INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, SRPANJ - KOLOVOZ 2012. GODINA xV., BROJ 84. IZ FOTOARHIVE SAVEZA Pogled s č Suša i požari Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne ..... iz sadržaja ..... str. 8. Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu Još jedno natjecanje na novoj streljani ..... str. 14. Gađanje divljači u letu Metu u letu nije baš jednostavno pogoditi Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 E-mail: [email protected] www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić Glavni urednik: Dragan Naletilić Izvršni urednik: Ivica Lučić Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić Lektor i korektor: Blago Lasić Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg Fotografija na naslovnici: MATTON I ma li kraja prirodnim nepogodama u ovoj godini? Hoće li 2012., glede lovišta i divljači, biti zapamćena kao jedna od najtežih u posljednje vrijeme ili će skora budućnost ipak pokazati nešto drugo? Najprije je lovište i divljač na golemu kušnju stavila gotovo nezapamćena snježna veljača, a u ljetnim mjesecima stigla je još gora nevolja – suša i požari, posebice na prostoru Hercegovine. Požari bukte gotovo na sve strane, i u situaciji kad mogućnosti za njihovo gašenje (ili barem „stavljanje pod nadzor“) nisu bogzna kakve, veliko je pitanje kakve će biti posljedice i kolike će biti konačne štete. Ako to nekoga uopće ozbiljno i zanima, na bilo kojoj razini vlasti! Putujući sredinom kolovoza iz Rame prema Tomislavgradu, preko Zvirnjače, zabezeknuo sam se zastrašujućim prizorom koji sam ugledao. Od asfaltnog puta do vrha planine Ljubuše, sve je izgorjelo. Kad čovjek malo bolje pogleda u tom smjeru i u vidokrug uspije „uhvatiti“ samo crnu, sprženu, za oko beživotnu zemlju, bude mu jasno da „pakao“ može biti i ovdje na Zemlji. Samo se ponegdje iz nedogorjela panja izvijala tanka nit dima, a iz zraka je nekoliko jastrebova pretraživalo teren, željnih počastiti se „pečenim“ ostatcima neke životinje. S prvim jesenjim kišama proklijat će sjemenke trava, biljaka. Padine Ljubuše i brojna druga opožarena mjesta u našim lovištima prekrit će novi biljni svijet. No što je sa životinjskim svijetom koji je do požara živio na tim područjima? Što je s divljači? Što zbog snijega, što zbog dugotrajne suše, iznimno visokih temperatura i požara, divljač je ove godine ugrožena do krajnjih granica. Po izvješćima nekih službi u BiH, štete eke nastale požarima već sada se, prije konačne procjene, mjere u desetcima milijuna maraka. A suši i požarima, na samom kraju kolovoza, još se ne nazire kraj. U ovim procjenama šteta, zanimljivo je, nitko ne spominje štete na divljači. A one su goleme, u nekim lovačkim udrugama i katastrofalne. Što bi sada trebalo učiniti tamo gdje su „plameni jezici“ bili najvreliji? Trebalo bi, prije svega, u ovoj lovnoj sezoni osigurati mir u lovištu, da se divljač ponovno nastani na tim prostorima. Pred otvaranjem smo lovne sezone na nisku – plemenitu divljač. Nekoliko posljednjih godina lovci u hercegovačkim lovištima, dakle baš na području na kojem su ovoljetni požari bili jako brojni – a na to se, jednostavno, ne smije zažmiriti – spustili su nadnevak otvaranja lovne sezone na početak listopada. U redu, zakon to dopušta. No, po mišljenju mnogih, prerano je to za ovo podneblje. Hoće li vodstva lovačkih udruga i ove godine otvoriti lov po uobičajenom kalendaru i praviti se kao da se ništa nije dogodilo? I pritom tu odluku redovito opravdavati nebitnim obrazloženjem: lov će otvoriti naša susjedna lovačka udruga, pa moramo i mi… Kao, eto, mi ne bismo, da nije drugih… Nagriza li nas lovce sindrom lovačkoga egoizma ili ćemo, pak, ostati istinski čuvari prirode i života u njoj? Bojim se da odgovor nije tako lako dati. Ako se suša i požari nastave i u rujnu, dobro bi bilo da lovačke udruge, posebice hercegovačke, otvaranje lovne sezone prilagode stvarnoj situaciji. Zašto lovnu sezonu ne otvoriti barem krajem listopada? Tuđa se nevolja (u ovom slučaju divljači) brzo zaboravi, a divljač nije biljka da s prvom kišom isklija. Vlado Bošnjak Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI Franjevačka mladež čistila korito rijeke Radobolje P od motom „Dosadilo nam kupiti za vama“, u utorak 21. kolovoza 2012., članovi Franjevačke mladeži (FRAMA-e) Mostar proveli su ekološku akciju čišćenja dijela korita rijeke Radobolje. Ovom hvalevrijednom ekološkom akcijom, mostarski framaši detaljno su očistili dio korita rijeke Radobolje od franjevačke crkve do mosta na kraju Franjevačke ulice, uzvodno od samostana sv. Petra i Pavla. Osim korita framaši su od smeća očistili i dijelove obale uz taj dio toka rijeke Radobolje. Također, na ovom dijelu toka Radobolje planiraju uskoro postaviti i znakove upozorenja. Framaši su motiv za akciju čišćenja rijeke Radobolje pronašli u životnome putu svoga sljedbenika, svetog Franje Asiškog, koji je bio veliki zaljubljenik prirode i koji je svetac zaštitnik prirode i okoliša, odnosno ekologije. Vođeni duhom svetog Franje, mladi mostarski framaši kažu da su ovu akciju pokrenuli i zbog toga što su iritirani ponašanjem pojedinih „građana“ kojima bacanje smeća i zagađenje okoliša postaje svakidašnji sport ili barem rekreacija. Za realizaciju ove ekološke akcije, koju je pokrenuo i organizirao mladi franjevac fra Dalibor Milas, framaši su dobili brojne pohvale. Svojim primjerom pokazali su kako se skrbi za čistoću svoga grada i kako se slijedi put svetoga Franje. Nakon ove akcije framaši su čvrsto obećali da će organizirati veliku akciju čišćenja čitavog toka rijeke Radobolje, a to će upriličiti 4. listopada, za blagdan sv. Franje Asiškog. Radobolja je barem nakratko odahnula od smeća i svježinom i čistoćom zablistala u svojoj prirodnoj ljepoti, a na nama je zapitati se jesmo li uopće vrijedni ovih dragocjenih prirodnih oaza usred Mostara, ako se prema njima odnosimo na krajnje neprimjeren način. Ivica Lučić 4 Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ SAVEZA NADZOR FINANCIJSKOG POSLOVANJA SAVEZA Financijsko poslovanje Saveza u skladu sa zakonskim propisima Nadzorni odbor je, nakon pregledane dokumentacije, zaključio da je materijalnofinancijsko poslovanje Saveza za 2011. godinu bilo u skladu sa zakonskim propisima i odredbama Statuta Saveza, te da nije bilo nepravilnosti u radu. Članovi Nadzornog odbora Anto Dolić i Tadija Šugić s predsjednikom Saveza Ilijom Vrljićem N adzorni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne na čelu s predsjednikom Antom Dolićem i članovima Tadijom Šugićem i Zoranom Teklićem izvršio je nadzor materijalno-financijskog poslovanja Saveza za proteklu, 2011. godinu. Nadzor financijskog poslovanja izvršen je u skladu sa statutarnim ovlastima Nadzornog odbora, odnosno člankom 37. Statuta Lovačkog saveza Herceg Bosne i člankom 3. Poslovnika o radu Nadzornog odbora LSHB. Nadzorni odbor se, u cilju što kvalitetnije pripreme i izvršenja nadzora, sastao u dva navrata. Prvi sastanak održan je 25. svibnja 2012. u sjedištu Saveza u Mostaru. Ovaj sastanak imao je pripremni karakter u smislu dogovora o metodama i načinu rada Nadzornog odbora prilikom izvršenja nadzora. Tako je predsjednik Nadzornog odbora Anto Dolić predložio neke konkretne aktivnosti koje će poboljšati, unaprijediti i proširiti djelokrug rada Nadzornog odbora. Među predloženim aktivnostima bila je i izrada Poslovnika o radu Nadzornog odbora, čije je usvajanje dogovoreno za idući sastanak ovoga važnog tijela Saveza. Nakon razmatranja prijedloga za unaprjeđenje i poboljšanje rada Nadzornog odbora pristupilo se izvršenju nadzora financijskog poslovanja Saveza u 2011. godini. Tom prilikom izvršen je uvid u kompletnu financijsku dokumentaciju i cjelokupno financijsko poslovanje. Tijekom izvršenja nadzora uočeni su određeni tehnički nedostatci vezani za izradu godišnjeg financijskog plana i godišnjeg financijskog izvješća te je zadan rok za njihovo otklanjanje. Na ovom sastanku zaključeno je da se do idućeg sastanka Nadzornog odbora www.lovackisavez-hb.ba izradi poslovnik o njegovu radu i otklone uočeni tehnički nedostatci u izradi financijskog plana i izvješća. A sljedeći sastanak Nadzorni odbor održao je u Mostaru 14. lipnja 2012. godine. Kako je i zaključeno na prethodnom sastanku, na ovom je sastanku Nadzorni odbor razmatrao prijedlog poslovnika o radu te provjerio jesu li ranije uočeni nedostatci otklonjeni. Nakon rasprave, uz manje preinake usvojen je Poslovnik o radu Nadzornog odbora LSHB. Poslovnik propisuje način imenovanja članova Nadzornog odbora, način sazivanja i tijek sjednica, odlučivanje i glasovanje, te obveze članova Nadzornog odbora. Ovaj Poslovnik je, svojim sadržajem, značajno unaprijedio i profilirao rad Nadzornog odbora Saveza. Ponovnom provjerom i konstatacijom da su tehnički nedostatci uočeni u prethodnom nadzoru u potpunosti otklonjeni, pristupilo se izradi Izvješća o materijalno-financijskom poslovanju Saveza u 2011. godini u kojem se navodi sljedeće: • Nadzorni odbor nije uočio nikakve nepravilnosti u financijsko-materijalnom poslovanju Saveza u 2011. godini. • Financijsko izvješće za 2011. godinu usklađeno je s kontnim planom i financijskim planom Saveza za 2011. godinu. • Sve uplate i isplate praćene su odlukama i zaključcima Upravnog odbora Saveza, te računima i isječcima računa registar-kase. Kao prijedlog mjera u Izvješću se navodi: • Nadzorni odbor predlaže Upravnom odboru i Skupštini Saveza da donesu odluku da se uplata članskog doprinosa članica prema Savezu vrši najkasnije do 30. travnja za tekuću lovnu godinu. • Godišnje financijsko izvješće Saveza ubuduće prikazivati sukladno završnom računu Saveza za tekuću godinu. • Stavke Financijskog plana Saveza ubuduće uskladiti sa stavkama prihoda i rashoda sukladno završnom računu Saveza. Na koncu, kao opći zaključak u izvješću Nadzornog odbora navodi se sljedeće: Na temelju vjerodostojne dokumentacije i ostvarenog uvida u materijalno-financijsko poslovanje, Nadzorni odbor je zaključio da je materijalno-financijsko poslovanje Saveza za 2011. godinu vršeno u skladu sa zakonskim propisima i odredbama Statuta Saveza, te da nije bilo nepravilnosti u radu. Ivica Lučić DOBITNICI ODLIČJA Odličje trećega reda dobili su: Marko Grubeša i Stipo Rakušić iz LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje, te Siniša Ikić i Marko Galić, članovi LD „Tetrijeb“ iz Glamoča. 5 IZ SAVEZA REDOVITA PROGRAMSKA I PLANSKA EDUKACIJA ČLANSTVA Nakon početnog nezadovoljstva, bilo je nužno načiniti zaokret S ukladno javnim ovlastima koje su propisane federalnim Zakonom o lovstvu i Statutom Saveza, Lovački savez Herceg Bosne već više od deset godina provodi redovitu programsku i plansku edukaciju svoga članstva. Nakon što je u siječnju 2007. objavljen Pravilnik o programu, uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita, poštujući propisane uvjete koje moraju zadovoljiti članovi povjerenstva za održavanje lovačkih ispita, na prijedlog Saveza federalni resorni ministar donio je Rješenje o imenovanju Povjerenstva za polaganje lovačkih ispita. Nakon početnoga nezadovoljstva izazvanog nedostatkom znanja lovnih pripravnika na prvim lovačkim ispitima, uzrokovanog uglavnom neozbiljnim pristupom i njihovom nedovoljnom pripremljenošću za lovačke ispite, a imajući u vidu sveobuhvatnost tematskih cjelina propisanih nastavnim planom i programom obuke lovnih pripravnika, bilo je nužno načiniti značajan zaokret. KONSENZUS O PROVEDBI OBVEZNE EDUKACIJE Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita, u suradnji sa Stručnim vijećem za izobrazbu kadrova u lovstvu i Upravnim odborom Saveza, razmatralo je tu problematiku, nakon čega je postignut konsenzus o strateškim programskim prioritetima, zaduženjima i odgovornostima za provedbu edukacije svih struktura članstva Saveza, s posebnim akcentom na obuku lovnih pripravnika. Upravni odbor Saveza usvojio je Nastavni plan i program izobrazbe lovnih pripravnika, koji je u smislu provedbe obve- 6 Uporaba lovačkog oružja – praktična obuka lovnih pripravnika na streljani Upravni odbor Saveza usvojio je Nastavni plan i program izobrazbe lovnih pripravnika, koji je u smislu provedbe obvezujući za sve članice. Njegova provedba u lovačkim udrugama treba osigurati veći stupanj pripreme i obučenosti lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispita, a time i postizanje trenutnog i kontinuiranog napretka u edukaciji članstva Saveza. zujući za sve članice. Njegova provedba u lovačkim udrugama treba osigurati veći stupanj pripreme i obučenosti lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispita, a time i postizanje trenutnog i kontinuiranog napretka u edukaciji članstva Saveza. Ovaj Nastavni plan i program treba biti temelj izobrazbe lovnih pripravnika jer svojim sadr- žajem obuhvaća sve nastavne cjeline nužne za njihovo kvalitetno osposobljavanje, i bez njegove provedbe na razini udruga nije moguće polaganje lovačkog ispita. NASTAVA ZA LOVNE PRIPRAVNIKE – OBVEZNA Na temelju Nastavnog plana i programa, Upravni odbor je donio odluku po kojoj svaka članica Saveza, uz prijavu lovnih pripravnika za polaganje lovačkih ispita, Povjerenstvu za polaganje lovačkih ispita mora priložiti i dokaze, odnosno dostaviti izvješće o provedenoj izobrazbi lovnih pripravnika, s naznakom mjesta i datuma održavanja izobrazbe, popisom tema i njihovih predavača, te popisom lovnih pripravnika koji su prošli navedenu izobrazbu. Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ SAVEZA Nastavni plan i program izobrazbe odvojeno tretira teorijsku i praktičnu izobrazbu tako da su lovni pripravnici obvezni odslušati teorijski dio nastave a zatim sve to odraditi i praktično na terenu, u lovištu. Kada je u pitanju praktična izobrazba onda svakako treba posebno istaknuti značenje izobrazbe vezane za upoznavanje i rukovanje lovačkim oružjem, njegovu uporabu i tehnike gađanja koje se provode na registriranim strelištima. Uz ovu praktičnu izobrazbu pripravnici se obvezno upoznaju i s mjerama sigurnosti u lovu, što značajno podiže stupanj njihove izobrazbe u ovom najosjetljivijem segmentu lovstva. Realizacijom programskih aktivnosti predviđenih Nastavnim planom i programom izobrazbe lovnih pripravnika, njihova osposobljenost, pripremljenost i znanje podignuto je na višu, zadovoljavajuću razinu. A, u cilju poboljšanja i unaprjeđenja izobrazbe lovnih pripravnika, Stručno vijeće za izobrazbu kadrova u lovstvu i Povjerenstvo za polaganje lovačkog ispita planiraju u idućem razdoblju pripremiti prezentacije vizualnih predavanja, koje će obuhvatiti sve tematske cjeline definirane Nastavnim planom i programom za polaganje lovačkih ispita. Prezentacije će biti jednoobrazne i dostavit će se svim lovačkim udrugama Saveza, s ciljem i naPolaganje lovačkog ispita Izobrazba ocjenjivača trofeja divljači mjerom da im budu na raspolaganju za obuku i održavanje nastave lovnim pripravnicima. EDUKACIJA LOVAČKOG ČLANSTVA Osim izobrazbe lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispita, kao trajne zadaće u provedbi cjelokupnog procesa izobrazbe i edukacije svoga članstva, na razini Saveza, kao što je poznato, provodili su se i drugi različiti vidovi edukacije. Ovdje svakako treba istaknuti edukaciju rukovodnih kadrova u lovačkim udrugama s temom lovnog zakonodavstva, lovne kinologije i lovačke etike i običaja. Zatim, izobrazbu lovočuvara, koja je u dva navrata provedena na razini Saveza, kao i izobrazbu ocjenjivača trofeja divljači, koja je također provedena u dva vremenski različita ciklusa, odnosno turnusa. Također treba istaknuti i edukacijski lov na fazane u lovištu Zelendvor u Va- raždinu, organiziran za potrebe čelnika lovačkih udruga, kao i edukacijski posjet lovnika iz lovačkih udruga uzornom lovištu Moslavina, u vlasništvu koncerna Agrokor. PLANSKE AKTIVNOSTI U EDUKACIJI ČLANSTVA Kao prioritete za iduće razdoblje u planu i programu izobrazbe i edukacije članstva Saveza svakako treba planirati edukaciju lovnika u lovačkim udrugama za obavljanje poslova vezanih za provedbu svih mjera lovnoga gospodarenja u lovištu, kao i edukaciju, odnosno stručno osposobljavanje osoba zaduženih za provedbu lovnogospodarske osnove na razini lovačkih udruga. Za ove buduće edukacijske aktivnosti u pripremi je izrada nastavnih planova i programa po kojima će se obuka provoditi. Sve ove aktivnosti govore o izobrazbi i edukaciji lovačkog članstva kao trajnoj zadaći na razini Saveza, koja s vremenom doživljava pozitivne preobrazbe i evidentan napredak u sadržajnom, stručnom i organizacijskom smislu. Vlado Soldo www.lovackisavez-hb.ba 7 IZ SAVEZA PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU JOŠ JEDNO NATJECANJE NA NOVOJ STRELJANI U ekipnoj konkurenciji, prvi su bili strijelci LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, drugi su bili strijelci LD „Jadran“ iz Neuma, a treće su mjesto osvojili strijelci LD „Fazan“ iz Odžaka. Pojedinačno, prva tri mjesta zauzeli su Širokobriježani: Vladimir Mandić, Zoran Mandić i Anđelko Zovko, a četvrti je bio Meho Puzić, član LD „Fazan“ iz Odžaka. P rošle smo godine, na natjecanju u Kreševu, strijelce Lovačkog društva „Galeb“ iz Čapljine proglasili najugodnijim iznenađenjem u natjecateljskom smislu. Ove godine zaslužuju pohvale za organizaciju Prvenstva Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu – disciplina „trap“, dvanaestog po redu, koje je održano 3. i 4. kolovoza na streljani „Bodenik“ u Čapljini. Naime, vodstvo Društva na čelu s predsjednikom Josipom Vekićem smjelo se i odvažno lani u Kreševu obvezalo da će izgraditi streljanu i biti domaćin ovoga natjecanja u 2012. godini. Što rekoše, to i učiniše. VELIKE ZASLUGE SEKCIJE TREBIŽAT Motiv sa streljane 8 Kad smo 3. kolovoza, prateći postavljene putokaze kroz Čapljinu, došli na streljanu, zatekli smo strijelce na treningu. Bio je tu i predsjednik Društva Josip Vekić sa svojim lovcima, završavali su još neke poslove na streljani. Trening je vodio Niko Rebac, stari strijelac ovoga Društva i čovjek koji je, s aspekta struke, bio odgovoran za organizaciju natjecanja. Streljana „Bodenik“ izgrađena je oko 800 metara daleko od magistralne ceste Čapljina – Ljubuški, iznad naselja Trebižata. Lokacija za streljanu, njezin položaj, krajolik u kojem je smještena i ono što je na streljani urađeno, sve je to zadivilo sudionike natjecanja. Na ovoj se streljani čovjek osjeća kao da je negdje daleko u brdima, daleko od civilizacije. Betonski stupovi za struju koja je ovdje dovedena samo zbog streljane i repetitor na vrhu Crnice, gotovo su jedini pokazatelji današnjice. Streljana je na jednome platou, ukopana u čvrsti hercegovački kamen „živac“. Glineni golubovi iz nje izlijeću prema sjeveru i „slijeću“ u jednu udubinu, zove se Draga. Kad smo upitali, ima li neki pridjev uz opću imenicu, rekoše nam – nema. Ivica Lučić predloži da bi se odsad mogla zvati Golubova draga, jer će u njoj završiti svi golubovi koji „polete“ s ove streljane, i oni pogođeni, i oni promašeni. Ispred streljane uzdiže se Crnica, brdo obraslo niskim raslinjem, većinom smrekovinom. Dok golub leti, odličan je kontrast žute boje goluba i zelene boje krajolika, što strijelcima odgovara. U betonskom bunkeru, čiji se zeleni krov „sljubio“ s okolišem, smješten je novi stroj za izbacivanje golubova – amerikan trap. Osim nadstrešnice za strijelce, na streljani su napravljene još dvije za gledatelje. Postavljen je i jedan prostrani kontejner koji će, kad se uredi, biti jedna velika konoba sa svim pratećim sadržajima. Nismo čekali da nas Josip i Niko upitaju što mislimo o ovome što su uradili. Ugodno zatečeni onim što smo vidjeli, iz srca smo im rekli: „Svaka vam čast“. Na pitanje, koliko je novca utrošeno, odgovoriše – puno. „Bubnusmo“ cifru od 50.000 KM, na što će Josip: „Puno više“, a onda doda: „Neka dobrih ljudi koji su nam pomogli, da ih sad ne nabrajam. Velika im hvala na pomoći. Svaka čast, naravno, svim mojim lovcima, ali najveće zasluge za izgradnju ove streljane idu lovcima sekcije Trebižat. Oni su se odazvali svakom pozivu na rad. Evo, sada imamo solidno uređenu streljanu i ona će našem Društvu mnogo značiti. Drago mi je, naravno, i zato što smo ispunili svoje prošlogodišnje obećanje iz Kreševa“. Još smo nešto zapazili kod Josipa, Nike i ostalih Čapljinaca. Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ SAVEZA Dragan Vrankić počasnim je hicem otvorio streljanu Radeći na streljani po suncu i pri visokim temperaturama, njihova je koža dobila boju koja se poprilično razlikovala od boje kože gostiju koji su ovdje pristizali od Save do Neuma. Nakon treninga, glavni je zadatak bio pronaći malo osvježenja. Oni koji su ovdje bili prvi put, pošli su upoznati i ono što nudi Čapljina i njezina bliža okolica. PRVA TROJICA – ŠIROKOBRIJEŽANI Peti kolovoza, po najavi meteorologa, trebao je biti (i bio je) jedan od najtoplijih dana u godini. Već oko 8 izjutra u punom se sastavu oglasio „orkestar“ cvrčaka iz niska smrekova grmlja. Vrućina je pritisnula, no natjecanje mora svojim tijekom. Prijavljene su ekipe iz 10 lovačkih udruga (LU „Sava“ Orašje, LU „Kuna“ Domaljevac, LD „Fazan“ Odžak, LD „Zec“ Busovača, LD „Tetrijeb“ Kreševo, LD „Lještarka“ Kiseljak, LD „Mosor“ Široki Brijeg, LD „Jarebica“ Mostar, HLU „Orao“ Čitluk, LD „Galeb“ Čapljina i LU „Jadran“ Neum) – ukupno 40 strijelaca, izvučeni su startni brojevi, i natjecanje je moglo početi. No, prije starta prve serije, uslijedio je svečani dio priredbe. (Ta ne otvara se nova streljana svaki dan!). Skupu se najprije obratio www.lovackisavez-hb.ba Josip Vekić, predsjednik LD „Galeb“ iz Čapljine. Izrazio je veliko zadovoljstvo što se ovo natjecanje može upriličiti u Čapljini i zahvalio svima koji su pomogli izgradnju streljane i organizaciju ovoga natjecanja. Poželio je gostima ugodan boravak u Čapljini i pozvao sve sudionike priredbe na zajednički ručak u restoran „Croatia“. Prigodnim riječima nazočne je počastio i Dragan Vrankić, ministar trezora i financija Bosne i Hercegovine, predstavljen kao dugogodišnji lovac, sudionik u svim događanjima oko Lovačkog saveza Herceg Bosne od utemeljenja do danas, čovjek koji je uvijek pomagao Lovačkom savezu Herceg Bosne, te kao čovjek koji je najzaslužniji za izgradnju ove streljane. Ministar Vrankić pohvalio je Lovački savez Herceg Bosne i njegove lovce za izgrađeni sustav, za slogu i jedinstvo koje pokazuju, izrazivši zadovoljstvo što je i sam dio toga. