20 godina “Glasa Bosne i Hercegovine”
Fikret Ferhatović
U decembru 1992. g. dobio sam
zadatak od Glavnog odbora Saveza
da pokrenem novine ”Glas BiH”. Tri
mjeseca poslije je izašao prvi broj i
novine su registrirane prema švedskim propisima. Postavljen sam za
odgovornog urednika, mada nisam
novinar, ali se računalo da ću iskoristiti ranija iskustva potrebna za
tehničko opremanje, uvođenje rutina rada kao i održavanje kontakta sa
švedskim organizacijama. Ipak, napominjem, da nije bilo kolektivnog
rada i stručnosti Midhata Ajanovića,
dizajnera Edina Hadžialića, lektorisanja Mire Čengić i drugih, pitanje
je da li bi novine bile takvog kvaliteta
i da li bi ikako izašle? Tekstovi i karikature Ajana su govorile više od hiljadu riječi. Kvalitetu su doprinosili
i drugi poznati novinari koji su pisali
u našem listu.
Razbijanje informativne
blokade
List je, prije svega, glasilo Saveza, kojim informiše društva, klubove,
udruženja, članstvo i širu javnost o
aktivnostima iz svog djelokruga. List
je u početku nastojao ponuditi što
više informacija iz domovine. To je
bilo razumljivo, jer se, osim vojne,
BiH nalazila i u informativnoj blokadi. Naš narod je bio nespreman i
izbezumljen frontalnim napadom
na našu domovinu. Krenulo se sa
demoniziranjem svih koji su osjećali BiH kao svoju domovinu, pa su
onda prešli na negiranje i svojatanje
naroda, kulture i jezika, da bi na kraju primjenjivali dva aršina, jedan za
povlašćene a drugi za ostale. Takva
politika je uveliko odlučivala o životu i smrti običnog čovjeka. Zbog toga
smo krenuli sa serijom članaka ”Riječnik zloupotrebe”, kako bismo bar
malo razbistrili vidike koje su nam
maglile naše komšije, kao i jedan dio
svijeta. Teme su bile Džihad, etnički
prostor, enklave, ”Turci”, genocid,
rat, pravda, Ovenove jezičke finese,
Jugoslavija, mudžahedini… Sve su
ovo teme pisane 1993. godine a i dandanas su vrlo aktuelne i korisne za
ponovo pročitati.
Istovremeno se javila izuzetna potreba za međusobnim informisanjem
2 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
ovdje u Švedskoj, odnosno o ovoj
zemlji koja je postala naše utočište.
Uređivanje jednog glasila je uvijek
dilema oko prioritiranja i zauzimanja stava, ali to možemo ostaviti za
neku drugu priliku.
”Glas BiH” je rođen u mojoj kući i
koristim priliku da se zahvalim mojoj
majci Veziri i supruzi Marianne koje
su nam kuhale hranu i pekle bezbroj
kahvi u toku mnogih neprospavanih
noći. Nije samo redakcija bila u mom
stanu, nego i sjedište Saveza. Valja reći
da su entuzijasti koji su radili u Savezu kao i na glasilu, činili to na potpuno
volonterskoj osnovi – bez ijedne krune nadoknade.Nama je, naime, bila
uskraćena pomoć od švedskog društva
jer su prve dvije godine sva sredstva
išla u Jugoslovenski savez, koji je ubijedio švedske vlasti da samo oni mogu
reprezentirati sve narode iz bivše Jugoslavije. Imali su plaćene prostorije,
plaćeno osoblje pa čak i vlastitu štampariju. Izdavali su svoje novine, pod
imenom ”Naše novine”, finasirane od
švedske države, koje su se besplatno
dijelile po prihvatilištima. Protiv tih
novina smo se borili jer smo se pitali,
može li se o tragičnim događalima u
Bosni i Hercegovini pisati i govoriti,
a da se ne pomenu hiljade nevino ubijenih žena i djece? Da se prikriju desetine silovanih žena i djevojčica? Da
se prešute koncentracioni logori, opsjednuti gradovi, razrušeni spomenici
kulture i vjerski objekti? Da, moglo
se, jer su provodili politiku Beograda
u ”Našim novinama”, a te novine nikako nisu mogle biti i naše.
To je bio jedan od razloga što smo
sa velikim žarom radili na našim tekstovima, ne očekujući da će drugi misliti i voditi brigu o nama više nego
što smo sami spremni.
Entuzijazam je bio ogroman
Agresija na Bosnu je bjesnila i
svakodnevno su pristizale nove grupe izbjeglica. Radili smo u hodu i
nismo mogli čekati na bolja vremena. Sami smo finansirali putovanja, spavali i jeli jedni kod drugih i
iznalazili novac za štampanje novog
”Glasa”. Obaveze u Savezu su zahtijevale danonoćni angažman, tako da
nismo mogli raditi nešto drugo. Pro-
bali smo prodavati novine i od prometa štampati nove brojeve ali smo
uvjek bili u minusu. Često nismo
imali srca uskratiti novine prispjeloj
izbjeglici samo zato što nema novca,
tako da smo dobar dio novina dijelili
besplatno. Sreća da smo uspjeli u početku obezbijediti privatne donatore,
a mi smo im sa zahvalnošću upisivali
imena u svakom broju.
Paralelno smo radili na tome da
se i šveđani informišu, pa smo u tu
svrhu uvjek bili na usluzi švedskim
medijima. Ubrzo smo shvatili da su
oni koji su htjeli znati šta se dešava u
BiH to i znali, ali je većina, na žalost,
dobijala izvještaje od naših susjeda,
tako da je običan Šveđanin ostajao
zbunjen i lagano se formiralo mišljenje da mi Balkanci imamo samo
jednu želju a to je da ubijamo jedni druge. Valjalo je objašnjavati da
ima razlike između žrtve i agresora
i ako to ne shvate može se to i njima
jednom desiti. I mi smo na Balkanu
učeni u školama da su neki divljaci
ranije ratovali, ali obzirom da smo
mi civilizirani da se to nama ne može
desiti. Ali nam se desilo. I to krvavo.
Davno su rekli, onaj ko ne uči od historije, tome se historija ponavlja.
I na kraju, želim reći da sam ponosan da sam i ja učestvovao u stvaranju ”Glasa BiH”, glasilu koje i danas
izlazi i izlaziće sve dok bude potrebe
i entuzijasta.
OSNOVAN / GRUNDAT 1993
Izdavač / Utgivare
Savez bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj / BosniskHercegovinska Riksförbundet i
Sverige
Glavni i odgovorni urednik /
Chef redaktör och
ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik /
Grafisk redaktör
CILAR
Lektor /
Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija / Redaktion
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Adresa redakcije /
Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-mail: [email protected]
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata (4 broja):
100 SEK
Švedska: PG 621 69 04-0
Pretplata i reklame:
0046 (0)11 16 66 22
G
las Bosne i Hercegovine” izlazi već dvadeset godina
i vjerovatno je najstariji list namijenjen prognanim
i širom svijeta rastjeranim Bosancima i Hercegovcima. Počeo je izlaziti dok je rat u domovini prijetio
nestankom drage nam Bosne i Hercegovine. Prvi urednik,
Fikret Ferhatović, vraća nas u to doba kada je žar za domovinom
bio neugasiv, kada su se kroz „Glas BiH“ oglašavali najpoznatiji
naši pisci i novinari. Rat nije uništio Bosnu i Hercegovinu, mir
nije ugasio „Glas BiH“.
Paradoksalno je da se i danas neke stvari ponavljaju. Neprijatelji
Bosne i Hercegovine reže opet i zatežu lance, više ne znaš ko s
kime i zbog čega pravi alijanse. Oni koji su na vlasti rade sve
da bi tu ostali i ništa im nije sveto, osim ličnog ćara. Svijetlih
izuzetaka ima, ali su oni daleko od mogućnosti da nešto krupnije
promijene u Bosni i Hercegovini. Svi se nadaju da će se stvari
pomjeriti sa mrtve tačke, a svi znamo da nada posljednja umire.
Koliko dugo još ostaje nadi do trenutka smrti?
I opet je pomoć neophodna Bosni i Hercegovini, pomoć svake
vrste. Ono što nas treba da raduje je da naša odrasla djeca, a neka
i ovdje rođena, nalaze načina da pomognu svojoj Bosni, svojim
vršnjacima. Sve je više projekata među gimnazijalcima u kojima prikupljaju novac,
odjeću, obuću, igračke i
organizuju njihov transport, uručivanje i prikaz
svake
poklonjene
i
utrošene krune. Ima opet
i krupnijih akcija, poput
projekta „Djeca djeci“
gdje se vrši koordinacija
pomoći u većem broju
gradova i na taj način se
racionalizuju troškovi. I
ono još važnije: na ovaj
način se povezuju naša
djeca i njeguju ljubav
prema našoj domovini i
našem narodu.
Rukopisi, crteži i fotografije
se ne vraćaju
Štampa / Tryck
UNIONINVESTPLASTIKA, Semizovac
Naslovnica / Omslag
Glas BiH
O naslovnici
Prva strana prvog broja „Glasa Bosne i Hercegovine“
www.bhsavez.org 3
Humanitarna akcija iz Švedske za BiH
Moji prijatelji iz Boråsa bili su
puni oduševljenja pričajući mi o
humanitarnoj akciji za djecu u BiH.
”Samo idi na stranicu Djeca djeci i
vidjećeš šta sve radimo”, preporučavali su oni i dodavali: ”A ti već
znaš Iću”. Da, Ismeta Iću Turšića, iz
Prijedora, a sada u švedskom gradu
Boråsu, znam, ali više preko njegovih roditelja, a posebno oca rahmetli
Mehe Turšića. On je bio jedan od
niza uglednih prijedorskih intelektualaca, koji su postali žrtve u zatiranju svega vrijednog u Bošnjaka.
Naravno, Ismet je neizbježan dio
BH Fanaticosa, koji širom Evrope
i svijeta prate i bodre bh. sportaše.
Pročitao sam tekstove na blogu i odlučio da je najbolje da o svemu što se
ovih dana događa popričam sa Ismetom. A Ismetova priča izgleda ovako:
„Krajem decembra pokrenuo sam
jednu akciju sa ciljem da odjeću što
je postala tijesna mojoj Uni pošaljem
u BiH, jer sigurno ima neko u domovini kome je potrebnija. S obzirom
da je u Boråsu u zadnjih par godina
nastao pravi “baby-boom”, otvorio
sam grupu na facebooku putem koje
sam kontaktirao raju koja je, kao i
mi, preplavljena garderobom iz koje
djeca izrastu za par sedmica. Mislio
sam da ćemo možda iskupiti 10-15
paketa i da ćemo lako naći sredstva
da to pošaljemo preko nekog od autoprevoznika uz naknadu od 20-30
KM po paketu.
Nismo imali djetinjstva,
neka ga oni imaju
- Grupa je dobila ime ”Djeca
djeci”, jer je prva pomisao bila ta
da su mnogi od nas došli u Švedsku
kao djeca. Iz domovine smo donijeli
uspomene na sretna djetinjstva koja
je naglo prekinuo rat. Mnogi sigurno, baš kao i ja, u glavi još uvijek
nose neke ”loše filmove” iz ’92-’95.
Svakom posjetom domovini te loše
slike ponovno ožive. Zbog svega što
nam se tad dešavalo, dio nas nikada neće ni odrasti i uvijek ćemo biti
djeca - djeca jednog jebenog rata…
4 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
Igrom slučaja stupio sam u kontakt
sa Amrom Škaljo-Lundberg iz organizacije “Våra barn/Naša djeca”,
koja nam je od prvog dana davala
svoju maksimalnu podršku i otvarala oči, jer mnogi od nas nisu ni bili
svjesni kako je ”gadna” situacija u
domovima za nezbrinutu djecu. Da
je stanje u domovini loše, to nam
je bilo savršeno jasno. Da je toliko
loše koliko smo poslije saznali, to
nismo mogli ni pretpostaviti. Da li
ste znali da u BiH ima 4.000 djece
bez oba roditelja, koja su prepušteni na milost i nemilost nefunkcionalnih drzavnih institucija? U neuslovnim domovima ponekad jedna
njegovateljica radi sa oko 20 djece!
Svakim danom sve nas je više
-Evo, vraćamo se na akciju u Švedskoj. Iznenadio sam se kada smo
samo nakon par dana imali oko 500
članova u iz cijele Švedske. Ubrzo će
grupa narasti na preko 4.000 članova. Među njima je veliki broj mojih
prijatelja koje sam upoznao kroz
BH Fanaticose i za koje sam znao
da “neće izdati” i da su tu sa mnom
do kraja, dok se pos’o ne završi.
Borås, Malmö, Göteborg, Värnamo,
Älmhult, Kristianstad, Växjö, Helsingborg, Örebro, Stockholm... Jedan po jedan, u svakom gradu se našao neko ko je pokretao druge i ko je
bio odgovoran za svoj grad i regiju.
Telefon mi je zvonio k’o u centrali,
svi su se nudili da pomognu. Broj paketa i volontera
iznenadio nas je - pozitivno
- U Boråsu je bilo prvo prikupljanje. Oko 300 paketa odjeće, obuće
i igračaka skupilo se za dva dana.
Bh.klub ”Bosna” Borås nam je izašao u susret sa lokalom za smještaj
paketa. Paketi nisu stizali samo iz
Boråsa, nego iz cijelog okruga, od
Växjöa, Trollhättana, pa do Halmstada. Ednan Hatić je preko firme u
kojoj radi (DSV) sredio lokal na njihovom terminalu, tako da smo pakete nakon par dana prebacili kod njih,
gdje smo ih poredali na palete, izvagali i popisali. Sedam dana kasnije, u
prostorijama džemata u Göteborgu,
bilo je drugo prikupljanje. Oko 400
paketa! Elvir Raščić, Adnan i Vedad
Mujkanović, Emir Jakupović, Anis
Babajić i Emina Džaferović su tu
