akcija G L A S I LO S AV E Z A S A M O S TA L N I H S I N D I K ATA H RVATS K E sindikalna Zagreb, 25. rujna 2014. • Broj 434 Nova šansa tripartitnom socijalnom dijalogu Str. 2 izvor: vlada.hr Poštarina plaćena HP-u d.d. u sortirnici 10200 Zagreb www.sssh.hr • www.facebook.com/SavezSamostalnihSindikataHrvatske • Cijena 9 kuna akcija Događaji sindikalna Povratak SSSH u rad Gospodarsko-socijalnog vijeća Glasilo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Nova šansa tripartitnom socijalnom dijalogu Nakladnik: Savez samostalnih sindikata Hrvatske Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2 Predsjednik: Mladen Novosel Glavna urednica: Ana Milićević Pezelj Novinarka: Marijana Tomić Lektorica: Đurđica Pavlović Tajnica: Branislava Krasić Godišnja pretplata: 108,00 kn Uplate na račun SSSH HR6324840081102644193 s naznakom »za pretplatu na Sindikalnu akciju« Oglasni prostor: 1/1 str. 1.500,00 kn ½ str. 1.000,00 kn ¼ str. 750,00 kn Kolorne stranice: dvostruko Adresa uredništva: Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br.2 Telefon: (01) 46 55 111/151 (01) 46 55 052 N akon što Gospodarsko-socijalno vijeće mjesecima nije u funkciji zbog izlaska sindikalnih predstavnika, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je dopisom od 19. kolovoza predložilo uspostavu rada GSV-a. Predsjedništvo VSSSH je 11. rujna donijelo Odluku o povratku SSSH u rad GSV-a. Svojedobno je predsjednik SSSH Mladen Novosel komentirao: - Jedno od najvećih postignuća »starih« zemalja Europske unije, a posebice Njemačke, je kvalitetan i učinkovit socijalni dijalog. Stoga socijalni dijalog, kako bipartitni, tako i tripartitni, nema alternative, no ne pod svaku cijenu. Kada je u pitanju povratak sindikalnih predstavnika u GSV, o tome će se u sljedećem razdoblju zasigurno donositi određene odluke na tijelima reprezentativnih sindikalnih središnjica, no one će prije svega ovisiti o spremnosti Vlade RH za uvažavanje stavova socijalnih partnera i socijalnoga dijaloga u dobroj vjeri. Na pitanje koliko je realno, s obzirom na dosadašnje iskustvo, očekivati da će Vlada uvažavati stavove socijal- Telefax: (01) 46 55 040 E-mail: [email protected] [email protected] Rukopise, fotografije i CD ne vraćamo Grafička priprema Alan Čaplar Tisak: Stegatisak, Zagreb ISSN 1330-1640 Predsjedništvo VSSSH nih partnera i socijalnoga dijaloga u dobroj vjeri, odgovorio je: - Prije svega, potrebno je naglasiti kako je SSSH potkraj 2013. godine donio odluku o izlasku iz rada GSV-a zbog nekorektnih postupaka ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića tijekom pregovora o Zakonu o radu, uz ostale sindikalne akcije (prosvjedi, štrajk solidarnosti i dr.). Te su aktivnosti rezultirale tijekom nastavka pregovora prihvaćanjem većine sindikalnih stavova, uz usmenu ispriku ministra zbog postupaka koji su prethodili izlasku iz GSV-a. S obzirom na to da se, neovisno o prekidu tripartitnog socijalnog dijaloga na razini GSV-a, paralelno vodio konstruktivni dijalog (rješavanje pojedinih problema trgovačkih društava u kojima udruženi sindikati imaju sindikalne podružnice) sa spomenutim ministarstvom na bipartitnoj razini, SSSH je odlučio pružiti novu šansu tripartitnom socijalnom dijalogu u dobroj vjeri, ali i s odlučnošću i uvjerenjem da je za uvažavanje sindikata kao socijalnog partnera potrebno snažno i odlučno djelovati, kako za pregovaračkim stolom, tako i »na ulici«. Događaji Početak projekta »Jačanje tripartitnog socijalnog dijaloga u Republici Hrvatskoj« T ripartitna konferencija o socijalnom dijalogu u Republici Hrvatskoj, održana 22. rujna, u Zagrebu, označila je početak projekta „Jačanje tripartitnog socijalnog dijaloga u Republici Hrvatskoj“. Taj projekt provodi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u suradnji sa Savezom samostalnih sindikata Hrvatske i Hrvatskom udrugom poslodavaca, te norveškim partnerima, Norveškom konfederacijom sindikata (LO) i Konfederacijom norveških poduzeća (NHO). Namjera je bila da članovi Gospodarsko-socijalnoga vijeća na nacionalnoj razini, uz pomoć stručnjaka u području industrijskih odnosa, te norveških kolega, identificiraju osnovne probleme u funkcioniranju i radu socijalnoga dijaloga na svim razinama, te predlože moguća rješenja, uvažavajući pozitivna iskustva Kraljevine Norveške u socijalnom dijalogu. Vladina industrijska strategija Opet izostavljeni sindikati Vlada je na sjednici, održanoj 11. rujna, prihvatila Prijedlog industrijske strategije kojom se definira smjer industrijskoga razvoja u razdoblju 2014.- 2020. godine. K ljučne djelatnosti su proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka, gotovih metalskih proizvoda, električne opreme, strojeva i uređaja, a kao strateške grane tu su proizvodnja prehrambenih proizvoda i namještaja koji bi trebali biti pokretači razvoja i rasta. Cilj strategije je rast proizvodnje u prosjeku 2,85 posto s tim da je prvih godina predviđen manji rast. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prognozirao je kako bi do 2020. godine trebalo biti više od 85.000 novozaposlenih u industriji, od čega 30 posto visokoobrazovanih. Sindikalni predstavnici, posebice predstavnici SSSH, koji su godinama upozoravali na zapostavljenost industrije i potrebu izrade ovakve strategije, nisu našli mjesto u radnoj skupini iako je Ministarstvo gospodarstva, prema Sporazumu o osnivanju GSV-a i Programu rada GSV-a za 2013. godinu, bilo dužno uključiti ih. Vedran Dragičević, predsjednik SMH-IS-a: - Donošenje strategije smatram izuzetno važnim. Moja je zamjerka što nije podijeljena sa sindikatima. Nije bitno je li donesena sada ili prije godinu dana. Bitno je da se strategije držimo i da je zakonski pratimo. Cilj strategije o rastu proizvodnje ne samo da je realan, već smatram kako možemo učiniti znatno više. Nama bi industrijski rast trebao prijeći pet posto kako bismo se izvukli iz ove recesije. Za to imamo volje i kapaciteta. Problem je jedino u novcu. Mislim kako novca u Hrvatskoj ima, samo je neravnomjerno raspoređen. Vlada bi trebala pokušati vidjeti kamo novac odlazi. Za industriju bi se trebalo izdvajati najviše novca kako bi stala na vlastite noge i sustigla konkurenciju koja je uvelike ispred nas. Ivan Tomac, predsjednik Sindikata EKN-a Hrvatske: - Strategija je dobra, no pitanje je za koga je donesena. Za razvoj gospodarstva sigurno nije. Ova je Vlada na odlasku. „Kasno Marko na Kosovi stiže“, kao i nebrojeno puta do sada. Ta strategija samo je mrčenje papira, jer nova Vlada kada dođe, što je dokazano u povijesti Hrvatske, sve što je bilo prije nje ocijeni nevaljanim. Prema tome, nova će Vlada donositi novu strategiju, opet na kraju svojeg mandata i tako unedogled. Žali Bože ljudi od struke kojih zasigurno ima u resornim ministarstvima, no političari njihovo mišljenje koriste samo kada je njima u korist. Dakle, strategija je „plesala“ jedno ljeto. sindikalna akcija | 3 DOGAĐAJI Najava izmjena Zakona o porezu na dohodak Pomoć građanima? P remijer Zoran Milanović početkom je rujna najavio kako će vjerojatno još ove godine zajedno s rebalansom proračuna biti usvojene izmjene Zakona o porezu na dohodak, koje bi trebale rezultirati povećanjem plaća. Kako reče, izmjene poreza na dohodak usmjerene su prema povećanju konkurentnosti i potrošnji, a uvjeren je kako će mnogi poslodavci iskoristiti mogućnost i povećati plaće svojim zaposlenicima. Naime, Vlada je predvidjela povećanje osobnog odbitka sa sadašnjih 2.200 na 2.600 kuna. Predviđena je i promjena poreznih razreda, pa će se tako najvišom stopom od 40 posto oporezivati plaće koje u netu iznose više od 13.200 kuna, umjesto sadašnjih 8.800 kuna. Minimalna bruto plaća bila bi neoporeziva. Porez i prirez plaćali bi se 13 kuna, a ne 94 kune, na bruto plaću od 5.000 tisuća kuna. - U trećoj godini Vladina mandata napokon smo dočekali mjeru koja će pomoći građanima da poprave svoj standard i kućni budžet, za razliku od prijašnjih mjera koje su u pravilu vodile »stanjivanju« novčanika hrvatskih građana. No, to je jednokratna mjera zbog koje bi mogla uslijediti kontra reakcija preglomazne lokalne samouprave koja će morati kompenzirati smanjenje svojih prihoda, komentirao je Mladen Novosel, predsjednik SSSH. 4 | sindikalna akcija Kako je u izvanrednome priopćenju za javnost, od 4. rujna, upozorio Sindikat umirovljenika Hrvatske, premijer nije ni spomenuo umirovljenike, iako je još 16. srpnja Sindikat umirovljenika pokrenuo inicijativu za povećanje osobnog odbitka za umirovljenike sa 3.400 na 3.800 kuna, kako bi se time doista pokrenuo srednji sloj stanovništva na jaču potrošnju, a što bi uključilo i 74.000 umirovljenika. SUH-ovci su poručili kako je vrijeme da se Hrvatska pokrene, a to neće ići bez snaženja srednjega sloja, zaustavljanja pada potrošnje i dokidanja siromaštva. To neće ići bez umirovljenika i njihova potrošačkog potencijala. - Upozoravamo da se politikama i mjerama kojima se diskriminira dio srednjega sloja temeljem dobi čini višestruka šteta. Ako je premijer zaključio kako se 1,2 milijuna hrvatskih umirovljenika bespovratno« srozalo« u kategoriju niže, osiromašene, klase pa tu nema spasa, ili je, pak, time deklarirao stajalište Vlade kako budućnost Hrvatske vidi sa starijim osobama samo kao korisnicima socijalne pomoći, pogriješio je. A još više griješi ako misli da su umirovljenici skupina koja ne može pružiti veliki otpor i politički nije opasna, pa ju se može olako diskriminirati i isključivati, napomenuto je u priopćenju SUH-a što ga je potpisala predsjednica SUH-a Jasna Petrović. Sindikalne središnjice HZZ-u: Objavite popis poslodavaca koji su koristili javna sredstva N akon što je na web-stranici Ureda za udruge Vlade RH potkraj srpnja objavljen popis svih organizacija civilnoga društva (OCD) koje su koristile neke od mjera aktivne politike zapošljavanja, sindikalne središnjice zatražile su od ravnateljice Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje Ankice Paun Jarallah isto postupanje i prema privatnim poslodavcima te javnoj upravi na način da se popis svih poslodavaca koji su koristili javna sredstva prilikom zapošljavanja ili osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (zajedno s iznosom dodijeljenih sredstava) odmah objavi na web-stranici HZZ-a. U protivnom će smatrati kako je riječ o diskriminaciji organizacija civilnoga društva i pokrenuti odgovarajuće aktivnosti. Udruženi sindikati Prva skupština Sindikata poljoprivrede, prehrambene industrije i vodoprivrede Hrvatske (SPIV) Leo Jakušić - novi predsjednik J ednoglasno, tajnim glasovanjem, dosadašnji vršitelj dužnosti predsjednika Sindikata poljoprivrede, prehrambene industrije i vodoprivrede Hrvatske (SPIV) Leo Jakušić, izabran je na Skupštini SPIV-a, održanoj 23. rujna, u sjedištu SSSH, u Zagrebu, za novoga predsjednika. Protukandidatkinja Blaženka Globan, sindikalna povjerenica SPIV-a u ELCON-u P.P. iz Zlatar Bistrice, nije dobila ni jedan glas. Istim je postupkom, također jednoglasno, za tajnika SPIV-a izabran Ante Malovan, teritorijalni povjerenik SSSH Brodskoposavske županije. Javnim su glasovanjem izabrani članovi Predsjedništva SPIV-a (predsjednik i tajnik po funkciji, Danijel Lalić, Slavko Božičević i Željko Slunjski), Statutarnog odbora (Mate Stanković, Ivan Novosel i Blaženka Globan), te Nadzornog odbora (Igor Medica, Vesna Gregorić i Marjan Utković). Donesene su i odluke o predstavniku SPIV-a u Predsjedništvu Vijeća SSSH i Vijeću SSSH, te na Sedmome kongresu SSSH. - Raduje me što ste mi iskazali povjerenje i veselim se nastavku suradnje. Ovo nije samo posao. Stekao sam nove i drage prijatelje. Na ovoj su mi Skupštini upućene dvije važne Radno predsjedništvo: Ante Malovan, Željko Slunjski i Leo Jakušić Intenzivna komunikacija sa sindikalnim podružnicama, suradnja sa sindikalnom središnjicom SSSH, teritorijalnim uredima SSSH u Bjelovaru, Splitu, Zadru i Rijeci, suradnja sa Sindikatom radnika u vodoprivredi Slovačke i financijska disciplina sindikalnih podružnica, temelji su Izvješća o radu SPIV-a u protekle četiri godine. riječi – hvala i vjerujemo – i zato ću se u sljedećem mandatnom razdoblju maksimalno posvetiti poslu i biti vam na raspolaganju, rekao je Leo Jakušić nakon što je izabran za predsjednika SPIV-a. Skupštini je prisustvovao i predsjednik SSSH Mladen Novosel koji je podsjetio na početke nastanka SPIV-a, te informirao o aktualnostima na sindikalnoj sceni. sindikalna akcija | 5 Intervju Ivan Tomac, predsjednik Sindikata EKN-a Hrvatske i potpredsjednik SSSH za koordinaciju sa sindikatima iz sektora gospodarstva Udruživanje sindikata ili propast S a 65 godina života i 46 godina radnoga staža, bez ikakvih beneficija, nakon punih 18,5 godina obnašanja funkcije predsjednika Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske i dugi niz godina funkcije potpredsjednika SSSH za koordinaciju sa sindikatima iz sektora gospodarstva, a u nekoliko navrata i funkcije v.d. predsjednika SSSH, s 31. prosincem 2014. u mirovinu odlazi Ivan Tomac. Na predstojećoj Osmoj konvenciji Sindikata EKN-a Hrvatske, koja će se održati 8. i 9. listopada 2014. godine u turističkome naselju Solaris, kraj Šibenika, birat će se njegov nasljednik. U oproštajnom intervjuu pitali smo ga o hrvatskoj sindikalnoj sceni, o uspješnosti djelovanja EKN-a i propalome pokušaju ujedinjenja EKN-a i SMH-IS-a. Kolika je, prema Vašemu mišljenju, bila uspješnost djelovanja EKN-a proteklih godina? Ako gledamo ono prema čemu se mjeri uspješnost sindikata, a to je brojnost članova, onda sam neuspješan predsjednik. Kada sam prvi put izabran za predsjednika EKN-a, u svibnju 1996. godine, na papiru sam naslijedio 32.000 članova. Tijekom ovih 18,5 godina prošli smo desetak paklenih krugova restrukturiranja i privatizacija koje su