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, organizatora Prvenstva, okupljenima se obratio Ilija Vrljić, predsjednik Saveza. Između ostaloga, zahvalio je domaćinu na velikom trudu koji je trebalo uložiti gradeći streljanu, ali je spomenuo i potporu koju Savez kontinuirano pruža promicanju lovnoga streljaštva i izgradnji streljana. „Ovo je peta novoizgrađena streljana u posljednje četiri godine. Na to trebamo biti ponosni i tako trebamo nastaviti“, kazao je Vrljić. Nakon tih riječi, proglasio je otvorenim dvanaesto Prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu. No, ostao je još jedan svečani trenutak – prvi službeni hitac na streljani. Čast da ga ispali pripala je Draganu Vrankiću. U maniri iskusnog strijelca, Vrankić golubu nije dao prigodu za dug let. Dostigao ga je prvim metkom, uz pljesak nazočnih. Natjecanje je moglo početi. Pucalo se prema ustaljenim propozicijama – dvije serije po 15 golubova. Za ekipu su nastupala četiri strijelca, a za ekipni plasman računao se zbroj najbolje trojice. Najboljih šest strijelaca iz prvih dviju serija pucalo je još jednu seriju za pojedinačni plasman. Već u prvoj seriji strijelci širokobriješkoga Mosora s dvije „četrnaestice“ dali su do znanja ostalima da je mjesto ekipnoga pobjednika njihovo, i da se bore za ostale pozicije. Vođa širokobrijeških strijelaca, Slavenko Lasić, dvostruki pobjednik ovoga Slijedi raspucavanje prvoplasiranih 9 IZ SAVEZA natjecanja, ovaj put, zanimljivo je, nije ni nastupio. Dao je prigodu i drugim strijelcima, svojim kolegama. Nakon prve serije, sve su karte još bile otvorene. U drugoj seriji, mnogo zanimljivijoj, kad je do izražaja počela dolaziti fizička i psihička pripremljenost strijelaca, u ključnim su trenutcima golubovi počeli „bježati“. Posebice su „bježali“ domaćim strijelcima, koji su vjerojatno izgorjeli u želji da se, osim u organizacijskom, pokažu i u natjecateljskom dijelu. „Ne ide nam ni u pola kao na treninzima“, govorili su, nezadovoljni svojim rezultatom. Iz druge serije valja još spomenuti prvu službenu „petnaesticu“, koju je pogodio Meho Puzić, član LD „Fazan“ iz Odžaka. Nakon dviju serija, stanje je bilo dosta zanimljivo. Strijelci Mosora iz Širokog Brijega (Vladimir Mandić, Zoran Mandić, Tomislav Mandić i Anđelko Zovko) u ekipnoj su konkurenciji osvojili prvo mjesto, s 83 pogotka. Strijelci Jadrana iz Neuma (Ivica Bačić, Ivica Čamo i Ante Matuško) bili su drugi, sa 68 golubova, a na trećem mjestu, s pogođenih 65 golubova, bile su tri ekipe: LD „Galeb“ Čapljina, LU „Kuna“ Domaljevac i Vladimir Mandić-Ćada, pojedinačni pobjednik, s Josipom Vekićem, predsjednikom LD Galeb Čapljina Zajednička fotografija LD „Fazan“ Odžak. U raspucavanju za treće mjesto, najs(p) retniji su bili strijelci iz Odžaka (Meho Puzić, Aco Mitrović, Mustafa Bećirević i Jurica Smoljo). U završnu seriju za pojedinačni plasman ušli su: Vladimir Mandić (28), Anđelko Zovko (28), Zoran Mandić (27), Meho Puzić (26), Ivica Bačić (25) i Zoran Lukač (25). Kako i dolikuje, završna serija pružila je gledateljima svu draž gađanja glinenih golubova, sporta koji će Hrvatsku samo dva dana poslije, na Olimpijskim igrama u Londonu i zlatnom medaljom Giovannija Cernogorza i nastupom u finalu Antona Glasnovića, učiniti svjetskom streljačkom velesilom. Na kraju serije trojica strijelaca imala su jednak broj pogodaka (41). U raspucavanju – schut out – najbolji je bio Vladimir Mandić i osvojio prvo mjesto, drugi je bio Zoran Mandić, a treći Anđelko Zovko – sva trojica članovi LD „Mosor“ iz Širokog Brijega. Četvrto mjesto, s 39 golubova, pripalo je Mehi Puziću, strijelcu LD „Fazan“ iz Odžaka. Uslijedila je podjela nagrada. Najprije je Ivica Lučić, tajnik Saveza, vođama svih ekipa uručio diplome za sudjelovanje na Prvenstvu. Dragan Vrankić uručio je pokale i medalje predstavnicima triju prvoplasiranih ekipa, a Josip Vekić prvoj četverici u pojedinačnom dijelu natjecanja. ljane i s temperature preko 40 stupnjeva u mnogo prihvatljiviji ambijent restorana „Croatia“, na obalu Trebižata. U prvim trenutcima, najčešća je narudžba bila – hladna voda. Ni na odlično pripremljeni lovački gulaš nije se dugo čekalo. „Ovo je sve meso od divljači, nema falsifikata s junetinom“, uvjerava nas Dragan Vrankić, ne krijući zadovoljstvo cjelokupnom organizacijom ove priredbe. Poslije gulaša servirana je pečena hercegovačka janjetina, uz nju i rashlađena žilavka – kombinacija kojoj ne mogu odoljeti ni najveći gurmani. Uz te Božje darove, pjesma i lovačka priča poteku same od sebe. Najdalje je vratiti se Posavcima, oni prvi polaze. Pitamo Odžačane vrijedi li njihovo obećanje za organizaciju Prvenstva Saveza sljedeće godine, što uk- ljučuje i izgradnju nove streljane. Odgovoriše nam: Početkom kolovoza sljedeće godine u Odžaku će sve biti spremno za natjecanje. Samo, kako smo mi iz Posavine došli u Hercegovinu, red bi bio da i vi u što većem broju dođete u Posavinu. Bila je to više nego jasna aluzija na slab odziv strijelaca iz Hercegovine na Otvoreno prvenstvu Saveza u Orašju održano u lipnju ove godine. Malo pomalo, razilaze se i ostali. Josip, Dragan, Niko i ostali „galebovci“ ostaju posljednji, kao pravi domaćini. Za ovo natjecanje, za svoje Društvo, oni su učinili mnogo, najviše. No, sav trud i odricanje pojedinaca vodit će se kao zasluga cijeloga Društva. Tako to obično svugdje biva, ali... Ništa nije teško kad se zdušno, rado čini. Vlado Bošnjak DOGODINE U ODŽAKU? Kad je natjecanje završilo, uslijedio je „stampedo“ sa stre- 10 Pobjednici u ekipnoj konkurenciji-momčad Širokog Brijega Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. LOVNA DIVLJAČ KAKO LOVITI FAZANA Bolje je pustiti divljač, nego pucati na većim udaljenostima Lov pogonom ili bolje rečeno kombinirani lov uz upoRABU pasa i POkojeg pogoniča, najčešći je način lova ove vrste divljači. Lovci se kreću u više ili manje ravnoj liniji, ovisno o terenu, i pucaju na divljač koja se diže ispred njih. U z trčku, fazan je naša najrasprostranjenija i najobičnija vrsta pernate divljači. Mnogi pogrešno misle da je „samonikao“ u nas. Nije ni čudo, jer je iz svoje azijske pradomovine davno naseljen na ovim prostorima. Mnogi lovci, zapravo, i ne znaju puno o toj lijepoj divljači, koja se, prema Zakonu o lovstvu FBiH, može loviti od 1. listopada do 15. siječnja. Povijesni podatci govore da je fazan donesen na Balkanski poluotok iz krajeva ispod Kavkaza, između Crnog mora i Kaspijskog jezera, još davno prije Perikla, koji je vladao u Ateni od 445. god. prije Krista. Bio je to obični fazan bez bijele ogrlice (grivne) i s ušima od perja – Phasianus colchicus cholchicus, jedna od četrdesetak podvrsta te vrste. Već su ga tada umjetno uzgajali. Veoma se raširio i potomci tih prvih naseljenih fazana u Europu i danas obitavaju u našim lovištima. Fazan je bio (i sada je) lijepa šarena ptica, atraktivna lovna divljač ukusna mesa. Zato je njegovu umjetnom uzgoju, naseljavanju i zaštiti posvećena takva pozornost kakva nije i vjerojatno neće biti nijednoj drugoj vrsti divljači. No, vratimo se mi nama. Kako je navodio naš poznati lovni stručnjak, dipl. inž. šum. Ivo Čeović, fazan je u Hrvatsku unesen potkraj 18. ili početkom 19. stoljeća. Prema pisanim podatcima, đakovački biskup Antun Mandić, koji je umro 1815. godine, imao je fazaneriju u Garavom dolu. Godine 1848., u vrijeme ukidanja kmetstva i mađarske bune, okolno pučanstvo počelo je ubijati divljač i rušiti ograde. Zbog toga je tadašnji đakovački biskup Kuković rasprodao preostale fazane. Čini se da je tada fazan nestao u Hrvatskoj – ponovno ga je, godine 1870., naselio grof Marko Bombelles u svoja lovišta u Opeki kraj Varaždina, današnji „Zelendvor“. Odatle se raširio po cijeloj Hrvatskoj i dalje sve do naših lovišta. Poslije je fazan stizao s drugih strana, i do danas se održao u gotovo svim lovištima. www.lovackisavez-hb.ba Kod nas ima više podvrsta fazana, a najviše križanaca između tih vrsta. To su obični fazan (mužjak nema bijelu ogrlicu), kineski (mužjak ima bijelu ogrlicu i čuperak perja na glavi, tzv. uške), mongolski (mužjak ima ogrlicu ali nema „uške“) i crni ili zeleni fazan (mužjak nije jarko crvene boje, već tamno kovnozelene boje, a ženka je hrđasto-crna). Zlatni i srebrni fazan uzgajaju se kao ukrasne ptice i nisu prikladni za uzgoj u našim lovištima. STANIŠTE. Fazani nisu selice, ali su velike skitnice. Čim im neki predio više ne odgovara, odlaze u potragu za boljim, i to najčešće pješice. Tijekom vegetacijskog razdoblja žive i razmnožavaju se u poljima i po okolnim šumarcima. Kad polja ogole, sklanjaju se u šumu. Fazane također nalazimo u raznim gustišima, šipražju, kupinjacima i u tršćacima uz bare, jezera, rijeke. Za razliku od prepelica i jarebica, noću spavaju na drvetu, a i pred opasnošću rado uzlijeću na drvo. Dan provode u traženju hrane, prpošenju i skrivanju pred neprijateljem u gustišima i na rubovima šuma. Hrane se biljnom hranom kao što su žitarice, sjemenke korova, šumske bobice i životinjskog hranom – kukcima, gusjenicama, crvima, pužićima, kornjašima, gušterima itd. Iako ne žive u obiteljskim jatima kao jarebice, fazani se tijekom godine kreću najčešće u grupicama obično ptica istog spola. Zato, ako naiđete na fazana, najvjerojatnije se u blizini nalazi još neki njegov srodnik. Jedino za parenja, u proljeće, stvaraju neku vrstu obiteljskih zajednica, jer svaki mužjak okuplja oko sebe po nekoliko ženki. VRIJEME LOVIDBE. Svaki lovac zna dobro da lov na ovu plemenitu pticu započinje istodobno s lovom ostale plemenite divljači, dakle 1. listopada, i traje do 15. siječnja. Fazana valja loviti kad odmakne jutro, ne suviše rano u zoru. Ako je kišno vrijeme, jugo, pogotovo ako je kišilo noću, najbolje je fazane pustiti neka malo prohodaju. Taj je moment neobično važan zbog dva razloga: prvo, fazan sa sebe otrese nakupljene kapi vode, perje mu učas zablista, i drugo, za sobom, kuda se kreće, ostavlja svjež vidljiv trag. Ptičar ga onda može lako pronaći i fermati, lako ćemo ga odstrijeliti i pas će ga veoma rado aportirati na zadovoljstvo lovcu i sebi. Već na početku lovne sezone, dakle početkom listopada, još je toplo i možemo (nekad) slobodno loviti u kratkim rukavima. O vremenu ovisi uspjeh lova, a lovac se mora tako pripremiti vodeći računa da u cijevi ima sitniju sačmu, te voditi brigu o svojem psu kojemu također poslije dužeg lova može štetiti vrućina. Fazan je tako na oprezu, trči i bježi više i dalje nego što bi to inače činio u drugačijim vremenskim prilikama. Lijen je poletjeti, na- 11 LOVNA DIVLJAČ pustiti svoje udobno skrovište, čuči negdje zabijen u gustišu. Zato voli bježati na nogama koliko god može, odnosno koliko mu dopuštaju prirodne zapreke i druge okolnosti samoga lova. NAČINI LOVA. Lov na fazana može se izvesti na više načina, a tri su osnovna – prigon, pogon, traženje s upotrebom psa ili u kombinaciji međusobno, vodeći računa o broju prisutnih lovaca, klimatskim uvjetima, te broju pasa obučenih za lov. Lov prigonom, običavan u prošlosti i to često između dva rata na većim vlastelinskim posjedima, gdje je bilo uvjeta za veći uzgoj fazanske divljači, a danas gledajući kataloge lovnih ponuda, još vjerojatno u Mađarskoj gdje se po lovnom danu može odstrijeliti i nekoliko stotina kljunova. Lov se odvijao tako da se veći broj pogoniča poravnati u jednu ravnu liniju kretao prema liniji lovaca, podižući fazane uz galamu i tjerajući ih na lovce, često i uz upotrebu pasa goniča i šunjkavaca. Lovci bi pucali na fazane koji ih prelijeću u brzom letu, a pojedini i to često imućniji upotrebljavali bi i po dvije istovrsne puške zvane „blizanke“. Pri punjenju i pražnjenju pušaka pomagao im je za to jedan vrlo izvježbani punjač vješt u brzom punjenju i pražnjenju oružja. Danas takav lov u nas nema opravdanja ni smisla, a mogao bi se izvoditi u dosta smanjenom obujmu, u zaista gustim šumama i šikarama skoro neprohodnim uz pomoć pasa i nešto pogoniča. Lov pogonom ili bolje rečeno kombinirani lov uz uporabu pasa i pokojeg pogoniča, najčešći je način lova ove vrste divljači. Uz fazana, lovi se i ostala divljač: šljuka, trčka, zečevi i štetočine. Lovci se kreću u više ili manje ravnoj liniji, ovisno o terenu, i pucaju na divljač koja se diže ispred njih. U lovu na fazana dobro je znati neke pojedinosti koje su jako bitne za uspješnost ulova. Za vrijeme uzlijetanja fazan nije brz, ali to može prevariti lovca zato što mora pretjecati puškom u pravcu prema gore ako ne postoji bilo kakva mogućnost da se fazanu dopusti 12 izravnavanje leta paralelno sa zemljom i onda uputiti hitac. Kad je fazanov let poprečan na našu poziciju, uvijek treba uzeti veće pretjecanje zato što je brzina leta znatna, a pogotovo ako je u pitanju laganiji primjerak. Loveći fazana u gustoj šumi ne možemo pucati po jednom ustaljenom redu, već instinktivno, po osjećaju, ovisno o otvorenosti ambijenta. Najbolji se rezultati postižu ako se polagano cilja i pretječe silueta fazana u letu. Mnoge lovce često zbuni vrlo bučan uzlet fazana, najčešće s pjevom, drugi su prevareni dužinom fazanova repa te daju samo kratko pretjecanje, a trećima je veliki broj hitaca otišao u prazno zbog velike brzine pucanja na kratkoj udaljenosti. Pravi lov na fazana, često težak i prožet sportskim nabojem, ostaje onaj uz upotrebu pasa ptičara. UPORABA PASA. Fazani se love sa psima šunjkavcima i ptičarima. Šunjkavci su prikladniji za gustiše u koje se, zbog malog rasta, lakše zavlače, a ptičari su praktičniji na otvorenijim terenima, koje puno više i brže pretražuju i pronalaze divljač. Ptičari, bilo da su kontinentalni ili engleski, pokazuju odlične rezultate, ali lov s mladim psom treba u početku izbjegavati. Odrasli fazan, osobito mužjak, ima vrlo nezgodno ponašanje pred psom, pješači u nedogled prije nego uzleti. Ovo nervira mladog psa, koji je u markiranju mnogo krući a u podizanju eksplozivniji od iskusnog psa ptičara. Usred stalnog izvlačenja fazana, mladi pas može lako izgubiti strpljenje i poslije dužeg ili kraćeg stajanja jednostavno se zaleti i podiže divljač. Ovo mu lako može preći u lošu naviku koje se poslije teško oslobađa. Naposljetku, nisu baš svi ptičari najpogodniji za lov na fazana. Gustiši u koje se fazan voli skloniti znaju biti itekako neugodni i za psa i za lovca. Ovdje su šunjkavci jako pogodni i korisni. Potpuno obučeni i rutinirani, sa zadovoljstvom će se zavlačiti u najgušće predjele da bi istjerali fazana lovcu na nišan. U svakom slučaju lov s obučenim ptičarima bilo koje vrste pružit će nam u ovome lovu pravo zadovoljstvo i osjećaj istinskog užitka, gdje se lovac i pas nadopunjuju, a to je, priznat će te, bit i glavna draž lova. PUŠKE I STRELJIVO. O oružju i streljivu može se raspravljati nadugo i naširoko, no na kraju se sve svodi na predrasude. Svatko bira kalibar koji mu leži ili pušku s kojom najbolje izlazi na kraj. Uobičajeno je mišljenje da se za lov fazana upotrebljava sačmarica kalibra 12, srednje dužine cijevi 70-75 cm. Izbor dužine cijevi i čokova uvjetovan je terenom na kojemu se lovi, također i karakteristikama lovljene divljači. Za lov u šumi i gustoj šikari traženjem sa psom ptičarom, zgodno bi bilo koristiti nešto kraće cijevi (65-70 cm) sa širim posipom sačme, tj. cilindar bez čoka u prvoj cijevi, a u drugoj ¼ čoka. U slučaju lova na otvorenom i na čeki kod prigona, gdje se mogu očekivati hici i na veće udaljenosti, upotreba metaka jačih punjenja i cijevi jačih čokova posve je opravdana. Što se tiče streljiva, tu je sve jasno. Punjenje od 28 do 32 grama posve je dovoljno za pucanje na kraćim udaljenostima i u toplijim vremenskim uvjetima. U tom slučaju promjer sačme ne treba prelaziti 2,9 mm. Za krajnje udaljenosti i lov u hladnim vremenskim uvjetima najbolje je upotrebljavati teška punjenja od 36 grama sačme ili čak maksimalno jako streljivo tipa baby-magnum s veličinom sačme od 2,9 do 3,5 mm. U posljednje vrijeme mnogi europski i svjetski proizvođači streljiva proizvode specijalno streljivo za lov fazana. Isporučuju ga u nekoliko varijanti: lako punjeno (28 – 30 g), srednje punjeno (30 – 36 g) i teško punjeno baby-magnum od 42 g. Za kraj, lovci koji su svladali i shvatili pravila lovne balistike, prije svega ne smiju pucati na udaljenosti veće od 40 metara. Iskustvo uči, radije pustiti divljač nego pucati na većoj udaljenosti. Jer, ako se fazan pogodi s jednim, najviše dva-tri zrna na 50 ili više metara, nitko neće od toga hica imati koristi. Divljač će ostati nepronađena i izgubljena u lovištu. Čini se da je ipak bolje i praktičnije pustiti je, pratiti njezino spuštanje na zemlju i nadati se da ćemo je uskoro ponovno podignuti. Mladen Bešlić Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. LOVAČKE VJEŠTINE GAĐANJE DIVLJAČI U LETU Metu u letu nije baš jednostavno pogoditi Od trenutka kad strijelac odluči pucati na pticu u letu, treba proteći stanovito vrijeme – obično nekoliko djelića sekunde, što ovisi o lovčevu refleksu – kako bi se zapovijed iz mozga prenijela na kažiprst. To i još neke druge pojedinosti daju mogućnost ptici da odleti još nekoliko metara, čime se povećava njezina udaljenost u odnosu na onu koja je bila u trenutku donošenja odluke o pucnju. U lovu, prije nego što uputimo hitac, veoma je bitno oba oka držati otvorena, jer prostorno gledanje daje jasnu sliku ne samo mete, već i okoliša. Uostalom, da bi netko postao dobar lovac, streljačka vještina nije na prvom mjestu, ona se ipak najlakše svladava treningom. Kod gađanja divljači u letu, zbog čestih promašaja najčešće krivimo nedovoljno pretjecanje. U literaturi o balistici često se objavljuju sheme i dužine kojih se treba pridržavati pri pucanju na pokretne ciljeve, posebice one u zraku. Međutim, u tim se mjerama uzima u obzir samo brzina kretanja divljači i brzina projektila. Udaljenost do cilja moramo sami odrediti. Pridržava li www.lovackisavez-hb.ba se mlad i neiskusan lovac tih savjeta, neće puno promašivati. Za dobar pogodak u leteću metu na 20 do 40 metara – a ta je udaljenost normalna za gađanje sačmaricom – potrebno je, zapravo, veliko i malo pretjecanje, što ovisi o udaljenosti cilja. Na shemama je to jasno predstavljeno. Naravno, još podosta čimbenika može utjecati na naš pogodak ili promašaj: loš metak, hitac izbliza, predalek hitac, loš stav prilikom pucanja, umor, nervoza…, ali svi ti razlozi zapravo se koriste kao alibi za promašaj. VRSTA DIVLJAČI. Sva draž i ljepota lova na ptice može se doživjeti jedino i isključivo ako je lovac oboružan znanjem i str- pljivošću, te ukoliko lovi prema zakonskim odredbama, sukladno lovno-gospodarskoj osnovi te odredbama pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja. Zakonom je precizirano što se sve lovi i s kakvim naoružanjem. Sitna divljač i ptice love se isključivo puškom sačmaricom. Izuzetak su tetrijeb i neke od štetočina, koje se mogu loviti malim karabinima kalibra .22. Ptice: guske, patke, liske, šljuke, fazani, kamenjarke i poljske jarebice (trčke), prepelice, grlice, golubovi i sve ostale koje spadaju u lovnu divljač, gađaju se na sličan, gotovo identičan način. Istina, polijetanje i način letenja pojedinih vrsta traže od lovca-strijelca da prilagodi daljinu za pucanj i pretjecanje koje je nužno za uspješan pogodak. DALJINA GAĐANJA. Prilično je teško odrediti daljinu do neke leteće divljači, pogotovo ako nema u blizini nekih visokih čvrstih objekata, drveća, šume, koji bi mogli biti prirodna oznaka (markacija). U lovu na ptice močvarice, neki lovci ipak isprobavaju hitac na dvostrukom, pa čak i trostrukom dometu učinkovitosti sačmarice, što najčešće izaziva samo ranjavanje. Događa se i to da lovci pucaju na ptice koje su, po procjeni prema drveću, udaljene od lovca 40-ak metara. Treba znati da je ta udaljenost, zbog visinske razlike između ptice i tla, ipak veća za gotovo desetak metara. U tom je slučaju bolje ne pucati, treba čekati novu priliku. Općenito gledajući, hitac na pticu u polijetanju, ako se u obzir uzme udaljenost, jednostavan je. To se odnosi i na patke koje nisko lete preko močvare. Patke koje lete u strmom letu prema površini vode, već je teže pogoditi. Glavni je problem uvijek bio i jest da se puca predaleko i previsoko. Problem koji se često događa u lovu na ptice, posebno na patke, zanesenost je lovca. Patke polete iz trstike, samo jedna ili dvije su na prihvatljivoj udaljenosti, ali se u tom trenutku, nažalost, kažiprst lako „hvata“ okidača. Kad gađa pticu u letu, lovcu je važno odmjeriti njezinu daljinu i procijeniti brzinu leta. Ako sretno spoji i jedno i drugo, može mu se dogoditi da ipak ostvari dobar pogodak. Bočni hitac na ptice dosta je težak, premda su one u tom položaju najveća meta. Ali iskusnom lovcu to nije neki problem, jer sve ovo o čemu smo pisali njemu je itekako poznato i toga se redovito pridržava. Krajnji domet učinkovitosti hica kod gađanja ptica različit je i u mnogočemu ovisi o sačmenom posipu, koji je, u konačnici, uvjetovan dužinom cijevi puške i vrstom čokova. Evo krajnjih dometa učinkovitosti hitaca kod nekih lovnih ptica: prepelica (25 – 30 m), jarebica poljska i kamenjarka (30 – 35 m), šljuka bena (30 – 35 m), golubovi (30 – 13 LOVAČKE VJEŠTINE Posip sačme 2,5 mm na 25 metara Posip sačme 2,5 mm na 35 metara Posip sačme 2,5 mm na 45 metara raspršljivost, a promjer sačme kreće se od 2,1 do 2,9 mm; za ovu pticu nisu potrebna punjenja jača od 32 g), prepelice (sitna sačma 1,5 –1,7 – 1,9 i 2,1 mm, a odabir često ovisi o ukusu samih lovaca; primjerice, talijanski lovci preferiraju što sitniju sačmu i što laganija punjenja, dakle ona od 28 do 32 g). Za kraj, mladim i neiskusnim lovcima savjetujemo „lov“ glinenih golubova (skeet disciplina), posebice za lovostaja. To je u svakom slučaju dragocjena vježba i pomoć. Međutim, lovci koji su prošli samo obuku na streljani, u praktičnom su lovu još autsajderi. Stalnom vježbom, u kombinaciji s lovom, steći će osnove, vještine i odlike pravoga strijelca. Mladen Bešlić Posip sačme 2,5 mm na 55 metara Posip sačme 2,5 mm na 65 metara 35 m), fazan (35 –40 m), divlje patke i guske (35 – 40, maksimalno do 45 m). PRETJECANJE. Bez pretjecanja u lovu na ptice (osim kad ptica leti na istoj visini pravolinijski od lovca) nema pogotka, a vježba i iskustvo jedini su pravi učitelj u lovu. Pretjecanje u bočnim i kosim letovima ptica neminovno je i ono ovisi o brzini leta pojedine vrste ptice i kutu pod kojim ptica odlazi od strijelca. Od trenutka kad strijelac odluči pucati na pticu u letu, treba proteći stanovito vrijeme kako bi se zapovijed iz mozga prenijela na kažiprst. To vrijeme traje nekoliko djelića sekunde, što opet ovisi o lovčevu refleksu. Ostali bitni detalji: rad udarnog mehanizma, brzina reagiranja hica, izlazak i dolazak sačme do cilja, daju mogućnost