odradili ogroman posao. U Örebru i
Karlskogi je također postojala grupa
entuzijasta na čelu sa Jasminom Kobašlićem – Kobom. Prikupljene stvari su poslije prebacili u Stockholm i
ti su paketi otišli sa kamionom koji je
obezbijedila fondacija “Våra barn”.
Osim “Våra barn” sarađivali smo i
sa grupom Pomozi.ba. Elvir Karalić
i njegovi volonteri rade STRAŠAN
posao u domovini pomažući najugroženijim. Da njihova humanost ne
poznaje granice govori i činjenica da
su neki dan poslali nekoliko kamiona humanitarne pomoći za Siriju.
“Kako da gledam onu djecu, ratnu si-
ročad, kako čuče u šatorima i nemaju
šta jesti? Pa,i mi smo sami bili u istoj
situaciji prije 20 godina!”, reče Elvir
prije mjesec dana. Reče i prikupi dovoljno stvari da napuni kamione i da
se zaputi na put pun neizvjesnosti,
vođen srcem. E, pa ljudino, SVAKA
TI ČAST!
Golalići za sretan završetak
Nazad na “Djeca djeci”. Nakon
što smo prikupili robu, poredali je na
palete i prebacili u magacin, bilo me
je malo strah da nećemo imati dovoljno novca da ovo sve pošaljemo. Tačno 33 palete su prikupljene u Boråsu
i Göteborgu, a to je pun šleper i to
košta oko 35.000 SK. Mi smo do tad
skupili nekih 20-tak hiljada, većinom
u Norveškoj kod raje iz Kongsvingera i Stavangera, mojih prijatelja iz
BH Fanaticosa. Iako nismo više aktivno skupljali robu, paketi su i dalje
pristizali, a Malmö još uvijek nije ni
počeo sa svojom akcijom. S obzirom
na jaku organizaciju koju smo dolje
imali, te na njihovu spremnost da se
ovo odradi krajnje ozbiljno, pretpostavljali smo da će se kod njih iskupiti najmanje duplo više nego što se
skupilo u Boråsu. Vedrana, Alma,
Mirela, Meho, Mujesira, Almedin,
Haris i Erna, zajedno sa mnogim
drugim, pokrenuli su lavinu u regiji
Skåne i za dva dana skupljanja imali
su oko 600-700 paketa, to jest, najmanje još jedan šleper. Cijena da se
to pošalje i po postojećoj tarifi je oko
70.000 kruna! Vrtoglavica i mučnina
u stomaku. Šta ćemo ako ne bude dovoljno novca… “Våra barn” su nam
mogli pomoći, ali ne za ovoliku količinu robe. Da smo išli preko njih
trebalo bi oko godinu dana da se ovo
sve pošalje, a nisu imali ni adekvatan
prostor da prime tolike pakete. Kriza…Problem je riješio jedan čovjek
za kojeg je ovo možda bio mali potez,
ali koji je za nas značio toliko puno.
Zlatan Golalić, vlasnik firme “Plivit
Trade”, čuo je za ovu našu akciju i
ponudio nam svoju pomoć. Dva besplatna transporta za početak iz
Švedske do domovine. Nismo mogli
vjerovati! Nama je ostavio samo da
sredimo ”papirologiju” što se ispostavilo da i nije bilo baš “samo”. Erna iz
Malmöa, Elvir iz Göeteborga, Amra
iz “Våra barn” i Elvir iz Pomozi.ba
su se dali u sređivanje ovog dijela
posla. Ispostaviće se da je najmanji
problem bio angažovati raju da dadne nešto od sebe. Birokratija u BiH
je zamršeni čvor za koji treba i strpljenja i tvrdoglavosti da bi se izašlo
s njim na kraj.
Prešao granicu
Nakon mnogo peripetija i povlačenja veza i vezica, uspjeli smo sve
ovo završiti i kamion je 11. februara
krenuo iz Göteborga ka domovini.
Bilo je malo komplikacija na hrvatskoj granici, ali na svu sreću kamion
je prošao i garderoba, obuća i igračke su stigle u domovinu 17. februara. Dalju brigu oko raspodjele po
domovima preuzima organizacija
Pomozi.ba. (U vrijeme razgovora
kamion iz Malmöa nije bio još krenuo put BiH).
Naredni planovi
Emocije oko ove akcije i ovo što
sam doživio u zadnja dva mjeseca
teško je za opisati riječima. Osjetio
sam slogu, želju da se pomogne, osjetio sam da nisam sam sa ovakvim načinom razmišljanja i na koncu svega,
dobio sam potvrdu onog što sam znao
odranije: kada smo složni, mi Bosanci i Hercegovci smo NEPOBJEDIVI.
NEMA BOLJIH LJUDI OD NAS!
Nakon ovog naša grupa i stranica
ne miruju. Između brojnih slučajeva
jedan je gotovo završen. Putem grupe
”Djeca djeci” ovih dana prikupljeno
je oko 90 hiljada SK za liječenje i
pomoć malom Elvedinu Deronjiću, koji je ostao bez majke i sestre i
koji je sam, bolestan i treba novac za
operaciju. Akciju su vodile Vildana
Cederqvist i Dženita Hedberg, dvije jako angažovane žene iz fondacije
”Våra barn”.
Za kraj bio bi red da imenujem i
da se zahvalim poimenice svima koji
su dali svoj doprinos, ali vjerujte mi
da je to nemoguća misija. Toliko dobrote i humanosti sam doživio u zadnjih dva mjeseca da mi je ovo sigurno produžilo životni vijek za par godina i dalo mi dodatnu vjeru u ljude i
ljudsku dobrotu,” završava svoj raport
Ismet Ića Turšić, koji svoje izgubljeno
djetinjstva poklanja drugima.
Muhamed Mujakić
www.bhsavez.org 5
Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Sarajevu
Dječiji dom na Bjelavama, ranije zvan „Ljubica Ivezić“, poznat je
većini Sarajlija. Osnovan je davne
1900. godine i „kroz dugi niz godina mijenjao je nazive ali je djelatnost ostala ista, a to je prije svega
pružanje usluga cjelokupnog zbrinjavanja, odgoja, školovanja, zdravstvene zaštite djece bez roditeljskog
staranja i djece čiji je razvoj ometan porodičnim prilikama.“ Tako
se predstavljaju na svojoj veoma
finoj internet - stranici: www.djecijidombjelave.ba. Dovoljan razlog za
posjetu koju olakšava činjenica da
je vršilac dužnosti direktora Saudin Āurđević, moj prijatelj iz studentskih dana. Saudin me dočekuje
pravdajući se za nered u Domu, koji
ja ne primjećujem, kasnim povratkom sa Plivskih jezera gdje je dvadesetak djece bila na odmoru.
Saudin počinje predstavljanje
Doma sa faktima: „Ovaj Dom se finansira iz tri izvora. Kanton Sarajevo pokriva 70% troškova, dok ostali
dio dopunjavamo sa samostalnom
djelatnošću, gdje mi naplaćujemo
naše usluge od Centra za socijalni
rad, te sa robno-novčanim donacijama. Sve donacije se registruju u
Kantonu, tako da bi se izbjegle manipulacije sa sredstvima.“
Krećemo u šetnju Domom. Hodnici čisti i uredni, sve je na svom
mjestu.
„Prihvatamo svu djecu, kako
zdravu tako i onu koja su bolesna“,
nastavlja Saudin svoju priču. „Ova
ustanova je humanizirana, što znači da svakom djetetu prilazimo kao
pojednicu a ne samo kao pripadniku
grupe. Mi smo „zamjenski“ roditelji
i kao takvi činimo sve da ova djeca
dožive što ljepše i bezbolnije djetinjstvo. Mi spašavamo djecu iz porodica koje se rasipaju i gdje su djeca
već doživjela traumu. Naš posao nije
lak i nema alternative, naše greške
mogu biti nepopravljive. Trenutno
imamo stotinjak djece raspoređenih
u pet odjeljenja: dva bebi i po jedno
jasličko, predškolsko i školsko.“
6 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
Dolazimo na odjel gdje učenici
uživaju u ljetnjem raspustu. Nekolicina je na Facebooku, dok drugi gledaju serije na TV-u. Razgovaramo sa
Marinom i Admirom (o.a. imena su
fiktivna). Ostavljeni su od roditelja,
imaju oko 15 godina i tinejdžersko
interesovanje, kao i svi u njihovoj
generaciji. Probaju razne sportove,
bili su u košarkaškom kampu na
Vlašiću nekoliko dana. Marina više
voli odbojku, dok bi Admir želio još
malo probati košarku.
„Želimo našoj djeci priuštiti odmor i kad nam se ukaže mogućnost
onda je i iskoristimo. Ljeti uspijemo organizovati nekoliko ekskurzija tako da većina učenika dobije
priliku da posjeti neko od izletišta.
Nakon raspusta sve aktivnosti se
odvijaju većinom unutar Doma. U
posjete nam dolaze osobe iz politike, medija, kulture, sporta... Tako
smo imali posjete većine ambasadora i TV-kuća iz BiH, Edina Džeke,
Gorana Bregovića i mnogih drugih.
Naravno, svi su dolazili sa poklonima“, priča nam Saudin.
Dolazimo u predškolsko odjeljenje i zatičemo djecu kako ručaju.
Djeca skaču sa stolica i trče u zagrljaj, nedostaju mi ruke da bih ih sve
zagrlio. Suze mi naviru same. Vidim
da se djeca raduju i nepoznatima,
da su odgajatelji i osoblje sačuvali i
kod ovih nedužnika radost ljudskog
susreta. Ovo je najveseliji odjel.
Idemo prema bebi - odjeljenjima.
Saudin priča o tragediji iz 2007. godine koja je zadesila ovaj dio Doma,
kada je pet beba tragično izgubilo
život u požaru. Odjel je renoviran,
ali tuga nije preboljena.
Rastajem se sa Saudinom i domom na Bjelavama, ubijeđen da postoji način da se pomogne ovakvoj
djeci, bez obzira u kojoj ustanovi
živjela, a to je otvaranje novčanika
i davanje priloga.
Zato odriješite kesu.
Muharem Numanspahić
Oggi, dijete iz četiri Doma
”Rođen sam 1985. godine u Sarajevu i majka me je odmah ostavila u
Domu za djecu sa posebnim potrebama u Fojnici jer sam dobio dijagnozu
da imam vodu u glavi, te su ljekari
mislili da neću biti „normalno“ dijete.
Razlog što me je majka ostavila u tom
domu, kako sam poslije otkrio, bio je
što je to bilo najjeftinije. Nakon par
mjeseci i par operacija, počeo sam da
se oporavljam, hodam i pričam kao i
moji vršnjaci. Direktorica i ljekari su
onda dali sve od sebe da me premjeste
u dječiji dom za djecu bez roditeljske
brige, pošto moj oporavak u Fojnici
ne bi bio moguć zbog karaktera ove
ustanove.” - Ovako počinje svoju životnu priču Ognjen – Oggi Tomić, dijete čijem rođenju se ni njegova majka nije obradovala ali zvijezde jesu.
Oggi dobija smještaj u Domu u
Zenici i tu ostaje do 1992. godine.
Zbog loših uslova i sa samo sedam
godina odlučuje se na bijeg, bilo
gdje, samo dalje od Zenice. Oggi i
nekoliko njegovih vršnjaka uspijevaju se prebaciti u Visoko i skrivati se
nekoliko sedmica.
”Tada nisam imao pojma da je rat
zahvatio našu Bosnu! Tu nas je pronašla policija i smjestila u porodice,
jer mi nismo htjeli da kažemo odakle
smo došli. Policija nas je onda uputila u Sarajevo preko srpske granice.
Tu smo bili ispitivani od njihove vojske, nakon čega su nas pustili u grad.
Dolazak u Sarajevo je bio za nas veoma šokantan jer se granatiralo i pucalo na sve strane. Nama je to bilo jako
strašno, ali bolje nam je bilo tu nego
u domu iz kojeg smo pobjegli. U po-
četku smo bili smješteni u Domu za
maloljetne delikvente ''HUM'', gdje
je bilo veoma loše za nas, jer smo bili
najmlađi. Konačno nas je Socijalni centar prebacio u dom ”Ljubica
Ivezić” na Bjelavama, danas Dom za
djecu bez roditeljskog staranja, gdje
sam došao u ljeto ’94-te godine. Sjećam se dobro, to je bio prvi put u ko
zna koliko vremena da sam jeo izvrstan kuhani grah! Tako sam sa deset
godina promijenio četiri doma.
Na Bjelavama mi je bilo stvarno
OK, svi smo bili kao jedna velika porodica. 1997-te godine, kada je volonter iz škotske humanitarne organizacije „Hope and Homes for Children“
došao u Dom da nas uči fotografiji, ja
sam tada iskazao veliki interes prema
fotografiji, kamerama, objektivima...
Sjećam se dobro, kad smo po Sarajevu fotografisali ožiljke rata, uvidio
sam da je fotoaparat ponekad ulaznica za ljudsku dušu, da su ljudi spremni da fotografiju potkrijepe svojom
životnom pričom. To mi je i danas od
velike pomoći. U 15-toj godini dobijam punu podršku ove humanitarne
organizacije i odlazim u Veliku Britaniju, na Cambridge, da se školujem.
Danas imam diplome Fakulteta
Dokumentarnog filma i Internacionalne filmske škole. Sretno sam oženjen sa Aggie Ostrowskom iz Poljske
i radim u Privatnoj školi stranih jezika i kao reditelj za moju internet
stranicu www.oggitomic.com.
Nedavno sam bio u posjeti Domu
na Bjelavama gdje sam se sreo sa djecom i vaspitačima. Bilo mi je drago
da vidim da se mnogo toga promijenilo za djecu nabolje, pogotovo nakon nesreće gdje je pet beba izgubilo
život u požaru. Vidio sam da Saudin,
v.d. direktor, daje
110% od sebe da
toj djeci pruži podršku i ono što im
je potrebno da rastu i da se školuju
na najbolji način.
Ipak, smatram da
svako dijete treba
da ima svoju porodicu, biološku ili
adoptivnu”.
Muharem
Numanspahić
www.bhsavez.org 7
Humanitarne akcije iz Švedske za BiH
Tri mlade djevojke, 18-godišnjakinje, žive u Värnamu, a porijeklom
su iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Osim prijateljstva imaju i
san koji žele ostvariti zajedno i na
dobrom su putu da to učine. Čamka
