Tema broja: ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI

BESPLATAN PRIMJERAK
Tema broja:
Broj 28, MAGAZIN UDRUŽENJA “VAŠA PRAVA BIH”
ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI
Iz sadržaja:
Treća sreća za državljanstvo
Otac i u srcu i na papiru
DECEMBAR 2010
UVODNIK
Romi spadaju među najugroženiju populaciju u Bosni i Hercegovini. Romske zajednice u Bosni i Hercegovini su naročito ugrožene
zbog generalno niskog nivoa obrazovanja, nedostatka ličnih dokumentata, diskriminacije i ograničenog pristupa građanskim, političkim,
socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima. Ovome treba dodati i
problem raseljeništva, uzrokovan sukobima na području Zapadnog
Balkana, koji je ionako siromašnu romsku zajednicu doveo na sam rub
egzistencije i siromaštva.
bljeni ili uništeni, krhke veze sa zajednicama porijekla pokidane, porodice su razdvojene, potrebno je platiti administrativne takse za dokumente itd. Zbog marginalizacije, sami Romi često nisu svjesni značaja
upisa u matične knjige, naturalizacije i dokumenata koji su potrebni
za potpuno ostvarivanje osnovnih građanskih, političkih, socijalnih i
ekonomskih prava. U isto vrijeme, vlastima nedostaje razumijevanja i
osjetljivosti za obim i moguće posljedice ovog problema, konkretnu
potrebu i postupke kojima bi se ovaj problem riješio.
Već od samog nastanka i rada, prioritet u radu Udruženje
“Vaša prava BiH” je bilo pružanje besplatne pravne pomoći Romima.
Tokom svog rada, Udruženje se bavilo svim generalnim pitanjima i
problemima koji tište Rome. Na početku 2008 godine, uvažavajući
specifičnu situaciju i potrebu da se na specifične probleme odgovori
na adekvatan način, Udruženje je započelo sa aktivnostima na implementaciji posebnog projekta koji je imao za cilj da omogući upis u
matične knjige za osobe romske nacionalnosti koje nisu bile evidentirane u matične knjige. Rješavajući građanska stanja ove populacije,
kroz upis u matične knjige rođenih, državljana i vjenčanih, te pribavljanje ličnih karata ili nekih drugih dokumenata, otpočeo je proces koji
je prethodnica pristupu i ostvarivanju drugih prava Roma, prvenstveno
ekonomskih i socijalnih.
Udruženje “Vaša prava BiH” je odavno shvatilo probleme ove populacije te je 2008 godine započelo, a tokom 2009. i 2010.godine nastavilo implementirati aktivnosti s ciljem da se doprinese povećanom
pravnom i socijalnom uključivanju Roma, kako bi se olakšao pristup
pravima i njihovo ostvarivanje u BiH. Pružanjem pravne pomoći pri upisu Roma u matične knjige, ovaj projekat aktivno doprinosi smanjenju i
sprečavanju apatridije, a potom i trgovine ljudima, što je identificirano
kao problemi koji se naročito odražavaju na romsku populaciju, posebno one raseljene tokom sukoba u regiji.
Loši uslovi života, stambeni problemi, prepreke u obrazovanju, nedostatak mogućnosti za stvaranje prihoda, uskraćivanje
pristupa osnovnim pravima i slobodama predstavljaju dodatno
opterećenje za ionako loše stanje Roma u Bosni i Hercegovini. Prioriteti
rješavanja ovog lošeg stanja su zacrtani u dokumentima romske dekade 2005-2015 Bosne i Hercegovine – Strategija socijalnog uključivanja
Roma. Kao što je navedeno u Strategiji, jedan od prvih prioriteta koje
treba riješiti je pitanje ličnih dokumenata, dok iz ovoga slijedi pristup i
ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava.
Nedostatak ličnih dokumenata je doveo do isključenosti
mnogih Roma iz osnovnih političkih i socijalnih prava, kao što je pravo
na glasanje, socijalna zaštita, obrazovanje, pristup zdravstvenoj zaštiti,
itd. Nedostatak ličnih dokumenata je takođe izazvao dodatne prepreke
u ostvarivanju imovinskih prava. Nemogućnost pribavljanja dokumenata je povezana sa siromaštvom i niskim društvenim statusom
romskih zajednica, što vodi daljoj isključenosti iz javnog života. Nepismenost i diskriminacija u svakodnevnom životu pogoršavaju problem.
Zbog nepismenosti i nedostatka finansijskih sredstava, mnogi Romi ne
znaju koje je korake neophodno poduzeti da bi se dobili dokumenti,
niti mogu ispuniti neophodne formulare ili slijediti strogo odredjene
pravne procedure, a u drugim slučajevima, ako znaju kako to da urade,
nemaju novaca. Nažalost, stigmatiziranost Roma kao naroda koji je
„navikao da živi kako živi“ još uvijek preovladava u najvećem dijelu
društva.
U nekim slučajevima, nedostatak jednog dokumenta, na primjer rodnog lista, može izazvati niz različitih problema i uskraćivanje prava.
Pravno govoreći, ako rođenje djeteta nije upisano i ono nema dokumente, ono pravno ne postoji, i nema šansu za ostvarivanje osnovnih
prava.
Kada se dijete rodi u BiH, ono mora biti upisano u matičnu knjigu. Upis
omogućava izdavanje rodnog lista. i roditelji i uprave bolnica gdje je
dijete rođeno su obavezni informirati lokalni matični ured o činjenici
rođenja.
Bez odgovarajućeg upisa i dokumenata, Romi nisu priznati kao osobe
pred zakonom i često su izloženi riziku od apatridije i zloupotreba kakva je trgovina ljudima. Ova de facto apatridija se često prenosi u naredne generacije. Dokumenti su od suštinske važnosti za dokazivanje
ili sticanje državljanstva, te pristup pravima koje ono za sobom povlači.
Nedostatak ličnih dokumenata i/ili upisa u matične knjige predstavlja
prepreku integraciji Roma u postojeće zajednice. Na primjer, djeci se
uskraćuje upis u škole, odrasli ne mogu legalno raditi, a zdravstvena
zaštita i socijalne usluge su nedostupne. Nedostatak jednog dokumenta često vodi do ‘lančane reakcije’, gdje osobe ne mogu dobiti
druge dokumente. Raseljenje stanovništva tokom sukoba na Balkanu
su pogoršala ovaj problem, pošto postojeći dokumenti mogu biti izgu-
Poseban tim pravnika sastavljen od uposlenika Udruženja “Vasa prava
BiH” je radio predano i marljivo na implementaciji ovih aktivnosti. Svi
pravnici raspolažu relevantnim znanjem a u saradnji sa UNHCR-om redovno se vrši monitoring postignutih rezultata i organizuju se radni
sastanci kako bi se što stručnije rješavali određeni problemi. Kako bi
realiziralo sve aktivnosti Udruženje “Vaša prava BiH” preduzima pravne
radnje počev od pružanje pravnih savjeta, sastavljanje i podnošenje
zahtjeva, obavljanje radnji potrebnih za korištenje pravnih lijekova u
procesu upisa u matične knjige, do zastupanja pred nadležnim tijelima
i sudovima, te prikupljanja neophodnih dokumenata.
Važan dio implementacije projekta je bilo prisustvo Udruženja „Vaša
prava BiH“ na terenu. Zahvaljući tome, korisnici nisu morali putovati
u urbane centre kako bi riješili svoje probleme, već je to radilo osoblje
Udruženja umjesto njih. Pravnici mobilnih timova posjećuju manje
udaljene zajednice, prihvatne centre, kolektivne centre, povratničke
lokacije i romska naselja u skladu s planiranim rasporedom i aktivnostima. Stečena iskustva pokazuju da je ovaj vid terenskih posjeta od
izuzetne važnosti za korisnike kojima je u pravilu potrebna dodatna
pravna pomoć, a što je vidljivo iz većeg broja pravnih radnji od broja
korisnika kojima je pružena pomoć.
Terenske posjete su dobra prilika da se sagledaju potrebe korisnika, ali
i da se održe info sesije među korisnicima. Tokom ovih info sesija korisnicima se pojašnjava značaj upisa i posjedovanja ličnog dokumenta
kao preduslova za ostvarivanje svih drugih prava, prije svih socijalnih i
ekonomskih prava.
Tokom implementacije projekta lokalne romske NVO su pokazale veliki
interes za saradnju, te je ova saradnja, kao izuzetno bitna za dalju afirmaciju romskog NVO sektora, nastavljena. Saradnja sa predstavnicima
vlasti i sudionicima u ovom procesu je itekako važna, a i ona je bila
izuzetna. Uporedo sa ovim radilo se na senzibiliziranju opće javnosti o
problemu ove populacije, kroz posebno kreiranje informativne kampanje.
S bozirom na dosadašnje rezultate možemo biti zadovoljni u realizaciji
prevdiđenih aktivnosti. Treba imati na umu da je iza svake preduzete
aktivnosti i broja jedan ljudski život, sudbina majke, djeteta, porodice.
Ovakvo shvatanje problema, dovelo je do izuzetnih rezultata, ali smo
još uvijek daleko od cilja. Konačan cilj treba da bude da svi Romi u BiH
imaju lična dokumenta, te da ravnopravno sa drugim građanima ostvaruju osnovna ljudska prava. Ukoliko smo svojim radom učinili da se
kroz aktivnosti bar malo poboljša sveukupno stanje, to nam je največe
priznanje. Svjesni da imamo još mnogo da uradimo, idemo dalje u
pružanju pomoći.
Emir Prcanović, Izvršni direktor
Broj: 28
Decembar 2010
Rodni listovi koji nemaju rok važenja
www.vasaprava.org
Izdaje:
Udruženje Vaša prava BiH
Safeta Hadžića 66A, Sarajevo
www.vasaprava.org
Za izdavača:
Novi Zakon o matičnim knjigama Republike Srpske (Sl. Glasnik RS 111/09) stupio je
na snagu u decembru mjesecu 2009. godine.
Najznačajnija novina Zakona je ta da je olakšan
način da se dođe do izvoda iz matičnih knjiga i
da se u pravnom saobraćaju koriste izvodi stariji od
šest mjeseci, što do sada nije bila praksa------------ 4
Emir Prcanović, izvršni direktor
Redakcijski kolegij:
Ivana Zovko-Planinić, Edita Avdibegović,
Samir Fehrić, Dragan Vujanović, Danka
Maran, Ahmet Salčin, Danijela Milešević.
Štampa:
CPU Printing Co, Sarajevo
Za štampariju:
Ferid Jašarević
Tiraž: 5.000
Magazin Vaša prava je dio informativne
komponente Programa besplatne pravne
pomoći koji financira nekoliko donatora.
Mišljenja i stavovi izneseni u ovoj publikaciji nisu u pravilu službeni stavovi
donatora. Geografske mape objavljene u
ovoj publikaciji ne predstavljaju službeno
usvojene teritorijalne granice.
Vaša prava zadržvaju pravo uređivanja i
izmjene svih članaka prije objavljivanja.
Svi objavljeni tekstovi mogu se slobodno
objavljivati u drugim medijima, uz obavezno navo|enje autora i naslova publikacije.
Projekat : ‘’Socijalno uključenje: regionalna
podrška mariginaliziranim zajednicama’’ i ‘’
Podrška najugroženijim grupama Roma u
BiH’’
Romi su među najugroženijim grupama
stanovništva u BiH. Jedan od osnovnih problema
Roma u BiH jeste što su neupisani u matične knjige ili
ne posjeduju lična dokumenata ----------------------- 6
Pravna pomoć za interno raseljene osobe i
povratnike
Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ i u
2010. godini nastavlja sa projektom „Pružanje
besplatne pravne pomoći i podrške za interno
raseljene osobe i povratnike u Bosni i Hercegovini“ koji
je finansiran od strane UNHCR-a. ----------------------15
Klinika izbjegličkog prava
Projekti koje provode Vaša prava BiH su finansijski podržani od strane UNHCR-a, te vlada Švicarske i
Linhenštajna. Izneseni stavovi predstavljaju stavove Vaša
prava BiH i ne trebaju se smatrati zvaničnim stavovima
UNHCR-a ili drugih donatora.
Ova publikacija je štampana uz podršku Europske unije.
Za sadržaj publikacije odgovorno je Udruženje Vaša
prava BiH. Izneseni stavovi ne predstavljaju zvanične
stavove Europske unije.
U akademskoj 2009/2010.godini, nastavljena je saradnja Udruženja Vaša Prava BIH, sa
pravnim fakultetima u BIH, kroz organizovanje Pravnih klinika iz oblasti izbjegličkog prava.
U skladu sa Memorandumom o razumjevanju potpisanim između pravnih fakulteta, Vaših Prava BIH i
UNHCR-a, na univerzitetima-----------------------------15
AKTUELNO
U susretu Danu
ljudskih prava
Svakodnevno u službi
zaštite ljudskih prava, “Vaša prava
BiH” tradicionalno obilježava Dan
ljudskih prava skromno ali iskreno.