ptici da odleti još nekoliko metara, čime se udaljenost povećava u odnosu na onu koja je bila u trenutku donošenja odluke za pucanj. Evo primjera: Divlja patka na udaljenosti od 40 metara koja leti brzinom 28 metara u sekundi napravi razliku u daljini od trenutka odluke za pucanj do dolaska sačme, nekih 7-8 metara. Dakle, divlja patka nije više u položaju gdje smo je vidjeli i počeli s pucanjem, već mnogo dalje. Poučak o pretjecanju glasi: Da bi bili uspješni u gađanju pokretnih ciljeva u zraku, trebate popratiti i pritisnuti obarač (teorijski nekoliko figura ispred cilja, što naravno ovisi o daljini, kutu i brzini kretanja) onda kad ste ocijenili smjer kretanja i zamišljenu točku susreta sačmenog snopa i ptice u letu. 14 Posip sačme 2,5 mm na 75 metara POSIP SAČME. Dužinu čokova cijevi treba izabrati prema terenu na kojemu se lovi i karakteristikama lovljene divljači. Za lov u šumi i gustom grmlju traženjem sa psom, zgodno bi bilo rabiti šire čokove, zbog većeg posipa. A na otvorenim terenima, suprotno. Od velikog je značenja za lov određene vrste ptica i izbor krupnoće zrna sačme. Iskustva prikupljena u našim lovištima pokazala su koja je najprimjernija krupnoća sačme za lov nekih vrsta ptica: divlje guske (promjer sačme 3,5 – 4,5 mm, punjenje 36 g; u hladnim zimskim uvjetima, baby magnum od 42 g, pa čak i magnum punjenja od 50 g), divlje patke (promjer sačme 3,0 – 3,5 mm, punjenje 36 g), fazani (promjer sačme 2,9 – 3,1 mm, punjenje 32, 34 i 36 g, ovisno o vremenskim uvjetima), jarebice (promjer sačme 2,5 – 3,0 mm; preporučljivo je jarebicu kamenjarku gađati nešto krupnijom sačmom od one kojom gađamo poljske jarebice – trčke, jer su u zimskom razdoblju zbog tvrdoće perja nešto otpornije na olovo; punjenje 32, 34 i 36 g), golubovi i grlice (love se sačmom promjera 2,9 – 3,1 mm, osim goluba grivnjaša – dubara, koji je nešto krupniji i mnogo tvrđi te je za njega najučinkovitija sačma promjera 3,1 – 3,5 mm; osim za grivnjaša, za kojeg treba nešto jače punjenje, dakle 36 g olova, za ostale su dovoljna punjenja olovnom sačmom od 34 g), šljuke bene (love se najčešće „Dispezante“ mecima, dakle onima koji imaju širok posip i dobru Sigurni promašaj kada se ne uzme pretjecanje Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. LOVNA DIVLJAČ GOLUB GRIVNJAŠ (Columba palumbus) Golub grivnjaš, najveći je i najljepši među divljim golubovima Grivnjaš je vrhunski letač i veoma je plašljiv pa rijetko dolazi na lovčev puškomet. Stoga lov na goluba grivnjaša može biti vrlo zanimljiv pa sve više lovaca obraća pozornost toj vrlo uzbudljivoj meti. dijelu krila, od krilnog zgloba prema tijelu, proteže se široka bijela pruga koja se jasno ističe u letu. Gornji dio repa je crnkast, a s donje strane rep je prekinut širokom bijelom prugom. Noge su crvene, do prstiju obrasle mekim perjem. Među spolovima nema vidljive razlike u vanjskom izgledu. Grivnjaš je vrlo plašljiv i nadasve vrlo oprezan a u letu je brz i snalažljiv. Ima izvanredno razvijen vid, tako da iz velike daljine uočava moguće neprijatelje. Sluh mu je također dobro razvijen, ali ipak ne tako kao vid. Glasa se gukanjem kao i drugi golubovi. Obožava visoko drveće, a osobito istaknute suhe grane. S drveća polijeće naglo uz jak šum krila. Kao i drugi golubovi, vodu pije usisavajući je dugim gutljajima, ne podižući glavu. Živi u manjim jatima, koja se u vrijeme seobe udružuju u vrlo velika jata. PREHRANA RASPROSTRANJENOST I PREBIVALIŠTE Golub grivnjaš (Columba palumbus), rasprostranjen je u gotovo cijeloj Europi, osim krajnjih sjevernih područja. Nalazimo ga, također, na sjeveru Afrike (Maroko, Alžir) sve do sjevera Irana. Ima ga i u Maloj Aziji. Ptica je selica koja se u jesen seli u južne krajeve. Kod nas se javlja u relativno velikom broju, od ožujka do listopada. Boravi uglavnom u šumskim područjima i područjima s raštrkanim šumarcima, stablima i grmljem, ali ga ima i u selima i gradovima s više zelenila, parkovima, voćnjacima i sl. Potkraj ljeta, kad othrane i posljednje mladunce, grivnjaši se www.lovackisavez-hb.ba počinju skupljati u velika jata te sa sjevera sele u toplije južne krajeve. Ustaljenim selidbenim putovima jata grivnjaša tako odlaze na obale i otoke Sredozemlja te u sjevernu Afriku, gdje provode zimu. Najpoznatiji selidbeni pravac prolazi preko Francuske i Pirineja, a završava u Španjolskoj i sjevernoj Africi. Ništa manje važan nije selidbeni pravac kojim grivnjaši iz Europe preko naših krajeva dolaze na Sredozemlje i u Malu Aziju. U veljači i ožujku grivnjaši se ponovno vraćaju u sjevernije dijelove Europe. VANJSKI IZGLED I OPIS Glava grivnjaša je modro siva, a vrat je sjajno zelen i prema donjim dijelovima tijela prelazi u bakreno-crvenkastu boju. Sa svake strane vrata ističe se bijela pjega koja sliči ogrlici (grivni), po čemu je taj golub i dobio ime. Mlade se ptice razlikuju od odraslih po nedostatku zelenog sjaja i bijelih mrlja na vratu. Kljun je dug oko 2 cm, ravan je i crven, a na samom vrhu žut. Na njemu je, oko nosnih otvora, mekana tvorevina u obliku mjehurasta ispupčenja. Cijelo tijelo grivnjaša dugačko je 40 – 42 cm, od čega na rep otpada oko 15 cm. Raspon je krila 73 – 76 cm, a teži od 300 do 690 g. Gornji dijelovi tijela su tamnosivi, prsa su bakarno crvena, a trbuh svijetlosiv. Na gornjem Grivnjaš se hrani uglavnom biljnom hranom, koju traži najčešće u šumi i na polju. Prehrana mu je vrlo raznolika i na jelovniku se nađu zrna žitarica, sjemenke korova, žir, mahunasto sjeme, razne šumske bobice, sjeme iz češera četinjača i slično. Također jede i lišće kupusa, mlade biljne izdanke i pupove. Od životinjske hrane rado jede mlade gliste i puževe. Osim hrane grivnjaš uzima i sol te pijesak i sitne kamenčiće nužne za probavu. Grivnjaš je koristan u poljoprivredi jer se hrani sjemenkama korova, no u isto vrijeme pravi i štete na usjevima. Velika jata grivnjaša mogu prouzročiti znatne štete na žitaricama, kukuruzu, suncokretu, grašku i drugim kulturama. U crnogoričnim šumama grivnjaši također prave štetu jer jedu pupoljke i sjemenke četinjača. Grivnjaševo je meso jako ukusno i cijenjeno u kulinarskim krugovima, a osobito od mladih. U jesen kada ima obilje hrane, grivnjaši postaju veoma uhranjeni i tada im je meso najukusnije. RAZMNOŽAVANJE Grivnjaši žive u jednoženstvu i vrlo su vjerni svom spolnom partneru. Potkraj zime i počet- 15 LOVNA DIVLJAČ kom proljeća jata grivnjaša se „razbijaju“ u parove i počinje reprodukcijski ciklus. U svadbenom letu grivnjaš leprša strmo uvis uz glasne zamahe krila, a potom klizi zrakom nadolje s blago uzdignutim krilima. Gnijezdo prave u šumama na visokim stablima, bilo listopadnim, bilo crnogoričnim. Nisu osobito vješti u gradnji gnijezda, nabacuju suhe grančice, a katkad se čak koriste napuštenim gnijezdima vrana ili vjeverica. Gnijezdo je toliko plitko i rijetko da se često kroz njega naziru jaja i mladunčad. Ženka obično dva puta godišnje (u travnju i lipnju) snese po dva bijela jaja na kojima sjedi 17-18 dana. Osim ženke i mužjak sjedi na jajima i brine se poslije o mladima. Mladi su grivnjaši čučavci, isprva su slijepi i vrlo se brzo osamostaljuju. Za samo tri tjedna potpuno narastu, a već s pet tjedana napuštaju gnijezdo i započinju samostalno živjeti. Najduži je zabilježeni životni vijek u prirodi 16 godina. PRIRODNI NEPRIJATELJI Prirodni su neprijatelji grivnjaša dnevne grabljivice, a ponajprije sokolovi i jastrebovi, krupnije šumske sove, a za jaja i mlade u gnijezdu i razne vrste vrana. Osim brzim letom grivnjaš se od napada štiti i gustim perjem koje se lako čupa iz kože. Naime pri napadu u pandžama grabljivica 16 često ostane samo perje, a golub uspije pobjeći. LOV Za uspješan lov na grivnjaše veoma je važno poznavati njihove životne navike odnosno dnevne aktivnosti. Rano ujutro, poslije buđenja, grivnjaši u manjim jatima traže hranu, pri čemu se ne zadržavaju dugo na istom mjestu, nego prelijeću od jednog do drugog izvora hrane. Poslije takve raznovrsne prehrane lete na pojilište jer veoma vole vodu, ne samo zbog pića, nego i zbog kupanja. Prije smiraja dana slijeću na tlo, tražeći sitne kamenčiće i minerale važne za probavu. Poslije toga lete na spavanje, obično u krošnje visokih stabala. Postoji nekoliko uobičajenih načina lova na grivnjaše. Najpopularniji način je doček na preletu. Lovac na pogodnu mjestu postavlja zasjedu i puca na golubove koji prelijeću za vrijeme seobe, ili pak prema mjestu hranjenja ili noćenja. Najpogodnije vrijeme za doček je rano ujutro, a osobito je pogodno kada puše bura, jer tada jata grivnjaša lete niže i lakše ih je gađati. Dočekom se može loviti i uz mjesta gdje grivnjaši dolaze na hranu ili na pojilište. U blizini takvih mjesta lovac treba napraviti zasjedu od prirodnih zaklona. Najbolje je od granja napraviti provizornu kolibicu bez krova. U takvoj zasjedi mogu sjediti i dva lovca, pa prema dogovoru naizmjence pucati. Najbolji je trenutak za pucanje pri slijetanju goluba, jer tada zastane trenutak u mjestu s raširenim krilima i najveća je meta. Grivnjaši se mogu loviti i prikradanjem dok se hrane na nekom mjestu (hrast, kukuruzište i slično). Takav lov iziskuje veliko strpljenje i napor. Lovac se za prikradanja koristi prirodnim zaklonima (drveće, grmlje). Osim navedenih načina grivnjaši se mogu loviti i vabljenjem, oponašanjem njihova gukanja. U lovu na grivnjaša, s obzirom na to da je brz i snažan letač ali dosta „mekan“ na ranu, dovoljna je sačma promjera 2,5 mm, tek iznimno krupnija (2,7 ili 2,9 mm) kad se puca na veće udaljenosti. U lovu na divlje golubove nužan je lovački pas za pronalaženje i donošenje odstrijeljene divljači. To je osobito važno u krajevima gdje se golubovi u preletu dočekuju u blizini gustog rastinja ili u teško pristupačnim predjelima. Za tu se svrhu mogu koristiti ptičari, koji moraju biti uvježbani da mirno stoje uz lovca u zasjedi sve dok im se ne izda naredba za donošenje. Premda se posvuda lovi, grivnjaš je još uvijek jedini europski golub čija brojnost nije znatnije ugrožena. Stoga se nadamo da će njegova sudbina biti manje okrutna nego što je snašla njegove rođake, koji su zbog uništenja staništa gotovo istrijebljeni. Mr. sc. Ivan Jurić Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Lovište bogato, domaćini iznimno gostoljubivi KADA bismo u Savezu NAZNAČILI članicE kojE SU sudjelovalE u njegovu utemeljenju i kojE IMAJU NEKU konstantu, bez povremenih padova kakvi se događaju u MNOGIM lovačkiM udrugaMA, onda je JEDNA OD NJIH Lovačko društvo „Vepar“ iz Prozora-Rame. Pogled sa Sajine na Ramsko jezero S redinom kolovoza, po dogovoru, nađosmo se u motelu „Rama“ u Prozoru s našim domaćinima, predsjednikom LD „Vepar“ Ivom Zanom i tajnikom Markom Barišićem. I, dok su Ivica, tajnik Saveza, koji je došao od „svojih“ iz Uskoplja i domaćini bili zadovoljni malim osvježenjem – protekle je noći, naime, nakon dugo vremena ovdje bila pala kiša – mi „Mostarci“ se time, u uvodnom razgovoru, nismo mogli pohvaliti. Zahvaljujući dopisniku Stanku Ćurčiću, čitatelji Hoop!-a gotovo u svakom broju imaju priliku pročitati ponešto iz života i rada ovoga lovačkog društva. Ipak, odlučili smo posjetiti ove ljude, porazgovarati s njima, jer su to doista zaslužili svojim radom i rezultatima. Sve informacije o Vepru, kao na traci, dobivamo od predsjednika Ive Zane, čovjeka uz čije je ime vezana sva aktivnost ovoga društva u posljednjih dvade- www.lovackisavez-hb.ba setak godina. Bio je sudionik utemeljiteljske Skupštine i član prvoga Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne. Bio je prvi predsjednik LD „Vepar“ nakon Domovinskog rata. Na tu dužnost, poslije njega, birani su Jure Tadić, Marinko Zelenika i Ante Dolić. Od 2010., zajedno s tajnikom Markom Barišićem, blagajnikom Slavkom Čuljkom i lovnikom Vladimirom Drežnjakom, ponovno je na čelu ovoga društva. DVA JEZERA U LOVIŠTU LD „Vepar“ utemeljeno je sredinom prošloga stoljeća, pod nazivom Sresko udruženje lovaca Prozor. Kasnije se zvalo „Srndać“, a od 1960. nosi sadašnji naziv „Vepar“. U Društvu je danas oko 330 članova, organiziranih u osam lovnih sekcija: Orašac, Rumboci, Prozor, Gračanica, Lug, Uzdol, Kute i Ploča. Broj lovaca iz godine u godinu raste i primiče se brojci 450, koliko je lovaca bilo u Vepru uoči Domovinskog rata. Društvo gospodari lovištem na području cijele općine Prozor-Rama, površine 47.734 ha, od kojih je oko 40.000 ha lovne površine. Nakon Domovinskog rata na području općine formirana su tri lovačka društva. Jedno od njih u cijelosti je pristupilo LD „Vepar“, kao i većina članova LD „Gorača“. Kako je preko 50 posto lovišta iznad 1000 m n. v., to ga svrstava u lovište planinskog tipa (najniža točka 270 m na Jablaničkom jezeru, a najviša vrh Vrana 2014 m). U lovištu su dva jezera: dio Jablaničkog (oko 160 ha) i Ramsko jezero (1300 ha), tako da u određenom godišnjem razdoblju imaju i močvarica, posebice patke gluhare i liske. Lovište je pokriveno s dosta izvorišta, što ga čini pogodnim za divljač, posebice za divljač visokoga lova. Kako nam rekoše, nema divljači za koju se zna na ovim našim prostorima a da je nema u ramskom lovištu. Od visoke divljači ima medvjeda, srnjaka, vepra, vuka, tetrijeba. Prije rata bilo je i divokozje divljači i nadaju se revitalizaciji ove divljači na Čvrsnici i u dijelovima Vrana. Srneća je divljač desetkovana tijekom rata. Fond se polako obnavlja i ove su godine imali četiri izlaska na ovu divljač. U predjelu Vran planine imaju izgrađenu visoku čeku za medvjeda. „Ako dobijemo koncesiju, trebali bismo izgraditi još nekoliko čeka za medvjeda. S ovom bi se divljači mogao napraviti dobar gospodarski uspon cijeloga Društva“, optimističan je Ivo. Da ovdje još ima mirne i netaknute prirode, svjedoče i staništa tetrijeba u predjelima Raduše u revirima Grkašnica, Ravašnica i Prodojnica. Od sitne divljači, imaju jarebice kamenjarke, jarebice poljke i zeca. Zečja je divljač bila u velikoj krizi, ali se posljednjih godina stanje ipak popravlja. 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA Na zečju populaciju utječu i sve brojniji predatori, posebice kuna i lisica. Iako lovci posljednjih godina prikazuju oko 100 odstrijeljenih lisica i kuna po lovnoj sezoni, moralo bi se više raditi na smanjenju njihove brojnosti. No, kako nema ekonomske računice za to, dosta lovaca ne ispunjava svoju obvezu uništavanja predatora. ČAROBNA SLIKA RAMSKE KOTLINE Poslije ovih „suhoparnih“ podataka, bio je red poći na teren. Odlučismo preko Makljena krenuti u njedra Raduše. Prolazeći kroz Prozor, domaćini nam pokazaše prostorije Društva. Svojim su ih novcem kupili prije nekoliko godina. I svaka je sekcija izgradila lovačku kuću, neke i dvije, osim sekcije Kute. No i oni su planirali to učiniti. U lovištu imaju dosta solila i hranilišta, prije svega za srneću divljač. Dosta površina zasijavaju zobi, sade i čičoku. LD „Vepar“ odlično surađuje sa susjednim društvima iz Jablanice, Konjica, Uskoplja, Kupresa i Tomislavgrada. S Uskopljem se svake godine, u predjelu Makljena, organizira zajednički lov. Dobra je suradnja i s općinskim institucijama, premda bi s udrugom čiji se članovi najviše brinu o zaštiti prirode i života u njoj mogao biti i drukčiji, kako reče Ivo, partnerski odnos. Zane posebno ističe suradnju s Kinološkom udrugom „Vran“, koju Novoizgrađena kuća lovačke sekcije Prozor vodi Jozo Miličević. Sav servis oko pasa, rodovnika i IPO-a, ova udruga radi za lovce Vepra. U lovištu imaju poseban teren za kinološke manifestacije – otok Škarine, koji se nalazi u sklopu Ramskog jezera. Ovaj otok po svojoj veličini, konfiguraciji terena i biljnom pokrivaču idealan je za IPO na zeca, priredbi koja se održava svake godine. U razgovoru, već smo se popeli na plato Makljena i skrećemo lijevo, u pravcu Raduše. Na lokalitetu Borova kosa dolazimo do dosta velike lovačke kuće Ivo Zane, Vlado Bošnjak i Markica Barišić 18 sekcije Prozor, na kojoj treba uraditi još neke „fine“ radove. Smještena u lijepom krajoliku visoke jelove šume, pravi je raj za odmor. Dosta dobrom, vijugavom makadamskom cestom, koja se probija kroz mješavinu bjelogorice (liska i bukva) i crnogorice, nastavljamo dalje. Zastajemo na jednome mjestu, s razlogom. Desno od nas je prostrana livada lijevkastog oblika, dugačka nekoliko stotina metara, okružena visokom crnogoricom. Na Palskim livadama, tako se zove ovo mjesto, svake se godine održava lovačko natjecanje u ciljanju pokretne mete. „Do prije sedam godina ciljalo se u nepokretnu metu. No, nikla je ideja da se osposobi streljana za pokretnu metu. Ideju je oživotvorio naš član Nikica Drežnjak. Kao inženjer strojarstva, napravio je uređaj koji pokreće metu vepra, koja za 10 sekunda pređe 30 metara. Sada je natjecanje mnogo atraktivnije i svake godine sve masovnije“, objašnjava Ivo Zane. Nastavljamo prema Raduši, a Ivo nastavlja priču, ovaj put o šteti koju im prave vukovi u lovištu: „I sada ih u lovištu ima dosta. Prave nam golemu štetu, prije svega na srnećoj divljači, o čemu nemamo konkretne podatke. Svake godine strada preko 15 lovačkih pasa i dosta domaće stoke“. Izlazimo na prijevoj Sajina. Odatle puca pogled na cijelu ramsku kotlinu, a na horizontu se vide vrhovi planina koje okružuju ramsko lovište (Vran, Rogulja, Baćina, Bokševica, Gorača, Makljen, Raduša i Ljubuša). Pogled na ramsku kotlinu s Ramskim jezerom izgleda kao prizor iz dječjih slikovnica. Kako je suša „popila“ dosta vode iz Ramskog jezera, otoci i poluotoci – Šćit i Matkovići – dobili su široki žuti pojas oko dijela koji ne potapa voda. Nebesko plavetnilo daje preostalom dijelu vode tvrdu plavu boju. Stopljeno s okolnim zelenim brdima, sve skupa izgleda čarobno. Desno od jezera, kao sedlo pruža se uzvisina Kolivret, smještena između rijeke Rame s juga i naseljenog dijela ramske kotline sa sjevera. „U ovome dijelu uvijek ima vuka“, govori nam Ivo. Desno od našega „stajališta“ pruža se prostrana visoravan Draševo, u čijem se produžetku, sve do vrha Raduše Idovca (1956 m), proteže šumom obrasla Prodajnica. Na ovome bi mjestu čovjek mogao ostati dugo, zaboravljajući ovozemaljsku stvarnost. „Eto, vidite kakvo Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA krasno lovište imamo. Rubovi našega lovišta naslanjaju se na susjedne, također bogate lovačke terene (Koprivnica, Čvrsnica, Vranica). S malo više truda, ulaganja i zakonske regulative (opet Ivo spominje koncesiju, op. a.), gdje bi nam bio kraj“. A kad Ivo to kaže, onda su to zasigurno utemeljene tvrdnje iskusnog lovca. LOVCI SA STRANE – ČESTI GOSTI Vraćamo se u Prozor. Tu nas dodatno “nafilaše” brojnim informacijama o svome Društvu. Između ostaloga, organiziraju nadaleko poznate lovačke večeri Društva i sa svojim štandom sudjeluju na sajmu šljive u Rami. A na jednu su stvar posebno ponosni – poznati su kao gostoljubivi domaćini stranim lovcima. Njihovo je lovište primamljivo lovcima iz drugih društava. Godišnje izdaju preko 200 ulaznih dozvola (cijena 20 KM). Može se slobodno reći da su ramski lovci pravi prirodnjaci. Osim lovačkih kuća, dosta lovaca i lovačkih grupa ima po okolnim planinama izgrađene kućice za odmor i kolibe, u kojima se priređuju razni lovački sadržaji. One, ne-lovce, koji ovu njihovu gostoljubivost i prirodne blagodati lovišta zlorabe, ovom prigodom nećemo isticati. Kako došli, tako se i rastadosmo. Ostavljamo naše domaćine, zahvalni što su nam pokazali dio ljepote svoga lovišta, s obećanjem da ćemo pokušati rezultate njihova rada donekle predočiti čitateljima Hoop!