Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne
Mostar • listopad - prosinac 2014. • god. XVII. • br. 96
Sretan Božić, božićne blagdane i obilje zdravlja,
zadovoljstva i uspjeha u novoj, 2015. godini
Lovački savez Herceg Bosne
Pogled s ček
e
Velika očekivanja u 2015.
piše
Dragan Naletilić
B
iz sADRŽAJA
04
Intervju sa slavkom marinom,
predsjednikom saveza
09
imenovana
radna tijela saveza
11
lov medvjeda
15
izmjene i dopune
zakona o lovstvu
17
Sv. hubert u
lovačkim udrugama
36
hercegovačka liga
u lovnom streljaštvu
42
lov sa psima
glasnoga gona
ezbrojni lovovi, druženja, radovi
u lovištu, sastanci, dogovori, lovačke večeri..., jedno neizmjerno
bogatstvo lovačkih sadržaja u lovačkim
udrugama u 2014. godini. Koliko samo
zajedništva i lijepih riječi, koliko ispričanih lovačkih priča, koliko opuštanja
i barem privremenog odmaka od tegobne svakidašnjice... A u svemu tome
i rezultata u zaštiti prirode i divljači, ma
koliko to netko ne želio ili ne mogao razumjeti.
Na razini Saveza, također brojne aktivnosti. Svoj prvi sastanak u godini Upravni odbor Saveza održao je u
ožujku u Mostaru, a posljednji, peti u
prosincu u Jajcu.
Izaslanstvo Saveza sudjelovalo je na
međunarodnoj ministarskoj konferenciji održanoj u ožujku u Osijeku, na kojoj se razgovaralo o rješenjima za štete
koje divlje svinje čine na poljoprivrednim usjevima.
Svoju redovitu godišnju skupštinu Savez
je upriličio 31. svibnja u Mostaru, a jedan
od njezinih rezultata bio je novi predsjednik Saveza, u osobi Slavka Marina.
Neke dijelove BiH u svibnju su zadesile strahovite poplave. Tom su prilikom
teško stradala staništa divljači i divljač u
njima, uništeni su brojni objekti u lovištu, pa je s razine Saveza bila pokrenuta
akcija prikupljanja pomoći lovačkim
udrugama s poplavljenih područja.
U oblasti lovnoga streljaštva, tradicionalno, brojni uspjesi. Osim lokalnih natjecanja, posebnu su pozornost privukla
prvenstva Saveza u Neumu i Busovači, a
treba spomenuti i novopokrenutu Hercegovačku ligu u lovnom streljaštvu, koja
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar
Tel./faks: 00 387 36 318 477 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Blago Lasić,
Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPORT, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva Saveza
Godišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KM
Plaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list
Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit banka
Uredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora iznesenim u njihovim tekstovima
Cijena oglasnog prostora:
1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM
1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
je, uz određene poteškoće, ipak uspješno
privedena kraju.
Konačno, u rujnu 2014. usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu, čime su otklonjene smetnje
za provedbu onih zakonskih rješenja na
koja su lovačke udruge godinama čekale.
Što treba očekivati u 2015.? Mnogo
toga, o čemu je govorio i predsjednik
Saveza u intervjuu za ovaj broj.
Prvo, do kraja 2015. sve članice Saveza
(koje zadovolje formalne zahtjeve) trebale bi dobiti lovišta u zakup, prema
odredbama izmijenjenog Zakona o lovstvu. Ako se to nedogodi, nastavila bi se
višegodišnja agonija, a u tom bi slučaju
netko trebao i konkretno odgovarati za
to. Lovci, jednostavno, ne smiju i dalje
ostati bez mogućnosti da love na zakonit način, jer nema razloga za to.
Drugo, Savez je u financijskim poteškoćama, i valja očekivati da će njegovo
čelništvo, uz pomoć članica Saveza,
naći način izlaska iz tih problema, da
će izaći iz sadašnjeg minusa i trajno
osigurati redovito i stabilno financiranje svojih aktivnosti.
Treće, od utemeljenja do danas, ni u
Širokom Brijegu, ni u Mostaru, Savez
nije uspio osigurati VLASTITI krov
nad glavom. Stalno je podstanar. Ako
već nije realno očekivati da se taj problem posve riješi do kraja 2015., onda
je realno očekivati konkretne korake
na putu ka tom rješenju. Bilo bi doista
lijepo i na ponos svim lovcima Lovačkog saveza Herceg Bosne, Božić i 2016.
dočekati pod vlastitim krovom.
S tim željama za 2015., neka vam je svima sretan Božić 2014.
ISSN 1840-0647
INTERVJU
SLAVKO MARIN, PREDSJEDNIK LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Ako omogućimo lovcima loviti,
Savez nije ni predsjednik, ni tajnik, ni glavni urednik…
Savez je deset tisuća njegovih lovaca, četrdeset šest članica i sva njihova vodstva, te svi sadržaji i aktivnosti,
i dobri i loši, koji se događaju na terenu. Savez smo svi
mi koji smo u njegovoj strukturi, nije Savez na jednoj,
a njegove članice na drugoj strani, ne može biti „mi“ i
„oni“. Mi smo jedno, moramo ići ususret jedni drugima
i nije dobro zalagati se za podjele, to lovci ne rade, niti
je to bio cilj utemeljitelja našega Saveza
G
ospodine Marine, u
svibnju 2014. izabrani ste za
predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne, ali niste
novo ime u strukturi Saveza.
Bili ste član Upravnog odbora u nekoliko saziva, a u dva
mandata, posljednjih osam
godina, obnašali ste dužnost
dopredsjednika Saveza.
Kako ocjenjujete rad Saveza
u tome razdoblju?
Osim dužnosti koje sam
obavljao u Savezu i koje ste
spomenuli, bitno je istaknuti
i to da sam u dva mandata
bio predsjednik jedne lovačke
udruge. Kada „zbrojim“ ta dva
iskustva, čini mi se da mogu
ispravno, kvalitetno i kompetentno ocjenjivati procese koji
su se događali u našem Savezu
i, općenito, u lovstvu BiH. Dok
sam bio dopredsjednik Saveza,
pokušavao sam dati prepoznatljiv doprinos boljitku i lovstva
i Saveza. Ljudi su prepoznali
moj angažman, moje stavove i
to je, pretpostavljam, bio jedan
od razloga što sam predložen i,
na kraju, i izabran na sadašnju
razgovarao
Dragan Naletilić
dužnost. Moj izbor je, dakle,
izraz kontinuiteta rada Saveza,
držim da je to dobro, da je to
vrednovanje svega onoga što
se prije radilo, tako se gradi
dobar temelj za budući rad.
Pozicija predsjednika Saveza
i iskustvo koje sam stekao na
lokalnoj i višim razinama daju
mi mogućnost da, zajedno s
kolegama u Upravnom odboru
i drugim tijelima Saveza,
definiram kvalitetnu projekciju
budućnosti Saveza.
Koji su Vas motivi vodili ka
predsjedničkoj dužnosti?
Hvala svima onima koji su
prosudili da sam ja osoba koja
može biti od koristi na poziciji
„prvi među jednakima“. To me,
naravno, obvezuje, posebice
stoga što sam na izbornoj
skupštini dobio jednoglasnu
potporu, svojevrsno bjankopovjerenje zastupnika. Kroz
dosadašnji rad stekao sam
dojam da možemo, i da smo
obvezni, nadograditi elemente
koji su doveli Savez na solidnu
razinu ustroja. Sve što je dobro
4
treba koristiti, što je manjkavo
eliminirati i, na kraju krajeva,
svojim činjenjem, vođenjem
procesa, cjelokupno naše
članstvo učiniti zadovoljnim, a
to znači omogućiti lovcima da
svoju temeljnu misiju – uzgoj,
zaštitu i lov divljači – obavljaju
u duhu tradicije lovaca u BiH i
u duhu zakona i propisa koji to
uređuju.
da svima onima koje predstavljamo damo dovoljno razloga
osjetiti kako imaju instituciju
koja se zove Lovački savez
Herceg Bosne, a to možemo
ako budemo činili korake i
postupke koji omogućuju da
lovstvo funkcionira na cijelom
našem prostoru prema našim
normativima, odnosno onako
kako mi to želimo.
Za predsjednika ste izabrani jednoglasno. Osjećate
li i dalje, na terenu, takvu
potporu?
Odmah poslije izbora za predsjednika otišao sam na teren
vidjeti i osjetiti koji problemi
muče naše lovačke udruge.
Moji susreti s predsjednicima
udruga i predsjednicima županijskih vijeća za lovstvo bili su
jako kvalitetni i pozitivni. Još
je rano ocjenjivati imam li na
terenu onakvu potporu kakvu
sam imao na izbornoj skupštini.
Treba nam još vremena da završimo neke procese, trebamo
spoznati sve probleme lovaca
na terenu… Naime, mi živimo
na različitim područjima i ta
se različitost manifestira na
niz načina. Želimo naći način
Lovački savez Herceg
Bosne utemeljen je 1992.
u Širokom Brijegu. Bila je
to, vjerujem da dijelite to
mišljenje, povijesna odluka
za hrvatsko lovstvo u BiH.
Zašto povijesna i što Savez
znači hercegbosanskom
lovačkom korpusu danas?
Cijela 1992. zasigurno je obilježena događajima koji su bili
povijesni za Hrvate u BiH.
Pozdravljam sve one ljude koji
su bili sudionici jednoga takvog čina, jedne takve odluke
i zahvaljujem im, jer da nije
bilo njih i njihove vizije, mi ne
bismo danas imali svoj identitet, svoju instituciju koja nas
predstavlja. Bila je to, dakle,
povijesna odluka jer je to bilo
vrijeme kada su politički i svi
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
INTERVJU
sve smo uradili!
ostali procesi na prostoru BiH
bili takvi. Lovci su prepoznali
taj trenutak, utemeljili Lovački savez Herceg Bosne i mi
smo danas dužni slijediti tu
temeljnu ideju i omogućiti da
kroz lovstvo, kao i kroz druge
segmente, Hrvati u BiH mogu
iskazati svoj identitet. Svim
utemeljiteljima Saveza neka
bude na ponos trenutak u
kome su donijeli tu odluku, a
na nama je ne dovesti u pitanje
instituciju koja se zove Lovački
savez Herceg Bosne, koji je
institucija hrvatskoga naroda
u BiH i kao takav pod okriljem
Hrvatskoga narodnog sabora.
„MI“ I „ONI“ NE POSTOJI
S vremena na vrijeme može
se čuti, Savez se „odnarodio“, „birokratizirao“, nedovoljno se bavi problemima
svojih članica. Ima li istine
u tome?
Takve tvrdnje nisu ništa
drugo nego – insinuacije,
možda zbog nerazumijevanja ukupnih procesa, možda
zbog nerazumijevanja uloge
Saveza. Ako netko misli da je
Savez predsjednik, tajnik i dva
uposlenika, to je pogrešno.
Savez je deset tisuća njegovih
lovaca, četrdeset šest članica
i sva njihova vodstva, te svi
sadržaji i aktivnosti, i dobri i
loši, koji se događaju na terenu.
Ne bih bio sretan ako bi Savez
bio predsjednik, tajnik, glavni
urednik... Savez smo svi mi
koji smo u njegovoj strukturi, i
ako radimo onako kako smo u
svojim aktima zapisali, onda je
svaka pretpostavka ili pomisao
kako se netko birokratizirao ili
otuđio – kriva. Uostalom, naše
svakidašnje i brojne aktivnosti
tu priču u potpunosti demantiraju. Nismo mi, primjerice,
matični ured koji daje potvrwww.lovackisavez-hb.ba
de i uvjerenja, pa da netko
po tome cijeni jesmo li se ili
nismo birokratizirali. Nema
primjera kako je netko nešto
od Saveza tražio, a da to nije
bilo urađeno što je moguće
prije i kvalitetnije. Sadašnje
stanje treba dograditi i upotpuniti, u život i aktivnosti koje
kreira Savez treba uključiti što
više aktera. Ne može na jednoj
strani biti Savez, a na drugoj
njegove članice, ne može biti
„mi“ i „oni“. Mi smo jedno,
moramo ići ususret jedni
drugima. Nije dobro zalagati
se za podjele, to lovci ne rade,
to nije bio cilj utemeljitelja
Lovačkog saveza Herceg Bosne. Ako budemo išli u tome
smjeru, neminovno ćemo se
vratiti na pitanje o povijesnom
značenju utemeljenja Saveza.
Što biste istaknuli kao najznačajnije što Savez trenutačno čini za svoje članice?
Na izbornoj smo skupštini
rekli i na tome inzistiram:
moramo omogućiti lovcima
loviti. Ako to omogućimo, sve
smo uradili! Pokrenuli smo
procese u tome smjeru i oni su
trenutačno najznačajnija aktivnost Saveza. U vrijeme izborne
skupštine, u tri naše županije
uopće nije bilo lova, danas
ljudi imaju mogućnost i tamo
loviti. Istina, nije Savez to sam
rješavao jer on nije izvršna
vlast, ali je činjenica da su svi
prijedlozi i sva rješenja koja
se sada nude izvršnoj vlasti u
županijama, rješenja stručnoga
rada ljudi u Savezu. Posebice
želim istaknuti doprinos koji je
naš Savez, zajedno sa Savezom
lovačkih organizacija u BiH,
dao u Parlamentu F BiH, gdje
su usvojene izmjene i dopune
Zakona o lovstvu koje dugoročno štite interese lovačkih
udruga i isključuju mogućnost
5
da one, u nekim tržišnim natjecanjima, ostanu bez lovišta.
Ovo je naš veliki uspjeh, i sada
je gotovo nemoguće da i jedna
naša članica koja ispunjava formalne zakonske uvjete, ostane
bez lovišta.
NOVAC I PROSTOR
Kao novi predsjednik, u
Savezu ste, vjerojatno,
zatekli dobrih rješenja, ali i
problema?
Na početku sam rekao, ja
nisam došao izvana, bio sam
dio projekta i imam svoj
doprinos u onome što je
dobro, ali i u onome što je
loše. Ako promatramo Savez
kao cjelinu a kretanja u njemu
kao proces, onda možemo i
trebamo biti zadovoljni. Što
je jako bitno, osigurali smo
da se kroz Savez manifestira
identitet hrvatskoga lovca u
BiH i da mi Hrvati imamo
institucionalnu mogućnost
predstaviti se u državi i svijetu
kao takvi. Zatekao sam dobro
ustrojen i organiziran Savez te
iznimno kvalitetan servis od
strane njegove administracije.
Zatekao sam četvero ljudi koji
jako profesionalno i kvalitetno rade svoj posao. Zatekao
sam ekipu ljudi koja zdušno i
stručno priprema i uređuje naš
Hoop!, u skromnim uvjetima.
Zatekao sam jednu praksu koja
teži dobroj suradnji među lovcima i savezima u BiH, zatekao
sam odlično izgrađene odnose
s Hrvatskim lovačkim savezom… Sve su to stvari kojima
smo zadovoljni, premda smo
svjesni da ih trebamo stalno
nadograđivati i poboljšavati.
A problemi?
Problemi koje sam zatekao
rezultat su vremena u kojem
živimo. Savez trenutačno
ima financijskih problema i
moramo do svoga članstva
doprijeti s porukom kako o
tome trebamo svi razmisliti,
jer pomažući Savezu pomažemo svakoj od njegovih članica.
Drugim riječima, moramo ozbiljno i odgovorno preispitati
je li doprinos koji članice sada
plaćaju Savezu dostatan, pod
pretpostavkom da prije toga
kvalitetno analiziramo sadržaje
u Savezu i kažemo koje od njih
želimo. Svaki sadržaj ima svoju
cijenu. Bilo je nekih inicijativa
da se poveća članski doprinos
Savezu, ali mi se čini kako one
nisu bile dovoljno objašnjene,
ljudi su olako rekli, to nam ne
treba. Ako Savez nema prihod
od svojih članica, drugoga prihoda nema, Savez nije profitabilna organizacija, ne zarađuje
novac na tržištu. Ako se prema
Savezu ne budemo odnosili
kao prema svojoj kući, ako
lovačke udruge ne budu bolje
i redovitije izvršavale svoje
obveze, to će Savez dovesti u
još težu poziciju od sadašnje.
Ako se zaklinjemo u Savez
i ako ga doista želimo, osim
deklarativne potpore potrebna
je i ona – stvarna.
Osim eventualnog povećanja članskoga doprinosa, vidite li još neki izvor prihoda
za Savez?
U nedavnoj smo prošlosti imali problem nastao u proceduri
oko PDV-a, koji je opteretio
naš proračun toliko, da nismo
u stanju redovito podmirivati
prispjele financijske obveze.
Moramo, dakle, naći neko
rješenje. Članski doprinos
je, rekoh, tema za ozbiljan
razgovor. Predložit ćemo
povećanje članskoga doprinosa, ako oko toga budemo
imali konsenzus. Ako ga ne
budemo imali, nećemo ići u to,
INTERVJU
Optimist sam.
Izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu učinjene
su ključne stvari.
Sportsko-gospodarska lovišta
mogu se dati u zakup samo lovačkim
udrugama
ali ćemo onda ponuditi mjere
koje će nužno umanjiti razinu
i kvalitetu sadržaja, usluga i
servisa koje sada nudimo. I to
je onda korak nazad. Razmišljam i o tome – ali to ne može
naš Savez sam, treba vidjeti što
o tome misle Bošnjaci – da bi
se u proračunu Ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva F BiH, kao resornom ministarstvu, moglo i
trebalo naći mjesta za financiranje lovačkih saveza, na
temelju javnih ovlasti koje
savezi obavljaju. Dakle, više je
nego jasno kako je financijska
konsolidacija, odnosno osiguranje kvalitetnih mehanizama
financiranja, jedna od naših
glavnih zadaća.
Držite li da su financijski
problemi u koje je Savez
zapao objektivni i da su bili
neizbježni?
Sudjelovao sam u radu Upravnog odbora i bio informiran o
svemu. Sada analizirati jesu li ili
nisu financijski problemi objektivni…, mislim da jesu, ali bez
obzira na uzroke, oni postoje
i moramo ih rješavati. Upravnom odboru ćemo ponuditi
neka rješenja, obavijestit ćemo
članstvo o tome i vjerujem kako
ćemo imati dovoljno sluha i
mudrosti, dovoljno mehanizama da u 2015. poslujemo
pozitivno ili barem budemo
na tzv. pozitivnoj nuli. Ima
li mogućnosti za stabilnije
financiranje Saveza, vidjet
ćemo, no o tome je pomalo
nezgodno govoriti u trenutku kada neke naše članice
još uvijek nisu podmirile
svoje financijske obveze
prema Savezu. A Savez ima
sluha i uvijek ih servisira
u svim elementima. Da je
obrnuto, da administracija Saveza slučajno ne
izvrši neku obvezu prema
bilo kojoj članici, vi biste
kao glavni urednik imali
barem dvadesetak pisama
u svakom broju s kritikom
takvoga ponašanja. Ali evo,
mi smo korektni, ne želimo
puno ni opominjati one koji
„zaborave“ svoje obveze.
Jedan od problema je i prostor u kojem se Savez nalazi.
Ma kako to netko „objašnjavao“ ili „opravdavao“, Savez
je i dalje podstanar, i to u
nedostojnim uvjetima. Bilo
je priče kako će se to riješiti,
spominjala se godina dana…?
Pronalaženje odgovarajućeg
prostora za smještaj Saveza,
jedan je od najznačajnijih
zadataka čelnih ljudi Saveza.
Hoćemo li uspjeti to riješiti,
vidjet ćemo. Moj je cilj riješiti
to što prije, ali se ne zanosim
mišlju da će to biti brzo i lako.
Glede toga, razgovarali smo s
dr. Draganom Čovićem, predsjednikom Hrvatskoga narodnog sabora, danas hrvatskim
članom Predsjedništva BiH.
Predsjednik Čović je uvijek podržavao lovstvo, međutim, nije
on taj koji će nam riješiti problem, mi to moramo riješiti. A
imat ćemo njegovu potporu.
U međuvremenu, formirali
smo povjerenstvo koje se treba
baviti tim pitanjem, a uskoro
nam slijede i razgovori s gradonačelnikom Grada Mostara
kako bismo vidjeli mogućnosti
koje nam se pružaju. Osobno
bih volio vidjeti izgrađenu
„kuću lovstva“ u Mostaru,
međutim, u trenutačnoj finan6
cijskoj situaciji možemo samo
planirati, iznalaziti mogućnosti
i stvarati pretpostavke za to.
Spomenuli ste da smo podstanari, spomenuli ste probleme oko zgrade u kojoj se
nalazimo, slažem se s vama,
danas imamo stanje kakvo
nismo očekivali. Bio sam član
Upravnog odbora Saveza kada
nam je Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva dalo prostor u kojem smo sada, bez naknade, na
dugoročnu uporabu. Međutim,
tvrtka koja je također imala
svoj radni prostor u toj zgradi,
transformirala se, ne postoji
više kao pravni subjekt, nije
riješila pitanje svojih uposlenika… Na sve to mi nismo mogli
utjecati, a sve se to, izravno ili
neizravno, odrazilo na aktualno stanje, kojim nitko nije
zadovoljan.
Dakle, uz financijsku konsolidaciju, uz institucionalizaciju
lovstva u BiH, uz provedbu
Zakona o lovstvu, naš glavni
zadatak je pronalaženje trajnog
i kvalitetnog rješenje za trajni
smještaj Saveza.
Ako riješite te tri-četiri stvari, bit ćete više nego uspješan predsjednik?
Ne ovisi to samo o predsjedniku, ali to me ni najmanje ne
oslobađa odgovornosti. O svim
ovim problemima govorit ću
javno, vi ćete mi kao glavni
urednik pružiti mogućnost da
naše članstvo bude informirano. Tražit ću potporu članstva
u rješavanju ovih problema. A
članstvo mi može dati potporu
na sljedeći način: ako kao članovi udruge uredno podmiruju svoje obveze prema udruzi,
ako njihova udruga uredno
podmiruje svoje obveze prema
Savezu, ako civilne vlasti, koje
su sada „na potezu“, budu
stručno i organizacijski osposobljene da lovišta možemo
dodijeliti lovačkim udrugama
i staviti ih u funkciju. Dosad,
resorna ministarstva nisu bila
na potrebnoj razini. Savez se
maksimalno nametao, i više
nego mu pripada, ne s ciljem
da dijelimo lekcije nego da
pomognemo, i mislim da je
konkretan učinak toga u izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu, a u Hercegovačkoneretvanskoj županiji dali smo
puni obol raspisivanju javnog
poziva za dodjelu lovišta. Volio
bih da koncem 2015. možemo konstatirati kako sve naše
lovačke udruge imaju lovišta
dobivena na upravljanje i gospodarenje u skladu sa Zakonom o lovstvu.
KLJUČNE IZMJENE
ZAKONA
Županijska vijeća za lovstvo…
Rade li u skladu s očekivanjima, jesu li u stanju donositi
odluke koje će provoditi sve
njihove članice i kakva im je
uloga u budućnosti?
Županijska vijeća za lovstvo
nužan su oblik ustroja. U
budućnosti, kada se još bolje
razviju, imat će ključnu ulogu,
prvo, zato što su u njima
„domaći“ ljudi, koji poznaju
prostor, i drugo, zato što se
lovna politika uređuje na razini
županija.
Kada je riječ o provođenju odluka, nema razloga da lovačke
udruge ne provode odluke vijeća jer su upravo predsjednici
tih udruga članovi vijeća. No,
unutar tih vijeća mora biti više
iskrenosti i odgovornosti, više
međusobnog razumijevanja i
poštovanja, više kreativnosti, i
tada ne bi bilo problema. Znači, nije županijsko vijeće nešto
izvan sustava, nešto nametnuto, strano. Ono je proizvod
onoga što su članovi lovačkih
udruga izabrali, udruge su
izabrale svoga predsjednika i
on ih zastupa u vijećima.
Otkako sam predsjednik Saveza, posjetio sam tri županijska
vijeća i uglavnom sam s njihove strane čuo vrlo pozitivnu,
zrelu priču u nastojanju da
riješe pitanje lova u svojim
županijama. Ističem ZapadnoBroj 96, listopad - prosinac 2014.
INTERVJU
hercegovačku Županiju gdje
sam bio dva puta, te Hercegovačko-neretvansku i Srednjobosansku. Njihovi su problemi
različiti, ali ti ljudi, upravo
zato što su predsjednici svojih
udruga, brinu se o tome kako
će biti organizirano lovstvo u
njihovoj županiji. Istina, potreba za još boljim, kvalitetnijim
radom županijski vijeća za
lovstvo postoji, i mi na svakom
Upravnom odboru Saveza
razmatramo informaciju o
njihovu radu i aktivnostima.
Već ste nešto rekli o izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu. Nakon sedamosam godina letargije, lovno
zakonodavstvo se pokrenulo
s mrtve točke, tako barem
kažu optimisti. Glede toga,
jeste li Vi optimist i što
članstvo lovačkih udruga
može očekivati u skoroj
budućnosti?
Optimist sam. Izmjenama i
dopunama Zakona o lovstvu
učinjene su ključne stvari.
Sportsko-gospodarska lovišta
mogu se dati u zakup samo
lovačkim udrugama, a koncesija kao oblik dodjele lovišta
više nije u igri, i pitanje je
jesmo li uopće bili dovoljno
spremni za nju. Jako su bitne
i ostale novosti u Zakonu o
lovstvu i držim da je ovo jedna
od veoma značajnih aktivnosti,
prije svega sa stajališta davanja
jamstava lovačkim udrugama
da neće ostati bez lovišta i da
će, uz relativno male novce,
moći gospodariti lovištima.
Kada kažem male novce, mislim na daleko manji iznos koji
će se plaćati kao zakupnina, od
onoga koji bi se plaćao u slučaju koncesije ili nekih drugih
rješenja koja su vrijedila prije
ovih izmjena i dopuna, gdje su
lovačke udruge mogle biti izložene jakoj konkurenciji. Doveli
smo udruge u poziciju da se
sada one međusobno natječu,
a ne da se, eventualno, natječu
s nekim gospodarstvenikom
koji je stekao novac na ovaj ili
www.lovackisavez-hb.ba
onaj način. Ali, ostavljena je
mogućnost dobro organiziranim, kadrovski i financijski
moćnim udrugama, da se na
tržištu natječu i za gospodarska lovišta. Optimist sam, i
očekujem da će procedura
dodjele lovišta i utvrđivanje
politike gospodarenja lovištima biti završena do kraja iduće
godine.
ISFORSIRAN
„NESPORAZUM“
Odnos lovaca i kinologa
zanimljiva je tema, jednako
tako i odnos naših dvaju
saveza?
Lovački i Kinološki savez
upućeni su jedan na drugoga,
jedni bez drugih ne možemo i ne trebamo. Djelatnost
Kinološkog saveza potrebna je
Lovačkom savezu, a Lovački
savez, u okviru svojih aktivnosti, mora naći mehanizam
koji će vrednovati usluge koje
će kinolozi davati lovcima
7
kada je riječ o lovačkim psima
i lovnoj kinologiji. Danas
nismo u poziciji, niti smo to
bili prije, međusobne odnose
ocjenjivati dobrima ili manje
dobrima. Ne vidim da uopće
postoji neki problem u smislu
sadržaja i aktivnosti jednoga i
drugoga saveza. Ponekad mi se
čini kako se „podrazumijeva“
da postoji neki problem među
ovim savezima, međutim,
nitko ga ne zna suvislo definirati. Da, postoji problem i on
se zove financiranje. Lovački
savez sada ima svojih financijskih problema, ne možemo financirati ni svoje potrebe. Nije
problem potpisati neki ugovor
o međusobnim pravima i
obvezama, ali bi taj ugovor u
ovome trenutku bio samo izraz
naše nedosljednosti jer ga ne
bismo mogli provesti. Međutim, ja i dalje pozivam da se
sadržaj koji nudi Kinološki savez – a on je potreban lovcima
– nastavi u nekim elementima
koji su do sada funkcionirali,
a kada popravimo financijsku
situaciju, kada dođemo do nekih novih prihoda, tada ćemo
moći kvalitetnije riješiti neka
pitanja koja su već stavljena na
stol. Nisam čovjek koji će stvoriti obveze i potpisati nešto što
Savez sutra neće moći izvršiti.
Ali, nitko nije zabranio našim
lovcima, čak ih potičem na
to, da koriste usluge Kinološkog saveza, po normativima i
cijenama koje naše kolege iz
Kinološkog saveza odrede, a
oni kao kinolozi moraju vidjeti
što nude drugi kinološki savezi
i pokušati, koliko je to moguće,
biti konkurentni. Dakle, mahati nekom pričom kako među
savezima postoje nesporazumi
i problemi, jako je upitno. Problemi su isključivo financijske
naravi, Lovački savez u ovom
ih trenutku nije u mogućnosti
riješiti, a usluga nam treba.