Podjelom informativnog materijala na terenu, održavanjem sesija,
okruglih stolova, gostovanjima na
radio i TV stanicama, ukazujemo
na važnost zaštite ljudskih prava
i sloboda. I ove godine planiramo
niz aktivnosti na ovaj veliki dan.
Rodni listovi koji nemaju
rok važenja
Novi Zakon o matičnim knjigama Republike Srpske (Sl. Glasnik RS 111/09)
stupio je na snagu u decembru mjesecu
2009. godine. Najznačajnija novina Zakona je ta da je olakšan način da se dođe
do izvoda iz matičnih knjiga i da se u
pravnom saobraćaju koriste izvodi stariji od šest mjeseci, što do sada nije bila
praksa. Naime, sada
građani mogu da dobiju rodne listove,
uvjerenja o državljanstvu, vjenčane listove ili izvode iz knjige umrlih na novim, zaštićenim obrascima koji nemaju
rok važenja. Odgovornost za stavljanje
u pravni saobraćaj ovih dokumenata je
na strankama koje takve dokumente
stavljaju u pravni saobraćaj. D o
sada su ti dokumenti važili samo šest
mjeseci. Dalje, zakonom je propisano
vođenje matičnih knjiga u elektronskom obliku tako da bi nakon uvezivanja svih matičnih ureda trebalo biti
moguće dobiti izvode iz matičnih knjiga u bilo kojoj matičnoj kancelariji u
RS ili čak putem interneta na zahtjev
građana.
likom izdavanja ličnih dokumenata
uvođenjem upravnog nadzora nad
njihovim radom, a sve u cilju veće
bezbjednosti dokumenata. Zakon je
također usklađen sa zakonima koji su
se u međuvremenu mijenjali, a u vezi
sa ovim zakonom (kao npr. Zakonom
o lokalnoj samoupravi, Sl.Glasnik RS
101/04, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi
Sl. Glasnik RS 118/05). Isti je također
usaglašen i sa Porodičnim zakonom
RS (Sl. Glasnik RS 54/02, Zakon o izmjenama i dopunama Porodičnog Zakona
Sl. Glasnik 41/08), odredbama izmjena
i dopuna Zakona o državljanstvu (Sl.
Glasnik RS 18/10), itd.
(Danijela Milešević)
Dana 10.12.1948. godine
po prvi put u istoriji čovječanstva
potpisana je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i taj
dan se slavi kao Međunarodni dan
ljudskih prava. Potpisivanje ovog
važnog dokumenta predstavlja
novu stranicu u savremenoj istoriji
kada su se nacije u svijetu prvi put,
poučene strahotama II svjetskog
rata, udružile na međunarodnom
nivou da zaštite univerzalne vrijednosti čovječanstva kroz prizmu
pojedinca i zaštite njegovih osnovnih prava. Na taj način Univerzalna deklaracija o ljudskim
pravima čini temelj u formulisanju pravnih standarda o ljudskim
pravima. Deklaracija nema snagu
međunarodnog ugovora ali Ujedinjene nacije smatraju je prevashodnim vodičem tumačenja
Povelje UN, te dijelom legislative
UN-a.
Sve članice Ujedinjenih
nacija Deklaracijom su obavezane
na pojedinačne i zajedničke aktivnosti sa ciljem stvaranja uslova
stabilnosti i blagostanja neophodnih za miroljubive i prijateljske
Zakonom je naglašena i potreba edukacije matičara kao i odgovornost pri-
4
AKTUELNO
odnose među narodima, zasnovane na poštovanju načela
ravnopravnosti i samoopredeljenja.
Kako već stoji u prvom
članu Univerzalne deklaracije
o ljudskim pravima”Svi ljudi
rođeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima”,
ljudska prava su zagarantovana,
neotuđiva i regulisana nizom
međunarodnih dokumenata, a
stiču se rođenjem i prvim trenucima života.
Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima štiti se
ono što svakoj osobi omogućava
da živi normalan život. Pored
građanskih i političkih prava zagarantovana su ekonomska i socijalna prava, kao i još nekoliko
osnovnih potreba bez kojih nije
moguć slobodan i dostojanstven život, pravo na adekvatne
prihode, koji podrazumevaju
krov nad glavom. Sva su ta prava međusobno povezana.
Deklaracija kao jedan od
globalnih ciljeva UN proglašava
i definiše nužnost saradnje
među državama radi rješavanja
“međunarodnih
problema
ekonomske, socijalne, kulturne ili humanitarne prirode
i unapređivanja i podsticanja
poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve bez obzira na rasu, pol, jezik ili vjeru”.
Zaštita ljudskih prava
jeste kontinuiran proces kojem
treba svaki čovjek lično, a najprije državni i međunarodni siste-
5
mi pružati posebnu pažnju te
ulagati napore radi ostvarivanja
osnovnih načela Deklaracije
u praksi. I dalje smo svjedoci
ugroženih ljudskih prava nacionalnih manjina, socijalno
ugroženih, starijih i nemoćnih
lica. Poštivanje načela Deklaracije, solidarnost, tolerancija
i aktivna uloga svih nas u promicanju ljudskih prava treba da
ostane naša trajna obaveza.
(Danka Maran)
TEMA BROJA: Romi u BiH
Projekat : ‘’Socijalno uključenje: regionalna podrška mariginaliziranim
zajednicama’’ i ‘’ Podrška najugroženijim grupama Roma u BiH’’
Romi su među najugroženijim
grupama stanovništva u BiH.
Jedan od osnovnih problema
Roma u BiH jeste što su nisu
upisani u matične
knjige ili ne posjeduju lična dokumenata,
što ih spriječava u ostvarivanju svih prava.
Bez odgovarajućeg
statusa i dokumenata, Romi nisu priznati
pred zakonom i često
su u opasnosti od
apatridije, te izloženi
zloupotrebama, kao
što je trgovina ljudima.
UNHCR i Udruženje „Vaša
prava BiH“ su u 2008. godini
počeli sa implementacijom
projekta „Društvena integracija Roma, Aškalija i Egipćana
u Jugoistočnoj Evropi“. Ciljna
grupa ovog projekta je romska
populacija koja ima potrebu
za upisom u matične knjige i
pribavljanje ličnih dokumenata. Projekat je osim regulisanja
ličnih stanja, omogućavao i
pristup drugim pravima, kao
što je pravo na obrazovanje, zaposlenje, zdravstveno
osiguranje, socijalna prava.
Udruženje „Vaša Prava BIH“
pruža besplatnu pravnu pomoć
Romima, idu na teren, prave
radionice na kojima upoznaju
korisnike sa pravima koja im
po zakonu pripadaju.
Trenutno, Udruženje „Vaša Pra-
va BiH“ u saradnji sa UNHCR-om
u BiH pruža besplatnu pravnu
pomoć Romima pod projektom „Podrška najugroženijim
grupama Roma u BiH“, koji je finansiran sredstvima Švicarske i
Lihtenštajna te kroz regionalni
projekat „Socijalno uključenje:
regionalna podrška mariginaliziranim zajednicama“, finansiran od strane EU. Projekat
predviđa usku saradnju sa
drugim nevladinim organizacijama iz susjednih država čime
se omogućava upis u matične
knjige u susjednim državama,
pribavljanje izvoda i uvjerenja
iz tih država.
U sklopu projekta, Udruženje
„Vaša prava BiH“ zajedno sa
UNHCR-om implementira aktivnosti koje će pomoći da 1000
Roma dobije rodne listove,
uvjerenja o državljanstvu i
važeće lične karte.
Besplatna pravna pomoć je
omogućena u svrhu regulisan-
6
ja ličnih stanja i pristupu drugim
pravima, kao što su : pravo na
obrazovanje, pravo na zdravstvenu zaštitu , pravo na rad itd..
Na ovim projektima
direktno radi sedam
pravnika i jedan info
službenik u našim
kancelarijama u Tuzli,
Prijedoru, Sarajevu i
Mostaru. Sa pravnicima Udruženja „Vaša
prava BiH“ zajedno na
ovim projektima rade
romski
medijatori
koji imaju vrlo bitnu
ulogu za uspješnu
implementaciju ovih projekata.
Bosansko-hercegovačka
inicijativa žena (BHWI) radi na
izgradnji kapaciteta romskog
NVO kroz organizaciju treniga
za romske medijatore.
Vaša prava BiH su u saradnji
sa romskim NVO učestvovala
u kampanji podizanja svijesti
o značaju upisa u matične knjige, a saradnja je nastavljena
kroz zajedničko organizovanje
seminara, sastanaka i radionica.
Značajno je istaći, da Udruženje
„Vaša prava BiH“ imaju potpisane ugovore sa Romskim
udruženjima „Savez Roma Republike Srpske“ i „Kali Sara“.
(Edita Avdibegović )
TEMA BROJA: Romi u BiH
ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI
UVOD
Prema članu 16. Međunarodnog
pakta o građanskim i političkim
pravima “Svako ima pravo da mu
se prizna na svakom mjestu pravni subjektivitet”. Međutim, veliki
broj socijalno ugroženih Roma
ne ostvaruje ovo pravo zbog
nesklada postojećeg sistema i
njihovog specifičnog položaja.
Zbog toga se isti ne nalaze u
sistemu socijalne zaštite, odnosno nisu prijavljeni na birou za
zapošljavanje i nemaju pristupa
obrazovanju.
Prema članu 2 Ustava Bosne i
Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati
na svojoj teritoriji najviši nivo
međunarodno priznatih ljudskih
prava i osnovnih sloboda. Sva
lica na teritoriji BiH uživaju ljudska prava i slobode predviđene
u Evropskoj konvenciji za zaštitu
ljudskih prava i sloboda i u njenim protokolima, što uključuje:
pravo na život, pravo na privatni
i porodični život, dom, pravo na
obrazovanje, pravo na imovinu, pravo na slobodu kretanja i
prebivališta itd. Uživanje prava i
sloboda predviđenih navedenim članom Ustava osigurano je
svim licima u BiH bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao
što je pol, rasa, boja, jezik, vjera,
političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
povezanost sa nacionalnom
manjinom ili drugi status.
Međutim, u praksi ova jednakost zavisi od ispunjenja administrativnih uslova.
BROJ ROMA U BIH
Romi su ekonomski i socijalno
najugroženiji dio stanovništva
u BiH. U periodu od 1991. god.
do 2001. godine, ratni sukobi u
zemlji i okruženju uticali su na
velike migracije Roma, tako da
sada pored domicilnih Roma
u BiH imamo i veliki broj Roma
koji su izbjegli sa Kosova. Nemaju svi Romi sa Kosova status izbjeglice u BiH. Nažalost postoji
i veći broj takvih Roma koji ne
posjeduju nikakav lični dokument odnosno koji nisu regulisali svoj boravak u BiH.
POSJEDOVANJE LIČNE KARTE
Zakonom
o
ličnoj
karti
državljana BiH (“Sl.glasnik BiH”
br. 32/01, 16/02, 32/07,53/07,
56/08) se uspostavlja identifikacija i izdavanje lične karte
državljanima BiH. Lična karta je
javna isprava kojom se dokazuje identitet, činjenica mjesta
i datuma rođenja, prebivališta,
odnosno boravišta za raseljeno lice i državljanstva BiH.
Ličnu kartu izdanu u mjestu
prebivališta obavezni su posjedovati svi državljani stariji od
18 godina. Izdavanje, zamjenu i
poništavanje lične karte vrše:
-u Republici Srpskoj: stanice
javne bezbjednosti pri Ministarstvu unutrašnjih poslova RS,
-u Federaciji BiH policijske uprave pri kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova,
-u Brčko Distriktu: nadležni organ koji funkcionalno djeluje
kao državni organ.
Lična karta se može izdati i
državljaninu starijem od 15, a
mlađem od 18 godina koji ima
prebivalište u BiH na lični zahtjev
ili na zahtjev njegovog roditelja
ili drugog propisno ovlaštenog
zakonskog zastupnika.
Ako državljaninu nije ranije izdata lična karta, dužan je da podnese zahtjev za izdavanje lične
karte u roku od 60 dana nakon
što navrši 18 godina života ili 60
dana nakon što se stalno nastani
u BiH ako je navršio 18 godina
života. Istim zakonom je pro-
7
TEMA BROJA: Romi u BiH
pisano da će se novčano kazniti
za prekršaj lice koje ne podnese
zahtjev za izdavanje lične karte
u roku utvrđenim zakonom. Uz
zahtjev za izdavanje lične karte
državljanin je obavezan da
priloži određenu dokumentaciju
kao što su dokaz o identitetu i
državljanstvu BiH.
Pri prikupljanju potrebne dokumentacije za izdavanje lične
karte (rodnog lista, uvjerenja
o državljanstvu itd.) pojavljuje
se problem. Naime, Romi zbog
svojih čestih promjena mjesta
prebivališta uglavnom ne žive
u mjestu gdje su rođeni. Tako
zbog svoje jako teške finansijske situacije i nisu u stanju
pribaviti potrebne dokumente
iz udaljenih opština U većini
slučajeva nije im ni poznat tačan
datum i mjesto rođenja, a i dalje
veliki broj njih nije upisan u
matične knjige. Problem se pojavljuje i kod plaćanja administrativnih taksi za izdavanje dokumenata.To je jedan od razloga
zbog čega izvjestan broj Roma
rođenih u BiH ne posjeduje ličnu
kartu.