uvijek završavale velikim viškovima radnika, tako da sadašnja brojka 8.000-9.000 članova govori o neuspješnosti Sindikata. Svjestan sam toga dijela odgovornosti, ali da nismo radili kako smo radili, pokušavajući spasiti svako radno mjesto, vrlo odgovorno razgovarajući s poslodavcima u tvrtkama u kojima djelujemo, procjenjujući sve moguće rizike, svemoguće zahtjeve i želje članova, prateći gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, u okruženju, mislim kako bi situacija bila znatno gora. Tvrdim kako sam zajedno s prekrasnim povjerenicima i članovima Sindikata EKN-a napravio maksimalno od onoga što je bilo moguće. Svjedočili smo neuspješnome pokušaju ujedinjenja Sindikata EKN-a i SMHIS-a. Kakve su Vaše prognoze za moguća ujedinjenja drugih sindikata udruženih u SSSH? 6 | sindikalna akcija Tijekom netom održanih sjednica Izvršnog i Glavnog odbora Sindikata EKN-a, u fazi pripreme Konvencije vrlo smo ozbiljno razmatrali stanje u Sindikatu, pa i u dijelu promjena Statuta u kojima se ističu prijedlozi o većoj financijskoj samostalnosti i moći, ponajprije velikih i jakih podružnica, koje traže da veći dio članarine ostane u podružnici, a manji dio ide Sindikatu EKN-u, zbog boljeg funkcioniranja podružnice i pružanja bolje razine usluga, jer su to članovi većih podružnica navikli imati. To sve govorim zato što jedan od razloga neuspješnog pokušaja udruživanja EKN-a i SMH-IS-a upravo možemo promatrati u tome kontekstu. U projektu ujedinjenja ta dva sindikata ostala su neriješena pitanja financija i kadrova, koja su trebala postati jedinstvena, a nisu, te je na tome puklo. Bez obzira na utrošena financijska sredstva, rad naših profesionalaca, sindikalnih povjerenika, Sindikat EKN-a je izašao iz toga projekta, jer nije imalo smisla da našu želju i priču o efikasnijem i financijski stabilnijem, te kadrovski ekipiranijem sindikatu provedemo, a da ništa ne promijenimo u broju profesionalaca i u broju ljudi koji će nastaviti raditi. Danas vidimo kako je naša procjena bila dobra, jer bez obzira na sve, još uvijek smo financijski stabilna organizacija s četiri profesionalca i velikim dijelom sindikalnih povjerenika koji, temeljem kolektivnih ugovora, sporazuma o uređenju uvjeta rada radničkog vijeća ili povjerenika radnika za zaštitu na radu rade posao profesionalaca na teret poslodavca. Time smo očuvali i financijsku stabilnost, ali i mrežu naših kvalitetnih sindikalnih povjerenika koji nisu na teret članarine, jer ona to ne bi mogla izdržati. Za EKN je ključno donošenje odluke o povećanju članarine s jedan posto neto na jedan posto bruto plaće. Ako vodstvo EKN-a, kao i svih ostalih granskih sindikata u SSSH, ne bude vrlo ozbiljno razmislilo i donijelo odluku o udruživanju srodnih sindikata ili udruživanju radi nužne potrebe i preživljavanja, može se matematički utvrditi kada će pojedini sindikat nestati sa sindikalne scene. Bitno je, pritom, imati na umu rješavanje financija i kadrova. Ako znamo da je početkom godine, po poticajnim mjerama, iz Petrokemije otišlo stotinu radniku, s 31. srpnjem 392 radnika, a višak nije gotov, ako znamo da se sve radi kako bi se ugasila Rafinerija nafte Sisak, ako se preostali portfelj od 79 trgovačkih društava u vlasništvu države s više od 80.000 radnika restrukturira..., možemo jasno naznačiti kako će za pet-šest godina sindikati koji se ne udruže nestati. Kako gledate na sindikalnu scenu proteklih dvadesetak godina? Tijekom mojih proteklih mandata mijenjale su se vlade i resorni ministri, ali predsjednici sindikalnih središnjica se ne mijenjaju. Uz dužno poštovanje predsjednicima sindikalnih središnjica, svima je, prema mojoj osobnoj opservaciji, osim sadašnjem predsjedniku SSSH, koji je mlad, neiskvaren i pošten, važnije pet minuta medijske slave o problemima općeg tipa, nego da sve svoje znanje svi zajedno složimo oko nekoliko ključnih stvari i imamo istu priču u javnosti, prema Vladi i političkome miljeu. Tada bismo zasigurno dobili na značenju. Ne bježim od toga da sam i ja jedan od njih. Pokušali smo u proteklom razdoblju skupiti kolege predsjednike na jednome mjestu kako bismo, barem jednom u životu, u opuštenoj atmosferi „pojeli 2 dkg soli“. Kaže se, ako s nekim nisi pojeo 1 kg soli, ne možeš ga dobro ni upoznati! Ali, to su samo bili Intervju pokušaji zbližavanja tijekom toga sastanka. Nakon toga, svaka je središnjica, svaki je predsjednik sindikata, nastavio pričati svoju priču, ulagivati se javnosti, članstvu, a neke su stvari poput zakona koji se tiču radnika prolazili pokraj nas, s promjenama koje nikada nisu išle u korist radnika. Čini mi se, ako se ne promijeni takav način razmišljanja, ovo što se radi u djelatnosti EKN-a i metalskoj djelatnosti, graditeljstvu..., možemo na sljedećoj reprezentativnosti vidjeti kako će se ukupan broj sindikalno organiziranih radnika i dalje smanjivati. Vrijeme će prolaziti, a mi ćemo govoriti o našim željama, našim stavovima koji su jedini ispravni. I mi se ponašamo kao vlade RH – od svakog sindikata počinje svijet, sindikalno organiziranje, jedini on govori istinu i jedini on zna koje mjere mogu pomoći Hrvatskoj u svim pogledima. Usporedite uvjete sindikalnog rada početkom devedesetih godina i danas? Devedesetih godina smo imali iskustva iz bivšeg sustava. U priču o samostalnosti Hrvatske, demokratizaciji, pluralizmu u politici i sindikatu ušli smo vrućeg srca, ali pomalo zatvorenih očiju. Mislim kako je tih godina bilo lakše sindikalno djelovati kada nismo znali što donosi dan, a što noć. Nismo bili svjesni, zbog ideala, želje, što donosi ta demokracija koju smo toliko čekali. Išli smo sa srcem i prvi put izvršili reučlanjivanje. Tu smo polučili dobre rezultate. Ali nismo računali da ćemo demokraciju i tržišni kapitalizam platiti visokom cijenom. Iako smo bili u tržišnom kapitalizmu, 20 metara smo bili zakopani u samoupravljanju, a ni danas, možda, nismo iz njega izašli. Toga što je prije bilo možemo se samo sjetno prisjećati. Minimalna plaća bila je 70 posto prosječne plaće, mirovina 85 posto prosječne plaće, a Hrvatska je imala samo 102 općine. Umirovljenika je bilo 594.000, a ne 1,2 milijuna. Prerađivačka industrija imala je 561.000 zaposlenih. Sada ima 250.000. Prihvatili smo pretvorbu i privatizaciju tvrtki misleći kako kupujemo njihovu sigurnost i radno mjesto. Kupili smo mačka u vreći! Dogodilo se to da danas imamo 56.000 tvrtki bez ijednog zaposlenog, novi val kapitalista teških milijun eura, desetine tisuća radnika koji ne primaju plaću redovito, među kojima su i zaposleni u državnim tvrtkama. Činjenica je da je ova Kukuriku Vlada, najgora vlada od samostalnosti Hrvatske, jer je to apsolutno Vlada koja ne razgovara, ne vidi i ne čuje. Ne vodi dijalog, već monolog. Uživa u ljepoti retoričkog nastupa u javnosti, a rezultati su katastrofalni. Gazi se po ljudima. Ne gleda se na ljudske sudbine, no to je politika