BROJ 157 GODINA XIX NORRKÖPING JULI-SEPTEMBAR CIJENA 25 SEK Moralni i profesionalni krah SVT Nikad se nemoj zamoriti u davanju domovini Rasizam na internet stranicama U službi propagande Miloševićeve politike NI OBJEKTIVNO NITI PROFESIONALNO, A KAMOLI ISTINITO Još uvijek ne možemo vjerovati da je Švedska televizija 28. augusta emitirala jedan takav prilog, pretenciozno rubriciran kao dokumentarni film, pod naslovom ”Grad koji je žrtvovan”. U pitanju je čisti propagandistički film Miloševićevske politike, sa puno neistina ili poluistina, neupućenosti i nedorečenosti. Zašto je Švedska televizija pristala da bude u ulozi negiranja genocida u Srebrenici ? Zašto je dozvoljeno da se emitira laž koja se provlači pomenutim filmom i to baš sada kada u Hagu treba da počne proces Ratku Mladiću, optuženom i za genocid počinjen u Srebrenici i još osam bh. općina? U dokumentarnom filmu Ratko Mladić se prikazuje kao čestit i častan čovjek, što nije ni blizu istine, osim za pristalice genocidne politike u BiH, čiji su predvodnici bili Ratko Mladić i Radovan Karadžić. Zašto baš sada kada je u toku proces Radovanu Karadžiću, optuženom i za genocid? Je li to slučajno ili..? Mi u Savezu bh. udruženja u Švedskoj, organizaciji sa preko 10.000 članova, ogorčeni smo stavom Švedske televizije koja je prikazivanjem negatorskog dokumentarnog filma praktično ignorirala sve žrtve jedne genocidne politike čiji se ostaci još uvijek, nažalost, osjete u BiH. Jesmo li se mi sami ubijali, zatvarali u logore, mučili i sami sebe protjerivali, pa sada živimo u izgnanstvu u preko 140 država, među kojima je i Švedska. Ko je ostao, a ko protjeran? Ko su agresori, a ko žrtve? Koliko je jos Bošnjaka ostalo u entitetu Republika Srpska, toj genocidnoj tvorevini? Koliko je silovanih žena, koliko je djece ubijeno? Mi smo uvrijeđeni i povrijeđeni kao živi svjedoci jedne fašisoidne politike koja se u pomenutom filmu želi negirati. Zašto je Švedska televizija prikazala (i prikazuje) film kojim se negiraju svi dokazi Haškog tribunala? Haški tribunal je ranije već dokazao i objavio da je u Srebrenici počinjen genocid. Takođe je, između ostalog, osudio i general-majora Krstića za počinjen genocid. Nikako ne možemo vjerovati da se na SVT-u ne zna za ove dokaze o genocidu, a opet prikazuje film. Zašto? Švedska televizija je javni servis i mora biti objektivna, a emitirani sadržaji moraju ispunjavati osnovne zakonske odredbe. Prikazivanjem pomenutog filma ne može se za SVT reći da je tom prilikom bila objektivna i da je vodila računa o dokazima. Ne može se pravdati ni krajnjom slobodom izražavanja (yttrandefriheten), jer film nije ispunio osnovni zahtjev- istinu. U ime istine i žrtava genocidne politike koja se negira u prikazanom dokumentarnom filmu ”Grad koji je žrtvovan”, tražimo očitovanje Švedske televizije i objašnjenje s kojim ciljem i s kojim namjerama je emitirana neistina i pokušaji falsificiranja događaja iz bliske prošlosti. Vi jeste javni servis sa velikom moći, ali to morate pošteno i opravdati. Uvrijedili ste nas i povrijedili. Niste ni prvi ni posljednji, ali ste nas zbog svoje uloge kojom se deklarirate razočarali i nažalost dokazali koliko i nepristrasnost (opartiskhet) može biti rastegljiv pojam. Očekujemo očitovanje, obrazloženje i iskreno izvinjenje svim žrtvama genocida u BiH. U suprotnom, potražićemo pravdu u drugim švedskim institucijama koje su nadležne za to. Savez bh. udruženja u Švedskoj Umjesto uvodnika OSNOVAN/GRUNDAT 1993 Izdavač/Utgivare SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ BOSNISK-HERCEGOVINSKA RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE Glavni i odgovorni urednik/ Chef redaktör och ansvarig utgivare Muharem Numanspahić Grafički urednik/Grafisk redaktör Samir Rajić Lektor/Korrekturläsare Dr. Izet Muratspahić Redakcija/Redaktion Muhamed Mujakić Sadeta Murić Muharem Numanspahić Almedina Sačić Adresa redakcije/Redaktionens adress Glas BiH, Box 2293 600 02 Norrköping tel 0046 (0)11 16 66 22 fax 0046 (0)11 16 69 33 www.bhsavez.org e-post: [email protected] List izlazi tromjesečno. Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK Švedska: PG 621 69 04-0 Pretplata i reklame na tel: 0046 (0)11 16 66 22 GENOCID Sam pojam genocida je nov i prvi put se pojavio u kontekstu Drugog svjetskog rata, a kodificiran je u decembru 1948. godine Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Ta konvencija je stupila na snagu 12. januara 1951. godine. Član 4. Statuta Međunarodnog suda, pod naslovom “Genocid”, preuzeo je, od riječi do riječi, definiciju iz Konvencije: “Genocid označava bilo koje od sljedećih djela, počinjeno s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” U genocidna djela ubraja se ubijanje pripadnika grupe i nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima grupe. …..U tom trenutku bilo je važno to da se iz enklave istjeraju svi bosanski Muslimani, uključujući žene, djecu i starce. U svakom slučaju, iz razloga koje Vijeće nije moglo rasvijetliti, nakon toga je donijeta odluka da se ubiju svi vojno sposobni muškarci. Rezultat je bio neizbježan: uništenje bosansko-muslimanskog stanovništva u Srebrenici. Naime, ne radi se samo o tome da se počine ubistva iz političkih, rasnih ili vjerskih razloga, koji već sami po sebi tvore zločin progona. Ne radi se ni samo o istrebljenju vojno sposobnih muškaraca bosanskih Muslimana. Radi se o smišljenoj odluci da se ti muškarci ubiju, koja je donijeta uz punu svijest o tome kakve posljedice će ta ubistva neizbježno imati po tu grupu u cjelini. Odlukom da se ubiju vojno sposobni muškarci u Srebrenici, odlučeno je da se onemogući opstanak bosansko-muslimanskog stanovništva Srebrenice. Drugim riječima, s etničkog čišćenja prešlo se na genocid. Vijeće se stoga uvjerilo da je van svake razumne sumnje u Srebrenici počinjen zločin genocida. ( Izvod iz dokumenta ICTY; OF/P.I.S./609-t ) e-post: [email protected] Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB Linköpings Tryckeri AB Naslovna stranica/Omslag Haris Tucaković O naslovnici Ove je godine 613 šehida Srebrenice konačno našlo svoj vječni mir na mezarju u Potočarima. Njihove familije, komšije i prijatelji još uvijek traže smiraj. I pravdu. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 3 Rasizam na Internet stranicama SAMO ZA DVIJE GODINE DUPLO VE]I BROJ Prema najnovijim podacima broj Internet stranica rasističkog sadržaja prešao je brojku od 15 hiljada –antisemitizam i islamofobija najčešće su teme rasističkih Internet stranica. Pi{e: Muharem Nezirevi} K ada je srušen Berlinski zid, devetog novembra 1989. godine, vjerovalo se da u svijetu više neće biti političkih antagonizama, te da je liberalna demokratija u principu pobijedila. Međutim, ”nije dugo trajalo nakon rušenja Berlinskog zida kada su počeli nicati novi zidovi: između Izraela i Zapadne Obale, oko Europske unije, duž američko-meksičke granice, ali i unutar država-nacija samih”, navodi u svojoj knjizi ”Druga smrt neoliberalizma”, savremeni filozof i erudita Slavoj Žižek. Dakle, razvila se jedna nova globalna klasa (svijet za sebe) koja drži sve ključeve života, od materijalnog do duhovnog i političkog. ”Takav, njihov način života, obuhvatio je skoro sve pore života; od privatnog bankarstva do privatnih liječničkih klinika…oni novcem sve više zaključavaju čitave svoje živote iza zatvorenih vrata…”, svojevremeno je objavio Newsweek. Nije li onda sasvim logičan slijed da se društva zatvaraju i postaju sama sebi svrha i određuju svoja pravila života? Međutim, ekspanzija Internet komunikacija pružila je mogućnost otvorenosti i bolje međusobne informiranosti što bi realno trebalo dovesti do približavanja jednih drugima, bez obzira na to u kojem dijelu svijeta živi i kojem narodu ili religiji pripada. No, prema najnovijim podacima, sve je veći broj slučajeva zloupotrebe ”blagodati” Interneta. 4 Rasizam na ekspanziji Internetu u Daleko je to od bezazlenog, uopće u društvu, ako se dođe do podatka da je samo za dvije godine udvostručen broj Internet stranica sa rasističkim porukama i ideologijom, te je dosegnuta brojka od 15 hiljada. I ako se tome još dodaju mišljenja stručnjaka, odnosno sociloga, da su sadržaji Internet stranica najčešće preslikavanje stanja i stavova u društvu, onda je i razložno da je švedski ministar za integracije Erik Ullenhag naručio izradu studije o ovim ne baš naivnim pojavama. Studiju su uradili stručnjaci i saradnici „Levande historia” („Živa historija“) u Švedskoj. Jedan od glavnih razloga što se ovom problemu ozbiljno prišlo u pokušaju razjašnjavanja sa svih aspekata je i taj, možda i glavni, što su takvi ideolozi mržnje prijetnja otvorenosti, toleranciji i sigurnosti u društvu. Da samo podsjetimo na zločin u Norveškoj i Andersa Breivika koji je bio opsjednut mržnjom prema muslimanima. U svom ”Manifestu”, primjerice, smatra optuženog za ratne zločine, Radovana Karadžića, časnim krstašem i europskim ratnim herojem, a Bosnu spominje čak 339 puta. Otkud tolika opsjednutost Bosnom? Mogu li se sve te Internet stranice pratiti ili eventualno zaustaviti plasman i rasturanje rasističkog materijala i ideologije mržnje? Mislimo da je dobar pristup ovoj Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 problematici što se najprije želi steći znanje o ovoj prilično za društvo neugodnoj pojavi, te paralelno s tim pokušava i suprotstaviti. Najveći broj islamofoba Prema već pomenutoj studiji koju su uradili stručnjaci i saradnici projekta „Levande historia”, najveći broj rasističkih pojava na Internet stranicama su antisemitizam i islamofobija. Međutim, prevladava broj slučajeva, odnosno pojava, islamofobije. Svi strčnjaci se ne slažu u tome šta je i otkada datira islamofobija. Ima stručnjaka koji pojavu islamofobije vezuju za Osmansko carstvo, dok drugi ekspanziju islamofobije vezuju uz teroristički napad u Njujorku. No, činjenica je, što je u studiji i konstatirano, da se putem rasističkih stranica šire stereotipi o muslimanima pa i u političkim diskursima. Rasisti, odnosno islamofobi, šire propagandu da su muslimani fizički okupatori koji pokušavaju preuzeti društvo, a rasističke grupe koje šire takvu propagandu o muslimanima, deklariraju se kao „branitelji” od islama. Prema FRA podacima osjeća se trend povećanja ekstremne desnice koja putem Interneta širi propagandu mržnje. Takođe dolazi do internacionalnog povezivanja ovih grupa. Neonacisti šire strah od terora, te poistovjećuju muslimane sa teroristima. Oni sve stavljaju u kontekst opasnosti od „navale” muslimana. U ulozi propagiranja islamofobije, posebno se koriste muslimanske žene i odijevanje , radjanje djece i stvaranje predrasuda o muslimanima. Postoje podaci