INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2012.
GODINA xV., BROJ 81.
Pogled s č
eke
..... iz sadržaja
Malo statistike, za bolji uvid
Dragan Naletilić
..... str. 5 -12
Poseban prilog
Sniježna veljača
..... str. 14.
Divlja mačka
Divlja mačka naša je autohtona sitna dlakava divljač
..... str. 38.
Jarebica kamenjarka
Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”?
..... str. 41.
Drugi internacionalni sokolarski festival
Sokolarska bajka u pustinji
..... str. 44.
Engleski seter
Zbog lovačkih sposobnosti i lijepa izgleda,
proširio se cijelim svijetom
N
a sastanku uredništva održanom
početkom siječnja osvrnuli smo
se na Hoop! u 2011., i pokušali
Hoop!-u u 2012. dati glavne smjernice. Kao
minimalnu obvezu prihvatili smo održanje
sadašnje razine kvalitete lista. U okolnostima koje jesu, to možemo jamčiti.
Nitko od nas članova uredništva Hoop!-a
nije profesionalac, ovo su nam uglavnom
dodatne, istina dragovoljno prihvaćene
obveze. Dobro je da to čitatelji znaju, posebice oni koji, možda i opravdano, misle da
svoj posao ne radimo baš najbolje.
Sadržajem i grafičkim izgledom Hoop!-a
relativno smo zadovoljni. No nismo zadovoljni suradnjom s lovačkim udrugama, barem
s dobrim dijelom njih. A ta je suradnja jako
bitna, jer je baš rubrika „Iz lovačkih društava“
najčitanija u listu. Ljudi rado čitaju o sebi i
svojoj udruzi, o svome radu, svojim uspjesima. – Kad dobijem Hoop!, prvo pogledam
stranice o radu lovačkih udruga. Obradujem
se kad vidim nešto iz svoje udruge – to su
najčešći komentari naših lovaca.
Glede toga, evo malo i statistike. Podatci
nisu nezanimljivi, dapače.
U svih 6 prošlogodišnjih brojeva Hoop!-a,
objavili smo priloge iz (samo) pet naših lovačkih udruga: „Galeb“ Čapljina, „Pavlovica“
Novi Travnik, „Fazan“ Odžak, „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje i „Mosor“ Široki Brijeg.
U 5 su brojeva bili naslovi o „Vepru“ iz
Rame, „Zavelimu“ iz Roškog Polja, „Vitezu“ iz
Viteza i „Savi“ iz Orašja.
Iz 14 lovačkih udruga objavljen je po jedan prilog.
Bez ijednog teksta, 2011. su „prespavali“:
„Jarebinjak“ Rakitno, „Lisac“ Ravno, „Livanjsko polje“ Lištani, „Jastreb“ Dobretići i „Jarebica“ Štrepci.
Među autorima, najviše je tekstova Ante
Cvitanovića (12), Ivice Drmića (11), Nedžada Garića, Jure Musulina i Vladimira Šekerije
(po 10) i Adama Dabića (9).
Suradnicima smo, načelno, zadovoljni.
Nekolicinom poglavito, jer redovito prepoznaju prave teme i pišu stručno i otvoreno.
Ali nam treba više takvih. Dobro je, naravno,
pisati o druženju, otvaranju i zatvaranju lova,
lovačkim večerima, skupštinama…, ali treba
progovoriti i o onim manje lijepim stvarima.
I one su, nažalost, naša stvarnost. Nije rješenje skrivati ih, vodeći se logikom „kad neće
drugi o svojim problemima, nećemo ni mi“.
U analizi, dotaknuli smo i rubriku „In memoriam“. U njoj se, besplatno, objavljuju
osmrtnice i obljetnice smrti. Svojevrsna je
obveza svake lovačke udruge na ovaj se
način odužiti svome umrlom članu. No u
stvarnosti nije baš tako.
Prema osmrtnicama u Hoop!-u, u 2011.
umirali su samo lovci LD „Mosor“ Široki Brijeg (20), HUL „Kravica“ Ljubuški (6), te LD „Golub“ Čitluk, LD „Pavlovica“ Novi Travnik i LD
„Fazan“ Odžak (po 4), a u ostalim udrugama
manje. U čak 18 udruga – prema ovoj rubrici
– nije umro ni jedan lovac! To su: „Radovanj“
Posušje, „Jarebinjak“ Rakitno, „Rujan“ Kočerin,
„Jadran“ Neum, „Lisac“ Ravno, „Galeb“ Čapljina, „Vepar“ Prozor-Rama, „Risovac“ Bosansko
Grahovo, „Tetrijeb“ Glamoč, „Tetrijeb“ Kupres,
„Vran“ Tomislavgrad, „Lještarka“ Kiseljak, „Vepar“ Fojnica, „Tetrijeb“ Kreševo, „Kuna“ Jajce,
„Jastreb“ Dobretići, „Uskoplje“ Gornji VakufUskoplje i „Kuna“ Domaljevac.
U stvarnosti, dabome, nije tako, i najgore
je ako se osmrtnice objavljuju selektivno.
Po onoj „O pokojniku sve najbolje“, trebalo
bi objaviti osmrtnicu za svakoga umrlog
člana, bez bilo čije možebitne procjene
njegovih ovozemaljskih zasluga.
Ovaj je uvodnik, zapravo, zamolba lovačkim udrugama, posebice onima koje
su dosad „drijemale“, da počnu surađivati s
Hoop!-om. Javiti se telefonom ili e-mailom
u Savez, neka to bude prvi korak. Jer, to je
interes i udruga, i Hoop!-a i Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Marko Mandić
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
IZ SAVEZA
V
eć tradicionalno, Upravni
odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svoju
posljednju sjednicu u tekućoj
kalendarskoj godini održava u
drugoj polovici prosinca. Tako
je bilo i na koncu 2011., točnije
19. prosinca, kada je u Mostaru,
u sjedištu Saveza, održana redovita sjednica Upravnog odbora,
koja je uz radni imala i svečarski
karakter.
U radnom dijelu sjednice
razmatrana su pitanja vezana
za rad i aktivnosti Saveza i njegovih članica kako u proteklom,
tako i u idućem razdoblju. U
tom smislu članovi Upravnog
odbora razmatrali su pitanja
vezana za provedbu prevencije
svinjske kuge kod divljih svinja,
te oralnu i postoralnu vakcinaciju lisica u Bosni i Hercegovini.
Osim toga na sjednici je razmatran i zahtjev Šumskog gospodarskog društva „Hercegbosanske šume“ d. o. o. Kupres za
prijam u članstvo Saveza, kao i
financijsko stanje i podmirenje
financijskih obveza članica prema Savezu za 2011. godinu.
Nakon rasprave, o svim točkama dnevnoga reda usvojeni
su i odgovarajući zaključci i odluke. Tako je zaključeno da se
na razini Saveza i njegovih članica izvrše sve preuzete obveze
vezano za prevenciju svinjske
kuge kod divljih svinja i oralnu
vakcinaciju lisica. Ove obveze
predstavljaju općekorisnu funkciju lovaca u društvu i dio su
SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA
Š. G. D. “Hercegbosanske šume”
Kupres, nova članica Saveza
Ova je odluka novi pozitivan korak Saveza ka ostvarenju njegovih
strateških ciljeva provedbe jedinstvene lovne politike na svim prostorima na kojima djeluje i radi
Ivica Lučić
DOBITNICI ODLIČJA
Odličje prvoga reda: Anto Križanac, posmrtno i Dragan Čalić,
posmrtno, iz LO „Vitez“ Vitez; Marijan Živković iz LU „Sava“ Orašje.
Odličje drugoga reda: Anto Delić, posmrtno, iz LO „Vitez“ Vitez; Martin Nedić, Silvester Antičević i Marko Šokić iz LU „Sava“
Orašje.
Odličje trećega reda: Frano Blaž, posmrtno, Fabijan Rajić, Rajko Gudelj, Dragan Strukar, Dragan Stojak, Niko Ivanković i Ivica
Drmić iz LO „Vitez“ Vitez; Zlatko Džoić, Marijan Mišković, Anto Mijatović, Marko Džijan, Joso Pejić – Ćule, Salih Pamukčić i Marko
Bijelić iz LU „Sava“ Orašje; Stojan Musa, Ivan Sabljić, Marko Barbarić, Veselko Milićević, Mario Dugandžić, Milenko Luburić, Vlado
Prusina, Tomislav Odak, Dalibor Pinjuh, Dinko Korać, posmrtno, i
Stipe Glamuzina, posmrtno, iz HLU „Orao“ iz Čitluka.
4
javnih ovlasti i obveza Saveza i
njegovih članica.
Po pitanju izmirenja financijskih obveza prema Savezu
za 2011. godinu, zaključeno je
da sve članice svoja dugovanja
podmire do konca 2011. godine (31. 12. 2011.). U protivnom,
članicama koje ne podmire
dugovanja u navedenom roku
bit će obustavljena distribucija
Hoopa i cjelokupan servis od
strane Saveza.
Glede zahtjeva za prijam,
Upravni odbor donio je odluku o prijmu Š. G. D. „Hercegbosanske šume“ d. o. o. Kupres u
članstvo Saveza. Ova višestruko i obostrano korisna odluka
predstavlja novi pozitivan korak
ka ostvarenju strateških ciljeva
Saveza u smislu objedinjavanja
svih korisnika lovišta i provedbe
jedinstvene lovne politike na
svim prostorima na kojima Savez djeluje i radi.
Nakon radnoga uslijedio je
svečani dio sjednice u kojem
su članovi Upravnog odbora uz
prigodan domjenak u opuštenoj atmosferi nastavili raspravu
o brojnim i raznolikim lovačkim temama. Bila je to ujedno
i prigoda za kratko sumiranje
rezultata i rada u protekloj, te
isticanje nekih prijedloga i ideja
za iduću godinu. Druženje je završilo prijateljskim stiskom ruku,
blagdanskim čestitkama i najljepšim željama u novoj godini.
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
LOVIŠTE
SNJEŽNA VELJAČA
str. 5 - 12
www.lovackisavez-hb.ba
5
SNJEŽNA VELJAČA
DIVLJAČ I ELEMENTARNA NEPOGODA
LOVCI OSTAVILI
SVOJ „TRAG“ NA SNIJEGU
S
Vlado Bošnjak
tara hrvatska pučka izreka
vezana za ovo doba godine glasi: „Kalandora dora
prođe zime pola, kaže Blaž to je
laž, zima je strag“.
Upravo na Kalandoru (Svijećnica 2. veljače; Sveti Blaž 3. veljače, op. a.) počeo je padati snijeg i
za nekoliko je dana prekrio cijelu
BiH, od Neuma do Save. Visoki
snježni pokrivač (u Hercegovini i
nezapamćeno visok) i neuobičajeno niske temperature postale
su ozbiljna smetnja i opasnost.
Problemi u prometu, u opskrbi
električnom energijom, povećana potražnja za osnovnim
živežnim namirnicama… U pojedinim općinama proglašeno
je i stanje elementarne nepogode. Nastale su goleme štete na
materijalnim dobrima. Stradali
su plastenici, voćnjaci, urušavali
su se krovovi športskih dvorana,
škola, gospodarskih objekata i
obiteljskih kuća. Nažalost, bilo je
i ljudskih žrtava.
I dok se cijela javnost, s pravom, usredotočila na goruće
ljudske potrebe i probleme, vrlo
se malo govorilo o ugroženosti
biljnoga i životinjskoga svijeta,
posebice divljači. A što je još
gore, loše vremenske prilike,
odnosno duboki snijeg i sibirska hladnoća, dok ovo pišemo,
ulaze u treći tjedan, i po prognozama, ući će i u ožujak.
LJUBAV I LOVAČKA SVIJEST
U takvim okolnostima, što je
poduzeto u zaštiti divljači? Jesu
li svi koji su u tom pogledu imali
određene obveze, i odradili svoj
posao? Je li se moglo, i moralo,
mnogo više?
Zakon o lovstvu FBiH, u
članku 2., kaže: „Divljač glede
ovoga Zakona su određene vrste životinja (lovna divljač) koje
slobodno žive u prirodi.“ Zakon,
dalje, kaže da je divljač državno
6
vlasništvo i dobro od općeg interesa, odnosno da su državne
institucije odgovorne za brigu
o ovom, kod nas značajnom prirodnom resursu. Lovačke udruge kao korisnici lovišta također
su obvezne skrbiti o divljači.
Uostalom, uzgoj i zaštita divljači temeljna je njihova zadaća.
No kako odgovorne državne
institucije, prije svega mjerodavno federalno i županijska
ministarstva, nisu oživotvorile
Zakon o lovstvu u pogledu dodjele lovišta njihovim korisnicima – a trebale su to uraditi još
prije 5 godina! – postavlja se
pitanje koja je i kolika, zapravo,
zakonska obveza i odgovornost
lovačkih udruga i lovaca prema
divljači i prirodi u ovakvim vremenskim nepogodama? Ako
bi se možebitna neaktivnost u
lovištu pokušala pravdati prethodnim pitanjem, što uglavnom nije
bio slučaj, situacija bi, sigurno je, bila mnogo teža. Srećom, lovci su
se i ovaj put pozvali na svoju savjest i, vođeni ljubavi prema životu
u prirodi, učinili su višestruko korisne stvari u zaštiti divljači i lovišta,
bez obzira na sve. Pojedini su mediji tek usput, više kao zanimljivost
ili senzaciju, objavili poneku vijest o tome. Tako će se na pola novinske stranice naći tekst o vukovima u blizini naselja, a istodobno ni riječi o lovcima koji su, u nemogućim uvjetima, oko tog istog naselja
iznosili hranu divljači. A baš su to, po izvješćima s terena, radili lovci
u svim našim udrugama.
I naš se Savez, u kontekstu toga, na svoj način uključio u ovu aktivnost. Putem Radija Herceg Bosne, Ilija Vrljić, predsjednik Saveza,
Kad se službeno proglasi elementarna nepogoda, država je dužna nadoknaditi dio štete.
Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli
uvjeti za to? Imaju li mjerodavne institucije
sluha za to ili će i dalje lovci biti jedini koji se
na terenu, stvarno, brinu o divljači?
poslao je sljedeću obavijest: „Na temelju stanja elementarne nepogode uzrokovane obilnim snježnim padalinama, a u cilju zaštite divljači i svih drugih životinjskih vrsta koje obitavaju u našim lovištima,
na razini lovačkih udruga članica Lovačkog saveza Herceg Bosne
poduzeti sljedeće mjere:
Zabraniti svaku vrstu lova divljači i sve druge aktivnosti vezane
uz lov divljači
Poduzeti mjere zaštite, prihrane i zbrinjavanja divljači u lovištima, u što uključiti sve strukture društva: predsjednika, lovnike, predsjednike sekcija i lovce
Navedene mjere i aktivnosti provoditi do daljnjega, odnosno do
normalizacije stanja u lovištu.“
Tajnik Saveza, Ivica Lučić, ovih je dana u stalnom kontaktu s
vodstvima naših lovačkih udruga. Lovci traže savjete, izvješćuju o
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
SNJEŽNA VELJAČA
urađenom, informiraju se. Lučić je gostovao i u emisijama Radija
Herceg Bosne i Televizije „Kiss“ iz Kiseljaka, pa su i ne-lovci imali prigodu čuti što to lovci, njihovi sumještani, u ovakvim uvjetima rade
u prirodi. Tako je slika lovca kao zaštitnika prirode i života u njoj,
nažalost u iznimno teškim uvjetima za divljač, u najboljem svjetlu
predočena široj javnosti.
RAZMIŠLJA LI NETKO O NAKNADI ŠTETE?
U ovakvim vremenskim uvjetima, zbog nedostatka hrane i zaštite od prevelike hladnoće, divljač i ostale životinje u prirodi promijene način svoga ponašanja. Mijenjaju svoje stanište i navike, postaju
neoprezne, poglavito kad je riječ o čovjekovoj blizini. U potrazi za
hranom, spuštaju se na rubove naselja, traže zaklon u napuštenim
kolibama i starim kućama. Osobito su tada agresivni predatori.
Vukovi, primjerice, zalaze i u urbana naselja, a tragovi lisice i kune
mogu se vidjeti na skoro svakom seoskom putu. U ovakvim uvjetima, najteže je plemenitoj divljači, zecu, jarebici, fazanu i srni. Srneća
je divljač možda i najugroženija. Zbog svoje težine, u visokom snijegu teško je pokretna i lak je plijen za vučju divljač i pse lutalice.
U kontekstu toga, na adresu Saveza je 16. veljače stigao dopis
Glavnoga federalnog inspektora za šumarstvo i lovstvo Muhameda
Hodžića u kojem, između ostaloga, stoji: „Poštovani, stanje elementarne nepogode uzrokovane dugotrajnim enormno visokim snježnim pokrivačem dovelo je do migracije visoke divljači prema nižim
V
eljača „prevrtača“ ove se
godine pokazala u svoj
svojoj žestini. Obilne
snježne padaline praćene jakim vjetrom doslovce su zamele cijelu regiju. Posebice su bili
iznenađeni i zatečeni dijelovi
južne Hercegovine, gdje ovoliki snijeg ne pamte ni najstariji
mještani.
Na listi ugroženih našla
se, naravno, i divljač, te je i u
mosorskom lovištu bilo dosta
posla na njezinoj zaštiti. Već
prvih dana padalina, vodstvo
Društva je, preko Radiopostaje
Široki Brijeg, obavijestilo lovce
o prestanku svakoga daljnjeg
lova i pozvalo ih da se u sekcijama organiziraju u iznošenju
hrane divljači. Posebno je ovdje bila ugrožena jarebica kamenjarka. Stizale su dojave da
se s okolnih brda spustila do
seoskih kuća, a jedno jato čak
do kuća uz sami magistralni
put u Dobriču.
U ovo doba godine veći
dio Mostarskoga blata obično je pod vodom. No zbog
dugotrajne suše, tok rijeke je
na razini kasnoga ljeta. Brojne
kolonije ptica močvarica našle
su zaštitu na jezercima u knežepoljskom polju. Tu imaju zaštitu, a hrane im ne nedostaje
zahvaljujući lovcima, prije svega Miljenku-Mići Lasiću. Ovo
je polje i prirodni rasadnik zeč-
www.lovackisavez-hb.ba
je divljači, na njemu je dosta
jarebice poljke, pa su knežepoljski lovci s jedne i uzarićki s
druge strane rijeke Lištice imali
dovoljno razloga svakodnevno
iznositi hranu u ovaj dio lovišta.
Slično je bilo i u drugim
dijelovima
širokobriješkoga
lovišta. Prema informacijama,
izneseno je na stotine kilograma sijena, suhoga kruha, po-
područjima u potrazi za hranom. U ovakvim uvjetima izgladnjela,
iscrpljena i gravidna divljač postaje lak plijen za predatore, a posebno za pse lutalice u lovištu.“ Glavni federalni inspektor za šumarstvo
i lovstvo, putem lovačkih saveza u FBiH, zapravo upozorava lovačke
organizacije da žurno pristupe uništavanju pasa, mačaka i drugih
predatora u lovištu.
Upozorenje je u redu, no lovci u našim udrugama organizirali su
se i bez njega, posebice u iznošenju hrane u lovište, što nije nimalo
lak posao. Po duboku snijegu i velikoj hladnoći, najčešće na leđima,
trebalo je iznijeti sijeno i zrnastu hranu i do gotovo nepristupačnih
dijelova lovišta. O tome je, za ovaj broj Hoopa, pristigla nekolicina dopisa, a vjerujemo, i za to imamo pouzdane informacije, da je tekstove
slična sadržaja bilo moguće napisati iz bilo koje naše lovačke udruge.
Na kraju, kad se službeno proglasi stanje elementarne nepogode, država je, ako se ne varamo, dužna nadoknaditi barem dio štete.
Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli uvjeti za to? Imaju li mjerodavne institucije sluha za to ili će lovci i dalje biti jedini koji se na
terenu, konkretno, brinu o divljači? Hoće li mjerodavna ministarstva
konačno „progledati“ i početi izvršavati svoje zakonske obveze, ili
će lovstvo i lovci i dalje ostati u podaničkom odnosu prema svojim
„vlasnicima“ i biti prepušteni sami sebi? Nažalost, kako stvari stoje, i
dalje je izglednije ovo drugo! No čak i u takvim okolnostima, priroda
i divljač neće ostati bez zaštite, posebice u iznimno teškim uvjetima. Zahvaljujući lovcima, naravno!
PTIČJI SVIJET NA MOSTARSKOM BLATU
Jezerca kao oaze života
vrća, zrnaste i ostale hrane. Tako su mosorski lovci, koliko-toliko,
divljači i drugim životinjskim vrstama u prirodi olakšali da izdrži
ovu zimsku nedaću.
Vlado Bošnjak
7
SNJEŽNA VELJAČA
DIVLJAČ U EKSTREMNIM VREMENSKIM UVJETIMA
SNALAŽENJEM I UZ ČOVJEKOVU
POMOĆ, DO TOPLIJIH DANA
L
eden vjetar „šeće“ otvorenim poljem. Juri kroz šumu
između golih hrastova i rijetke grabovine. Zavlači se pod
čvrsto perje, prodire kroz gustu
dlaku. Ledi krv.
Ne može se izdržati ni na zemlji, ni na grani: sve je prekriveno
snijegom, smrzavaju se kandže,
šape i papci. Počeo je najhladniji
mjesec u godini, najteži mjesec
posljednjih nekoliko desetljeća,
nezapamćena hladnoća.
Svim stanovnicima šume
zimnica u hambarima je na izmaku. A ono ko za inat puhnule
kroz šumu bure i mećave, mraz
iz dana u dan sve jači. Veljača
kao da se inati s nama, pa udarila u najveće hladnoće. Brižni
lovci obilaze lovišta. Zabrinuti
su hoće li životinje izdržati do
toplih dana. Strašno je kad za
vrijeme mraza puše jak vjetar.
Poslije takva nevremena uvijek
ćeš naći ovdje-ondje smrznute
leševe sisavaca i ptica.
Ovo je slikoviti prikaz zimskoga pejzaža upotpunjen ekstremnim hladnoćama i visokim snijegom (preko jednoga
metra), koji se dugo ne pamti u
našim krajevima.
Ali snijeg nije toliki neprijatelj živomu svijetu kako se to
čini čovjeku, koji ne može živjeti
bez svoga toplog doma, tople
odjeće, obuće i suvremenih
prometala. Snijeg je zaštita od
mraza i ledenog vjetra za mnoge biljke i životinje, pa i za divljač i njezinu hranu. Pod nešto
debljim snježnim pokrivačem
zemlja se ne smrzava i tu žive
i napreduju mnoge niže i neke
više biljke. Sačuvaju se tu teški
šumski plodovi, hrana mnogih
vrsta divljači. Pod snijegom žive
brojne sitne životinje, pa i sitni
glodavci i rovke. Ispod snijega,
kopajući ga, nalaze hranu mnoge vrste divljači biljoždera. Najsposobnija je za to divlja svinja,
8
koja je inače svežder, i koja ruje i
nalazi tu i animalnu hranu. Grabežljivci, lisica, kuna, tvor i lasica
love ispod snijega sitne glodavce. Na kraju, mnoge vrste divljači nađu zaštitu od hladnoće
ispod snježnog pokrivača. Mala
lasica primjerice, ne mora izlaziti ispod snijega, jer je u njezinim
hodnicima toplije i ima dosta
hrane. Šumske i poljske koke,
kad je jako hladno i puše vjetar,
zavuku se u snijeg da se zaštite
od hladnoće, i tu mogu pričekati ljepše vrijeme. I zec pušta da
ga zavije snijeg.
S dolaskom hladne zime
započinje teško razdoblje koje
brojne jedinke neće uspjeti
uspješno prebroditi. Ako je za
vrijeme ljeta razlog visoke stope
smrtnosti bilo stradavanje mladunčadi od brojnih predatora,
za vrijeme zime glavni su krivci
za smrtnost nedostatak hrane i
bolest. Da bi to razdoblje životinje što lakše prebrodile priroda
je našla jedno jednostavno rješenje, koje nazivamo hibernacija ili zimski san.
Razdoblje hibernacije, tj.
zimskoga sna, životinje provode skrivene u skrovištima duboko u tlu i među stijenama. Za
to se vrijeme ne hrane, disanje
i otkucaji srca svedeni su im na
minimum, a metabolizam miruje. Za vrijeme zimskoga sna troše se zalihe sala koje su životinje
nagomilale tijekom ljeta.
Najbolji primjer za zimski
san daje nam medvjed. U stanju
hibernacije otkucaji njegova
srca opadaju sa 40-50 u minuti
na samo 8-12 otkucaja, tjelesna
mu se temperatura minimalno
snižava, ne hrani se niti vrši nuždu, a to stanje može potrajati i
do 6 mjeseci.
Preživljavanje u ekstremno
lošim uvjetima za jedne je vrste jedino moguće seobom u
toplije krajeve, druge zapadaju
u zimski san, a ostala se divljač
podvrgava strategiji preživljavanja zime, toga najnepovoljnijeg
vremenskog razdoblja za nju.
Zaštićena krznom ili pak perjem, hraneći se oskudnom suhom hranom, korom drveća ili
ponekom preostalom sjemenkom, loveći iznemogle i bolesne jedinke, ona nastoji preživjeti snježni pokrivač i dočekati
tople zrake proljetnoga sunca.
Iako se misli da je predatorima
poput lisica i kuna to razdoblje
obilja, hvatanje plijena po sni-
jegu nije nimalo lako a vrlo ga
je teško i uočiti, često ga mogu
izdati samo tragovi. A što se manje kreće, manje se energije troši. Zato je u zimskim prilikama
najbolje energiju koristiti za zagrijavanje organizma. Zimi se
divljač kreće samo u potrazi za
oskudnom hranom i zaklonom
od nevremena.
Druga polovica zime razdo-
blje je kad divljač najviše treba
pomoć čovjeka, ili u našem slučaju skrb i zaštitu lovaca. Zimski
gubitci u pojedinim lovištima
znaju prepoloviti brojnost pojedine vrste divljači, a za jako
hladnih zima – čak i više. Zato
treba pronaći stanište, ili najradije zimsko obitavalište pojedine divljači, odrediti mjesto za
prehranu, napraviti hranilišta i
pripremiti hranu, a tijekom zime
štititi ih od grabežljivaca, pasa i
mačaka skitnica.
Mladen Bešlić
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
SNJEŽNA VELJAČA
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Divljač
u golemim nevoljama
Zalogaj za preživljavanje
U
veljači je zima pokazala svoju pravu ćud. Iz dana u dan obilan snijeg, jaka orkanska bura i silni temperaturni minusi
odreda stvoriše silne i nezapamćene probleme, osobito u
Hercegbosanskoj županiji. Problemi u prometu, problemi u opskrbi električnom energijom, vodom, telefonijom, kućnim potrepštinama itd., rješavali su se uz nadljudske napore. I najstariji kažu da
ovako žestoku zimu odavno ne pamte.
U ovim iznimno teškim zimskim uvjetima ugrožena je i sama
divljač u lovištima. Stoga je ovih dana iz Vlade HBŽ-a upućena Obavijest o poduzimanju mjera zaštite divljači u lovištima. I prije ove
Obavijesti neki od lovaca LU „Zavelim“ Roško Polje nisu se ustručavali ni visoka snijega, ni hladnoće, nego su punih vreća hrane,
uglavnom žitarica, priskočili pomoći divljači, ponajprije pernatoj –
jarebici poljki i kamenjarki. Valja istaći da su ovakve mjere prihrane
divljači poduzimane i ranijih godina kad su zime bile blaže, za razliku od ove koja pokaza svu svoju žestinu. Sa smirivanjem vremena
lovci će se dodatno angažirati na raznošenju hrane dublje u lovište
iako je snijeg jako, jako velik. Teško dolaženje do hrane i zaklona
stvara silne probleme životinjama u prirodi. Ovih dana nisu rijetki
prizori da nadomak snijegom zatrpanih naselja vidite čopor vukova
ili lisica kako dezorijentirano traže spas od ovoga silnog nevremena.
U prilog ovome svjedoče i ove izvrsno napravljene fotografije na
kojima se vide lisice u pokretu na velikom snijegu. Autor im je Miro
Šumanović. Zahvaljujemo mu na ustupljenim fotografijama.
Besciljno lutanje po snijegu
Ante Đikić
Lovačko društvo RADOVANJ, Posušje
Pomoć i skuterima
I
posuški su lovci ovih teških
zimskih dana u veljači obavili
svoju lovačko-humanu zadaću korektno i veoma uspješno.
Hranilišta u lovištu dopunjavali
su sijenom, kukuruzom, starim
kruhom te zelenim sezonskim
povrćem, često se pritom pomažući i skuterima. Kolika je
glad zavladala u ledom okovanim posuškim lovištima, najbolje kazuje jedan od ovdašnjih
lovaca tvrdeći da je vidio par zečeva na bali sijena netom nakon
istovara, i to usred bijela dana.
Netom prije zaključenja
ovoga broja Hoopa održana je
redovita godišnja Skupština LD
„Radovanj“. Jer je bila i izborna,
www.lovackisavez-hb.ba
u ovoj prigodi donosimo samo
imena novih dužnosnika. Za
predsjednika Društva izabran
je Petar Mandurić-Džinović, a
za dopredsjednika Marin Begić. U Predsjedništvo Skupštine
izabrani su Zoran Bakula, predsjednik, Srećko Žulj, dopredsjednik i Ante Jukić, zapisničar.
Upravni odbor čine: Petar Mandurić, Grgo Žulj, Mladen Ramljak, Veselko Kovač, Tomislav
Knezović, Branko Čutura i Srećko Žulj. Predsjednik Nadzornog
odbora je Željko Mandurić, a
članovi su Veselko Rezo i Jerko
Knezović. Glavni lovnik Društva
je Grgo Žulj.
Mladen Bešlić
Prehrana divljači u posuškom lovištu
9
SNJEŽNA VELJAČA
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Led okovao
rijeku Lašvu
Inače ovo je područje poznato kao zimovalište za velik broj
ptica močvarica, a u proteklom
razdoblju bilo je i ribolovni revir
za ribolov mušičarenjem (fly fishing). Upravo na ribljem fondu,
ali i na fondu ptica močvarica, bit će najveći gubitci, zbog
nedostatka zraka, otežanog
hranjenja te velike koncentracije divljači, što znatno olakšava
Nezaleđeni dio Lašve, utočište pticama
K
raj siječnja i početak veljače obilježile su, već dugo nezapamćene, niske temperature u BiH. Niti Vitez nije bio izuzetak. Višednevne negativne temperature, koje ni za najtoplijeg dijela
dana nisu prelazile 0 °C, zaledile su dio najznačajnijih vodotoka na
području općine Vitez.
I dok je to normalna stvar za rijeku Bilu, niti najstariji stanovnici
ne pamte ovako zaleđenu rijeku Lašvu. Tomu je pripomoglo dugotrajno sušno razdoblje. Ali suša kao protekle godine bilo je i ranije,
