Ž E N A List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige oktobar–decembar 2012. | 52 KVINNA Riječ urednice P Žena-Kvinna ISSN: 1650-5204 Broj/Nummer 52 Godina/Årgång 13 Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac 2012. List BH Saveza žena u Švedskoj Prvi bosanskohercegovački ženski list izvan Bosne i Hercegovine Prvi broj: april 1999. Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige Den första bosniska kvinnotidskriften utanför Bosnien och Hercegovina. Första numret: april 1999 Izdavački savjet/Utgivningsråd: Senada Bešić (predsjednica) Hiba Čelik (potpredsjednica) Fikret Babović Selma Borovac Sebiha Crnić Emina Ćejvan Senadeta Fazlić Fatima Kovačić Vahida Mehinović Asima Pašalić Jasminka Jasna Perić Lejla Sijerčić Nermina Sijerčić Haris Tucaković Sabaheta Vehabović Mirsada Zahirović oštovani čitaoci, osjećala sam veliku radost i ponos kada je u Lidköpingu Jonas Wallgren proglašen našim počasnim članom. Ovaj izuzetno plemeniti čovjek, srca punog ljubavi i razumijevanja prema našoj domovini, učesnik Marša mira dvije godine za redom, veliki poznavalac političke situacije koja vlada u BiH, obogatio je naše članstvo svojim prisustvom. On je istovremeno otvorio put za prijem novih počasnih članova koji su tokom godina postojanja našeg Saveza na razne načine pokazali svoju podršku našem radu kao i veliko razumijevanje za naše aktivnosti. Ovo su dani kada prošlu godinu ostavljamo iza sebe sumirajući postignute rezultate i analizirajući dosadašnji rad istovremeno usmjeravajući pogled u narednu godinu sa željom da ostvarimo sve što smo planirali i što želimo realizovati. Proteklu godinu možemo smatrati uspješnom o čemu svjedoče tekstovi u ovom broju Žene. Najveće zadovoljstvo koje se može vidjeti na licima naših članova jesu susreti sa članovima iz drugih udruženja i regija. Svaki takav susret opravdava naše formiranje i trajanje kroz sve godine. Naredna godina, 2013, stavlja pred nas nove izazove kroz koje možemo samo dokazati koliko smo jak i kvalitetan Savez. Ja u to ne sumnjam niti jednog trenutka. Htjela bih ovu priliku da iskoristim da se zahvalim svim našim članovima na njihovom radu i angažovanju u našim udruženjima, članovima Glavnog odbora Senada Bešić na konstruktivnim sastancima i diskusijama i posebno bih se zahvalila sekretarijatu, Jasni, Sebihi i Harisu, koji svojim iskustvom i profesionalnošću puno utiču na kvalitetan rad Saveza. Za kraj bih Vam poželjela puno zdravlja i sreće u krugu najmilijih i da se puno više brinete o zdravlju i svemu što vas čini sretnima. To je najvažnije što možete pružiti i sebi i našem Savezu. Do novih susreta sa Vama želim Vam svako dobro u Novoj godini! Vaša Senada c Jonas Wallgren, hedersmedlem/počasni član Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör: Senada Bešić [email protected] Grafički urednik/Grafisk redaktör: Haris Tucaković [email protected] Lektor za švedski/Korrekturläsare: Petra Berghäll Adresa/Adress: Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige Box 353, 541 28 Skövde, Sweden Kontakt: [email protected] www.bhkrf.se Org. nr: 866601-5824 Postgiro: 1269573-0 Tiraž/Upplaga: 1 000 Štampa/Tryck: Printec Offset Medienhaus, Kassel www.printec-offset.de Printed in EU Naslovna strana/Framsida: Mersad Berber (1940.–2012.): U slavu Gustava Klimta, 1975. (drvorez, 158 x 120 cm) Till ära2av Gustav Klimt, 1975 (träsnitt, 158 x 120 cm) List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Vad gör regeringen för kvinnors rättigheter? Kvinnokonventionen, Konventionen om avskaffande av all slags diskriminering av kvinnor (CEDAW), antogs av FN:s generalförsamling 1979 och trädde i kraft i Sverige i september 1981. Trots att den funnits i mer än 30 år är den fortfarande till stor del okänd för den svenska allmänheten. Kvinnokommittén i FN (Committee on the Elimination of Discrimination against Women), bildades 1982 och har som uppdrag att övervaka att konventionsstaterna, d.v.s. de stater som skrivit under konventionen, skyddar och respekterar rättigheterna i konventionen. FN:s Kvinnokommitté granskade Sveriges regerings arbete utifrån Kvinnokonventionen senast år 2008. FN gav då en rad rekommendationer till Sveriges regering om vad som bör göras för att säkerställa att kvinnors mänskliga rättigheter inte ska inskränkas. Sveriges Kvinnolobby har tillsammans med andra kvinnoorganisationer granskat hur Sveriges regering levt upp till den kritik som framförts. Ž enska konvencija, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (cedaw), usvojena je 1979. od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija a u Švedskoj je stupila na snagu septembra 1981. Iako postoji preko 30 godina, još uvijek je u velikoj mjeri nepoznanica švedskoj javnosti. Komitet un-a za uklanjanje diskriminacije žena (Committee on the Elimination of Discrimination against Women) osnovan je 1982. i ima mandat da prati države stranke, odnosno one države koje su potpisale konvenciju, u zaštiti i poštivanju prava propisanih Konvencijom. Švedska vlada dužna je redovno Vad gör regeringen för kvinnors rättigheter? En uppföljning av fn:s Kvinnokommittés rekommendationer Sveriges Kvinnolobby kvinna · žena | 52 Šta čini vlada za ženska prava? Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao je tokom 2012., u saradnji s drugim ženskim organizacijama, vladine napore u vezi preporuka Komiteta UN-a za uklanjanje diskriminacije žena. Izvještaj je predstavljen oktobra 2012. u Örebru. izvještavati Komitet za žene o provođenju odredbi Konvencije na nacionalnom nivou. Posljednje švedsko izvještavanje obavljeno je 2006., tada je podnijet šesti i sedmi periodični izvještaj. Švedski ženski pokret, putem cedaw-mreže, napisao je izvještaj u sjeni i takođe ga podnio Komitetu za žene. Vladin izvještaj i izvještaj u sjeni razmatrani su od Komiteta za žene januara 2008., tada je provedeno i ispitivanje predstavnika švedske vlade. Komitet za žene predstavio je pismenu sveobuhvatnu procjenu usmjerenu švedskoj vladi s opažanjima, i pozitivnim i negativnim, i niz preporuka (Concluding observations, cedaw/c/swe/co/7). Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao je tokom 2012. vladine napore u vezi preporuka Komiteta za žene. Istražili smo ono šta je vlada učinila u odazivanju preporukama i analizirali veći dio stanja u području rodne ravnopravnosti. Prikazali smo preporuke ženskog pokreta o tome šta treba učiniti na uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Rad na izradi podloge i tumačenju raznih preporuka proveden je širokim učešćem. U radu su učestvovali: Sve je moguće (Allt Är Möjligt), cedaw-mreža, Forum – žene i invaliditet (Forum – Kvinnor och Funktionshinder), Samohrani roditelji (Makalösa Föräldrar), Biro za rodnu ravnopravnost Malmö (Malmö Jämställdhetsbyrå), Nacionalna organizacija dežurstava za žene i djevojke (Roks, Riksorganisationen för kvinnojourer och tjejjourer i Sverige), Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby), Švedski savez dežurstava za žene i djevojke (skr, Sveriges Kvinno- och Tjejjourers Riksförbund), Ni kurva ni potlačena (Varken Hora Eller Kuvad) i Oblasni ženski lobi Örebro, koji je bio i odgovoran za organizaciju nacionalne konferencije radi predstavljanja izvještaja. Izvještaj su sastavile Erika Eriksson i Anna Ahlbertz. Švedska vlada će 2014. predati svoj naredni izvještaj Komitetu za žene. Nadamo se da će preporuke ženskog pokreta do tada ubrzati napore na ostvarivanju Ženske konvencije. Stockholm, oktobra 2012. Gertrud Åström, predsjednica Švedskog ženskog lobija (Förord/Predgovor, s. 3, preveo Haris T.) c List BH Saveza žena u Švedskoj 3 Muškarci i rodna ravnopravnost P rojektet Att lära män om jämställdhet drivs av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund med stöd av Ungdomsstyrelsen – Jämställdhetsprojekt och i samverkan med Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet NBV. BKKRF vill engagera fler kvinnor och män i jämställdhetsarbetet. Vi ska öka jämställdhetskompetensen hos 10 kvinnor och män som sedan blir en kärntrupp i projektets genomförande. Ungefär 100 kvinnor ska aktivt driva jämställdhetsfrågor i sina föreningar och inspirera män att delta. Detta ska göras bland annat genom kartläggning, seminarier och föreläsningar. Projektperioden: den 1 juni 2012 – den 31 maj 2013. Tekst: Haris Tucaković i Fikret Babović Ž enska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti očito, ali to još uvijek nije. Paradoksalno je što se stalno mora isticati važnost uloge polova, mada je konačan cilj da polovi ne igraju neku ulogu. Rad Ujedinjenih nacija na rodnoj ravnopravnosti usmjeren je na to da žene uživaju ljudska prava pod istim uslovima kao i muškarci. Drugim riječima, to ne znači neka posebna prava za žene. Ujedinjene nacije su osnovane radi unaprjeđenja mira i sigurnosti, ljudskih prava i društvenog razvoja. Povelja un-a (26. juna 1945.) je prvi međunarodni dokument kojim se utvrđuje da muškarci i žene imaju ista prava. Taj tekst je unijet u Povelju na zahtjev jednog broja upornih delegacija i organizacija žena. Međutim, postojao je i otpor. Neke vlade nisu mogle shvatiti zašto bi Ujedinjene nacije, organizacija za mir i sigurnost, brinula o ženama i njihovim pravima. (The Unfinished Story of Women and the United Nations, 2007., www.un.org.) 1948., tri godine nakon osnivanja Ujedinjenih nacija, usvojila je Generalna skupština un-a Univerzalnu deklaracija o ljudskim pravima koja se odnosi na sva ljudska bića bez obzira na pol, dob, nacionalnost itd. Prvim članom deklaracije utvrđuje se da se ”sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima” i da to važi svuda u svijetu. Kako je došlo do Konvencije • 1967. Generalna skupština un-a usvaja posebnu deklaraciju o uklanjanju diskriminacije žena. ”Glasanje nije privilegija! To je pravo!”, fotografija za kampanju muškaraca i žena ujedinjenih na protestnim skupovima u Americi 28. aprila 2012. (Foto: Unite Women) 4 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna • 1972., na zahtjev Komisije za status žena (csw ili uncsw), generalni sekretar un-a traži mišljenje država članica o formi i sadržaju pravno obavezujućeg instrumenta – jedne konvencije o uklanjanju diskriminacije žena. •1973. un osniva posebnu radnu grupu sa zadatkom da se bavi tim pitanjem. • 1974. Komisija za status žena počinje dogovarati nacrt Konvencije. • 1975. Svjetska konferencija žena u Meksiku poziva međunarodnu zajednicu da izradi Konvenciju opskrbljenu ”efikasnim procedurama za svoje provođenje”. • 1977. Komisija za status žena podnosi Generalnoj skupštini nacrt Konvencije. • Generalna skupština daje posebnoj grupi zadatak da tokom 1978. završi rad na Konvenciji. • 18. decembra 1979. Generalna skupština usvaja Konvenciju. • 3. septembra 1981. Konvencija stupa na snagu nakon ratifikacije od 20 zemalja. • 2008., 185 zemalja ratifikovalo Konvenciju. (Izvor: www.unwomen.org i treaties.un.org) Pro-choice protest, Washington D. C. 1988., u prvom planu su Jane Fonda, sen. Alan Cranston, Betty Friedan, Peggy Marshall, Morgan Fairchild, Cybill Shepperd itd. utemeljenih na predodžbi o podređenosti ili nadređenosti jednog ili drugog pola ili stereotipnim ulogama muškaraca i žena. Porodično obrazovanje će obuhvatiti i priznanje zajedničke odgovornosti muškaraca i žena pri odgoju i razvoju njihove djece, pri čemu je interes djece uvijek na prvom mjestu. Član 6. – Prostitucija i trgovina ženama Ženska konvencija Ženska konvencija ili cedaw, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, je osnovni dokument sa 16 glavnih članova (članaka/artikala) koji ističu pravo žena na obrazovanje, državljanstvo, vlastito tijelo, zdravlje itd. Konvencija je usvojena od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija rezolucijom 34/180 od 18. decembra 1979. Stupila je na snagu 3. septembra 1981. Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, radi suzbijanja svih oblika trgovine ženama i iskorištavanje prostitucije žena. Član 7. – Politički i javni život Žene će pod jednakim uslovima s muškarcima učestvovati u političkom i javnom životu tako što će imati Član 1. – Definicija diskriminacije Izraz ”diskriminacija žena” podrazumijeva u ovoj konvenciji svaku razliku, izuzeće ili ograničenje učinjeno na osnovu pola što ima za posljedicu ili cilj da ženama naruši ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena. Član 2. – Obaveza uklanjanja diskriminacije žena Države koje su pristupile Ženskoj konvenciji, tj. države stranke, dužne su ukloniti svaki oblik diskriminacije žena i preduzeti odgovarajuće mjere za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti i načelo rodne ravnopravnosti unijeti u nacionalno zakonodavstvo. Član 3. – Razvoj i napredak Države stranke će na svim poljima preduzeti sve odgovarajuće mjere da osiguraju pun razvoj i napredak žena. Žene i muškarci će imati i uživati ista ljudska prava i temeljne slobode. Član 4. – Posebne mjere Radi ubrzavanja stvarne rodne ravnopravnosti, države stranke mogu koristiti posebne mjere kao što su kvote i poseban tretman. Ove mjere prestaju ostvarenjem ravnopravnosti u pitanju mogućnosti i tretmana. Član 5. – Stereotipne uloge Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere protiv predrasuda, običaja i svih drugih navika kvinna · žena | 52 Ženska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti očito, ali to još uvijek nije. Ženska konvencija se može smatrati globalnim ustavom rodne ravnopravnosti koji predstavlja okvir međunarodne politike rodne ravnopravnosti. pravo glasa na svim izborima i javnim referendumima, biti birane u sva tijela koja se biraju javnim izborima, učestvovati u utvrđivanju i provođenju vladine politike i zauzimati javne položaje te obavljati sve javne funkcije na svim nivoima vlasti. Član 8. – Međunarodni rad Ženama će se pod jednakim uslovima s muškarcima osigurati mogućnost predstavljanja svoje vlade na međunarodnom nivou i učestvovanja u radu međunarodnih organizacija. Član 9. – Državljanstvo Ženama će se priznati jednaka prava kao i muškarcima na sticanje, promjenu ili zadržavanje svog državljanstva. Posebno će se osigurati da sklapanje braka sa stranim državljaninom ili promjena državljanstva supruga tokom braka ne povlači automatski promjenu državljanstva supruge, ostavlja je bez državljanstva ili prisiljava na državljanstvo supruga. Ženama će se takođe priznati jednaka prava kao i muškarcima u pogledu državljanstva njihove djece. List BH Saveza žena u Švedskoj 5 Žene s muškarcima na demonstracijama za pravo abortusa u organizaciji udruženja ”Oui à la Vie” (Da životu), Bordeaux, 24. marta 2012. (Foto: Getty) Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action) predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih strateških planova za rodnu ravnopravnost Član 14. – Žene u seoskim područjima (ruralne žene) Ženama će se osigurati jednaka prava kao i muškarcima na polju obrazovanja, isti kvalitet obrazovanja i iste mogućnosti za stipendije i obrazovne potpore. Nastavni planovi i udžbenici neće sadržavati stereotipna shvatanja o ulogama muškaraca i žena. Države stranke će uzeti u obzir posebne probleme s kojima se suočavaju žene u seoskim područjima i značajnu ulogu koju one imaju u izdržavanju svojih porodica, uključujući njihov rad u nenovčanim sektorima i preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurale primjenu odredbi ove konvencije na žene u seoskim područjima. Tim ženama će se takođe osigurati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti, sticanje praktičnog i teoretskog obrazovanja, krediti i zadovoljavajući životni uslovi. Član 11. – Tržište rada Član 15. – Ravnopravnost pred zakonom Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u pogledu zapošljavanja, plata, stručnog osposobljavanja, povlastica i zaštite na radu. Diskriminacija žena na temelju udaje, trudnoće ili materinstva je zabranjena. Države stranke će takođe unaprjeđivati neophodne socijalne službe da bi se roditeljima omogućilo usklađivanje porodičnih i radnih obaveza i učešće u javnom životu. Ženama će se osigurati ista prava s muškarcima pred zakonom, ista prava na zaključenje ugovora i upravljanje imovinom kao i ista prava o kretanju osoba i sloboda izbora stanovanja i stalnog mjesta boravka. Član 10. – Obrazovanje Član 12. – Zdravstvena zaštita Države stranke će osigurati da žene i muškarci imaju jednak pristup zdravstvenim uslugama, uključujući i one koje se odnose na planiranje porodice. Države stranke će takođe osigurati ženama odgovarajuću brigu tokom trudnoće, porođaja i u postporođajnom periodu. Član 13. – Socijalne i ekonomske povlastice Ženama će se osigurati ista prava na porodične povlastice, bankarske zajmove, hipoteke i druge vrste kredita 6 kao i pravo na učešće u rekreativnim aktivnostima, sportovima i svim oblicima kulturnog života. Član 16. – Brak i porodični odnosi Žene i muškarci će imati isto pravo na slobodan izbor supružnika i stupanje u brak samo uz njihovu slobodnu i punu suglasnost, ista prava i odgovornosti tokom braka i pri razvodu, ista prava pri planiranju porodice kao i ista prava u vezi posjedovanja, sticanja, upravljanja, uživanja i raspolaganja imovinom. Član 17–22. Ovim članovima se utvrđuje Komitet za žene radi praćenja napretka ostvarenog u primjeni ove konvencije. Države stranke se obavezuju da će, radi razmatranja od strane komiteta, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija podnositi izvještaj o zakonodavnim, sudskim, upravnim ili drugim mjerama koje su usvojile radi List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Bra att veta Kvinnokonventionen eller CEDAW, Konventionen om avskaffande av all slags diskriminering av kvinnor • kan ses som en världsomfattande jämställdhetsgrundlag och därmed utgör en ram för internationell jämställdhetspolitik Pekingplattformen (FN:s fjärde kvinnokonferens i Peking/Beijing, 1995) • en konkretisering av hur det internationella arbetet för jämställdhet ska gå till Resolution 1325 – Kvinnor, fred och säkerhet • den första resolutionen som tog upp de väpnade konflikternas följder för kvinnor och flickor samt kvinnors bidrag i konfliktlösning och fredsbyggande Muškarci protestuju za jednake plate u Australiji 1969. (Foto: Four Corners) provođenja odredbi ove konvencije te o ostvarenom napretku. Pekinška platforma za akciju Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action) predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih strateških planova za rodnu ravnopravnost a jednoglasno je usvojena na 4. Svjetskoj konferenciji žena 4.–15. septembra 1995. od predstavnika 189 zemalja. Pekinška platforma za akciju sadrži 6 poglavlja i razlikuje 12 ”kritičnih područja” za dugoročne ciljeve i mjere koje trebaju preduzeti vlade, međunarodna zajednica, nevladine organizacije i privatni sektor radi poboljšanja položaja žena: • Feminizacija siromaštva • Žene i obrazovanje • Žene i zdravlje • Nasilje nad ženama • Oružani sukobi i njihov uticaj na žene • Žene i ekonomija • Žene i odlučivanje • Institucionalizacija rodne ravnopravnosti • Ženska ljudska prava • Žene i mediji • Žene i prirodni resursi •Djevojčice Rezolucije Vijeća sigurnosti o sigurnosti žena Rezolucija 1325 (2000.) Rezolucija 1325 ”Žene, mir i sigurnost” je prva rezolucija Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno bavi uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim doprinosom rješavanju konflikta i održivom miru. Rezolucija je obavezujuća i poziva zemlje članice ”… da osiguraju povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i rješavanje sukoba.” Rezolucija 1820 (2008.) Rezolucija 1820 ”Seksualno nasilje u konfliktnim i post-konfliktnim situacijama” usmjerena je na upotrebu seksualnog nasilja kao sredstva u oružanim sukobima i time ojačava aspekte Rezolucije 1325. Silovanje i ostali oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti. Rezolucija 1888 (2009.) Valja znati Ženska konvencija ili CEDAW, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (1979.) • može se smatrati globalnim ustavom rodne ravnopravnosti koji predstavlja okvir međunarodne politike rodne ravnopravnosti Pekinška platforma (4. svjetska konferencija o ženama, Peking/Beijing, 1995.) • predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih strateških planova za rodnu ravnopravnost Rezolucija 1325 – Žene, mir i sigurnost (2000.) • prva rezolucija Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno bavi uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim doprinosom rješavanju konflikata i održivom miru kvinna · žena | 52 Prateći akcijski plan, koji predstavlja program jačanja položaja žena, nastoji unaprjeđivati i štititi potpuno uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih žena pod istim uslovima kao i muškarci. Akcijski plan takođe ističe načelo da žene i muškarci trebaju podijeliti ovlasti i odgovornosti u kući, na radnom mjestu i u nacionalnom i međunarodnom kontekstu. Rezolucija 1888 ”Zaštita žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima” oslanja se na Rezoluciju 1820 i traži imenovanje specijalnog izaslanika generalnog sekretara, formiranje ekspertnih timova, postavljanje žena u okvirima mirovnih misija, stavlja naglasak na sankcioniranje seksualnog nasilja itd. Rezolucija 1889 (2009.) Rezolucija 1889 ojačava rezolucije 1325, 1820 i 1888 i traži veće učešće žena u mirovnim procesima kao i sprječavanje seksualnog nasilja u sukobima. Rezolucija 1960 (2010.) Rezolucija 1960 uvodi listu počinitelja kao novo sredstvo borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima. c List BH Saveza žena u Švedskoj 7 Kada stid postane jači od istine Silovanje – zaboravljeni zločin Tekst: Sanela Bajramović Jusufbegović Sa konferencije – Prevencija muškog nasilja nad ženama K rajem oktobra imala sam priliku da po prvi put posjetim Karlskrunu. U taj primorski grad na samom jugoistoku zemlje, došla sam povodom konferencije Prevencija muškog nasilja nad ženama i to na poziv udruženja žena Respekt. Rado sam prihvatila učešće na ovoj konferenciji, jer cijenim pružene prilike da progovorim o seksualnom ratnom nasilju, inače temi kojom se bavim već skoro deceniju. Bila je to jedinstvena prilika i da ’otresem prašinu’ sa mog magistarskog rada, Kada stid postane jači od istine, napisanog prije sedam godina.1 8 Već u naslovu mog rada da se naslutiti da je seksualno nasilje nešto o čemu preživjeli nerado govore. No, ta šutnja ipak nije samo zastupljena među onima koji su to nasilje osjetili na vlastitoj koži, već je historijski gledano uvijek bila prisutna u našim društvima. Iako je danas općepoznato da u ratovima modernog doba najviše strada civilno stanovništvo, trebalo je dugo vremena da se prizna ogromna patnja žena u vremenu rata. Seksualnom nasilju bivaju izloženi i muškarci, ali su žene oduvijek bile primarne žrtve ove vrste ratnog nasilja. Obzirom na rasprostranjenost upotrebe seksualnog nasilja u ratovima modernog doba moglo bi se možda i pomisliti da je to relativno nova pojava. No, historija je naprotiv pokazala da silovanja prate gotovo sve oružane sukobe i baš zato je ova vrsta nasilja ranije bila shvatana kao sastavni dio rata. Niti se govorilo o njemu, niti su počinitelji bivali kažnjavani. Prilika da se ova tema konačno otvori i počne diskutirati pojavila se početkom 1990-tih kada su ratovi u bih i Rwandi buktali i gdje se evidentirao veliki broj silovanja. Ogromna zainteresiranost medija iz raznih dijelova svijeta, pritisci ženskih i mirovnih pokreta na međunarodnu zajednicu, te spremnost preživjelih da svjedoče su neki od presudnih faktora koji su doprinijeli aktualiziranju ove teme. Moglo bi se također reći da je to bio i plod višedecenijskog rada Ujedinjenih Naroda na polju promoviranja ravnopravnosti između spolova.2 Vrijeme je konačno bilo sazrelo da se, barem na međunarodnom nivou, suočimo sa ovim užasnim nasiljem nad ženskom populacijom. Stvorio se prostor za početak rasprave o uzrocima, posljedicama, ali i poduhvatima protiv ratnog seksualnog nasilja. List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Tako je njemačka naučnica Ruth Seifert u ranim 1990-tim pokušala da identificira neke od funkcija silovanja, uz važnu napomenu da je nemoguće govoriti o funkcijama silovanja koje bi važile u svim vremenima i u svim društvima. One itekako zavise o historijskom i kulturalnom kontekstu. Seifert gleda silovanje kao jedno od pravila rata, jer se podrazumijeva da će pobjeđujuća vojska poseći za silovanjem žena one poražene strane. Preko žena se tako odvija komunikacija između muškaraca. U ratu je jako važno poniziti protivnika, a silovanjem se dokazuje protivnikova nemoć da zaštiti žene, i želi mu se povrijediti muškost. Da se tu ustvari radi o povredi muškosti dokazuje i činjenica da mnogobrojne žene bivaju nakon silovanja odbačene od svojih muževa. Shvatanje muškosti koje vlada u vojnoj sferi, a koje muškost veže za moć, dominaciju i heteroseksualnost podstiče na silovanje, tvrdi Seifertova.3 Stereotipi muškosti i ženskosti su i prema Mariji Stern i Mariji Eriksson Baaz ono što silovanje čini efektivnim oružjem. Ove švedske naučnice čija je studija fokusirana na Kongo, ističu da je problematično gledati seksualno nasilje kao puku strategiju rata zato što onda drugi faktori koji doprinose upotrebi te vrste nasilja ostaju u sjeni.4 Silovanja počinjena u ratovima u bih i Rwandi, gdje su ona bila vršena sistematski, tumačena su kao ratna strategija. Vjerovalo se da je to sistematsko nasilje imalo za cilj uništiti kulturu određenih naroda, ali je bilo i onih koji su tvrdili da je silovanje znak mizoginije. I slutet av oktober deltog jag på konferensen Att förebygga mäns våld mot kvinnor som organiserades av kvinnoföreningen Respekt från Karlskrona. Dit blev jag inbjuden för att hålla en föreläsning om sexuellt våld i krig, ett tema av stort intresse för mig och som jag bl. a. skrivit en magisteruppsats om. I augusti 1992 kom de första rapporterna om att sexuellt våld mot kvinnor brukades i det då krigsdrabbade Bosnien. Relativt snart bekräftades det att våldet var systematiskt och att det således användes som en krigsstrategi. Forskare och många andra har sedan dess försökt att förstå varför detta hände. Medveten om att våldet riktades mot kvinnorna både p.g.a. deras kön och etniska tillhörighet, undersökte jag kulturens betydelse till att sexuellt våld blev ett framgångsrikt krigsvapen. Min undersökning, som baserades på de överlevandes våldtäktsberättelser, visade att den inhemska kulturen som delades av alla inblandade parter var en typ av hederskultur, med bestämda föreställningar om relationen mellan könen. Enligt kulturens oskrivna regler skulle särskilt kvinnans sexualitet kontrolleras. De våldtagna kvinnorna misslyckades uppenbarligen med att värna om sitt sexuella liv. De berättade om skam- och skuldkänslor, vanheder och, inte minst, om rädslan för omgivningens reaktioner. Deras rörande berättelser om det de utsattes för av förövarna och rädslan för mötet med omgivningen hjälper oss att förstå varför det sexuella våldet kan bli en effektiv krigsstrategi. kvinna · žena | 52 Traumatizirana Bošnjakinja, žrtva silovanja (Foto: Anthony Loyd, ratni dopisnik i bivši britanski oficir) Seksualno ratno nasilje u BiH U avgustu 1992. godine doprle su do javnosti vijesti o masovnim silovanjima žena. Tokom 1993. godine specijalni izaslanik un-a, Tadeusz Mazowiecki, potvrdio je da su silovanja žena, uključujući i maloljetnice, vršena masovno, i da Muslimanke čine najveći broj žrtava. Jedan od zaključaka prezentiranih u izvještaju Mazowieckog govori o upotrebi silovanja kao instrumenta za provođenje etničkog čišćenja. Švedske naučnice Marija Stern i Marija Eriksson Baaz ističu da je problematično gledati seksualno nasilje kao puku strategiju rata zato što onda drugi faktori koji doprinose upotrebi te vrste nasilja ostaju u sjeni. Dakle, relativno brzo se konstatiralo da je seksualno nasilje nad ženama u bih bilo sistematsko, te da je imalo funkciju ratne strategije. Sfera mog interesovanja bile su pak kulturalne vrijednosti i norme koje su mogle doprinijeti da ova vrsta nasilja postane uspješna ratna strategija u bih. Materijal kojim sam se koristila sastojao se od publiciranih svjedočenja žena koje su preživjele silovanja (våldtäktsberättelser). Osvrtom na već napisano o ovoj temi primijetila sam postojanje dvaju tabora koja su tumačila seksualno nasilje nad ženama u bih na različite načine. Prva grupa, koja se sastojala od stare jugoslovenske feminističke elite i feministkinja sa zapada, gledala je silovanje žena kao univerzalni problem koji se dešava u svim ratovima zbog nejednakosti spolova. Žene bivaju silovane na osnovu njihovog spola. Slučaj bih nije po njima bio jedinstven, kako su tvrdile pripadnice drugog tabora. Domaće ženske grupe i jedan dio intelektualki iz Evrope i Amerike smatrale su da je etnička pripadnost žena bila primarni razlog za silovanja na tlu bih. One su pravile jasnu razliku između etničke pripadnosti žrtve i počinitelja; žrtve su bile Muslimanke i Hrvatice, a počinitelji srpski vojnici. Obje ove perspektive sadrže razumne argumente, ali i dijelove koji su diskutabilni. List BH Saveza žena u Švedskoj 9 Tri sestre žrtve silovanja, Izbjeglički centar u Tuzli, 3. januara 1993. (Foto: Nina Berman) Ono na što se inicijalno dalo prigovoriti je vidljivi antagonizam između gore navedenih grupacija. Nisu nažalost uvidjele da njihovi stavovi kompletiraju jedni druge. Preveliko generaliziranje seksualnog nasilja i opći otpor prema proučavanju pojedinih slučajeva kao i kulturalnih razlika koje postoje između zemalja svijeta vodilo je naturaliziranju tog nasilja. S druge strane, upornim okrivljivanjem i prebacivanjem krivice na onog drugog postoji rizik da se važna pitanja zanemare. Trebalo se svakako zapitati zašto su baš žene glavne žrtve silovanje, ali i kako je ono uopće moglo postati efektivna ratna strategija? Očito je bilo da je kulturalizacija seksualnog nasilja potrebna da bi se bolje razumjela njegova upotreba i funkcija u bh. društvu, ali i da bi mi, koji smo dio tog podneblja, u najboljem slučaju mogli uvidjeti našu zajedničku odgovornost za kulturalne vrijednosti tog istog. Pojam kultura je u mom radu definiran kao sklop vrijednosti i normi koje prožimaju jedno određeno društvo. Obično se kaže i da su to nezapisani zakoni jednog društva, jer imaju veliki uticaj na ljude koje to društvo obuhvata. Prema toj logici, svjedočenja preživjelih ratnih silovanja mogu nam dati indikacije o uticaju njihove kulture ili habitusa, kako je to nazvao francuski sociolog Pierre Bourdieu, na način na koji su žene doživjele nasilje kom su bile podvrgnute.5 U pomenutim svjedočenjima posebno su se izdvojila dva aspekta kulture, čast i sram. Sram je uobičajen osjećaj koji se javlja kod preživjelih seksualnog nasilja, i to vrlo često u kombinaciji sa osjećajem krivice. Koliko god ovaj rezon bio nelogičan on je jako zastupljen i kod bosanskih žena koje su pretrpjele silovanje. Priča za pričom svjedoči o