Smjernice za pisanje izvještaja s praktikuma

Smjernice za pisanje izvještaja s praktikuma
Ime i Prezime, broj indeksa
Fizički odsjek, PMF, Bijenička c. 32, 10 000 Zagreb
(Dated: 21.02.2012.)
Sažetak
Ovaj tekst donosi smjernice za pisanje referata u obliku članka. Opisana je preporučena forma članka,
numeriranje i referenciranje pojedinih objekata unutar teksta, te su dana opća uputstva za obradu i
diskusiju rezultata mjerenja.
I.
6. Literatura
UVOD
Cilj ovog teksta je iznijeti smjernice za pi- Prilikom pisanja referata, nije uvijek nužno
sanje referata iz praktikuma, kao pomoć stu- imati sva ova poglavlja i naslove. Neki se mogu
dentima koji se u dosadašnjem školovanju nisu stopiti u jedno poglavlje, a neki razdijeliti na
susreli sa formom članka. Pošto je danas pi- (pravilno numerirana) potpoglavlja.
sanje članaka oblik prikazivanja znanstvenih
Svrha zaglavlja i sažetka je da čitatelj može
rezultata znanstvenika diljem svijeta, bitno
iz njih zaključiti osnovne podatke u samom
je da se studenti što prije upoznaju s njim.
radu te procijeniti relevantnost članka u konOvo nije šablona po kojoj se trebaju pisati
tekstu njegovih interesa i istraživanja. U sluizvješća, nego samo uputa kako organizirati
čaju referata, za naslove se obično uzima ime,
referat. Ipak, neke od navedenih stvari su
a dobro je navesti i broj vježbe. Nakon nasobavezne i zahtjevat će se u svakom referatu,
lova slijedi ime autora i datum izrade. Sažetak
dok se druge prilagođavaju pojedinoj vježbi i
nije nužan, ali može doprinijeti boljem općem
autoru referata.
dojmu referata. Obično se on piše posljednji,
te se u njemu ukratko navode najvažniji rezulII.
SADRŽAJ I FORMA ČLANKA
tati i zaključci u nekoliko rečenica.
U uvodu se obično ukratko objasni motiva-
Referati iz praktikuma bi se na višim godinama studija trebali pisati u obliku eksperimentalnog znanstvenog članka, koji se obično
može podijeliti na nekoliko cjelina [1]:
cija samog istraživanja uz kratki osvrt na (povijesni i/ili fizikalni) kontekst problema. Ukoliko je teorijska podloga složenija, ona se izlaže
nakon uvoda. Izvod iz pripreme se ne prepisuje doslovce, već je kroz njega potrebno proći i
1. Zaglavlje i sažetak
po potrebi ga nadopuniti iz drugih izvora (kao
što su predavanja, knjige ili internet). Uko-
2. Uvod i teorijska razmatranja
liko izvod iz pripreme ne daje potpun i jasan
3. Metode i materijali
fizikalni opis problema, preporuča se napraviti
alternativni. Dobar teorijski pregled bi trebao
4. Rezultati i diskusija
uključivati i analizu primjenjivosti aproksima5. Zaključak
cija uključenih u teoriju.
1
Preporučljivo je posebno analizirati ekspe- potrebno je jasno definirati na mjestu gdje se
rimentalni postav i navesti njegove prednosti prvi puta spomenu (npr. ne pretpostavljajte
i mane. U eksperimentalnom članku opisuju da čitatelj zna da se struja označava s I ). Cilj
se eksperimentalni uređaji i mjerenja, uzorci izještaja je što boljim i čvrščim argumentima
i njihova priprema i načini obrade podataka. čitatelja uvjeriti u teze koje se iznose, bilo da
Ukoliko je eksperimentalni postav složeniji, iz- objašnjavate kako ste uspješno pokazali da vrilaganje tehnike mjerenja znatno može olakšati jedi neki zakon, ili da navodite razloge zbog
kojih postoje neka odstupanja. Zadaci na-
shematski prikaz aparature.
Rezultati se prikazuju na različite načine, vedeni u pripremi se ne pišu u referatu.
o čemu će biti više govora u 3. i 4. poglav- Preporučena forma nije revijalni članak, nego
lju. Ispravna obrada i prikaz rezultata mje- prije članak oblika kao [3]. Ukupna duljina tekrenja najbitniji su za ispravno napisan refe- sta može varirati ovisno o vježbi od nekoliko pa
rat. Diskusija je bitna za konačno razumjeva- čak i do deset stranica. Iako je dobar dio danje dobivenih rezultata, iz kojih je u konačnici našnjih članaka dvostupčani tekst, za referat
potrebno izvući zaključke, da bi cijela vježba to nije nužno (a najčešće ni poželjno).
imala smisla. Na kraju se piše zaključak, u kojem se ukratko iznesu glavni rezultati diskusije.
III.