pa ipak se Lašva nije ledila. Drugi se razlozi mogu naći u negativnom čovjekovom utjecaju na okoliš. Izgradnja male hidroelektrane
s akumulacijom, uređenje korita, izradba kaskada koje „smiruju“ rijeku, ali i glad za novcem (više ispuštene vode = veća količina proizvedene energije = veća zarada), uz držanje vodostaja na donjoj
kritičnoj razini, samo su neki od čimbenika koji su utjecali na zaleđivanje ove rijeke.
Zaleđivanje je započelo zaleđivanjem rubova, zbog male dubine, te male brzine strujanja vode. Kako je višednevna temperatura
bila negativna (najniža zabilježena temperatura bila je -23 °C), zaleđena se površina stalno povećavala, dok nije obuhvatila gotovo
cijeli tok Lašve na relaciji most na Divjaku – brana hidroelektrane.
Na toj relaciji nezaleđen je ostao prostor veličine približno 100 m².
Nova vrsta za biološki diverzitet
10
posao predatorima, uključujući
i krivolovce i lovokradice. Ovu
alarmantnu situaciju dobrim
je dijelom ublažio visok snježni pokrivač. Kao dobar izolator
omogućio je da vodena struja
u svega nekoliko dana otopi led
na većem dijelu rijeke i poveća
šanse za opstojnost mnogih vrsta koje su tu našle utočište: najbrojnije su patke gluhare, zatim
patke kržulje, pupčanice, razne
vrste šljuka i ronaca, a novost
su i patke žličarke, te patka zviždara. Najnovija pojava je jedan
primjerak američke crne patke,
te jato lisastih gusaka.
I dok je snijeg pomogao
močvaricama, napravio je velike probleme ostaloj divljači. U
brdskom i planinskom dijelu lo-
višta gotovo da je onemogućio
bilo kakvo kretanje, kako divljači, tako i ljudi. Ondje je visina
snijega i preko jednog metra,
a u području zapuha i znatno
veća. Nažalost, bilo je i onih koji
su se tek tada sjetili da bi divljači
trebalo iznositi hranu i pomoći
joj da preživi. Osobno, sumnjam
u iskrenost njihovih namjera. I
prije je bilo slučajeva da su lovci iznosili sijeno i kukuruz, ali su
nosili i pušku, „za svaki slučaj“.
Najveća je zabrinutost za srneću divljač, koja je koncentrirana
u krdima na području nekoliko
poznatih zimovališta. Strah je
još veći ako se zna da je u lovištu prisutno, stalno ili u prolazu,
nekoliko vučjih čopora.
Iz niza fotografija snimljenih
tijekom 11 dana može se pratiti
brzina kojom je došlo do zaleđivanja vodotoka, što je za divljač
još pogubnije, jer nije imala dovoljno vremena za prilagodbu.
Pitam se samo je li ikakva studija utjecaja na okoliš predvidjela
ovakvu mogućnost zaleđivanja
rijeke, te hoće li vlasnik na bilo kakav način obeštetiti lovce i ribolovce? Držim da će količine hrane
koje su iznesene u lovište prije
padalina omogućiti da divljač
prebrodi krizu. Nadam se da su i
lovci konačno shvatili kada treba
započeti s prihranjivanjem divljači. Količina iznesenog mesnog
i klaoničkog otpada, te reduciranje broja predatora i pasa i mačaka lutalica u lovištu trebali bi dodatno smanjiti pritisak predatora
na plemenitu divljač. A kakve su
štete znat ćemo vrlo brzo: nakon
topljenja snijega i izvršenog proljetnog prebrojavanja.
Ivica Drmić
Zaleđivanje rubova
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
SNJEŽNA VELJAČA
Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf
Sijeno na leđa i prtinom do lovišta
Jedini način dopremanja hrane u ovakvim uvjetima
V
isok snijeg u veljači i niske temperature dovele su svu divljač u tešku situaciju. Posebno su ugrožene
srne jer su, neuhranjene i iznemogle, laka meta za predatore. Znaju to i uskopaljski lovci te su u svim
sekcijama organizirali iznošenje sijena i soli u lovišta. Pidrišani su se probijali do Mačkovca, Pajičani do
Dedovine, Bistričani do Bistričke rike, a Ždrimačani do Rasove. Naravno, do mnogih se udaljenijih lovišta,
zbog visoka snijega, nije moglo. Ipak, lovci vjeruju da su se srne spustile u niža područja i da će uspjeti
pronaći hranilice sa sijenom i soli.
U Ždrimcima smo sreli lovnika i tajnika sekcije, Dragu Perića i Ivana Žuljevića, te mladoga lovca Tomislava Perića kako se spremaju u akciju. Sijeno je već bilo spremno u Draginu terencu a na noge su se
obuvale najdublje čizme. „Autom ćemo ići dokle god budemo mogli, a onda sol i sijeno na leđa, i polako
prtinom do slapa“, kazuje nam Drago. Otkud mu prtina u šumi po ovom „kjametu“ , pitali smo se, kad ve-
ćina stanovništva nije očistila ni
ispred svojih kuća. Odlučili smo
ih ispratiti u njihovu pohodu.
Nakon nekog vremena stigli
smo do mjesta gdje terenac nije
mogao dalje. Nemalo smo se
iznenadili kada smo ugledali utabanu stazu koja je vodila do Ždrimačkog vodopada. „Veseo bio
moj Silvije, nije nama ovo prvi
put, već nekoliko dana iznosimo
hranu srnama sve kako bismo ih
zaštitili i bar malo im olakšali ove,
za njih teške dane. Ovaj nesretni
snijeg sve nas je stjerao u kuće,
a kako svojoj Dunjakuši odavno
nisam zanimljiv, malo fizičkog
napora dobro dođe“, iskren je
bio Ivan. Zadivljujuće je bilo vidjeti u kakvoj se kondiciji nalazi
ovaj 65-godišnjak, počasni član
LD „Uskoplje“ koji ovu titulu itekako zaslužuje. S 20 kilograma
sijena na leđima nije zaostajao
niti metar za mnogo mlađim kolegama. Zdravlje ga, hvala Bogu,
još dobro služi, a njegova ljubav
prema lovu i prirodi nikad nije
bila upitna.
Nakon uspješno obavljenog
zadatka svratili smo na čašicu domaće šljive kod Ivana. Bilo nam je
zanimljivo slušati lovačke priče iz
bogate karijere staroga lisca, koje,
u svakom trenutku, ima spremne
u “rukavu”. Nadamo se da ćemo ih
jednoga dana i objaviti.
Velimir Šekerija
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
Skromna, ali dragocjena
pomoć divljači
V
isoki snijeg, snježni nanosi te ekstremno niske temperature
okovali su i Livanjsko polje te okolne planine. Divljač, napose
srne i divlje svinje, u potrazi za hranom i spasom od hladnoće
spuštala se čak i do naselja, što je lovcima ove udruge bio alarm za
pomoć. Kako je riječ o brdsko-planinskom kraju, ranije pripremljena
hranilišta na višim nadmorskim visinama nije bilo moguće opskrbiti
novim zalihama kukuruza i baliranog sijena, te smo bili prisiljeni improvizirati hranilišta na nižim, pristupačnijim lokacijama. Zahvaljujući vrijednim pojedincima Lovačke sekcije Ljubunčić i Čelebić, iz Prisapa i Strupnića, koji su gazeći metarski snijeg na leđima nosili bale
sijena i kukuruz, akcija prihrane i spašavanja dijela divljači s područja
Golije uspjela je. Vjerujemo da je ova pomoć, iako skromna zbog
nemogućnosti dostave veće količine hrane motornim vozilima, bar
djelomice pomogla ugroženoj divljači kako bi preživjela ovu uistinu
ekstremnu zimu.
Anđelko Ištuk
www.lovackisavez-hb.ba
S teretom na leđima, nije bilo lako gaziti duboki snijeg
11
SNJEŽNA VELJAČA
Vrapčić na prozoru
O
svanulo je snježno jutro. Mir, tišina. Nebo bijelo, puno snijega. Vidjelo se, snježni će pokrivač dobro zasuti putove i šumske staze. Pokoja ptica u letu svojim je živim bojama perja
dodatno urešavala ovu zimsku idilu.
Lagano sam ispijala šalicu tople kave. Na moj prozor sletio je
vrapčić. Pogledala sam ga i pomislila, moram i ja nešto učiniti za
ptice po ovoj hladnoći. Prekinula sam svoje jutarnje uživanje i iznijela mu mrvice kruha. Kupio ih je, veselo zamahujući krilima. Nije se
čak ni plašio, glad i studen bili su jači od straha. Srce mi je zaigralo
od radosti. Pomislila sam, koliko je malo čovjeku potrebno za sreću.
Samo nekoliko mrvica kruha u kljunu ove ptičice.
Svako sam jutro ostavljala mrvice na prozoru. Ptičice su redovito
slijetale, „zaboravljajući“ na svoje hranidbena navike. Vrtove i polja
prekrio je duboki snijeg. A baš su tamo nalazile hranu, ili uglavnom
tamo. Travke ni na vidiku, a kukci negdje duboko u zemlji. Moj prozor postao je tako svojevrsnim utočištem tim promrzlim „nebeskim
beskućnicima“.
Naravno, tih su mi dana i lovci bili u mislima. Što oni čine u ovoj
situaciji? S nekima od njih, svojim sumještanima, i uživo sam popričala. Pobojali su se za divlje svinje u gateru. U svome omiljenom
restoranu brzo su se našli „na kavi“ i dogovor je pao. Mobitelom sam
se čula s Posavinom, Središnjom Bosnom, s lovcima diljem Hercegovine. Svugdje je bila u tijeku akcija zaštite divljači.
Lovci su, na neki način, posebna kategorija ljudi. Uvijek me iznova zadivi njihova darežljivost, bilo da treba pomoći u bolesti, darivanju krvi, novcu… Samo ih treba okupiti. No problem je u tome
12
što to ljudi obično nedovoljno
vrjednuju. Njihovu spremnost
na odricanje, ako se tako može
reći, nekako najviše cijeni priroda, ona im dio uloženog ipak
vraća.
Slušam vijesti na radiju. Snijeg je odsjekao mnoge ljude
od svijeta. Ponegdje tek Gorska služba spašavanja uspijeva
stići do zatočenih ljudi. Lijepo,
pohvalno, nema što. No i lovci se također hrabro probijaju
lovištima spašavajući divljač,
ali o tome gotovo ni spomena.
Koliko je samo sijena, kukuruza,
pšenice, soli… tih dana završilo
u šumama i planinama! Na kolikim je mjestima ostavljena hrana za ptice! Osjetila sam neku
gorčinu, ljutnju. U medijima o
tome ni riječi. Je li to u redu?
Kad se već, u medijima, spominju u negativnom kontekstu,
obično kao ubojice nedužnih
životinja i kao „opća opasnost“,
bilo bi normalno progovoriti
o ulozi lovaca u spašavanju
divljači u poplavama, sušama,
snijegu… Osim toga, mnogi se
krivolovci, znajući da su lovci
na terenu, ne usuđuju okušati
u svojoj nečasnoj raboti. Koliko
je divljači spašeno da ne završi
kao hrana na crnom tržištu. I
još nešto: da nije lovaca, vjerojatno bi i neka lisica više omrsila brk nejakim zečićem, kao
što bi to učinio i vuk gosteći
se ukusnom srnetinom. I tako
redom.
Ako je Hercegovina ovako
zametena, razmišljala sam, u
Bosni je još gore. Iz Posavine
stižu vijesti o zaleđenoj Savi. Ptice i druge životinje u velikoj su
opasnosti. Ne zna se dovoljno o
tome, ali je i ovdje lovačka briga
i pažnja bila odlučujuća. Jer, lijepo je biti u toplu domu i uživati
u snježnoj idili gledajući kroz
prozor, ali treba biti hrabar i učiniti nešto dobro kad je najteže.
Mnogi i mnogi lovci, promrzli
i mokri do gole kože, najčešće
na svojim leđima, zametenim
ili jedva prohodnim prtinama
„vukli“ su „spasonosni zavežljaj“
kojem će se tako obradovati živi
svijet u lovištima.
Prošle je godine Hutovo
blato zahvatio golemi požar.
Ptičja jata, u potrazi za hranom
i vodom, dijelom su se preselila na Mostarsko blato: biser
omeđen brdima, raj za močvarice. U uvjetima kakvi su vladali,
trebalo je nahraniti i spasiti taj
ptičji svijet. Opet su lovci pokazali svoje lice, ono koje se često,
neopravdano krije od javnosti.
Kupovali su hranu, angažirali
su svoje bagere, terenske automobile i traktore. Prokrčeni su
mnogi putovi u lovišta, ali i do
zametenih naselja. Trud se višestruko isplatio.
Jedan je vrapčić, zapravo,
pokrenuo lavinu mojih osjećaja. Zimske sam dane kratila brigom za svoj topli dom, ali i za
svaku ptičicu na prozoru. Ceste
su bile neprohodne i nikako nisam mogla do ureda Lovačkog
saveza. Ali sam svjedok lovačke
humanosti i htjela sam to zapisati. Ove će riječi, vjerujem, pasti na plodno tlo. Ponetko će se
u njima možda i prepoznati.
Jelena Ljubić
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
LOVIŠTE
SOL U PREHRANI DIVLJAČI
BEZ SOLIŠTA, LOŠA LOVIŠTA
U određenim razdobljima godine, primjerice u sezoni rasta rogovlja, mijenjanja dlake
ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na
pristiglu zelenu vegetaciju, kod divljači naglo
raste potreba za solju.
Tomislav Mihaljević
S
ol je bitan čimbenik u izgradnji tijela, mišića, skeleta i rogovlja.
Pospješuje probavu, otvara apetit i daje organizmu potrebne
elementarne kemijske elemente, koje divljač hraneći se u prirodi ne nalazi u dovoljnim količinama, osobito zimi. Zbog toga je
nužno osigurati divljači sol tijekom cijele godine.
Većina biljaka kojima se divljač hrani u našim lovištima bogata
je kalcijem, ali siromašna klorom i natrijem. Zato divljač, prije svega
preživači, često pati od nedostatka „kuhinjske soli“ (NaCl – natrijev
klorid). A sol je jedan od najznačajnijih sastojaka u prehrani, jer natrij putem osmoze osigurava izmjenu tvari kroz stanične membrane
u organizmu divljači. Osim toga, potrebna koncentracija soli u krvi
divljači odbija parazite. Uzimanje soli od izuzetnog je značenja za
divljač. Praksa u lovištima pokazala je da, primjerice, srnećoj divljači
po grlu godišnje treba oko kilogram soli, a jelenu običnom i jelenu
lopataru i do tri kilograma. Naravno, potrošnja soli jako ovisi i o staništu u kojem divljač obitava, odnosno o raspoloživoj vegetaciji u
lovištu. Ako je ponuda hrane raznolika i divljač tijekom cijele godine
ima na raspolaganju njive s usjevima ili drugim kulturama, potreba
za solju se smanjuje u odnosu na lovišta u kojima nije tako. U određenim razdobljima godine, primjerice u sezoni rasta rogovlja, mijenjanja dlake ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na pristiglu
zelenu vegetaciju, kod divljači naglo raste potreba za solju.
Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima vrši se putem solila – brojem solila po jedinice površine. Računa se da jedno solilo
ide na 25 hektara lovne površine. Praksa je pokazala da su najbolja i
najposjećenija solila koja se opskrbljuju kamenom solju.
SOLILA (SOLIŠTA)
Solila su lovno-gospodarski objekti koji divljači služe za podmirenja potrebe za solju. Za krupnu divljač solila ponekad mogu biti
Nisko solište
www.lovackisavez-hb.ba
Visoko solište
važnija i od hranilišta, posebice
u vrijeme rasta i razvoja tijela i
organa (rogovlja). Solila često
mogu poslužiti i kao mjesta na
kojima se divljači daju antiparazitici. Zato je u lovištu potrebno
izgraditi dovoljan broj solila iz
kojih divljač može uzimati sol
po volji, odnosno onoliko koliko
treba da divljač zadovolji svoje
osnovne životne potrebe. Solila se postavljaju na premetima
divljači, u blizini hranilišta, pojilišta, obično na otvorenim i preglednim mjestima. Potrebno
je pronaći prirodne objekte za
izgradnju solila. Solila se mogu
raditi kao prizemna, izdubljena
u šupljem panju, ili u šupljem
deblu visine do 1,5 m, promjera
20 cm. Deblo se provrti kosim
rupama prema dolje, pa kada
pada kiša, sol se ispire iz šupljine
te se cijedi na vanjsku površinu
debla gdje je divljač liže. Solilo
se može napraviti i od dasaka ili
oblica.
Prirodni sklad lovišta neće se
remetiti ni ako se ponekom stablu odreže krošnja i izbuše rupe
kroz koje će se sol cijediti. Plastici
nije mjesto u lovištu i nedopustivo je na odrezano stablo staviti
plastičnu ili limenu posudu ili
plastičnu cijev i tu ostaviti sol.
Izdignuto solilo obično je živo
stablo, koje se odsječe na visini
izvan dohvata divljači. Na vrhu
se stavi drveni sanduk s prečkama razmaka jedan cm i unutra
se stavi kamena sol. Na stablu se
oguli kora i naprave brazde, pa
se sol, zbog kiše i snijega, pomalo topi i cijedi po deblu. Divljač
tako dolazi do soli.
Od ostalih minerala najvažniji su kalcij i fosfor, kao i vitamini D i A. Drži se da je za gradnju
srednje kvalitetnog rogovlja
kod srnjaka dnevno potrebno
do 2,5 grama soli, uz kalcij i fosfor, a za vrhunski trofej potrebno je dnevno do 4 grama soli,
uz osnovne hranjive tvari.
Stara lovačka kaže: „Bez solišta, loša lovišta!“
13
LOVNA DIVLJAČ
DIVLJA MAČKA (Felis silvestris)
DIVLJA MAČKA NAŠA JE
AUTOHTONA SITNA DLAKAVA DIVLJAČ
Životni prostor divlje mačke guste su šume, šikare, planinska područja obrasla grmljem i stjenovita staništa. Preko dana se krije u nenaseljenim jazbinama, dupljama drveća i drugim skrovitim i manje pristupačnim mjestima. U lov kreće u sumrak, a završava ga pred zoru. Živi
samotnjački, sve do vremena parenja
i u potpunom mraku. U pozadini oka ima površinu, tapetum
lucidum, koja reflektira svjetlost
što ulazi u oko. Stoga u tami,
kad je obasjana izvorom svjetla,
mački oči zasvijetle. Sluh joj je
također dobro razvijen, tako da
na većoj udaljenosti čuje kretanje miša. Zbog dugih taktilnih
dlaka u gornjoj usni ima izvrsno
razvijeno osjetilo opipa. Od svih
osjetila možda joj je najslabije
razvijeno osjetilo njuha.
ŽIVOTNI PROSTOR, HRANA
I NAČIN ŽIVOTA. Iznimno pogodno stanište za divlju mačku
su starije visoke šume, planinska
Mr. sc. Ivan Jurić
KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOST. Divlju mačku
svrstavamo u red mesoždera
(Carnivora), porodicu mačaka
(Felidae), rod mačke (Felis), vrstu divlja mačka (Felis silvestris).
Divlja je mačka rasprostranjena,
premda različitim intenzitetom,
na gotovo cijelom europskom
prostoru. Brojnija je u središnjem i južnom dijelu europskog
kontinenta, na sjeveru je rjeđa,
a u skandinavskim zemljama
i Rusiji je nema. U brojnim je
europskim staništima zbog
intenzivne ljudske aktivnosti
veoma prorijeđena ili gotovo
istrijebljena. U Bosni i Hercegovini je nalazimo u gotovo
svim staništima, bez obzira na
nadmorsku visinu, i naša je autohtona divljač. Nije zgorega
napomenuti da u dosta staništa
ima križanaca između domaće
i divlje mačke, što nije narušilo
samo genetsku čistoću te vrste
nego i iznimno otežava njezinu
determinaciju.
IZGLED I GRAĐA TIJELA.
Divlja mačka naizgled je vrlo
slična običnoj domaćoj mački i građom tijela i obojenošću
dlačnog pokrivača. No divlja je
mačka krupnija i snažnije građe
od domaće. Krzno joj je neujednačene tamnosive boje, prošarano tamnom linijom uzduž
hrpta te poprečnim prugama
po leđima i trbuhu. Na podbratku pa i vratu dlaka je svjetlija, tj.
žućkastoblijeda, a trbuh je zagasito sivo-žut. Mladi primjerci
imaju na čelu bijelu mrlju, koja
14
se poslije linjanjem izgubi. Tijelo
joj je zbijenije i dugačko 80-90
cm, i visoko 35-45 cm. Teži do
10 kg, a iznimno i više. Ima veću
i zaobljenu glavu sa snažnim
vratom te jake noge. Stražnje
su noge jače od prednjih pa
omogućuju dugačak skok. Na
šapama ima pet prstiju s oštrim
pandžama, koje pri hodu uvlači među jastučiće na prstima.
Rep je kitnjast, dugačak 40, pa
i nešto više centimetara. Jednakomjerno je obrastao dlakom
cijelom svojom duljinom, a na
kraju završava tupo. Uzduž repa
je 6 do 8 tamnih koluta, koji su
to tamniji što su bliži vrhu repa,
a vrh je potpuno crn. Mužjak
je veći od ženke. Zubalo divlje
mačke ima građu karakterističnu za zvijeri, tj. mesoždere s 30
zubi, raspoređenih u formuli: I
3/3, C 1/1, P 3/2, M 1/1.
OSJETILA. Sva su joj osjetila
vrlo dobro razvijena, posebice
vid. Zbog toga se dobro snalazi
područja obrasla grmljem i stjenovita staništa. Međutim, bez
obzira na njezino obitavanje u
našim staništima i potencijalno
raznoliku prehranu, zbog predatorske naravi njezina se brojnost
smanjuje. Vjerojatan je razlog
tomu, zbog plahe naravi, njezina mala sposobnost prilagodbe
biotopu koji je definirao čovjek
svojom djelatnošću. Divlja je
mačka noću aktivna. U lov kreće u sumrak, a završava ga pred
zoru. Premda lovi sve životinje
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
LOVNA DIVLJAČ
koje može svladati, odnosno od
divljači zeca, poljske i šumske
koke te poneko lane, njezina su
osnovna hrana sitni glodavci, tj.
miševi i voluharice. Također lovi
predstavnike porodice kuna, tj.
obje kune, lasicu malu i veliku
te tvora. Osim miševa rado lovi i
poljske štakore. Zbog plahe naravi ne dolazi u blizinu ljudskih
naselja pa stoga i ne čini štete
na domaćoj peradi. Lovi šuljanjem i zaskokom, ili očekujući
plijen na njegovim stazama ili
uz nastambe. Staništa oskudna
hranom ili izlovljena napušta,
a pri izboru novoga nastoji da
to područja budu bez ljudi. Za
dana se povlači u sklonište koje
nalazi u napuštenim jazbinama,
a u šumskom staništu u šupljim
deblima, raspuklinama u stijeni
ili se odmara u krošnji stabla.
Živi asocijalno, samotnjački, sve
do vremena parenja.
RAZMNOŽAVANJE. Premda se
divlje mačke pare jedanput godišnje od veljače do ožujka, ima i
odstupanja od tog razdoblja, pa
parenje može biti i poslije. Spolni dimorfizam nije izražen, osim,
kako je spomenuto, u krupnoći
tijela, ali to nije dovoljno da bismo naizgled razlikovali mužjaka od ženke. U doba parenja
oba se spola javljaju, tj. dozivaju
prodornim mijaukanjem. Takvim glasanjem ženke spremne
za parenje dozivaju mužjake, a
oni ipak suparnicama najavljuju svoju prisutnost. Iznimno se
u to vrijeme može u blizini sela
ili grada zamijetiti divlja mačka,
koja tu zaluta privučena zovom
domaće mačke, jer se ljubavni
zov domaće i divlje mačke ne
razlikuje. Stoga nije neobično
što se događaju križanja. Kao i
domaće, i divlje se mačke pare
noću. Nakon toga mačak i mačka ostaju kraće vrijeme vezani.
Ženka nosi 63 dana i od travnja
do svibnja omaci 4-5 mačića. Za
macenje traži sigurno sklonište
pod zemljom ili nad njom (jazbine, špilje, duplje itd.). Mačići
su slijepi prvih 12 dana, a majku
sišu oko 6 tjedana. Ženka ima
8 sisa. Nakon razdoblja sisanja
majka mladima počinje donositi živi plijen, na kojem uče
loviti. Ako ih uznemiravaju ili
su u opasnosti, majka mačiće
prenosi u drugo sklonište. O
www.lovackisavez-hb.ba
leglu se isključivo brine ženka,
jer je mužjak nakon parenja napušta. Prije zime leglo se razilazi.
Mladi spolnu zrelost postižu s 9
mjeseci, što znači da će tijekom
sljedećeg proljeća imati vlastiti
pomladak. Divlja mačka doživi
12 do 15 godina.
NEPRIJATELJI I BOLESTI. Ris
je najopasniji prirodni neprija-
telj divlje mačke i on nju, jer je
znatno snažniji, lako svlada. Ako
ne može pobjeći psu i lisici, divlja mačka im se suprotstavlja i
dostojan im je protivnik. Ako je
ranjenu ugrožava čovjek, da bi
se obranila napada i njega. U
smanjenju areala i brojnosti ove
vrste, kako je već rečeno, čovjek
je odigrao bitnu ulogu. Budući
da ulazi u lisičje jame, obolijeva
od šuge i bjesnoće, ali za širenje
bjesnoće zbog male brojnosti
nije ni približno opasna kao lisica. Osim toga redovito ima
parazite u krznu i koži poput
buha i krpelja, a od endoparazita brojne crijevne nametnike.
RAZLIKOVANJE DIVLJE OD
DOMAĆE MAČKE. Divlja je
mačka jedina iz reda zvijeri (Ferae) koja se u slobodnom prostoru pari sa svojim srodnikom,
pitomom mačkom i daje plodno potomstvo pa su križanci
relativno česti, i kod odstrjela
zadaju dosta dvojbi oko determinacije o kakvom je primjerku
mačke riječ. Zbog velike sličnosti razlikovanje dviju mačaka nije nimalo jednostavno. Za
razlikovanje u prirodi potrebni
su dobar vid i veliko iskustvo.
Stoga ni anatomski detalji u
građi, ni karakteristike izuzetno
tražena krzna nisu jasno izdiferencirani, što dodatno otežava
razlikovanje samo letimičnim
pregledom. Za razlikovanje su
najvažniji:
Izgled i veličina. Divlja je
mačka mnogo krupnija od domaće te joj je i građa tijela robusnija. Pritom se posebno ističe
krupnoća glave.
Glava. Na glavi divlje mačke treba obratiti pozornost boji
usana. Zapravo su u nje usne
15
LOVNA DIVLJAČ
(kao i stopala) tamno pigmentirane te se čine crnima, a u domaće
su mačke svjetlije. Unutarnja strana usne školjke u divlje je mačke
veoma obrasla dlakom, a kod domaće je gornji unutarnji rub uške
gol.
Lubanja. Na ogoljenoj lubanji divlje mačke spoj je nosne i čeone kosti zaobljen, a u domaće mačke nosne kosti klinasto su međusobno spajaju te ulaze u spoj s čeonom kosti tvoreći oštar kut.
Zubi. U zubalu divlje mačke u gornjoj vilici prvi je stalni pretkutnjak manji nego u domaće mačke. Ako je riječ o starijem primjerku
divlje mačke, tada često taj zub nedostaje, jer zbog starosti ispadne.
Šape i tragovi. Na šapama stražnje strane nogu, iza prstiju,
divlja mačka ima crnu mrlju, a u domaćih je mačaka ta mrlja produžena po cijelom stražnjem stopalu, sve do petnog zgloba. Na
tabanima šapa, između jastučića, ako se razgrnu dlake naći će se
obojene dlake koje domaće mačke nemaju. Odrasla divlja mačka
u hodu ostavlja trag šapa lijevo i desno od zamišljene prave linije
kretanja, a pitoma pa i mlada divlja, šape slaže u skoro ravnu liniju.
Rep. Rep je vjerojatno najzahvalniji dio tijela za procjenu o kojoj je mački riječ, jer je lako uočljiv i karakterističan za divlju mačku.
Zapravo, u nje je on kitnjast, tj. cijelom duljinom cirkularno obrastao
dlakom, što ga čini krupnim, jednako debelim i punim, a završava
se tupo. Nasuprot tomu, u domaće mačke rep prema kraju postaje
sve tanji, tako da šiljato završava. U divlje mačke na repu je 6 do
8 međusobno odijeljenih koluta, koji su, gledano prema njegovu
kraju sve tamniji, a sam je kraj uvijek pokriven dlakom crne boje.
Duljina probavnog trakta. Divlja mačka ima kraća crijeva od domaće. U divlje su crijeva dugačka tri duljine tijela, a u domaće mačke oko pet duljina tijela.
MAST DIVLJE MAČKE
Dobro ju je imati u kućnoj ljekarni
N
ekada davno, lovci nisu
lovili divlju mačku samo
radi krzna, već ponajprije radi skupocjene masti, koja
je bila jako popularna i na cijeni kod narodnih liječnika, a u
mnogim je domovima bila nezaobilazni artikl kućne ljekarne.
U narodnoj medicini, salo ili
mast divlje mačke koristilo se, i
još se i danas se koristi, kao lijek i
kao sredstvo za ublaživanje bolova. Njegova ljekovita svojstva
dokazana su kroz generacije
oboljelih od reumatskih oboljenja – artritisa i išijasa, te pri
ubojima, nagnječenjima i uganućima kod ekstremiteta.
U „Glasniku narodne medicine“ iz 1903. godine, autor Toma
A. Bratić piše o ljekovitosti masti
divlje mačke, istina šturo, ali dovoljno poučno.
Ova mast, navodi autor, jako
je učinkovita kod bolesti artritisa, osobito ako je koristimo
nepretopljenu. Oboljela mjesta
namažu se mašću te se izlažu
suncu 20-30 minuta. Nakon nekoliko dana mazanja, rezultati
će biti jako dobri.
Njezina ljekovitost pomoći
će vam, tvrdi Bratić, kod raznih
uganuća i bolova u leđima. Dovoljno je da se bolna mjesta namažu 2-3 puta dnevno u tjedan
dana i poslije ste kao novi.
Dobro bi bilo da svako naše
domaćinstvo u hladnjaku ima
barem jednu kutijicu pretopljene masti divlje mačke. (Preto-
16
pljena mast može jako dugo
stajati da se ne pokvari.)
Kako pretopiti ovu mast?!
