INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, SVIBANJ - SRPANJ 2013.
GODINA xVI., BROJ 89.
OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Kupreška streljana
“oživjela” u novom ruhu
Otvorena i iscrpna
rasprava o svim temama
SKUPŠTINA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
SKUPŠTINA SAVEZA, 25. 5. 2013.
Pogled s č
eke
..... iz sadržaja
..... str. 5.
Skupština Lovačkog saveza Herceg Bosne
Otvorena i iscrpna
rasprava o svim temama
..... str. 10.
Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu
Kupreška streljana
“oživjela” u novom ruhu
..... str. 14.
Ljetna prehrana divljači
Ljeti je u lovištu uglavnom
dovoljno hrane za divljač
..... str. 34.
Tabu tema ili zakonito lovačko oružje
Poluautomatski
lovački karabini
..... str. 39.
Na tragu divljači
Miris
i osjetilo mirisa
Posebna lovišta:
izazov ili obmana
G
otovo nezapaženo, kako to često biva
kada je lovstvo u pitanju, sredinom
travnja ove godine dogodila se jedna
jako važna stvar za lovstvo na ovim prostorima. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, po odluci
federalne Vlade, dodijelilo je na korištenje pet
(5) posebnih lovišta u F BiH.
Tom odlukom posebno lovište Igman-Bjelašnica dodijeljeno je Kantonalnom javnom
poduzeću „Sarajevo šume“ Sarajevo, posebno
lovište Hrbljine-Kujača dodijeljeno je Šumsko gospodarskom društvu „Hercegbosanske
šume“ Kupres, posebno lovište Plješevica dodijeljeno je Šumsko-privrednom društvu „Unsko-sanske šume“ Bosanska Krupa, posebno
lovište Konjuh dodijeljeno je Javnom poduzeću „Šume Tuzlanskog kantona“ Kladanj i
posebno lovište Hutovo blato dodijeljeno je
Javnom poduzeću „Park prirode Hutovo blato“ Karaotok (Čapljina).
Sva lovišta su dodijeljena na gospodarsko razdoblje od 10 godina, a glavne obveze
njihovih budućih korisnika su uzgoj i zaštita
divljači te uređenje lovišta, odnosno očuvanje biološke raznolikosti ekoloških sustava i
ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači
na području F BiH.
Ovu odluku treba pozdraviti i podržati iz
više razloga. Jedan od njih je povijesni kontinuitet posebnih lovišta i njihovo značenje
za lovstvo Bosne i Hercegovine. Podsjetimo,
ustanovljenje posebnih lovišta definirano je
još 1893. prvim Zakonom o lovu u Bosni i
Hercegovini, koji je donijela Austro-Ugarska.
Od tada pa do danas, mijenjao se njihov broj
i njihovi gospodari, ali posebna lovišta su
opstala i sačuvala svoj kontinuitet, značenje
i simboliku do današnjih dana. Čak se bitno,
ili bolje reći uopće, nije promijenila ni njihova prvotna namjena a to je očuvanje i zaštita
najkvalitetnijih prirodnih staništa, kao i svih
životinjskih vrsta koje u njima obitavaju.
Odluku o posebnim lovištima treba pozdraviti i s aspekta razvoja lovstva u smislu
lovnoga turizma kao važne gospodarske gra-
ne i nekada prepoznatljivog bosansko-hercegovačkog brenda u cijelome svijetu, kao i s
aspekta uvjerenja da je ovo početak otapanja
ledenoga brijega, odnosno početak dugo
očekivanog procesa implementacije Zakona
o lovstvu, što brojna lovačka populacija s nestrpljenjem čeka već osam godina.
Nadamo se da će, nakon više od dva
desetljeća nebrige i devastacije, dodijeljena posebna lovišta krenuti putem razvoja i
boljitka, ali se isto tako moramo zapitati što
je s preostalim posebnim lovištima koja nisu
dodijeljena na korištenje? Kakav je njihov
status i dokle će biti samo mrtvo slovo na
papiru? Osobito znajući da je riječ o nekada
najvećim i najpoznatijim posebnim lovištima sa stoljetnom lovnom tradicijom poput
Kruščice, Koprivnice, Prenja i Čvrsnice, koja
su davala svjetske prvake medvjeda i divojarca, ili Meri kao jednom od najpoznatijih
lovišta sitne divljači u cijeloj regiji. Zašto i ta
lovišta nisu obuhvaćena odlukom federalne
Vlade i dodijeljena na korištenje, pitanje je
bez pravoga odgovora. On se tek neuvjerljivo nazire u neslužbenoj medijskoj informaciji, da će nakon usuglašavanja stavova
zainteresiranih strana i donošenja potrebnih
zakonskih okvira, federalne vlasti uskoro regulirati status, odnosno odrediti upravitelje
i za ostala posebna lovišta u Federaciji BiH, a
riječ je o Kruščici, Koprivnici, Prenju, Čvrsnici
i Meri.
Nadamo se i želimo vjerovati da će se to
uistinu dogoditi, uz jednu jako bitnu, možda
i najvažniju pretpostavku za uspješnu revitalizaciju posebnih lovišta. A to je financijska,
stručna i institucionalna potpora posebnim
lovištima, na način kako su to radile sve vlasti
na ovim prostorima koje su ih osnivale i dodjeljivale. Bojimo se da će bez ovakve vrste
potpore, uz sav trud i najbolje namjere, posebna lovišta umjesto neslućenih lovnih izazova i dalje ostati pusta želja, obmana i mrtvo
slovo na papiru.
Ivica Lučić
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
LD JAREBICA Mostar: LJEPOTA GORANACA
Užitak
i obveza
O
kopniše snjegovi s Čvrsnice i Čabulje pa lovci LD „Jarebica“
krenuše u akciju čišćenja svoga lovišta, na predjelu Goranaca. Iako je ovo lovište nadomak Mostaru, gradu s blagom klimom, snijeg i led u njemu paraliziraju život, zime su duge
i hladne, i ostave velike posljedice na fond divljači: srneću divljač,
divlju svinju, zeca i jarebicu kamenjarku.
Proljeće je ovdje raj za sve ljubitelje prirode: lovce, planinare,
bicikliste… Pitome zelene livade krase kadulja i vrijesak, a smilje
mirisom svojim opija. Treba ovaj prostor čuvati i čistiti staze i putove do ovoga lovišta. Bez toga, nema ni kvalitetne divljači, dakle
ni lova.
Znajući to, odlučismo uzorati neke površine u lovištu i zasijati
ih žitom, za potrebe divljači. Dragovoljno i radosno, pritekoše nam
u pomoć Rajko Ćorić i Nikola Marić, lovci sekcije Goranci. Zasijali
smo predjele Stojkića brda i Modre. E, da Bog još kišu dade, rekosmo uglas kad smo završili. I kiša je pala i natopila pitome vrtače.
Divljač će imati hrane u izobilju. Divlji konji s Bila moći će pasti do
mile volje…
Ima ljudi koji u životu mogu biti svugdje, ali ne mogu bez svoga
rodnog ognjišta. Tako su i Rajko i Nikola svaki svoj slobodni trenutak na ovom prelijepom prostoru. Svoje umirovljeničke dane krate
čuvanjem prirode i našega lovišta.
Saša Knezović
Dragan DUGANDŽIĆ, član LD “Mosor” Široki Brijeg
Vojvođanska
iskustva na
hercegovački
način
Š
to znači biti lovac i kako
se odnositi prema prirodi
i divljači zorno pokazuje
primjer lovca Dragana Dugandžića, mosorskog lovca iz
sekcije Dobrič. Lovstvo je „ispekao“ u vojvođanskim lovištima
i u Domovinskom ratu preselio
se u Dobrič i uključuje se u redove lovaca. Svojim dolaskom
dosta je unaprijedio rad svoje
sekcije. Prije svega Dragan je
aktivan na izgradnji i uređenju
objekata u lovištu. Ni jedna
akcija u lovištu ne može pro-
4
ći bez njega, a dosta puta su
na njegovu inicijativu. Vrstan
je kuhar i u njegovu ruksaku
uvijek se nađu razni začini, a
mala ljuta papričica uvijek je
na ponudi. Ljubitelj je životinja.
Od pasa uzgaja ptičare. Na njegovu imanju brojni su boksovi
s određenom vrstom, prije svega, pernatih životinja. Posebno se zamjećuju paunovi koji
svojim prodornim glasovima u
rane jutarnje sate umjesto budilice najavljuju novi dan.
Ovih dana Dragan je još jed-
Nismo radili sami (slika iznad), zdužno su nam pomogli Rajko i Nikola
nom svojom akcijom obogatio
lovište s dvadesetak fazana,
koje je sam uzgojio. Preko svojih prijatelja iz Vojvodine dobio
je fazanska jaja. Jedan je dio
stavio pod kokoš, a drugi u inkubator. I jedna i druga su se
uspješno izlegla. Uzgajao ih je, i
kada se žito s njiva pokupilo pu-
šteni su, a jedan je dio ostavio
uzgajati za „matično jato“. Time
briga za puštene fazane ne prestaje. Dragan će ih na svoj način
nadzirati, osiguravati im vodu i
sve to podijeliti u priči sa svojim
kolegama lovcima.
Vlado Bošnjak
S desna: Dragan Dugandžić, Slobodan Savić
i lovnik sekcije Dobrič Anđelko Marić-Đeli
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ SAVEZA
SKUPŠTINA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Otvorena i iscrpna
rasprava o svim temama
Većina zastupnika glasovala je za predložene dokumente
L
ovački savez Herceg Bosne
održao je svoju redovitu
godišnju skupštinu 25.
svibnja 2013. u kongresnoj dvorani Poslovnog centra „Sivrić“ u
Mostaru.
Skupština je započela intoniranjem himne hrvatskog
naroda „Lijepa naša domovino“
i minutom šutnje za sve umrle
lovce i lovce poginule u Domovinskom ratu, članove Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Skupštinu je otvorio njezin
predsjednik Darinko Mihaljević, zajedno s dopredsjednicima skupštine Milanom Andrijanićem i Ivicom Širićem, te
predložio izbor članova radnog
predsjedništva, članova verifikacijskog povjerenstva, zapisničara i ovjerovitelja zapisnika. U
radno predsjedništvo izabrani
su Stojan Musa i Marko Rošić, u
verifikacijsko povjerenstvo Ivo
Zane, Ante Cvitanović i Mario
Herceg, za zapisničara Ivica Lučić, a za ovjerovitelje zapisnika
Željko Džidić i Pavo Kosić.
Uslijedilo je izvješće verifikacijskog povjerenstva koje
je podnio Ivo Zane izvijestivši
da je skupštini nazočno 55 zastupnika s pravom glasa, te da
www.lovackisavez-hb.ba
skupština može raditi i donositi
pravovaljane odluke.
Nakon ovih proceduralnih
aktivnosti zastupnici su, bez
primjedbi, jednoglasno usvojili
predloženi dnevni red skupštine.
IZVJEŠĆE O RADU SAVEZA U
2012. GODINI
Sukladno usvojenom dnevnom redu uslijedilo je podnošenje Izvješća o radu Saveza
u 2012. godini, koje je podnio
predsjednik Saveza Ilija Vrljić.
Predsjednik je u izvješću prezentirao rad i aktivnosti Saveza
u protekloj godini s težištem
na aktivnostima vezanim za
skrb za lovstvo i divljač, lovnu
izobrazbu, lovno izdavaštvo,
lovno streljaštvo, aktivnosti na
državnoj i međunarodnoj razini,
te obilježavanje 20. obljetnice
utemeljenja Saveza.
U svome izvješću predsjednik je posebno istaknuo sljedeće: Na rad Saveza u protekloj godini utjecale su nepovoljne političke,
gospodarske i socijalne prilike na
prostoru na kojem Savez i njegove
članice djeluju i rade. Gorući problem i dalje je neprovedba Zakona
o lovstvu, a glavni razlog njegove
neprovedbe je nedostatak političke volje na svim razinama vlasti.
Negativne posljedice ovakvog
stanja umnogome su prisutne na
terenu i mogle bi biti nesagledive
za cjelokupno lovstvo na ovim
prostorima. Ovakvo stanje u lovstvu uzrokovalo je cijeli niz poteškoća koje su se manifestirale kroz
nepoštivanje zakonskih propisa,
lošu organiziranost i cijepanje lovačkih udruga, osjetan zastoj u
radu županijskih vijeća za lovstvo,
financijske poteškoće, loša perso-
Neprovedba Zakona o lovstvu
izravno ugrožava
postojeću organizaciju lovstva i
urušava postojeći
sustav lovnoga
gospodarenja. Lovačke organizacije
napada sindrom
anarhije i osipanja
članstva, a lovišta
su otvorena za krivolov i devastaciju,
naglasio je, između
ostaloga, u svom
izvješću o radu Saveza u 2012. godini
predsjednik Saveza
Ilija Vrljić.
nalna rješenja, nerazumijevanje i
izostanak potpore institucija sustava, što se negativno odrazilo
na rad Saveza u protekloj godini.
Pa ipak, uz sve probleme, nedaće
i nepogode, rad Saveza obilježile su brojne značajne aktivnosti
kao što su saniranje posljedica
elementarnih nepogoda, zaštita
divljači i uređenje lovišta, provedba izobrazbe i polaganja lovačkih
ispita i ispita za ocjenjivače trofeja,
izdavanje Hoopa i monografije,
izgradnja streljana i organiziranje
Milan Andrijanić, Darinko Mihaljević, Ivica Širić,
Stojan Musa i Marko Rošić
5
IZ SAVEZA
Ilija Vrljić: Zakon o lovstvu
i dalje je najveći problem
streljačkih natjecanja, sudjelovanje na međunarodnim lovnim manifestacijama, njegovanje lovačke etike i običaja, te obilježavanje 20.
obljetnice utemeljenja Saveza. Sve ove, kao i sve
druge provedene aktivnosti, učinile su 2012. godinu jednom od najuspješnijih u radu Saveza
od njegova utemeljenja do danas.
U raspravi koja je uslijedila nakon izvješća o radu, za riječ se javio dopredsjednik
Saveza Slavko Marin, koji se dotaknuo brojnih pozitivnih aktivnosti Saveza u protekloj
godini ističući lovno izdavaštvo, međunarodne aktivnosti, te aktivnosti na implementaciji Zakona o lovstvu u smislu zaštite
interesa članica Saveza. Posebno je naglasio
sljedeće: Savez treba biti naš ponos i nemojmo
dopustiti da bilo kakve slabosti dovedu u pitanje njegovu opstojnost.
pnici iznoseći svoje primjedbe, prijedloge,
pitanja, stavove i mišljenja.
Veoma oštre kritike na račun financijskog poslovanja Saveza i Izvješća Nadzornog odbora iznijeli su Dragan Ostojić
i Branko Vukoja, a primjedbi su imali i Ljubomir Vučur, Petar Mandurić, Ivan Brizić i
Branko Leko. Kritike i primjedbe zastupnika uglavnom su se odnosile na pojedine
stavke prihoda i rashoda prikazane u Bruto
bilanci, na Izvješće Nadzornog odbora, zatim na pojedine segmente poslovanja poput uporabe vozila Saveza, te na metodologiju prikazivanja, odnosno izvješćivanja
o financijskom poslovanju.
Objašnjenja i odgovore zastupnicima
davali su Ilija Vrljić, Anto Dolić, Ivo Zane, Darinko Mihaljević i Pavo Kosić, dok je Anto
Cvitanović u veoma emotivnom obraćanju izrazio svoje neslaganje s kritikama i
primjedbama na rad Saveza, te pozvao na
razum i konkretne prijedloge za rješenje
problema.
Burna i iscrpna rasprava o ovoj točki
dnevnog reda završena je kompromisnim
prijedlogom Vlade Solde koji je skupština
usvojila s 5 glasova protiv i 13 suzdržanih.
PROGRAM RADA I FINANCIJSKI PLAN
SAVEZA ZA 2013. GODINU
Predsjednik Skupštine Darinko Mihaljević otvorio je raspravu o Programu rada
Saveza za 2013. godinu, uz napomenu da
ga nema potrebe obrazlagati jer su ga zastupnici dobili u skupštinskim materijalima.
Ovo su obrazloženje zastupnici prihvatili i
bez primjedbi usvojili Program rada Saveza
za 2013. godinu.
Slavko Marin:
Savez je naš ponos
Za razliku od Programa rada, o prijedlogu Financijskog plana Saveza za 2013. godinu ponovno se razvila dinamična i konstruktivna rasprava u kojoj su sudjelovali
Branko Vukoja, Petar Mandurić, Filip Šarić,
Ilija Vrljić i Ivica Lučić.
U ovoj raspravi svojim se osebujnim nastupima isticao Petar Mandurić, koji je iznio
cijeli niz konkretnih prijedloga na financijski
plan u smislu ušteda i smanjenja troškova
kako bi se nadvladala trenutna financijska
situacija. Osim ovih prijedloga Mandurić je
inicirao i pitanje suradnje s Kinološkim savezom Herceg-Bosne predlažući izdvajanje
jednu KM po lovcu Kinološkom savezu, što
bi se kompenziralo provedbom određenih
kinoloških manifestacija za lovce. Na koncu
FINANCIJSKO IZVJEŠĆE SAVEZA ZA 2012.
GODINU
Po usvajanju Izvješća o radu, prešlo se
na drugu točku dnevnog reda vezanu za financijsko poslovanje Saveza u 2012. godini,
odnosno Financijsko izvješće i Izvješće Nadzornog odbora o materijalno-financijskom
poslovanju Saveza u 2012. godini, o čemu
je izvješće podnio predsjednik Nadzornog
odbora Anto Dolić. Obrazlažući izvješće Dolić je istaknuo da je iz izvješća vidljivo da je
financijsko poslovanje Saveza u 2012. godini
bilo negativno jer su znatna financijska sredstva izdvojena za plaćanje izlaznog PDV-a,
što je stvorilo nelikvidnost, odnosno nemogućnost plaćanja ostalih dospjelih obveza.
Također je istaknuo da je materijalno-financijsko poslovanje Saveza u 2012. godini bilo
u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i
da nije bilo nikakvih nepravilnosti u radu.
Po podnošenju izvješća, kao i obično
kada je u pitanju financijsko poslovanje,
uslijedila je burna i iscrpna rasprava o njemu. Za govornicom su se izmjenjivali zastu-
6
Svoga kolegu za govornicom, zastupnici su pozorno slušali
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ SAVEZA
Anto Dolić: Sve je po propisima
je kao rezime svojih izlaganja
istaknuo: Predlažem da ovaj plan
bude što vjerniji svojoj budućnosti
i treba voditi računa o novcu da
dogodine imamo bolje financijsko
izvješće.
Složni s ovom konstatacijom
zastupnici su, pomalo umorni i
zasićeni od rasprava, jednoglasno usvojili Financijski plan Saveza za 2013. godinu.
Pod točkom razno skupština
je razmatrala i jednoglasno donijela odluku o stavljanju izvan
snage ranije odluke o plaćanju
dnevnica zastupnicima u Skupštini od strane Saveza, čime je
iscrpljen dnevni red, odnosno
završen radni dio skupštine.
TVRDI UVEZ HOOPA
I DOMJENAK
U svečanom dijelu skupštine uslijedila je uobičajena
procedura uručenja tvrdog
uveza Hoopa, koji je nazočnim
predstavnicima članica uručio
predsjednik Saveza Ilija Vrljić,
a potom zajednički domjenak
na kojem su zastupnici u opuštenoj atmosferi sumirali svoj
rad, jednoglasni u ocjeni da je
dobro što se otvoreno i iscrpno
raspravljalo o svim pitanjima, i
da je u tom smislu ovo bila najdemokratskija skupština Saveza
u zadnjih nekoliko godina.
Ivica Lučić
Ilija Vrljić i Ivo Zane: Tvrdi uvez Hoopa iz ruke u ruku
ZAKLJUČCI SKUPŠTINE
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Na temelju članka 29. i članka 30. Statuta Lovačkog saveza
Herceg Bosne, Skupština Saveza na sjednici održanoj 25. svibnja 2013. u Mostaru donijela je sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Usvaja se Izvješće o radu Saveza u 2012. godini.
2. Usvaja se Financijsko izvješće Saveza za 2012. godinu, uz
pismeno obrazloženje pojedinih stavki iz Bruto bilance Saveza za 2012. godinu.
3. Usvaja se Izvješće Nadzornog odbora o materijalno-financijskom poslovanju Saveza u 2012. godini.
4. Usvaja se Program rada Saveza za 2013. godinu.
5. Usvaja se Financijski plan Saveza za 2013. godinu.
6. Stavlja se izvan snage Zaključak Skupštine Saveza od 31.
ožujka 2007. o plaćanju dnevnica zastupnicima u Skupštini
od strane Saveza.
Petar Mandurić: Niz primjedbi i prijedloga
www.lovackisavez-hb.ba
PREDSJEDNIK SKUPŠTINE LSHB:
Darinko Mihaljević, v. r.
7
IZ SAVEZA
Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne
LOVNO IZDAVAŠTVO
IZVJEŠĆE O RADU LOVAČKOG SAVEZA
HERCEG BOSNE U 2012. GODINI
ad Saveza u 2012. godini temeljio se na zakonskim propisima, statutarnim odredbama, planiranim
programskim aktivnostima i
zadaćama, te odlukama i zaključcima radnih tijela Saveza,
utemeljenim na ciljevima provedbe jedinstvene lovne politike, razvoja i unapređenja lovstva, uzgoja, zaštite i korištenja
divljači, te zaštite prirode i ljudskog okoliša.
Godina 2012. protekla je u
znaku obilježavanja 20. obljetnice utemeljenja Saveza. Sve
aktivnosti odvijale su se u znaku tog jubileja, a provodile su
se kroz nekoliko težišnih zadaća koje su obilježile rad Saveza
i njegovih članica u protekloj
godini.
u lovištima. Ovaj apel naišao
je na plodno tlo i uslijedile su
brojne aktivnosti na zbrinjavanju i spašavanju ugrožene
divljači, čime su još jednom,
po tko zna koji put, lovci pokazali da su jedini istinski čuvari
i zaštitnici prirode i divljači na
ovim prostorima. Isto se ponovilo i tijekom ljeta kad su veliki
šumski požari poharali pojedina naša lovišta.
Elementarne nepogode kao
da su bile svojevrsni okidač i
poticaj lovcima da nastave s
radom u lovištima, što se spontano prometnulo u jednu od
težišnih zadaća Saveza i njegovih članica tijekom protekle
godine. Provedene su brojne
aktivnosti organiziranog i planskog gospodarenja lovištima,
kao i aktivnosti vezane uz lovnu izobrazbu, lovni turizam,
lovnu kinologiju i streljaštvo,
ekologiju, te lovačku etiku i
običaje. Ovome svakako treba
dodati i sudjelovanje lovaca u
provedbi oralne vakcinacije lisica u Bosni i Hercegovini gdje
su također dali veliki doprinos
i pokazali svoju nezamjenjivu
korisnu društvenu funkciju.
Sve ove aktivnosti predstavljaju uvjerljivi dokaz da
su lovci i lovačke udruge, bez
ičije pomoći, uza sve nedaće i
nepogode, i u protekloj godini sačuvali lovišta i divljač kao
državno dobro od općeg interesa, i svojim radom dali nemjerljiv doprinos sveukupnom
poboljšanju prilika u lovstvu na
ovim prostorima.
SKRB ZA LOVSTVO I DIVLJAČ
LOVNA IZOBRAZBA
R
Početak godine obilježilo je
nezapamćeno snježno nevrijeme koje je početkom veljače
poharalo naše krajeve i ugrozilo divljač u lovištima. S razine
Saveza odmah je upućen poziv
članicama i lovcima da obustave sve aktivnosti vezane uz lov,
te da poduzmu mjere zaštite,
prihrane i zbrinjavanja divljači
8
Poznato je da Savez već
godinama provodi cijeli niz različitih sadržaja vezanih za izobrazbu i edukaciju svoga članstva. Tako je bilo i u 2012., koju
su težišno obilježile izobrazba
i polaganje ispita za ocjenjivača trofeja divljači te izobrazba
lovnih pripravnika i polaganje
lovačkog ispita.
Izobrazba i polaganje ispita
za ocjenjivača trofeja divljači nametnula se kao potreba
proistekla iz zahtjeva članica
Saveza, te kao zakonska obveza svih korisnika lovišta. Ova
izobrazba organizirana je i
provedena tijekom lipnja i srpnja 2012. na razini županijskih
vijeća za lovstvo u Odžaku,
Novoj Biloj i Mostaru. Nakon
provedene izobrazbe ispit za
ocjenjivača trofeja divljači položilo je 98 kandidata iz gotovo svih članica Saveza, čime je
uspješno završen jedan veoma
zahtijevan edukacijski projekt.
Njegova vrijednost ogleda se i
u tome što su ga proveli kvalificirani lovni eksperti Saveza s
međunarodnom licencijom za
ocjenjivanje trofeja. Ovi ispiti
potvrda su ispravne lovne politike, organizacijskih sposobnosti, tehničkih i ljudskih kapaciteta Saveza, ali i odgovornog
članstva koje želi učiti i stjecati
nova znanja iz oblasti lovstva.
Izobrazba lovnih pripravnika i polaganje lovačkog ispita
provedeni su sukladno Pravilniku o programu, uvjetima i
načinu polaganja lovačkih ispita. Lovački ispiti organizirani
su za pripravnike iz 34 lovačka
društava. Ispit su u 2012. položila 403 pripravnika, a 62 pripravnika nije položilo lovački
ispit.
Glede izobrazbe lovnih
pripravnika i polaganja lovačkih ispita, iz godine u godinu
očit je napredak u organizaciji ispita i razini znanja lovnih
pripravnika. Rezultat je to dosljedne provedbe Nastavnog
plana i programa izobrazbe,
odnosno obvezne teorijske i
praktične obuke pripravnika
na razini lovačkih udruga, kao
i drugih mjera koje se provode u cilju poboljšanja ovoga
veoma bitnog segmenta lovstva koji ostaje trajna i težišna
zadaća Saveza i u idućem razdoblju.
S obzirom na značenje lovnoga izdavaštva u informativnom, stručnom i edukacijskom
smislu, tijekom protekle godine realizirani su svi planirani
izdavački projekti Saveza. Tako
je izdano planiranih šest brojeva lovačkog glasila Hoop!, uz
nastojanje da se maksimalno
unaprijede njegove informativne, stručne, edukacijske i
promidžbene vrijednosti, te
dosegnu dizajnerski, grafički i
medijski standardi koji Hoop!
godinama čine jednim od najkvalitetnijih lovačkih glasila u
ovoj regiji.
U prošloj godini, u povodu
obilježavanja 20. obljetnice
utemeljenja Saveza, izdana
je prigodna monografija pod
nazivom „Dvadeset godina
pod stijegom Herceg Bosne“.
U monografiji su slikom i riječi
prikazane aktivnosti Saveza od
utemeljenja do danas, smještene u povijesni kontekst lovstva
u BiH od njegovih početaka do
današnjih dana. O njezinoj vrijednosti najbolje govore riječi
cijenjenog prof. dr. Marijana
Grubešića, koji kaže: „Monografija svojim opsegom, sadržajem, argumentima i slikovitim
prilozima predstavlja ne samo
kroniku jednoga vremena i
područje djelovanja Hrvata na
prostoru Herceg Bosne, već je
i svojevrsni udžbenik povijesti
lovstva, lovačke kulture i tradicije na prostoru Bosne i Hercegovine“.
Svojim izlaskom monografija je nesumnjivo obogatila
lovno izdavaštvo i jedan je
od najznačajnijih izdavačkih
projekata Saveza kao i cjelokupnog lovnog izdavaštva u
novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.
Uz Hoop! i monografiju,
tiskan je i lovački kalendar, različite vrste obrazaca, diploma,
uvjerenja, povelja, pohvala i
odličja, te lovačke iskaznice i
tvrdi uvez Hoopa, što izdavaštvo svrstava među najuspješnije projekte Saveza u protekloj
godini.
LOVNO STRELJAŠTVO
Lovno streljaštvo jedan je od
segmenata lovstva kojem se
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ SAVEZA
s razine Saveza već godinama
pridaje veliko značenje tako da
su različite streljačke aktivnosti
na svojevrstan način obilježile i
proteklu godinu.
Prvo je u Orašju, na streljani
Lovačke udruge „Sava“, sredinom lipnja održano Otvoreno
prvenstvo Saveza u lovnom
streljaštvu, koje je i ovaj put
imalo međunarodni karakter jer
su na njemu nastupili strijelci iz
Slavonskog Broda i Babine Grede iz Republike Hrvatske. Nakon Orašja, početkom kolovoza
u Čapljini je, na novoizgrađenoj
streljani Lovačke udruge „Galeb“, održano Prvenstvo članica
Saveza u lovnom streljaštvu.
Na ovim streljačkim natjecanjima nastupili su strijelci lovačkih društava članica Saveza
iz Orašja, Domaljevca, Odžaka,
Kiseljaka, Busovače, Kreševa,
Širokog Brijega, Mostara, Neuma, Čitluka, Čapljine i Kupresa,
a prethodila su im različita streljačka natjecanja na županijskim i lokalnim razinama.