Dosad sam dva puta razgovarao s predsjednikom Kinološkog saveza, u potpunosti se
razumijemo i ne treba nam
biti mjerilo suradnje koliko je
novca Lovački savez spreman dati Kinološkom savezu.
Ponudimo jedni drugima svoje
sadržaje i aktivnosti, a kvaliteta
usluge odredit će hoće li lovci
koristiti usluge Kinološkog
saveza i u kojem opsegu. Ako
kao Savez budemo mogli pomoći, pomoći ćemo Kinološkom savezu, spominjali smo
mogućnost da svugdje tamo
gdje postoji lovačka udruga,
postoji i kinološka. Obiman je
to posao, a vodstvo Kinološkog
saveza možda bi trebalo staviti
u projekciju rad na tome. Želja
i htijenje, dakle, nisu upitni, ne
postoje ni nekakvi personalni
nesporazumi…
Premda je bilo i toga…
Osobno bih, zbog fra Petra
Krasića, koji je veliko ime u
bh. kinologiji, učinio sve da tu
suradnju oživotvorimo. No,
dokle god ne budemo mogli
integrirati interese, cijenu
usluge i naše potrebe za tom
uslugom, uvijek ćemo moći
INTERVJU
2015. ne dobiju lovišta na gospodarenje. Ako to riješimo, to
je kruna suradnje. Ako to ne
riješimo, možemo mi govoriti što god hoćemo, ali tada
suradnje nema.
govoriti „nisu dobri odnosi“...
Ne vidim razloga da ti odnosi
ne budu dobri, dapače, ne bih
uopće rabio tu terminologiju.
Nikada nismo bili u konfliktu,
imali smo samo različite pristupe. A svatko je domaćin u
svojoj kući i ne treba od mene
tražiti da kupim nešto što ne
mogu platiti. Lovački savez je
ozbiljno organiziran subjekt i
ne želi biti dužan Kinološkom
savezu. I da onda, ne daj Bože,
mi budemo uzrokom problema i poteškoća Kinološkog
saveza. Mi ćemo učiniti sve
da Kinološki savez živi i radi,
a pitanje cijene usluge koju će
kinolozi pružiti našim lovcima stvar je neke mjere i naših
mogućnosti. Ponekad se može
čuti, ako su svoje odnose riješili bošnjački kinolozi i lovci, zašto mi ne možemo svoje. Ako
naši lovci žele tako, onda neka
kažu, idemo povećati doprinos
Lovačkom savezu za onoliko,
koliko ćemo dati Kinološkom
savezu. Tako su, naime, Bošnjaci riješili taj „problem“.
BEZ POLITIKE
Kakva je suradnja Lovačkog saveza Herceg Bosne
s resornim ministarstvima
na federalnoj i županijskoj
razini?
Zakon i sadržaj djelatnosti koje
imaju i Savez i ministarstva
upućuju nas na suradnju. Ta
suradnja mora biti još bolja.
Dosad smo, mislim na Savez,
najčešće bili samo „vatrogasci“, morali smo tako djelovati nakon što bi, bez zdrave
komunikacije i suradnje s
nama kao partnerima, bivala
donesena neka rješenja. U ovoj
bi fazi gotovo svakodnevno
trebala surađivati županijska
vijeća za lovstvo sa županijskim ministarstvima, jednako
tako Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva s lovačkim savezima. Sretna je okolnost da
i bošnjački i hrvatski savez
imaju istovjetna stajališta
o svim pitanjima budućega
normativnog uređenja lovstva
u F BiH, i zahvaljujući toj činjenici „natjerali“ smo resorno
federalno ministarstvo da nova
rješenja u lovstvu zadovoljavaju lovce i omogućavaju lakše
funkcioniranje cjelokupnog
sustava. To sada pokušavamo
napraviti i u županijama, te
vjerujem da će novoizabrane
vlasti institucionalno rješavati
pitanje lovstva i da ćemo uspostaviti odgovarajuću suradnju.
Nije riječ o tome želi li netko
nešto ili ne želi, mi moramo
surađivati s vlastima, posebice
s resorom koji vodi lovstvo u F
BiH. Ne postoji ni jedan razlog
da, kroz takvu suradnju, sve
naše lovačke udruge do kraja
8
Tri su lovačka saveza u BiH,
surađuju li međusobno? Kakva je stvarna uloga Savjeta
lovačkih saveza BiH kao
krovnoga tijela?
One početne probleme smo,
vjerujem, prerasli. Shvatili
smo, svi imamo pravo na svoj
identitet, dakle, tri lovačka
saveza u BiH a dva u F BiH su
realnost. Možda još uvijek ima
pojedinačnih promišljanja i
pokušaja politiziranja lovačke
aktivnosti, ali su to „ćorci“.
Savjet lovačkih saveza BiH
naša je šansa i na nama je,
nakon što smo ga formalno
definirali, vidjeti hoćemo li
ga registrirati i napraviti od
njega pravni subjekt. Dakle, to
je stvar dogovora. Mi zajednički nastupamo u Europi, na
osobnoj razini dobro surađujemo, lovci na terenu također
surađuju. A kako će se lovci
organizirati, u to se politika ne
smije miješati. Ako se politika
bude doticala pitanja lovačke
organizacije, tada ćemo imati
problem. Zašto? Zato što neke
političke strukture misle da
su stereotipi koji su na ovim
prostorima živjeli prije pedeset
godina i dalje prihvatljivi i
potrebni, pritom ne gledajući
lovište kao lovnu površinu koja
prepoznaje četvorne metre,
koja je prirodni prostor, ne gledaju lovište kao mogućnost da
u njemu divljač obitava. Ako se
oko toga pitanja lovci dogovore, ako to lovci međusobno
urede, onda neće biti nikakvih
problema.
U šest mjeseci koliko ste na
čelu Saveza, nekoliko ste se
puta sastali s Đurom Dečakom, predsjednikom Hrvatskoga lovačkog saveza. Ta
činjenica dovoljno govori o
više nego dobrim odnosima
između ova dva saveza?
Da. Kao predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne i
predstavnik Hrvata lovaca iz
BiH, već sam se nekoliko puta
susreo s Đurom Dečakom i bio
u prilici obratiti se kolegama
i vodstvu Hrvatskoga lovačkog saveza. Držim to posve
logičnim i normalnim jer smo
u svemu, pa tako i u lovstvu,
dio jedinstvenoga hrvatskoga
nacionalnog korpusa. Zahvaljujem Hrvatskom lovačkom
savezu što nas zove na sve
svoje značajnije skupove i
aktivnosti, što misle na nas i
što su nam pružili ruku i žele
nam pomoći tamo gdje mi
pomoć zatražimo. U svim
svojim obraćanjima kazao
sam – a vjerujem da dijelim
mišljenje svih lovaca našega
Saveza – blizak odnos između
ova dva bratska lovačka saveza
puno nam znači i svojim ćemo
radom, svojim činjenjem biti
na ponos Hrvatskom lovačkom savezu, kao što je i on naš
ponos i naša snaga. Za mene
je Hrvatska svjetska lovačka
sila i od Hrvatskoga lovačkog
saveza zasigurno imamo što
naučiti. U skladu sa svojim
kadrovskim, organizacijskim i
financijskim kapacitetima, od
njih trebamo uzimati ono što
je primjenjivo i provedivo na
području BiH i F BiH.
Ovaj će razgovor, gospodine
predsjedniče, biti objavljen
u božićnom broju Hoopa,
dolazi i nova godina. Ovo
je prilika za Vašu poruku i
čestitku?
Poštovane kolege lovci i
čitatelji Hoopa, želim vam
sretne i blagoslovljene božićne
blagdane, provedite ih u toplini svoga obiteljskoga doma,
ozareni Svjetlom betlehemske
noći. Neka vas u novoj, 2015.
prati zdravlje i sreća, uspjeh
i zadovoljstvo, neka se riješi
pitanje dodjele lovišta i neka
2016., kao Savez, ne dočekamo
s financijskim i prostornim
problemima koje sada imamo.
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ SAVEZA
SASTANAK UPRAVNOG ODBORA SAVEZA
Imenovana radna tijela Saveza
Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Ljubuškom je,
30. rujna 2014., održao svoju redovitu sjednicu. Bila je to prva sjednica nakon odluke Upravnog odbora o održavanju sjednica izvan
sjedišta Saveza, u nekoj od članica.
D
piše
Ivica Lučić
omaćin sjednice bila je Hrvatska
udruga lovaca „Kravica“ iz Ljubuškog na
čelu s predsjednikom udruge i Županijskog vijeća za lovstvo (ŽVL) Županije
Zapadnohercegovačke (ŽZH) Mariom
Hercegom, ujedno i članom Upravnog
odbora Saveza.
Nakon usvajanja dnevnog reda i zapisnika
s prethodne sjednice, uslijedila su izvješća,
odnosno informacije o radu i aktivnostima Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u
razdoblju između dviju sjednica Upravnog
odbora.
Tako je predsjednik Saveza Slavko Marin
informirao o aktivnostima Saveza u proteklom razdoblju ističući prvenstvo Saveza
u lovnom streljaštvu u Busovači i Hercegovačku ligu u lovnom streljaštvu, prijam
izaslanstva Saveza kod predsjednika
HNS-a Dragana Čovića, sudjelovanje izaslanstva Saveza na sajmu lova u Bjelovaru,
usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu u Federalnom parlamentu, izdavanje novoga broja Hoopa,
organiziranje lovačkih ispita u Čitluku,
Kočerinu i Mostaru, te posjet Županijskom vijeću za lovstvo ŽZH-a i sudjelovanje na lovačkoj večeri u Stocu. Posebno
se osvrnuo na prijam kod predsjednika
Čovića i posjet sajmu lova u Bjelovaru na
poziv Hrvatskog lovačkog saveza.
Nakon predsjednika Marina, uslijedile su
informacije o radu županijskih vijeća za
lovstvo koje su podnijeli njihovi predsjednici.
Željko Džidić, predsjednik ŽVL-a Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ),
naglasio je da ima obećanje resornog
ministra da će raspisati javni poziv za
dodjelu lovišta u HNŽ-u čim izmjene i
dopune Zakona o lovstvu budu objavljene
www.lovackisavez-hb.ba
Sastanak u Ljubuškom
u Službenim novinama F BiH.
Mario Herceg, predsjednik ŽVL-a ŽZH,
izvijestio je o održanom sastanku Vijeća
kojem su nazočili predsjednik i tajnik
Saveza te županijski ministar financija
Radoslav Luburić.
Predsjednik ŽVL-a Posavske županije
Joso Leovac istaknuo je problem poplava i
nabavku divljači za naseljavanje lovišta, te
zahvalio svima onima koji su im pomogli
oko saniranja šteta i posljedica od poplava.
Ivica Širić, predsjednik ŽVL-a Zeničkodobojske županije, informirao je da nemaju nekih značajnih aktivnosti u županiji,
da su dobili godišnju suglasnost na lovišta
te da se pripremaju za otvaranje jesenje
lovne sezone i polaganje lovačkih ispita.
9
Posebno je istaknuo problem granica lovišta u Usori, koji je na Ustavnom sudu.
O aktivnostima u Hercegbosanskoj
županiji, umjesto odsutnog Filipa Šarića,
izvijestio je dopredsjednik Saveza Tomislav Mihaljević, koji je istaknuo da su sva
društva u županiji dobila suglasnost na
lovišta osim poduzeća „Finvest Ždralovac“
na lovište Šator. Također je izvijestio da
su neke članice najavile izlazak iz ŽVL-a
zbog neslaganja s odlukama oko plaćanja
naknada za lovišta.
Predsjednik ŽVL-a Središnja Bosna, Jako
Čavara, informirao je Upravni odbor da je
županijska vlada usvojila prijedlog odluke
o osnivanju lovišta po modelu „jedna
općina, jedno lovište“, te da je to opasna
IZ SAVEZA
odluka za naša društva i naš Savez.
Nakon informacija o aktivnostima Saveza
i županijskih vijeća za lovstvo, uslijedio je
izbor članova radnih tijela Saveza, koji je
zapravo bio nastavak prethodne sjednice,
a potom su razmatrana pitanja vezana za
iznalaženje prostora za smještaj Saveza,
za provedbu aktivnosti vezanih za lovnu
kinologiju, te pregled financijskog stanja
i dugovanja članica prema Savezu. Osim
ovih, u nastavku sjednice razmatrana su
i pitanja vezana za izdavanje lovačkog
kalendara za 2015. godinu, sudjelovanje
na CIC Forumu u Rumunjskoj i zajednički
lov na Kupresu, te o izobrazbi lovočuvara i
polaganju lovočuvarskog ispita.
Sukladno Poslovniku o radu Upravnog
odbora, o svim točkama dnevnog reda
usvojeni su odgovarajući zaključci i odluke
i dostavljeni svim članicama Saveza.
Mario Herceg, Krešo Ćavar i Željko Džidić, članovi Upravnog odbora
RADNA TIJELA SAVEZA
Stručno vijeće za lovstvo
Vlado Soldo, predsjednik, Ivan Brizić, Ivica Lučić, Zoran Dujmović, Milan
Andrijanić, Andrea Rezić, Anto Vranjić
Stručno vijeće za izobrazbu kadrova u lovstvu
Ivica Lučić, predsjednik, Stanko Ivanković, Vlado Soldo, Jako Čavara, Alojz
Dunđer, Ilija Šego, Marko Rošić, Zoran Lovrić, Slavko Lukić
Izdavačko vijeće
Dragan Naletilić, predsjednik, Vlado Čuljak, Tomislav Mihaljević, Blago
Lasić, Dragan Marijanović, Mladen Bešlić, Ivica Lučić
Povjerenstvo za statutarna i pravna pitanja
Ivica Širić, predsjednik, Mate Mikulić, Ivica Lučić
Povjerenstvo za lovnu kinologiju
Mario Herceg, predsjednik, Pavo Kosić, Željko Džidić, Mirko Šarić, Josip
Mioč, Miran Radišić, Dominko Mlakić
Povjerenstvo za lovno streljaštvo
Ivica Bačić, predsjednik, Slavenko Lasić, Zvonko Udovičić, Leonardo Stojčić, Niko Rebac, Đuro Oršolić, Zrinko Svalina
Povjerenstvo za ekologiju
Tomislav Mihaljević, predsjednik, Dragan Guberac, Ivica Drmić, Ivanko
Šimić, Marina Čuljak, Ljubomir Vučur, Petar Gelo
Povjerenstvo za lovačka odlikovanja i priznanja
Filip Šarić, predsjednik, Krešo Ćavar, Jako Čavara, Joso Leovac, Ivica Širić,
Ivica Bačić
CIC nacionalno povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja i izložbe
Vlado Soldo, predsjednik, Stjepan Đivić, Ivo Zane, Zdrinko Brekalo, Dobroslav Vrdoljak, Ivica Lučić, Mirko Sinanović
Međunarodno izaslanstvo za CIC i FACE
Slavko Marin, predsjednik, Ilija Vrljić, Vlado Soldo, Ivica Lučić
10
DOBITNICI ODLIČJA
Odličje prvoga reda dobili su: Petar Grgurević, Jerko Bender i Mario Krečak iz LU „Lisac“
Ravno; Ivan Žuljević iz LD „Uskoplje“ Gornji
Vakuf-Uskoplje; Branko Lesko, Ivica Primorac i
Kruno Žulj iz HLU „Malič“ Grude; Drago Marjanović, Željko Kolenda i posmrtno Drago Ivanović
iz LD „Sokol“ Nova Bila.
Odličje drugoga reda dobili su: Zvonko
Pejić, Vinko Lukenda, Ivan Palac, Juro Babić i
posmrtno Vlado Mikulić iz HLU „Malič“ Grude;
Dragan Bonić, Franc Katić, Petar Bratić, Mijo
Bratić, Ivan Kesedžić i Nikola Čalić iz LD „Fazan“
Usora; Boris Bralić iz LD „Sokol“ Nova Bila.
Odličje trećega reda dobili su: Jure Oberan,
Tomislav Oberan i Ivo Čikato iz LU „Lisac“ Ravno; posmrtno Zvonko Bušić i Ante Šimić iz HLU
„Malič“ Grude; Josip Šaravanja, Mario Ostojić,
Zdravko Zubac, Ivo Primorac, Grgo Ćavar, Stanko Martinović, Dragan Kikaš, Damir Barbarić i
posmrtno Pero Vučić iz LD „Golub“ Čitluk; Boris
Bralić, Stanko Jurčević, Mato Stojak, Anđelko Vidović, Mario Franjić, Josip Sučić i Žarko Jandrić
iz LD „Sokol“ Nova Bila.
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LOV MEDVJEDA
Način lova medvjeda razlikuje se od zemlje do zemlje
Medvjed se na području Bosne i Hercegovine odstreljuje uglavnom kroz lovni
turizam, i to tako da svaki lovac ima lovnoga pratitelja. Pratitelj je educirana
osoba koja određuje koji se primjerak može odstrijeliti, tako da se mogućnost
pogrešnog odstrela svodi na najmanju moguću mjeru. Odstrel se uglavnom vrši
s visoke čeke, uz postavljenu meku
U
piše
tomislav mihaljević
Bosni i Hercegovini medvjed
naseljava brdski i planinski pojas, pretežito pokriven šumom i raznolikim izvorima
hrane biljnoga i životinjskog podrijetla, s
obzirom na potrebe medvjeda za staništima različitih karakteristika, odnosno
različitim tipovima šumskih zajednica.
Ovakva staništa nalaze se u sjeverozawww.lovackisavez-hb.ba
padnim, zapadnim, središnjim i istočnim
planinskim masivima BiH.
Medvjed živi samotno i nije teritorijalna
vrsta, a veličina životnog prostora varira
od nekoliko desetaka kilometara četvornih pa do nekoliko tisuća kilometara
četvornih. Unutar svoga životnog prostora jedinka se kreće ovisno o dostupnim
sezonskim izvorima hrane, pa se tako svi
dijelovi ne koriste ravnomjerno. Mužjaci
ove vrste imaju veće životne prostore u
11
odnosu na ženke. Tako prostor jednoga
mužjaka može pokrivati životni prostor
više ženki, a životni prostori jedinki istoga
spola redovito se vrlo malo preklapaju.
Mladi medvjedići žive s majkom do druge
godine svoga života. Nakon toga ženski
potomci ostaju često u majčinoj blizini, a
mužjaci mogu otići daleko u potragu za
vlastitim životnim prostorom (disperzija).
U prirodi medvjedi mogu živjeti više od 20
godina, a u zatočeništvu i do 40 godina.
LOVNA DIVLJAČ
Prema Zakonu o lovstvu F BiH, medvjed
je lovostajem zaštićena divljač na uzgojnim područjima. Uzgojno područje za
medvjeda obuhvaća prostore na kojima
postoje ekološki i prirodni uvjeti za njegov opstanak (razvoj i reprodukcija). Uzgojna područja osniva federalni ministar
na prijedlog županijskog ministarstva,
odnosno županijskih ministarstava, ako
se lovište nalazi na području više županija. Izvan uzgojnog područja medvjed nije
zaštićen.
Medvjed je, prema Zakonu o lovstvu,
i lovna divljač pa se određeni postotak
(10-15 posto) od procijenjene veličine
populacije tijekom lovne sezone zakonitim putem izlučuje iz populacije. Pojedine odstrijeljene jedinke često su trofejni
primjerci, što podiže njihovu vrijednost.
Nestanak medvjeda u velikom je dijelu
posljedica lova i krivolova kojima je ova
vrsta uništavana jer je smatrana nepoželjnom.
Znakovi prisutnosti
medvjeda u prirodi
Otisak šapa. Otiske medvjeđih šapa lako
je razlikovati od otisaka šapa drugih životinja s obzirom na to da medvjedi u hodu
dodiruju tlo cijelim tabanima, slično kao
čovjek. Tragovi malih medvjedića slični
su jedino tragu jazavca, ali ako je riječ o
medvjediću, obično se u bližoj okolini
mogu pronaći i tragovi majke.
Izmet. Medvjeđi izmet može izgledati
vrlo raznoliko, ovisno u godišnjem dobu i
izvoru hrane. U izmetu medvjeda, uz mali
udio hrane životinjskog podrijetla nalazi
se većinom biljni sadržaj, poput različitih
trava, bobica i voća. S obzirom na to da
medvjedi slabo probavljaju biljni materijal,
pojedini se dijelovi hrane u izmetu mogu
dobro prepoznati.
Oznake na stablu. Kako bi ostavili znak
svoje prisutnosti u staništu, medvjedi
se češu o koru stabla ostavljajući mirise
i ogrebotine. Paralelne ogrebotine od
pandži mogu biti visoke i do dva metra, a
ako se nalaze na crnogorici iz njih se cijedi
smola.
Zimski brlog i dnevni ležaj. Medvjedi
zimuju u šupljinama stijena ili na tlu među
korijenjem velikog drveća. Ulaz u brlog
je najčešće uzak, a obično sadrži ležaj od
grančica, suhe trave ili lišća.
Glasanje. Medvjed se glasa specifičnim
režanjem samo kad je izazvan i time želi
upozoriti i otjerati uljeza. Muški medvjedi
se glasaju brundanjem, dahtanjem, režanjem kad se nađu oko iste ženke u sezoni
parenja.
12
Lovna sezona
Prema Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, na području Federacije BiH medvjed se lovi od 1. listopada do
31. prosinca i od 1. ožujka do 15. svibnja.
Dakle, sezona lova u jednoj kalendarskoj
godini traje pet i pol mjeseci.
Kvota izlučivanja
Gospodarenjem se planira ukupno godišnje izlučivanje iz populacije od 10 do
15 posto od ukupnog procijenjenog broja
medvjeda. Postotak se određuje ovisno o
aktualnom utvrđenom trendu populacije.
Kvota do 15 posto može se rabiti ako je
trend u porastu, i postoji potreba da se taj
trend uspori ili zaustavi. Ako takav zahvat
ne bi promijenio trend, a postoje objektivni problemi s lokalnim brojem medvjeda,
iznimno se može u ograničenom području
provesti i veći zahvat. Ako se zabilježi
negativan trend, kvota se može odrediti
i ispod 10 posto, uključujući i suspendiranje odstrela u pojedinim godinama ili
područjima. Na osnovi kapaciteta staništa,
procijenjene veličine populacije i trenda
populacije određuje se postotak za računanje kvote, te apsolutni broj medvjeda
predviđen za izlučivanje u idućoj kalendarskoj godini. Na osnovi dosadašnjeg iskustva očekuje se da je
u ukupnom izlučivanju udio odstrela 70 posto, a preostali uzroci
gubitaka 30 posto. Ako ukupna
godišnja kvota bude prebačena, za
toliki se broj smanjuje kvota iduće
godine. Kvota izlučivanja uključuje legalan odstrel, ilegalan odstrel,
odstrel medvjeda problematičnog
ponašanja, stradavanja u prometu
i zbog drugih antropogenih razloga, te izlučivanje živih medvjeda
iz populacije. Mlade medvjede
koji su uz majku ne odstrjeljuje se,
a niti ženku koja vodi mlade.
Osnovni kriteriji za raspodjelu
kvote:
• kvaliteta i površina staništa
• gustoća populacije.
U zoni najkvalitetnijih staništa
stalnog boravka medvjeda pretpostavlja se gustoća od 1,5 do 2,0
medvjeda na 10 km² (1000 ha).
Ta gustoća dopušta odstrel do
0,15 medvjeda godišnje na 10 km²
(1000 ha).
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVNA DIVLJAČ
Načini i sredstva lova
CITES KONVENCIJA
Medvjeda lovimo dočekom na visokoj
čeki, dočekom na zemlji, prigonom i kod
brloga. Najčešći lov na medvjeda danas je
dočekom na visokoj čeki u blizini mečilišta, gdje donosimo hranu medvjedu, a najčešće je to uginula ili zaklana stoka kojom
se meči. Lov dočekom na zemlji vrši se na
premetima, stazama, njivama, izvorima,
voćnjacima i slično, uglavnom na onim
mjestima na koja medvjed dolazi u potragu za hranom ili vodom za piće. Pucanje
na medvjeda iz neposredne blizine je
opasno jer smrtno ranjeni medvjed često
napada čovjeka. Lov kod brloga koristio
se nekad, a danas gotovo i ne postoji. Sastojao se u tome da se medvjeda istjera iz
brloga s pomoću dima, bacanjem kamenja
ili uz uvježbanog psa. Takav način lova
jako je opasan jer medvjed razjaren izjuri
iz brloga.
Prednosti lova na medvjede s čeke:
• osigurana mogućnost dobrog motrenja,
izbora dobne i spolne kategorije jedinke
• smanjena je mogućnost ranjavanja
medvjeda
• minimalno uznemiravanje staništa
• do čeke s mečilištem redovito vodi
šumska cesta pa je dolazak na čeku
lovca i pratioca, doprema hrane na
mečilište kao i manipulacija s odstrijeljenom divljači laka i jednostavna
• to je za lovca, njegova pratitelja i okolinu najsigurniji način lova
• najučinkovitije vođenje kontrole odstrela.
Na području Bosne i Hercegovine medvjeda odstreljujemo uglavnom s visoke
čeke, uz postavljenu meku. Načini lova
medvjeda bitno se razlikuju od zemlje do
zemlje. Tako je, primjerice u Švedskoj, u
razdoblju od 1981. do 1998. analiziran
odstrel 558 medvjeda. Uz primamljivanje
hranom odstrijeljeno je 24 % medvjeda,
lovom sa psima 45 % medvjeda, dočekom
19 %, te potražice 12 % (Fujita et al. 2004).
U Sjevernoj Americi lov crnoga medvjeda obavlja se primamljivanjem hranom
u rasponu od 20 % do 80 %, zavisno od
države do države (Burch 1997). U ruskoj pokrajini Kareliji, od 1955. do 1959.
odstrijeljeno je 3,8 % smeđih medvjeda
uz primamljivanje hranom, a lovom sa
lovačkim psima „laika“ 18,5 %, a od 1973.
do 1976. odstrijeljeno je 6,1 % smeđih
medvjeda uz primamljivanje hranom, te
15,5 % lovom sa lovačkim psima „laika“
(Danilov et al. 1993). U SAD-u, Kanadi
Bosna i Hercegovina je kao 175. članica pristupila CITES-u (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore - Convention on International
Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora) 21. siječnja 2009. godine, a
Konvencija je stupila na snagu 21. travnja 2009. godine. Iako je Bosna i Hercegovina još 2009. pristupila toj konvenciji, trebalo je u međuvremenu ispuniti ključne
obveze koje se odnose na donošenje procedura i regulative u skladu s CITES-om.
Implementacija CITES konvencije koja bi omogućila izvoz životinja, ali i lovačkih trofeja, još nije zaživjela jer nisu regulirani propisi iz ove oblasti, zbog čega korisnici
lovišta i turizam u Bosni i Hercegovini trpe značajne financijske štete. Donošenje
propisa i početak primjene CITES konvencije značio bi da će Bosna i Hercegovina
imati formiranu komisiju koja odobrava iznošenje lovačkih trofeja lovcima izvan zemlje. Lovni turizam je velika razvojna prilika i može biti značajna gospodarska grana.
Iako je Bosna i Hercegovina potpisnica CITES-a, a s obzirom na društveno uređenje (Federacija BiH i Republika Srpska), teško će doći do dogovora oko imenovanja
osobe ili ureda za primjenu CITES-a te izdavanja dopusnica za izvoz divljači i trofeja.
Tako je legalni promet (CITES) divljači i trofeja onemogućen, a šverc divljači raste pa
je trenutačno veće pitanje kako ga smanjiti, kada ga je gotovo nemoguće zaustaviti.
Bez pritiska iz Europske komisije CITES se u Bosni i Hercegovini neće skoro provoditi.
www.lovackisavez-hb.ba
i Finskoj zabranjen je lov smeđeg medvjeda primamljivanjem hranom, premda
je dosta raspravljano o toj temi, te ima
zagovornika za i protiv. U zemljama
srednje i istočne Europe lov primamljivanjem hranom je dopušten, te je najčešći
način lova smeđeg medvjeda (Servheen
et al. 1999). U Švedskoj je 2001., također
uz dosta polemika, zabranjen lov smeđeg
medvjeda uz primamljivanje hranom
(Fujita et al. 2004). Na području Bosne i
Hercegovine i dalje se preporučuje lov uz
postavljenu hranu kao jedini način lova,
jer ima više prednosti nego nedostataka
od svih drugih načina lova.