-a. Autor ovoga teksta krenu prema jugu, put vrućega Mostara, a Ivica ode provesti vikend u lovačkim kolibama kod uskopaljskih lovaca u vrletima Vranice. Suprotni pravci, aktivnosti i uživancija – život je takav. Vlado Bošnjak Zbog suše, mršav ulov prepelice I ako lov prepelice službeno počinje 1. kolovoza, mnoga su naša lovačka društva, u očekivanju kiše i zahladnjenja, za koji tjedan odgodila njegov početak. No, kiše i zahladnjenja niotkud, pa tako ni prepelice. Prođe kolovoz, a polja nikad praznija. Ispucala zemlja, suha trava, potoci bez vode, sve podsjeća na Afriku. A, i lovci, crni od sunca pretražujući sprženu zemlju, također sliče Afrikancima. Rijetko se u nedjeljno jutro začuje pucanj, ako se pak i začuje koji, onda je to na grlice i golubove. Njima je, čini se, ova suša pogodovala. Kukaju lovci sa svih strana, posebno istinski prepeličari koji su godinama na otvaranju lovne sezone www.lovackisavez-hb.ba Pogled s Raduše na Čvrsnicu pohodili Duvanjsko i Livanjsko polje. I Glamoč je potpuno podbacio. Roško Polje, Vir, Posušje, preko Gruda, Ljubuškog, Čapljine sve do Ravnoga, svugdje ista situacija – slabo, gotovo ništa. Svi se nadaju kišnom zahladnjenju i vjeruju u rujanski prelet i dolazak većeg broja tzv. slavonki. Visoke jutarnje temperature i jutra bez rose loše su utjecala na rad pasa ptičara. Zbog toga su lovci veoma rano napuštali lovišta dajući se u potragu za hladovinom. Mnogi su otkazali već unaprijed dogovorene lovove ili ih pak odgodili za rujan, nadajući se osvježenju i dolasku prepelica, kad bi mogli kolikotoliko zadovoljiti svoje užitke, loveći ovu atraktivnu i zanimljivu koku. „Rujan će zasigurno donijeti osvježenje a s njim i prepelice“, ističe Damir Kelava, lovnik LU „Zavelim“ Roško Polje. „Bit će još prilike za lov i uživanje. Dugačak je rujan, a lovci željni lova i druženja iskoristit će svoju priliku. Bitno je druženje i zabava a ne broj odstrijeljenih prepelica“, optimističan je lovnik ove lovačke udruge. Mladen Bešlić 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA K azivati vam o ovoljetnim žegama, uistinu bi bilo kao pojašnjavati ljudima kako je potrebno jesti i udisati čist zrak da bi se moglo živjeti. U Hercegovini je pravi dobitak kada se pročita na termometru barem malo ispod 37. stupnja Celzijusa. Svatko se snalazi i hladi kako može i umije. Tako je vjerojatno i u svijetu divljači. Ma koliko im se pomagalo na lokvama i pojilištima, suha bura i „zločesto“ sunce na brzinu pokupe svaku kap. Što je najgore, niti noću nema osvježenja, nigdje kapi rose, pa je biljni svijet uvenuo i gotovo nestao, i tako ozbiljno postaje poremećen hranidbeni lanac. No, vučja divljač je nešto posebno, izdržljivo i snalažljivo. Njihova trkačka sposobnost poznata je svakomu lovcu, pa oni mnogo ne pate u potrazi za vodom i hranom, zahvaljujući upravo tomu. Gotovo svake godine oslikamo poneki biser s Mostarskoga blata, pa i ove godine nudimo nekoliko poslastica. Premda su blatske livade davno pokošene i gotovo ništa od trava nema zeleno, prepelice su ove godine jako brojne, što pomalo iznenađuje ovdašnje ljubitelje lova na ovu divljač. To se potvrdilo i na dan otvaranja lova na prepelicu, 12. kolovoza. Nekoliko skupina Ljutodočana se sa svojim ptičarima razmiljelo po ledinama i onda je uslijedila prava kanonada. Oni koji su samo slušali toliku pucnjavu, rekli bi kako se sve u barut pretvorilo. Oko podneva se pročula vijest, a poslije je i potvrđena, da je skupina Stipe Stipića, u kojoj su još bili Pale, Boda i, sada već pokojni, Stanko, odstrijelila blizu 50 tih tananih kokica. I ostale su skupine omastile brk, makar s nešto lošijim učinkom. Nekoliko mladića nam se obratilo sa sličnim pitanjem o mogućoj opasnosti kada noću susretnu po nekoliko vukova. Naime, tražeći svježinu i šećući suhim livadama po Blatu, gotovo svaku večer netko ugleda vukove. Oni se šuljaju oko vlažnih jaruga i uskih kanala koji još potpuno nisu presušili, hladeći se tako i tražeći hranu. Uvijek im nešto naleti u gladna usta, počevši od žaba i zmija 20 do neke druge divljači koja ne uspije umaknuti pred brzim žderačem. Ni zeko mu ne može umaknuti na širokom prostoru kakav je Blato. Naravno, u tome svom noćnom traženju, neće vukovi preskočiti nikakvu šansu za objed, možda ni slabije čeljade. Koliko nam je poznato, ove je godine opet stradalo nekoliko neopreznih goniča u Trtli i oko nje, a divlje svinje gotovo nitko više i ne viđa, a kako bi kada vukovi kolo vode. Međutim, ono što se dogodilo vrsnom lovcu i uzgajivaču lovačkih pasa Zdravku Milićeviću-Bati, spada u gotovo nevjerojatne bajke za djecu. Zdravko, kao vrsni domaćin oko svoje lijepo uređene kuće ima uvijek nekoliko zavezanih lovačkih pasa, koji osim lovačkih dužnosti imaju i dodatne zadatke – čuvanje kuće, kokošinjca i nekoliko koza. Kazuju nam susjedi, kada se oglasi njegov zbor laveža, onda ništa živo ne smije kraj Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg Prepeličari zadovoljni, vukovi na ljetnoj gozbi Batine kuće ni pomisliti doći a kamoli doći. Ali, nije baš sve onako kako mi ljudi mislimo. Naime, već treću godinu zaredom uoči svete Ane, zaštitnice župe Ljuti Dolac, drski vukovi se prišuljaju Zdravkovim kozama, samo po jednu ugrabe i odnesu u obližnji šumarak, u kojemu onda naprave vučju gozbu, što se sutradan po ostatcima može lijepo iščitati. To su učinili i ove godine na samu uočnicu, i uzalud je Zdravko nekoliko puta poslije po svu noć čekao drznika na mrciništu, nije mu se po- srećilo osvetiti svoje koze. Ljutodočki lovci, koji nam ovo ispričaše i pripomenuše da Zdravku nije baš drago što mu psi nisu u stanju sačuvati blago, zamoliše nas da ovo napišemo i kažu da imaju lijek za ovu „nesreću“. „Neka jedne godine zakolje jedno kozle kao zavjet sv. Ani i namijeni ga lovcima, pa će vukovi prestati dolaziti i otimati stoku“, našališe se njegove kolege. Ako se to i dogodi, pristajemo sudjelovati u tome činu! Blago Lasić Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf Ako se po jutru dan poznaje, ovo će biti uspješna lovna godina Majstori uskopaljskog bećarca: Mate Perić-Mapek, Slavko Ćurić, Josip Budimir, Marko Vukadin i Ilija Glavaš A ko bismo, po uzoru na više instance demokratske vlasti, ocjenjivali prvih sto dana rada novoizabranog vodstva LD „Uskoplje“, ocjena bi zaista bila visoka. Nismo radili ankete, niti smo analizirali nekakve brojke i uspoređivali sa stanjem u drugim društvima, već za ovu tvrdnju uporište nalazimo u situaciji na terenu koja nam potvrđuje da u Uskoplju, što se tiče lovstva, pušu neki drugi, bolji vjetrovi. Mnogobrojne radne akcije, humanitarna djelovanja, organizirano cijepljenje pasa, sjednica Županijskog vijeća za lovstvo, uređenje prostorija Društva, ciljanje u pokretnu metu divlje svinje, suradnja sa susjednim društvima, aktivno sudjelovanje u formiranju lovišta na razini županije i mnogo drugih aktivnosti, dokazuju da predsjednik, tajnik i lovnik rade odličan posao. Naravno, ovim ne želimo umanjiti zasluge njihovih prethodnika koji su također dali, i još nesebično daju, velik doprinos u formiranju LD „Uskoplje“ u društvo koje će imati kvalitetnu organizacijsku strukturu. Čitatelju sa strane možda će se učiniti da je stanje idealno, no nije tako. Ima loših primjera i ne treba ih skrivati „pod tepih“, ali raduje povratak povjerenja i komunikacije među lovcima, a ostale će stvari, uz mnogo truda i zalaganja, doći vremenom. Tragom ovih događanja, prvoga dana srpnja u lovištu Mačkovac organizirano je zajedničko otvaranje lova na srnjaka. Domaćin lova bila je sekcija Uskoplje, čiji su se članovi svojski potrudili kako bi dočekali goste onako kako to i priliči jednomu ovakvom događaju. Lovostaj je učinio svoje, stoga je pedesetak lovaca jedva čekalo da budu raspoređeni na svoje čeke. Među njima je bio i osamnaestogodišnji Tomislav Perić, najmlađi, ali pokazat će se i najs(p)retniji lovac od svih prisutnih. Iako u posljednjoj fazi priprema za prijamni ispit na veterinarskom fakultetu, Tomislav ni trenutka nije razmišljao o mogućnosti da propusti lov. „Ako ne www.lovackisavez-hb.ba položim prijamni, prisjest će mi ovaj lov, nećeš ostat od prigovaranja mame i starog“, žalio se Tomo na mogući ishod situacije. Zanimljiva je bila njegova strategija prilikom odabira čeke. Naime, iako su svi članovi sekcije Ždrimci, kojoj i on pripada, bili raspoređeni na drugom području, Tomo je svoj ruksak i pušku odmah stavio u terenac Igora Ramčića, jednoga od vodiča, i s njim odlučio ići u lov. Pokazat će se i zašto. „Znao sam da Igor odlično poznaje ovo lovište, da će sebi odrediti najbolje čeke, stoga je biti blizu njega značilo i više prilika za odstrjel“, zaključio je u maniri iskusnoga lovca. I doista, u predvečerje istoga dana čuo se hitac kojim je odstrijelio srnjaka, svoj prvi trofej, koji će zauvijek pamtiti. Lov je za taj dan završio, lovci su se vratili na zborno mjesto u lovačku kuću na Mačkovcu, a slavlje je moglo početi. Dok je Tomo primao čestitke, glavni logističar Zrinko Katić, vodoinstalater po struci, vodio je bitku s nestankom vode u koritu. „Svi mi prigovaraju što nema vode, pa ne mogu je ja stvoriti! Kako će je biti kad kiša nije padala mjesecima, a i da je ima, svi bi opet pili pivo kao što i sada piju“, pravdao se Zrinko dok je iz svog terenca vadio domaće vino koje je po nekoj posebnoj shemi nabavio u Hercegovini. „Ne bojte se, nećete ostati žedni, mislim ja na vas“, nije se dao glavni logističar. Petnaest dana poslije ista ekipa, ovaj put uvećana za Pajićane i Dobrošane, s istim se ciljem sastala u Rasovi, lovištu kojim gospodari sekcija Ždrimci. Lovački dom i dvije nadstrešnice ispred njega bili su premali za prihvat sedamdesetak lovaca koliko ih se okupilo. Svojom prisutnošću lov je uveličao i Ivica Lučić, tajnik Saveza, koji je, pozdravivši se s domaćinima, pohvalio sveukupnu organizaciju i napomenuo kako je prvi put u Rasovi, ali, nada se, ne i posljednji te kako će ubuduće nastojati pronaći vremena i odazvati se pozivu za ovakva druženja. Kažu da je čovjek odande odakle mu je supruga, a kako je Ivica uskopaljski zet, ne sumnjamo da ćemo ga češće viđati u lovištima Vranice i Raduše. Nakon kraće pozdravne riječi predsjednika sekcije Ždrimci Drage Perića, vođe skupina su povele lovce na već određene čeke. Na prvom su mjestu, s obzirom na broj lovaca, bile sigurnosne mjere, a ako nešto izađe na nišan, tim bolje. Ipak, divljač je taj dan mirovala i odstrjel je izostao. Poslije će se ustanoviti da su za to „zaslužni“ lovci iz susjednog društva koji su netom prije na istom području odstrijelili srnjaka. Žaljenje za propuštenom prilikom nije dugo trajalo jer je lovce, na povratku u lovački dom, čekao lovački čorbanac i pečena prasetina. Od pića se na početku preferiralo Katićevo vino iz Hercegovine, Uspješan lov srnjaka na Mačkovcu 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Dio lovačkog ozračja na Rasovi Nije krv voda - mladi lovac Tomislav Perić prima čestitke od svoga strica Drage Perića no ovaj put, malo kiselo, nije zadovoljilo ukuse vinopija. Puni želudci i čaše u ruci najavljivali su lovačke priče i neizostavni uskopaljski bećarac. U lovačkim pričama prednjačio je Josip Bošnjak-Usukani, a za pjesmu su bili zaduženi Mato Perić-Mapek i Slavko Ćurić. Po tko zna koji put pokazalo se koliko je lov važan segment u životu svakog lovca. Za vrijeme Lovačka udruga SAVA, Orašje Zavidni uspjesi ova dva događaja nije bilo mjesta za „teške riječi“, svađe i žalopojke. Svi problemi, koje lovci nesumnjivo imaju u privatnom životu, ostavljeni su negdje postrani, a na njihovim su se licima mogli vidjeti samo osmijeh i zadovoljstvo. Ako se po jutru dan poznaje, u Uskoplju nam slijedi uspješna lovna godina. Velimir Šekerija Puštanje fazana kupljenih u fazaneriji “Posavina” u Odžaku, 4. kolovoza 2012. U natoč velikoj recesiji i problemima, LU „Sava“ iz Orašja osigurala je vlastiti novac za kupnju značajnog fonda fazanske divljači. Prvo puštanje matičnog jata od 465 komada bilo je koncem ožujka, a početkom kolovoza pušteno je 1175 fazana od 13 tjedana starosti, što je zavidan broj koji će doprinijeti njezinu razvoju i rasplodu u lovištu. Osim toga, sekcija Donja Mahala vlastitim je novcem kupila, i u lovište Basutske pustila, 40 zečeva. Kad je već divljač puštena u lovište, onda je valjalo organizirati i dopremu vode do pojila, što se kontinuirano činilo svaka 3-4 dana. Tijekom godine izgrađen je i zavidan broj novih hranilišta za visoku i nisku divljač, izgrađeno je nekoliko čeka za lov visoke divljači, a uređeno je i za stanovanje opremljeno pet lovačkih kuća. Upravni je odbor donio odluku da se registriraju hranilišta za visoku divljač, da se obilježe rednim brojem, po sekcijama, i da se stave oznake udruge s logotipom. To je bio zadatak koji je proveo lovočuvar Udruge s predsjednicima i lovnicima sekcija. Županijsko vijeće za lovstvo Županije posavske, na svojoj posljednjoj sjednici, donijelo je odluku da se sezona lova na fazana otvori 14. listopada 2012. godine. Jednako tako, Vijeće je donijelo odluku o izobrazbi lovnih pripravnika na županijskoj razini, gdje, osim lovačkih udruga iz Odžaka, Orašja i Domaljevca, spadaju i dvije udruge iz Brčko Distrikta: LD „Seonjaci“ i LU „Jarebica“ Štrepci. Predavači su već počeli s radom, te je tako već u subotu 18. kolovoza u restoranu „Centar“ u Orašju Đuro Oršolić podučavao kandidate o ponašanju u lovu, o oružju i ostalim temama bitnim za lovca početnika. Kako je LU „Sava“ prije nekoliko godina izgradila streljanu i opremila je napravom za izbacivanje glinenih golubova te streljanom za duge i kratke cijevi, to je omogućilo novim naraštajima, koji se nisu susretali s oružjem, da steknu barem početno iskustvo u toj vještini. Adam Dabić 22 Predavanje lovačkim pripravnicima u restoranu “Centar” u Orašju Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Hrvatska lovačka udruga MALIČ, Grude Dvije skupštine u lipnju R edovita godišnja Skupština HLU „Malič“ iz Gruda održana je 1. lipnja ove godine. Od pozvanih 39 zastupnika, Skupštini su nazočila dvadeset dvojica, izostanak je opravdalo 9 zastupnika, 8 ih nije opravdalo svoj nedolazak. Sjednicu je otvorio i njome presjedao predsjednik Skupštine Ante Zorić-Bili. Izvješće o radu Udruge podnio je njezin predsjednik Doni Mikulić. U svome izlaganju, Mikulić se dotaknuo gotovo svega što se u protekloj godini radilo u Udruzi i njezinim sekcijama. Osvrnuo se na rad lovočuvara, mjere kažnjavanja neodgovornih lovaca, rad predsjednika sekcija itd., zaključivši da je zadovoljan postignutim rezultatima, ali i da se može i treba još više. Posebno je naglasio da Udruga svake godine uspješno organizira lovačku večer, koja ni jedne godine nije bila u financijskom minusu, nego uvijek u plusu. Kao predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo Županije Zapadnohercegovačke, Mikulić je spomenuo da je Vijeće održalo nekoliko sastanaka na kojima se raspravljalo o radu lovačkih udruga s prostora ove županije, i da se on osobno, ali i u društvu kolega, više puta sastao s Ivicom Ćorićem, ministrom gospodarstva u Vladi ŽZH, oko problema koncesije na lovišta i da su uvijek nailazili na razumijevanje i dobru volju od strane ministra da se taj problem riješi do početka jesenske lovne sezone. Predsjednik Skupštine omogućio je raspravu o navedenom izlaganju, u kojoj su sudjelovali svi predsjednici sekcija. Bilo je primjedbi i prijedloga, no izvješće je prihvaćeno većinom glasova. Na ovoj skupštini usvojeno je Izvješće za lovnu 201 l./2012. godinu, Izvješće o financijskom poslovanju za 2011. godinu i Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2012./2013. godinu. BRANKO LEKO, NOVI PREDSJEDNIK UDRUGE Druga lipanjska skupština HLU „Malič“ Grude, ovaj put izborna, održana je 22. lipnja. Sjednicu je sazvao i otvorio predsjednik Skup- štine Ante Zorić-Bili i konstatirao da joj, od 37 pozvanih zastupnika, prisustvuje 27. Trojica su zastupnika opravdala svoj nedolazak. Prema usvojenom dnevnom redu, trebalo je, prvo, razriješiti: a) zastupnike ranijeg saziva Skupštine, b) Upravni odbor, predsjednika i dopredsjednika Udruge; drugo, potvrditi nove zastupnike i članove Upravnog odbora, koje su predložile sekcije Sovići-Gorica, Drinovci, Grude, Tihaljina, Ružići i Donji Mamići-Dragićina; izabrati: a) Tužitelja i Tužiteljstvo, b) predsjednika Skupštine, predsjednika, dopredsjednika i tajnika Udruge, te glavnog lovnika Udruge. Nakon što su razriješeni stari zastupnici i potvrđeni novi, nakon što su razriješeni dužnosti dotadašnji članovi Upravnog odbora, njih 19 i nakon što su Doni Mikulić i Ivan-Iko Paradžik razriješeni dužnosti predsjednika i dopredsjednika udruge, prešlo se na izbor Tužitelja i Tužiteljstva. Svaka je sekcija imala pravo predložiti po jednog člana u ovo tijelo, 6 je sekcija i Tužiteljstvo bi tako imalo 6 članova. Kako je to paran broj, odluke se ne bi mogle donositi glasovanjem. Da se ne bi Skupština ponovno sazivala, usvojen je prijedlog da ovakav izbor Tužiteljstva potvrdi Upravni odbor Udruge, da članovi Tužiteljstva na svojoj prvoj sjednici izaberu predsjednika, a da predsjednik nema pravo odlučivanja. Dakle, Tužiteljstvo bi se sastojalo od Tužitelja i petorice članova. U daljnjoj izbornoj proceduri, izabran je i novi predsjednik Skupštine. Umjesto Ante Zorića- Bilog, za predsjednika ovoga tijela izabran je Jerko Boban, član sekcije Sovići-Gorica. Izabran je i novi predsjednik HLU „Malič“ iz Gruda. Namjesto Donija Mikulića, za čelnika grudskih lovaca izabran je Branko Leko-Liska, član sekcije Donji Mamići-Dragićina. Druge lovne sekcije nisu imale svojih kandidata, ni na sjednici nije bilo drugih prijedloga, pa je Branko Leko jednoglasno izabran na ovu dužnost. Za dopredsjednika udruge ponovno je izabran Ivan-Iko Paradžik, a Emil Jurčić ostao je tajnikom Udruge. Jednoglasnom odlukom, za glavnog lovnika Udruge izabran je Doni Mikulić, njezin dotadašnji predsjednik. Na ovoj su skupštini potvrđeni i lovnici lovnih sekcija. U sekciji Sovići-Gorica to je Ivan Bušić-Čičak, u Drinovcima Ivan Tomas, u Grudama Ante Filipović, u Tihaljini Danijel Primorac, u Ružićima Damir-Dado Iličić i u Donjim Mamićima-Dragićini Ivan Dedić. Emil Jurčić Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik “Batine”, pa slavlje zbog prvoga srnjaka P redsjedništvo Lovačkog društva „Pavlovica“ iz Novog Travnika odobrilo je lov srnjaka u vremenu od 15. lipnja do 15. rujna 2012. godine. Odnosno, lov prestaje u trenutku kad se odstrijele dva srnjaka. I ove su godine lovci iskazali veliko zanimanje za lov ove vrste divljači. Među sekcijama je zaživio natjecateljski duh, koja će što bolje urediti svoje lovište, izgraditi što više lovnih i tehničkih objekata i povećati fond divljači u svome dijelu lovišta. Pripreme za lov srnjaka počele su, zapravo, još u zimskim uvjetima, kad je svaka www.lovackisavez-hb.ba sekcija u svoje lovište iznosila hranu potrebnu divljači, a nastavile su se u proljetnim danima, po nestanku snijega, kad su vrijedni lovci solju napunili postojeća solila i deset novoizgrađenih. Intenzivnije pripreme počele su krajem travnja, kad su lovci u skupinama izlazili izviđati teren i pripremati čeke, služeći se iskustvom i znanjem lovnika sekcija i glavnoga lovnika Društva. Naime, pri određivanju čeka moralo se paziti na to da njihov korisnik ima što veću preglednost, da ostali sudionicu u lovu ne budu ni na koji način ugroženi i da divljač ne bi osjetila lovca. Loveći srnjaka, 22. srpnja 2012. lovačka se sreća osmjehnula lovcu Jadranku Budimiru, članu sekcije Mravinjac. Na lokalitetu Groničevca, iznad sela Djakovića, Jadranko je odstrijelio škartiranog srnjaka. Bio je to njegov prvi srnjak, pa je morao proći uobičajenu proceduru lovačkoga krštenja. Prisutnima nije bilo jasno je li plakao od sreće ili od „batina“ koje je dobio na krštenju. Da bi upotpunio svoj doživljaj, Jadranko nas je pozvao svojoj kući na dobru šljivovicu i prigodna jela koja je pripremila njegova supruga Iva. Svim „uzvanicima“ raspoloženje je popravio njegov sin Manuel, koji je, mjerkajući škartiranoga srnjaka, rekao da će biti bolji lovac od tate jer će loviti prave i odabrane primjerke. Manuel je aktivan član naše lovačke mladeži i svojim je radom u sekciji stekao poštovanje svih njezinih članova. Druženje je trajalo do dugo u noć, uz vesele izvorne pjesme iz ovih krajeva koje je započinjala i dobro pjevala Jadrankova majka Kata, inače članica KUD-a Novi Travnik. Anto Cvitanović 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo ZEC, Busovača Unatoč brojnim nevoljama, srneća divljač dočekala proljeće Lovnikovi naputci pozorno se slušaju L ovcu je svako otvorenje lova poseban doživljaj i veseli mu se kao dijete novoj igrački, ali otvorenja lova na zeca i srnjaka nešto je posebno. Stariji se lovci tada obično prisjećaju pogrešaka učinjenih u posljednjim lovovima, pa prave planove da im se to ne ponovi. Mladi lovci trepere kao list jasike na vjetru, ni spavati ne mogu uoči lova. U dogovoreno vrijeme žurno se ide na mjesto okupljanja, gdje slijedi pregled oružja i lovnih dozvola. U svojoj riječi, lovnik redovito upozori na mjere opreza u lovu, jer je jedino bitno da se doma svi vrate zdravi i veseli. Ulova, ako bude. U busovačkom lovištu nešto je slično bilo 23. lipnja ove godine, kada se u području Tisovca okupila družina od 20-ak lovaca, uglavnom iz sekcija Ravan, Polje i Kula, željnih ogledati se u lovu na srnjaka. Lovnik Niko Čavara ukratko je objasnio gdje će se, kako i do kada loviti. Zahtijevao je disciplinu i strogo pridržavanje sigurnosnih mjera, kako ne bi došlo do neželjenih posljedica. Slično se događalo i drugim mjestima okupljanja (Bare, Buselji, Putiš). U Busovači se s otvaranjem lova na srnjaka ne žuri. Obično počinje 30-ak dana poslije dopuštenoga zakonskog termina. Želi se ostaviti dovoljno vremena da se tereni dobro pogleda- 24 ju, da se odrede koja su to grla koja treba ostaviti za oplodnju, da se odrede primjerci koje treba vaditi iz lovišta jer su škartovi ili pak podliježu sanitarnom odstrjelu. Osim toga, tada će većina livada biti pokošena, pa su i sigurnosni uvjeti bolji. Sada kada skoro sve sekcije imaju lovačke kuće u lovištima, okupljanje lovaca je redovito, bez obzira na to bilo odstrjela ili ne, pa i nešto kasniji početak lova na srnjaka ne pada im teško. U ovoj lovnoj godini planirano je odstrijeliti osam srnjaka, plus još četiri u komercijalnom lovištu, dakle ukupno dvanaest. Prijašnjih je godina taj broj bio i nešto veći, ali se ove godine vodilo računa o velikom stradanju srneće divljači prošle zime. Naime, u višim predjelima lovišta harao je vuk, a u nižim psi lutalice. Lovci su svojim aktivnostima i svakidašnjim obilaskom terena odstrijelili nekoliko vukova i veći broj pasa lutalica, pa će to, i ovogodišnji smanjeni planirani odstrjel, ipak sanirati stanje srneće populacije u lovištu. Tijekom četiri izlaska, ostvaren je dio plana od osam odstrijeljenih srnjaka u „običnom“ lovištu. No, za lov u komercijalnom lovištu baš i nema nekoga interesa. Nešto zbog cijene odstrjela, a nešto i zbog nemira u lovištu koji čine skupljači šumskih plodova. Njih je mnogo, neki se iz straha od medvjeda brane petardama koje bacaju po lovištu, a čine i razne druge radnje koje stvaraju nemir u lovištu. Sada kada nestane plodova, očekivati je da će se i ovaj dio plana ispuniti. Trofejna vrijednost srnjaka ove je godine nešto manja od lanjske, ali je na razini prosječne u posljednjih deset godina. To je dobar pokazatelj, jer su u snijegu stradavala najčešće mlađa i slabija grla. Od osam odstrijeljenih srnjaka, pet ih je vrijednosti stotinjak točaka, a ona tri su osamdesetak. Ostadoše u lovištu oni bolji, što je dobro jer će baš oni oploditi ženke i prenijeti kvalitetne gene na pomladak. U sekciji Bare srnjaka je odstrijelio mladi lovac Mario Badrov, doživjevši tako i svoje lovačko krštenje. U sekciji Ravan-Kupres srnjaka je odstrijelio Marijan Petrović, za kojega kažu da ga zna naći pa i kad bi se pod kamen sakrio. U sekciji Putiš srnjaka je ulovio također mladi lovac, Mirnes Ribo, kojeg je i otac bio sposoban i spretan lovac. U sekciji Polje spretni su bili Miro Vujica i Safet Šehović. U sekciji Buselji odstrijeliše tri srnjaka, Ivan Bilić, Vinko Miljak i Ljubo Marković. Ljubo, predsjednik sekcije, prije dvije godine odstrijelio je srnjaka vrijedna zlatne medalje. Lovci u ovoj sekciji veoma su složni, poletni, radini i mladi momci, kojima ništa nije teško. Baš su oni prošle zime proveli ponajviše vremena Mladi Mario Badrov s kolegama Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA u zaštiti divljači, što je rezultiralo i najboljim odstrjelom. Sada su se usredotočili na dovršenje lovačke kuće. Ona je na veoma lijepoj lokaciji, ali je izložena pljačkanju, što je, nažalost, sudbina mnogih objekata po lovištima. Na kraju, može se zaključiti da je ovogodišnji lov na srnjaka u busovačkom lovištu prošao uspješno. Nije bilo nemilih događaja, nije se kršio Zakon o lovstvu. No, lovokradice u pograničnim područjima i dalje čine nečasne radnje. Izgleda da ove generacije neće doživjeti vrijeme bez krivolova, bez obzira na to koliko se mi trudili da ga ne bude. Busovačke lovce i dalje jako zanima kad će se lovišta koncesionirati, pa da se zna što komu pripada. Tada bi se i odnosi u lovačkim društvima mijenjali, nadamo se u korist zaštite divljači. Lovstvo bi trebalo daleko više biti sport, nego jagma za trofejima i mesom. Ivan i Vinko s ulovom Dobroslav Vrdoljak Upozorba neprimjerena sadržaja Lovačka organizacija VITEZ, Vitez “Hajka” na zaštićenu vrstu divljači P ovod za ovaj članak je upozorba koju smo vidjeli u blizini administrativne granice općina (a time i lovišta) Busovača i Vitez. Naime, između Selišta i Kaonika, preciznije na području zvanom Revir, nalazi se upozorba na koju se mora reagirati. Sadržaj upozorbe vidljiv je iz priložene fotografije. Znanstveno, vidra (Lutra lutra) spada u sisavce (Mamalia), dlakavu divljač, mesojede (Carnivora). Zakon o lovstvu FBiH vidru je svrstao u zaštićenu divljač, za koju je propisana stalna zabrana lova. Stalna zabrana uvedena je jer se vidra nalazi na tzv. Crvenoj listi. To znači da spada u ugrožene vrste kojima prijeti nestanak. Zakon o lovstvu zabranjuje lov divljači gvožđima, osim za posebne svrhe i uz iznimno www.lovackisavez-hb.ba odobrenje federalnog ministra. Kaznene odredbe istoga zakona propisuju novčanu kaznu od 1000 do 2000 KM za pravnu osobu, a jednaka kazna propisana je i za fizičku osobu koja krši naprijed navedene odredbe zakona. U odštetnom cjeniku za naknadu štete na divljači u lovištu za vidru, kao trajno zaštićenu divljač, predviđena je naknada u iznosu od 3000 KM. Pretpostavljamo da su gvožđa postavljena planski, po nalogu udruge ribolovaca. Da je to djelo pojedinca, gvožđa bi bila postavljena bez upozorbe. Pretpostavljamo da je gvožđa postavio lovac, koji je možda i ribolovac, te da vjerojatno ima odgovarajuća znanja iz te oblasti. Pretpostavljamo da je pravi razlog postavljanja šteta koja se čini ribljem fondu u ovom dijelu vodotoka rijeke Lašve, jer se vidra pretežito hrani ribom. Koncentracija veće količine ribe na relativno malom prostoru rezultirala je pojavom vidre. Vidra, kao i čovjek, nalaze se na vrhu hranidbenog lanca. Njihov objekt interesa je riba – jednima služi kao hrana, a drugima je ribolov zadovoljstvo. I to je razlog sukoba interesa. Ovo je još jedan primjer koji pokazuje na što je sve čovjek spreman u borbi sa životinjama kao konkurencijom. Svi resursi na Zemlji dani su čovjeku na upravljanje, ali čovjek ih ne može sve koristiti samo za sebe. Sebičnost je i do sada mnogo koštala ljude. Čovjek, odnosno antropogeni čimbenik, bio je i do sada najčešći uzrok nestanka brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Namjesto da budemo ponosni na biološku raznolikost i činjenicu da tu, u našem susjedstvu, obitava vrsta kojoj prijeti nestanak, čovjek izmišlja svakojake načine kako da je uništi na tom području. Ono što nismo shvatili je pojam ekološke ravnoteže. Vidra će koristiti onoliko hrane koliko joj je potrebno za život i neće ugroziti opstanak niti jedne riblje vrste. Ne treba biti straha da će se prenapučiti, jer ako do toga dođe nove jedinke će za sebe potražiti nova staništa, proširujući tako područje na kojem obitava. Time bi se očuvala biološka raznolikost, odnosno povećale šanse za spas još jedne ugrožene vrste. Ribolovci bi vidru trebali prihvatiti kao suparnika, s kojim bi se trebali sportski i viteški natjecati. Pa neka pobijedi bolji! Nadamo se da se, do uklanjanja gvožđa (za što se trebaju pobrinuti mjerodavni organi), vidra neće uhvatiti u njih, jer se malo ljudi može pohvaliti da je nadmudrilo i uhvatilo vidru. Jer, kako kaže jedan stari lovac, treba biti „vidra“ da bi se uhvatilo vidru. A do tada gvožđa će ugrožavati sigurnost ribolovaca koji ribare na tom dijelu Revira. Ivica Drmić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA N a improviziranoj streljani na Podovima, u organizaciji LD „Uskoplje“, 8. srpnja priređeno je natjecanje u ciljanju pokretne mete u obliku vepra. Natjecanje je kod lovaca pobudilo velik interes, stoga mu je prisustvovalo mnoštvo zaljubljenika u lov i streljaštvo, ali i onih znatiželjnika koji ovakvu priredbu do sada nisu vidjeli. Kako je ovo natjecanje prvo ovakve prirode organizirano u Uskoplju, o pravilima i propisima upitali smo tajnika LD „Uskoplje Ratka Pilića, koji nam je rekao: „Propozicije u ovom natjecanju određene su Pravilnikom o lovnom streljaštvu Saveza. Nabrojit ću neke od važnijih. Dopušteno je ciljati samo lovačkim puškama i lovačkim streljivom; meta može biti u obliku vepra, vuka, srnjaka..., ovisno o tome za koju se vrstu lova lovci pripremaju; udaljenost je 80 – 100 metara, a brzina kretanja mete je 2 – 5 metara u sekundi; redoslijed nastupa natjecatelja određuje se na temelju redoslijeda prijava, a krajnji rok za prijavu je jedan sat prije početka natjecanja. Bitno je napomenuti da natjecatelj sam daje znak za početak kretanja mete, cilja se iz stojećeg stava, bez naslona, a kundak puške mora biti ispod pazuha, odnosno stavljanje puške na rame mora biti tek nakon pojave mete. Za kraj, ukoliko se dogodi da dva ili više natjecatelja imaju jednak broj bodova, pristupa se raspucavanju“. Službenom dijelu natjecanja pristupilo je 30 lovaca iz šest sekcija. Nakon uzbudljive i do kraja neizvjesne borbe, najbolji pogled i najmirniju ruku imao je Mato Subašić (sekcija Ždrimci), drugo mjesto pripalo je Ivanu Žuljeviću (sekcija Ždrimci), a treći je bio Marinko Bikić (sekcija Voljice). U ekipnoj konkurenciji pobijedila je sekcija Ždrimci, ispred Voljica i Pajić Polja čiji su članovi u raspucavanju za treće mjesto bili uspješniji od kolega iz sekcije Bistrica. U neslužbenom dijelu programa ciljanju je pristupilo i desetak lovaca-gostiju iskoristivši priliku da, pred početak lovne sezone, poboljšaju svoje streljačke sposobnosti. Jedan od njih bio je i tajnik Saveza Ivica Lučić, pokazavši tako da administrativni i organizacijski poslovi koje obavlja 26 Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf Ždrimačani najuspješniji u ciljanju ne utječu na bistrinu oka i mirnoću ruke. Po završetku natjecanja najboljima u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji uručene su prigodne nagrade i diplome. Svi prisutni su, zatim, pozvani u lovačku kuću na Mačkovac, gdje je bio organiziran ručak. Iako zbog objektivnih okolnosti vodstvo LD „Uskoplje“, bar u bližoj budućnosti, nije planiralo izgradnju streljane, ovaj ih je događaj natjerao da počnu razmišljati i o tome. Svima je jasno da lovišta i divljač koju nam je Bog podario ne mogu i ne smiju biti jedina lovačka ponuda. Ako ćemo težiti nekom napretku u lovu, potrebno je proširiti ponudu različitim sadržajima. A jedan od njih zasigurno je lovno streljaštvo. S druge strane neprijeporno je da se streljaštvo kao sport u posljednje vrijeme razvija strahovitom brzinom, a lovstvo u tome ima veoma bitnu ulogu. Da smo u pravu pokazuju i nedavno Olimpijske igre u Londonu, gdje je većina natjecatelja u ovom sportu dolazila iz lovačkih obitelji. Pobjednik Mato Subašić s predsjednikom Društva Perom Perićem Velimir Šekerija Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA O vogodišnja sezona lova na krupnu divljač u LO „Vitez“ započela je 8. srpnja, pet tjedana kasnije u odnosu na planirano. Razlog kašnjenja su dugotrajni i iscrpljujući pregovori s Ministarstvom šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna. Kašnjenje je izazvalo određenu nervozu i nezadovoljstvo dijela lovaca, što je imalo znatnog utjecaja i na dinamiku plaćanja članskog doprinosa za ovu lovnu godinu. Pregovori su ipak urodili plodom, te je 2. srpnja Ministarstvo sklopilo ugovor o privremenoj dodjeli lovišta Vitez na razdoblje od godinu dana. Ugovor je sklopljen između Ministarstva, LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez. Također, Ministarstvo je dalo suglasnost na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem za lovnu 2012./2013. godinu. Već sljedeće subote organiziran je prvi izlazak u lov na krupnu divljač, u kojem su odstrijeljena dva primjerka srnjaka šesterca, manje trofejne vrijednosti – jedan na večernjem, a jedan na jutarnjem dočeku. S(p) retnici su ovoga puta bili Dragan Trogrlić i Mirko Šarić. Početak lova poklopio se s još jednim početkom. Nakon više od godinu dana stanke, u lovačkom domu su se nastavile pružati ugostiteljske usluge. Nakon završetka lova, u ugodnom ambijentu parka lovačkog doma, lovci su se okrijepili gulašom, pečenjem i pićem. Budući da je Dragan Trogrlić prvi put odstrijelio srnjaka, a sukladno pravilima lovačke etike, proveden je postupak lovačkoga krštenja. Posla su imali tužitelj, sudac, porota i branitelj. Nakon izrečene presude prišlo se izvršenju kazne. Kum je bio kolega lovac Vlado Čalić. Lovci na otvaranju lovne sezone Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Dva srnjaka na otvorenju sezone Tjedan dana kasnije odstrijeljen je još jedan mlađi šesterac. U ovom je lovu, osim lovaca iz Viteza, sudjelovala skupina gostiju iz LD „Tetrijeb“ Kreševo i LD „Sokol“ Nova Bila. Ovaj put sreća se osmjehnula Mariju Mariću, lovcu iz Kreševa. Sam lov protekao je bez ikakvih problema, što je još jedan dokaz da sigurnost u lovištu nije ugrožena, već da je to plod nečije mašte. Ivica Drmić Dragan Trogrlić i Mirko Šarić s ulovom Lovačko krštenje www.lovackisavez-hb.ba 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Udruga lovaca KUNA, Jajce Namjesto Gole planine, “Suha” planina Kanistri namjesto cisterni G ola planina dio je lovišta Udruge lovaca „Kuna“, a prostire se sjeverno od grada Jajca. S južne je strane omeđena tokom rijeke Plive i Plivskim jezerima, s istočne Vrbasom i dubokim, stjenovitim kanjonom, a sa sjeverne strane Crnom Rijekom i opet stjenovitim kanjonom. Sa zapadne strane je Mrkonjić Grad i magistralna cesta Jajce – Bihać, i više naselja uz nju. Ime Gola planina nikako ne odgovara stanju na terenu. Dok čujete ovakvo ime, pomislite na prostrane i puste goleti, no ova planina, visoka 1003 m, obrasla je gustom šumom bukve, hrasta, graba, javora i bora. Dosta njezine površine pokriva i lijeska, tako da hrane za divljač ima u svako doba godine u dobrim količinama. Planina je, zapravo, prava džungla, ali bez vode. Kako danas stalno mijenjaju imena ulica, gradova i svega čega se sjete, predlažemo odgovornima da ovu planinu preimenuju u „Suhu planinu“ i da to unesu u sve zemljopisne karte. Velika suša i ove je godine, po tko zna koji put, dovela divljač na području Gole planine u težak položaj. Ovi veoma lijepi i bogati lovački tereni nemaju izvora vode, nego se divljač napaja i kaljuža u lokvi i pojilima koja su ovdašnji lovci, znajući za ovakvo stanje, gradili desetljećima ranije. Ona se sad održavaju, ali se grade i nova. Ova sušna i vruća godina pokazala je svu svoju žestinu. I najizdašnija pojila i lokve potpuno se presušili. Stoga, lovci dopremaju vodu u buradi i kontejnerima što je moguće bliže pojilima, a onda je ručno, kroz šumu, nose do njih. Da vodu ne bi prelijevali iz većih posuda u manje, pogodne za nošenje do udaljenog pojila, ovi vrijedni lovci odmah su napunili manje kanistre, odnijeli ih u više navrata i izlili u pojilo te tako gasili žeđ divljači. Bilo bi više nego dobro ako bi njihov primjer slijedili i drugi, pokazujući tako i djelom da su pravi ljubitelji prirode i divljači. Stipo Leovac Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila Vučica na početku sezone P rije otvaranja ovogodišnje sezone lova na visoku divljač, 16./17. lipnja, LD „Sokol“ obavilo je sve potrebne predradnje. Jedna od njih je i potpisivanje sporazuma o lovu za 2012./2013. s LD „Vlašić“ iz Travnika, nakon čega je stigla i potrebna suglasnost mjerodavnoga županijskog ministarstva. Prvi dan lova, 17. lipnja, LD „Sokol“ priredilo je prigodni ručak kod lovačke kuće na lokaciji zvanoj Ponir. Dan je bio prekrasan, druženje također, s mnogo šala, dosjetki, pjesama... Članovi ovoga društva dobri su lovci, ali su jednako dobri pjevači i svirači. Na zabavu smo pozvali i naše susjede, članove LD „Vlašić“, koji su nam se rado pridružili i zajedno se s nama veselili. U nedjelju 8. srpnja, u jutarnjim satima, lovac Mato Stojak, zvani Giba, na lokaciji Ponir odstrijelio je vučicu. Poslije lova Giba je pozvao kolege pred svoju kuću na slavlje. Ružica Bajo 28 Mato Stojak (u sredini) s kolegama lovcima na Vlašiću Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Neprimjerena briga za mladunčad divljači U predvečerje ljetnoga dana, zamijetili smo čudno ponašanje ženke divlje patke gluhare. U niskom letu kružila je oko kuća, stalno se oglašavajući. Pri tome se nekoliko puta spuštala na krovove obližnjih kuća i pomoćnih objekata. Neprirodno ponašanje nas zaintrigiralo, te smo fotografirali patku, ali nismo otkrili pravi uzrok ovakvoga ponašanja. Sutradan ujutro vidjeli smo istu patku, ovaj put na zemlji. Došavši u neposrednu blizinu, začuli smo pijuke pačića. Učestala praksa je da se divlje patke gnijezde, izlegu jaja i izvedu mladunčad na skrivenim vodenim površinama, gdje nema uznemirivanja od strane ljudi. Kada pačići porastu do određene veličine, patke ih povedu do većih vodotokova, u ovom slučaju prema rijeci Lašvi, koja im je bila krajnje odredište. No, urbanizacijom su se stvari promijenile. U proteklom razdoblju na ovom je području izgrađeno naselje, najvećim dijelom za prognanike i raseljene osobe. Sada se na dijelu njihova puta nalaze kuće i gospodarski objekti. Neka su djeca, dakle, uhvatila sve pačiće i zatvorila ih u kokošinjac. Uzalud je patka dozivala svoje pačiće – oni nisu mogli izići. Razgovarajući sa susjedom čija su djeca to učinila, postavili smo mu nekoliko pitanja i dali mu savjete što da učini. Priznao nam je grijeh koji su djeca počinila i obećao da će pustiti sve pačiće. Obećano je i ispunjeno. Pačići su sutradan odneseni do vode i ispušteni. Dva pačića su uginula tijekom zatočeništva, a sudbina ostalih je neizvjesna. Jer pitanje je hoće li prava mama ili neka druga patka prihvatiti pačiće, bez čije pomoći je upitno njihovo preživljavanje. I inače je česta pojava da, čak i lovci, u prirodi nađu mlade različitih ptica ili životinja, odvoje ih iz prirode i donesu kući, tobože radi brige i zbrinjavanja. Mi lovci, u sredinama gdje živimo i radimo trebamo savjetodavno djelovati na stanovništvo, objaš- Urbanizacija je naškodila pačjim potrebama i navikama njavajući da je svako uzimanje mladih iz prirode štetno. Pa čak i kada nam se čini da su ostali bez majke, odnosno bez brige i njege. Majka je najčešće tu negdje, u blizini. I samo čeka da se mi dovoljno udaljimo od mladunčadi. Jer dovoljno je samo dirnuti mladunče i ono će poprimiti miris čovjeka. Miris čovjeka je divljači u prvom redu opasan, zbog čega će mladunče vjerojatno biti odbačeno. Ukoliko bi se smanjilo uzimanje mladunčadi iz prirode, zasigurno bi se smanjili nelovni gubitci divljači (u nekim službenim formularima, koje popunjavaju lovačke udruge, isti se tretiraju kao „otpad“). Time bi se ili povećala brojnost divljači u lovištu ili broj divljači za odstrjel. To bi trebao biti jedan od ciljeva svake lovačke udruge koja uzorno gospodari lovištem. Ivica Drmić Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama Iščekujući… O čemu bismo pisali? Ne bismo htjeli prekidati kontinuitet priloga iz ovoga društva u svakome broju lista, ali… Pa evo, ipak dođosmo na ideju. Pisat ćemo o zabrani lova, iako je o tome pisano nekoliko puta, obrazlagani su navodni uzroci, bilo je komentara od strane kompetentnih osoba. Jer, da nije zabrane, imali bismo o čemu. Skupi se nešto lovaca, odu u lov, odstrijele što je zakonski određeno, zabave se, to se objavi kao nekada, kao na ovoj fotografiji. Koji je razlog zabrani, možemo samo pretpostavljati, i vjerujemo u veliku točnost pretpostavki. Ali nećemo o tome, samo ćemo malo onako: možda su u igri veće stvari od nas običnih smrtnika, možda treba nekomu nešto, možda…, ma nećemo o tome. Uglavnom, još uvijek nema lova, pa se, evo, sa sjetom sjećamo lijepih događaja, kad lovci odrade dio onoga zbog čega su lovci, zbog čega se raduju, zbog čega druguju i zbog čega zaborave na tešku svakidašnjicu. Ili oni na to nemaju pravo? U vrijeme dok nije bilo zabrane ... www.lovackisavez-hb.ba Stanko Ćurčić 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Mlada srna žrtva krivolova U subotu 7. srpnja mobitelom smo informirani o mogućem počinjenom krivolovu. Odmah nakon dobivene informacije uputili smo se na mjesto događaja – pješčara na Humu. Tu smo zetekli kolegu lovca Ivana Mlakića, djelatnika poduzeća „Horizont“, u čijoj neposrednoj blizini se nalazi gradski deponij smeća. On je, nakon dolaska na posao, primijetio pse lutalice koji su razvlačili ostatke srneće divljači po deponiju – glavu, jednu nogu i kožu. Ostatci divljači dovezeni su dan prije u poslijepodnevnim satima, u kontejneru sa smećem iz užega gradskog područja Viteza. Nakratko se pojavila sumnja da divljač potječe s područja općine Busovača, jer je smeće dovezao kamion komunalnog poduzeća iz Busovače. Sumnju je otklonio Dragan Stojak, ravnatelj komunalnog poduzeća „Vitkom“, koji je i predsjednik Upravnog odbora ove lovačke udruge. U telefonskom razgovoru on je potvrdio da je kamion iz Busovače toga dana pružao usluge za Vitez, zbog kvara na viteškom kamionu. Nakon kratkog pregleda odmah je informirana policija, koja je na lice mjesta uputila patrolu. Napravljen je fotozapis i zabilježeni su najznačajniji podatci. Daljnji rad na ovome slučaju preuzela je kriminalistička služba. Vizualnim pregledom nađenih ostataka došlo se do procjene da je riječ o mladoj, dvogodišnjoj srni, žrtvi krivolova. Ubojica je na srnu pucao s leđa, lovačkom puškom sačmaricom, pri čemu joj je vjeroObveza, koja je zadovoljstvo pravim lovcima U svako doba godine u svakom se lovištu ima što raditi. U ovako sušnom razdoblju kao što je ovoljetno, glavna je obveza osigurati dovoljno vode divljači, poglavito u dijelovima lovišta 30 gdje je nema nikako. Svjesni toga, u svome smo lovištu napravili i očistili tri lokve, od kojih je jedna betonska, i njih nastojimo održavati djelomično punima, jer je najbliže pojilište udaljeno više kilometara. Osim Ostatci srne, žrtve krivolova jatno slomio noge. Nakon što joj je onemogućen bijeg, vjerojatno je zaklana. Lovištu „Vitez“ pričinjena je velika materijalna šteta, jer je riječ o mladom, perspektivnom grlu, koje bi do kraja života na svijet donijelo mnogo lanadi. Osim toga, njezin će ovogodišnji pomladak vjerojatno stradati, jer će lanad teško preživjeti bez majke. Motiv lova mogao bi biti materijalna korist – meso, ali se ne smiju isključiti ni drugi motivi. Ponajprije pokušaj utjecaja na reviziju odluke resornoga ministarstva o privremenoj dodjeli lovišta na korištenje i davanju suglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem za lovnu 2012./2013. godinu. Stoga je logična pretpostavka da se krivolov pomno planirao, vremenski uskladio i da namjerno nije prikrivan kako bi ministar poništio naprijed navedeni ugovor i suglasnost. Ovakvo bi stanje idealno odgovaralo onom neurednijem dijelu lovačke populacije općine Vitez. Je li to slučajno ili ne, prosudite sami. Ivica Drmić Lovačka udruga CINCAR, Livno Dok se jedni brinu o vodi, drugi se igraju – vatrom udaljenosti, problem su nam i loši putovi do lokvi. Tako, dobrom voljom lovaca i ljubitelja prirode, ova prekrasna mjesta još zadržavaju divljač, jer nije, zbog žeđi i gladi, primorani tražiti staništa u kojima će lakše doći do vode i hrane. U ovom je lovištu velik problem i neodgovornost onih posjetitelja prirode koji neoprezno ostavljaju ostatke vatre, opuške i slično. Zbog takvog je nemara na području Livna i županije opožareno jako mnogo prekrasnih dijelova lovišta. Sablažnjivo, primjerice, izgleda predio Jelovača i Ivovik koji je kompletno izgorio. Ovaj užas pokušali su spriječiti lokalni lovci i šumari u suradnji s vatrogascima, no veći dio terena je uništen. Oporavak je upitan jer je ovo područje gorjelo više puta u kratkom vremenu, pa ni kvaliteta zemlje nije više jednaka. Ovaj je teren poznat po srnama, no njih zasigurno neko vrijeme ovdje nećemo viđati. A da nije moralo biti tako, svjedok je moja malenkost: prije ovoga zadnjeg zimskog nevremena, na ovome sam terenu snimio dvadeset šest srna i dva srndaća u jednom krdu. Što se s njima dogodilo? Pero Mihaljević Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo FAZAN, Odžak Lov na divlju svinju i srnjaka Lovna grupa s odstrijeljenim srnjakom D a bi smanjilo štete na poljoprivrednim kulturama, posebice štete od divljih svinja, LD „Fazan“ pojačalo je aktivnosti glede smanjenja broja ove divljači. Lov na divlju svinju počeo je 19. svibnja i trajao je do početka lova na srnjaka, odnosno do 30. lipnja. Bio je dopušten isključivo na parcelama zasijanim pšenicom, na kojima divlje svinje čine štetu poljoprivrednicima. Nakon toga ponovno je otvoren 15. kolovoza i trajat će do 7. listopada, da se zaštite parcele zasijane kukuruzom. Nije dopušten odstrjel krmača i prasadi, a lovac koji to ipak učini bit će sankcioniran, po Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti i platit će divljač po Cjeniku odstrela i korištenja divljači i drugih usluga u lovištu. Odstrel ili promašaj lovac je dužan prijaviti odmah po odstrelu ili po završetku lova, da bi se mogla izdati propratnica za divljač. Za vrijeme lova na divlje svinje nije dopušteno pucati na drugu divljač i štetočine (lisica, pas i mačka skitnica i dr.). Tijekom prve faze lova, najviše lovačke sreće imao je Zajim Đuherić, odstrijelivši dva vepra. Po jednoga vepra ulovili su Ahmo Šapčanin, Marko Kopačević i Mirzet Hadžiefendić. Ovogodišnji lov na srnjaka trajao je od 30. lipnja do 22. srpnja, odnosno do ispunjena plana odstrjela od 35 srnjaka. Dozvolu za lov srnjaka izvadila su 133 lovca, i svi su oni mogli uživati u četiri nezaboravna tjedna lova na ovu plemenitu divljač. Nesnosne vrućine i suša otežavale su normalan lov, a parenje divljači bilo je nešto „tiše“ od uobičajenog. Divljač je bila aktivna u sumrak i tijekom noći, a svoje dnevne aktivnosti svela je na minimum, a i to pod okriljem guste vegetacije u polju i šumi. Lov je protekao u redu i bez prijava protiv lovaca od strane lovočuvarske službe. Ipak, zbog velikih vrućina lovci su samovoljno pomicali vrijeme izlaska u lov, pa je na nekim zbornim mjestima došlo do narušavanja uobičajenog i u dozvoli propisanog termina okupljanja na zbornim mjestima i odlaska na visoke čeke i zasjede. Upravni odbor Društva odmah je reagirao i odlučio opomenuti lovce da to više ne čine i da se pridržavaju propisanih pravila. Nedžad Garić sa svojim ulovom Zajim Đuherić i njegov trofej Nedžad Garić www.lovackisavez-hb.ba 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U Distriktu Brčko ne lovi se već treću godinu-sezonu zaredom. Naime, lovačkim društvima koja su imala ugovore o korištenju lovišta sklopljene s općinskim strukturama vlasti prije uspostave Distrikta, ugovori su istekli, a inspektorat Vlade Distrikta Brčko je onda zabranio korištenje lovišta svim lovačkim društvima na teritoriju Distrikta. Vlada i Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu nisu smogli snage lovačkim društvima ponovno, kao privremeno rješenje, dodijeliti lovišta na korištenje, odnosno produžiti im ugovore, do donošenja vlastitog zakona o lovstvu. Zašto? Četiri lovačka društva koja su postojala prije formiranja Distrikta i koja su u međuvremenu stekla zavidnu infrastrukturu i vrijednu imovinu i koja su desetak godina koristila lovište, ulagala, gradila infrastrukturu, domaćinski upravljala, plaćala članarinu, članski doprinos, udruživala se u lovačke saveze na razini entiteta i BiH, preko njih prezentirala lovstvo izvan granica BiH itd., svrstana su u isti koš s dvanaestak društava formiranih u posljednje tri-četiri godine, mnoga po preporuci političkih krugova. Zapita li se netko, jesu li ova nova društva doprinijela trenutačnoj situaciji i blokadi? Društva, koja se po stihiji i/ili preporuci registriraše u Distriktu, po načelu: Sjedište udruženja: stol u ćošku ili garaža, tri građanina – udruženje – lovačko društvo. Jesmo li baš svi trebali biti tretirani na jednak način? Nas koji smo razradili mehanizme upravljanja i gospodarenja lovištem, koji imamo iskustvo, rezultate, kadrove, tijela upravljanja, koji plaćamo članarinu…, nas se jednako tretira kao i ova nova društva, onemogućuje nam se bavljenje nečim što je opće dobro sviju nas a ne samo grupe iz vlasti koja je izabrala najnepovoljnije rješenje. Lovačkim se društvima i lovcima spočitava da se ne mogu dogovoriti o načinu organizacije i funkcioniranju lovstva u Distriktu u idućem razdoblju. Mjerodavni odjel pri Vladi Distrikta i Vlada nemaju namjeru, do donošenja zakona o lovstvu Dis- 32 TUŽNO STANJE LOVSTVA U DISTRIKTU BRČKO Lovostaj “po zakonu”! Do kada? trikta Brčko, dodjeljivati lovišta. A donošenje zakona postalo je vrzino kolo u koje su se uplele političke stranke po načelu i na način koji godinama živi u BiH. Je li gospoda koja je izabrana na zakonodavne i izvršne dužnosti i koja treba raditi u interesu naroda, birača, građana, lovaca…, i koja je prilično dobro plaćena, je li, dakle, ta gospoda sposobna dogovarati se, kreirati i donositi odluke i prosperitetna rješenja? Za ovakvo stanje ta je gospoda spremna kriviti i Ured visokog predstavnika u BiH i Supervizora za Distrikt Brčko. Jesu li oni kvalificirani iznalaziti rješenja baš za sve ono što sami „ne možemo“ ili nećemo? Zar je lovstvo najsloženiji problem u Distriktu, koji se već godinama „rješava“, bez rezultata? (Prva verzija nacrta Zakona o lovstvu predstavljena je još 2003. godine). Zar nemamo dovoljno sposobnih kadrova, relativno dobro plaćenih, da to sami riješimo? Distrikt Brčko „Ogled za ugled u BiH“ bijaše krilatica jedne od ovdašnjih političkih stranaka pred neke od prethodnih izbora. U posljednje se vrijeme u mnoge segmente života u Distriktu nema u što ugledati, pa ni u lovstvo. Sve što se ovdje događa oko ovoga problema gotovo je identično onomu što se događa u županijama i općinama u FBiH s mješovitom nacionalnom strukturom. Je li to prepisivanje, politička direktiva, što li? Zar i Distrikt mora biti rob toga? Jesmo li i mi lovci doprinijeli ovakvom stanju? Jesmo li toliko marginalizirali sami sebe i omalovažili ovaj segment društvene aktivnosti? Pitanja nisu bez razloga, jer lovaca, članova naših društava, ima u svim sferama života, pa i u vlasti. Jesmo li i mi sami dovoljno dali sebe, jesmo li dovoljno aktivni i sposobni sami rješavati svoje probleme ili trebamo i dalje čekati da nam ih rješava netko drugi? Trebamo li lobiste koji će u „našim“ zakonodavnim i izvršnim tijelima stvarati klimu potrebnu za pozitivno rješavanje našega diskriminiraju- ćeg položaja? Ponavljamo, diskriminirajućeg položaja, jer kako drukčije nazvati poziciju u kojoj nam se onemogućuje bavljenje jednom od važnih društvenih aktivnosti koja nam neprijeporno pripada. Sport, kultura i neke druge društvene aktivnosti u Distriktu funkcioniraju prilično dobro, jedino lovstvo trpi. Vidi li se lovna aktivnost i kao gospodarska? Vjerovatno da, jer su resursi u lovstvu prilični, a kroz njihovo korištenje mnogi lovci i gospodarstvenici vide osobne interese. Nema tu ničega spornog, štoviše, to je pozitivno, ali ova pozitiva može biti i jedna od kočnica donošenju zakona. Možda zakonske odredbe treba formulirati tako da odgovaraju samo određenima, probranima, onima koji u budućnosti sebe vide kao nositelje lovstva kao gospodarske aktivnosti. Ono što su drugi, to jest lovci, godinama stvarali vlastitim odricanjem, dragovoljnim radom, volonterski, to takvima izgleda kao dobra vlastita prilika. Zar mi lovci i naše lovačke udruge, koji smo to stvarali i održavali, ne možemo to shvatiti i iskoristiti kao svoju priliku? Zar se lovište ne može dodijeliti nama, koji i dan-danas, a i u vrijeme najteže zime, iznosimo hranu divljači i štitimo je od štetočina? Nitko nam, Bogu hvala, te aktivnosti dosad nije zabranio, a mogao bi i to. Nama se ne vjeruje, jer među nama nema onih koji kao hijene čekaju da im se omogući zgrabiti ono što su drugi stvarali, što je tuđe. Pravi je primjer za to poslijeratna „privatizacija“ i otkup društvenih poduzeća. Isprika malobrojnim poštenim i fer pojedincima. „Ko je jamio, jamio“. Nema preispitivanja i kontrole provedbe ugovora. Nada, ipak, umire posljednja. Ostaje nam vjerovati da će nova vlast, nakon idućih lokalnih izbora, smoći snage razumjeti nas i rješavanje našega položaja staviti u prioritet. No, po svemu sudeći, jutarnje postrojavanje lovaca, pucnji iz lovačke puške, ranojutarnji štek goniča i lovački pozdrav „Dobra kob“, „Dobar pogled“, još najmanje godinu dana neće biti naša stvarnost. Na čast vlastima u Distriktu. Niko Ždravac Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik Mladi lovci prvi u akciji U skladu s Godišnjim planom gospodarenja, 29. srpnja 2012. lovci LD „Pavlovica“ u svome su lovištu upriličili radnu akciju na obnavljanju postojećih i izgradnji novih čeka, solila i hranilišta. U akciji je prednjačila sekcija Bučići, čiji su članovi, osim obnove postojećih objekata, uspjeli izgraditi još jedno prelijepo hranilište za srneću divljač, i to u prostoru gdje je zabranjeno loviti kako bi se matični fond srneće divljači još više povećao. Akciju su vodili lovnici uz koordinaciju glavnoga lovnika Vlade Kneževića i predsjednika Mirka-Miće Lešića. U njoj su sudjelovali i mladi lovci, izgradivši nekoliko solila na kojima im mogu pozavidjeti i stariji lovci. Mladi su lovci sudjelovali i u izgradnji hranilišta za srne, te su zaslužili spomenuti ih: Luka-Fran Jakić, Pavo Ivoš, Marko Slipac, Žarko Šiško, Dominik Knežević, Karlo Mlakić, Renato Kajdl, Ivan i Josip Radeljić, Ivan Cvitanović, Manuel Budimir i Ivan Zeko. Po završetku radne akcije nije izostao neizbježni lovački gulaš, koji je umnogome godio lovcima. Radni dan završio je uobičajeno: pjesmom, pićem i Mladi i stariji na zajedničkom poslu dobrim šalama. Mlađi sudionici „nagovarali“ su starije da mogu u mirovinu jer imaju dostojnu zamjenu. Ipak, i u takvu veselu ozračju lovcima se „motao“ po glavi problem koji ih tišti godinama – Zakon o lovstvu i dodjela lovišta na gospodarenje. Anto Cvitanović Lovačko društvo FAZAN, Odžak Opala prosječna trofejna vrijednost rogova srnjaka K omisija za ocjenjivanje trofeja divljači LD „Fazan“ dva je puta u srpnju ove godine polagala svoj „ispit“. Prvi put 20. srpnja, kad su Kemal Osmanović, Zekerijah Zukančić i Dragan M. Martinović, uz asistenciju Merseda Kosovca, Nafiza Garića i Nedžada Garića, ocijenili 20 trofeja srnjaka, a drugi put 27. srpnja, kad su isti članovi Komisije, uz iste pomagače (priključio im se jedino Bože Grgić), ocijenili 15 trofeja srnjaka. U medalji je bio jedan srnjak, i to u bronci. U vrijednosti od 90 do 105 točaka bilo je sedam trofeja, od 80 do 90 točaka dva, a od 70 do 80 točaka bilo je dvadeset pet rogova. Prosječna starost odstrijeljenih srnjaka je 5,3 godine, a tjelesna masa, bez utrobe, 25 kilograma. Jaka zima očigledno je ostavila traga na trofejnoj vrijednosti srnjaka. To se drastično očitovalo u parametru težine rogova, dakle u onom što je presudno u trofejnom listu. Prosječna trofejna vrijednost u www.lovackisavez-hb.ba proteklih deset godina je 85,97 točaka, a ove godine samo 72,86 točaka. Ove je godine Društvo nabavilo hidrostatsku vagu za ocjenjivanje trofeja i tako značajno podiglo razinu ocjenjivanja. Nedžad Garić Komisija za ocjenu trofeja 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Lovačka udruga SAVA, Orašje Završena lovna sezona na srnjaka Neumorni stari lovac Belaja Martin Šošić s kolegama i ulovom U nastavku lovne sezone na srnjaka, član sekcije Oštra Luka Martin Šošić odstrijelio je 16. lipnja srnjaka na području Adica. Sutradan, 17. lipnja, Marijan Živković-Ciljo, član sekcije Matići, odstrijelio je prekrasnog srnjaka, jednoga od najboljih u posljednjih pet godina. U srpnju, točnije 21. srpnja, mladi lovac Mijo Pavkić-Mišo, član sekcije Kopanice, odstrijelio je srnjaka na terenu Kovačevca, a istoga dana, u sekciji Vidovice srnjaka je odstrijelio Marko Dominković. Lov na srnjaka mogao je trajati do konca srpnja, a ostale su još tri sekcije Udruge koje se nisu mogle pohvaliti odstrjelom srnjaka ili vepra samca u prolazu. U tom kratkom roku, priliku nije propustio iskusni lovac Ivo Baotić-Belaja, inače lovnik sekcije Ugljara i lovovođa lova na srnjaka, koji je u predvečerje 22. srpnja izašao na čeku broj 3, na terenu Dusine. „Nakon sat vremena izlazi srnjak i šeće mi se oko čeke. Umjesto da ja lovim njega, on prati mene“, opisuje Belaja taj susret. Opalio je iz karabina „Mauzer“ iz 1957. godine, i srnjak je pao. „Kad ovi moji lovci neće, moram ja, da se ne izađe iz kondicije a i da se kvota popuni“, malo ozbiljno, malo u šali govori Belaja. Adam Dabić Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg Skupština krajem rujna S voj uobičajeni mjesečni susret, Upravni odbor širokobriješkoga lovačkog društva „Mosor“ upriličio je 30. kolovoza 2012. godine. Jedina tema bila je priprema sastanka Skupštine Društva, odnosno prijedlog njegova dnevnog reda. Prema odluci Upravnog odbora, sastanak Skupštine LD „Mosor“ bit će 27. rujna 2012. godine. Da bi bio učinkovit, sve četiri lovne jedinice Društva i sve sekcije dužne su najkasnije do 15. rujna upriličiti sastanke svojih skupština, s jedinstvenim dnevnim redom. Očekuje se da će Skupština Društva donijeti nekoliko bitnih odluka. Jedna od njih je odluka o kalendaru lovidbe u sezoni 34 Mijo Pavkić s kolegama - još jedan mladi uspješni lovac 2012./2013., a druga je odluka o financijskom planu Društva, odnosno o visini lovačke članarine za sezonu 2013./2014. Kako je, nakon sastanka Skupštine održanog u travnju ove godine, Društvo ostalo bez predsjednika – Ivan Primorac je smijenjen (dao ostavku?), a kao vršitelj dužnosti od tada je na čelu Društva Tomo Milićević – ova je skupština ujedno i izborna. Treba, dakle, izabrati predsjednika Društva, ali i glavnoga lovnika Društva. Zbog određenih problema u funkcioniranju Društva, sve se češće i glasnije razmišlja o njegovu drukčijem ustroju. Glede toga, moglo bi doći do izmjena i dopuna sadašnjega Statuta. To je, svakako, ozbiljan posao, i posljednja točka dnevnoga reda ovoga sastanka Skupštine posvećena je upravo toj temi. Od zastupnika se očekuje odgovoran pristup i jasne smjernice glede budućnosti LD „Mosor“. Dragan Naletilić Zastupnici s prošle Skupštine Društva Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. LOVAČKA ETIKA Kakav nam lovac treba, a kakav ne treba V rijeme koje neumoljivo mijenja sve, promijenilo je i odnos čovjeka prema prirodi. Karakter i glavno obilježje lovca kao najodgovornijeg za očuvanje prirode, nije kao nekad. Današnji lovac umnogome se razlikuje od lovca prije dvadeset, trideset ili četrdeset godina. Razlika je očita, a najbolje se primjećuje na nezadovoljstvu i frustraciji onih koji su sve ovo vrijeme bili i ostali lovci u pravom smislu te riječi. Današnji lovac opremljen je najsuvremenijim lovačkim naoružanjem, lovačkim streljivom svih kalibara i dometa, najsuvremenijom komunikacijskom opremom, dobrim vozilima, obućom i odjećom kao i opremom za bavljenje krivolovom. Divljač je ostala ista kao i prije, samo što je izgubila velik dio prostora za preživljavanje. Sve to ide u prilog čovjeku-lovcu, a činjenice govore – na štetu divljači. Kad se tome doda još i broj lovaca nekad i sad, slika je još poraznija po divljač. Pojedinim vrstama prijeti potpuno istrjebljenje, uništenje, pomor ili kako god to tko zvao. Postavimo pitanje sebi i drugima, dokle će to moći tako. Čini se da je kraj blizu i da dalje neće moći, osim ako se ne promijeni čovjek-lovac i uopće društvo-država u svom odnosu prema ovom ozbiljnom problemu. Mora se promijeniti odnos čovjeka i prirode u korist prirode i divljači u njoj, ako želimo išta više i vidjeti a kamoli odstrijeliti. Suvremeni lovac sa suvremenim razmišljanjem, poimanjem i stavovima, potrebniji je nego ikad prije. Sad je vrijeme da se lovac pokaže i dokaže u onoj svojoj temeljnoj zadaći: uzgoju i zaštiti divljači. Sad bi on morao usmjeriti svu tu moguću tehniku i tehnologiju u pravcu pomoći i poboljšanja uvjeta za preživljavanje divljači, tog bisera prirode. Dogurali smo ta Božja stvorenja do ponora, ali nemojmo ih i gurnuti u ponor. Ostavimo puške, optike, radiostanice, mobitele, reflektore, otrove, sajle, noćne lovove, bjesomučne jurnjave, nehumane odstrele, izlaske kad god hoćemo i kako god hoćemo, ostavimo silu i silna dokazivanja nekakve sposobnosti i bolesnog samoisticanja…, jer igramo neregularnu utakmicu. Prihvatimo se humanijeg posla koji će nam donijeti i više koristi i zadovoljstva. TREBA NAM... Treba nam dakle lovac: - koji razmišlja o sebi i svojim postupcima - koji je svjestan stanja u prirodi i informiran o tome www.lovackisavez-hb.ba - koji je spreman na odricanje od osobnih zadovoljstava a u korist prirode i poboljšanja uvjeta u njoj - koji je beskompromisan borac za pravdu i istinu u svakom trenutku - koji je spreman i najboljem prijatelju ili bratu reći u oči ako se ne ponaša u okvirima pravila i zakonske regulative - koji će svoje obveze izvršavati odgovorno i na vrijeme - koji će sudjelovati, aktivno, na sjednicama tijela lovačke udruge čiji je član - koji će sudjelovati u raspravama, predlagati i prihvaćati da drugi drukčije razmišlja i predlaže - koji će iznositi argumente a ne izmišljotine i insinuacije - koji je spreman stalno raditi na poboljšanju međuljudskih odnosa i sklapanju novih prijateljstava - koji je spreman predstavljati svoju lovačku udrugu na svim razinama i dužnostima na koje bude izabran - koji je spreman prihvatiti i cijeniti rad drugih u tijelima lovačke udruge i pomagati im u tom radu - koji će biti lovac 365 dana u godini - koji će se osjećati kao pojedinac u jednom sustavu, u jednoj cjelini, u jednoj uređenoj dragovoljnoj udruzi, a ne nastupati kao slobodni strijelac koji nikomu i ni za što ne odgovara - koji će biti lovac kojeg vodi razum a ne srce - koji ima širinu pogleda u poimanju situacije u kojoj se nalazi. NE TREBA NAM... Kakav nam lovac ne treba? Ne treba nam lovac koji misli da je plaćanjem članarine kupio cijelo lovište i svu divljač u njemu. Ne treba nam lovac koji nije informiran o svim bitnim događanjima vezanim za lov i lovstvo. Ne treba nam ni bolesno ambiciozan lovac koji želi svima dokazati da on može najviše odstrijeliti, ne birajući pritom ni vrijeme ni način ni vrstu divljači. Ne treba nam ni lovac s dva lica. Na sjednicama i u priči anđeo, a u prirodi krvnik bez milosti. Ne treba nam lovac koji je spreman samo druge kritizirati. Ne treba nam ni lovac koji nije spreman ponijeti dio tereta i odgovornosti koju od njega traži udruga čiji je i on dragovoljni član. Možda idealan lovac i ne postoji, iako ima onih koji su veoma blizu tome. Ali zabrinjava činjenica da se povećava broj onih koji su se spustili ispod minimuma lovačke etike i ljudskog dostojanstva. Zravko Jurilj 35 CARL ZEISS OSVOJIO “GOLDEN KEILER” ČASOPISA JAGER ZA DURALYT 3 – 12x50 ILLUMINATED “Tko je tko” u industriji za lov? Zlatni vepar DORTMUND - Na ovogodišnjoj ceremoniji “Goldener Keiler 2012” koju tradicionalno već treću godinu provodi prestižni njemački lovački magazin Jäger čiji čitatelji biraju u 9 kategorija najbolje nove proizvode, te najbolju inovaciju i najboljeg proizvođača, ukupno 11 kategorija, okupilo se više od 200 uzvanika, najbolji proizvođači lovačkog oružja, opreme i odjeće, terenaca… Prestižno je to priznanje u Njemačkoj i svojevrstan pokazatelj “Tko je tko” u industriji za lov i lovce. Ove godine Carl Zeiss prestigao je mnogo svojih dobro poznatih rivala u kategoriji „Novi ciljnici“ na toj prestižnoj nagradnoj ceremoniji. Zeissov iluminirani ciljnik Duralyt 3 – 12x50 dobio je „Zlatnog vepra“, (ostavivši iza sebe u istoj kategoriji 2. Leica Magnus 2,416x26, 3. Docter Basic 3-12x56). Dr. Ralph Nebe, podpredsjednik marketinga i prodaje u Carl Zeiss-u rekao je tom prigodom: „Ovo priznanje nam znači puno zato što su čitatelji, lovci ti koji su glasovali. Izgleda da strastveni lovci zbilja vole naše proizvode, i to nas čini veoma ponosnima.“ Ova prestižna nagrada daje priznanje najboljim proizvodima i pojedincima u 11 kategorija. (Nova puška, novi pištolj, novi auto za lov, novo streljivo, novi dvogled, novi optički ciljnik, novo u kategoriji odjeća, nova svjetiljka za lov, novi lovački nož, najbolja inovacija i najbolji poduzetnik) O kvaliteti ove nagrade govori i to da proizvođači to priznanje rado citiraju i navode i u drugim magazinima i medijima kao svoje vrijedno priznanje i postignuće. Dr. Ralph Nebe iz Zeissa Iluminirani Duralyt 3 -12x50 impresionirao je ljude u ovom području sa svojom moćnom optikom, malom, preciznom iluminiranom točkom koja može funkcionirati i tokom dana te izvanrednom vrijednošću za novac samog proizvoda. Tvrtka Zeiss je potvrdila je tom prilikom da će na tržište izbaciti još nekoliko modela iz DURALYT serije do kraja godine. Iluminirani Duralyt 3 -12x50 Pobjednici i Alexandra Jahr izdavač magazina Jager i novi urednik Lucas von Bothmer Osnovna linija Carl Zeiss-a sastoji od tri varijabilna optička ciljnika. Imaju posebne osobine sa izvanrednim odnosom cijene i kvalitete. Red beskompromisnih rešenja, kao suvremeni mehanički dijelovi, preciznost optike, lako održavanje i funkcionalnost osiguravaju preduvjet za uspješno ciljanje i precizan pogodak. Duralyt serija garantira izvrsnu kvalitetu slika do najfinijih detalja, što je vrlo neobično u ovoj klasi. Zeiss preporučuje aktivnim, mladim i profesionalnim lovcima tri Duralyt modela sa ili bez iluminacije, to su: 1.2–5x36, 2–8x42 i 3–12x50 1.2–5x36 2–8x42 Svjetleća končanica 60 Veća fleksibilnost za Duralyt optike Ekstremno precizna, dnevno-sumračna crvena točka, aktivira se brzo po potrebi i impresionira sa intenzitetom svjetlosti. Intenzitet točke neprekidno se može podešavati, nezavisno da li koristimo dugme za pojačavanje +, ili za smanjivanje - , što ga čini brzim i tim vrlo uspješnim u lovačkim situacijama. Končanica se nalazi u drugom fokalnom planu, što znači da dimenzija končanice ne rastu pri uvećanju magnifikacije, s tim se osigurava minimalna pokrivenost cilja, nevjerojatnih 0,8 cm na 100 m, pri uvećanju od 12 puta. Proizvedeno u Njemačkoj! 3–12x50 LOVCI, OPREZ! ORUŽJE UBIJA Izvor: Jäger magazin, Carl Zeiss Fotografije proizvoda © Carl Zeiss Fotografije s ceremonije © Stefan von Stengel U U LOV A L I V PRA OSNA N R U G I UJTE S POŠT ačkim lov loviti šteno municijom u p o kom č je d Divlja jem i lovač oruž ati rukov mora rno e s m o j dgov Oružje no i o oprez riti e upe e smij n e s nikad om lovcu puške ug Cijev prema dr ucati eno p uto n opušt Nije d led ili smrz gih ru d du, o u v c v a n ra te u p a iš lj m ze lovac ije ne sm ljač se sve dok iv d , lovu puškom, a lovac pnom U gru uperenom stavljenih s o i p it prat rođe crta p se ne a, sta lov do mje kratkog a k s la , o nim om od mjest Prigod na drugo a u zatvore zniti vk ka ra prelas lova, bora morajju isp se nka iti presta ama, puške relomit ijj r o t no p s pro odnos a ni leđ a se pu im Puška sudionic o, utih kos okren ev se drži i gore il cij lova, a na dolje ren usmje r”) u (“šnele titi idanja smije koris k o č a e n e Ubrz s vu om lo grupn đen spore vac ra ijeme lo je vr oje štati u o na k Mjest ije se napu ja stručnog ne sm ez odobren ođe lova b ratitelja ili v p iu mlju il na ze puške, uške p ja n a a d pa odiz evi Poslije odnosno p ati usta cij d , ih snijeg se pregle eventualn ju mora tklanjanja ja n radi o začeplje nisko ati na o puc ljač koja n e t š div opu Nije d divljač ili na vcu ra leteću e kreće u p a s lovac drugih a g lovc svako dnih lova, je a s k u t s e nu ima poč Prije ati s mjest zabra ih na vcima a upozn upozoriti r p nim ai lovac dređe ja u o pucan s atrati č prom pušci divlja a o n n a e t n niša opuš Nije d u optičkog ć pomo ka se žja ru ja oru a cijevi ili n e š o n ustim dom Prigo e držati na ču ij ida ne sm na ok onu, u prig lovu i ti koso, m o n ž ža Pri kru se mora dr puška olje ili gore d LOVAČKA PRIČA U blizini moje kuće nalazio se napušteni gater za divlju svinju koji je bio u vlasništvu HLD „Vepar“ iz Fojnice. Kako u to vrijeme nisam radio, napisao sam zamolbu, na temelju koje sam od Društva dobio potrebnu dokumentaciju za korištenje prostora, malo popravio ogradu i otišao kupiti veprove. Tu počinje ova priča. Planirao sam kupiti mužjaka i ženku, no nije bilo pa uzeh dva mlada mužjaka od desetak kilograma. Nekako u isto vrijeme dobio sam i svoje prvo lovačko štene. Bio je to prelijep trobojni gonič. Dadoh mu ime Brnjo. Nekoliko mjeseci s veprovima nije bilo problema. Bili su mirni, jeli su i rasli. Rastao je i Brnjo. Često sam ga puštao u gater. Malo bi lajao na veprove, pa trkom meni po nagradu. Njegova opsesija bila je hrana. Dao bih mu zalogaj hrane, a on bi onda opet otišao veprovima i tako stalno, zalogaj pa malo lajanja na veprove. Ponekad čak nisam bio siguran laje li on uopće na veprove ili je to shvatio kao da samo treba otići od mene, malo lajati i onda doći po nagradu. Kad su porasli do nekih šezdeset kilograma, počeli su i problemi. Je li zato što su postajali spolno zreli ili je to bio zov prirode, ne znam, ali postadoše nemirni pa su svaki dan pokušavali izaći van, dok jednom u tome nisu i uspjeli. Prvi put su izašli, prošetali po selu i vratili se u gater. Poslije sam i ja njihovim tragom rovanja prošetao selom ispričavajući se susjedima za izrovane cvjetnjake, travnjake i sl. Nakon nekoliko dana opet su uspjeli razvaliti ogradu. Ovaj se put nisu vratili. Jedan mi prijatelj ponudi neku mast koju je dobio iz Italije. Reče da ta mast služi da bi se namamili veprovi, a ima miris jednog dijela tijela krmače koja se pari. Sami pogodite o kojem je dijelu tijela riječ. Uzeo sam mast pun nade i namazao po grmlju u gateru. Nakon dan-dva nazva me prijatelj i pita djeluje li mast. Rekoh mu da djeluje i da su bjegunci u gateru. On na to, sav uzbuđen, povika: „To, pobit ćemo sve veprove u šumi!