'Socionomika' sprječavanja kardiovaskularni bolesti Uloga socijalnih determinanti u prevenciji kardiovasklarnih bolesti Želimir Jakšić Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar» 'Socionomika' je duhovito ishitrena riječ za ovu priliku, što treba zahvaliti organizatorima. Riječ upućuje na suprotstavljanje genomike i socionomike kao trajnog prožimanja prirode i društva. Odgovor dakako nije u 'ili', već 'i - i', premda se uz svaku novu tehnologiju javljaju mišljenja da će biti moguće pobjeći iz društvenih okvira. Nasuprot tome, socijalna medicina je nastala da unaprijedi zdravlje unutar društvenih odnosa i sukoba. U toj uglavnom uspješnoj borbi u jednoj fazi zanijela se mogućnošću eugeničke bio-intervencije i tako pomogla da dođe do holokausta. U drugim prilikama prihvatila je birokratiziranu državnu medicinu kako bi uspješnije provela programe i tako zanemarila bitne ljudske potrebe. 1. Pedeset godina dominacije epidemiologije rizika. Kao reakcija na spomenuta iskustva, javila se tendencija da se u 'novoj epidemiologiji' nezaraznih bolesti, premda rođenoj u okviru socijalne medicine, ipak pobjegne od socio-političke stvarnosti u uže bio-tehnološko gledanje na zdravlje. Stoga kod istraživanja postaje važnija identifikacija rizika, vezanih za ponašanje pojedinaca, nego odrednice koje do takvog ponašanja dovode. U preventivnom nastojanju javnog zdravstva to dovodi do naglaska na rano otkrivanje i 'liječenje' rizičnih faktora, odn. mijenjanja životnog stila ugrožene žrtve. Takvo usmjerenje prema pojedincu nije najuspješnija strategija prevencije (G Rose), kao što nisu ni vertikalni programi suzbijanja svake bolesti i rizika posebno. U pozadini se također krije bitno pitanje: želimo li poboljšati kvalitetu života ili težiti dugovječnosti? 2. Stručnjaci u našoj zemlji pravovremeno su prepoznali epidemiju kroničnih nezaraznih bolesti (1960) i stjecajem okolnosti sudjelovali u prvim velikim međunarodnim studijama (Framingham Heart Study, The Seven Countries Study). Na taj se način proširilo i naše shvaćanja integrirane medicine (npr. M Mimica, te Škola narodnog zdravlja sa 'Zagreb Multifactorial Preliminary Study' što je bio početak programa 'Countrywide Integrated Noncommunicable Deseases Intervention' CINDI, 1968-82. I Glazunov). Naglašeno je osposobljavanje za samozaštitu, grupni rad s bolesnicima i uloga primarne zaštite i liječnika opće medicine (Ž Kulčar, A Vuletić, V Grahovac i mnogi drugi). Taj oblik 'horizontalizacije' zaštite bio je u skladu s politikom 'Zdravlje za sve' (Alma Ata, 1978, H Mahler), te unapređenja zdravlja u zajednici (Ottawa, 1985), te potaknuo inicijative, a i organizaciju interesnih udruga pacijenata i stručnjaka, a to je neoliberalizacijom medicine zamrlo i zaboravljeno, skoro sve, osim utopije suzbijanja kroničnih bolesti bez zdravstva. 3. Novi val socijalne edpidemiologije kruži svijetom, a kod nas zatišje. Black Report (1980) i rezultati nekoliko dugoročnih ispitivanja (npr. M Marmot, R Wilkinson) pokazali su višeslojni utjecaj socijalnih faktora na zdravlje: na razini kulture, općih socio-političkih prilika, društvene strukture (determinanti društvenog položaja), pa 'intermedijarnih' determinanti (koje određuju životni stil), te ulogu socijalne 'mreže' ('socijalni kapital') i rada socijalnih službi, obrazovanja i zdravstva. Javljaju se dakako i prepreke istraživanjima i provedbi socijalnih programa, osobito interesne i političke. 4. Globalna uzbuna zbog nezaraznih bolesti. Uz ekološke i socijalne nesigurnosti o zdravlju danas raspravljaju G8 i UN (Milenijski projekt, a 2010 i Rezolucija Generalne skupštine o kroničnim nezaraznim bolestima). Je li moderna Zapadna kultura zdravstveni hazard (R Eckersley)? Je li neoliberalizam opasan za zdravlje (WHO)? Koja su rješenja? (Th Schelling, A Sen, J Stiglitz, P Krugman, da citiramo samo ‘nobelovce’). Konceptualno su karike koje manjkaju i socionomika i genomika, tako slične, a tako različite: prva je više kolektivna, a druga individualna, prva je danas prestrašena i razočarana, druga sklonija nadi i utopijama. Jednoj i drugoj je cilj da unaprijede zdravlje, osiguraju suradnju raznih struka, i steknu povjerenje ljudi. Zajedničke karike koje manjkaju su 1. umješna suradnja s domaćinstvom/obitelji/susjedstvom, kao izvorom podataka i žarištem djelovanja, te 2. prisustvo zdravlja 'u svim politikama' (HiAP, 2008). Zbog naših socijalnih prilika, osobito nezaposlenosti i uključenja u globalni razvoj najvažnije je potaknuti jaki iskorak 'socionomike'.