glavni urednik: Mirko Krznar [email protected] Pomoćnik glavnog urednika: Emil Martinjak Lektor i korektor: Katica Džaja Dizajn: Kristijan Remenar Suradnici: mr. sc. Darko Domišljanović Dragan Roksandić, prof. Ivan Jurina Stjepan Kereša Karolina Kleković Mirko Krznar Ivan Martinjak Darko Milinković Dražen Mokosek Branislav Plenar Nenad Štabek Tisak: XM studio Naklada: 1200 kom. medovi s označenim podrijetlom iz regija tropske klime i mješavine takvih medova (najviše 80mg/kg) v foto-reportaža Dan općine Konjščina Po prvi puta ispred Starog grada "Grofovija Konjski" predstavila se srednjovjekovnim plesom Vokalna skupina "Kušlec" I najmlađi su uživali Mladi karatisti Zajednički prijavak nakon uspješno obavljene vježbe Streličarski klub "Grofovi Konjski"
© Copyright 2024 Paperzz