Kao svojevrsni vrhunac streljačkih aktivnosti u prošloj godini bilo je sudjelovanje streljačke
reprezentacije Lovačkog saveza
Herceg Bosne na međunarodnom streljačkom natjecanju,
početkom listopada, u Zelendvoru kod Varaždina. Na ovom,
kao i na mnogim drugim natjecanjima, strijelci Saveza postigli su odlične rezultate, što
potvrđuje ispravan put i dobru
organiziranost lovnoga streljaštva na razini Saveza i njegovih
članica.
SAVEZ NA DRŽAVNOJ
I MEĐUNARODNOJ RAZINI
Aktivnosti Saveza na državnoj razini u Bosni i Hercegovini,
tijekom 2012. godine, provodile su se kroz suradnju s druga
dva lovačka saveza (LSRS i SLOuBiH) na realizaciji zajedničkih
aktivnosti vezanih za lovstvo u
Bosni i Hercegovini. Ove zajedničke aktivnosti težišno su bile
vezane za prevenciju svinjske
kuge i oralnu vakcinaciju lisica
u BiH, lovno zakonodavstvo,
organiziranje sjednice Upravnog odbora FACE u BiH, te
predstavljanje lovstva iz BiH
na međunarodnoj razini. Poznato je da već duže vremena
www.lovackisavez-hb.ba
rad Savjeta lovačkih saveza BiH
otežava, ili bolje reći blokira,
zahtjev Lovačkog saveza Republike Srpske za promjenom
imena Saveza lovačkih organizacija BiH i podjelom prijeratne zajedničke imovine lovaca,
koju sada koristi lovački savez
u Sarajevu. Očekivati je da će
ovi problemi uskoro biti riješeni zajedničkim dogovorom
triju lovačkih saveza.
Međunarodna aktivnost Saveza u protekloj godini ogledala se kroz sudjelovanje na
nekoliko vrlo značajnih međunarodnih lovnih manifestacija.
Prva od njih bila je sastanak
CIC koordinacijskog Foruma za
srednju i jugoistočnu Europu
koji je sredinom ožujka 2012.
održan u Beogradu, o temi
lovnoga zakonodavstva. Tom
prigodom predstavnici Saveza upoznali su čelnike svjetske
lovačke organizacije s problematikom neprovedbe lovnog
zakonodavstava i međunarodnih konvencija, osobito u BiH.
Nakon Beograda, uslijedilo
je sudjelovanje na koordinacijskom sastanku FACE-a s lovačkim savezima balkanskih
zemalja, koji je koncem lipnja
održan u Dolenjskim Toplicama u Sloveniji. I ovaj međunarodni lovni skup bio je prigoda
da se čelnici europske lovačke
organizacije upoznaju sa stanjem i problemima lovstva u
BiH.
Na poziv Hrvatskog lovačkog saveza, sredinom listopada, izaslanstvo Saveza posjetilo
je Međunarodni sajam lova u
Varaždinu u sklopu kojeg je organizirano međunarodno natjecanje u lovnom streljaštvu
na kojem je veoma zapažen
nastup imala streljačka reprezentacija Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Osim navedenih aktivnosti, tijekom protekle godine
ostvarena je višestruka suradnja s brojnim institucijama i
predstavnicima zakonodavne
i izvršne vlasti na lokalnoj, županijskoj i državnoj razini, kao i
s vjerskim, gospodarskim i kulturnim institucijama, te predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Također, kroz brojne aktivnosti
i sadržaje ostvarena je suradnja
s članicama Saveza, a provodila
se kroz radne posjete, lovačke večeri, zajedničke lovove,
lovačke ispite, streljačka natjecanja, ispite za ocjenjivače
trofeja, županijske koordinacije, svečane obljetnice te druge
različite vidove suradnje.
Aktivnostima na državnoj i
međunarodnoj razini Savez je i
u 2012. dao doprinos razvoju i
unapređenju lovstva i potvrdio
svoj status punopravne članice
svjetske i europske lovačke organizacije.
OBILJEŽAVANJE 20. OBLJETNICE UTEMELJENJA SAVEZA
Za razliku od početka godine obilježenog snježnom
nepogodom, konac godine za
Savez i njegove članice protekao je u svečanom ozračju. Na
uočnicu utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,
17. studenog, Lovački savez
Herceg Bosne svečano je i
dostojanstveno obilježio 20.
obljetnicu svoga utemeljenja.
Svečana obljetnica bila je prigoda prisjetiti se prijeđenog
puta Saveza i zahvaliti svima
koji su na bilo koji način doprinijeli njegovu utemeljenju i
radu. Tom prigodom predstavljena je i monografija znakovita
naslova „Dvadeset godina pod
stijegom Herceg Bosne“, koja
na osebujan način govori upravo o Savezu i njegovu putu od
utemeljenja do danas. Svečano
obilježavanje 20. obljetnice
utemeljenja Lovačkog saveza
Herceg Bosne svakako je najznačajniji događaj za hrvatsko
lovstvo i hrvatski lovački korpus u Bosni i Hercegovini, u
2012. godini.
SAVEZ DANAS
Na rad Saveza u protekloj
godini utjecale su nepovoljne
političke, gospodarske i socijalne prilike na prostoru na
kojem Savez i njegove članice
djeluju i rade. Gorući problem
i dalje je neprovedba Zakona o
lovstvu, a glavni razlog njegove neprovedbe je nedostatak
političke volje na svim razinama vlasti. Negativne posljedice
ovakvog stanja umnogome su
prisutne na terenu i mogle bi
biti nesagledive za cjelokupno
lovstvo na ovim prostorima.
Neprovedba zakona izravno
ugrožava postojeću organizaciju lovstva i urušava postojeći
sustav lovnoga gospodarenja.
Lovačke organizacije napada
sindrom anarhije i osipanja
članstva, a lovišta su otvorena
za krivolov i devastaciju.
Ovakvo stanje u lovstvu
uzrokovalo je cijeli niz poteškoća koje su se manifestirale
kroz nepoštivanje zakonskih
propisa, lošu organiziranost i
cijepanje lovačkih društava,
osjetan zastoj u radu županijskih vijeća za lovstvo, financijske poteškoće, loša personalna rješenja, nerazumijevanje
i izostanak potpore institucija
sustava, što se negativno odrazilo na rad Saveza u protekloj
godini.
Pa ipak, uz sve probleme,
nedaće i nepogode, rad Saveza obilježile su brojne značajne aktivnosti kao što su saniranje posljedica elementarnih
nepogoda, zaštita divljači i
uređenje lovišta, provedba
izobrazbe i polaganja lovačkih ispita i ispita za ocjenjivače
trofeja, izdavanje Hoopa i monografije, izgradnja streljana i
organiziranje streljačkih natjecanja, sudjelovanje na međunarodnim lovnim manifestacijama, njegovanje lovačke etike
i običaja, te obilježavanje 20.
obljetnice utemeljenja Saveza.
Ove, kao i sve druge provedene aktivnosti, učinile su 2012.
jednom od najuspješnijih godina u radu Saveza od njegova
utemeljenja do danas.
Pred Savezom su brojni
izazovi u koje ulazi s dvadesetogodišnjim iskustvom koje je
stjecao u jako teškim i bremenitim vremenima, boreći se za
svoju opstojnost. S tim iskustvom i snagom koju danas
ima, Savez odlučno, sigurnim i
čvrstim korakom ide kroz treće
desetljeće svoga postojanja.
Želim da zajednički nastavimo taj hod prema novim
izazovima razvoja i unaprjeđenja našega lovstva i izgradnje
naših lovačkih organizacija na
dobrobit hrvatskoga lovačkog
korpusa i cjelokupnog lovstva
u Bosni i Hercegovini.
9
IZ SAVEZA
OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Sudionici ovogodišnjeg Otvorenog prvenstva Saveza
Kupreška streljana
“oživjela” u novom ruhu
U pojedinačnoj konkurenciji, pobjednik
Vladimir Mandić-Ćada iz Širokog Brijega. U
momčadskoj konkurenciji, Širokobriježani prvi, Neumljani drugi, Mostarci treći. Na
dan treninga, 31. svibnja, snježne pahuljice
na kupreškoj streljani.
K
ada je početkom travnja Povjerenstvo za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne tražilo domaćine za dva natjecanja koja organizira Savez u ovoj godini, prijedlog je pao na
Kupres i Mostar.
Glede Kupresa, dva su razloga bila da baš oni budu domaćini petog po redu Otvorenog prvenstva Lovačkog saveza Herceg Bosne
u lovnom streljaštvu. Prvi je što nakon otvaranja streljane u tome
gradu prije dvije godine, na njoj nije organizirano ni jedno natjecanje. Kako netko iz Povjerenstva reče, „da im stroj ne zahrđa i da
raslinje ne prekrije okoliš streljane“. Drugi razlog je što su mnogi ovo
natjecanje vidjeli i kao jedan ugodan izlet na kuprešku visoravan
i osvježenje od vrućina koje u ovo doba godine počinju pritiskati,
posebice hercegovačku regiju. Ponuđeno domaćinstvo natjecanja
predsjednik LD „Tetrijeb“ iz Kupresa Marko Jurič-Pop prihvatio je
bez imalo dvojbe.
10
OSVJEŽENJE „NA KVADRAT“
Prvenstvo je održano prvi
lipnja, a dan ranije, 31. svibnja,
bio je službeni trening. U međuvremenu, do početka ovoga
natjecanja, na streljani je mnogo urađeno, čime su bili ugodno iznenađeni svi sudionici
natjecanja. Što su sve učinili,
vidljivo je iz riječi predsjednika Juriča: „Nakon završenog
prvenstva Saveza prije dvije
godine, streljana nije korištena. Ovaj poziv za domaćinstvo
Otvorenog prvenstva dobro
nam je došao da se nastave radovi na streljani. Evo vidite što
smo sve uradili. Sada streljana
mnogo ljepše izgleda, usklađena je s okolišem, a uređeno
je i mjesto za gledatelje. Ispred
stajnih mjesta i bunkera zasijali
smo travu. U proteklih mjesec
dana ovdje se stalno nešto
događa. Održali smo jedno
natjecanje na razini županije,
a i pojedine udruge održale
su svoja natjecanja. Život i rad
na streljani krenuo je i više ne
bi trebalo biti stanke. Pripremljena je sva infrastruktura za
izgradnju grudobrana za gađanje pokretnih meta, gdje će
se moći vršiti upucavanje i provjera oružja. Moram istaknuti
veliko zalaganje mojih lovaca
i pomoć određenih općinskih
struktura. Zahvalan sam i Lovačkom savezu Herceg Bosne
što nas je na neki način pokrenuo i mislim da ćemo danas
biti dobri domaćini svim sudionicima“.
I zaista, Kupres je bio izvrstan domaćin. Jedino na što
se nije moglo utjecati bile su
vremenske prilike. Ako su neki
priželjkivali osvježenje na Kupresu, imali su ga do mile volje.
U petak jutro, na dan treninga,
na streljani su lepršale snježne
pahuljice. Temperatura tek nešto iznad ništice ipak je mnoge iznenadila. „Pripremio sam
ja pun kombi bunda“, u šali
govori kupreški lovnik Jandre
Aničić. Sve su ekipe odradiBroj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ SAVEZA
NEIZVJESNO
DO ZADNJEGA GOLUBA
Gledatelji su uživali u preciznosti i nadmetanju strijelaca
le po koju seriju na treningu i
uglavnom su se svi pitali kakvo
će biti vrijeme sutra, na dan
natjecanja. Poneki, zimogrizniji, brzo su napustili streljanu
i otišli se okrijepiti i ugrijati u
nekom od kupreških restorana.
Ostali ostadoše do u noć naslonjeni na priručni šank uživajući
u prirodno rashlađenom piću
i ugodnom čavrljanju s domaćinima. Odredište za spavanje
bio je hotel „Adria ski“ na Čajuši.
Osvanulo je oblačno i prohladno jutro. Sitna kiša još uvijek je kapkala, dajući nadu da
će ipak prestati. Započelo je
okupljanje na streljani na Stolinu vrilu. Dok je Jelena primala
prijave ekipa, Đuro Oršolić pripremao je ostale pojedinosti
kako bi natjecanje moglo početi. Po prijavama se vidjelo da
će ovo natjecanje biti rekordno
po broju ekipa i natjecatelja.
Naime, prijavilo se 49 strijelaca, svrstanih u 13 momčadi.
Bili su to strijelci iz LD „Tetrijeb“
Kupres, LU „Cincar“ Livno, LU
„Vran“ Tomislavgrad, LD „Zec“
Busovača, LD „Lještarka“ Kiseljak, LU „Kuna“ Domaljevac, LU
„Sava“ Orašje, HLU „Malič“ Grude, LD „Mosor“ Široki Brijeg, LD
„Jarebica“ Mostar, LD „Galeb“
Čapljina (dvije momčadi) i LU
www.lovackisavez-hb.ba
„Jadran“ Neum.
Nakon izvučenih rednih
brojeva nastupa strijelaca, nazočnima se prigodnim riječima
obratio predsjednik LD „Tetrijeb“ Marko Jurič, a u ime organizatora natjecanja, Lovačkog
saveza Herceg Bosne, nazočne
je pozdravio i službeno otvorio
natjecanje tajnik Saveza Ivica
Lučić.
Baš kad je natjecanje počelo, vrijeme se malo primirilo.
Kišica je povremeno stidljivo
rominjala, ali ne toliko da ometa strijelce i gledatelje.
Pucale su se, uobičajeno,
dvije serije od po 15 golubova
za momčadski poredak, a prvih šest strijelaca iz tog dijela
još jednu seriju za pojedinačni poredak. U prvoj seriji, Ivica
Bačić iz Neuma, prošlogodišnji
pojedinačni pobjednik ovoga
natjecanja, i Širokobriježanin
Zoran Mandić, svih petnaest
puta pogodiše metu i nametnuše se kao glavni favoriti. Bilo
je tu još dosta strijelaca koji su
ih pratili s golubom ili dva zaostatka. Drugu su seriju gledatelji
pratili s velikom pozornošću, jer
su se već pomalo slagale liste
ekipnih pobjednika. Na kraju su
iskusni Širokobriježani (Vladimir, Zoran i Tomislav Mandić i
Slavenko Lasić) opravdali ulogu
favorita i sa šest golubova viška
(79) osvojili prvo mjesto. Drugi
su, sa 73 pogotka, bili strijelci
„Jadrana“ iz Neuma (Ivica i Mato
Bačić, Alen Franjić i Mustafa
Beširević), a s golubom manje
(72) strijelci „Jarebice“ iz Mostara (Leo, Smiljan i Ivo Stojčić
i Goran Knezović) bili su treći.
I ostali redoslijed ekipa pomno
se analizirao jer je svatko želio
biti bliže vrhu.
U završnu seriju za pojedi-
Šestorica najboljih, među njima je i pobjednik Vladimir Mandić-Ćada (treći slijeva)
11
IZ SAVEZA
načni poredak plasirali su se
Vladimir Mandić (27), Zoran
Mandić (26) i Slavenko Lasić (26) iz Širokog Brijega, Leo
Stojčić (27) iz Mostara, Alen
Franjić (26) i Ivica Bačić (25)
iz Neuma. Nakon dobrog pucanja uz pozorno praćenje
svih sudionika i gostiju, s istim
brojem pogodaka završili su
Vladimir Mandić i Zoran Mandić. U međusobnom raspucavanju, spretniji je bio Vladimir
Mandić-Ćada i zasluženo ponio titulu pobjednika petog
Otvorenog prvenstva Saveza u
lovnom streljaštvu. Drugi je bio
Zoran Mandić, treći Alen Franjić, četvrti Leo Stojčić.
Uslijedila je završna svečanost, podjela pokala, medalja i zahvalnica. Svima koji su
pomogli organizirati ovo natjecanje, prigodne zahvalnice
uručio je „kum“ ove streljane,
Boško Mihaljević-Bem. Pokale i medalje ekipama uručili su
predsjednik, lovnik i tajnik „Tetrijeba“: Marko Jurič-Pop, Jandre
Aničić i Zrinko Svalina. Četvorici prvoplasiranih u pojedinačnom dijelu natjecanja pokale
su uručili članovi Povjerenstva
za lovno streljaštvo Ivica Bačić,
Đuro Oršolić, Zvonko Udovičić
i tajnik Saveza Ivica Lučić, koji je
sudionicima uručio i diplome o
sudjelovanju na natjecanju.
Domaćini su na kraju sve
sudionike počastili roštiljem
i pićem. Potekla je i pjesma.
Slavljenik Ćada „obori“ nekoliko
ganga. Pop se trudi da se, ovako lijepo raspoloženi, ne razilazimo. No, pred nekima je dug
put. Stisak ruke i doviđenja do
ponovnog susreta, početkom
kolovoza u Mostaru.
Zajednička radost pobjednika i ljudi zaslužnih za organizaciju natjecanja
OBILJEŽAVANJE OBLJETNICE ZAUSTAVLJANJA TENKOVA
I ove se godine
natjecanje održalo, ali…
Vlado Bošnjak
D
vadeset drugu obljetnicu zaustavljanja tenkova bivše JNA u Pologu,
na granici širokobriješke i mostarske općine, lovci „Mosora“
i njihovi gosti i ove su godine,
4. svibnja, obilježili tradicionalnim streljačkim natjecanjem
Nakon natjecanja i podijeljenih pokala, zajednička fotografija za uspomenu
12
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ SAVEZA
Precizno oko i mirna ruka kod većine natjecatelja
na streljani na Mostarskom blatu. Ovo natjecanje održava se
u sklopu „Svibanjskih sjećanja“,
što je zajedničko ime za različite vrste programa koji se, u
znak sjećanja na ratne događaje, u svibnju održavaju u širokobriješkoj općini. Tako su i lovci,
koji su u povijesnom događanju zaustavljanja tenkova, jer
su jedini bili legalno naoružani,
odigrali jako bitnu ulogu, dobili zasluženu prigodu obilježiti
ovaj važan događaj iz Domovinskog rata. Na otvaranju natjecanja nazočne su prigodnim
riječima pozdravili predsjednik
LD „Mosor“ Tomo Milićević i
načelnik Općine Široki Brijeg
Miro Kraljević, koji je ovo natjecanje službeno otvorio.
Po lijepom i ugodnom proljetnom vremenu, na natjecanje su se prijavila 34 strijelca.
Od gostiju došli su strijelci iz
Čapljine, Mostara i Gruda. U
ekipnom dijelu pucalo se u
dvije serije po 10 golubova,
koje su se računale i za pojedinačni poredak. Ekipe su bile
sastavljene po lovnim jedinicama LD „Mosor“ i za ekipni
poredak u konkurenciji su bili
samo strijelci „Mosora“. Strijelci
„gosti“ bili su u konkurenciji za
pojedinačni poredak. Nakon
zanimljivog pucanja, ekipno
prvo mjesto osvojili su strijelci
Predsjednik Saveza Ilija Vrljić sa strijelcima mostarske „Jarebice“
www.lovackisavez-hb.ba
LJ „Orovnik“ (Vladimir, Tomislav i Zoran Mandić), drugi su
bili strijelci LJ „Blato“ (Anđelko,
Miroslav i Darko Zovko), a treći
strijelci LJ „Varda“ (Veselko Soldo, Ivica Ćavar, Dragan Karačić
i Vlado Bokšić).
Prvih šest strijelaca iz prve
dvije serije raspucavalo je još
jednu seriju za pojedinačni poredak. Prvo mjesto osvojio je
Zoran Mandić, drugo Dragan
Jurić, treće Darko Zovko i četvrto Mario Jurić.
Uslijedilo je uručenje pokala
i medalja najboljima. No prije
toga se Ilija Vrljić, predsjednik Saveza, obratio nazočnima
istaknuvši značenje očuvanja
tradicije ovoga natjecanja, s
opaskom da ga više nego dosad trebaju promovirati i lovci
i politika. Zatim je strijelcima
LD „Jarebica“ iz Mostara, kao
najboljoj ekipi izvan „Mosora“,
uručio prigodan pokal. Ostale
pokale i medalje uručili su Tomislav Čerkez, Miljenko-Mića
Lasić, Tomo Milićević, Dragan
Ivanković, Slavenko Lasić, Tomislav Mandić, Ivo Slišković,
Vinko Topić i Miro Kraljević.
Uslijedio je zajednički domjenak za sve sudionike i goste.
Na kraju, unatoč odličnoj
organizaciji ovoga natjecanja,
bilo je i nedostataka. Prvo, dosta mali odziv strijelaca (iz dvije
lovne jedinice LD „Mosor“ samo
po jedan strijelac,). Drugo, slaba, gotovo nikakva posjećenost lovaca ovom natjecanju.
Nekada je ovo natjecanje bila
lovačka, pa i „pučka“ svečanost.
Treće, neki novi strijelci koji su
posljednjih godina „obećavali“,
nisu se pojavili na ovom natjecanju. I još bi se toga moglo
dodati. Neki ovo uspoređuju sa
stanjem u „Mosoru“, traže uzrok
u tome. Međutim, najveća je
krivnja ipak u vodstvu Društva
i samim strijelcima, odnosno
Povjerenstvu za lovno streljaštvo. Ovo natjecanje ne bi trebalo ovisiti o volji i naporima
nekolicine pojedinaca, ono bi
moralo biti dio programa rada
Društva i kao takvom treba
na vrijeme početi s njegovom
pripremom. Prilika za to je već
iduće godine.
Vlado Bošnjak
Jedan od pokala uručio je i general Miljenko-Mića Lasić
13
DIVLJAČ I LOVIŠTE
LJETNA PREHRANA DIVLJAČI
U ljetnom razdoblju
u lovištu je uglavnom
dovoljno hrane
za potrebe divljači
S dolaskom proljeće i ljeta, divljač donosi prinove na svijet i započinje novi reprodukcijski ciklus. To je najaktivniji dio godine, i
fiziološki i migracijski. Mnogo je promjena na samoj divljači, od
mijenjanja dlake do rasta novoga rogovlja te podizanja mladunčadi i rasta jedinki. Podižući pomladak divljač ima pojačan
apetit te mora uzimati više raznovrsne hrane, što u ovom razdoblju i nije neki problem jer je sva vegetacija u punom rastu.
I
ako su divlji biljožderi prilagođeni na gotovo svu biomasu,
botanički sastav obroka papkara vrlo je važan u ljetnim mjesecima. Dostupnost i hranidbena
vrijednost biljaka značajno varira
tijekom godine. U divljini se kreću
velikim područjima gdje sami izabiru optimalni sastav obroka. U
proljeće lišće i mlade grančice (izdanci) imaju veću koncentraciju
probavljive energije i probavljivih
bjelančevina od trave.
14
Hranjive tvari potrebne za
organizam divljači su biljnog, a
manje životinjskog podrijetla.
Te hranjive tvari (sastojci) nužne svakoj životinji svakako su
bjelančevine (proteini), šećeri
(ugljikohidrati), celuloza, masti,
vitamini, a bez vode nema ni života. Biljke sadržavaju više kisika
(O), a životinje više ugljika (C).
Svi navedeni elementi jako su
bitni kako za rast divljači tako za
reprodukciju te na kraju i viso-
ku trofejnu vrijednost što i je bit
dobrog gospodarenja lovištem.
Visoko razvijene sezonske
prilagodbe metabolizma i fiziologije probave najzanimljivija
su prilagodba divljači. Te se prilagodbe temelje na smanjenju
intenziteta metabolizma zimi,
a očituju se slabijim apetitom
te shodno tomu smanjenom
dnevnom količinom konzumirane hrane. Na taj je način divljač dobro prilagođena naglim
promjenama vremenskih uvjeta u zimskim mjesecima.
PREŽIVAČI, DIVLJE SVINJE…
Preživači (jeleni, srne, divokoze) pasu i brste. Njihova
prehrana u ljetnom razdoblju
sastoji se od različitog bilja, lišća, pupoljaka i mladih izbojaka
listopadnog drveća. Rado jedu
lišće kupine, imele, gule koru
drveća, jedu bukvicu, žir te različito zeljasto bilje i travu. Preživači posebno vole zrnastu hranu
kukuruz, pšenicu. Zbog toga
prave znatne štete na usjevima i mladim plantažama pa se
preporučuje sijanje remiza po
lovištu da bi se izbjegle štete i
plaćanja odšteta. Srne su jako
izbirljive u pogledu prehrane,
najdraža im je paša na dobrim
livadama, djeteliništima, šumskim čistinama.
Divlja svinja ima jako izražen
nomadski nagon koji joj omogućava da prelazi velike površine te tako nema problema s
prekobrojnom populacijom ili
pomanjkanjem hrane i slično.
Posjećuje šume s visokim deblima (smrče, jelove, hrastove,
bukove i dr.) koje su bogate
podšumskim raslinjem, obrađene površine i livade koje rije, ali
redovito uvijek ispod 1000 m
n/m. U njezinim staništima obvezno mora biti mjesta s vodom,
tzv. kaljužišta gdje se valjanjem
u blatu hladi tijekom ljeta i rješava se nametnika te odakle pije
vodu. Danju ostaje sakrivena i
odmara se u gustišu kupinjaka
i niskoga grmlja. Svežderi su i
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
DIVLJAČ I LOVIŠTE
ljeti se hrane korijenjem, žirom,
kestenom, nasadima kukuruza,
pšenice, ali i crvima, insektima,
jajima, žabama, miševima te strvinama druge divljači. U ljetnom
razdoblju, divlje svinje često prave velike štete na usjevima.
VUKOVI, LISICE, MEDVJEDI…
Vuk se hrani divljim i domaćim
životinjama tijekom cijele godine
i meso mu je glavni dio prehrane.
U nedostatku mesa često jede
biljke i strvine. Pregledom želudaca odstrijeljenih vukova, osobito
u ljeto i jesen, nalazili su se ostaci
šumskoga voća i bilja.
Lisica se također, uz meso
životinja, u ljetnom razdoblju
hrani i šumskim plodovima, kukuruzom, grožđem, smokvama
te ostalim voćem.
www.lovackisavez-hb.ba
Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, medvjedi
oko 95 % prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom (maline, žir, bukvica…),
gljivama, a udio životinjskih bjelančevina sastoji se uglavnom
od beskralježnjaka i lešina većih
životinja. Kao lešinari, medvjedi
pomažu čišćenju i procesima
recikliranja u prirodi. Smanjivanjem mase neke lešine oni ubrzavaju rad prirodnih razgrađivača. Od divljači, medvjed napada
samo vrlo mlade te ranjene i bolesne životinje koje može uhvatiti. Kao predatori, medvjed pomaže proces prirodne selekcije
izdvajanjem slabijih jedinki. Med
je u ljetnom razdoblju posebna
poslastica za medvjede te tako
čine goleme štete na pčelinja-
cima. Također se hrane raznim
insektima koje iskapaju iz debala
i mravinjaka. Od biljne hrane u
proljeće i ljeti dominiraju zeljaste
biljke i trave, ljeti se pridružuju
razni mekani plodovi, a u jesen
i žir bukve (bukvica) kao glavna
hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti. Zbog kratkog i jednostavnog probavnog
trakta, znatan dio pojedene biljne hrane prođe kroz cijeli trakt
slabo ili nikako probavljen.
To medvjedu stvara potrebu
za uzimanjem što većih količina hrane. S druge strane, zbog
samo djelomične razgradnje
tijekom probave, medvjed izmetom pomaže širenju biljnih
vrsta, prenoseći njihove sjemenke na velike udaljenosti. U
potrazi za hranjivim plodovima
medvjed zna prevaliti velike
udaljenosti, a često i otići izvan
stalnoga životnog prostora.
Kako u ljetnom hranidbenom
razdoblju u lovištima postoji
uglavnom dovoljno raznolike
hrane za podmirivanje hranidbenih potreba divljači, stvaranje masnih zaliha i podizanje pomlatka,
nije potrebno prihranjivanje osim
u slučajevima elementarnih nepogoda (suše, požari).
Tomislav Mihaljević
15
LOVNA SEZONA
UZ POČETAK SEZONE LOVA NA SRNJAKA
Na čeki, puni adrenalina,
spremni očekujete “rogonju”...
L
ov srnjaka, posebice na
otvaranju lovne sezone,
za svakog je lovca vrhunski doživljaj. Nema ništa ljepše,
rekli bi stari, iskusni lovci, kao
kad se u samu zoru nađete na
čeki, budni i pripravni promatrate teren ispred sebe, čekajući svoj trofej, koji se u svakom
trenu može pojaviti. Puni adrenalina, spremni očekujete do
zadnje sekunde da pred vas
izađe „rogonja“. Osjećate ga tu,
u blizini, čujete njegovo „baukanje“, i sve mislite – evo ga,
samo što nije! ...
Upravo takvu lovačku idilu
doživio sam zajedno sa svojom
družinom: Zdenkom, Rafom,
Mićom, Dencom i ostalima, loveći na otvaranju ovogodišnje
lovne sezone na srnjaka.
Nakon lijepog i ugodnog
druženja protekle noći, uz veliku logorsku vatru i nakon niza
ispričanih lovačkih priča, krenuli smo na počinak u dobro
uređenu i opremljenu lovačku
kuću. U rano jutro, poslije nezaobilazne jutarnje „kafice“ i
odabira terena priopćen nam
je plan i vrijeme lova, te raspored po čekama kojeg smo se
morali obvezno pridržavati.
Svježe, malo prohladno jutro, nagovještavalo je lijep i
uspješan lovni dan. Jutarnja
rosa i magla djelovali su pomalo deprimirano na nas, ali optimizam nam je bio puno jači.