Ćulum, Envera Aljić i Melisa Ramadani odlučile su da pomognu porodicama u Bosni i Hercegovini koje su
u teškoj situaciji. Djevojke pohađaju
ekonomsku gimnaziju u Värnamu i
zadatak im je da urade jedan projekt
u zadnjoj godini studija. Tu su vidjele svoju šansu i pokrenule su dobrotvorno poduzeće „Charity Hope“.
Teško je izdvojiti nekoga jer je u
Bosni i Hercegovini mnogo porodica koje oskudijevaju u hrani, loživu,
odjeći i novcu, ali uz pomoć Hayata i emisije ”Ispuni mi želju”, ove
tri djevojke stupile su u kontakt sa
jednom familijom kojoj žele pomoći
(pogledajte http://hayat.ba/ostvarane-zelje/41503-elja-im-je-da-baremjednu-no-odu-na-spavanje-punog-stomaka). Ovoj familiji nedostaje puno
toga: nemaju drva, nemaju odjeće,
nemaju toalet, u lošem su zdravstvenom stanju pa ne mogu raditi, a
mole samo za jedno - hranu. Od komšija nemaju velike pomoći: „Ako
Još dvije mlade mlade Bosanke, gimnazijalke Elma Kaljanac i
Arnela Karić iz Växjöa, pokrenule
su i uspješo završile humanitarni projekat: „Donacija Dječijem
domu na Bjelavama u Sarajevu“.
Ove djevojke su prikupljale novac, odjeću i obuću i o svemu su
pedantno vodile zabilješke. Troškove puta u Bosnu su same snosile da bi djeci predali što više novaca, dok im je „Papalina“ uzela
simboličnu naknadu za transport
osam paketa.
Projekat je započeo u oktobru
prošle godine i u februaru je došao
red da se donacija preda djeci ovoga doma. O utiscima u susretu sa
djecom na Bjelavama, Elma kaže:
„Mi živimo u zemlji gdje su
8 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
ih molimo za hranu, onda uzimamo
od njih i ono malo što oni imaju.
Odjeća se može sašiti, drvo nabaviti, toalet može čekati bolje dane ali
prazan stomak ne može čekati.“
Djevojke skupljaju sve: odjeću
svih veličina, igračke, novac. Sve
što sakupe do aprila lično će uručiti ugroženim porodicama o čemu
će pisati na svojoj stranici. Svi koji
žele da daju svoj doprinos mogu
djeca prioritet i željele smo pomoći djeci koja nemaju te mogućnosti. Zbog toga smo i startovale
ovaj projekat i za njega smo živjele ovih nekoliko mjeseci. Posjetili smo Dom 18. februara i djeca
su bila veoma vesela, kako zbog
naše posjete, tako i zbog poklona.
Moram reći da smo bile prijatno
se obratiti na mail: [email protected] ili uplatiti novac na konto: clearing 8417-8 broj
923531328-6.
Svaka kruna je dobrodošla, kažu
djevojke, i dodaju da planiraju organizirati dvije fešte za svoje vršnjake,
prodaju kolača i slatkiša. Zato, pomozite djevojkama da bi one pomogle našim zemljacima!
Fatima Veladžić
iznenađene uslovima u kojoj ova
djeca žive. Uvidjele smo da su i
ova djeca poštovana i vrijedna
i da je odnos njihovih staratelja prema njima pun nježnosti.
Bile smo dirnute jer smo osjetili ljubav koja vlada među njima
i shvatile smo da je ljubav ono
najbolje što se može dobiti i dati.
Sreli smo djecu koja se igraju,
druže i uče lekcije zajedno, koja
svoje probleme dijele sa starateljima. Direktor Saudin nas je
proveo Domom i od njega smo
dobile važne informacije koje su
potrebne našem projektu. Mislim
da smo i ja i Arnela izvukle pouku nakon ove posjete i da sada
cijenimo više ono što imamo. Na
kraju, hvala svima koji su nam
pomogli da ovaj projekat uspješno završimo”.
Alema Pendek
Likovi aktivista Alma Zahirović
Almina djeca
Životna priča Alme Zahirović, kćerke našeg poznatog
i priznatog aktiviste Dževada
Zahirovića, odslikava sudbinu
velikog broja njenih vršnjaka,
onih koji su, možda i najviše,
bili pogođeni ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini.
Srednjoškolci, isčupani iz svoje
mladosti u dragoj i poznatoj im
sredini, protjerani su u novu
zemlju i odjednom su postali
„prestari“ za dalje školovanje.
No, pođimo redom.
Alma je rođena u Bugojnu
1976.godine ali je najveći dio
svoga djetinjstva provela u Donjem Vakufu. Imala je sedam
godina kad je počela sa plesom
i igrom kroz ritmičku sekciju,
plesnu školu i folklor u Kulturno-umjetničkom
društvu
„Janj“ u ovome gradu. Završila je osnovnu školu i prvi razred srednje i onda je buknuo
rat. Naprasni odlazak iz ovoga
grada značio je prekid sa prijateljima i bijeg sa ocem, majkom Izom i bratom Selmirom u
Hrvatsku. Nakon godinu dana
dolaze u Švedsku u Stockholm.
Poslije glavnog grada sele se
u Valdemarsvik da bi se u decembru 1993.godine skrasili u
Motali.
Snalaženje u novoj zemlji
bilo je težak izazov ali i zanimljivo traganje za identitetom.
Sa sedamnaest godina i znanjem
engleskog upustila se Alma u učenje švedskog jezika, upoznavanje
novog naroda, novih prijatelja. Ro-
diteljima, Dževadu i Izi, bilo je teže,
ali kako kaže Alma: „Život je takav,
neke stvari se moraju prihvatiti“.
Tu počinje i Dževadovo i Almino
angažovanje u osnivanju udruženja
u Motali, pa „Ljiljan“ 1994.godine počinje sa radom. „Sama
sam skupila jednu grupu djece
u Motali i napravila malu folklornu postavu. Bila sam ponosna na njih jer su ova mala
djeca znala ko su i šta su, šta
je njihova tradicija i kultura i
kroz folklornu igru su htjeli da
je sačuvaju“. U Örebro su preselili 1998.godine. Alma je u
udruženju „Miris“ pokrenula
folklornu sekciju koju i danas
vodi. Folklorna grupa iz „Mirisa“ redovno nastupa na smotrama, kako regionalnim tako i
saveznim.
„Ono što me podstiče na
rad sa našom djecom je da se
ona veoma lako prilagođavaju
švedskom društvu i pri tome
ne znaju puno, ili gotovo ništa,
o Bosni i Hercegovini, domovini svojih roditelja. Ako im mi,
kao njihovi roditelji i prijatelji,
kroz rad u udruženjima, ali i
kroz kućni odgoj, ne pomognemo da spoznaju ko su, šta je njihova kultura i tradicija, veliki
je rizik da ćemo ih izgubiti. A
Bosna i Hercegovina će za njih
značiti isto što i bilo koja druga
država. Zato mi je veoma drago
kada vidim da se naša djeca još
uvijek druže na našim susretima i našim feštama“, ispovijeda
nam se Alma.
Pored folklorne grupe, Alma
se, poput oca Dževada, angažovala i
u radu muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“. Ovaj humanitarni rad zaokuplja je i danas,
„fadder“ je dva djeteta u Bosni, u
Gračanici i Sarajevu, učestvuje u
humanitarnim akcijama i radu u
organizacijama „Våra barn” (”Naša
djeca”) i ”Missing people” („Nestali
ljudi“). Alma i ovdje slijedi svoj životni moto: „Nikad ne radi drugome
ono što ne želiš da tebi neko uradi“.
Ona radi upravo ono što joj nalaže
njena savjest, brine se o drugima.
Alma živi i danas u Örebru, završila je školu za CNC-operatora i
majka je dvojice sinova.
Muharem Numanspahić
www.bhsavez.org 9
Neljubazna i ograničena politika o doseljenicima
Fölstera u najnovijem izvještaju.
Razvojni indeks –
doseljenici su resurs
U komunama koje imaju najmanji broj doseljenika (invandrare)
postoji više problema u socijalnoj
oblasti. Mjesta koja imaju više doseljenika imaju manje problema. Danas se vodi lažna (pseudo) debata o
efektima doseljavanja.
Ovo je suština mišljenja, na osnovu nove studije šefa Instituta za reforme (Reforminstitutet) Stefana
U istraživanju je korišten metod
UN-a prilagođen Švedskoj – tzv.
”razvojni indeks”. Glavna područja
istraživanja su: škola, posao, zdravlje, novac, bespomoćnost i društvena
izoliranost.
Osnovni je zaključak da se u Švedskoj vodi uskogrudna, ograničena pa
i ”neljubazna” politika u tumačenju
resursa doseljenika.
Od 5 najlošijih mjesta u indeksu
o ljudskom razvoju, 4 mjesta imaju
izuzetno malo doseljenika. Dvadeset
najgorih mjesta u Švedskoj ima manje doseljenika od prosjeka, dok 20
najboljih, ima više doseljenika, piše
Fölster.
Iznenađujući rezultati
suprotni stereotipima
Ovi iznenađujući rezultati studije
ne sadrže to da integracione probleme za dio grupa doseljenika treba
zanemariti, već da mnoga švedska
mjesta sa malo doseljenika imaju ozbiljne probleme u kontekstu istraživanog pitanja, mišljenja je Fölster.
Fölster smatra da ”ograničena politika prema doseljenicima, koja nije
uspješna, jest politika integracije u
Švedskoj”, te da je ”treba zamijeniti
sa širom politikom koja se hvata u koštac sa ”najnižom granicom” i nedostacima u poduzetničkoj preduzimljivosti, koja nažalost postoji u mnogim
komunama sa malo doseljenika”.
Uobičajena floskula u švedskim
političkim debatama je da su ”doseljenici teret koji opterećuje Šved10 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
sku”, teza koju je najnovija studija
opovrgnula, te čak pokazala da je
stvar obrnuta i da su doseljenici bogatstvo i blago za Švedsku.
Na floskuli o doseljenicima, mržnji i netoleranciji oprema njima,
nastala je čak politička partija Švedskih demokrata (Sverigedemokraterna-SD), koja je na poslednjim općim
izborima ušla u Švedski parlament
prekoračivši granicu od 4 procenta.
Mnogi su ”tumačili” njihov
uspjeh zabludom i greškom jer mnogi manje obrazovani glasači navodno
nisu razlikovali ovu stranku od Socijaldemokrata – S.
Međutim, vrijeme pokazuje da to
nije bila samo zabuna i greška (mada
je i toga bilo), već da popularnost SD
postaje sve veća i bliži se čak granici
od 10 procenata, te da ova partija u
realnosti postaje treća po veličini u
Švedskoj.
Mnogi mehanizmi igraju
značajnu ulogu
Postoji niz mehanizama koji čine
da neko mjesto ili komuna imaju
problem: pad cijena nekretnina, visoki troškovi novogradnje, loša snaga
konkurencije na tržištu plata i komunalni sistem ”ujednačavanja”, koji su
po mišljenju istraživača negativni za
razvoj i ekonomski prirast u ”slabim”
mjestima.
”O takvim osnovnim mehanizmima švedske političke partije nisu
sklone da diskutuju, što dovodi do
lažnih (pseudo) debata o efektima
doseljavanja”, tvrdi Fölster.
Drugim riječima, doseljenici su
resurs, nikako gubitak i promašaj!
Fikret Tufek
„Bosanska krajina“ će biti domaćin
18. Savezne smotre kulture i školstva u veoma poznatoj Baltik hali
u Malmöu 18. maja 2013. Počele su
intenzivne pripreme da naredna Savezna smotra bude na najvišem mogućem nivou. Predstavnici „Bosanske krajine“ su već održali sastanak
o realizaciji Savezne smotre kulture
i školstva sa predstavnicima Saveza
bh. udruženja u Švedskoj i dogovorili odgovornosti i zaduženja, a
„Bosanska krajina“ je već potpisala
ugovor za salu.
Predsjednica Saveza Azra Jelačić
ističe: „Dogovorili smo razglas za
trg i salu, ugovorili smo hranu, a
voditelj programa će biti Fikret Tufek. Molimo oblasne organizacije da
nam pošalju rezultate odmah nakon
održanih smotri.“
Kada su u pitanju regionalne smotre kulture i školstva, od Bešira Rašovića saznajemo da je prva već održana 2. marta u Göteborgu, druga je
u Gnosjöu 22. aprila, treća u Arbogi
ili Örebru 27. aprila i četvrta u Treleborgu 28. aprila.
Ove godine jedno izuzetno udruženje biva punoljetno. Davne 1995.
godine, u malom mjestu Mjölbyju,
osnovano je prvo bosanskohercegovačko-švedsko pčelarsko udruženje. Od osnivačke skupštine, kada
su imali šest članova, udruženje je
naraslo na respektabilnih 34 člana.
Zanimljivo je da udruženje pokriva
cijelu teritoriju Švedske i da se u njega mogu učlaniti svi zainteresovani
pčelari, bez obzira na mjesto boravka. Članovi bosanskohercegovačkošvedskog pčelarskog udruženja su
istovremeno članovi švedskih pčelarskih udruženja u mjestu boravka.
Članovi Udruženja su veoma
aktivni u mjesnim švedskim pčelarskim udruženjima, tako da je
priličan broj članova udruženja u
predsjedništvima ovih udruženja,
te oblasnih saveza. Jedan član ovog
pčelarskog udruženja, Rasudin Bećirbegović, izabran je za člana predsjedništva Saveza pčelara Švedske.
Više članova Udruženja dobilo je naziv „Gödkänd biodlare ” (napredni
pčelar), a trojica članova su položili
ispit ”Bi tillsyn” (pregledač pčela) i
djeluju u svojstvu pregledača u sklopu švedskih pčelarskih udruženja.
Članovi ovog bh. udruženja objavljuju stručne članke u švedskom
pčelarskom listu ”Bitidningen”.
Njihovi članci su veoma zapaženi i
cijenjeni od švedskih pčelara. Članovi Udruženja bivaju pozivani da