osjećaju prljavosti, poniženja, krivnje, ali i neizmjernom strahu od reakcija okoline. Upravo je strah od stigme nerijetko dovoljan razlog za vječnu šutnju. I u ovom primjeru je evidentno ono što je nauka ranije dokazala, naime to da je sram jedino moguće osjetiti u interakciji sa drugima, tj. u poređenju sa drugima. Iskreno, najviše me iznenadio opis silovanja kao gubljenja časti, a što su preživjele nazivale obeščašćenjem. Obzirom da se ovaj pojam u Švedskoj isključivo spominje u vezi sa ubistvima iz časti (hedersmord) nisam vidjela bih kao dio kulturne sfere koja zagovara tu vrstu ekstremnih poduhvata. Međutim, istraživanja sprovedena u zemljama oko Mediterana ukazuju na to da etika časti u mnogim, kako kršćanskim tako i muslimanskim, zemljama još igra ulogu. Dok su ubistva iz časti jako rijetka pojava, ono što karakterizira kulture gdje je etika časti važna je kontroliranje seksualnog života žene. Čast žene je u principu zavisna o tomu kako će ona očuvati svoju nevinost, a poslije i voditi uredan seksualni život. Žene koje se drže ovih nepisanih pravila obično su jako cijenjene i zbog toga ih mnoge i same prihvataju. Navedena naučna saznanja su mi u mnogome pomogla da razumijem bosanske žene koje čak i jedno krivično djelo kao što je silovanje smatraju aktom obeščašćenja. One se, na svoju štetu, vode kulturološkim uvjerenjima podneblja sa kod potiču, a koje ih osuđuje jer nisu uspjele da ostanu u okvirima dozvoljenog ponašanja. Interesantno je i to da je strah od nemilosrdne okoline u nekom vidu prisutan u svjedočenjima skoro svih žena, bez obzira na njihovu etničku pripadnost i da li dolaze iz ruralne ili urbane sredine. Ovo saznanje vodi konstataciji da je na području bih u vrijeme rata postojala zajednička kultura u smislu vrijednosti koje su obuhvatale odnos žene i muškarca. Samo je uz poznavanje ovih vrijednosti silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja moglo biti efektivna strategija. 18-godišnja Bošnjakinja, Tuzlanska bolnica, 1. januara 1993. (Foto: Nina Berman) 1. Bajramović, Sanela (2005), När skammen blir starkare än sanningen. En studie om sexuellt våld som krigsstrategi i Bosnien-Hercegovina 1992–1995 baserad på analys av dokumenterade våldtäktsberättelser och intervju. 2. Od 1975. pa naovamo, un je organizirao četiri velike konferencije koje su okupljale sve relevantne aktere međunarodne zajednice, ali i predstavnice ženskih pokreta iz različitih dijelova svijeta. Glavna tema konferencija održanih u Meksiko Sitiju (1975.), Kopenhagenu (1980.), Nairobiju (1985.) i Pekingu (1995.) bila je situacija žena u svijetu. U Pekingu su, osim gore navedenih aktera, sudjelovali i predstavnici 189 vlada, a upravo tu je i skrenuta pažnja na izloženost žena u oružanim sukobima te je ovaj problem uvršten u akcioni plan. 3. Seifert, Ruth (1994): ”War and Rape: A Preliminary Analysis” u Stiglmayer, Alexandra (red.), Mass Rape. The War against Women in Bosnia-Herzegovina. 4. Eriksson, Baaz Maria & Stern, Maria (2010), The Complexity of Violence: A critical analysis of sexual violence in the Democratic Republic of Congo (DRC). 5. Inglis, David & Hughson, John (2003), Confronting Culture. Sociological Vistas. c 10 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Projektverksamhet ”Att lära män om jämställdhet” i samarbete med NBV Projektne aktivnosti ”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti” u saradnji sa NBV-om Lidköping, 19-21. oktobra 2012. | Dani inspiracije u sklopu projekta ”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti” predstavljaju nastavak dana inspiracije 11. i 12. maja u Lundu. Program je usmjeren na mlade s osnovnim elementima – rodna ravnopravnost, borba protiv droga i seminar folklora (za koreografe). | Domaćin: ”Zajedno” Lidköping | Učesnici: mladi iz udruženja (po abecedi): ”Bosna i Hercegovina” Kristianstad, ”Ljiljan” Oskarshamn, ”Respekt” Karlskrona, ”Sedef” Malmö i ”Zajedno/Mladost” Lidköping kao i predavači, članovi udruženja domaćina itd. Nisail Halilović drži seminar folklora za koreografe kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 11 12 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 13 Borås, 10. novembra 2012. | Tradicionalni susret regije Zapad u sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela – rodna ravnopravnost i kultura (predstavljanje knjiga bh. pisaca iz udruženja pri BH Savezu žena). | Domaćin: ”Femina” Borås | Učesnici (po abecedi): ”Broarna-Mostovi”, ”Fatima Gunić” i ”Riznica kulture” Göteborg, kao i ”Femina” Borås. Hor ”Izvor” iz udruženja ”Bosna” Borås 14 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna B K v osn in ie no n o ri ch Ks h fö er rB ce un go d i v in sv as er ig e Tidaholm, 1. decembra 2011. | Tradicionalni susret regije Centar u sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela – rodna ravnopravnost i kultura (književno i filmsko veče). | Domaćin: ”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm | Učesnici (po abecedi): ”Svjetlost” Skövde, ”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm i ”Zajedno” Lidköping. kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 15 Bosanka – Žena Evrope u Njemačkoj Tekst: Omer Boškailo Banjalučanka Jasmina Prpić izabrana 19. septembra 2012. za Ženu Evrope u Njemačkoj Jasmina Prpić B osanka Jasmina Prpić, magistrica prava, nedavno je još jednom izborom za Ženu Evrope u Njemačkoj (Preis Frauen Europas – Deutschland) promovirala i sebe i, pogotovo, državu Bosnu i Hercegovinu. Ako se samo zna da iza ove laskave titule stoje 226 raznih organizacija koje biraju i predlažu kandidate tek tada se ima na umu značaj ovog izbora. Ko je zapravo Jasmina Prpić? Još prije rata Jasmina je 1976. godine diplomirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu a dvije godine kasnije je položila i pravosudni ispit. Deset godina, tj. od 1980. do 1990., Jasmina je radila kao sudija Opštinskog suda u Banjoj Luci da bi 1990. otvorila samostalnu advokatsku kancelariju koja nažalost nije dugo djelovala. – Moj muž je već 1991. godine morao da izbjegne u Njemačku zato što se nije htio odazvati pozivu bivše jna da ide u rat koji je u to vrijeme vođen u Hrvatskoj, a kasnije je protiv njega pred Vojnim sudom pokrenut postupak kao dezerter. Ja sam ostala i kasnije sa svoje dvije kćerke i torbom u ruci, i to onih najosnovnijih potrepština, morala otići i 3. oktobra 1993. sam takođe stigla u Njemačku. Teška su to bila vremena za izdržati jer sve što si stvarao i planirao za života sad si jednostavno morao napustiti i odreći se svega i svačega da tako kažem, otvara nam priču 58-godišnja Jasmina koja je jedva našla vremena za razgovor, jer nakon ovog priznanja koje sa sobom nosi i velike obaveze puno je poziva za učešće na raznim predavanjima, emisijama… Po dolasku u Njemačku odbila je primati socijalnu pomoć i sve dok nije naučila jezik radila je kao čistačica a zatim kao konobarica. Nakon toga Jasmina je prionula za učenje njemačkog jezika i počela raditi kao sudski tumač i pravni savjetnik. Kada je u Den Hagu osnovan sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, a zatim donijeta deklaracija da je silovanje ratni zločin, bio je to za Jasminu istorijski događaj jer se odmah nakon toga upustila u potjeru za pravima žena. 16 – Tri godine, koliko sam radila u njemačkoj organizaciji Medica Mondiale, imala sam prilike vidjeti i čuti svega i svačega. U Bosni i Hercegovini sam boravila više puta u vezi prikupljanja izjava bosanskih žena koje su silovane, zatim sam neko vrijeme boravila na Kosovu gdje sam osim silovanja mogla da se susretnem i sa raznim vidovima krvne osvete, prisilnog sklapanja braka, ubistvima žena zbog povrede časti i sl. Jedno vrijeme sam potom boravila i u Iranu i Meksiku i iz ovoga svega mogu zaključiti jedno – broj do sada osuđenih zbog počinjavanja ovoga djela je u najmanju ruku jadan, kaže Jasmina. Jasmina je 2007. zajedno sa 11 pravnica koje žive u Njemačkoj a potiču iz Argentine, Francuske, Nigerije, Pakistana, Srbije, Španije i drugih zemalja osnovala organizaciju Advokatice/Odvjetnice bez granica (Anwältinnen ohne Grenzen). Njen rad, požrtvovanje i borba za prava žena su upravo kroz ovu organizaciju došli do izražaja. Jasmina je svojim angažmanom kao predsjednica ove organizacije stekla veliki ugled a ove godine i izabrana za Ženu Evrope u Njemačkoj. Ta titula joj je nedavno dodijeljena u Palati pravde u Minhenu pred oko 250 uglednih zvanica od kojih su većina bili i njene kolege i kolegice, advokati iz čitave Njemačke, koji su joj na taj način pružili nesebičnu podršku. – Nisam mogla vjerovati da sam upravo ja mogla biti izabrana između Cristiane Brandenburg, Angelike Diekmann, dr Silvia-Yvonne Kaufman, Brigite Triems, jer su to žene koje imaju iza sebe velika djela a koje su bile nominirane za ovu nagradu. Ovo pogotovo iz razloga jer nisam imala nikoga iza sebe osim mog djela i 20-godišnje aktivnosti. Tako sam sretna da je neko tako visoko vidio moj rad a i zato jer dolazim iz jedne male zemlje, Bosne i Hercegovine, čije državljanstvo još imam i nikad ga se neću odreći. U posljednje vrijeme Jasmina je preokupirana pravima žena pa nam tu temu kaže: – Zalažem se zajedno sa našom organizacijom Advokatice/Odvjetnice bez granica za poštivanje ljudskih List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Jasmina Prpić har fått priset Europas kvinnor – Tyskland (Preis Frauen Europas – Deutschland) för år 2012 av nätverket Den tyska europarörelsen (Europäische Bewegung Deutschland, EBD) vilket består av 226 olika organisationer. Priset tilldelades ”för hennes modiga, kreativa och hårdnackade volontärarbete för förenande och stärkande av ett enat Europa”. Jasmina Prpić föddes 1954 i Banja Luka. I tio år, d.v.s. mellan 1980 och 1990, arbetade Jasmina som domare i den kommunala domstolen i Banja Luka och 1990 startade hon sin egen advokatbyrå. Vid krigets utbrott flyttade hon till Tyskland och arbetade där i början som städerska och servitris och sedan som domstolstolk och juridisk rådgivare. År 2007, tillsammans med elva advokatkvinnor från Argentina, Frankrike, Nigeria, Pakistan, Serbien, Spanien och andra länder, grundade hon organisationen Advokatkvinnor utan gränser. Just genom sitt engagemang som ordförande för denna organisation har Jasmina fått ett väldigt gott rykte och fått detta pris. Mi, pravnice