Najprije se odere koža odstrijeljene divlje mačke, koju
poslije možemo uštaviti sebi
za trofej, potom odvojimo salo
koje se naslazi u trbušnoj šupljini i masno tkivo s drugih mjesta
na tijelu. Sitno ga isjeckamo i lagano pogrijavamo da se otapa
na pari ili ga pak u tavi otopimo
krabljenjem, slično kao kad pravimo svinjsku mast, pazeći pritom da ne pregori.
Otopljenu mast – najbolje u
više manjih kutijica radi boljega
i dugoročnijeg očuvanja kvalitete – pohranimo u hladnjak, i
eto nam kućne apoteke.
Ova je mast jako trajna,
obično je u gusto tekućem stanju, a ako je pretopljeno samo
salo iz unutrašnjosti trbuha,
onda je nešto gušća.
Na kraju autor još jednom
naglašava da je pretapati ovu
mast najbolje parenjem nad
posudom, jer tada neće doći
do pregaranja, niti joj se blagi
i ugodni miris može pokvariti
kao kad se prži.
Eto, dragi lovci, dobro je da
znate što i kako iskoristiti kod
odstrela ove prelijepe zvjerke.
Nadamo se da vas neće pohlepa povući da u svakoj prilici lišite života baš svaku divlju mačku
na koju naiđete. Nema potrebe za tim, jer količina masti od
jedne divlje mačke zasigurno
će vam dugo trajati. Imajte na
umu da je divlja mačka svakim
danom sve rjeđa u našim lovištima. Primjerice, u Hrvatskoj
je u nekim lovištima već dugo
godina zbog ugroženosti zaštićena i ne lovi se. Nećemo valjda
dopustiti da nestane ili pak da
bude svedena na minimum u
našim lovištima.
Mladen Bešlić
Pomaže, kažu oni što su je probali
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Lovačko društvo TETRIJEB, Kreševo
S fra Grgom,
novi vjetrovi u lovstvu
U kreševskom je samostanu soba u kojoj je boravio fra Grgo Martić.
Prepuna je njegovih osobnih predmeta. Tu je i njegova lovačka puška, lovačka torba, fišeklije, sablja koju mu je darovao ban Josip Jelačić,
i niz drugih predmeta. Ondašnjim je lovcima bila velika čast ići s fra
Grgom u lov, a on ih je usput podučavao o događanjima u svijetu, pa
i o lovu izvan njihove domovine
ovdje prava svečanost. Dolaze
grupe lovaca iz drugih lovačkih
društava, a s obzirom na to da
su natjecanja ljeti, poslije njih
uslijedi pravo lovačko veselje.
Ako pak netko poslije svega ne
može ili ne želi doma, u blizini
je lovačka kuća, u koju se može
smjestiti veći broj lovaca. Osim
toga u sred grada je i lijep lovački dom, i tamo se može odsjesti.
FRA GRGINA SOBA
Biti u Kreševu, posebice ako
si lovac, a ne otići u franjevački samostan gdje je veći dio
života proveo fra Grgo Martić,
jednako je kao da žedan dođe
na planinski izvor i ne napije se
vode. Gvardijan nas je lijepo primio, premda sam stekao dojam
da su u nekim neodgodivim
Dobroslav Vrdoljak
S
vud snijeg, temperatura
dvocifreno ispod ništice,
a primiče se rok za izlazak
novoga broja našega lista. Moram u Kreševo, pa kako bude.
Nije to predaleko, svega 40-ak
kilometara, i da je lijepo vrijeme, bio bi to baš ugodan izlet.
Ovako…
U Kreševu me, po dogovoru, dočekaše bivši i sadašnji
predsjednik Lovačkog društva
„Tetrijeb“, Mladen Malenica i
Stjepan-Pepo Kvesić. Domalo
nam se pridružiše glavni lovnik
Šimo Kraljević i lovočuvar Stjepan Tolo. Uz kavu, dogovorismo plan rada za danas. Da nas
snijeg još više ne blokira, odlučismo obići dijelove lovišta do
kojih se još nekako i može doći.
Mladen upali svoj „terenac“, pa
uz brdo.
Lijepo lovište, nema mu se
što zamjeriti. Idealno za uzgoj
visoke divljači: medvjeda, divljih
svinja i srneće divljači. Vozeći se,
iza jedne krivine iznenada se s
naše lijeve strane, ispod puta,
stvori srnjak. Da Mladen nije
bio dovoljno pribran i spretan
na volanu, srnjak bi završio pod
kotačima. Ovako, nekako dođe
k sebi i ustremi se preko puta
uz padinu, za tili ga čas nestade
u gustišu. Bio je to lijep primjerak mlađega srnjaka, osrednje
veličine, s rogovima u bastu,
šesterac lijepo razvijenih rogova. Zagledasmo se, a Pepo reče:
www.lovackisavez-hb.ba
Panorama Kreševa
„Mali, imao si sreću što nismo
krivolovci, inače...“ Pitam ih ima
li krivolova. Ima, rekoše, ali borimo se koliko možemo, plaćamo
i lovočuvara, obilazimo lovište, a
ima i prijava.
Nastavismo dalje i stigosmo
na uzvisinu zvanu Visočica. Tu
je izgrađena visoka zatvorena
čeka, ispred nje je mrcinište.
Još uvijek iz snijega vire dijelovi
uginule krave, nedavno tu dovučene. Okolo su tragovi vuka i
lisice, dolaze i divlje svinje. Istina, tragovi se teško prepoznaju
jer stalno pada snijeg. Jasno se
vide samo oni svježi, nedavno
ostavljeni.
U povratku, zadržali smo
se na Mešćemi, gdje je lijepa
lovačka kuća sa svim sadržajima za ugodan borak. U blizini
je i novoizgrađena streljana za
glinene golubove. To je najveća i najbolja streljana u ovoj
županiji. A kad je o streljani i
natjecanju riječ, Mladen je tu
glavni. Pokretač je i organizator
ove vrlo privlačne športske discipline. Kažu mi, natjecanja su
obvezama i da nam ne mogu
posvetiti dovoljno vremena. U
samostanu je jedna posebna
soba u kojoj je boravio fra Grgo.
Prepuna je ostavštine i osobnih
predmeta kojima se služio fra
Grgo. Tu je i fra Grgina lovačka
puška, lovačka torba, fišeklije,
sablja koju mu je darovao ban
Josip Jelačić, i niz drugih predmeta. Inače, muzejski dio samostana prenatrpan je različitim
predmetima vezanim za život
i rad bosansko-hercegovačkog
čovjeka. Odmah do samostana
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
gradi se novi objekt, s posebnim prostorom za muzejsku
građu.
Spominjući fra Grgu Martića i njegovu sobu, evo još nekoliko riječi o ovome izuzetno
nadarenom fratru, zaslužnom
za prosvjetiteljsku djelatnost
i opstanak ondašnjega puka.
Rođen je 1822. u Rastovači, kod
Posušja. Otac mu je rano umro,
a zavjetovao je brata Radu da
maloga Grgu dadne u fratre. S
12 godina Grgo je doveden u
Kreševo i ostavljen da „uči škole“,
kako se tada govorilo. U idućih
50-ak godina, Grgo je završio
školovanje i službovao u brojnim mjestima Austro-Ugarske
Monarhije i Otomanske Carevine. Godine 1878. fra Grgo se
vraća u Kreševo, gdje ostaje do
kraja života, do 1905. godine. S
fra Grginim povratkom u Kreševo, dolazi i do promjena u
organizaciji lovstva. Više se drži
do etike u lovstvu, odlazak u lov
pomalo počinje bivati organiziranim. Druženje uzima maha, a
sve je manje krivolova. Fra Grgo
je najradije išao u lov u Crnu
Rijeku, gdje se i danas nalazi
fra Grgina čeka. Ondašnjim je
lovcima bila velika čast ići s fra
Grgom u lov. Usput ih je, i za
objeda, podučavao o događanjima u svijetu, pa i o lovu izvan
REPORTAŽA
Lovački dom u Kreševu
njihove domovine. U Kreševu je
bio jedan guslar, zvani Perkan,
koji je često išao s fra Grgom u
lov i uz gusle ispjevao brojne
lovačke pjesme. Dvije godine
prije smrti, fra Grgo više nije
išao u lov.
POLITIKA KAO ULJEZ
Lovačko društvo „Tetrijeb“
utemeljeno je 1956. u Kreševu,
s 12 članova. Prvi predsjednik
Društva bio je Niko Ban, zatim
dolaze Anto-Tončo Malenica,
Mladen Malenica te StjepanPepo Kvesić. U Društvu je 140
lovaca, a općina Kreševo ima
oko 10.000 ha lovne površine.
Prije Domovinskog rata ovdje
je bilo jedno lovište, a poslije
rata vrlo su brzo shvatili da im
je najbolje i dalje imati samo
Lovačka kuća na Mešćemi
18
jedno lovište i samo jedno lovačko društvo. Što naumili, to i
učinili. Ispočetka nije bilo većih
problema, ali se u posljednje
dvije godine u lovstvo umiješala politika, pa se formiralo
još jedno lovačko društvo (koristeći se Zakonom o udruženju građana). Ovo pitanje sa
sobom nosi velike probleme, i
još uvijek nije riješeno.
Kad se uđe u sve sfere njegova života i rada, dojam je da
su solidno Društvo. Dobro gospodare lovištem i staraju se da
u njega više unesu nego iznesu.
Brojno stanje divljih svinja, srneće divljači i medvjeda ovdje se
izjednačilo s kapacitetom lovišta. Dosta je odraslih i trofejno
vrijednih medvjeda, ali za sada
ne mogu dobiti pravo odstrela jer nije regulirano pitanje
upravljanja lovištem. Također
je dovoljno i divlje svinje, i nju
lovci najradije love. No imaju
dosta problema s vukom, njega je iz godine u godinu sve
više. S ostalim predatorima lakše izlaze nakraj. Iako imaju sve
uvjete za lovni turizam (divljač,
čeke, lovačke kolibe, lovačke
kuće, osposobljene lovce…), za
sada ništa od toga. Nisu naime
sklopljeni ugovori s drugim lovačkim društvom, pa im lovni
inspektor ne dopušta lov visoke
divljači.
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Graniče s Fojnicom, Kiseljakom, Hadžićima i Konjicom, i sa
svima su u dobrim odnosima.
Jer su u planinskom sastavu
Vranice, Bitovnje i Inča, ovdje su
dobri uvjeti za uzgoj visoke divljači. Tetrijeba, divljači po kojoj
je Društvo dobilo ime, ima još
u visinama Bitovnje, na predjelu
zvanom Prelova, ali civilizacija
uzima svoj danak, pa je tetrijeba
sve manje. Lov na tetrijeba obustavljen je trajno i uopće se ne
zna kad će ga i biti.
Kinološka aktivnost, u kojoj prednjači Mario Meljančić,
slična je aktivnosti u drugim lovačkim društvima ove županije.
Među kratkonogim goničima,
dosta je brak jazavčara, a među
dugonogim – posavskih goniča. Za visoki je snijeg, kažu, brak
jazavčar neuporabljiv, jer mu
snijeg ne da pokazati sve kvalitete, te je u takvim okolnostima
bolji posavski gonič.
JOSIP BAN – LOVAC I PJESNIK
Nije red završiti ovu reportažu a ne spomenuti jednoga
starog lovca, koji zapravo i nije
samo lovac. On je i pjesnik,
pisac, nadasve vrlo dobar pripovjedač. Zove se Jozo-Josip
Ban, rođen je 1928., a lovac je
postao 1959. godine. Dobar je
lovac, i za njega se vežu različite priče iz lova, odnosno akter
je brojnih lovačkih zgoda i nezgoda. Čio je to i vedar starčić,
koji ima snage i duha nositi se
Mladen i Pepo ispred čeke
Lovačko oružje fra Grge Martića
i s daleko mlađima, ponajviše
u govorništvu. Tu mu nema
premca. Što ne iskaže riječima,
iskaže pjesmom. Izdao je i knjigu pjesama o kreševskim lovcima. Evo nekih izvoda iz nje.
U jednom lovu na divlje svinje bili su i lovci iz Kiseljaka, pa
kad jedan Kiseljačanin promaši
vepra, glavni ga lovnik oštro
ukori. Ovako Jozo opisuje reakciju lovca iz Kiseljaka:
PROGOVARA LOVAC S KISELJAKA
STANI MALO LOVAČKA DELIJO
AKO NISAM KRMKA POGODIO
DRUGOGA SAM PEČENA DONIO
STVARNO BJEŠE LOVAC OD ISTINE
JA DA VIDIŠ S KISELJAKA DASE
KAD PRED LOVCE ON IZNESE PRASE
SVI MU LOVCI BRZO OPROSTIŠE
I NA LIJEPOM DARU ZAHVALIŠE
Ima Jozo mnogo tih pjesama i pjesmica, ali me se dojmila
jedna raspra uoči raspoređivanja lovaca na čeke. Glavni se
lovnik strogo oglašava da se
smije loviti samo divlja svinja i
vuk, te da se na medvjeda izričito pazi. Jedan lovac, nezadovoljan nedavnim upadom krivolovaca i navodno ustrijeljenim
medvjedom, ljutito se obraća
lovniku:
PO LOVIŠTU DRUGI NAM HARAJU
LJEPOTANE NAŠE OBARAJU
AKO L’ MEDO NA MENE NALETI
VJERUJ MENI PROLETJETI NEĆE
OPET NJEMU GLAVNI LOVNIK VELI
DA SE NETKO PREVARIO NIJE
PA DA DANAS MEDVJEDA UBIJE
LOVIT ĆEMO ŠTO SE LOVIT SMIJE
Bilo bi još dosta toga o
ovome Društvu, ali dovoljno
je i ovoliko da se bolje upozna
još jedno lovište koje pripada
Županiji Središnja Bosna. Nadam se da će, ponukani i ovim
tekstom, na iduće natjecanje
u gađanju glinenih golubova
kod gostoljubivih Kreševljaka
doći više lovaca iz udaljenijih
mjesta.
Dobra vam kob, lovci Kreševa, uz želju da se što prije riješi
pitanje organizacije lovstva u
vašoj općini.
www.lovackisavez-hb.ba
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga SAVA, Orašje
Cjelonoćna lovačka zabava
Odlikovani lovci
Pohvale i zahvalnice lovcima Save
U
dvorani „Golden Palast“ u Orašju, 28. siječnja 2012., upriličena
je tradicionalna godišnja lovačka zabava.
Kao i dosad, tražila se karta više, a u restoranu je bilo 1000
mjesta!
Zabavi su nazočili i predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti Posavske županije, općina Orašje, Domaljevac i Šamac, gosti iz
nekolicine lovačkih udruga iz BiH i Hrvatske, te Faruk Huskanović,
predsjednik Lovačkog saveza Tuzlanske županije, koji je čestitao LU
„Sava“ na svečanosti i posebno zahvalio lovcima iz Oštre Luke, uručivši Peji Pejiću plaketu za razvoj suradnje i druženja.
U zabavnom dijelu programa sudjelovali su kulturno-umjetničko društvo iz Kostrča te Drale i Rašćica iz Tolise.
Dio večeri protekao je u dodjeli prigodnih priznanja.
Zahvalnice su primili: Berislav Benković i Dalibor Klaić iz Uglja-
re, Marko Kamenjaš iz Boka te Ilija Benković iz Ugljare, umirovljeno
tehničko lice.
Pohvale su dobili: Ivo Jurić iz Donje Mahale, Anto Dabić iz Matića, Mato Marić iz Boka, Anto Živković iz Kostrča, Marinko Jurilj iz
Oštre Luke, Sulejman Doljančić iz Orašja, Smiljan Župarić iz Kopanica i Josip Dominković iz Tolise.
Pohvale za doprinos u razvoju lovnoga streljaštva dobili su:
Đuro Oršolić, Mato Oršolić, Martin Nedić, Marijan Marošević i Marinko Dominković iz Tolise, te Nadir Nišlić iz Orašja.
Imena odlikovanih u posebnoj su rubrici ovoga lista, skupa s
ostalima.
Kako bi večer bila savršena, Udruga je organizirala i lovačku tombolu, s više od sto nagrada. Prvu nagradu, lovačku pušku „bokericu“,
dar LU „Sava“, dobio je Drago Prgić-Caka, lovac iz Donje Mahale.
Drugu lovačku pušku, dar trgovine oružjem „Iljazović“ iz Domaljevca, dobio je Marko Benković, lovac iz Ugljare, a treću pušku dobila
je gošća iz Bazika, Slađana Brkić.
Na zadovoljstvo i domaćina i gostiju, druženje je trajalo do ranih
jutarnjih sati.
Adam Dabić
Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani
Dobar ulov na Goliji
P
rohladnoga nedjeljnog jutra, još prije zore, okupili smo se na zbornom mjestu Kata. Uz toplu
dobrodošlicu domaćina, sjeli smo u lovačku
kuću kovati planove gdje danas loviti. Svi smo imali
što reći, ali smo se složili s prijedlogom vrhunskog i
iskusnog lovca Jorge, koji je obišao teren i predložio
da lovimo u visokoj šumi, točnije u Goliji. Idemo u
goru postavit se na čeke, a zatim kreće pogon s goničima, pa kakve sreće budemo.
U cik zore oštar lavež pasa, pokrenulo se krdo
svinja! Nedugo zatim, začuše se i prvi pucnji. Ovoga
puta mirne ruke i bistra oka bila je moja malenkost
odstrijelivši tri divlje svinje, a Marko Jurčević jednu.
Po završetku lova skupismo se svi uz društvo iz
susjedne ekipe iz Glamoča, gdje se marendalo i nazdravilo uspješnom lovnom danu. Čestitke su stizale
sa svih strana, a veselje se nastavilo u lovačkoj kući
na Kati, gdje se po lovački jelo i pilo te uz brojne zanimljive priče do kasno u noć ostalo.
Ivan Mladina
20
Po ulovu, dobro planiran lov
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg
Rasno-Dužice, sekcija bogate
tradicije i visoke lovačke kulture
L
ovačko sijelo na rašanjskoj
visoravni, uz oštru buru i
poneku pahuljicu snijega,
bijaše istinski ugođaj te siječanjske, duge večeri. Nije trebalo
dugo nagovarati prijaznoga
domaćina – Mladena Skoku da
zovne još lovaca, kako bismo
nešto i napisali o njihovoj sekciji, i potaknuli ih na širok i ugodan razgovor. A, Mladen i njegovi Rašnjaci i Dužičani, čiji je
on i predsjednik sekcije, mogli
bi pripovijedati cijelu noć, pogotovo kada su na stolove došle bogate činije pršuta „divljaka“,
pečenice i sira, a o crnome vinu
iz vlastitoga podruma ne treba
ni zboriti.
Sekcija Rasno-Dužice broji
oko 50 članova i po organizacijskoj shemi Društva pripada
lovnoj jedinici Desna obala. Te
dvije mjesne zajednice u crkvenoj hijerarhiji čine jedinstvenu
župu. Oduvijek su prisno povezani, ne samo u lovstvu, i bije
ih glas poštenih, vrijednih, sna-
www.lovackisavez-hb.ba
lažljivih, oštrih i naprasitih ljudi
„koji nikomu ništa nažao učiniti
neće, ali se nikomu osim Bogu
ne klanjaju“, kako tihim glasom
procijedi najstariji (80 godina)
Jozo Brkić-Lola, za koga lovnik
sekcije Vedran nadoda da je
nositelj dvaju lovačkih odličja,
da je član Društva 49 godina i
da nikada ničim nije oštetio ni
lovište, ni ljude s kojima lovi, živi
i radi. Lola nam ispriča o lijepim
običajima u sekciji, gdje su se
stari i mladi lovci uvijek dobro
razumjeli, slagali i poštovali,
samo se posljednjih nekoliko
godina neki mladi drsko u lovište ubacuju kada nije vrijeme;
čak je bilo došlo do nekih natezanja i tužakanja. „Ne tužim se
ja na njih, ali se moraju naučiti
našim lijepim običajima, poštovati statut i dogovore, moralne
norme kada su mlađi lovci činili
isključivo ono što bi im stariji
sugerirali. Evo, samo jedan primjer: Mi lovci svake nedjelje
idemo skupa na svetu misu i
tada se ne treba čuti puška,
već tek nakon mise, međutim u
posljednje se vrijeme taj običaj
krši, ili dolazi netko sa strane pa
nam kvari raspoloženje“, objašnjava nam Lola.
Mnogi i ne znadu, kako je
potrebno učiniti malo zla da bi
se dogodilo dobro!
Lovište ove sekcije veoma
je pogodno za različite vrste
divljači, išarano je vrtačama, šipražjem, ljutinama i lugovima
punim sitnoga raslinja, među
kojim dominiraju grab, jasen,
drača i tilovina. Predsjednik Skoko dugogodišnji je uzgajivač
pasa – istarskih kratkodlakih goniča, i s puno emocija, a takav je
inače u životu, ističe kako je njihovo lovište Kosmaj posljednjih
godina potpuno osiromašeno,
što od predatora, među kojima
su najbrojniji vuk, lisica i kuna,
što od krivolova, pa svoje mlade ljubimce teško može dobro
istrenirati. „Kada se pobunim
protiv javašluka u lovištu i nepri-
mjerenoga ponašanja, onda izbijaju sukobi, optužbe i čak prijave Stegovnom sudu Društva,
ali se nadam da je to prošlost“,
u jednome nam dahu Mladen
opisuje svoje viđenje nekih aktualnih događanja u ovoj lovnoj
sekciji i jedinici.
Međutim, svako odašiljanje
poruka zahtijeva umijeće čitanja tuđih!
Pomalo drsko postavio sam
Mladenu pitanje, kako među
jednim brojem lovaca vlada
mišljenje, da je Lovna jedinica
Desna obala jedan od većih
problema u Društvu a sekcija Rasno-Dužice je ta koja čini
okosnicu Lovne jedinice, pa
kako je to moguće? Tek tada se
moj domaćin raspalio i kao na
recitatorskoj predstavi odgovorio mi: „To su neka podmetanja
ili dezinformacije, naša lovna
jedinica nikomu nije problem,
već se preko nje kriju drugi, veći
problemi, poput slabog čuvanja divljači, slabog rada Upravnog odbora – a član sam toga
tijela i osobno snosim dio odgovornosti; ništa se konkretno
nije uradilo na rasvjetljavanju
velike krađe novca u Društvu
(preko 50.000 KM), Statut nam
je u velikoj mjeri suspendiran,
(pojedinci se ponašaju kao
da su Društvo i lovište njihova osobna imovina) i mnoge
odredbe Zakona se ne provode
u djelo (primjerice, ne znam da
netko u našim sekcijama lovi po
Godišnjem planu odstrela), nestanak divljači... Možda sam ja
profesionalno „izopačen“ pa me
sve to previše ljuti.“
No, valja znati da ljepota čovjekova nije u onome što kazuje već u onome što čini svomu
bližnjemu!
Vidjeh mu iz prikrajka pocrvenjelo lice uz povišeni ton pa
prebacih temu na nešto „ravnije
polje“, pitajući ga za neke akcije oko povećanja fonda divljači
u njihovoj sekciji. „U našoj su
sekciji dugo vremena bili najuspješniji gateri za divlju svinju
i zeca. Tu su se dugo uspješno
održavala natjecanja pasa u organizaciji Kinološkoga saveza,
što je sada, zahvaljujući općim
društvenim kretanjima i nekim
nemoralnim činima, donekle
splasnulo. Za proteklih desetak
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
godina naša je sekcija ubacila
u lovište preko 50 zečeva, 30ak svinja, 30 komada trčke, oko
150 fazana..., što od povrata
sredstava iz Društva, a više iz
donacija lovaca i prijatelja Sekcije. Mi svake godine u lovište
unosimo hranu i čistimo lokve
za vodu. Oko cijeloga smo lovišta instalirali plastične pojilice
za divljač i sve stare bunare smo
doveli u funkciju, puneći ih ljeti
vodom... Znam, reći ćete, toliko
toga ubačeno, toliko urađeno
na lovnouzgojnom planu, a lovište poluprazno! Prije nekoliko
godina odstrijelili smo 30 lisica, isto toliko i kune, vuk nam
je stalni posjetitelj i prolaznik,
a znade se dogoditi da u naše
lovište upadaju i lovci iz drugih
sredina, jer je prostor širok i ne
možemo ga pokriti, sve su to
prisutni problemi.“
M
a koliko se to nekomu
svidjelo ili ne, kad je u
pitanju provedba Zakona o lovstvu očigledno je da
su mjerodavna tijela, ako ništa
drugo onda u nekim dijelovima počela poduzimati Zakonom propisane mjere kako bi
se stanje u lovstvu i lovačkim
udrugama koliko-toliko stavilo
u zakonske okvire.
Istina je da lovačke udruge
muče stare brige, ali i nove koje
ih svednevice sustižu, i nije im
lako. No na nama je lovcima
uhvatiti se u koštac s postojećim problemima, koji nisu mali.
I nije moguće riješiti nagomilane probleme bez pomoći institucija usko vezanih za oblast
lovstva. Iako se već dugo čeka
na njih, nadati je se da će se stanje stvari napokon popraviti.
Ako lovni inspektori imaju
zadaću i cilj izaći na teren i odmah „odalamiti“ ne baš primjerenu kaznu za nekakav propust
i nepravilnost u radu lovačke
udruge ionako novčano osiromašene, onda to nije pravi način, a ni rješenje. Bilo bi dobro
najprije upozoriti na uočene
nepravilnosti, a ako na to udruga ne reagira, onda je treba i
novčano kazniti.
Reda i zakona, svakako, fali. I
mi lovci često griješimo, i to na
svoju štetu. Zato nas i treba netko ispraviti, držim da je to zakon.
22
Kako bi istina bila lakše prepoznatljiva, potrebno ju je obojiti s malo laži!
Kružile su priče o vašoj sekciji, njezinoj zatvorenosti i negodovanju da lovci iz drugih
sekcija dođu u lov? ubacio sam
pitanje. Gotovo jednoglasno svi
su reagirali na moju „ provokaciju“, ističući svoju spremnost primiti svakoga najavljenog lovca i
skupinu u goste, naravno u skla-
du s odredbama Statuta. Onda
su pokazali svoju knjigu zapisnika u kojoj su svi tragovi njihova
rada, svi pojedinci i skupine koji
su kod njih lovili, sve sjednice i
poslovi i slično.
Ugodno lovačko sijelo, s
desetak plahih i istodobno pitomih domaćina, brzo nam je
iscurilo u mrklu noć, uz izraženu želju njihovu da se o njima
češće nešto konkretno napiše,
tako će biti ostvarena trajna i
zdrava, vodoravna i uspravna
komunikacija, pa neće biti mjesta krivotvorinama svih vrsta i
nekim nelovačkim namjerama.
Ali, vidjelo se to, ovi su ljudi
spremni i sposobni svima oprostiti! Onda, neka se i njima oprosti, ako su nekada jednim okom
poprijeko gledali!
Blago Lasić
Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje
Tomislav Mihaljević, lovni inspektor, u društvu Maria Sušilovića
i Radovana Serdarušića, predsjednika i tajnika Društva
Naziru li se to pomaci
u provedbi Zakona o lovstvu?
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Malo je lovačkih udruga koje
trenutačno upravljaju svojim
lovištem na način da se mogu
pohvaliti brojem ove ili one divljači. Tu ne bismo smjeli upirati
prstom ni u koga drugog, osim
u sebe. Upitajmo se: Kako i koliko lovimo, koliko lovnih izlazaka
imamo i poštujemo li kalendar
lova? Koliko iz prirode uzimamo,
a što joj zauzvrat vraćamo? Nije li
pojam lova i lovstva mnogo širi i
drugačiji nego li ga danas dobar
dio nazovi lovaca zamišlja i, nažalost, tako i nastupa u stvarnosti?
Ne mjeri se „veličina“ lovca samo
po broju izlazaka u lov, broju od-
strijeljene divljači, marki i broju
pušaka, lovačkih pasa... Držim da
je lovstvo mnogo šire i složenije,
a oni koji razumiju pojam lovačke etike i sukladno tome postupaju, znaju da je sve nabrojeno u
prethodnoj rečenici nevrijedno
ako nije u okvirima lovačke etike. Što nam vrijedi ako u lovištu
dižemo pušku na sve što se „tiče
i miče“, zaboravljajući na sutra?!
Što sutra loviti ako od sadašnjih
lovišta napravimo pustoš?! Neće
nam ni bukva, ni hrast donijeti
na svijet ni lane, ni zečića, niti što
drugo, ako smo odreda „pomeli“
i prognali srnu, zeca i drugu div-
ljač! Pravi lovci znaju da divljači
treba hrana, voda, zaklon i mir,
a dodao bih još i lovačku etiku
svakoga lovca. Na tome nam
treba još mnogo, mnogo raditi. Zato je dobro da mjerodavni
napokon počnu raditi svoj posao. Provedba Zakona o lovstvu
je nužnost ako želimo popravili
ono što nije dobro u lovačkim
udrugama. Više reda i rada donijet će zasigurno više plodova
i više lovačkog zadovoljstva,
što će se ponajprije ogledati u
većem broju kvalitetne divljači
u lovištima kojima trenutačno
gospodarimo. U prilog ovome
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
U igri prstena, Gradina najbolja
valja istaknuti da je u našoj, Hercegbosanskoj županiji, lovni inspektor pojačao svoju aktivnost,
svako malo je na terenu, među
lovcima i snima situaciju po lovačkim udrugama i na temelju
zatečenog stanja, a sukladno
Zakonu o lovstvu, i postupa. Iz
razgovora s neumornim lovnim
inspektorom Tomislavom Mihaljevićem za nedavnog posjeta lovcima roške udruge, uvidjeli
smo da i mi u Lovačkoj udruzi
„Zavelim“ imamo obvezu neke
stvari popraviti i promijeniti, i
tako se dovesti u okvire zakona.
Ante Đikić
njo Cvitanović, Mirko Čelam
(kapetan), Tomislav Slipac, Vlado Marković, Željko Adžaga
i Kazimir Mitrović. Za sekciju
Bučići nastupali su: Dragan Jukić, Stipo Marin (kapetan), Boro
O
samnaestog
veljače
2012. u Sebešiću je organizirano tradicionalno lovačko nadmetanje u igri prstena
između pet sekcija LD „Pavlovica“. Osim lovaca ovoga društva,
nazočili su mu i lovci iz susjednih
društava, lovci iz Hercegovine i
brojni građani ove općine. Ove
su godine u lovačku kuću mogli
stati svi promatrači ove igre, jer
je predsjednik sekcije Stipo Ivoš
uvažio prošlogodišnja zadirkivanja i povećao prostor za njih.
Prigodnim riječima, nazočnima su se obratili Stipo Ivoš,
predsjednik Sekcije, Anto Cvitanović, tajnik Društva, te Ivan
Grubešić, posebni gost zadužen za regularnost izvlačenja
natjecateljskih parova.
Izvlačenjem iz lovačkog šešira, odlučeno je da turnir otvore sekcije Gradina i Mravinjac, a
drugi su par činile sekcija Bučići
i domaćin, sekcija Sebešić.
Dobrom igrom, finale su izborile sekcije Gradina i Bučići.
U tom je susretu Gradina bila
bolja i s visokim rezultatom porazila Bučiće, osvojivši tako prvo
mjesto. Drugo je mjesto, dakle,
pripalo sekciji Bučići, a u borbi