“. Na njegov 38 Moj najpametniji pas upit što rade, rekoh mu da leže, ližu mast i rade ono što pubertetlije rade kad zamišljaju djevojku a nje nema. Opsovao je i prekinuo. Normalno, veprovi se nisu vratili. Prošlo je i nekoliko dana, a bjegunci se nisu vratili. Po posljednjim informacijama, saznao sam da su već viđani duboko u lovištu. Nije se imalo više što čekati. Zamolio sam jednoga starog lovca da pođe sa mnom u lov na bjegunce. On je poznavao svaki kutak, svaku rupicu u lovištu. Zbog toga je dobio nadimak Kuna. On će najbolje znati gdje bi moji veprovi mogli boraviti. Planirao sam ih naći, malo zapucati da ih dobro prepadnem, Brnjo će ih nadam se potjerati, a oni će potražiti spas u gateru. Ako ne uspije plan A, plan B su kobasice od veprovine. Ako ih nađem. Još nije bilo dobro ni svanulo kad smo krenuli u potragu, puni nade i, naravno, punih ruksaka. Bila je kasna jesen pa je u višim dijelovima lovišta već bilo malo snijega. Gore ćemo ih i tražiti. Idući tako gledao sam u Brnju, izrastao je u prelijepa psa. Kuna i Brnjo, već sam pomalo žalio veprove. Jedna me stvar posebno radovala. Po snijegu smo vidjeli dosta tragova srne, lisice i zeca, a Brnjo nije htio krenuti ni za jednim od njih. Bit će to pravi svinjar. Prvi pas pa odmah pun pogodak. Prošlo je i podne i već smo se dobro nahodali pa zastadosmo razmisliti kamo dalje. Kuna poče nabrajati desetak mjesta gdje bi kao mogli spavati moji veprovi. Malo iznerviran od neuspješne potrage odgovorih mu da mogu spavati gdje hoće, pa nisu oženjeni. Na to smo se obojica dobro nasmijali pa odlučismo da je krajnje vrijeme da sjednemo i jedemo. Već mi se malo vrtjelo od umora. Najest ćemo se pa nazad kući drugim putem ne bi li ih možda u povratku našli. Malo smo razgrnuli snijeg, sjeli na ruksake povadivši iz njih tko je što već ponio za pojesti, mjerkajući onako gladni odakle početi. Mjerkao je i Brnjo. E neće moći! Mahnem mu rukom i rekoh, idi zaradi sebi. Izgleda da je shvatio što sam mu rekao. Diže glavu i mašući repom otrča u šumu. Još ne uzeh ni zalogaj kad se Brnjo začu. Lajao je baš kao u gateru, nekih stotinjak metara od nas. „Eno ih!“ povikao sam. Zgrabili smo puške i potrčali prema Brnji. Taman smo prišli blizu kad Brnjo prestade lajati. Razdvojili smo se ne bi li ih opkolili. Napravili smo krug oprezno se krećući, ali ništa. Brnjo se više nije javljao pa se odlučismo vratiti točno onamo odakle smo čuli posljednji lavež. Ubrzo smo naišli i na Brnjine tragove, ali osim njegovih, nikakvih drugih tragova nije bilo. Razmišljali smo na što li je to lajao. Ubrzo smo to i otkrili. Sjedio je Brnjo pokraj ruksaka i oblizivao se. Pojeo je svu hranu koju smo ponijeli. Da nije onako veselo mahao repom kad nas je ugledao, čini mi se da bih potegao pušku na njega. Nije on znao da je pogriješio. Vjerojatno je mislio da je hrana bila nagrada za izvršeno naređenje. Uradio je što je i naučio. Otrčao, lajao, pa požurio natrag po zalogaj. „Pravi svinjar“, pohvali ga Kuna. „Pojede nam svu svinjsku pečenicu i slaninu.“ Čestita mi Kuna što imam ovako vrsna svinjara, pa praznih ruksaka i stomaka, postiđeni što nas prevari obično pseto, krenusmo put kuće. Iako je bilo raznih priča, nikad točno nisam saznao što je dalje bilo s veprovima. Brnju sam darovao jednom kolegi ne govoreći o njegovim vrlinama i stečenoj obuci. Nakon nekog vremena nazvao sam ga i pitao za Brnju. Reče mi da Brnjo nije više kod njega, ali dok je bio naučio ih je jednu bitnu stvar. Upitah ga što ih je to naučio, na što on odgovori: „Kad Brnjo zalaje, prvo pakuj ruksake pa tek onda idi vidi na što laje“. Eto tako završava priča o mome neuspjelom uzgoju veprova i najpametnijem psu kojeg sam imao. Dragan Perica Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. KINOLOGIJA LOVAČKI PAS U LOVIŠTU Nema lova bez čistokrvnog lovačkog psa s potrebnim “papirima” Korisnik lovišta kojem je povjereno pravo korištenja lovišta dužan je i obvezan u lovištu kojim gospodari osigurati lov sa psima u skladu s odredbama Zakona o lovstvu FBiH i podzakonskih akata donesenih na temelju toga zakona. Z akonom o lovstvu FBiH definirano je da se u lovu smiju koristiti isključivo čistokrvni lovački psi s položenim ispitom urođenih osobina, potrebnim ispitom u radu propisanim za svaku pasminu pojedinačno koji posjeduje rodni list jedne od članica Međunarodne kinološke federacije (FCI) i koji imaju pozitivnu ocjenu u obliku (eksterijeru). Dakle, čistokrvni lovački psi su svi psi koji udovoljavaju potrebama za lov i posjeduju „Rodovnik“ izdan od jedne od članica Međunarodne kinološke federacije (FCI). Međutim, radi uvježbavanja za obavljanje određenih radnji u lovu, mladi lovački psi mogu sudjelovati u lovu i bez položenog ispita urođenih osobina do navršenih 18 mjeseci života. Rodovnike za pse u Federaciji Bosne i Hercegovine izdaju kinološki savezi kao ovlašteni članovi Međunarodne kinološke federacije (FCI), na osnovi podataka o podrijetlu pasa, a dopunjavaju ih na osnovi pozitivne ocjene dobivene na organiziranoj smotri ili izložbi za ocjenu oblika (eksterijeru) pasa i pozitivne ocjene na organiziranom ispitu urođenih osobina pojedinih pasmina pasa. Kinološki savezi u Federaciji izdaju rodovnik kojim se dokazuje čistokrvnost i pasminska pripadnost te propisuju uvjeti za ispit urođenih osobina i svaki pojedini radni ispit, te izdaju certifikat za položene radne ispite. Nerasnim psima smatraju se psi koji nisu registrirani kod ovlaštene kinološke organizacije i koji nemaju odgovarajući rodovnik. www.lovackisavez-hb.ba Ukoliko strani državljani (lovci gosti) sudjeluju u lovu, oni mogu koristiti lovačke pse registrirane u matičnim zemljama iz kojih dolaze, ako imaju dokaze da su njihovi psi položili ispit u radu prema propisima Međunarodne kinološke federacije – FCI. Zabranjeno je sa psima (goničima) proganjati divljač izvan terena ograđenog za trening u vremenu od 5. siječnja do 1. listopada. BROJ LOVAČKIH PASA ZA LOV DIVLJAČI Lov sitne divljači čije tehnike lova zahtijevaju lovačkog psa ne može se započeti i obavljati bez lovačkog psa. Grupni lov divljači čije tehnike lova zahtijevaju lovačkog psa ne može se započeti i obavljati ako u njemu ne sudjeluje najmanje jedan lovački pas na pet lovaca. Korisnik lovišta obvezan je u lovištu kojim gospodari, a u kojem se prema odredbama lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači planira odstrjel krupne divljači, osigurati lovačkog psa koji ima položen radni ispit na krvnom tragu ili ugovornom obvezom osigurati stalno na raspolaganju lovačkog psa osposobljenog za praćenje krvnog traga ranjene divljači. Ve- lika je većina to riješila tako da je s osobom koja ima psa s položenom utakmicom u radu na krvnom tragu, odnosno pripadajućim uvjerenjem, potpisala ugovor i tako udovoljila propisu u možebitnoj provjeri lovne inspekcije. UPOTREBA PASA Sitna se divljač lovi s lovačkim psima ptičarima, dizačima i donositeljima divljači, terijerima i jazavčarima koji imaju položen ispit urođenih osobina. Lovačkim psima goničima s položenim ispitom urođenih osobina dopušteno je loviti divlju svinju, zeca, divljeg kunića, lisicu, čaglja, divlju mačku, kune i tvora. Terijerima i jazavčarima s položenim ispitom urođenih osobina dopušten je lov jamarenjem uz iskapanje. Nije dopušteno upotrebljavati lovačke pse noću, osim kod rada na krvnom tragu i lova šljuka i močvarica na preletu. Kao noćno vrijeme smatra se razdoblje od dva sata nakon zalaska sunca do dva sata prije izlaska sunca. Lovački psi goniči mogu se upotrebljavati u lovištu samo nakon dobivene dozvole korisnika lovišta, uz 39 KINOLOGIJA napomenu da goničima nije dopušteno loviti od 5. siječnja do 1. listopada. Naime, korisnik lovišta lovnogospodarskom osnovom utvrđuje mogućnost korištenja vrsta lovačkih pasa kao i vrijeme njihove upotrebe u lovištu. U svakom lovu – pojedinačnom ili grupnom – u kojem je propisana upotreba lovačkih pasa u skladu sa Zakonom o lovstvu moraju biti osigurane pasmine i broj pasa prema odredbama pravilnika. Osoba koja vodi lov dužna je odmah otkazati lov, odustati od njega, odnosno prekinuti ga ako se lov ne odvija u skladu s uvjetima Pravilnika. Lovni inspektor, stručna osoba za nadzor provedbe lovnogospodarske osnove, lovnik i lovočuvar dužni su nadzirati pravilno provođenje lova u skladu sa Zakonom o lovstvu, te sprječavati svaki lov ako se ne provodi prema uvjetima iz Pravilnika. Vlasnik i vodič lovačkog psa dužni su na zahtjev ovlaštenih osoba predočiti svu potrebnu dokumentaciju za lovačke pse. ISPIT UROĐENIH OSOBINA I RADNI ISPIT Ispit urođenih osobina kao i ispit u radu na krvnom tragu za lovačke pse polaže se na osnovi pravilnika kinoloških saveza, u skladu s propisima Međunarodne kinološke federacije. Na osnovi položenog ispita (ispit urođenih osobina, ispit u radu na krvnom tragu) lovačkog psa, kinološki savezi Federacije BiH izdaju uvjerenja u skladu s propisima Međunarodne kinološke federacije. Lovačkim psima koji su položili ispit urođenih osobina ili radni ispit, u skladu s propisima Međunarodne kinološke federacije, kinološki savezi će na zahtjev vlasnika psa nostrificirati uvjerenje o položenom ispitu urođenih osobina ili radnom ispitu. Korisnici lovišta i lovci vlasnici lovačkih pasa obvezni su pridržavati se zakonskih i podzakonskih propisa vezanih za lovnu kinologiju, odnosno upotrebu pasa u lovu, jer na taj način, osim što provode zakonske odredbe, podižu i razinu lovne kinologije, lovne kulture i kvalitete lovačkih pasa. Tomislav Mihaljević MALI OGLASI • MALI OGLASI • MALI OGLASI • MALI OGLASI • MALI OGLASI • MALI OGLASI Prodajem NKD štenad s urednim rodovnicima, tetovirani, cijepljeni, od vrhunskih roditelja. Ocjenjivana ženka na CAC izložbama, štenad u dobru stanju. Cijena po dogovoru. Kontakt-osoba: Mato Kopić Oštra Luka, Orašje. Mob. 063 341 668. Prodajem njemačkog kratkodlakog ptičara, u izvrsnu stanju i kondiciji, star 42 mjeseca, ocijenjen odlično 3xCAC, položio IPO, utakmicu B bez odstrela, utakmicu C s odstrelom, položio rad u vodi na divljoj patki-guski, lov na fazana, prepelicu, šljuku, lisku i zeca. Ima rodovnik BHR, tetoviran i cijepljen, dresiran na odloživost, dobro donosi s kopna i iz duboke vode, šikare, polja i šume. Izvrsne građe i konstitucije. Napomena. Zreo pas. Preuzimanje; ispitano,viđeno i kupljeno. Cijena 600 eura. Kontakt-osoba: Zvoko Kosić, Bok, Orašje. Mob. 063 467 103. Prodajem štenad njemačkog kratkodlakog ptičara, oštenjeni 24. lipnja 2012., papiri uredni, vakcinirani, 4 ženke, 4 mužjaka, smeđe pastrvaste boje, vrhunski roditelji. Kontak-telefon: 066/976-024, Mostar. Prodajem izvrsnog lovačkog psa, njemačkog kratkodlakog ptičara, ženka, uvezen izvana, u odličnom stanju eksterijer i rad, podrijetlo od dr. Kleemana iz uzgajališta Heege-Haus, u odličnoj formi za izložbe i parenja. Kupnja: viđeno, provjereno i kupljeno, cijena 500 eura. Mobitel: KU „Posavac-Orašje“, 063 841 482. Izravni kontakt s vlasnikom: Berislav Šošić, 063 341 017. Informacije i na web: www.posavac-orasje.org 40 Prodajem posavskog goniča u izvrsnu stanju, dobar u lovu zeca, lisice, srnjaka i divlje svinje. Kontakt-osoba: Dragan Benković, Orašje, mob. 063 202 498. Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. KINOLOGIJA OBUKA PASA PTIČARA Socijalizacija, obuka na hladno i izlazak u lovište Pas mora uvijek znati da je u rukama jačega i da ste vi vođa čopora. Uvijek budite sami sa psom, jer uz nazočnost drugih osoba ili drugih pasa vaš učenik neće biti koncentriran na zadanu mu lekciju. U radu sa štenetom morate se čuvati nervoznih i grubih postupaka jer takvim postupcima stvarate nervozno i plašljivo štene, što će vam u konačnici donijeti velike probleme u obuci. G ledajući često, u sezoni lova na prepelicu, pse ptičare kako divljajući po parcelama razgone divljač, moj dugi staž lovca i kinološkog suca daje mi za pravo napisati nešto o obuci pasa ptičara. Obuka pasa ptičara veoma je težak i složen proces i ne bih ga preporučio svakom lovcu, a posebice ne ljudima „tankih živaca“. Ptičar uči brzo ako se s njim radi od najmlađe dobi i ukoliko ga vodi iskusna ruka, a svaka načinjena pogreška u obuci vraća vas na početak i veliko je pitanje hoćete li ikada uspjeti popraviti krivi potez. Obuka je psu potrebna da mu se što bolje razviju prirođene osobine, da se usmjeri njegovo ponašanje i da mu se razviju refleksi prije njegove zrelosti. Tako se teorija pretvara u praktičnu školu bez koje dresura u biti nije ništa. Trajanje obuke ovisi o karakteru psa i stupnju koji se želi www.lovackisavez-hb.ba postići obukom s jedne strane, kao i o znanju i iskustvu učitelja s druge strane. Kvalitetna obuka s uravnoteženim psom u svakom slučaju traje od dva do tri mjeseca. Svaki ptičar, čak i iz istoga legla, nije jednak potencijal, samim tim niti jednako pogodan za obuku. Ako niste u stanju biti tvrdoglaviji od pojedinih primjeraka, bolje je na vrijeme odustati. U protivnom, nećete postići zadovoljavajući rezultat. Pas mora uvijek znati da je u rukama jačega i da ste vi vođa čopora. Uvijek budite sami sa psom, jer uz nazočnost drugih osoba ili drugih pasa vaš učenik neće biti koncentriran na zadanu mu lekciju. U radu sa štenetom morate se čuvati nervoznih i grubih postupaka jer takvim postupcima stvarate nervozno i plašljivo štene, što će vam u konačnici donijeti velike probleme u obuci. Osobno sam obuku ptičara podijelio u tri faze, ne vodeći strogo računa o njihovoj vremenskoj dužini. Logično je da kvalitetnije i inteligentnije štene brže uči, što samo po sebi skraćuje trajanje pojedine faze obuke. PRVA FAZA – SOCIJALIZACIJA I OBUKA KOD KUĆE Socijalizacija šteneta najvažnija je životna škola svakoga psa, bez obzira na to o kojoj je pasmini riječ, jer mu dolazi u vrijeme kada ste ga odvojili od majke, kada je samo i nesigurno i kada mu je vaša pažnja najpotrebnija. To je, u biti, uvođenje šteneta u stvarni život i upoznavanje sa svime što ga okružuje i što ga u životu očekuje, počevši od laganoga zveckanja posudice iz koje jede, druženja s drugim psima, vožnje u automobilu, upoznavanja drugih domaćih životinja, buke automobila koji prolaze cestom, dolaska drugih ljudi u njegovu blizinu, prelaska preko raznih zapreka i još mnogo za njega neugodnih situacija. Kada vaše štene sve ovo prevlada, možete se pohvaliti da imate socijalizirano štene. Ovo nije teško postići ako svakoga dana odvojite samo dvadeset minuta za igru sa svojim štenetom, pod uvjetom da je ono zdravo, a to će biti samo ako nije gladno, ako je očišćeno od unutarnjih i vanjskih parazita i ako je cijepljeno protiv zaraznih bolesti. Vrijeme navikavanje na okolinu iskoristite i za laganu obuku usmjeravanja šteneta na ono što mu je i što mu nije dopušteno. Primjerice, nije mu dopušteno da čim otvorite vrata boksa istrči van i skače po vama, grize vam hlače i prlja vas. Da biste to spriječili ponesite sa sobom tanku mladicu (šibu), i kada otvorite vrata, uz oštru zapovijed „Ne“ lagano ga kvrcnite po njušci. Ili primijenite metodu njegove majke: zgrabite ga za kožu na gornjem dijelu vrata, protresite i malo grublje odgurnite uz oštru zapovijed „Ne“. Štene će u početku pokušavati ostvariti svoje namjere, ali budite uporniji od njega i rezultati će uskoro biti vidljivi. Jedini je način stvaranja poslušnosti uporno ponavljanje istih metoda obuke. Ovaj način možete koristiti i prilikom davanja hrane, samo namjesto zapovijedi „Ne“ koristite zapovijed „Čekaj“ , jer štene ne smije početi jesti dok mu vi ne dopustite uz zapovijed „Uzmi“. Te dvije zapovijedi, „Čekaj“ i „Uzmi“, poslije će vam biti od velike koristi u praktičnom lovu. Zapovijed „Čekaj“ koristit će vam pri obuci psa da ostane miran na polijetanje divljači ili kada vaš pas probija „fermu“ drugom psu, a samim tim mu stvarate naviku sekundiranja psu koji stoji na divljač. Ovo sve odrađeno je sa štenetom od 2,5 do 4 mjeseca starosti, i pod uvjetom da je proljeće. U zimskom razdoblju niti bih uzimao štene, niti ga bilo komu preporučam. Zima klimatski nije pogodna ni za pravilan rast šteneta, niti za bilo kakvu obuku. Kada ste ovo uspješno odradili slijedi navikavanje na ogrlicu i povodac, dolazak na poziv hodanja uz nogu, donošenje raznih loptica koje mu bacate, navikavanje na vodu, na pucanj i upoznavanje sa svijetom ptica. 41 KINOLOGIJA Za svaku zapovijed uvijek trebate koristiti istu riječ, a potpun „popis“ zapovijedi je sljedeći: dođi, čekaj, uzmi, nazad, daj, traži, naprijed, aport (donesi), ne, sjedi. Pri rasporedu lekcija vodite računa o njihovoj težini i uskladite ih s uzrastom i zrelosti psa, jer sve pasmine ne sazrijevaju jednako brzo. Prostor mi ne dopušta sve lekcije pojedinačno opisati, pa ću lagano prijeći na drugu fazu obuke. DRUGA FAZA – OBUKA NA HLADNO Druga faza obuke produžetak je prve faze, uz nešto intenzivnije treninge i uz male korekcije nekih loših izvedbi. Obuka na hladno znači da vaš štenac, kojemu je već šest mjeseci, ima priliku sve osjetiti. On već svaki dan pliva najmanje pola sata, aportira sve s kopna i iz duboke vode, registrira nosom sve vrste ptica u polju i u vodi, čvrsto stoji na domaću mačku, predaje aport bez ustezanja, sjedi i čeka na zapovijed, ide uz nogu nevezan, mirno se vozi u autu, naviknut je na pucanj itd., itd., samo nema pravo osjetiti u ustima toplu divljač. Za štene je topla divljač samo zalogaj mesa i ako samo jednom osjeti da je može rastrgati ili čak dio pojesti, imat ćete velikih problema da ga od toga odviknete. Zato koristim zamrznutog goluba, patku ili prepelicu, koju će štene bez ustezanja aportirati i ispravno vam je predati. Treniram ga na hladno još oko mjesec dana, a već sa sedam mjeseci uvodim ga u treću fazu obuke. TREĆA FAZA – IZLAZAK U LOVIŠTE U lovištu mi je bitno učvrstiti mu poslušnost i stajanje na divljač, a ostalo dorađujem u hodu. Prošle, 2011. godine odgojio sam štenca koji je sa 6,5 mjeseci lovio prepelicu ravnopravno s odraslim i zrelim psima, čak je ponekad imao više sigurnih markiranja od njih. Međutim, ovako mladoga psa koji „sve zna“ morate i dalje pažljivo brusiti, jer idealno u životu ne postoji ma koliko mi mislili da znamo više od drugih. Hirovi mladoga psa dolaze do izražaja tek u pubertetu, i ako o tome ne vodite računa možete upropastiti sve što ste do tada postigli. Napominjem da iskusan vodič strogo vodi ra- Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Odgojeno brojno leglo čuna da ne preoptereti mladoga psa i da treninge uskladi s njegovim mogućnostima. Ovo sve napisano je u kratkim crtama, kao putokaz ljubiteljima ptičara kako mogu uz mnogo truda, malo znanja i malo sreće, priskrbiti sebi i svome ljubimcu barem malo uživanja, kako u lovu tako i na utakmicama pasa ptičara. Zdravko Pranjić-Brižankić Kuja s potomstvom i vlasnicima I z lovačke literature je poznato da pas okoti najčešće od 4 do 8 štenadi. Manje je poznato da nisu rijetka legla s 10, pa i više štenadi. Ovakav slučaj nedavno se dogodio u Vitezu. Kuja posavskoga goniča Biza-Bena, vlasništvo mladoga lovca Vlade Šarića, na svijet je donijela desetero štenadi – po pet muških i ženskih. Štenad potječu od izuzetnih lovnih roditelja. Ono što je rijetkost jest da je kuja, uz svesrdnu pomoć i dodatne napore vlasnika, uspješno odgojila svih desetero štenadi. U trenutku fotografiranja štenad su bila stara šest tjedana, nakon čega su se već mogla odvajati od majke. Brigu o kuji tijekom bremenitosti i poslije okota vodili su vlasnik Vlado Šarić i sin Ivo. Na ovaj način, ranim angažiranjem, stvaraju se najbolji lovački i kinološki kadrovi. Svih desetero štenadi distribuirano je na području Viteza i okolnih mjesta, od kojih su šestero preuzeli lovci. Nadamo se da će njihovi glasovi odzvanjati poljima, dolinama, brdima i planinama Viteza i okolice, na zadovoljstvo svojih vlasnika. Baš kao i glasovi njihovih roditelja. A Ivo i druga djeca koja se lagano uvode u lov i kinologiju jamstvo su da će smjena generacija, do koje će sigurno doći jednoga dana, proći bez velikih poteškoća. To je jamstvo kontinuiteta lovstva i lovne kinologije u ovoj lovačkoj udruzi. Ivica Drmić 42 Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. KINOLOGIJA Kinološka udruga POSAVAC, Orašje Tri kinološke priredbe O d kraja kolovoza do sredine listopada, Kinološka udruga „Posavac“ iz Orašja upriličit će tri kinološke priredbe. Kad ovaj broj Hoop!