raznih zemalja svijeta, smo 6. novembra 2007. godine odlučile osnivanjem ove organizacije postaviti kamen temeljac jednom čvrstom zajedništvu pravnica na internacionalnom nivou. Mi želimo: • informisati o položaju žene u zemlji i inostranstvu • prepoznati i boriti se protiv diskriminacije i svih oblika povreda prava žene • doprinijeti prevenciji povreda prava žene • učiniti poznatijom i doprinijeti važnosti još uvijek malo poznate Konvencije Ujedinjenih nacija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) • učiniti poznatijim i raširiti informacije o Obavezujućim uputstvima Evropske Unije • preuzeti zastupanja precedentnih slučajeva – sredstvo kojim možemo posebno iskazati našu snagu • kroz zauzimanje pravnih stavova i davanja izjava za štampu doprinijeti boljem razumijevanju zakonskih propisa na nacionalnom i internacionalnom nivou • doprinijeti boljoj integraciji useljenika prava, posebno prava žena i uklanjanje svih oblika nasilja i diskriminacije žena, masovnih silovanja, kućnog nasilja i dr. Postoje takođe i suptilne forme diskriminacije, npr. useljenika generalno, pogotovo useljenica, koje na Zapadu rade poslove čistačica i njege starijih osoba. Međutim, ovu nejednakost doživljavaju i Njemice u Njemačkoj jer vrlo mali broj visokoobrazovanih zauzima neke visoke, dobro plaćene, pozicije. Sama razlika plaća u Njemačkoj između muškaraca i žena za isti posao je i do 20 posto. Kada je Bosna u pitanju tu su poremećene sve ljudske vrijednosti počev od tjelesnog integriteta žene do njenog diskriminiranja. Razlog nije ”Naročito zemlje, koje su potpisale i ratificirale Žensku konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, dužne su osigurati zaštitu žena, ne samo u javnom već i u privatnom životu, gdje se to nasilje većini žena i događa.” (Jasmina Prpić) nesposobnost već dominacija muškaraca i njihovi čvrsti klanovi. Izuzimajući Švedsku, Dansku i Norvešku situacija i u drugim zemljama nije puno bolja. Nažalost. p. s. ”Jasmina Prpić nam je ukazala koliko čvrsto je proces zaštite ljudskih prava ovisan o primjeni pravnih propisa”, obrazložila je odluku žirija njegova predsjednica prof. Gudrun Schmidt-Kärner. ”U tu svrhu se duže od pola svoga života borila u raznim zemljama. Njena lična sudbina bila joj je podstrekač i motiv – pomoći drugima. To je na nas ostavilo poseban utisak.” Jasminine dvije kćerke su takođe uključene u ovu organizaciju. Starija Ana, dizajnerka, napravila je logo za organizaciju dok je Tea, sada već mlada advokatica, još kao studentica 2007. učestvovala u osnivanju organizacije. c Jasmina Prpić pri dodjeli nagrade Anwältinnen ohne Grenzen Lawyer Women Without Frontiers Advokatkvinnor utan gränser Advokatice/Odvjetnice bez granica kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 17 Kad Hercegovka uvodi red Tekst: Uzeir Bukvić Bilećanka, Sanela Ovčina, direktorica jednog od najstrožih zatvora u Švedskoj Sanela Ovčina D a je uradila drugačije izdala bi tradiciju kraja odakle je rodom, jer nisam sreo osobu iz Bileće a da nije na nekom položaju. Ako ga ne bi bilo, izmislili bi ga. Njen dolazak u Švedsku svojevrsna je ratna avantura, istovremeno potresna i opominjuća priča. Njih troje; ona, brat i sestra, bez roditelja, grlom u jagode, krenuli su iz Bileće na put na kome je jedino sigurna nesigurnost i neizvjesnost. Roditelji su ”prednost” dali djeci jer se teško tih dana izlazilo iz grada. A s njima nek bude šta bude! – Tako smo se rastali i pogubili, sjeća se tih ratnih detalja, Sanela, sada već i ona ušla u zrele četrdesete godine, izgubili smo kontakt s roditeljima i preko Crne Gore i Srbije stigli do Makedonije. Roditelji su odvedeni u logor. Nakon nekoliko mjeseci su logoraši iz Bileće pušteni i transportovani u Sutomore u Crnoj Gori. Tad je Švedska primila jedanaest porodica iz logora i tako su naši roditelji stigli u ovu zemlju prije nas. Sastali smo se baš nedaleko odavde u Lidköpingu. Bila sam već zrela djevojka, skoro svršeni pravnik, diplomiraću nešto kasnije na fakultetu u Mostaru, gdje sam i studirala i gdje mi je rat prekinuo školovanje. Mogla sam dakle da procjenjujem i razmišljam glavom zrele osobe. Mada smo uskoro dobili pravo trajnog boravka u Švedskoj, nisam bila posve sigurna da će baš ova zemlja biti moj izbor i da ćemo se trajno vezati za nju. Sa dvadeset četiri godine, podosta škole i znanja i nekom prirodnom sklonošću za jezike, brzo sam savladala švedski, volim jezike, jednostavno, kod nas sam ranije bila završila jezičko-prevodilačku školu. Tih godina ipak nije bilo sjajno biti nezaposlen i tražiti posao u Švedskoj. Jer ni njenoj ekonomiji nisu cvjetale ruže, bila je u poprilično, rekla bih, komatoznom stanju. Iskoristila sam to vrijeme da osnujem porodicu i da se udam, baš ovdje u Tidaholmu, gdje inače Ovčine i sada žive. Muž, Alen, je takođe iz Bileće. Još smo pod dojmom jake tradicije, ”beri cvijeće oko svoje njive”. Devedeset pete sam rodila sina Dinu, a u međuvremenu završila i višu školu, opći smjer, vratila se u prvi razred, uprkos diplomi iz Bosne (iz Hercegovine). Pa opet; malo škole, malo ljubavi, rodim i drugo dijete, kćerku Enu, koja je sada sa 15 godina ponos i dika cijelog ovog kraja, jer je najbolja teniserka u regiji. Njen brat Dino je fudbalska nada i prati sestru u stopu. Dokle će oboje dogurati 18 nije uputno prognozirati, ali na dobrom su putu. Ako budu na majku, čeka ih blistava budućnost. Sve dovde obična, ali ipak ne i uobičajena, povijest jedne bh. porodice u egzilu. Dalja junakinja ove priče je isključivo i samo Sanela Ovčina, kojoj sam u nastavku njen osobni biograf. Život je beskrajna zagonetka – I tražim posao, uporno, svakodnevno, da se zna. Ali, ne nađoh ja posao nego posao nađe mene. Baš tako! Pozvaše me u zatvor na razgovor, nisam čak ni konkurisala. Kad se ono hoće. Tako prvi put uđem u neki zatvor u Švedskoj. Bio je to posao na zamjenama, kao kontakt osoba sa zatvorenicima ali često i neki administrativni poslovi, ali ipak posao. U međuvremenu opet završim jedan kratkotrajni studij iz oblasti kriminalistike, kao da me je neki instinkt vodio šta treba da radim. I tu sam prvi put dobila stalni posao u Švedskoj. Dakle, dvije hiljade prve sam dobila stalno mjesto – kontakt osoba sa zatvorenicima. Ipak, zahtjevno i delikatno zanimanje. Potom sam, kako i priliči mojoj prirodi, radoznalosti i ambicijama, mijenjala poslove, uskakala u razne projekte. Jednu godinu sam vodila obrazovanje zatvorenika, izazovan i zanimljiv angažman. Sada već uz obilje švedskog dopunskog obrazovanja i diplomirana pravnica, jer sam u međuvremenu diplomirala i verifikovala diplomu u Švedskoj, i već mogu da tražim posao koji mi odgovara i koji volim, odnosno koji odgovara mom obrazovanju i koji mislim da zaslužujem. Ovdje sad zanimljivom slojevitošću započinje nastavak ove naizgled jednostavne životne priče jedne ambiciozne i uporne mlade Bosanke u tuđini. Iz Hercegovine, zapravo! Napokon se ukazala prva prilika za prvo šefovsko mjesto. Konkurs za šefa dva zatvorska odjela sa dvadeset sedam zaposlenih i šezdeset četiri zatvorenika. Sad tek, nakon razgovora sa Sanelom, počinjem zatvor da shvatam kao poslovno-ekonomsku kategoriju. Nemam, ustvari, još realan odnos prema ovoj ustanovi. Čovjek u zatvoru, za mene je potpuna mistika i jedino s čime se ne bih lako pomirio jeste da me to ne snađe. Mislim da ne bih imao dovoljno snage da se suočim s List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna time iako nosim ogromno životno iskustvo. Nadam se da će me to dvoje zaobići; zatvor i džehenem. Mislim da sam preslab za neslobodu. – Bilo je to moje prvo pravo šefovsko odgovorno radno mjesto, nastavlja Sanela. Ali, he, he, ne znaju ni oni s kim imaju posla i da pred sobom imaju osobu koja je rasla u gradu gdje su se kalili vojni kadrovi nekadašnje jna, koji nisu gledali ništa ispod pukovnika. Nakon četiri godina kaljenja u ovoj zatvorskoj ustanovi slijedi najinteresantniji i vjerovatno najizazovniji trenutak u mojoj karijeri. Pokrenuto je u Švedskoj formiranje takozvane Banke šefova, odabir mladih kadrova u koje ova zemlja ima namjeru da ulaže. Nije Švedska ipak slučajno to što jeste i za šta je svijet smatra i drži. Zemlja koja ulaže u kadrove. Mene je za ovaj izazov kandidovao moj tadašnji šef. Kriterij odabira bio je vrlo zahtjevan i strog jer zemlja ne želi da ulaže u nekoga u koga nije sigurna. A to prije svega podrazumijeva poznavanje jezika, liderske predispozicije, zatim se moralo proći kroz niz testova i intervjua, do toga, a što je za mene bio poseban izazov, testiranje ljudi sa kojima radiš, da se čuje njihovo mišljenje. Iz moje sredine svi su izjavili da bi baš mene željeli za šefa, što je uz osjećaj prirodne ugodnosti i neka posebna vrsta respekta i ličnog zadovoljstva samim sobom. Tako sam napokon stala na listu Banke šefova, i time se uvrstila u red mladih kadrovika ove zemlje. da razgovara. Ja mu velim, na našem jeziku, naravno: šta ti je bolan što praviš probleme. Koji ti je? Zamisli da si dolje kod nas kako bi se proveo? E da sam dolje ne bi ti sa mnom razgovarala, siguran sam! Kaže on! Znajući našta cilja. Al ne kao stranac – Nisam nikad prihvatila to da me svrstavaju u strance. Nisam zapravo dozvolila uopšte da me neko u nešto smješta. Ja jesam došla u ovu zemlju, ne mojim izborom, nego sticajem poznatih okolnosti, ali ja sam pravnik, ja imam svoje ime Sanela, za to izbjeglica sam ovdje čula ali ga ne prihvatam. Nije to moje ime i tačka! Nisam dozvolila da me neko drugi predstavlja, sama ću ja dokazati ko sam i šta znam. Ali, za to se treba boriti. Srećom, pa sam bila u najboljim godinama, a s dovoljno ponosa da se nisam obazirala čak ni na to šta eventualno Šveđani misle o meni. Što bi se Sama pomisao da je ovo isključivo muški zatvor u kome leže opasni tipovi, zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom robijom, nije baš za osobe meka srca. Uzmi, ako smiješ! – Pita me moj šef kako ja sebe vidim na važnoj direktorskoj poziciji? – Meni je to prirođena osobina u šali ću, dodajući kako se u mom kraju ljudi rađaju za rukovodioce, te da i ja tu osobinu nosim rođenjem. Ilustrujem mu to i jednim vicem iz mog kraja, a radi se o tome kako i gdje žene čuvaju pare od svojih muževa. Bosanka u knjizi, jer se smatra da Bosanci na otvaraju knjige, Crnogorka pod lopatu, jer se Crnogorci groze nad lopatom. A Hercegovka (kažem mu da se to tiče mene) – na stolu. Ali sa porukom – uzmi ako smiješ! Sve to je ostavilo na šefa zanimljiv utisak; istovremeno mu je bilo i simpatično, a i na svoj način ozbiljna preporuka. Ukazalo se uskoro i pravo ozbiljnije direktorsko mjesto u Borosu. Tražili su direktora za praktično tri sektora, vrlo respektabilna i zahtjevna pozicija. Ispod tebe je pet šefova u tri sektora. I pripala je meni. Ostala sam na toj poziciji tri umjesto pet godina, koliki je direktorski mandat na tom mjestu, jer se u međuvremenu pojavila nova šansa ovdje kod mene u Tidaholmu, gdje inače mi i živimo. Dobila sam mjesto direktora jednog od najstrožih zatvora u Švedskoj. Ko bi rekao? Mjesto, samo po sebi izazov. Nisam, priznajem, nikad razmišljala o ovakvom zanimanju. Željela sam svojevremeno da se bavim advokaturom, tako da me je malo u početku ova pozicija i zabrinula. Mada sam sklona organizacionim poslovima, pohađala sam ovdje u Švedskoj i neke dopunske škole iz te oblasti, čak i za direktore u državnom sektoru, ali? Sama pomisao da je ovo isključivo muški zatvor u kome leže opasni tipovi, zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom robijom, nije baš za osobe meka srca. Ima, naravno da ima, i s naše gore lista. Gdje bi kolo bez Kokana. Imala sam čak i jedan susret s jednim našim zemljakom, koji je tražio kontakt sa direktorom. Ima na to pravo, ako se procijeni da ima razloga. Dolazi on i ne sluti s kim će kvinna · žena | 52 reklo, ja sam furala svoj fazon. Naravno, na mojoj strani su i neke moje osobine, izuzetna doza odgovornosti, naprimjer, i to što volim svoj poziv. To je, razumije se, veoma važno da tu čovjek ne promaši. I što nisam od onih negativaca koji nikad nisu zadovoljni sobom. Naravni, način ophođenja koji, uvjerila sam se, ljudima s kojima radim odgovara. Ja prvo poštujem sebe a i druge i cijenim svoj rad, trud i moje ljudske osobine. Mada se i ja sama još istražujem, provjeravam neke svoje stavove, u pitanju su živi ljudi i to ne baš obični, a ja sam jedina žena stranac na položaju u tom zatvoru. Ne bojim, se mada sam svjesna o kakvoj se sredini radi, ali sam oprezna u svojim odlukama. Ne bojim se ljudi. I sama volim da obiđem zatvorenike, ne dajem prazna obećanja i to ljudi cijene. Ima u meni ipak te neke plemenske istočnohercegovačke bese, čije značenje je jasno – ne obećavaj ono što nećeš ispuniti. Putujem puno, i tu imam punu podršku i razumijevanje supruga, koji me je svo ovo vrijeme istinski podržavao, i učim na iskustvima drugih zemalja. Mada je Švedska ispred mnogih zemalja u ovoj delikatnoj sferi, naročito kad se radi o rehabilitaciji osuđenika. Susret sa ovom Bilećankom riješio je još jednu u nizu mnogih mojih zabluda. Upravnike zatvora, pogotovu ovakvih kakav je ovaj u Tidaholmu u Švedskoj, zamišljao sam, naročito žene, kao strašne tipove. Figurom poput King Konga, snažnih mišica i smrknuta čela. Lažu filmovi, vara televizija. Direktorica zatvora u Tidaholmu nema ništa od toga; lijepa, nasmijana i s previše ženstvenosti za takve zablude. I ako bih ikad dopao tamnice, a da me se pita, tražio bih ovu kojom upravlja i propisuje strogoću naša Bilećanka Sanela Ovčina. c List BH Saveza žena u Švedskoj 19 Odlazak Mersada Berbera Tekst: Mirela Sekulić (Oslobođenje) Odlazak ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju imalo o ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti. U Zagrebu je u nedjelju uvečer (7. oktobra 2012.) u svom domu iznenada preminuo u 72. godini jedan od najpoznatijih svjetskih grafičara i slikara, te bh. umjetnik i akademski slikar Mersad Berber. Cijela obitelj je u šoku, a Mersadova supruga Ada i sinovi Ensar i Azer ne žele davati izjave za medije. U gotovo pet decenija neumornog stvaralaštva ovaj je plodni umjetnik naslikao toliko vrijednih slika i grafika, koje se nalaze u mnogim kućama u bih i širom Mersad Berber, den mest betydande konstnären från Balkan under den sista hälften av 1900-talet, gick nyligen bort, 72 år gammal. Han föddes 1940 i Bosanski Petrovac och gick senare att studera vid Konstakademien i Ljubljana. ”Förmodligen det första som slår en nykomling till Mersad Berbers verk är hans häpnadsväckande skicklighet som tecknare. Berber tecknar med ett flyt och självförtroende som nästan helt försvunnit från konsten i Västeuropa och USA. Hans former har en fyllighet och soliditet få artister klarar nu. Nästa sak som verkligen kan slå en nykomling är konstnärens kontroll över strukturen. Hans ytor är olika, men de är alltid levande. Kanske en anledning till denna känsla för struktur är att hans mor var en välkänd väverska och därför var han uppfostrad inom en etablerad hantverkstradition.” (Edward Lucie-Smith, brittisk konsthistoriker och konstkritiker) svijeta, krase izložbene salone najuglednijih galerija kod nas i u drugim zemljama. Nove vizije Ovaj veliki čarobnjak crteža i boje, neiscrpnom energijom, svakodnevnim višesatnim upornim radom, stvarao je nova djela iznenađujuće imaginacije, svježih i novih vizija i poruka. Njegova je inspiracija bila nepresušna, Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.” 20 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna jednako na malim grafikama koje se moraju raditi strpljivo i minuciozno, kao i na velikim platnima, na kojima dolazi do izražaja potez velikog zamaha, široke stvaralačke geste. Mersad Berber rodio se 1. januara 1940. u Bosanskom Petrovcu u bih. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, kod profesora Rike Debenjaka, na alu u Ljubljani, završio je 1965. Od 1978. do 1982. radio je na Katedri za crtež i grafiku alu u Sarajevu. Berber je bio poznat u svijetu kao jedan od najboljih grafičara. Njegovo djelo je uvršteno u kolekciju Tate Gallery 1984. Imao je čitav niz samostalnih i kolektivnih izložbi. Od 2007. bio je članom Ruske akademije umjetnosti. U Zagrebu je živio i radio od 1992. Njegov atelje u toku opsade Sarajeva granate su potpuno uništile. Govorio je da je Bosna sve što ima, da je to zemlja velike dobrote i velike mržnje, ali da nije bitno gdje na kraju završe vaši ostaci, već duhovno naslijeđe. Dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrada zavnobih-a, kao i nagradu našeg lista. Dizajnirao je knjige, omote ploča Indexa, omot trostrukog cd-a prve bh. opere Hasanaginica, plakate za filmove Emira Kusturice i brojne druge radove. Govorio je da svoju inspiraciju najviše crpi iz ”mističnog svijeta Bosne, njenih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njenih ljudi”. Da će Bosna i Hercegovina, kao i kompletna regija bivšeg nam zajedničkog kulturnog prostora osjetiti ”Den tredje saken som kan imponera på en novis – efter att han eller hon hade absorberat verkan av Berbers tekniska färdigheter – är den typiska fragmenteringen i många av hans bilder. Hans målningar har ibland beskrivits som polyfoniska, med bilder eller scener som tydligen glider in i varandra.” (Edward Lucie-Smith, brittisk konsthistoriker och konstkritiker) gubitak najvećeg majstora i umjetnika čije će se zasluge mjeriti na svjetskom nivou, rekao je Admir Mujkić, predsjednik ulubih-a dodajući: – Mersad Berber je bio jedan od osnivača Odsjeka za grafiku na alu Sarajevo, počasni član ulubih-a, afirmator bh. likovne umjetnosti diljem svijeta što potvrđuju njegove izložbe u svim najvažnijim svjetskim centrima a o tome svjedoče tekstovi i zapažanja najvećeg likovnog kritičara Edwarda Lucie-Smitha. Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije bih kazao je: – Odlazak Mersada Berbera sigurno je veliki gubitak za kulturu bih, a i Hrvatske u kojoj je djelovao u posljednje vrijeme. Tačnije to je gubitak za umjetnost i kulturu. Mersad Berber je bio pripadnik generacije sarajevske grafičke škole koja je uistinu revolucionisala pristup prema ovom mediju i u jednom periodu bila jedna od najznačajnijih kulturnih pojava, a Mersad je u njoj bio veoma značajan. On je bio dobitnik velikog broja Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.” kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 21 ”Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale iz umjetnosti Zapadne Evrope i SAD. Njegovu forme se odlikuju punoćom i solidnošću koju mnogi današnji umjetnici ne znaju postići.” (Edward Lucie-Smith) nagrada na evropskim i svjetskim salonima. Obilježio je jedno vrijeme i svakako će nam nedostajati, a njegovo djelo će bez sumnje ostati da svjedoči o tom vremenu. Raskošan stvaralac Safet Zec, naš poznati slikar bio je šokiran ovom viješću: – Odlazi veličanstvena i krasna ljudska, ali i umjetnička figura, koja je bila jedinstvena na ovim bh, ex-jugoslavenskim i evropskim prostorima. Bio je raskošan stvaralac. Stvarno mi je žao, kao što mi žao svih takvih ljudi, velikih i krasnih stvaraoca. Ostavio je iza sebe mnogobrojna veličanstvena djela. Bio je intelektualac, mislilac koji je razmišljao, duboko poznavao evropska i svjetska kretanja u umjetnosti, duboko volio i poznavao umjetnost i našu nesretnu bih. Posvetio joj je prekrasna djela i opuse. Berberov odlazak je veliki ljudski, fizički gubitak. Znam da ga nećemo sretati na Stradunu, u Zagrebu, Sarajevu na Baščaršiji, ali zato će ostati njegovo djelo, na sreću, to je neka mala sreća nas koji ostavljamo svoja djela iza nas. U ovom trenutku sjećam se jedne male epizode sa pokojnom Nadom Pivac u vozu iz Počitelja za Sarajevo. To su bile godine kada je Berber bio profesor na alu, pred Olimpijadu, imao je već niz nagrada, bio je velika figura u žiži. Kaže mi Nada: ”Berber nam vraća vjeru i dostojanstvo u nas same umjetnike, vraća nam poštovanje.” Berber je bio kompleksna ličnost u toj svojoj veličini mnogo je značio za Sarajevo, bih i internacionalnu scenu. On je bio jedan od rijetkih umjetnika, ako ne jedinstven, koji je doživio planetarnu popularnost. Lično sam mu zavidio na nekim djelima, koja su osvajala opojnošću i raskošom, te bila jedinstvena. Imali smo nekih zajedničkih planova i ideja. Zaista mi je žao što se nismo družili onako kako smo trebali. Odlazak ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju imalo o ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti. Začuđujuća vještina – Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale iz umjetnosti Zapadne Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Njegovu forme se odlikuju punoćom i solidnošću koju mnogi današnji umjetnici ne znaju postići, rekao je o slikaru jedan od najznačajnijih britanskih likovnih kritičara i historičara umjetnosti Edward Lucie-Smith. c Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.” 