za treće mjesto sekcija Mravinjac
bila je bolja od sekcije Sebešić, te
je tako prošlogodišnji pobjednik
ovaj put ostao bez pokala.
Za osvojeno prvo mjesto
sekcije Gradina, najzaslužniji je
www.lovackisavez-hb.ba
Pobjednička ekipa
bio Mirko Čelam, koji je proglašen i najboljim igračem turnira.
Kako rekoše sudionici turnira,
nema igrača koji ga može pobijediti, i dok on igra, njegova će
sekcija biti najbolja.
Pehare pobjedničkim ekipama, ove godine u trajno vlasništvo, uručio je Slavko Marin,
dopredsjednik Saveza i predsjednik Skupštine LD „Pavlovica“.
Nakon natjecanja, sudionici
i promatrači turnira pristupili su
k trpezi i sebešićkoj gromovači,
koju su za ovu prigodu pripremili Nenad Ivoš, Draženko Jakić
i Slavko Jakić. Za drugi dio „igre“
pobrinuli su se Vatroslav Grubešić i Marinko Kajdl, virtuozi
na harmonici, koji su svirkom
izvorne pjesme zabavljali nazočne do jutarnjih sati.
Za pobjedničku ekipu, sekciju Gradina, nastupali su: Fra-
Jukić, Slavko Marin, Božo Radman i Saša Baškarad. Ekipu sekcije Mravinjac predstavljali su:
Jozo Zlatunić-Migan (kapetan),
Mario Tomić, Vlado Bošnjak,
Stipo i Pavo Zlatunić i Jozo Lešić. U ekipi sekcije Sebešić nastupali su: Stipo Ivoš (kapetan),
Draženko i Slavko Jakić, Anto
Radeljić, Josip Jakić i Mijat Ivoš.
Anto Cvitanović
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Izvješće o lovnoj 2011./12.
O
Trofeji srnjaka
vogodišnji lov srnjaka trajao je četiri tjedna, za koliko je
vremena ispunjen plan odstrela. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je dobra, što nas upućuje nastaviti s ovakvim načinom
uzgoja i lova srneće divljači.
Lov prepelice, divljeg goluba i grlice odvijao se kao i prošlih
godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar prelet prepelica. Ova je divljač sve više zanimljiva našim lovcima, ali i onima iz
našega okruženja. Na tome se može, očigledno je, graditi lovni
turizam.
U lovu divljih svinja čekanjem na mjestima gdje čine štetu
na usjevima i pogonom i prigonom ispunjen je planirani odstrel
po Godišnjem planu gospodarenja. Divlja je svinja divljač visokog
lova i prema njoj lovac treba izmijeniti dosadašnji odnos, kako sa
stanovišta gospodarenja lovištem, tako i s načinom izlova.
Lov fazana i zeca bio je daleko bolji nego prošlogodišnji. Osim
toga daleko smo zadovoljniji što je ostao matični fond fazanskih
koka i fazana poslije završene lovne sezone. Zapaženo je i blago
poboljšanje matičnog fonda zečje divljači.
U punom je zamahu lov močvarica. Sudeći po dozvolama
za lov, odstrel je ove godine daleko lošiji nego prijašnjih godina.
Uzrok je u vremenskim prilikama, odnosno u izuzetno toplom siječnju. Nadamo se da će zima u veljači pokazati zube i da će „lovci
na pero“ doći na svoje.
Svake nedjelje u organizaciji sekcije, a na razini Društva svake
posljednje nedjelje u mjesecu, u prva četiri mjeseca tekuće godine organizirat ćemo čišćenje terena od predatora, prebrojavanje
divljači, kontrolu terena i iznošenje hrane i soli u lovište.
Dakle, u usporedbi s proteklom, ova je lovna sezona bila daleko uspješnija, ali konačne će se analize napraviti po okončanju
sjednica sekcija i Skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao dobra osnova za planiranje iduće lovne sezone.
Nedžad Garić
Lovačka udruga KUNA, Domaljevac
U hajci na štetočine,
odstrijeljen vepar
Lov prepelice
Željko Madžarević s ulovom
P
rvi ovogodišnji lovni dan na štetočine, 8. siječnja, osvanuo je
kišovit, kakav lovci valjda najmanje vole. Ni po čemu se nije
dalo naslutiti da će biti dobar lov, ulov još bolji.
Nakon kratkoga vijećanja na mjestu okupljanja, lovnici odlučiše
da će lov na štetočine, bez obzira na uvjete, početi. Uz napomenu,
tko hoće i želi, može sudjelovati, tko neće, nije obvezan.
Oni koji se odlučiše za lov, brzo se rasporediše, netko na čekanje,
netko u pogon. U rajonu Luka, u jednome gustišu, oglasiše se psi,
divljač je dakle bila tu. Nedugo potom i pucnji. Najviše sreće imao
je lovac Željko Madžarević, odstrijelivši vepra.
Proslava ulova i druženje uz roštilj i pokoju čašu kuhanoga vina
priređeno je u prostorijama lovačke kuće i potrajalo je do večernjih sati.
Lovro Ivić
24
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo TETRIJEB, Glamoč
Lovačka kuća za odmor i druženje
Bit će ugodno na lovačkim veselicama u ovome domu
N
a putu prema planini Šator, u
predjelu Pandurice, članovi Lovačkog društva Tetrijeb, sekcije
Pandurica iz Glamoča, završili su izgradnju nove lovačke kuće. U netaknutoj
prirodi, u okruženju stoljetnih stabala,
izgrađen je novi, funkcionalan i komforan objekt, koji će zadovoljiti sve potrebe sekcije Pandurica, kao i svih istinskih
ljubitelja prirode ovog kraja i njihovih
gostiju. U razgovoru s predsjednikom
sekcije Andreasom Lučićem-Mizom,
doznali smo da je kompletan objekt
napravljen za samo 22 radna dana, uz
veliku pomoć 10-ak članova sekcije.
Gospodin Lučić je izrazio zahvalnost
svim donatorima iz ovog kraja koji su
financijski i na bilo koji drugi način pomogli da se objekt završi. Iako zima u
ovim krajevima još nije pokazala svoje
pravo lice, članovi sekcije su okupirani
uobičajenim poslovima prehrane i pomoći ugroženoj divljači, pa će im nova
kuća izvrsno poslužiti za odmor i druženje po obavljenom poslu.
Mile Penić
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
Zajednički lov
V
eć tradicionalno lovci Rame i Uskoplja organiziraju zajednički zimski lov izmjenjujući se svake godine kao domaćini lova.
Lani je lov organiziran u Uskoplju tako da su lovci LD „Vepar“ iz
Rame 15. siječnja ove godine, kao domaćini ugostili lovce iz Uskoplja (njih preko pedeset), ali i lovce iz Čitluka, Mostara, Novog Travnika, Posušja i drugih lovačkih društava. Kao gosti u lovu bili su i predsjednik i tajnik Saveza Ilija Vrljić i Ivica Lučić. Lov je bio organiziran na
terenima sekcije Uzdol. Na zbornome mjestu ispred osnovne škole
u Uzdolu u hladno snježno jutro okupilo se oko sto pedeset lovaca.
www.lovackisavez-hb.ba
Razgovori i dogovori pred polazak u lov
Ivo Zane, predsjednik Društva, pozdravio ih je, a lovnik Vlatko Drežnjak upoznao je lovce s planom lova, rasporedom čeka, smjerom
pogona i mjerama sigurnosti. „Lov je bio organiziran na divlju svinju.
Nijedna nije odstrijeljena, ali to nije utjecalo na lijepo druženje. I, što
je najznačajnije, sve je prošlo u najboljem redu. Zahvaljujem svima
koji su došli i upriličili jedno lijepo lovačko druženje“, riječi su predsjednika sekcije Uzdol Marinka Zelenike.
Stanko Ćurčić
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Lovačka večer
S
redišnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Odžak, 4. veljače, bila je tradicionalna lovačka večer LD „Fazan“..
Hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, oko pet
stotina uzvanika. Bili su tu i predstavnici vlasti sa županijske i općinske razine, iz susjednih općina, predstavnici lovačkih udruga iz okolnih gradova… Bilo je gostiju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i
inozemstva, bez obzira na zimske uvjete. Zanimanje je bilo daleko
veće od hotelskih kapacitete, i mnogi nisu uspjeli rezervirati mjesto
za stolom.
Večer je počela uz laganu glazbu, i uz uobičajene uvodne riječi voditelja programa, Nerfida Džananovića. Predsjednik Društva,
Dragan Guberac, pozdravio je goste i zaželio im ugodnu večer,
a načelnik Općine, Luka Jurić, čestitao je građanima Odžaka Dan
općine, ostalim je gostima zaželio ugodnu zabavu, a posebno je
pozdravio one koji su na ovu lovačku svečanost stigli po zimskom
nevremenu iz inozemstva i udaljenijih krajeva Bosne i Hercegovine.
RIO bend zagrijavao je goste do 22 sata, kad je na scenu stupila
renomirana estradna umjetnica Amela Zuković, doslovce „zapalivši“
Raspoloženje je bilo na zavidnoj razini
Užitak uz pjesmu Amele Zuković
hotel „Euro“. Plesni se podij brzo punio, „opustjevši“ samo u stankama za uživanje u vrhunskoj lovačkoj večeri.
Ugodnu atmosferu upotpunili su članovi Kulturno-umjetničkog
društva „Napredak“, predvođeni Barišom Kovačevićem, članom LD
„Fazan“. Za svoj su nastup zaradili frenetičan pljesak nazočnih.
Točno u ponoć upriličena je lovačka tombola, sa šezdeset dobitaka: tri lovačke puške, sedam dana na moru za dvije osobe, glazbena linija, radijator za kupaonicu, dvije lovačke vješalice, čiviluk, lovačka odjeća i oprema… Svi koji su kupili tombolu zapravo su dali
prilog izgradnji lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, jer će se
novac od tombole namjenski koristiti za te svrhe.
Poslije tombole, s pjesmom i igrom nastavilo se do jutarnjih sati.
Nisu se štedjeli ni grla ni ruke. Prošla je, tako, još jedna nezaboravna
lovačka večer.
Nedžad Garić
Lovačka udruga CINCAR, Livno
Žene rado dolaze na ovdašnje lovačke zabave
26
Nove čeke za odstrel vuka
S
redinom siječnja ove godine, Ranko Kovač, predsjednik LU
„Cincar“, Ivan Jozić – Brkin, Ilija Mihaljević, Nurko Ključo i Pero
Mihaljević obišli su, nedavno izgrađenu, zatvorenu čeku na
vuka na dijelu lovišta zvanog Kruzi (dio lovišta sekcije Livno).
Čeka je izgrađena na povoljnoj lokaciji, na migracijskom putu
vuka, izolirana je i namještena kaučem, stolcem i stolom. U njoj je i
grijanje, tako da se lovac može udobno smjestiti i ostati duže vrijeme. Za njezinu je izgradnju potrošeno 2000 KM.
Prilikom posjeta čeki, bilo je snijega, i mogli su se uočiti vučji
tragovi oko nje. U njezinoj blizini je i „mečilište“, koje se redovito opskrbljuje potrebnom količinom klaoničkog otpada.
Čeku, uglavnom, koriste lovci-gosti. Cijena odstrijeljenog vuka
je 1000 KM, plus organizacija lova 100 KM.
Istoga dana predstavnici LU „Cincar“ obišli su i čeku u izgradnji
na području sekcije Borova Glava, ispod Potočana. I ova će čeka služiti isključivo za odstrel vuka, što i ne čudi s obzirom na brojnost
vučje populacije u ovom lovištu. Po kazivanju lovaca, uočena su 3
čopora od po 6 vukova, koji čine velike štete na domaćim životinjama i na divljači, pogotovo srnećoj.
Više informacija možete pronaći na našoj web stranici: www.ldcincar-livno.com.
Pere Mihaljević
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo RISOVAC, Bosansko Grahovo
Kićina
spomen-soba
Mjesto je to gdje se prepoznaje užitak i radost pokojnoga Kiće za boravka u vrletima
grahovskih planina, gdje se prepoznaje ljubav i poštovanje obitelji prema onome što
je u svome kratkom lovačkom stažu ostvario
ovaj prerano i nesretno preminuli član grahovskoga lovačkog društva
U sobi je i Kićina slika s odstrijeljenim vukom
Trofeji odstrijeljene divljači
R
adeći, za prošli broj Hoopa, reportažu o LD „Risovac“ iz Bosanskog Grahova, najavili smo čitateljima
više informacija o jednome
izuzetnom, na ovim prostorima
nezabilježenom odnosu prema
umrlom kolegi lovcu i načinu
odavanja počasti njegovu liku
i djelu. Riječ je naime o spomen-sobi Krstana Jovića-Kiće,
koju je u svojoj obiteljskoj kući
u Bosanskom Grahovu uredila
njegova obitelj.
Podsjećamo čitatelje, Kićo
je stradao nesretnim slučajem
prije dvije godine, u tridesetoj
godini života. Prirodu i lov zavolio je kao malo dijete, u svome rodnom Grahovu, i ta ga je
ljubav „nosila“ sve do smrti. Kad
je stekao uvjete za punopravno članstvo u lovačkom druš-
www.lovackisavez-hb.ba
tvu, grahovska polja i planine
postale su njegov drugi dom.
Njegove kolege kažu da je bio
izuzetno vješt i uspješan lovac,
Trofeji pernate divljači
dobar čovjek, i da je biti s njim u
lovu bio istinski doživljaj.
U relativno kratkome lovačkom stažu, stekao je impozantan
broj lovačkih trofeja. Zahvaljujući obitelji, prije svega njegovu
bratu Dmitru, trofeji su spašeni.
Izloženi su oku javnosti i čuvat
će Kićin lik od zaborava. U lijepo
uređenom prostoru u prizemlju
obiteljske kuće, uredno aranžirani, postavljeni su Kićini lovački
trofeji. Nema divljači, barem one
koja stalno boravi u grahovskome lovištu ili je tu sezonski, koje
trofeji ovdje nisu izloženi. Između
ostaloga, tu se nalazi 46 preparata razne pernate divljači (svaka
ptica močvarica koja dolazi na
Livanjsko polje, u predio Ždralovca, među ovim je trofejima),
22 preparata dlakave divljači, 19
trofeja srnjaka, 17 vučjih lubanja,
5 medvjeđih. Svi su trofeji lijepo
obrađeni, pernate je radio preparator Tomo Vuzberg, a dlakave Dragoljub Kozomara, pa kad
uđe u ovu prostoriju, posjetitelj
ima osjećaj da se nalazi u nekome čudesnom svijetu iz bajke,
među živim Božjim stvorenjima.
Dodatnu draž ovoj izložbi daju
Kićine fotografije iz lova, koje na
posjetitelja ostavljaju i pomalo
sentimentalan naboj. U susjednoj prostoriji izloženo je Kićino
lovačko oružje, pribor, lovačke
odore i lovačka dokumentacija.
Na vidnom je mjestu i lijepo uokvirena diploma o položenom
lovačkom ispitu Lovačkog saveza Herceg Bosne, s nadnevkom
30. 12. 2006. godine.
Jedna stara izreka kaže: „U
svakome radu leži užitak i vrelo
radosti“. U ovoj spomen-sobi prepoznaje se užitak i radost pokojnoga Kiće u vrletima grahovskih
planina, prepoznaje se ponos
njegove obitelji u čuvanju uspomena na njega, a sve to ostavlja
nezaboravan dojam na one koji
se nađu na ovome mjestu.
Poštovani ljubitelji prirode
i lova, ako vas put nanese kroz
Grahovo, ne propustite posjetiti
Kićinu spomen-sobu. Razgledajući je, čudesni svijet iz bajke
postat će, barem za trenutak,
dio vaše stvarnosti.
Vlado Bošnjak
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
P
rema odluci Upravnog odbora, svake treće nedjelje
u mjesecu siječnju bit će
organiziran tradicionalni lov na
divlje svinje u Kruščici. Tako je
trebalo biti i ove godine. No neposredno uoči Božića stigla je
privremena zabrana lova. Stoga
su Vitežani taj dan odlučili organizirati prebrojavanje krupne
divljači. Kako je utvrđena povremena prisutnost više vučjih
čopora, pasa i mačaka lutalica
u lovištu, kako još nisu dostavljeni uzorci divljih svinja iz ovog
lovišta za projekt „Studija klasične svinjske kuge u divljih svinja“, te kako LO „Kruščica“ Vitez
nije izvršila obvezu dostavljanja
uzorka lisice za postvakcinalni
nadzor oralne vakcinacije lisica
u BiH, bio je odobren redukcijski odstrjel svih predatora, pasa
i mačaka lutalica te divlje svinje
za laboratorijsko ispitivanje.
Jutarnje okupljanje lovaca
bilo je na mjestu zvanom Pljac.
Skupilo se ukupno 111 lovaca.
Najbrojniji su, naravno, bili domaćini, zatim gosti iz LD „Sokol“
Nova Bila, LD „Vlašić“ Travnik, LD
„Tetrijeb“ Kreševo, LD „Zec“ Busovača, LD „Zmajevac“ Zenica,
LD „Zec“ Kaćuni, LD „Pavlovica“
Novi Travnik, LD „Srndać“ Kakanj,
te tri gosta iz HLS-a, članovi LD
„Šljuka“ Lekenik. Došlo bi i više
lovaca, ali se dio njih odazvao
na tradicionalni lov koji zajed-
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
S gostima iz LD “Šljuka” Lekenik
Druženje za pamćenje
nički organiziraju lovačke udruge iz Rame i Uskoplja. Snijeg
koji je padao prethodne noći i
ujutro, već u dolasku na zborno
mjesto zadao je dosta nevolja.
Dobrodošlica Dragana Stojaka
28
Istinska želja i volja lovaca te
terenska vozila omogućili su da
se lovci i pogoniči ipak prebace
do mjesta zvanog Lokva. Nakon
što je Dragan Stojak, predsjednik Upravnog odbora LO „Vitez“,
poželio dobrodošlicu svim lovcima, objasnio svrhu okupljanja
i zaželio uspjeh u akciji, daljnju
organizaciju, plan i sve ostalo
objasnili su Dragan Strukar i
Ahmet Talić, glavni lovnici LO
„Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez.
Prvi je poveo skupinu pogoniča,
a drugi lovce na stajanke. Bilo
je planirano da se rasporede
od Lokve do područja zvanog
Krompirište. Događa se da i najbolji poznavatelji terena naprave pogreške. Naime, pri samom
razvođenju lovaca na stajanke,
lovci su prerano razvedeni sa
staze, te su obuhvatili daleko manju plohu od planirane.
Kada su se lovci na stajankama
gotovo spojili, donesena je odluka da se dio njih vrati i poveća
gustoća na stajankama. Ubrzo
su se začuli i pogoniči. Nažalost,
oni su išli iznad krajnjih lovaca
raspoređenih na stajankama.
Sveukupno je viđeno 18 primjeraka srneće divljači različitog dobnog uzrasta, jedan trag
od divlje svinje, te brojni tragovi
zeca, lisice i kune. Jedan lovac
pokušao je pucati na psa lutalicu, ali ga nije uspio odstrijeliti.
Nakon toga lovci su se polako
počeli spuštati prema zbornome mjestu.
Tu je organizirano druženje,
za koje je bila odgovorna lovna
jedinica Kuber, na čelu s predsjednikom Vladom Čalićem.
Po porciju majstorski skuhanog graha, djelo nekadašnjeg
lovca Stipe Križanovića, većina
se lovaca vraćala više puta. Nakon toga dovršeno je i janjeće
pečenje, a ovali su stalno stizali
na improvizirane stolove. Niti
vjetar, niti snježne padaline nisu
omele lovce iz različitih lovačkih udruga da uživaju u prekrasnom ambijentu, razmjenjujući
mišljenja o lovstvu i dogodovštinama, što iz lova, što iz svakidašnjeg života.
Važno je napomenuti da se
nakratko pojavio i Federalni lovni inspektor. Pojavio se u pratnji
predsjednika LD „Jelen“ i Jasmina Handžića, koji je izabran za
predsjednika LD „Kruščica“ na
Skupštini za koju se još uvijek
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
utvrđuje je li provedena sukladno normativnim aktima. Inspektor je zaprijetio kaznom, ali se
brzo povukao, imajući u vidu
raspoloženje ljudi na zbornome mjestu. Indikativno je da je
inspektor došao na poziv (vjerojatno ljudi iz njegove pratnje), a
da se na velik broj naših pisanih
obraćanja nije udostojao niti
napisati neki akt, a kamoli se
pojaviti na terenu. A što se tiče
Jasmina Handžića, možda je čak
na pomolu stvaranje novoga,
četvrtog lovačkog društva na
teritoriju općine Vitez?
Druženje je prošlo u najboljem redu, izuzev vremenskih
prilika (neprilika) – smrznuta
podloga i led prekriven tankim
slojem snijega, povremeno jak
vjetar i snježne padaline. Plani-
na je opet pokazala svoje ćudi,
jer su se vremenski uvjeti nekoliko puta dijametralno mijenjali,
i to sve u jednome danu. Kako je
bilo dosta lovaca gostiju koji su
trebali preći dulji put kući u složenim vremenskim uvjetima, te
kako je sutrašnji dan bio radni,
lovci su se polako opraštali i odlazili. Najveće je bogatstvo ovoga događaja da su se ljudi lijepo
družili, razmjenjivali iskustva,
znanja, mišljenja, veselili se. U
cijeloj aktivnosti nije zabilježen
niti jedan izvanredni događaj i
svi sudionici su se sigurno vratili svojim domovima. Viđen je
i zadovoljavajući broj divljači. A
više lovačke sreće i uspjeha bit
će neki idući put.
Ivica Drmić
Razvođenje lovaca
Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf
Bistro oko
starog fuljatora
Č
esto smo svjedoci situacije da lov na divlju svinju, na radost svih, završi
uspješno. Čestitamo lovcu koji
je odstrijelio, nazdravljamo jedni
drugima i redovito se fotografiramo s trofejem i kolegama lovcima. Ponekad na tim fotografijama ne bude ljudi, onih lovaca
koji su sa psima išli u pogon. Oni
su negdje sa strane, promrzli i iscrpljeni na dimu vatre griju ruke
i noge, suše mokru odjeću i obuću. Pregaze kilometre po nepristupačnom terenu, nekad i kroz
minska polja, uvijek sa strahom
da ih na kraju puta, ne daj Bože,
ne čeka neiskusan lovac, kako mi
to volimo kazati „lak na obaraču“.
Činjenica je da riskiraju mnogo
više od kolega koji su na stajalištu, popularnoj čeki. Ipak, uloga
i doprinos pogoniča u lovu na
divlje svinje sve se više minimiziraju, odnosno pridaje im se
manje važnosti i zasluga nego
što im uistinu pripada. Tako, u
posljednje vrijeme, u pogon
obično idu relativno mlađi lovci
koji ne poznaju dovoljno teren,
www.lovackisavez-hb.ba
staze kretanja gonjene divljači i
njezine odlike. Starije i iskusnije
kolege ovaj trend opravdavaju time što su mlađi lovci fizički
spremniji, a ne žele priznati da
su se ipak možda malo ulijenili.
Prednosti sekcije koja ima kvalitetne i iskusne pogoniče u lovu
su nemjerljive, a nerijetko se
dogodi da baš oni budu ti koji
odstrele.
Upravo se ovakva situacija
dogodila Perici Martinoviću, višegodišnjem pogoniču iz sekcije
Pajić Polje. Stari fuljator, kako ga
zovu prijatelji, početkom prosinca pošao je s kolegama iz sekcije
u lov na divlju svinju. Zbog velikog snijega morali su pješačiti
veći dio puta, odnosno svojim
terencima nisu mogli doći do
Šarentice, lovišta u kojem je planiran lov. „Kad smo izašli na Šarenticu, lovci iz susjedne sekcije
Duratbegović Dolac telefonski
su nas obavijestili da je grupa
divljih svinja ušla u naše lovište.
Nadali smo se da su tu ‘legla’, jer
u protivnom ne bismo imali vremena zatvoriti krug”, kazuje nam
Iskustvo kao prednost
Perica. Nakon što su sa sigurnošću utvrdili da divlje svinje nisu izašle,
lovnik Jerko Šapina rasporedio je lovce na planirane čeke. Perica je
sa svoja dva oštrodlaka istrijanera krenuo tragom u pogon. „Nedugo
nakon što sam ih pustio, kerovi su se oglasili. Zbog velika snijega nisu
se mogli brzo kretati, stoga sam polako pošao za njima. Neprohodan teren otežavao je kretanje, međutim lovački mi je nagon govorio
da idem dalje. U jednom trenutku primijetio sam da su kerovi našli
divlje svinje i da ih ‘drže’ na mjestu. Šuljanjem sam se približio na tridesetak metara, naciljao i opalio”, opisuje nam iskusni pogonič. Od
grupe u kojoj je bilo 6 svinja, odstrijelio je mladog vepra od 80 kilograma. Nakon početnog veselja i ushićenosti, Pajičani su se suočili s
problemom kako prebaciti lovinu do terenaca, koji su bili udaljeni 2-3
kilometra. Nije bilo druge, morali su vepra vući za sobom po mokru i
tešku snijegu. U tome su se najviše istakli Ivan Topić-Inžinjer i njegov
sin Marin. „Sunce ti poljubim, sreća je naša što Perica ne cilja dobro,
jer da je pogodio najvećeg krmka naša bi muka bila još veća“, zezao
se Inžinjer na račun svoga prijatelja. Toga dana slavilo se u Pajić Polju
do dugo u noć. Trud, koji su lovci ove sekcije pokazali tijekom ljeta
sijući njive i izgrađujući hranilice za divljač, konačno se isplatio.
Velimir Šekerija
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga M. M. BIKAN, Vir
Wolfovi ulovili vuka
U
posljednje vrijeme žitelji posuških sela Vira, Zavelima, Podbile i Zagorja muku muče s vukovima. Ove krvoločne zvijeri
toliko su se namnožile i osilile, da nerijetko usred bijela dana
dolaze u blizinu naseljenih kuća prijeteći stoci, psima, a bogme ni
ljudima nije baš ugodno slušati jeziva večernja zavijanja u blizini
svojih sela.
Netom prije ovih posljednjih vremenskih neprilika, virska lovačka skupina „Wolf“ uspjela je, zahvaljujući svome spretnom lovcu
Miroslavu Stipiću-Caru, odstrijeliti jednoga od četiri vuka iz čopora
koji je taj dan krstario Zavelim-planinom. Nekoliko tjedana prije, Josip Koštro, također član ove lovačke družine, odstrijelio je jednoga
od pet vukova pred svojom kućom, koja se nalazi u selu Koštre, na
istočnom dijelu polja u Viru.
Ne prođe gotovo ni jedan lovni dan a da netko od ovdašnjih
lovaca ne spomene kako je vidio vuka ili, u najmanju ruku, čuo njihovo dozivanje (zavijanje). Tragovi u snijegu mogu se vidjeti na gotovo svakom koraku.
Kako lovci gledaju na ovo, govori nam vođa ove grupe Petar
Galić-Pepa: „Vukovi nam čine pravi kaos u lovištu. Uništavaju nam
srneću divljač, koja se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje, te
zeca i pogotovo divlju svinju. Lovački psi također stradavaju u lovu.
Istina, oni se u siječnju i veljači, dakle kad je stanje „vučarljivo“, i ne
vode u lov jer je Zakonom o lovstvu tada zabranjen lov s goničima,
ali oni lovci kojima su psi na lancu itekako strahuju od mogućih
nasrtaja i šteta“.
Krstarenju lovištem i pojavljivanju vučjih čopora u blizini ljud-
Lovačka grupa Wolf nakon uspješnog lova
skih nastambi usred bijela dana pogodovale su ekstremno loši vremenski uvjeti u veljači, tj. snijeg i temperature i do -20 °C. Vukovima
su zapriječeni prilazi mrciništima, odnosno deponijima mesarskog
otpada na kojima su navikli uvijek pronaći siguran zalogaj. Ovakvih
je deponija sve više, i ako se nešto drastično ne promijeni glede
njihova saniranja, sve veću ćemo muku mučiti sa zvijerima, posebno s vukovima. Trebalo bi ozbiljno razmisliti o jednoj organiziranoj
hajci na kraju lovne sezone, kako bi se divljač koliko-toliko zaštitila
od vukova. Inače će nam lovišta za koju godinu biti potpuno pusta.
Dodajmo i to da je na kraju lovnoga dana užitak svojoj grupi
upotpunio mladi lovac Ivan Košto odstrijelivši krupnog vepra, koji
mu je ujedno bio i lovačko krštenje.
Mladen Bešlić
P
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
Lovci su se brzo organizirali
Vrlo uspješna hajka na vukove
30
rvi vuci viđeni su 29. siječnja, a viđeni su i u nekoliko navrata blizu grada, u
sred bijela dana. Ponovno su,
iz jednoga kafića, viđeni kako
oko podneva prelaze magistralnu cestu i idu prema južnome dijelu grada, a Perićani
dojavljivahu kako vukovi gone
srnu. Idućeg dana organizirana
je hajka gdje se pretpostavljalo da će vuci biti, da se neće
udaljavati. Sudjelovalo je oko
trideset lovaca, koliko se moglo skupiti u kratkom vremenu.
Bilo ih je iz sekcija: Lug, Ploča,
Gračac, Uzdol a najviše iz sekcije Prozor, s obzirom na to da je
organizirana na njihovu terenu.
Hajkači su bili Mato Anđelić,
Đanan Mahmutbegović i Željo Zadrić. Željo Zadrić odradio
je glavni dio posla, pješačio
šumom kilometar kroz snijeg
visokim u prosjeku metar te
pokrenuo vukove, koji su krenuli prema postavljenim čekama. Lovac Ivan Rotim opalio
je i vođa čopora je pao a jedan
je, ranjen, pobjegao. Ranio ga
je Vlado Barišić. Treći se odvoBroj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
jio od njih i naišao na čeku na kojoj je bio Igor Brizar, koji ga je
odstrijelio. Ranjenoga vuka sutradan je dokrajčio Zoran Dolić. Po
riječima lovnika, Zoran je prednjačio u organizaciji hajke i potjeri