svih dosadašnjih vlada u Hrvatskoj da pokorno saginju glavu, gledajući što se radi sa strane i slijepo slijedeći tokove, misli, naloge... onih koji imaju novca kako bi političari mogli preživjeti. Propustili smo priliku, svjesni svega što se događa u Hrvatskoj, dogovoriti se da svatko podnese teret izlaska iz krize. Na žalost, došli su oni koji ne priznaju drukčiji način razmišljanja, prijedloge koje su sindikati s poslodavcima zajednički napravili za opće dobro. A s poslodavcima, s gledišta EKN-a, imamo kvalitetan socijalni dijalog, međusobno razumijevanje i uvažavanje. Jesu li sindikati zaboravili na člana? Ne bih se složio s tom konstatacijom. Mi kao sindikati koji organiziramo radnike moramo voditi računa o okruženju u kojemu djelujemo. Svih pet hrvatskih sindikalnih središnjica, posebice koje djeluju u realnome sektoru, imaju ograničeno djelovanje. Od ukupno 124.000 registriranih trgovačkih društava djeluju u 1.500. Okupljaju, organiziraju i štite interes 300.00 članova. Od 1,1 milijuna radnika, u Hrvatskoj je sindikalno organizirano 28 posto i taj se postotak stalno smanjuje. Podsjećam na vremena kada je u Hrvatskoj bilo sindikalno organizirano 94 posto radnika. Nije istina kako je u to vrijeme članstvo bilo obvezno. To govori ovih šest posto radnika koji nisu bili članovi sindikata. I ništa se nije događalo onome koji nije htio biti članom sindikata. U to je vrijeme SSSH imao logistiku. Na „petome katu“ Radničkoga doma u Zagrebu svojedobno su bila 192 zaposlena. Tu je bila sila struke, ljudi različitih profila koji su promišljali unaprijed, pa smo mogli djelovati proaktivno. Cijeli SSSH je imao 890 zaposlenih koji su „servisirali“ više od 1,5 milijuna članova. SSSH je prije šest godina prolazio svoju katarzu. Zbog gubitka članova, a posljedično i financija, od zavidne mreže od 116 zaposlenih, došao je u poziciju da na jedvite jade može financirati mrežu od 46 zaposlenih. Očito smo podlegli pričama s početka osamostaljenja Hrvatske kako pluralizam u politici nužno znači pluralizam u sindikalnom pokretu. Poveli smo se primjerom Njemačke i htjeli smo imati sve kao i Nijemci. Samo smo zaboravili jako važnu stvar – da Njemačka ima 47 milijuna zaposlenih i bez obzira na 15-20 postotnu sindikalnu organiziranost, govori se o tri-četiri milijuna članova koji imaju iza sebe jaku financijsku moć, drukčiji raspored članarine, a svoju sindikalnu funkciju i politiku sindikata unutar tvrtki provode putem radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu, tj. sve je drukčije. Govoreći iz iskustva EKN-a, od devedesetih godina slušali smo cijenjene kolege sa Zapada, ali osim što su uredno tražili članarinu za članstvo u europskoj ili svjetskoj sindikalnoj konfederaciji i federaciji, osim priče kako u tvrtki treba djelovati sindikat, kako treba imati kolektivni ugovor, radničko vijeće i povjerenika radnika za zaštitu na radu, nismo se dalje makli. Nismo dobili previše konkretne pomoći u smislu da promijenimo naš način razmišljanja. Naša je krivica što na vrijeme nismo prepoznali probleme, već smo slijepo slijedili krivi put. Moramo imati sve kao Nijemci? Ne možemo imati! Da se ponovno nađete u poziciji iz 1996. godine, a znate sve što danas znate, biste li prihvatili predsjedničku kandidaturu? Ne, hvala. No, da nema optimista, ljudi koji se bore unatoč svim teškoćama koje pred njima stoje, svjesni ili nesvjesni svih mogućih posljedica, ne bi ni društvo ni sindikati išli naprijed. Na pet konvencija izabran sam tajnim glasovanjem, bez obzira na to je li bilo više kandidata ili samo jedan, što mi predstavlja osobno zadovoljstvo kao čovjeka koji je uživao povjerenje svojih kolega, članova sindikata. Po čemu ćete posebno pamtiti svoj sindikalni posao? Pored svih teškoća u svakodnevnom radu, moje osobno najveće bogatstvo je veliki broj prekrasnih osoba koje sam upoznao širom Hrvatske, članova i nečlanova sindikata. Ta poznanstva i međusobno povjerenje bilo je odlučujuće za ovako dugo bavljenje ovim teškim poslom. Savjet novom predsjedniku Sindikata EKN-a Hrvatske? Dragi moj prijatelju, nasljedniče, osim neosporne želje da uneseš kvalitetne promjene, morat ćeš imati puno tvrdoglavosti, upornosti i čelični želudac da probaviš i savladaš sve teškoće. Morat ćeš biti materijalno situiran i neovisan od bilo koga, ili bilo kakvih potreba da te netko može potkupiti. sindikalna akcija | 7 Udruženi sindikati Humanitarna akcija podružnice Sindikata EKN-a Pliva Perilice rublja za stradale u poplavama Županja P redstavnici sindikalne podružnice Sindikata EKN-a Hrvatske, Samostalnog sindikata Plive – EKN, zaposleni u Plivi, Cedeviti, Nevi, Fidelti, Hospiri, Adria-grupi (Zagreb), Kvascu (Savski Marof), Generi (Kalinovica), te Viveri (Glina) uručili su 29. srpnja u Županji i Drenovcima dvadeset pet perilica rublja članovima Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijskog sindikata i Sindikata PPDIVa Hrvatske s poplavljenih područja u istočnoj Slavoniji (Račinovci, Rajevo Selo, Gunja, Strošinci, Tolisa, Posavski Podgajci). Naknadno je isporučena još jedna perilica rublja. Prema riječima glavne sindikalne povjerenice Aleksandre Dučkić, EKN-ovci su se odrekli dijela sredstava namijenjenih za njihove božićne 8 | sindikalna akcija Drenovci poklone od Sindikata te ih prenamijenili za kupnju perilica kako bi sindikalnim kolegama, čije su kuće najviše stradale u toj nedavnoj prirodnoj katastrofi, barem malo olakšali životnu situaciju u kojoj su se našli. Humanitarnoj akciji pridružila se i sindikalna podružnica EKN-a Saponia Osijek, doniravši određene količine praška za rublje, te sindikalna podružnica Sindikata PPDIV-a Valipile iz Sesvetskog Kraljevca doniravši pakete pilećeg mesa. - Svoju obitelj digao sam od stola. Spašavali smo goli život. Sekunde su doslovce bile u pitanju, prisjetio se Domagoj dana kada je Sava probila nasip u Rajevu Selu. S laganim smiješkom na licu govori kako mu je pas našao privremeni dom u Zagrebu, a čovjek koji ga je udomio kaže kako će mu ga vratiti tek kada se Domagoj vrati u svoju kuću. Kada će to biti i kada će 'Plivine perilice' prati rublje u kućama vlasnika koji su ih preuzeli toga dana, ne zna se… - Sumnjam da će to biti uskoro. Ako se obnova nastavi tempom kojim Udruženi sindikati Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja Pomoć u obnovi kuća u Gunji R Iako je toga srpanjskoga dana sjalo sunce, na licima ljudi tuga i jad. Dosta im je svega. Nije im bilo do razgovora. Govorile su njihove oči. Mnogi nisu suzdržali suze, jer su prije otprilike dva i pol mjeseca imali sve, a sada ovise o pomoći drugih. se krenulo ne vjerujem da će perilice rublja ubrzo proraditi, komentirala je Dragica. Prema pričama, veliki se broj ljudi smjestio u kućama prijatelja i znanaca u okolnim mjestima, ali i nepoznatih ljudi koji su se javljali da primaju ljude. Ujutro dolaze obnavljati svoje kuće, a