22 List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Nita Keljalić Poezija ljubavi i sjete Žena s oblakom u očima Žena s oblakom u očima Tekst: Uzeir Bukvić Nita Keljalić ku ke no oi vo ane, na su m kva eć una förlag g Pjesnikinja u egzilu: Nita Keljalić, Žena s oblakom u očima, UNA forlag Geteborg N igdje se čovjek, sklon tumačenju literarnih snova, ne može lakše okliznuti i strmoglaviti kao u poeziji. Jer, za razliku od proze, za koju je potreban majstor i iskustvo, i gdje se tačno znaju temelj i krov, jer se sve dešava u glavi tekstopisca, poezija je varljiva dama, koja se javlja srcem, a srce je teška izdajica. I zato sam knjizi Žena s oblakom u očima autorice Nite Keljalić, prišao vrlo oprezno, s pobožnošću skoro, jer me na to upozorio naslov knjige i njena posveta. Nisam tumač oblaka, njih držim za prolaznost, ali s nebesima vodim dug i uporan dijalog, svjestan uzaludnosti pokušaja da naslutim različitost. Bavim se uzaludnim poslom jer je samo nebo isto: bosansko nebo, švedsko nebo, isto nebo. Zašto prilazim baš s te strane, uvodeći vas u tumačenje pjesničkih znakova Nite Keljalić? Iskustvo me je naučilo da ničemu ne prilazim preozbiljno uzdajući se samo u prvi utisak. I davno sam se prestao čuditi. Na nedavnoj promociji knjiga naših mladih spisateljica, koje djeluju u Švedskoj, bila je i Nita Keljalić, iz grada Norčepinga. Rođenjem iz Jajca, što u ovom slučaju nije nebitna činjenica. Najprije sam zažalio što ne odoh na promociju njene knjige, koju joj je objavila una forlag iz Geteborga. A potom nesta kajanja zbog nedolaska na to književno veče, na to žensko književno veče, koje je i organizirano da bi se predstavile naše mlade spisateljice iz Švedske, čije vrijeme čini mi se tek dolazi. Ali, o njima drugom prilikom. Jer, da sam tada sreo i upoznao autoricu zbirke pjesama, poetskog naslova Žena s oblakom u očima bilo bi to, bojim se, jednostrano poznanstvo; znao bih dosta kvinna · žena | 52 o knjizi i onome što ona piše i pjesnički osjeća, a malo šta i o njoj. Nita se u zrelim godinama javila poezijom. Čudno za neupućene, ništa neobično ako se zna da je jedan od najvećih pjesnika Indije Rabindranat Tagore, tek na pragu pedesete objavio zbirku pjesama Gradinar i okitio se Nobelovom nagradom. Nema dakle pravila, jer godine ne čine pjesnika pjesnikom nego njegova poezija. Šta veli autorica male-velike zbirke poezije pune upravo ljubavi i sjete? Rođena je Jajčanka, koja je svoj dio zavičaja ponijela sa sobom u švedski grad Norčeping, poput medaljona srca, prenijela ga u očima. Ono što stoji i što je stalo u njenom srcu i duši nema istu boju i njegova ljepota se s vremenom tanji i blijedi sve nepodnošljivijim sjećanjima. – Davno je bilo kad smo postojali, u jednom gradu kojeg više nema, kaže Nita, nostalgično i bolno, čini mi se, dodajući – i nismo ni svjesni bili, tad, da će jednog dana, samo sjećanje nam ostati, i snovi se u zaboravu stopiti, davno je bilo, kad smo znali, baš kao djeca, voljeti. – Imala sam sretno djetinjstvo, nostalgično veli Nita. – Odrastala sam u najljepšem gradu na svijetu, uz najljepšu rijeku u gradu punom slavne istorije u bajkovitom okruženju. Za nezaboravnih ljetnih predvečerja s mosta na Plivi gledala u oblake, na svoj zaljubljenički način tumačila njihove forme i poruke i sve te slike, kao da sam slutila da ću ih biti željna, skupljala u oku poput brižljive djevojčice, koja s pobožnošću sprema svoje lutke, tako da ih ne daj bože ne povrijedi. I tu na tom mom mostu uzdisaja, onako zanesenjački, mladalački rekla je sebi – Nita napisaćeš i ti jednoga dana knjigu, svoju knjigu. Teško je pored takve vode i na tom mostu ostati literarno ”nevin”. I tu su tada nastali i prvi stihovi, život jedne mlade Jajčanke počeo se prelivati u poeziju, baš poput tih njenih oblaka iznad Plive, koji kako odmiče ljetni dan neprimjetno se prelivaju, nestaju s vidika i postaju nebo. Za dobru poeziju, za jaku riječ, potrebna su izgleda teška vremena i gorka razočarenja. Sem ljubavi, mada i ona ne mora uvijek biti bezbolna. Ravnodušni i zadovoljni ne pišu poeziju. I stoga susret sa poezijom Nite Keljalić, na momente doživljavamo kao vlastiti autoportret. Ispravnije reći neku vrstu autoportreta kolektivne promašenosti. Previše je u tim njenim rimama, koje se ne rimuju, jer je Nita moderan pjesnik i ne drži do te vrste lakirovke, isuviše je iskrenosti, ali iskrenosti koja se i vas tiče. I poruka. Ženama. I mučnine, katkad, List BH Saveza žena u Švedskoj 23 Nisam sklon pretjerivanju, ali me drži nada da će poezija Nite Keljalić izaći iz korica ove knjige s omotom boje jeseni i poći svojim putem, poput svake pjesme hodalice, od uha do uha radoznalih pjesmoljubaca. Biće ugodno sretati se s njom. koja tjera na povraćanje jer se putuje u vozu koji vozi natraške i koji će i nju dovesti praznu u Zemlju od Stakla. Ali i ljubavi, te nikad dovoljno neispjevane pjesme. – U Norčepingu sam dočekala dvadesetu. Prazna, zbunjena i obeshrabrena. Moja želja da budem psiholog, potajna nada da pišem, sve ono što mi je izgledalo moguće, izgubilo se negdje na tom putu i u tim vozovima bez voznog reda, koji najprije stignu ali tamo gdje niste planirali ni mislili da ćete stići. Jer, tako je to ”najbrže stigne onaj koji ne zna gdje je pošao!” To su mi rekli ovdje u Švedskoj. I još puno toga sam čula ovdje od ove Švedske. O čemu ćutim, godinama ćutim u kući bez prozora. Kao što je zaljubljenog teško uvjeriti u novu sreću, tako je i meni Švedska bila slabo utočište. Sve bi bilo lakše da ne postoji ono Tamo – tamo odakle smo mogli otići, i ponovo se vratiti, mogli smo ostavljati jer, sve ostavljeno nas je čekalo, i nismo ni svjesni bili tad, da će jednoga dana samo sjećanje nam ostati! Prenosim ovo njeno osjećanje iz pjesme U Zemlji zelenog sunca. P. S. Nita Keljalić, nije samo obična pjesnikinja i zato sad volim što nisam otišao na promociju njene knjige u Geteborgu. Znam da je za svakoga ko piše vrhunac radosti u tom neizvjesnom poslu – knjiga. U slučaju Nite Keljalić, ulazak njene prve knjige u njen dom, poput vulkana unio je erupciju sreće. I neplanirano udahnula neočekivani optimizam njenom devetogodišnjem sinu Leonu. Susret sa knjigom svoje majke doživio je na svoj nepredvidiv način. Nije to više susret sa uobičajenom lektirom primjerenoj njegovoj dobi i shvatanju. Sad je to knjiga na čijim koricama, umjesto njemu nepoznatih i neinteresantnih autora, piše ime njegove majke. Gleda to prvi put i u njegovim očima ona se izdigla do neslućenih visina. Sad može i svojoj školskoj drugarici u školi koju pohađa, da odgovori na njeno neoprezno pitanje ”kako on provodi slobodno vrijeme?” Zasad nije imao odgovor, jer je pojam slobodno vrijeme u njegovoj svakodnevnici teško izdvojiv. Sav važan sad može da joj kaže da čita knjigu i pjesme svoje majke, da joj pokaže i knjigu s njenim imenom na koricama. Reći će joj nešto još važnije da i on sam počinje da piše knjigu. Jer kad je vidio majčinu obećao je da će i on napisati knjigu i da želi sam da je prodaje i potpisuje kupcima u knjižarama, kao i svaki veliki pisac. I doista, počeo je da piše. Na kom jeziku još je njegova tajna, ali da će knjiga biti, biće. O čemu, vidjećemo! Tako je u jednom posve nesvakidašnjem slučaju knjiga poezije Nite Keljalić, dodatno dobila na važnosti. Dešava se eto da ponekad priča o knjizi nosi više uzbuđenja i od same knjige. Autorica je svoju zbirku mogla posvetiti svome sinu, jer je on bitan u njenom nastajanju. Ali nije. Njen Leon, ako završi svoju knjigu, nedavno započetu, nasloviće je siguran sam – ”svojoj majci Niti!” I umjesto uobičajene preporuke ove knjige samo podsjećanje za čitaoce: neke knjige je bez obaveze na čitanje poželjno imati. Zbirku pjesama Žena s oblakom u očima Nite Keljalić, dobro je imati, a još potrebnije i poželjnije pročitati. c 24 Za pjesmu je često potreban putokaz, jer, poput poezije Nite Keljalić, sva poruka je u jednoj riječi. U slici, u jednom uhvaćenom trenu. To su često njeni simboli smješteni u okvir pjesme, ali okvir koji nije sputavajući, ne ograničava, već ih pušta da izađu i žive svaki svoj smisao. Poput kristala; ima samo sjaj i boja. Misao, samo. I ako tako možeš misliti, ako imaš tu moć i darovitost, znaćeš lako i moći ćeš slijediti taj trag autorice i njene pjesme. Ako pak ne mogneš, ne treba odustajati, moraš pokušati, krenuti ispočetka dok ne nađeš pravi trag. Jer poezija i jeste misao u letu! Ptica koja samo jednom poleti i pretvori se u trag. I zato savjetujem radoznale, one koji se dive zraku a ne svjetlosti, da ne odustanu, vratiće im se višestruko. Poput dragog gosta koji dolazi iznenada, doživjeće susret sa poezijom Nite Keljalić, baš kao kad vam se nakon duga i dosadna tumaranja ukaže zbunjujuće čudan predio. Poezija Nite Keljalić, što je i očekivati, nosi pečat osobnog iskustva. Mada, mora se priznati i mora joj se na tome biti zahvalno, neće vas opteretiti mrakom s kojim već dvije decenije samuje u ovoj Zemlji od Stakla. Odmoriće vas ljubavlju. Diskretnom erotikom, čak, ali s mjerom ako je u poeziji uopšte išta mjerljivo, jer što god se po nekom šnitu i kalupu skraja onda to nije pjesma, kao da se boji da vas ne povrijedi suviše ozbiljnošću, smatrajući poeziju alhemijom duše. Ipak i uprkos svemu njena poezija nudi optimizam. Nadu, a nada posljednja umire, zar ne! I stoga nek joj je dopušteno da se i ovoga puta obrati ženi u Ženi, stihovima iz njene pjesme Ona: aprilsko sunce škrto i odviše dugo čekano kao nepreboljen ljubavnik iznenadi Nju koja je bezbroj godina živjela na kiši Nju koja je nekad znala sve pjesme što su ikad ispjevane i što nikad tražila nije utjehu u tuđem dodiru sve jezike koje je govorila već odavno je zaboravila i miris zagrljaja i svoje ime al’ tog dana u prolazu neko joj ga šapnu i sve se u njoj nanovo probudi kamen i vatra kristali postadoše u mraku zvijezda nađe skoro ugašene oči meki dodir vjetra u kosi joj osta i sjeme istrošene mladosti duboko u njoj otkri sunce jednog novog života c List BH Saveza žena u Švedskoj 52 | žena · kvinna Safe at Work Web stranica i film na dvanaest jezika o opasnostima i pravima zaposlenih u restoranima K uhinje u restoranima moraju biti sigurnija radna mjesta čak i onima koji nedovoljno poznaju švedski jezik. Zavod za zaštitu na radu (Arbetsmiljöverket) usmjerava se od januara 2013. na informisanje restorana u Švedskoj, putem interneta, filma i kontrolnih lista – na dvanaest jezika. Najčešći uzroci nesreća u restoranima su padovi po klizavom podu, posjekotine nožem i opekotine od kuhinjske i grijne opreme i tečnosti. Česte su i prijetnje i nasilje. U razdoblju 2007.