UPIS U
ROĐENIH
MATIČNE
KNJIGE
Matične knjige su javni registri u koje se upisuju zakonom
određene činjenice o rođenju,
zaključenju braka i smrti, kao
i primjedbe u vezi sa ovim
činjenicama. Pitanja koja su od
značaja za vođenje, čuvanje i
upotrebu matičnih knjiga u BiH
regulisana su entitetskim zakonima o matičnim knjigama i
podzakonskim propisima (uredbe, pravilnici).U matične knjige rođenih upisuju se: podaci
o rođenju, podaci o roditeljima
djeteta, priznavanje i utvrđivanje
očinstva i materinstva, pozakonjenje, usvajanje itd. Rok za
upis djeteta u matičnu knjigu
rođenih je 30 dana (redovan
upis). Redovan upis u matičnu
knjigu rođenih je besplatan.
Naknadni upis u matične knjigu
rođenih se plaća. Kada se žena
porodi u bolnici, uprava bolnice
ima zakonsku obavezu da prijavi rođenje djeteta matičnom
uredu. Dijete koje je rođeno
izvan bolnice roditelj je zakonski obavezan prijaviti matičnom
uredu u opštini u kojoj je dijete
rođeno. Ako roditelji ne upišu dijete u predviđenom roku od 30
dana nakon njegovog rođenja
onda se vrši naknadni upis u
matičnu knjigu rođenih.
Kako naknadno upisati dijete u
matičnu knjigu?
Rješenje o naknadnom upisu u:
-Federaciji BiH izdaju kantonalna ministarstva unutrašnjih
poslova,
-u Republici Srpskoj i Brčko distriktu nadležni organ uprave.
Po novom Zakonu o matičnim
knjigama Republike Srpske koji
je stupio na snagu 2009 god.
(Sl.glasnik RS br.111/09) u Republici Srpskoj izvod iz matične
knjige rođenih nema ograničen
rok važenja. U praksi poteškoće se
pojavljuju u dokaznom postupku naknadnog upisa u matične
knjige. Dešava se da i po tri generacije jedne porodice nisu upisana u matične knjige. Razlog
velikog broja neupisane djece
leži u nedovoljnoj informisanosti, neobrazovanosti, niskom nivou roditeljske odgovornosti
itd.
8
Ako osoba
nije
upisana
u matične knjige istoj je
onemogućeno
ostvarivanje
prava prije svega to je pravo na
državljanstvo, pravo na zdravstvenu zaštitu, socijalnu zaštitu,
pravo na ličnu kartu, pravo na
prebivalište i boravište, pravo na
obrazovanje, radni odnos itd.
Zabilježen je i izvjestan broj
slučajeva gdje su Romkinje
porijeklom sa Kosova, koje ne
posjeduju nikakav lični dokument a koje žive u vanbračnoj
zajednici sa državljaninom BiH,
koristile u bolnici tuđu zdravstvenu knjižicu zbog čega su kasnije u dokumentima rođenog
djeteta upisani pogrešni podaci
(drugo ime majke).
DRŽAVLJANSTVO
Državljanstvo je odnos javnopravnog karaktera između
fizičkog lica i države na osnovu
kojeg određeno lice ima status
po kome su mu formalno-pravno dostupna sva građanska,
ekonomsko-socijalna i politička
prava, bez obzira da li se u
određenom vremenskom periodu nalazi na domaćoj ili stranoj
teritoriji.
Zakonom
o
državljanstvu
BiH
(“Sl.
glasnik
BiH”
br.4/97,13/97,41/02,6/03,14/03)
utvrđeni su uslovi za sticanje
i prestanak državljanstva BiH.
Državljanstvo BiH se stiče:
- porijeklom
- rođenjem na teritoriji BiH,
- usvajanjem
- naturalizacijom, i
TEMA BROJA: Romi u BiH
- putem međunarodnih sporazuma.
Državljanstvo BiH može prestati:
-po sili zakona,
-odricanjem,
-otpustom,
-oduzimanjem,
-međunarodnim sporazumom.
U skladu sa članom 37. navedenog Zakona sva lica koja su
bila državljani Republike Bosne
i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Ustava,
uključujući i sva lica koja su bila
državljani R BiH do 06. aprila
1992. godine su državljani Bosne
i Hercegovine.
Odluku o sticanju ili prestanku
državljanstva donosi nadležni
organ entiteta, osim u slučaju
prestanka državljanstva odricanjem koju donosi nadležni organ BiH-Ministarstvo za civilne
poslove.U Republici Srpskoj
organ za odlučivanje o zahtjevima za sticanje ili prestanak
državljanstva je Ministarstvo
uprave i lokalne samouprave
RS, a u Federaciji BiH Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije BiH. Odluke o sticanju
ili prestanku državljanstva koje
donose nadležni organi entiteta, osim u slučajevima sticanja državljanstva porijeklom
ili rođenjem na teritoriji BiH,
dostavljaju se Ministarstvu
civilnih poslova BiH radi ocjene
da li su u konkretnim slučajevima
ispunjeni uslovi za sticanje ili
prestanak državljanstva.
Stranac je lice koje ima pravni
subjektivitet, ali kome nisu
dostupna sva politička, ekonomsko-socijalna i građanska prava koja država obezbjeđuje
svojim državljanima. Stranac
je fizičko lice koje nije domaći
državljanin uključujući i lica bez
državljanstva (apatrid).
Lica koja podnose zahtjev za sticanje državljanstva uz zahtjev
moraju da prilože određena
dokumenta kao što su dokaz
o prebivalištu-boravištu, rodni
list, uvjerenje o državljanstvu,
uvjerenje da nije osuđivan
itd. a također moraju da plate
određenu taksu. Razlog što
neki Romi odustaju od zahtjeva
za sticanje državljanstva iako
ispunjavaju uslove jeste taj što
nisu u stanju da plate određene
administrativne takse i naknade
neophodne za pribavljanje
traženih dokumenata odnosno
za podnošenje zahtjeva bez
štete za nužno
izdržavanje svoje
porodice.
Zabilježen
je
određen
broj
Roma koji borave u BiH i više
od trideset godina ali koji do
danas nisu stekli
državljanstvo
BiH. Riječ je o
osobama koje su
rođene na Kosovu, a koje nisu
uredno registrovale svoj boravak
u BiH svih ovih godina, odnosno
nisu nikad posjedovala ličnu
kartu.Problem se pojavljuje kod
dokazivanja boravka u BiH.
Pitanje sticanja državljanstva
BiH kao dvojnog državljanstva
9
shodno zaključenom Ugovoru
između BiH i SRJ je aktuelno kod
Roma izbjeglica sa Kosova koji
su zasnovali bračnu zajednicu
sa državljanima BiH.
STAMBENO PITANJE
Većina mnogočlanih romskih
porodica u čitavoj BiH žive u
jako lošim stambenim uslovima. Riječ je uglavnom o propalim i napuštenim barakama,
skladištima, odnosno deponijama. Zbog nemogućnosti da
prijave
boravak,
odnosno
prebivalište u naseljima bez legalnog osnova stanovanja, oni
ne mogu da ostvare pravo na
zdravstvenu i socijalnu zaštitu,
obrazovanje,
zapošljavanje.
Naročito je problem infrastrukture izražen u romskim naseljima (problem priključka vode,
električne energije, izgradnju
puteva itd.). Legalizacija objekata je jedan od problema Roma
koji imaju riješeno stambeno
pitanje. Naime, Romi koji su sagradili kuću bez građevinske
dozvole nisu u stanju zbog svoje
jako teško finansijske situacije
platiti zakonom propisane takse
za legalizaciju. Ovaj problem
naročito je bio izražen prilikom
obnove devastiranih porodičnih
kuća Roma povratnika. Naime,
TEMA BROJA: Romi u BiH
isti nisu imali dokaz vlasništva
nad svojom imovinom.
PRAVO NA RAD, ZABRANA DISKRIMINACIJE
U oba entiteta (RS i FBiH) u
Zakonu o radu unešena su
slijedeća ekonomska i socijalna
prava radnika: pravo na rad,
pravo na jednake uslove rada,
pravo na socijalnu sigurnost itd.
Ustav BiH (član 4) kao i ustavi
FBiH (glava II.A, član 2.1) i RS
(član 10) jamče principe nediskriminacije i jednakosti, kako
je naznačeno međunarodnim
standardima o ljudskim pravima. Federalni Zakon o radu i
Zakon o radu RS zabranjuju diskriminaciju pri zapošljavanju i
na radnom mjestu. Međutim,
nizak nivo obrazovanja Roma
predstavlja prepreku za njihovo
zapošljavanje. Jedan od glavnih
razloga zašto Romi ne koriste
programe za samozapošljavanje
jeste i nedostatak ličnih dokumenata. Nažalost, diskriminacija
prilikom zapošljavanja teško je
dokaziva.
ZDRAVSTVENA
OBRAZOVANJE
ZAŠTITA
I
Velika stopa nezaposlenosti
Roma kao i neposjedovanje
ličnog dokumenta jedni su
od razloga zbog čega veliki
broj Roma u BiH nema pristup
zdravstvenoj zaštiti.
Problem
predstavljaju
i
određeni rokovi predviđeni zakonom koji predstavljaju uslov
za ostvarivanje prava, a koja su
licima slabo poznata. Tako npr.
ukoliko se nezaposleno lice koje
ostvaruje pravo na zdravstveno
osiguranje preko zavoda za
zapošljavanje, redovno ne javlja
na biro (u RS: svakih 60 dana),
briše se iz evidencije nezaposlenih te samim tim gubi pravo
na zdravstveno osiguranje po
tom osnovu, a pravo na ponovno prijavljivanje na evidenciju
stiče tek nakon šest meseci od
dana prestanka prava. Troškovi
participacije u cijeni medicinskih usluga su preveliki tako da
i oni Romi koji su prijavljeni na
birou za zapošljavanje nemaju
mnogo koristi od toga.
Često i kad zakon predviđa
mogućnost ostvarivanja prava
na zdravstveno osiguranje pojedinih kategorija neosiguranih
kao što su npr. lica preko 65
godina, predškolska djeca itd.
takve osobe još ne mogu da ostvare to pravo iz razloga što još
nije donijet podzakonski akt ili
recimo novčana sredstva nisu
obezbjeđena. Naročito je ovaj
problem uočljiv u Federaciji BiH
gdje se polažaj takvih lica što se
tiče zdravstvenog osiguranja razlikuje od kantona do kantona.
Obrazovanje, uz socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu zaštitu
predstavlja jedan od najvećih
problema Roma u BiH. Prije svega za upis u školu neophodan je
rodni list i potvrda o prebivalištu.
Međutim, veliki broj romske
djece nije upisan u matične knjige. Nažalost i dalje nije dovoljno
razvijena svijest u romskoj populaciji o obaveznom osnovnom
obrazovanju, iako je zakonom
predviđena prekršajna kazna za
roditelje koji ne upišu djecu u
školu. Zbog jako loše finansijske
situacije porodice Romi redovno
ne pohađaju školu i od malena
prikupljaju sekundarne sirovine
ili prose kako bi preživjeli.
ZAKLJUČAK
Romi se još uvijek bore za ostvarivanje elementarnih ljudskih
prava, kao što su pravo na rad, na
elementarnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, na obrazovanje.
Jedan od pokazatelja problema
Roma u BiH je činjenica da i dalje
znatan broj istih ne posjeduje
lična dokumenta, uključujući
izvod iz matične knjige rođenih,
lične karte, potvrde o mjestu
prebivališta i dokumenta kojima
bi mogli dokazati svoje pravo na
socijalnu pomoć i zdravstveno
osiguranje. Znači neposjedovanje ličnih dokumenata čini ih
još ugroženijim obzirom da ne
mogu dokazati svoja građanska
prava.
(Danijela Milešević)
10
TEMA BROJA: Romi u BiH
Priče iz života
Sarajevska priča-tri neupisane generacije:
“Sve srećne porodice liče jedna na
drugu, a svaka nesrećna porodica
nesrećna je na svoj način“, napisa jednom jedan veliki pisac. Da li je to tako
kod porodice S.F. iz Ilijaša, saznaćemo
kroz slijedeću priču. Možete li zamisliti porodicu od 9 članova čija starost
ne prelazi 40 godina, i svi žive u jednoj kući? Možete li zamisliti da niko
od njih nema niti jedan validan dokument?
Kao pravnik Vaših prava sam ih lično
posjetila i uvjerila se da je zaista tako.
Bila je to zima 2009.god., kada sam
sa kolegama krenula na teren u Ilijaš,
gdje smo posjetili mnoge porodice,
među kojima je i mnogočlana porodica S.. Kada su mi kroz razgovor rekli da
nemaju dokumenta mislila sam da se
šale, ali ustanovilo se da nije bila šala.