Još nije znanstveno potvrđeno da je
medvjed povezao postavljenu hranu u
šumi s nazočnošću čovjeka, te ne postoji
opasnost da se zbog toga previše približi
čovjeku i naseljenim mjestima. Dapače, iznošenjem hrane daleko od naselja
zadržavamo medvjeda u dubokoj šumi, te
se time smanjuju štete na poljoprivredi,
a smanjuju se i stradanja medvjeda na
prometnicama.
Medvjed se na području Bosne i Hercegovine odstreljuje uglavnom kroz lovni turizam, i to tako da svaki lovac ima lovnoga
pratitelja. Pratitelj je educirana osoba koja
određuje koji se primjerak može odstrijeliti, tako da se mogućnost pogrešnog odstrela svodi na najmanju moguću mjeru.
Ovakav način lova također ne izlaže gosta
(lovca, turista) nikakvoj opasnosti.
Prema Zakonu o lovstvu F BiH, odstrel
13
divljači dopušten je samo lovačkom
puškom kuglaricom s izolučenom cijevi
i puškom sačmaricom. Iznimno, odstrel
medvjeda, kozoroga, muflona, srne i divokoze dopušten je samo lovačkom puškom
kuglaricom s izolučenom cijevi.
Jako je bitno da lovac poznaje svoje oružje
i njegove mogućnosti, da ga opremi dobrim nosačima i optičkim ciljnikom, da
se ciljnik stručno montira na oružje, da
izabere pravo zrno i da se puška dobro
upuca i kao najvažnije da on sam tu pušku
proba na streljani na raznim daljinama i
s mehaničkim i optičkim ciljnikom. Tako
se najbolje upozna sa svojim oružjem i s
balističkim svojstvima zrna, a i sa svojim
realnim lovno-streljačkim mogućnostima.
Pravi lovac na visoku divljač mora znati da
se divljač visokog lova ne „ubija“ iz karabina nego se odstreljuje, i da lovište i divljač
nisu poligon i meta za vježbanje. Zato se
uvijek mora poštovati staro lovačko pravilo: divljači se treba približiti na daljinu s
koje se može vidjeti je li divljač za odstrel,
je li pozadina sigurna u slučaju pogotka
ili eventualnog promašaja, treba ocijeniti
svoje sposobnosti za dobar pogodak i, ako
su svi uvjeti ispunjeni, odstrijeliti divljač
jednim sigurnim pogotkom. Naravno, ne
smijemo zaboraviti da je lovački i promašiti, ali tada pogrešku tražimo u sebi i
učimo na njoj, a ne pokušavajmo krivicu
prebaciti na svoje oružje ili na druge
čimbenike.
Trofej kod medvjeda su lubanja i krzno.
LOVNA DIVLJAČ
Lovci, medo nam je gladan!
S
vima, pa i nelovcima, poznato je da
je medvjed naša najveća zvijer, najveća šumska životinja. O medvjedu se
ispričane brojne priče, koje su se nekada
prenosile s koljena na koljeno, usmenim
putem. No danas je mnogo toga napisano
o medvjedu, o našem medi. U bezbojnim
bajkama, koje djeca rado čitaju, opisan je
kao slatka životinja koja „bere jagode“. Ali,
djeca ne znaju da medo zna „popapati“ i
srnu, lane, janje, pa i kravicu ako je uhvati.
Medvjed je svežder, jede sve na što naiđe
ili što uhvati. Poslije zimskoga sna, u proljeće, hrani se najčešće zelenim biljem i
ranim šumskim plodovima kao što su jagode i maline, a ljeti i svim vrstama voća.
Poslastica su mu razni kukci i larve ispod
kamenja ili panjeva. Ako usput uhvati i poneku manju ili veću životinju, dobro će mu
doći. Prije odlaska na zimski počinak hrani
se obilnije, kako bi nakupio dovoljno zaliha za zimovanje. U to vrijeme dobro mu
dođe divlja jabuka ili kruška. Kad sazrije
žir, a posebno bukvica, to mu bude najdraža hrana. Med mu je posebna poslastica.
Ponekad ga pronađe u kakvoj šupljoj bukvi
ili među stijenama, a nije rijedak slučaj da
strada i poneki pčelinjak. Dolazi medo i na
mrciništa, to su mjesta na koja lovci iznose
hranu kako bi ga namamili tu redovito dolaziti. Najčešće se iznosi kukuruz, repa, neiskorišteno voće i povrće, klaonički otpad,
te poneka uginula domaća životinja (janje,
svinja, pa i konj ili krava). Nema kakve
hrane nema, malo se i usmrdi, ali medi taj
miris godi. Tako se medvjed lijepo uhrani
prije zimskog povlačenje u brlog.
Gladna godina
Lovci, odnosno korisnici lovišta dužni su,
prema Zakonu o lovstvu F BiH, pratiti koje
sve divljači ima u njihovu lovištu, kakvi su
joj izgledi da se opskrbi hranom u dovoljnim količinama itd. S obzirom na to da sve
godine nisu iste, neke su jačih a neke blažih
zima, neke su rodnije a neke gladnije, lovci
su dužni to pratiti i učiniti sve što treba da
divljač svoju potrebu za hranom zadovolji
unutar lovišta. Ako divljač ne uspije naći
dovoljno hrane koja joj omogućuje prezimljivanje, tražit će je u seoskim područjima gdje će nasrtati na sve ono što joj se
nađe na putu, a može prelaziti i u susjedna
lovišta.
Za godinu na izmaku može se reći da je
bila gladna, ali ne zbog suše, nego
zbog previše kiše, prevelike vlažnosti. Kiše su bile toliko česte, da mnoge biljne kulture nisu mogle izvršiti
ni oprašivanje. Od takvih biljaka nije
bilo roda. Trave i lisnatih biljaka je
bilo, pa su životinje koje se time hrane dobro prošle. Divljač koja se većim dijelom hrani plodovima, slabo
je prošla. Slab, bolje rečeno nikakav
rod, dale su maline, kupine, borovnice, gloginje, trešnje, jabuke, kruške,
žir i bukvica.
Ne piše mu se dobro
Gladan medo i koru jede
Ovako loša godina najviše je pogodila medvjeda. Kulture kojima se
medvjed hrani prije zimskoga sna,
uglavnom nisu donijele ploda, pa
nam je medo gladan. Kraj studenoga
vrijeme je kad bi se medvjed trebao
uzimiti, ali mu glad ne da. Preostaje mu jedino snalaziti se kako zna i
umije i tražiti hranu tamo gdje je
ima. Progonit će srneću divljač. Ono
što ne uhvati razgonit će iz zimovni14
ka, što će vuku i psima lutalicama dobro
doći. Navaljivat će na domaću stoku (ovce,
koze), što će izazvati stočare da brane svoje blago. Dolazit će i na pčelinjake, daleko
više i drskije nego u normalnim godinama.
Pčelari iz Županije Središnja Bosna već su
se žalili da im medvjedi čine velike štete na
pčelinjacima. Dolazak medvjeda u seoska
gospodarstva i na pčelinjake teško prolazi
bez pogibije. Ako se počne rabiti lovačko
oružje i oružje iz rata, našem medi ne piše
se dobro.
Jedna grupa lovaca LD „Zec“ Busovača
bila je 5. listopada u lovu. Dan je bio lijep,
otvarao se lov na nisku divljač. Željni lova
bili su i lovci i psi. Ova grupa uglavnom
ima posavske goniče. Psi su dobro radili,
uglavnom su dizali i gonili lisicu. Krećući
se šumom, mladi lovac Josip Mravak osjetio je nekakav neobičan šum. Polako se prišuljao i vidio nesvakidašnji prizor: poveći
lisac otkida komade mlade srne. Josip je bio
priseban pa je samo jednim hicem usmrtio
lisca. Mlada srna nije davala znakove života, ali je bila topla kao da je samo časak ranije uginula. Bila je omanja i dobro mršava,
vjerojatno ovogodišnje lane (...) Odstrijelili
su još jednu lisicu i sjeli ručati. Baš kada su
pustili pse i htjeli nastaviti loviti, u njihovoj
se blizini začu skika, dreka, lavež i roktanje. Neki se psi brzinom vratiše vlasnicima. Kada se sve smirilo, utvrdili su da im je
medvjed usmrtio dva posavca, da jednoga
nema a da je jedan još jedva živ. Izmjerili su
širinu medvjeđe šape. Pripadala je velikom
medi, bila je široka 19 cm.
U blizini ove lokacije viđa se jedan medvjed
kapitalac i jedna poveća mečka s jednogodišnjim mladuncem. S kojim su medvjedom psi imali okršaj, za sada se ne zna. Po
veličini šape mogao bi biti veliki medvjed,
a po žestini okršaja možda je mečka branila
mlado pa je bila ratoborna više nego što bi
se očekivalo.
Zaključimo, godina je podbacila i medvjed nam je zaista gladan. U šumi nema
što naći jesti. Ako mu lovci ne priteknu
u pomoć, nema tko drugi. Oni što pričaju kako se bore za zaštitu šuma, divljači,
rijeka, jezera i sl., oni će se radije slikati
nego bar jednom godišnje iznijeti u prirodu šaku kukuruza kao pomoć divljači kad
godina izda.
Dobroslav Vrdoljak
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVNO ZAKONODAVSTVO
ZAKON O LOVSTVU IZMIJENJEN, ŠTO I KAKO DALJE
Ne možemo nastaviti baviti se lovom
neprofesionalno
Moguće je pomiriti dva, naizgled nepomirljiva pristupa – razvoj i zaštitu. Niti
jedan od njih ne smije biti u velikoj prednosti. Kao lovci, bit ćemo u prilici braniti se od nasrtaja zagovornika isključivo zaštite okoliša, no na to moramo biti
spremni te argumentima braniti tezu o održivu razvoju i korištenju resursa.
Argumente možemo imati samo u striktnom poštovanju svojih planskih dokumenata, odnosno u realizaciji planova uzgoja i zaštite divljači, planova korištenja divljači, planova uređenja lovišta, investicija i drugih planova
V
piše
VJEKOSLAV KOSTIJAL
iše je puta u ovome glasilu bilo
riječi o položaju lovstva u uvjetima društvenih promjena i potrebi prilagođavanja
razvijenom svijetu.
Posebice je naglašavana promjena vlasništva iz društvenog u državno. Naime, sve
šumske površine u bivšem, društvenom
vlasništvu zajedno sa svim resursima promijenile su vlasnika, pa su tadašnje društvene šume i šumska zemljišta postala državnim vlasništvom, što znači da je i divljač
sada u vlasništvu države.
Tako značajne promjene u vlasništvu, nužno su dovele do promjene položaja lovstva.
Lovstvo više nema isključivo sportski karakter i ne služi samo za zadovoljenje potreba članova lovačkih društava kao ljubitelja lova.
Pisali smo, također, o zaštiti životne
sredine, upozoravali na ugroženost života
na planetu. Naglašavali smo zabrinutost
svjetske javnosti, ukazivali na aktivnosti pojedinih međunarodnih institucija i
znanstvenih krugova s ciljem da se zaustavi zagađivanje okoliša i daljnje uništavanje životnih uvjeta. Rezultati njihova rada
kazuju da je moguće ići dalje uz ODRŽIV
RAZVOJ.
Do sada smo bili „pošteđeni“ od utjecaja
promjena u društvenoj strukturi. Zakon o
lovstvu F BiH postoji od 2006., prilagođen
je novim društvenim odnosima, ali nije
imao nikakva utjecaja jer se nije provodio,
www.lovackisavez-hb.ba
a mi nismo imali lovišta na raspolaganju,
osim privremenih (nezakonitih) godišnjih
planova.
Zakon o lovstvu, navodno, nije bio provediv, jer je bio nedorečen. Tako su nam tumačili ljudi iz ministarstava i to baš oni koji
su ga trebali provoditi. Bilo je, dakle, potrebno taj Zakon urediti, da ne bude dvojbi. Na tome su inzistirali i lovci i njihovi savezi. Onda su se čuli glasovi da za izmjene
i dopune nema „političke volje“. Zar je, zaboga, za obavljanje redovitih poslova izvršne i zakonodavne vlasti potrebna „politička volja“? Nije li to dužnost administracije
koju plaćaju porezni obveznici? Pritisci na
ministarstva su stalno rasli, pa je 3. listopada 2014., nakon devet godina, konačno
usvojen Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o lovstvu i objavljen u Službenim
novinama Federacije BiH broj 81/14.
Riješeni su, dakle, problemi koji su „onemogućavali“ primjenu tadašnjeg Zakona
o lovstvu. Sada očekujemo njegovu hitnu
primjenu, kako bismo barem donekle nadoknadili izgubljeno vrijeme. Vjerujemo u
to, ali, živi bili pa vidjeli!
ODRŽIVI RAZVOJ
No, zaboravimo skepsu i spremimo se za
skoru dodjelu lovišta. Slijedi nam ozbiljan i
opsežan posao, ali i neka iskušenja. Slijede
nam dvije značajne grupe zadataka, koje
ćemo morati rješavati ako se želimo uspješno bavili lovstvom (a ne samo lovom).
Prije svega to je zakonska regulativa iz
15
oblasti zaštite okoliša koja postoji u Europi,
a mi smo joj se pridružili kroz svoju zakonsku regulativu.
Svjedoci smo sve glasnijih prosvjeda i vapaja za zaštitom životne sredine. Glede
toga, na javnoj sceni prednjače nevladine
udruge, koje neki ponekad i pogrdno nazivaju „mali zeleni“. Te udruge ne zaslužuju
omalovažavanje, premda svoje opravdane zahtjeve za zaštitom često baziraju na
emocijama i pritom su odviše radikalne.
Treba, međutim, pohvaliti njihov utjecaj u svijetu na političare, koji su do sada,
pružajući bezrezervnu potporu kapitalu,
izbjegavali svaki ozbiljniji zaokret ka zaštiti
planeta. Utjecaj pokreta zelenih je, između ostaloga, doveo do toga da su nedavno
SAD i Kina kao dva najveća svjetska zagađivača atmosfere, potpisali protokol o zaštiti atmosfere.
Potpuna zaštita životne sredine je nemoguća, jer bi zaustavila razvoj. Jednako
tako, ubrzan i bezobziran razvoj životnu
bi sredinu ostavio bez zaštite. Rješenje je
u ODRŽIVU RAZVOJU, o čemu smo već
govorili.
Mnoge se zemlje skoro natječu koja će zaštititi veću površinu svoga teritorija. U susjedstvu imamo primjer gdje su velike šumske
površine zaštićene kao park prirode. Tamo
je korištenje šuma svedeno na minimum,
ugašena je uspješna tvrtka drvne industrije,
a lov, koji je donosio značajne inozemne prihode, potpuno je zabranjen. To su krajnosti
koje pokazuju kako neodmjereno visoka razina zaštite zaustavlja razvoj.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Ili, primjer s jednoga međunarodnog simpozija o gospodarenju šumama i zaštiti
prirodnih vrijednosti, koji je održan na
Plitvičkim jezerima. Na marginama toga
simpozija raspravljano je o fenomenu Plitvičkih jezera, koja su pod zaštitom UNESCO-a. Temeljni fenomen jezera i plitvičkih
slapova su sedrene barijere koje nastaju
pod utjecajem mahovina (Bryam i Cratoneuron) na kojim žive bakterije i alge sedrotvorci. Za nastanak sedre presudna je
čista voda, bez organskih sastojaka. Stoga
je na Plitvičkim jezerima, u slijevnom perimetru, isključena primjena umjetnih gnojiva te zaštitnih sredstava za bilje, iz prometa su isključeni turistički vlak i brodice koje
pogoni motor s unutarnjim izgaranjem i
uvedena elektrovuča. Izgrađen je kanalizacijski sustav kojim je potpuno izoliran
prostor parka. No, kako kažu, problem je
čovjek i njegov negativni utjecaj. Kad smo
akademika Dušana Klepca upitali za rezultate tih skupih pothvata, rekao je da je
propadanje barijera usporeno, ali da se na
duže staze ne može očekivati ništa dobro.
Jedino rješenje bilo bi oko cijelih Plitvičkih
jezera podići jedan veliki zid i zabraniti pristup tom prostoru. Ali čemu onda sve to?
dodao je kroz osmijeh.
Danas Plitvička jezera ugošćuju preko 1,2
milijuna posjetitelja godišnje. Razvijaju se
turističke destinacije u granicama održivog
korištenja resursa, a istodobno je zaštita
toga prirodnog fenomena na visokoj razini.
Ili, nama bliži primjer. Kad je u tijeku bilo
osnivanje Parka prirode Učka, bili su veliki
pritisci javnosti, ali i iz Ministarstva okoliša, da se iz Parka isključi lovstvo u cijelosti i divljač prepusti spontanu razvoju.
Srećom, razum je pobijedio. Park prirode
Učka osnovan je 1999., lovne aktivnosti
s njegovih prostora nisu isključene, ali su
lovci posvetili punu pozornost uzgoju i zaštiti divljači i kroz svoje lovnogospodarske
osnove i planove čak povećali realizaciju
odstrela u odnosu na 1999. za oko 15 %, a
povećana je i trofejna vrijednost srnjaka i
divlje svinje.
Jasno je, dakle, da je moguće pomiriti dva,
naizgled nepomirljiva pristupa – razvoj i
zaštitu. Niti jedan od njih ne smije biti u
velikoj prednosti. Imat ćemo priliku u budućnosti braniti se od nasrtaja zagovornika isključivo zaštite okoliša, no na to moramo biti spremni te argumentima braniti
tezu o održivu razvoju i korištenju resursa.
Argumente ćemo imati u svome zakonodavstvu i svojim planovima gospodarenja
lovištem i divljači, i što je osobito značajno,
u striktnom poštovanju svojih planskih dokumenata, što bismo morali dokazati realizacijom planova uzgoja i zaštite divljači,
planova korištenja divljači, planova uređenja lovišta, investicija i drugih planova.
ZABORAVIMO
„STARI“ NAČIN LOVA
Očekuju nas značajni poslovi, koje nećemo
biti u stanju kvalitetno obaviti ako se opu16
stimo i nastavimo se baviti
lovom neprofesionalno.
Ako se samo površno
informiramo o Zakonu
o zaštiti prirode, vidjet
ćemo da on pred nas stavlja vrlo rigorozne zahtjeve
baš u pogledu korištenja
prirodnih resursa. Dakle,
uozbiljimo se i prionimo
na posao. Prvi nam je zadatak uskladiti svoje akte
sa Zakonom o lovstvu,
Zakonom o zaštiti prirode
i Zakonom o udrugama i
fondacijama.
Po dobivanju lovišta na
gospodarenje, bilo na temelju koncesije, bilo na
temelju zakupa, čekaju nas
povećane financijske obveze, što je drugi izazov nakon održivog razvoja i održivog korištenja resursa.
Izlaz ćemo morati tražiti u drugim izvorima prihoda, a jedan od njih je lovni turizam. Ali, u lovni je turizam nužno investirati, lagati, jedino se tako klijentima može
pružiti usluga koju očekuju.
Svaka udruga i svako lovište morat će potražiti novi, specifičan izvor financijskih
sredstava. Stoga bi bilo korisno povezati se
s lovcima iz susjednih zemalja i prikupiti
pozitivna iskustva, a u tom smislu Lovački savez Herceg Bosne može pružiti veliku
pomoć.
Neki će, ovisno o uvjetima, moći razviti
uzgoj divljači u ograđenim prostorima. Za
početak će morati snimiti situaciju u udruzi i dobivenom lovištu i uz pomoć stručnih
službi Saveza napraviti vlastitu strategiju
razvoja, uključivši u nju sve zahtjeve zaštite okoliša. Na temelju takve strategije i
kvalitetnog uvida u stanje lovišta i divljači,
onda treba izraditi realnu lovnogospodarsku osnovu.
Čekaju nas, dakle, povećani izdaci, ali onda
slijede i povećani prihodi. Ako mislimo da
ćemo sve to moći izdržati s godišnjom
članarinom od 100 KM, prevarili smo se.
Ovim ne želimo „plašiti lovce“, ovo su
samo činjenice, u što ćemo se i sami uskoro uvjeriti. Sve ovo što smo rekli, nije nedostižno. Sve se to, primjerice, dogodilo
u Hrvatskoj, ali prije 18 godina, i svi su
„preživjeli“. Trebamo krenuti bez straha,
ali uz punu suradnju s Lovačkim savezom
Herceg Bosne.
Uz malo odlučnosti, uspjet ćemo!
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
L
ovačko društvo „Golub”
Čitluk već po tradiciji
svake godine organizira
proslavu svetoga Huberta, zaštitnika lovaca, a sekcija domaćin odredi se na godišnjoj Skupštini Društva. Ove godine uloga
domaćina pripala je Lovačkoj
sekciji Gornji Ograđenici.
Kako su Gornji Ograđenici po
broju članova jedna od manjih sekcija Društva, mnogi su
sumnjali da će moći samostalno organizirati ovakvu manifestaciju jer je prošlogodišnju
proslavu LS Cerno podigla na
jednu veću, zavidnu razinu, a
ld golub Čitluk
i odaziv lovaca je svake godine
sve veći, zato je i Društvo ove
godine povećalo svoj doprinos
organizaciji proslave.
Sv. misa zadušnica za sve umrle lovce općine Čitluk slavljena
je u župnoj crkvi sv. Stjepana u
Čerinu u 18 sati, a odaziv lovaca bio je nevjerojatan, preko
dvije stotine lovaca kako naših
članova tako i članova drugih
društava pa se moglo vidjeti
lovaca iz HLU-a „Orao“ Čitluk,
LD-a „Vepar“ Rama, LD-a „Ja-
S
vetom misom
ld zavelim Roško Polje
u 18 sati, koju
je u župnoj
crkvi sv. Ante i Ivana predvodio roški župnik fra Jozo
Radoš-Đoka, proslavljen je ovogodišnji blagdan Sv. Huberta. U molitvi, lovci su se sjetili svih svojih pokojnih
kolega, na poseban način pokojnoga roškog župnika fra
Marka Jukića, te svih poginulih hrvatskih branitelja.
Uz prigodnu čestitku, župnik fra Jozo ukratko se osvrnuo
na ulogu lovaca u zajednici u kojoj žive. Pozvao je lovce da,
uz sve ono dobro što čine, nastoje dati još i više. Lovačka
druženja i okupljanja jesu lijepa, ali se na tome ne smije stati,
treba još više raditi na zajedništvu i prijateljstvu kako unutar
vlastitih redova, tako i s lovcima iz susjednih lovačkih udruga, rekao je fra Jozo, i na kraju sv. mise udijelio nazočnima
Božji blagoslov po zagovoru sv. Huberta.
Poslije mise uslijedila je zakuska u lovačkoj kući u Rogovima, koju je pripremio dokazani kuharski majstor ŠtefanŠtef. Bilo je lijepo i ugodno, na radost svih.
Ante Đikić
www.lovackisavez-hb.ba
17
dran“ Neum itd. Misno slavlje
predvodio je fra Dario Dodig,
župnik župe Čerin.
Nakon sv. mise organizatori su
pozvali nazočne na zajednički domjenak u domu kulture
MZ Gornji Ograđenici, gdje
je bilo postavljeno sto pedeset
sjedećih mjesta. S obzirom na
to da je odaziv lovaca bio kao
nikada do sada, domaćin je
morao postaviti još tridesetak
sjedećih mjesta, pa se drži da je
na domjenku bilo blizu dvjesta
lovaca i prijatelja našega Društva. Sve je bilo savršeno organizirano, a domaćin je pripremio
šest pečenih janjaca, dva pečena praseta, dva domaća pršuta,
130 litara vina i za zabavu –
dvojicu harmonikaša. Bila je to
fešta za svaku pohvalu, a sutradan i nekoliko dana poslije bila
je glavnom temom razgovora.
Kad je sve bilo tako dobro, red
je spomenuti one koji su zaslužni za to: predsjednik sekcije Miran Vlaho, Stipe Lesko,
Stanko Martinović, Jozo Vlaho,
Dragan Mandžo, Mate Pehar,
Dario Vlaho, Dragan Martinović i drugi.
Gojko Prskalo
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
ld pavlovica Novi Travnik
U
spomen na sv. Huberta,
župnik Žarko Vujica,
uz koncelebraciju don
Jure, u crkvi Presvetog Trojstva
predvodio je sv. misu za novotravničke lovce. Uz napomenu
kako mu je drago što lovci na
ovaj način slave spomen na sv.
Huberta, župnik Vujica je preporučio da se u prvom redu
pridržavaju Božjih, pa tek onda
svih drugih zakona. U propovijedi je šire govorio o sv. Hubertu, o ulozi lovaca u zaštiti
prirode, a na poseban se način
spomenuo onih koji više nisu
među živima moleći Boga da
im oprosti grijehe i spasi dušu
njihovu.
Poslije mise lovci i uzvani-
ci okupili su se u restoranu
„Oskar“ na prigodnom domjenku. Tom su se prigodom
nazočnima obratili tajnik Društva Anto Cvitanović i predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić,
a Vlado Lešić, najstariji član
Društva, pomolio se za sve preminule i žive lovce i blagoslovio
„darove koji će se blagovati“.
U znak poštovanja njegovu
radu i doprinosu, Draganu Jukiću Šabanu, članu Društva,
predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne i član LD-a
„Pavlovica“ Slavko Marin uručio je prekrasnu sliku dvojice
lovaca u prirodi.
Anto Cvitanović
lu vran Tomislavgrad
K
ao i dosadašnjih godina, članovi LU-a „Vran“ u duvanjskoj
bazilici proslaviše zaštitnika naših lovaca, sv. Huberta.
Svetoj misi prisustvovalo je 90-ak članova Udruge, od pripravnika pa do onih najstarijih, počasnih članova.
Predvoditelj misnoga slavlja, fra Velimir Bagavac, u propovijedi je
S
veta misa za članove LD-a „Sokol“ Nova Bila tradicionalno
je slavljena u župi Brajkovići, a misno slavlje predvodio je
župnik fra Leon Pendić, i sam član Društva. Lovci se rado
odazovu i svake godine bude sve više nazočnih ovoj misi.
Na početku svete mise fra Leon je pročitao imena svih preminulih lovaca članova Društva, čestitao kolegama lovcima blagdan sv.
Huberta i zahvalio im što su u tako velikom broju došli sudjelovati
u ovoj svetoj misi.
U propovijedi, fra Leon je skrenuo pozornost na vrijednost me18
naglasio da nedjeljom lov ne bi trebao biti prioritet, da lovci trebaju naći vremena za molitvu i odlazak na sv. misu.
Župnik je svima zaželio dobru kob i uspješan ostatak sezone, a
lovci se zgrijaše zdravicom, mezom te uz priče, gangu i pjesmu
dostojno proslaviše svoga zaštitnika.
Ivan Mladina
ld sokol Nova Bila
đusobnog poštovanja lovaca i napomenuo kako Društvo treba
biti mjesto sa ozračjem prijateljstva i tolerancije gdje će se svaki
član osjećati ugodno.
Nakon sv. mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje i skromna
zakuska, na kojoj su lovci nastavili ugodno druženje s pokojom
čašicom domaće šljivovice u ruci, a na kraju se malo i zapjevalo.
Ružica Bajo
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
ld tetrijeb Kreševo
Lovci Kreševljaci
pravi veseljaci
N
astavljajući tradiciju lovačkih
večeri, LD „Tetrijeb“ Kreševo
je 22. studenoga 2014. u svadbenom salonu „Karlovačko“ u Kreševu
održalo svoju 35. zabavu, na kojoj je uz
dobru pjesmu i svirku te dobra jela i
pića uživalo više od 300 posjetitelja.
Lovačke večeri koje organiziraju lovci
Kreševljaci već davno su prepoznate
kao dobra prilika za zabavu i opuštanje,
što se potvrđuje već duži niz godina
prisustvom velikog broja uzvanika iz
cijele regije.
Ovogodišnja lovačka večer ostat će u
lijepom sjećanju i zbog toga što smo
imali izuzetnog gosta, poznatog pjevača Halida Bešlića, kojega je pratio bend
„Auto Stop“, naši stari znanci koji nas
duži niz godina oduševljavaju na našim
zabavama.
Na početku večeri nazočne je pozdravio Stjepan Kvesić, predsjednik Društva
i zaželio svima dobru zabavu. Posebno
je zahvalio sponzorima, koji dugi niz
godina svojim donacijama pomažu
organizaciju lovačkih zabava. Zatim je
nazočne pozdravio Radoje Vidović, načelnik Općine Kreševo, rekavši, između
ostaloga, da prati rad LD-a „Tetrijeb“ i
cijeni njegov doprinos razvoju lovstva i
sveukupnom razvoju općine, posebno
ističući rezultate na planu lovnoga turizma, po čemu je općina Kreševo prepoznatljiva.
Zabava je protekla u izuzetno lijepom
ozračju, čemu je, ipak, najviše doprinio
Halid Bešlić, koji je svojim pjesmama
atmosferu u dvorani doveo do usijanja.