Razdanilo se, pet je sati i već
sam na čeki, naperenih ušiju i
širom otvorenih zjenica. Pogledom „češljam“ teren ispred
sebe pazeći da mi ni najsitniji
detalj ne promakne. Zdena,
Rafo i drugi lovci već su se rasporedili po rosnoj i maglovitoj
poljanici koja se proteže kroz
visoku jelovu šumu.
Svjež i oštar planinski zrak
mirisao je na jelovu šumu. Ptice pjevice već su započele svoj
jutarnji koncert. U toj simfoniji
povremeno im se iz obližnjeg
16
šumarka pridruži i srna svojim
prodornim piskom, a njezin
umiljati zov otkri prisutnost srnjaka, koji se muški prodornim
„baukom“ javi na obližnjem
proplanku.
Slika kao iz snova – lovište,
obilje divljači, sve je prekrasno.
Imam osjećaj da je već i vrijeme nekakvoj lovini.
Ubrzo zatim, nešto podalje
od nas, začu se jedan pucanj.
Pomislih kako je sigurno „Dijana“ (božica lova) bila izdašna
i nekomu darovala lovačku
sreću. Nije trebalo dugo, tek
nekoliko minuta i saznajem
da je odstrijeljen jedan solidan
srnjak, te da sretnik-spretnik
bijaše jedan mladi lovac, član
domaćega lovačkog društva.
Dan pomalo odmiče. Rosa
se dobro podigla, a magla se
razišla – idealno, razmišljam,
samo da moj „rogonja“ izađe
na pašnjak pa da i ja lijepom
ugođaju dodam još jedan krasan trofej. Pogledavam na sat,
imam još nekoliko minuta i vrijeme za čekanje mi ističe, moram napustiti čeku jer je tako
unaprijed dogovoreno i od
strane lovnika naređeno.
Baš u tom trenutku iz šumarka izađe srnjak. Stoji na
početku livade i gleda oko
sebe. Lijep primjerak, po mojoj
procjeni najmanje „srebrnjak“.
Laserskim uređajem mjerim
udaljenost – 129 metara pokazuje mi digitalni mjerač. Idealno, pomislih.
Podižem svoj 223 Zastavin
„Mini Mauser“, namještam končanicu optike, otkočujem i pucam! Nakon hica tajac, ništa se
ne čuje.
Tek tada mi krv proradi,
uostalom kao i svakom lovcu
nakon pucnja. Krećem prema
njemu, a put od moje čeke
do mjesta na kojem je stajao
srnjak učini mi se kilometrima
dugačak. Idem užurbanim korakom fokusiran na grm ispred
kojeg je stajao srnjak. Zbog visoke trave, iz daleka se divljač
teško uočava. Dok ne dođete
na nekoliko koraka, niste sigurni u uspješan pogodak.
Koračajući prema cilju kroz
visoku travu, razmišljam o sve-
mu samo ne o promašaju. Ne
dajući zloslutnim mislima da
mi se motaju po glavi, usput
zazivam i Božju milost... kad
baš u tom trenutku na nekih
desetak metara spazih „rogonju“. Na bok okrenut, nepomičan leži u visokoj travi, s dobro
vidljivom ulaznom ranom na
desnoj plećki. Krasni rogovi,
pravilni šesterac, trofej kakav se
samo može poželjeti. Sam sebi
čestitam na krasnom pogotku,
a Bogu zahvaljujem na uslišanoj molitvi.
Moj kolega Zdena uskoro
dolazi do mene, čestita, i zapinje mi svježu jelovu grančicu
za šešir, te jednu stavlja srnjaku
u gubicu – odajući mi tako priznanje za uspješan pogodak, a
grančicu srnjaku kao posljednji zalogaj – posljednja počast, sve po lovačkom običaju,
nema što.
Nakon nekoliko fotografija
za uspomenu, vraćamo se u
društvo ostalih lovaca.
Veselo i ugodno bilo je i poslije na zbornome mjestu pred
lovačkom kućom. Nakon nezaobilazne zdravice zalivene bosanskom šljivom, nizale su se
čestitke i drugih lovaca koji su
pristizali s udaljenijih čeka.
Priznanja za precizan, „školski“ pogodak, na kraju čestitarske ceremonije rezultirala
su jednom veselom packom
jednoga starog, iskusnog lovdžije, upućene na račun nekih
lovaca kojima predlaže uzimanje dodatnih sati iz oblasti
preciznog ciljanja. Dakako, sve
je to prihvaćeno kao mala šala
koja će zasigurno imati pozitivan efekt učinka za one na čiju
je adresu upućena.
Lijepo je i ugodno bilo taj
dan loviti i družiti se s veselim
i zabavnim lovcima, a rogovi
trofejnog srnjaka već su ukras
u prostoru lovačke sobe.
Mladen Bešlić
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LD FAZAN Odžak: USPJEŠAN NOVI POČETAK
Velike mogućnosti
za lovni turizam
Odžak je i prije Domovinskog rata imao prepoznatljivu lovnoturističku dimenziju. Ta su iskustva dobro iskorištena, lovište je
sanirano, uložen je golem napor, pa sada domaća i inozemna lovačka elita ima mogućnost po nešto nižim cijenama nego drugdje
ovdje u cijelosti zadovoljiti svoje lovačke apetite.
saveza Odžak, Lovačko društvo
Odžak pripaja se i funkcionira
pod Sreskim lovačkim savezom „Majna“ Modriča. Godine
1951. gasi se i ovaj savez, pa
Odžačani pripadaju Sreskom
lovačkom savezu Doboj, sve
do 1973. godine, kad se novom
organizacijom lovstva u BiH
sva lovačka društva stavljaju
pod Savez lovačkih organizacija BiH. Tako ostaje do 1992., kad
je taj savez imao 520 članica. U
ratu su Odžak napustili svi Hrvati i Bošnjaci, lovišta su ostala
bez gospodara, a divljač je bila
prepuštena tamanjenju bez
ikakve kontrole. Najviše je stradala srneća divljač, oduvijek
najdraža lovina za lovokradice,
no i druga je divljač pretrpjela
goleme gubitke. Kad se domicilno pučanstvo vratilo, zateklo
je uništeno i opustošeno lovište, poljoprivredne površine
zarasle u korov, opljačkane i
zapaljene kuće i stanove. Trebalo je smoći snage za novi
početak.
Glede lovstva, ponajprije
je trebalo odrediti granice lovišta, jer je skoro cijeli Vučijak
s nizinskim dijelovima pripao
Republici Srpskoj. Lovačkom
društvu „Fazan“ ostalo je svega
15.886 hektara.
OBNOVA LD „FAZAN“
Karakteristično posavsko lovište
M
alo je lovaca u BiH a da ponešto ne znaju o lovačkom
društvu u Odžaku. Posebice to dobro znaju oni koji su
dolazili u lov na fazane, prije i poslije Domovinskog rata.
Bogato lovište omogućavalo je (i omogućuje) svakom lovcu da
zadovolji svoje lovačke apetite. I dok neka naša lovačka društva
razmišljaju kako i na koji način početi s lovnim turizmom, ovdje je
to već dobro poznata stvar.
RATNE NEDAĆE
Po dolasku u Odžak, u lovačkom domu zatekosmo tajnika
Društva Nedžada Garića, kako sređuje evidenciju i pravi planove
o otvorenju lova na srnjaka. Bio je tu i lovočuvar Božo Grgić, ali je
ubrzo otišao na ranije dogovoreni zadatak. Kratke crtice iz poviwww.lovackisavez-hb.ba
jesti Društva početna su tema
našega razgovora. Društvo je,
naime, utemeljeno 1946., a prvi
predsjednik bio je Nazif Omerbašić. Imalo je 10 članova,
premda se negdje u evidenciji
može naći podatak da ih je bilo
13. Od Nazifa pa do Dragana
Guberca, sadašnjeg predsjednika, bilo ih je još 18 koji su
obnašali dužnost predsjednika
Društva, neki i po dva-tri puta.
Ukidanjem Sreskoga lovačkog
U tim jako teškim uvjetima, skupina lovaca odlučila je
stvari pokrenuti s mrtve točke,
reći stop krivolovu i bezvlašću,
krenuti trnovitim putem, te uz
puno rada dovesti lov i lovstvo
u stanje kakvo je danas. Godine 1997., nakon što su ispunjeni uvjeti, registrirano je Lovačko društvo „Fazan“ Odžak. Prvi
predsjednik bio je Marko Kljajić, drugi Marko Kaurinović, a
godine 2000. za predsjednika
je izabran Dragan Guberac, i
on i danas obnaša tu dužnost.
U Društvu je 320 članova.
Stalno uposleni su lovočuvar
i tajnik. Članarina je 200 KM, a
lovci imaju i obvezu raditi dva
radna dana u lovištu i kroz akcije čišćenja lovišta i uništavanja
štetočina ostvariti 90 poena.
Radni dani se mogu zamijeniti
novčanom naknadom, ali izlasci i čišćenje lovišta od štetočina
se moraju odraditi.
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Dio odžačkog lovišta
Lovište pripada tipu nizinskih lovišta s nadmorskom visinom od 89 do 220 m. Susjedna lovišta su: Bosanski Šamac,
Crkvina, Modriča, Vukosavlje,
Bosanski Brod i Republika Hrvatska, s kojom je granica na
rijeci Savi. Sa susjedima imaju
uglavnom dobre odnose.
DIVLJAČ
S obzirom na prirodu lovišta, ovdje je najviše fazanske
divljači, zatim trčke, prepelice,
patke, guske i liske. Jedan broj
pernatih selica zadržava se na
ovim područjima tijekom zime,
pa to omogućava duži lov na
njih. Od papkara najzastupljenija je srneća divljač pa divlja
svinja.
Sa zecom ne stoje baš najbolje, premda se u posljednjih
nekoliko godina primjećuje
oporavak i ove, nekima ipak
najdraže lovne divljači.
Srneća divljač bila je u ratu
skoro istrijebljena. Pobjegla
je u zabitne dijelove Vučijaka
kako bi se zaštitila od krivolovaca. No upornim radom na suzbijanju krivolova i čišćenjem
lovišta od štetočina, stvorili su
se uvjeti za brže naseljavanje
napuštenih prostora. Sada je
srneća i fazanska divljač dostigla kapacitet lovišta, a u nekim
dijelovima i više od toga. U
lovište se redovito unosi fazanska divljač (i odrasli i pilići)
zbog povećanja brojnog stanja
i zbog poštovanja osnovnih
postavki (svježa krv). Iz istih
se razloga unosi izvjestan broj
zeca i trčke.
18
Tajnik Društva Nedžad Garić ispred lovačkog doma
Ovdašnji lovci i dalje najradije love nisku divljač, ali i
divlje svinje, koje prave velike
štete pa to iziskuje i velik novac
za njihovo podmirenje.
U poslijeratnom razdoblju
ovdje je gotovo nestalo svrake,
te naše lijepe autohtone ptice,
pa je donesena odluka o totalnoj zabrani njezina odstrela.
Godišnji plan odstrela srnjaka se ostvaruje, a zadovoljni su
trofejnom vrijednošću odstrijeljenih srnjaka. Primjerice, lovac
iz Danske, Bo Gehl Jensen,
odstrijelio je srnjaka vrijednog
151,30 točaka. Odstrijeljeno je
još nekoliko trofejno dosta vri-
jednih srnjaka, a to je ponajviše
rezultat rada ovdašnjih lovaca.
Zaražene divljači nema, a
borba protiv krivolova vodi se na
klasičan način: hvatanjem, prijavom policiji (s kojom, usput rečeno, dobro surađuju), te kažnjavanjem nečasnih pojedinaca.
LOVNI TURIZAM
S obzirom na to da je lovstvo u Odžaku i prije rata imalo prepoznatljivu turističku
dimenziju, normalno je bilo
to nastaviti i na najbolji način
iskoristiti stečena iskustva. Odmah poslije rata, ovdje su otvorili vrata domaćoj i inozemnoj
lovačkoj eliti ponudivši bogat
lov uz nešto niže cijene od
onih koje im se nude drugdje.
Imaju sve što je potrebno da
se lovac primi, ugosti, odvede
u lovište i odstrijeli ono za što
je došao: organiziranu pratnju,
prevoditelje, donosače divljači,
a kinološku potporu osigurava
im kinološka sekcija s dobrim
i uvježbanim ptičarima. Smještaj je u hotelu i u nekoliko lovačkih kuća. Istina, fali im jedan
veći, komforniji lovno-turistički
objekt. No, ukazala im se prilika da kupe jednu devastiranu
kuću u Gornjem Svilaju. Dali su
se na posao i krajem 2006. ovaj
Budući motel dat će novi zamah razvoju lovnoga turizma u Odžaku
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Surađuju s kinološkim klubom
u Orašju, a za rad kinološke sekcije zadužen je Senad Puzić.
STRELJAŠTVO
LD „Fazan“ imalo je lijepo
uređenu streljanu za gađanje
glinenih golubova, i dobru
ekipu strijelaca. Jednom su bili
i domaćini natjecanja na razini Saveza. Ta je streljana bila
izvan grada i nije bilo nikakvih
problema, sve dok se teren tik
uz streljanu nije dodijelio za
stambenu izgradnju ljudima
koji su se opredijelili za život
u Odžaku. Sada očekuju novu
lokaciju i priželjkuju izgradnju
nove streljane.
JOŠ O KOJEČEMU
Jedna od brojnih visokih zatvorenih čeka u odžačkom lovištu
je objekt, odnosno njegovih
800 četvornih metara, bio pod
krovom. Ove godine planiraju
završiti sve radove i tako dobiti jedan objekt motelskog tipa
za lovni turizam, što će otvoriti nove mogućnosti za lovni
turizam i dati novi impuls prepoznatljivosti ovoga kraja na
turističko-lovačkim destinacijama. Kad se ovaj motel stavi u
puni pogon, otvorit će se nove
Ocijenjeni trofeji srnjaka
www.lovackisavez-hb.ba
financijske mogućnosti za još
veća ulaganja u lovstvo.
KINOLOŠKA TRADICIJA
Kinološka aktivnost ovdje
ima dugu tradiciju. Lovačkom
psu, desetljećima unazad, ovdje
je pridavana značajna pozornost. Među prvima su počeli
uvoditi ptičare, a sve manje
koristiti goniče. Goniča danas
imaju samo poneki stariji lov-
ci koji se njime služe u lovu na
divlje svinje, ali i tu su kratkonogi goniči u prednosti. Godišnje
upriliče jednu utakmicu IPO i
jednu smotru. Kako ne bude
velik broj pasa na ovim priredbama, financijski troškovi su veliki, poglavito ako im dolaze suci
iz udaljenijih mjesta. Voljeli bi,
kažu, da im se delegiraju suci,
primjerice, iz Orašja, jer bi im
tako troškovi bili daleko manji.
Razgovor s predsjednikom
Gubercom bližio se kraju, pa
ga upitasmo još za eventualne
probleme, za rad s lovačkom
mladeži, za ciljeve Društva. Dobismo odgovor da problema
ima svatko, samo ih svatko ne
rješava na isti način i jednako
uspješno. Bili bi jako zadovoljniji kad bi se Zakon o lovstvu
konačno počeo primjenjivati u
cijelosti, pogotovo njegov dio
koji se odnosi na koncesiju na
lovišta. Cilj im je što prije staviti
u funkciju novi objekt i postati
lovno-turistička meka, među
najboljima u BiH.
U kategoriji lovačkog pomlatka imaju 30-ak članova, članarina je 20 KM. Ti budući lovci
imaju iskaznice i idu na radne
akcije, najčešće s rodbinom. Njihova je obveza provesti jedan
radni dan na čišćenju okoliša, a
to se najčešće provodi u suradnji s mjesnom zajednicom. Općenito, odnosu prema prirodi
poklanja se posebna pozornost.
Svatko čisti u svojoj sekciji. Ispaljene patrone, limenke, kese,
boce, konzerve… sve se to nosi
kući. Nema spaljivanja ni ostavljanja u lovištu.
Još bi se, naravno, imalo o
čemu razgovarati u odžačkom
lovstvu, ali je vrijeme za rastanak. I za želju da se novi lovački
objekt u Odžaku otvori do Božića i da Odžak, odnosno njegovo LD „Fazan“ bude vodeća lovno-turistička destinacija u BiH.
Dobroslav Vrdoljak
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HLD VEPAR Fojnica: OTVORENJE LOVA NA SRNJAKA
Popravilo se
brojno stanje
srneće divljači
Vesela i opuštena lovačka družina
O
tvorenje lova na srnjaka
u fojničkom lovištu ove
je godine upriličeno 23.
lipnja ispod Zec planine. Kao i
uvijek ta prigoda prođe u veselju i ugodnu raspoloženju, a
sve je lovce posebno razveseli-
upravo zaštiti divljači i borbi
protiv krivolova.
Na dan otvorenja lova nije
bilo odstrela, ali malo je bilo
onih koji bar ne čuše „dreku“
srnjaka dok su odlazili na čeku.
Upravo je moja malenkost
imala sreću u razmaku od pola
sata pucati na dva srnjaka, ali
su i oni imali sreću da sam to
bio baš ja, jer oba utekoše bez
događalo u našem Društvu.
Završeno je proljetno sijanje žitarica za divljač, a odrađene su
i brojne druge akcije u lovištu
predviđene godišnjim planom
rada. Spomenimo i natjecanje
koje je održano u Kreševu u gađanju glinenih golubova, mete
srnjaka i još nekih disciplina
na kojem su naši lovci: Petar
Tuka, Zdenko Petrović, Jozo
Mjesto među najboljima: Zdenko Petrović (čuči, lijevo)
la činjenica da se brojno stanje
srneće divljači znatno popravilo u odnosu na prethodne
godine. Rezultat je to, svakako, dobra rada Predsjedništva
Društva, koje je zadnjih godina
posebnu pozornost pridavalo
ogrebotine. Preživješe srnjaci
moje „precizne“ hice, a preživjeh i ja, uz malo izgubljena ponosa, cjelodnevne šale na svoj
račun od strane kolega lovaca.
No, nije otvorenje lova na
srnjaka sve što se zanimljivo
Šušnjara i Milan Šero napravili zapažene rezultate. Najbolji
od njih bio je Zdenko Petrović
osvojivši treće mjesto u gađanju glinenih golubova.
Dragan Perica
LU LIVANJSKO POLJE Lištani:
OTVARANJE SEZONE LOVA NA SRNJAKA
Stari srnjak za
novoga člana
N
a otvaranju ovogodišnje sezone lova na srnjaka u LU „Livanjsko polje“ Lištani odstrijeljen je jedan stari srnjak kojemu je
vrijednost trofeja rogovlja bila u vidnom opadanju. Članovi
ove lovačke udruge i pripadnici sekcije Čelebić, podijelili su radost i
zadovoljstvo prvoga odstrela s svojim novim članom, Antom Križancem-Bestom, kojemu se posrećilo da svoj prvi odstrel okruni jednim
starim, istina slabih rogova ali po svemu drugom vrijednim srnjakom.
Ekipu s kojom je Ante bio u svome uspješnom lovu još su činili
Pere, Marko, Mate, Jorga i lovnik Mirko Kovač.
Na slici se može jasno vidjeti kako je uistinu riječ o starom srnjaku, a čitatelji neka mu procijene starost. Lovnik sekcije, Mirko Kovač,
tvrdi da je star najmanje 7 godina.
Mladen Bešlić
20
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: LOV SRNJAKA
Dopušteno
odstrijeliti
dva srnjaka
K
ao i ranijih godina, Upravni odbor LD „Pavlovica“ iz Novog
Travnika odobrio je lov na srnjaka u vremenu od 16. lipnja
do 15. rujna ili po odstrelu dva srnjaka, što je potvrdio i županijski resorni ministar. Za to možemo ponajviše zahvaliti predsjedniku Lovačkog saveza Herceg Bosne Iliji Vrljiću, tajniku Saveza
Ivici Lučiću, predsjedniku Županijskog vijeća za lovstvo Županije
Središnja Bosna Jaki Čavari, dopredsjedniku Saveza i predsjedniku
Skupštine LD „Pavlovica“ Slavku Marinu, predsjedniku LD „Pavlovica“ Mirku-Mići Lešiću i predsjedniku LU „Kuna“ Jajce Marku Bilandžiji, koji su kod premijera i resornog ministra Županije Središnja
Bosna uspjeli dogovoriti ovjeru godišnjih planova gospodarenja
za 2013./14. za sve lovačke udruge Središnje Bosne.
I ove godine vlada veliko zanimanje lovaca za lov ove divljači. Među lovcima prevladava natjecateljski duh u smislu da svoju
sekciju podigne na što veću razinu uređujući lovište, izgrađujući
lovne i tehničke objekte kao i povećanjem fonda divljači u lovištu.
Pripreme za ovu vrstu lova započele su još zimus prihranjivanjem
divljači, kad je svaka sekcija znala na koji će rajon iznijeti hranu
potrebnu za prihranjivanje divljači, a nastavilo se u proljetnim danima po nestanku snijega, kad su lovci napunili postojeća solila i
izgradili osam novih i njih također napunili solju. Intenzivnije pripreme započele su krajem travnja kad su lovci u skupinama izlazili
LU VRAN Tomislavgrad: SKUPŠTINA
Izabrano
novo
vodstvo
Udruge
N
a Skupštini Lovačke udruge „Vran“
Tomislavgrad, održanoj 26. svibnja
2013., izabrano je novo vodstvo
Udruge. No prije izbora predsjednika Udruge, članova Upravnog i Nadzornog odbora
te članova Suda časti, podneseno je izvješće Upravnog odbora o financijskom stanju
u Udruzi, stanju na terenu i unutar same
Udruge. U tom je izvješću konstatirano da
je Udruga svoje poslovanje završila pozitivno, podmirene su sve financijske obveze,
sređeno je stanje unutar samih tijela uprave
i napravljeni su pomaci u stanju na terenu.
www.lovackisavez-hb.ba
Prvoga ovosezonskog srnjaka odstrijelio je Mirko Ćelam
na izviđanje terena i pripremu čeka koristeći iskustvo glavnog lovnika Društva i lovnika sekcija.
U dosadašnjem dijelu sezone, 23. lipnja sreća se osmjehnula
lovcu Mirku Ćelamu iz sekcije Gradina, koji je na lokalitetu Groničevca, iznad sela Margetića, odstrijelio jednoga od dva odobrena
srnjaka. U tom su lovu s Mirkom bili Tomislav Slipac i Fabijan Ramljak, i svi su skupa s članovima obitelji do dugo u noć u Mirkovoj
kući, uz pjesmu koju bi najčešće započinjao baš Mirko, slavili ovaj
lovački uspjeh.
Anto Cvitanović
Veliko zanimanje zastupnika za skupštinu
Potom je slijedilo izvješće Nadzornog odbora glede rada tijela Udruge, financijskog
poslovanja i raspolaganja imovinom. Izvješće je bilo pozitivno, a Skupština je usvojila
oba izvješća.
Nakon izviješća, pristupilo se biranju
predsjednika i potpredsjednika Udruge.
Gotovo jednoglasno, za novog (starog)
predsjednika izabran je Jozo Gudelj-Joca,
a za potpredsjednika Dalibor Kapulica.
Također, Skupština LU „Vran“ Tomislavgrad
izabrala je i nove članove Upravnog i Nadzornog odbora, te članove Suda časti. Za
članove Upravnog odbora izabrani su Ivan
Šapina, Tihomir Mioč, Mate Renić, Iko Perić, Mate Buntić, Ante Bilić, Mirko Šarac,
Petar Bilobrk i Dalibor Kapulica. Za članove Nadzornog odbora izabrani su Marijan
Sabljić-Majo, Nikola Pinjuh i Rudolf Dukić,
a za članove Suda časti Selim Korić, Hrvoja
Krišto i Blaž Ivančić.
Mate Buntić
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD RUJAN Kočerin: SKUPŠTINA
Ima razloga za
zadovoljstvo
Neobvezan razgovor prije sastanka
Dio zastupnika na skupštini
R
edovita Skupština LD „Rujan“ Kočerin održana je 18.
svibnja 2013. u prostorijama Lovačkog doma Lipovci.
Skupštinu, kojoj su bili nazočni svi njezini zastupnici, vodio
je Branko Vukoja, predsjednik
Skupštine, a članovi radnog
predsjedništva, osim Vukoje, bili
su predsjednik Društva Mate
Mikulić, dopredsjednik Skupštine Jure Mikulić i tajnik Društva
Ivan Mikulić.
Iscrpno izvješće o radu Društva u protekloj godini, odnosno
lovnoj sezoni, te izvješće o fi-
nancijskom poslovanju Društva
u 2012. godini podnio je Mate
Mikulić, predsjednik Društva.
U izvješću je istaknuto da su
podmirene sve obveze prema
Lovačkom savezu Herceg Bosne
i prema nekim drugim subjektima, a naglašene su poteškoće
oko koncesije na lovište. Predsjednik se posebno osvrnuo na
gradnju Lovačkog doma Lipovci, čije je otvaranje svečano i dobro organizirano, zahvalivši još
jednom svim donatorima i onima koji su na bilo koji način poduprli izgradnju ovoga objekta.
U izvješću je apostrofiran i sastanak Županijskog vijeća za lovstvo ŽZH, koji je organiziralo LD
„Rujan“, na kojem se raspravljalo
o svim poteškoćama, a osobito
o problemu koncesije na lovište, što je problem svih lovačkih
udruga u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Tom su prilikom
usuglašeni svi bitni stavovi.
Nakon izvješća o radu i financijskog izvješća, predsjednik Društva potanko je izložio
sve stavke navedene u Planu
rada Društva za 2013. godinu.
Spomenuto je podmirenje obveza prema Lovačkom savezu
Herceg Bosne i prema drugim
institucijama, osiguranje lovaca
tijekom lovne sezone i lovočuvara kroz cijelu godinu, uredno
plaćanje članarine i ažurno vođenje svih evidencija po lovnim
jedinicama, nabavka divljači,
uvođenje obveznih dnevnica
po lovnim jedinicama, održavanje lovačkog doma te organiziranje hajke.
Skupština je jednoglasno
usvojila oba izvješća i plan rada
za 2013. godinu.
U daljnjem radu Skupštine,
predsjednici lovnih jedinica
podnijeli su kratka izvješća o
radu lovnih jedinica, a Skupština
je obvezala lovne jedinice da redovito održavaju svoje sastanke
i da o tome podnose izvješća
Upravnom odboru Društva.
Nakon jednosatnog rada,
predsjednik Skupštine Branko
Vukoja zahvalio je nazočnima
na aktivnom sudjelovanju u
radu i na konstruktivnom doprinosu radu Društva, te pozvao
zastupnike na roštilj i druženje.
Ivan Mikulić
LU ZAVELIM Roško Polje: LOVOSTAJA
Nema „radostaje“ u lovostaji
L
ovostaja je vrijeme kad lovci mogu odraditi mnogo korisnih
stvari u lovištu. U LU „Zavelim“, to je stalna praksa, od osnivanja udruge do danas. S početkom lovostaje ovdašnji su lovci
zasukali rukave i napravili neke zahvate na popravci i premještanju
automatskih hranilica za divljač. Renoviran je, također, lovački kontejner, danas možemo slobodno reći lovačka kuća, koja je mjesto
okupljanja lovaca, ali i onih koji to nisu a vole okupljanje i druženje. Kuća je dostupna svima, uz uvjet da poštuju kućni red. Neki
od lovaca sudjelovali su i u prosijecanju šumskih staza i putova. Uz
ovo, valja istaknuti da je i ove godine u proljeće u lovištu uzorano
nekoliko parcela na kojima su posijane žitarice i travno-djetelinske
smjese, kao dopunska prehrana divljači, a obnovljena su i neka
solila za divljač.
Glede poštovanja lovostaje, to je na najvišoj mogućoj razini, a
sve ovo dovoljno govori i upućuje na ozbiljan i uspješan rad lovaca LU „Zavelim“.
Hranilica za divljač
22
Ante Đikić
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU VRAN Tomislavgrad: SEKCIJA ORLOV KUK
Novi krov na lovačkoj
nadstrešnici u Grlima
U
subotu 22. lipnja 2013., članovi sekcije „Orlov kuk“ LU „Vran“
Tomislavgrad, u ranim jutarnjim satima krenuli su postavljati novi krov na nadstrešnici u Grlima, inače jednom od omiljenijih okupljališta lovaca ove sekcije. Na nadstrešnici je, doduše,
već bio krov od okoraka, no za svakoga, pa i najmanjeg pljuska
taj je krov više propuštao nego odbijao kišne kapi. Da bi se nadstrešnica produljio životni vijek, članovi sekcije „Orlov kuk“ odlučili
su je staviti pod limeni krov. Lovačka udruga „Vran“ Tomislavgrad
financirala je nabavku lima i ostalog materijala potrebnog za
izvedbu radova, a ostalo su članovi sekcije uradili o svom trošku.
Radovi su vođeni pod nadzorom prijašnjeg predsjednika sekcije
Mate Mašića, koji je svojim oštrim okom, i zanatskim umijećem
„ispečenim“ u Njemačkoj, pratio da krov dođe u „vinklo“. U ranim
poslijepodnevnim satima radovi su privedeni kraju, nakon čega se
pristupilo zajedničkom objedovanju specijaliteta iz „Paškina kotla“.