Zaista u kući niko nije imao dokumente, počevši od roditelja, njihove
djece i njihove unučadi, oni pravno
nisu postojali. A kako da ne postoje,
kad vidiš koliko ljudi živi u jednoj kući?
Odgovor nam je dao najstariji član S.
koji potiče sa Kosova, i koji je jedini
upisan u matičnu knjigu rođenih na
Kosovu, ali nema ličnu kartu u Bosni
i Hercegovini.
On kaže:“ Krenuo sam da se ženim
kad sam imao 14 godina, i naiđem
na ovu svoju ženu bosanku, nije imala
papire, rođena je u Sarajevu, i to u
kući. Roditelji je nikada nisu upisali, ali
ljubav ne pita za dokumente, kao da je to
bitno. I tako ja sa njom steknem šestoro
djece, koje opet nismo mogli upisati zato
što majka nije upisana. Naša djeca dobiju djecu koju takođe nisu mogli upisati
jer nemaju ni sami
dokumente, i tako
se to sve desilo...
U BiH smo došli
početkom 80-tih.
Godinama smo tu,
ali kao da i nismo
jer nemamo nikakva prava. Gdje god
krenemo
traže
nam prije svega
rodni list pa i ostale
dokumente, a mi
kažemo nemamo
i vratimo se našoj
kući praznih ruku.“
Porodica S.F. jeste srećna, ali zaista i
nesrećna na svoj način. Mnogočlaniju,
sretniju, pomalo zabrinutu porodicu
koja ne zna gdje će ih sve odvesti ta
bespravnost nisam srela. Krenuli smo
rješavati status najstarijem S., u vezi s
boravkom u BiH. Pribavili smo mu ličnu
kartu i kako on kaže: “Hvala Bogu ne
bojim se više kad me policija zaustavi da
pokažem dokumenta“. Sada je u postupku upis njegove supruge, koja je rođena
u Sarajevu, u kući. Njeni roditelji nisu živi,
samo brat i poneki komšija koji bi mogao
da posvjedoči o njenom rođenju. Teško
ali istinito. Taj upis će biti dug proces,
gdje će i naredne generacije još dugo
trpiti posljedice života bez dokumenata,
ali takav je zakon i procedura. Prvo treba
upisati roditelje, djecu pa unučiće.
Ne smijemo dozvoliti da nam se dešavaju
ovakve situacije, upisujmo djecu na
vrijeme! Naknadni upis je dugotrajan i
složen proces, pogotovo ako su djeca
rodjena izvan zdravstvenih ustanova.
Da nema Vaših prava i besplatne pravne
pomoći, plaćanje administrativnih taksi
još bi više ugrozilo i ovako težak život
ove i sličnih porodica.
(Mira Lazić )
11
Otac i u srcu i
na papiru
Otac mldb. plave djevojčice obratio se
pravnicima Udruženja Vaša prava BiH
za pomoć pri pribavljaju rodnog lista za
svoju kćer. Od dokumentacije za mldb.
kćer imao je samo otpusno pismo iz
bolnice. Naime, majka djeteta i njegova
vanbračna supruga ostavila je i njega
i dijete 30 dana nakon poroda, otišla s
drugim čovjekom te nitko o njoj nema
nikakvih informacija. Dijete je već imalo
godinu i po, nije joj bilo određeno ime u
matičnoj knjizi rođenih, nije imala JMB,
nije imala zdravstveno osiguranje niti
bilo koja druga prava koja imaju druga
djeca .
Od rođenja mldb.djevojčice njezin otac
se uz pomoć svoje obitelji brine o njoj,
te iako je pokušao da se u MKR upiše kao
otac djeteta i da joj odredi ime, nailazio
je na zapreku jer nije imao suglasnost
majke djeteta. Zahtjev za naknadni upis
podataka u MKR podnesen je MUP-u, koji
je predmet proslijedio Centru za socijalni
rad, a priloženi su svi dokazi s kojima smo
raspolagali: otpusno pismo, rodni list i
uvjerenje o državljanstvu oca i majke
djeteta, izjave svjedoka i drugo. Sretna
okolnost u ovom predmetu je bila što je
zbog porođaja u bolnici u matičnom uredu postojala zabilješka činjenice rođenja
mldb.djevojčice, a i što je Centru za socijalni rad bilo poznato od prije da dijete
živi samo s ocem zbog toga što ih je napustila majka djeteta.
Dug postupak dokazivanja da je
nepoznato prebivalište/boravište majke,
izjave svjedoka da je otac djeteta uistinu
otac djeteta, nemogućnost pribavljanja
suglasnoti od majke, nesvakidašnjost
situacije te nepoznavanje zakonskih propisa ali i velika suradnja MUP-a, Vaših Prava i Centra za socijalni rad doveli su do
toga da je malena djevojčica u MKR ipak
upisana u veljači 2010 godine, a njezin
otac je napokon imao dokaz da je njezin
otac i na papiru a ne samo u srcu!
(Ivana Zovko-Planinić)
TEMA BROJA: Romi u BiH
Život na deponiji smeća
tačku dnevnog reda, što ukazuje da ovaj
problem nije prepoznat i nismo uopće
sigurni koliko su vijećnici zainteresirani
za rješavanje problema ugroženih kategorija stanovništva. Iz ovoga se može
zaključiti da nema niti političke volje za
stambeno zbrinjavanje ove populacije
ni privremeno.
Romi kao najugroženija nacionalna
manjina u Bosni i Hercegovini susreću
se sa nizom životnih problema. Jedan od
njih je problem adekvatnog smještaja
i zaposlenja. Problem smještaja je upravo i najaktuelniji za nekoliko porodica
Roma koji žive uz rijeku Neretvu odmah
do deponije smeća u Čapljini. Ukupno
broje 28 članova od čega je trinaestero
maloljetne djece. Glavno zanimanje im
je prikupljanje sekundarnih sirovina, a
od toga jedva uspijevaju zaraditi nešto
novca. Žive neuslovno i po potpuno neprihvatljivim standardima za normalan
i dostojanstven život čovjeka u 21. vijeku.
Ove porodice su prije rata živjle u barakama na mjestu današnje pijace u
Čapljini ali niko od njih nije imao relevantnu dokumentaciju kojom bi mogli
dokazati vlasništvo odnosno posjed nad
imovinom i prijeratno prebivalište. Njihovi problemi smještaja počinju odmah
po povratku u prijeratnu općinu. Navedene barake su tokom rata uništene
tako da su morali tražiti novo mjesto za
stanovanje. Odlučili su se za Adu, mjesto
na kojem je smještena deponija smeća
za Grad Čapljinu u samoj blizini rijeke
Neretve. Tu su podigli improvizovane
barake i šatore kako bi se bar donekle
zaštitili od jake bure i kiše. Međutim,
novi problem se pojavio tokom zime
kada se uslijed jakih i obilnih kiša rijeka
Neretva izlila iz svog korita i poplavila
obližnja mjesta tako da su Romi ponovo
morali tražiti sklonište 200-300 metara
od Neretve i ponovo graditi barake i
šatore. Ovu grupu Roma sam zapazio
prilikom posjete mobilnog tima Vaših
prava ovoj Općini u kojoj dva puta
mjesečno pružamo besplatnu pravnu
pomoć. Evidentirano je njihovo interesovanje za smještajem odnosno traženje
povoljnijeg mjesta za stanovanje. U
tom cilju je upućen zahtjev nadležnom
organu općine Čapljina za dostavu podataka u vezi prijeratnog stanovanja
Roma odnosno da li je bilo dodjele
zemljišta za stanovanje, te da li se isti
vode u evidenciji posjednika navedenih
nekretnina. Odgovor koji je stigao iz
Službe geodetskih i imovinsko pravnih
poslova Općine Čapljina bio je negativan odnosno, ove porodice nisu upisane kao nositelji prava na pomenutim
nekretninama.
U saradnji sa predstavnicima UNHCR-a,
podured u Sarajevu, održan je sastanak sa načelnikom Općine Čapljina, s
ciljem da se uz pomoć institucija vlasti
u pomenutoj općini pokuša pronaći
smještaj ove populacije.Ovaj razgovor
nije polučio rezultate pa je preostalo
da se pokuša na drugi način riješiti ovaj
problem.
Za Rome sa deponije smeća Općinskom
vijeću Općine Čapljina upućen je
zahtjev za dodjelu na korištenje
građevinskog neizgrađenog zemljišta.
Međutim, nakon više upita i urgencija,
doznali smo da Komisija Općinskog
vijeća nije uvrstila ovaj zahtjev kao
12
U današnjim uslovima života svjesni
smo velikih poteškoća u radu općinskih
službi kada je pitanje dodjela stanova nezbrinutim kategorijama i drugi
problemi ove vrste, ali i Romi kao
najugroženija manjinska grupa trebalo
bi da imaju pravo na iole normalan
život i stanovanje. Međutim, ostaje pitanje da li država odnosno njeni organi,
imaju dovoljno sluha za ove probleme
i da li uopće imaju za cilj da ih trajno
rješavaju. Po svemu sudeći, do sada,
uopće se ne prepoznaju ovi problemi.
Udruženje Vaša prava BIH, u saradnji
sa glavnim donatorom, pokušava na
sve moguće načine riješiti pitanje trajnijeg stambenog zbrinjavanja Roma,
na način da Općina dodjeli zemljište, a
da se potom traže donatori za izgradnju kuću i ostalih potreba ove populacije. Na ovakav način su već riješeni
smještaji mnogih raseljenih osoba i
osoba koje se nalaze u stanju socijalne potrebe u Hercegovačko- neretvanskom kantonu, ali očito je da nam
presdstoje nove aktivnosti na rješavanju
problema izgradnje stanova i dodjele
zemljišta najugroženijim kategorijama
stanovništva.
S razlogom se, samo po sebi, postavlja pitanje, do kada će Romi kao
najugroženija kategorija stanovništva
imati ovako nehuman tretman od
strane države i kada će se pojaviti uslovi za adekvatniji i primjereniji smještaj
ove kategorije. Nadam se da će se uz
pomoć Vaših prava i UNHCR –a istrajati
na rješavanju ovog problema bez obzira
koliko on bio težak.
(Ahmet Salčin)
TEMA BROJA: Romi u BiH
Kako je ‘’ vanzemaljac ‘’ postao zemljanin
Malodobna H.Š. je napunila sedam
godina kada sam je prvi put vidio u
pratnji majke, koja mi se obratila radi
upisa u školu.
Kad sam zatražio rodni list djeteta,
uručen mi je rodni list na kojem
doslovno ništa nije bilo upisano od
podataka djeteta, a jedini upisan podatak bio je netočan, jer je ime osobe
u rubrici ‘’majka djeteta’’ upisana osoba koja nema nikakve veze sa djetetom.
Majka djeteta mi je objasnila, da je
imala svega 13 godina kad je rodila
mldb. H.Š., da je bila žrtva nasilja od
strane biološkog oca djeteta, koji je
osuđen na kaznu zatvora zbog nedjela prema njoj. Tužno je bilo slušati
ispovijest osobe koja je imala samo 13
godina kad je rodila svoje dijete, koja
je u pravom smislu riječi preživjela
mučenje od svog bivšeg partnera koji
joj je prilikom poroda dao zdravstvenu knjižicu od druge osobe, što je
razlog da mldb. H.A. nikad nije imala uredan rodni list. Vidjelo se da je
mldb. H.Š. sretna što bi trebala krenuti
u školu, međutim, kako upisati u školu
nekoga tko ne postoji? Kako ispraviti i
dopuniti podatke u rodnom listu?
‘’Nemoguće, prošao je rok od 6 mjeseci prema čl. 80. st.3. i 4. Obiteljskog
Zakona ... ‘’, bilo je najčešće mišljenje
koje sam dobivao.
Međutim, ono što izgleda nemoguće, za
Udruženje ‘’ Vaša prava BiH’’ je moguće!
Prva misija je bila upisati dijete u školu.
Ne mogu ni zamisliti kako sam smiješno
izgledao dok sam pedagogu škole
objašnjavao slučaj, ‘’ da se radi o djetetu
priznate izbjeglice, osobi romske nacionalnosti,.., da je majka djeteta rodila sa
13 godina na drugu zdravstvenu knjižicu,
uz objašnjenje propisa koji reguliraju
izbjegličko pravo, da u rodnom listu
nema podatak o djetetu a i onaj podatak koji je upisan, ime majke, je zapravo
pogrešan.... ‘’
Nakon što sam dvadesetak minuta
objašnjavao slučaj, primjetih blijed
pogled pedagoga koji me upita :
‘’Gospodine, ukoliko sam Vas dobro razumio, Vaš upit je kako da upišete vanzemaljca da pohađa školu?’’