Najveselije su, svakako, bile naše „ljepše
polovice“, pa ćemo, kažu, u idućoj godini lakše dobivati dopusnice za lov.
Poseban gušt ove zabave bila je bogata tombola organizirana uz potporu
naših dugogodišnjih sponzora, glavna nagrada bila je plazma, a dobila ju
je naša gošća iz Novoga Travnik, studentica klavira Lovrena Grubešić, kći
poznatoga odvjetnika Ivana Grubešića
koji sa svojom obitelji duži niz godina
s velikim zadovoljstvom posjećuje naše
lovačke zabave.
Igralo se i plesalo do u sitne sate, a najuporniji su u dvorani dočekali rane jutarnje sate.
Poslije ove večeri još smo odlučniji u
namjeri da se i dalje nastavi ova tradicija i da je prenesemo na naraštaje koje
će doći poslije nas.
Stjepan Kvesić
lu M. M. Bikan Vir
Sagrađena prva visoka čeka
P
o odluci ovogodišnje proljetne skupštine, vrijedni lovci ove udruge sagradili su u lovištu zvanom Vulujak svoju
prvu visoku čeku. Ona će služiti ponajprije
za odstrel grabežljivaca (vuk, lisica, divlja
mačka i kuna), kojih je jako puno i njihov se
broj u virskom kraju stalno povećava.
Izgradnju čeke inicirala je lovačka grupa
„Wolf“. Oni su odabrali pogodnu lokaciju i
odradili pripremne radove, te iskop i betoniranje podne ploče. Nakon toga izgradnju su
nastavili i do kraja završili lovci – inače dobri
građevinski majstori Zoran i Frano Jurišić.
www.lovackisavez-hb.ba
Novac i građevinski materijal osigurala je
matična lovačka udruga, a sav limeni i željezni materijal donirao je Zoran Šušnjar,
poznati posuški lovac i vlasnik tvrtke „Trgometal“ iz Posušja.
Ovom čekom Virani otvaraju novo poglavlje ulaganja u svoje lovište. Uskoro se
očekuje izgradnje još nekoliko sličnih čeka
na različitim lokacijama u ovome brdskoplaninskom lovištu koje obiluje mnoštvom
divljači, posebno predatora.
Mladen Bešlić
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Nastup pobjednika u gađanju glinenih golubova
Lovačka organizacija Vitez
„Popravni“ za većinu strijelaca
G
odišnjim planom rada
za 2014./2015., za posljednju nedjelju u
rujnu planirano je lokalno natjecanja u lovnom streljaštvu,
ponajprije za članstvo LO „Vitez“, ali je bilo otvoreno i za pripadnike LO „Kruščica“, s kojom
ova udruga gospodari lovištem
„Vitez“. Na natjecanju je sudjelovalo i nekoliko lovaca pripadnika drugih lovačkih udruga iz
bližeg okruženja. Natjecanje je
održano u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji, s tim da su
rezultati iz ekipnog natjecanja
uzeti u obzir za pojedinačno
natjecanje. Obavljeno je u dvije discipline: gađanje iz lovačke
puške kuglare i gađanje glinenih golubova, disciplina trap.
Održano je na improviziranoj streljani „Perunove njive“,
budući da u Vitezu ne postoji
izgrađena streljana. Za natjecanje u gađanju glinenih golubova, disciplina trap, prijavilo
se 29 lovaca, odnosno 9 ekipa.
Za gađanje lovačkom kuglarom
prijavila su se 32 natjecatelja,
odnosno 10 ekipa. Natjecanje
je realiziralo Povjerenstvo za
lovno streljaštvo, ojačano Alojzom Žabićem.
Nakon prijava ekipa Dragan
Trogrlić pojasnio je pravila natjecanja u obje discipline, kao
i obvezne mjere sigurnosti. U
gađanju lovačkom kuglarom
lovci su imali mogućost izbora:
ciljati mehaničkim ili optičkim
ciljnikom na nepokretnu metu
srnjaka na udaljenosti od 100
m. Pucano je do tri metka za
probu, nakon čega se odlazilo
do meta, gdje su se obilježili
pogodci. Nakon probnih hitaca
pucala se serija od pet metaka
za meč. Ekipni redoslijed: prvo
mjesto ekipa u sastavu Stanko
Loina, Ivan Loina i Ivica Jukić,
drugo mjesto ekipa u sastavu
Ivan Kustura, Perica Strukar i
Mato Rajić-Mišković, a treće
mjesto ekipa u sastavu Perica
Vukadinović, Branko Šendula i Željko Čalić. Pojedinačno,
najbolje rezultate postigli su
redom, Mato Rajić-Mišković,
Perica Strukar i Ivan Loina,
pri čemu su posljednja dvojica
imala jednak broj pogođenih
krugova.
U gađanju glinenih golubova, disciplina trap, nastupale
Rad dijela sudačkog tima
Pobjednik u gađanju kuglarom
20
su ekipe u djelomice promijenjenim sastavima. Ekipni redoslijed: prvo mjesto ekipa u
sastavu Krunoslav Baškarad,
Dragan Stojak i Ivica Blaž, drugo mjesto ekipa u sastavu Nedjeljko Vidović, Anto Brnada i
Branko Šendula, treće mjesto
ekipa u sastavu Leonardo Garić, Miroslav Bralo i Igor Božić.
Pojedinačno, najbolje rezultate
postigli su redom, Krunoslav
Baškarad, Dragan Trogrlić,
Anto Brnada i Ivica Blaž, pri
čemu su posljednja dvojica
imala jednak broj pogođenih
golubova.
Već tradicionalno, udruga je
osigurala lovački ručak za sve
prisutne na streljani, kao i glinene golubove za natjecanje.
Streljivo za natjecanje, dodatna
hrana, piće i organizacija bili
su u osobnoj režiji lovaca. Sigurnost natjecanja nije narušavana, a sudački tim je odradio
svoj posao bez primjedbi natjecatelja. Dobro raspoloženje
uljepšali su svirkom i pjesmom
Pero Strukar i Ivica Baja Ramljak.
Natjecanje je poslužilo za:
• praktičnu obuku lovnih pripravnika u gađanju pokretnih meta sačmaricom, te
nepokretnih meta u gađanju
kuglarom;
• zajedničko druženje lovaca
svih lovnih jedinica, na kojem je sudjelovao i znatan
broj lovaca LO „Kruščica“
Vitez, te nekoliko članova
ostalih lovačkih udruga iz
bližeg okruženja;
• proširenje baze podataka
strijelaca kandidata za predstavljanje ove udruge na
natjecanjima u lovnom streljaštvu u obje discipline;
• evidentiranje dijela lovaca
koji su koristili vlastite puške kuglare, a na natjecanju
postigli
zadovoljavajuće
rezultate, odnosno koji su
prošli prethodnu provjeru
preciznosti lovačkog oružja
s risanom cijevi, propisanu člankom 4. Pravilnika o
načinu uporabe lovačkog
oružja i naboja,
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
• trening za određeni broj lovaca neposredno prije
početka sezone lova na sitnu divljač.
Rezultati postignuti na gađanja u obje discipline
nisu zadovoljavajući za većinu sudionika, a posebno loši su u pucanju kuglarom. Naime, svega 19
posto lovaca „preskočilo je ljestvicu“, a svi ostali će
na „popravni“ ispit.
Je li u pitanju preveliko samopouzdanje lovaca, preveliko uzdanje u optički ciljnik, odustajanje od pucanja probnih metaka, natjecateljska groznica ili nešto
drugo, nepoznato je. Kako će vrlo brzo na red doći
zimski lovovi na divlje svinje, koje se love pogonom,
dakle u pokretu i na pokrivenom terenu, nužno je
čim prije doći u pravu formu. Inače ćemo biti suočeni s nepotrebnim ranjavanjima, koja mogu prouzročiti patnje, mukotrpno traženje ranjene divljači, a
nerijetko i gubitke divljači.
Ugodno okružje i ozračje
Ivica Drmić
LD Golub Čitluk
Tomislav Filipović, novi predsjednik Društva
U
2014. godini, LD „Golub“ Čitluk
održalo je dvije skupštine, prvu 11.
lipnja, drugu 6. listopada.
Prva skupština bila je izborna, i bila su
joj nazočna sva 24 pozvana zastupnika.
Za predsjednika Skupštine jednoglasno
je izabran dosadašnji predsjednik Miran
Vlaho, član sekcije Gornji Ograđenici. Za
predsjednika Upravnog odbora Društva,
ujedno i predsjednika Društva, izabran
je Tomislav Filipović, član sekcije Krehin
Gradac, također jednoglasno. Na dužnost
dopredsjednika Upravnog odbora, dakle i
dopredsjednika Društva, izabrani su Milenko Miloš iz sekcije Dobro Selo i Dragan
Kikaš iz sekcije Bijakovići.
Skupština je ovlastila Upravni odbor da raspiše javni natječaj za tajnika i lovočuvara
Društva. Nakon razmatranja pristiglih prijava, Upravni odbor je za tajnika Društva
izabrao Gojka Prskala iz sekcije Gradnići,
kojem je to peti mandat na ovoj dužnosti, a
dužnost lovočuvara obnašat će dosadašnji
lovočuvar Mario Ostojić, član sekcije Čitluk.
Jednoglasnom odlukom izabrani su članovi Nadzornog odbora Društva i Stegovnog
suda, te Stegovni tužitelj. Za predsjednika
Nadzornog odbora izabran je Damir Barbarić iz sekcije Cerno, predsjednik Stegovnog suda je Dragan Ostojić iz sekcije Bijakovići, a Stegovni tužitelj je Dragan Kikaš
iz sekcije Bijakovići. Dužnost glavnog lovwww.lovackisavez-hb.ba
Radno predsjedništvo
nika Društva obnašat će dosadašnji
lovnik Stipe Bulić, član sekcije Čitluk-Potpolje.
Dana 6. listopada LD „Golub“ Čitluk održalo je svoju radnu Skupštinu, kojoj su bila nazočna 23 zastupnika, jedan je bio opravdano
odsutan. Nakon usvajanja dnevnog
reda, prešlo se na raspravu i usvajanje odluka i zaključaka. Prvo na
redu bilo je izvješće o radu Društva
u razdoblju između dviju skupština, i ono je prihvaćeno jednoglasno, bez
rasprave. O Izvješću o financijskom poslovanju Društva u proteklom razdoblju vodila se kraća rasprava. Bilo je, naime, postavljeno pitanje visine dnevnica Povjerenstva
za polaganje lovačkih ispita, i kad je stiglo
objašnjenje, zastupnici su jednoglasno prihvatili i to izvješće. Pod trećom točkom
21
Novoizabrano vodstvo
raspravljalo se o planu i programu lova za
sezonu 2014./2015. Nakon niza prijedloga i
sugestija na ponuđeni plan i program lova,
zastupnici su jednoglasno podržali stav da
se izričito poštuje Zakon o lovstvu F BiH,
podzakonski propisi i Statut Društva.
Gojko Prskalo
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
lu zavelim Roško Polje
Lijepo nam bijaše,
ne može ljepše
B
ilo je to 5. listopada, kad
su lovci LU „Zavelim“ iz
Roškog Polja otvorili ovogodišnju jesensku sezonu. Usput
su proslavili i jednu obljetnicu
– petnaest godina postojanja
svoje udruge. Uz domaće lovce,
na otvaranje su došli lovci iz Tomislavgrada, Vira, Gruda, Imotskog, Širokog Brijega, Čitluka,
Međugorja i Čapljine. Zele, Stipe, Branimir, Anđelko i Markan,
roški lovci na radu u Njemačkoj,
prevalili su dugačak put da bi
nazočili ovome slavlju. Svaka
čast, momci! Sve u svemu, u
ranu zoru na zbornome mjestu
u Radošima okupilo se stotinjak
lovaca, u lovačkim odorama i s
fluorescentnim prslucima.
Nakon riječi dobrodošlice i nakon što su nazočne upoznali
što se i gdje lovi, i nakon apela
na mjere sigurnosti, predsjednik
Mario Sušilović i tajnik Radovan
Serdarušić zapovjedili su odlazak u lovište, u kršni Zavelim,
koji je pomalo počeo oblačiti
jesenje ruho. Uz svinju dopušteno je bilo loviti vuka i lisicu. Za
pomoć, na raspolaganju je bilo
dvadesetak pasa goniča. Lov je
započeo u sedam, a završio oko
jedanaest sati. Da prvi dan nije
prošao bez ulova, zaslužan je
Dinko Elez, lovac iz Međugorja.
On se sa svojom ekipom našao
na lokalitetu zvanom Završje
gdje se pojavilo krdo od petnaestak divljih svinja. Njegov
ubojiti karabinski hitac koštao
je života jednu dobro ugojenu
svinju od stotinu i nešto kilograma, čime je dodatno uljepšana
lovačka fešta u Rogovima, gdje
se uz lovce okupio dobar broj
mještana. Po dolasku župnika
fra Joze Radoša, našega Đoke,
pomolili smo se i zahvalili Bogu
na lijepome danu i spomenuli se
svih naših poginulih branitelja
i umrlih lovaca, a na poseban
način nedavno umrlog Imoćanina Ante Peše zv. Pante, našeg
prijatelja, čovjeka dobre duše i
velikog srca, poznatog gangaša
i šaljivdžije. Za ručak, odlično
spremljenog lovačkog gulaša i
mesa s ražnja bilo je u izobilju,
također i dobre kapljice. Crno
vino donirali su članovi sekcije
Cerno LU „Golub“ iz Čitluka.
Kuharski dvojac Filip KelavaSotić i Stipan Šapina-Longić,
od milja zvani Štefan, zaslužuje
sve pohvale, čistu desetku, kao i
njihovi pomagači: Peša, Pićić i
Tulanović.
Po prvi put u ovakvim prigodama upriličeno je natjecanje u
gađanju glinenih golubova. Najbolji strijelac bio je Ivan Mladi22
Dinko Elez sa svojim kolegama
na iz Tomislavgrada, za nagradu
je dobio mali pokal i lijep prsluk
LU „Zavelim“.
Na ovaj dan počasnim članom
Udruge proglašen je Marinko
Gačić, jedan od njezinih starijih
članova.
Druženje u Rogovima nastavilo se do večernjih sati, a vesela
lovačka srca svojom pjesmom i
svirkom dodatno su podgrijavali Josip i Mario, dvojac iz „Tamburaša s kamena“. Naravno, bez
gange se nije moglo, a otpočeli
su je Dragiša i Enko onim nadaleko poznati gangaškim hitom
„Ozeleni grabovino rano“. Odmah su ih podržali rodijak Burik, Antić i Jozo… Lijepo nam
bijaše i ovaj put, ne može ljepše.
Ante Đikić
Ivan Mladina
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD Rujan Kočerin
Ivan Galić-Izaković,
najstariji član Društva
I
van Galić-Izaković rođen je 1928. u
Crnim Lokvama i trenutačno je najstariji lovac LD „Rujan“ Kočerin. Loviti je
počeo u zrelim godinama, bilo je to 1973.
godine. Na to ga je, kaže, potaknula ljubav
prema prirodi, ljepota njegovih Crnih Lokava gdje i danas živi, te prekrasni šumoviti
i brdoviti tereni, livade, proplanci i raznolik
životinjski svijet.
Posjetili smo ga na otvaranju ovogodišnje
lovne sezone. Iščekivao ju je nestrpljivo i s
radošću, baš kao u vrijeme kad je počinjao
loviti. Radovao se susretu s kolegama u lovištu i zajedničkom druženju poslije lova,
jer to su, zapravo, i bili njegovi motivi kad
je odlučio položiti lovački ispit i postati
članom lovačke obitelji. Govori nam, da mu je bavljenje lovom korisno za održavanje kondicije i općenito
tjelesnoga i duševnoga zdravlja, i da mu
je jako bitno druženje s kolegama lovcima
i međusobno zbližavanje, jednako kao i
upoznavanje biljnoga svijeta i divljači. No,
dodao je i sljedeće: „Biti dobar lovac znači
i pokazati vještinu praćenja divljači, znati
načiniti dobar raspored u lovištu, slagati
se i dogovarati s kolegama lovcima, imati
dobro oko i, na kraju, nešto i odstrijeliti,
uloviti na radost cijele ekipe. Ali, sve to u
okviru zakona, lovne etike i ljudskog ponašanja“. Jednom su on i njegova ekipa ulovili
četiri vepra u jednome danu. Njegov je bio
jedan, i danas ima njegove kljove kao trofej.
Veli da mu ovaj prilog u lovačkom listu
puno znači i da iznimno cijeni Hoop! i
svaku napisanu lovačku riječ. Posebice je
sretan zbog toga što na ovaj način može
mlađim kolegama prenijeti jednu dobru,
humanu poruku: Voljeti prirodu i uživati u
njezinoj ljepoti znači više zdravlja te manje
pušenja i alkohola. U lovu treba pokazati
ljudsko lice, treba poštovati zakon, lovačku etiku i dobre običaje. Svaki drugi put je
slijepi put i ne treba ići njime, ma koliko se
u određenom trenutku činio privlačnim i
prihvatljivim.
Bilo je ugodno i korisno čuti iskustva ovoga
starog lovca, iskustva iz jednoga drugoga
lovačkog vremena. Danas to često izgleda
drugačije, no Ivan se i dalje trudi pokazati
i dokazati da lov može i mora u sebi imati
prepoznatljivu crtu ljubavi prema prirodi i
divljači, crtu prijateljstva, međusobnog poštovanja i solidarnosti s kolegama. Godine
na leđima jesu mu teret, ali nam se čini da
taj teret Ivan nosi nekako lagano, i da će još
godinama radosno iščekivati ranu zoru prvoga lovnog dana.
LD Rujan Kočerin
Pojilište za divljač u Podvraniću
U
dijelu lovišta zvanom
Čajer, članovi LD „Rujan“ Kočerin ove su jeseni izgradili jedno pojilište za
divljač. Naime, ovaj dio lovišta
vrlo je udaljen od umjetnih ili
prirodnih pojilišta, te je stoga
vodstvo Društva ocijenilo jako
bitnim baš ovdje izgraditi pojilište za divljač.
Radovi na izgradnji pojilišta
počeli su 31. listopada ručnim
iskopom i betoniranjem, i zahvaljujući lijepu vremenu i dobroj volji, sve je brzo završeno.
Pojilište je kapaciteta oko 5 m³,
a nalazi se u prirodnom uduwww.lovackisavez-hb.ba
bljenju koje omogućava prirodno pritjecanje oborinske vode.
Zahvaljujući obilnim kišama,
lokva je puna vode.
Prijevoz materijala za izgradnju i sami rad dragovoljan je
doprinos članova lovne jedinice Potkraj, u čemu su sudjelovali: Anđelko Udovičić-Đela,
Zoran Udovičić, Mićan Udovičić, Jozo Udovičić, Jozo, Tomi i
Ivan Karmelić i drugi. Društvo
su uveseljavala dva simpatična
psa: Sokol i Ćuki, koji su se motali uokolo ne smetajući nikom
pri radu.
Ivan Mikulić
23
Ivan Mikulić
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD Jarebica Kamenjarka Stolac
Istinsko zadovoljstvo
u druženju i opuštanju
I
ovogodišnja, tradicionalna lovačka večer, koju je 27. rujna u motelu „Villa Ragusa“, na rijeci Bregavi,
organiziralo LD „Jarebica kamenjarka“
Stolac, okupila je brojne lovce, prijatelje lova i goste iz cijele Hercegovine, dijela Dalmacije i Dubrovnika, te
predstavnike Hercegovačko-neretvanske županije, Općine Stolac, Lovačkog
saveza Herceg Bosne, Policijske upra-
24
ve Čapljina i brojnih udruga koje djeluju
na području općine Stolac. U ugodnom
ozračju, kakvo, valjda, znaju prirediti samo
lovci, uz dobru glazbu grupe „Sunce“ iz
Neuma i poneki domaći bećarac, te bogatu
gastronomsku ponudu, druženje je potrajalo do ranih jutarnjih sati.
U dnevnom programu, večeri je prethodila
misa za lovce i prijatelje lova koja je slavljena u crkvi sv. Ilije u Stocu, a potom je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća
ispred spomenika poginulim braniteljima
u središtu grada.
Nakon prijma lovaca i gostiju skupu se
obratio predsjednik LD-a „Jarebica kamenjarka“ Zdravko Vujinović i uz srdačne pozdrave svima zaželio ugodnu večer, dobru
zabavu i uspješnu nadolazeću lovnu sezonu. Govoreći o radu Društva i planovima
za iduće razdoblje Vujinović je istakao:
„Naše lovačko društvo zajedno s počasnim
lovcima i lovcima gostima okuplja oko 350
članova, pa se s obzirom na našu malu sredinu može kazati kako smo jedna prava lovačka, dobro ustrojena i složna vojska. Suradnja s Lovačkim savezom Herceg Bosne
na zavidnoj je razini, kao i s institucijama
na razini općine i šire, među kojima ističem
DVD Stolac i PS Stolac, s kojima imamo
više zajedničkih akcija u cilju unapređenja
stanja u lovištu. Ovdje smo da poručimo i
onima koji se ne pridržavaju lovačke etike
i pravila lova kako ćemo poduzeti sve da ih
uklonimo iz naših redova“.
Potom se okupljenim lovcima i njihovim
gostima obratio Ivica Lučić, tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne, koji je u ime
Saveza pozdravio skup i također naglasio
dobru organiziranost i suradnju ovoga
Društva sa Savezom, te zaželio dobru kob
svim lovcima u idućoj lovnoj sezoni.
Druženje se nastavilo uz dobru glazbu i
tombolu koja je obilovala nagradama, čija
je ukupna vrijednost bila oko 15.000 KM.
Najvrjednije nagrade bile su lovačke puške,
njih četiri, a sretni dobitnici preuzet će ih
naknadno, nakon pribavljanja odobrenja
za držanje i nošenje oružja. Među ostalim
nagradama ističemo zračne puške, umjetničke slike s motivima lova, vikend-aranžmane u elitnim dubrovačkim hotelima,
pakete različitih vrsta hercegovačkih vina,
brojne dijelove lovačke opreme, darovne
bonove, betonske elemente i dr., što je ovu
večer uzvanicima dodatno uljepšalo.
Kako je vrijeme odmicalo a raspoloženje
uz vrsnu stolačku žilavku i blatinu raslo,
čula se i pokoja lovačka.
Tako jedan mlađi lovac, prolazeći pokraj
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
skupine dobro raspoloženih počasnih članova, priupita jednoga od njih, koji je još
aktivan u lovu: „Skine li se štogod, starino?“
„Skidam sve što naleti“, spremno odgovara
ovaj. „A naleti li štogod?“ ponovno će radoznalo prvi. „Već odavno ni blizu“, uzvrati
kroz smijeh starina.
Drugoga, podobro nakresanog lovca kolege pitaju: „Kako se uopće možeš orijentira-
ti, koliko si popio?“ „Jednostavno, po ženi“,
uzvrati ovaj. „Što, viče, napada te?“ dobaci
mu jedan od njih. „Ma ne“, pojašnjava on,
„kad sam trijezan ne mogu je ni pogledati,
kad popijem tri-četiri postaje mi simpatična, kad mi se počne sviđati znam da sam
dobro popio, a kad joj kažem da je volim
onda sam mrtav pijan“.
Bilo ih je još, ali neka ih za neki drugi put.
Kao potvrda da je ova večer svim okupljenima bila dobar bijeg od sumorne svakidašnjice i doživljaj istinskog zadovoljstva
kroz lovačko druženje, opuštanje i zabavu,
posvjedočile su i brojne zahvale i čestitke
stolačkim lovcima i njihovim čelnicima
upućene od gostiju i prijatelja koji su nazočili ovom skupu.
Jozo Matić
LD sokol Nova BIla
Lov na nisku divljač otvoren na Bukovici
O
vogodišnji lov na nisku divljač u LD-u
„Sokol“ Nova Bila otvoren je 5. listopada
na Bukovici. Ulovljena je samo jedna lisica, ulovio ju je mladi lovac Boris Marić, član sekcije Dolac, ali su svi lovci na koncu bili zadovoljni.
Sekcija Dolac bila je domaćin ovoga druženja, na
čelu sa svojim predsjednikom Stankom Jurčevićem, zatim Borisom Bralićem, Slobodanom Nikolićem, Eduardom Matićem, Marinkom Jurčevićem, Ilijom Nevistićem, Brunom Čilićem,
Borisom Marićem, Miloradom Savićem te počasnim lovcem Pavom Ćurkom.
Zborno mjesto bilo je na platou Gostunja, gdje je
glavni lovnik Društva Boris Bralić najprije pozdravio nazočne lovce, a dalje se odvijalo sve jako organizirano i s njegove strane odlično zamišljeno.
Jutro je bilo veoma hladno, ali su zato lovačka srca
bila topla i radosna, jer bio je to zajednički lov.
Gusta magla prekrila je cijelu Bukovicu i to je
natjeralo lovce da skrate vrijeme lova, jer je sigurnost lovaca uvijek ispred odstrela. No sve to
nimalo nije pokvarilo raspoloženje lovaca. Nastavili su ugodno druženje uz gađanje glinenih
golubova, koje je osigurao lovac Josip Sučić, član
sekcije Pakovac.
Lovcima se obratio i predsjednik Društva, dotakao se malo skorih izbora u BiH i spomenuo
www.lovackisavez-hb.ba
pok. Dragu Ivanovića, osnivača sekcije
Dolac i čovjeka koji je dao velik doprinos Društvu. Nakon toga poslužen je
izvrstan lovački gulaš, koji je pripremio
lovac Milorad Savić.
Uskoro se podigla i magla, Bukovica je
izronila u suncu, a druženje lovaca nastavilo se do kasnih večernjih sati.
S otvaranja lova
25
Ružica Bajo
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD Golub Čitluk
Još jedna zabavna lovačka večer
P
red otvaranje ovogodišnje lovne sezone, točnije 10. listopada, LD „Golub“ Čitluk organiziralo je tradicionalnu lovačku večeru u svadbenom salonu
„Ananeri” u Čitluku. Bilo je nazočno oko
350 članova Društva i prijatelja Društva.
Nakon minute šutnje za poginule branitelje
i sve umrle članove Društva, uzvanicima
su se prigodnim riječima obratili Tomislav
Filipović, novi predsjednik LD-a „Čitluk“,
Ilija Vrljić, predsjednik Skupštine Lovačkog
saveza Herceg Bosne i Ino Jerkić, načelnik
Općine Čitluk, a Božje darove koji će se
blagovati blagoslovio je fra Miro Šego.
Tijekom večeri predsjednik Društva Tomislav Filipović uručio je prigodan dar Dra-
ganu Ostojiću, dosadašnjem predsjedniku
Društva, u znak zahvale za sve ono čime
je tijekom svoja dva mandata doprinio razvoju i boljitku Društva. Predsjednik je, također, dobitnicima uručio Odličja trećega
reda Lovačkog saveza Herceg Bosne, a diplome onima koji su položili lovački ispit u
2014. godini.
Ove je godine lovce zabavljao Tamburaški sastav „Maslina“ iz Čitluka, a u zabavni
dio može se uvrstiti i nezaobilazna lovačka
tombola s preko 60 vrijednih nagrada, od
kojih valja spomenuti šest lovačkih pušaka,
10-ak lovačkih kompleta, nekoliko automobilskih osiguranja itd. Čast izvući prvu
tombolu pripala je jedinoj ženi nazočnoj
ovoj lovačkoj večeri,
gošći iz Rame, kažu
budućoj
lovkinji,
kojoj je predsjednik
Društva tom prigodom uručio lijep
buket cvijeća. Najviše sreće pri izvlačenju nagrada imao
je Mirko Planinić,
član sekcije Krehin
Gradac, koji je dobio najvrjedniju lovačku pušku.
Zahvaljujemo našem domaćinu, vla-
Uspješna radna akcija
LD Pavlovica Novi Travnik
Odmor poslije radne akcije
26
N
Bivši i sadašnji predsjednik
Buduća lovkinja i Tomislav Filipović
sniku Svadbenog salona „Ananeri“ Čitluk,
koji se i ove godine potrudio zadovoljiti
sve uzvanike i, osim toga, darovati lovačku pušku kao nagradu na tomboli. Posebna zahvala ide našem redovitom sponzoru
Ivanu Paponji, vlasniku trgovine „UMBRO
SPORT“ Ljubuški, koji svake godine daruje za tombolu najvrjedniju lovačku pušku.
Hvala, naravno, i svima drugima koji su na
bilo kakav način dali svoj doprinos uspješnoj realizaciji ove manifestacije.
a 9. studenoga 2014.,
lovci LD-a „Pavlovica“
organizirali su radnu
akciju na obnavljanju solila i
hranilišta i njihovu punjenju
soli i kukuruzom.