o provjeravanju stavova prema muslimanima u nekim zemljama. Tako se, primjerice , u Norveškoj 56 posto ispitanih izjasnilo da treba ograničiti useljenje muslimana u Norvešku. U Švedskoj je takvih 40 a u Njemačkoj 29 posto. Takodje pokazatelji govore da su mladi više pozitvni prema muslimanima, da je u Švedskoj 25 posto osoba koje bi zabranile pokrivanje žena i slično. Treba spomenuti i to da se predrasude stvaraju i zbog neznanja o islamu i da se jedan broj stanovništva rijetko sreće sa novom kulturom. No, da se vratimo na drastično povećanje broja internet stranica sa rasističkim materijalima. Koliko je to bio nagli rast pokazuju podaci da ih je 2004, godine bilo 600, 2009.god osam hiljada a 2010. god čak 15 hiljada. Uz podatke povećanja pojava antisemitizma i islamofobije, raste i broj prekršaja zbog mržnje sa islamofobijskim motivima. Tako su 2006, godine registrirane u Švedskoj 252 prijave a prošle godine 272. Podaci govore da je najveći broj takvih prekršaja registriran u većim gradovima i kotarima kao što su Örebro kotar, Stockholm, Skåne i Värmland. Nije teško zaključiti kako je internet uz sve pozitivne strane prilično nezgodan, da ne kažemo opasan, ako se nadje u rukama onih koji ga žele zloupotrijebiti kao oružje za lažnu propaganda i mržnju prema svemu što je različito, odnosno drukčije. Švedska pokušava suradnjom medju EU zemljama spriječiti širenje mržnje putem interneta. Medjutim, nailazi na teškoće praktične i tehničke prirode; krajnja sloboda informiranja (yttrande friheten), teškoće oko identificiranja odgovornih izdavača, odnosno plasiranja materijala rasističkih sadržaja. Problem je u tome što svaki korisnik ima velike mogućnosti za osobnu ponudu, stavove prema nekom ili nečem pa čak i fizičku prijetnju. Dakle, internet je već poodavno ušao u našu svakodnevnu komunikaciju. Postao je sastavni dio života. I ako prihvatimo mišljenje sociologa da je internet preslika društva, onda ne preostaje ništa drugo nego da se nešto pokuša mijenjati u društvu i tako zaustaviti trend povećanja broja stranica rasističkog sadržaja. Nakon pokolja koji je ekstremista Anders Behring Breivik izveo 22.jula u Norveškoj,gra|ani su pred ulazom u Ambasadu Švedske i Norveške u Sarajevu položili cvije}e kao znak podrške porodicama nastradalih i norveškom narodu. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 5 Intervju: Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala FESTIVAL KOJI ULAZI U BAŠTE I ŽIVOTE SARAJLIJA Ovogodišnji SFF bio je najuspješniji do sada, sa najkvalitetnijim programom i savršenom organizacijom • Jak faktor u razvoju bh. filmske industrije • Nastojimo osvježiti festival, pojačati program i uvesti novine na radost i zadovoljstvo nas, naših gostiju i publike Razgovarala: Alema Pendek M irsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala, nakon završetka još jednog događaja godine u regionu, odvojio je malo vremena i za naš list, prenio utiske sa 17. SFF-a i planove za naredni period. Iza Vas je 17. Sarajevo Film Festival. Jeste li zadovoljni? -Mogu slobodno reći da je prema svim pokazateljima i analizama rađenim nakon festivala, 17. Sarajevo Film Festival bio najuspješniji do sada. Ovogodišnji program Sarajevo Film Festivala bio je najkvalitetniji. I ove godine, kao i prethodnih, SFF je u svojim programima uspio prikazati publici najbolja ostvarenja regionalne kinematografije i predstaviti neka nova imena, mlade regionalne autore koji i predstavljaju budućnost kinematografije zemalja u regiji. Tokom osam dana prikazano je više od 220 filmova, festivalske programe posjetilo je više od 110.000 posjetilaca, na 12 festivalskih lokacija. Čak i kiša, koja je gotovo cijelo vrijeme padala u Sarajevu, nije ni na trenutak poremetila festivalski program. U organizacijskom smislu sve je funkcioniralo savršeno. Također, zadovoljni smo i zbog činjenice da su naši gosti iz Sarajeva otišli zadovoljni i da su sa sobom ponijeli neka nova, drugačija i lijepa iskustva i djelić jedinstvene festivalske atmosfere. Svi ovi podaci govore u prilog činjenici da se Sarajevo preko SFF-a dokazalo kao filmski centar regije, a SFF kao festival koji definitivno ima svoju publiku. Kada završi festival, najljepše je ako 6 ostane ovo slatko zadovoljstvo zbog dobro urađenog posla. Iz svih različitih razloga, dobre selekcije, iznimnih gostiju, publike, ali i specijalno dobre atmosfere. Najviše, nakon svega, ipak prija onaj lijepi osjećaj nostalgije, kada završi nešto što je bilo lijepo. Kada ste krenuli, prije 17 godina, da li ste mogli zamisliti da će SFF izrasti u ovakav festival, ovakvih razmjera, sa svjetskim glumačkim zvijezdama? -Od samih početaka, u ratnim godinama u Sarajevu, imali smo jasnu viziju šta hoćemo i u kom pravcu želimo da se festival razvija. Zahvaljujući toj viziji, entuzijazmu grupe ljudi okupljenih oko ovog projekta, a koji i danas čine članove direkcije SFF-a, razvijanju strategije i jasnom profiliranju festivala, u posljednjih 17 godina SFF se razvio od festivala sa jednim programom do respektabilnog evropskog i svjetskog festivala. Danas SFF u svojoj strukturi rada ima tri segmenta: showcase - Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 programski dio festivala, industrijski dio- gdje je najznačajniji CineLink koprodukcijski market i treći dio – edukativni, Sarajevo Talent Campus i Sarajevo grad filma. Na taj način zaokružili smo cjelinu SFF-a koji po toj strukturi može da se smatra jednim od najznačajnijih evropskih festivala. Naši gosti, među kojima su i najznačajnija glumačka imena današnjice, samo su još jedna potvrda značaja i veličine festivala. Osim toga, Sarajevo Film Festival danas je prepoznat i kao razvojni projekat za BiH. Trudimo se da na najbolji način promovišemo sve pozitivne vrijednosti koje ima grad Sarajevo i država Bosna i Hercegovina. Dakle, prije svega, SFF stvara jednu drugačiju sliku o BiH u konstelaciji vijesti koje dolaze iz naše zemlje, a koje su obično po principu jedna dobra – devet loših. Također, Sarajevo Film Festival je pokazao da želi i može da bude jak faktor u razvoju bh. filmske industrije koja se pokazala kao jedan od najboljih bh. proizvoda. Dakle, događaj bilo koje vrste, koji u našem gradu okupi više od 100.000 posjetilaca, ugosti impresivan broj svjetskih medija, zapošljava veliki broj mladih ljudi, popunjava kapacitete naših hotela, restorana, crpi ponude turističke zajednice, najbolji je promotor ne samo našeg grada, već i cijele države i pokretač razvoja naše zemlje i u drugim oblastima. I to su njegova najveća snaga i značaj. Prema onome što se može vidjeti na SFF-u, kriza baš i ne utiče na kvalitet filmova, on je iz godine u godinu sve bolji? -Sarajevo Film Festival je projekt u razvoju i svaka je godina izazov. Možda su najveći izazov bile upravo ove prethodne dvije godine zbog globalne recesije koja, dakako, nije zaobišla ni BiH. Sve to utjecalo je i na budžet SFF-a koji je ove godine umanjen za oko 10%. I pod udarom recesije, i uprkos tome, imali smo sreću da nismo morali praviti kompromise te vrste koji bi utjecali direktno na kvalitet ili obim festivala. Organizovanje festivala ovakvog obima u gradu i državi u tranziciji, bez obzira na recesiju, zahtijeva da problemima pristupamo kao kreativnim izazovima. Već prošle godine započeli smo rekonstrukciju opisa poslova naše direkcije i prihvatili obavezu da radimo još više, da smanjimo troškove a da s druge strane povećamo stepen efikasnosti i izvrsnosti u poslu. Dakle, sveprisutna recesija nije utjecala na kvalitet Festivala, čak mogu neskromno reći da je 17. izdanje SFF-a bilo najkvalitetnije do sada. Da li imate namjeru možda u budućnosti mijenjati nešto na SFF-u? U suštini, koncept i struktura Sarajevo Film Festivala ostali su isti od njegovog prvog izdanja do danas. Nastojimo biti festival koji se, u kontekstu internacionalnog, fokusira na regiju i regionalnu kinematografiju. Sarajevo Film Festival važi za festival otkrića mladih i novih snaga i nekih novih generacija regionalne kinematografije, ili pronalaženja onih talenata koji tek predstavljaju budućnost regionalne kinematograije. Također, u tom kontekstu, SFF je najznačajniji promotor regionalnih filmskih autora u svijetu, koji su često nepravedno zapostavljeni. U tom smislu, Sarajevo Film Festival će zadržati svoj koncept, jer uspješan recept je nepotrebno mijenjati. Međutim, smatram da je festival živi organizam koji iz godine u godinu raste, širi svoje kapacitete, te u tom smislu svake godine nastojimo osvježiti festival, pojačati program, i uvesti neke novine koje će biti na radost i zadovoljstvo i nas, i naših gostiju, ali i publike. Sarajevo Film Festival karakterišu i kao najbolji dernek u ovom dijelu Evrope. Da li ste sretni što ste svom gradu priskrbili ovakav epitet? Sarajevo Film Festival postao je i prepoznatljiv u svijetu upravo po svojoj jedinstvenoj atmosferi, priznat kao prijateljski festival, gdje gosti dolaze, između ostalog, i da se druže. Najviše raduje činjenica da nam se naši gosti uvijek ponovo i rado vraćaju u Sarajevo. U duhu dobrog domaćina nastojimo svojim gostima i posjetiocima priuštiti barem tokom tih osam festivalskih dana vrhunsku zabavu i ugođaj. Tu našu namjeru prepoznali su i ostale Sarajlije, ugostitelji, turistički radnici koji tokom festivala organiziraju niz programa za goste. To je normalna i očekivana reakcija, obzirom da se Sarajevo Film Festival u godinama koje su za nama u potpunosti saživio u naš grad, duh, tradiciju, kulturu i postao je jednostavno značajan dio i način života našeg grada. To je vrijeme kada SFF i naši sugrađani, zajedno sa našim mnogobrojnim gostima, žive zajedno 24 sata. Mi, bukvalno ulazimo u bašte i dvorišta, u živote Sarajlija. Generalno govoreći, mislim da se svi raduju Sarajevo Film Festivalu i da svi od Baščaršije do Ilidže i Aerodroma uživaju u velikom broju turista i velikom broju posjetilaca, i svi uvijek s nestrpljenjem očekuju njegovo novo izdanje. A, kada završi Festival, ulice nekako ostanu prazne i tihe, za razliku od onih osam-devet festivalskih dana. Naravno, do novog Sarajevo Film Festivala. Da li su već počele pripreme za sljedeći SFF? - Naravno. Naš tim tokom cijele godine kontinuirano radi na promociji SFF-a u Evropi i svijetu, dogovaraju se posjete, gledaju se filmovi iz selekcija ostalih svjetskih festivala… Dakle, kao što sam već rekao, dok završi jedno izdanje Sarajevo Film Festivala, odmah se počinje sa pripremama za njegovo naredno izdanje. Takav tempo nam diktira i sam kalendar svjetskih festivala. Dolazak Angeline Jolie i Brada Pitta izazvalo je euforiju kako me|u obi~nim bh. gra|anima koji su ih pozdravili na crvenom tepihu, tako i me|u zvanicama u sali Narodnog pozorišta u Sarajevu. Angelina Jolie dobila je i po~asno Srce Sarajeva, a njihov dolazak dovoljno govori kakvu popularnost ima SFF u svijetu. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 7 Baš~aršijske no}i LJETNI FESTIVAL KULTURE B aščaršijske noći, ljetni festival kulture, održavaju se svake godine od 1. do 31. jula u Sarajevu. Najveći dio programa realizira se u starom dijelu grada, najčešće na centralnoj pozornici koja se montira na platou preko puta Vijećnice. Tako juli mjesec svake godine odiše festivalskom atmosferom, a da to bude baš na svakom koraku ove godine je upotpunio i Sarajevo Film Festival. Zaista je bilo šteta ne biti u Sarajevu tokom protekloga jula ove godine jer je ovaj grad jednostavno bio centar kulture. Brojni su programi bili na raspolaganju svim zainteresovanim. Mogli ste pogledati operu, balet, pozorišne predstave, rock koncerte, sevdalinke, književne večeri, programe za djecu, filmske predstave, folklor i brojne druge manifestacije. Među mnogobrojnim koncertima koji su se izdvojili, kako po svojoj posjećnosti tako i po maestralnim izvođenjima, bili su koncert Massima Savića, a za ljubitelje narodne muzike, koncerti Harisa Džinovića i Edina Pandura. Za mlađe, pak, svoje umijeće pokazala je grupa „The beat fleet TBF“ iz Hrvatske. Naravno, ni ljubitelji druge vrste muzike nisu bili zapostavljeni, pa su održani i koncerti gudačkog kvarteta „Dominat” iz Rusije, jednog od vodećih moskovskih gudačkih ansambala, kao i koncert najpoznatije interpretatorke sefardskih-latino romansi Flory Jagode. Ljubitelje izložbi, slika i grafika, obradovale su izložbe fotografija „Dvojnost” Erola Čolakovića-Šehića, kaligrafija Mirsada Mirze Smajovića, te grafika i slika Kemala Konakovića “ALUzijan”. Da je BiH zemlja u kojoj se njeguje folklor, kao i da je dobar domaćin svim „folklorašima“, pokazao je tradicionalni XIV Festival folkora „Sarajevo 2011”, na kojem je učestvovalo više od 300 članova folklornih grupa iz Albanije, Rusije, Turske, Poljske, Grčke i BiH koji su pokazali svoje umijeće kroz tradicionalne, stare i ponegdje zaboravljene narodne igre. Zaista je bilo lijepo na jednom mjestu vidjeti svu tu raskoš igara i narodnih nošnji. Prema brojkama koje su iznijeli organizatori na Festivalu je ove godine učestvovalo više od 1.200 izvođača, a brojne sadržaje koji su se dešavali na nekoliko lokacija u gradu pratilo je oko 80.000 posjetilaca. Haaški sud presudio: GENERALU PERIŠIĆU GODINA ZATVORA Žrtve su svjesne da izrečena kazna nikad ne može biti adekvatna učinjenom zločinu. Posebno kad su imaju u vidu razmjere zločina nad civilima u BiH. Najbolnije je saznanje da bilo kakava kazna ne može vratiti u život najmilije. Ono što je utješno u svemu ovom je to da kazna potvrđuje postojanje zločina i imenuje počinioca i njegove pomagače. Dokazana umješanost Srbije u agresiji na BiH Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih djela, napada na civile i progona u Sarajevu i Srebrenici, kao i za propust da kazni potčinjene odgovorne za raketne napade na Zagreb u maju 1995. godine. Ovo je prva tribunalova presuda kojom se neki zvaničnik Savezne Republike Jugoslavije proglašava krivim za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. U presudi se navodi da je bivša JNA vojsci RS-a pružala logističku pomoć širokih razmjera i neophodnu stručnu pomoć. U obrazloženju presude je puno elemenata sa kojim bi nadležni u BiH trebali ponovno pokrenuti pitanje imenovanja Republike Srbije kao agresora na BiH. Da li će se ova prilika iskoristiti, ili će se pozvani političari zarad svog ličnog mira i interesa oglušiti, ostaje da se vidi. Jedno je sigurno: ova presuda je ozvaničila ono što smo vidjeli i znali: Srbija (SRJ) bila je itekako aktivna u ratnim zbivanjima u BiH i Hrvatskoj. 8 Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 27 R. G. Likovi aktivista @ivot uz folklor BE[IR RA[OVI] Piše: Fikret Tufek U bh. udruženjima u Švedskoj, kad je kultura u pitanju, posebice folklor, ime koreografa Bešira Rašovića ostavilo je značajan trag. Radio je u više bh. udruženja kao veoma uspješan koreograf, a dosta vremena je predsjednik odbora kulture regije Skåne, te od 2011. godine i predsjednik Odbora kulture Saveza bh. udruženja u Švedskoj, gdje se već nametnuo veoma uspješnom organizacijom Savezne smotre kulture u Halmstadu 14. maja ove godine. Folklorom se Rašović počeo baviti od osme godine i od tada se od njega ne odvaja. - Rođen sam 4. januara 1963. u Sjenici, u Sandžaku.Tekstilni sam tehničar, prije rata radio sam u Tekstilnom kombinatu Raška u Sjenici. U Švedsku sam došao juna 1992., sa suprugom Nerminom, djecom Umihanom i Tarikom. U Sjenici sam se bavio folklorom i bio član KUD ”Vesna” od 1980. do 1992. Sa ”Vesnom” sam proputovao i posjetio više država, učestvovao sam na mnogim takmičenjima i festivalima u bivšoj SFRJ, kao i na internacionalnim festivalima i takmičenjima, te pohađao seminar za koreografa. - Folklorom si se počeo baviti odmah nakon dolaska u Švedsku? - Da, nakon dolaska u Švedsku, živio sam u Grängesbergu, Dalarna, gdje sam osnovao grupu ”Sandžak från Bosnien”. Grupa je imala 35 članova, uglavnom djece i učestvovala na mnogim komunalnim nastupima, gdje je prezentirala bošnjačku kulturu. 1993. godine ”Sandžak från Bosnien” učestvuje na internacionalnom festivalu, takmičarskog karaktera, Ludvika 1993. U konkurenciji 36 država osvojamo 2. mjesto i novčanu nagradu od 6.000 kruna. U Norrköping si došao 1994.? - Odmah sam se uključio u bh. udruženje ”Zlatni ljiljan” Norrköping, gdje sam preuzeo srednju grupu folklora. U saradnji sa Orhanom Šamlijom ”Zlatni ljiljan” postaje jedna od boljih folklornih grupa Saveza bh. udruženja u Švedskoj. -Najuspješnije godine kao koreograf imao si u Landskroni? - Baš tako, to su zlatne godine mog folklornog stvaralaštva. 1997. preuzimam KUD ”Zlatni ljiljan” Landskrona. Dolaskom u Landskronu udruženje doživljava ekspanziju, folklorna sekcija sakuplja brzo 75 seniora i 40 juniora. Od 1998. do 2002. ”Zlatni ljiljan” postaje nepobjediv u regionu Skåne. 2002. godine pobjeđuje do tada nepobjedivi ”Dukat” Göteborg. Sa postavljenih 12 koreografija KUD ”Zlatni ljiljan” je bio jedan od najvećih u Švedskoj. - Ipak si napustio Landskronu i otišao u Eslöv, gdje i danas živiš? - Jesam, 2002. godine osnivam malo udruženje ”Rubin” Eslöv. ”Rubin” se ubrzo uključuje u aktivitete BHRF-a, BHUF-a, Savez žena, Komune Eslöv, NBV-a Skåne i kotara Skåne. Od 2002. do 2011. ”Rubin” Eslöv organizuje šest regionalnih i jednu saveznu smotru kulture, u čemu je i moja uloga značajna. Da s pravom i od srca prezentuje bosanskobošnjačku kulturu, ”Rubin” je dokazao izložbenom postavkom ”Bosanske sobe”, koja je trajala tri mjeseca i imala 1.600 posjetilaca. 2008. godine ”Rubin” je proglašen najorganizovanijim udruženjem općine Eslöv i dobio novčanu nagradu. - Već tri godine uspješno si na čelu Regionalnog, a odnedavno i Saveznog odbora kulture? - Regionalni odbor uspješno organizira sve zajedničke manifestacije u Skåne regiji. 2011. godine, na prijedlog Skåne regije, postao sam i koordinator za kulturu Saveza bh. udruženja u Švedskoj (BHRF), gdje sam nastavio s koordinacijom kulturnih aktivnosti svih bh. udruženja. Kao prvi veliki zadatak učestvovao sam, zajedno s grupom aktivista i uprave, u organizaciji Savezne smotre kulture u Halmstadu ove godine, kada je bh. kultura po prvi put predstavljena i na otvorenom prostoru u jednom švedskom gradu, a sama smotra bila izvanredno uspješna, kaže s ponosom Rašović. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 9 Iz Saveza GÄVLE - GRAD U KOJI TREBA DO]I Pi{e: Saida Bahtijarevi}-Beki} A ko vas put nanese u Gästrikland, svakako posjetite grad Gävle, na samoj obali Baltičkog mora, i ne propustite mogućnost da svratite u „Udruženje bosanskog naroda” u ulici Väpnargatan 6A, tu oazu bosanskog duha i uspješne integracije u švedsko društvo. Dočekat će vas najljepši zvuci bosanskog sevdaha, miris tek "ispečene kahve", zarazni i zdravi smijeh, te raširene ruke srdačnog bosanskog zagrljaja dobrodošlice. To je, pored mnogih drugih aktivnosti, udruženje sa svojim članovima njegovalo od samog osnivanja, sada već daleke 1992. godine. Val bosanskih izbjeglica, nošen opasnostima istrebljivačkog rata, dospio je u ovaj lijepi, stari trgovački grad, koji pulsira životom i gdje su mnogi Bosanci i Hercegovci odlučili da ostanu, osnuju porodice, nauče švedski jezik, doobrazuju se i pronađu posao. Dugo je bh. useljenička populacija bila jedna od najbrojnijih u Gävleu. Vrlo brzo su se Bosanci i Hercegovci, i što je značajno, pripadnici sva tri naroda, organizirali i u vrlo teškim uslovima, dok je još rat bjesnio u domovini, počeli sa slanjem humanitarne pomoći školama, ranjenicima, rodbini, bolnicama i sl. Pri tome su imali i veliku podršku Gradske uprave grada Gävlea, u kojoj i danas „Udruženje bosanskog naroda“, pored više od 20 etničkih udruženja, uživa visoki rejting i učestvuje u više integracionih projekata. Neposredno poslije završetka rata, naše udruženje je, zajedno sa Invandrarcentrom iz Gävlea provelo značajan projekat sa gradom Goraždem. Uspostavljene su tijesne i prijateljske veze koje su rezultirale uzajamnim posjetama, studijskim obilascima na najvišem nivou, što je krunisano i time da su Gävle i Goražde postali gradovi-prijatelji. Dugogodišnja plodna saradnja sa područnim ogrankom NBV-a Gävleborg ogledala se u svim segmentima rada ove ugledne švedske organizacije, kako Veteranke Anka Radoni} i Adila Dubinovi}-Dilka daju pe~at druženjima i aktivnostima u Udruženju bosanskog naroda. Nedavno su proslavljeni ro|endani ovih dama, Ankinih prvih 80.god i Dilkih deset godina manje. Aktivistica Dilka je proglašena doživotnom po~asnom predsjednicom Aktiva žena dok je darežljiva Anka ”zadužena” za dobro raspoloženje. 