Akciji uređenja nadstrešnice odazvali su se sljedeći članovi sekcije:
Mate Mašić, Ivan Mašić – Keco, Ivan Galir, Ante Skočibušić, Mate
Buntić, Paško Miloš, Kristijan Miloš – Kićo, Ivan Radoš – Cikojić,
Ivan Ramljak, Jozo Gudelj – Joca, Petar Radoš – Milić, Ante Šarić
i Vinko Radoš – Zerkić.
Ovdje nikoga ne bismo isticali posebno, svatko je doprinio na
svoj način da ovaj objekt posluži svojoj svrsi, prije svega članovima
sekcije, a onda svim dobronamjernim „putnicima namirnicima.“
Mate Buntić
Nadstrešnica u Grlima
Objed nakon završenog posla
LD SOKOL Nova Bila: OTVORENA SEZONA LOVA NA VISOKU DIVLJAČ
Optimističan početak
nove lovne sezone
O
vogodišnji lov na visoku divljač u LD
„Sokol“ otvoren je 15./16. svibnja na
lokaciji Ponir-Jasik na Vlašiću. Izuzetno
lijep dan pripomogao je lovcima da budu dobro raspoloženi i da uživaju u tom događaju.
Na večernjoj i jutarnjoj čeki nije bilo odstrela,
ali je primijećeno dosta divljači pa su lovci optimistični i nadaju se dobroj lovnoj sezoni.
Predsjednik sekcije Ponir, mladi lovac
Mario Franjić, te tajnik sekcije Dragan Piliškić s kolegama iz sekcije dobro su odradili
posao oko organizacije lova. Oko podne
bio je pripremljen zajednički objed za sve
lovce i goste koji su bili pozvani da uveličaju
čin otvaranja lova. Prije objeda, predsjednik
Društva Darijo Sučić, koji je s nekoliko lovaca
prije toga otišao posjetiti kolege iz LD „Vlašić“,
koji su taj dan također otvorili lov na visoku
divljač, pozdravio je nazočne, osvrnuo se na
neke pojedinosti s nedavno održane skupštine Društva, pročitao imena lovaca koji su nagrađeni za poseban doprinos u radu Društva
www.lovackisavez-hb.ba
te obavijestio nazočne da je Društvo postalo
bogatije za još tri počasna člana.
Poslije objeda na red su došla natjecanja
u bacanju kamena s ramena, potezanju ko-
nopa i nošenju jaja u žlicama, što je protekle u vedru duhu i uz simbolične nagrade
pobjednicima. Kao i svake godine boljem
raspoloženju doprinio je lovac Milko Grebenar, uz čiju su se harmoniku lovci opustili
i zapjevali iz sveg glasa. U uzvratni posjet
došli su i lovci iz LD „Vlašić“, pa se razgovaralo
o daljnjoj suradnji na obostrani interes. Druženje je nastavljeno do večernjih sati, jer je
zaista bilo teško napustiti ovaj veseli ugođaj
i prelijepu prirodu.
Ružica Bajo
S otvaranja ovogodišnje sezone lova na srnjaka
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD GALEB Čapljina: SKUPŠTINA
Zbijanje redova
D
ana 17. svibnja 2013., u
dvorani Općinskog vijeća
u Čapljini održana je redovita skupština LD „Galeb“ Čapljina. Skupštinu su vodili predsjednik „Galeba“ Pero Zekušić-Pepsi
i tajnik Dinko Pervan. Najprije je
Verifikacijsko povjerenstvo utvrdilo da su sastanku nazočna 34
zastupnika od ukupno 39 (po tri
iz svakog ogranka), i da ima kvorum. Predsjednik Društva dao je
na glasovanje dnevni red, koji je
predložio Izvršni odbor Društva
i on je također usvojen. Tema je
bilo dosta, pa ćemo se dotaknuti
najvažnijih.
Predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi podnio je izvješće
za proteklo razdoblje. Istaknuo
je da je LD „Galeb“ u proteklom
razdoblju nastojalo izgraditi što
bolje odnose sa svim institucijama društva i da radi na omasovljavanju Društva. Prošla je
sezona zaokružena s ukupno
305 redovnih lovaca, a to je 25
lovaca manje nego prethodne,
ali je Društvo dobilo 14 novih
lovaca (pripravnici), a 27 starih
članova obnovilo je članstvo.
Od 1. studenoga 2012. ukinuta je lovočuvarska služba, jer se
nije dobila koncesija na lovište.
Društvo se glede toga pismeno obraćalo mjerodavnom ministarstvu, ali je za sada dobilo
negativan odgovor, odnosno
da nisu ispunjeni svi zakonski
uvjeti, na što LD „Galeb“ ne može
utjecati. Ovaj problem ne tišti
samo čapljinske lovaca, njega
izrazito osjećaju i u skoro svim
drugim udrugama članicama
Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Ako oko toga ne bude nikakvih
promjena u dogledno vrijeme,
Društvo će zaposliti jednoga
šumara kao v.d. (vršitelja dužnosti), koji bi u suradnji s policijom
radio na održavanju discipline
u lovištu. Još je jednom pohvaljena dobra suradnja s općinom
Čapljina na čelu s načelnikom
dr. Smiljanom Vidićem, i u tijeku
je realizacija obnove pročelja fasade zgrade gdje se nalazi ured
Društva, u aranžmanu općine, a
dogovoreni su i još neki zanimljivi projekti. U travnju je, nastavio
je predsjednik Društva, lovački
ispit položilo 14 novih članova
Društva. Također su u proteklom
razdoblju održana dva streljačka
natjecanja u organizaciji streljačke sekcije, te dvije kinološke
LD FAZAN Odžak: SKUPŠTINA
Skupština
zadovoljna
radom Društva
J
edanaestoj redovitoj Skupštini LD „Fazan“ Odžak, održanoj 21.
travnja 2013. u Lovačkom domu u Odžaku, nazočilo je 38 delegata, od ukupno 49 koliko ih je u Skupštini Društva.
Izvješće o radu Upravnog odbora za prethodnu godinu podnio
je predsjednik Društva Dragan Guberac, izvješće o radu Nadzornog odbora za prethodnu godinu pročitao je tajnik Društva, jer je
predsjednik Odbora Ivo Barišić bio opravdano odsutan, a izvješće o
radu Disciplinskog suda podnio je predsjednik Suda Mato Topolovac. Sva tri izvješća jednoglasno su prihvaćena.
Također jednoglasno, usvojeno je Izvješće o financijskom poslovanju u 2012. godini, Financijski plan za 2013. godinu, Godišnji plan
gospodarenja lovištem za lovnu 2013./2014. te Kalendar lova za lovnu 2013./2014. godinu.
24
I stilom rasprave, zastupnici su pokazali razinu svijesti i odgovornosti
priredbe u suradnji s kinološkom
organizacijom.
Donesen je i lovni kalendar
za sljedeću lovnu sezonu, ako
bude dopušten lov. Ako ne
bude suglasnosti, Društvo će,
u dogovoru s mjerodavnim subjektima, organizirati zakonom
u tim situacijama dopuštene
sanitarne aktivnosti u lovištu.
Također je izglasana jedna promjena u statutu Društva glede
stjecanja statusa počasnog člana Društva. Dosadašnjem uvjetu
od 30 godina lovačkog staža dodaje se i uvjet 65. godina starosti,
da je lovac bio uzoran i da nije
disciplinski kažnjavan. Propisane su i minimalne obveze koje
mora odraditi svaki lovac u tijeku jedne sezone, a to je da mora
sudjelovati u najmanje dvije haj-
ke ili uplatiti dva puta po 20 KM
društvu, ako se ne odazove na
hajku. Lovna karta iznosi 100 KM
i može se platititi do 6. listopada
ove godine, kad bi po kalendaru
„trebao“ početi lov sa psima goničima. Izabran je i novi lovnik
društva, a to je Jure Musulin.
Treba spomenuti i to da je
skupština prošla u jako pristojnoj
atmosferi. Svi koji su se javili za
riječ izašli su za govornicu i obratili se nazočnima, bilo je konstruktivne rasprave. Primjetno je
da su lovci vrlo svjesni situacije i
neizvjesnosti u kojoj se lovstvo
danas nalazi, i kao da su svi odlučili zbiti redove i još istrajnije i
upornije tražiti ispunjenje svih
prava koja im pripadaju.
Jure Musulin
Jednoglasno do svih odluka
U daljnjem radu Skupštine razmatrana je žalba lovca Najida Omićevića na presudu Disciplinskog suda i rješenje Upravnog odbora. Jednoglasno je donesena odluka da se kao neosnovana odbija
žalba navedenog lovca i potvrđuje se rješenje Upravnog odbora i
presuda Disciplinskog suda Društva.
O problemu nomadske ispaše govorio je predsjednik sekcije „Bosna“ Sejdo Medžiković, a obrazloženje o poduzetim mjerama dao
je predsjednik društva Dragan Guberac.
Nedžad Garić
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: RADNE AKCIJE
Zasijavanje, popravak
i pošumljavanje
S radne akcije 2. svibnja 2013.
D
ana 2. svibnja 2013., lovci LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika upriličili su
radnu akciju tijekom koje su zasijali
predviđene površine žitaricama i krumpirom
te popravili oštećenja na visokim zatvorenim
čekama.
Lovci sekcije Gradina, na čijem je čelu Franjo Cvitanović, istinski zaljubljenici u prirodu
i divljač: Stanimir Videkanić, Josip Slipac,
Ivica Mikulić, Krunoslav Cvitanović, Mario
i Pero Ljubas, zasijali su žitaricama površinu
od osam duluma. Kod čeke na Jevaku zasijaše dva duluma kukuruza, na području Pavića
bara zasijaše zob, na području Pisenika zob
i pšenicu, a na područnu Vilenice, lokalitet
Gluvi grab, napuniše hranilišta za divlju svinju kukuruzom i solila s 10 kg soli, u čemu
su još sudjelovali Ilija Tomić Cvitanović, Ivo
Barnjak, Velimir Ćorić i Stipo Ćorić. Poseban
doprinos u radu dali su članovi lovačke mladeži: Marko Slipac, Goran Marković, Ivan
Cvitanović i Ana Tomić, koja je najaktivniji
član te mladeži.
U sekciji Sebešić, na platou Kneževića
ravni i Laza, vrijedni Sebešićani zasijaše zna-
Uzorano, pa zasijano
www.lovackisavez-hb.ba
čajne količine krumpira i žitarica. U poslu su
sudjelovali: Stipo, Mijat, Nenad i Josip Ivoš,
Vlado Knežević, glavni lovnik Društva, Draženko, Slavko, Lojzo, Dalibor i Anto Jakić,
Ivica Šapina, Ivica Božić, Anto Gudelj, Frano i Željko Fišić. Da ova sekcija ima dobru
budućnost, svojim su doprinosom pokazali
i njezini mladi članovi: Pavo Ivoš, Dominik
Knežević, Luka Fran Jakić, Ivica i Josip Radeljić-Jakić.
U sekciji Bučići zasijavanje žitaricama na
Marinovoj liski izveli su predsjednik sekcije
Dominko Mlakić, te Dragan Jukić, Stipo Bavrka, Željko Čurak, Ivica Fišić, Mario, Nikica
i Anđelko Jukić, Tihomir Mlakić, Saša Baškarad i Niko Fišić, uz sudjelovanje najistaknutijeg lovca ove sekcije Marka Mlakića. Na
doradi čeke sudjelovali su braća Kreci, Anto
i Božo Radman, Faban i Perica Marin, AntoBoca, Tone, Fabijan, Vlatko Mamuša-Paradajz
i Josip Mlakić. Posebno treba spomenuti lijepu gestu lovaca sekcije Bučići, koji su zaželjeli brz oporavak Martinu-Bori Jukiću, svom
bolesnom kolegi koji im je u dotadašnjim
radnim akcijama uvijek bio uzor.
Lovci sekcije Mravinjac uspjeli su izgraditi
visoku zatvorenu čeku, gotovo apartman, za
koju je stari i iskusni lovac, počasni član Društva Vlado Lešić, rekao da je najbolja u lovištu.
Osim što su izgradili čeku, lovci ove sekcije
uspjeli su zasijati veliku površinu zobi, kukuruzom i krumpirom, za koju Migan i Jozo Jurišić-Đira vele da će dobro poslužiti divljim
svinjama za prihranu. Predsjednik sekcije
Mravinjac Ivica Marijanović uspio je na ovoj
radnoj akciji okupiti četrdeset lovaca, i u ovoj
prigodi nije moguće navesti njihova imena.
Završavajući radnu akciju, lovci ove sekcije su
minutom šutnje odali počast svom preminulom predsjedniku Stipi Bošnjaku-Mimi, koji je
ostavio neizbrisiv trag i u sekciji Mravinjac i u
LD „Pavlovica“.
Predsjednik sekcije Novi Travnik Vatrislav
Grubešić uspio je okupiti desetak svojih članova i oni su na lokalitetu Pečuja posijali 50
kg zobi, a na lokalitetu Gorskog potoka popravili su svoju čeku koju su nepoznati vandali devastirali već nekoliko puta.
Po završetku ovih radnih akcija u svim je
sekcijama „na dnevnom redu“ bio neizbježni lovački gulaš, ali i pitanje svih lovaca što
će biti s tekućom lovnom godinom, hoće li
dobiti suglasnost na godišnji plan gospodarenja i hoće li sve to jednom završiti na način
koji ovdašnji lovci stvarno zaslužuju.
Početkom svibnja ove godine lovci LD
„Pavlovica“ izveli su još jedna radnu akciju.
Bilo je to pošumljavanje devastirane šumske
površine Lipa u lovnom reviru sekcije Bučići. Navedena radna akcija plod je dogovora
Mirka Lešića, Ante Cvitanovića i Vlade Kneževića, predsjednika, tajnika i glavnoga lovnika Društva, s vodstvom šumarije Novi Travnik na čelu s ravnateljicom Dragicom Čurak i
djelatnikom Nenadom Ivošem.
Ravnateljica novotravničke šumarije Dragica Čurak umnogome je zadužila članove
Društva još u prijeratnom vremenu. Kao tadašnja inspektorica za lov, svojim je zalaganjem i stručnošću mnogo doprinijela razvoju
LD „Pavlovica“, zaštiti divljači i očuvanju prirode u novotravničkom lovištu, pa i izvan njega.
Radna akcija na pošumljavanju, kojoj se
odazvalo 85 lovaca, trajala je do 14 sati, kad
je bio planiran odmor i objed. Prije objeda,
Nenad Ivoš je, obraćajući se nazočnima glede značenja šuma i pošumljavanja za ljude i
životinje, kazao da je u akciji posađeno 10.000
sadnica, uputivši posebne pohvale lovačkoj
mladeži za doprinos akciji i zaštiti prirode.
Anto Cvitanović
I mladež je dala velik doprinos pošumljavanju
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HUL KRAVICA Ljubuški: SKUPŠTINA
Nove ideje,
planovi i obveze
P
roljetna skupština HUL
„Kravica“ Ljubuški održana
je 19. svibnja 2013. u restoranu „Fragola“ u Radišićima.
Dvadeset jednu sekciju, odnosno 756 članova ove udruge,
na skupštini su predstavljala 53
zastupnika.
Izvješće o dosadašnjem
radu Udruge podnio je predsjednik Tomislav Petrović,
osvrnuvši se, između ostaloga,
na aktivnosti koje su značajno
obilježile njegova dva mandata na čelnom mjestu. „Situacija
uzrokovana podjelom lovišta
i ne-dodjelom lovišta na korištenje našoj udruzi, umnogome je ometala naš rad. Taj smo
napor, naime, mogli uložiti u
razvoj lovstva i za dobrobit svih
lovaca, a uložili smo ga u očuvanje Udruge i njezina članstva
... Krivolov je dobrim dijelom
uzeo maha u pojedinim sekcijama naše udruge, primjerice,
samo je čelništvo sekcije Grab
sudjelovalo u postavljanju protupravnih vabaka za pernatu
divljač. Zbog toga je, naravno,
na teren izašao lovočuvar s policijskom ophodnjom, no to je
stvorilo revolt kod određenog
broja tamošnjih krivolovaca
i oni su pokrenuli inicijativu
o neplaćanju članarine našoj
udruzi ... U sekcijama Veljaci
i Radišići također je smanjen
broj članova, no nadamo se da
će do 1. kolovoza u Radišićima
svi platiti članarinu prema pravilima, a u Veljacima se članstvo osipa zbog neaktivnog
rada predsjednika sekcije Stipe
Jelavića“, istaknuo je Tomislav
Petrović.
Na ovoj je skupštini, uz jedan
suzdržani glas, za novog predsjednika HUL „Kravica“ izabran
Mario Herceg, a završna odluka
Skupštine bila je da se ukinu
lovovi na čeke i time se smanji
mogućnost krivolova.
Udruga u idućem razdoblju
planira brojne aktivnosti, od
ujedinjenja lovišta i traženja
da se ono dodijeli ovoj udruzi,
ustroja lovočuvarske službe po
zakonu i pravilnicima, rada sekcija i izdavanja dozvola za lov
od strane predsjednika sekcija
kroz Udrugu, sklapanja ugovora s graničnom službom u lovu
u pograničnom pojasu, pa do
Čelništvo Udruge
Zastupnici u Skupštini Udruge
osiguranja pravne mogućnosti
da se kazni svaki oblik krivolova. Uz to, u planu je izgradnja
poligona za gađanje glinenih
golubova, u sklopu kojeg bi
bio i lovački dom Udruge.
Gost na ovoj skupštini bio je
predsjednik Skupštine Županije Zapadnohercegovačke Ante
Mišetić, te je obećao maksimalnu suradnju i pomoć Udruzi od strane županijskih tijela.
Mario Herceg
LD TETRIJEB Kupres: SKUPŠTINA
Zastupnici suglasni
s izvješćima
i planovima
K
rajem travnja 2013. u Lovačkom društvu „Tetrijeb“ Kupres održana je redovita godišnja (izvještajna) Skupština. Na poziv Izvršnog odbora i predsjednika Društva Marka Juriča, Skupštini
se odazvao iznimno velik broj članova.
Skupština je upriličena u vijećnici Općine Kupres, a na dnevnom redu se našlo nekoliko točaka, između ostalih i usvajanje
završnog računa za 2012., pojedinačna izvješća o radu svih tijela
Društva u lovnoj 2012./2013. te planski zadaci i obveze u lovnoj
2013./2014. godini.
26
Veliko zanimanje za stanje u Društvu
Sastanak Skupštine protekao je u mirnoj i svečanoj atmosferi,
usvojena su sva izvješća i planovi, a u radu Skupštine, postavljajući
brojna pitanja, sudjelovao je velik broj zastupnika. Nakon Skupštine uslijedila je podjela lovočuvarskih iskaznica, a druženje je nastavljeno u obližnjem restoranu do kasno u noć.
Zoran Lovrić
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD SOKOL Brčko distrikt BiH: UREĐENJE LOVAČKE KUĆE
Neumorni u
provođenju
planskih zadataka
B
ez obzira na višegodišnju zabranu lova na području Brčko
distrikta BiH, kojoj se, s obzirom na aktivnosti koje je pokrenula nova vlada Distrikta, po svoj prilici nazire kraj, članovi
sekcije Skakava Donja LD „Sokol“ Brčko distrikt BiH, ne posustaju u
provođenju planskih zadataka. Ove su godine, tako, planirali završiti vanjsko uređenje lovačke kuće. Kako bi ovaj posao bio završen
do jeseni, a kako, zbog čestih kiša, nisu bili u mogućnosti obavljati
svoje uobičajene poljoprivredne radove, članovi sekcije prionuli su
izgradnji natkrivene terase i pečenjare uz objekt lovačke kuće. U
prekrasnom ambijentu u kojem se nalazi ova lovačka kuća, ovaj se
detalj savršeno uklopio. Novac je osiguran grantom Vlade Distrikta
i donacijom članova i simpatizera, a kompletni radovi, čija se vrijednost procjenjuje na 20.000 KM, bit će izvedeni u vlastitoj režiji. Do
sada je u ovaj objekt uloženo preko 110.000 KM.
Početkom ove godine u lovištu je izgrađena jedna visoka čeka i
jedna hranilica za zrnastu hranu, a postavljeno je i nekoliko solila za
Pokrivanje terase uz lovačku kuću
srneću divljač. Nadamo se da će vlasti u
Distriktu prepoznati ozbiljnost
i poštene namjere članova
ovoga društva i učiniti sve da
LD SOKOL Nova Bila: SEKCIJA DOLAC
Lovačka kuća u Maloj Bukovici
Kuća izgrađena u
rekordnom roku
Č
lanovi lovačke sekcije Dolac, jedne od mlađih u LD „Sokol“, još su jednom pokazali
da su jedna od najorganiziranijih skupina u Društvu. Ovaj put, njihova je zadaća
bila izgraditi lovačku kuću na rajonu Male Bukovice. Posao su započeli početkom
ove godine, i završili ga u rekordnom roku. Nije ih omela ni kiša koja je u nekoliko navrata
ozbiljno zasmetala radovima. Na njihovu se licu nije vidio trag umora, dapače, sve su radili
s lakoćom i osmijehom na licu.
Do sada s imali samo malu nadstrešnicu koja ime je služila kao mjesto za okupljanje i da
www.lovackisavez-hb.ba
se istinskim zaljubljenicima prirode i druženja omogući lov u
idućoj lovnoj sezoni. Niko Ždravac
se mogu skloniti od vremenskih nepogoda, a sada imaju lovačku kuću na prelijepoj
lokaciji, s koje se pruža pogled na Travnik i
okolna mjesta Lašvanske doline. Bukovica
se po svojoj ljepoti spominje u dalekoj prošlosti te je opjevana i u narodnim pjesmama.
Velike zasluge za izgradnju ovoga objekta
pripadaju Stanku Jurčeviću, predsjedniku
sekcije, Borisu Braliću, glavnom lovniku sekcije, Nikoli Čuraku, lovniku sekcije, Slobodanu Nikoliću, tajniku sekcije, ali ništa manje
zaslužni nisu ni: Eduard Matić, Marinko Jurčević, Vinko Čurak, Slobodan Ivanović-Buco,
Milorad Savić, Branko Šuman, Dejan Taraba,
Dragun Čurak i Silvestar Antičević, dvojica
pripravnika: Bruno Čilić i Darijo Jakovljević,
te počasni član Društva i dugogodišnji lovac
Pavo Čurak, koji nimalo ne zaostaje u radnim
aktivnostima za mlađim kolegama.
Novoizgrađena lovačka kuća bit će otvorenog tipa, dakle u nju će moći svratiti svi
oni koji posjete ovo mjesto bilo kao zaljubljenici u prirodu, bilo kao čobani, što više
nego dovoljno govori koliko su ljudi koji su
velikodušni ljudi koji su je izgradili. Nedaleko od ove lovačke kuće je kapelica koju
vjernici u velikom broju pohode svake godine na dan 29. kolovoza, kad se ovdje slavi
sv. Ivan Glavosjek.
Na kraju, posebnu zahvalnost treba
odati Anti Lučiću, zvanom „Fant“. To je
osamdesetogodišnji mještanin koji je nesebično pomogao u svakom pogledu, a
posebno zato jer je omogućio priključak
vode sa svoga imanja.
Ružica Bajo
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD SOKOL Nova Bila: SKUPŠTINA
U okolnostima
koje jesu, Društvo
dobro stoji
R
edovitu programsko-izvještajnu skupštinu LD „Sokol“, održanu 9. lipnja 2013., otvorio je Darijo Sučić, predsjednik Društva, a potom je jednoglasno usvojen dnevni red od osam
točaka.
Verifikacijsko povjerenstvo (Drago Marjanović, Anto Peša i
Marinko Matošević) utvrdilo je da je skupštini nazočan 31 zastupnik, od 39 pozvanih, pa je skupština mogla raditi i donositi pravovaljane odluke.
U radno predsjedništvo izabrani su Anto Bajo i Pavo Čurak, za
ovjerovitelje zapisnika Žarko Jandrić i Dragan Jelović, a za zapisničara Ružica Bajo.
U izvješću o radu Društva u protekloj godini, predsjednik Društva Darijo Sučić apostrofirao je nekoliko stvari. Prije svega, pohvalio je rad sekcija i pojedinaca u lovištu, rezultat čijeg rada je veća
brojnost divljači u lovištu, i one članove Društva koji zaista nesebično rade na izgradnji lovačkih kuća, brinu se o zaštiti divljači i
suzbijanju krivolova. Spomenuo je i komercijalni odstrel medvjeda i tri vuka u protekloj lovnoj sezoni, te dolazak glavnoga federalnog lovnog inspektora i sanitarne inspektorice, koji nisu iskazali
primjedbe na rad Društva. Na kraju, predsjednik je posebno želio
naglasiti dobru suradnju Društva s Lovačkim savezom Herceg Bosne.
Nakon izlaganja predsjednika Društva, glavni lovnik Boris Bralić
pročitao je i obrazložio svoje izvješće, koje je bilo za svaku pohvalu, a potom je na red došlo financijsko izvješće, izvješće Nadzornog odbora te izvješća predsjednika sekcija o aktivnostima u
prošloj sezoni. U raspravi o tim temama sudjelovali su: Anto Peša,
Anto Bajo, Dejan Taraba, Boris Bralić, Josip Sučić, Jozo Sučić,
Žarko Jandrić, Drago Marjanović i Marinko Matošević, a akcent
rasprave bio je na otvaranju lova na visoku divljač. Sva izvješća
jednoglasno su usvojena.
Program rada Društva za 2013. godinu također je jednoglasno
usvojen, a u sklopu ove točke predsjednik je upoznao zastupnike s
nekim kadrovskim promjenama: umjesto Miroslava Marića, pred-
LD GALEB Čapljina: OPASNOSTI ZA LOVNU DIVLJAČ
Kako sačuvati
divljač u lovištu
O
vo je proljeće bilo vrlo
dinamično glede predatora u čapljinskome
lovištu. Na području od Gabele do Jasenice primijećen je
čopor vukova, koji čobanima
i njihovim stadima nije davao
mira ni noću ni danju. Nekoliko
28
je ovaca nastradalo u vučjim
napadima, a u tim „napadima“
je i na strani vukova bilo gubitaka, ustrijeljena je jedna velika vučica. Također, na većem
dijelu lovišta je primijećen još
jedan krvoločni predator, čagalj, koji se očigledno uspješno
Zastupničke klupe bile su dobro popunjene
Predsjednik Darijo Sučić s najbližim suradnicima
sjednik sekcije Ponir je Marijo Franjić, a umjesto Žarka Jandrića,
tajnica Društva je Ružica Bajo.
Na ovoj skupštini, počasnim članovima Društva proglašeni su
Anto Ivišić, Jozo Sučić i Anto Peša.
Na kraju, lovcima LD „Sokol“ koji su dali izuzetan doprinos radu
i napretku Društva, uručena je monografija Saveza „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“. Monografiju su dobili: Pero
Kolenda (sekcija Bilakovina), Zdravko Bajo (sekcija Jelinjak), Živko Barbić (sekcija Gorčevica), Nikola Čurak (sekcija Dolac), Mato
Stojak-Giba (sekcija Koričani), Josip Sučić (sekcija Pakovac) i Niko
Erić (sekcija Ponir).
Ružica Bajo
integrirao na ovim prostorima
dolazeći iz susjedne Dalmacije
(poglavito s Pelješca gdje je i
najviše ove životinje). Jedan je
nedavno završio pod kotačima
vozila na putnom pravcu Čapljina – Stolac.
Da problem po lovce bude
još veći, smanjen je broj crne
divljači (a vjerojatno i ostale)
u zapadnim dijelovima lovišta,
pokraj kojih ili kroz koje prolazi
trasa koridora 5c, koji je trenutačno u izgradnji. Velika buka
radnih strojeva i miniranje terena koje traje već dugo, očigledno su ostavili posljedice
(ostavljat će ih i ubuduće) na
biljni i životinjski svijet na ovim
terenima. Također, ova će autocesta zatvoriti prirodne putove
divljači koja je sa zapada dolazila u čapljinsko lovište (iz pravca općine Ljubuški odnosno
susjedne Dalmacije) ili odlazila
iz čapljinskog lovišta.
Pred čapljinskim je lovcima,
očigledno, dosta posla kako bi
čuvali i sačuvali svoje lovište
i divljač u njemu, a koncesije,
odnosno provedbe Zakona o
lovstvu nema na vidiku.
Jure Musulin
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: PEJIN TROFEJ
Ako ne mogu govoriti,
bar znam dobro pogoditi
Vijest o Pejinu trofeju brzo se proširila Uskopljem
N
etko jednom pametno reče da lovac ostvari najveći „trofej“ ako za
vrijeme lova uspije sve privatne probleme, koje svi imamo i koji nas nesumnjivo muče, bar privremeno zakopati negdje
sa strane. Koliko u tome uspijevamo, najbolje znamo mi sami. Složenost problema
koji nas pritišću u prvi plan stavlja malodušnost, zavidnosti i čangrizavost a ubija
svu veličinu koju u punom smislu svaki čovjek u sebi ima. Stoga je vrlo važno da svaka grupa, sekcija, društvo u svom sastavu
ima čovjeka, moralnu vertikalu, narodski
rečeno „ljudinu“ koji će svojim primjerom
pokazati jedini ispravan put ostalima. Petar-Peja Marinčić, lovac sekcije Uskoplje,
uistinu je osoba kojoj bismo mogli pripisati sve navedene epitete.