U akciji su se posebice istaknule sekcije Sebešić i Bučići koje
su, osim obnavljanja postojećih solila i hranilišta, uspjele
izgraditi još jedno prelijepo
hranilište za srneću divljač,
kako rekoše u prostoru gdje
je zabranjeno loviti kako bi se
matični fond srneće divljači još
više povećao.
Akciju su vodili lovnici sekcija.
U Gradini Vlado Marković, u
Bučićima Anto Gabrić, u Mravinjcu Fabijan Ramljak, u No-
Gojko Prskalo
vom Travniku Slavko Čabro, u
Sebešiću Draženko Jakić, sve
u koordinaciji s glavnim lovnikom Vladom Kneževićem i
predsjednikom Društva Mirkom- Mićom Lešićem. Tijekom
akcije lovci su u lovište iznijeli
500 kg soli i 500 kg kukuruza.
U radnoj akciji su sudjelovali
i mladi lovci: Luka-Fran Jakić, Pavo, Stjepan i Petar Ivoš,
Marko Slipac, Žarko Šiško,
Dominik Knežević, Karlo Mlakić, Ivan i Josip Radeljić-Jakića,
Ivan Cvitanović, Manuel Budimir, Toni Varivoda i Ivan Zeko,
te neizbježna i najaktivnija Ana
Tomić.
Anto Cvitanović
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU Livanjsko Polje Lištani
Psi u dobroj formi
na početku sezone
O
svanuo je lijep i sunčan
dan i sve je ukazivalo
na dobar pogonski lov
na divlju svinju. Lovili smo na
terenu ,,Veliki lug“, u sekcij Lištani. Na ulasku u teren vidjeli
smo dosta tragova divljih svinja
od prošle noći. Odmah na početku pogona psi su pronašli i
oblajavali vepra, koji se pokrenuo i naišao na našega kolegu
HUL Kravica Ljubuški
Dinu Kontu koji ga je s dva
izvrsna hica odstrijelio. Bio je
to vepar s velikim kljovama, kapitalac. Bili smo prezadovoljni
ulovom i radom pasa, te smo
tako lov i završili. Nastavili smo
s roštiljem i odmorom te na laganom povjetarcu tako ostali
do posljednjih zraka sunca.
Davor Barać
LD Mosor Široki Brijeg
Uživanje u Gornjem Dabilu
N
a otvaranju ovogodišnje lovne sezone
jesen je počastila širokobriješke lovce prelijepim,
sunčanim danom. Tu ljepotu
lovci lovne sekcije Crnač uživali su najprije u lovu, a onda
druženjem u Gornjem Dabilu.
www.lovackisavez-hb.ba
Zborno mjesto bilo je kod „župana“ i vrsnoga kuhara Marina
Zeljke-Bošnjakušića. Njegova
odlična juha i još bolja janjetina
više nego dobro su došli nakon
duge jutarnje šetnje lovištem…
Zdravko Jurilj
27
Snaga je u zajedništvu
S
voju lovačku večer, središnji lovački događaj u godini, HUL „Kravica“ ove je
godine upriličila 17. listopada u
svadbenom salonu „Antonela“,
u nazočnosti svojih članova te
brojnih gostiju i sponzora.
Na početku, nazočnima se najprije obratio Mario Herceg,
predsjednik Udruge, ukratko se
osvrnuvši na rad Udruge u protekloj godini, gdje je kao poseban uspjeh spomenuo dobivanje lovišta na korištenje nakon
tri godine. Nevenko Barbarić,
načelnik Općine, naglasio je
kako će HUL „Kravica“, kao i do
sada, imati potporu općinskih
institucija, a Mate Rađa, nakon
što je pozdravio nazočne u ime
Hrvatskog lovačkog saveza,
domaćinu je uručio prigodnu
povelju i drvorez. Priliku da se
obrati ljubuškim lovcima dobio
je i Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg
Bosne, i njegove su riječi pozorno popraćene i nagrađene
srdačnim pljeskom. Na kraju,
za govornicu je izašao i Dragan
Čović, novi član Predsjedništva BiH te predsjednik HNS-a
i HDZ-a BiH. Između ostaloga,
spomenuo je problematiku lovišta i novo zakonsko rješenje o
njihovu zakupu, čime je dokazao da dobro poznaje probleme
s kojima se lovci svakodnevno
nose. To, ali i činjenica da se
ljubuškim lovcima prvi put u
povijesti obratio član Predsjedništva BiH, bili su više nego dovoljan razlog za gromoglasan i
dugotrajan pljesak nakon Čovićeva govora.
Ovogodišnju lovačku večer
pripremili su Mario Herceg,
Željko Međugorac, Ante Skoko, Antiša Vukšić, Dominik
Vukšić, Dražan Tambur, Mate
Bošnjak, Miro Čolak i Srećko
Brkić, kao članovi organizacijskog odbora. Da su odlično
odradili svoj posao najbolje
svjedoče podatci o tomboli, u
kojoj su bile osigurane 83 nagrade. Sedam prelijepih hostesa prodalo je 4228 listića tombole, što je veličanstven uspjeh.
Nakon prošlogodišnje tombole
na račun Udruge položeno je
6180 KM, a ove godine 6500
KM, što je, ako se uzme u obzir
trenutačna gospodarska i socijalna situacija, odličan rezultat.
Snaga ove Udruge je u uspješno
odrađenim poslovima i ispunjenim obvezama, u zajedništvu njezinih članova, simpatizera i sponzora. Sve dok je tako
ne treba sumnjati da će se ovako lijepa druženja nastaviti.
Mario Herceg
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka organizacija Vitez
Druženje zasjenilo odstrel
T
ri termina lova koji se
posebno obilježavaju u
lovnom kalendaru LO
„Vitez“ su otvaranje lova na
krupnu divljač, na sitnu divljač
i zajednički lov na divlje svinje.
Prva nedjelja u listopadu tradicionalno se smatra početkom
lova na sitnu divljač. Da bi se
izbjeglo koncentriranje većeg
broja lovaca na jednome terenu,
što bi moglo imati negativan
utjecaj na brojno stanje glavnih
gospodarskih vrsta, donesena
je odluka da se otvaranje lova
upriliči po lovnim jedinicama.
Pri tomu su zajednički ručak
i druženje na razini udruge
organizirani pri natjecanju u
streljaštvu. Kako je dobar dio
članstva nekih lovnih jedinica
bio spriječen u prvu nedjelju
te kako su sljedeće nedjelje organizirani izbori, što je podrazumijevalo zabranu lova, neke
lovne jedinice su otvaranje lova
upriličile tek treće nedjelje.
Lovci su se okupili na zbornim mjestima. Uslijedila je
uobičajena procedura, postrojavanje, „sravnjenje“ dokumentacije, predočavanje plana
lova, naglašavanje mjera sigurnosti i, na kraju, određivanje
mjesta za lovački ručak. Uslijedio je odlazak lovaca te
puštanje pasa. Lovački psi i
lovci su pretraživali teren. Bilo
je uživanja u zvonkom gonjenju goniča koji su pronalazili
i pokretali divljač, no uglavnom
je nisu predugo slijedili. Dije-
lom zbog nedovoljnog
rada sa psima, dijelom
zbog nedostatka kondicije
i pasa i lovaca, dijelom
zbog vremenskih uvjeta.
Našlo se tu prigode i za
poneki pucanj. Kada lovci
žele opravdati promašaje,
koji su i sastavni dio lova,
oni znaju reći da je puno
lakše promašiti nego pogoditi. No, da otvaranje
lova ne protekne bez ulova
potrudili su se Mijo Ramljak i Anto Ivišić, koji su
odstrijelili po jednu lisicu,
te Dragan Trogrlić koji je
odstrijelio zeca.
Kako se lov približavao
kraju lovci su bili sve bliže
mjestu lovačkog druženja, što
Polazak u lov
je zapravo i glavni događaj na
otvaranju. Druženje je organizirano pokraj izgrađenih
LD Tetrijeb Kupres
Otvaranje lovne sezone i nove lovačke kuće
U
organizaciji LD-a „Tetrijeb“ Kupres, u nedjelju 5. listopada upriličeno je otvaranje lovne sezone na
sitnu divljač. Pozivu domaćina odazvala su
se brojna lovačka društva iz okruženja te
čelništvo Lovačkog saveza Herceg Bosne,
na čelu s predsjednikom Slavkom Marinom. Ukupno je bilo prijavljeno oko 140
lovaca.
Na zbornome mjestu, sve prisutne je pozdravio predsjednik LD-a „Tetrijeb“ Kupres
Marko Jurič-Pop, a upute o tijeku lova i ponašanju lovaca dao je dopredsjednik Društva Zoran Lovrić.
Lov se odvijao na lokalitetu Omara, a lovci i
pogoniči bili su raspoređeni u dva prigona.
Odmah, na početku lova prolomio se štek
lovačkih pasa, što je bilo obećavajuće za lovce na štandovima. Međutim, lovačka nas je
sreća ovaj put poprilično zaobišla te je odstrijeljena samo jedna lisica, ali je viđeno dosta druge divljači koja se nije lovila taj dan.
Slabiji uspjeh u lovu nije pokvario raspoloženje prisutnih. Po završetku lova uputili
su se u lovačku kuću „Tokića vrilo“ gdje je
Ceremonija otvaranja lovačke kuće
28
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
lovnotehničkih objekata, uz
ukusno jelo i piće, šale i dosjetke, što iz lovačkih događaja,
što iz života članova.
Budući da se na
ovakvim događajima
nađe veći broj lovaca,
od kojih neki baš i
nisu često viđani u
lovačkim akcijama,
druženja su prigode da se članstvo
upozna s do tada
urađenim poslovima,
kao i nadolazećim
obvezama. Premda
je vegetacija bila bujna i bogata kao nikada do sada, pojave
iz prošlosti na ovim
prostorima govore
da zima može doći
relativno brzo. A
to znači da zadaće
dovršetka započetih
lovnogospodarskih i
lovnotehničkih objekata te prikupljanja hrane za
prihranu divljači trebaju postati prioritetne, odnosno ući u
završnu fazu. Vrlo brzo trebat
će započeti s iznošenjem hrane
u lovište, kako bi se divljač na
nju naviknula prije nego što joj
stvarno zatreba.
Druženje lovaca potrajalo je do
kasnih sati, a lovci su, svatko
Nakon toga je otkrivena ploča s nazivom
upriličen zajednički ručak.
Ovo je bila izuzetna prilika da LD „Tetrijeb“ lovačke kuće, a prisutni lovci su potom
Kupres, uz otvaranje lovne sezone upriliči mogli razgledati nove prostorije.
i otvaranje svoje nove lovačke kuće, koja je Druženje lovaca nastavljeno je oko vatre
izgrađena pod planinom Kurljaj, na već spo- do dugo u noć, uz stol na kojem je bilo
menutoj lokaciji Tokića vrila. Gradnja lovač- pečenih odojaka i lešo janjetine, uz točeno
ke kuće trajala je dvije godine, a izgrađena je pivo i domaće vino. Na kraju druženja, priradom i novcem lovaca te uz pomoć donaci- stigli gosti izrazili su zahvalnost domaćinu
na pozivu i organizaciji susreta te potvrdili
ja i novca LD „Tetrijeb“.
Lovačka kuća se nalazi u prekrasnom ambi- svoj dolazak i sljedeće godine, čemu se zajentu, okružena je borovom šumom, a s mje- sigurno svi veselimo.
sta gdje se nalazi puca pogled na čitavu kuZoran Lovrić
prešku visoravan. Do lovačke se kuće dolazi
makadamskim putem iz Zlosela,
preko upečatljivih ponora rijeke
Sve je, naravno, završilo veselim druženjem
Mrtvice.
Ceremonija otvaranja nove lovačke kuće počela je govorom
predsjednika Društva, koji je
upoznao lovce s tijekom gradnje
nove kuće, a vrpcu je presjekao
Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne,
zahvalivši u toj prigodi domaćinu na trudu oko današnjeg lova,
a ponajprije na izgradnji lovačke
kuće, koja će biti na korist članovima „Tetrijeba“ a na ponos Lovačkom savezu Herceg Bosne.
www.lovackisavez-hb.ba
29
prema svojim obvezama, lagano odlazili kućama. Puni zadovoljstva i sreće i u iščekivanju
iduće nedjelje.
Ivica Drmić
Kratkotrajan odmor
Zamijenjen
krov na čeki
P
LU Zavelim Roško Polje
rije nekoliko mjeseci odrađen je zahvat promjene dotrajalog krova na
visokoj čeki na lokalitetu zvanom
Privor. Krov od guttanit ploča vrijeme
je dobro načelo – oštetilo tako da je bila
nužna njegova žurna zamjena. Sada je čeka
pokrivena pocinčanim limom te je tako
dugoročno riješen problem ovog lijepog i
značajnog lovačkog objekta.
Ante Đikić
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Sezona otvorena,
trofeji odlične kvalitete
D
vjestotinjak
lovaca
okupilo se na svojim
zbornim mjestima u
sunčano nedjeljno jutro, 19.
listopada, na otvaranju ovogodišnje sezone lova na nisku
divljač. Svaka je sekcija lovila
na području u kojem je zadužena za uzgoj i zaštitu divljači.
Kako je u pojedinim dijelovima
lovišta toga dana bilo magle,
grupovođe su posebnu pozornost posvetile sigurnosnim
mjerama, zahtijevajući, između
ostaloga, da se ne lovi u blizinu
naseljenih mjesta. Lov je trajao
od 8 do 13 sati, kada su se svi
sudionici lova okupili na bogato pripremljenom lovačkom
ručku. Ulova nije bilo, ni lovci
ni psi nisu pokazali neku osobitu formu na obraslim i teškim
terenima.
Otvaranje sezone lova na nisku
divljač poseban je događaj na
prostorima Bosanske Posavine.
No, katastrofalne poplave koje
su zadesile ove krajeve učinile
su da taj događaj ove godine
prođe na neki poseban način.
Lovci su, naime, posve svjesni
šteta na divljači i znaju da će
proći još dosta vremena dok se
matični fond divljači ne stabili-
LD Fazan Odžak
zira. Do tada, ulov će, kao i na
ovogodišnjem otvaranju, biti
u drugom planu, premda neki
pokazatelji govore da u ovom
lovištu već sada, nedugo nakon
poplava, obitava značajan fond
fazanske i zečje divljači.
Ocjenjivanje trofeja
Kemal Osmanović, Dragan M.
Martinović i Božo Grgić kao
članovi Povjerenstva za ocjenjivanje trofeja divljači LD „Fazan“
Odžak, uz asistenciju počasnog
člana Društva Stamenka Vukovića, 10. listopada 2014. ocijenili su 14 rogova srnjaka i izdali
14 trofejnih listova.
Srnjaka u medalji ove godine
nije bilo. Po četiri su bila u kategorijama 90 do 105 točaka, 80
do 90 točaka i 70 do 80 točaka,
a dva u kategoriji do 70 točaka.
Prosječna trofejna vrijednost
za ovu lovnu godinu je 82,38
točaka, što je u okvirima desetogodišnjeg prosjeka od 84,97
točaka.
Prosječna starost odstrijeljenih
srnjaka je pet godina, a njihova prosječna tjelesna masa bez
utrobe je 25 kilograma.
Kvaliteta ocijenjenih trofeja je
odlična, bez obzira na to što
srneća divljač ove godine zbog
poplava nije imala povoljne životne prilike u staništu.
Nedžad Garić
LD Mosor Široki Brijeg
U istom toru vukovi i crna divljač
D
io lovišta kojim gospodari Lovna jedinica
Blato, jedna od četiri
lovne jedinice LD „Mosor“ Široki Brijeg, uistinu je kao malo
veći tor. U područje šume i makije u duljini petnaestak i širini oko tri kilometra svakim se
lovnim danom „ugura“ više od
stotinu lovaca tražeći svoj plijen. Istina, bude dana kada se u
nekoj sekciji i ne oglasi pucanj
ili štek, ali je to vrlo rijetko. Ako
ništa onda nastrada neka lija ili
kuna a i one spadaju u lovnu
divljač, makar nisu plemenite.
Ova godina je izuzetno dobro
rodila žirom, što je vjerojatno
bio dobar razlog da se u Trtli
našlo jako mnogo crne divljači
pa je svaki izlazak bio uspješan.
Bilo je dana po jedna svinja, ali i
onih s pet komada. Sve su zdrave i u vrlo dobrom stanju. Odakle se toliko crne divljači slilo
na ovako mali prostor, teško je
zaključiti. Ipak, pretpostavke
su da su u potrazi za hranom
najviše došle iz Dalmacije i s
područja Hutova blata, gdje je
30
hrana nešto oskudnija. Skupina
lovaca koju je predvodio lovnik
Stanko, a asistirali mu Josip,
Čedo, Đuka i Vranješ, u velikom je gustišu uspjela jednoga
stokilaša izvući do terenca, a
namijenjen je Đuki na čast jer
je za taj lov potegao ravno iz
Njemačke.
U cijeloj stvari ima nešto i čudnovato. Naime, prije desetak
dana (početkom studenoga)
lovci: Josip Ljubić i ujak mu
Anđelko Zovko bili su svjedoci
velikoga zavijanja vučje divlja-
či u sam suton jednoga kišnog
dana. Po njihovu kazivanju, odmah blizu naselja je čopor vukova, sigurno više od pet, tako
strašno zavijao da je „ugonio
strah u kosti“ i ljudima i divljači. Najvjerojatnije je riječ o parenju i svađi oko ljubavnih čina.
Bilo kako bilo, malo je čudnovato da lovci, barem do sada,
nisu pronašli nijednu strvinu
u lovištu, premda to ne mora
značiti da nije stradala poneka
svinja.
Blago Lasić
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Glave su se
„oladile“
L
ovci LD-a „Vepar“ Prozor-Rama
okupili su se na Kopili – Kranjčići da bi „apsolvirali“ jednogodišnju
formalno-pravnu nakazu, djelo Skupštine
Hercegovačko-neretvanske županije.
Odluka te Skupštine o cijepanju lovišta na
dva dijela izazvala je veliku buru. Čije su
ruke bile u zraku kad je donesena, o tome
i o ostalim stvarima govoreno je i pisano
više puta i na više mjesta. Odluka kao odluka možda i nije sporna, ali je jako sporan
njezin sadržaj: podjelom na dva dijela, površina lovišta postala je većom od površine
općine! A bilo je još devijacija u njezinu
sadržaju. Bez obzira na svu nelogičnost,
možda bi ta Odluka i ostala, da protiv nje
nije krenuo dr. Jozo Ivančević, načelnik
Općine, legalnim putem kroz državne institucije. A Odluka je bila toliko nakazna,
da je pravna bitka dobivena s lakoćom.
„Iznenadila me je Odluka Skupštine i Vlade Hercegovačko-neretvanske županije,
jer ta tijela vlasti nisu štitila interese lokalne zajednice prema Povelji EZ-a iz 1994.
LD Vepar Prozor-Rama
godine, donoseći Odluku bez javne rasprave, bez traženja mišljenja lokalne zajednice itd. Još me više čude osobe koje dolaze
ovdje loviti a koje su mogle znatno utjecati
na to da se Odluka ne donese, kao što me
čude i pojedini naši zastupnici u Skupštini
Županije. Odluka je nakazna i u sadržaju:
veća je lovna površina nego što je površina općine Prozor-Rama. Svoja smo prava
tražili na Ustavnom sudu Federacije BiH i
evo, Sud je presudio u našu korist“, zadovoljan je načelnik dr. Jozo Ivančević.
Lovcima ne treba velik razlog da bi se sa-
stali, a ovaj put razlog je više nego očit.
Sastali su se da uz „iće“, piće i pjesmu još
jednom pretresu sve oko ove farse i da slučaj konačno „apsolviraju“. Više od stotinu
lovaca i gostiju navraćalo je cijeli dan. Skup
je pozdravio predsjednik Društva Ivo Zane
i, između ostaloga, zahvalio svima onima
koji su dali doprinos da se poništi ta famozna Odluka, izdvojivši pritom velik doprinos Ilije Cvitanovića i dr. Joze Ivančevića
te Luke Faletara, koji nije mogao doći na
ovaj skup.
Stanko Ćurčić
HLD Malič Grude
Dobar start
u lovnu sezonu
Č
lanovi sekcije Ružići i
ovu su lovnu sezonu
svečano otvorili, za što
i imaju razloga. Ranojutarnji
lov, prvi ove sezone, urodio
je uspješnim pogonom zeca i
sretnim odstrelom. Po završetku lovnog dana nastavilo
se veselo druženje do kasnih
popodnevnih sati, uz pokoju
čašicu, dobru gozbu i, naravno,
neizostavne lovačke priče.
No u ovom društvu ne ostaje sve
samo na priči. Odmah po otva-
www.lovackisavez-hb.ba
ranju lovne sezone, vođa ekipe
Kruno Žulj s kolegama dao se
na posao, a Mićo Žulj ustupio
je potrebne strojeve za rad, kako
bi usijali ozimu pšenicu za ispašu divljači, ponajprije za zeca. A
zeca u ovome lovištu ima u većem broju, ponajviše zahvaljujući ovim vrijednim lovcima.
Za svoj trud i zalaganje, Kruno
Žulj ove je godine dobio lovačka odličja i priznanja.
Vinko Rezo
31
t
s
o
v
i
j
l
t
a
n
z
Prepo
N
a 9. danima šljive, u sportskoj dvorani grada Prozora, ove
je godine pokraj štanda LD-a „Vepar“ bio još jedan štand
vezan za lovstvo. Štand društva „Vepar“ nije prodajni već
marketinški, svrha je promicanje i Društva i Općine u turističke
svrhe. Na štandu pokraj mogla se nabaviti lovačka oprema. Pa,
eto, prozorski sajam bar je u jednom pogledu proširen.
Stanko Ćurčić
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Počastili goste
dobrim lovom
LU M. M. Bikan Vir
L
ovci Lovačke udruge M.
M. Bikan iz Vira dugo će
pamtiti jedan lijep i nadasve uspješan lovački dan, koji
su nedavno imali u svome lovištu i prilikom kojega su ugostili
svoje prijatelje lovce iz Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega.
Ekipa predvođena grupovođom Fidelom Koštrom, u lovi-
štu zvanom Zavelim, s pomoću
dobro istreniranih lovačkih goniča, odstrijelila je šest divljih
svinja. Zanimljivo je da su svih
šest svinja odstrijelili lovci koji
su bili u gostima ovoj lovačkoj
grupi.
Ponosni domaćini bili su prezadovoljni time što su svojim gostima upriličili pravi užitak lova
na ovu atraktivnu divljač koja
se još uvijek, kako kažu, dobro
održala u virskim lovištima.
Ovako dobar ulov ponajprije
je rezultat iscrpnog i dugotrajnog rada u lovištu. Naime,
ova lovačka ekipa cijelo je ljeto
nesebično vodila brigu o dodatnoj prehrani i izgrađivanju
hranilica, solila i pojilišta kako
bi se divljač što duže zadržala
u terenu.
Nakon lijepog i uspješnog lova,
pjesme i veselja, gosti su srdačno zahvalili na prelijepom i zabavnom druženju, te dogovorili
nastavak koji će uskoro upriličiti na svome terenu.
Fidel Koštro
Radost pomućena
tužnim vijestima
LU Vran Tomislavgrad
B
ez obzira na vrućinu, gužvu i brojne obveze, članovi sekcije Kazaginac
tijekom ljeta u svom su lovištu
pravili lokve, prosijecali staze,
gradili visoke čeke i prihranjivali
divljač, pa su s opravdanim optimizmom čekali početak ovogodišnje jesenske lovne sezone.
Petnaestak članova sekcije na
prvi dan lova lovilo je na Kamešnici, gdje je Petar Renić u
predjelu Liskovače odstrijelio divlju svinju. Koliko Petar
Renić voli lov na divlju svinju,
najbolje svjedoči podatak da je
za ovaj lov, vozeći se 23 sata,
došao čak iz Rotterdama, gdje
radi!
32
Poslije lova upriličeno je druženje u lovačkoj kući na Kamešnici.
No, uz ovaj dan su vezane i tužne vijesti. Prva, jedan od pasa
smrtno je stradao pod kotačima
vozila (lovište se, naime, nalazi
uz prometnicu), druga, nađena
su tri otrovana psa. Veterinarskim pregledom ustanovljeno
je da su psi pojeli otrov koji
su našli u lovištu. Tko nam to
radi i zašto? Tko obezvrjeđuje
rad i trud članova naše sekcije?
Koliko će još naših ljubimaca i
divljači stradati zbog nečije ljubomore ili „igrica“ i „šala“?
Ivan Mladina
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD Pavlovica Novi Travnik
Otvoren lov na sitnu divljač
D
ana 28. rujna 2014.,
lovci LD-a „Pavlovica“
iz Novog Travnika,
svih pet sekcija, upriličili su
otvaranje lovne sezone na sitnu
divljač. Otvaranje je proteklo
u radu na uništavanju štetnika
i ugodnom druženje uz slasne
delicije sekcije Mravinjac. Uz
glavnog lovnika Društva Vladu
Kneževića, lov su vodili lovnici sekcija koji su od 7 do 12.30
obišli dio revira sekcija Mravinjac i Gradina. Okupljanje lovaca trajalo je do 13 sati kada
je sve prisutne lovce i goste
pozdravio predsjednik Društva
Mirko-Mićo Lešić, zahvaljujući
Bogu na lijepu danu a lovcima i
gostima na dobru odzivu. Naime, bila su nazočna 82 lovca
i nekolicina gostiju. Kao gosti
bili su i članovi nekih susjednih
udruga, među njima i značajan broj lovaca iz Kupresa, koji
su nas pozvali u goste kad oni
budu otvarali lovnu sezonu.
Prije objeda, molili su i blagoslovili objed doktor Pavo Jurišić, počasni član Društva, koji
lovce prati na skoro svim događanjima i don Ivan Jurišić,
susjed i rođak dr. Pave. Predsjednik Društva Mirko Lešić
odgovarao je na pitanja lovaca
koja su se odnosila na implementaciju Zakona o lovstvu,
podjelu postojećeg lovišta na
dva lovišta, te dodjelu lovišta
na gospodarenje. Posebna rasprava vodila se oko inspekcijskog nadzora Federalnog
lovnog inspektora, koja je sve
lovce zabrinula i uplašila ih što
će se događati u idućem razdoblju, jer kako rekoše, uvijek se
nadaju kojekakvim smicalicama koje su uglavnom upućene
na lovačke udruge s hrvatskim
predznakom, pogotovu Lovačkom savezu Herceg Bosne.
U svojim odgovorima predsjednik Lešić je isticao da resorno ministarstvo i Povjerenstvo moraju izvršavati sve svoje
obveze glede implementacije
Zakona o lovstvu, koji je pretrpio određene izmjene i dopune, te da se u dodjelu lovišta na
gospodarenje moraju uključiti
i predsjednici udruga. Upravnom odboru Društva glavni je
cilj zaštititi i očuvati prirodu
LU VRAN Tomislavgrad
Iznenadan ulov
T
opao jesenski dan uoči blagdana sv. Huberta, „izvukao“ je
lovce u lov na Tušnicu.
Prvi zadatak bio je postaviti čeke, a
onda je krenuo pogon, noga za nogom, laganim tempom. Dugo se ništa
nije događalo, a onda, pred kraj lova,
iznenada pucnji, cijelo krdo divljih
www.lovackisavez-hb.ba
svinja koje su pokrenule kolege iz
Livna, izravno pred nas. Petar Mladina odstrijeli jednu, a autoru ovih
redaka posreći se odstrijeliti dvije.
Po završetku lova, pravac vikendica,
gdje su ulov proslavio uz Markov roštilj i peku.
Ivan Mladina
33
i divljač te poraditi na još boljim međuljudskim odnosima u
sekcijama i Društvu kroz češća
druženja lovaca i njihovih simpatizera društva.
Da se, nakon svega, umorni lovci i gosti malo okrijepe,
pobrinuli su se Stipo Zlatunić,
Boro Lešić, Jozo Jurišić-Đira i
Jure Tomić-Jurka, koji su napravili lovački gulaš i ispekli
dva praseta. Najzapaženiju ulogu imao je predsjednik Saveza
Slavko Marin, koji je odgovarao
na postavljena pitanja i obećao
da će sve učiniti kako bi održao
visoku razinu Saveza koju je
zatekao preuzimajući predsjedničku dužnost.