10 Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 u mnogim obrazovnim akcijama, npr. edukaciji voditelja popularnih NBV-ovih kružoka, prikupljnju pomoći za Goražde i Bosnu i Hercegovinu, tako i u pomoći pojedincima u što uspješnijoj integraciji u švedsko društvo. Mnoge kružoke i danas vrlo savjesno posjećuju članovi „Udruženja bosanskog naroda”, naročito oni u serioznijoj životnoj dobi, što omogućuje bolju socijalizaciju našeg članstva, ali doprinosi i boljim kontaktima sa švedskim prijateljima. Od samog osnivanja „Bosansko-švedskog saveza žena u Švedskoj“, prije više od 10 godina, Aktiv žena našeg udruženja je neizostavni dio svih obrazovnih i kulturnih, te humanitarnih akcija, koje ovo izuzetno uspješno udruženje u Švedskoj njeguje i provodi. Na takmičenju u 2010-toj godini, naš Aktiv žena "Biser", je brojnošću literarnih priloga o svom radu, ilustriranim mnoštvom fotografija, osvojio i prvu nagradu ( 3.000 švedskih kruna ), na što su naše članice vrlo ponosne i što je bila i izuzetna moralna podrška za skoro dvije decenije privrženosti svom udruženju. Da su Bosanci i Hercegovci dio Evrope u najboljem smislu te riječi, da predstavljaju izuzetan intelektualni kapital i nesalomljivi luk i most između dvije kulture, istakla je i gospođa Barbro Holmberg, kotarska predstojnica okruga Gävleborg, na susretima prilikom promocije projekta “Otvorena vrata“( "Öppna dörrar") u dvorcu u Gävleu, projektu koji je finansiran od strane Evropskog fonda za regionalni razvoj i koji promovira značaj etničkih udruženja u regionalnom privrednom razvitku i gdje je „Udruženje bosanskog naroda” iz Gävlea predstavljeno kao značajna karika u lancu marketingških kanala, kako u razvoju regiona Gävleborg, tako i u vezama sa domovinom. Naše članice su vrlo aktivne i u „Međunarodnom klubu žena useljenica“ u Gävleu (IFFI-Internationella föreningenför invandrarkvinnor) i kada one pozivaju na "bosansku čorbu", traži se mjesto više u krcatoj sali ovog udruženja. Velika zasluga naših članica je i to što skoro sva djeca naše useljeničke grupe pohađaju nastavu maternjeg jezika, te što su i oni učesnici svih aktivnosti i okupljanja u našem udruženju. I kao što su ratovi i okupatori harali Bosnom i Hercegovinom, našom domovinom, kao što su se smjenjivali sistemi i državna ustrojstva, a Bosna i Hercegovina opstala i opstaće, tako će, zahvaljujući velikom patriotizmu i entuzijazmu svojih članova, opstati i „Udruženje bosanskog naroda” u Gävleu. Zato je, između ostalog, Gävle i grad u koji treba doći! Bajramska priredba u „Bosanskoj krajini“ U TRADICIJA I BIH U PRVOM PLANU bh. udruženju „Bosanska krajina“, pred više stotina prisutnih, 1. septembra 2011. održana je tradicionalna Deveta priredba pod nazivom „Bajram u srcu“. Na bajramskim priredbama tradicionalno se okupe bh. građani, učenici i roditelji, pa one u neku ruku predstavljaju godišnju smotru rada jednog od najvećih i najuspješnijih bh. udruženja u Skandinaviji. Bajramske priredbe „Bosanske krajine“ postale su lijepa tradicija, adet i običaj, mjesto okupljanja i viđenja, nešto što se očekuje, te mogu poslužiti kao uzor i drugim bh. udruženjima. Prisutne je pozdravio predsjednik udruženja Ferid Suljanović: - Bajram je prilika za druženje djece, omladine i odraslih i mi to već godinama radimo. Preko stotinu učesnika u programu govore sami za sebe, jer mi smo jedno od najvećih bh. udruženja u Švedskoj sa oko hiljadu članova. Na ovaj način njegujemo finu tradiciju obilježavanja Ramazanskog bajrama, stavljajući tradicije i BiH u prvi plan. Naše udruženje bilo je i domaćin nakon klanjanja bajram-namaza, na kojem je bilo preko 500 učesnika, svima koji su poželjeli da se ovdje druže uz kafu i kolače. Uz to organizirali smo i poseban muzički program za bajramske praznike, kazao je Suljanović. U kulturnom programu dominirale su tri folklorne postave, a osvježenje je bilo premijerno izvođenje „Čočeka“ juniorske folklorne grupe u koreografiji Indire Dervišević: - Vježbali smo marljivo i drago nam je da nas je publika toplo primila. Juniori su još izveli „Igre iz okoline Sarajeva“, srednja grupa „U đul bašti“, dok su seniori prikazali „Igre iz Istočne Bosne“, uz pratnju Emine Kovačević, te dobili zaslužene ovacije Armin Konić-Kona, vođa horova i muzičke sekcije:- Premijerno je nastupio i Omladinski hor „Bosanske krajine“ ilahijom „Oj, Zefire“, koji vježba pola godine, uz muzičku pratnju Harisa Žilića, a odušeljenje je izazvao seniorski Hor žena ilahijom „Puhnuće behar“, te solistkinje Hadise Terović sa ilahijom „Strijela sudbine“. Ugodno iznenađenje priredila je 14-godišnja Jajčanka Alma Džafer, koja je tek prije dva mjeseca došla iz BiH i uključila se u „Bosansku krajinu“, gdje je premijerno nastupila: - U BiH sam nastupala na Malom šlageru Jajca i u Sarajevu sa rahmetli Omerom Pobrićem, te gostovala u Zagrebu. Ovdje su izvanredno primili pjesme koje sam izvela: „Bejtulahov crn ogrtač“ i „Tamburalo momče uz tamburu“. Melodijom „Mojoj majci“ Merdana Ramezić je vraćana na bis, a prigodne bajramske recitacije govorile su Amila Kurbašić i Amerisa Šaranović Fikret Tufek Premijerno odigrali ~o~ek na bajramskoj proslavi Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 11 Cvije}em protiv laži i propagande SURADNJA AMBASADE BiH SA BH ORGANIZACIJAMA U [VEDSKOJ ZA PRIMJER Pi{e: Nesib Kari{ik U nedjelju, 04.septembra 2011. godine u prostorijama Ambasade BiH u Stockholmu održan je zajednički sastanak saveza i bh.organizacija u Kraljevini Švedskoj. Tema sastanka bila je aktuelna situacija i reakcije na prikazivanje dokumentarnog filma SVT ”Grad koji je žrtvovan”, kao i buduća saradnja na obilježavanju Dana državnosti BiH i genocida u Srebrenici i BiH. Pored domaćina sastanka, ambasadora Mr.Sc. Darka Zelenike i prvog sekretara Alme Vražalice sa saradnicima, sastanku su prisustvovali predstavnici Saveza bh.udruženja u Švedskoj, Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza, Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj, Saveza islamskih zajednica u Švedskoj, APU mreže, Saveza Banjalučana, grupe bh. akademika, udruženja ”Nikad više”, NBV-a, kao i novinaridopisnici Dnevnog avaza i drugih listova. Najviše vremena potrošeno je na diskusije o dokumentarnom filmu SVT, koji je ispunjen lažima i negiranjem činjenica i kojim se želi falsifikovati istina o agresiji i genocidu u BiH. Na sastanku je usaglašeno zajedničko saopštenje u kojem se strogo osuđuje emitovanje ovog filma, koji negira genocid u BiH. U organizaciji grupe akademika i APU mreže, koji su putem sredstava komuniciranja pokrenuli akciju sakupljanja potpisa protiv SVT, organizovano je polaganje cvijeća ispred zgrade Švedske televizije pod motom “Za sahranjenu istinu”. Cvijeće su na 12 mjestu protesta položili zajedno predstavnici većine saveza i bh.organizacija, a u ime Ambasade BiH prvi sekretar Alma Vražalica. Kada je u pitanju buduća saradnja po pitanjima obilježavanja genocida u Srebrenici i BiH, predloženo je da se održi zajednički seminar 10. decembra u Stockholmu, na koji bi se pozvali eminentni stručnjaci iz BiH i na kome bi se dogovorio dalji način rada u vezi sa ovim aktivnostima. Ukazano je i na potrebu formiranja zajedničkog Foruma stručnih ljudi i poznavalaca jezika iz ovih i drugih oblasti, koji Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 bi u budućnosti mogli odgovoriti zadatku predstavljanja BiH na svim nivoima švedskog društva i šire, kao i učestvovanju u programima TV i istupima u drugim medijima, vezano za ovakve ili slične manifestacije. Za domaćina-organizatora obilježavanja Dana državnosti BiH prihvaćen je Bosanskohercegovački savez žena, nakon što su iznijeli razloge za to, i određen datum u subotu, 26. novembra 2011.godine u Skövdeu. Na kraju sastanka su predstavnici Saveza bh.udruženja, Bosansko-švedskog saveza žena i Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza uručili zajedničke zahvalnice Mr. Darku Zeleniki, ambasadoru BiH u Kraljevini Švedskoj i Jasminki Ustamujić, ranijem prvom sekretaru Ambasade BiH, za veoma uspješnu dugogodišnju saradnju. Akcije i reakcije Bosanaca i Hercegovaca povodom prikazivanja filmova o Srebrenici i Sarajevu Predstavnici udruženja ”Miris” Örebrö položili su cvijeće ispred ulaza u zgradu SVT-a u ovom gradu i na taj način protestvovali protiv prikazivanja velikosrpskog propagadnog filma. Predsjednik udruženja Dževad Zahirović kaže: ”Izgubio sam dva brata i sedmoro rođaka u ovom ratu i ovo doživljavam kao sipanje soli na ranu.” (”Nerikes Allehanda”, 10. sept.) Muris Čengić, kompozitor, Stockholm: „Nepotrebno je govoriti koju odvratnost, gnušanje i ogorčenost sam osjećao danima nakon što sam pogledao filmove. Osjećao sam po prvi put da sam kao Bošnjak u ovoj zemlji nepotreban, neshvaćen i osuđen… Nepotrebno je govoriti da niko od njih NE SMIJE napraviti film gdje bi se reklo da je jevrejski holokaust nešto što se nije dogodilo, da umanji ili bagatelizira taj historijski događaj. To bi bio ogroman skandal koji bi prouzrokovao ne samo skidanje takvog filma nego i otpuštanje onih koji su ga uvrstili u program STVa.“ (Facebook) Ida, komentar: „Ne treba braniti Mladića zato što je Srbin! U tom slučaju vidite ga kao predstavnika svog vlastitog naroda! Mladićeva djela je nemoguće braniti. On ima dovoljno teških kvalifikacija u statistici ratnih zločina za hiljade knjiga i filmova, i to bez rezanja, manipulacija i laganja kao što je to urađeno u "Gradu koji su žrtvovan". ( www.dagensopinion.se ) Tonči Percan, novinar : „ Radislav Krstić, bosansko-srpski general koji je prvi osuđen za genocid u Srebrenici, pokušao je u svojoj odbrani dokazati da bi upravo mogao postojati dogovor između Izetbegovića i Srba na što se filmaši pozivaju. Iz presude saznajemo da tribunal ne uzima u obzir tvrdnju o toj pogodbi: Odbrana je predočila dokaze o“dogovoru” koji je navodno sklopilo vođstvo bosanskih Muslimana sa vođstvom bosanskih Srba, a prema kojem je Srebrenica žrtvovana u zamjenu za teritoriju u zoni Sarajeva. Neosporno je da enklava nije branjena na način koji bi se očekivao. Međutim, postojanje jednog takvog “dogovora” žestoko se osporava i nema izravne veze s ovim predmetom. Bilo kakve eventualne teritorijalne razmjene o kojima su se dogovorile suprotstavljene vlasti ne opravdavaju grozote koje su uslijedile nakon zauzimanja Srebrenice, niti utiču na odgovornost generala Krstića za ta djela.” (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju; predmet broj IT-98-33-T strana 52.) ( www.newsmill.se ) Fredrik Malm, član švedskog parlamenta: „Neuspjeh UN-a u Srebrenici imao je, osim genocida, niz posljedica. Holandska vlada je 2002. odlučila podnijeti ostavku. Srebrenica je bila lekcija koja je ležala u osnovi za intervenciju na Kosovu 1999. Godine i dovela do doktrine Obaveze zaštite u međunarodnom pravu. Na nivou moralnog još uvijek vlada veliki osjećaj izdaje civilnog stanovništva u Bosni od strane UN-a, Evrope i ostatka svijeta. (www.newsmill.se ) Alex Voronov, politički urednik ”Eskilstuna kuriren”: „ Među stručnim savjetnicima za film je izvjesna Zorica Mitić. Liječnica i spisateljica, rođena u Beogradu i od 2000. nastanjena u Norveškoj. U intervjuu za srpski novinski sajt Pečat o tv-dokumentarcu, objavljenom 21. jula, ona preporučuje knjige koje ”razotkrivaju mit o ’genocidu’”. Taj norveški film je u članku predstavljen kao dio istog rada. Mitić takođe preporučuje Historijski projekt Srebrenica – anonimiziranu web stranicu punu takozvanih novih nalaza, razotkrivanja i alternativnih slika o onom što se desilo. Drugi stručni savjetnik je Ozren Jorganović. Tokom rata u BiH vođa programa na bosansko-srpskoj stanici „Radija Doboj“ / „Radija Ozren“ – jednog od apsolutno najvažnijih oruđa nacionalističke propagande. Tako to, dakle, izgleda. Uz tv-dokumentarac je srpskonacionalistička propagandna centrala i historijsko-revizionistička kanalizacija. Da li su odgovorni za program na Švedskoj televiziji shvatili u šta su se uvalili?