U predvečerje toga svibanjskog dana
ugodno me iznenadi njegov telefonski poziv. Zbog operacije grla govorio je nerazumljivo i nejasno, međutim pretpostavljao
sam o čemu je riječ. Naime, na obilježavanju Sv. Huberta, u studenom prošle godine, razmijenili smo brojeve i tom je prilikom naglasio da će me nazvati kad bude
imao materijala za Hoop!. Dakle, ovaj poziv
mogao je značiti samo jedno, Peja je newww.lovackisavez-hb.ba
što odstrijelio. „Pritisni jače to ‘puce’ na grlu,
ništa te ne razumim“, zezao sam ga znajući
da se neće naljutiti. Kao reakcija na moju
šalu čula se neka nerazgovjetna psovka.
Nakon toga je telefon preuzela njegova
supruga i ukratko mi objasnila da je Peja
odstrijelio vuka na Galečici, sve uredno
fotografirao i poslao fotografije po šumaru Slavi Lovriću. Na kraju razgovora mi je
prenijela Pejinu poruku: ako već ne mogu
govoriti, znam bar dobro pogoditi.
U Uskoplju je česta pojava da vukovi u
proljeće silaze u sela. Nedostatak hrane u
planinama prisiljava ih da svoje kretanje
prošire na ona područja u kojima riskiraju
kontakt s ljudima. U takvim okolnostima
opasnost su za stoku i za mještane. Najčešće stradaju ovce, koze i psi, a njihovi vlasnici redovito za svoju nemarnost okrive
lovce. Informacija da je vuk u sred bijela
dana viđen na relaciji između sela Podgrađe i Voljice zatekla je Peju, Igora Ramčića,
Slavka Čurića i Slavu Lovrića na ispijanju
popodnevne kave u jednome od uskopaljskih kafića. Brzo su se organizirali, uzeli
puške, prijavili vodstvu Društva svoj izlazak i krenuli u potragu. „Zajedno s Pejom
uputio sam se iz Podgrađa prema Galečici znajući da vukovi često koriste upravo
tu rutu kretanja. Nedaleko od spomenika
poginulim braniteljima, na livadi odmah
pokraj puta, uočili smo vuka. Naša ga prisutnost nije previše uznemirila, nastavio
je polako kretanje kao i da nismo tu. Za
vrijeme vožnje Peja je već imao spremnu
pušku u rukama i odmah nakon što sam
zaustavio vozilo zauzeo je klečeći stav za
ciljanje i opalio“, objasnio je Slavo Lovrić,
lovnik sekcije Uskoplje.
Vijest o Pejinu vuku brzo se proširila
Uskopljem, čestitke su stizale sa svih strana,
a stari lovac se samo smješkao napominjući
kako je ovo njegova godina te kako će toga
biti još. Zbog svoga pozitivnog pristupa
lovu i lovačkim druženjima, prijateljskog
odnosa prema kolegama lovcima, Peja je i
više nego zaslužio ovaj trofej, jer on je čovjek koji malo traži od života a vjerojatno
mu, zbog toga, malo i nedostaje. Na kraju,
zaslužio je Peja i da malo, ali samo malo,
kao njegov prijatelj zaobiđem objektivnost
u ovom članku te da ovih nekoliko redaka,
iako to dopisnička praksa ne nalaže, o njemu napišem u prvome licu jednine.
Velimir Šekerija
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: CILJANJE POKRETNE METE
Pojedinačno i ekipno
Pajićani najbolji
Ispred vikendice Stipe Kunkića-Šoka
D
dova. S 10 bodova slijedili su Željko Oreč i
Ivo Juričević iz sekcije Voljice. Kako pravila
nalažu da natjecatelji koji imaju jednak broj
bodova ne mogu dijeliti jedno mjesto, Oreč
i Juričević pristupili su raspucavanju. U međusobnom ogledu više sreće i umijeća imao
je Željko Oreč osvojivši tako drugo mjesto,
a Ivo Juričević bio je treći. U ekipnom natjecanju prvo mjesto osvojila je sekcija Pajić
Polje, drugo sekcija Voljice, a prošlogodišnji
pobjednik, sekcija Ždrimci, bila je treća. „Iako
se svi mi koji smo se natjecali dobro međusobno poznajemo i često družimo, izuzetno
sam sretan i zadovoljan što sam osvojio prvo
mjesto. Radost je još veća jer je i pobjednik
u ekipnoj konkurenciji moja sekcija, što znači
da su Pajićani spremni za lovnu sezonu“, slavodobitno će Branko Šarić.
Važno je istaknuti da je zanimanje lovaca za ovu priredbu iz godine u godinu sve
veće. Bogomdana priroda, ležerno ozračje i
druženje samo su neki od razloga što su lovci
ovu nedjelju odlučili provesti na Podovima.
Kad još tome pridodamo natjecateljski duh
i radost pobjeđivanja sudionika, sigurni smo
da će organizatori i sljedeće godine lovcima
prirediti ovaj događaj koji bi jednoga dana
mogao preći u nešto veće, pa i potaknuti izgradnju prave streljane u Uskoplju.
Po završetku natjecanja nazočni su se
uputili u obližnju vikendicu Stipe KunkićaŠoka gdje je bila upriličena dodjela nagrada
pobjednicima. Na jelovniku je bio lovački
čorbanac pripremljen po tajnom receptu
Zrinka Katića. Zezanja jednih na račun drugih, pjesme i lovačkih priča nije nedostajalo,
a druženje se nastavilo do kasnih poslijepodnevnih sati.
Velimir Šekerija
rugu godinu zaredom, 9. lipnja 2013.,
LD „Uskoplje“ organiziralo je natjecanje u ciljanju u pokretnu metu u obliku divljega vepra. Tako se na improviziranoj
streljani na Podovima okupilo 50-ak lovaca
čiji je cilj bio u što boljem svjetlu prikazati
sebe i sekciju iz koje dolaze. Ovom događaju
je pogodovalo lijepo i sunčano vrijeme kao
i odlični uvjeti koje je organizator osigurao.
Na početku natjecanja, koje je započe-
lo u 10 sati, predsjednik Društva Pero Perić
pozdravio je nazočne (posebno se osvrnuvši
na sigurnosne mjere), zaželio im mirnu ruku
i dobro oko. Istim redoslijedom prijavljivanja
lovci su pristupili ciljanju. Evidenciju pogodaka, za zapisničkim stolom, uredno je vodio
tajnik Društva Ratko Pilić. Nakon dvosatnog
natjecanja najviše bodova u pojedinačnoj
konkurenciji imao je Branko Šarić iz sekcije
Pajić Polje, koji je iz dva hica ostvario 18 bo-
LD TETRIJEB Kupres: DOMAĆINSKO
GOSPODARENJE LOVIŠTEM
Tom prilikom zasijano je oko 25 duluma zobi, a posađena je također čičoka i krumpir. Nakon uspješno završenih radova uslijedilo je druženje uz lovački čobanac i kapljicu vina.
Na ovaj su način kupreški lovci pokazali da vode brigu o divljači i stvaraju bolje uvjete za
pravilno gospodarenje lovištem.
Zoran Lovrić
Proljetna
sjetva u
lovištu
S
dolaskom toplijih dana a nakon duge
i teške zime, kupreški lovci su složno
prionuli radovima u lovištu. Najprije se
pristupilo sjetvi poljoprivrednih kultura za
prihranu divljači. Stoga je 11. svibnja 2013.
organizirana radna akcija sjetve na tri različita lokaliteta: na Velikoj Plazenici, Brdima i
Vukovskom. Odaziv lovaca bio je više nego
zadovoljavajući jer se na ovaj način, sukladno Pravilniku o obvezama lovaca, prikupljaju prijeko potrebni bodovi.
30
Odaziv lovaca na sjetvu bio je jako dobar
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Iduće godine, možda se nešto i promijeni
Sve je „pod kontrolom“
LD VEPAR Prozor-Rama: CILJANJE POKRETNE METE
Sve bolje od – pogodaka
„Ja sam uvijek bio za – kuda i većina“,
odgovarao je Ivo Zane, predsjednik Društva, na peckanje lovaca na njegovo, opet, „u
ništa“. Osim ovih nekoliko puta ponovljenih
riječi, predsjednik je prije samog natjecanja
pozdravio sve nazočne, ukratko ponovio
pravila i ponašanje prilikom ispaljivanja metaka, te samom pristupanju na mjesto odakle se ciljalo i odlazak s otvorenom puškom.
To je ponovio dva puta, s tim da je drugi put
bio još ozbiljniji i detaljniji jer su ciljali metu
i pripravnici, njih petorica: Tomislav Džalto,
Nikola Budim, Josip Tomić, Adis Kmetaš i
Ante Bošnjak. Meta je bila pokretna maketa vepra na 100 metara, trajanje vidljivosti
mete 9 sekunda – 30 metara. Moglo se ispaliti najviše tri metka. Da objasnimo što znači
„kuda i većina“. Od 42 natjecatelja, 31 je bio
„u ništa“. Veoma loši rezultati! Ne želimo se
ponavljati, ali ipak, trebala bi nam streljana.
Loši su bili i pripravnici, četiri od pet nula.
Ipak, ima poneka i svijetla točka. Pero Raič
od 30 mogućih krugova pogađa 28, dvije desetke i jednu osmicu i skoro je imao
kao svi ostali zajedno. I to je sve pozornosti
vrijedno što se tiče aktivnih lovaca. Drugo
mjesto osvaja lovnik Vladimir Drežnjak,
treće Jure Beljo. Druga svijetla točka je
osamdesetjednogodišnji Andrija Dolić, koji
se upisao u one rijetke s krugovima. I, tre-
HUL KRAVICA Ljubuški: PROSLAVA SV. MARKA U KLOBUKU
Duboka povezanost
s narodom
ća, pripravnik, jedan od pet, Nikola Budim
imao je jednu od tri desetke što i nije loše za
početnika. Ekipno prvo mjesto osvaja sekcija Ploče, drugo Prozor i Gračac treće. Bilo
je još svijetlih točaka: sve završilo bez incidenata, Odbor za pripremu streljane, mete
i sama organizacija prilikom natjecanja. Članovi Odbora su već nekoliko godina isti i
isto odrade, dan prije ili rano izjutra stignu
na lokaciju i pripreme što treba da bi funkcioniralo u redu: Jure Tadić, Marko Ćališ, Ante
Džidžić i šef Nikica Drežnjak. Marko Barišić
zapisuje sve uredno već dugi niz godina te
nam reče da je iduće natjecanje jubilarno,
dvadeseto, što bi mogla biti zgoda za štogod više učiniti glede lokacije, povećanja,
za tu priliku, nagrada, možda proglasiti strijelca desetljeća, itd.
Stanko Ćurčić
uz njih kad je potrebno i da će tako biti i ubuduće. HUL „Kravica“ iz
Ljubuškog ponosna je na ovu sekciju i njezine članove.
Mario Herceg
U kazanima, specijaliteti od divljači
O
vogodišnja proslava sv. Marka (25. travnja) u selu Klobuku
pokraj Ljubuškog nije mogla proći bez angažmana lovaca i
njihovih dobro poznatih specijaliteta od divljači. Dragovoljno su se uključili u pripremanje 5 kotlova (300 litara) ukusno spremljene divljači; istina, ta divljač nije ulovljena u vlastitom lovištu, ali
lovci su je osigurali preko svojih veza u lovištima gdje je ima. Željko
Međugorac, predsjednik sekcije Klobuk, cijelu je večer neumorno
obilazio organizatore i pazio da sve bude pod kontrolom i na vrijeme posluženo. Cijela priredba protekla je u odličnom ugođaju.
Uzvanici i prijatelji gostoljubivih Klobučana naveliko su se iznenadili
njezinom organizacijom proslave i izobiljem hrane i pića.
Sutra, kad članovi ove lovne sekcije sa svojim prijateljima i gostima budu u lovu, svi mještani će znati da su to njihovi lovci, da su
www.lovackisavez-hb.ba
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: PLANSKI DOKUMENTI
Divljač opstala, iako je
bila prepuštena sama sebi
Dogovor o sporazumu
I
ove godine, premda u vrlo
specifičnoj situaciji, LO „Vitez“
poštovala je obveze iz članka
48. Zakona o lovstvu F BiH iz
2006. godine. Specifičnost je u
tome da smo, u trenutku izrade,
bili pod zabranom lova. Dodatno, u drugoj polovini studenog
protekle godine, mjerodavno
županijsko ministarstvo raskinulo je Ugovor o privremenom
davanju lovišta „Vitez“ na gospodarenje. Šlag je došao na
kraju kada su ovoj udruzi zabranjene sve aktivnosti u lovištu. O
svemu ovome potanko je pisano u prethodnim brojevima
glasila „Hoop!“.
Ipak, mjerodavnom županijskom ministarstvu su, u zakonskom roku, dostavljeni godišnji
plan gospodarenja lovištem za
2013./2014. i izvješće o izvršenju plana za prethodnu lovnu
godinu. Korisnici lovišta „Vitez“ u
dijelu protekle lovne godine bili
su LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“
Vitez. Lovište je, po tko zna koji
put, dodijeljeno privremeno na
korištenje. Na razdoblje od jedne godine, koje se, raskidanjem
ugovora, svelo na razdoblje od
nepunih pet mjeseci. U nastavku
su dane najznačajnije karakteristike prethodne lovne godine.
Uspoređuju li se podaci o
brojnosti, kako sitne, tako i kru-
32
pne divljači, u istom razdoblju
prošle i ove godine, može se
zaključiti da brojnost divljači
stagnira, odnosno ima blagi porast. Zaključak na prvi pogled
bio bi da je sve u redu. Uzme
li se, međutim, u obzir da lova
praktično nije bilo, normalno je
postaviti pitanje gdje je nestao
sav očekivani godišnji prirast,
odnosno zašto divljači nema
više?
Na ukupno brojno stanje
najviše su utjecali:
1. Nedovoljna hranidba divljači u kritičnim razdobljima.
Udruga je pravodobno započela s iznošenjem hrane na hranilišta, u cilju navikavanja divljači.
Nakon toga je donesena odluka
o raskidu ugovora. Kao rezultat
odluke udruga je obavijestila
mjerodavno ministarstvo da, s
danom prijma obavijesti o raskidu ugovora, prekida s izvršavanjem svih zadaća u lovištu.
Time se pokušalo „pritiskom
na savjest“ ljudi u ministarstvu
utjecati da porazmisle o mogućim posljedicama. Ministarstvo je pokazalo koliko država
(ne)vodi brigu za divljač. Osim
mesa i mesnog otpada, te soli i
mineralnih dodataka, nisu iznesene dovoljne količine hrane
za prihranu divljači. Posljedice
nedovoljne hranidbe divljači
su povećana potrošnja energije za traženje hrane, iscrpljena i
izgladnjela divljač, lošiji pomladak u idućim generacijama, slabija trofejna vrijednost, divljač
lakše postaje žrtva predatora,
značajnije štete učinjene su na
peradi i vegetaciji, a dio divljači je vjerojatno migrirao u neka
susjedna lovišta;
2. Izostanak redukcionog
odstrela predatora, svođenjem
na podnošljiv broj, te uklanjanje pasa i mačaka lutalica iz
lovišta. Predatori, psi i mačke
lutalice vršili su kontinuiran
pritisak na glavne i pomoćne
gospodarske vrste u lovištu, a
i sada prave štete upadom u
seoska domaćinstva. Utjecaj je
znatno umanjen iznošenjem
većih količina mesa i mesnog
otpada, što je zasigurno utjecalo na povećanje stupnja preživljavanja određenih vrsta divljači,
ponajprije zeca, srneće divljači i
divljih svinja;
3. Nepovoljni klimatski uvjeti. Vrijeme u meteorološkom
smislu nije bilo naklonjeno
divljači, a u odnosu na uobičajeni kalendar, prisutna su bila
vremenska kašnjenja od skoro
mjesec dana. Posebna karakteristika su bile niže prosječne
temperature (kod određenih
vrsta divljači upravo su one
„okidač“ za početak novoga ciklusa), te veće količine padalina.
Slana u vrijeme cvjetanja voća
znatno je smanjila prinos. Snijeg
u drugoj polovini svibnja, koji
se čak zadržao nekoliko dana,
negativno je utjecao na divljač
koja je u tom razdoblju imala
mlade ili je bila u fazi ležanja na
jajima. Nastavak sezone (od ljeta) okarakterizirala je velika suša,
s izravnim i neizravnim posljedicama: nedovoljna količina vode
u lovištu, koja je prijeko potrebna divljači (što je uzrokovalo migraciju dijela divljači u područja
koja nisu imala nestašice vode),
smanjen prinos i urod sveg bilj-
nog svijeta, a time i manja količina hrane za divljač, odnosno
veći troškovi lovaca za prehranu
i prihranu divljači;
4. Mir u lovištu. U lovištu su
stalno, u većoj ili manjoj mjeri,
zastupljeni krivolov i lovokrađa.
Neočekivani potez ministarstva,
koji je lovcima upalio „crveno, a
krivolovcima zeleno svjetlo“, dodatno je ohrabrio krivolovce, te
su dugo vremena u lovištu radili
što su htjeli. Dodaju li uz njih i
brojni predatori, jasno je kamo
je to vodilo.
Privremeni godišnji plan
gospodarenja napravljen je po
pravilima struke. Iz njega slijede
brojne obveze za lovce. Tako bi
u idućoj godini lovci LO „Vitez“
i LO „Kruščica“ u lovište trebali
iznijeti i distribuirati preko 19
tona različite vrste hrane za prihranu divljači. Zbog ekonomske situacije planirana je izgradnja manjeg broja, uglavnom
jeftinijih lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, ali će se
veća pozornost posvetiti održavanju postojećih objekata.
Kada je u pitanju izvršenje
godišnjeg plana gospodarenja
za proteklu lovnu godinu, iz izvješća se može zaključiti sljedeće:
a) prisutni su veliki nelovni
gubici, u tiskanici svrstani u „Otpad“, pri čemu su evidentirani,
u manjoj ili većoj mjeri, gubici
u prometu, krivolovu, gubici od
predatora, pasa i mačaka lutalica, stradanje od poljoprivrednih
strojeva, uginula divljač, divljač
stradala od poplava, požara,
smrzavanja, udara groma i dr.;
b) mjere uređenja lovišta djelomično su realizirane. Razlog za
to je ekonomska kriza, ali i obavijest o raskidu ugovora o dodjeli
lovišta na korištenje. Izgrađen
je samo dio lovnogospodarskih
i lovnotehničkih objekata, odnosno održavali su se postojeći
objekti na kojima zub vremena
pokazuje svoje. Mora se nadodati da su dva hranilišta zapaljena
kao rezultat neodgovornog ponašanja djece, a jedno prihvatilište je rasformirano, pri čemu su
nepoznate osobe otuđile materijal ugrađen u prihvatilište;
c) izravna novčana ulaganja
u lovište (s blagajne i žiroračuna)
iznosila su 6.849,23 KM, od čega
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
je najveći iznos utrošen za plaće
i naknade za rad lovočuvarske
službe, tekuće i investicijsko održavanje objekata, te edukaciju
članstva. U lovište je dodatno investirano 30.881,17 KM, od čega
najviše otpada na vrijednost
radova u lovištu (19.560,00 KM),
materijale za izradu i održavanje
lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata, te druge usluge
(uključujući i prijevoz materijala
u lovište i veterinarski pregled
hrane), vrijednost pasa i mačaka lutalica izlučenih iz lovišta,
te hrane za prehranu i prihranu
divljači (bez mesa i klaoničkog
otpada, koji je dobiven besplatno). Ukupni iznosi su približno
jednaki iznosima iz prethodne
lovne godine (porast je za pri-
bližno 1 posto).
Promatrajući situaciju u kojoj se našla ova lovačka udruga, možemo reći da je divljač,
unatoč nebrizi nadležnih, opstala uz određene dugoročne
posljedice. Za nas kao lovačku udrugu najvažnije je da su
planska dokumenta urađena
kvalitetno, na vrijeme i distribuirana u mjerodavno ministarstvo. U dogovoru s predstavnicima LO „Kruščica“ načinjen
je novi tekst sporazuma, koji
je kompromisno rješenje za
obje lovačke udruge. To za nas
znači da smo ostali u utakmici
za dodjelu lovišta, pa makar to
opet bilo privremeno. Za lovce
to znači da će moći izvršavati
svoje obveze, ali i koristiti svoja
LD MOSOR Široki Brijeg:
PUŠTANJE DIVLJAČI U LOVNOJ JEDINICI BLATO
U Blatu se nikada
ne miruje
Blatska radna ekipa
J
ečam se u lipnju valovima leluja i zlati na žarkom suncu i sprema
se useliti u uzarićke izbe, samo da se još sanjivi kombajni lijeno
izvuku iz hladovine. Blato, ono Mostarsko, jedva čeka to štektanje strojeva, jer žetva je uvijek nešto milo, sjetno, obećavajuće...
Žetva je uvijek uvjet života, bez obzira na to s koje strane plota gledamo! Ako im i nisu „sve koze na broju“, lovci našega Društva se ne
daju da ih beznađe i letargija na ovoj žezi prikuju uz tmurna razmišljanja i bezizlazje. Oni se trse i traže barem zrnca sjaja u vremenima
bura i oluja, općih društvenih pa i naših lovačkih.
Nije se zamijetilo mnogo divljači po ledinama i strninama, pa se
mladi lovci Uzarića odlučiše takvo stanje malo popraviti. Skupina
lovaca na čelu s Mariom Primorcem lako se dogovori i za tren oka
skupi nešto novca. Sutradan se iz Posušja doseli lijepo jato trčki (21)
i nastaniše lovište uz Lišticu.
Neće to biti sve u blatskom lovištu. Saznali smo, naime, da se i druge sekcije iz Lovne jedinice Blato žurno spremaju pustiti divljač (trčku
www.lovackisavez-hb.ba
Pačji pomladak
prava u lovištu. Za divljač, unatoč planiranom odstrelu, trebalo bi značiti poboljšanje uvjeta
i kvalitete življenja na području
lovišta „Vitez“.
Ivica Drmić
i zeca ) u ravnicu. Zec je, kako reče lovnik Jedinice Albert Ljubić, u
potpunosti spreman za puštanje u prirodu, i svi će do kraja srpnja
biti na svome mjestu. Onda, osvanu lijepa nedjelja i skupiše se oni
najuporniji na biogračkom igralištu te uljudno raspodijeliše petnaest
zečeva iz Sabljićeva uzgoja (Kočerin). Istoga dana svi su pušteni u lovište četiri blatske lovne jedinice. Zečevi su uistinu bili vrlo lijepoga i
zdravog izgleda a i cijena je relativno prihvatljiva. Valja napomenuti
da su Ljutodočani još u ožujku pustili desetak komada zečeva u svoj
dio lovišta.
Malo kasnije smo zadirkivali i uzarićkog lovnika Mirka-Miru Gugića,
pitajući ga koliko on još ima namjeru dobaviti zeca za osvježenje krvi.
Poznajući njegov karakter i smisao za aktivnost u smislu unapređenja
stanja u lovištu, možemo mu povjerovati da će skupiti novca barem
za desetak primjeraka zeca koji će obogatiti onaj najsiromašniji dio lovišta. No, njegova skromnost ne bi bila uvjerljiva da mu pod glavom
nisu isti oni koji su mu vjerovali kada su ga postavili na tu dužnost: Jole,
Jadro, Čedo, Pupa, Bilaćušić mlađi, Hugo, Goran ... E, živi bili pa vidjeli,
hoće li se mladi zečići ljetos začeprkati po prašini uz šumarke Dubrave,
Bukovca i Lazetina (upravo tamo gdje su neki zli ljudi koji sebe nazivaju i lovcima, učinili minulih godina masakr nad autohtonim vrstama) i
istinskim lovcima osmjeh tjerati za radosno očekivanje otvaranja, a od
toga ovisi hoće li ga uopće i biti. Jer smo po svim procjenama vrlo blizu branja „zabranjenog voća“ matičnog fonda, što ni jednim zakonom
niti ikakvim moralnim kodeksom nije dopušteno.
Blago Lasić
Zečevi su pušteni, kakva im je sudbina?
33
LOVAČKO ORUŽJE
TABU TEMA ILI ZAKONITO LOVAČKO ORUŽJE
Poluautomatski
lovački karabini
Poluautomatske lovačke kuglare danas
uglavnom kupuju oni lovci koji dosta love
krupnu divljač pogonom, prigonom i sličnim načinima lova gdje se divljač vrlo često gađa u trku, na više ili manje pokrivenim terenima i gdje je ponekad u kratkom
vremenskom intervalu potrebno ispaliti
više hitaca.
P
oluautomatski lovački karabini su lovačke kuglare
s jednom užlijebljenom
cijevi, spremnikom s dva ili više
naboja i takvom konstrukcijom zatvarača i mehanizma za
opaljivanje koji omogućavaju
nakon opaljivanja naboja u cijevi automatsko odbravljivanje
zatvarača, izbacivanje ispaljene
čahure, zapinjanje udarnog
mehanizma, ubacivanje novog
naboja iz spremnika u cijev i
bravljenje cijevi. Za ispaljivanje idućeg naboja potrebno
je samo pustiti i ponovno pritisnuti okidač tako da poluautomatski karabini omogućuju
najbrže ispaljivanje većeg broja naboja u odnosu na druge
tipove lovačkih pušaka kuglara. Poluautomatski rad lovačkih karabina zasniva se na više
različitih principa, a osnova
svakog od primijenjenih mehanizama je korištenje energije
barutnih plinova nastalih ispaljivanjem naboja.
O danas relativno mnogo
upotrebljavanoj lovačkoj poluautomatskoj kuglari (karabinu)
raspravljat ćemo ne toliko sa
zakonskog gledišta koliko zbog
lovačke etike, a i praktičnosti.
Upotreba te vrste lovačke
puške je tabu tema, osobito u
nas, jer je praksa često u sukobu
sa zakonom. S tim u svezi općenito je poznato da je konstrukcija lovačkog vatrenog oružja
u njegovu tehničkom razvoju
ograničena i lovačkom etikom.
No gdje su te granice, umnogo-
34
me zavisi od toga kako gledamo na lov.
Što se tiče poluautomatskih
kuglara, one su se rodile na temelju vojničkih pušaka. Da bi
povećali vatrenu moć svoga
pješaštva za Drugoga svjetskog
rata, Amerikanci, Sovjeti i Nijemci imali su svoje poluautomatske puške. US – Garand M1 kal.
30-06 Springfield, US Carbine
M1 kal. 30, Tokarev kal. 7,62x54
R i Walther G43 kal. 8x57 IS.
Budući da su se te poluautomatske kuglare pokazale
sigurnim, pokazalo se poslije
rata takvo i lovačko oružje, Remington, Winchester, Ruger,
Heckler&Koch, Voere, Walmet i
sovjetski „Medvjed“ najpoznatije su marke odnosno modeli
raznih poluautomatskih lovačkih kuglara.
SUSTAV RADA
Što se tiče ovih karabina, oni
gotovo bez iznimke rade na
Benelli ARGO
principu već opisane pozajmice
plinova. Prva takva al vojnička
puška konstruirana je prije Oktobarske revolucije, 1905. godine u carskoj ruskoj armiji i to u
tadašnjem japanskom vojnom
kalibru 6,5x51 R Arisaka.
Amerikanci su početkom
dvadesetih godina prošloga
stoljeća eksperimentirali s plinskim valjkom (J. C. Garand), godine 1936. u naoružanje su uveli
već spomenuti US – Garand M1
kalibra 30-06, a poslije toga proslavio se US Carbine M1 kal. 30.
Danas samo lovačka poluautomatska kuglara tvornice
Heckler&Koch radi na drugačijem principu. Taj je preuzet od
poznatog njemačkog mitraljeza
iz Drugoga svjetskog rata MG
42, u nas poznatiji pod nazivom
„šarac“.
Takva kuglara, primjerice
model 940 u kalibru 30-06
Springfiel i 7x64 ima od „šarca“
modificiran tzv. Rollenverschlu-
ss. Prevedeno, to je princip
usporenog rada zatvarača,
odnosno bravljenja s pomoću
ugrađenog sustava valjaka.
Osim toga i ležište naboja
u toj puški, zbog besprijekornog funkcioniranja, posebno je
obrađeno. Nova poluautomatska sačmarica marke FN mod.
500 djeluje na sličnom sustavu.
Zanimljivo je spomenuti da
je njemačka tvornica Krieghoff
proizvodila prije Drugoga svjetskog rata prvu lovačku poluautomatsku kuglaru kalibra 6,5
mm i 7 i 8 mm.
Kalibri današnjih poluautomatskih kuglara kreću se kako
kod kojega proizvođača, od kal.
223 Rem. preko standardnih 3006 Springfield, 308 Win, 270 Win
i 7x64 pa do FN BAR-a koji osim
standardnih ima i kal 7 mm
Rem. Mag. te 300 Win. Mag.
Austrijski Voere nudi čak u
osam kalibara, a među njima je
i 9,3x62.
Browing BAR
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVAČKO ORUŽJE
Remington 742
UPOTREBA
Ne ulazimo u zakonske
odredbe u vezi s korištenjem
poluautomatskih lovačkih pušaka, bilo sačmarica, bilo kuglara, u pojedinim zemljama. Bezuvjetno svaka upotreba toga
oružja, ako se kosi sa zakonom,
jest manji ili veći prekršaj.