održe i predavanja i ona su veoma
posjećena. Nekoliko članova imaju
položene ispite kao ”Cirkelledare”
(voditelji kružoka) i kao ”Kursledare” (voditelji kurseva).
Ukolio ste zainteresovani za njihov rad, imate pitanja oko uzgoja
pčela ili želite biti član ovog udruženja, slobodno nazovite Senadina Bećirbegovića (tel. 0142 – 80554) Mjölby, Senada Grudića (0736347984)
iz Gislaveda ili Pašagu Ramića (
0739041387) iz Örebra.
Od prošle godine ovo vrijedno
udruženje član je Saveza bh. udruženja u Švedskoj.
Pašaga Ramić
U Malmöu je 24. februara 2013.
održana godišnja skupština bh. udruženja „Bosanska krajina“, na kojoj su
veoma uspješnim ocijenjeni rezultati rada udruženja u prošloj godini.
„Bosanska krajina“ ima oko hiljadu
aktivnih članova, gdje mladima pripada posebno mjesto.
Predsjednik udruženja Ferid Suljanović ističe: ”2012. je bila jako
uspješna, završili smo je impozantnim rezultatima. Imamo 6 zaposlenih, a sve su se sekcije izuzetno angažirale i ostvarile jako dobre rezultate.
Na svim bh. takmičenjima bili smo
pobjednici u najvećem broju disciplina, što govori o snazi našeg udruženja, najvećeg u Švedskoj.”
O aktuelnostima u Savezu bh.
udruženja u Švedskoj, uz pozdrave
delegatima, obratila se predsjednica
Azra Jelačić, kazavši da Savez dobija
svake godine manja sredstva a da su
pred njim velike akcije.
Mustafa Suljić, blagajnik, kazao
je da su prihodi 2,3 a rashodi 2,1 miliona kruna, te da je Bosanska krajina s prenesenim sredstvima iz 2011.
ostvarila uštedu od 458.000 kruna.
Senada Ferhatbegović, predsjednica Aktiva žena, istakla je niz aktivnosti kojima su žene doprinijele radu
udruženja, dok je Emira Suljić navela
niz kulturnih aktivnosti, među kojima su posebno značajni rad folklora,
hora i orkestra „Bosanske krajine“.
Vođa šahovske sekcije Said Hadžikadunić istakao je da su sa hrvatskim udruženjem „Mladost“ nastavili takmičenje u Drugoj diviziji i da su
na visokom drugom mjestu.
Indira Dervišević, koreograf,
istakla je da je „Bosanska krajina“ pobjednik folklora u seniorskoj
konkurenciji na Smotri kulture i
školstva koju je organizovao Savez
bh.udruženja u Švedskoj. Nagradno
putovanje je organizovano tako da se
učestvuje na Međunarodnom festivalu kulture u Kranju, u Sloveniji, 19.
i 20.aprila a da se prije toga, od 1218.aprila, gostuje u Jajcu, Gornjem
Vakufu, Sanskom Mostu i Prijedoru,
dok se preliminarno vrše dogovori s
Banjalukom.
F. Tufek
www.bhsavez.org 11
Dvadeset druga godišnja skupština BHRF-a
Redovna godišnja skupština Saveza bosanskohercegovačkih udruženja
u Švedskoj održana je 2.marta 2013.
godine u zgradi „Forum“ u Göteborgu. Domaćini ove skupštine bili su
članovi udruženja ”BiH” u Göteborgu na čelu s Rakom Muratagićem.
Azra Jelačić, predsjednica Saveza,
pozdravila je prisutne delegate i goste
i nakon toga su intonirane državne himne Bosne i Hercegovine i Švedske.
Gunilla Zimmerman, predstavnica NBV-a, obratila se Skupštini riječima da je osjetila, uprkos nepoznavanju bosanskog jezika, toplinu koja
vlada na ovoj skupštini. Iskoristila je
priliku da nam skrene pažnju koliko
je važno da dokumentiramo sve što
je vezano za našu kulturu i tradiciju,
običaje i historiju. Kako je rekla, svaka priča može biti veza naše djece sa
domovinom i svojim porijeklom.
Pored predstavnice NBV-a, među
gostima su bili Almedina Sačić,
predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena, raniji predsjednici Saveza Edib Poljo, Samir
Rajić i Sadeta Murić, Hiba Čelik,
potpredsjednica BHKRF-a, Edin
Pezo iz Saveza bh. logoraša u Švedskoj, kao i predstavnici svih oblasnih
organizacija. Pozivu na skupštinu
odazvalo se preko 50 delegata iz 21
udruženja.
Almedina Sačić je u svome pozdravnom govoru naglasila sljedeće:
“Dijelili smo se da bi se svako od nas
12 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
mogao fokusirati na jedan ćošak i
jedan zid kuće koju smo zajednički
gradili, da bi nam kuća bila što čvršća i ljepša. Naše aktivnosti su tako
isprepletene da je veoma teško vidjeti gdje su nam granice i zbog toga se
danas i mi osjećamo jednim dijelom
i domaćinom.”
U svom kratkom govoru predsjednica Jelačić je naglasila da se Savez
bh. udruženja nalazi u periodu promjena u načinu rada i organizovanja.
Ove promjene uslovljene su aktuelnom situacijom u švedskom društvu
kao i interesu članstva. Pitanja od
važnosti su podsticanje udruženja i
oblasnih organizacija u „školovanju“
budućeg kadra koji će biti sposoban
da preuzme kormilo Saveza, bolja
saradnja između udruženja, oblasnih
organizacija i Saveza, te veći respekt
prema organizatorima naših manifestacija kroz ažurno dostavljanje potrebnih podataka.
Radno predsjedništvo u sastavu:
Sadeta Murić (predsjedavajuća), Jasmin Bajrić, Sadeta Pašović, Almedina Sačić i Zemira Sarajlić uspješno je
vodilo Skupštinu kroz svih 16 tačaka
dnevnog reda.
U Izvještaju o radu Saveza
bh.udruženja navodi se da se broj
udruženja popeo na 55, dok je broj
članova porastao na 10.486 članova.
U periodu od aprila do decembra
2012.godine Savez nije imao zaposleno stručno lice na poslovima sekreta-
ra, što se nije dogodilo u historiji ove
organizacije. Unatoč tome su članovi
GO uspjeli nadomjestiti ovaj nedostatak svojim direktnim angažovanjem
i obimno postavljeni Program rada
za 2012. godinu je proveden gotovo
u cjelosti. Uspješno su organizovani
Smotra kulture i školstva u Växjöu,
jubilej 20.godina Saveza, tri seminara, otvaranje novih bosanskih dopunskih škola, redovna sportska takmičenja, rad u SSDBiH itd. Smanjenje
državne potpore za 190.000 kruna
dovelo je do otkazivanja seminara za
koreografe i prolongiranja odlaska
pobjednika Savezne smotre u BiH.
Kao komplement Izvještaju o radu,
prikazan je foto-kolaž o zajedničkim
aktivnostima Saveza i udruženja.
Smajo Murguz, predsjednik Organizacionog komiteta 10. Svjetskog prvenstva dijaspore BiH u malom fudbalu, koje će se održati u Västeråsu
od 3-5. maja 2013.godine informisao
je delegate o toku priprema.
Na ovoj skupštini su usvojene
promjene Statuta kojim se utvrđuju odnosi između Saveza, oblasnih
(länskih) organizacija i udruženja.
Izvršena je i dopuna Glavnog odbora
Saveza, tako da njega sada čine: Azra
Jelačić, Melina Glavaš, Fahudin
Muratagić, Dževad Zahirović, Enisa
Deumić, Elvisa Deumić, Almedina
Sačić, Jasmin Bajrić, Smajo Murguz,
Muhamed Cerić, Elmin Zeba i Jasim
Selimagić.
M.N.
Västerås: 10. svjetsko prvenstvo SSDBiH u malom nogometu
Na Šestom kongresu Svjetskog
saveza dijaspore BiH, održanom u
Sarajevu 2.juna 2012. godine, donešena je odluka da se 10. svjetsko
prvenstvo dijaspore BiH u malom
nogometu održi u Västeråsu (Kraljevina Švedska), u vremenu od 3. do 5.
maja 2013. godine. Iza te odluke stajala je ponuda i garancija da će organizacija biti na nivou od delegeta iz
Švedske Smaje Murguza. Normalno,
sve se dobro prodiskutovalo sa Muhamedom Cerićem, koordinatorom
za sport u Savezu bh. udruženja, a
posebno sa ranijim predsjednikom
Saveza Fikretom Kadićem i sadašnjom predsjednicom Azrom Jelačić.
Cijela oblast organizacioni
odbor
Zvanični domaćin ovog jubilarnog nadmetanja dijaspore BiH je
Savez bh. udruženja u Švedskoj, a
realizacija je povjerena oblasnoj organizaciji Västmanlanda. U gradu
Västeråsu, gdje će sve odvijati manifestacija– smještaj, takmičenje i
druženje, postoje dva bh. udruženja:
”Most” i ”BSK” (Bosanski sportski
klub). U Skultuni, gdje je i predsjednik Regionalne organizacije Smajo
Murguz, radi udruženje ”SveBiH”,
a nešto dalje je Enköping u kojem
je udruženje ”BiH” i ”kancelarija”
koordinatora za sport Muhameda
Cerića. U sve kulturne, dobrotvorne
i sportske manifestacije uključuju
se i bh. udruženja ”Ljiljan” Hallstahammar i ”Mejdan” Arboga. Članovi su mahom prognanici i izbjeglice
nakon agresije na BiH. Porijeklom
su od Trebinja, Bileće, pa sve do
ušća Save i Drine, te krajiških predjele oko Une i Sane. Oni svi djeluju
kao jedna porodica, a ovog puta su
u ulozi ”Organizacionog odbora”.
Ovakva manifestacija je velika čast,
ali i veliki izazov i zato su potrebne
zajedničke snage. Održano je više
sastanaka po pitanju organizacije, a
Murguz je kao političar i opštinski
rukovodilac dobio saglasnosti i konkretnu pomoć lokalnih vlasti. I dalje
se radi na detaljima, uz brigu da sve
protekne u najboljem redu, kako bi
se gosti osjećali ”kao kod kuće”.
Prilika za prezentaciju bh.
građana u Švedskoj
U Švedskoj živi oko 80.000 građana
porijeklom iz BiH i tu su u najvećem broju zbog agresije na njihovu
domovinu. Najviše ih je okupljeno u
Savezu bh. udruženja, koji je formiran 1992. godine da bi se pomoglo
domovini i sve većem valu izbjeglica. Kasnije su se formirali i drugi
savezi sa bh. predznakom. Za Savez
bh. udruženja ova manifestacija je
prilika da se gostima predstavi život
i razne aktivnosti bh. građana u ovoj
skandinavskoj zemlji. Bosanskohercegovačko-švedski savez žena u
Švedskoj poduzeo je konkretne korake: na Prvenstvo dolazi kompletan
Glavni odbor i u slobodnom vremenu i prostoru prezentiraće svoju aktivnost.
Posjeta predstavnika
GOSSDBiH
Delegacija Glavnog odbora SSDBiH - Anes Cerić, sekretar i Namik
Alimajstorović, član, posjetila je
Västerås. O onom što je do sada urađeno na organizaciji prezentovali
su im domaćini i članovi Glavnog
odbora Saveza Smajo Murguz, Muhamed Cerić i Fikret Kadić, član
GO SSDBiH. Izvršen je obilazak
objekata za smještaj učesnika, sale
za sastanke i prezentacije, te sportska arena ”Bombardier” u kojoj će
održati takmičenje na dva terena, te
svečana podjela nagrada i tradicionalno druženje uz kulturno-zabavni
program. Ova arena je do sada najveći i najkomforniji objekat u kojem
su se održala dosadašnja prvenstva.
Razgovarano je i o načinu prihvata
gostiju, ishrani i o propozicijama
i pravilima igre. Goste je primilo i
rukovodstvo Muslimanskog dobrotvornog društva Merhamet, koje je
već 20 godina najbolje organizovana humanitarna institucija među
bh. građanima u svijetu. Boravak
ove delegacije bio je prilika da se u
udruženju ”Most” organizuje okrugli sto na kojem se razgovaralo o
gotovo svim temama iz domena aktivnosti SSDBiH. Delegacija je ponijela povoljne utiske o kompletnoj
organizaciji i uvjerenje da će sve biti
u skladu sa jubilejejima: 20 godina
Saveza bh. udruženja i 10. sportsko
takmičenje dijaspore BiH.
Brzo i kvalitetno
informisanje
Do početka prvenstva ostalo je
još mnogo toga da se definiše i usaglasi. Najvažnije je da se informacije o svemu brzo šire i da međusobne
komunikacije budu stalne. Važno
je da zemlje učesnice imaju predstavnike koji su uvijek dostupni i
u kontaktu sa organizatorima i svojim članstvom. Uz najavu profesionalnih agencija iz BiH koje će medijski pratiti prvenstvo, domaćin je
kao novinu pripremio video-prenos
takmičenja putem interneta. Inžinjer Amir Halilović već je početkom
februara ispitao opremu i pokazalo
se da će se ovaj događaj moći pratiti uživo diljem svijeta. Bosanci i
Hercegovci, sportaši sa domovinom
u srcu, dobro su došli među svoje u
Švedsku, gdje će vam domaćin ponuditi gostoprimstvo i toplinu koju
samo naš čovjek može i zna da pruži. Od srca!
www.bhsavez.org 13
Till minne av Ruben Baggström
Ruben Baggström, 81, från Vadstena har avlidit. Han sörjs närmast av hustrun Ruth samt
döttrarna Marie och Åsa med familjer
Ruben Baggström var
en stark folkrörelseprofil med ett brett register. Inom Motorförarnas
Helnykterhetsförbund
MHF var han en dominerande kraft i årtionden. Han hade ett starkt
inflytande över verksamhetsutvecklingen
och
organisationen som förbundsstyrelseledamot,
deltagare i olika kommittéer och arbetsgrupper och inte minst som
valberedningsordförande där han varit med och
lyft fram flera personer
som idag innehar nyckelpositioner – t ex nuvarande förbundsordförande Maria Bergström,
som valdes in 1994.
Även i studieförbundet Nykterhetsrörelsens