Anto Cvitanović
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LOVAČKI ISPIT U ŽUPANIJI SREDIŠNJA BOSNA
Savez bogatiji za 88 lovaca
U
listopadu i studenom na području
Središnje Bosne održani su lovački
ispiti za dio lovačkih udruga a ovih
prostora, članica Lovačkog saveza Herceg Bosne. Nakon što su lovačke udruge
provele lovne pripravnike kroz teorijsku
i praktičnu izobrazbu, prijavili lovne pripravnike i održali dodatnu pripremu za
polaganje ispita, Savez je zakazao termine
polaganja ispita. Zbog većeg broja lovnih
pripravnika ispiti su organizirani 11. listopada u Kiseljaku, 18. listopada u Novom
Travniku i 21. studenoga u Jajcu. Ispiti su
organizirani i realizirani u skladu s Pravilnikom o programu, uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita. Provelo ih je tročlano
Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita
u sastavu mr. sc. lovstva Vlado Soldo,
dipl. ing., predsjednik povjerenstva, Jako
Čavara, dipl. ing. šumarstva, član i Ivica
Lučić, mr. lovstva i zaštite prirode, tajnik
povjerenstva. Organizacija ispita bila je na
zavidnoj razini.
Lovnim pripravnicima su se obratili svi
članovi Povjerenstva, izrekavši svoja
očekivanja od ispita, odredili pravila igre,
nakon čega se pristupilo podjeli testova,
odnosno pismenom dijelu lovačkog ispita.
Dio lovnih pripravnika u početku je bio
opterećen tremom, koja je nestajala sa
svakim novim odgovorom u testovima.
Uslijedilo je ispravljanje testova, objava
rezultata pismenog dijela ispita te usmeni
dio ispita. Svi članovi Povjerenstva su se na
kraju ponovno obratili, no ovaj put lovcima.
Čestitali su im na položenom lovačkom ispitu, posebice skupini koja je pokazala im-
Nove lovkinje
presivno znanje te u skladu s Pravilnikom
oslobođena već nakon pismenog dijela
ispita. Vlado Soldo, kao predsjednik Povjerenstva naglasio je da bi položen lovački
ispit trebao biti tek početak, koji lovnog
pripravnika prebacuje u kategoriju lovca.
Međutim, s time proces učenja ne bi trebao prestati te bi se trebali nastaviti dalje
stručno usavršavati, čitajući stručnu literaturu i glasilo „Hoop!“. Ovom dijelu polaganja priključio se i Slavko Marin, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, koji se
prigodnim riječima obratio skupu. Čestitao
je na položenom lovačkom ispitu, čime
su postali punopravni
članovi najveće udruge.
Naime, „kao članica LS
HB, odnosno FACEa pripadamo brojnoj
obitelji od preko sedam
milijuna lovaca“. Naglasio je da trebaju nastaviti
aktivno raditi, odnosno
izvršavati i sve druge
obveze u udrugama u
kojima su članovi. Posebice je čestitao dvjema
djevojkama, Ireni Biletić
i Snježani Mikulić, koje
Ispitno povjerenstvo
su pokazale impresivno
34
znanje, pokazavši da čak i prednjače u
odnosu na neke muške kolege. Premda je
tradicionalno mišljenje u našem kraju da
je lov primarno „muška stvar“, poželjno je
uključivanje većeg broja ženskih članova.
Naravno, sve pod pretpostavkom o ravnopravnosti u svim segmentima.
Lovni pripravnici su pokazali solidno
znanje, što je dokaz dobrog rada s lovnim
pripravnicima u udrugama. Svi su pokazali da im je izuzetno stalo do uspjeha na
ispitu. Od ukupno 97 lovnih pripravnika
ispit je položilo njih 88, odnosno 90,72
%, što je vrlo visoka prolaznost. Koliko
je bilo žrtvovanje svjedoči podatak da
je dio njih pristigao iz zemalja zapadne i
središnje Europe, isključivo radi ispita te
da su se gotovo isti dan morali vraćati u
zemlje iz kojih su došli. Istaknut ćemo
krajnje slučajeve prema dva kriterija:
brojnost pripravnika iz udruga i njihovu
prosječnu starost, o čemu treba povesti
računa. Od osam lovačkih udruga koje
su uputile lovne pripravnike na polaganje
lovačkog ispita, najviše ih je bilo iz HLD
„Vepar“ Fojnica (15), LD „Zec“ Busovača
(13) i LD „Pavlovica“ Novi Travnik (11).
Najmanje ih je bilo iz LD „Uskoplje“
Gornji Vakuf – Uskoplje i LD „Tetrijeb“
Kreševo (po 4), te LD „Sokol“ Nova Bila
(5). Prosječna starost novih lovaca je oko
36 godina, a 42 lovca mlađa su od prosjeka. Prosječno najmlađi su novi lovci LD
„Tetrijeb“ Kreševo (29 godina), LD „Sokol“
Nova Bila (30 godina) i LO „Vitez“ Vitez
(31 godina). Najnepovoljnija starosna
struktura novih lovaca je u LD „Uskoplje“
Gornji Vakuf – Uskoplje (49 godina), LD
„Pavlovica“ Novi Travnik (40 godina) i
LD „Zec“ Busovača (39 godina). Držimo
da će i uz ovakve neumoljive brojke doći
do odgovarajućeg pomlađivanja članstva u
većini udruga. No važnije od toga je da oni
nastave s proširivanjem stečenog znanja i
usvajanjem pozitivnih iskustava od starijih kolega, kako bi se u punom smislu
riječi uključili u rad lovačkih udruga i pripremali za neizbježne smjene generacija.
„Na mlađima svijet ostaje“ kaže narodna
poslovica. Pa neka tako bude i u ovom
slučaju.
Ivica Drmić
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
OTAR 2014.
Lovci su, više od ostalih,
odgovorni za prirodu
P
osljednje nedjelje u rujnu, tako već jedanaest
godina, točno u podna,
na bilskoj visoravni, na Otaru,
slavi se sveta misa za pokojne
lovce i zaziva se Božji blagoslov
na nadolazeću lovnu sezonu.
Iznimno je to značajan događaj za širokobriješke i mostarske lovce te njihove prijatelje iz
drugih lovačkih udruga iz Hercegovine.
Po lijepu vremenu, svetu misu
je i ove godine predvodio fra
Mile Vlašić, u koncelebraciji
još nekolicina njegovih kolega. Propovijedajući nazočnom
puku, fra Mile je, očekivano,
istaknuo potrebu očuvanja suživota čovjeka i prirode. Za sve
dobro, ali i loše što se događa
s prirodom, odgovorni smo mi
ljudi, poručio je fra Mile i dodao: Lovci su ti koji su više od
nas ostalih vezani za prirodu i
zato je njihova obveza i odgovornost za njezinu zaštitu još
veća. Mislim da to dosta dobro rade. Ne mogu ni zamisliti
što bi bilo da ih nema u ovim
našim prelijepim prirodnim
www.lovackisavez-hb.ba
krajolicima. Jer, ne smijemo zaboraviti, osim lovaca postoje i
krivolovci i oni koji ne poštuju
prirodne, odnosno Božje zakonitosti.
Poslije svete mise nazočni su
prionuli na lovački grah, gdje
je oko tisuću lovaca i njihovih
gostiju sjelo za zajednički „stol“
i u ugodnom prirodnom okruženju ostalo do sunčeva zalaska. Organizator, Eko-udruga
prijatelja Bila „Misište“, na čelu
s predsjednikom Marinkom
Soldom-Jurom, trudio se da
ovaj događaj i ove godine svakom ostane u lijepu sjećanju.
Bilo je i novih lica, na njima se
Ilija Vrljić, Petar Zelenika i Dragan Naletilić u
razgovoru o lovačkim temama
dalo primijetiti oduševljenje
onim što su doživjeli, mnogi
od njih su rekli, dokle budem
mogao, ovamo ću dolaziti. Jer,
kao malo gdje, ovdje su svi ljudi nekako „jednaki“, bez obzira
na to je li netko gradonačelnik,
župan, predsjednik društva,
Saveza… Ovdje nema netrpeljivosti, zavisti, prepirke... Čuje
se samo lijepa riječ, smijeh, šala
i pjesma, koja ovdje ima poseban prizvuk. S visine od 950 m,
na sve se strane razliježe ganga, bećarac, brojnica. Vrijedne
domaćice, lovčevice, iznose po
stolovima pripremljene domaće specijalitete, kako se ne bi
pilo „golo“ vino. U razgovorima, otvaraju se brojne teme.
Stariji sa sjetom govore kako
je na ovim prostorima nekada
bilo, kako se živjelo, momkovalo, lovilo.
I tako, uz priču i pjesmu, dan
se neprimjetno primiče kraju.
Bilo je vrijeme napustiti Otar.
Stisak ruke i pozdrav, do iduće
godine.
Vlado Bošnjak
35
LOVNO STRELJAŠTVO
HERCEGOVAČKA LIGA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Širokobriježani pobjednici
u obje konkurencije
Ideja, koja je već nekoliko godina među strijelcima hercegovačkih lovačkih udruga „visjela“ u zraku, ove je godine
realizirana. Uspješno je organizirano još jedno natjecanje
u lovnom streljaštvu – Hercegovačka liga.
A
strijelce. Izgradnjom streljane
u Čapljini i Kupresu, uz one u
Neumu, Mostaru i Širokom
Brijegu, stvoreni su uvjeti za organiziraniji pristup streljačkim
natjecanjima.
Nakon što su stvorene osnovne
pretpostavke za nju, početkom
ove godine donesena je odluka
o utemeljenju Hercegovačke
lige. Po dogovoru, Liga je trebala imati pet kola (Široki Brijeg,
Neum, Kupres, Mostar i Čapljina), uz sudjelovanje sedam
momčadi (LU „Jadran“ Neum,
LD„ Galeb“ Čapljina, LD „Jarebica“ Mostar, „Gater sveti Hubert“ HLU „Orao“ Čitluk, HLU
„Malič“ Grude i LD „Tetrijeb“
Kupres). Jednu udrugu u ovom
je natjecanju mogla predstavljati samo jedna momčad od četiri
člana, čiji rezultati su se računali za pojedinačni poredak. U
pojedinačnom dijelu mogao se prijaviti neograničen broj
strijelaca, s tim da
su se zbrajali rezultati sa svih natjecanja za oba poretka.
Nažalost, odmah na
startu Lige odustali
su strijelci iz Kupresa. Nakon dva
kola, sudjelovanje
su otkazali i grudski
strijelci. Ostalo je
pet momčadi, koje
su bile ustrajne i ovo
natjecanje uspješDr. Smiljan Vidić i pobjednik Zoran Mandić
no privele kraju.
sve je počelo prije desetak godina kada je
tadašnje vodstvo Saveza dalo „vjetra u leđa“ lovnom
streljaštvu. Na poticaj članova
Povjerenstva za lovno streljaštvo Saveza, obnovljeno je natjecanje članica Saveza u lovnom
streljaštvu. Nakon toga, prije
šest godina uvedeno je još jedno natjecanje – Otvoreno prvenstvo Saveza. Lovno streljaštvo dobilo je zamah i u nekoliko
udruga izgrađene su nove streljane. Stvoreni su tehnički uvjeti
da se može organizirati još više
natjecanja. Tako se u posavskim
udrugama već nekoliko godina
organiziraju streljačka natjecanja na razini udruga i županije.
U Hercegovini, gdje lovno streljaštvo ima dugu i bogatu tradiciju, uvidjelo se da dva natjecanja godišnje ne zadovoljavaju
36
Umjesto otkazanog natjecanja
u Kupresu, organizaciju preuzimaju Čapljinci i uspješno
organiziraju treće kolo Lige.
Da entuzijazam i ljubav prema lovu nema kraja, pokazao
je Mario Dugandžić iz Čitluka,
koji je sam izgradio streljanu i
uspješno organizirao streljačko
natjecanje, o čemu smo pisali
u prošlom broju Hoopa. Tako
je natjecanje išlo zamišljenom
dinamikom i posljednje kolo
održano je u Čapljini, u sklopu Otvorenog prvenstva LD
„Galeb“.
Nakon završenog natjecanja,
proglašeni su rezultati ove Lige
u momčadskom i pojedinačnom dijelu. Po dogovorenim
propozicijama natjecanja, pokalima su nagrađene tri prvoplasirane momčadi i četiri pojedinca. Rezultati u momčadskom i
pojedinačnom dijelu prikazani
su u tabelama, gdje su uneseni
rezultati sa svih natjecanja.
Ekipni pobjednik je momčad
„Mosora“ iz Širokog Brijega,
drugi su bili strijelci „Jadrana“
iz Neuma, a treće mjesto pripalo je strijelcima „Gatera sveti
Hubert“ iz Čitluka.
U pojedinačnom dijelu, prvo
mjesto osvojio je Zoran Mandić
iz Širokog Brijega, drugo Ivica
Bačić iz Neuma, treće Alen Franić iz Neuma i četvrto Vladimir
Mandić iz Širokog Brijega.
U svečanom ozračju, na kraju
natjecanja u Čapljini uručeni
su pokali i medalje za nagrađe-
na mjesta. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne sve nazočne
je pozdravio tajnik Ivica Lučić,
izrazivši zadovoljstvo organizacijom Lige i cijeloga natjecanja.
Također je obećao daljnju potporu Saveza lovnom streljaštvu. Zatim je u momčadskom
dijelu uručio prigodne pokale i medalje. Momčadskom
pobjedniku ovoga natjecanja
uručio je i prijelazni pokal, dar
Saveza.
U pojedinačnom dijelu, pokale
i medalje nagrađenima uručili
su voditelj Lige Vlado Bošnjak,
predsjednik Povjerenstva za
lovno streljaštvo Saveza Ivica
Bačić i općinski načelnik Čapljine dr. Smiljan Vidić.
Na kraju natjecanja dogovoreno je da će se već na početku
sljedeće godine otpočeti s pripremama za organizaciju ovoga natjecanja u 2015. godini. Za
početak će se organizirati sastanak predstavnika strijelaca
iz lovačkih udruga, predsjednika udruga i članova povjerenstva koje vodi ovo natjecanje
kako bi se postigao dogovor o
boljoj međusobnoj suradnji.
Ovdje treba napomenuti da su
ovogodišnje natjecanje u većini
udruga strijelci sami financirali. A nastupali su u ime svojih
udruga…
Nakon svečanog dijela na čapljinskoj streljani, načelnik Vidić i predsjednik Zekušić sve
strijelce i goste pozvali su na
ručak, gdje se nastavilo ugodno druženje. Kao i na svakom
natjecanju, pobjednici su bili
u središtu pozornosti, a ostali s ambicijama da će baš oni
sljedeće godine biti na njihovu
mjestu. S uspjehom je startao
još jedan streljački projekt,
a treba se nadati da će već u
idućoj sezoni biti masovniji i u
momčadskoj i u pojedinačnoj
konkurenciji. Ovaj projekt trebaju prepoznati i poduprijeti
vodstva lovačkih udruga, posebice da se u ovaj vid lovačke
aktivnosti uključuju mlađi lovci
– strijelci.
Vlado Bošnjak
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVNO STRELJAŠTVO
HERCEGOVAČKA LIGA – EKIPNI POREDAK
Široki
Brijeg
Neum Čapljina Mostar Čitluk Čapljina Svega
I
II
1. „Mosor“ Široki Brijeg
79
67
75
72
76
74
443
2.
„Jadran“ Neum
63
70
68
75
74
72
422
3.
„Gater sv. Hubert“
Čitluk
67
54
57
49
63
58
348
4.
„Jarebica“ Mostar
61
62
55
53
61
48
340
5.
„Galeb“ Čapljina
56
52
55
49
53
49
314
6.
„Malič“ Grude
49
51
-
-
-
-
100
HERCEGOVAČKA LIGA – POJEDINAČNI POREDAK
Široki
Brijeg
10. 5.
2014.
R.
STRIJELAC
br.
1.
Ivica Bačić
2.
2.
Neum Čapljina Mostar Čitluk Čapljina Svega
17. 5.
I
30. 8. 13. 9.
II
2014.
5. 7.
2014. 2014. 27. 9.
2014.
2014.
26
27
19
26
25
25
148
Ivica Čamo
15
12
-
-
-
-
27
3.
Anto Matuško
22
23
26
26
23
23
143
4.
Alen Franić 3.
26
25
23
23
26
24
147
5.
Leo Stojčić
24
21
20
24
19
17
125
6.
Ivo Stojčić
19
23
11
11
22
15
101
7.
Goran Knezović
18
14
-
10
9
15
66
8.
Blaženko Dujmović
15
18
-
18
20
16
87
9.
Vinko Lukenda
18
19
-
-
-
-
37
10. Stjepan Grubišić
15
17
-
-
-
-
32
11. Alen Lukenda
15
15
-
-
-
-
30
12. Robert Spajić
16
15
-
-
-
-
31
13. Marinko Zovko
26
19
20
19
22
21
127
14. Pero Ostojić
22
18
18
14
20
15
107
15. Mario Dugandžić
16
14
15
11
17
11
84
16. Denis Vlaho
19
17
19
16
21
22
114
17. Niko Rebac
16
18
23
14
15
18
104
18. Vedran Rebac
13
-
17
11
9
12
62
19. Zdenko Bakalar
10
-
18
12
17
15
72
20. Anđel Dragičević
27
18
20
23
19
13
120
21. Vladimir Mandić 4.
26
19
25
24
25
25
144
22. Tomislav Mandić
26
23
21
24
23
-
117
24. Zoran Mandić 1.
26
25
27
24
26
26
154
25. Slavenko Lasić
27
-
27
20
25
23
122
26. Pero Zekušić
-
16
16
8
18
18
76
27. Ilija Prskalo
-
12
13
-
-
-
25
16
-
13
25
-
54
28. Dragan Jurić
29. Mato Bačić
-
-
17
21
17
17
72
30. Ivica Kozina
-
-
19
-
-
-
19
www.lovackisavez-hb.ba
37
Strijelci LD-a”Mosor” Široki Brijeg, ekipni pobjednici
Drugi u Hercegovačkoj ligi su strijelci LU-a “Jadran” iz Neuma
Treće mjesto: strijelci “Gatera sv. Hubert” iz Čitluka
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
OTVORENO PRVENSTVO LD-a „GALEB“ ČAPLJINA
Čapljinci – izvrsni
organizatori i strijelci
T
1
2
3
reće Otvoreno prvenstvo LD-a „Galeb“ Čapljina održano je 27.
rujna na streljani „Bodenik“ u
Čapljini. Ovo natjecanje imalo je i svečarski karakter jer je
održano u sklopu manifestacije
„Dani svetoga Franje“, zaštitnika župe, grada i općine Čapljina. Na natjecanje se prijavilo
preko trideset strijelaca, raspoređenih u osam momčadi.
Posebnu draž ovom natjecanju
dali su strijelci iz Busovače, koji
su, nakon što su izgradili svoju
streljanu i uspješno organizirali
Prvenstvo članica Saveza, došli
na natjecanje u Čapljinu. Ostali
strijelci bili su iz hercegovačkih
lovačkih udruga. Natjecanje je
bilo specifično po tome što je
to ujedno bilo i posljednje kolo
Hercegovačke lige.
Uz prigodan pozdrav strijelcima, natjecanje je otvorio predsjednik LD-a „Galeb“ Pero Ze-
kušić. Pucale su se dvije serije
po 15 golubova za momčadski i
završna serija prve šestorice za
pojedinačni poredak. Pucanje
je bilo zanimljivo i s posebnom
su se pozornošću pratili rezultati na oglasnoj ploči, kako u
konkurenciji za ovo natjecanje,
tako i za Hercegovačku ligu.
Prvo mjesto u momčadskom
dijelu, sa 74 goluba, zaslužili
su strijelci „Mosora“ iz Širokog
Brijega (Slavenko Lasić, Vladimir Mandić i Zoran Mandić)
i tako obranili prvo mjesto od
prošle godine. Drugi su, sa 72
goluba, bili strijelci LU-a „Jadran“ iz Neuma (Ivica Bačić,
Mato Bačić, Ante Matuško i
Alen Franić), a treće je mjesto,
s 58 golubova, zauzela momčad „Gater svetoga Huberta“
iz HLU „Orao“ Čitluk (Marinko Zovko, Pero Ostojić, Mario
Dugandžić i Denis Vlaho).
U završnoj seriji pojedinaca,
Sl. 1: Pobjednik Ivica Bačić i čapljinski načelnik dr. Smiljan Vidić
Sl. 2: Ekipni pobjednici, strijelci Mosora iz Širokog Brijega
Sl. 3: Domaći natjecatelji
Sl. 4: Strijelci iz Busovače
4
38
prvi je bio Ivica Bačić (39),
drugi Zoran Mandić (37), treći
Ante Matuško (37), četvrti Vladimir Mandić (36).
Koliko su čapljinski lovci „priznati“ u društvenom životu
svoje općine, najbolje govori
podatak da je ovom natjecanju
bio nazočan općinski načelnik
dr. Smiljan Vidić. Nakon prigodnih pozdravnih i pohvalnih
riječi organizatoru natjecanja i
svim strijelcima, načelnik Smiljan Vidić, predsjednik Društva
Pero Zekušić i voditelj streljaštva u „Galebu“ Niko Rebac uručili su prigodne pokale i medalje nagrađenim momčadima
i pojedincima. Nakon ovoga
uslijedila je svečanost proglašenja pobjednika u Hercegovačkoj ligi.
Treba, svakako, odati priznanje
čapljinskim strijelcima i vodstvu „Galeba“, koji su u ovoj godini uspješno organizirali dva
streljačka natjecanja i bili sudionici svih natjecanja u okviru
Hercegovačke lige i na razini
Saveza.
Vlado Bošnjak
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVAČKO ORUŽJE
Puška U.S. SURVIVAL AR-7
Potrebno je naglasiti kako je ovdje riječ o specijaliziranom oružju, koje je
konstruktor bio namijenio za preživljavanje vojnih pilota koji bi se našli u
izuzetnim neprilikama nakon zrakoplovnih havarija
G
ledajući s lovačke strane, ovu pušku ne možemo nešto posebno
svrstati u čisto lovačko naoružanje. Ona će, možda, tek
u neko skorije vrijeme i kod
lovaca zauzeti svoje mjesto u
arsenalu lovačkoga naoružanja. No, ako tako i bude, to će
sebi, vjerojatno, moći priuštiti
tek nekolicina njih, oni nešto
imućniji, nazovimo ih „kolekcionarima lovačkoga oružja“.
Ova će puška kod lovaca svoju
primjenu doživjeti samo u izuzetnim slučajevima. Sklopljena
i nošena u lovačkom rancu,
vrlo brzo i praktično se može
iskoristiti u različitim prilikama, osobito u slučaju neformalnog lova i kod odstrela sitnih životinja.
No, kakva bi uopće bila
namjena oružja
za preživljava-
nje?
Nije li, na
neki način,
svako lovačko
oružje ujedno i
oružje za preživljavanje u divljini? Možd a bi pravilnije bilo ovu
pušku nazvati nekim drugim
imenom, primjerice, Pocket Rifle (džepni karabin) ili pak Back
Pack Rifle (karabin iz naprtnjače), no što je tu je, treba poštovati volju konstruktora.
U svakom slučaju, ovo oružje,
koje su Amerikanci nazvali Survival (opstanak), zadovoljava
gotovo sve od sljedećih bitnih
zahtjeva: lagano je, pouzdano,
gabaritno maleno, jednostavwww.lovackisavez-hb.ba
no za nošenje, jednostavno za
rukovanje, mehanički otporno
i vodootporno, dobro i korisno
za lov, u široko je rasprostranjenom kalibru i može koristiti
streljivo za signalizaciju.
Opis puške
Američki proizvođač oružja
Henry, izbacio je na civilno tržište pušku U.S. Survival AR-7.
Ovaj malokalibarski karabinčić
s godinama je postao jednom od omiljenijih
pušaka avanturista
i lovaca koji
i m aju
potrebu za
laganom
i
preciznom
puškom za lov manje divljači.
Moderna i inovativna
poluautomatska puška,
težine nešto više od kilograma i pol. Njezina posebnost je:
vrlo lako rastavljanje i sastavljanje (jednostavnim alatom i
bez ikakvih uputa) te pohrana
sastavnih dijelova u kundak
– tada je puška duga samo 42
centimetra. Rasklopljena, s
pohranjenim dijelovima, zauzima malo prostora i veoma
lako stane u svaki lovački ranac. Ukupna dužina sastavljene (montirane) puške iznosi 90
centimetara.
Polimerski kundak je čvrst,
otporan na udarce i na
vodu. Cijev je napravljena
o d
č v rstog čelika,
prekrivenog tvrdom ABC plastikom
i premazanog teflonom za
zaštitu od korozije. I zatvarač
je također premazan teflonom
kako bi ga se što bolje zaštitilo od vanjskih utjecaja, a ima
i utore za montažu optičkog
ciljnika.
Na tržište dolazi u crnoj i maskirnoj boji, sa sjajnim plamennarančastim mehaničkim ciljnikom, koji je idealan za brzo
pronalaženje cilja u svim vremenskim uvjetima.
Kapacitet spremnika je osam
metaka, a u kompletu dolaze
po dva spremnika.
Ova mala puška napravljena je
samo u kalibru 22. LR, i može
se slobodno reći da u uspored-
TEHNIČKI PODACI
Konstruirana:1959. god.
Modificirana: 2007. god.
Proizvođač: Henry, SAD
Kalibar: 22. LR
Sustav: Poluautomatski
Spremnik: 8 metaka
Ukupna dužina sastavljenog
oružja: 900 mm
Ukupna dužina rastavljenog
oružja: 420 mm
Težina: oko 1,50 kg
Kundak: ABS plastika
Cijev: čelik, obložen teflonom
Ciljnik: mehanički, narančasto
fluorescentni, moguća montaže optike
Učinkovitost: do 100 metara
bi s ostalim puškama kalibra
22. LR nimalo ne zaostaje, kako
u tehničkim tako u balističkim
performansama. To su pokazala testiranja koja su vršena na
dobrom i kvalitetnom streljivu
od istog proizvođača, gdje je
od 10 ispaljenih spremnika sa
po 8 metaka na udaljenosti od
100 metara konstatirana neznačajna oscilacija pogodaka
koji su bili na cilju u krugu od
7 cm.
Recimo, na kraju, da je ova
puška jedno jako ugodno iznenađenje i novitet na svjetskom
tržištu oružja. Svoje će mjesto
zasigurno naći među istinskim
lovcima kao dodatak njihovu
standardnom naoružanju.
Mogućnost nabavke i kupnje na
našem tržištu još uvijek je nepoznata, a njezina cijena u Americi
kreće se od 250 do 290 $.
Mladen Bešlić
39
LOVAČKA PRIČA
V
raćajući se u daleku
prošlost šezdesetogodišnjeg lovačkog staža,
prisjećam se desetaka lovova na
medvjede, koje sam organizirao
za domaće i inozemne lovce.
U svježem sjećanju ostao mi je
jesenski lov iz 1979. pripremljen
u kanjonu rijeke Ugar za austrijskog gosta. Nekoliko riječi, o ovoj planinskoj rijeci srednje Bosne u čijem kanjonu se nalaze brlozi
medvjeda gdje mečke donose
na svijet mladunce. Ugar izvire
pod padinama Vlašića, desna je
pritoka Vrbasa s visinskom razlikom od 1073 metra od izvora
do ušća, s dužinom vodotoka
od 45 kilometara, u koju se ulijevaju brojni manji i veći potoci
te dvije desne pritoke: Ilomska
i Kobiljska rijeka. Na putu do
Vrbasa Ugar pravi brojne male
slapove probijajući se kroz kanjon dug 17 kilometara, mjestimice dubok do 400 metara.
Područje njegova slijeva prostire
se na površini od 330 km². Rijeka
Ugar i njezin kanjon svrstavaju
se među najljepše ovoga dijela
Europe. Zahvalan sam prijatelju
Dragutinu Čabriću, pilotu helikoptera, koji mi je omogućio
sporim letom kroz kanjon uživati u njegovoj ljepoti, vidjeti
nekoliko brloga i napraviti nekoliko snimaka. Osamdesetih
godina prošlog stoljeća, predložio sam našem poznatom
putopiscu i redatelju Milanu Kovačeviću (1915. – 1985.), autoru
poznate tv-serije „Karavan“ da
snimi dokumentarni film o kanjonu Ugra, što je sa zadovoljstvom prihvatio, tim više što je
rođen nedaleko od tog mjesta,
u Kotor Varošu. Nažalost, ova
zamisao nije realizirana jer je Kovačevića pretekla smrt. Ugar se
nekada zvao Brzica i malo je
onih koji to znaju. U ugovoru
između ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava i sultana Bajazita II.,
godine 1503. rijeka postaje granicom između Ugarske i Turske i
od tada dobiva ime Ugar. Zapisi
iz 1916. fra Miroslava Džaje, župnika i lovca Pougarja-Dobre-
piše
Antun Džaja-Bosanac
tića, govore o brojnosti divokoza, medvjeda, orlova krstaša
i bjeloglavih supova. (Danas
nema ni jednog orla krstaša ni
bjeloglavog supa.) Slušao sam
od starijih žitelja da je po završetku Prvoga svjetskog rata,
seljanin Pougarja donio snajpersku pušku i godinama krivolovio divokoze te im znatno
smanjio broj, do samoga istrebljenja. Zahvaljujući djelatnicima lovstva BiH, godine 1966.
u kanjonu Ugra naseljene su tri
divokoze i jedan divojarac s Pre40
nja, što je za desetak godina
dalo dobre rezultate. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, počelo je prvo značajnije
zagađivanje vodotoka Ugra, izgradnjom vikend-naselja i ugostiteljskih objekata na Vlašiću, iz
čijih se upojnih septičkih jama
slijevaju otpadne vode. (Danas
se nad Ugrom nalazi više od
1000 objekata.) Sredinom 70-ih
godina rodila se ideja izgradnje akumulacijskog jezera, čime
bi se uništio kanjon, ali, nasreću,
taj projekt je ostao neostvaren.