‘’Upravo to’’, odgovorih mu. Ljubazni
pedagog me je uputio u Ministarstvo
obrazovanja da zatražim dozvolu, što
sam i učinio. Odobreno je da moj ‘’vanzemaljac’’ upiše I razred uz obvezu da se
do kraja školske godine dostavi uredan
rodni list. Nakon što smo upisali ‘’vanzemaljca’’ u školu, preostalo nam je odraditi puno teži dio posla: od ‘’vanzemaljca’’
napraviti ‘’zemljanina’’.
‘’Vaša Prava BiH’’ su podnijela tužbu radi
13
osporavanja i utvrđivanja materinstva.
Međutim, ovaku kompliciranu stvar je
dodatno otežavala činjenica da nismo
znali točnu adresu osobe koja je upisana
kao majka. Traženo je da se plati sudska
taksa i troškovi DNA analize. Od strane
Suda tuženoj je na naš zahtjev postavljen privremeni zastupnik, podnijeli smo
zahtjev za oslobađanje troškova postupka te osigurali sredstva za provođenje
DNA analize. Nakon provedenog postupka, sud je usvojio tužbu tužiteljice, nakon
čega smo pokrenuli upravni postupak
naknadnog upisa podataka u matičnu
knjigu rođenih. Postupak je uspješno
okončan.
Moj ‘’vanzemaljac’’ je imao 9 godina
kad je postao ‘’zemljanin’’. Put nije bio
lak, nažalost, u Bosni i Hercegovini
ovakvih ‘’vanzemaljaca’’ imo još puno, ali
zahvaljujući radu ‘’Vaših prava’’ ovaj broj
je sve manji. Konačno, neka moj “vanzemaljac” skrene pažnju svim budućim
roditeljima koliko je teško postati “zemljanin”. Neka roditelji na vrijeme riješe pitanje svog ličnog upisa u matične knjige
kako njihova djeca nebi trpila posljedice.
(Davor Bunoza )
TEMA BROJA: Romi u BiH
Treća sreća za državljanstvo
Da se upornost nekad isplati, i da ne
treba odustajati i kada imate vrlo male
šanse, pokazuje slučaj mldb. B.S., koji
je rođen u BiH, koji je uspio da ostvari
pravo na državljanstvo BiH.
Roditelji B.S. su naturalizacijom stekli
državljanstvo BiH, ali upravni organi
su dva puta odbijali da se mldb. B.S.
upiše u knjigu državljana BiH. Roditelji
mldb. B.S. su se obratili Vašim pravima sa ciljem da reguliraju status
svog djeteta na način da dijete upišu
u drugoj državi, da mu pribave pasoš
i zatraže odobrenje privremenog boravka za svoje dijete koje je tada imalo
samo 4 godine. Tada su Vaša prava
predložila roditeljima djeteta nešto
što je možda tada izgledalo nemoguće
i neozbiljno - treću sreću! Predložili
smo roditeljima da ponovno predaju
zahtjev nadležnom organu za upis u
knjigu državljana BiH, jer smo smatrali da postoji mogućnost, i pored dva
negativna pravomoćna rješenja po istom osnovu, da se ovaj postupak ipak
okonča pozitivno za dijete. Napisali
smo zahtjev. I prije nego što je predat,
službena osoba nadležnog organa,
vjerujući da ne postoji mogućnost da
se usvoji zahtjev, zamolila je oca od
djeteta da potpiše izjavu koja glasi:
Pravna pomoć tražiteljima azila
ispunjavam uvjete i da će moj zahtjev
vejrovatno biti odbijen’’
Naravno, prvostupanjski organ je odbio zahtjev, i tada je izgledalo da je
uzrečica ‘’treća sreća’’ obična iluzija.
Vaša prava se nisu predavala.Blagovremeno smo uložili žalbu, naveli razloge i pozvali se na zakonske odredbe
ali i na odredbe Konvencije o pravima
djeteta.
Treća sreća! Žalba je usvojena i predmet je vraćen na ponovni postupak sa
uputom da se provode ponovni postupak i da se odobri zahtjev mldb. B.S..
Nedugo zatim, usvojen je zahtjev za
upis u knjigu državljana.
Mldb. B.S. je nakon pet godina pokušaja
da dobije državljanstvo i nakon dvije
negativne odluke, ipak na kraju uspio
biti upisan u knjigu državljana BiH.
Nakon toga i autor ovog teksta je
počeo vjerovati u ‘’treću sreću’’. Ubrzo
sam shvatio da se ‘’treća sreća’’ u ovom
predmetu ne bi nikad ostvarila da Vaša
prava ne posjeduju bogato znanje, ali i
upornost koja krasi ovo Udruženje.
(Davor Bunoza)
‘’ Kojom ja, R.S., izjavljujem da inzistiram da se moj zahtjev za sticanje
državljanstva moga sina B.S. zaprimi u
nadležnom organu za rješavanje, iako
sam od strane istog upozoren da ne
‘’Vaša prava BiH’’ i u 2010. godini i dalje
uspješno pruža besplatnu pravnu
pomoć tražiteljima azila, osobama pod
međunarodnom zaštitom u BiH (priznate
izbjeglice i osobe pod supsidijarnom
zaštitom). ‘’Grupa za azil’’ Vaših prava,
specijaliziranih za azilantsko i izbjegličko
pravo, je ostvarila značajne uspjehe u
zaštiti prava tražitelja azila i osoba pod
međunarodnom zaštitom. Osnovni cilj
jeste da se tražiteljima azila i osobama
pod međunarodnom zaštitom, kao
najugroženijim kategorijama, osigura
pravna zaštita kao bi ostvarili sva prava
koja im pripadaju.
Aktivnosti Grupe za azil se u 2010.-oj godini mjere na stotine besplatnih pravnih
savjeta, pisanju različitih zahtjeva, podnesaka, te izrada specifičnih i najsloženijih
tužbi i apelacija, sve sa ciljem zaštite
prava ove kategorije. Zastupali smo korisnike pred tijelima uprave i Sudom BiH,
pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, kao i UN Komitetu za
ljudska prava, gdje smo ostvarili zavidne
uspjehe.
Ponosni smo jer su Vaša prava BiH dala
značajan doprinos u izgradnji azilantskog
sustava u Bosni Hercegovini, počev još
od 2004.-te godine pa do danas. Svoje
znanje i iskustvo Grupa za azil VP BiH,
zajedno sa UNHCR-om, nesebično dijeli sa mladim kolegama studentima,
budućim profesionalcima i kolegama. I
ove, kao i svih prethodnih godina, održali
smo Pravne klinike sa studentima u Mostaru, Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Tuzli, sa ciljem upoznavanja i prenošenja
znanja studentima u oblasti azilantskog i
izbjegličkog prava. Kroz praksu, dali smo
značajan doprinos u implemetiranju
mnogih pravilnika i ostalih podzakonskih
akata koje je Bosna i Hercegovina donijela i koji se odnose na prava azilanata i
osoba pod međunarodnom zaštitom.
Upravo zahvaljujući našem predanom
radu, osigurali smo da tražitelji azila i
osobe pod međunarodnom zaštitom u
Bosni i Hercegovini imaju najkvalitetniju
pravnu pomoć ne samo na području
Bosne i Hercegovine, već i u regionu.
(Davor Bunoza)
14
IZ PRAKSE
Pravna pomoć za interno raseljene osobe i povratnike
Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ i u 2010. godini nastavlja sa
projektom „Pružanje besplatne pravne
pomoći i podrške za interno raseljene
osobe i povratnike u Bosni i Hercegovini“
koji je finansiran od strane UNHCR-a. Za
implementaciju ovog Projekta formirana
je posebna grupa pravnika za „ Anex VII“
kako se popularno naziva ovaj Projekat,
koji učestvuju u pružanju besplatne
pravnu pomoći utvrđene Kriterijima za
definisanje prioritetnih kategorija korisnika i pružanje usluga Udruženja „Vaša
prava BiH“. Direktno učešće na navede-
Projektu u navedenim kancelarijama
Udruženja i na mobilnim lokacijama koje
pravnici posjećuju po utvrđenom planu
i programu, pružena je pravna pomoć
i postignuti određeni rezultati u ostvarivanju prava „navedenih kategorija iz
projekta“, na isplatu otpremnine i ostalih
naknada po članu 143. Zakona o radu
FBiH, donošenjem sudskih rješenja o
izvršenju u onim predmetima u kojima
poslodavac nije postupio po konačnim
i pravomoćnim rješenjima Komisija za
implementaciju člana 143. Zakona o
radu, te donošenju presuda Okružnih
konstrukcije i obnove, zapošljavanja te
drugih prava omogućava zaštita ljudskih
prava i prava na dostojanstven, siguran
i održiv povratak raseljenih osoba i izbjeglica u skladu sa Anexom VII Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
(Ahmet Salčin)
Klinika izbjegličkog
prava
U akademskoj 2009/2010.godini, nastavljena je saradnja Udruženja Vaša Prava
BIH, sa pravnim fakultetima u BIH, kroz
organizovanje Pravnih klinika iz oblasti
izbjegličkog prava.
U skladu sa Memorandumom o razumjevanju potpisanim između pravnih
fakulteta, Vaših Prava BIH i UNHCR-a, na
Mostarskom sveučilištu i Univerzitetu
“Džemal Bijedić”, Pravnom fakultetu u
Sarajevu, Pravnom fakultetu Istočno Sarajevo, Fakultetu kriminalističkih nauka
u Sarajevu te Pravnom fakultetu u Tuzli,
održane su Pravne klinike za izbjegličko
pravo. Pravnoj klinici su prisustvovali
studenati završnih godina, kojima su
predstavnici UNHCR-a i pravnici Vaših
Prava održali nekoliko predavanja na
temu izbjegličkog prava i nacionalnog
pravnog okvira za zaštitu izbjeglica.
nom projektu osigurava dakle, deset
pravnika iz kancelarija Udruženja koje
su smještene u Sarajevu, Mostaru, Banja
Luci, Tuzli, Bosanskom Petrovcu, Srebrenici, Trebinju, Goraždu i Prijedoru.
Pružanje usluga pravne i informativne pomoći i podrške interno
raseljenim osobama i povratnicima
obuhvata niz aktivnosti pravnika od
pružanja informacija, usmenih pravnih
savjeta, sačinjavanja pismenih podneska
upravnim i sudskim organima te zastupanje korisnika pred nadležnim upravnim i sudskim tijelima iz svih oblasti
prava isključujući angažman koji ne spada u aktivnosti Udruženja (kao na primjer,
oblast prekršajnog i krivičnog prava i
slično). U dosadašnjem radu na ovom
sudova u Republici Srpskoj kojima se
priznaje pravo na otpremninu u skladu
sa odredbom člana 182. (član 152.) Zakona o radu RS. Osim toga, evidentirani
su pozitvni primjeri presuda Kantonalnih
sudova u Federaciji BiH, kojima se vraća
status raseljene osobe korisnicima besplatne pravne pomoći, te niz presuda
Općinskih i Osnovnih sudova u vezi naplate potraživanja električne energije,
vode i drugih komunalija koje su ušle u
zastaru.
Bitno je napomenuti da se pružanjem
besplatne pravne pomoći navedenim
kategorijama i pristup pravima iz zdravstvenog, invalidskog, penzionog osiguranja, prava iz socijalne zaštite, povrata
imovine, radnih prava, obrazovanja, re-
15
Program Klinike je napravljen u saradnji
sa UNHCR-om, kao spoj teorije i prakse,
a kojom prilikom su studenti upoznati sa
instrumentima međunarodne zaštite izbjeglica, mandatom i ulogom UNHCR-a u
BIH, kao i nacionalnim pravnim okvirom
za zaštitu izbjeglica. U sklopu predavanja studenti su zajedno sa predstavnicima
UNHCR-a i VP BIH radili na hipotetičkim
slučajevima, kako bi na tim primjerima
prezentirali znanje koje su stekli tokom
predavanja na Pravnoj klinici iz oblasti
izbjegličkog prava.
Također,organizovane su zajedničke
posjete studenata Ministarstvu sigurnosti BIH – Sektor za azil, organizacionim
jedinicama Ministarstva sigurnosti BIH Službama za poslove sa strancima, Mini-
IZ PRAKSE
Zahvalan student
starstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH,
te prihvatnim centrima za smještaj lica
pod međunarodnom zaštitom i tražitelja
međunarodne zaštite Salakovac i Rakovica.
Kao studentica Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Mostaru imala sam sreću
da već par godina zaredom sudjelujem
na Pravnim klinikama u suorganizaciji
Udruženja Vaša prava Mostar.
sama predavanja su bila korisna u smislu
primjene teorije u praksi. Način na koji
se ophodilo sa svakim studentom je bio
dosta pristupačan i čitavo vrijeme je bila
pristuna interakcija student - predavač.
Nakon toga, studentima su podijeljeni
certifikati za aktivno pohadjanje, stečeno
znanje i obavljenu praksu u okviru Klinike.
Ponuđene su pravne klinike
iz
Građanskog / građansko-procesnog
prava, upravnog / upravno-procesnog
prava, ljudskih prava te radnog prava
sa socijalnim osiguranjem su bile i više
nego šarolik i zadovoljavajući izbor koji
je omogućio svakom od mojih kolega, a
i meni osobno da pohađamo onu pravu
kliniku koja nam je najbliža..