Isto tako pitanje da li dopustiti samo tri naboja (metka) ili pet
pa i više, nije moguće principijelno ograničiti. Također pretjeran
je nazor da je „viteški“ imati kuglaru samo s jednim nabojem.
Jednostavno, treba poći od
stanovišta da u lovu kao sportu
divljač mora imati neke mogućnosti za opstanak, ali to ne treba
tražiti kad je već odlučeno da se
odstreli određena divljač. Lovac
danas ima suvremeno oružje, a
divljači ostaju samo njihove prirodne odlike, a to su izvanredan
sluh i njuh, prirodna opreznost, a
u nekih i savršena mimikrija.
Poluautomatske lovačke kuglare danas uglavnom kupuju
oni lovci koji dosta love krupnu
divljač pogonom, prigonom i
sličnim načinima lova gdje se
divljač vrlo često gađa u trku, na
više ili manje pokrivenim terenima i gdje je ponekad u kratkom
vremenskom intervalu potrebno ispaliti više hitaca.
U našim uvjetima oni su vrlo
upotrebljivi u lovu divljih svinja, vukova i druge nezaštićene divljači.
Mogu biti korišteni u principu i za ostale načine lova, kao i
drugih vrsta krupne divljači, što
ponajprije zavisi od lovačke tradicije u pojedinim krajevima.
Zbog glavne namjene za
lov divljači u pokretu, gotovo
svi imaju mehaničke ciljnike i
predviđeni su za postavljanje
optičkih ciljnika sa svjetlećom
točkom ili klasičnih optičkih ciljnika, uglavnom manjeg ili variwww.lovackisavez-hb.ba
jabilnog povećanja, koji zbog
velikog vidnog polja omogućuju brzo uočavanje divljači.
Preciznost poluautomatskih
lovačkih karabina, kao i kod
drugih kuglara, zavisi od modela i upotrijebljenog streljiva, kao
i ciljničkog sustava, i kreće se
najčešće, pucano i mjereno na
daljini od 100 m za grupu od 3
metka u krugu od 5-6 cm.
Ovi karabini sa spremnikom
punim streljiva daju lovcu određen stupanj sigurnosti i samopouzdanja, s obzirom na to da
omogućuju brzo ispaljivanje
više hitaca, ali treba znati da bez
preciznog gađanja i točnih pogodaka nema odstrela divljači.
Brzo pucanje više metaka
bez dovoljne točnosti najčešće
rezultira promašivanjem ili ranjavanjem divljači, što ne može
biti cilj ni jednom pravom lovcu, te kod lova uvije treba prvo
misliti na točnost gađanja a tek
tada na brzinu ispaljivanja idućeg metka, ako je potrebno.
NEDOSTACI U ODNOSU NA
KLASIČNE KARABINE
Najznačajniji nedostaci poluautomatskih lovačkih karabi-
na su:
• Složenija konstrukcija s više
pokretnih dijelova koji zahtijevaju pažljivo čišćenje i održavanje u cilju besprijekornog funkcioniranja
• Vojnički izgled koji nije „blagonaklono“ prihvaćen u pojedinim lovačkim sredinama
• Eventualni problemi u funkcioniranju kod ručno laboriranog streljiva s različitim težinama zrna i baruta u zapadnim
zemljama gdje je ručno pravljenje streljiva za kuglare rašireno.
S obzirom na to da se kod nas
koristi komercijalno streljivo
izrađeno po normama C.I.P.-a,
do ovakvih problema rijetko se
dolazi.
• Ograničenje kapaciteta
spremnika na dva naboja u zemljama gdje zakonom o lovu
zabranjen lov puškama s više
naboja.
OSOBNO MIŠLJENJE
Na kraju ovoga teksta iznijet
ćemo i svoje osobno mišljenje
o upotrebi poluautomatskih
pušaka.
Poluautomat, bilo sačmarica, bilo kuglara, spada u ruke
samo profesionalnog lovca koji,
u ograničenom vremenu, s najmanje gubitaka mora ispuniti
plan odstrela. Kad bi se sportski
lovac isključivo koristio poluautomatom samo da ne izgubi
ranjenu divljač, onda bi takvo
oružje i u lovačkom sportu imalo opravdanje. No ruku na srce,
moramo priznati da je idealan
lovac velika iznimka.
Današnja lovačka poluautomatska puška s tehničke je
strane odlično oružje. Pri pravilnom održavanju i sa streljivom
visoke kvalitete, funkcionira
besprijekorno. Ipak, i onaj mali
postotak zatajivanja, pa bio on
ma koliko malen, ne dopušta
sigurnu upotrebu bilo kojeg
poluautomata u lovu na divljač
koja može biti, ako je ranjena,
opasna za čovjekov život. Iz tih
razloga „pet velikih“ (slon, nosorog, bafalo, lav i leopard) te tigar
love se redovito s prvorazrednim dvocijevnim kuglarama ili
repetirkama, tj. karabinima gornje klase, u kojih je zatajivanje
gotovo samo teoretsko.
Dakle, poluautomatska lovačka puška, unatoč svojim
odličnim tehničkim svojstvima,
opravdana je samo u rukama
lovca koji se bavi ekonomskim
lovom.
Naime, cijena tog oružja ne
prelazi vrijednost dobre prosječne puške pa to ne bi mogao
biti razlog da se poluautomatska kuglara ne upotrebljava u
rutinskom odstrelu krupne divljači na velikim šumskim gospodarstvima.
Mladen Bešlić
Heckler-Koch-SLB2000
35
LOVIŠTE I AUTOCESTE
ŠTO NAM DONOSE AUTOCESTE
Lovci trebaju sudjelovati u
odlukama o gradnji autocesta
Autoceste, kao veliki infrastrukturni objekti, temelj su gospodarskog rasta i prilika su za razvitak prostora kroz koji prolaze. One
povezuju regije omogućavajući brži i kvalitetniji promet, i ne treba sumnjati u značajne koristi od njih. Međutim, veliki infrastrukturni projekti, među kojima su i autoceste, imaju skoro uvijek negativan utjecaj na okoliš, o čemu se mora razmišljati pri njihovu
projektiranju i izvedbi.
B
osne i Hercegovina je trenutačno pred izgradnjom
nekoliko značajnih cestovnih pravaca, od kojih navodimo dva:
1) već dobro poznati europski koridor Vc koji povezuje
Mađarsku s lukom Ploče prolazeći kroz BiH od Šamca (granica
s Republikom Hrvatskom) pa
preko Modriče, Doboja, Zenice,
Kaknja, Visokog, Sarajeva, Konjica, Jablanice i Mostara, te se
spaja s Jadransko-jonskim koridorom u Republici Hrvatskoj;
2) koridor koji počinje na
granici s Republikom Hrvatskom u Gradiški, te preko Banjaluke, Glamoča (alternativa
Kupres), Livna, granica s Republikom Hrvatskom, preko Sinja
vodi do Splita gdje se povezuje
s Jadransko-jonskim koridorom.
Oba ova cestovna pravca,
36
značajnim dijelom, prolaze kroz
Hercegovačko-neretvansku i
Hercegbosansku županiju, a na
tim se prostorima nalazi velik
broj lovišta od kojih su neka i
visoko vrijedna.
NEGATIVNI UTJECAJI
Izgradnja i korištenje autocesta uvijek negativno utječe na
okoliš, i to se nikako ne može
izbjeći, ali studioznim projektnim rješenjima može se ublažiti. Naravno, to se odnosi i na
autoceste koje prolaze prostorima lovišta.
Negativan utjecaj na okoliš
pokazuje se kroz:
• Buku koju stvaraju motori
motornih vozila i buku od dinamičkog dodira guma s kolnikom
• Zagađivanje zraka koje potječe od ispušnih plinova mo-
tornih vozila i otpadnih čestica
guma i asfalta
• Zagađivanje voda (kako površinskih tako i podzemnih)
• Smanjivanje poljoprivrednih, šumskih i urbanih površina
• Utjecaj na biljke i životinje
• Zagađivanje svjetlošću
• Presijecanje staništa divljači
• Razaranje krajolika
Skoro svi ti utjecaji javljaju se i
tijekom izvođenja radova, odnosno gradnje autocesta, i tijekom
njihova korištenja i održavanja.
Smišljenim i stručnim radom
na pripremi izgradnje kroz prethodne studije istraživanja, koje
prethode projektiranju i konačnoj odluci o položaju autoceste
u prostoru, negativni se utjecaji
mogu umanjiti, ali nikako posve
eliminirati. Stoga se i došlo do
obveze investitora da, osim niza
tehničkih rješenja i analiziranja
eksploatacijskih efekata na ekonomski i razvojni aspekt prostora kroz koji se pruža autocesta,
izradi prethodnu studiju utjecaja
na okoliš, a zatim i projekte zaštite u okviru pojedinih segmenata
negativnih utjecaja, sve s ciljem
da se štetni utjecaji smanje na
moguću tolerantnu razinu.
RJEŠENJA
Glede gospodarenja lovištima, svakako treba obratiti posebnu pozornost na neke od
navedenih utjecaja, koji se tiču
upravo divljači u prirodnom ambijentu. To se, prije svega, odnosi
na smanjenje površine lovišta,
presijecanje prirodnog staništa divljači, buku od korištenja
autoceste i zagađivanje zraka
ispušnim plinovima i čvrstim česticama koje potječu od trošenja
guma i asfaltne podloge.
Negativan utjecaj na smanjenje površine lovišta očituje
se kroz trajan gubitak površine.
Naime, na svaki kilometar autoceste koji prolazi kroz lovište
trajno je izgubljena površina
od 10 hektara, ne računajući
ulazne i izlazne trakove i petlje.
Jednako tako, na svaki kilometar autoceste koji prolazi kroz
lovište gubi se još 50 hektara
lovno-produktivne
površine.
Ovaj štetni utjecaj gotovo je
nemoguće izbjeći, ali ipak treba
pokušati „navesti“ ili usmjeriti
trasu, ako je to ikako moguće,
na „lošiji“ dio lovišta.
Trasa autoceste presijeca
staništa divljači i na taj način
onemogućava migracije divljači (posebno krupne divljači),
usitnjava (fragmentira) lovište, prirodna populacija ostaje
razbijena te mora tražiti nova
staništa i najčešće naseljava neodgovarajuće prostore, a što je
najpogubnije umanjuje se šansa za gensku izmjenu. Ovaj štetni utjecaj moguće je djelomice
izbjeći izgradnjom prijelaza za
divljač (zeleni mostovi). Ovaj
zahvat poskupljuje investiciju,
pa ga treba planirati na istraženim prirodnim stazama divljači
(prijelazima) te se koristiti uređenjem terena, ozelenjivanjem
prostora ispod nadvožnjaka
i mostova i pošumljavanjem
iznad ulaza tunela.
Po izgradnji ceste, njezinim
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVAČKA PRIČA
će se korištenjem javiti buka od
prometa koja će biti velika prepreka za obitavanje divljači uz
trasu koridora, jer će u toj zoni
biti osjetno poremećen mir u
lovištu. Ovaj se problem rješava izgradnjom ili korištenjem
kosina uz trasu te biološkim radovima, primjerice podizanjem
zaštitnih dendro-barijera koje
djeluju kao prigušivač buke, pri
čemu su zimzelene vrste drveća učinkovitije od listopadnih.
Postoje, dakle, tehnička rješenja
koja mogu umanjiti ovaj utjecaj. U naseljima se koriste panoi
protiv buke.
Zagađivanje zraka ispušnim
plinovima i otpadnim česticama od guma i asfalta problem
je s obzirom na to da plinovi i
krute čestice imaju negativan
utjecaj na biljke u okolišu trase,
posebice na biljke širokog lista,
a kako su biljke sastavni dio prehrane određenih vrsta divljači,
taj se utjecaj prenosi i na divljač. Istraživanja koja su vršena u
Njemačkoj potvrdila su sumnje
da te biljke nisu ni za prehranu
stoke s obzirom na postotak
štetnih materija u lisnoj masi.
Ovaj problem djelomice je riješen obveznim katalizatorima
na motornim vozilima, ali mogu
pomoći i guste dendro-barijere
koje sužavaju prostor taloženja
štetnih materija uz trasu.
Kako smo mi lovci korisnici
prostora i kako je naš zadatak,
između ostalog, i zaštita divljači i lovišta, moramo i možemo
priuštiti sebi pravo da sudjelujemo u odlukama koje se tiču izgradnje autocesta, ali ne samo
autocesta nego i ostalih velikih
infrastrukturnih objekata.
Kao poznavatelji svoga lovišta možemo biti od velike
koristi projektantima autocesta
da kvalitetno i korektno, kroz
studije utjecaja na okoliš, planiraju zaštitu okoliša. Dakako,
naš se utjecaj neće osjetiti niti
će polučiti rezultat ako nastupamo sami, no udruženi u svoje organizacije (saveze), naš će
se glas bolje čuti. Konačno, to
je naš (i ne sam naš) interes iz
kojeg treba rezultirati što manji
negativan utjecaj autocesta na
okoliš.
Vjekoslav Kostijal
www.lovackisavez-hb.ba
Gorski
ljubavnik
D
ošlo je proljeće, sa svom
svojom nježnošću, životom i poniznošću.
Vrhovi planina još su bili pokriveni snijegom, okovani ledom
i „okrunjeni“ gustim oblacima.
Izgledalo je kao da se i ono,
proljeće, boji poći gore i osvojiti
vrhove. Čekao sam da nađe svoj
put visovima, da unese živost u
stanovnike planine, da ih izbavi iz okova leda, snijega, vjetra,
samoće i zime. Nakon desetak
dana borbe, uz pomoć svojih
kiša i temperatura proljeće je
pokorilo planinu. Rastjeralo
oblake, smirilo vjetar, otopilo
dobar dio snijega. Planina je živnula, s njom i ja jer mi je otvoren
put do vrhova, gdje se odvijaju
čarobni plesovi tetrijeba.
Početak puta do pjevališta
prolazio je kroz sedlo u kojem je
ostalo još snijega. Jandro, Jozo
i ja donijeli smo odluku da se
pokušamo probiti. Krenuli smo
krivudavim putem, kroz gustu
jelovu šumu i ostatke bijeloga
pokrivača. Nakon sat vremena
šuma je nestala, oko nas su se
ukazali proplanci s kržljavim
borićima, bukvićima i pokojom gorostasnom jelom. „Stani, tamo trebamo ići!“ uzviknu
Jozo, pokazujući rukom u smjeru proplanka okićenog jelama.
Do proplanka dolazimo za
pola sata. Ostaje nam još uspon
na njega, jer gore ćemo prenoćiti. Gore je i drevno pjevalište.
Noć je padala, tama je obavijala šumu, a mi smo koračali ka
mjestu noćenja. Posve tiho, da
ne otkrijemo svoju nazočnost
stanovnicima planine. Utaborili
smo se ispod stijene, skupili uokolo nešto drva i naložili vatru.
Posjedali smo i razrađivali plan
lova za sutrašnje jutro. Uz pucketanje vatre, miris šume i huk
sove, očekujući zoru, zadrijemali smo u dubokoj tišini šume,
kao i oni tetrijebi.
Pred svitanje izvukli smo se
iz vreća za spavanje, radimo raspored. Jandro i ja krenuli smo
prema vrhu proplanka, a Jozo
na njemu poznato mjesto.
Na istoku je
dan potiskivao
noć, svjetlost
tamu. Čekali
smo da drozd
objavi dan, jer
nakon njega
trebao bi se
javiti i „proljetni ljubavnik“. Lagano
koračamo, uz
zastajk ivanje
i osluškivanje.
Drozd se javio i
prekinuo tišinu
noći. Pritajeno
osluškujemo.
Nakon nekoliko minuta javio se i on, gorski ljubavnik.
Čujemo ga prigušeno. Približavamo mu se,
pjesma postaje sve jasnija i
čistija. Na putu
nam se priječe trula debla,
grane i skliske
stijene, a znoj
nam se cijedi
u oči. Sve nam
to otežava doskakivanje. Stali smo. Uperena
Jandrina ruka u jelu ispred nas
ukazivala mi je na obrise ptice.
Raširena repa, spuštenih krila i
uzdignute glave, „marširao“ je
po grani dozivajući svojom pjesmom družice skrivene u polutami šume. Stavljam pušku u
rame. Pucam. Klepet krila i tupi
udarac o tlo. Gorska ptica bila
je nadmudrena. Drhtavih nogu,
sav zadihan i uzbuđen, trčim do
stare jele. Ugledah ga na bjelini
zemlje. Preplavljen osjećajem
iskonskoga lova, podižem gorsku pticu i radujem se ispunjenom snu. Jandro mi čestita,
dozivamo Jozu. Svježom krvlju
natapamo grančicu smreke,
Jozo mu stavlja u kljun. Odajemo počast ptici. Sjeo sam, dugo
ga gledao i divio se njegovoj
ljepoti. Čarobna je to ptica. Jandro i Jozo prekidali su moje misli nudeći mi plosku s rakijom.
Nazdravljamo uspješnom lovu.
Užitak je biti ovdje, samo da tra-
je. Da bi doživljaj bio potpun, na
sinoćnjoj vatri ispekli smo gljive
koje je Jozo ubrao.
Ponosni, umorni i polumokri
odlučili smo krenuti dolje, niz
kamene litice i obronke. Stazama kojima je medvjed noćas
prošao. A one su bile natopljene jutarnjom rosom i prožete
jutarnjim suncem. Ostavljamo
planinu iza sebe, ostavljamo i
sve njezine stanovnike u miru.
Ostavljamo nabrekle pupove
bukve i javora i pokoji gorski
cvijet. Sa sobom nosim gorski
trofej i drage uspomene, koje
će tinjati u meni cijelog mog života i buditi se svakog proljeća.
Zazelenjet će se Kupreška gora,
gorski će ljubavnici završiti svoj
ples, svoj pjev. Napustit će svadbene litice i proplanke. Povući
će se u dubinu šume i samotnjački čekati nova svitanja, nove
zore budućeg proljeća.
Jozo Kaštelan
37
LOVAČKA PRIČA
Ulov za Goli otok
V
jerojatno nikad ne bih ni saznao jednu tajnu vezanu za lov, a
koja se desila mom ocu, da ne bi ovoga zadnjeg nesretnog
rata. Sada ona i neće djelovati mnogo strašno, ali u vrijeme
kad se desila i za mnogo manje stvari ljudi su nestajali preko noći.
Bilo je to pred sam kraj 70-ih godina. Moj otac Ivan Perica tada
je bio lovac već nekih 15-ak godina. Imao je kera po imenu Boksi.
To mu je zapravo bio i jedini ker kog je posjedovao. Mnogi stariji
lovci često mi spomenu Boksija govoreći da na ovim prostorima
nikad nije postojao bolji ker. Boksi je bio barak, a darovao mu ga je
njegov bliski rođak Jozo Perica, s kojim mu se i dogodilo ovo što
ću sada napisati.
Dakle, kraj 70-ih, proljeće. Zaputiše se Jozo i moj otac iz fojničkog seoca Otigošća put Zec planine. U njezinu su se podnožju nalazile Otigoške staje. Tu su bile kolibe koje su pastiri koristili
preko ljeta dok traje ispaša stoke po planinama. Proljeće je bilo
vrijeme da se kolibe obiđu, da se vidi je li im zima nanijela kakvu
štetu. Od Otigošća do Otigoških staja trebalo je 6-7 sati hoda te se
oni zaputiše oko ponoći da bi izbjegli znatiželjne oči, jer će gore
provesti dva-tri dana pa su ponijeli i oružje. Naravno, svezan na
povocu s njima je išao i Boksi. Hodali su cijelu noć te su nekad u
samo svanuće neprimijećeni stigli do staja. Kolibe su manje-više
bile čitave. Tu i tamo se popustila pokoja daščica, ništa strašno.
Posla baš toliko da dan ne prođe u dosadi. Kako nisu imali više
posla, isplaniraše da rano ujutro krenu preko Vran kamena na Luku
pa preko Sikire (neki od vrhova planine Vranice), a dalje tko zna.
Svanu prohladno jutro. Još je ponegdje u osojima bilo malo snijega koji je prije koji dan padao. Nakon nekoliko sati laganog hoda
dođoše i do Sikire. Tu ih u jednom njezinu dijelu dočeka udolina
obrasla klekovinom. Kroz nju se bilo teško probiti, gotovo nemoguće, te odlučiše da je najbolje zaobići je. Obilazeći klekovinu, na
jednome njezinu rubnom djelu primijetiše tragove divljih svinja.
Tlo je bilo prilično izrovano, i to izgleda upravo prethodne noći.
Boksi se već bio uvukao duboko u klekovinu i pomalo se javljao.
Nema što, to je bio znak da su tragovi friški kao što su i pretpostavili. Boksi će ih naći, samo je bilo pitanje jesu li se zadržale tu ili
su produžile dalje. Ubrzo uslijedi odgovor. Boksi poče nalajavati.
Kako je bio vrlo blizu, odlučiše kako je najbolje da se ne razdvajaju,
da ih divljač ne bi osjetila. Na njima je sad bilo samo da čekaju.
Boksi sigurno neće prestati oblajavati svinje, a njima će kad-tad
dodijati njegovo oblajavanje te ukoliko ne osjete njih dvojicu, sigurno će se pokrenuti. Pitanje je bilo samo u kom pravcu. Nakon
nekih pola sata, divljač se pokrenula. Išla je polako i pravo na njih
dvojicu. Klekovina je pucala i svakog trenutka se moglo očekivati
da divljač izađe na čistinu. Zbog gustiša koji je pravila klekovina,
38
Boksi je napadao s pristojne udaljenosti, ali bitno je bilo da nije
posustajao. Jedva je falio metar da ugledaju divljač, kad ona zastade. Sad su nastupili trenuci najveće napetosti. Znali su da divljač
sad ispituje zrak i osluškuje ne bi li osjetila opasnost prije pojavljivanja na čistinu. Iako su njih dvojica bili udaljeni svega 15-ak
metara, oštri planinski vjetar išao im je naruku. Puhao je pravo s
divljači na njih, a Boksijev prodoran i prijeteći lavež poručivao joj je
da se ne zadržava dugo na mjestu. Divljač napokon krenu, iz klekovine se pojavi golema kuštrava glava, a pucanj istog momenta
propara zrak. Dok je odjekivao odlazeći u daljinu, činilo se da traje
cijelu vječnost. Pucao je Jozo. Obadvojica iznenađeni ustuknuše
nekoliko koraka držeći puške u pripravnosti. Očekivali su svinje, a
sad je pred njima nepomično ležao medvjed. I to kakav medvjed,
bio je to pravi medvjedina. Pucali bi sigurno u njega još najmanje
jednom, ali već i jedan pucanj bio je veliki rizik. Ako je ga netko
čuo, bili bi u gadnoj nevolji. Lovostaja, plus odstrijeljen medvjed!
Kad to dvoje zbrojite, robija ne gine, a kakva su vremena vladala,
upitna je bila i glava na ramenima. Pustiše Boksija da ga protrga
koju minutu, ni sami ne vjerujući da takva strvina može pasti od
jedne kugle. Nakon što se uvjeriše da je zaista mrtav, s oprezom
mu priđoše. Na sred njegova čela, točno između očiju bila je rupa
koju napravi kugla ispaljena iz Jozine sačmarice. Samo tako precizan hitac je i mogao u trenu zaustaviti ovakvu grdosiju. Iako je
Jozo već tada imao dugu lovačku karijeru, priznao je da nikad nije
ni u priči čuo da ovoliki medvjedi postoje kod nas, a kamoli da je
kojeg vidio. Zguliše ga koliko su brzo mogli te se požuriše udaljiti
što prije, ostavljajući golemu lešinu medvjeda strvinarima. I sama
koža je bila preteška za nositi, tako da mesa ne uzeše ni komadića.
Kožu i puške su sakrili u kolibi te su se požurili kući da bi se te iste
noći mogli vratiti autom po sve to.
Nekih pola godine od tog događaja oca mi put nanese u Gornji
Vakuf. Otac mi je radio u Šipadu, u trgovini namještaja, te su ponekad kupljeni namještaj vozili kupcu. Svratiše usput u nekakav
restoran na janjetinu. Kako u restoranu ne bi gostiju osim njega i
vozača kamiona kojim su vozili namještaj, i konobar se malo zapriča s njima dok se janje koje je tek bilo pečeno ohladi da bi se moglo isjeći. Popričaše malo o ovom, malo o onom te se dotakoše i
lovačkih tema. Iako u restoranu još uvijek osim njih dvojice i konobara ne bi nikog, osvrnu se konobar oko sebe te im tihim šapatom
reče kako su u zadnjih nekoliko mjeseci u dva-tri navrata navraćali
neki nepoznati ljudi te se raspitivali o lovcima s ovog područja i
zna li netko koga tko ima običaj otići u krivolov i tako to. Izgleda
da su udbaši. Doda kako je netko izgleda ubio medvjeda koji je
bio hranjen za Branka Mikulića. Imao je on u tom području svoje
lovište, a medvjed je izgleda nestao baš kad je sve bilo spremno
da ga se odstreli. Reče kako čuvari koji su ga hranili kažu da na
tom području nikad nije bilo većeg medvjeda. Na kraju još doda
da se priča kako sumnjaju da su ga možda ubile nekakve Perice iz
Fojnice, a koji su po njihovim saznanjima imali običaj doći preko
planine u vakufsko lovište. Oca obli hladan znoj. Zamoli otac konobara da im pečenje zamota jer su se već prilično zadržali te moraju krenuti. Po dolasku kući odmah ode do Joze te mu ispriča što
je saznao. Složiše se da se što prije moraju riješiti kože. Istu večer
kožu odnesoše jednom dobrom prijatelju. Niti ih on upita, niti mu
oni rekoše gdje su došli do trofeja. Znao je on da je u pitanju koža
koje se treba riješiti, a što manje zna to bolje.
Ovo mi otac ispriča prije nekoliko godina valjda tek tad osjećajući da više neće imati posljedica ukoliko se sazna istina o medvjedu Branka Mikulića. Jozo poslije rata ode u Ameriku gdje je i
umro. Umro je i prijatelj kojem su dali kožu. Nikad ga otac ne upita
gdje je koža završila, samo im je jednom prilikom saopćio da se ne
brinu jer je otišla daleko.
Dragan Perica
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
NA TRAGU DIVLJAČI
Miris
i osjetilo mirisa
U prošlom smo broju obećali nastavak
priče o tragu divljači, pa pišući o toj temi
pokušat ćemo mladim lovcima skrenuti
pozornost na strpljenje u radu s mladim
psima, jer brzopleto odlučivanje o njihovoj lovnoj vrijednosti nije ni znanje, ni
iskustvo, nego je samo mladost i jednih i
drugih, koja traži puno poderanih patika
i puno mukotrpnog rada kako u polju sa
ptičarima, tako i u planini s goničima.
D
anas se u literaturi može naći podatak da postoji od 100.000
do 400.000 različitih tipova mirisnih čestica, koje su u stanju
miješati se i umnožavati neograničeno. Većina od milijuna
receptora koji se nalaze u membrani sluzokože psa imaju svoje
specifičnosti, koje im ne dopuštaju reagirati na sve mirise, nego isključivo na jedan određeni tip mirisa, tzv. čisti miris. Veliki broj različitih mirisnih čestica, koje potječu od zemlje, vegetacije pa i lovca,
također dolazi u kontakt s mirisnim receptorima psa, ali se proces,
na sreću, blokira samozaustavljanjem svih neželjenih signala, prije
nego pas stvori tzv. mirisnu sliku identiteta. Ovaj mehanizam blokiranja signala, programiran voljom mozga, određuje sposobnost
različitog reagiranja, što je preduvjet da se pas koncentrira na jedan
određeni miris. Kad izvedemo mladog, još neprobuđenog psa, na
lovni teren, njegova mirisna sluzokoža primat će na tisuće mirisnih
čestica koje još u njegovu mozgu nisu zapamćene. Njegov nedostatak mirisnog iskustva i prirodna radoznalost njegova nosa, polako će u njemu buditi lovni nagon za daljnjim istraživanjem. Ako
se dogodi da pas ptičar na neki dominantan miris prvi put stane,
moramo znati da to nije zasluga selektivnog traženja, nego samo
dobar pokazatelj njegovih urođenih odlika, što nam je i bitno, jer
znamo da imamo potencijal u koji vrijedi ulagati. Samo česti kontakti s divljači omogućit će mu da zapamti sve suptilne varijacije mirisa divljači, ovisno od udaljenosti, zapreka, brzine vjetra, itd. Postupno će početi razlikovati miris lovne, od mirisa nelovne divljači, što
nam je u biti i bio cilj. Kad imamo posla s iskusnim psom, lako ćemo
zamijetiti da su mu lovne sezone koje su iza njega omogućile točno razlikovanje bitnog od nebitnog mirisa, jer njegova „memorijska
kartica“ u sebi ima pohranjene tisuće mirisa, koje precizno eliminira
u trenutku primanja mirisa lovne divljači.