u predvečerje se vraćaju u privremeni smještaj. Ima i onih koji spavaju u svojim kućama iako nisu obnovljene. - Žena i ja smo stavili dva madraca u potkrovlje i na tome spavamo. Vruće je, pa se ne trebamo pokrivati, a ionako ne idemo spavati prije 22-23 sata, čulo se sa strane. Posljedice poplave vidljive su na svakom koraku. Na nekim dijelovima još uvijek zečji nasipi. Pustoš. U zraku miris vlage i mulja. Trava više nije zelena... Ono što je ostalo od žita nije žuto…Sivilo…Gotovo ni jedna kuća nema ni prozora niti vrata. Ljudi su sve stvari i namješta izbacili van, jer je voda uništila sve… Ostali su goli zidovi. Na fasadama još uvijek vidljivi tragovi do kuda je bila voda. Na terasama uništeni kućanski aparati. Struje ima u jednom dijelu sela. Voda nije za piće. Na cesti kroz sela tek pokoji osobni automobil, vatrogasno vozilo… Nema ni pasa lutalica, gusaka, pa ni mačaka koje drijemaju pred ulazima u dvorišta. Nema svih onih prizora na koje smo navikli prolazeći kroz slavonska sela. Ne čuje se jutarnja pjesma pijetlova. Tek zvuk dlijeta i čekića… U inat toj puštoši, crvene pelargonije u punome cvatu na prozorima nekoliko kuća… adnici Đure Đakovića Te r m o e nergetska postrojenja iz Slavonskog Broda i pogona Lužani, članovi i nečlanovi te sindikalne podružnice SMH-IS-a, u nekoliko su navrata, tijekom srpnja, sudjelovali u akciji dragovoljnog rada na obnovi obiteljskih kuća u Gunji. - Moram naglasiti kako smo razočarani zatečenim stanjem i situacijom u kojoj se nalaze stanovnici Gunje. Odmah smo mogli uočiti kako je najveći problem u lošoj organizaciji, od njih samih, pa naviše. Prema odazivu naših članova, zaključujemo kako je lakše nazvati telefon, donirati par kuna, nego zasukati rukave i odraditi posao koji im je ovoga trenutka najpotrebniji, komentirala je Klara Galzina, glavna povjerenica Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijskog sindikata u Đuri Đakoviću TEP-u. sindikalna akcija | 9 Intervju s povodom Vedran Dragičević, predsjednik SMH-IS-a Potrebne su promjene Potkraj lipnja održan je Šesti kongres Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijskog sindikata. Tajnim glasovanjem, s jednim glasom prednosti, za predsjednika je izabran dosadašnji predsjednik Vedran Dragičević. Povod je to za razgovor s njime. Osvrnuo se na Kongres, dosadašnji rad i budućnost SMH-IS-a… Kako gledate na pobjedu s jednim glasom više? Demokraciji nije bitno je li jedan glas više ili stotinu glasova više. Kongres je pokazao kako je SMH-IS demokratski sindikat u kojemu je svima dopušteno da imaju svoje mišljenje o pojedinim problemima i da ih na svoj način žele ili pokušavaju riješiti. Jedan glas više znači kako je SMH-IS dovoljno sazrio da nakon svakih takvih situacija pronađe unutarnju snagu koju ima i da izađe snažniji nego što je do sada bio. Na Kongresu je izrečeno dosta kritika prema dosadašnjem radu i načinu vođenja SMH-IS-a. Jesu li te kritike, prema Vašemu mišljenju, opravdane? Bilo bi dobro da moj životni princip imaju i svi ostali, a to je da samokritički sagledaju svoj rad. Da bih kritizirao bilo koga, a to rijetko radim, jer smatram da svi rade maksimalno, treba pristupiti samokritički, reći kako sam napravio sve, nisam napravio to i to, a tek onda nekoga drugoga kritizirati. Naravno da se iz kritika mogu izvući pouke, no nažalost, ja iz ovih kritika nisam mogao izvući pouke. U kritikama sam vidio dosta pogrešnog razmišljanja. Da sam dobio neku novu viziju ja bih to prihvatio. Mislim kako SMH-IS ima dušu i srce, te zna način na koji treba rješavati probleme. No, osobe koje dugi niz godina rade u sindikatu trebaju se mijenjati, pratiti vrijeme u kojemu se nalaze i živjeti u realnosti. Volio bih da smo trgovačko društvo, pa bi bilo lako otpustiti ljude, ali mi smo sindikat, neprofitna organizacija koja okuplja članove i interes nam je očuvati njihova radna mjesta. Mi osobe zaposlene u sindikatu ponajprije trebamo brinuti o našim članovima. To trebamo shvatiti, jer to je temelj naše organizacije, aktivnosti i budućih planova u stabilizaciji sindikata. Sindikat jest i danas stabilan, što se tiče efikasnosti i odgovora na probleme koji Po čemu će se način rada i program SMH-IS-a za sljedeće mandatno razdoblje razlikovati od protekloga? Očekujem da ova kriza konačno krene s mrtve točke i da se počne nešto pozitivno događati. Sada je najvažnije i najnužnije da sve ono dobro što smo napravili do sada, pokušamo na određeni način i oploditi te stvoriti organizaciju koja će biti stabilnija nego što je bila do sada. Za to nam treba osnovni preduvjet, a to je ujedinjenje industrijskih sindikata na nacionalnoj razini. Na taj bi se način stvorila određena snaga koja bi bila u stanju odgovoriti predstojećim izazovima. Nelogično je da su u Hrvatskoj jedini jaki sindikati oni koji se financiraju iz državnoga proračuna, a da su industrijski sindikati, koji pune taj proračun, slabašni. 10 | sindikalna akcija Vedran Dragičević imaju naši članovi, no ne toliko dovoljno koliko se vremena gubilo na neke organizacijske stvari koje nemaju veze sa zaštitom interesa naših članova. Kako Vi ocjenjujete svoj rad i rad SMH-IS-a u proteklome mandatnome razdoblju? Posljednjih pet i pol godina, koliko sam na čelu ovoga Sindikata, bilo je najteže razdoblje u povijesti sindikata, s obzirom na gospodarsku krizu na globalnoj i nacionalnoj razini, a iz koje, na žalost, još uvijek nismo izašli. U postojećim trenucima bilo je izuzetno teško rukovoditi jednim industrijskim sindikatom koji ima svoju karizmu i oduvijek je bio povijesno i politički vrlo revolucionaran. Smatram kako je samim spašavanjem brodogradnje, jednim od naših najvažnijih sektora, pa i dijelom očuvanje strojne industrije, u danom trenutku napravljen maksimum. Mislim da je moj rad bio ljudski, i prema drugima i prema organizaciji. No, potrebna je promjena. Svi trebamo sagledati želje i realnost, te ih staviti na vagu i izabrati ono što je UDRUŽENI SINDIKATI najbolje za naše članstvo. Mi se financiramo od sindikalne članarine i vrlo je važno da pojedini ljudi promijene razmišljanje, jer kada »sjedneš na ovakvu funkciju«, kao što je funkcija predsjednika SMH-IS-a, koja je jako odgovorna i u kojoj treba dati cijeloga sebe, tek tada vidiš koliko možeš i koliko je moguće. U konačnici, kada gledaš neku stvar sa strane, kada ne uđeš u suštinu problema i ne sjedneš unutar njega, sve se čini jednostavno i lako. Zbog toga ponekad treba izabrati kompromis kao rješenje, koji ne smije ići na štetu naših članova. To treba biti kompromis koji će zadovoljiti obje strane. Kongres se održao pod sloganom »Industrija je naša budućnost«. Kakva je, prema Vašoj ocjeni, budućnost industrije u Hrvatskoj, a samim time i SMH-IS-a? Industrija u Hrvatskoj temelji se na nekoliko velikih tvrtki. To su i temeljne sindikalne podružnice SMH-IS-a. Dio tih tvrtki je neprivatiziran, poput