Bildningsverksamhet
NBV hade Ruben Baggström ett avgörande inflytande – inte minst
som styrelseledamot i
sammanlagt 20 år. Med
dåvarande förbundsrektor Stefan Degerlund
genomfördes i början av
1990-talet en omfattande
modernisering av strukturen, som idag övriga
studieförbund följt efter. Ruben avgick som förbundsordförande så sent
som 2011. Då hade han bl. a. varit
med och rekryterat nuvarande förbundsrektorn Åke Marcusson.
Ruben Baggström hade förmågan
att göra avtryck på människor som
kom i hans väg. Ofta hade Ruben
Baggström glimten i ögat och nära
till skratt. Det var nog därför han
fick folk att lystra även om budskapet kunde vara tydligt och vasst.
Ruben Baggström växte upp i
14 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
pingströrelsen där hans pappa Stellan var pastor. Så småningom tog
livet nya banor och Ruben valde
Svenska Missionskyrkan som sin
andliga hemvist. Under en följd av år
fanns han med i ledningen för Missionskyrkans största församling –
Immanuelskyrkan i Stockholm.
Som ung grabb gick han med i
MHF. Tidigt blev han invald i förbundsstyrelsen där han blev parhäst
med ordförande Lars Danarö. De
drev på för att förändra och modernisera organisationen. När MHF-Ung-
dom bildades 1970 blev
Ruben Baggström dess
förste ordförande.
Yrkesmässigt började
Ruben Baggström sin
bana som journalist. Östergötlands Dagblad var
en av de första arbetsplatserna. Senare var han
chefredaktör för tidningarna Svenska Journalen
och Entreprenad.
Skola och utbildning var hjärtefrågor
för Ruben Baggström.
Här engagerade han sig
som skolpolitiker i dåvarande hemkommunen
Vallentuna, där han var
politiskt aktivt i moderaterna. Senare kom han
till
förlagsbranschen,
bl. a. till Gummessons
förlag. När det köptes
upp av Svenska kyrkans
förlag Verbum följde
Ruben Baggström med
som förlagschef, och fick
en framträdande roll vid
framtagandet av den Nya
Psalmboken.
Ruben Baggström var
också fram till sin död
engagerad i SIRA-skolorna, som bedriver skolverksamhet i Betlehem
och Jeriko. Dessa skolor
erbjuder undervisning till palestinska barn.
Ruben Baggström bodde sedan en
tid i Vadstena, där han bl. a. var aktiv
i Svenska kyrkan.
Vi vill uttrycka djup tacksamhet
över Ruben Baggströms livsverk.
Få har fått betyda så mycket för så
många. Våra tankar går till Ruth och
döttrarna Marie och Åsa som förlorat
en kär make och familjefar.
Arne Winerdal, MHF
Anders Castberger, NBV
NBV och
BHRF skapar
framtiden
tillsammans
Nu har NBV-Förbundet och BHRF
kommit överens om vad vi tillsammans ska satsa på under 2013.
Vi ska satsa på utvecklingskonferens, kunskapslyft, kultur och hälsa
och detta ska kunna speglas i tidningen GLAS. NBV är en del av den
statsstödda svenska folkbildningen,
där staten har 4 tydliga syften med
att stödja verksamhet:
1.Folkbildningen ska stödja verksamhet som bidrar till att stärka demokratin.
2. Folkbildningen ska göra det möjligt för människor att påverka sin
livssituation och delta i samhällsutvecklingen (genom ex. ideellt arbete)
3. Folkbildningen ska utjämna utbildningsklyftor och höja bildningsnivån i samhället.
4. Folkbildningen ska bredda intresset för kulturlivet.
BHRF samordnar den bosniskhercegovinska verksamheten inom
kultur, samhälle och hälsa.
NBV är anordnare och samarbetspart i dessa aktiviteter för att vårda
kultur, bildning, integration och
deltagande i det svenska samhället,
där vi tillsammans bekämpar rasism,
orättvisor och missbruk och främjar
jämlikhet och jämställdhet.
Planerade aktiviteter 2013:
Utvecklingskonferens – Dagens
samhälle och föreningsliv
Kunskapslyft för styrelse, eldsjälar
och cirkelledare. Viktigt att vara solidarisk med det egna studieförbundet NBV, lokalt och regionalt.
Kulturverksamhet såsom kulturdag
med musik, dans och teater.
Hälsokampanj att främja mental och
fysisk hälsa – hälsodagen
Information genom GLAS, som visar på goda exempel på samarbete
med NBV (BHRF och NBV ska tillsammans verka för att denna överenskommelse omsätts i verksamhet
på lokal och regional nivå).
Lycka till med detta utvecklingsarbete! Låt oss få höra mer om detta i
kommande GLAS!
Ulla Lingesjö
NBV i BHRF (Savez bh.udruženja
u Švedskoj) dogovorili su se o oblicima saradnje u toku 2013.godine.
Između ostalog, oni će organizovati
konferencija o razvoju, ulagaće u podizanje znanja, u kulturu i zdravlje.
O ovim aktivnostima ćemo izvještavati u ”Glasu BiH”.
NBV je dio od države subvencioniranog opšteg obrazovanja u okviru
koga je država postavila četiri jasno
deklarisana cilja:
1. Narodno/opšte obrazovanje će
podržavati djelatnosti koje pomažu
jačanju demokratije.
2. Opšte obrazovanje će omogućiti ljudima da utiču na svoju životnu
situaciju i da sudjeluju i društvenom
razvoju (putem npr. volonterskog
angažovanja).
3. Narodno obrazovanje će ublažavati razlike u obrazovanju i podizati obrazovni nivo u društvu.
4. Narodno obrazovanje će širiti
interes za kulturni život.
BHRF koordinira bosansko-hercegovačku djelatnost u okviru kulture, društva i zdravlja. NBV je organizator i partner u ovim aktivnostima
u cilju očuvanja kulture, podizanja
nivoa znanja, bolje integracije i
učešća u švedskom društvu, gdje se
zajednički borimo protiv rasizma,
nepravde, ovisnosti i unapređujemo
jednakost i ravnopravnost.
Planirane aktivnosti u toku 2013.
godine su:
- Konferencija o razvoju na
temu: „Današnje društvo i djelatnost udruženja”.
- Podizanje nivoa znanja kod
uprave, entuzijasta i vođa kružoka.
Naglasak na solidarnost sa obrazovnim savezom NBV, lokalno i regionalno.
- Kulturna djelatnost, kao npr.
Dan kulture s muzikom, plesom i
teatrom.
- Kampanja za zdravlje: podsticanje mentalnog i fizičkog zdravlja;
Dan zdravlja.
- Informacija putem „Glasa BiH”
gdje ukazujemo na dobre primjere
suradnje sa NBV-om
(BHRF i NBV će zajednički surađivati u sprovođenju ovog dogovora
na lokalnom i regionalnom nivou).
Puno sreće u ovoj razvojnoj djeletnosti! Nadamo se da ćemo dobiti
više informacija u sljedećim brojevima „Glasa BiH”!
Ulla Lingesjö, NBV
NBV ulaže ove godine u jednu
igru koja je dobra, kako za individualni tako i grupni razvoj. Igra „Coach
Board Game” otvara mogućnost za
zajedničko reflektiranje oko važnih
pitanja. Igra u kojoj svi mogu pobijediti i niko ne gubi. Ako si zainteresovan i želiš da saznaš više, kako o
ovoj igri tako i o NBV-om ulaganju
u studije, otvori stranicu www.nbv.
se. Tu ćeš takođe naći link za „Coach Board Games” vlastitu stranicu.
NBV upravo radi na izgradnji
kontaktne mreže u koju će se skupiti
znalci ove igre. Ako si zainteresovan
da budeš u kružoku, kontaktiraj najbližu kancelariju NBV-a. Ako imaš
nekih pitanja, kontaktiraj: [email protected]
www.bhsavez.org 15
14. godišnja skupština BHŠSŽ
Udruženje ”BiH” iz Värnama
i sekcija žena bili su domaćini 14.
godišnje skupštine Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena
(BHŠSŽ). U subotu 16. februara, u
novim i ukusno uređenim prostorijama udruženja ”BiH”, okupili su se
delegati iz 16 udruženja od Sjevera do
Juga. Nakon toplog dočeka domaćina
i tradicionalog osvježenja, započeo je
radni dio Skupštine. U uvodnom dijelu i u pozdravnoj riječi, predsjednica
BHŠSŽ-a Almedina Sačić izrazila je
zadovoljstvo što današnjim skupom i
zvanično završava još jedna uspješna
godina. Jedan broj gostiju iskoristio
je priliku da pozdravi skup, a to su:
Senada Bešić, predsjednica Bosanskohercegovačkog saveza žena, Edin
Glavaš, član IO MDD Merhamet,
Edin Pezo u ime Saveza logoraša,
Azra Jelačić, predsjednica Saveza
bh. udruženja u Švedskoj i Nadira
Kilim u ime NBV-a. Nakon što je
Izborna komisija (Fatima Selimagić
i Saliha Hadžisalihović) utvrdila da
postoji kvorum, uz prisustvo 53 delegata, vođenje Skupštine preuzela
je predsjednica ovog foruma Sadeta
Murić. S njom su u Radno predsjedništvo izabrani: Edin Glavaš, Štefica
Andrijević, Emira Ćutuk i Senada
Ferhatbegović, kojoj je povjereno i
vođenje zapisnika.
Kultura, integracija,
seminari, saradnja i
humanitarni rad
Komentarišući Izvještaj o radu
predsjednica Sačić je istakla da je
sa prošlom godinom započeo petogodišnji plan rada i razvoja Saveza.
U 26 udruženja ima oko 1.800 članova, a postoji interes za prijem novih
udruženja. Aktivisti u lokalnim organizacijama pokazuju zadivljujući
entuzijazam i tako doprinose razvoju
i pozitivnim rezultatima Saveza. U
kulturnim manifestacijama njeguje
se maternji jezik i tradicija: maj 2012.
Malmö, ”Sanjaj i budi se na svom je16 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
ziku”, manifestacija u kojoj su gosti
bili pisci i novinari iz BiH Zilhad
Ključanin i Slobodan Stajić, Cico
Arnautović iz Danske i Uzeir Bukvić
iz Norveške. BHŠSŽ je bio u Växjöu
učesnik Savezne smotre kulture Saveza bh. udruženja i priredio samostalnu izložbu radova koje su uradile
članice aktiva žena. Zajednički se sa
ostalim savezima sa bh. predznakom
obilježio Dan Srebrenice i Dan državnosti BiH. Savez je učestvovao u
zajedničkom finansiranju prevođenja i štampanja knjige ”Pripovijetke”
Augusta Strindberga. U saradnji sa
NBV-om održana su dva seminara: u
oktobru ”Mi u svijetu stvarnosti” – II
korak, sa temama: Nasilje nad ženama,
20 godina boravka bh. građana u Švedskoj, Etika i moral u praksi, te Primjena u praksi liječenja trauma uz pomoć
drevne kineske vještine ”taj chi chuan”.
Predavači su bile Mujesira Kostović,
socionom, prosvjetni radnici Sadeta
Murić i Fatima Veladžić, te Mensura
Buridge, nosilac najviših kategorija
”taj chi chuana” u BiH. Drugi seminar je održan u Norrköpingu i bio je
namijenjen edukaciji članova Glavnog odbora i njegovih organa. Slikovitim prikazom izgradnje ”kuće”,
odnosno Saveza, od temelja do kro-
va, diskutovalo se o ulozi i važnosti
svakog dijela zajdničke građevine
– BHŠSŽ-a. Putevi integracije traže
se u direktnim kontaktima i zajedničkim projektima (oblast Halland i
grad Halmstad, kontakt lokalna organizacija Aktivitet center), te kao punopravan član NBV-a, putem svojih
udruženja, uzeti što aktivniju ulogu
u sredinama u kojima se živi i radi.
Da bi informisanje o radu Saveza i
njegovih organa putem ”Glasa BiH” i
”Bosanske pošte”, te društvenih mreža na internetu bilo još efikasnije,
potrebno je da lokalne organizacije
budu efikasnije i temeljitije u svojim izvještajima o radu. Dvosmjerno
informisanje organa Saveza i članica
doprinijelo bi kvalitetnijem radu.
Saradnja sa svim bh. organizacijama
u Švedskoj se nastavlja. U okviru saradnje učestvuje se u organizovanju i
realizaciji zajedničkih manifestacija
i projekata, te u njihovom finansiranju. Prepoznatljiv oblik saradnje
je Sporazum sa BHRF-om u svim
oblastima aktivnosti od zajedničkog
interesa. Sa Savezom logoraša BiH u
Švedskoj učinjeni su prvi i značajni
koraci, koji će biti temelj u budućim
zajedničkim projektima. Humanitarna aktivnost je dio svih aktivnosti
BHŠSŽ-a i u prošloj godini su uspješno realizovane tri veće akcije usmjerene, naravno, prema pojedincima i
organizacijama u BiH. Sve akcije su
realizovane u saradnji sa MDD Merhamet u Švedskoj.
U planovima rada nove
ideje i izlazak iz postojećih
okvira
U toku razmatranja planova za
naredni period zanimljiv je prijedlog
Azre Jelačić da se potraže novi sadržaji rada, moderniji oblici i, zašto ne,
”otvaranje” prema srodnim organizacijama u Evropskoj zajednici. Za
konkretne aktivnosti već ima ponuda
iz Slovenije (Kranj), a u susjedstvu
su Norveška i Danska. Organizacija
se pomalo podmlađuje i sa novim
ljudima dolaze i nove ideje uz već postojeće i afirmisane oblike aktivnosti.
I ideja o ”digitalizaciji” članstva, odnosno obuka starijih članova korištenja modernih sredstava komuniciranja, naći će mjesto u narednim aktivnostima, a što je u skladu sa trendom
u švedskom društvu.
Izbori-dopuna Glavnog
odbora
Kako su svi dokumenti usvojeni