Svaka divljač-sisavac istodobno je i davatelj i primatelj genetski
kodiranih mirisnih signala, pa svaka vrsta funkcionira kao najsavršenija mreža autonomnih komunikacija. Divljač konstantno predaje
„osobnu mirisnu kartu“ (mužjak, ženka, odrasli, mladi, itd.), zatim
strah, agresivnost, ranjavanje, bolest, pa rodbinske signale kao lizanje, dojenje, dozivanje, opasnost, itd., pa seksualne signale, kao
traženje, približavanje, razdražljivost, obilježavanje terena, gonjenje,
itd., itd. Sve su to mirisni stimulatori, koje tvore mnogobrojne žlijezde a koje sisavci posjeduju, i svojim izlučivanjem ujedno impregniraju kožu i dlaku, prije nego se raznesu u zrak pod formom mirisnih
www.lovackisavez-hb.ba
čestica u plinovitom stanju. Ova
izlučivanja ujedno imaju i zaštitnu funkciju organizma divljači,
jer doprinose podmazivanju
kože i dlake, pa i perja kod ptica, što u konačnici održava kod
sisavaca gipkost, a kod ptica nepromočivost. Međutim, koliko
god imamo dobro obučena i
iskusna psa, i ako je manje-više
sigurno da je sposoban uhvatiti
sve bitne mirise, možemo biti
sigurni da mu veliki broj bitnih
mirisa ipak pobjegne.
MIRIS, DIVLJAČ I PAS
Osobna mirisna karta, bilo jedinke ili skupine, rabi se u svrhu
obilježavanja vitalnog teritorija,
ali i da ostavi mirisni trag, kako
za prijatelje, tako i za neprijatelje. Prijateljima je to znak da
su sigurni na svome teritoriju,
a neprijateljima upozorenje da
su ušli u tuđi teren, i da ga hitno napuste ukoliko ne žele probleme s čitavom domicilnom
skupinom. U odnosu na vrste
teritorija osobna mirisna karta može biti dnevna, sezonska
ili stalna, i uvijek je obilježena
„osobnom mirisnom slikom“,
da bi se po naravi konkurencije,
skupina zaštitila od prenapučenosti i jačeg eksploatiranja hra-
ne iz njihove sredine.
Uljezi napisane „depeše“
načelno dobro poštuju, zbog
straha od represalija, a i zato što
je upisano u memoriju vrste,
da označeni teritorij odgovara
vitalnim potrebama onoga ili
onih koji ga posjeduju.
Dok je pas u akciji lova, nikakav strani miris ne odvlači njegovu pozornost, jer za njega ne
postoji drugi mirisni signal osim
onoga koji mu ostavlja progonjena divljač. To je miris koji je
ostavila divljač da bi se zaštitila,
orijentirala i osigurala. Paradoksalno je da se ta prava namjena
okreće protiv nje kao pokazatelj
njezinu progonitelju, u ovom
slučaju psu. Priroda je omogućila psu i drugim predatorima
ulogu regulatora u ravnoteži
sisavaca i ptica. Čitav organizam
psa podešen je za ovu ulogu,
pa čim miris divljači dođe u
kontakt s mirisnom sluzokožom
psa, on odmah pokreće sve mehanizme, koji imaju samo jedan
cilj, „ostati na tragu“ divljači, jer
obuzet instinktom upisanim u
njegovu genetsku memoriju,
zna da je trag vezan za plijen, i
da je to stoljećima bio njegov
jedini način da preživi. Međutim, postoje i momenti kad je
39
LOVNA KINOLOGIJA
trag loš, i kad naš pas zalijepi
nos za zemlju pokušavajući
kratkim izdisajima i udisajima
osjetiti i raščlaniti i najmanji
miris divljači, koji nama izgleda
beznačajan, a u biti je od velike
koristi za daljnje traganje i sigurno praćenje divljači.
Pokušajmo rastaviti mehanizam jednoga mirisnog znaka
koji je pas osjetio na jednome
sakrivenom tragu, na suhu terenu. Kad je pas u akciji lova,
on udiše zrak s temperaturom
i stupnjem vlažnosti ambijenta.
Ljeti kao i zimi za ekstremnih
uvjeta, pri temperaturi od -10
do +30 stupnjeva, pas prilikom
izdisanja zraka u razini njuške
ima konstantno istu temperaturu od 36-37 stupnjeva i vlažnost zraka od 95 posto, što na
određenoj točki traga izaziva
seriju reakcija.
Velika vlažnost zraka koju pas
izdiše pokrenut će hidrataciju
na točki površinskog sloja zemlje, pa će znakovito smanjiti
magnetne sile koje zadržavaju
mirisne čestice u kontaktu sa zemljom. Određeni broj vodenih
čestica izbačenih izdisanjem psa
vezat će se s mirisnim česticama
čija je čvrstoća već poljuljana fenomenom hidratacije, pa će pas
u tom mini vrtlogu koji je sam
stvorio čestim izdisanjem i udisanjem zraka, lakše odgonetnuti
40
je li mu doista ponuđena prava
mirisna slika divljači.
Svjesno ili nesvjesno divljač
odašilje miris stalnim lučenjem
mirisnih čestica koje se cirkulacijom zraka raznose terenom
poput dima. Količina mirisnih
čestica predanih u istom vremenu ovisna je o masi divljači, pa
će divlja svinja u svakom slučaju odaslati mnogo više mirisnih
čestica nego prepelica. Ima, međutim, nekih vrsta divljači čiji je
miris vrlo jak, suprotno proporciji
njihove veličine, kao što su šljuka
i bekasina, i zato nam ponekad
nije jasno zašto određeni broj
pasa ptičara ne želi aportirati ni
šljuku ni bekasinu.
IZRAVAN MIRIS I TOPLO LEGLO
Uzmimo jedan klasičan primjer iz lova na jarebicu i pokušajmo razjasniti fenomen izravnog mirisa u odnosu na psa. Pas
je stao na izravan miris jarebice
koja je zalegla u djetelini visokoj
30 cm, i na udaljenosti 20 m od
psa, uz pogodan vjetar 5-6 km
na sat. Imajući ove parametre
pokušat ćemo izračunati koje
vrijeme je potrebno da bi miris
prešao udaljenost od jarebice
do nosa psa, ili kako saznati je
li pas stao baš na izravan miris
ili na toplu logu. Ako izmjerimo
da je brzina vjetra u visini lovca
5-6 km na sat, taj isti mjerač vje-
tra će nam pokazati da je brzina
vjetra u visini jarebice 2 km na
sat, a kako znamo da je visina
djeteline 30 cm, i da prirodno
zaustavlja brzinu vjetra, onda
je logično da je brzina vjetra
na logi jarebice 1 km na sat.
Ako se jedna mirisna čestica,
od momenta kad napusti ja-
rebicu premješta brzinom od
1 km na sat, to znači da će
udaljenost od 20 m prijeći za 1
min i 12 sec. Pretpostavimo da
se jarebica izvukla na nogama
dok je pas stajao, ali on će i dalje primati izravan miris točno
onu 1 min i 12 sec, bez ikakva
znaka koji bi mu ukazao da jarebica više nije tu. Nakon toga
pas će nastaviti primati miris s
tople loge, međutim taj miris
više neće biti kompletan, jer je
izgubio dio početne strukture.
Ovu razliku pas ptičar procjenjuje vrlo dobro, jer je upisana
u njegovo genetsko pamćenje.
Lovac nažalost nema tu sposobnost, pa često optužuje
psa da je lažno stao. Ako znamo da mirisna oblast psa ima
150 do 200 milijuna mirisnih
receptora, a čovjek ima samo 2
milijuna, onda je vidljivo da je
priroda dala čovjeku najsavršeniji stroj za otkrivanje mirisa a
to je pas.
Uz dužno poštovanje prema
ljudskom rodu, sreća je što čovjek ima svoj siromašni nos, jer
da je kojim slučajem drugačije,
nestalo bi i ovo malo prirodnih
bogatstava koja nas okružuju.
Zdravko Pranjić-Brižankić
BESPLATNI MALI OGLASI
Prodajem štence rase špringer španijel,
starosti 3,5 mjeseca, s rodovnicima, od
vrhunskih i radnih roditelja.
Također prodajem jedno žensko štene
njemačkog prepeličara.
Sve informacije na mob.: 063 471 214,
zvati u svako doba dana.
•
Poduzeće “Tetrijeb” d.o.o. Srebrenik nudi vapke za srnjake
“Buttolo” i “Hubertus“, kao i proizvode za poboljšanje uvjeta u
lovištu: nadzorne kamere, automatske hranilice te kamenu sol
za divljač. Poseban rabat za veće količine i lovačke udruge.
Telefon: 035/644-082; e-mail: [email protected];
web: www.lovac.ba
•
NOVO U HERCEGOVINI!
PRODAJA LJEKOVITH JAJA OD JAPANSKE PREPELICE
Prodaju su jaja od japanske prepelice, ljekovita, pomažu kod
bolesti povišenog krvnog tlaka, kolesterola, anemije, migrene,
dijabetesa, tuberkuloze, bronhijalne astme, korisna sportašima... Također se prodaje meso od prepelice; kod nekih bolesti
vrlo je značajno uzimati meso i jaja japanske prepelice.
NEK TI HRANA BUDE LIJEK, A LIJEK TVOJ NEK BUDE HRANA.
Široki Brijeg, informacije i narudžbe na tel. 063 323 021
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
Ocjenjivanje pasa
Na izložbama pasa, osim ocjene eksterijera
najbolji psi dobivaju i titule: CAC, R. CAC, CACIB, R. CACIB, BOB i BOG. Ovi su pojmovi razumljivi izlagačima, a velika većina posjetitelja izložbe slabo ih ili nikako ne razumije.
Takvih je dosta i među lovcima.
Z
akonom o lovstvu propisana je zabrana lova s nerasnim lovačkim psima. Svi lovački psi moraju biti prijavljeni (uvedeni
u rodovnu knjigu) i ocijenjeni.
Kod ocjenjivanja pasa na smotrama i izložbama ocjenjuje se
pasminska pripadnost, zdravstveno stanje životinje, vanjski izgled
(eksterijer, tj. fenotipske oznake, odnosno građa pojedinih dijelova tijela), boja i kakvoća (kvaliteta) dlake, proporcije i usklađenost
pojedinih dijelova tijela. Idealan opis psa zove se standard. Pas za
kojega kinološki sudac utvrdi da ima najviše pasminskih odlika
propisanih standardom stječe ocjenu odličan, a manje vrijedni
niže ocjene.
IZLOŽBE PASA
Izložbe pasa mogu biti međunarodne (internacionalne) i državne (nacionalne), te specijalne za jednu ili više pasmine. Specijalne
izložbe mogu se organizirati kao samostalne priredbe ili u sklopu
nacionalne i međunarodne izložbe.
Kinološki savez Herceg-Bosne kao i ostala dva saveza članovi su
FCI (franc. Federation Cynologoque International), odnosno Međunarodne kinološke federacije.
Osim FCI najpoznatiji je AMERICAN KENNEL CLUB (Američki kinološki klub).
Na izložbama pasa, osim ocjene eksterijera najbolji psi dobivaju
i titule: CAC, R. CAC, CACIB, R. CACIB, BOB i BOG. Ovi su pojmovi
razumljivi izlagačima, a velika većina posjetitelja izložbe slabo ih ili
nikako ne razumije. Takvih je dosta i među lovcima.
CAC IZLOŽBE
CAC izložbe su nacionalne (državne) kinološke priredbe pod
zaštitom države u kojoj se priređuju.
Psi se ocjenjuju po sljedećem pravilu (odvojeni po spolu, sve
do titule BOB):
(Napomena: trećeplasirani, četvrtoplasirani... psi ne dobivaju
titule, ali za njih postoje oznake, primjerice V3 ocijenjen odličan,
plasiran na treće mjesto u razredu), ali to se ne upisuje u rodovnik.)
Razred NAJMLAĐIH ( 6 – 9 mjeseci), opisna ocjena: Vrlo perspektivan (ocjenu mogu dobiti svi psi iz razreda a zatim se rangirati u razredu), perspektivan i neperspektivan.
Razred MLADIH ( 9 – 18) mjeseci: titula PRM (prvak razreda mladih), samo prvi pas u razredu, tj. samo jedan pas po spolu; psi se
dalje rangiraju i to se može obilježiti sa V2, V3, V4 (ako su ocijenjeni
ocjenom odličan).
Razred INTERMEDIJA ( međurazred) – mogu samo ocijenjeni
psi na neko CAC izložbi (15 – 24 mjeseca) – titula CAC (prvoplasiran odlično ocijenjen) R. CAC (drugoplasiran odlično ocijenjen),
treći V3.
Razred ZRELIH (18 mjeseci do 8 godina) – titula CAC (prvoplasiran odlično ocijenjen), R. CAC (drugoplasiran odlično ocijenjen),
treći je V3.
Razred šampiona (psi s osvojenim nacionalnim ili internaciowww.lovackisavez-hb.ba
nalnim šampionatom) – titula CAC (prvoplasiran odlično ocijenjen), R. CAC (drugoplasiran odlično ocijenjen).
Razred RADNIH (ovaj razred postoji za pse koji polažu ispit u
radu, za pse koji imaju položen ispit u radu) – titula CAC (prvoplasiran odlično ocijenjen), R. CAC (drugoplasiran odlično ocijenjen),
treći dobiva V3.
Razred VETERANA (8 godina) – opisna ocjena: odličan (5), vrlodobar (4), dobar (3 ), nedovoljan (ne zadovoljava) (1).
Na CAC izložbama svi psi iz svih razreda, oba spola, s titulom
PRM, zatim titulom CAC, kao i prvoplasirani iz razreda veterana
sudjeluju u izboru za prvaka pasmine – BOB (samo jedan pas postaje BOB).
CACIB IZLOŽBE
CACIB izložbe su međunarodne kinološke manifestacije pod
zaštitom FCI.
Na CACIB izložbama svi psi, iz svih razreda, s titulom CAC (mužjaci i ženke su odvojeni), sudjeluju za dodjelu titule CACIB i R.
CACIB. Po pravilu prvo se dodjeljuje CACIB titula (najljepši pas po
spolu), znači to je najljepši pas od svih dodijeljenih CAC-ova. Po
izboru CACIB psa sudac iz R. CAC pasa bira drugoplasiranog psa
koji dobiva titulu R. CACIB.
Svi psi, oba spola, s titulom CACIB, zatim titulom PRM, kao i
prvoplasirani iz razreda veterana sudjeluju u izboru za prvaka
pasmine – BOB. Sudac može izabrati i najljepšeg psa suprotnog
spola – BOS.
Na svim izložbama CAC i CACIB psi idu dalje u konkurenciju u
BIS-u, kao i PRM psi – za najboljeg mladog psa izložbe. Isto važi i
za veterane.
Titule u BIS-u su: BOG – prvoplasirani u grupi, R. BOG (drugoplasirani), BOB III (trećeplasirani).
Na kraju izložbe od svih pobjednika grupe BOG pas bira se BIS –
prvoplasirani, najljepši pas izložbe i R. BIS (drugoplasirani).
Kod mladih pasa je isto tako samo s prefiksom J. BIS i J. R. BIS.
OBJAŠNJENJE NAZIVA TITULA
PRM – prvak razreda mladih.
CAC – franc. Certificat d’ampitude au Championnat (national)
– certifikat nacionalnog (državnog) šampionata, tj. potvrda kandidature za nacionalnog šampiona.
CACIB – franc. Certifica d’apitude au Championnat international de Beaute – internacionalni certifikat prvaka u ljepoti, tj. potvrda kandidature za internacionalnog šampiona u ljepoti.
BOB – engl. BEST OF BREED – najljepši pas pasmine, nevezano
za spol.
BOS – engl. BEST OF OPOSITE SEKS – najljepši pas suprotnog
spola koji je dobio titulu BOB.
BOB/ BIG. – engl. Best of/ in Group – najljepši pas svoje FCI grupe.
BIS – engl. Best in Show – najljepši pas izložbe.
R – reserve – dugoplasirani.
Baby – oznaka za najmlađe pse.
Junior – oznaka za juniore.
Veteran – oznaka za veterane.
Club Sieger, njem., Club Winner, engl. – oznaka za pobjednika
na specijalnoj izložbi, klupski pobjednik.
EW – engl. Europian Winner – europski šampion.
WW – engl. World Vinner – svjetski šampion.
CH – Champion, nacionalni (državni šampion).
INT. CH – International Champion, internacionalni šampion.
Napomena: Na izložbama ne mogu sudjelovati psi koji nisu
upisani u rodovnu knjigu koju priznaje FCI.
Mirko Filipović
41
LOVNA KINOLOGIJA
KD VITEZ Vitez: ODRŽANA CAC BiH VITEZ 2013
Održana državna,
odgođena međunarodna
izložba pasa svih pasmina
Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši pas izložbe
D
ržavna izložba pasa svih pasmina
održana je 1. lipnja 2013. u Vitezu. Izložbu su organizirali Kinološki
savez Herceg-Bosne i Kinološko društvo
„Vitez“ Vitez. Izložba je vrhunac rada i djelovanja četrdesetak članova društva, od kojih
je pet kinoloških sudaca. Društvo djeluje na
području Viteza i cijele Županije Središnja
Bosna. Članovi društva, uz potporu lovaca-kinologa, svojski su se potrudili da održe dosadašnji ugled ove priredbe. Prema
pravilima organizatora na izložbi su mogli
sudjelovati čistokrvni psi koji posjeduju
rodovnik priznat od FCI, a koji su na dan
održavanja izložbe navršili najmanje tri mjeseca, te upisani u katalog izložbe. Psi su, prema starosti, prijavljeni u jedan od sljedećih
razreda: štenad (3 – 6 mjeseci), najmlađi (6
– 9 mjeseci), mladi (9 – 18 mjeseci), međurazred (15 – 24 mjeseca), otvoreni (preko 15
mjeseci), šampioni (s priznatim državnim ili
međunarodnim šampionatom), radni (s položenim radnim ispitom) i veterani (preko
7 godina starosti). Izložba je zadržala visok
stupanj kvalitete u svim svojim dijelovima.
U službenoj konkurenciji natjecalo se 113
pasa. Najzastupljenija je bila II. FCI skupina
s 43 psa, među kojim je bilo najviše tornjaka – bosansko-hercegovačkog-hrvatskog
pastirskog psa (ukupno 9). Drugi po zastu-
42
pljenosti bili su iz VI. FCI skupine, ukupno 27.
Među njima je i ovaj put najzastupljeniji bio
posavski gonič (ukupno 10 pasa). Treći po
zastupljenosti bili su psi iz I. FCI skupine, s
12 pasa, među kojima je bio najzastupljeniji njemački ovčar (ukupno 9 pasa). Najviše
pasa ocijenjeno je u razredu mladih (ukupno 49), a slijede razred otvorenih (ukupno
36) i međurazred (ukupno 12 pasa). Na
izložbu je privedeno 68 mužjaka i 45 ženki.
Izložbu je otvorio Mirko Šarić, koji je pozdravio i izlagače i posjetitelje, a izlagačima
zaželio uspjeh u radu. Posao ocjenjivanja
pasa i izbora pasa po pojedinim kategorijama obavljali su trojica kinoloških sudaca:
Stjepan fra Petar Krasić (III., V. i dio II. FCI
skupine – tornjak – bosansko-hercegovački-hrvatski pastirski pas), Radovan Mazalica
(I., ostatak II. FCI skupine, VIII., IX. i X. FCI skupina) i Emir Hasanbegović (VI. i VII. FCI skupina). Stručni voditelj izložbe bio je Mirko
Čolak, a delegat Julijan Glavočević.
Prvaci po FCI skupinama su:
I. FCI skupina: njemački ovčar Arex von
Haus Mileševac, vlasnik Ahmet Hozić;
II. FCI skupina: kane korso Conan Corso
BiH, vlasnik „Corso BiH“;
III. FCI skupina: američki stafordski terijer
Bonita, vlasnik Mateo Vrebac;
V. FCI skupina: samojed Samspring Straight the Heart to dr. Wolf, vlasnik Nedim
Šuta;
VI. FCI skupina: istarski gonič kratkodlaki
Ben, vlasnik Nikola Ramljak;
VII. FCI skupina: njemački kratkodlaki ptičar Kuba, vlasnik Elvir Velić;
VIII. FCI skupina: zlatni retriver Aron, vlasnik Emina Terzić;
IX. FCI skupina: ši-cu Amonnis of Golden
Frenchi, vlasnica Monika Blaž.
U pobjedničkom krugu izabrani su za:
junior handling: istarski gonič oštrodlaki
Aca – Bela, vodič Valentina Šarić;
najljepši mladi pas: samojed Dr. Wolf Shine Brike Like a Diamond, vlasnik Nedim Šuta;
najljepši uzgojni par: kane korso Tifany
Dipinta Corso BiH i Conan Corso BiH, vlasnik
Corso BiH;
Proglašenje pobjednika u kategoriji najljepši mladi pas / Junior BIS
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
najljepši mladi pas / Junior
BIS: zlatni retriver Aron, vlasnik
Emina Terzić;
najljepši pas izložbe / Best In
Show: istarski gonič kratkodlaki
Ben, vlasnik Nikola Ramljak.
Titule za najljepše štene,
najljepšu uzgojnu skupinu i
najljepšeg veterana nisu dodijeljene.
Suci, stručni voditelj, anketirani izlagači i brojni posjetitelji
dali su visoke ocjene za organizaciju izložbe. Žalbi, ni primjedbi nije bilo. Kao i na nekoliko posljednjih izložbi, pokazalo se da
su vodiči lošiji dio izložbe. Ovo
se najbolje vidjelo u pobjedničkom krugu, gdje su pojedini
psi, ponajprije zbog neznanja i/
ili lošeg rada vodiča, zauzimali
znatno lošije mjesto od onog
koje bi objektivno trebali zauzeti. I ovaj primjer pokazuje da
bi lovci i kinolozi trebali poraditi
na vlastitoj stručno-specijalističkoj edukaciji. Barem da ne umanjujemo, ako već ne možemo
poboljšati, opći dojam koji je
pas ostavio na suca.
Na kraju riječ-dvije o uvjetima za održavanje izložbe.
Izložba je održana na platou
gradske športske dvorane. Golem prostor i ringovi za ocjenjivanje, meteorološko vrijeme uz
povremeno slabiju kišu, za pse
gotovo idealno, a za ljude čak
hladnije nego što je uobičajeno
za ovaj dio godine. Loše vrijeme
prije same izložbe (dugotrajna
višednevna kiša), ne baš iskrene namjere određenih krugova,
zlouporaba društvenih mreža,
ali i održavanje sličnih manifestacija na području Bosne i Hercegovine utjecali su na manji
broj prijavljenih pasa u odnosu
na dosadašnje manifestacije
ovakvog tipa.
Nakon proglašenja pobjednika, dodjele pokala i prigodnih
darova upriličena je zakuska.
Međunarodna izložba pasa
svih pasmina, koja se trebala
održati idući dan, odgođena je
iz tehničkih razloga. Svi sudionici su pozvani na međunarodnu
izložbu koja će se održati 26.
listopada 2013., te na državnu
izložbu sljedeće godine.
Ivica Drmić
www.lovackisavez-hb.ba
Dobro došli na
CACIB Posušje
2013.
LOVNA KINOLOGIJA
dio programa – otvaranje izložbe, te u 10.00 sati arbitri (suci)
započinju svoj rad – pregledom
i ocjenjivanjem pasa.
Nakon završetka dnevnog
programa, organizatori su u
noćnom terminu odlučili odraditi gore spomenute dvije specijalke, koje će zasigurno izazvati veliku pozornost publike.
S prošlogodišnje priredbe
V
elika kinološka manifestacija koja će se održati 24. i 25. kolovoza ove godine u Posušju, pod radnim nazivom CAC i CACIB
Posušje 2013., već je dostigla organizacijsku kulminaciju.
Organizatori: Kinološko društvo Posušje i Kinološki savez HercegBosne, izradili su formulare za prijave pasa, te prigodne promidžbene letke u kojima su osnovne informacije o rasporedu i satnici
ocjenjivanja pojedinih kategorija, te podatci o arbitrima (sucima) i
krugovima u kojima će suditi.
Memorijalnu specijalku EX -YU i autohtonih goniča „Robert OrečBobo“, koja je uvrštena u noćni program manifestacije, predvodit
će proslavljeni kinološki sudac iz Srbije Dragan Janjić. Noćnu specijalku ruskih ovčarskih pasmina (SAO, KO i CRT) sudit će kinološki
sudac Refet Hadžić iz BiH.
Službeni program na dan održavanja ove manifestacije započinje u subotu u 8.00 sati ulaskom izlagača, a u 9.45 počinje i službeni
Arbitri (suci) i kategorije u kojima će
donositi odluke prvoga dana manifestacije:
I. FCI - Vladimir Žižakov, SRB i Ante Vukadin, BiH
II. FCI - Stefan Popov, BUG i Refet Hadžić, BiH
III. FCI - Damir Skok, HR
IV. FCI - Ante Udovičić, HR
V. FCI - Damir Skok, HR
VI. FCI - Ante Udovičić, HR
VII. FCI - Miodrag Vretenčić, CG
VIII. FCI - Miodrag Vretenčić, CG
IX. FCI - Stjepan fra Petar Krasić, BiH
X. FCI - Stjepan fra Petar Krasić, BiH
Sutradan - nedjelja, manifestacija se nastavlja po istoj satnici kao prethodnog dana.
Certifikati o šampionatu izdavat će se na dan izložbe, a
organizatori apeliraju na izlagače da svoje prijave dostave
najkasnije do 14. kolovoza kako
bi njihovi psi bili uvršteni i predstavljeni u službenom biltenu
ove manifestacije.
„Ako je suditi po dosadašnjim
kinološkim priredbama u Posušju, i ova bi trebala biti jako dobro
organizirana, a samim time i dobro posjećena. Na vrijeme smo
započeli s organizacijom, uložili
smo dosta truda i još nas čeka
mnogo posla, ali sa ovakvom
organizacijskom ekipom sve će
biti savršeno i na vrijeme pripremljeno. Eminentni kinološki
suci, velik broj izložbenih pasa
raznih pasmina, bogata ponuda jela i pića, pravi su mamac za
sladokusce ovoga sporta“, ističe
predsjednik Kinološke udruge
Posušje Tonćo Jukić-Soko.
Mladen Bešlić
43
LOVNA KINOLOGIJA
CACT BiH D. S. LIVNO
Pobjednici državne utakmice u Livnu
U
organizaciji Kinološke
udruge „Cincar“ Livno i
Kinološkog saveza Herceg-Bosne, 12. svibnja 2013.,
po prvi put u Hercegbosanskoj
županiji, u Livnu je održana
državna utakmica pasa goniča
na divlju svinju, CACT BiH D.
S. Utakmica je održana u gateru Ploča, koji je u vlasništvu
Lovačke udruge „Cincar“ Livno,
pa je ova priredba dobar primjer suradnje kinološke i lovačke udruge, bez koje bi bilo
teško očekivati uspjeh.
Po katalogu, bio je prijavljen
21 pas, pristupilo ih je 19, a 14
je pasa položilo ispit. Među natjecateljima iz BiH i Hrvatske,
posebnu pozornost zaslužuje
KU „Prijatelji“ iz Čitluka, čijih je
9 pasa sudjelovalo na ovom
natjecanju.
Sudili su kinološki suci Miran Radišić iz Čitluka i Ante
Udovičić iz Studenaca, a delegat je bio Vinko Biletić iz Viteza.
Prvo mjesto i CACT BiH D. S.
2013. osvojio je posavski gonič Riki vlasnika Mate Balića iz
Šestanovca s 215 bodova, drugo mjesto i R. CACT BiH D. S.
osvojio je posavski gonič Aga
Primjer suradnje kinologa i lovaca
vlasnika Mate Balića iz Šestanovca s osvojenih 205 bodova,
a treće mjesto osvojila je ženka
posavskog goniča Ceca vlasnika Irfana Džebe iz Potkraja
kod Livna. Nakon dodijeljenih
pokala pobjednicima, uime
KU „Cincar“ Livno nazočnima
se obratio Ivo Krezo zahvalivši
natjecateljima i sucima na korektnom ponašanju a posjetiteljima na dolasku.
Sponzori priredbe CACT BiH
D. S. bili su LU „Cincar“ Livno,
LU „Livanjsko polje“ Lištani, LU
„Tetrijeb“ Kupres i LU „Vran“ Tomislavgrad, davši na taj način
velik doprinos promicanju lovne kinologije na području Hercegbosanske županije.
Ivo Krezo
KU ČAPLJINA Čapljina
Tri kinološke
priredbe
u mjesec dana
U
sklopu svojih aktivnosti za ovu godinu, Kinološko društvo
„Čapljina“ organiziralo je tri kinološke manifestacije.
Ocjenska smotra i ispit prirođenih osobina (IPO) za pse
goniče u radu na zeca održani su u Stanojevićima, u gateru vlasnika
Osmana Klarića. Sudjelovalo je 13 pasa, a 10 ih je položilo ispit. Eksterijer i rad pasa ocjenjivao je iskusni kinološki sudac Alija Nukica
iz Sarajeva.
Treća manifestacija upriličena je u suradnji s Lovačkim društvom
„Galeb“, a održana je na predivnim terenima lovnoga ogranka Gnjilišta – Čeljevo – Klepci, koji inače graniči s Parkom prirode Hutovo
blato. LD „Galeb“ je u prošloj sezoni u ovo područje naselilo velik
broj fazanske divljači, koja je, zahvaljujući vrijednim članovima ovoga lovnog ogranka, očuvana, a to se pokazalo odličnim potezom jer
je dobiven skoro idealan teren za obuku pasa ptičara i održavanje
ovakvih lovno-kinoloških priredbi.