Puno vježbi, puno primjera, pa i izlazak
na ‘’teren’’, sve je doprinjelo boljem razumjevanju pravnih fakata.
Klinika izbjegličkog prava je dobar
primjer saradnje Udruženja Vaša Prava
BIH, UNHCR-a i univerziteta u BIH. Nadamo nastavku uspješne saradnje na
zadovoljstvo svih, a najviše studenata
koji na ovaj način stiču potrebnu praksu
i iskustvo.
(Zoran Pelemiš)
Na kraju, još mogu reći da je ono što
me, a i moje kolege najviše dojmilo jeste
mladi kadar Vaših prava koji je pokazao
izuzetnu stručnost i znanje, ali istodobno
i izuzetnu pristupačnost, upravo zbog
svega navedenog, mogu samo konstatiKlinike su, za razliku od predavanja koja rati- Vaša prava, odličan 5.
su često zamorna, dosadna , preopširna, (Tonka Krešić, student prava)
predstavljale snop teorije i prakse i
samim time bilo je puno jednostavnije i
lakše usvojiti pređeno gradivo. Naime,
16
PITANJA I ODGOVORI
Brak sa maloljetnicom
Pitanje:
Imam 17 godina i u vanbračnoj sam
zajednici sa djevojkom koja ima 15 godina. Ona je ostala trudna i uskoro će
roditi naše zajedničko dijete. Njezini
roditelji se ne protive našem braku i
spremni su poduzeti sve potrebno da
nam pomognu. Kad sam želio podnijeti zahtjev za sklapanje braka rečeno
mi je da ne možemo zaključiti brak jer
je moja djevojka maloljetna, unatoč
tome što čekamo dijete. Nejasno mi je
da se ne misli na prava djeteta koje će
biti rođeno van braka! Postoji li način
da sklopimo brak?
Odgovor:,
Kako je brak zakonom uređena zajednica života žene i muškarca, to su i zakonom propisane odredbe kojima su
propisani uvjeti za sklapanje i postojanje braka obavezne .
Obiteljskim zakonom Bosne i Hercegovine (Sl.Novine F BiH br35/05), navedene su prepreke za sklapanje braka,
a jedna od njih je navedena ovako ‘’..
Brak ne može sklopiti osoba koja nije
navršila 18 godina života. Najniža zakonska granica je 16. godina i to samo
ako sud utvrdi da je osoba sposobna za
obaljanje bračnih dužnosti i prava, te da
je brak u njenom interesu. ‘’
Dakle samo izuzetno, sud može u
vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navršila 16
godina života ako utvrdi da postoje
opravdani razlozi da je ta osoba tjelesno
i duševno sposobna za vršenje prava
i dužnosti koje proizlaze iz braka i da
je brak u njezinom interesu. Kako Vaša
djevojka nema još 16 godina, sklapanje
braka je nemoguće unatoč suglasnosti
roditelja. Upozorila bih Vas i da je spolni
odnos s osobom mlađom od 16 godina
kazneno djelo, no Vi niste jedinstven
slučaj sa ovakvim problemom. Najčešće
su ovakvi problemi poznati kod romske
populacije gdje je takav način života u
navici koje se teško odriču, no nisu nepoznati i kod ostalih. Dakle, Vaše dijete
će biti rođeno van braka, ali to Vas ne
spriječava da ga priznate odmah pri up-
isu u matičnu knjigu rođenih i upišete
se kao otac. Važno je naglasiti da ista
prava i obveze imaju djeca rođena u braku i van braka.
(Ivana Zovko-Planinić)
Zdravstvo maloljetnika
Pitanje:
Imam petnaest godina, nisam redovan učenik. Mogu li ostvariti pravo na
zdravstveno osiguranje i kako?
Odgovor:
Odgovor na vaše pitanje je pozitivan.
Prema važećim izmjenama Zakona
o izmjenama i dopunama zakona o
zdravstvenom osiguranju (SL .Novine F
Bih br:30/97, 07/02 i 70/08), koji je stupio
na snagu i primjenjuje se od 01.01.2009.
godine, djeca koja su navršila 15. godina, odnosno stariji maloljetnici do 18.
godina života, a nisu završili osnovno
školovanje ili se po završetku osnovnog
školovanja nisu zaposlili, ostvaruju
pravo na zdravstveno osiguranje ako
su se prijavili zavodu za zapošljavanje.
Dakle, da bi ste ostvarili pravo na
zdravstveno osiguranje, prvo trebate
izvaditi ličnu kartu, za šta vam treba
saglasnost roditelja. Zatim kupiti radnu
knjižicu, što možete uraditi u skoro svakoj knjižari, i ovjerite je u opštini. Zatim
u Zavodu za zdravstveno osiguranje
za opštinu u kojoj imate prebivalište
kupite zdravstvenu knjižicu i obrazac
za prijavu na zdravstveno osiguranje
(„plavi obrazac“). Na kraju, sa svim tim
dokumentima i prijavom prebivališta
(CIPS) otiđite i prijavite se na Zavod za
zapošljavanje za općinu u kojoj imate
prebivalište. Nakon što je izvršena prijava na biro, radnik biroa će Vam ispunit
„plavi obrazac“, na zdravstvenu knjižicu
staviti pečat biroa kao osiguravatelja,
odnosno obveznika uplate doprinosa,
te uputiti vas u Zavod za zdravstveno
osiguranje da predate kopiju obrasca i
ovjerite zdravstvenu knjižicu. Time ste i
stekli pravo na zdravstveno osiguranje.
Ukoliko biste imali problema oko ostvarivanja ovog zakonskog prava možete
se obratiti najbližoj kancelariji „Vaših
17
prava BiH“ koja će vam u tom pogledu
pružiti pravnu pomoć.
( Darko Martinčević)
Dječiji dodatak
Pitanje :
Živim u Goraždu, sa suprugom i dvoje
djece. Ja imam status žene žrtve rata i
po tom osnovu primam ličnu invalidninu. Suprug je korisnik vojne penzije. Ni ja ni suprug nemamo drugih
primanja. Djeca nisu ometena u
fizičkom ili psihičkom razvoju niti imaju bilo kakvih zdravstvenih problema.
Pohađaju osnovnu školu u Goraždu.
Ima li moja porodica pravo na dodatak na djecu?
Odgovor:
Dodatak na djecu (dječiji dodatak) regulisan je članom 93.do 100a. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata
i zaštiti porodice sa djecom („Službene
novine Bosansko- podrinjskog kantona
Goražde“- Prečišćeni tekst br.7/08).
Pravo na dječiji dodatak pripada prodici koja ima prebivalište ili boravište na
području Bosansko - podrinjskog kantona Goražde, čija mjesečna primanja
po svim osnovama, izuzev primanja
po osnovu socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom, ne prelaze po članu
domaćinstva iznos od 15% od prosječne
plaće u Kantonu. Pravo na dječiji dodatak, bez obzira na imovinski cenzus,
uvećan za 50%, pripada :
- djetetu bez oba ili jednog roditelja,
- djetetu ometenom i fizičkom ili
psihičkom razvoju,
-porodici u kojoj su jedan ili oba roditelja invalidi sa procentom invalidnosti od
60% i više,
- djetetu oboljelom od šećerne bolesti,
karcinoma, leukemije, TBC i celijakije.
Dječiji dodatak ne mogu ostvariti djeca
ako je jedan od članova zajedničkog
domaćinstva vlasnik preduzeća ili sa-
PITANJA I ODGOVORI
mostalne radnje ili ima registrovanu
dopunsku djelatnost ili je vlasnik ili
posjednik motornog vozila, osim ako su
u pitanju lica sa invaliditetom i to motorno vozilo koriste kao ortopedsko ili
drugo pomagalo.
U konkretnom slučaju, pravo na dječiji
dodatak možete ostvariti ukoliko Vi ili
Vaš suprug niste vlasnici ili posjednici
motornog vozila (izuzev vozila koje
se koristi kao ortopedsko ili drugo
pomagalo) i ako primanja po članu
Vašeg domaćinstva ne prelaze iznos od
90,00 KM mjesečno (15% od prosječne
plaće u Kantonu). Vaša primanja koja
ostvarujete kao žena žrtva rata ne
ulaze u ukupna primanja domaćinstva,
odnosno u imovinski cenzus. Ukoliko Vi
kao žena žrtva rata i / ili Vaš suprug imate utvrđenu invalidnost od najmanje
60%, pravo na dječiji dodatak, uvećan
za 50%, možete ostvariti bez obzira na
imovinski cenzus.
(Nermina Kodžaga)
Dječiji dodatak u RS
Pitanje:
Živim u Prijedoru. Otac sam petoro
maloljetne djece i zanima me da li
mogu ostvariti pravo na dječiji dodatak za svakog od njih, u kom iznosu i šta
je potrebno priložiti od dokumenata?
Odgovor:
Prema Zakonu o dječijoj zaštiti (Sl.
gl. RS br. 4/02, 17/08, 1/09) pravo na
dječiji dodatak ima svaki građanin sa
prebivalištem na teritoriji Republike
Srpske za svako drugo, treće i četvrto
dijete na osnovu podnesenog zahtjeva.
Pravo na dječiji dodatak pripada djeci
najduže do 15 godina života, ako se
nalazi na redovnom školovanju i žive na
teritoriji Republike Srpske.
Dodatak za djecu za drugo i četvrto
dijete iznosi od 5% do 15% posto, a za
treće dijete od 15% do 30% od prosječne
neto plate po zaposlenom u privredi Republike ostvarene u prthodnoj godini.
Dokumenti potrebni za ostvarivanje
prava na dječiji dodatak su:
- zahtjev - predaje se nadležnom centru
za socijalni rad
- lična karta podnosioca zahtjeva
- rodni list djeteta
- potvrda da se dijete nalazi na redovnom školovanju, odnosno potvrda
nadležne zdravstvene ustanove o razlozima zbog kojih se dijete ne nalazi na
redovnom školovanju
- dokaz o imovinskom cenzusu - izvod iz
zemljišnih knjiga, uvjerenje iz katastra,
ugovor o korištenju stana, poresko
uvjerenje, potvrda o katastarskim prihodima
- dokaz o nazaposlenosti
(Zoran Milojica )
Zamjena ličnih dokumenta
Pitanje:
regulirana je obveza zamjene lične karte
između ostalog i u slučaju promjene
prebivališta (ili promjene boravišta kod
raseljenih lica). Imalac lične karte dužan
je da podnese zahtjev za zamjenu lične
karte u roku od 60 dana od nastanka razloga za njenu zamjenu.
Po pravilniku o vozačkoj dozvoli (“Službeni glasnik BiH”, br. 13/07)
člankom 28. propisano je da imatelj
vozačke dozvole prilikom promjene
prebivališta ili boravka, dužan da se
u roku od 15 dana prijavi u evidenciju
vozača kod mjerodavnog tijela odnosno
kod kantonalnih Ministarstava unutarnjih poslova u Federaciji BiH, u Republici Srpskoj kod Ministarstva unutarnjih
poslova, a u Brčko Distriktu BiH Odjelu
za javni registar. Također je obavezan
da istovremeno podnese zahtjev za
zamjenu vozačke dozvole na obrascu
VD-1.
Mjerodavno tijelo dužno je da u roku
od 15 dana od dana prijema zahtjeva i
prijave izda novu vozačku dozvolu i to
prema novom prebivalištu, odnosno
boravištu građanina Bosne i Hercegovine, kao i da odmah elektronskim
putem obavijesti mjerodavno tijelo
kod kojega se ta osoba vodila u evidenciji vozača radi odjave iz te evidencije i
dostavljanja njegovog dosje (članak 29.
navedenog Pravilnika).
Nedavno sam zbog promjene
prebivališta iz jednog u drugi kanton
BiH promjenio i CIPS-ovu ličnu kartu/
osobnu iskaznicu, međutim nisam mijenjao i vozačku dozvolu koja vrijedi još
4 godine. Prije par dana prometni policajac me zaustavio u rutinskoj kontroli
vozila i zamijetivši da su mi ličnu kartu
i vozačku dozvolu izdala dva različita
MUPa upozorio me da čim prije u mjestu prebivališta podnesem zahtjev za
izdavanje nove vozačke dozvole jer
je obavezno da oba dokumenta budu
izdana od istog MUPa. Taksa za izdavanje vozačke dozvole nije mala a ja
nisam u zavidnoj ekonomskoj situaciji,
pa me zanima jesam li u obvezi postupiti po navodima gore pomenutog
policajca?
Porodiljsko odsustvo
Odgovor:
Odgovor
Moram Vas obavjestit da je policijski
službenik bio u pravu i da ste u obvezi
podnijeti zahtjev za zamjenu oba dokumenta u mjestu svog prebivališta/
boravka.
Prema odredbi člana 73 . Zakona o radu
Republike Srpske (Sl.Glasnik RS 38/00,
40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07) žena
ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno, a za
blizance i svako treće i naredno dijete,
u trajanju od 18 mjeseci neprekidno.