jednoglasno i sa dopunama, prešlo se na izbor novih članova Glavnog odbora, umjesto onih kojima je
istekao mandat. U narednom periodu Glavni odbor će raditi u sastavu: Almedina Sačić, predsjednica,
Borås, Fatima Veladžić, Värnamo,
Enisa Huseinović, Norrköping, Senada Ferhatbegović, Malmö, Mina
Zaimović, Ystad, Zekija Alić, Stockholm, Edina Fazlić, Skövde i Bejha Bećirbegović, Mjölby. Nadzorni
odbor nastavlja rad u istom sastavu:
Indira Dugić, Mjölby, Zlatija Jašarević, Borås i Saliha H. Salihović,
Gislaved. Zamjenici članova GO su:
Zineta Hadrović, Halmstad, Ermina
Smailagić, Motala, Emira Habibović, Gislaved i Aida Nezirević, Norrköping. Po Statutu u sastav GO ulaze
i predstavnici BHRF-a i BHUF-a.
Sadeta Murić ostaje kao predsjednica Skupštine. Revizionu komisiju čine: Indira Dugić, predsjednik,
članovi Zlatija Jašarević i Saliha
H. Salihović. Blagajnu i knjigovodstvo i dalje će voditi Jasim Selimagić. Dvjema prisutnim članicama
GO, kojima je istao mandat, Štefici
Andrijević, Stockholm i Fatimi Selimagić, Borås, uručeni su prigodni
pokloni, a predsjednica Skupštine
Sadeta Murić nagrađena je buketom
cvijeća za uspješno vođenje skupa.
Štefica i Fatima dobile su funkciju
saradnika i tako će i dalje biti aktivne i korisne u radu Glavnog odbora.
Poklon je dobila i Fatima Veladžić u
ime aktiva žena u Värnamu. Po završetku Skupštine Muhamed Mujakić
je prikazao dopunjeni dokumentarac
o razlozima dolaska Bosanaca i Hercegovaca u Švedsku. Nije ni ovog puta
zaboravljena humanitarna aktivnost,
pa je prikupljenja značajna suma za
bolesnog dječaka Murisa Asanija iz
Sarajeva. Učesnici Skupštine uplatili su 255 EU, aktiv žena iz Värnama
55 EU, udruženje ”Bosna” Borås 90 i
MDD Merhamet 255 EU.
Druženje sa aktivistima
udruženja ”BiH”
Nakon odmora od sat-dva u prostorijama udruženja nastavljeno
je druženje članica starog i novog
sastava Glavnog odbora i članova
uprave udruženja ”BiH” i članica aktiva žena, na čelu sa predsjednikom
Ekremom Šehićem. Prisutni su se
predstavili sa kratkom bh. i švedskom biografijom, a onda je skoro 2
sata trajao razgovor i razmjena iskustava rada u udruženju, osnovnoj ćeliji svakog saveza, i rada u organima
saveza. Na kraju, nije bilo dileme da
ovakvi neposredni kontakti, ne samo
da doprinose boljem međusobnom
razumjevanju, nego i kvalitetnijoj
saradnji u budućnosti.
Prva sjednica Glavnog
odbora
Sutradan, nakon Skupštine, u hotelu ”Tre ljiljor” u Värnamu održana
je prva i konstituišuća sjednica Glavnog odbora uz prisustvo starih i novih članova organa Saveza. Jednoglasno je prihvaćen prijedlog da Fatima
Veladžić preuzme funkciju potpredsjednika BHŠSŽ-a i da bude zadužena za pitanja integracije. I ostali
članovi GO dobili su svoja zaduženja: Enisa Huseinović – integracija,
Senada Ferhatbegović – kultura,
Mina Zaimović – sport i zdravlje,
Bejha Bećirbegović, sport i zdravlje,
Zekija Alić, kultura, Edina Fazlić za
sada bez posebnih zaduženja. Zaduženja zamjenika članova GO: Zineta
Hadrović – humanitarni rad, Aida
Nezirević – kultura, Ermina Smajlagić i Emira Habibović za sada bez
zaduženja. Konstituisani su i odbori:
Odbor za humanitarne aktivnosti:
Fikreta Gadžo i Hiba Isaković i članovi GO zaduženi za tu oblast, Odbor
za školska pitanja: Štefica Andrijević, Zineta Hadrović, Azra Jelačić,
Sadeta Murić, Fatima Veladžić i
Almedina Sačić. Svaki od nabrojanih odbora izradiće svoje operativne
planove rada i kalendar aktivnosti.
Sekcije moraju imati ime,
obrazovati kadrove za
organe Saveza
U nastavku sjednice razmatrana
su i druga pitanja važna za start nove
radne godine. Osnovne jedinice Saveza – aktivi i sekcije, moraju imati
ime po vlastitom izboru, zahtjev je
koji dolazi od vladinih ureda. Isto
tako, moraju se uraditi i statuti po
uzoru na BHRF, komunikaciju sa
kancelarijom Saveza po mogućnosti obavljati elektronskom poštom,
kompletirati podatke za kontakt osobe po sekcijama. Više i konkretnije
radiće se na obrazovanju kadrova
koji će vremenom obnašati funkcije u BHŠSŽ-u. Kod rukovodstva
sekcija stvarati naviku dugoročnog
planiranja aktivnosti i uzeti obavezu
da svakoj zajedničkoj manifestaciji
moraju prethoditi aktivnosti na lokalnom nivou.
Seminar u Kranju, svjetsko
prvenstvo u Västeråsu, vez
u Halmstadu
Na osnovu anketiranja postoji
veliki interes da se proljetni seminar
održi u sklopu međunarodne kulturne manifestacije u Kranju od 17. do
21. aprila, a u kojoj su suorganizatori i bh. građani koji žive u Republici
Sloveniji. Glavni odbor donio je odluku da kompletan sastav prisustvuje
Svjetskom prvenstvu dijaspore BiH
u malom fudbalu, koje se održava u
Västeråsu od 3. do 5. maja i da se uradi prigodna prezentacija BHŠSŽ-a.
Obavljeni su razgovori u komuni
Halmstad u vezi sa augustovskom
manifestacijom na kojoj bi sa svojim
izvezenim zidnjacima nastupile sekcije Saveza i švedska udruženja žena.
Humanitarne akcije i popis
u BiH
Na kraju sastanka analizirala se
humanitarna aktivnost i istaknuta
je pozitivna saradnja sa MDD Merhamet. Zaključeno je da se po dobijanju relevantnih informacija iz
BiH organizuju skupovi za članstvo i
pruži pomoć u pripremama za popis
stanovništva i imovine u domovini.
Narednih dana održaće se niz značajnih skupova na kojima će učestvovati
i BHŠSŽ, a za to se treba na vrijeme
pripremiti.
M. Mujakić www.bhsavez.org 17
Umiranje kulture
Č
etvrtog
oktobra
prošle godine, prvi
put u svojoj tada
124 godine dugoj historiji, zatvoren je
Zemaljski muzej BiH, najznačajnija naša kulturna institucija koja čuva nacionalno blago.
Otad do danas ništa se značajnije nije promijenilo niti ima bilo
kakvih naznaka da će se promijeniti. Bar kada su u pitanju oni
koji su u domovini izabrani da
o tome odlučuju i za to primaju debele plaće. Jedina reakcija
stigla je ovih dana iz svijeta,
gdje dvije stotine muzeja, galerija, biblioteka i akademskih
institucija, simboličnim žutim
trakama preko nekih svojih
važnih eksponata, izražavaju
solidarnost sa institucijama
kulture u BiH, među kojima se
nalazi i Zemaljski muzej koji
je, eto, svoju 125-ogodišnjicu
prvog februara 2013. godine dočekao zakovanih vrata.
Za ovu akciju podrške iz svijeta najzaslužnija je Sarajka Azra
Akšamija, umjetnica i historičarka arhikteture koja predaje
na Univerzitetu u Bostonu, a
koja je pokrenula ovu kampanju
ni sama ne sluteći da će biti toliko
uspješna. Ona ističe da su zadovoljni brojem institucija koje su se
uključile u akciju i značajem koji
akciji pridaju svjetski mediji, a što
će, nadati se, pokrenuti rješavanje
pitanja ne samo Zemaljskog muzeja nego svih kulturnih institucija u BiH koje propadaju.
Moram priznati da me je zatvaranje Zemaljskog muzeja zateklo. Nisam vjerovao da se može
ići tako daleko. Odavno mi je
jasno kakvi ”duduci” odlučuju
o našoj sudbini, ali su, moram
priznati, ovim potezom prevazišli i sami sebe. Oni jednostavno bezobrazno ignoriraju sve i
svakoga i furaju svoj korumpi-
18 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
Piše: Dr. Izet Muratspahić
Ministri se šepure
u novim odijelima s
neukusnim kravatama,
prave skandale s autima,
svakodnevno pozivaju
jedni druge na dogovore,
gdje sve čine da se ne
dogovore. Jer, njima
nikakav dogovor zapravo
ne odgovara. Njima paše
najbolje ovako, da se
ništa ne zna. U stilu one
narodne: „Alaj volim ovaj
režim, plata ide
a ja ležim!“
rani suludi uništavajući marš,
kako bi što prije i temeljitije
uništili sve što BiH čini državom. Godinama „ne mogu“ da
definiraju državnu imovinu, državne institucije i minimum državne strukture jer to zapravo i
ne žele. Vuku kao gladni vukovi
svako na svoju stranu ošamućenu žrtvu, nastojeći da je što pri-
je i temeljitije raščereće, kako
bi onda svako na svom dijelu
plijena zadovoljno lizao šape.
Doduše, kvare im suludi naum
još uvijek oni koji ih plaše i ne
daju da izdahne njihova žrtva,
pa se s vremena na vrijeme povlače ustranu, primire i čekaju
novi povoljni trenutak.
Podsjetimo se kratko osnovnih
podataka o Zemaljskom muzeju koje nalazimo na njegovoj
internet stranici. Osnovan je
prvog februara davne1888. godine, a prvi njegov direktor bio
je vladin savjetnik Kosta Hörmann. Pošto je prostor u kome
je u početku bio smješten ubrzo postao skučen, 1908. godine
pristupilo se izgradnji paviljonskog tipa sa četiri zdanja koje
je okončano 1913. godine. Tad
su u pojedine zgrade zasebno
smještene sve zbirke, od etnološke i arheološke, pa do prirodnoslovne sa botaničkim vrtom.
Od samog početka rada Zemaljski muzej se razvijao i djelovao
kao kompleksna kulturna i naučna ustanova u okviru koje se
njeguje više naučnih disciplina:
historija, geografija, arheologija
(prahistorijska, antička i srednjovjekovna), etnologija (materijalno i namaterijalno kulturno
naslijeđe, folkloristika), historija umjetnosti i prirodne nauke
(biologija, geologija, paleontologija i mineralogija), djelomično jezik, književnost, statistika
i bibliografija, iz kojih su se
vremenom iskristalizirala tri
današnja odjeljena: Odjeljenje
za arheologiju, Odjeljenje za
etnologiju i Odjeljenje za prirodne nauke. Zemaljski muzej
posjeduje niz važnih unikatnih
eksponata od kojih je najpoznatiji tradicionalni jevrejski manuskript Hagada, remek djelo
španske iluminatorske umjetnosti iz srednjeg vijeka koju su
Sefardi donijeli u Sarajevo nakon progona.
I takva jedna ustanova, eto, nije
važna za naše „mudre“ vlastodršce koji se „polomiše“ da nam
dokažu kako oni vode punu
brigu o našim nacionalnim vrijednostima. Mislim da se nije
teško složiti sa mišljenjem našeg poznatog pisca i akademika
Dževada Karahasana, koji je u
jednom nedavnom intervjuu sarajevskom „Avazu“ na pitanje o
zatvaranju Zemaljskog muzeja
sasvim decidno i tačno determinirao srž ovog problema sljedećim riječima:
- A čujte, nemojmo se zavaravati. Uništenje temeljnih matičnih kulturnih institucija BiH je
planirano i provodi se od 1992.
godine kad je ova garnitura primitivaca, koji se trude da zakuju posljednje eksere u mrtvački
kovčeg BiH, došla na vlast. Bilo
Klovićevi dvori u Zagrebu 23.
marta otvaraju jednu od najskupljih
izložbi u Hrvatskoj!
Riječ je o stalnoj postavci Muzeja
Picasso u Parizu koja je, zbog renoviranja dvorca u kojem je smješten
muzej, krenula na put po svjetskim
kulturnim centrima, a Zagreb je njena posljednja stanica na putu kući.
Novac za organizaciju i osiguranje
izložbe Picassovih djela obezbijeđen
je dijelom donacijama i sponzorstvima, te značajnim učešćem hrvatskog
Ministarstva za kulturu Grada Zagreba.
Radi se o ukupnom iznosu od 9
miliona kuna (ranije se špekulisalo
iznosom od 14 miliona kuna), što
ovu izložbu čini drugom najskupljom u Hrvatskoj (izložba „Drevne
kineske umjetnosti“ sredinom 80tih godina prošlog stoljeća bila je,
prema riječima Ante Sorića, jednog
od najuspješnijih muzejskih direktora sa ovih prostora, skuplja, ali
iznos nije komentarisao).
Redakcija „Nezavisnih novina“,
ponukana ovim vanrednim kulturnim događajem u Hrvatskoj, zatražila je komentar bh. umjetnika i
kulturnih radnika.
je jasno da će se to dogoditi. Ovo
što mi danas u Bosni imamo je
najgora moguća vrsta diktature.
Ti primitivci kulturu mrze, jer
je se boje. Vi te ljude nećete ničim prepasti koliko kulturom ili
kada im zaprijetite knjigom. To
su ljudi koji sebe smatraju vlasnicima naroda. Oni tako rado,
punih usta, bulazne o svom narodu. Pri tome riječ svom im ne
znači zajednica kojoj oni pripadaju, već zajednica koju oni
posjeduju. Nažalost, to je samo
logična posljedica ovog sistematskog uništavanja BiH.
To je, čini mi se, jedino logično objašnjenje ove neshvatljive
ignorancije vladajuće bh. strukture na zatvaranje jedne ovakve
ustanove. U svakoj normalnoj
zemlji bi se digla kuka i motika
da se nađe rješenje, pljuštale bi
ostavke, bujali javni prosvjedi i
opće javno mnijenje bi ključalo
„Definitivno, klima u BiH ne
odgovara ni Pikasu ni bilo kojem