44
Sudac Mario Herceg (u sredini) s Ilijom Jurkovićem i Ivicom Perićem
Na ovom je ispitu nastupilo 10 pasa, koliko je organizator i planirao. Svi su psi zadovoljili tražene kriterije i položili ispit, a njihov je
rad ocjenjivao kinološki sudac Mario Herceg iz Ljubuškog.
Psi koji su položili ove ispite dobili su certifikat o upotrebljivosti u
lovu, što im je, sukladno Zakonu o lovstvu F BiH, potrebno za ulazak
u bilo koje lovište.
Zdravko Pranjić
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
CACT D. S. BiH 2013. Titula
istarki Lisi
Službeno osoblje i natjecatelji-pobjednici
D
ržavna utakmica pasa goniča na divlju svinju (IV FCI skupina) i njemačkih
lovnih terijera (III FCI skupina) upriličena je 14. travnja 2013. u gateru sv. Huberta u Donjem Malom Ograđeniku (Čitluk).
Natjecatelja je bilo iz BiH, Hrvatske i Srbije,
natjecanju je pristupio 21 pas, a 5 ih je položilo državni ispit. Najbolje ocijenjeni pas, sa
194 boda, bila je Lisa, ženka istarskoga kratkodlakog goniča, vlasnika Mirana Radišića
iz Hamzića. Drugi je bio S. T. G. Miki, vlasnika
Bože Bezera iz Ljubuškog, sa 174 boda, treći
PG Alka, vlasnika Almira Sefe iz Blagaja, sa
172 boda, a četvrti SG Maks, vlasnika Ivana
Marića iz Mostara, sa osvojena 172 boda, ali
je četvrti jer ženke imaju prednost. To su bili
psi iz IV FCI skupine, a iz III FCI skupine najbolje ocijenjeni pas je njemački lovni terijer
DOCK VON AFFELN, vlasnika Jurice Vidovića iz Beograda, s osvojenih 160 bodova.
Ovu kinološku priredbu sudili su kinološki suci Jure Puljiz iz Hrvatske i Mirko Čolak iz
BiH, a delegat je bio Joža Lasić iz BiH.
Organizator je pripremio bogate nagrade
u vidu pokala i pseće hrane, ali nije ih, nažalost, uspio sve podijeliti jer nije bio zadovoljen broj pasa koji bi ih zaslužili svojim radom.
DOMALJEVAC: IPO I SMOTRA
Za fair play na dosadašnjim natjecanjima i potporu KU „Prijatelji“ Čitluk, Josip Vukoja iz
Mostara nagrađen je vrlo vrijednim pokalom.
Organizirana je i tombola za natjecatelje i posjetitelje, a nagrada je bio živi vepar. Osvojio
ju je Ivan Kordić Tajkić iz Grljevića.
Organizator ovim putem zahvaljuje sponzorima: konobi i gateru sv. Huberta, poljoljekarni „Agroodak“ iz Potpolja i HLU „Orao“ iz Čitluka. Također zahvaljuje svim natjecateljima i
posjetiteljima, kojih je bilo u velikom broju.
Ovu odličnu kinološku priredbu organizirali su predsjednik KU „Prijatelji“ Čitluk Tomislav
Odak, tajnik Udruge Milenko Luburić, vlasnik konobe i gatera sv. Huberta Mario Dugandžić
te članovi Udruge Denis Vlaho, Vlado Marić, Ante Ševo i Ivica Vidović.
Stopostotna
prolaznost
Josip Vukoja
Čestitka za uspješan ispit
K
inološka udruga iz Domaljevca je i ove godine organizirala
smotru svih lovačkih pasa i IPO ptičara. Sudili su Marijan Đurković i Mato Piljić, a voditelj smotre bio je Mato Lukić.
Za ocjenu eksterijera bilo je prijavljeno 14 pasa, i svi su pozitivno
ocijenjeni, a za IPO 19 pasa, također su svi položili ispit.
Vlasnicima svih pasa koji su položili ispit bit će izdan certifikat o
lovnoj uporabljivosti psa.
Bila je ovo prilika i za ugodno druženje
www.lovackisavez-hb.ba
Mato Piljić
45
OPASNOSTI
POŽARI
U ljetno doba opasno je
loženje bilo kakve vatre
na otvorenom
Svatko od nas može i mora pažljivim i odgovornim ponašanjem
spriječiti da do požara uopće i dođe, a ako se ovaj ipak pojavi, uz
odgovarajuće mjere opreza pogasiti početni požar s pomoću
raspoloživih priručnih sredstava.
“Prvih dana u rujnu, te ‘đavolje’ 1666. godine, London se
pretvorio u pravi pakao: malena
je vatrica, zaostala u peći pekare, prerasla u buktinju koja je u
pepeo pretvorila tri četvrtine
tadašnjeg Londona. A nije da je
Londonu tih godina nedostajalo
nesreće: prethodne i te godine
kuga je pokosila više od stotinu
tisuća ljudi. No, vatra je “raščistila” stari, trošan, drveni London i
omogućila izgradnju širokih avenija i mnogih monumentalnih
građevina, poput nove Katedrale sv. Pavla“, kaže izvješće o stravičnom događaju koji je zadesio
stanovnike glavnoga grada britanskog otočja.
KATASTROFALNE POSLJEDICE
Iako požare pamtimo po katastrofalnim posljedicama, ovaj
primjer pokazuje i drugu njegovu
stranu. No, u principu, požar dovodi do stradanja ljudi, uništavanja drveća, erozije šumskoga tla,
oštećivanja fizičkih svojstava tla,
46
LJUDSKI NEHAT NAJČEŠĆI JE UZROK POŽARA
Osnovni način izazivanja požara je ljudski nehat i nepažnja, i
u godišnjim statistikama rijetko se spušta ispod 80 %. Među
značajne i često isticane načine izazivanja požara ubrajaju se
namjerno izazivanje požara, te dječja igra.
Nestručno rukovanje strojevima i alatima, nestručno održavanje oruđa, uređaja, instalacija i opreme, nestručno i nesavjesno
izvođenje građevinskih i ostalih radova, nepažnjom napravljeni građevinski i konstrukcijski nedostaci, nepravilna uporaba
vatre te igra s njom, namjerno izazivanje požara, alkoholizam,
prikrivanje kaznenih djela, psihička poremećenost i namjerno
podmetanje požara neka su od opasnih ponašanja koja izazivaju požar. Prirodne pojave kao što su udari groma, vulkani i sl.
mnogo su rjeđi uzročnici požara, i u statistikama se vode kao
ostali načini izazivanja požara.
smanjenja količine humusa i proizvodne sposobnosti tla, narušavanja estetske vrijednosti okoliša,
štete od uginuća šumskih životinja, uništavanja stambenih i gospodarskih objekata i drugoga.
Ukoliko palite vatru u područjima i godišnjim dobima
kada je to potpuno zabranjeno,
činite prekršaj. Načelno vrijedi:
Tijekom visoke požarne ugrože-
nosti (rano proljeće i ljeto) vrlo je
opasno loženje bilo kakve vatre
na otvorenom!
Čovjek je bio sposoban zapaliti vatru prije 20 tisuća godina, a
od prirode nastalu vatru čuvati
oko 500 tisuća godina. Vatra se
koristila u različite svrhe, a najčešće za osvajanje novih površina
koje su tada korištene u svrhu
poljoprivredne proizvodnje ili za
izgradnju stambenih naselja.
S obzirom na raširenost iskorištavanja vatre, opasnost od
požara postoji unatoč mjerama
opreza i požari su česta pojava,
posebice u ljetnom razdoblju
koje je upravo u tijeku.
Svatko od nas može i mora
pažljivim i odgovornim ponašanjem spriječiti da do požara uopće i dođe, a ako se ovaj ipak pojavi, uz odgovarajuće mjere opreza
pogasiti početni požar s pomoću
raspoloživih priručnih sredstava.
Jer, načelno vrijedi sljedeće zlatno pravilo vatrogastva:
GAŠENJE ČAŠOM VODE
„Većina požara u prvoj minuti gasi se čašom vode. U drugoj
minuti je potrebna posuda vode
i pomoć druge osobe, a već u
trećoj minuti potrebna je organizirana i uvježbana vatrogasna postrojba“. Činjenica da veliki požari
nastaju od malih, osim onih koji
nastaju eksplozijom, daje nam
mogućnost da priručna sredstva
za gašenje požara maksimalno
djelotvorno iskoristimo.
Danas nam u kući, u školi i poslovnim zgradama stoje i moraju
stajati na raspolaganju, označeni
i nadohvat ruke, vatrogasni aparati za početno gašenje, te zidni
hidranti. Bilo bi poželjno da se
vatrogasni aparat nalazi u svakom domaćinstvu i vozilu.
Uzroci nastanka požara
mogu biti različiti, od prirodnih
(visoke temperature u ljetnim
mjesecima, udar groma) do onih
uzrokovanih ljudskim nemarom
(paljenje korova na poljoprivrednim površinama, bačen neugašen opušak, neugašena izletnička vatra, razni ekološki incidenti).
Od ukupnog broja šumskih
požara na Mediteranu, čak 95
% je uzrokovano ljudskim faktorom: nehajem, nepažnjom
te namjernim paljenjem. U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, godišnja izgorena površina u mediteranskim zemljama
procijenjena je na oko 600.000
ha, što je gotovo dvostruko više
nego tijekom 1970-ih godina. U
razdoblju od 1998. do 2004. bilo
je ukupno 115.666 požara, kojim je bilo obuhvaćeno ukupno
1.250.892 ha.
Pero Zelenika
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
BIJELI JASEN
Livadica
okolo jasenje…
N
egdje malo ranije, negdje u poodmakloj vladavini žege i zapare pa
sve do Gospojine, kose vrijedni
ljudi svoja polja i livade. Kose i
ne obraćaju pozornost, ili pak
ne znadu, koje sve bogatstvo
pred kosama i traktorima nemoćno pada, suši se i završava
u štalama kao vrijedna hrana
koja će se uskoro preobraziti
u meso, sir, mlijeko... Uistinu je
pomalo čudan taj tijek i proces
pretvorbe i vječne transformacije mrtvoga u živo i živoga u
mrtvo. To mi laici podvodimo
pod terminologiju vladanja
prirodnih zakona, ne ulazeći
dublje u uzročno-posljedične
veze i konačni smisao svega
toga, jednostavno nam nije
dano spoznati sve te dubine.
Pokosio susjed svoj vrtlić
podno hrastova gaja, pa iz otkosa nešto prebire i vadi, slaže
i sortira a svako malo se sladi
mirisnim divljim jagodama što
ih oštra kosa složi u mirisno bilje. Kladio bih se u svoju bradu
da u otkosu ima preko dvadeset ljekovitih biljaka i da se sve
skupa mogu koristiti kao dobar
odvar protiv reume. Susjed se
malo umorio i od silnih mirisa
dobio sanjivi izraz lica pa pod
jasenom sjedi na ledini naslonjen na lakat i mislima obilazi
nebo i zemlju, kada je prije
tridesetak godina ovdje sadio
duhan i zalijevao ga svojom
mladošću, a jasen mu sada
spušta svoju gorčinu po usnama i čelu... „Prokleto, gorko
drvo“, šaputao mu je zlobno
umorni starčić!
Je li jasen uistinu zaslužio
takvo karanje i prezir, ili je on
samo sastavnica onoga ljekovitog kolorita što se na ledini
i okolo nje odmara i nudi ljudskoj rasi?
BIJELI JASEN (Fraxinus
excelsior) stablo je koje, ovi-
www.lovackisavez-hb.ba
sno od uvjeta u kojima raste,
a raste gotovo svugdje, može
dosegnuti do nevjerojatnih
tridesetak metara. Nadamo
se da je toliko poznat i da ga
posebice ne treba opisivati.
Njegovo se drvo najčešće koristi kao industrijska sirovina
za izradu parketa, namještaja
ili pak kao ogrjevno drvo, ako
je gobeljavo i raslo negdje u
kršu. Prekrasne bijele cvasti od
milijun sitnih cvjetića, koje u
narodu zovu bosiljem, u svibnju šire opojni miris, za koji
starije žene tvrde, kako budi
kod mladih žeđ za ljubavnim
susretima. Otuda, vjerojatno,
i pučka pjesma koja (skupa s
naslovom) glasi: ... „moj se Mile
zaljubi u mene“. Ima više vrsta
jasenja i svi su korisni, ukrasni
i ljekoviti.
Od osnovnih kemijskih sa-
stojaka najprisutniji su: mnogobrojni flavonidi (rutin), pelini, tanini, esencijalna ulja,
fraksinin...
Kao lijek se koristi lišće i sjeme jasena. Osnovna namjena
jasenova čaja u narodnoj se
medicini odnosi na poboljšanje izmokravanja (diuretik) te
za kostobolje najrazličitijega
podrijetla, pogotovo protiv re-
su jasenovo lišće i sjeme namočeno u vinu preporučali
kao preventivu protiv stvaranja
kamenaca u bubrezima i mokraćnom traktu.
Jasenovo lišće je u Hercegovini dugo vremena bila isključiva hrana (jasenov lišnjak) za
ovce, koze i goveda u zimskim
vremenima i stoka bi iz zime
izlazila jako kreposna i zdrava.
ume i otečenih zglobova. Tako
čaj od bijelog jasena potiče rad
bubrega bez imalo iritiranja pa
se izlučivanje štetnih tvari iz
organizma jako dobro obavlja (posebice mokraćna kiselina). Mnogi ljudi koji su imali
problema s gihtom, osjetili su
olakšanje nakon tretmana jasenova čaja. Čaj također potiče
na obilno znojenje pa se i na
taj način vrši pročišćavanje organizma.
Još u dalekoj povijesti jasen
je bio poznat kao izuzetno korisna i ljekovita biljka. Liječnik
Serenus je namakao jasenovo
sjeme u vinu i tako pružao pomoć kod lošeg mokrenja. Neki
drugi su koru namakali u crno
vino i pili, ali je to istodobno
bio lijek za otekle zglobove i
tjeranje vode iz njih. Poznati
liječnici: Leklerk, Pejro i Delari
Od jasenova lišća i mlade kore
bi se spravljalo kalilo (crna boja
za bojenje vunenih predmeta
izrađenih u domaćoj radinosti
koji bi se zimi nosili, i čuvali čobane od reume). Od jasenove
kore se također može napraviti
ekološka boja za bojenje uskrsnih jaja.
Je li opojni miris jasenova cvijeta uistinu zaslužan za
mnoga zaljubljivanja, teško je
reći; ali se sa sigurnošću može
ustvrditi da su mnogi u jasenovu hladu ležeći zaradili reumu i
teško mokrenje, pa su se onda
jasenovim lišćem i sjemenom
liječili i izliječili svoje tegobe.
Eto, to je taj začarani i teško
spoznatljivi krug rađanja i umiranja, ljepote i gorčine, poput
jasenova čaja.
Blago Lasić
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Prepelica sa
senfom i medom
Srneći
paprikaš
Priredio Lovro Kazan
P
repelica je ptica selica. Zime provode u Africi, ljeti u
zapadnoj Europi. Njezino je meso velika delikatesa, također i njezina jaja.
Poznati je recept prepelice s grožđem, ali s obzirom na to
da nije sezona za grožđe, nudimo vam neobičan ali izvrstan
recept s umakom od meda i senfa. Zvuči možda čudno
kombinirati dva sastojka koji nemaju veze jedan s drugim,
ali rezultat je odličan.
Sastojci (za 4 osobe):
8 prepelica
6 žlica meda
3 žlice senfa
75 g maslaca
sol i papar
Staviti maslac i med u lonac na laganu vatru
dok se maslac ne rastopi. Kad se rastopi, maknuti s vatre te dodati senf, sol i papar i dobro miješati.
Umakom koji smo tako dobili, namazati prepelice, staviti ih
u posudu koja može u peć i po mogućnosti koja ima poklopac. Zatvoriti poklopac ili ako nema poklopca staviti aluminijsku foliju na vrh. Ostaviti dva sata na sobnoj temperaturi.
Ako imate vremena možete ih ostaviti cijelu noć u frižideru.
Peći 50 minuta na 210 ºC. Prvih 25 minuta s poklopcem,
sljedećih 25 minuta bez poklopca i često prelijevati umakom u kojem se peče.
Ako pripremate divlje prepelice, koje su jako male, dovoljno je peći dva puta po 15 minuta. Ako koristite prepelice iz uzgoja, to su obično japanske prepelice, onda bit će
potrebno peći 2 puta po 25 min.
Uz prepelice, mogu se servirati zelene mahune i kapula
pržena na maslacu, i krumpir na kocke.
48
Sastojci:
1,5 kg srnetine od plećke
0,5 kg srnetine od rebara
0,5 kg srneće vratine
0,5 kg srnećeg buta
1 kg crvenog luka
15-20 dag slanine
2 naribane mrkve
3 manje rajčice ili 2 jušne žlice pirea od rajčice
malo senfa
kriška limuna
crvena slatka paprika
papar, 2 ljuta feferona
sol
2 listića lovora
2 dl bijelog vina
4-5 krumpira
Na malo ulja naglo popržiti slaninu i dodati sitno
izrezani luk. Nakon 10 minuta dodati meso izrezano
na kocke i pirjati u vlastitom soku. Zatim dodati ribanu
mrkvu, senf, list do dva lovora, krišku limuna, crvenu
slatku papriku, sol, papar, i feferone po ukusu, te rajčicu. Pirjati sve zajedno 2-3 sata. Zatim u to staviti 4-5
krumpira narezanih na kockice i pirjati još sat vremena dok se krumpir gotovo ne raskuha. Na kraju dodati
2-3 dl vina (ako netko voli gušće, može se zgusnuti s
malo brašna). Tijekom kuhanja po potrebi podlijevati
vodom.
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
ZABAVNI KUTAK
GRAD NA
DIVLJA
KRATKOREPA NERETVI U MODERATOR
HERCEGOVINI
OVCA S
POVIJENIM
ROGOVIMA U
MUŽJAKA,
NA SLICI
BILJNI
SVIJET
BEĆAR
OTTO
BARIĆ
ORUĐE ZA
REZANJE
autor:
mariofil
soldo
KRISTOV
SUDAC
OD TOGA
VREMENA
LINDA
EVANS
OBUĆI SE
U LJETNU
ODJEĆU
JEZERO U
JUŽNOJ
AMERICI
AUSTRIJA
OZLJEDE
EKVATOR
POLUTNIK
SIPINE
“AMPER”
IZBAVITELJI
LJETOVALIŠTE
U MAKEDONIJI
ORGANSKI
SPOJ
ARIJANA
ČULINA
OGRANAK KORIJENA BILJKE
MUŠKI...
ILI
ŽENSKI...
POKLON: NJ,P
IMATI NADU
VISOKA
GRAĐEVINA;
KULA, ZVONIK
“LITRA”
ŽENA KOJA
PLETE
DUGOREPA
ŠARENA
PAPIGA
RUKOMETNI
TRENER
ŽELJKO
PRIPADNIK
“ČELIK”
RADOVAN
IVŠIĆ
MRAK
AMERIČKA BOKSAČICA, LAILA
VODENI BREŽULJAK
(MORSKI...)
IVAN OD
MILJA, ICKO
BRANKO UVODIĆ
SVEŽANJ,
SMOTAK
(... SIJENA)
60 MINUTA
(MN.)
UČINAK,
DJELO
ŠPANJOLSKA
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
IVAN
ĆURKOVIĆ
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
JEZIK
Mariofil Soldo


G
I



V
www.lovackisavez-hb.ba
K

Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom. Jednoslov je
već upisan u mrežu.
ANERA, ANKARA,
AR, ARIJAN, ASTARA,
ISTINA, JAL, JER,
KOTLINE, LAKA, NAN,
NASTUP, NOSTALGIJA,
OKAN, OSTAVA,
PARIPINA, STAM,
STANAR, SARAJ,
TAMILI, TANIZAKI,
UVALA, VJERAN, ZAP
S lovačkom družinom pođe i stranac koji solidno poznaje naš
jezik. Upita jednog od lovaca:
- Zašto se u vašem jeziku kava peče, a kruh kuha?
- Nije to ništa, kod nas se jaja tuku, a čarape čuju – pojasni mu
domaći lovac.
RAZBIBRIGE
Jedan lovac reče:
- Čitam foru da je nogomet razbibriga za dvije vrste muškarca: za
one koji nemaju djevojku i za one koji imaju žene!
- Ta je li tako i kad je lov u pitanju – zaključi drugi lovac.
AFORIZAM
Mladi lovac čita novine i reče:
- Slažem se s ovim aforizmom (autor je Danko Ivšinović): Nemam
ništa protiv braka DVIJE ŽENE ako će USVOJITI MENE!
PAS
Starija Hercegovka reče prijateljici, supruzi lovca:
- Dobro ti fina ova nevista, ne triba ti ćuko!
- Znam ja to bolje od tebe, ali muž mi je lovac pa ne more bez
lovačkog ćuke – pojasni joj lovčeva supruga.
ČEŠALJ
Mladi lovac dobio SMS-poruku.
- Što piše mala? – pitaju ga stariji lovci.
- Piše: Trebaš mi ko ČEŠALJ Šabanu Šauliću!
49
IN MEMORIAM
ZDRAVKO ĆORIĆ
(1955. – 2013.)
ANTO RAJKOVAČIĆ
(1932. – 2013.)
MATE RENIĆ
(1936. – 2013.)
Duboko nas je potresla vijest
da je prestalo kucati srce našega
prijatelja i kolege lovca Zdravko Ćorića, člana lovačke sekcije
Međugorje. Prestalo je kucati
dana 20. lipnja 2013. u njegovoj
57. godini života.
Njegovom smrću izgubili
smo istinskog zaljubljenika u lov
a posebice u lovačka druženja,
za koja je uvijek pronalazio vremena.
U svome dugogodišnjem
lovačkom stažu zalagao se za
očuvanje prirode i unaprjeđenje
lovstva i lovačke etike. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je
časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno.
Svima nama koji smo imali
privilegij poznavati ga, ostat
će u trajnoj uspomeni, a za sve
ono čime je doprinio razvoju i
boljitku našega Društva, velika
mu hvala.
Neka mu je laka ova hrvatska
zemlja. Počivao u miru Božjem.
U 81. godini života, smrt je
prekinula životni i lovački put
našega prijatelja, uzorna lovca,
časna čovjeka, zaljubljenika u
lov i divljač. Na dužnosti pomoćnog lovočuvara dao je nesumnjiv doprinos prirodi i lovstvu
naše općine. Članovi njegov
lovne grupe zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih
trenutaka provedenih s njime u
lovu, a posebice u lovačkim druženjima. Svojim riječima i djelima neprestano je dokazivao da
voli svoje bližnje te da je imao
ispravan odnos prema prirodi,
divljači i lovstvu. Ostat će nam
zauvijek u sjećanju kao vrijedan
i častan član.
Redove naše Udruge zauvijek je napustio naš dugogodišnji član i uzoran lovac Mate
Renić.
Volio je prirodu, lov, a nadasve lovačka druženja. S poštovanjem ćemo ga se uvijek sjećati,
posebice lovci sekcije „Kazaginac“ kojoj je pripadao. Za sve što
je učinio, mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo. Počivao u miru Božjem.
LD „Fazan“, Odžak
HRVOJA KRISTIĆ
(1940. – 2013.)
LD „Golub“, Čitluk
NIKOLA BUŠIĆ – BUŠE
(1940. – 2013.)
NEVEN KLARIĆ
(1971. – 2013.)
Iznenadnom i preranom
smrću, u 42. godini, napustio
nas je naš kolega i lovac, Neven
Klarić. Njegovom smrću izgubili
smo prijatelja, vrijedna, uzorna i
nadasve poštena lovca. Svojim
nesebičnim radom, ljubavlju
prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima, bio je primjer
drugima.
Dragi Nevene, otišao si prerano, ali čovjek kao što si Ti bio
nikad ne umire. Živjet ćeš zauvijek u našim srcima, kako kod nas
lovaca, tako i kod svoje obitelji i
svih onih koji su te poznavali.
Dragi Nevene, počivaj u „vječnim lovištima“ u miru Božjem!
UL „Kuna“, Jajce
50
LU „Vran“, Tomislavgrad
HLU „Malič“ Grude i lovna
sekcija Sovići – Gorica ostali su
bez još jednoga dobrog člana,
Nikole Bušića – Buše. Ostali su
bez člana koji je svoje članstvo
u Udruzi obilježio uzornim radom i dobrotom. Nedostajat će
nam njegova spremnost na rad
i druženje. Posebno će nam nedostajati njegove uzrečice i šale
kojima bi nas zabavljao i nasmijavao na našim okupljanjima i
druženjima.
Ostat će u sjećanju svim
kolegama lovcima koji su ga
poznavali, a neće ga zaboraviti
njegovi kolege lovci iz sekcije
Sovići – Gorica. Hvala mu na
svemu. Počivao u miru Božjem.
HLU „Malič“, Grude
Redove našega Društva zauvijek je napustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Hrvoja
Kristić. Bio je veliki zaljubljenik
prirode i lova. U Društvu je obnašao razne dužnosti, a bio je i
njegov predsjednik. Za svoj plodonosni rad dobio je Plaketu u
povodu 80 godina rada i postojanja ovoga Društva.
Hvala mu za sve što je učinio
za lovstvo u našem Društvu, a
njegov lik trajno će ostati među
nama lovcima.
LD „Lješterka“, Kiseljak
MATO ANĐIĆ
(1949. – 2013.)
je 1997. godine. Bio je veliki zaljubljenik u prirodu, društvo, a
posebno je volio lov i lovačko
druženje. Nije mogao pobijediti
opaku bolest koja ga je otela iz
naših redova, gdje je imao još
mnogo toga reći i uraditi. Smrću
pokojnog Mijata najviše je izgubila njegova obitelj, ali i lovna
sekcija i cijela naša Udruga. Počivao u miru Božjem.
OBLJETNICE
LU „Kuna“, Domaljevac
STJEPAN RAJIĆ
(1948. – 2012.)
FRANJO JURČIĆ
(1947. – 2013.)
Bio je uzoran član sekcije
Klobuk. Lovački ispit položio
je 20. siječnja 1973, redovito je
plaćao članarinu i bio je među
lovcima rado viđen. Na sastancima je bio konstruktivan i susretljiv, mladim lovcima rado
je sugerirao način ponašanja u
lovu. Mi lovci njegovi prijatelji
najiskrenije mu zahvaljujemo za
sve što je učinio za našu udrugu.
Počivao u miru!
Protekla lovna sezona protekla je bez našega dugogodišnjeg člana i prijatelja Stjepana
Rajića. Posebice je nedostajao
njegovoj sekciji Gromiljak i Brestovsko za koju je kroz svoj lovački vijek dosta dao. Posebno
su njegove zasluge bile u vođenju sekcije i obuci lovnih pripravnika, za što je dobio dosta
priznanja. Još jednom mu hvala
za sve učinjeno, a njegov lik trajno će biti s nama.
LD „Lještarka“, Kiseljak
HUL „Kravica“, Ljubuški
STJEPAN MILETIĆ „LOVAC“
(1934. – 2012.)
Prošla je godina dana otkad
nas je zauvijek napustio naš član
i veliki zaljubljenik lova i prirode,
član lovne sekcije „Lepenica“. Bio
je poznat po nadimku „Lovac“ i
dovoljno je bilo samo spomenuti to ime, odmah se znalo
o kome se govori i na koga se
misli. Kao takav trajno će nam
ostati u sjećanju.
KRIŽAN PRIMORAC
(1936. – 2013.)
Nakon kraće i teške bolesti,
u 77. godini života našu Udrugu
zauvijek je napustio naš prijatelj
i kolega Križan Primorac, član
sekcije Tihaljina.
Križan je volio prirodu i lov,
pa se tako s njom i družio. HLU
„Malič“ Grude izgubila je još jednog lovca, a najveći gubitak je
njegovoj lovnoj sekciji Tihaljina.
Mi tvoje kolege lovci sjećat
ćemo Te se u svim našim susretima i hvala Ti na svemu. Počivao
u miru Božjem.
LD „Lještarka“, Kiseljak
HLU „Malič“, Grude
Nakon kratke i opake bolesti,
u 64. godini života otišao je naš
cijenjeni prijatelj i lovac Mato
Anđić.
Član naše Udruge postao
Broj 89, svibanj - srpanj 2013.
Novo u Hrvatskoj pošti Mostar
Paketska
ambalaža
U ponudi Hrvatske pošte Mostar od sada
se nalazi i paketska ambalaža. Prikladne
kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše
pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena
stigne do primatelja. Kada vam se ukaže
potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP
Mostar možete pronaći paketsku ambalažu
u pet različitih dimenzija:
Naziv artikla
Dimenzija (mm)
Cijena (KM)
Paket S
230x150x90
1,20
Paket M
300x200x100
1,70
2,00
Paket L
300x230x140
Paket XL
300x240x230
2,50
Paket XXL
480x300x200
3,00
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

02. lipnja 2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

SAMI KROJIMO VLASTITU SUDBINU

ODRŽAN UPRAVNI ODBOR SAVEZA - Ovce-Koze

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

Hranjena je divljač jača, otpornija i boljega zdravlja