za ranjenim vukom. „Ove lovne sezone vukovi su zaklali petnaestak pasa, među njima i nekoliko veoma vrijednih lovačkih. Veliku su štetu načinili i srnećoj divljači. Odstrijeljena su tri vuka, a
pretpostavljamo da je stradao i četvrti. Nalazi se na nepristupačnu
terenu, ali čim ovo nevrijeme prođe, potražit ćemo ga. Peti se vuk
vratio čitav, neokrznut kuda su došli“, ispričao nam je lovnik Društva Vlatko Drežnjak.
Mnogi su zadovoljni ovom akcijom: mještani jer su se vuci kretali kuda i djeca kada ujutro idu u školu, Vlada Brizar jer su mu prošle
godine zaklali dobra lovačkog psa, a i Ivo Zane, predsjednik Društva,
jer je akcija uspješno završena, pa je naglasio „ako bude potrebe organizirat će se nove hajke“. A bit će, čini se, potrebno jer je odmah
sutradan, na semaforima, u večernjim satima, lovac Jozo Ivančević,
načelnik Općine, vidio novi čopor.
Stanko Ćurčić
Igor Brizar, Vlado Barišić i Ivan Rotim
Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik
Lisica i dvije divlje svinje
Lovci iz sekcije Gradina
Tahir Lendo
G
rupa lovaca lovne sekcije Gradina LD „Pavlovica“, 2. i
22. siječnja, organizirala je dva uspješna lova divljih
svinja, prvi na lokalitetu Turalića posada, drugi na
Vilenici.
U prvome lovu, nakon uobičajene procedure na zbornome mjestu, lovci su pristigli na dogovorena mjesta, a Franjo Cvitanović i Ivica Mikulić-Bitlis, u pratnji trobojke Tiki
Stanimira Videkanića i Bitlisova Mrkija, krenuli su u hajku.
Tom su prigodom podigli devet svinja, od kojih jedna nije
uspjela pobjeći. Stanimir ju je odstrijelio, a mogao je, kako
reče, još jednu, ali mu nije dopuštala lovačka etika.
Na lokalitetu Vilenice, predsjednik sekcije Bučići, Dragan Jukić, sa svojom je grupom odstrijelio prase.
Zborno mjesto za drugi siječanjski lov svinja, onaj na
Vilenici, bila je lovačka kuća sekcije Gradina. Lovnik je powww.lovackisavez-hb.ba
Krunoslav Cvitanović
dijelio lovce u tri grupe, da bi tako lakše obišli šire područje Vilenice i po
tragovima u snijegu ustanovili u kojem područje borave divlje svinje.
Trag divlje svinje uočen je u području Maloga Kika, te je lovnik sekcije
lovce rasporedio na mjestima na kojima bi se divlja svinja, nakon što je hajkač podigne, mogla izvući. Samo pet minuta bilo je dovoljno hajkaču da
pokrene svinju, a domalo je lovac Krunoslav Cvitanović viknuo „Gotovo“, što
je bio znak da je svinja odstrijeljena.
Radost zbog odstrela nastavljena je kod Krunoslavove kuće u Budušićima, gdje je Krunoslav primio brojne čestitke lovaca i mještana, a najdraža
mu je, kako reče, stigla od sina Ivana, također člana LD „Pavlovica“.
Povjerenstvo za ocjenu trofeja sastalo se 25. siječnja i Krunoslavovu trofeju „dalo“ 116 točaka, odnosno srebrnu medalju.
U sklopu nadzora oralne vakcinacije lisica u BiH, a postupajući sukladno
zahtjevu Lovačkog saveza Herceg Bosne u pogledu odstrela lisica za uzorak,
lovac LD „Pavlovica“ Tahir Lendo, 15. siječnja ove godine, na području Božića
ravni odstrijelio je lisicu.
Tahir je iz stare lovačke obitelji, i ovom ga prigodom želimo javno pohvaliti
jer je, uz brojne koji su bili zainteresirani za odstrel, baš on uspio. Dobio je i
pohvale od Veterinarske stanice Novi Travnik i kontakt-osobe za preuzimanje
lisice s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Lovački savez Herceg Bosne novčano ga je nagradio s 20 eura.
Anto Cvitanović
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačka udruga CINCAR, Livno
Kako je to nekad bilo
N
edavno sam razgovarao
sa starim lovcem Stipom
Miloložom, poznatijim
po nadimku Krko, koji mi je pričao o lovu dok je on bio aktivni
lovac. Među papirima smo pronašli lovačku iskaznicu, u njoj
piše da je Krko lovac od 1967.
godine. Uz iskaznicu je stajala i
lovočuvarska legitimacija, koju
mi je Krko s ponosom pokazao.
Jedne su prilike, hvali se on,
uhvatili skupinu od deset (krivo)
lovaca, kaznili su ih zabranom
lova od dvije godine, a organizatori su izbačeni iz udruge. Krko
mi je ukazao i na neke razlike
koje su me zanimale. Lovačka
udruga „Cincar“ brojila je stotinjak članova i svi su bili skupa,
nije bilo sekcija, one su se uvele
tek kasnije da bi se mogao što
bolje čuvati prostrani teren. Naravno da je tada bilo lakše čuvati
teren i da je bilo više divljači. Sad
je tri puta više lovaca, a pokrivaju
isti teren. Stipo se prisjeća lijepih
vremena i zajedništva lovaca, i
priča kako je lov bio dopušten
samo nedjeljom, a da bi se na
dočeku srndaća znalo „noćevat“ i
po tjedan dana a vrijeme je brzo
letjelo u dobru društvu i ljepotama prirode. I još jedan pokazatelj
zašto je prije bilo manje štetočina a više plemenite divljači je taj
da je društvo plaćalo za lisičju
kožu 50, a za vučju 100 maraka,
što je bio jako dobar poticaj za
lovce. Krko mi je pokazao i nekoliko slika na kojima se vide mladi
lovci gdje ručno kose i spremaju
hranu za zimu. Lovci nasmijani i
sretni, bez ikakvih modernih pomagala i tehnike, u zajedništvu.
Sve vrijeme dok sam razgovarao s ovim počasnim članom
LU „Cincar“, u očima sam mu vidio sjaj i da uživa u prisjećanju
na neka stara, skoro zaboravljena vremena.
Pere Mihaljević
Oprez, mine u lovištu!
Lovačko društvo FAZAN, Odžak
Predavanje je izazvalo veliki interes lovaca
D
Lovci-kosci u Jelovači
ana 20. siječnja 2012.,
u Lovačkom domu u
Odžaku i u suradnji s
LD „Fazan“, NVO „Posavina bez
mina“ organizirala je edukaciju s
ciljem upoznavanja nazočnih s
rizičnim površinama pod minama na teritoriju općine Odžak.
Edukaciji su bili nazočni predsjednici i lovnici sekcija, grupovođe, profesionalni lovočuvar i
pomoćni lovočuvari. Tom je pri-
godom nazočnima podijeljen i informativni letak na kome se nalazi
karta općine Odžak s ucrtanim rizičnim područjima.
Grupovođe lovnih grupa lovcima će uručiti prigodni informativni letak, a kako oni na terenu organiziraju lov, svjesni su svoje odgovornosti ukoliko lovnu grupu uvedu u sumnjivu lovnu površinu.
Svaki sudionik edukacije dobio je majicu i kalendar.
Na mine sumnjive površine u općini Odžak iznose 11,6 km2, a do
sada je očišćeno oko 1,419 km2.
Površine pod minama morat će se predvidjeti u lovno-gospodarskoj osnovi, s priloženim kartografskim prikazom navedenih površina,
s opisom i jasnim upozorenjima. Minirane površine neće biti u sastavu lovišta, tek po razminiranju bit će uključene u lovnu površinu.
Edukativna predavanja NVO „Posavina bez mina“ obuhvatila su
osnovne i srednje škole, sve mjesne zajednice na području općine Odžak, lovačko i ribolovačko društvo, Društvo prijatelja prirode
„Lipa“, tako da su se brojni građani upoznali s ovom opasnošću.
Nedžad Garić
Označena područja pod minama
32
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
U
razdoblju od 7. do 8. prosinca 2011., Federalni inspektor za lovstvo, dr. vet.
medicine Sulejman Hašimbegović, proveo je redoviti nadzor
lovačkih udruga na području
općine Vitez. Predmet nadzora
bila je kontrola rada lovačkih
organizacija. Od sedam točaka
nalaza inspekcijskog nadzora
u zapisniku djelomice se može
reći da su, prema mom mišljenju, dvije točke nalaza negativne: u prvoj negativnoj točki stoji
„... – korisnik lovišta nije u roku
od 6 mjeseci od dana preuzimanja lovišta, vidno obilježio granice lovišta u skladu sa važećim
pravilnikom. Ovo iz razloga što
nisu definisana lovišta.“ Iz citata
se vidi da je inspektor sam dao
i obrazloženje na primjedbu,
odnosno nedostatak. Formalno, Ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva ŽSB
je ugovor o dodjeli lovišta na
korištenje potpisalo 30. rujna
2011., što znači da do trenutka
nadzora nije prošao famozni rok
od 6 mjeseci. U drugoj, negativnoj točki stoji „ – korisnik lovišta
kome je dato lovište na gospodarenje, koristi lovište sa još
dva lovačka društva sa područja
općine Vitez i to LD „Kruščica“ i
LD „Jelen“ po Saglasnosti broj
03-26-213/11 od 03.10.2011.
godine. Sporazum o načinu
gospodarenja lovištem na području općine Vitez potpisala su
lovačka društva LO „Vitez“ i LD
„Kruščica“ dok lovačko društvo
„Jelen“ nije predmet Sporazuma broj 01-3/09 od 22.10.2009.
godine, koji je osnov za dobijanje saglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja
lovištem.“ Iz priloženog se vidi
kako je inspektor zaključio da je
osnova za dobivanje suglasnosti
potpisani sporazum, a ne kvalitetan godišnji plan gospodarenja lovištem za iduću lovnu godinu i kvalitetno gospodarenje,
odnosno izvršenje godišnjeg
plana gospodarenja za proteklu
lovnu godinu.
Zanimljivo je napomenuti i
da je, prema zapisniku, nadzor
završen prije nego što je i započet. Na prvoj stranici stoji da je
nadzor započet 8. 12. u 11 sati,
a na posljednjoj stranici stoji da
je nadzor završen 7. 12. u 13 sati.
www.lovackisavez-hb.ba
Lovačka organizacija VITEZ, Vitez
Novo pokazivanje sile
Federalne inspekcije
Već 14. prosinca 2011. Federalni lovni inspektor donio je
rješenje kojim se i LO „Vitez“ iz
Viteza „... privremeno zabranjuje izvršenje lova na području
Općine Vitez dok se ne odredi
jedan korisnik lovišta.“
Rješenje je uručeno uz dostavnicu 21. prosinca 2011.,
od kada teče rok od 8 dana za
izjavu žalbe. Rješenje je ciljano
dostavljeno u to vrijeme, jer se
vjerojatno pretpostavljalo da su
kod katolika u tijeku pripreme
za proslavu Božića, te da na njega nitko neće reagirati.
No, LO „Kruščica“ i LO „Vitez“
u zakonskom su roku dostavile
žalbu Federalnom ministarstvu
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva, gdje su navele da
su podatci, koji su navedeni u
obrazloženju rješenja, rezultat
površno povedenog inspekcijskog nadzora od strane federalnog lovnog inspektora, koji je
vršen 7. i 8. prosinca 2011., što
su dodatno i obrazložili:
U prvom stavku stoji „... federalni lovni inspektor je utvrdio da sva tri lovačka društva
ravnopravno gospodare lovištem na području općine Vitez
koje nije ustanovljeno na način
propisan Zakonom o lovstvu.“
Federalnom lovnom inspektoru
omogućen je uvid u dokumentaciju svih lovačkih organizacija
i društava, iz koje je mogao vidjeti da je i ove godine mjerodavno županijsko ministarstvo
zaključilo i potpisalo ugovor o
privremenom davanju lovišta
„Vitez“ na gospodarenje LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez. Iz
navedenog se može zaključiti
da je tvrdnja federalnog lovnog
inspektora neistinita, odnosno
tendenciozna.
U drugom stavku stoji „... Navedena dva lovačka društva ne
prihvataju postojanje Lovačkog
društva „Jelen“ iz Viteza ...“. Da
je bolje izučio dokumentaciju
koja mu je dostavljena na uvid,
umjesto što je odlučio prihvatiti
glasine dužnosnika LD „Jelen“
Vitez, vidio bi da su obje lovačke
organizacije ostvarivale i usmenu i pismenu korespondenciju
s navedenim društvom.
U trećem stavku stoji „Sva
tri lovačka društva imaju Saglasnost na godišnje planove gospodarenja lovištem za 2010/11
godinu, stim da u istim nije
određeno koliko koje lovačko
društvo može da odstrijeli, što
može imati za posljedicu da se
tri puta više odstrijeli divljači od
dozvoljenog broja.“ Navedena
tvrdnja napisana je bez dovoljno proučavanja dokumentacije
u provedenom nadzoru i hipotetički. Bivši ministar, Semin
Ždralović, u odlasku dao je suglasnost na privremeni godišnji
plan gospodarenja lovištem
„Vitez“ „...lovačkim društvima „Vitez“ „Kruščica“ i „ Jelen“ iz Viteza“.
Međutim, već u obrazloženju je
naveo netočne podatke. Jedinstveni, usuglašeni privremeni
plan gospodarenja lovištem
„Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu dostavile su LO „Kruščica“
Vitez i LO „Vitez“ Vitez (sukladno članku sporazuma od 22.10.
2009.), a LD „Jelen“ je vjerojatno
dostavilo svoj plan. Budući da
je nemoguće da dva odvojeno
urađena plana budu identična, mjerodavno je ministarstvo
trebalo precizno reći na čiji privremeni plan daje suglasnost,
što nije učinjeno. Indirektno se
to da zaključiti, jer je ministar
potpisao ugovor o privremenom davanju lovišta „Vitez“ s
LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“
Vitez. Stoga su LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ od mjerodavnog
ministra već zatražile reviziju izdane suglasnosti, osim ostalog
i zbog toga što su planirane aktivnosti obvezujuće za korisnike
lovišta. U tijeku je proučavanje
dostavljenih materijala, a završni sastanak o pitanju revizije
suglasnosti bit će 20. 2. 2012.
godine. Iz članka 6. Sporazuma
o gospodarenju lovištem na
području općine Vitez od 22. 10.
2009. vidi se da lovačke udruge
imaju međusobnu suradnju i
dogovor, između ostalog i o
praćenju plana odstrela divljači.
Evidencija o odstrelu vodi se na
jednom mjestu. Od ovog odudara LD „Jelen“, koje krši Sporazum o kriterijima za vršenje
lova na području lovišta „Vitez“
za lovnu 2011./2012. godinu i
aneks Sporazum o kriterijima za
vršenje lova na području lovišta
„Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu od 23. 9. 2011. godine, čiji
su supotpisnici (pripadnici LD
„Jelen“ trebali bi se prijavljivati
za lov lovačkim udrugama koje
gospodare lovištem „Vitez“, te bi
se upisivali na njihove dozvole
za lov, a tamo bi se trebali evidentirati i svi odstreli). Ovim bi
se spriječilo svako prekoračenje
dopuštenog odstrjela pojedine
divljači. Žalosno je da lovni inspektor ne zna niti za koju lovnu
godinu je dobivena suglasnost,
jer je lovna 2010./2011. godina
već odavno iza nas.
U četvrtom stavku navedeno je „da se lovište daje samo
jednom pravnom lici na korištenje“. LO „Kruščica“ Vitez i LO
„Vitez“ Vitez nisu same sebi dodijelile lovište na korištenje, već
im je to dodijelio resorni ministar. Federalno ministarstvo je
zamoljeno da se poduzmu
mjere iz njihove ovlasti spram
odgovornih u Vladi Federacije i
Vladi županije, koji za svoj nerad
uredno dobivaju plaće, a koji
se ni pet godina od usvajanja
Zakona o lovstvu FBiH nisu odmakli niti korak ka definiranju
lovišta i dodjeli lovišta na korištenje. Navedeno je da se samo
kažnjavaju lovci koji se znatno
žrtvuju za dobrobit lovstva.
U stavku pet citirana je samo
jedna od točaka iz Pravilnika
o uvjetima gospodarenja lovištem. Federalni lovni inspektor
je ovu činjenicu iznio hipotetič-
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
ki, jer u inspekcijski nadzor nije
došao u lovni dan, kada bi se na
licu mjesta mogao uvjeriti i upoznati s cjelokupnim procesom
izvršenja lova, koji, osim ostalog,
uključuje i iznošenje sigurnosnih
mjera od strana lovnika.
U šestom stavku, koji je na
određeni način sublimat i zaključak obrazloženja, ponovno
su iznesene hipoteze i krivi zaključci. Ni blizu ne može doći do
smanjenja broja divljači ispod
broja koji biološki ne daje jamstvo opstanka bilo koje vrste
divljači, jer se vode objedinjene
evidencije o odstrelu, a i odstrel
dopušten po suglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem znatno je manji
od planiranog. U prilog ovome
je i činjenica o porastu broja
većine vrsta divljači koje žive na
području lovišta „Vitez“. Porast
broja prati i poboljšana trofejna
vrijednost divljači, što znači da
se lovištem pravilno gospodari.
Niti sigurnost ljudi koji se nalaze
u lovištu nije upitna, jer se lovcima u pripremi skreće pozornost
na ljude koji bi se mogli zateći u
lovištu, kao npr. lugari, skupljači
gljiva, skupljači šumskih plodova, pastiri, planinari, šetači, turisti, djeca, posjetitelji groblja, itd.
Osim možda krivolovaca,
lovokradica i drvosječa, koje je
inspektor eksplicitno naveo. A
što krivolovac, lovokradica ili drvosječa radi u dane lova? Prema
Zakonu o lovstvu, lovni su dani
nedjeljom i državnim praznikom. Ili su to možda kategorije
ljudi koje federalni lovni inspektor ima namjeru štititi?
Zabranu lova pozitivno će
dočekati samo krivolovci i lovokradice, kojima više nitko neće
smetati. A oni niti prijavljuju
odstrel, niti poštuju lovne dane,
niti znaju što je to biološki minimum, jer oni pucaju na sve što
ima bilo kakvu vrijednost.
Dokaz za naprijed navedeno je i u činjenici da u ove
dvije lovačke udruge nije bilo
ozbiljnijih incidenata, niti narušavanja sigurnosti. Za razliku od
LD „Jelen“, gdje se glavni lovnik
sam ranio!
Sva bit problema leži u činjenici da LD „Jelen“ Vitez, od
dana osnutka do danas, nije dobilo lovište ili dio lovišta „Vitez“
na korištenje.
Indikativan je bio i nastup
Federalnog lovnog inspektora
na lokalnom TV programu „Jasmin“ (čiji se vlasnik već nekoliko mjeseci potpisuje kao predsjednik LD „Kruščica“, premda
Ministarstvo pravosuđa i uprave
ŽSB, niti pet mjeseci nakon održavanja Skupštine pod čudnim
Lovačka udruga SAVA, Orašje
Po lisica Ivi i Mirku,
čagalj Dragi
okolnostima, još uvijek nije donijelo odgovarajuće rješenje) koji
se dogodio 15. prosinca 2011.,
kad je rekao da će najvjerojatnije
uslijediti zabrana lova na teritoriju općine Vitez, te da će ona potrajati dok na području općine
ne bude djelovalo jedno lovačko
društvo. Ovo se može smatrati i
pokušajem političkih pritisaka u
cilju konačnog ožitvorenja projekta „jedna općina – jedno lovačko društvo“.
Također je zanimljivo da je
upravo glavni Federalni lovni inspektor, na sastanku održanom
u Travniku u listopadu 2009.,
predložio model postizanja sporazuma među lovačkim udrugama, koji, uz ispunjenje svih
ostalih uvjeta iz zakona, omogućuje dodjelu lovišta i davanje
suglasnosti na godišnje planove
gospodarenja. Na tom načelu
je odobren lov na prostoru svih
općina na prostoru Središnje Bosne u kojima postoje dvije ili više
lovačkih udruga. Sada Federalni
lovni inspektor zahtijeva da se za
jednu općinu odredi jedan korisnik. Znači li to da će privremena
zabrana uskoro stići i svima ostalima koji su suglasnost dobili na
ovakav način?
Rješenje također ne govori
ništa o tome tko će se brinuti
o gospodarenju lovištem (po-
najprije iznošenje hrane za divljač, zaštita divljači, smanjenje
broja predatora, pasa i mačaka
lutalica, te plaćanje šteta koje bi
eventualno počinila divljač). Da
apsurd bude veći, zabranu lova
potpisao je dr. vet. medicine, i
to u jeku dvije akcije koje imaju međunarodni značaj: studija
klasične svinjske kuge u Bosni i
Hercegovini, te oralna vakcinacija lisica u BiH, koje su još uvijek u fazi prikupljanja uzoraka.
Isključivanjem jednog područja
zasigurno se ne bi dobila potpuna slika o zdravstvenom stanju divljači i uspjehu akcije provedene na području BiH.
Uz žalbu su dostavljeni i dokumenti koji potkrjepljuju žalbene navode i dokazuju paušalno
proveden inspekcijski nadzor i
„ad hoc“ donesenu privremenu zabranu vršenja lova. Stoga
se od drugostupanjskog tijela,
tj. Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, očekuje da ukine doneseno rješenje, pruži lovačkim
udrugama adekvatnu pomoć u
borbi protiv krivolova i suzbijanja krivolova, te postupi prema
odgovornima na svim razinama sukladno Zakonu o lovstvu i
podzakonskim propisima.
Ivica Drmić
U posljednje vrijeme, u lovištu LU „Sava“ povećao se broj čagljeva, koji najvjerojatnije stižu s područja Hrvatske. Najviše se kreću
rubnim dijelovima lovišta, uz rijeku Savu te po selima Kopanice i
Vidovice. Jedan je primjerak čaglja, u sekciji Donja Mahala, u lovištu
Basutska, odstrijelio Drago Prgić, predsjednik Upravnog odbora.
Adam Dabić
K
ako je u Posavini i na području LU „Sava“ završen lov fazana i
zeca, na redu su akcije na štetočine, osobito na lisice.
Šestoga siječnja, akciju su upriličile sekcije Donja Mahala i
Kopanice. Tom prigodom, lisicu je odstrijelio Ivo Župarić, lovac sekcije Kopanice i od 1998. počasni član LU „Sava“. U razgovoru, Ivo je
iskazao posebno zadovoljstvo ovim odstrelom, ponajviše zato što su
u trenutku pogotka s njim bili njegovi sinovi i nekolicina mlađih lovaca, koji su se mogli uvjeriti da ga oko i ruka još dobro služe. Noge ga
pomalo izdaju, ne može baš svuda i dugo po lovištu, ali lovački staž
od 1977. i stečeno iskustvo umnogome mu olakšavaju nositi se i s
daleko mlađima od sebe.
Istoga dana, lisicu je odstrijelio i Mirko Filipović, član sekcije Donja Mahala.
Obje lisice preuzeo je lovočuvar i poslao ih u Sarajevo, u dijagnostički laboratorij, radi utvrđivanja eventualne bjesnoće, odnosno učinaka oralne vakcinacije lisice u BiH.
34
Ivo Župarić s kolegama i ulovom
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Lovačko društvo SOKOL, Brčko Distrikt BiH
Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama
Dobra
namjera
Lova nema, ali valja popravljati, orati...
Nikola i Dražen Pavlović oteli su srndaća od pasa lutalica. Doslovce oteli jer je srndać podlegao ranama nakon dva
dana. Nije mu pomoglo što ga je veterinar Semir Plecić pregledao i dao mu terapiju, niti što ge je Marko Ćališ odnio u
svoju štalu i pokušao sve što je mogao da bi ga osposobio
za povratak u prirodu.
Stanko Ćurčić
Priprema za novo doba
B
ez obzira na probleme u lovstvu na području Brčko Distrikta
BiH, rezultat čega je zabrana lova, članovi ovoga društva ne
prestaju s ostvarenjem svojih planskih zadataka.
Kako su vremenske prilike omogućile radove u lovištu, ovih su
dana organizirane i provedene dvije bitne planske zadaće. U lovištu
zvanom Jakovice, u sekciji Dubrave, organizirano je prosijecanje i
proširenje lovačkih staza i prosjeka. Tom je prilikom, uz pomoć mehanizacije, očišćeno oko tri kilometra šumske staze. Također je izvršeno zimsko oranje i priprema za proljetnu sjetvu kukuruza, koji se
već nekoliko godina sije na površini od oko jednog hektara i koji će
poslužiti za prihranu divljači u zimskim uvjetima.
Ove i slične aktivnosti dokaz su vlastima u Distriktu da, osim
njihove nebrige za lovstvo, postoji i druga strana – lovci koji bez
obzira na odnos vlasti prema njima kontinuirano rade i doprinose
očuvanju divljači, održavanju lovišta i stvaranju uvjeta za normalno
funkcioniranje u uvjetima i vemenu na koje, nadamo se, nećemo
morati još dugo čekati.
Niko Ždravac
www.lovackisavez-hb.ba
HE MOSTARSKO BLATO
35
UZGOJ DIVLJAČI
UZGOJ LOPATARA U MALOM GATERU
Od sve krupne divljači, najbolji za uzgoj
u ograđenom prostoru je – jelen lopatar
Vjekoslav Kostijal
U
nekoliko smo navrata pisali o uzgoju divljači u ograđenom
prostoru s akcentom na jelena lopatara. Dali smo opći prikaz
uzgoja i podatke o tome u drugim zemljama. Također smo
izložili i jedan model izbora staništa za uzgoj jelena lopatara u ograđenom prostoru.
Cilj svih navedenih priloga bio je potaći lovce udružene u lovačkim udrugama da razmišljaju o gaterskom uzgoju divljači.
Ovaj put idemo malo dalje. Prikazat ćemo investicijsku i financijsku sliku osnivanja i rada jednoga uzgojnog objekta veličine do 100
ha za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje i prodaje
mesa divljači.
Zašto do 100 ha?
Zakon o lovstvu u članku 34. lovišta klasificira ovako:
• Otvoreno lovište najmanje površine 1000 ha za nisku i 3000 ha
za visoku divljač
• Ograđeno lovište površine 600 ha na više
• Uzgajalište divljači površine veće od 100 ha, a manje od 2000 ha.
U članku 2. Zakona o lovstvu spominje se zvjerinjak kao površina zemljišta do 100 ha ograđena ogradom koju divljač ne može
napustiti.
Stručna podloga za bonitiranje i utvrđivanje lovnoproduktivnih
površina u lovištima Federacije BiH u točki 4.2. definira brojnost divljači u matičnom fondu na 100 ha površine za jelena lopatara od 10
do 35 grla, ovisno od stanišnih prilika.
Ovo se odnosi na ograđena lovišta i uzgajališta divljači. Kako
zvjerinjak ne pripada ni kategoriji ograđenih lovišta, a niti uzgajališta divljači, to gustoća populacije u matičnom fondu može biti i
veća.
Dakako, veća populacija u ograđenim lovištima zahtijeva dopunsku hranidbu kako divljač ne bi iscrpila i uništila prirodni dio
hrane i devastirala sredinu.
Simulirali smo investiciju u jedan zvjerinjak od 100 ha površi-
36
ne za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa
divljači.
Osim investicijskog aspekta, simulirani su prihodi te troškovi
funkcioniranja ovoga objekta.
KONCEPCIJA PROJEKTA
Zvjerinjak veličine 90 – 100 ha. Konačni matični fond divljači: 60
ženskih grla, 6 muških grla. Godišnje izlučivanje 48 grla. Godišnja
produkcija mesa za tržište 1600 kg. Objektivna mogućnost povećanja kapaciteta bez povećanja površine je do 150 grla jelenske divljači, iz čega rezultira i povećan prihod.
Redoslijed postupaka za osnivanje zvjerinjaka:
1. Izbor lokacije za zvjerinjak
2. Izradba projektne dokumentacije
3. Poduzimanje radnji za iznalaženje novca (apliciranje na natječaje, kreditni zahtjevi i sl.)
4. Podizanje ograde
5. Podizanje ostalih objekata
6. Obuka osoba za rad u zvjerinjaku
7. Nabava žive divljači – inicijalno stado (14 ženki i 2 mužjaka)
8. Istraživanje tržišta (plasman lova, mesa i ostalih proizvoda)
9. Puštanje zvjerinjaka u rad.
INVESTICIJE
• Izradba projektne dokumentacije
• Podizanje ograde
• Izgradnja hranilišta, 3 komada
• Izgradnja pojilišta, 3 komada
• Izgradnja čeka – promatračnica, 3 komada
• Izgradnja spremišta za hranu i prostora za čuvara
• Obuka stručnog kadra
• Nabavka inicijalnog stada – 14 košuta i 2 jelena
Ukupne investicije iznose oko 52.000 KM, međutim društvo bi
moglo uštedjeti na ovoj investiciji uključivanjem vlastitog članstva
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
UZGOJ DIVLJAČI
u radove (što se i očekuje), te umjesto izgradnje čvrstog objekta za
spremište za hranu i prostora za čuvara, upotrijebiti rabljeni kontejner. Te bi uštede smanjile investiciju barem za 20-30 posto.
GODIŠNJI TROŠKOVI (pri punom kapacitetu zvjerinjaka)
• Troškovi nabavke hrane za zimsku prihranu
• Troškovi osoblja
• Troškovi veterinarskih usluga
• Troškovi klaoničkih usluga
• Troškovi zakupa zemljišta
• Troškovi ostalih usluga
Uz uvjet da lovačko društvo putem svog članstva proizvede dio
hrane za zimsku prihranu, sveukupni godišnji troškovi iznose oko
26.000 KM.
PROSJEČAN GODIŠNJI PRIHOD (uz puni kapacitet zvjerinjaka)
• Prihod od mesa divljači
• Prihod od trofeja
• Prihod od odbačenih rogova