drugom velikom umjetniku, ali ni
umjetniku uopšte“, rekla je Gordana Anđelić-Galić, umjetnica i direktorica Gradske galerije Collegium
Artisticum. „Što se tiče nadležnih vjerujem da oni o Pikasu i ne znaju
ništa, niti ih to interesuje. Nikada ne
dolaze na izložbe i ponašaju se kao
da ne postojimo. Pitanje je da li bi
došli da pogledaju i sama Pikasova
djela, jedino možda kada bismo im
rekli da ovaj slikar uopšte nije umro
i da će sam biti na otvaranju izložbe.
Oni se ne bi iznenadili, jer ga i ne
znaju, a mi bismo ih namamili u galeriju“, zaključila je Anđelić-Galić.
Međutim, postoji i drugi problem.
„Nemamo izlagačke uslove, nemamo galeriju sa stanovišta obezbjeđenja i klime, ali i drugih vrlo
strogih uslova. Sa druge strane, tu
je i novac. Zagreb to rješava uz pomoć banaka i sponzora, a to bismo
i mi mogli da radimo. Ipak, opšti
politički pogled u BiH na kulturu je
ignorantski“, razočarano kaže Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke
galerije BiH u Sarajevu.
od nezadovoljstva. A u nas – ništa! Kao da se zatvorio neki seoski zadružni dom. Ministri se
šepure u novim odijelima s neukusnim kravatama, prave skandale s autima, svakodnevno pozivaju jedni druge na dogovore,
gdje sve čine da se ne dogovore.
Jer, njima nikakav dogovor zapravo ne odgovara. Njima paše
najbolje ovako, da se ništa ne
zna. U stilu one narodne: „Alaj
volim ovaj režim, plata ide a ja
ležim!“
Na koncu, ono što bih ja osobno još želio istaći jest da bismo
se i mi u Skandinaviji trebali
ugledati na Azru Akšamiju i
apelirati na ovdašnju kulturnu
javnost da pripomogne u spašavanju kulture u BiH. Imamo
toliko organizacija i uspješnih
pojedinaca koji bi mogli animirati ovdašnje javno mnijenje na
akciju.
Osiguranje izložbe Picassovih
djela u Klovićevim dvorima procijenjeno je na 670 miliona eura, a
pokriva ga domaći osiguravatelj, na
što su organizatori posebno ponosni,
obzirom da se radi o presedanu kada
je ova izložba u pitanju.
Zahvaljući činjenici da se radi o
kulturnom projektu godine u regionu (i šire), organizatori, u periodu
od 23. marta do 7. jula kada se izložba zatvara, očekuju između 80 i 100
hiljada posjetilaca.
www.bhsavez.org
19
General Armije BiH Mehmed Alagić 1947-2003.
Mehmed Alagić je rođen u Fajtovcima 08. 07. 1947. godine od majke Fermane Cerić i oca Redže. Porodica je živjela skromno i odrastao
je u jednoj sobi s tri brata i jednom
sestrom. Bio je najstariji i kako kažu
po obavezama prvi do oca, koji je bio
strog ali pravičan roditelj.
Završio je Gimnaziju u Sanskom
Mostu odličnim uspjehom, pješačeći iz osamnaest kilometara udaljenih Fajtovaca. Iskazao se u prirodnim naukama uzimajući nagrade
na takmičenjima iz matematike. U
nemogućnosti izbora školovanja,
konkuriše na vojnu akademiju i na
osnovu odličnih rezultata je primljen što mu osigurava besplatno
školovanje. U Beograd stiže 18. 06.
1966. godine. Nakon dvije godine
opće akademije, dolazi u Banjaluku
na smijer oklopno-mehaniziranog
oruđa i iskazuje se kao najbolji u
klasi. Vojnu akademiju završava 20.
jula 1970. godine i promoviran je u
oficira JNA u Beogradu.
Boravio je u Banjaluci u vrijeme
zemljotresa, što mu je značajno iskustvo u saniranju ruševina agresorskih
artiljerijskih napada na gradove BiH.
Posljednje službovanje je bilo u Zrenjaninu, odakle penzioniran 27. 02.
1991. godine u činu pukovnika.
Vraća se u Sanski Most, gdje je
bio pod stalnom prismotrom moćnih
obavještajnih službi tadašnje krnje
Jugoslavije. Učestvuje u protestima rudara RMU «Kamengrad» protiv ratnohučkačkih formacija SDS.
Uhapšen je maja 92. godine pod optužbom za organiziranje pobune protiv samozvane S. BiH, i sproveden u
tadašnji SUP. Tih dana su pohapšeni
bošnjački i hrvatski politički prvaci,
ugledni građani i intelektualci. Time
je počeo povijesni crni period za sve
slobodoljubive građane BiH, koji će
se okončati genocidnim i urbicidnim
zločinima, rušenjima, paljevinom,
silovanjem i protjerivanjima stanovništva u cilju velikosrpskih i velikohrvatski ideja potpunog uništenja i
podjele BiH kao ratnog plijena.
Pušten je iz zatvora i odmah, koristeći prijateljske veze, prebacuje se
u Zagreb zajedno s porodicom, da bi
potom stigao u Travnik januara 93. i
prijavio se u Armiju BiH kao obični
20 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
vojnik u 17. VKB.
08.03. 1993. godine postavljen je
na dužnost komandanta Operativne
grupe Bosanska Krajina u Srednjoj
Bosni. U novembru iste godine prelazi na dužnost komandanta Trećeg
korpusa.
Učestvuje u formiranju Sedmog
korpusa Armije BiH a 07.04. 1994.
godine postaje komandant ove jedinice do kraja rata.
Povijesna operacija oslobađanja Vlašića, njegov ratni plan, ušla
je u sve historijske čitanke svijeta
kao brilijantna bitka odbrambenoofanfivnog ratovanja. Time je otvoren put za njegov vodopad Blihe i
ostvarivanje sna oslobađanja Bosanske Krajine i cijele BiH. Uramljena
slika Blihinog vodopada bila je na
zidu prostorije njegovog ratnog štaba. Dejtonski sporazum je zaustavio
oslobodilački pohod Armije BiH i
oslobađanje cijele zemlje. Mehmed
Alagić je jedan od najznačajnijih historiskih ličnosti Bošnjaka.
1997. godine odlikovan je ordenom zlatnog grba s mačevima a
prethodno je 22.marta 96. razriješen
dužnosti komandanta s činom brigadnog generala i stavljen na raspolaganje civilnim vlastima za obnovu
BiH a potom izabran za načelnika
općine Sanski Most. Iako vizionar,
nailazi na niz zamki i prepreka, što
će se kasnije negativno manifestirati
na njegovu ličnost.
Sanski Most postaje najmnogoljudnija općina USK i moćno gradilište za raseljena lica, kako domicilno
stanovništvo tako i za prognanike iz
tridesetak BH općina. Već tad počinje
nezapamćena kampanja protiv njegovog načina rada, optužuju ga za razne
malverzacije i gubi podršku većine
svojih bliskih saradnika. Uz njega
ostaju samo iskreni prijatelji i vojnici. Haški sud podiže optužnicu protiv
njega i spektakularno i ponižavajući
ga hapse te sprovode u zatvorsku ćeliju Ševeningena. Puštaju ga iz zatvora da se brani sa slobode. Krajišnici
i njegovi Sanjani mu priređuju neviđen doček i iskazujući svu podršku.
Kasnije, poslije njegove smrt, odbačene su sve optužnice za ratne zločine,
u oslobađajućoj presudi njegovim podređenim oficirima generalu Enveru
Hadžihasanoviću i brigadiru Amiru
Kuburi, za što je i on bio optužen.
To su bili najteži trenuci u njegovom životu, kad je izostala podrška svih političkih i drugih struktura
BiH, pa i većine tkz. prijatelja. Suočen s hajkom domaćeg i međunarodnog pravosuđa, gebelsovskom hajkom
medija, njegovo zamoreno srce nije
izdržalo. Umro je skrhan nepravdom
07. 03. 2003. godine. Sahranjen je u
rodnim Fajtovcima ispred džamije
koja nosi njegovo ime. Na tribini u
Travniku o njegovom imenu, izrečena je jedna prekrasna misao:
- Ako je general optužen da je u
nesavjesnom poslovanju nešto i otuđio, zašto nisu nama poslali račun
koliko je to u parama. Mi bi isjekli
toliko oblovine na Vlašiću u našim
šumama i izmirili dug! Mi mu dugujemo mnogo više.
Da bi se skinula hipoteka zločinca i kriminalca pred međunarodnim
i domaćim sudovima mora se rasvijetliti i javno obznaniti šta se to uistinu i zbog čega dogodilo. Slično, kao i
Husein kapetan Gradaščević doživio
je da bude izopćen i izdan od vlastitog naroda. Vrijeme će presuditi o
njegovoj veličini i nevinosti. U bliskoj historiji Sanski Most je imao trinaest generala, koji su slavljeni iako
su neki počinili stravične zločine u
Drugom svjetskom ratu. Jedini on,
bošnjački general, izdan je i okaljan
nepravičnim optužbama.
Dobio je sve bitke u ratu a izgubio bitku u miru. Na nama je da
ispravimo nepravdu. Ideja o osnivanju muzej sobe generalu Alagiću
još nije realizirana a već sada turističko hodočašće je musalla sultan
Mehmedova, vodopad Blihe i turbe
generala Alagića. Obilježavanjem
datuma njegove smrti unosimo u
kalendar pamćenja naše historije
veliku obavezu. Jer, ako ne pamtimo
našu prošlost, nećemo imati ni svijetlu budućnost.
Amir Talić
grad ne možeš prepoznati. Gradnja
koja zadivljuje, što je najbolje puno
zgrada međunarodnih organizacija,
čak i UN-a koji će ovdje imati neku
vrstu centrale za jugoistočnu Evropu, priča nam mr. Mirza Trožić,
koji je rijedak Bosanac koji je master položio u Lundu i dobio posao
u EU-instituciji kod Petera Sorensena. Baščaršija miriše. Gradom se ne
može proći, kao u dobra stara vremena. Život se jednostavno osjeća u
glavnoj bh. metropoli. Sve je puno
života i mladosti. Prodavnice i ulični prodavači kao i na zapadu. Je li to
BiH Europi u zagrljaj hrli? Po svemu sudeći je tako, glavni problem je
još uvijek nedovoljno posla.
kiše. Evo malo prije su bili radnici
FIS-a, koji je iznad mene napravio
hotele, bungalove, bazene, teniska i
druga igrališta, ih, pravi mali grad.
Dođe često i direktor Pero, s harmonikom na leđima, zna da se ovdje
jede, pije i veseli. Džaba mu njegovi
luksuzni hoteli! Ima i drugih hotela
još, ali svi hoće na zeljanicu i pravi
vlašićki sir, grah, pa lonac bosanski,
pura, kljukuša, slatko od planinskih
plodova i čajeve kakvih nigdje na svijetu nema!
Uzduž i poprijeko po BiH zimi
Bosni i Hercegovini, bar mi iz dijaspore, hrlimo uglavnom tokom ljeta. Kao novinara zanimalo me kako
je u BiH zimi. Neuobičajeno lijepo
vrijeme u cijeloj BiH obilježilo je
prelaz iz 2012. u 2013. godinu. Lijepo vrijeme privuklo je i brojne bh.
građane iz dijaspore u sva mjesta u
BiH. U Sarajevu je bilo i jako puno
turista iz Slovenije i Hrvatske, u
Banjaluku, Prijedor Bihać i Sanski
Most došli su brojni ”dijasporci” iz
zapadne Evrope.
Kroz zimsku idilu od Sane
do Sarajeva
Zimski ugođaj, bez mnogo snijega,
krivudavim putem od Sanskog Mosta,
dolinom Sane, dođosmo do Ključa,
grada zaista lijepo uređenog. Na Balkani sve na svom mjestu, također traži se slobodno mjesto na modernom
skijalištu. Mrkonjić Grad iliti Varcar
Vakuf, lijepo ukrašen, historijom se
bori, ovdje bio ZAVNOBIH, mještanima to više mrsko, nego drago.
Mjestašce Jezero ne možeš promašiti jer je tu i zimi čuvena jagnjetina.
U Jajcu, gradu AVNOJ-a, dominiraju Plivska jezera u zimskom ugođaju,
stari mlinovi lijepi za vidjeti.
Dolinom Vrbasa sve do Vinca i
Donjeg Vakufa a na obali kraj vikendica - ribarski roštilji.
Preko Komara dosta se naroda
odmara: specijaliteti u restoranu na
vrh brda, nejma šta nejma!
Na ulazu u Travnik Turbe, pa
Vlašićka kuća, svega po izboru do
mile volje. U ćevabdžinicama u
travničkoj čaršiji prepuno, svi hoće
uglavnom čuvene travničke ćevapčiće... Od Travnika do Sarajeva i prva
dionica autoputa, kod Kaknja, koja
se naplaćuje. Ejvala, da je autoputa
više...
Sarajevo najljepše na svijetu
Iznenađen sam usponom u razvoju Sarajeva. Sve blista. Nakon
nekoliko godina otkada nisam bio
Farma prirodne hrane na
Vlašiću
Nakon povratka iz Sarajeva ne
možemo zaobići lijepi Vlašić. Ako
hoćete narodna jela, svi će vam kazati da idete kod Seje Šalaka.Pokraj
prve skijaške staze je čuvena „Farma
prirodne i zdrave hrane Šalak“, domaćin Sead Sejo Šalak, prošao petu
deceniju, osvajao Vlašić, bivši potpukovnik Armije BiH, nasmijan, dočekuje puna srca, maskota za domaću
hranu i ugođaj.
- Zasuk’o sam rukave i sve ovo,
uglavnom sam, uz pomoć porodice i
rodbine, napravio da imam od čega
živjeti. Da, prvo sam kupio, odmah
nakon rata, na desetine dunuma zemlje, zadužio se, ali isplatilo se, jer
da mi nije ovoga danas ne bi’ imao
od čega živjeti. Ni čin mi ne pomaže puno, nemam nikakve nadoknade
jer, kažu nisam bio oficir po zapovijednoj liniji... Nabavio sam ovce i
počeo s proizvodnjom vlašićkog sira,
pa moja jagnjetina... Moj restoran
zdrave hrane ima više soba za spavanje, ali ono po čemu nas svi znaju
je domaća kuhinja, baš k’o da si kod
svoje kuće. Kod mene ti se hrane svi
radnici koji ovdje rade na vikendicama, koje niču k’o pečurke poslije