“ (www. newsmill.se ) Sanjin Pejković, doktorant Odsjeka za Filmologiju na Univerzitetu u Lundu: „Zabrinjavajuća je tišina od strane SVT koja prati ova dva filma i koja se može samo tumačiti kao da oni stoje iza ovih aluzija da su Bošnjaci iz Srebrenice krivi za genocid počinjen nad njima.“ ( www.newsmill.se ) Jasenko Selimović, državni sekretar za integraciona pitanja: „Najveći problem je da je švedska televizija SVT ustupila prostor ovoj teoriji zavjere sa prigušenim islamofobičnim tonovima koja poriče genocid. Baš kao što su Židovi u teorijama zavjere sami krivi za sve što su pretrpjeli, tako i u ovom filmu muslimani mogu samo sebe kriviti za genocid koji su pretrpjeli.“ („Expressen“, 31. avgust) Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 13 MEDLEMSKAPET I NBV VAD INNEBÄR DET? Mer än rättigheter och skyldigheter Genom medlemskap i NBV tillhör en organisation begreppet ”den svenska nykterhetsrörelsen”. Det är i sig ingen organisation som heter ”nykterhetsrörelsen”, utan just den grupp av organisationer som av hävd anses bära upp nykterheten som rörelse i det svenska samhället. Genom medlemskapet är man också ”ägare” till NBV. Organisationen är ”huvudman” tillsammans med övriga medlemsorganisationer. Skillnaden mellan att vara en samarbetsorganisation och en medlemsorganisation ligger mycket just i dessa begrepp, och det framförallt moraliska ansvar det medför. Tillsammans med övriga medlemsorganisationer ska man ta ansvar för att se till att det finns valbara och villiga medlemmar till såväl avdelningsstyrelser runtom i landet som till förbundsstyrelse. Dessa styrelseledamöter har det yttersta ansvaret för att dels rekrytera duglig verksamhetschef (som ska godkännas av förbundet) och dels duglig förbundsrektor. Som medlemsorganisation har man ett ansvar för att ge moraliskt stöd till styrelserna när det gäller att ta ansvar. Vidden av ansvaret kommer också av den ekonomiska storlek som NBV har. Mer än 100 miljoner kronor per år i statsbidrag, och c:a 30-50 miljoner kronor per år i kommun- och landstings/ regionbidrag. Dessa ska användas i enlighet med av riksdag, regering, Folkbildningsrådet, kommun och landsting/region utfärdade lagar, 14 förordningar och andra regler. Det finns också ett en dimension av solidaritet med det egna studieförbundet, och dess verksamheter. Ett ansvar för att komma med idéer till verksamheter. Att samarbeta med övriga medlemsorganisationer för att säkerställa goda samhällsförutsättningar för folkbildningen, och samarbeta med övriga medlemsorganisationer för att utveckla samverkan inom nykterhetsrörelsen. Rättigheter och skyldigheter De stadgemässiga och formella rättigheterna och skyldigheterna för en medlemsorganisation jämfört med en samarbetsorganisation är följande: Inflytande Förbundsmöte – ombud har närvarorätt och förslagsrätt och rösträtt. Ombud utses enligt en formel (stadgan § 7, st. 3) som är beroende av medlemsorganisationens egna medlemsantal och antal studietimmar. Förbundsmöte – varje medlem i medlemsorganisation har närvarorätt. Årsmöte (avdelning) – ombud har närvarorätt och förslagsrätt och rösträtt. Ombud utgörs av företrädare för medlemsorganisations lokala och regionala organ, enligt en formel i stadgan § 17. Årsmöte – varje medlem i medlemsorganisation har närvarorätt. Förbundsstyrelse (revisor, etc.) – enbart medlem i medlemsorganisation kan väljas till förbundsordförande eller förbundsstyrelseledamot. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 Avdelningsstyrelse (revisor, etc.) – enbart medlem i medlemsorganisation kan väljas till avdelningsordförande eller avdelningsstyrelseledamot. Personal – enligt stadgan ska ”all chefs- och handläggningspersonal, samt övriga anställda som i huvudsak arbetar med utåtriktad verksamhet, skall vara helnyktra och medlemmar i någon av förbundets medlemsorganisationer”. Skyldighet Medlemsavgift – sedan 2004 är det en enhetlig avgift lika för alla medlemsorganisationer oavsett storlek och egen ekonomi – 1.000 kr/ år. På lokal nivå finns ingen medlemsavgift angiven i stadgan. Såväl förbundsstyrelse som avdelningsstyrelse bär ett ansvar för verksamhetens bedrivande gentemot bidragsgivande myndigheter, men också för att organisationen följer övriga lagar och avtal och regelverk i övrigt. Avdelningsstyrelse ska också följa de föreskrifter, anvisningar och riktlinjer som förbundsstyrelsen utfärdar med stöd av stadgans § 22. Verksamheten Regelverket för den bedrivna verksamhet är samma för medlemsorganisations medlemmars deltagande som för samarbetsorganisationsmedlemmars deltagande, liksom för alla övriga deltagare Savez bh. udruženja u Švedskoj postao punopravni ~lan NBV-a Piše:Sadeta Muri} P rijem Saveza bh. udruženja (BHRF-a) i još tri bh. organizacije upriličen je 11. juna 2011. godine na Kongresu ove priznate švedske organizacije, održanom u Štokholmu. Predsjednik NBV-a, Ruben Baggström, dao je prijedlog prijema i obrazloženje. Ni jednu riječ primjedbe nismo mogli čuti na prijem BHRF-a. Bilo je uživanje slušati obrazlaganja i motivacije članova NBV-a. Poslije diskusije prijedlozi su pojedinačno stavljeni na glasanje. Za BHRF su glasali SVI, a za druge organizacije velika većina. Najljepše je bilo vidjeti kako članovi NBV-a glasaju za Bosance i Hercegovce, SVI DO JEDNOGA! NBV je zbilja organizacija koja nas želi i koja u nama vidi dostojnog partnera. Hoćemo li znati to cijeniti? Hoćemo li znati to na pravi način iskoristiti? Nadam se da hoćemo. Inače, atmosfera u sali, sa velikom zastavom BiH, bila je sva u znaku naše domovine. Veliki broj govornika pominjao je Bosnu i Hercegovinu tokom cijele konferencije, a posebno Ruben Baggström, Anders Castberger i novi rektor Jonatan Hjort. Bilo je uživanje biti Bosanac i Hercegovac! Baš smo bili ponosni, a imali smo i na šta: mi smo jedina grupa stranaca koja je dobila članstvo u NBV-u. Zaista, istorijski događaj za našu organizaciju. Primanje u ~lanstvo NBV Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 15 O~uvanje bh. tradicije BOSANSKI ]ILIM Piše:M Berberovi} B osanski ćilim plijeni ljepotom boja i motiva. Izrađuje se od vune domaćih ovaca. Pređa se nekad bojila ručno, prirodnim bojama, od šljive, hrasta, ljuske i lišća oraha. Takva boja je bila postojanija. Najviše se koriste crvena, crna i prirodna bijela boja. Danas je prirodno bojenje upotpunosti nestalo, jer je to vrlo skup proces. Hemijske boje su jeftinije i izražajnije. Za jedan kvadratni metar ćilima utroši se 1-1,5 kg vune. Nekada je vuna bila voskarena. To je na pređi stvaralo zaštitni sloj, zbog kojeg joj moljci i prašina nisu mogli ništa. Tako je ćilim bio ”masniji” sočniji nego današnji, a kad ga tresnete sam se lijepo širio po površini. Danas u BiH ne postoji ni jedna radionica za obradu vune, za predenje, bojenje i voskarenje, pa tako vuna ničim nije ni zaštićena. Veoma je lomljiva, što otežava rad. Kompoziciono, ćilim je najćešče sastavljen iz dva dijela: okolice (ruba ili ćenara) i centralnog dijela (polja ili ploha). Kod prvih ćilima nije bilo okolice. Motivi u centralnom dijelu se nadovezuju jedan na drugi i takva se kompozicija beskonačno širi sa ciljem spajanja dva svijeta, imaginarnog i realnog (metafora univerzuma). Takvi ćilimi su imali svoja imena: "stepenasta kola", na baklave, na makaze itd. Prvi dio ćilima je okolica, koja je sastavljena iz tri dijela. Okolica, obrub ćilima, najćešće je tamne boje sa cik-cak linijom, koja fizički razdvaja ćilim od realnog svijeta. 16 To je ram slike. To je oštra podjela između svjetova, između realnog i imaginarnog, između stvarnog i duhovnog. Prvi dio je cik-cak puna linija, zatim veliki ćenar u kojem se nalaze slični, skoro isti motivi, koji se smjenjuju u pravilnom nizu (metafora prolaženja vremena), i unutrašnji ćenar koji odvaja "ram" od centralnog dijela ćilima - polja. U ovu skupinu spadaju ćilimi: "petak", "su tri kruga", "bosanska šara", "na fesove", "krugovi" itd. Kod jako složenih mustri kao što je "sumak", postoji sedam ćenara (metafora sedam nebesa). Centralni dio ćilima, ploha, dio je na kome se nalazi sadržaj, poruka, smisao, odnosno glavni motiv ili više motiva. Centralni dio ćilima je načesće rađen jednom osnovnom bojom koja ima svoje simboličko značenje. Najčešće je to crvena boja koja simbolizuje žrtvovanje i rađanje djece, što nas bolno povezuje sa istorijom naše države BiH. Stilski, ćilime možemo podijeliti na geometrijske i krivolinijske (cvjetne) ćilime. Geometrijski stil je rasprostranjen po čitavom svijetu, a naročito u Anadoliji, na Kavkazu i centralnoj Aziji. U BiH se pojavljuje u IX vijeku i opstao je sve do danas. Izuzetno je pogodan za apstraktne i stilizirane figure. Zbog svoje jednostavnosti, pravih, horizontalnih i vertikalnih linija lako je primjenjiv u tkanju. Stil krivih linija ili cvjetni stil veže se sa Persijom. Razvio se krajem XV vijeka zahvaljujući korištenju Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 asimetričnih čvorova. Ovaj stil omogućava korištenje složenih crteža, u kojima se često pojavljuju ljudski i životinjski oblici. Ovaj stil je vrlo kratko bio korišten na ćilimima u Bosni i Hercegovini. Ćilim u svom nastajanju kod starih ljudskih zajednica nije imao upotrebnu vrijednost koju mi danas poznajemo. Njegova vrijednost se očitavala u njegovoj duhovnoj funkciji, odnosno stvaranju "svetog" prostora. Ćilim simbolički predstavlja tačku tranzicije između duhovnog i realnog svijeta. Uloga ćilima za "primitivnu" zajednicu, koja ga je izmislila, bila je potvrda ljudskih mogućnosti i stremljenja. Na njemu je ispričano porijeklo, vjerovanja i tradicije zajednice. On je, dakle, sveto i magično mjesto, koji je uz to lako prenosiv. Bosanski ćilim ne smije se prati i najbolje se održava tako što se prostre na snijeg i isklofa. Ćilim je kao sito, jer svu prljavštinu i prašinu propusti kroz sebe. Snijeg mu vraća svježinu. Nakon toga se izbriše krpom namočenom u rastvor sirćeta i vode koji će boje učiniti intenzivnijim i postojanijim. Istina, nekada su se na Bregavi u Stocu i na Buni ćilimi prali u stupama. To je bilo dobro, jer je izvorska voda veoma hladna i puna minerala. No to se ne smije nipošto raditi vodom iz vodovoda, niti se koristiti bilo kakvo hemijsko sredstvo, pa čak i