• Prihod od prodaje koža
• Prihod od usluge pratitelja
• Prihod od odstrelne pristojbe
• Ostali prihodi
Ovi se prihodi objektivno procjenjuju na iznos od 38.000 KM.
ISPLATIVOST PROJEKTA
Ukupna bilanca prihoda umanjena za rashode je pozitivna i
iznosi oko 12.000 KM.
Uz normalan razvoj populacije, od inicijalnog stada do punog
kapaciteta moguće je doći za 4-5 godina. Postizanje punog kapaciteta moguće je ubrzati povećanim investiranjem u inicijalno stado,
što za sobom povlači veće ulaganje.
U prilog isplativosti osnivanja zvjerinjaka, navodimo sažetak
prikaza disertacije Alena Juraneca obranjene na Poljoprivrednom
fakultetu u Osijeku 2011. godine:
Dosadašnje nekontrolirano iskorištavanje prirodnih resursa ima
za posljedicu sveukupnu devastaciju čovjekova okoliša. U posljednje
vrijeme sve intenzivnija briga i skrb čovjeka prema svemu što ga okružuje donosi nove načine upravljanja i korištenja te okoline. Farmski
uzgoj jelena lopatara u procesu pomirenja koristivosti prirode i zaštite prirode može imati značajnu ulogu. U okviru malih farmi, na
površinama veličine par hektara, može se uzgojem jelena lopatara
osigurati izvor prihoda za jednu obitelj. U kratkom vremenu, uz mala
ulaganja i pravilno, ali stručno provođenje uzgoja, može se ostvariti
financijska dobit i postići ekološki prihvatljiva proizvodnja. To se posebno odnosi na proizvodnju divljačine. Poznato je da divljačina daleko više zadovoljava energetske potrebe čovjekova organizma, nego
meso bilo koje domaće životinje, a pogotovo meso genetski modificiranih organizama.
Također navodimo sažetak iz diplomskog rada Jelene Pavlović
obranjenog na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2011. godine:
Od sve krupne divljači jelen lopatar je najbolji za uzgoj u ograđenim uzgajalištima. Radi uzgoja je i dopremljen i kod nas, no unatoč
njegovoj domovini istočnom Sredozemlju jako dobro podnosi našu
klimu, te se prilagodio načinu uzgoja. Uzgajalište „Kunjevci“ namijenjeno je uzgoju zdrave, otporne i normalno razvijene krupne i sitne
divljači. Želi se uzgojiti divljač srednje do visoke trofejne vrijednosti.
Unos jelena lopatara obavlja se u svrhu obnove fonda i osvježenja
genetske strukture. Uzgajalište bi trebalo biti centar za hvatanje i
napućivanje ostalih lovišta, te će imati i značajne prihode od lovnog
turizma, te plasmana mesa divljači na tržište. Uprava šuma Vinkovci,
očekuje od uzgajališta divljači izvjesne prihode, što znači da će lovna
djelatnost biti organizirana na bazi lovno-ekonomske opravdanosti.
Time bi plemenite vrste divljači uzgajane u uzgajalištu „Kunjevci“ kao
www.lovackisavez-hb.ba
dio faune bile sačuvane u optimalnom ambijentu, s visokom kvalitetom rasplodnih grla i što prirodnije uklopljena u postojeću životnu
zajednicu.
Naš poznati lovni stručnjak, prof. dr. Avdo Sofrađija, navodi:
Kad je u pitanju okruženje u proizvodnji i uzgoju lopatara, najdalje se otišlo u Hrvatskoj. Lopatar se tamo uzgaja na više otoka (Cresu,
Hvaru, Mljetu, Malom Lošinju… Brionima), u Čavlima kod Rijeke, u
Čabru, u Kotar šumi kod Petrinje, u Hrvatskoj Dubici, Kunjevcima kod
Vinkovaca, Lovištu Mačkovac kod Đakova, Ubašu kod Labina, Garešnjici kod Popovače, Kopačkom Ritu, Križevcima, Ogulinu, Slatini…
Nedelišću kod Varaždina… Ipak najznačajnije uzgajalište izgleda da
je državno lovište “Gradina – Krnjača” u Garešnjici koja samo u ograđenim dijelovima lovišta danas ima preko 800 grla lopatara. Visoku
trofejnu vrijednost divljači ovog uzgajališta ilustruje podatak da je
samo u prošloj godini npr. od 50 odstrijeljenih jelena njih 40 bilo “u
medalji”. Da je uzgoj lopatara u Hrvatskoj uistinu postao biznis primjer je novo ustanovljenog uzgajališta poljoprivredne zadruge “Orlovača” na planini Kozjak. Naime tamo je sa Briona kupljeno 170 lopatara (160 košuta i 10 jelena). No više od toga izgleda da je sa Briona
prenešeno znanje i iskustvo o uzgoju ove divljači. Kako piše “Dobra
kob” ovaj projekat je pomogla američka agencija CRS a cilj je da se u
naredne 3-4 godine od ovog krda proizvede 400 jelena. Kako se tamo
kaže pored velikog ekonomskog interesa krajnji cilj ovog projekta je
puštanje ove divljači u slobodno lovište i dobijanje genetski kvalitetnog dinarskog jelena lopatara.
Unazad 3-4 godine u Hrvatskoj je zapažena pojava osnivanja
malih privatnih farmi za uzgoj jelena lopatara u Gorskom kotaru,
Hrvatskom zagorju i Podravini te Slavoniji, a
braniteljske udruge uz poticaje države osnivaju farme. Jedan
broj većih privatnih poduzetnika također je u posjedu uzgajališta
jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa i žive divljači.
Ova pojava nedvosmisleno govori o profitabilnosti ovakvih
poduhvata. Uskoro će doći do osnivanja udruženja s ciljem zajedničkog nastupa na tržištu, a država će poticati takav razvoj u
funkciji turizma i smanjenja uvoza, a sredstva je moguće osigurati
i kroz fondove Europske unije, koja stimulira ovakve projekte jer
su, osim u funkciji proizvodnje i smanjenja uvoza, i u funkciji zapošljavanja.
37
UGROŽENE VRSTE
JAREBICA KAMENJARKA
Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”?
J
arebica kamenjarka, „biser“
na kršu hercegovačkih lovišta, već nekoliko godina,
umjesto vedroga, razdraganoga
i zvonkoga pjeva „ćarići – ćipiri“,
kao da odašilje očajnički vapaj
za spas svoje vrste. Nažalost,
nitko ga ne čuje. Ne čuju ga ni
oni koji bi trebali, a prije svega
mi lovci i mjerodavne institucije
koje se, barem bi tako trebalo
biti, brinu za očuvanje biljnoga
i životinjskoga svijeta na ovim
prostorima.
Sve tamo do devedesetih
godina prošloga stoljeća svaka
naša ljut, kamenjar, obala, pristranjak, vrtača imala je svoje
jato ove ptice. Kad se krene
lovištem od Mostara preko
Galca, Gornjega Pologa, Bila,
Resnica, Gostuše, Grozdaca,
Ladine, Dabila, Rakitna, Radovnja, obronaka Zavelima
38
i dalje prema Dalmaciji, bilo
je mnogo ove divljači. Brojna
jata kamenjarke nastanjivala su
čapljinsko, čitlučko, ljubuško i
grudsko lovište.
A kakvo je stanje danas?
Ukratko, ako se u zaštiti jarebice kamenjarke nešto žurno ne poduzme, za nekoliko
godina moći ćemo je vidjeti
samo kao preparat po lovačkim
kućama i na starim fotografijama. Napominjemo, ovo nije
problem samo hercegovačkih
lovišta nego i susjednih u Dalmaciji, gdje također obitava ova
divljač. No dok tamo poduzimaju određene korake u zaštiti
ove divljači, kod nas osim deklarativnog stava ništa više nije
učinjeno. U nekim našim lovačkim društvima (Čapljina, Čitluk,
Ljubuški) jarebica se nikako ne
lovi jer je nema, međutim pro-
blem je u tome što se ništa ne
čini da se ona ponovo vrati u
dijelove tih lovišta. Lovostajem
su zaštitili jarebicu lovci Posušja,
Vira, Rakitna, i Kočerina. U Grudama su odredili dva izlaska, a
u mostarskome lovištu lov na
jarebicu otvoren je tijekom cijele sezone. Lovci „Mosora“ iz
Širokog Brijega već nekoliko godina lovostajem nastoje zaštititi
jarebicu. Posebice to čine lovne
jedinice Varda i Orovnik, gdje
jarebice još ponegdje ima, a u
lovnim jedinicama Blato i Desna
obala kamenjarke i nema.
Na temelju ovih podataka
može se zaključiti da jarebice
kamenjarke stvarno nema i da
je lovci pokušavaju zaštititi, barem svojim odlukama i zaključcima. No stvarnost je posve
drugačija. Neodgovorni i nesavjesni „lovci“ s psima ptičarima
svakoga lovnoga dana pretražuju revire gdje još ima koje jato
jarebice i bez obzira na zabranu
njezina lova, na nju se puca. A
tek tamo gdje je lov dopušten
dvadesetak puta tijekom sezone!?! Možda je ova godina bila
jedna od posljednjih za dosta
„lovaca“ koji su uspjeli odstrijeliti ovu divljač.
Ima li izlaza ili barem kvalitetnog pokušaja da se ovaj problem riješi? U ovakvu zakonodavnom okruženju i u situaciji
kad vlast ne vodi nikakva računa o lovištima, teško. Pozivamo,
ipak, resorne ministre u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji te
federalnog ministra, da shodno
članku 18. Zakona o lovstvu
FBiH zabrane lov jarebice kamenjarke na određeno razdoblje.
Istodobno, na istim ovim razinama, stručno i timski, zajedno
s korisnicima lovišta, treba izraditi projekt njezine revitalizacije.
Možda još nije kasno.
Vlado Bošnjak
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
ZAŠTITA DIVLJAČI
KAMPANJA “STOP KRIVOLOVU”
Pomognimo spriječiti krivolov
Mr. sci. Dražen Kotrošan
L
oša zakonska rješenja, nedosljednost u radu inspektora, manjak kadra, sveopća pojava zataškavanja kaznenih prijava i niz
drugih razloga uvjetovali su veoma loše stanje u oblasti lovstva u Bosni i Hercegovini, odnosno njezinim entitetima. Ovakvo
stanje za rezultat ima svakidašnji gubitak bioraznolikosti, ekonomsko osiromašenje i niz drugih negativnih posljedica.
Prezentirani podatci analize stanja krivolova na ptice u Europi, koje su iznijeli stručnjaci BirdLife Internationala na Europskoj
konferenciji o ilegalnom ubijanju ptica u Larnaki održanoj u srpnju 2011. godine, ukazuju na poražavajuću činjenicu da je Bosna
i Hercegovina među tri zemlje s najlošijim rejtingom u Europi.
Tome zasigurno doprinose i snimke koje inozemne televizijske
postaje zabilježe pri posjetu našim prirodnim draguljima. Posljednja u nizu je snimka TV ARD Europamagazin u studenom 2011.
nakon katastrofalnog požara s Hutova blata, koja svjedoči o masovnom ubijanju ptica u području koje bi trebalo biti zaštićeno od
bilo kakvog lova jer je riječ o Parku prirode.
Zbog toga Ornitološko društvo „Naše ptice“ putem svojih članova već nekoliko godina prikuplja podatke istodobno ukazujući
na navedene probleme u javnosti putem saopćenja, videoklipova
i znanstveno-stručnih prezentacija u različitim stručnim časopisima. O pojedinačnim slučajevima krivolova u više su navrata putem dopisa obavještavana mjerodavna ministarstva i institucije, ali
uglavnom se završavalo na pismenim potvrdama informacija i bez
konkretne akcije čemu je pravdanje bilo nedostatak međuresorne
suradnje, manjak inspektora i dr. Posljednji u nizu pokušaja Ornitološkog društva „Naše ptice“ da pokrene stvari s „mrtve točke“ je
pokretanje kampanje STOP KRIVOLOVU kojom se nastoji ukazati na uzroke i posljedice pojave krivolova u Bosni i Hercegovini.
Ovim putem donosimo izvode iz informativnog letka tiskanog u
povodu toga problema.
Što je to krivolov?
Termin krivolov kao takav ne spominje se u entitetskim zakonima (Zakon o lovstvu FBiH i Zakon o lovstvu RS), koji uređuju oblast
lovstva u Bosni i Hercegovini. Točnije, spomenuti zakoni definiraju
postupke koji nisu dopušteni prilikom lova, tj. bespravan lov. Na
temelju toga možemo reći da je krivolov kazneno djelo koje podrazumijeva ubijanje, ranjavanje i hvatanje zaštićenih vrsta, lov na
zaštićenim područjima, lov u vrijeme lovostaja i korištenje nedopuštenih sredstava i metoda prilikom lova. Slično kazneno djelo,
koje također nije precizno definirano zakonom, je lovokrađa. Lovokrađa se može smatrati i kao krivolov u užem smislu riječi. Lovokrađa je kazneno djelo koje podrazumijeva neovlašteno ubijanje,
ranjavanje, hvatanje i iznošenje divljači izvan područja kojim gospodari imenovani upravitelj. Krivolov je mnogo češće djelo nego
lovokrađa, zbog toga što ne postoji odgovarajući sustav monitoringa na područjima izvan lovačkih gospodarstava. Iz tog se razloga vrlo često djela krivolova ne prijavljuju i ostaju neprocesuirana.
Kako se kažnjava krivolov?
Zakonima o lovstvu Federacije BiH i Republike Srpske propisane su novčane kazne u iznosu od 500 KM do 20.000 KM. Osim
toga, postoji mogućnost oduzimanja sredstava kojima je počinjen
prekršaj ili koje je namijenjeno izvršenju prekršaja. Propisana je i
mjera oduzimanja i zabrane nošenja oružja u trajanju od 2 do 5
www.lovackisavez-hb.ba
vačko udrugu koja gospodari
danim lovištem. Ukoliko je zabilježen slučaj krivolova izvan lovišta, preporučujemo prijaviti ga
najbližoj policijskoj postaji, koja
je zadužena obavijestiti mjerodavnu inspekciju, čiji je zadatak
izaći na teren i utvrditi činjenice.
Zašto spriječiti krivolov?
godina. Također, zakonom je
predviđena i mogućnost oduzimanja imovinske koristi pribavljene izvršenjem prekršaja.
Komu prijaviti krivolov?
Za provedbu zakona o
lovstvu zaduženo je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
i Ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. Prema entitetskim zakonima o lovstvu, za
kontrolu u lovištima zadužena
je lovočuvarska služba. U Federaciji BiH, na osnovi Zakona
o lovstvu i Zakona o šumama,
postoji jasno definirana uloga
federalnog lovnog inspektora,
federalnog graničnog lovnog
inspektora i županijskih lovnih
inspektora. U Republici Srpskoj zahtjev za podnošenje
sudskog postupka u slučaju
bespravnog lova u lovištu podnosi korisnik lovišta na temelju
prijave lovočuvara.
U praksi, ukoliko se dogodi
slučaj krivolova unutar lovišta,
najbolje je prijaviti ga lovočuvaru, koji je ovlašten za daljnje
pokretanje procedure, ili u lo-
Sprječavanje krivolova, kao
i lovokrađe, ima nekoliko bitnih
aspekata.
Prije svega sprječavanjem
krivolova sprječava se gubitak
biodiverziteta. To je veoma značajno kad su u pitanju rijetke i
zaštićene vrste. U tom pogledu posebnu je pozornost potrebno posvetiti pticama (npr.
grabljivice, sove, kormorani) i
krupnim sisavcima (npr. medvjed, ris), koji su najčešće meta
krivolovaca.
Krivolov ima izrazito negativan ekonomski efekt. Svako
ubijanje rijetkih i ugroženih
vrsta je kazneno djelo za koje
je određena novčana kazna.
Također, krivolov je osnova
šverca pticama kojima se opskrbljuju restorani kod nas i u
inozemstvu. Također, krivolov
je povezan i s nelegalnim prikupljanjem primjeraka rijetkih i
ugroženih vrsta za različite kolekcionare. Nesprječavanjem
ovih kaznenih radnji, država
Bosna i Hercegovina i njezine
konstitutivne jedinice (entiteti,
županije i općine) gube velike
iznose novca kojima bi mogli
ojačati proračune i poboljšati
učinkovitost i rad određenih
službi (npr. inspekcije, rendžerske službe, granična služba)
kao i vladinih i nevladinih organizacija.
Krivolov ima i svoje sigurnosne aspekte. Često se krivolovci
kreću i u blizini mjesta gdje se
kreću drugi ljudi (vinogradi,
voćnjaci, područja u okolici
šumskih staza i putova i sl.) ne
obazirući se na opasnost od
ranjavanja slučajnih prolaznika
ili stradanja od zamki koje postavljaju u vodi ili na putu. Zbog
toga je potrebno spriječiti bilo
kakvo korištenje lovačkih sredstava u blizini mjesta na kojima
ima aktivnog kretanja ljudi, te
prijaviti ukoliko se uoče slučajevi korištenja oružja na ovakvim
mjestima.
39
LOVAČKO ORUŽJE
Šteher ili ubrzica
Uz izuzetno pozorno rukovanje i opreznost,
šteher je u lovu čekanjem korisna stvarčica.
No u biti je riječ o „opasnom“ uređaju, čije
prednosti ne mogu nadjačati brojne mane,
oličene prije svega u uvijek mogućoj opasnosti od nekontroliranog opaljivanja i nesreće
obarača. Samo je jedan od njih
stvarno obarač, i to onaj prednji.
Stražnji služi kao ubrzica, odnosno šteher. Njegovim povlačenjem unazad (dok ne „klikne“
i zaustavi se u tom položaju),
dovoljno je obarač blago dodirnuti i on se aktivira. Bez uporabe ubrzice, povlačenje obarača
mnogo je tvrđe.
Namještanje tvrdoće štehera
vrši se s pomoću veoma sitnog
vijka, koji se nalazi pokraj obarača. Tvrdoća aktiviranja obarača
Mladen Bešlić
M
nogi naši lovci vjerojatno ne znaju što je „šteher“ ili po naški rečeno
„ubrzica“. Oni koji posjeduju
karabinsko naoružanje europskoga proizvođača susretali su
se sa šteherom, vjerojatno su
ga i koristili, te oni najbolje znaju o kakvoj je spravi, odnosno
mehanizmu riječ. Onima pak
kojima je ovo prvo saznanje o
ovome uređaju, pokušat ćemo
što jednostavnije opisati i približiti osnovne mane i prednosti štehera, odnosno ubrzice.
Većina lovačkih karabina koji
se proizvode na europskom
kontinentu ima mehanizam za
okidanje kombiniran s tzv. šteherom (ovaj tehnički izraz kod
nas je bukvalno preveden kao
ubrzica, i kao takav se udomaćio). Riječ je o uređaju koji je namijenjen za pucanje na mirne
ciljeve, što podrazumijeva da
lovac ima vremena za ciljanje i
punu koncentraciju.
Šteher na karabinskom oružju
40
U kombiniranom oružju, šteher je na prvom obaraču
Na karabinima je šteher najčešće prepoznatljiv kao dodatni obarač, drugi po redu. Neki
se lovci pitaju, zašto dva obarača na karabinu. Dva obarača
na karabinu, zapravo, nisu dva
ne bi smjela padati ispod 0,5 kg,
jer sve ispod toga probija donju
granicu sigurnosti.
Kod kombiniranih pušaka
šteher je najčešće prvi obarač, a
aktivira se povlačenjem prema
naprijed (opet dok ne „klikne“).
Uz izuzetno pozorno rukovanje i opreznost prije svega,
šteher je u lovu čekanjem korisna stvarčica, no samo pod
uvjetima koje smo naveli. Jer,
puška s uključenim šteherom
(ubrzicom) opalit će pri najmanjem pritisku na obarač, čak i pri
blagom potresu oružja. Redovito onda kad se najmanje nadamo. U biti je riječ o „opasnom“
uređaju, čije prednosti ne mogu
nadjačati brojne mane, oličene
prije svega u uvijek mogućoj
opasnosti od nekontroliranog
opaljivanja i nesreće.
Ostavljanje napetog štehera do iduće povoljne prilike za pucanje, ako prva nije
iskorištena, ravno je pokušaju
samoubojstva (ili ubojstva, zavisno od toga tko će nastradati
od zrna koje će nehotice biti
ispaljeno). Zbog toga, ako ga
na svojoj pušci već imate i koristite, obvezno ga deaktivirajte
ukoliko odustajete od pucnja!
Deaktiviranje se, najjednostavnije i najsigurnije, vrši
okidanjem nakon što smo
ispraznili cijev, a za iduću priliku opet možemo napuniti
a šteher uključiti netom prije
pucanja.
Zanimljivo, u Americi je ovaj
uređaj skroz nepoznat i ne proizvodi se oružje koje je njime
opremljeno. S punim pravom,
mr. Dušan Bojović pisao je u
nekada popularnoj reviji „Zov“
kako „Ameri“ svoje lovačke karabine proizvode s jednim jedinim obaračem koji je namjestiv
i bez „praznog hoda“, odnosno
bez „druge noge“. Takva „suha“
obarača podjednako je uporabljiva kako u gađanju mirnih,
tako i kod pucanja na ciljeve u
pokretu. Odličan je izbor čak i
za gađanje meta u različitim
streljačkim disciplinama, koje u
SAD-u imaju mnogo poklonika, osobito među lovcima.
U posljednje vrijeme i europski proizvođači uviđaju
prednosti takva udarnog mehanizma pa se lovački karabini
i inače puške kuglare sve češće
opremaju samo jednim, ali namjestivim i nadasve preciznim
obaračem.
Ukoliko postoji mogućnost
izbora, uvijek se odlučite za
oružje bez štehera (ubrzice),
a ako on ipak postoji, koristite
ga isključivo za mirno gađanje
nepokretnih ciljeva (s čeke). U
lovu u kome će se pucati na
pokretnu divljač, najčešće na
divlje svinje, nikada ga nemojte upotrebljavati. Takav se rizik
ne isplati. Ugrozit ćete sigurnost lovaca oko sebe, a preciznost pogotka nećete moći
kontrolirati zbog osjetljivosti
obarača koji će vam se na mali
dodir aktivirati.
Na kraju, procijenite sami
koliko je šteher ili ubrzica dobra i korisna stvar. Prilikom
rukovanja, imajte na umu njegove i dobre i loše strane, zbog
kojih je nužna velika koncentracija i maksimalna opreznost.
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
SOKOLARSTVO
DRUGI INTERNACIONALNI SOKOLARSKI FESTIVAL
Sokolarska bajka u pustinji
Sokolari iz cijeloga svijeta pod nacionalnim zastavama, a opet svi pod
jednom zajedničkom – zastavom ljubavi prema sokolarstvu, došli su
pokazati da je sokolarstvo uistinu svjetska nematerijalna kulturna baština, kakvom ju je proglasio i UNESCO
s Milenkom Aćimovićem-Aćimom i Hanijem Girgizom, koji
predstavljaju Srbiju, i odatle svi
zajedno zrakoplovom dalje za
Dubai. U zračnoj luci u Dubaiu
čeka nas vozač s limuzinom i
vozi nas u Al Ain, gdje odsjedamo u hotelu i tamo se nalazimo s Ivanom Horvatom iz Hrvatske, Ognenom Polenakom
iz Makedonije i Leom Zegom
i Igorom Tavčarom iz Slovenije.
Drugi internacionalni so-
Perica Dodig
J
edna večeri u studenom
zvoni mi mobitel. „Ovdje
dr. Igor Tavčar, sokolar iz
Slovenije. Zadužen sam da
organiziram grupu sokolara s
prostora bivše države Jugoslavije koja bi išla na internacionalni sokolarski festival, na
kojemu će sudjelovati sokolari
iz cijeloga svijeta“, predstavlja
se čovjek, i nastavlja: „Raspitivao sam se za sokolare iz BiH i
rekli su mi za tebe, jesi li zainteresiran da ideš? Festival je u
Al Ainu, to ti je u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima…“ A onda
pitam ja njega kad se ide, tko
ide, odakle se leti, gdje se slijeće, tko financira itd., itd. Vrlo
smo se brzo dogovorili, a kako i
ne bi kad se takva prilika pruža
najvjerojatnije samo jednom u
životu.
Na dan polaska, navečer
autobusom putujem do Beograda, gdje se ujutro nalazim
Dio sokolara s prostora bivše države Jugoslavije
Arapski sokolari
www.lovackisavez-hb.ba
kolarski festival održao se od
10. do 18. prosinca 2012. u Al
Ainu (Ujedinjeni Arapski Emirati). Grad se nalazi 130 km od
Dubaia, duboko u pustinji, u
prirodnoj oazi. Modernog je
izgleda, širokih ulica, s mnogo
zelenila i fontana kao da se ne
nalazi u pustinji. Tu je i tvrđava Jahili Fort, koju njihovi šeici
skupa sa svojim obiteljima već
generacijama koriste kao ljetnikovac. Neki od njih u tvrđavi su
se i rodili. Ovo navodim samo
zato da se vidi kakvu su nam
čast ukazali odobrivši da se
upravo u toj tvrđavi održi ovaj
golemi festival koji je okupio
na tisuće sokolara iz 78 zemalja, sokolarski skup kakav svijet
do tada nije vidio. Festival je
bio podijeljen u dva dijela.
41
SOKOLARSTVO
Ulaz u tvrđavu Jahili Fort
PUSTINJSKI KAMP
(od 10. do 14. prosinca)
Domaćini su se zaista svojski trudili u pustinjskom kampu
pokazati nam sve što je vezano
za život u pustinji. Svakodnevno, svakih sat vremena autobus
je vozio od hotela do kampa
i natrag. Kamp se sastojao od
mnoštva većih i manjih šatora
s različitim sadržajima: od šatora restorana, šatora za odmor i
druženje i šatora sa sokolovima,
do šatora za spavanje za one
koji nisu bili smješteni po hotelima ili za one koji su htjeli provesti noć u pustinji. U kampu
nas je dočekivao ples i pjesma
njihova folklornog sastava, a
nakon toga bismo se razišli po
šatorima. Najviše smo se zadržavali ispred šatora sa sokolovima. Znajući vrijednost tih ptica,
mnogi su ostali bez teksta s obzirom na njihov broj.
Šator sa sokolovima
Vjerujem, ta će četiri dana
koja smo proveli u kampu svima ostati u najljepšim uspomenama. Doživjeti tradicionalni
lov sa sokolom u pustinji, jahanje deva, utrku salukija, utrku
deva, utrku sokolova (pušta se
da leti na vabak udaljen nekih
500 m, a brzina mu se mjeri
radarom), promatrati način na
koji oni treniraju svoje sokolove,
a sve to uz kraljevski tretman,
jedući svakodnevno razne delicije i družeći se sa svjetskim
legendama sokolarstva, e to je
nešto doista nezaboravno. Četiri su dana proletjela u trenu.
JAHILI FORT
(od 15. do 17. prosinca)
Četrnaestog prosinca vratili smo se u Al Ain i počeli pripreme za festival. Autobusima
smo se prevezli do Jahili Forta
i krenuli uređivati naš šator (ze-
mlje bivše države Jugoslavije)
posterima koje je pripremio
organizator a na kojima su bile
slike koje smo mu e-mailovima
slali ranije, ali i posterima koje
je radio Aćim, akademski slikar
i koje smo donijeli sa sobom.
Jahili Forte otvorio je svoja vrata za posjetitelje 15., 16. i 17.
prosinca i tisuće je ljudi došlo
vidjeti postave u šatorima i čuti
iskustva od sokolara iz cijeloga
svijeta. A svi su oni obvezno bili
u svojim narodnim nošnjama.
Neki od šatora bili su prava remek-djela, s povijesnim
eksponatima, slikama, soko-
Utrka salukija
42
larskom opremom i uz stalnu
videoprezentaciju pojedinih
sokolara, klubova ili saveza. I
pojedini nacionalni šatori bili
su jednako zanimljivi, pogotovo oni u obliku jurte iz Kine,
Mongolije, Kirgistana i Kazahstana, zatim oni u obliku
indijanskih vigvama u kojima
su bili Kanada i SAD, ili oni u
obliku tradicionalnih arapskih
šatora u kojima su bili domaćini. Osim nacionalnih šatora zanimljivo je bilo i u areni gdje su
pojedine zemlje prezentirale
svoje metode treniranja i lova i
gdje su predstavljane pojedine
vrste sokolova ili drugih ptica
grabljivica i njihove mogućnosti. U jednome od šatora bilo
je organizirano i natjecanje u
umjetničkim slikama i fotografiji, sve s jednom temom – ptice grabljivice.
Vrhunac svega bilo je zatvaranje „Grand parade“. Nacionalne delegacije, jedna za drugom,
svaka sa svojom zastavom, uz
najavu i ovacije publike, izlazile
su pred posjetitelje. Sokolari iz
cijeloga svijeta pod nacionalnim zastavama, a opet svi pod
jednom zajedničkom – zastavom ljubavi prema sokolarstvu,
došli su pokazati da je sokolarstvo uistinu svjetska nematerijalna kulturna baština, kakvom
ju je proglasio i UNESCO.
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
LOVAČKA PRIČA
B
io je otvor lova na nisku
divljač, pa smo odlučili ići
na Stanojeviće. To je manje selo pri kraju visoravni, koja
se proteže od Gubavice prema
jugu, a s istočne strane zaravni
su padine tere­na, s uvalama i
gustišem, gdje se češće nađu
i veprovi, koji rjeđe izlaze i na
zaravan.
Kako je bio prvi dan lova,
kad treba i feštati, usuglasili
smo čitav program za taj dan, s
ručkom u lovištu. Ponijeli smo i
janje sa svim ostalim, uključujući i jači akumulator za okretanje
ražnja, a imali smo za sve to i
pravoga čovjeka.
Idući u lov, ranije izjutra,
ostavili smo putem od Gubavice do Pi­jesaka tri manje grupe
lovaca, da s goničima, u zakazano vrijeme, krenu u pogon
prema Rimskoj kaldrmi, a mi
ostali smo odmah produži­
li
na čeke. Bilo nas je u društvu
petnaestak lovaca. Zasjeda je
raspoređena Rimskom kaldrmom od Stanojevića prema
sje­
veru (u pravcu Hodbine),
pa ću ukratko reći i o kaldrmi.
Poznato je da su Rimljani, kao
tadašnji osvajači, u sklopu svoje
vojne logis­tike, radili putove na
okupiranim terenima i to za konjicu i zaprege. Tako su, još prije