Đure Đakovića i Končara. Privatizacija slijedi, a kod nas privatizacija uvijek znači da radnici ostaju bez radnih mjesta. SMH-IS se za to treba ozbiljno pripremiti kako do znanog scenarija ne bi došlo. U male tvrtke teško je ući i sindikalno organizirati radnike. Tu će trebati puno više raditi na terenu. Regionalni povjerenici SMH-IS-a trebat će znatno više biti s ljudima. Puno će više trebati raditi posao koji se do sada, na neki način, zanemarivao, jer se očekivalo kako će se neki problemi riješiti sami od sebe. A to nije tako. Treba se vratiti članu i poštovati ga u mjeri u kojoj smo ga poštovati devedesetih godina prošloga stoljeća. Činjenica je da je industrija naša budućnost i bez nje bi Hrvatska bila kao slika bez okvira. U tom smislu očekujem kako će političari konačno shvatiti, ne samo deklarativno, već istinski, kako trebaju pomoći industriji. Ja sam optimist. Da nije tako, ne bih radio ovaj posao. Smatram kako nema nerješivog problema, već samo nedostatka volje da se problem riješi. Turistička sezona 2014. u očima predsjednika STUH-a Kronično potplaćeni radnici O d turističke sezone 2014. puno se očekivalo. Već u svibnju, prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, tijekom prva četiri mjeseca ukupno su, u turističkim zanimanjima, novozaposlene 14.452 osobe, ili 22 posto više nego tijekom istoga razdoblja 2013. godine, a najtraženija zanimanja bila su konobar i kuhar. Ministar turizma Darko Lorencin govorio je »Te su brojke još jedan dokaz kako je i u ovim izazovnim vremenima turizam ne samo pokretač gospodarstva, već i generator ukupnog zapošljavanja«. Naglašavao je kako se »zadovoljan gost uvijek vraća, stoga na zaposlenima u turizmu leži ključ uspjeha idućih sezona«. Lijepo zvuči kada bi navedeni broj novozaposlenih bio rezultat povećane potrebe poslodavaca u turističkom sektoru za novim radnicima, ali, nažalost, znatan broj zaposlenih sezonaca su samo nadomjestak za radnike kojima su otkazani ugovori o radu na neodređeno vrijeme. To potvrđuju i objavljeni podaci o zaposlenosti DZS-a u kolovozu, ukazujući na nastavak rasta broja ukupno zaposlenih na mjesečnoj razini, te njegov daljnji pad na godišnjoj razini. Uz statističke podatke o broju dolazaka i noćenja, koji navode na zaključak kako će 2014. biti uspješnija od 2013., ministar turizma, na konferenciji za novinare, 9. rujna, u Zadru, osim najave očekivanog porasta prihoda od turizma za dva do tri posto, nije iznio relevantne financijske pokazatelje ovogodišnje predsezone i glavne sezone. Postavlja se pitanje: Mogu li statistički podaci o turističkom prometu u kolovozu stvarno izbrisati probleme koje je hrvatski turizam imao u predsezoni i većem dijelu srpnja? Pitanje je to koje ovih dana postavljaju gotovo svi turistički djelatnici, ali i javnost. S jedne strane, svjesni smo slike koju smo vidjeli oko sebe na turističkim područjima, dok s druge strane statistika demantira takvu stvarnost. Činjenica je da će rijetki turistički radnici iskazati zadovoljstvo ovogodišnjom sezonom, a veliki broj njih će kazati kako ju treba što prije zaboraviti i učiti na uočenim promašajima. Ipak ostaje nada kako će posezona donijeti očekivani rast, a sve misli i poslovi profesionalaca već su uvelike okrenuti prema poslovnoj 2015. godini. Pri kraju su planovi promidžbe za iduću godinu, određuju se strateška tržišta, potpisuju se ugovori … Postavlja se pitanje: Što je prioritet u pripremi turističke 2015. godine, koji bi osigurao manje stresa, neugodnih iznenađenja i razočaranja kakvih je bilo napretek u dosadašnjem dijelu ovogodišnje sezone, a čemu se pridružilo i loše vrijeme? Upravo to loše vrijeme ukazalo je na nedostatak dodatnih sadržaja koje bismo ponudili gostu u nemogućnosti korištenja mora i sunca. Kao predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske borio sam se za diferenciranu stopu PDV-a od deset posto, za smanjenje fiskalne presije i proaktivnu fiskalnu politiku koja će otvoriti vrata investicijama i razvoju, podizanju kvalitete, ali i zapošljavanju. Zaposleni u turizmu kronično su potplaćeni radnici. Velikim dijelom to je posljedica porezne presije koju ima djelatnost, pa poslodavci, nastojeći smanjiti troškove, rješenje nalaze u otpuštanju zaposlenih na neodređeno vrijeme i smanjenju plaća. Svi turistički radnici složni su kako bi upravo čelnici hrvatskoga turizma trebali braniti interes struke u Vladi, zagovarajući iskorak našega turizma u konkurentskom, profitabilnom i kvalitativnom smislu u 2015. godini. Eduard Andrić sindikalna akcija | 11 Naši sindikalni povjerenici Zdravko Trupković, sindikalni povjerenik STH za Mercator – Karlovac i okolica Čovjek od povjerenja P reuzimajući Mercator, Koncern Agrokor nije preuzeo sve njegove trgovine. Među onima koje nije preuzeo nalazi se i Mercator Karlovac, Antuna Mihanovića 9, gdje radi i Zdravko Trupković, na radnome mjestu prodavača. Zdravko je sindikalni povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske za Mercator – Karlovac i okolica. Član je glavnog odbora STH i član Vijeća SSSH. U sindikatu je već tridesetak godina, a sindikalni povjerenik u Mercatoru je od njegovih početaka. Sindikalni povjerenik bio je i u tvrtki u kojoj je prethodno radio Tehnomerkuru, ali se ona raspala. Kakva je Zdravkova sudbina i sudbina ostalih njegovih kolegica i kolega ne zna se. Ukupno tri prodavaonice ostale su, za sada, „ničije“. Tužna lica, Zdravko govori o novoj prodaji, a ako ne uspije, svi, uključujući i njega, završit će na Hrvatskome zavodu za zapošljavanje. Neizvjesna je sudbina pedesetak radnika. Zdravko svjedoči o teškim radnim uvjetima. Kaže, malo je ljudi. Nedavno je bio na ispomoći u „Tekstilki“. U popodnevnim satima radilo je samo troje radnika. Jedan je bio u pekari, kolegica na odjelu, a Zdravko na blagajni, a povremeno je kolegica ostavljala rad na odjelu i dolazila na blagajnu. Ipak, komentirajući konstataciju kako su radnici u trgovini, posebice u velikih trgovačkim centrima robovi, tvrdi kako to ovisi o poslovođi prodavaonice. Gledajući vlastito iskustvo, tvrdi kako više pate radnici u malim dućanima. Tamo nema, primjerice, čistačica, pa prodavači duže ostaju i rade taj posao, a moraju dolaziti i ranije, posebice kada se mijenjaju cijene. Nitko im ne piše te sate. - Kada sam svojedobno radio u jednoj takvoj maloj trgovini dolazio sam i odlazio sukladno radnome vremenu. Posljedično je poslovođa promijenio ponašanje prema drugim radnicima i za, do tada, neplaćene sate, počeo im davati slobodne dane, svjedoči Zdravko. Iako u sektoru trgovine prevladavaju ugovori o radu na određeno vrijeme, u Zdravkovu Mercatoru gotovo ih nema. Prevladavaju ugovori na neodređeno vrijeme. Tek rijetki imaju na određeno. Novoga zapošljavanja već duže vrijeme nije bilo, osim mesara kojih nema na tržištu. Kolektivnog ugovora u Mercatoru nema, ali plaće su redovite, u rangu