Jedva da su prošla četiri desetljeća, kada su ponovno osmišljeni planovi za devastiranje Ugra,
ovaj su put, nažalost, i ostvareni. Austrijski investitor, zahvaljujući kratkovidnosti onih koji
su odlučivali o ovako grubom
narušavanju prirodnih ljepota
Bosne i Hercegovine, uspjeli su
plasirati kapital, što u svojoj zemlji ne bi mogli bez opsežnih
studija i opravdanosti projekta.
Nikoga od ljudi, koji su odlučivali o izgradnje mini elektrane
na Ugru, nije zabrinuo biološki minimum vode za ljetnih
mjeseci, jer su rijeku „zarobili“
u cijevi i odveli je do turbina.
No, vratimo se opisu lova…
Jeseni 1979. započeli smo pripreme lova na medvjeda za austrijskog gosta lovca, koji je želio
odstrijeliti kapitalnog medvjeda
najveće moguće trofejne vrijednosti, bez čeke, na otvorenom.
Gost se razlikovao od većine
lovaca, koji su redovito lovili
iz zatvorenih, komfornih čeka.
Na vrhu stijena, nad kanjonom,
odabrali smo mjesto odakle smo
imali dobar pogled, pod kutom
od 45 stupnjeva, na kamenitu
zaravan udaljenu 60-ak metara,
do koje smo s dosta napora i
opreza silazili jako strmom kozjom stazom noseći u ruksacima
kukuruz, voće i mesne otpatke. Nakon tri dana, dobio sam
obavijest da su medvjedi počeli
dolaziti na izloženu hranu. Odlučio sam, da prije jače mjesečine
odem vidjeti koliko medvjeda
dolazi i kada dolaze na improvizirano mečilište. Idući dan,
spremio sam se ako bude trebalo za cjelonoćno praćenje. Pred
večer, udobno sam se smjestio
u stijenama i jakim dvogledom
pregledao kanjon uživajući u
jesenskim bojama kržljavog raslinja. Tiha je večer, čujem huk
rijeke duboko u kanjonu, pasji
lavež, zvona na stoci i poneki
ljudski glas u selu Milaševci, na
lijevoj obali Ugra. Vidim kako se
zaredom pale svjetla u kućama i
ubrzo gase. Kratak je jesenji dan
i ubrzo je došla noć, sa slabom
mjesečinom, ali dobrim dvogleBroj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVAČKA PRIČA
dom vidim dio kanjona i mjesto
na kome je postavljena hrana.
Oko 20 sati čujem pojačan lavež
pasa, što je bio znak da su se
medvjedi počeli kretati, na kratko se čuje kotrljanje kamenja što
je siguran znak kretanja divljači.
Napregao sam sluh i gledam
mjesto na kome očekujem da
ću vidjeti medvjeda. Vedra je i
prohladna noć, osjeća se svježina koja dolazi iz kanjona. Mirno
sjedim i sada ponovno čujem
u blizini urušavanje kamenja.
Za nekoliko minuta, ugledao
sam manjeg medvjeda koji se
kratko zadržao i pobjegao. Bio
sam siguran da me nije osjetio,
jer sam imao povoljan vjetar.
Prošlo je više od jednog sata, a
onda se pojavila mečka s jednim
mečetom, koja je kratko ostala i
spustila se u kanjon. Ponovno
čujem padanje većeg kamena
koji se odbija od stijene, a onda
sam ugledao jakog medvjeda.
Nije previše oprezan, odmah
je legao i počeo jesti kukuruz
u zrnu i mesne otpatke. Strpljivo čekam da se digne kako bih
mu mogao približno ocijeniti
trofejnu vrijednost, po dosta dobroj vidljivosti. Nakon 30 minuta
ustao je, prošetao po platou što
sam iskoristio promotriti ga sa
svih strana. Bio sam siguran da
je riječ o kapitalnom medvjedu. Obazirao se na sve strane,
osluškujući lavež ovčarskih pasa
koji su čuvali torove, na čijim
se ogradama na velikoj udaljenosti jedva naziralo žućkasto
treperavo svjetlo fenjera. Počeo
me hvatati san, popijem šalicu kave i nastavim dalje čekati
razmišljajući do kada ću izdržati. Iznenadio me je pucanj i galama čobana, koji se oglašavaju
da odbiju medvjede od torova.
(Pougarska sela, 70-ih godina prošloga stoljeća, imala su
najveći broj šteta od medvjeda
na stoci i usjevima u BiH.) Prošlo
je pola noći, ništa se ne događa,
čuje se huk rijeke i povremeni
lavež, nekada jači, nekada slabiji,
nošen hladnim vjetrom. Mjesec je zašao za planinske vrhove. Sjedim u vreći za spavanje,
www.lovackisavez-hb.ba
probam se što udobnije smjestiti da malo odspavam. Ubrzo
me je savladao san, koji je bio
isprekidan. Čujem u daljini prve
pijetlove, ali do svitanja je ostalo
još mnogo vremena. Polako se
spremam s prigušenim svjetlom
i ubrzo sam na stazi, kojom trebam preći oko kilometar i pol
do auta. Mrkla je noć, u svitanje stižem kući. Isti dan javljam
lovcu da do 14 sati treba biti u
Banjaluci. Dočekao sam gosta
na dogovorenom mjestu, te poslije kraćega odmora krećemo
prema Skender Vakufu. Imao
sam sreću da je lovac dobro
govorio slovenski, pa nam nije
trebao tumač. Tijekom vožnje
gost se interesirao za pojedinosti lova. U njegovoj opremi
vidio sam dobar fotoaparat, što
me je ponukalo priopćiti mu,
ako bude odstrijelio medvjeda
da neće imati priliku fotografirati lovinu, koja će se, ako je dobro pogođena, najvjerojatnije
sunovratiti na dno kanjona, gdje
se on, s obzirom na svoje godine, ne bi mogao spustiti. Pitao
je, može li prvu noć samo promatrati medvjede, a da iduće
pokušamo obaviti odstrel. Rekao sam mu, to je veoma riskantno i moramo koristiti prvu
priliku za pucanje. Brzo smo prevalili 50-ak kilometara do malog
gradića S. V. Nakon što se lovac
smjestio u hotelu, krenuli smo
prema kanjonu. Zaustavili smo
se na pogodnom terenu i na
moje inzistiranje probali karabin
kalibra 30-06. Puška je bila precizna, s kvalitetnom optikom. Za
dana smo se smjestili na mjesto
odakle sam noć prije promatrao medvjede. Plamen upaljača
pokazao je povoljan vjetar, što
je veoma bitno, pogotovo kada
se lovi bez zatvorene čeke. Zamolio sam gosta da što manje
govorimo i da budemo mirni.
Vidim da je oduševljen krajolikom, jer neprestano dvogledom promatra kanjon i selo
na drugoj obali Ugra. Čujemo
pojačan lavež ovčarskih pasa. U
sumrak, lovac je ugledao mečku s mladuncem. Polako su se
41
kretali strminom, povremeno obarajući manje kamenje.
Ubrzo je zamakla za stijenje.
Znao sam da će sigurno doći
na hranilište, što se i dogodilo
za desetak minuta. Mladi medvjedić mirno je jeo, a mečka je
obilazila oko njega podižući se
na stražnje noge, gledajući u
pravcu odakle se čulo kotrljanje
kamenja. Smračilo se. Tiho sam
upozorio lovca, da bude pripravan, jer sam se nadao da ćemo
brzo ugledati medvjeda kojega
bi trebalo odstrijeliti. Mečka je
naglo odskočila i nestala u tami,
što nam je bio siguran znak da
će se medvjed ubrzo pojaviti.
Nisam se prevario, išao je polako i često zastajkivao obazirući se na sve strane, a onda je
brzo pobjegao. Bojao sam se
da nas je osjetio iako smo imali povoljan vjetar. Nastavili smo
mirno čekati nadajući se da će
se ponovno vratiti. Vrijeme sporo prolazi, ništa se ne čuje osim
laveža pasa i žubora rijeke. Prošla su dva sata a nismo se pomaknuli ni progovorili. Lovac je
strpljiv, što je u ovakvoj situaciji
jako bitno. Popili smo kavu i nastavili čekati. Obojica smo u isti
tren ugledali medvjeda na hranilištu. Došao je tiho, ali je stao
nepovoljno, okrenut leđima,
a zatim je legao. Lovac je bio
spreman oslonjen na kamen,
ali u ovakvom položaju nije bilo
moguće sa sigurnošću ciljati, te
smo čekali da se digne i pokaže plećku. Nakon deset minuta
ustao je i stao bočno, gledajući
prema nama. Dao sam znak gostu da puca. Jak prasak, pomiješan s urlikom pogođene zvijeri,
odjekivao je kanjonom. Začulo
se dugo urušavanje , a onda
je zavladala tišina. Mislim da je
pogodak bio smrtonosan. Polako krećemo prema konačištu, a
sutra ćemo organizirati silazak u
kanjon i deranje medvjeda.
Čim se razdanilo, nekoliko
je momaka krenulo potražiti
medvjeda, a pošao je i jedan
obučen čovjek da ga pravilno
odere, jer je izvlačenje divljači
bilo nemoguće.
S lovcem sam otišao do mečilišta i pomogao mu da se spustimo do mjesta na kome je medvjed stajao. Nagnuo sam se nad
kanjon koliko sam mogao i vidio dosta krvi, što je bio dobar
znak. Za pola sata čuli smo glasove ljudi, koji su sišli do vode
njima poznatim kozjim stazama,
a onda njihovo radosno podvriskivanje uz nekoliko pucnjeva kada su pronašli medvjeda.
Dovikivali smo se s momcima, i
dogovorili se gdje ćemo ih čekati. Gost je bio veoma radostan
i zadovoljan lovom svoga prvog
medvjeda. Uživao je gledajući
prekrasnu prirodu ujesen. Tada
nisam mogao pomišljati, da
će ljudska pohlepa i neznanje
oskvrnuti ovaj dragulj Bosne
i Hercegovine, raj lovaca i ribiča. Lovac je neprestano snimao
i „ispucao“ više filmova, bojeći
se da što ne propusti. Upozorio
sam ga da ostavi koji snimak da
može snimiti momke, koji će se
dosta namučiti da iznesu krzno
s glavom, koje kod jačih medvjeda teži nekoliko desetaka
kilograma. Prošla su četiri sata
otkako s velikim nestrpljenjem i
znatiželjom čekamo dolazak
ljudi koji nose trofej, da vidimo
njegovu vrijednost. Čuje se pjesma ljudi, koji se vesele poslije
svakog odstrjela, jer im medvjedi čine štete na stoci i usjevima.
Za nekoliko minuta stigli su do
nas. Svi smo veseli, jer je bila riječ o starijem, kapitalnom medvjedu. Tek sada čestitam lovcu.
Razmotali smo krzno i obavili
mjerenje, koje je pokazalo da je
trofejna vrijednost visoko iznad
„zlata“. Ubrzo stižemo u malo
mjesto gdje nas je, po običaju,
dočekalo mnogo žitelja. Poslije fotografiranja obavili smo primarno konzerviranje krzna solju
i spremili ga za transport.
Na oproštaju s gostom-lovcem
dobio sam na dar lovački nož,
koji me i danas podsjeća na jedan lijep lov.
Predlažem mladim lovcima da
vode lovački dnevnik, koji će ih
u starosti vratiti u lijepa sjećanja
i uljepšati im život.
LOVNA KINOLOGIJA
Lovna sezona
sa psima glasnoga gona
ULOGA PASA GONIČA U LOVIŠTU
Danas su lovačke udruge sve brojnije članstvom, sve manje se vodi računa o
znanju lovaca pripravnika, tvornice naoružanja gotovo svakodnevno na tržište izbacuju novo lovačko naoružanje, otvorile su se granice prema Zapadu, i
logičan slijed svega toga je današnje katastrofalno stanje u našim lovištima
M
ožda ćete se zapitati, zašto
baš ovakav naslov, zar nije
mogao napisati, lov s goničima. Pa nisam, baš zato da
pojedinim lovcima objasnim kako to doista nije isto. Naime, gonič je svaki pas koji
nešto goni, tjera, proganja ili za nečim trči,
bez obzira na to javlja li nam, u brdovitim
terenima gdje nismo u mogućnosti pratiti
ga vidom, tu svoju radnju glasom ili proganja šutke, i po klasifikaciji FCI-a može
pripadati bilo kojoj od deset FCI grupa.
Poradi toga je ispravnije pse iz teme o
kojoj pišem nazvati psima glasnoga gona,
jer im je i zadatak pronaći, pokrenuti i
glasnim, ali pasminski specifičnim glasom
tjerati i dotjerati divljač lovcu na puškomet. Međunarodna kinološka federacija
(FCI) ove je pse svrstala u VI skupinu,
sekciju 1, i pod njezinim se priznanjem u
svijetu vodi oko 90 pasmina ovih pasa. U
svijetu, naravno, ima i više pasmina pasa
glasnoga gona koje priznaju neke druge
asocijacije, ali FCI njih ne priznaje. Ako
smo apsolvirali ovu terminologiju, onda
ću u daljnjem tekstu koristiti samo naziv
goniči, ali je sada jasno na koje pse pritom
mislim. Blagodati civilizacije smanjile su
lovišta pa je to dovelo do stvaranja pasa s
kratkim nogama, s kojima se ujedno pokušava spasiti populacija plemenite divljači, posebice u ravničarskim terenima, gdje
je lov s dugonogim goničima zabranjen. U
posljednje se vrijeme i kratkonogi sve više
eliminiraju iz otvorenog lova, a postupno
se prebacuju u krvosljednike.
Pojedini lovci, a posebice oni iz ravničarskih predjela, uskraćeni su slušati najljepšu pjesmu u brdsko-planinskim terenima,
a to je pjesma pasa glasnoga gona, pjesma
goniča. Međutim, ni svaka pjesma za iskusnog lovca nije dobro došla, jer nerijetko
susrećemo pse lažnoga šteka (lažnjake),
koji ničemu ne koriste, dapače smetaju
jer svojim glasnim lajanjem ometaju
druge pse, a ujedno i rastjeruju divljač,
pa takve pse treba eliminirati i iz lova i iz
uzgoja.
Kada je doista pas lažnjak i što to u
našem lovačkom žargonu znači? Svaki
pas ove namjene koji se svojim glasom
stalno javlja na možebitnom tragu divljači vrteći se stalno na istom mjestu, bez
konačnog učinka – a drugi psi koji mu
dođu dati potporu jednostavno napuste
to mjesto jer traga divljači nema – smatra se lažnjakom i kresačem, i njegova
je lovna karijera kod pravoga lovca brzo
završena. Doduše, danas, kada lovci niču
kao kruške, ne educirajući se dovoljno
ni glede lovstva, ni glede divljači, a niti
glede pasa i pasmina, zbog svoga nedovoljnog znanja koriste takve pse, koji nisu
na čast niti vlasniku niti lovnoj kinologiji.
Međutim, da ne bih sve ljepote lova s
goničima kvario pisanjem o lošim psima,
što mi nije bila niti namjera, vraćam se na
goniče koji mogu biti na ponos i vlasniku i lovnoj kinologiji. Naime, vrijednost
kvalitetnog goniča ne ogleda se samo u
njegovu kvalitetnom rodoslovlju, nego
ponajprije u njegovim urođenim odlikama, koje, da bi se pravilno probudile,
zahtijevaju od lovca dugotrajnu i pravilnu
obuku kako u socijalizaciji i kućnoj obuci,
tako i u lovištu, a posebice na divljač koju
se s njim kani loviti. Poradi toga je Zakon
o lovstvu propisao koji goniči mogu u lov
s kojim radnim ispitom i na koju vrstu
divljači. Ali, na žalost svih pravih ljubitelja lova i divljači, ovaj zakon još uvijek
je samo mrtvo slovo na papiru, a kada će
doći do njegove praktične primjene, to ne
znaju ni oni koji su ga donijeli, a niti znaju
42
Afiniteti psa prema određenoj vrsti
divljači moraju se
uočiti još u njegovoj
najmlađoj dobi i kao
takvog ga forsirati
samo na tu divljač,
a u praktičnom lovu
propuštati ostale
vrste divljači
u lovištima u kojima vlada neodgovornost
i bezakonje. Ne može se, primjerice, divlja
svinja loviti sa psom koji je tipičan zečar
ili lisičar, pa onda kruže kavanske priče
kako „toga i toga lovca“ pas nije nizašto jer
danas u lovu nije oblajavao divlju svinju.
Afiniteti psa prema određenoj vrsti divljači moraju se uočiti još u njegovoj najmlađoj dobi i kao takvog ga forsirati samo na
tu divljač, a u praktičnom lovu propuštati
ostale vrste divljači. Kada smo to postigli
privodimo psa na ocjenu eksterijera i na
polaganje radnog ispita, i uz dobiveni
certifikat o postignutim rezultatima možemo biti sigurni da smo na dobru putu ka
unaprjeđenju i lovstva i lovne kinologije.
Razlike između
nekadašnjeg i
današnjeg lova
Da bismo mogli dokučiti smisao lova s goničima nekada i danas, moramo se vratiti
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVNA KINOLOGIJA
ni, mikročipirani, cijepljeni i imaju li svu
zakonom propisanu dokumentaciju, to
nikoga nije briga. Jesi li odradio pošteno
pripravnički staž, položio znanjem lovački
ispit, je li ti naoružanje legalno, ma ni to
nikoga nije briga. Jesi li u noćnom krivolovu „na farove“, jesi li uz to i svakodnevno u lovištu sa psima i oružjem, ma boli
nekoga đon. Ovo je samo dio činjenica s
kojima smo u suživotu, pa se samo po sebi
postavlja pitanje, dokle mislimo ovako i
ima li današnji lov uopće ima smisla! Ako
znamo da je čovjek sebi najveći neprijatelj,
onda se moramo bojati odgovora prirode,
jer ako nam bude vraćala po našoj zaradi,
ne piše nam se dobro.
Najzastupljenije
pasmine goniča
barem četrdeset godina unatrag. U ta ne
baš tako davna vremena lovna kinologija
je bila na vrlo niskoj razini, pa ono malo
tadašnjih lovaca niti je znalo, a niti je
moglo znati od koga i na koji način mogu
nabaviti štene goniča čiste krvi, niti koje
pasmine. Divljači je bilo u izobilju i svaki
pas kratke dlake za njih je bivao kvalitetan
pomoćnik u lovu, i s velikom su sjetom
do posljednjih sati svoga života pričali o
njima. Smisao lova tadašnjih lovaca bio
je odmor od svakidašnjih poslova, koji su
bili i teški i monotoni. Kompletna lovačka
udruga jedne općine tada je išla skupa u
lov, a kako su glavno prijevozno sredstvo
bila zaprežna kola, nije im preostajalo
ništa drugo, nego komadić slanine „bilke“
u džep i „tabanovića autom“ do odredišta.
Nisu bili lovci mesari, jer u to vrijeme za
divlju svinju nisu ni znali, pa im je najdraže bilo loviti lisicu, koja im je ujedno
i poboljšavala kućni proračun, jer su za
svaki par ušiju kao i predaju repa od lisice
dobivali za to vrijeme pristojnu novčanu
naknadu od svoga lovačkog društva. Neki
su čak postali pravi majstori u štavljenju
www.lovackisavez-hb.ba
lisičjih koža, koje su za dosta velike novce
prodavali damama iz visokog društva, čiji
je status zahtijevao prirodno krzno oko
„bolesne duše“. Njihovo poimanje lova u
svakom je pogledu bilo opravdano. Smanjivali su broj predatora, nisu zagađivali
okoliš, čuvali su šume i vode, družili su se
u dobroj namjeri i, na koncu, od svog su
lova ponešto mogli i zaraditi jer su im u to
vrijeme i zakonske regule to omogućavale.
Međutim, malo pomalo dolazila su neka
modernija vremena. Lovačke udruge bivale su sve brojnije članstvom, sve manje se
vodilo računa o znanju lovaca pripravnika,
tvornice naoružanja svakodnevno su na
tržište izbacivale novo lovačko naoružanje, otvorile su se granice prema modernijem i civiliziranijem Zapadu, i logičan
slijed svega toga je današnje katastrofalno
stanje u našim lovištima. Danas je bitno u
lovište doći s dobrim terencem i za njega
zakačiti prikolicu punu pasa, opremiti se
mobitelom, GPS uređajem i imati barem
poluautomatsku pušku, tako da nesretna divljač nema nikakve šanse protiv
„NATO“ specijalca. Jesu li ti psi registrira43
Od spoznaje da postoji kinologija koja
je pasmine pasa rasporedila po namjeni,
a samim tim i po grupama, naši su lovci
počeli razmišljati o nama najdostupnijim
goničima, jer su i fenotipom i genotipom
najidealniji za naše terene. Ruku na srce,
spadaju i u najljepše goniče na svijetu, a to
su goniči ex Yu, kojima je danas priznata
autohtonost po državama kojima i pripadaju. Raspadom ex Yu, FCI priznaje Srbiji
balkanskog goniča i Yu trobojnog goniča,
koji su danas preimenovani u srpskoga goniča i srpskoga trobojnog goniča,
Crnoj Gori priznaje Yu planinskog goniča
(alpinca), koji je danas preimenovan u
crnogorskoga goniča, Hrvatskoj priznaje
posavskog goniča, istarskog goniča kratke
dlake i istarskog goniča oštre dlake, a BiH
priznaje bosanskoga oštrodlakog goniča –
baraka. Šteta je samo što hrvatski kinolozi
nisu bili uporniji u zahtjevu da trobojni
gonič bude u suvlasništvu sa Srbijom, jer
činjenica je da je trobojac nastao križanjem posavskog i balkanskog goniča, pa
je samim time i Hrvatska imala pravo
smatrati ga svojim nacionalnim blagom.
Od stranih se pasmina u lovištu može
sresti poneki bigl, veliki plavi gaskonjski
gonič, porculanski gonič, a najzastupljeniji
od svih stranih pasmina je slovački kopov,
koji se pokazao vrlo kvalitetan u lovu na
divlje svinje.
Uz sve naprijed napisano, svim lovcima
želim sretne nadolazeće blagdane, da uz
dobro zdravlje počnemo pozitivno razmišljati kako o lovnoj kinologiji, tako i o
lovstvu uopće.
Zdravko Pranjić-Brižankić
LOVNA KINOLOGIJA
OGRLICE ZA PRAĆENJE RADA LOVAČKIH PASA
Modernizacija u službi lovaca
Na svjetskom tržištu postoji još mnogo proizvođača koji nude GPS uređaje i u
sklopu njih ogrlice za lovačke pse. Proizvode ih u različitim modelima i različitim
veličinama, koje su prilagodljive određenoj vrsti i veličini lovačkoga psa. Za ovu smo
temu odabrali dvije vrste, koje su najzastupljenije među europskim lovcima
O
grlice za praćenje
rada lovačkih pasa
namijenjene su za
upotpunjavanje
iskustva praćenjem kretanja i
ponašanja lovačkih pasa, specijalnim Astro GPS sustavom.
Osnovu sustava čine ručni
GPS uređaj i ogrlica za psa, a
neki proizvođači ponudili su i
aplikacije koje se instaliraju na
„pametni telefon“ te omogućavaju komunikaciju s ogrlicom
i drugim korisnicima koji istu
aplikaciju imaju na svome mobilnom telefonu ili na računalu.
Način na koji sustav funkcionira omogućava praćenje i komunikaciju u cijelom svijetu, ako
je to potrebno.
GPS uređaji u lovačkom svijetu značajno su zaživjeli još
2007. godine (kod nas nešto
kasnije). Modificirani su na temelju već postojećih GPS uređaja koji su bili namijenjeni u
druge svrhe. Oni su ovdje prilagođeni za nošenje i korištenje kao pomagalo u svrhu lova
kod praćenja i usavršavanja
lova i rada sa psima goničima
na širokom terenu.
Na našem tržištu u ponudi je
više različitih modela ogrlica
od različitih proizvođača, jednako kao što postoji i nekoliko
aplikacija za „ pametne telefone“ s obzirom na operativni
sustav na kojem se baziraju.
Osim navedenog proizvođači
nude i paletu dodatne opreme
koja dopunjuje ove sustave.
U kratkim crtama predstavljamo neke od popularnih GPS
sustava.
TRACKER ogrlice
To su visoko sofisticirane ogrlice za praćenje lovačkih pasa.
Karakterizira ih sustav dvostrukog GPS i GLONASS pozicioniranja, što jamči pouzdanost i smanjuje potrošnju
baterije. Odlična mogućnost,
pažljiv izbor kvalitetne mehanike u kombinaciji s velikim
iskustvom u ovom polju, postavljaju ovaj uređaj nekoliko
koraka ispred konkurencije.
S ovim ogrlicama moguće
je praćenje psa ili više njih u
realnom vremenu, kao i praćenje kretanja psa i radnji na
karti koristeći samo osobni mobilni telefon s Tracker
programskim paketom. Nije
potrebno imati poseban ručni
uređaj za praćenje.
Glavne karakteristike uređaja
TRACKER:
• Nema ograničenja udaljenosti praćenja
• Automatsko slanje pozicija
na topografskoj karti
• Indikator laveža se prikazuje
sa svakom pozicijom
• Zaštita praćenja uz pomoć
zajedničkog imena i šifre
• Geo-ograda i alarm laveža
• Daljinsko ažuriranje programa za nove verzije preko
mobilne veze.
GARMIN ASTRO
GPS ogrlice
Izvrstan su sustav, koji kombinira jednostavnu i učinkovitu
navigaciju s praćenjem pozicija
i ponašanja pasa. Zahvaljuju44
ći redizajniranoj anteni, maksimalni domet između Astro
uređaja i DC 40 ogrlice na psu
dostiže do 14,5 kilometara na
ravnom terenu, terenu bez prepreka. Astro istodobno može
pratiti do 10 pasa koji su opremljeni DC 40 ogrlicom, a uređaj
nija područja za lov.
Garmin je mislio i na one koji
žele komunikaciju u lovu s drugim lovcima i koji razmjenjuju
podatke ili pozicije lovišta, dakle, postoji mogućnost slanja
točki, pa čak i cijelih profila
pasa u namještanju praćenja.
je u potpunosti kompatibilan s
Garmin DC 20 i DC 30 ogrlicama za pse. Domet je moguće
poboljšati i dodatnom opcijskom teleskopskom antenom.
Uz poboljšane kartografske
mogućnosti, Astro 320 spreman je za lov i na nepoznatim
terenima. Uz odgovarajuću
kartu za odabrani nepoznati
teren, stječe se osjećaj jednako
siguran i opušten kao u svome
omiljenom lovištu.
Osim očitane bazne karte, u
Astro 320 može se učitati široku paletu Garmin topografskih
karata, kao i koristiti BirdsEye
aplikaciju za učitavanje satelitskih snimaka.
Topografske karte su nepresušan izvor ideja za najproduktiv-
Veoma je čvrst i otporan na
udarce kao i na vodu, a baterija
mu traje do 20 sati.
Glavne karakteristike uređaja
GARMIN 320:
• Odlične GPS karakteristike
• Fizičke karakteristike (kompaktnost i čvrstoća)
• Dobra i sigurna navigacija
• Napajanje i trajnost baterije
• Dodatne opcije (barometni visinomjer, elektronički
kompas, bežični prijenos
podataka)
• Dodatne opcije (bežični
prijenos podataka, foto-navigacija)
• Ekran u boji, rezolucije
160x240 pixela
Mladen Bešlić
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Za veću učinkovitost u lovu
Tehnoline, Pula, Kaštanjer a, Hrvatska
email: prodajaatehnoline.hr
www.tehnoline.hr
tel: ++++
Alpha® 100 s
TT15 ogrlicom
za psa
----
Astro ®320 s
TT15 ogrlicom
za psa
Kinološka udruga VRAN, Rama
Dobro, samo
pasa malo
P
roljetošnji propust kada
na otoku na dan utakmice nije bilo zeca, pozitivno je djelovao na članove
Kinološke udruge „Vran“, pa je
ponovna organizacija „Škarina“
uspjela. Stotinjak posjetitelja,
lokacija za posjetitelje besprijekorna, za „iće i piće“ angažirani su profesionalci. Glazbenici
su napravili vedru i zabavnu
atmosferu. I bi dobro. Ali, gdje
su psi!? Pred suca Mirka Čolaka
privedena su samo četiri psa.