nove ere, napravili tada poznati
put od Splita do Metkovića. Nastavak toga puta od Metkovića
(pokraj Stoca) prema Hodbini,
gdje je bila i ova naša zasjeda,
rađen je na samome počet­ku
nove ere. Postoje i danas mnogi
dijelovi toga puta, pa se točno
može utvrditi čitava trasa. Tako,
primjerice, Rimski most na rijeci
Buni, nizvodno od sela Kosora
kod Blagaja, nakon dva milenija od njegove gradnje, postoje
i danas očuvani krajnji upornjaci, a vide se i srednje stope
mosta. Spomenuta trasa puta
od Metkovića prema Konjicu
i dalje za Bosnu, bila je preko
Nevesinja i Boračkog jezera,
jer tada još nije bio prohodan
kanjon Neretve uzvodno od
Aleksina hana. Mnogo toga, iz
tih davnih vremena, opisao je
dr. Zdravko Ma­rić (Monografija
Hercegovine), zatim dr. Ljubo
Mihić, kao i drugi poznati povjesničari. Toliko o davnim vremenima, a i to valja znati.
www.lovackisavez-hb.ba
Umjesto zeca – vepar
Stanojevići, 1996.
Drago Lasić
Vozila smo ostavili kod krajnje kuće u Stanojevićima i odmah se ra­sporedili niz Rimski
put, uz koji su i danas vidljivi
ostaci bunke­
ra HVO-a, jer je
tu bila linija obrane u Domovinskom ratu. S istočne strane
puta je spomenuta šikara, a između nje i kaldrme je uža sta­
za, pogodna za hodanje, jer je
u kaldrmi dosta krupan kamen,
koji je ispiran pljuskovima kiše
u tako dugom razdoblju. Inače, i sada je ka­men u kaldrmi
potpuno zdrav i to nakon nevjerojatnih dvadeset sto­
ljeća
od ugradnje, a što je najbolji
dokaz kvalitete i postoja­nosti
našega kamena krečnjaka.
Sa zapadne strane kaldrme
(odakle je bio i pogon), pokraj
puta je du­ži suhozid, kao ograda privatnih parcela. To su lijepe
parcele, pre­težito pašnjaci, koji
su bili posuti jesenjim lišćem
od drveća i ostalog raslinja po
ogradama, ali ima i obradivih
površina, s povrćem i ostalim,
pa je teren pogodan za divljač.
Stajao sam na stazi uz kaldrmu, kao drugi po redu u zasjedi,
kada je, najednom, iskočio vepar iz ograde na kaldrmu, preko
obrušenog dijela suhozida i to
na razmaku oko četrdeset metara južno od mene. Očito da
se izvukao pogonu i kerovima,
jer nije bilo nikakva šteka, a i
pogon je bio dosta daleko. Čim
sam ga ugledao, ocijenio sam
da će on, preko kaldrme, odmah u šikaru. Međutim, vepar
je okrenuo stazom prema meni,
pa sam se odmah umirio kao
kip, jer nisam bio zaklonjen iz
toga pravca. Stajao sam iza manjega grma i bio sam za­klonjen
samo iz pravca pogona, jer sam
otuda najviše očekivao zeca. U
bokerici sam imao sačmu dvicu
i četvrticu, pa sam i zbog toga
mo­rao sačekati da vepar priđe
što bliže. Kada je dotrčao na
samo ne­koliko metara razmaka,
najednom sam “nabacio” pušku
i opalio dvicom.
Ostao sam na svome mjestu, dok stignu ljudi iz pogona,
kao što je red i praksa. Na zasjedi do mene bio je Mari­jan Vlaho,
koji je uskoro došao do mene,
malo je zanovijetao prilazeći k
meni, ali čim je vidio da je vepar pogođen u čelo, od­mah je
“omekšao” i lijepo mi čestitao.
Rekao sam mu da nije lako ni
promašiti tako krupnu “glavurdu” na razmaku od četiri do pet
meta­ra, te da sam, u momentu,
pomislio i na njega, za slučaj da
proma­šim, jer bi vepar, najvjerojatnije, produžio stazom prema
njemu. Imao sam, od ranije, povjerenje u Marijana kao lovca, a
znao sam da je „siguran igrač“ i
na zasjedi, ali ipak, najsigurnije
je da je ovako završilo.
Svi iz zasjede i pogona okupili smo se u “našoj bazi”, gdje
je i ražanj već bio pri kraju, pa
smo malo „udarili po lozi“, jer je
lov bio završen, vodeći računa
da ne pretjeramo i da se može
popiti i vino uz pečenje.
Još jedan gospodin, Krešo
Bošnjak (premda nerado izdvajam ljude), odmah je počeo
raditi oko vepra, uz pomoć
mlađih kolega (na slici, Krešo je
u karo košulji), koji je vješto odglumio majstora mesara, iako
nije uopće mesar, prema našoj
lovačkoj terminologiji.
Znalo se, odmah, po svemu,
da je vepar potpuno zdrav, ali
smo i to provjerili, pa je majstor
Krešo namirio vrlo ujednačene
komade veprovine za sve sudionike u lovu, naravno, uključujući i prijatelja koji se brinuo o
ražnju.
Malo smo pospremili i sredili dvorište za objed (objekt je
bio de­vastiran u ratu), pa smo
postavili daske na podloškama
(kao niske klupe), a našli smo i
jednu bogatiju fotelju. Nju smo
postavili na malo izdignutom
dijelu dvorišta, u odnosu na
naše “klupe” i to za cijenjenoga
gospodina Jozu Glamuzinu, tadašnjeg predsjednika našega
Lovačkog društva u Mostaru
(na slici krajnji desno). Sjedio je
gospodin predsjednik u fotelji,
kao na nekom pijedestalu, ali
se vrlo lijepo uključio u opći štimung i opuštanje, pa je i time
zas­lužio pažnju.
Ovakav primjer poštovanja i
uvažavanja predsjednika Društva, mogao bi se primijeniti i na
predsjednike sekcija, pa da i oni,
bar u ri­jetkim prilikama, sjede u
fotelji, makar manjoj.
Ovaj otvor lova je za pamćenje, ponajprije po vrlo lijepom
druže­nju ljudi i s dosta lagane
šale, kako i dolikuje prijateljima,
pa sam ovaj događaj i odabrao
za lovačku priču i vjerujem da nisam pogriješio. Još da dodam da
je bio i lijep uspjeh lova, jer je odstrijeljeno još i nekoliko zečeva i
desetak jarebica, pa je i to utjecalo na opće raspoloženje ljudi.
Na kraju, mogu samo poželjeti svim kolegama lovcima,
posebno čitate­
ljima Hoop!-a,
više ovakvih otvaranja lova.
43
KINOLOGIJA
ENGLESKI SETER
ZBOG LOVAČKIH SPOSOBNOSTI I LIJEPA IZGLEDA,
PROŠIRIO SE CIJELIM SVIJETOM
Mirko Filipović
Engleski seter jako je inteligentan pas, blage
naravi i druželjubiv. Voli ljude, prema djeci je
veoma obazriv. Zbog tih svojih osobnosti i
ljepote, omiljen je kućni ljubimac. Od njega
se ne može tražiti da bude i pas čuvar, jer ljude smatra svojim prijateljima. Međutim, on je
prije svega lovački pas, ptičar
E
ngleski seter je dugodlaki
pas ptičar vrlo lijepa izgleda
i izvanrednih radnih sposobnosti. Manji je od bližih rođaka engleskog i irskog setera.
Ova je pasmina rasprostranjena diljem svijeta. Odlično
radi na svim lovnim terenima.
Pred divljači čvrsto stoji, a odstrijeljenu rado donosi. Osim
za lov, engleski seter je veoma
omiljen i kao kućni ljubimac.
Podrijetlo engleskog setera do danas nije potpuno razjašnjeno, a drži se da je jedna
od najstarijih pasmina ptičara,
čiji korijeni sežu u 14. stoljeće.
Najvjerojatnije potječe od starih španijela koji su stajali pred
divljači. Ovi su se psi su nazivali
„setting spaniel“ (pas koji sjedi
pred divljači). Kad bi pronašli
divljač, ptice, ukipili bi se i često
podižući jednu prednju nogu
pokazivali skrivenu divljač. Lovci bi se tada približili i razapeli
mrežu oko tog mjesta. Pas bi
potom po naredbi podigao ptice i one bi se hvatale u mrežu,
koju je poslije zamijenila puška,
a umjesto naziva „setting spaniel“ počelo se koristiti nazivom
„setter“.
Smatra se da su u stvaranju
pasmine znatnu ulogu imali
španjolski ptičar i dugodlaki
francuski ptičar. Ni sami Englezi nemaju jedinstvenu teoriju o
nastanku pasmine. Najvjerojatnije je da izvorni seter potječe
44
iz Francuske, a da je tek poslije
donesen u Englesku, gdje je ta
pasmina uzgojena u sadašnjem
obliku.
Do 19. st. seteri nisu bili podijeljeni kao sada, na engleskog,
irskog i škotskog (gordon).
Setere su uzgajali uglavnom
imućniji staleži jer je i lov bio
dio njihovih privilegija. U to je
vrijeme već postojalo mnoštvo
uzgajivača ove pasmine. Prva
specijalizirana izložba engleskih
setera održana je 1861. godine
u Birminghamu – samo dvije
godine poslije prve organizirane izložbe pasa u svijetu uopće.
Godine 1865. održana je i prva
radna utakmica setera i pointera, u Southhilu u Engleskoj.
Današnji izgled setera uobličio je glasoviti uzgajivač Edward
Laverack (1800. – 1877.). On je i
napisao knjigu „The Setter“, izdanu 1872. godine. Ova je knjiga
prvo djelo na svijetu napisano o
nekoj pasmini. Opis engleskog
iz knjige uzet je kao osnova za
izradbu prvog standarda pasmine.
Laverackov nasljednik bio je
Purcell Liewellin (1840. – 1925.).
On je veću pozornost usmjerio
uzgoju radnog setera, nasuprot
Laveracku, koji je davao prednost izložbenim psima. Danas
se u kinologiji seteri dijele na
izložbeni „Lavrack“ tip i radni
„Liewellin“ tip. Ovi prvi imaju
nešto dužu dlaku i veći su. Drugi
su, zbog svoje lovačke namjene,
znatno pokretljiviji i bolji u lovu.
Engleski seter se zbog svojih lovačkih sposobnosti i lijepa izgleda proširio po cijelom
svijetu. U nekim zemljama Europe, kao što je Italija, seter je
najpopularnija pasmina lovnih
i kućnih pasa. Radi primjera, u
rodovnu knjigu talijanskog kinološkog saveza godišnje se
upiše oko 20.000 štenaca ove
pasmine, što je više nego svih
ostalih ptičara zajedno.
U V. Britaniji je 1951. godine
utemeljen nacionalni pasminski
klub „The English Setter Association“, a osim ove organizacije postoji i „The English Setter
Club“, čiji su članovi vlasnici
radnih i izložbenih pasa. Interesantno je napomenuti da je
još prije u SAD-u, godine 1933.,
utemeljen nacionalni pasminski
klub – The English Setter Association of America. U članstvo
ove organizacije uključen je 21
regionalni klub.
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
KINOLOGIJA
ODLIKE PASMINE
Engleski seter je kao i ostali
seteri (engleski, irski i gordon)
vrlo inteligentan, blage naravi i druželjubiv pas. Voli ljude,
prema djeci je veoma obazriv.
Zbog tih svojih osobnosti i ljepote omiljen je kućni ljubimac.
Od njega se ne može tražiti da
bude i pas čuvar jer ljude smatra svojim prijateljima.
Međutim, on je prije svega
lovački pas, ptičar. Većina engleskih setera ima prirođene lovne
odlike pa je, uz pravilnu obuku,
izvanredan lovački pas, što mu
je i prava namjena. Premda je,
u biti, poslušan, ponekad zna
biti tvrdoglav, radi čega obuka
za lov traži dosta strpljenja. Za
korištenje u lovu sazrijeva nešto
kasnije nego drugi ptičari. Zbog
svoje guste i duge dlake otporan je i odlično podnosi surove
klimatske uvjete. Voli vodu.
Životni je vijek pasmine oko
12 godina, a neki pravilno njegovani psi dožive i više.
Engleski seter je pasmina
koja se, zbog svoje živahne naravi, ima potrebu svakodnevno
istrčati, radi čega mu treba veći
životni prostor. Nije preporučljivo ovoga psa držati u skučenu
prostoru, stanu, a pogotovo u
lancu. Najbolje rješenje je dvorište ili ograđen prostor od desetak četvornih metara.
Psu koji boravi u stanu kao
kućni ljubimac potrebno je svakodnevno i slobodno trčanje u
prirodi.
Pasmina je dosta otporna na
bolesti. Od bolesti koje se mogu
javiti, najčešće su bolesti kože i
uha. Bolest uha se javlja kao posljedica začepljenja ušnog kanala smolastom tvari iz uha, zbog
čega pas češe uši i trese glavom.
A, kao posljedica može doći do
upale uha. Stoga je potrebno što
češće pregledati ušne kanale i
štapićima s vatom ukloniti nakupljenu „smolu“.
Kod nekih se pasa javlja
displazija kukova. Zapaženo je,
premda vrlo rijetko, da se mogu
okotiti potpuno gluhi na jedno
ili oba uha.
32 kg. Pri hranidbi treba obratiti
pozornost na količinu hrane jer
je pasmina sklona gojaznosti.
Duga dlaka se njeguje običnim četkanjem, čime se uklanja
stara dlaka. Poslije lova sa psa
treba suhom krpom ukloniti nakupljenu prljavštinu. Kupanje,
osobito šamponom, ne preporučuje se jer time skidamo prirodnu
zaštitnu masnoću s kože i dlake.
Skotnost kuja traje kao u
svih pasa, ali vrijeme spremnosti za uspješnu oplodnju (ovulacija) u ženke engleskog setera
može biti dosta nepravilno, a
posljedica toga može biti lažna skotnost. Neke ženke mogu
biti oplođene već osmi dan od
početka tjeranja, a neke čak i do
dvadeset dana. Zbog te odlike
dogodi se da su mnoge neuspješno parene više puta. Vlasnici takvih kuja, zbog neznanja,
sumnjaju da su kuja ili mužjak
neplodni (sterilni).
Štenad su po okotu potpuno bijela ili bijela s crnim ušima. Njihovi nosovi, očni kapci
i tabani boje su mesa, odnosno
potpuno bez pigmentacije. Pigmentacija se počinje javljati
tek nakon nekoliko dana, a pjege po tijelu nakon trećeg tjedna
života. Boja dlake, postojanje pigmentacije i moguća gluhoća
mogu se sa sigurnošću utvrditi
nakon mjesec dana.
HRANIDBA I NJEGA
RAD U LOVIŠTU
Pravilno hranjen i njegovan
mužjak engleskog setera težak
je od 25 do 35 kg, a ženka 20 do
www.lovackisavez-hb.ba
Engleski seter je pas galoper, u usporedbi s pointerom
malo sporiji, ali još uvijek dosta
brz. Uporan je u radu i veoma
izdržljiv. Nasuprot pointeru, koji
dominira smjelošću, on to čini
svojom mudrošću. Njegovo je
kretanje u liniji tik uz zemlju,
slijedeći i najmanju valovitost
terena. Glavu uvije drži dosta
visoko, a tijelo zategnuto u neprestanu traženju mirisa divljači.
Rep nosi u produžetku leđne linije, opružen i nepokretan.
Dopušta se jedino poprečno
mahanje repom na kraju svake
petlje, pri promjeni smjera kretanja. Radosno mahanje repom
nije dopušteno, a ono se javlja
kod sporijih pasa. Kad dođe u
područje mirisa divljači, ponaša
se poput mačke i spušta stražnji
dio tijela, a glavu drži dosta visoko. Brzim korakom prati miris divljači i što je moguće više
izravno ide prema njegovu
izvoru, no ipak oprezno i krajnje
sumnjičavo. To njegovo kretanje je nečujno, a micanje udova tako skladno da se u visokoj
vegetaciji dobiva dojam kao da
netko upravlja njime nevidljivim nitima.
Ako se divljač izvukla, onda
se ponovno uzdiže, ubrzava
kretanje i nastavlja pretraživanje
uobičajenim trkom. Ako se, međutim, uvjeri u nazočnost divljači, lagano uspori prije neko se
potpuno ukruti u stavu stajanja
(markiranje).
Engleskom je seteru primjerenije stajanje s puštenim
stražnjim dijelom tijela i s visoko uzdignutom glavom, no također je pravilno stajanje kad je
cijelo tijelo uz zemlju, ali opet s
glavom visoko u zraku. Što više
čučne, engleski seter sve više
biva tipični predstavnik svoje
pasmine; pointer je pak tipičnan što je uspravniji.
Dakle uspravno stajanje engleskog setera nije klasično, ali
je ipak u posebnom slučaju dopušteno. Naime kad miris divljači uhvati izdaleka, u bujnijom
vegetaciji, ostat će visoko na
nogama, ali ipak u blago spuštenom stavu. Inače, pse koji
uspravno stoje pred divljači ružno je vidjeti, a osim toga može
se posumnjati u čistoću pasmine. Kad pas u galopu iznenada
uleti u područje mirisa divljači,
onda pred njom staje naglo,
bez usporavanja, kao da je udario u nevidljivi zid. No i tada to
čini uvijek s određenom blagošću, nikada bijesno kao pointer.
Kad se divljač pokuša izvući,
engleski seter je prati puzeći poput mačke. Tijelo mu je spušteno, prsna kost gotovo dodiruje
zemlju, a zazor na lopaticama je
istaknut. Hod prema naprijed je
oprezan ali postojan, s kratkim
zastajkivanjem pri svakom zaustavljanju divljači. Zaustavljenu
divljač pokazuje izrazito krutim
stavom. Pri sekundiranju ima
isti stav kao i pri stajanju, i ako je
na rastojanju, poželjno je da mu
prethodi kratko zastajkivanje.
Donošenje odstrijeljene divljači sa zemlje i iz vode ne traži
se u njegovoj matičnoj zemlji,
niti je to predviđeno po međunarodnim standardima rada.
45
KINOLOGIJA
FCI STANDARD BROJ 2
Naziv pasmine: Engleski seter (English Setter).
Zemlja podrijetla: Velika Britanija.
FCI razvrstavanje: Skupina VII – ptičari.
Podskupina: 2 - Britanski i irski ptičari (s radnim ispitom).
Opći izgled: srednje velik, jasnih obrisa, otmjena izgleda
i kretanja.
Osnovna obilježja: Veoma aktivan, s izraženim osjećajem
za lov.
Narav: Iznimno prijateljski raspoložen i dobroćudan.
Glava i lubanja: Glavu nosi visoko uzdignutu, duga je i
razmjerno suha, s jasno izraženim stopom. Između ušiju lubanja je jajolika i primjetno prostrana. Kvrga zatiljne kosti jasno je izražena. Gubica srednje duboka i prilično četvrtasta.
Duljina gubice od stopa do vrha nosa jednaka je duljini od
zatiljne kvrge do stopa. Nosnice su široke, a čeljusti približno
jednake duljine. Usne nisu previše opuštene. Nosna pečurka
crna ili smeđa, sukladna boji dlake.
Oči: Sjajne, blage i izražajne. Boja očiju je između boje lješnjaka i tamnosmeđe, što tamnije to bolje. Samo u smeđebijelih pasa dopuštena je svjetlija boja očiju.
Uši: Srednje duge, nisko usađene, padaju posve uz obraze. Vrhovi ušiju su baršunasti, a gornji dijelovi prekriveni su
finom svilenkastom dlakom.
Zubalo: Snažne čeljusti s potpunim i škarastim zubalom.
Vrat: Prilično dug, mišićav i suh. Koža je uz vrat pripijena i
nema podgušnjaka.
Prednji dio: Plećke dobro unazad postavljene i kose. Prsa
duboka i široka. Prsna kost izražena. Prednje noge ravne i
vrlo mišićave. Laktovi priljubljeni uz tijelo.
Tijelo: srednje dugo, a leđa kratka, snažna i ravna, sa zaobljenim i zasvođenim rebrima.
Stražnji dio: Slabine široke, blago zaobljene, mišićave.
Noge mišićave. Kut koljenog zgloba dobar. Dobra dužina
natkoljenice i potkoljenice. Skočni zglob nije okrenut ni vani,
ni unutra.
Šape: Zatvorene, s dobro priljubljenim i zaobljenim prstima. Između prstiju šape su obrasle gustom dlakom.
Rep: Usađen približno leđima, srednje dug, ne dopire do
skočnog zgloba, nije iskrivljen niti zavijen, nego blago savijen ili sabljast. Obrastao dugom dlakom u obliku resa. Dlaka
na repu je duga, svilenkasta, blago valovita, nikad kovrčava.
U kretanju rep je živahno nošen s jedna strane na drugu u
liniji leđa.
Kretanje: Slobodno, ostavlja dojam brzine i izdržljivosti.
Gledano odostraga, kuk, koljeni i skočni zglob u istoj su ravnini. Glava je prirodno visoko nošena.
Dlaka: Cijelo tijelo je obraslo dlakom koja treba biti duga,
blago valovita i svilenkasta. Prednje i stražnje noge bogato
su odlakane zastavicama gotovo do šapa.
Boja: Crna i bijela (blue belton), narančasta i bijela (orange
belton), žuta i bijela (lemon belton), smeđa i bijela (liver belton). Pas može biti s plameno žutom bojom (paležom). Poželjniji su psi s točkicama po cijelom tijelu (prskani) od onih
s velikim pjegama (plohama).
Veličina: Visini u grebanu za mužjake 65 – 68 cm, a za ženke 61 – 65 cm.
Greške: Svako odstupanje od standarda smatra se greškom, koja se vrednuje razmjerno stupnju tog odstupanja.
46
MANIFESTACIJE KINOLOŠKOG SAVEZA
HERCEG-BOSNE ZA 2012.
04. 03. Smotra i IPO zec – Prijatelji Čitluk
10. 03. IPO D. S. – Široki Brijeg
11. 03. CACT zec – Prijatelji Čitluk
18. 03. IPO D. S. – Mostar
25. 03. IPO zec – Grude
31. 03. IPO zec – Škarine, Rama
01. 04. CACT D. S. – Mostar
09. 04. IPO zec – Široki Brijeg
15. 04. IPO D. S. – Miletina, Ljubuški
15. 04. Smotra i IPO ptičari – Domaljevac
21. 04. CAC Livno – Livno
22. 04. Smotra i IPO D. S. – Cincar, Livno
22. 04. CACT D. S. – Prijatelji Čitluk
28. 04. Specijalka tornjaka – Rama
29. 04. Smotra i IPO zec – Čapljina
29. 04. CAC Vitez – Vitez
01. 05. IPO za službene pse – Čapljina
19. 05. Državno prvenstvo tornjaka
s dodjelom kandidature – Tomislavgrad
09. 06. CAC – Žepče
16. 06. Specijalka njemačkih ovčara – Međugorje
01. 09. CAC Posušje – Specijalka autohtonih goniča
“Robert Oreč-Bobo“ i Specijalka ruskih pasmina pasa
(KOV, SAO, CRT) noćna
08. 09. IPO D. S. – Vitez
09. 09. CACT D. S – Vitez
15. 09. Smotra i IPO D. S. – Jajce
16. 09. CACT zec – Grude
16. 09. IPO D. S. – Uskoplje
23. 09. CAC Livno – Cincar, Livno
29. 09. CACT zec – Široki Brijeg
30. 09. Smotra i IPO zec – Čapljina
06. 10. CACT D. S. – Široki Brijeg
06. 10. IPO zec na otvorenom – Vitez
07. 10. “C“ utakmica ptičara s kandidaturom – Domaljevac
07. 10. IPO ptičari – Ljubuški
25. 11. IPO za službene pse – Čapljina
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
DIVLJI LUK
Slični, ali nisu isti!
Najbolji i najljekovitije je u svježem stanju.
Otporan je na mraz, pa ga možete imati i u
ovim zimskim mjesecima. Dapače, najbolje ga je potražiti u veljači i ožujku, pa ono
svježe lišće napraviti kao salatu, ili u sokovnik pa iscijediti sok i tako piti
Blago Lasić
U
nesagledivome bogatstvu biljnih vrsta koje gotovo svakodnevno susrećemo hodajući lovištem, često smo u nedoumici, bez obzira na našu samouvjerenost, o kojoj biljnoj vrsti
je riječ. Jednako nam se događa i kod raspoznavanja gljiva, a vrlo
je bitno točno odrediti vrstu, s obzirom na to da i među biljkama
postoje mnoge opasne i otrovne vrste, koje bi nas mogle (u slučaju
dodira, mirisa, konzumiranja...) neugodno iznenaditi.
Već smo imali nekoliko slučajeva sličnih ljekovitih biljaka i gljiva
koje smo obrađivali, i nadam se da nije bilo nesporazuma i kobnih
zamjena, pogotovo je opasno kada su gljive u pitanju.
DIVLJI LUK (Allium ursinum L.)
U narodu, ovu biljku nazivaju još: medvjeđi luk, pasji luk, sremuš.
Divlji luk je trajnica koja nije baš jako rasprostranjena u prirodi jer je
vrlo zahtjevna, s obzirom na kakvoću tla u kojemu raste i uspijeva.
Neki ga biljari gaje u svojim vrtovima i kukaju kako često ugine nakon nekoliko godina, bez nekoga uočljiva razloga. Raste u velikim
skupinama: na terenu bogatu humusom, u dubokim i vlažnim zemljištima, često pokraj rijeka i potoka, u hladovini listopadnih šuma,
češće u osoju nego u prisoju.
Ova višegodišnja biljka ima gusto, tamno zeleno lišće, ovalnoga
oblika, koje izbija izravno iz zemlje, odnosno iz lukovice. Iz središta
www.lovackisavez-hb.ba
lukovice u svibnju izbija šuplja
drška koja nosi na svome vrhu
snježno bijele cvjetiće, koji se
kasnije usjemene i tako se biljka razmnožava. Nikada se ne
razviju mlade lukovice. Sjeme
je crno i sitno, poput crvenoga
luka. Ipak, divlji luk je po svojim
karakteristikama: mirisu, ljutini,
kemijskom sastavu, ljekovitim
svojstvima... mnogo sličniji bijelome luku.
Divlji luk prije svega sadrži:
flavonide, esencijalna ulja, eterična ulja, soli, sluz, šećer, vitamin C, bjelančevine, folnu kiselinu, kompleks B vitamina...
Vrlo je širok spektar djelovanja ove izuzetne biljke! Mnogi ga
biljari preporučuju za sve prilike
kao i bijeli luk, s tom razlikom
da ga preporučaju kao jače i aktivnije sredstvo: aktivira organe
za varenje, poboljšava apetit,
popravlja krvnu sliku (osobito
eritrocite), stimulira rast zdravih
stanica i uništava oboljele, poboljšava obrambeni sustav organizma, prirodni je antibiotik, protiv iscrpljenosti, gripe, prehlade,
proljetne hunjavice, protiv povišenoga krvnog tlaka, protiv bolesti jetara, protiv crijevnih parazita... Jedan američki travar tvrdi,
ako se svakodnevno konzumira
divlji ili bijeli luk, teško može
doći do raka probavnih organa
(!) Također, kao prirodni antibiotik, u narodu divlji luk rabe protiv
različitih gljivičnih oboljenja na
koži, protiv bubuljica, ječmenca
na oku, herpesa oko usta i nosa...
Uistinu, impozantan popis tegoba i oboljenja!
Kako koristiti divlji luk? Svakako je najbolje i najljekovitije
u svježem stanju. Divlji luk je
otporan na mraz, pa ga možete
imati i u ovim zimskim mjesecima. Dapače, najbolje ga je potražiti u veljači i ožujku, pa ono
svježe lišće napraviti kao salatu,
ili u sokovnik pa iscijediti sok
i tako piti. Od divljega se luka
mogu koristiti i lukovice, koje
vadimo koncem ljeta, ali uvijek
u ograničenim i razumnim količinama, radi očuvanja prirodne
ravnoteže. Ipak, preporučam
vam, ako ste u takvim mogućnostima, posaditi desetak lukovica u svoj vrt i uvijek imate
izuzetan lijek u neposrednoj
blizini! Želim još spomenuti da
divlji luk rado koriste neke životinje, pogotovo crna divljač!
I na koncu, ne budite lakomisleni i previše samouvjereni
u svoje znanje ! Ako želite rabiti
divlji luk, pouzdajte se u svoje
osjetilo mirisa, i ne berite biljku
koja ne miriše na bijeli luk, jer
postoje još neke gotovo istoga
lišća kao kod divljega luka, a
najopasnija zamjena je s poljskim ljiljanom, čije lišće može
biti i smrtonosno! Jer, biljka
mora biti prepoznatljiva iz svih
aspekata, bila dobra ili loša, poput čovjeka.
47
GASTRONOMSKI KUTAK
ada se govori o srnećem rižotu, najprije se misli na srneći but
jer od ostalih dijelova tijela srne nije baš zgodno naći pravo
meso za ovo jelo, kao što je zgodno naći za gulaš ili čorbu na
divljač.
Meso se isječe na prigodne komade ili komadiće i stavi se barem pola sata u ploške naranče, ocat i papar. Dio ovoga umaka se
ostavi i na koncu kuhanja se stavi u rižot radi posebnoga mirisa koji
će dati ton i ukusu.
Popirjamo meso na popirjanoj kapuli i češnjaku, stavimo na tostiranje – zagrijavanje rižu, prelijemo potom vinom i kada vino ispari
dodajemo vegetarijansku juhu ili vrelu vodu da prekrije rižu, a za to
vrijeme pripremamo ostale sastojke koji će nam trebati stavljati u
drugoj polovici kuhanja riže.
Može se slobodno dodati koji topljeni sir ili kiselo vrhnje, ali uvijek paziti da nam previše dodataka i začina ne uništi ljepotu onoga
mirisa prirodne divljači. Papar, sol, rajčica i feferon dodaju se s osjetljivom pozornošću znajući za koga spravljamo, ako što oni neće zaboraviti priznati ljepotu spravljenoga i tražiti ono, njihovo piće uz
ovako, lijepo blagovanje.
Na vrelom ulju češnjak i kapula se popirjaju
Na polovici kuhanja riže - desetak minuta - dodajemo spravljeno meso
Samo od srnećega buta se može praviti rižot
Srneći rižot je tu
Dodajemo rižu...
No s parmezanom je uvijek bolji i ukusniji
Srneći rižot
Fra Franjo Mabić
K
48
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
ZABAVNI KUTAK
autor:
mariofil
soldo
PRIVUĆI,
OSVOJITI
EGIPATSKI
GLUMAC
SHARIF
DRUGO
IME PTICE
NA SLICI
MJESTO
U LICI
SKINUTI
OBUĆU S
NOGE
anTE
TOMIĆ
PTICA IZ
PORODICE
VRANA, NA
SLICI
UPALA MU
BIVŠA
LISTIĆ U
JE SJEKIRA ODBOJKAŠICA SPORTSKOJ
U ...
KIRILOVA
PROGNOZI
AUSTRIJA
MRAK
DOBITI
MLADUNČE
OŠTRA IZBOČINA KOPNA
U MORE
OPONAŠATELJ
pRVA MATEM.
NEPOZNANICA
ČIN, DJELO
UBLAŽIVAČI
U AUTOMOBILIMA
DIOBA STANIČNE JEZGRE
ITEKAKO,
ZNATNO
PASMINE
PRKOS
EMILIJA
KOKIĆ
nE POSJEDOVATI
JAJA RIBA
KALIJ
HOKEJAŠKA
PLOČICA
PJEVAČ
VITASOVIĆ
ITALIJA
ISAAC
NEWTON
GOVORITI
IKAVSKI
POSAO
POKRAJINA U
GRČKOJ
TETKA OD
MILJA
RUBLJE
VELIKA
RIBARSKA
MREŽA
POKUS
MLADUNČE
GOVEDA ILI
JELENA
VRSTA
RUSKOG
AUTOMOBILA
INDIJ
ŠVEDSKA
GRČKI BOG
RATA
“ŠKOLA”
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Frano Vukoja
TEMPERATURE
Mariofil Soldo