djelatnosti – 2.800 – 2.900 kuna, uz plaćeni prijevoz i dodatak za topli obrok. Već nekoliko godina nema regresa, božićnice i darova za djecu. Svi oni koji su ostali u prodavaonicama koje je kupio Agrokor dobili su nove ugovore o radu, ali sa starim pravima koje su imali u Mercatoru. Sindikalna organiziranost u Mercatoru nije velika, ali se, s obzirom na sve teža vremena, sve veći broj radnika učlanjuje, razmišljajući kako će im sindikat možda zatrebati. - Sindikat će lakše otvoriti vrata od pojedinca i više će te zaštititi nego što to možeš sam, govori taj pedesetsedmogodišnji Karlovčanin. Zamoljen da komentira kako gleda na činjenicu da se zaposleni u sektoru trgovine žale na niz stvari, ali ih većina ne poduzima ništa da promijeni postojeće stanje, napominje kako se ljudi boje premještaja, ako imaju ugovore o radu na neodređeno vrijeme, ili se boje da im ugovor neće produžiti, ako imaju ugovor na određeno vrijeme. Svi oni razmišljaju kako, zapravo, trebaju biti sretni što rade. Osvrćući se na one koji traže pravne savjete od sindikata, a nisu njegovi - Ljudi su glasni, ali nisu glasni kada bi to trebali biti, zaključuje Zdravko. članovi, Zdravko napominje kako to nije moralno i nije fer prema radnicima koji plaćaju sindikalnu članarinu i isto tako dobivaju besplatne pravne savjete. Takvima bih prvi put pomogao, ali drugi puta ne bih. Uvjetovao bih im pomoć učlanjenjem u sindikat. Svatko može biti član sindikata, a da to njegov poslodavac ne zna, zaključuje Zdravko. Kaže kako je ista situacija i s radnicima koji se učlanjuju u sindikat kada im voda dođe do grla. Plate članarinu šest mjeseci unatrag i ostvare pravo na sve pogodnosti članstva u sindikat, iste koje ima i onaj koji godinama plaća sindikalnu članarinu. - Ljudski je pomoći, ali takve situacije nisu moralne, poručio je Zdravko, kojega u Sindikatu trgovine Hrvatske opisuju kao mirnog, strpljivog čovjeka od povjerenja, sindikalista na kojeg se možeš osloniti u svakom trenutku, koji ne pušta problem dok ga ne riješi. Udruženi sindikati »Konstruktor-inženjering« Situacija krajnje zabrinjavajuća Nakon 28 dana, 21. srpnja 2014., u »Konstruktorinženjeringu« okončan je štrajk zbog neisplate više plaća u kojem je sudjelovao dio radnika, uglavnom članova Sindikata graditeljstva Hrvatske, koji je i organizirao štrajk. N a inicijativu predsjednika SSSH Mladena Novosela, održan je sastanak čelnika središnjice SSSH i SGH, te članova štrajkaškog odbora sa Željkom Žderićem, predsjednikom Uprave, i njegovim suradnicima radi postizanja dogovora o nekim otvorenim pitanjima koja su ostala neusuglašena između štrajkaškog odbora i poslodavca. Na sastanku je postignut dogovor o ključnim spornim pitanjima vezanim uz štrajkaške zahtjeve koji su se tijekom štrajka i pregovora s poslodavcem redefinirali u odnosu na početne zahtjeve. Potpisan je Sporazum kojim su utvrđene obveze poslodavca vezane za dinamiku i osiguranje potraživanja radnika s osnova neisplaćenih plaća 2012. i 2013. godine, te dinamika isplata tekućih plaća i naknada. Sindikalna strana se obvezala prekinuti štrajk odmah nakon potpisivanja Sporazuma, a za dane provedene u štrajku, poslodavac se obvezao isplatiti radnicima minimalnu plaću, čime je za radnike u štrajku postignuta minimalna zaštita. Postizanje dogovornog rješenja i potpisivanjem Sporazuma izbjegnut je najavljivani štrajk glađu 20-ak očajnih radnika, branitelja Domovinskoga rata. Dva mjeseca nakon prekida štrajka i potpisivanja Sporazuma s poslodavcem, stanje je i dalje katastrofalno. Osim staroga duga iz 2012. godine, plaće nisu isplaćene za lipanj, srpanj i kolovoz 2014. godine. Gotovo svi proizvodni radnici su na čekanju. Pedesetak radnika je upućeno na rad u Srbiju. U »Konstruktoru« se nastavljaju pregovori s poslodavcem nakon kojih će SGH, zajedno sa sindikalnom podružnicom, dogovoriti daljnje sindikalne aktivnosti kako bi članovi u što kraćem vremenu namirili svoja dospjela potraživanja. Situacija je krajnje zabrinjavajuća, jer poslodavac i dalje nema dovoljno posla, te je najveći broj radnika na tzv. čekanju, a očekivanja od predstečajne nagodbe sve su manja. Kako napominju u SGH, na žalost, stečajni postupak je sve izgledniji put namirivanja tražbina radnika. Osim splitskog »Konstruktora«, dvadesetak poslodavaca u kojima je SGH organiziran, neredovito isplaćuju plaće radnicima, a među njima se nalaze, do jučer velike, renomirane građevinske tvrtke poput »Hidroelektre niskogradnje« Zagreb, s četiri neisplaćene plaće, i »Zagorje tehnobetona« Varaždin s dvije neisplaćene plaće. Otvoreno pismo SOMK-a gradonačelniku Grada Zagreba Započnimo kolektivno pregovaranje u dobroj vjeri! S indikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) uputio je sredinom srpnja gradonačelniku Grada Zagreba Milanu Bandiću otvoreno pismo u kojemu se osuđuje njegovo ponašanje i ignoriranje sindikata, te odbijanje kolektivnih pregovora za zaposlene u predškolskim ustanovama. Naime, nakon 17 godina, više od 5.000 zaposlenih u predškolskim ustanovama ostalo je bez kolektivnog ugovora i uređenog sustava plaća, što je nedopustivo. - Prihvaćanje ponuđenih prijedloga Pravilnika o radu išlo bi na štetu radnika. Posebno upozoravamo na realnu mogućnost umanjenja plaća iz mjeseca u mjesec (članak 66. i 100. Pravilnika), kao i isplatu drugih materijalnih prava ako se vrtiću iz sredstava proračuna Grada Zagreba ne osiguraju sredstva. S obzirom na to da dječji vrtići ne mogu iz vlastitih prihoda ili drugih izvora nadoknaditi razliku sredstava za isplate plaća svih zaposlenih, to bi izravno ugrozilo funkcioniranje dječjih vrtića, a time i egzistenciju zaposlenih u vrtićima i njihovih obitelji, zaključeno je u otvorenome pismu SOMK-a. Gradonačelniku Milanu Bandiću upućen je apel za početkom kolektivnih pregovara sa sindikatima u dobroj vjeri i na zadovoljstvo obiju strana. Tisak d.d. Novi izbori za članove radničkoga vijeća N akon što su sudskom presudom poništeni izbori za članove radničkoga vijeća Tisak d.d. provedeni u ožujku ove godine, u tijeku je novi izborni postupak za izbor članova radničkoga vijeća i povjerenika radnika za zaštitu na radu u tome društvu. Sindikat Novine i Sindikat trgovine Hrvatske izlaze na izbore 25. rujna sa zajedničkom listom. Nositelj liste za članove RV-a je Krešimir Tomašković a za povjerenike radnika za zaštitu na radu Miroslav Vlasac. sindikalna akcija | 13 PRAVNI SAVJETI PITANJE: Kod poslodavca sam bila zaposlena temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme devet godina neprekidno. Zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi bila sam na bolovanju tri mjeseca (svibanj, lipanj i srpanj 2013.). Odmah nakon povratka s bolovanja, 1. kolovoza 2013. godine, poslodavac mi je uručio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uz otkazni rok od dva mjeseca. Na odluku o otkazu nisam se žalila. Tijekom