ako piše da je za održavanje Tradicijom protiv genocida Udrużenje "BOSFAM" (bosanska familija) upotrebljava terapiju tkanja ćilima sa ženama koje su żrtve rata, koje imaju teške psihičke probleme jer su ostale bez svojih muževa, djece, braće i očeva. To se pokazalo vrlo uspješnim. Ove žene sada rade na projektu "Ćilim sjećanja na žrtve Ćilim u Briselu Ćilim, djelo vrijednih tkalja u umjetničkoj radionici Amile Smajlović "STILL-A", koji je uručen predsjedniku Evropskog parlamenta, Hans-Gert Pötteringu, kao znak zahvalnosti parlamentarcima koji su 15. januara 2009. izglasali historijsku Rezoluciju o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Tom prilikom pozvane su sve članice Evropske unije i zemlje zapadnog Balkana da donesu odluku o Danu sjećanja na genocid u Srebrenici, najvećeg stradanja civila i nevinih ljudi koje se dogodilo krajem 20. stoljeća. Ovaj bosanski ćilim izložen je na zidu u holu Evropskog Parlamenta. udruženja ”Bosna” Borås, da počnu crtati motive sa ćilima i tako daju svoj doprinos ovoj značajnoj inicijativi. Koristeći dostupnu literaturu, počele su spoznavati široko značenje ćilima, koje se ne ogleda samo u upotrebnoj vrijednosti, nego i u simboličkom značenju ćilima. Prvu prezentaciju raznovrsnog materijala imale su na jesenjoj manifestaciji prošle godine u Norrköpingu, u povodu Dana državnosti. genocida u Srebrenici." Za svaku nestalu osobu pojedinačno se tka mali ćilim dimenzija 40x40 cm, različitih motiva i boja i sa imenima nestalih osoba. U sklopu tih imena bit će i ćilim sa tekstom "Srebrenica-11-7-1995-." Otkani dijelovi se spajaju u veće ćilime. Takvih 15 komada velikih ćilima je bilo izloženo prošlog ljeta u Potočarima kod obilježavanja 15 godina od genocida u Srebrenici. Ćilim na kojem je osnovna bijela boja je namijenjen djeci a crveni ženama koje nisu htjele da se odvoje od svojih najmilijih. Krajnji cilj je da se otkaju ćilimi sa svim imenima žrtava, te da se spoje u jedan ćilim, koji će, računa se, biti veličine fudbalskog stadiona, a možda i veći. Potom će biti izložen u muzeju HOLOKAUSTA u Vašingtonu. Nije trajalo dugo da se prepozna kvalitet rada žena iz ”Bosne” Borås i uslijedili su pozivi za izložbu na Saveznoj smotri kulture i školstva u Halmstadu, kao i na bajramskoj svečanosti u Boråsu. Članice ovog udruženja imaju još jednu umjetničku inspiraciju koju su izrazile u formi ”Oslikano staklo” i pokazale u Gislavedu na jesenjoj manifestaciji ”Izvuci osmijeh iz rukava”. O njihovim aktivnostima možete pročitati na webstranici: www.bssz.se Ćilim širi toplinu Umjetnica Amila Smajović, osnivač ”Udruženja za zaštitu bosanskog ćilima”, i njen praktični rad kako da spasi od zaborava i afirmiše bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe, inspirisalo je Mirjanu Berberović i žene aktiva ”Izvor” iz bh. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 17 Iz mog ugla NIKAD SE NEMOJ ZAMORITI U DAVANJU DOMOVINI V Dr. Izet Muratspahi} ratili smo se s odmora i već uveliko ufurali u radnu kolotečinu. „Kuća posó, posó kuća“, kako je to pjesmom definirao Ekrem Jevrić, zvijezda Plavo-gusinjske dijaspore u SAD-u. Iako su mnogi bh. dijasporci proveli ljetni odmor na drugim destinacijama, ipak je najveći broj makar par sedmica svratio i u domovinu. Diskusije i ocjene boravka su uglavnom pozitivne, mada ima dobar broj i onih koji se žale na prijem zemljaka u zavičaju. Radi se o uobičajenim zamjerkama koje bi se skoro mogle svesti pod onu: „Samo da nam uzmu pare i ugledaju leđa“. Jasno je da se čovjek ne može složiti s ovom konstatacijom, mada je još uvijek primjetljiva izvjesna mjera nekog blagog antagonizma domaćih prema dijasporcima. Možda je ta doza u ovo vrijeme čak i jača. Vidi se to na svakom koraku. Jedan majstor mi je ljetos rekao da oni imaju posebnu cijenu usluga za domaće, a posebnu za dijasporce. Doduše, nije mi to morao ni govoriti, jer sam to osjetio i sam. Ta neka vrsta antagonizma prema dijaspori postoji zapravo od rata naovamo, a njena izraženost i jačina mijenjaju se u skladu sa razvojem društvene i ekonomske situacije u domovini. Što ljudi teže žive tamo, to su nervozniji i njihov odnos prema nama je kompleksniji. Još mnogi od njih vjeruju da novac na Zapadu leži na ulici i samo ga treba pokupiti. To stvara vrlo plodno tlo za bujanje zavisti i negativnih naboja koji se očituju na raznim planovima. U tome im mnogi od nas svesrdno pomažu ukazujući im uz piće i meze na nepravilnosti tamošnjeg života, a što izaziva ponekad sitne ekscesne situacije i podjaruje netrpeljivost. Osim toga, dijasporci često pokazuju da imaju puno novca, neki se razbacuju i kupuju sve i svašta, 18 pa tako (ne)svjesno izazivaju ljutnju kod onih koji pokušavaju sastaviti kraj s krajem. Ljudski je to i treba razumjeti reagiranje čovjeka koji je preživio rat i nakon silnih obećanja našao se u bezizlaznoj materijalnoj situaciji. Sa druge strane, pak, dijasporci se također osjećaju povrijeđenim. Čini im se da domaći ništa ne rade da poprave svoju situaciju. Ispada da dijasporci puno teže zarađuju novac, a da ga više cijene od domaćih. Osim toga, dijasporcima nije jasno kako je moguće da zemljaci nemaju posla i ne rade, a imaju novca da sjede u kafanama. što se nikad više neće moći uspješno presaditi u zemlju iz koje je istrgnuta. Tako je i sa nama. Ne svojom voljom dospjeli smo u ovu nordijsku nedođiju i ostali u njoj i mi i naša djeca, bez ikakve realne mogućnosti da se vratimo u našu domovinu i živimo zadovoljan i normalan život. Možemo se mi koprcati i vajkati na razne načine tipa: vratit ću se čim se steknu uvjeti, čim mi djeca završe škole, čim popravim kuću dolje, čim odem u penziju i tako unedogled. Pogotovu je aktuelna ova posljednja alternativa. Nisam još sreo dijasporca koji ne planira povratak Činjenica je da smo sa izbjeglištvom dobili sve duplo. Duplo smo učili za život, duplo se školovali, duplo se privikavali, a duplo i danas sve radimo. Imamo dvije zemlje. Živimo dupli život i moramo sve duplo raditi: i ovdje i dolje. Mi se čak duplo i sekiramo. Pratimo ovdašnje, ali i bh. vijesti. Ako situacija nije dobra u BiH, ne možemo da se ne sekiramo. Ako ima problema u zemlji u kojoj živimo, moramo da se sekiramo. I tako svih ovih godina. Ima tu još čitav niz pitanja i problema koje bi valjalo istraživati i pokušati naći neka rješenja. Činjenica je da se krivica ne može pripisivati ni jednima ni drugima, a može i jednima i drugima, kao i vlastima, državnim predstavništvima i mnogim ostalim. Samo izbjeglištvo, kao pojava, ima neko prokletstvo u sebi koje se nikad ne da popraviti, a oni koji bilo kakvim usudom dopadnu u njegove labirinte nemaju nikakve šanse da se vrate u normalu ranijeg života. Stvari se jednostavno porogobataju, ljudi i situacije promijene na svim stranama i više ih nikakva vradžbina ne može dovesti u red. Čovjek postaje kao presađena biljka koja se primila na novom tlu, ali njen rast nikada neće biti ravan onoj koja je tu nikla, kao Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 u domovinu, ali kad ode u penziju. Većina je kupila stanove, napravila kuće i uredila dvorišta da su spremni za njihov „stalni život u penziji“. Mi „privremeno“ živimo i radimo ovdje kako bismo pripremili naš „bajkoviti penzijski život u domovini“. Zaboravljamo samo jednu činjenicu, a to je da penzija podrazumijeva iscrpljenost, bolest i starost. Znači, valja se držati realnosti. Sa odlaskom u penziju se ne vraćamo u mladost da bismo se mogli nadati nekom „sretnom početku“. Naša sudbina je uglavnom zapečaćena i pouzdano možemo tvrditi samo to da ćemo se stalno vratiti - „na tabutu“. Mnogi ni tako jer su prijevoz i ukop skupi, a to ne plaćaju ovdašnje vlasti. Naš položaj u dijaspori možemo posmatrati dvostruko. Ako smo od one vrste ljudi koji „flašu vide dopola punu“, to jest optimistični, onda možemo reći da imamo po dvije zemlje, duple kuće i jezike koje možemo koristiti kako nam ćeif. Ako, pak, istu flašu vidimo „dopola praznu“ i skloni smo pesimizmu, onda kukamo da ne pripadamo nikome, da nas ne vole ni tamo ni ovamo i da smo izgubljeni svuda i zauvijek. Činjenica je da smo sa izbjeglištvom dobili sve duplo. Duplo smo učili za život, duplo se školovali, duplo se privikavali, a duplo i danas sve radimo. Imamo dvije zemlje. Živimo dupli život i moramo sve duplo raditi: i ovdje i dolje. Mi se čak duplo i sekiramo. Pratimo ovdašnje, ali i bh. vijesti. Ako situacija nije dobra u BiH, ne možemo da se ne sekiramo. Ako ima problema u zemlji u kojoj živimo, moramo da se sekiramo. I tako svih ovih godina. Kao dijasporci imamo duple obaveze. Moramo reagirati da BiH bude normalna država, da se poštuju tamo ljudska prava, da nani Fati sklonu bezbožnički izgrađenu crkvu iz njene avlije, da neki siromah dobije krov nad glavom, da bolesnik dobije lijekove i potrebno liječenje, da bude zaustavljeno nacionalističko orgijanje po domovini itd. Isto to moramo raditi i ovdje: moramo reagirati da stranci budu ravnopravni u dobijanju posla, da nam prestanu emitirati filmove u In memoriam Meho Baraković (1945-2011) Iza Mehe su ostali mostovi Bosanci i Hercegovci u Švedskoj, a posebno ljubitelji pjesničkog ugođaja, postali su siromašniji za još jedno književno pero, koje je tako znalački gradilo, izgradilo i opjevalo mostove kojima nas ponižavaju (i to TV koju i mi plaćamo), da nas ne diskriminiraju, da naša djeca dobiju adekvatnu nastavu maternjeg jezika.... I tako u nedogled. Ono što se mora priznati jest da je bh. dijaspora uradila mnogo u oba ova smjera: i prema domovini i zemlji domaćinu. Niko ne može sporiti da je bh. dijaspora učinila (i da čini) puno za svoju domovinu. Ne radi se samo o humanitarnoj i ekonomskoj pomoći, nego i o mnogim drugim vidovima koji su jednako važni, ili možda čak puno važniji. Tu prije svega mislim na aktivno prezentiranje domovine u svijetu, uspostavljanje prijateljskih relacija između zemalja u kojima živimo i BiH, blagovremena reagiranja na negativne pojave i niz drugih aktivnosti gdje se dijaspora predstavlja kao vrstan ambasador svoje domovine. Mnogi od naših ljudi koji nesebično učestvuju u ovim procesima dožive ponekad razočarenje u domovini. Ne očekuju se lovorike i velika priznanja, ali malo respekta od domaćih zvaničnika ne bi bilo naodmet. Nimalo nije prijatno da se na kongresima dijaspore u Sarajevu ne pojave adekvatni dužnosnici aktuelne vlasti. Ako se uzmu u obzir činjenice da se radi o velikoj i značajnoj populaciji (oko 1,3 miliona), koja godišnje na sa Vrbasa i Neretve, pa do u srce uvrle Trebišnjice. I gle čuda - ”ili ko bi rekao da je to moguće”, Meho Baraković je iza sebe ostavio mostove i u Bollnäsu, Stockholmu i na kraju u Göteborgu. Na pragu jeseni, u