Radari na putu snimaju i
strane tablice
Policiju srećete nakon cijele
Evrope tek u BiH. Doduše, manje su
kontrole nego je to bilo ranije. Uz božićno-novogodišnje praznike bile su
intenzivnije kontrole stranih vozila.
Ovaj novinar i sam je zaustavljen u
Sanskom Mostu. Kontrola ca 30-ak
minuta i policija pronalazi ”da sam
osobnim vozilom na mjestu M-15 Pobriježje vozio više od 60 km, dozvoljena brzina 50 km - kazna 40 KM”.
Uvidom u registar pronalaze da sam
napravio i prekršaj ljetos: ”Na M-5
Velečevo u julu 2012. prekoračili ste
brzinu, vozili 73 km gdje je dozvoljeno 60 km - kazna 40 KM”. Prekršaj
nije zastario i mora se platiti. Dvije
uplatnice uz dva prekršajna naloga
od po 40 KM s naznakon ”novčana
kazna - u korist Budžeta Unsko-sanskog kantona“!
Bez dijaspore bi se još teže
živjelo
Ekonomska je situacija u BiH sve
teža i teža. Ostaje da poželimo da
BiH bar u 2013. godini prekine trend
nazadovanja. Teško se preživljava u
BiH jer je nezaposlenost i preko 50
procenata, na jednog zaposlenog skoro jedan penzioner. Bez pomoći dijaspore, koja je u 2012. bila 2,6 milijardi
eura, a može biti jos i veća, ovdje bi
se, svi kažu, teško preživjelo!
Fikret Tufek
www.bhsavez.org 21
Ove godine je po prvi put Bosanska dopunska škola „Irfan Ljubijankić“ iz Boråsa, a koja je jedno
od odjeljenja škole „Mak Dizdar“ u
Švedskoj, organizirala u prostorijama udruženja „Bosna“ manifestaciju
pod nazivom „Dan škole“.
U prepunoj dvorani 9. marta našli
su se sadašnji i bivši učenici te škole,
učitelji i bivši učitelji, roditelji i gosti, pa je to, ustvari, bio jedan veliki
školski čas.
Ovu značajnu manifestaciju otvorio je incijator ove akcije, doajen
među našim prosvjetnim radnicima
u Švedskoj, Safet Omerović, inače
jedan od osnivača škole, još daleke
1995. godine.
Ovaj neumorni, još uvijek aktivni
prosvjetni radnik, govorio je o značaju dopunskih škola, naglašavajući da
maternji jezik ima ogromnu važnost
za lični i kulturni identitet, za intelektualni i emocionalni razvoj naših
učenika. Posebno je Safet apelirao na
roditelje, jer su oni ti koji mogu biti
garancija da dopunske škole mogu
opstati. Uvodničar je iznio interesantan podatak, koji pokazuje da je naša
dijaspora najobrazovanija na svijetu,
te da o tome treba voditi računa.
Na ovom velikom školskom času,
djeca su naučenu zadaću iz poznavanja jezika, poznavanja Bosne i Hercegovine, svoje škole i učitelja, prezentirali pred velikim auditorijem, a
publika je uz frenetičan aplauz svim
učenicima dodijelila čiste petice. Koliko učenici i njihovi roditelji poštuju i cijene Safeta Omerovića govori
činjenica da je jedna učenica u svojoj
recitaciji istakla da je ovo "Safetova
škola".
Nakon svečanosti, Safet Omerović
nam je kazao: ”Moram priznati da
sam bio malo nervozan kako će to sve
funkcionisati, ali sve je dobro ispalo.
U Boråsu, a odnedavno i u novofor-
miranoj školi u Svenljungi, stvorio
sam izuzetan kontakt sa roditeljima
i sa mojim učenicima. Takvim kontaktom stvorilo se puno povjerenje
i obostrani respekt. Kada to imate,
otvara se mogućnost da realizujete
ono što želite. Sretan sam i ponosan
na moje učenike i njihove roditelje i
mi sarađujemo izuzetno dobro.
Ja sam na ovu svečanost pozvao
sve nastavnike, njih 25, koji su nekada radili, kao i bivše učenike, među
kojima je danas pravnika, ljekara,
inžinjera itd. Bilo je predivnih susreta i po koja suza radosnica. U tim
momentima sam bio presretan, i to
je moja najveća nagrada kao nastavnika, roditelja i kao čovjeka. Ovom
prilikom zahvaljujem svima koji su
doprinijeli da ova manifestacija uspije. Posebno sam zahvalan regiji
Västra Götaland, pod čijim pokroviteljstvom je ovo odrađeno, te našoj
Almedini, Jasimu Selimagiću i drugima, koji su dali svoj doprinos.”
Među prisutnim gostima bila je
i Azra Jelačić, predsjednica Saveza
bh.udruženja u Švedskoj, Almedina
Sačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog Saveza žena, Sadeta Murić, predstavnice BHUF-a Šemsa i Elvisa, te kompletan UO VGL.
Prisutne je pozdravio i Besad
Skenderović, predsjednik Oblasne
organizacije Västra Götaland. Svoje
zadovoljstvo zbog toga što je ova prva
manifestacija održana u bh. udruženju „Bosna Borås“ izrazio je i predsjednik Jasim Selimagić.
A da atmosfera bude na nivou
značaja ovog druženja, pobrinuo se
izvanredan hor „Izvor“ iz udruženja
„Bosna“, koji je sa nekoliko pjesama,
uglavnom posvećenih BiH, oduševio
prisutne u dvorani.
Muhamed Kapetanović
Tradicionalna smotra kulturnog
stvaralaštva bh. udruženja regije
Göteborg održana je 2.marta u velikoj dvorani ”Forum” u Göteborgu.
Ova smotra je održana u ozračju
Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, pa su sva udruženja prilagodila svoj program, kako bi pjesmom,
plesom i igrom proslavili ovaj dan.
Karakteristika ovogodišnje smotre je
povećan broj izvođača u svim udruženjima, kao i veliki broj gledalaca
(više od 600). Svako udruženje je
imalo 30 minuta na raspolaganju za
nastup svojih članova.
Prvi su se publici predstavili članovi udruženja ”Bosna” Borås (broji
preko 450 članova) sa odličnim horom i recitalom.
Nastup ”Dukata”izvazvao je prave ovacije u dvorani, s obzirom da je
naš najbolji folklorni ansambl navikao publiku na vrhunsku izvedbu
svojih ostvarenja. Ovaj put su premijerno odigrali ”Šopsko kolo”, te
oduševili prepunu dvoranu. Koreografiju je postavio Murat Hačković.
Bh. udruženje ”Hjälbo” iz Göteborga predstavila je muzička sekcija
satavljena od najmlađih muzičara.
”Una” iz Skövdea predstavila se
”Unskim biserima” (dječaci i djevojčice), koji su otplesali savremeni
ples. Nastupili su i njihovi seniori sa
sevdalinkama.
”Behar” iz Göteborga predstavila
je folklorna sekcija, te ritmička grupa u kojoj su zajedno plesala djeca
i nijhovi roditelji. Udruženje logoraša na ovoj se smotri predstavilo
recitacijom.
Nakon završenog oficijelnog
programa, predsjednik Oblasne organizacije Besad Skenderović učesnicima je uručio nagrade. Uz muziku ”Orient bend” i tradicionalne
kulinarske specijalitete (ćevapi, burek i baklava) pjevalo se i igralo uz
pozdrav na rastanku ”Doviđenja do
godine!”
Muhamed Kapetanović
22 Glas BiH | broj 163 | april-juni 2013.
Savezni turnir BHRF-a
Još jedan finalni turnir
Saveza bh.udruženja za odlazak na Svjetsko prvenstvo
bh.dijaspore u malom fudbalu je završen. Pobjednik
je ekipa Sjever (Enköping,
Västerås i Örebro). Drugoplasirana je ekipa Zapad
(Götebrog, Borås), treće mjesto zauzela je ekipa Centar
(Gnosjö, Värnamo Jönköping ). Četvrti su bili igrači
ekipe Jug (Landskrona ), a
peto mjesto pripalo je ekipi
Istok (Norrköping). Domaćin turnira, koji se odigrao
10.marta u sportskoj dvorani
u Husqvarni, bilo je bh.udruženje ”Sarajevo” iz Jönköpinga. Ovo sportsko
nadmetanje Bosanaca i Hercegovaca
proteklo je u izuzetno prijateljskom i
fer nadmetanju, čemu je doprinio dijelom i sudija Andreas Johansson, ili
„Švedo“, kako ga zovu bosanski prijatelji u Jönköpingu.
Turnir je otvoren utakmicom ekipe Centra vođene trenerom Irfanom
Elezovićem i Istoka, sa trenerom Kadirom Čizmićem. Ovaj put su predstavnici Centra ostavili izuzetno dobar dojam i uspjeli su pobijediti Istok
sa 4:0. Sjever je, kao i obično, naišao
Na Dan nezavisnosti je naš atletičar Hamza Alić, na dvoranskom
Evropskom prvenstvu u atletici u
Göteborgu, osvojio drugo mjesto,
odnosno srebrenu medalju.
Na ovom takmičenju BiH je imala dva predstavnika u istoj disciplini.
Pored Hamze, tu je bio i mladi takmičar Kemal Mešić, koji je osvojio
deveto mjesto, pa se nije uspio plasirati u finale. No i ovo je dobar uspjeh
ovog mladog atletičara jer pred njim
je velika sportska budućnost.
Prekaljeni borac sa atletskih takmičenja, Hamza Alić, ovaj put je sigurno ušao u ovo takmičenje i, kako
kaže, imao je neki predosjećaj da bi
mogao ostvariti dobar rezultat. U
finalu je kuglu bacio 20,34m, i ta je
daljina bila dovoljna za drugo mjesto,
odnosno za radost kada se naša zasta-
na dobrog takmaca u ekipi Juga, trenera Almira Kurtagića, uspjevši ovaj
put izvući jedan bod, za razliku od
prošlogodišnjeg turnira.
Pobjedom od 4:1 nad Centrom,
ekipa Zapada sa svojim vođom Sejadom Džaferagićem je iskazala ozbiljne namjere na ovom turniru. Zapad
je potom savladao ekipe Juga i Istoka,
dok je Sjever pobijedio Istok i Centar.
Pobjednik turnira odlučivao se u međusobnom susretu Sjevera i Zapada.
Zapadu je bio dovoljan i neriješen rezultat da bi dobili kartu za 10. svjetsko prvenstvo u Västeråsu. Nakon
vođstva Sjevera od 1:0, igrači zapadne
va podiže na pobjednički jarbol.
„Ova medalja za mene ima zlatni sjaj jer sam je osvojio
na Dan nezavisnosti BH
i ja je od srca poklanjam
mojoj domovini“, veli ovaj
skromni atletičar. Ovo je,
inače, najveći dvoranski
uspjeh Hamze Alića, ali
i ujedno bh. atletike. Za
ovo prvenstvo naš takmičar je sve pripreme obavio
vani, bez obzira na zimske
uslove, jer niti njegov klub
" A.K. ZENICA" niti Atletski savez
BiH, zbog nedostatka materijalnih
sredstava, nisu bili u mogućnosti
obezbijediti bolje uslove za pripreme. No, Hamza ima veliko srce i sa
ogromnom željom i voljom brani
boje svoje BiH. U sportskoj dvorani
regije su uspjeli izjednačiti, pa onda i povesti sa 2:1.
Staloženom igrom Sjever
uspijeva izjednačiti i sa četiri minute do kraja povesti
i pobjediti na kraju sa 3:2.
„Ovaj turnir je bio jedan
od jačih. Ekipa regije Zapad
se u ovom sastavu pojavila
po prvi put i bili su veoma
dostojni protivnici. U zadnjem meču smo ih ipak
zasluženo pobijedili“, smatra Smajo Smajlović, vođa
ekipe Sjever.
Predsjednik odbora za
sport pri BHRF-u Muhamed Cerić je zadovoljan urađenim,
odnosom ekipa jednih prema drugim,
te kvalitetom turnira: „Mišljenja sam
da je Sjeverna regija zasluženo osvojila turnir jer je iskustvo ove ekipe
prevagnulo. Zapad me oduševio sa
svojim profesionalnim ponašanjem i
svojom mladosti. Smatram da je turnir protekao u finoj atmosferi sportskog nadmetanja i da su sve ekipe
doprinijele da turnir bude zapamćen
po kvalitetu i fer-pleju. Iskreno sam
ponosan sam što predstavljam sportsku omladinu Bosne i Hercegovine u
Švedskoj!“
M.N.
u Göteborgu bilo je i naših navijača,
čulo se ono poznato „Hajmo Bosno,
Bosno...“ većinom onih koji žive u
ovom gradu. Među prvima koji su
Hamzi čestitali veliki uspjeh bili su
njegovi prijatelji još iz djetinjstva,
koji inače žive u Göteborgu, Džemila Meštrovac
i Emir Vižlin. Ovi mladi
ljudi, kada su saznali pod
kakvim se uslovima naš
takmičar pripremao, pokrenuli su akciju za prikupljanje novčanih sredstava,
kojima bi se moglo omogućiti bolji uslovi za pripreme
našeg takmičara. Obzirom
da pred Hamzom Alićem predstoje
naredna takmičenja: Mediteranske
igre u Turskoj, te Svjetsko prvenstvo
u Moskvi, bolji uslovi za pripreme
bili bi garancija da će Hamza postići još bolje rezultate a, kako kaže, u
tome mu ne nedostaje ambicije.
Muhamed Kapetanović
www.bhsavez.org 23
kulturnog stvaralaštva i školstva
Subota, 18. Maj 2013
Baltiska Hallen - Malmö
12:00-18:00
Suorganizatori:
Sve ostale informacije: www.bhsavez.org

Tomašica: U ime zločina Višegrad: Hladan poput kamena

Jezik je glavni stup našeg identiteta

DAN NEZAVISNOSTI BIH Godišnja skupština Saveza bh

ovdje

Čitajte u ovom broju: Seminar o kulturi Utakmica za

Amor Mašovi}: Mladi} nije uhapšen Halmstad zagrlio Bosance i

broj 164 | godina xx | norrköping | juli-septembar cijena 25 sek

Moralni i profesionalni krah SVT Nikad se nemoj zamoriti u

BiH - BHRF

broj 160 | godina xx | norrköping | april

- Udruzenje Bosna i Hercegovina Norrköping

“PROJEKT ZA PROŠIRENJE RASADNIKA JAGODIČASTOG

BHRF je svojevrstan diplomata svoje domovine

Zena-Kvinna 37 - Žena

Pročitaj cijeli tekst

Šta je žena?! - Žena

Zena-Kvinna nr 52 - Žena

Zena-Kvinna 34 - Žena

SKUPŠTINA 24. 10. 2013. za časopis - Ovce-Koze

lyrics - Sara Renar

Zena-Kvinna 31 - Žena

Ovdje…