Tri su položila IPO, a jedan eksterijer.
Očito, nezainteresiranost za
uredne papire lovačkih pasa
www.lovackisavez-hb.ba
sve je veća. O uzrocima je pisano – nemar. Možda i sveopća bezvoljnost u društvu? Jest
i novac, ali on ne bi trebao biti
glavni razlog. Jer, velik je broj
lovaca, preko tri stotine, a malo
pasa, pa tko se želi baviti lovom
neka nešto i uloži. A i propisi to
nalažu. „Ova priredba je jako
zahtjevna“, tako misle i predsjednik Jozo Milićević i tajnik
Ivo Zane te dodaju: „Potrebno je
bar petnaest pasa da bi priredba
bila opravdana i brojem i ekonomski“. Šteta bi bila „zatvoriti“
ovaj višegodišnji događaj.
Stanko Ćurčić
Kinološka udruga GRUDE
Pobjednik „Brzi“
Vinka Barbarića
D
ržavna utakmica pasa
goniča na zeca, CACT
Grude 2014., održana
je 21. rujna u gateru Grude.
Na utakmicu je privedeno devetnaest pasa, devet ih je bilo
uspješno.
Pobijedio je posavski gonič
Brza, vlasnika Vinka Barbarića
iz Čitluka, s 99 bodova i tako
stekao pravo na kandidaturu
za državnog prvaka. Drugi je
bio istarski kratkodlaki gonič
Boni, vlasnika Ljube Milićevi-
ća, a treći srpski trobojni gonič
Lir-Teri, vlasnika Marija Dugandžića.
Sudili su Miran Radišić i Marijan Čilić, a delegat je bio Mirko
Čolak.
Organizaciju i provedbu utakmice vodio je dr. Branko Zadro, predsjednik KU Grude, a
pokrovitelj je bilo Agro-poljoprivredno poduzeće „Vino-duhan-voće“ Ružići.
Emil Jurčić
ČOVJEKOV OKOLIŠ
GLOBALNO ZATOPLJENJE,
POSLJEDICA PRILAGOĐAVANJA OKOLIŠA LJUDSKIM POTREBAMA
Obnovljivi izvori energije
budućnost su planeta Zemlja
Prema „crvenome popisu” Svjetskog saveza za prirodu, u opasnosti je 15.589 vrsta.
Slikovito, ugrožen je svaki četvrti sisavac, svaka osma ptica, svaki treći vodozemac
T
ijekom druge polovice
dvadesetog stoljeća, sve
više postaje jasno da
ljudsko djelovanje na Zemlji
ima za posljedicu promjene u
okolišu, s potencijalno velikim posljedicama na ekološki
sustav, floru, faunu, klimu, ali
i na zdravlje i kvalitetu života
ljudi. Te promjene, posljedica su prilagođivanja okoliša
ljudskim potrebama, krčenjem
prirodnih staništa za potrebe
poljoprivrede, kao posljedica
urbanizacije i izgradnje prometnih pravaca, zagađenjem
okoliša otpadnim tvarima u
poljoprivredi, industriji i prometu, te posebice u energetskim transformacijama.
Tako danas prosječan stanovnik planeta Zemlja ima šansu
1:100.000 da oboli od raka kao
posljedice zagađenja zraka, a
stanovnik velikih gradova živi
s 20 puta većim rizikom, da
tako oboli.
Naime, danas mnoge ljudske
aktivnosti pridonose globalnom zatopljenju. Među
najvećim pridonositeljima
globalnom zatopljenju su proizvodnja električne energije,
putnički promet i druga vozila,
prevelika potrošnja energije,
međunarodni transport, sječa
šuma, pušenje i militarizam i
drugo. Promjene su tim više
zastrašujuće jer nije moguće
točno procijeniti što će se
događati u budućnosti ako
se srednja temperatura na
Zemlji i dalje bude povećavala,
odnosno hoće li promjene biti
nepovratne.
Kako je glavnina utjecaja
uzrokovana uporabom fosilnih
goriva, očigledno je da ih
je nužno zamijeniti drugim
izvorima energije čija je trajna
uporaba održiva.
Zaštita okoliša predstavlja
područje s kojim se uporaba
obnovljivih izvora energije najčešće dovodi u vezu. Naime,
nagli gospodarski i, prije svega,
industrijski razvoj zabilježen u
posljednja dva stoljeća oslanjao
se ponajprije na rastuću upo-
rabu fosilnih goriva: najprije
ugljena, zatim nafte, koja još
uvijek predstavlja dominantan
izvor energije, a odnedavna
raste i uloga plina. Međutim,
njihova uporaba ima negativne
posljedice po okoliš. Zato se
danas ulažu veliki napori da se
preokrene trend koji prevladava već više od 150 godina, te se
neobnovljiva fosilna goriva počinju zamjenjivati obnovljivim
izvorima energije – energija
sunca, vjetra, biomase, morskih valova i mijena, energija
vodenih tokova i geotermalna
energija.
Premda je stajalište da se
koriste obnovljivi izvori, danas
je u svijetu tek oko 18 posto
ukupno potrošene energije
proizašlo iz obnovljivih izvora
energije, pri čemu 13 posto
otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Kada je
u pitanju Bosna i Hercegovina,
tada je taj postotak zanemarivo mali.
Prema „crvenome popisu”
Svjetskog saveza za prirodu, u
opasnosti je 15.589 vrsta.
Slikovito, ugrožen je svaki četvrti sisavac, svaka osma ptica,
svaki treći vodozemac. Bosna i
Hercegovina je još uvijek jedna
od zemalja s manje ugroženim
bogatstvom biljaka i životinja,
a u očuvanju takvog stanja
korištenje biomase na održiv
način može odigrati značajnu
ulogu.
Pero Zelenika
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Budite zdravi kao drijen!
N
ekim sam povodom već govorio,
ali ne na ovakav
način, o tužnoj
„drinovoj nedilji“, razdoblju u
drugoj polovici zime, kada se u
teškim povijesnim vremenima
Hercegovinom širila glad poput kuge, kada nestane hrane
i za stoku i za ljude pa bi tužni
roditelji skupljali sve i svašta
da prihrane svoju gladnu i
bosu dječurliju. Često su bili
prisiljeni svoju čast, ponos
i dostojanstvo prostirati po
blatu i smrdljivom moralu bogatuna kojih je uvijek, srećom
ili nažalost, bilo. Ti bogatuni
uvijek su se jednako odnosili
prema sirotinji, a sirotinja je
morala podaničariti kako bi
im čeljad ostala barem živa (!)
Eto, to vam je „drinova nedilja“ koju sam i osobno gorko
okusio! I danas mi se bolno u
grudima steže, kad se sjetim
kako me je pokojna majka kao
pučkoškolca nježno potezala
za ruku po njivama i brižno mi
pokazivala koja se biljka može
jesti a koja se ne smije dirati!
www.lovackisavez-hb.ba
DRIJEN (dren, drenjak,
drinjina, drnjuha,
drinovina...)
Drijen (lat. Cornus mas) je
drvo koje raste u divljini (može
se uzgajati i kao voće) na svim
mogućim terenima, suhim i
kamenitim, vlažnim i divljim,
visokim i nizinskim, uvijek u
i po obroncima listopadnih
šuma i šikara Europe i Male
Azije. Stablo, malo nakrivljeno, neravno i nepravilno,
može narasti i do 5-6 metara,
obraslo gustim granama (u
davna vremena su se od tih
grana učitelju donosile šibe).
Lišće gusto i jajoliko, na vrhu
zašiljeno i na dodir izaziva
svrabež, pa i alergijsko češanje.
Žuto cvijeta, prvi od svih
drvenastih biljaka, u gustim
cvastima od konca siječnja do
sredine ožujka, a vrlo kasno
ujesen zrije svijetlo do tamno
crvenim plodovima kiselkasta
i slatka okusa, što ovisi od
vrste, a ima ih, po mojoj skromnoj spoznaji, preko dvadeset
vrsta. Osim što je uporabljiv
47
kao voćka, drijenovo drvo je
jako tvrdo i teško (ne pliva po
vodi). Ljudi su od toga drva
pravili razne sitne alate, poput
češljeva i sl. Naši djedovi su od
drijenove crveni tesali klinove
kojima su pričvršćivali grede i
merteke prilikom gradnje kuća
i staja.
Drijen je kao izuzetno ljekovita biljka poznat još od rane
povijesti kod svih naroda
tadašnje kulture. Za lijek se,
osim plodova, koristi i cvijet,
lišće i kora, od kojih se pripremaju čajevi, te koštice svježe
i osušene. Sam plod je jedno
istinsko bogatstvo u prehrambenom i zdravstvenom smislu.
Jede se kao svježe voće, a od
njega se priprema pekmez,
džem, sokovi, slatko, žele,
kompot, vino, rakija... Plodovi
se mogu duboko smrznuti,
osušiti i onda koristiti prema
potrebi. U Rusiji od drenjina
prave kiselu juhu, a u nekim
bivšim sovjetskim republikama votku.
Drenjine sadrže jako mnogo
vitamina C, organskih kise-
lina, voćnog šećera, pektina,
tanina i prava su bomba za
uspostavu ljudskoga zdravlja.
Pripravci i čajevi od drenjina
liječe i pomažu: grlo, krajnike,
groznicu i malariju (Gostuški),
hemoroide, proljev, šećernu bolest, zarastanje rana,
dijareju, regulacija krvnog
tlaka, bolesti bubrega, boginje,
malokrvnost... Ne kaže se bez
razloga, zdrav kao dren, ili
tvrd kao drijen.
U vremenu zriobe drenjina
priroda svim vrstama divljači
nudi bogatstvo plodova, koji
ne samo što služe kao hrana,
nego pozitivno utječu i na
zdravlje. Osim svih vrsta ptica
koje se slade drenjinama, kune
i lisice, po kazivanju starijih lovaca, dobivaju pravo krzno tek
kada se dobro nasite plodovima drenjaka, što se lako može
uočiti da ih rado konzumiraju,
promatranjem njihova crvenog izmeta koji ostavljaju po
putovima i stazama.
Zašto bogatstvo i darove
prirode ne koristiti u većoj
mjeri? To je pitanje koje često,
s pravom, postavljaju najpoznatiji biljari.
Blago Lasić
KULINARSTVO
DIVLJAČ ZA SVEČANE PRILIKE
I BLAGDANE
Tri dana u pajcu
K
ada vidite sve što sam uradio za
ovaj naslov, onda će se vidjeti
da i naslov, uistinu, odgovara
onome što je učinjeno. Naime,
u prvom danu lova, zapravo prve večeri,
dobio sam od župljana lovaca različite
lovine. Bilo je tu vepra, srndaća, jelena i
jedan cijeli divlji zec. Najjednostavnije je,
poslije veterinarskoga pregleda, zamrznuti
sve i po potrebi koristiti. No,
ja sam morao drugačije, iz dva
razloga. Prvi razlog je da probam kuhati ne zamrzavano, a
drugi je da imam za božićne
dane kada dolaze toliki prijatelji. Dao sam se na posao. Sve
sam potkrijepio fotografijama,
koliko je bilo moguće u danim
okolnostima.
Odredio sam na starinski naš
i isprobani alpski način staviti
divljač tri dana u pajc. Pajc
(salamura ili salamoia) je siguran i ljeti za čuvanje mesa, a
kamoli sada u duboku jesen.
Sastavio sam uobičajeni pajc,
s time što sam nadodao bilje
koje imam pred vratima. Dakle, za dobar pajc sam najprije
uzeo pravo, crno vino, potom
bobice borovice, crni papar,
nužnu koru naranče, limun, te
kadulju, ružmarin, komorač,
lovor, bosiljak i metvicu. Papar, naranča, bobice borovice
i vino su najpotrebniji, a ostalo je kako vam je na dohvat
ruke. S ovolikim začinima u
pajcu, dovoljno je u svakom
slučaju držati lovinu samo
jedan dan, ali ja sam htio jednom oprobati i na ovaj način,
u tri dana.
Meso sam isprao i izrezao na
velike komade. Sve to uronio
u pajc i ostavio da se namače
ili marinira tri puna dana.
Veliko iznenađenje je bio
miris prvoga jutra. Cijela kuća
je odisala jednim mirisom, da
se nije moglo pogoditi koji je onaj dominantni miris, ali ugodno i posve ugodno
je osjetiti ovo što pripremaš za prijatelje i
za blagdane, a da te tako privlači lijepim
mirisom.
Prije vađenja iz pajca pripremio sam dva
velika češnjaka, tri oveće kapule, rukovet celera i tri mrkve. To sam izrezao na
komadiće i popirjao. Na ovo sam stavio
48
divljač iz pajca, te nekoliko minuta zajedno kuhao miješajući. Ovdje, ipak, ima pet,
šest kilograma divljači, a lonac je od deset
litara. Kada sam sve izmiješao lagano
kuhajući u jedno dvije minute, onda sam
uzeo procijeđeni pajc i dodao skoro dvije
litre u lonac. Dakle, sada ne treba nikakva
vina u kuhanje, jer je u pajcu i vino i puno
toga korisnoga i lijepoga. Čak sam ulio
u tri male boce od frtalja i zamrznuo ih
za odreske, odnosno za umak odrezaka.
Pojačao sam vatru nekoliko minuta da
prokuha. Čim je dobro prokuhalo, smanjio
sam vatru na osrednju i ostavio da se tako
lagano kuha dva puna sata. Po završetku
kuhanja ostavio sam do jutra da se dobro
ohladi. Ujutro sam skinuo sve meso s
kostiju i izrezao na komadiće, a kosti
odstranio.
Ima još jedan razlog za ovaj i ovakav čin
i način. Iako je meso veterinarski pregledano, sigurnosti radi uvijek je dobro da
komadići mesa ne budu veći od dva kubična centimetra. Tako kuhanjem možete
uvijek biti sigurni da trihineloza neće do
vas doći, kao ni do vaših prijatelja, gosta ili
sustolnika. Kosti su trebale u kuhanju radi
kalcija. Jednako tako nikada tepsija ispod
peke ili u pećnici ne može uspjeti sa samim butnim mesom i od drugih dijelova
gdje nema kostiju. Eto, to je razlog zašto
sam kuhao s kostima, a onda ih, iz praktičnih razloga, odstranio. Sada sam sve vratio
u lonac i dodao samo nešto bosiljka, još
desetak minuta prokuhao da se sve ujedini
i isključio vatru. Kako se vidi iz svega, masnoća i kaloričnost su u pravim omjerima,
a sigurnost u onim najvišim mjerilima.
Ovakvo može odmah na stol sustolnicima,
a može i u zamrzivač, raspodijeljeno po
potrebi, čekati goste, prijatelje i blagdane.
Kao prilog može ići, najčešće pura i kruh
ispod sača, potom krumpir na bilo koji
način, riža, njoki, tjestenina. Uz ovo i ovakvo jelo ide puno toga i puno toga se slaže
kako od jela, tako i od pića, ali ipak mislim
da nema mjesta za pivo uz ovaj tanjur i
ovo jelo.
Fra Franjo Mabić
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
ZABAVA
ONAJ KOJI
NAJVIŠA
VODENI
BRAZDA NA
DOGOVARA ZNANSTVENA
GLODAVAC
KOŽI
ŠTO
USTANOVA
CIJENJENA
KRZNA I PLOSNATA REPA,
NA SLICI
GLUMICA
DEMIDOVA
SUPARNIK,
TAKMAC
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
NEZNATNO
STRUJANJE DJED (PUČKI)
ZRAKA
MILAN
IVKOŠIĆ
KISIK
MAĐARSKI
CRNA
POMORAC OSZNANOST O
VATERPOLIST, ŠUMARSKA POSOBLJEN ZA
GRAĐI TIJELA
NAVIGACIJU
ATTILA
KREDA
ZEMLJA
PODRIJETLA
BJELOGORIČNA...
GLUMAC BATES
HODATI
OKOLO
BROJ GRACIJA
ČUTI KAKO...
RASTE
CRNKA
EDI ŠKOVRLJ
NEPROFESIONALCI
HVALOSPJEV
IGOR TUDOR
TRUNJE SIJENA
PISAC ZOLA
BOLESNICI OD
VISOKOG TLAKA
VLADIMIR
EREŠ
JAKA
OSOBNOST
NOGOMETAŠ
RAKITIĆ
8
RIMSKI BOG
LJUBAVI
MUSLIMANSKI
DUHOVNIK
TAL. REDATELJ
DINO
VIJATI;
SAVIJATI
TURSKI STARJEŠINA NEKOG
MJESTA
TROPSKA
BILJKA
PRAZNINA U
DUŠI
GLUMICA I
PJEVAČICA
STIPČEVIĆ
Križaljčica
Slova riječi
Lastavica
Rasporedite u središnji dio tako
da dobijete ispravnu križaljčicu
A
B
S
A
Ž
R
V
T
Č
T
SVE NA CE
Prehlađenom lovcu liječnik reče da jede i pije sve što sadrži
vitamin C. Kad je došao doma, reče supruzi:
- Doktor mi je rekao da jedem i pijem sve što ima CE, dakle,
pečeniCE, kobasiCE, slaniniCE, pokoje vinCE i pivCE, a može
i malo rakijiCE!
Lov Mi
krasan!
PRIJATELJI
Lovac požali se lovačkoj družini:
- Sve neki prijatelji, a kad se cijepaju drva, nigdje nikoga!
ĆAĆA
Prometna policija zaustavlja lovca:
- Suvozač vam nije svezan.
- Ovo mi je ćaća.
- Kakve to ima veze što ti je ćaća.
- Vežeš li ti svoga ćaću?
- Nisam.
- E, nisam ni ja svoga.
- Ajde, idi i sretan put!
REBUS (4, 5)
www.lovackisavez-hb.ba
Frano Vukoja
DVOJBA
Lovac se „dvoumi“:
- Ne znam što bih popio, čaj od nane ili rakiju od dede!
Premetaljka
O
A
Pucanje od smijeha
49
IN MEMORIAM
ANDRIJA KNEZOVIĆ
(1955. – 2014.)
Iznenadnom smrću, napustio nas
je naš kolega Andrija Knezović.
Lovački ispit položio je 1997. godine. Volio je lov i sve vezano uz
lovstvo, rado je sudjelovao u svim
aktivnostima koje su bile organizirane u njegovoj sekciji. Hvala mu
za sve što je učinio za lovce sekcije
Miletina-Crnopod i HUL „Kravica“
Ljubuški.
JURICA BOROVAC-BAJA
(1954. – 2014.)
Iznenadna smrt uzela nam je našega Baju u 60. godini života i 35.
godini lovačkog staža.
Posljednji pozdrav dragom kolegi,
koji će zauvijek ostati u našim sjećanjima. Ogranak Trebižat.
LD Galeb, Čapljina
HUL Kravica, Ljubuški
ANĐELKO PERIĆ
(1953. – 2014.)
Anđelkova iznenadna smrt jako
je pogodila sve članove HUL „Kravica“, posebice njegove kolege iz
sekcije Studenci. Lovac je postao
1998. godine, i od tada do smrti
nije prestao pokazivati koliko iskreno voli lov i druženja poslije lova,
ali i sve one druge aktivnosti koje
su bitne za lovstvo.
Iskrena mu hvala za sve što je učinio za svoju sekciju i svoju lovačku
udrugu.
PEJO JELKIĆ
(1947. – 2014.)
Iznenada, Pejin životni i lovački
put prekinut je u 67. godini života. Bio je uzoran lovac i pomoćni
lovočuvar, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove sekcije zauvijek će se
sjećati svih lijepih i nezaboravnih
trenutaka provedenih s njime u
lovu i lovačkim druženjima. Svojim riječima i djelima neprestano
je dokazivao da voli svoje bližnje
te da ima ispravan odnos prema
prirodi, divljači i lovstvu. Kao dobar
lovac ali prije svega čovjek, ostat
će zauvijek u srcima svih onih koji
su ga poznavali.
LD Fazan, Odžak
HUL Kravica, Ljubuški
REDŽO FETAHOVIĆ
(1949. – 2014.)
Iznenada, u 66. godini života smrt
je prekinula životni i lovački put
našega kolege i prijatelja. Bio je
uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač.
Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih
s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima. Svojim riječima i
djelima neprestance je dokazivao
da voli svoje bližnje i da ima ispravan odnos prema prirodi, divljači i
lovstvu.
Ostat će nam zauvijek u sjećanju
kao vrijedan i častan čovjek i član
Društva.
LD Fazan, Odžak
TOMISLAV MATKOVIĆ
(1979. – 2014.)
Nakon kratke i teške bolesti prerano nas je napustio dragi kolega, lovac i prijatelj. Uz Tomislava će nas
vezati zajednička druženja u lovu
i poslije lova. Neizmjerno je volio
lov i prirodu, ali teška bolest bila
je jača i zauvijek nam je iz naših
redova otrgla tako tihog, uzornog
i nadasve dragog čovjeka i lovca.
Svima nama koji smo imali privilegij poznavati Tomislava i družiti se
s njim, posebice članovima sekcije
Čelebić, ostat će u trajnoj i neizbrisivoj uspomeni.
Za sve što si učinio za Udrugu,
iskreno i neizmjerno Ti zahvaljujemo. Počivaj u miru Božjem.
LU Livanjsko polje, Lištani
SULEJMAN TIHIĆ
(1951. – 2014.)
Nakon duge i teške bolesti, u 63.
godini života napustio nas je naš
kolega i lovac Sulejman Tihić.
Bio je uzoran lovac, častan čovjek,
zaljubljenik u prirodu, lov i divljač.
Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih
s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima.
Svojim riječima i postupcima
neprestano je pokazivao da voli
svoje bližnje, svoje kolege, te da
gaji ispravan odnos prema prirodi,
divljači i lovstvu.
Zauvijek ćemo ga se sjećati kao
vrijedna i časna čovjeka i člana našega Društva.
TOMISLAV MILIĆ-MIKA
(1980. – 2014.)
U tuzi smo se oprostili od svoga
člana Tomislava Milića, koji nas je
napustio u 34. godini života.
Volio je prirodu, pjesmu, druženja i
svoj Prolog. Svojim nesebičnim zalaganjima bio je primjer drugima.
Njegovim odlaskom u vječnost izgubili smo vrijednog člana i prijatelja. Nemamo riječi kojima bismo
iskazali svoju tugu i bol.
Dragi Mika, trajno ćeš ostati u našim mislima i srcima. Laka ti bila
hrvatska zemlja, koju si neizmjerno volio. Počivao u miru Božjem.
ANTE KLEPICA
(1950. – 2014.)
Iznenada, redove našega Društva
napustio je naš uzorni član, kolega i prijatelj Ante Klepica. Bio je
nadasve društven, pošten i odgovoran u svakom zadatku, kako u
životu tako i poslovima vezanim
za lovstvo. Njegovom smrću izgubili smo dragog prijatelja i velikog
zaljubljenika u prirodu i lov. Našoj
sekciji „Doljani“ i LD-u „Baćina“
ostat će u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem.
LD Baćina, Doljani
LU Livanjsko polje, Lištani
LD Fazan, Odžak
ŽELJKO ŠANTIĆ
(1962. – 2014.)
Nakon kraće bolesti, umro je još jedan omiljeni član našega lovačkog
društva, Željko-Željo Šantić.
Svako spominjanje njegova imena
među nama lovcima izazivalo je
osmijeh na licima i veselje u duši.
Njegova bezazlenost i radost druženja bile su njegove vrline a naše
bogatstvo bez kojega smo eto
sada ostali.
Posebno se isticao u svim radnim
akcijama na izgradnji lovnih objekata i uređenju lovišta. Puška i
odstrel nikad mu nisu bili u prvom
planu.
Željo nas je fizički napustio, ali njegov lik i djela nikad neće. Počivaj u
miru Božjem!
JOSIP ŠUŠAK
(1953. – 2014.)
Neumoljiva bolest prerano je iz
naših redova istrgla prijatelja i kolegu lovca Josipa Šuška. Ljubav
prema prirodi i lovu bio je dio
njegove obiteljske tradicije. Bio je
uzoran lovac, dobar čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač.
Za sve što je učinio za boljitak našega Društva, najsrdačnije mu zahvaljujemo. Uspomena na njegov
lik ostat će trajno među nama, posebice među lovcima njegove sekcije Mokro. Počivao u miru Božjem.
JOZO ČUTURIĆ
(1929. - 2014.)
Nakon kraće bolesti, okončan je životni i lovački put našega kolege i
prijatelja - zvali smo ga Sijedi - člana sekcije Otigošće.
Bio je veliki zaljubljenik u prirodu i
lov, a iznad svega volio je lovačka
druženja.
Mi lovci, njegovi prijatelji, iskreno
mu zahvaljujemo za sve što je
učinio za našu udrugu. Počivao u
miru Božjem.
HLD Vepar, Fojnica
Obljetnica Smrti
LD Mosor, Široki Brijeg
LD Mosor, Široki Brijeg
GOJKO ZOVKO
(1938. – 2014.)
Nakon duže bolesti, preminuo je
još jedan član LD „Mosor“ Široki Brijeg, sekcija Crnač – Gojko Zovko.
Bio je jedan od onih koji su u prirodi vidjeli Božji dar nama ljudima, a
u svakom lovcu prijatelja i čovjeka.
Bio je istinski i strastven borac za
očuvanje prirode i svega u njoj što
je čini lijepom i bogatom.
Praznina nakon njegova odlaska je duboka i bolna, ali njegov
lik će u nama dugo izazivati zadovoljstvo i zahvalnost što smo imali
takvog člana.
Počivao u miru Božjem.
LD Mosor, Široki Brijeg
50
ILIJA ZOVAK
(1951. – 2014.)
Lovački ispit položio je 1997. godine. Njegova iznenadna smrt
pogodila je sve lovce iz sekcije.
Čovjek koji je volio lov, druženje
poslije lova i sve aktivnosti koje
su vezane za lovstvo, kada umre
ostavi velik trag kod onih koji su se
družili s njim. Hvala mu za sve što
je učinio za lovce sekcije Proboj i
HUL „Kravica“ Ljubuški.
HUL Kravica, Ljubuški
Ilija Zeljko
(2013. - 2014.)
Prošla je godina dana, ali bol je
jednaka. Praznina nenadoknadiva,
ljubav, priče neispričane... Rano si
nas napustio. Još uvijek se sjećamo zajedničkih druženja, akcija,
gange uz ručak. Proplanci i vrtače
Dabila i Varde u Crnču, žale za tvojim koracima.
Zapalit ćemo svijeću na grobu zajedno s obitelji. Spomenut ćemo
se tvoje veličine kao lovca i čovjeka. Bog neka ti podari vječni mir u
nebeskim lovištima.
LD Mosor, Široki Brijeg
Broj 96, listopad - prosinac 2014.
LOVCI, OPREZ! ORUŽJE UBIJA!
POŠTUJTE SIGURNOSNA PRAVILA U LOVU
Novo u Hrvatskoj pošti Mostar
Paketska
ambalaža
U ponudi Hrvatske pošte Mostar od sada
se nalazi i paketska ambalaža. Prikladne
kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše
pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena
stigne do primatelja. Kada vam se ukaže
potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP
Mostar možete pronaći paketsku ambalažu
u pet različitih dimenzija:
Naziv artikla
Dimenzija (mm)
Cijena (KM)
Paket S
230x150x90
1,20
Paket M
300x200x100
1,70
Paket L
300x230x140
2,00
Paket XL
300x240x230
2,50
Paket XXL
480x300x200
3,00
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
52
Broj 96, listopad - prosinac 2014.

8. sjednica 15.09.2011. - Lovački savez Primorsko goranske županije

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

“sitna” nepažnja nije završila tragedijom, imali smo samo – sreću

prijava hrvatske tvrtke

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

SAVEz DAJE LOVCIMA IDENTITET, I TO JE NAJVRJEDNIJE

program rada, 2013. - Rukometni i Odbojkaški savez

SKUPŠTINA 24. 10. 2013. za časopis - Ovce-Koze

dopis

informativno i stručno glasilo lovačkog saveza herceg bosne i

mjere zaštite i uzgoja divljači u zimskim uvjetima

Poslovnik o radu Skupštine Samoborskog športskog saveza

Ovdje…