Na osnovu zahtjeva žene i preporuke
ovlašćenog doktora medicine, žena
može otpočeti sa korišćenjem po-
Po Zakonu o ličnoj karti državljana BiH
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”,
br. 32/01, 16/02 i 32/07) člankom 13.
18
(Ivana Zovko-Planinić)
Pitanje:
Radim u jednom malom privatnom
preduzeću u Republici Srpskoj. U sedmom mjesecu sam trudnoće. Kada
mogu poći na trudničko odsustvo, u
kom trajanju i koja su moja prava?
PITANJA I ODGOVORI
rodiljskog odsustva 28 dana prije dana
porođaja. Roditelji djeteta mogu se
sporazumjeti da porodiljsko odsustvo
nakon isteka 60 dana od dana rođenja
djeteta, umjesto majke nastavi da koristi otac djeteta. Žena može na sopstveni
zahtjev otpočeti sa radom i prije isteka
porodiljskog odsustva, ali ne prije nego
što prođe 60 dana od dana porođaja.
Ako žena opočne sa radom prije isteka
porodiljskog odsustva, ima pravo da za
vrijeme radnog dana, pored dnevnog
odmora, koristi još i 60 minuta odsustva
radi dojenja djeteta.
Nakon isteka porodiljskog odsustva, jedan od zaposlenih roditelja ima pravo
da radi sa polovinom punog radnog
vremena za vrijeme dok dijete ne navrši
dvije godine života, ukoliko je djetetu,
prema nalazu ovlašćenog ljekara,
potrebna pojačana njega.
Za vrijeme korišćenja porodiljskog
odsustva žena ima pravo na naknadu
plate u visini prosječne plate koju je
ostvarila u toku poslednja tri mjeseca
prije otpočinjanja porodiljskog odsustva. Naknada se mjesečno usklađuje
sa rastom prosječnih plata u Republici.
Ova naknada plate ostvaruje se na teret
Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske.
(Boris Radosavljević)
Prava nezaposlenih osoba
Pitanje:
Radni odnos mi je prestao 03.09.2010.
godine bez moje krivice. U rješenju o
otkazu stajalo je da sam tehnološki
višak. Po prestanku radnog odnosa prijavio sam se na Biro za zapošljavanje
radi traženja zaposlenja. Nakon prijave, podnio sam zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu
za vrijeme nezaposlenosti. Služba
za zapošljavanje je donijela rješenje
kojim je moj zahtjev odbijen zbog toga
što poslodavac nije uplatio doprinose.
U rješenju piše da imam pravo žalbe u
roku od 15 dana. Da li da podnesem
žalbu i šta da navedem u žalbi?
Odgovor:
Stupanjem na snagu Zakona o izmje-
nama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba F BiH (Sl.N.
FBiH br:41/01 I 22/05) (koji je stupio na
snagu 14.04.2005. godine), pravo na
novčanu naknadu stiče nezaposlena
osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje 8 mjeseci
rada neprekidno ili 8 mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci, a da se
kao vrijeme provedeno na radu smatra
vrijeme obaveznog osiguranja prema
propisima koji regulišu sistem poreza i
obaveznih doprinosa. Dakle, stupanjem
na snagu izmjena i dopuna Zakona o
posredovanju u zapošljavanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, ostvarivanje prava na novčanu naknadu za
vrijeme nazaposlenosti nije više uslovljeno uplaćivanjem doprinosa za slučaj
nezaposlenosti, kao što je to bio slučaj u
ranijem odredbama Zakona.
Nakon 14.04.2005. godine, tj.
stupanjem na snagu izmjena Zakona,
ne postoji izričita zakonska mogućnost
da se prava za slučaj nezaposlenosti
mogu umanjiti i ukinuti u slučaju da
obveznik obračunavanja i uplate doprinosa nije obračunao, uplatio ili
djelimično uplatio dospjele doprinose.
Osim toga, u odredbama Zakona o doprinosima (Sl. Novine F BiH“, br.:35/98,
54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08),
propisano je da se osiguraniku prava
na penzijsko i zdravstveno osiguranje,
te osiguranja za slučaj nezaposlenosti
ne mogu umanjiti ni ukinuti u slučaju
da obaveznik obračunavanja i plaćanja
doprinosa, nije obračunao, odnosno
uplatio ili djelimično uplatio dospjele
doprinose, ukoliko posebnim zakonom
nije drugačije uređeno.
(Samir Fehrić)
Žrtva nasilja u porodici
Pitanja:
Žrtva sam nasilja u obitelji. Moj muž sa
kojim imama dvoje maloljetne djece,
me neprekidno zlostavlja psihički i
fizički, već dugi niz godina. Odlučila
sam se razvesti od njega ali se bojim
što će sud odrediti kome djeca pripadaju s obzirom da sam ja nezaposlena i nemam nikakvu imovinu osim
našeg zajedničkog stana u kojem
živimo u Mostaru, ne znam ni kako bih
19
ih uzdržavala ako sud odluči da djeca
idu samnom. Ako se ipak odlučim
za razvod koji prvi korak moram poduzet?
Odgovor:
Prije svega žao nam je zbog situacije
u kojoj se nalazite!
Upoznala bih vas sa Zakonom o zaštiti
od nasilja u obitelji (Sl. Novine F BiH
22/05) koji uređuju područje nasilja u
obitelji, osiguravaju sprečavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, učinkovite mjere
utjecaja na nasilnike i druge osobe da
ne čine nasilje te otklanjanje posljedica
počinjenog nasilja, propisujući način
ostvarivanja te zaštite.
Zaštitu od nasilničkog ponašanja, dužni
su pružiti policija, tijelo skrbništva i sud
za prekršaje, a žrtva nasilja, članovi
obitelji, kao i svaki građanin koji dozna
za počinjeno nasilje u obitelji , a i zdravstveni i socijalni djelatnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge
ustanove i tijela, kao i nevladine organizacije, koji u obavljanju svoje dužnosti
doznaju za počinjeno nasilje u obitelji,
dužni su odmah po saznanju prijaviti
počinjeno nasilje u obitelji nadležnoj
policijskoj upravi.
Prekršajne sankcije za počiniteljima
nasilja u obitelji mogu se izreći sljedeće
zaštitne mjere:
1) udaljenje iz stana, kuće ili nekog
drugog stambenog prostora i zabrana
vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, 2) zabrana približavanja
žrtvi nasilja, 3) osiguranje zaštite osobe
izložene nasilju, 4) zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
5) obveza psihosocijalnog tretmana, 6)
obvezno liječenje od ovisnosti.
Što se tiče razvoda braka on se
po Obiteljskom zakonu Bosne i Hercegovine može zatražiti ako su bračni
odnosi teško i trajno poremećeni, a
može se zahtjevati tužbom ili zahtjevom
za sporazumni ravod braka.
Prije pokretanja postupka za razvod
braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojim ostvaruju roditeljsko staranje dužni su pod-
PITANJA I ODGOVORI
nijeti zahtjev za posredovanje fizičkom
ili pravnom licu ovlašćenom za posredovanje. Zahtjev se podnosi ovlaštenoj
osobi na čijem području podnosilac
zahtjeva ima prebivalište/ boravište, ili
na čijem području bračni partneri imaju
posljednje zajedničko prebivalište. Osoba ovlaštena za posredovanje dužna
je u roku od osam dana od podnošenja
zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera da
osobno pristupe i učestvuju u ovom
postupku. U postupku posredovanja
ovlaštena osoba nastojat će ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih
odnosa i izmiriti bračne partnere. Prema
potrebi preporučit će im da se obrate
savjetovalištima ili drugim ustanovama
koje im mogu dati potreban savjet.
Ovlaštena osoba upoznat će bračne
partnere sa posljedicama razvoda braka, a posebno sa onim koje se odnose
na djecu. Ako se oba bračna partnera,
uredno pozvana, ne odazovu na poziv
da učestvuju u postupku posredovanja,
a ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti. Ako se u postupku
posredovanja bračni partneri ne izmire,
ovlaštena osoba nastojat će da se oni
sporazumiju o tome sa kim će živjeti
njihovo maloljetno dijete ili dijete nad
kojim se ostvaruje roditeljsko staranje
nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa roditeljem sa kojim
neće živjeti, o njegovom izdržavanju i o
ostalim sadržajima roditeljskog staranja. Ako bračni partneri ne postignu sporazum o vome ili postignuti sporazum
ne odgovara interesima djeteta, organ
starateljstva će na zahtjev ovlaštene osobe ili po službenoj dužnosti odlučiti o
ovim pitanjima. Postupak posredovanja
se mora okončati za dva mjeseca.
Bitno je da shvatite da sud ne odlučuje
automatski kome će dijete pripasti ,
već odlučuje presudom uz predhodno
mišljenje centra za socijalnu skrb koji iz
više aspekata cijeni životne okolnosti
svakog od roditelja, pa shodno tome
i donosi odluku vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
Bitno je da shvatite da će, u slučaju razvoda braka ako se djeca povjere vama,
sud odrediti i obvezu plaćanja alimentacije vašemu suprugu a po zakonskoj
odredbi čl.223. Krivičnog zakona FBiH
(Sl novine FBiH 36/03), ne plaćanja
alimentacije predstavlja kazneno djelo
gdje je predviđena kazna zatvora do
tri godine. Također prema odredbama
obiteljskog zakona (Sl.novine FBiH
35/05), roditelju koji se ne brine i ne skrbi
o djeci, zanemaruje njihove potrebe,
može se oduzeti roditeljsko pravo.
(Ivana Zovko-Planinić )
Rođenje djetata u R. Hrvatskoj
Pitanje:
Državljanka sam BiH i samohrana
majka, nastanjena u Bosni i Hercegovini. Prije 7 godina rodila sam sina
u Republici Hrvatskoj, točnije u Puli,
gdje sam živjela u vanbračnoj zajednici. Moj sin je tamo upisan u Matičnu
knjigu rođenih, međutim nije mu
određen JMB. Kratko nakon poroda
vratila sam se sa sinom u BiH. Zanima
me u kojoj državi moj sin ima pravo na
državljanstvo i u kojoj mu državi treba
biti određen JMB?
Odgovor:
imali rodni list sa svim podacima, ime
i prezime djeteta, podaci o roditeljima,
potrebno je uraditi slijedeće:
Ako se radi o vanbračnoj zajednici majka
podnosi zahtjev za dopunu podataka u
matičnoj knjizi rodjenih, nadležnoj PU, a
ako je dijete rođeno u bolnici nadležan
je MUP Kantona Sarajevo, Odjeljnje
za administraciju i podršku Centar. Uz
zahtjev majka prilaže slijedeća dokumenta:
- izvod sa nepotpunim podacima za dijete
- original ili ovjerenu kopiju otpusnog
pisma za dijete
- kopiju lične karte
- rodni list majke
- uvjerenje o državljanstvu
- izjava o ličnom imenu djeteta
Vaš sin ima pravo na državljanstvo BiH
na osnovu Vašeg državljanstva, te mu
JMB treba biti određen u BiH, nakon što
pribavite rodni list iz Republike Hrvatske
i izvršite upis u matičnom uredu mjesta
prebivališta. Sljedeći korak koji treba
poduzeti jeste određivanje JMB i prijava prebivališta u CIPS-u. Za sva prava
koja bi Vaš sin eventualno mogao ostvariti u R Hrvatskoj možete se obratiti
najbližem konzularnom predstavništvu
R Hrvatske .
( Ivana Zovko-Planinić )
- izjava o slobodnom bračnom stanju
- taksu 8,00 KM
Ukoliko je dijete rođeno u braku tada su
potrebna sljedeća dokumenta:
- izvod sa nepotpunim podacima za dijete
- original ili ovjerenu kopiju otpusnog
pisma za dijete
Dopuna podataka u MKR
- kopiju lične karte za oba roditelja-rodni list majke
Pitanje:
- uvjerenje o državljanstvu
Živim u Sarajevu sa svojom petočlanom
porodicom. Troje djece mi je upisano u
MKR, primaju dječiji dodatak, ali ovo
četvrto ima rodni list, ali nema ime , a
već ima pet mjeseci. Kako da uradim
dopunu podataka u MKR?
- izjava o ličnom imenu djeteta
Odgovor:
Kako dijete nije upisan u MKR u zakonskom roku (rok je 60 dana za određivanje
ličnog imena djeteta u F BiH) da bi
20
- izvod iz MKV
- taksa 8,00 KM
Po podnesenom zahtjevu nadležan organ treba donijeti rješenje u roku od
60 dana, koje se dostavlja stranci. Ako
je u pitanju bračana zajednica rješenje
sadrži sve podatke koje treba upisati u
MKR, roditelji sa tim rješenjem odlaze u
PITANJA I ODGOVORI
Matični ured i službenik na osnovu tog
rješenja upisuje podatke koji nedostaju.