Göteborgu, 14. septembra 2011. godine, na svoje posljednje putovanje otišao je pjesnik Meho Baraković. Po rođenju Banjalučanin, po življenju Trebinjac, a nadasve – Pjesnik, Meho je iza sebe ostavio više zbirki pjesama od kojih se ističu: ”Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar (2000) i ” Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće”(2007. i 2008.). Kao i mnogi Trebinjci, Meho je prošao stazama prognanika preko Crne Gore (Plav) i 1995. godine u Göteborgu nastavio svoj književni i novinarski rad. U Angeredu (Göteborg) Baraković 2006. razne načine unese milionske sume zdravog novca, onda ignoriranje ovih skupova nije ništa drugo nego politički gaf. Ili, bolje rečeno, bezobrazluk. Međutim, to ne znači da dijaspora treba smanjiti svoj angažman. Štaviše, treba ga pojačati. Mi znamo da aktuelne vlasti u BiH ne rade ništa za svoje građane. Oni rade protiv njih. Cijeli svijet to vidi i upozorava, ali oni ostaju dosljedni svojim „principima“. Često to opravdavaju nekakvim patriotizmom, mada nikakve koristi od takvog patriotizma nema. Komentarišući njihovo dušebrižništvo za domovinom mnogi kritičari to ismijavaju, citirajući poznatu sentencu Samuela Johnsona da je "patriotizam posljednje utočiste hulja." Osobno smatram da je ovdašnja vlast u BiH „prolazna nepogoda“ koja, doduše, predugo traje, ali koja će sigurno na koncu eliminirati sama sebe. Treba misliti pozitivno, pomagati našima u domovini i učiniti što više dobroga u životu. Mahatma Gandhi je, po meni, dao vrlo prijemčivu i široku definiciju patriotizma, rekavši: “Patriotizam je čovjekoljublje. Ja sam patriot zato što sam čovjek i što volim ljude.” Zato, kao devizu koje bismo se trebali držati mi dijasporci, favoriziram sentencu starogrčkog dramatičara Euripida koja glasi: „Nikad se nemoj zamoriti u davanju domovini“. godine osniva udruženje ”Broarna – Mostovi” sa ciljem povezivanja bh. i švedskih umjetnika, odnosno dviju kultura. Dobitnik je više književnih nagrada u BiH i u Švedskoj. Meho Baraković prešao je put preko svojih mostova i ostavio ih generacijama u amanet. I kao što napisa 2. maja 2002. godine u povodu smrti akademika i pjesnika Izeta Sarajlića, tako i sada bi: ”Sada kada više nema Izeta Sarajlića ostala je Praznina koja se isto tako Zove i koja u meni traje i odzvanja kao nedovršena pjesnička Misao i Znak da se sa Poezijom umire i da Poezija izrasta iz same Smrti Pjesnikove.” Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 19 Nana ima rije~ DA ME VIDI BABO! Pi{e: Rabija Arslanagi} N eki dan čuh po prvi put ovu hit pjesmu u Sarajevu i okolini. Jedna nesrećnica je bila intervjuisana u jednoj diskoteci i na pitanje tv-novinara šta je pila, ona reče: ”Sedam jegera” (žestoko piće). Shvativši šta je rekla, djevojka izreče, sad već planetarno čuveno ”Da me vidi babo...”. Ostala sam zatečena nečim tako teškim, hajde da kažem tragikomičnim u tim riječima kao i onim, u drugoj prilici izgovorenim: ”Nano, stara si ti, a ja, eto, slavim Bajram, ovako. Pijem.” Tragična, zabrinjavajuća ponašanja i razmišljanja generacije koja dolazi! Jedna stara priča kaže da je vinogradaru pri sadnji vinograda pomagao šejtan koji je zalijevao lozu, najprije krvlju jagnjeta, onda krvlju lava, pa krvlju krmeta. ”Što to činiš?”, upita ga gazda, a šejtan ozbiljno odgovori: ”Ko popije jedan pehar soka (tj. vina) od ovog drveta, taj će biti veseo i miran kao jagnje. Popije li dva, biće srčan i jak kao lav, a popije li više, taj će se zavaliti sa krmetom u brlog.” Problem sa alkoholom je da čovjek misli da je uvijek na prvoj prečci ljestvice raspoloženja. Još od davnih vremena znalo se da je alkohol štetan, te su Spartanci prije 3.000 godina po naredbi kralja odsijecali noge onima koji su se opijali, a u doba Rimske carevine alkohol je bio zabranjen osobama mlađim od trideset godina. U srednjem vijeku počinje se sa industrijskom proizvodnjom piva. Ostalo je zabilježeno da je, primjera radi, jedne godine u 19-tom stoljeću popijeno u Minhenu 560 litara piva po glavi stanovnika! Danas je očito da više ništa nije 20 sveto: ni roditelji, ni rodbina ni sredina koja te okružuje i u kojoj živiš. Prekomjerno konzumiranje alkohola, posebno za vrijeme vikenda, proslava raznih praznika, očituje se na svakom koraku, kroz povećan broj saobraćajnih nesreća te krivičnih prekršaja. No, ne možete danas staviti ”veto” da se služi alkohol na javnim mjestima u vrijeme praznika.To treba pokušati zabraniti na manjem polju, tj, vaspitati djecu u svojoj kući. Sociolozi i doktori prilično su saglasni u ocjeni da dobar dio krivice za to snose roditelji, najprije lošim vlastitim primjerom i liberalizacijom, popustljivošću prema svojoj djeci i to u krtično doba puberteta, kada se svi poroci žele probati. Je li u redu da roditelji kupuju svojoj djeci piće, organizuju žurke u domovima, kao dokaz standarda, savremenosti i nekakvog lažnog prestiža? Nije nikako! Posljedice alkohola se mogu lako primijetiti odmah po konzumiranju, ali je problem trajniji i teži sa drogom. Sa drogom se počinje malo-pomalo, od tableta do heroina, ulazi se, kažu, ”u svijet nirvane, ljepote blaženstva”. Jeste vraga! Gore završavaju ta djeca – po podrumima, u mračnim i prljavim ćoškovima, na dnu gdje ne valjaju ni sebi ni svojima. Tragična je statistika da u Skandinaviji ima omladine koja se u tinejdžerskim godinama, u periodu od 13-te do 19-te godine, napije do oduzetosti najmanje 50 puta. I na programima naših tv-kuća se vidi da i bh. omladina sve više pije. Nisu alkohol i droga problem samo jednog naroda, jedne države - to je svjetski problem, koji pored svih Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 kataklizmi koje se dešavaju sigurno zauzima primat. Bilo mi je veoma drago čuti i pročitati da ima ljudi koji su se i u našoj domovini uhvatili u koštac sa tim problemom. U Ilijašu, malom mjestu kod Sarajeva, već jednu deceniju radi ”Centar za odvikavanje od droge i alkohola.” Zahvaljujući entuzijazmu i karizmi hafiza Sulejmana Bugarija, te donatorima, taj centar opstaje i daje dobre rezultate. Način komuniciranja sa ovisnicima i njihovo privođenje ozdravljenju je tajna ovog uspjeha. Njihovo vraćanje u normalan život je za svaku pohvalu. Hafiz Bugari to radi od srca, radi sa kuránskom porukom: ”Ako pomogneš jednom čovjeku, pomogao si cijelom svijetu.” Od nane, na kraju jedna latinska, bolje rečeno Senekina, izreka: Imperare sibi maximum imperium est (Vladati sobom najveća je vlast). Nučiti svoje dijete da nadvladava poroke je najveće bogatstvo. Hafiz Sulejman Bugari u Švedskoj Organizator gostovanja cijenjenog hafiza je Bosansko-švedski savez žena. Prvo predavanje je u Göteborgu 5. oktobra u 15. sati u udruženju „Caritas“ Hjälbo. Istog dana, u 18.30, hafiz će održati predavanje u banjalučkom udruženju. Raspored ostalih gostovanja je: 6. oktobar Jönköping, 7. oktobar u 18,30 sati u Hjälboskolan u Göteborgu, 8. i 9. oktobar Stockholm, te 10. oktobar u Gislavedu. Teme predavanja su: ”Porodica-roditelji u svijetu droge” i ”Žena i ugrožavanje njenog identiteta”. Velika nesebi~nost Mirsada-Sikija Haurdi}a LJUBAV PREMA BIH NA KONKRETAN NAÎN N ije dobro zalaziti u tuđa osjećanja, niti ih mjeriti i upoređivati sa svojima. Svako voli na svoj način. Međutim, patriotizam se, moramo to priznati, nerijetko toliko koristi i zloupotrebljava da već djeluje neiskreno pa, hrabrije rečeno, i otrcano. Ako bismo među nama tražili neku osobu koja svojom nesebičnošću i konkretnošću pokazuje ljubav prema BiH, onda je to sigurno Mirsad-Siki-Haurdić. Ovaj pedesetsedmogodišnji Dervenčanin, koji sada živi u Stockholmu, već najmanje desetak godina bez pompe, skromno, baš onako kakav je i kao osoba, svakodnevno obilazi razne ustanove, staretinarnice, sportska društva ili pojedince, kako bi dobio pomoć za one kojima je to u BiH najpotrebnije. Iako ga već duže vremena poznajem, iskreno rečeno, nisam obraćao pažnju na to kad mi ponekad kaže, onako kao usput, da pakuje rulatore, skije ili teniske rekete, kako bi ih poslao u BiH. Moram reći da me stid što i ranije nisam otkrio pravo značenje nesebičnosti Mirsada Haurdića. Sve do prošle godine. Zamolio me je da odem s njim u predgrađe Stockholma, jer je čuo da u jednoj staretinarnici ima zimske sportske opreme. Birao je skije, cipele, mjerio dužinu, a potom izabrao više pari i platio vlastitim novcem. Sve je to nosio do metroa i držeći u rukama cijelo vrijeme pričao kako će to dobro doći mladima na Bjelavama. Išao sam s njim do njegovog stana. U kuhinji, hodniku, u sobi za dnevni boravak, svugdje gdje može stati, zapakovani predmeti koje će slati u BiH. Javio mi se prije desetak dana nakon povratka iz BiH. Priča mi kako mu je bilo lijepo u rodnoj Derventi, koga je sve sreo, a onda, kao da je to svakodnevno, o dobijenim priznanjima za pomoć koju je slao. Pokušavam ga nagovoriti da priča kako je i čime svih ovih zadnjih desetak godina pomagao. - Pa eto, kad već hoćeš, moja porodica i ja pomažemo djeci u BiH koja su bez roditeljskog staranja, napuštenoj djeci, invalidima i ustanovama. Zatim, rekreacionim centrima, banjama i pojedincima. Jednom godišnje u prosjeku smo slali četiri do pet donacija: odjeću, obuću, sportske rekvizite, invalidska pomagala (rulatore, štake, proteze za noge, aparate za trening), skije, opremu za skijanje, klizaljke…). Zatim, šatore, muzičke instrumente… Možda, kada bih procjenjivao kome sam najviše pomagao i pomažem, bila bi to djeca u Sarajevu, posebno Bjelavama i njihovim štićenicima, ustanovi „Sunce“ u Derventi, gdje su smještene 103 retardirane osobe, te „Reumalu“ u Fojnici. Ne želi Mirsad da priča puno o sebi, nego svaki momenat pokušava da spomene Radio Most iz Sarajeva koji povezuje mlade bh. talente u svijetu, te traži zainteresirane i u Švedskoj. Pokazujue Siki fotose sa susreta Dervenčana, a zatim kaže da radi na projektu obezbjeđivanja teniskih reketa i loptica za djecu u BiH. Do sada je već donirao oko 300 reketa i 600 loptica. Zatim će raditi na doniranju muzičkih instrumenata za djecu. Već je poklonio nekoliko instrumenata, kao što su gitare ili čelo. Dodaje mi čaj, a ja hoću da saznam nešto i o njegovim priznanjima za nesebičnost. - Ma bilo je i ranije priznanja. Primjera radi, počasni sam gost banje u Fojnici, a ove godine kao i ranijih, dobio sam priznanja od fudbalskih i rukometnih klubova iz BiH, od „Reumala“, ali mi je najdraže ovogodišnje priznanje koje sam dobio u svom rodnom gradu Derventi, ”Derventsko srce”. Ili, možda mi je draže priznanje za ovogodišnji teniski turnir na kojem je učestvovalo najmanje 70-toro djece. Ne znam, ne radim za priznanja, ali mi je opet drago ako se moj rad i ljubav prema mojoj BiH vidi, osjeti i respektira.