O



L


www.lovackisavez-hb.ba
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom, jednoslovi su
već upisani u mrežu.
AN, ANALAV, ANANAS,
DVA, IMENA, IVA,
KANARINAC, KAP,
KARAKALA, KEN, LI, LI,
MACA, OSTATI, OTARAK,
OVAKAV, PASIJA,
POSKOK, PUSTOLOV,
RATAJ, STANA, STANAR,
TANAKA, TD, USTAVA,
VINARA
Nazove lovac iz Hercegovine nasumce telefonski broj u Sarajevu. Javi se Mujo.
- Kolika je temperatura kod vas? - upita Ero.
- Kod nas ti je minus 10 - odgovori Mujo.
- Dobro, a kako na televiziji kažu da je kod vas temperatura
minus 30 - priupita Hercegovac.
- Možda vani - objasni Mujo.
GLOBALNO ZATOPLJENJE
Skupina lovaca po visokom snijegu i niskoj temperaturi nosila
hranu divljači. Jedan lovac reče:
- Ako je dva metra snijega na minus 30 globalno zatopljenje, što
je onda globalno zahladnjenje?!
RASPRODAJA
Lovac se zadržao u prodavaonici lovačke opreme, a supruga
otišla u obilazak trgovina. Nikako je nije mogao naći pa pozove
policiju.
- Halo, policija, što možete učiniti, izgubio sam ženu?
- Nema problema, gospodine, samo viknite RASPRODAJA,
odmah će se ona pojaviti - poučiše ga policajci.
U ZATVORU
Jedan krivolovac dobio zatvorsku kaznu. Upravitelj zatvora
obrati se zatvorenicima:
- Svaki zatvorenik mora nešto raditi.
- Mogu li ja raditi kao trgovački putnik? - upita krivolovac. - A
“usput” bi štogod i ulovio.
49
IN MEMORIAM
OBLJETNICA
SLAVKO LOVRIĆ
(1932. – 2012.)
MARKO BOŽIĆ-KOLE
(1946. – 2012.)
MIJO-MILAN MARIĆ
(1929. – 2012.)
BRANKO MARUŠIĆ
(1933. – 2012.)
U 81. godini života, naše
redove zauvijek je napustio naš
prijatelj, kolega i dugogodišnji
član Slavko Lovrić.
Prirodu i lov zavolio je od
svoje mladosti. Već kao mladi
inženjer šumarstva aktivno se
počeo baviti pitanjima koja bi
mogla unaprijediti lovstvo na
ovim prostorima. U svojoj matičnoj radnoj organizaciji „Parkovi“ Mostar postaje voditelj
odjela za lovstvo. Pokreće dosta
projekata, prije svega na uzgoju divljači. U Sutini i Podveležju
pokrenuo je projekt intenzivnog
uzgoja jarebice kamenjarke i
time zaokupio pozornost svjetskih lovnih stručnjaka. Nažalost, kada je ovaj projekt počeo
davati odlične rezultate, ratna
zbivanja prekinula su i uništila
Slavkovo životno djelo u oblasti
lovstva. To je na njega ostavilo
dubok trag sve do kraja života.
Na početku Domovinskog rasta,
osim ostalih svojih obveza, ulazi
u Inicijativni odbor za pripremu
Utemeljiteljske skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne. Svojim znanjem i iskustvom dao je
puni doprinos u izradi prvih akata Saveza. Bio je prvi predsjednik
Stručnog savjeta našega Saveza
i član raznih povjerenstava. Nemjerljiv doprinos dao je i našem
lovačkom društvu, posebice u
poslijeratnoj organizaciji i u izobrazbi mladih lovaca.
Za zasluge u lovstvu dobio
je niz priznanja, diploma, povelja, a odlikovan je i Odličjem I.
reda Lovačkog saveza Herceg
Bosne. Kao čovjek bio je rado
viđen u svakom društvu, posebice među lovcima. Ostat će zapamćen po svojim šaljivim dosjetkama pa je družiti se s njim
uvijek bilo i zabavno i ugodno.
Njegovom smrću naše
Društvo i općenito lovstvo izgubilo je velikog čovjeka. Njegov
lik i djelo ostat će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru
Božjem.
Iznenada, u 66. godini života, zauvijek nas je napustio naš
dugogodišnji član Marko BožićKole. Bio je jedan od najstarijih
članova LU „Kuna“ iz Domaljevca. Položio je lovački ispit 1969.
godine. Bio je strastven lovac
i ribolovac, volio je druženje, a
lov posebno. Za lov je živio i to
mu je bilo najpreče u životu, za
lov je davao sve.
Ostaje nam sjećanje na prijatelja i lovca, a njegovoj obitelji
bol i tuga. Počivao u miru Božjem.
Nakon kraće bolesti, u 83.
godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji kolega
Mijo-Milan Marić. Pamtimo ga
kao čovjeka i lovca koji je volio
lovačke običaje te druženja s
prijateljima i kolegama lovcima.
Velika mu hvala za sve što je
doprinio našoj udruzi. Ostat će
nam u trajnom sjećanju.
Ovih je dana širokobriješki
puk, a posebice lovce zatekla vijest o smrti našega kolege lovca
i prijatelja Branka MarušićaJanćetovića.
Branko je bio dobar i častan
čovjek, uzoran lovac i omiljen
prosvjetni radnik. Bio je u svakom pogledu lovac za primjer.
Krasile su ga vrline istinskoga
zaljubljenika u prirodu i njezine
ljepote, druženje s ljudima, što
je posebice volio. Svojim radom
i ponašanjem ostavio je neizbrisiv trag u našem Društvu. Svoju
ljubav prema prirodi, lovu i kinologiji prenosio je na mlađe naraštaje. U svome dugogodišnjem
lovačkom stažu obnašao je razne
odgovorne dužnosti u Društvu i
svojoj sekciji Desna obala. Za izuzetne zasluge u lovstvu odlikovan je Odličjem II. reda Lovačkog
saveza Herceg Bosne.
Dragi Branko! Tvoje i naše
lovište Kosmaj čiju si svaku stopu znao, od sada će se, skupa s
nama lovcima, sjećati svih naših
lovova, druženja i lovačkih dogodovština. Uvijek si nas znao
razveseliti svojim dosjetkama,
šalama, često i na svoj račun.
A Tvoja kuja Cokara još uvijek
negdje goni i u svakom našem
budućem lovu osluškivat ćemo
njezin povratak. Makar u našim
pričama i sjećanjima na tebe.
Hvala Ti za sve učinjeno. Dobra
Ti kob u tišini vječnog mira. Počivao u miru Božjem.
LD „Jarebica“, Mostar
LSUG „Jarebica“, Štrepci
LU „Kuna“, Domaljevac
NAZIF BERBIĆ
(1960. – 2012.)
MARJAN BARBARIĆ
(1970. – 2011.)
S nevjericom i tugom
među nama lovcima odjeknula
je vijest o iznenadnoj i tragičnoj
smrti našega kolege lovca i prijatelja Marjana Barbarića.
Ljubav prema prirodi i ljudima uvela ga je u redove našega
Društva. U svojem lovačkom
stažu iskazao je sve vrline koje
krase lik lovca i dobrog prijatelja. Iza njega ostaju tuga, bol
i praznina, ali i trajno sjećanje
na dobroga i dragog prijatelja,
lovca i nadasve plemenita i časna čovjeka. Za sve ono što je
učinio, mi lovci, njegove kolege
i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo.
Dragi naš Marjane, bit ćeš
zauvijek s nama u našim lovovima, lovačkim druženjima i pričama. Pamtit ćemo te s ponosom
i sjećati se svih trenutaka provedenih s tobom. Počivao u miru
Božjem.
Iznenada, u 52. godini, prekinut je životni put našega Nazifa. Bio je uzoran lovac, častan
čovjek, zaljubljenik u prirodu,
lov i divljač. Članovi njegove
lovne grupe zauvijek će se sjećati lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njime u lovu i
lovačkim druženjima.
Dragi Nazife, otišao si u trenutku kad si trebao biti oslonac
svojoj obitelji i našem Društvu.
Ostat ćeš u našim sjećanjima kao uzoran lovac i častan
čovjek.
MILAN MITAR
(1944. – 2011.)
Prošla je godina dana otkako više nije s nama naš prijatelj,
lovac i veliki ljubitelj prirode Milan Mitar. Ni jedan izlazak u lovište ne prođe a da se ne sjetimo
naših zajedničkih druženja i lovova. Tih trenutaka provedenih
s Tobom s ponosom se sjećamo.
Za sve što si učinio, mi tvoje kolege i lovci i tvoji prijatelji, najiskrenije Ti zahvaljujemo. Počivaj
u miru Božjem.
LD „Radovanj“, Posušje
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Fazan“, Odžak
LU „Livanjsko polje“, Lištani
50
Broj 81, siječanj - veljača 2012.
Slanje i primanje novca
Gotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu
Slanje novca
poštanskom uputnicom
Eurogiro – najjednostavnije slanje
novca uz najniže troškove
Western Union – najbrži
način slanja novca
Poštanskom uputnicom se omogućava prijenos novca od pošiljatelja
do primatelja poštanskom mrežom.
Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omogućava se slanje novca na kućnu adresu primatelja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera
Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati
otvoren račun u banci.
Western Union, najveća svjetska mreža
za prijenos novca, omogućava ljudima
diljem svijeta slanje i primanje novca u
roku od nekoliko minuta. Nije potrebno imati otvoren račun u banci.
Besplatni info telefon 080 088 088
HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1
9/3/09 10:43:07 AM

br.23 sadržaj

HOOP prijelom.indd - lovački savez herceg bosne

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

Deseti Lukavački inostrani sajam turizma, lova i

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

List Lovac 64

hoop 79.indd - lovački savez herceg bosne

“sitna” nepažnja nije završila tragedijom, imali smo samo – sreću

Lovačko društvo „Tuzla“

mjere zaštite i uzgoja divljači u zimskim uvjetima

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

DOČEK MARTINJA U KLETI KOZJAK 11. - 12. 11. 2011