Ako je u pitanju vanbračna zajednica
rješenje sadrži sve podatke izuzev podataka o ocu djeteta. Da bi ti podaci bili
uneseni potrebno je prvo da otac prizna
očinstvo, što je vrlo jednostavan postupak. Roditelji djeteta odlaze u Matični
ured, pokažu svoje lične karte matičaru,
koji tada upisuje priznanje oca u MKR,
a majka daje saglasnost da se ta osoba
upiše kao otac djeteta.
Vi ste naveli da živite u Sarajevu tako da
sam Vam pojasnila proceduru u KS, a da
je dijete kojim slučajem rođeno u ZE-DO
Kantonu, procedura bi bila drugačija.
Nažalost, kantoni primjenjuju iste zakone, ali procedure su različite.
IZ ŽIVOTA KORISNIKA
Imate pravnih problema, a pripadate jednoj
od kategorija korisnika Vaša prava BiH?
Rado ćemo vam pomoći!
Svoja pitanja možete slati na
adresu:
Vaša prava BiH, Safeta Hadžića
66A, 71000 Sarajevo
e-mail: [email protected]
ili na adresu vama najbliže
kancelarije (pogledajte spisak
kancelarija i njihov geografski
položaj na zadnjoj stranici ove
publikacije).
(Edita Avdibegović)
Pravo na (ne)pravično suđenje
Donošenjem Zakona o parničnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, odnosno reformom pravosudnog sistema u Bosni i
Hercegovini dolazi do napuštanja načela
pomoći neukoj stranci, a istovremeno
se uvodi raspravno načelo, kao jedno od
osnovnih načela parničnog postupka.
Princip ‘’koliko činjenica toliko prava’’ ne
samo da daje isključivo pravo stranaka
da prikupljaju činjeničnu građu i da
odlučuju o potrebi dokazivanja iznesenih činjenica, nego čak i oslobađaju
obaveze suda da prikuplja dokaze i potpuno i istinito utvrđuje činjenično stanje po službenoj dužnosti. Napuštanjem
načela pomoći neukoj stranci, došlo
je do izostavljanja odredbi koje su
predviđale da je sud dužan stranku ili
njenog zakonskog zastupnika upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika,
a time i mogućnost da se iz tog razloga
glavna rasprava odgodi.
Imajući u vidu navedeno, prije nekoliko
dana u prostorije kancelarije udruženja
„Vaša prava Bosne i Hercegovine“‘ Tuzla obratio nam se gospodin M. A. sa
zahtjevom za pravnu pomoć. Naime,
imenovani ima status raseljene osobe
u Bosni i Hercegovini. Prije četiri godine
gospodin M.A. zasnovao je izvanbračnu
zajednicu sa gospođom S.Đ., a u kojoj
je rođena kćerka M.A.. Odmah nakon
rođenja kćerke, ljekari-specijalisti Javne
zdravstvene ustanove Univerzitetski
klinički centar Tuzla (u daljem tekstu
JZU UKC) ustanovili su da je ista teško
bolesna, te da joj je zbog toga neophodan stalni ljekarski tretman i boravak u
navedenoj ustanovi, pa sve dok za tim
postoji potreba. Općepoznato je da
romska populacija u BiH nije pokrivena
obaveznim zdravstvenim osiguranjem,
pa tako i mldb M.A.. S obzirom da je
kćerka gospodina M.A. teško bolesna,
isti je morao naći sredstava i načina
kako bi joj pomogao. JZU UKC je za
pružene troškove liječenja mldb kćerke
gospodina M.A. ispostavio više faktura
za 2006. godinu sa različitim iznosima,
dok ukupan iznos potraživanja po tužbi
Univerzitetsko kliničkog centra glasi na
16.700,00 KM. Pored nedostataka koje
smo primjetili u tužbi, u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku F BiH,
fakture za pružene usluge liječenja glase
na majku S.Đ.. S obzirom da su gospoda
M.A. i S.Đ. živjeli u izvanbračnoj zajednici u periodu rođenja i liječenja djeteta,
a kako bi tužba bila uredna i da bi sud
mogao postupiti po istoj, ZU UKC Tuzla je, pored M.A., morao naznačiti i
S.Đ. kao formalne suparničare, u smislu
odredaba Zakona o parničnom postupku F BiH. Osim toga, izjave koje su, pri
tome, date od strane gospodina M.A.,
u smislu preuzimanja obaveza prema
21
JZU UKC Tuzla iz 2006. godine, ne mogu
proizvoditi nikakvo pravno dejstvo. U izjavama koje je potpisao gospodin M.A.,
pored toga što u istima nedostaje iznos duga za pružene usluge bolničkog
liječenja, nedostaje i zakonom propisana forma-ovjera kod notara, općine
ili suda. Dakle, tim izjavama gospodin
M.A., zbog navedenih nedostataka,
se nije odrekao zastarjelosti u smislu
odredaba Zakona o obligacionim odnosima, a na čemu Univerzitetsko klinički
centar temelji svoj tužbeni zahtjev.
Najvažnije u svemu tome jeste, da je
potraživanje UKC iz tužbenog zahtjeva,
zastarjelo. Naime, u smislu odredbe čl.
372. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (Sl.List SR BiH 2/92, 13/93, 13/94 i
29/03) ispunjeni su svi zakonski uvjeti
da se in concreto radi o trogodišnjem
roku zastarjelosti potraživanja, budući
da je tužba podnijeta tek 01. decembra
2009. godine. Dakle, tužba nije podnijeta unutar roka od tri godine. Sud po
službenoj dužnosti ne vodi računa o
zastarjelosti, već samo po prigovoru
tuženog, pa u tom slučaju gospodin
M.A. bez pružene pravne pomoći od
strane djelatnika udruženja „Vaša prava
Bosne i Hercegovine“ bio bi u obavezi
platiti ukupan iznos potraživanja.
Neophodno je istaći da pravosuđe
BiH prema izvještajima Ombudsmana
IZ ŽIVOTA KORISNIKA
BiH, karakterizira loši zakoni, odnosno
pravne praznine u zakonima, a što sve
ima uticaja i na rad sudova. U ovakvoj
situaciji prisutno je nepovjerenje Roma
u pravosudne organe BiH, a kao razloge
takvog nepovjerenja navodi se dugotrajnost postupka, nedostatak pravne
pomoći, kompleksnost procesnih zakona i nedovoljno poznavanje zakona.
Naravno, prisutan je i problem neefikasnosti sudske zaštite u uslovima kada su
doneseni novi reformski zakoni, a tim
prije, budući da nije osigurana efikasna pravna pomoć, posebno neukim i
siromašnim građanima, kao što su Romi,
koji često ne mogu ostvariti svoje pravo
zbog nemogućnosti unaprijed plaćanja
određenih sudskih troškova.
Pravično suđenje, u smislu Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, počinje garancijom
koji ima sve atribute sudskog oblika preispitivanja. U nekim slučajevima potrebna je profesionalna pravna pomoć kako
bi se osiguralo uživanje prava na sud.
Osobama skromnih materijalnih sredstava može se takva pravna pomoć
dodijeliti besplatno kako bi se ispunio
ovaj zahtjev. U predmetu Airey protiv Irske, supruzi koja je bila bez materijalnih
sredstava odbili su besplatnu pravnu
pomoć kako bi mogla pokrenuti postupak radi odvajanja od supruga. Evropski
sud je smatrao da član 6.(1) može prisiliti
državu da obezbijedi pomoć branjenika
kada se takva pomoć ukaže kao neophodna za djelotvoran pristup sudu.
Sud je ustanovio da podnositeljica u
ovom predmetu nije uživala djelotvorno
pravo pristupa sudu u cilju zahtijevanja
odluke o sudskom razvodu braka.
U tom pravcu, neophodno je istaći da
nevladina organizacija„Vaša prava Bosne
i Hercegovine“ omogućava siromašnim
i neukim strankama, kao što je gospodin M.A., pravičan pristup pravosuđu
u smislu pružanja kvalitetne, efikasne i
nadasve, sveobuhvatne pravne pomoći,
a ujedno time se postiže i zadovoljenje
principa „jednakosti oružja“ u sudskim
postupcima.
(Samir Fehrić)
ŽRTVE TRGOVINE LJUDIMA
Zaštita žrtava trgovine ljudima
Trgovina ljudima, osim što predstavlja globalni problem s kojim se susreću
zemlje u tranziciji ali i ekonomski razvijenije zemlje, je jedan od oblika organiziranog kriminala koji obuhvata i
žene i muškarce, pri čemu su djeca, te
posebno žene i djevojčice, najčešće
žrtve trgovine ljudima.
Problem trgovine ljudima sve više postaje prisutan i u bosanskohercegovačkoj
stvarnosti. U Bosni i Hercegovini kao
državi koja je ne tako davno izašla iz rata
svakako da se s posebnom pažnjom
mora postaviti pitanje trgovine djecom
bez obzira u koje se svrhe ta trgovina
vrši. U našoj državi, koja se nalazi u
poslijeratnom periodu, postoji veliki
broj djece bez roditelja pa čak i bez bliže
rodbine. Upravo zbog te njihove posebno teške situacije, prirodno je očekivati
da će trgovci ljudima lako s njima manipulisati i koristiti ih za sve oblike eksploatacije. Uz to, svakako, treba imati u
vidu da Bosna i Hercegovina, kao i sve
druge države koje su izašle iz rata, nema
sve ekonomske i druge socijalne uvjete
potrebne da bi se moglo više učiniti na
zaštiti djece žrtava rata.
To sve zajedno ukazuje na potrebu
da se, s jedne strane, što potpunije
angažiraju sve raspoložive mogućnosti
i potencijali naše države u zaštiti djece
žrtava trgovine ljudima i, s druge
strane, da se pokušaju angažirati sve
međunarodne humanitarne organizacije koje su u mogućnosti da pomognu
Bosni i Hercegovini da bi što uspješnije
sukcesivno rješavala ovo pitanje. U tom
smislu problem zaštite djece u Bosni i
Hercegovini treba, što je moguće više,
predstaviti kao međunarodni regionalni
problem.
Isto tako, potrebno je veliku pažnju
posvetiti pravnom reguliranju oblasti
zaštite djece od trgovine ljudima. U
sadašnjoj situaciji, trgovina djecom, kao
i mnoge druge oblasti trgovine ljudima,
nije pravno regulirana na državnom nivou, što u velikoj mjeri otežava jedinstveno ostvarivanje ciljeva zaštite djece
od svih zloupotreba pa i trgovine ljudima. Već se jasno pokazalo da parcijalna
regulacija ovog pitanja i inače pokušaj
da se to rješava na kantonalnom ili
entitetskom nivou, ne daje željene re-
22
zultate, pa je to razlog više da se ovo
pitanje predstavi kao problem Bosne i
Hercegovine, koji kao takav zahtijeva
jedinstveno pravno reguliranje. Kao i
predhodnih godina, u skladu sa potpisanom Protokolu o pružanju besplatne
pravne pomoći žrtvama trgovine ljudima sa Ministarstvom sigurnosti BIH,
pravnici Udruženja Vaša Prava BIH nastavili sa pružanjem direktne pravna
pomoći koja se sastojala, osim redovnih
posjeta sigurnim kućama, i u pravnom
savjetovanju, sačinjavanju pismenih
podnesaka, pravnom zastupanju u upravnim postupcima pred nadležnim organima a sve u cilju zaštite prava i interesa potencijalnih ili registriranih žrtava
trgovine ljudima.
Redovne posjete sigurnim kućama se
obavljaju svakog mjeseca a u slučaju
prihvata novih potencijalnih žrtava
trgovine ljudima, odmah po saznanju,
odnosno zaprimljenoj obavijesti. Prilikom posjeta već u prvom kontaktu,
potencijalna žrtva trgovine ljudima se
kroz pravno savjetovanje upoznaje sa
zakonskom regulativom u BiH. Korisnicima se pružaju tačne i pravovremene informacije o njihovim pravima, pravnom
statusu kao i pomoć oko razumijevanja
nekih njihovih obaveza, a shodno
krivičnom zakonodavstvu u BIH.
U skladu sa sprovedenim aktivnostima u predhodnom periodu, a vezano
za razvijanje Monitorig mehanizama
za praćenje minimalnih standarda
za zaštitu žrtava trgovine ljudima, u
prošloj godini nastavljena je realizacija
započetih aktivnosti. U monitoring
timu koje je formirao Ured državnog
koordinatora za borbu protiv trgovine
ljudima, sem nadležnih organa gonjenja i resornih ministarstava, te Centara
za socijalni rad, nalaze se i pravnici VP
BIH, kao predstavnici NVO, koji pružaju
direktnu asistenciju žrtvama trgovine
ljudima. Sem finalizacije jedinstvenog
obrazca za prikupljanje podataka o
identifikovanim potrencijalnim žrtvama
trgovine ljudima, zajedničkim radom
svih članova Monitoring tima, sačinjene
su smjernice za članove regionalnih timova za borbu protiv trgovine ljudima i
ilegalne imigracije.
(Zoran Pelemiš)
www.vasaprava.org
www.vasaprava.org