“ Otišao sam od Mirsada pomalo postiđen, a istovremeno i punog srca. Postiđen što i ranije nisam na pravi način uočio njegovu nesebičnost, a punog srca što znam da ima ljudi, Bosanaca i Hercegovaca, koji na skroman i konkretan način pokazuju i dokazuju svoj patriotizam. M.N. Mirsad Haurdi} sa sinom Dinom Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 21 Gradovi u Bosni i Hercegovini: Sanski Most GRAD NA DEVET RIJEKA Amir Tali} S anski Most ima rijeku Sanu i osam rječica: Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu. Rijeka Sana (latinski sanus – zdravlje) izvire na području općine Mrkonjić Grad (Vrcar Vakuf) i na dužini svoga toka od 138 km objedinjava petnaestak rijeka i rječica. U općini Sanski Most danas živi oko 50.000 stanovnika od prijeratnih 64.000. Historija Sanskog kraja Cijelo područje arheološki je neistraženo, a postoje tragovi organiziranih naselja i rudnika još iz neolitskog doba. Ilirska plemena Japoda i Mezeja krstarila su ovim božanskim krajolicima. Prema nekim dokumentima iz 75 g.n. ere Mezeji su već tad imali plemensku općinu i utvrđeni grad Splonum kao rudarsko središte, koji je, kako se vjeruje, bio na ušću Sasinke u Sanu. Najstariji do sada pronađeni dokument koji govori o ovim krajevima je Listina Bele IV od 20. jula 1244. godine. U ovom dokumentu prvi put se spominju i župe: sanska, dubička, mrenska i vrbaška, koje čine Donje krajeve. Župa Sana (Zana) spominje se 1258. godine, prije dolaska Turaka. Nakon mnogih bitaka i promjene vladara, sanska oblast od 1499. godine potpada pod upravu Osmanlija, a Kamengrad je jedno od njihovih glavnih uporišta. Historija sanskog područja u prva tri vijeka turske vladavine vrlo je malo istražena. Ono što je poznato vezano je isključivo za tvrđavu i naselje Kamengrad, a nešto kasnije i tvrđavu i naselje Stari Majdan. Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao i sjedište istoimene nahije, koja je obuhvatala i dio nekadašnje sanske župe. U to doba spominje se i Džisri Sana kapetanija (džisum, arapski most). Sanski Most se 1624. godine u turskim dokumentima spominje pod imenom Vakuf, kao zavještanje turskog namjesnika Hamzibega, koji je i osnivač grada. Današnje ime se upisuje dolaskom Austrougarske 1878. godine. Sanski Most od orijentalnog istoka kreće ka industrijskom modernom zapadu. Sanski Most danas administrativno pripada Unsko-sanskom kantonu Federacije BiH. Iz novije historije spomenimo spomenike žrtvama agresije na BiH 1992/95. i šehidska mezarja u Vrhpolju i Šehovcima. Četrnaest pećina, banja Ilidža, vodopad Blihe, stari gradovi Kamengrad i Kamičak, Rimski most u Starom Majdanu, musalla sultan Fatihova u Donjem Kamengradu i mnogi spomenici materijalne kulture, samo su dio bogatstva kulturnohistorijskog naslijeđa BiH. Kulturni sadržaji danas u sanskom kraju čine Prva galerija naive, Festival cvijeća, konjički sportovi, tradicionalna bodljevina bikova na Grmečkoj koridi. U sklopu manifestacija Ljeto na Sani, Dan rijeke Sane, te modernim likovnim stremljenjima, pozorišnim amaterizmom, ribarskim i lovačkim Hamzibegova džamija 22 Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 atrakcijama, muzičkim festivalima, vraća se polako nekadašnji raskošni sjaj Sanskom Mostu. Rajfine ruže Imidž „Cvjetnog grada“ Sanskog Mosta, ili još ljepše, „Grada Sane“, kako ga zovu svi oni koji ga vole, stvarali su sami građani. Sedamdesetih godina grupa entuzijasta, od kojih mnogi nisu živi, idejno su osmislili i realizirali akciju uređenja cvjetnih bašta, vrtova, aleja i parkova. Posebnost u Sanskom Mostu bila je bašča Rajfe Zukić, koja više nije živa, ali tradiciju i ljepotu njenog vrta održava njen sin. Sanska Ilidža Voda pod velikim pritiskom šiklja iz dvije bušotine sa dubine od preko 300 metara.Temperatura vode je 32°C. Najbolja je za liječenje reumatskih oboljenja, a vjeruje se da pobljšava oštećeni vid i liječi sve unutrašnje bolesti. Austrijski grof Baldini zapisao je u svojim zapažanjima da je Hrustovačka pećina svojom raskoši ljepša od tad čuvene Postojne u Sloveniji. Ljekovitost banje Ilidže stavlja se u ravan Čateških toplica. Sportske strane DVIJE POBJEDE U ÊTIRI DANA Piše:Muhamed Mujaki} Neka nam oproste zlatni momci – reprezentativci BiH u sjedećoj odbojci, osvajači najvećih kontinetalnih i svjetskih takmičenja što ćemo danas pisati o fudbalerima BiH. Odbojkaši su ”deset kopalja” ispred svih bh. sportaša i njihove zasluge su neosporne. Teško je naći zemlju u kojoj fudbal nema najviše pristalica i gdje se fudbalski rezultati ne prate više nego događanja na političkim i ekonimskim scenama. Ni BiH sa svim svojim ”dejtonskim nakitom” nije u tome izuzetak. Zenica – uzavreli grad Svoj sinonim – uzavreli grad Zenica dobila je u vrijeme kada se ovdje stvaralo srce jugoslavenske teške industrije, kada su iz utrobe zemlje stizale tone i tone mrkog uglja, a iz vrelih visokih peći teklo željezo i čelik, a da bi se gradila i razvijala zajednička zemlja. Hiljade ljudi iz bivše ”Juge” našlo je ovdje svoje zaposlenje, zasnovalo porodice i započelo novi život. I danas, mnogo godina poslije i u vremenu ni nalik onom prije, Zenica uzavrije. Na Bilinom polju, mestu gdje je dobri bosanski ban Kulin morao pod prisilom da potpiše svoj ”Dejton”, njegovi nasljednici – Bosanci i Hercegovci slave svoju državu. Nigdje više nema Bosne i Hercegovine nego tu i te noći kada se fudbalska lopta zakotrlja Bilinim poljem. Slična je slika i na drugim stadionima širom Evrope kad gostuje bh. reperezentacija, ali Zenica je jedinstvena. Pozitivna energija se sa tribina i ulica ovog grada razlije zemljom, baš kao u Safetovoj pjesmi – ” …teci Bosno, pričaj svima…” i zapljusne sarajevske, mostarske, bihaćke, tuzlanske, goraždanske i druge ulice. Toplina uđe i u domove u gradovima i selima pod kontrolom manjeg entiteta u kojima još uvijek lebdi miris netom minulog ramazana. Vjerujemo da je tih jedanaest momaka na zelenom tepihu sa svojim trenerom i kolegama na rezervnoj klupi svjesno da su dio energije koje hiljade ljudi okuplja na ovom stadionu, na ulicama, trgovima i pokreće ih da kolima, vozovima, brodovima i avionima putuju Evropom da daju podršku igračima i Bosni i Hercegovini. Za ovakve sportske priredbe, ovog kalibra, ”živi” se danima prije i poslije utakmice. Tako je bilo i ovog puta nakon druge uzastopne pobjede nad reprezentacijom Bjelorusije. Nakon pobjede od 2-0 u gostima nije se očekivala ”noć za infarkt” na Bilinom polju, ali ide se dalje. I to je najvažnije. Obračun na “Stade de France” Safet Sušić i njegovi izabranici stvorili su uslove da utakmica u Parizu bude i najveći trijumf - direktan plasman na evropsko prvenstvo. Reprezentacije će tada možda biti još jača i spremnija za konačan podvig. “Zmajevi” će i u Parizu imati podršku svojih brojnih navijača. I ako ne bude kakvih smicalica francuskog Fudbalskog saveza, mogao bi to biti svojevrsni “popis” Bosanaca i Hercegovaca u Zapadnoj Evropi. Do tada želimo Sušiću i momcima mirnu atmosferu, puno sloge i radnog elana do punog uspjeha. Hvala im, po ko zna koji put, što su nas ujedinili u ljubavi i odanosti domovini Bosni i Hercegovini. Šveđanin sa korijenima u Srebrenici MUAMER TANKOVIĆ U FULHAMU Lijepo je čuti, a jos ljepše pisati o budućnosti koja se poput bajke otvara pred nekim od bh. prognanika. Muamer nije u pravom smislu prognanik, bolje rečeno – on se rodio prije 16 godina u Norrköpingu u prognaničkoj porodici Tanković, koja je sačuvala glavu u Srebreničkoj enklavi i obrela se u Švedskoj. Muamer je rano zaigrao fudbal u klubu Hageby, gdje stanuje i gdje je završio osnovnu školu i ove jeseni krenuo u prvi razred gimnazije. Kao dječak pokazao je snagu, borbenost i talent i ubrzo se našao među juniorima domaćeg prvoligaša IFK Norrköping. U istom klubu, ali u A timu već je igrao rođak mu Armin. Igre u juniorskoj ekipi nisu ostale nezapažene i Muamer je postao član švedske reprezentacije za juniore do 16 godina. Iako još nije nastupio ni bio rezerva u prvoj ekipi, Muamer je već imao probne utakmice u slavnim evropskim klubovima, kao što su Juventus, Čelzi i Hamburg. Možda je presudan bio nastup protiv reprezentacije Welsa, kada je Muamer postigao dva od tri gola, da se nađe na Ostrvu u prvoligašu Fulham. Sve je ovdje super Upravi IFK Norrköpinga nije jasno da su Englezi prihvatili sve uslove da Muamer pređe u njihov klub, ali su zadovoljni sumom koju su dobili za njegovo sportsko školovanje. Možda će im biti jasnije za koju godinu, ali tako je uvijek kada su u pitanju domaći igrači. Uz pomoć Mumarove sestre Senahide, koja je žarko željela da zaigra fudbal u NIF Bosna, ali se ženska ekipa ”ugasila”, saznali smo kako Muamer provodi prve dane u novoj sredini. „Sve je ovdje super”, poručuje Muamer i nastavlja: „Pošto sam maloljetan, stanujem sa još par drugara u jednoj porodici. Poslije treninga idem u školu gdje učim engleski jezik i matematiku. Treniram i nastupit ću za juniorsku ekipu koja igra u veoma jakoj i kvalitetnoj ligi. To je dobro za mene. Ne znam kada ću ponovno imati priliku da navratim u Norrköping, jer iz Londona direktno letim za Moldaviju, gdje se od 21. do 23. septembra igra kvalifikacioni turnir za evropsko prvenstvo. Osim domaćina Moldavije, nastupa Švedska, Gruzija i Bugarska. Do sada sam odigrao 10 utakmica za ovu selekciju i postigao sam 5 golova. Nadam se da će ih biti još”. Tako ovaj dječak, kome je uzor legendarni fudbaler Zidane, kreće na stazu snova za mnoge njegove vršnjake. Na službenim stranicama njegovog novog kluba za Muamera piše da je Švedanin, ali on dodaje: ”Uvijek ću isticati da sam porijeklom Bosanac i Hercegovac i to iz Srebrenice”. Na prvoj džumi nakon Bajrama, kao svom dugogodišnjem članu, džematlije su mu proučile dovu za sretan put. I mi mu želimo sreću i uspjeh uz zadovoljstvo da ovog puta govorimo o srebreničkoj priči sa lijepim nastavkom. M. M. Glas BiH | Broj 157 | Juli-Septembar 2011 23 www.volkswagen.se Nova Jetta Gt, više od sveGa. Nya Jetta GT. Mer prestanda. Mer av allt. Det är inte bara designen och linjerna som står ut på Nya Jetta. GT-utförandet som är standard på alla versioner ger en utrustningsnivå som är mer omfattande än någonsin och gör bilen lika sportig som den ser ut. Sedan är det upp till dig om du vill ha en effektiv miljömotor eller bara en väldigt stark motor med hela 200 hästkrafter. Välkommen till din Volkswagenhandlare så berättar vi om allt som ingår. Pris från 219 900 kr. Billån från 1 495 kr/mån.* Bränsleförbrukning blandad körning 4,2 – 7,7 l/100 km. CO2-utsläpp blandad körning 109 – 178 g/km. Miljöklass EU5. *36 månader, 35 % kontant, 49 % restskuld, rörlig ränta baserad på STIBOR (effektiv ränta 5,47 %). Bilen på bilden är extrautrustad.