NUMERIRANJE I REFERENCIRA-
Nakon zaključka slijedi literatura, gdje je NJE UNUTAR TEKSTA
potrebno navesti izvore iz kojih je citirano sve
što nije originalni proizvod autora. Prilikom ci-
Pojedine objekte u tekstu potrebno je nu-
tiranja, potrebno je navesti sve relevantne po- merirati. Prilikom teorijskog izvoda praktično
datke o citiranom djelu (autori, naslov, izda- je numerirati formule, kako se bi se kasnije
vač, godina), kao što je opisano u [2].
u tekstu moglo pozvati na njih. Formule se
Referat treba napisati jasno i sažeto. To obično numeriraju brojem u oblim zagradama
znači da je moguće preskočiti neke trivijalne ili na kraju retka u kojem se formula nalazi. Osim
neinformativne međukorake u računu, a uko- formula, objekti koje je nužno odvojeno nuliko se smatra potrebnim, mjerenja se mogu u merirati su slike i tablice. Grafovi se numeriuređenom obliku napisati na kraju, u obliku raju kao slike (engl. Figure). Primjer se nalazi
dodatka (engl. appendix ). Bitno je da je re- na slici 1. U tekstu je potrebno pozvati se na
ferat što razumljiviji za čitanje, na način da svaku sliku i tablicu koja se nalazi u referatu.
vaši kolege mogu to razumijeti bez prethodnog Opis svake slike i tablice nalazi se u tekstu koji
uvida u samu vježbu. Rečenice trebaju biti na- se nalazi neposredno uz njih (engl. caption).
pisane logičkim slijedom, nadovezujući se jedna Opis slike mora biti jasan i potpun tako da sa
na drugu. Izvodi, tablice s rezultatima i slike iz gledanja slika i čitanja opisa može steći općene smiju biti samo ’nabacani’ na papir već uk- nita slika o provedenim mjerenjima. U pravilu,
lopljeni u tekst. Pritom nije toliko bitno gdje opis slike se piše ispod slike, a opis tablice izse tablice i slike nalaze (to ovisi o prijelomu), nad same tablice. Ukoliko je slika preuzeta iz
već gdje se na njih u tekstu poziva. Nadalje, nekog izvora, to se mora napisati u caption,
sve veličine i kratice koji se koriste u referatu obično na kraju opisa. Također, svi izvori li2
potrebno je provesti odgovarajući račun pogrešaka, ovisno o vrsti mjerenja. Rezultat se piše
u obliku
x = (x ± Mx )
(1)
sa ispravno zaokruženom pogreškom i točnom
jedinicom. Uz krajnje rezultate piše se i njihova relativna pogreška, kao što je preporučeno
u [4]. Također, sva mjerenja i ostale vrijednosti
Slika 1: Varijacija otpornosti na sobnoj temperaturi kao funkcija sastava slitine aluminija i bakra.
Preuzeto iz [3].
navedene u tablicama potrebno je zaokružiti na
smisleni broj decimala, i to na isti broj decimala u cijelom stupcu. Jedinice je potrebno
terature moraju se citirati u samom tekstu, u
obliku broja u uglatoj zagradi ili kao indeks
(engl. superscript), čiji se podaci nalaze u poglavlju Literatura (neki autori to zovu i Reference ili Bibliografija). Dakle, u literaturi se
ne navode izvori na koje se ne poziva nigdje u
napisati pored oznake pojedinog stupca u tablicama i na osima grafova. Korisno je prikazati mjerenja i prilagođenu funkciju (engl. fit)
na istom grafu, a poželjno je imati i legendu,
pogotovo ako je na istom grafu prikazano više
nizova mjerenja s različitim parametrima.
tekstu. Redosljed izvora u poglavlju literatura
slijedi redosljed kojim su citirani u tekstu. I V.
ZAKLJUČAK
naravno, potrebno je numerirati i same straUkratko, referat je potrebno pisati u formi
nice referata.
članka, sa jasno iznesenom porukom i idejom
IV.
OBRADA
I
DISKUSIJA
REZUL-
koja stoji iza vježbe. Rezultate je potrebno
prikazati u smislenom i sažetom obliku, sa na-
TATA MJERENJA
glaskom na krajnji rezultat. Potrebno je obraDetaljne upute za obradu rezultata mjere- titi pažnju na numeriranje, referenciranje i isnja nalaze se u [4], u poglavlju R2, koje se pre- pravno zaokruživanje decimala u cijelom refeporuča detaljno pročitati. Nakon mjerenja ratu.
[1] http://www.mhhe.com/biosci/genbio/
Low-temperature resistivity of bulk copperaluminum alloys, Phys. Rev. B, Vol. 25, No.
maderinquiry/writing.html
[2] A. Waldron, P. Judd, V. Miller, Physical
Review Style and Notation Guide, APS,
2011
(http://forms.aps.org/author/
styleguide.pdf)
[3] C. Macchioni, J. A. Rayne, C. L. Bauer,
3
6, 3865-3870 (1982)
[4] M. Požek, A. Dulčić, Fizički praktikum I i II,
Sunnypress, Zagreb, 1999.