otkaznoga roka također sam koristila po nekoliko dana bolovanja i to deset dana u kolovozu 2013. i pet dana u rujnu 2013., za što mi je otkazni rok produžen te je istekao 16. listopada 2013. godine. Istekom otkaznog roka poslodavac mi je isplatio otpremninu te uručio obračun otpremnine. Međutim, iz obračuna je vidljivo da je poslodavac u obračun uzeo mjesece kada sam bila na bolovanju i ostvarila primanja manja od onih koja bih ostvarila da sam radila. Je li takav obračun otpremnine valjan? Je li kasno sudskim putem tražiti isplatu razlike otpremnine? (K.Z., Novska) ODGOVOR: Prema odredbi čl. 119., st. 1. i 2. Zakona o radu, radnik kojemu poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Sukladno odredbama Zakona o radu potrebno je razlikovati plaću koju radnik prima za razdoblja kada radi od naknade plaće koju radnik prima za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga, pa tako i za vrijeme bolovanja. Budući da se prema odredbi čl. 119. Zakona o radu otpremnina utvrđuje prema prosječnoj plaći, a ne naknadi plaće, to je Vaš poslodavac pogrešno obračunao otpremninu uzimajući u obračun naknadu plaće 14 | sindikalna akcija Odgovara: Ines Duk, pravna zastupnica u Uredu SSSH Sisačko-moslavačke županije za vrijeme bolovanja. Slijedom navedenoga, u obračun je potrebno uzeti posljednje tri plaće koje ste ostvarili prije prestanka ugovora o radu, odnosno prije nastupa bolovanja, a to su veljača, ožujak i travanj 2013. godine. U prilog navedenome govori i sudska praksa (Županijski sud u Sisku, Gž-1027/2010. od 13. svibnja 2010.; Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1545/10. od 8. lipnja 2011.). Budući da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine, svoje pravo još uvijek možete ostvarivati sudskim putem. PITANJE: Poslodavac je u svibnju ove godine izradio raspored korištenja godišnjih odmora i dostavio ga svim radnicima. Prema navedenom rasporedu imam pravo na godišnji odmor u ukupnom trajanju od 24 radna dana koje sam iskoristio u cijelosti u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 1. kolovoza 2014. godine, prema poslodavčevoj odluci. Nakon povratka s godišnjeg odmora, poslodavac mi je 11. kolovoza 2014. godine uručio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga, uz otkazni rok od mjesec dana. U odluci također piše da za vrijeme otkaznog roka nisam dužan dolaziti na posao. Nakon nekoliko dana poslodavac me pozvao na razgovor. Rečeno mi je da ću za vrijeme otkaznog roka primati minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Naglašeno je kako prema novom ZOR-u nemam pravo na cijeli godišnji odmor, već samo na 16 radnih dana te da sam osam dana godišnjeg odmora neosnovano koristio. Također mi je ponuđeno da potpišem izjavu o prijeboju kojom poslodavcu dopuštam da na plaći za kolovoz obustavi iznos naknade plaće za osam dana godišnjeg odmora, što sam poslodavcu navodno dužan. Izjavu nisam potpisao. Je li takvo poslodavčevo postupanje u skladu sa zakonom? Jesam li doista dužan vratiti naknadu plaće za osam dana godišnjeg odmora? (T.Š., Sunja) ODGOVOR: Sukladno čl. 122., st. 4. (čl. 114., st. 4.) Zakona o radu, radniku koji je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, poslodavac je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. To znači da Vam je poslodavac dužan za vrijeme otkaznog roka, koji na njegov zahtjev ne odrađujete, isplatiti naknadu plaće koja ne može iznositi manje od Vaše prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Nadalje, prema čl. 59. »starog« ZOR-a, radniku kojemu radni odnos prestaje nakon 1. srpnja, pripada pravo na puni godišnji odmor. Prema čl. 78. »novog« ZOR-a, koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. godine, radnik kojemu prestaje radni odnos, za tu godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Međutim, poslodavac koji je radniku prije prestanka radnog odnosa omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od onoga koji bi mu pripadao, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora. Dakle, iako Vam radni odnos prestaje nakon stupanja na snagu novog ZOR-a, poslodavac nema nikakva prava tražiti vraćanje razlike naknade plaće za godišnji odmor. Također, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Stoga ste dobro učinili što niste potpisali ponuđenu izjavu o prijeboju. ZABAVNI KUTAK Nagradna križaljka KUPON BR. 434 Ime i prezime: ___________________________________ Adresa: ___________________________________ ___________________________________ Rješenje nagradne križaljke: ___________________________________ Kupon s točnim odgovorom pošaljite na sljedeću adresu: «SINDIKALNA AKCIJA” (za nagradnu križaljku), 10000 ZAGREB, Trg kralja Petra Krešimira IV. br.2, najkasnije do 10. listopada 2014. RJEŠENJE NAGRADNE KRIŽALJKE IZ PROŠLOG BROJA: FIZIČKI RAD DOBITNICI NAGRADA: Po 100,00 kuna dobili su: 1. Ivan Peić Bodovaljci 24, 35420 Staro Petrovo Selo 2. TATJANA GRGAR VLAŠIĆ Posavska 43, 10415 Novo Čiće 3. ANA VRAČARIĆ M. Gupca 6 a, 31433 Podgorač Nagrade daje Savez samostalnih sindikata Hrvatske sindikalna akcija | 15 PREDLAŽEMO NOVO IZDANJE SSSH 14 ove 09/09/2014 10:32 am Page 2 Zakon o radu Novi Zakon o radu (ZOR) stupio je na snagu 7. kolovoza 2014. godine. Sastoji se od dvije glavne cjeline i to dijela kojim se uređuju individualni radni odnosi i dijela kojim se uređuju kolektivni radni odnosi. Ako želite sve saznati o ugovorima o radu na određeno vrijeme, privremenome zapošljavanju putem agencija, radnom vremenu, jednakome i nejednakome rasporedu radnoga vremena, odmorima i dopustima, prestanku ugovora o radu i otkaznim rokovima, kolektivnim ugovorima…, onda bi Zakon o radu trebao biti sastavnim dijelom Vaše osobne biblioteke. Radi lakšeg snalaženja, ovo izdanje sadrži i kratki vodič kroz Zakon, s osvrtom na novine u odnosu na stari ZOR, te tabelarni prikaz uređenja prava i obveza radnika. SSSH ZAKON O RADU NARUDŽBENICA " Ime i prezime ili naziv sindikalne podružnice: ___________________________________________________ OIB: __________________________________________________________________________________________ Adresa i kontakt telefon: _______________________________________________________________________ Mjesto i poštanski broj: __________________________________________________________________________ Ime i prezime sindikalnog povjerenika (ako je naručitelj podružnica): _______________________________________ Naručujem __________ primjeraka Zakona o radu, cijena 30,00 kuna po primjerku. Iznos od __________ kuna uplaćen na račun SSSH, broj HR6324840081102644193, model 00, poziv na broj 311103, s naznakom »ZOR«. Narudžbenicu ili kopiju uplatnice poslati poštom na adresu:: Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2, 10 000 Zagreb, faksom na broj: 01 46 55 040, ili na mail: [email protected] . Dodatne informacije na tel: 01 46 55 052.