–2011. prijavljeno je 1.258 ozljeda u ovom zanimanju. Tamne brojke su velike. U kuhinjama se i dešava većina povreda. Tu je i veliki udio radnika iz inostranstva – grupa koje ovdje trajno žive i onih s privremenim radnim dozvolama. Državni zavod za migracije (Migrationsverket) izdao je 2012. oko 1.400 radnih dozvola zadnje pomenutoj grupi. Ciljna grupa obuhvata više hiljada radnika u Švedskoj. (Ugostiteljstvo je industrijska grana s najvećim udjelom poduzetnika rođenih u inostranstvu, sa 70 posto rođenih izvan Švedske.) Tim grupama je zajedničko nedovoljno poznavanje švedskog jezika. Zbog toga teže dolaze do informacija, naprimjer, da zaposleni imaju pravo na uvođenje u radno mjesto, kako bi izbjegli opasnosti i uobičajene povrede na poslu. Mnogi i ne znaju za Zavod za zaštitu na radu. – Ne možemo prihvatiti dvostruke standarde gdje neki zaposleni imaju pristup informacijama o sigurnoj radnoj sredini, a drugi ne. Zato sada vodimo kampanju usmjerenu na one s lošijim poznavanjem švedskog u ugostiteljstvu, kaže Håkan Olsson, direktor nadzora pri Zavodu za zaštitu na radu. Cilj kampanje je smanjiti broj povreda zaposlenih u ugostiteljstvu. Kampanja se vodi po nalogu vlade radi informisanja stranih radnika. To, između ostalog, uključuje pisma za 14.000 vlasnika restorana i web stranicu Safe at Work (safeatwork.se). Tu radnici i poslodavci imaju informacije na dvanaest jezika. Na stranici je dostupan i film s primjerima uobičajenih povreda u branši. Zavod za zaštitu na radu oglašava na raznim jezicima i putem posebnih web stranica koje radnici posjećuju. Zalaganje na informisanju prati određeni broj inspekcija. – Vlasti tradicionalno teško dopiru do tih ciljnih grupa po vlastitim uslovima tih grupa. Zato su web stranica i oglasi, film i brošure efikasan način dopunjavanja redovnih kanala, kaže David Khabbazi, odgovaran za kampanju. safeatwork.se Restaurangköken måste bli säkrare arbetsplatser, även för dem med bristande kunskaper i svenska. Arbetsmiljöverket riktar fram till och med januari 2013 information till landets restauranger. Det sker i form av en webbplats, en film och checklistor – på tolv språk – arabiska, bengali, franska, engelska, hindi, kinesiska, persiska, turkiska, thailändska, spanska och urdu. Syftet med kampanjen är att minska antalet skador bland restauranganställda. Slike s plakata kao dijela kampanje s informacijama o opterećenju pri radu (donja slika) i zaštiti ruku od uobičajenih uzroka opekotina (gornja slika) Kontakti pri Zavodu za zaštitu na radu: -Pernilla Niia, inspektor zaštite na radu, 010-730 97 89 -David Khabbazi, odgovaran za kampanju, 010-730 93 25 c kvinna · žena | 52 List BH Saveza žena u Švedskoj 25 MoneyGram MoneyGram öppnar den första företagsägda butiken i Sverige S verige (28 nov 2012) – Den globalt ledande leverantören av penningöverföring MoneyGram meddelande idag lanseringen av den första företagsägda butiken på Sveavägen 39 i Stockholm. Butiken ligger i centrala Stockholm. Personalen på plats är heltidsanställda på MoneyGram och är utbildade i penningöverföringstjänster för att tillhandahålla kvalitetsservice till kunder som vill skicka och ta emot pengar. Företaget har planer på att lansera fler MoneyGram-ägda butiker i de nordiska länderna under 2013 för att komplettera det nuvarande nätverket. Enligt världsbanken är Sverige ett av de länder från vart man skickar mest pengar i Norra Europa, med mer än 1,3 miljoner utlandsfödda som bor i Sverige och som skickar mer än 800 miljoner dollar årligen. – Expanderingen av MoneyGram-nätverket i Sverige är en topprioritering när vi går in i 2013, säger Mark Crowson, regionchef för MoneyGram i Norden. – Det finns en stor population utlandsfödda i Sverige som skickar pengar till många länder. Vi ser en möjlighet för MoneyGram att växa och vi vill att MoneyGram ska bli det självklara valet när man ska skicka och ta emot pengar i Sverige. Inför öppningen av den nya butiken lanserar MoneyGram sms-kampanjer och delar ut presentartiklar för att på så sätt öka kännedomen av butiken bland de boende i området. Presentartiklarna består av nyckelringar, bandanas och skrivhäften. För att få presentartiklar kan kunder besöka den nya butiken på Sveavägen 39 i Stockholm. Om MoneyGram O MoneyGram-u MoneyGram är ett globalt ledande penningöverföringsföretag som gör det möjligt för kunder, som inte kan tillgodose sig traditionella finansiella institut till fullo, att få sina ekonomiska behov mötta. MoneyGram erbjuder pengaröverföringstjänster världen över, samt faktura- och betaltjänster i USA och Kanada genom ett globalt nätverk med mer än 293 000 ombud – som innefattar egna återförsäljare, internationella postkontor och finansiella institut – i 197 länder och områden världen över. MoneyGram je vodeći svjetski servis za transfer novca koji omogućuje klijentima, kojima tradicionalne finansijske institucije ne mogu u potpunosti podmiriti potrebe, da ih riješe. MoneyGram nudi usluge transfera novca širom svijeta kao i usluge fakturisanja i plaćanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi putem globalne mreže s preko 293.000 zastupnika – uključujući i vlastite prodavače, međunarodne pošte i finansijske institucije – u 197 zemalja i oblasti širom svijeta. Š vedska (28. nov. 2012.) – Vodeći svjetski servis za transfer novca MoneyGram najavio je danas otvaranje prve vlastite poslovnice u ulici Sveavägen 39 u Stockholmu. Poslovnica se nalazi u centru Stockholma s osobljem MoneyGram-a na puno radno vrijeme obučenim za transfer novca i pružanje kvalitetnih usluga klijentima koji žele slati i primati novac. Kompanija planira otvaranje više vlastitih poslovnica u nordijskim zemljama tokom 2013. radi upotpunjavanja postojeće mreže. Prema podacima Svjetske banke, Švedska je jedna od zemalja iz koje se šalje najviše novca iz sjeverne Europe, s više od 1,3 miliona građana stranog porijekla koji šalju preko 800 miliona dolara godišnje. kvinna · žena | 52 – Širenje MoneyGram-ove mreže u Švedskoj je prioritetno u Novoj godini, kaže Mark Crowson, regionalni direktor MoneyGram-a za Skandinaviju. – Veliki broj stanovnika rođenih van Švedske šalje novac u mnoge zemlje. Vidimo priliku za razvoj MoneyGram-a i želimo da MoneyGram postane normalan izbor za slanje i primanje novca u Švedskoj. Uoči otvaranja nove poslovnice, MoneyGram pokreće sms-kampanje i dijeli poklone radi informisanja stanovnika tog područja o poslovnici. Pokloni se sastoje od privjesaka za ključeve, bandana (trake oko glave) i bilježnica. Da bi dobili poklone, klijenti mogu posjetiti novu poslovnicu u ulici Sveavägen 39 u Stockholmu. c List BH Saveza žena u Švedskoj 27 Bosanska kuća u Örebru (maketa) Apel za izgradnju Bosanske kuće u Örebru! B osanska islamska zajednica Örebro osnovana je aprila 1994. godine i djeluje u sastavu Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Od osnivanja pa do danas nalazimo se u iznajmljenim prostorijama. Kada je postalo izvjesno da će nas najveći broj ostati da živi u Švedskoj, pa tako i na području koje pokriva biz Örebro, među našim članovima se počelo razmišljati i glasnije razgovarati o potrebi kupovine ili izgradnje vlastitog objekta. Počeli smo tragati za pogodnim objektom, u dva navrata ga i pokušali kupiti, ali nismo uspjeli, pa smo do tada prikupljena sredstva uložili u poseban fond – Vakuf fond. Uporedo sa traženjem objekta za kupovinu poduzeli smo i potrebne korake za eventualnu izgradnju objekta koji bi zadovoljio sve potrebe koje jedan moderan kulturni centar danas iziskuje – obrazovne, vjerske, kulturne, sportske… i 2007. godine započeli razgovore u opštini o lokaciji na kojoj bi gradili objekat pod nazivom Bosanska kuća. Nakon pronađene lokacije (4.800 m²), dobijanja urbanističke saglasnosti, te izrade projekta, 15. septembra 2011. godine dobili smo građevinsku dozvolu za izgradnju Bosanske kuće, centra u kojem će se naša djeca, omladina i stariji okupljati i kroz druženja, kulturne i druge aktivnosti raditi na očuvanju i jačanju svog identiteta. Centar će kroz planirane aktivnosti, ako Bog da, dati i pozitivan doprinos na planu međusobnog razumijevanja, tolerancije i pozitivne integracije u sredini u kojoj živimo. U centru su predviđeni sljedeći sadržaji: 1.Mesdžid, prostor za vjerske potrebe sa pratećim prostorijama. 2.Kulturni centar sa prostorijama za slobodne aktivnosti djece, omladine i starijih, biblioteka i knjižara, učionice, kancelarije, sale za sastanke, izložbeni prostori, kafeterija i bosanski restoran. 3.Višenamjenska dvorana u kojoj će se, osim sportskih aktivnosti, moći organizirati razni kulturni programi, konferencije i dr. Dvorana će se iznajmljivati svima čije aktivnosti nisu u suprotnosti sa našim vjerskim uvjerenjima i tradicijom. Uspjeli smo dobrovoljnim prilozima obezbijediti dovoljno sredstava za kupovinu zemljišta i za projektnu dokumentaciju. Pošto se radi o velikom objektu, a sredstva koja imamo trenutno na raspolaganju nisu dovoljna, prinuđeni smo da pokrenemo širu akciju prikupljanja novčanih sredstava za nastavak daljnjih radova na izgradnji objekta. Zato se i vama obraćamo molbom, da u granicama vaših mogućnosti, dobrovoljnim prilogom pomognete izgradnju ovog lijepog objekta. Ukoliko vam se naša ideja dopada i ukoliko želite da doprinesete izgradnji Bosanske kuće u Örebru i upišete se u knjigu dobrotvora, možete to učiniti na sljedeći način: uplate iz švedske na PlusGiro: 185 71-0 sa naznakom: ”Za Bosansku kuću” uplate iz inostranstva: Pay to: Nordea Bank ab, Box 1615, 701 16 Örebro swift kod: ndeasess iban: se 28 9500 0099 6034 0018 5710 beneficiary (korisnik): Bosniska islamiska församlingen Stångjärnsgatan 3, 703 63 Örebro, Sweden Uplata za: ”Za Bosansku kuću” Više informacija: www.islambih.com i tel./fax: 019-18 48 26. Hvala vam na prilogu i neka vas Uzvišeni Allah nagradi! Upravni Odbor Bosanske islamske zajednice Örebro
© Copyright 2024 Paperzz