-a bude u rukama čitatelja, prva će biti već održana, i to 26. kolovoza, u suradnji s LD „Fazan“ iz Odžaka. Druga priredba – državna izložba pasa svih pasmina – održat će se 30. rujna ispred gradskih bazena u Orašju, a treća – smotra, IPO i utakmica C na fazana – upriličit će se 13. listopada ove godine na lokalitetu lovačke sekcije Kopanice, kod lovačke kuće Kovačevac. Ovim putem pozivamo sve zainteresirane lovce i ljubitelje pasa da uveličaju ove događaje, da privedu svoje pse na ocjenu te tako udovolje zakonskoj normi glede načina lova sa psima. Svaki pas koji dođe na smotru, utakmicu ili izložbu mora imati rodovnik i biti cijepljen neposredno prije same aktivnosti. Sve potrebne obavijesti možete naći na našoj inernetskoj stranici: www.posavacorasje.org, putem interneta možete se i prijaviti na priredbu, a možete s nama kontaktirati i telefonski, na brojeve: 063 841 482 ili tel./faks 031 772 527. Ova slika govori više od riječi od prošle CAC izložbe u Orašju. Najljepši pas izložbe u Orašju Adam Dabić U suradnji s Kinološkom udrugom „Posavac“ iz Orašja, LD „Fazan“ iz Odžaka organiziralo je 26. kolovoza 2012. ocjenu eksterijera lovačkih i službenih pasa te ispit prirođenih osobina na fazana za ptičare. Smotra je održana u krugu hotela „Nova Lađa“ u Novom Gradu, a IPO u lovištu Mera. Sudio je Tomislav Čanić iz Bosanske Gradiške. Na ocjenu eksterijera privedeno je 13 pasa (5 epanjol bretona, 2 engleska špringer španijela, 2 njemačka kratkodlaka ptičara, 4 njemačka oštrodlaka ptičara). Ocijenjeno ih je 12, a jedan pas, zbog neispravnog zubala, nije ocijenjen. Na ispit prirođenih osobina u radu kontinentalnih ptičara u polju bez odstrela privedeno je 12 pasa. Deset ih je položilo IPO, a dva nisu. Svi su psi dobili diplome o sudjelovanju na smotri i promotivni materijal. Izabrana su i tri najljepša psa smotre. Njemački oštrodlaki ptičar – mužjak Matije Jurića iz Zorica osvojio je pehar kao najljepši pas u eksterijeru. Njemački oštrodlaki ptičar – mužjak Sulejmana Puzića osvojio je pehar kao drugi pas u eksterijeru. Špringer španijel – mužjak Benka Galića osvojio je pehar kao treći pas u eksterijeru. Na ispitu prirođenih osobina u radu, plasman je bi sljedeći: njemački oštrodlaki ptičar – mužjak Ante Sebešića iz Vojskove www.lovackisavez-hb.ba Lovačko društvo FAZAN, Odžak Ocjena eksterijera i IPO osvojio je pehar kao najbolji pas u radu. Špringer španijel – mužjak Benka Galića osvojio je pehar kao drugi pas u radu, a njemački oštrodlaki ptičar – mužjak Sulejmana Puzića osvojio je pehar kao treći pas u radu. Smotra je bila dobro posjećena, organizacija korektna, što ne znači da ne može i ne treba biti i bolja. Nedžad Garić 43 RIBOLOV Juniori u punom zamahu RIBOLOVNE AKTIVNOSTI NA RIJECI LAŠVI Državno i federalno prvenstvo u mušičarenju V eć je i ranije pisano o aktivnostima na rijeci Lašvi, posebice o fly fishingu, po hrvatski mušičarenju. Ova vrsta natjecanja u posljednjih se desetak godina ovdje skoro udomaćila. Ima u BiH dosta lijepih, na sreću i dalje čistih rijeka, koje svojom ljepotom izazivaju i mame ribolovce i ostale ljubitelje prirode i čistih voda da provedu koji dan ili bar koji sat u njihovoj okolici. Na brojnim su rijekama na njihovim najljepšim dijelovima formirani reviri. To su lijepo uređena područja, bez bilo koje vrste otpada i svega onoga što prirodno ne pripada vodi. Na njima su organizirane službe za održavanje, hranjenje ribljeg fonda i čuvanje 24 44 koju riječ i o tome. Cijeli teren revira podijeli se na sektore i na ribolovna mjesta unutar sektora. Dužina ribolovnog mjesta ovisi o broju natjecatelja i dužini revira, ali nije manja od 25 m. U svakom su sektoru suci i mjeritelji ulovljene ribe. Svaka se ulovlje- na riba mjeri i evidentira. Nakon određenog vremena natjecatelji zamjenjuju mjesta u sektoru, a zatim mijenjaju i sektore, kako bi uvjeti lova bili što pravedniji i ujednačeniji, jer nikada nisu svi dijelovi revira jednako dobri, odnosno jednako loši. Na Pobjednici u kategoriji seniora sata na dan. Svake se godine dva puta poribljavaju, jer se riba dijelom raziđe i po ostalom riječnom koritu, uzvodno ili nizvodno. Nešto tomu doprinesu i bujice, koje su u planinskim područjima češće. U noćnim satima, ponekad ovdje upadaju i krivolovci. Riba se lovi isključivo umjetnim mamcem, odnosno suhom mušicom (površinskom), strimerom ili ninfom, ali bez povratne kuke. Sva se riba pažljivo skida s udice i vraća u rijeku, vodeći računa da se ne ošteti. Riječ je o salmonidima (sve vrste pastrva, lipljan i mladica). I u raznim natjecanjima samo spomenute vrste ribe dolaze u obzir, ali moraju biti veće od 20 cm. Kad je spomenuto natjecanje, nije naodmet kazati Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. RIBOLOV kraju se sve izmjereno zbraja i boduje, oduzimaju se negativni poeni i pravi se rang-lista ekipa i pojedinaca. Dodjeljuju se diplome za sudjelovanje, medalje za prva tri mjesta, medalja za najdužu ulovljenu ribu, te medalja pojedincu za ferplej (poštenu igru). Pobjednici idu na natjecanje višega ranga, a ostali se pripremaju za neku iduću prigodu. Busovačka udruga sportskih ribolovaca prihvatila je da ove godine bude organizator državnog prvenstva u mušičarenju za juniore U-14 i U-18 (mlađi i stariji juniori). Osim toga, određeno je da se na istom mjestu održi i federalno natjecanje, sedam dana poslije državnog. Busovačkim je ribolovcima na taj način ukazano veliko povjerenje, ali je to istodobno bila i velika odgovornost. Upravni odbor Udruge odmah je održao sjednicu i rasporedio poslove i zadatke svakoj grupi i svakom pojedincu. Dobro je bilo to što je u rano proljeće Lašva bila poribljena, pa se o tome nije trebalo brinuti. Riječno je korito dodatno očišćeno s obje strane, nanovo su obilježeni sektori i ribolovna mjesta, određeni su suci, mjeritelji ribe i druge osobe zadužene za prateće poslove. Državno prvenstvo u mušičarenju za juniore upriličeno je 15. srpnja ove godine. Prijavilo se 17 natjecatelja, iz Zenice, Konjica, Banjaluke i Busovače. Neki su otkazali u posljednji trenutak. Bilo je zanimljivo pogledati tu dječicu. Neki kao da su tek završili peti razred osnovne škole. Stariji su juniori imali dosta prikladnu opremu, oni mlađi baš i nisu. Zadivljuje s kakvom lakoćom ova momčadija zabacuje, skida ribu, kako se vlada potpuno sportski. Na tome bi im mogli pozavidjeti i oni koji su vršnjaci njihovih očeva i djedova. Posebice ističemo uvježbanost i sportsko ponašanje mladeži iz Konjica, koji su doveli dvije ekipe. Prvo mjesto u kategoriji mlađih juniora osvojio je Adnan Arnaut iz Konjica, u kategoriji starijih najbolji je bio Miloš Ković iz Banjaluke, a najdužu ribu ulovio je Rijad Redžić iz Konjica. Vrijeme www.lovackisavez-hb.ba Pobjednici u kategoriji juniora je bio dobro, a voda „taman“, ni mutna ni previše bistra, što odgovara strimeru i ninfi, a može i suha muha. Djeca su imala lančpakete, doručak, ručak i sve što im je zatrebalo. Sedam dana poslije, 22. srpnja, na Lašvu je došlo 45 natjecatelja iz 13 općina FBiH, ogledati se i provjeriti tko je najbolji mušičar u Federaciji BiH za 2012. godinu. Natjecanje je trajalo po dva sata u svakom od tri sektora, dakle ukupno šest sati čistoga mahanja. Bilo je stanki za doručak i ručak, a ostalo je vrijeme bilo podređeno ribolovu. Vrijeme je bilo idealno, ni hladno, ni prevruće. Voda bistra, vodostaj dobar, a ribe dovoljno da svaki natjecatelj nešto „izvadi“. Ulovljene su, pa puštene u vodu, 474 ribe. Pojedinačni pobjednik je Ivica Krišto-Bela iz Busovače, a najbolja ekipa bila je „Una“ iz Bihaća. Da se busovačka udruga sportskih ribolovaca, kao doma- Ivica Krišto-Bela, pobjednik za 2012. ćin ovoga natjecanja, pokazala u najboljem svjetlu, svjedoče i riječi Erne Kardaš, povjerenice natjecanja: „Za ovakvo ozračje, koje fali na mnogim našim natjecanjima, sve pohvale domaćinu, SRD ‘Busovača’. Ovo društvo može poslužiti kao primjer ostalim sportsko-ribolovnim društvima kako se organizira jedno ribolovno natjecanje, kako se dočekuju i ispraćaju natjecatelji i treneri. Upućujemo iskrene čestitke SRD ‘Busovača’ i njegovu predsjedniku Ivici Tomičiću“. U ovoj prigodi, spomenut ćemo nekolicinu onih koji su svojim primjerom ponukali i druge da se angažiraju i da se tako ovaj veliki posao i zadatak uredno pripremi i završi. To su: Ivica Tomičić, predsjednik Udruge, Vejsil Musakadić, upravitelj Revira, Željko Milinović, glavni sudac, Boro Bilić, sektorski sudac, Željko Varešković, sektorski sudac, Ivica Marić, sektorski sudac, Miralem Ekmeščić, te mnogi drugi koji su svojim radom i uslugama doprinijeli uspješnom završetku ovih natjecanja. Bistro!, dragi sportski ribolovci, do nekoga novog druženja. Dobroslav Vrdoljak 45 PLANINARSTVO XVI. DANI PLANINARA HERCEG BOSNE Riječi hvale za domaćina Tomislav Čanić Dražen Pažin (lijevo) S edamnaestog, osamnaestog i devetnaestog kolovoza 2012. u Roškom Polju održani su XVI. Dani planinara Herceg Bosne. Organizator je bila Planinarsko-ekološka udruga „Zavelim“ Roško Polje, a suorganizator Planinarski savez Herceg Bosne. Planinarsko-ekološka udruga „Zavelim“ osnovana je prije godinu dana i ima četrdesetak članova. Kao organizator ovoga veoma značajnog susreta, pokazala se u najboljem izdanju. Mnogo truda i rada na kraju se isplatilo. Lijepo je bilo biti sudionikom ovoga susreta, a još je ljepše bilo vidjeti i čuti zadovoljne goste sa strane koji su imali samo riječi hvale za domaćina. Ovom susretu planinara bili su nazočni čelni ljudi Planinarskog saveza Herceg Bosne (PSHB): predsjednik Dražen Pažin, dopredsjednik Branko Bago i tajnik Miljenko Bošnjak. Iz Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) nazočio je dopredsjednik Tomislav Čanić. Po riječima Bože Serdarušića-Šumara, predsjednika Planinarsko-ekološke udruge „Zavelim“, ovom je susretu nazočilo oko 350 planinara (planinari iz planinarskih društava PSHB i planinari iz HPS), a uz njih se našao i dobar dio mještana koji su se u ova tri dana družili s planinarima. Hvala Bogu na lijepu vremenu, i na svemu što se događalo u ova tri dana u Roškom Polju. Organizatoru i suorganizatoru, kao i svim sudionicima ovoga planinarskog susreta, kapa dolje. Hvala i nekolicini donatora i sponzora, počevši od Općine Tomislavgrad i mnogih drugih koji su pomogli organizirati susret na ovaj ili onaj način. Uz mnogobrojne bogate zabavne i sportske sadržaje te uspone na sam vrh Zavelima Kolakovac (1347 m n. v.) u nedjelju, na dan zatvaranja, mnogi od planinara nazočili su pučkoj svetoj Misi u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana u Roškom Polju. U nedjelju u popodnevnim satima, prije zajedničkog ručka i molitve župnika Joze Radoša-Đoke, uslijedilo je obraćanje predsjednika planinarskih društava domaćinima, dodjela zahvalnica i razmjena darova. Kad su u pitanju hrana i piće može se slobodno reći da je bilo svega napretek, a svakako valja spomenuti subotnji gulaš koji spremiše Marko i Mate, a Štefan je na dan zatvaranja ovog uspješnog i nezaboravnog trodnevnog druženja spremio vrhunski grah sa slaninom i kobasicama i tako se još jednom pokazao kao vrstan majstor od kuhinje. Nakon zajedničkog ručka došlo je i vrijeme da se krene svojim kućama, uz srdačne pozdrave i stari planinarski pozdrav „Vedro“. Do ponovnog susreta, ako Bog da. Ante Đikić 46 Pješačenje ... ... pa odmor Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE Ispod staroga hrasta V iše mu je od četiri stotine godina, kazuju oni koji se u to razumiju, a meni se čini kao obični dubčić, desetak metara visok. Obgrljeno mu hrapavo i gobeljavo stablo sivim klesanim kamenjem, jer to i kao oltar povremeno služi, a istinska je ikona kamenoj katedrali na Brijegu. Ispod stabla, čiju zelenu kosu mrsi topla kolovoška bura, vidim desetak sijedih glava kako blaženo hladuju, i to mi ideju dade – napisati nešto o tim mudrim, srebrom izvezenim glavama i hrastu što im pomalo tromi mozak rashlađuje. Polovica od njih su stari lovci! Neko im blaženstvo niz lica teče kao da su tek neku divljač ustrijelili, a stari hrast im, jedva zamjetnim titranjem grana i sitnoga lišća, rashlađuje orošena lica. Čuda li velikoga, kako ranije nisam uočio ljepotu i korisnost toga starca i tisuće drugih što po šumama i dolinama rastu i umiru, baš kao i mi ljudi! QUERCUS ROBUR (PEDUNCULATA – lužnjak; SESSILIFLORA SALISB – kitnjak) Zacijelo, jedno od najčešćih europskih vrsta drveća (može dosegnuti starost i preko tisuću godina) koje ljudskomu rodu pruža višestruku korist na svim mogućim poljima i potrebama. U industriji i građevinarstvu odvajkada se koristi kao podloga za gradnju kuća i mostova na vodama. (Čuo sam legendu da je Venecija sagrađena na hrastovini, koja je rasla i na našim planinama ne samo slavonskoj, jer je hrast našega kamena nekoliko puta tvrđi i otporniji na truljenje – Čabulja, Čvrsnica, Vran, Ljubuša, Raduša...). Od hrastova se drveta grade najrazličitije vrste buradi za vino i druge potrebe u poljoprivredi i stočarstvu; njegovim se plodovima još i danas hrani stoka, pogotovo mnoge vrste divljači, čak i ljudi u gladnim godinama. Mnogi drvoredi i parkovi su lijepi zahvaljujući hrastovima koji tako ponosno odolijevaju gromovima i svim vremenskim nepogodama, a svaki čovjek na selu zna da je hrastovo drvo za ogrjev među najkaloričnijima. A, tek za lijek i hladovinu! Osim ove dvije vrste navedene u naslovu, postoji još nekoliko vrsta hrasta, a kod nas je još poznato pod imenom medunac i cer. U narodu hrast još nazivaju: ljutik, strž, brdnjak, crni hrast... Biljari kazuju da su za lijek sve vrste hrasta podjednako korisne i da je prava šteta što ih ljudi više ne rabe u tu svrhu, kada nam je već Bog dao tako rasprostranjenu biljku i imamo je na svakom koraku. Hrastovi se razlikuju po obliku lista i duljini peteljke, te po kori i plodu (žiru). Naravno, drukčija je i struktura same drvene mase, primjerice od www.lovackisavez-hb.ba cera se ne mogu praviti bačve jer ispušta tamnu masu u vino, što su nekada loši podrumari zlorabili kako bi dobili tamnu boju vina. Za lijek se koriste: mlada kora, list, plod (žir) i češer (šiška). Kora se guli s mladih grančica i mlazova dok je još zelene boje i suši se u hladu na propuhu. Mladi pupoljci i lišće se beru kada hrast cvate a šiške kada narastu i još imaju sirovinu u sebi. Žir ne beremo već kada ujesen sazrije i sam opadne, onda ga skupljamo za različite potrebe – za stoku ili lijek. Kora, omlasci, žir i šiške sadrže mnoge kemijske tvari podobne za različite ljudske tegobe: tanin, hrastaninska, citronska i galus kiseline, šećer, pektin, škrob. Žir još sadrži dosta bjelančevina i masti, što u biti pogoduje za prehranu ljudima i životinjama. Čaj od kore i mladih izdanaka dobar je: protiv upale želudca i crijeva, čireva u trbuhu, upale bubrega, jetara, protiv žutice, šećerne bolesti, osipa na koži, dijareje, usne duplje i grla, krvavog povraćanja i krvavog kašalja, protiv trovanja nekim biljkama i gljivama, trovanja alkoholom i nikotinom, ispadanja debelog crijeva i hemoroida... Dovoljno je piti samo dvije šalice čaja dnevno. Kupke i oblozi od rastvora kore i izdanaka dobre su za stare rane, gnojne čireve, ekceme, ozebline, gušavost, mokre lišajeve… Kava od žira jako je dobra za: mokraćni mjehur, rahitis, otjecanje žlijezda, kroničnu mršavost, katar očiju, otečenu slezenu... Kod spremanja kave žir treba oguliti i isjeckati na komade kao zrno kave, onda lagano pržiti na slaboj vatri dok ne postane svijetlo smeđe. Nije potrebno mljeti poprženi žir već ga samo malo u avanu istucati. Samljeveni češeri su, također, izuzetno sredstvo za: zaustavljanje svih vanjskih i unutrašnjih krvarenja, protiv narasloga trulog mesa, protiv otrovanja olovom, bakrom i kositrom... Učinkovitost hrasta odavno je poznata medicinskoj znanosti, tako se po ljekarnama može nabaviti pripravak od hrasta pod imenom Gallae, a poznat je kao jako dobro sredstvo protiv povraćanja. Mnogi narodi list i žir drže kao čudotvorno, čak magijsko sredstvo, pogotovo za seksualnu i svaku drugu izdržljivost i potenciju, plodnost, tjeranje zlih duhova... Crno vino iz bačve koju mi je otac napravio potpuno primitivnim alatima od domaće hrastovine, davne 1936. godine, moje je najveće iskustvo o ljepoti i korisnosti hrasta. Blago Lasić 47 GASTRONOMSKI KUTAK Divlji zec, mariniran s pancetom, u umaku s gljivama - „špikovani“ U svakom slučaju vrijedi truda ovo jelo. Malo izgleda zahtjevno, ali su to sve uobičajeni zahtjevi, a jelo je visoko cijenjeno i još više kvalitetno, ako se i u priliku pripremi na ovakav način. Mislim da je ovo jelo, uz zeca pripremljena u povrću, jedno od najkvalitetnijih i najkorisnijih jela od zeca, ako ne i najljepše. Fra Franjo Mabić D ivljega zeca se najprije očisti i opere, potom isječe na željene komade. U svaki komad, ovisi o veličini, napravi se rez kojih dva centimetra i unutra se stavi komadić jednako rezane pancete. Sve se posloži u posudi i pravi mariniranje u crnom vinu, bobicama borovice, koje zrnce papra, kolutićima limuna, lovora ružmarina i bosiljka. Ovo se ostavi preko noći u hladnjaku da odstoji. Mjere ovise o količini zečjega mesa i o posudi u kakvoj ga slažete. Tako će jednako i duljina kuhanja i pečenja ovisiti o količini, uostalom, kao i kod svih drugih jela. Ovdje je riječ o obiteljskoj kuhinji, a ne o vrhunskim hotelima u kojima je najvažniji izgled i slaganje jela, dok je ukus na drugom kolosijeku, a oni koji blaguju i ne smiju naći manu jer će im se reći da nisu dorasli mjestu gdje su došli ili još uvrjedljivije, pa stoga klimaju glavom i iskazuju zadovoljstvo. To nama nije cilj. Jedini cilj je ukus da se blaguje u obiteljskom ozračju sreće i veselja i da svaki recept, odnosno jelo, povećava obiteljsku radost i susret za stolom, kao i prijateljstvo u prijateljskom ozračju. Marinirano meso se ocijedi i stavlja na nauljenu posudu u zagrijanu pećnicu na dvjesto Celzija. Meso treba dobiti s obje strane jednako smeđu boju pečenja. Koji put u pečenju ga treba preliti dobrim konjakom. Kada je meso dobilo ovu željenu boju onda se prelije onom marinadom koju smo izmiješali s vrhnjem i paprom. Može u obzir doći i koji bolji topljeni sir, a čak i gorgonzola. Na ovo treba smanjiti temperaturu na oko sto i pedeset stupnjeva i peći još oko pola sata. Sada izvadimo pečeno zečje meso neka se i malo ohladi. Onaj umak od zečevine se izmiješa sa senfom, zapravo dodajemo senf, papar i sol po potrebi, i malo soka limuna. Gljive u međuvremenu izrezane popirjamo na maslacu s najosnovnijim začinima soli i papra, odnosno feferona ili ljute paprike – po volji, želji ili navikama. Gljive umiješamo u naš umak ili umak u gljive, posve je svejedno. Sada prelijemo našu zečevinu ovim umakom. Pri samom kraju kuhanja kada su već sastavljeni umaci i gljive… Divlji zec, marinirani s pancetom, u umaku s gljivama… Najnovija knjiga našega suradnika fra Franje Mabića Divlji zec se marinira najmanje desetak sati, a obično se to čini uvečer da prenoći u hladnjaku 48 Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. ZABAVNI KUTAK NAPRAVA ZA MJERENJE TEMPERATURE Autor: mariofil soldo FILMSKI ZASLON MANOMETAR STATI KOME NA ... GRAD U ZAMBIJI MLADO OD KOZE (ZBIRNA IMENICA) SASTOJAK ZEMNOG PLINA MJESTO U ALBANIJI “GRAM” NOVINAR DENIS ODREDITI U TANČINE NAMET (TURsKO CARSTVO) ANTON KIKAŠ MOGRANJ, ŠIPAK NAJVEĆA I NAJLJEPŠA ŠUMSKA KOKA, NA SLICI OBRADITI KLESANJEM NAPAD, NASRT, JURIŠ ZVONCE NA KONJSKOJ OPREMI OTPADAK OD SIJENA “RABAT” RADIJ MANJI LIST PAPIRA PTICA PJEVICA ... ZA NOKTE ILI ... ZA KOSU PERSONAL, OSOBLJE LOKVA ČEŠKI SKLADATELJ LEOŠ U ONO PROŠLO DOBA MATO LOVRAK POHVALNE PJESME “METAR” “ČELIK” HRV. KNJIŽEVNIK RICOV KRALJ HEROD POMOĆNI ALKARSKI KONJ (JEDEK) PJEVAČ IZ RIJEKE, MARKO SINJSKA GANGA GRČKI MITOLOŠKI LETAČ KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE POTVRDNA RIJEČ ZADANO VRIJEME Pucanje od smijeha Frano Vukoja PREDNOST DAMAMA Mariofil Soldo   S    www.lovackisavez-hb.ba O Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslovi su već upisani u mrežu. ACETATI, ALAMO, ARAK, ATENA, CARITA, CATA, GAD, IL, ILIR, IMARET, IMETAK, KAĆA, KIMATI, LAGATI, MES, OLAREVIĆ, PIRIN, PRODIKA, RIV, ROSIKA, SAMARI, ŠKOPAC, ŠVICARSKI SIR, TP, VILICA – Dobro, kad će konačno to pivo? – upita lovac konobara. – Pričekajte, moram najprije poslužiti one dame tamo! – Dobro, je li ovo gostionica ili čamac za spašavanje? – uzvrati lovac. NIJE GAZIRANO – Popio sam jednu litru – priznaje lovac supruzi . – Je li gemišta? – Dvije litre vina, kakvog gemišta, znaš da mi je doktor zabranio gazirano – pojasni lovac. RIKVERC Lovac u bračnom savjetovalištu. – Zagrlite li koliko često svoju suprugu? – upitaše ga. – Da, da, svaki put kad vozim na rikverc – pojasni im lovac. SLAVLJE Mujo prijavljuje nestanak svoje supruge. – A kad je nestala? – pitaju ga u policiji. – Prije, hik, deset dana. – I tek sad prijavljujete nestanak, gdje ste bili do sada? – Slavio s rajom u kafani – pojasni Mujo. TEMPERATURA – Doktore, Fata mi ima temperaturu. – A je li visoka? – upita liječnik. – Ma, nije, burek joj s glave mogu jesti – „pojasni“ Mujo. 49 IN MEMORIAM JOZO JURIŠIĆ (1929. – 2012.) Iznenadnom smrti, u 83. godini života prestalo je kucati plemenito srce našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege lovca Joze Jurišića. Fizički nas je napustio, ali njegov pravedni i mukotrpno izgrađeni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Mravinjac i lovačku udrugu ostat će trajno u našim srcima. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Jozo, za sve predivne zajedničke trenutke kojih ćemo se uvijek sjećati. Počivao u miru Božjem uz naše molitve i svakidašnje sjećanje. i lovački ispit. Cijelu svoju lovačku karijeru proveo je u našoj udruzi. Bio je skroman, vrijedan i častan čovjek, dobar majstor svoga zanata, uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov, lovačke pse i lovačka druženja. Bio je primjer mlađim lovcima da shvate prave vrijednosti bavljenja lovom. Ne zna se što mu je bila veća ljubav: lovački psi, među kojima je obožavao posavske goniče, ili lovačka druženja. I u jednom i u drugom crpio je dodatnu snagu u borbi s teškom i opakom bolesti. Smrću pokojnoga Ivice najviše su izgubili njegova obitelj, zatim lovna jedinica „Jelovac“, te lovačka udruga u cjelini. Brojni lovnogospodarski i lovnotehnički objekti na kojima je bio „glavni majstor“, šale, dosjetke, sviranje na harmonici i pjesme trajno će nas podsjećati na našega Ivicu. Počivao u miru Božjem! LO „Vitez“, Vitez svoje zasluge, nagrađen je Odličjem prvoga reda. Ponosni što smo bili njegove kolege, s ljubavlju ćemo čuvati uspomenu na njega. LD „Radovanj“, Posušje STANISLAV GRLE (1977. – 2012.) MILAN JAKOVLJEVIĆ (1964. – 2012.) U cvijetu svoje mladosti, kada je mogao svojoj obitelji, svomu narodu i lovcima Ljutoga Doca priuštiti obilje radosti, marljiva rada kako je inače u životu obnašao svaki povjereni mu posao i lijepih lovačkih trenutaka, kakvi su bili u njegovoj prisutnosti, iznenada i tragično nas je napustio čovjek i lovac, tako blage i prijamčive naravi i dobrote koja će svima nedostajati. Ljutodočki lovci će ga se uvijek s dubokom sjetom spominjati, jer će im nedostajati tako jedna bezazlena duša, iz čije nutrine je izvirao osmijeh za ljude i istinska skrb za divljač i prirodu. U 48. godini života, nakon teške bolesti, napustio nas je naš dragi Milan. Bio je miran, tih, samozatajan i, nadasve, pošten. Obitelj je uzdržavao radeći u Hrvatskoj. Pri svakom dolasku kući, slobodno je vrijeme provodio u lovu, gdje je bio korektan i cijenjen. Bio je član sekcije Lug, i ta je sekcija, ali i cijelo Društvo, Milanovom smrću mnogo, nenadoknadivo izgubila. Tuga za njim još je veća jer još nije prošlo ni godinu dana otkako je tragično stradao njegov mlađi brat Ivan, zvani Jedri, također lovac. Neka obadvojica počivaju u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg LD „Pavlovica“, Novi Travnik VLATKO ANTUNOVIĆ (1943. – 2012.) Bio je uzoran član sekcije Klobuk. Lovački ispit položio je 7. ožujka 1997. godine. Velika ljubav za lovom i lovstvom nije ga mogla odvojiti od njegova Klobuka, pa makar to bila i Njemačka u kojoj je radio. Veličina ovoga lovca i čovjeka ogleda se i u njegovoj velikodušnosti, naime svoju je zemlju darovao da se na njoj izgradi lovačka kuća za potrebe lovaca iz Veljaka. Lovačka Udruga „Kravica“, sekcije Klobuk i Veljaci, neizmjerno su mu zahvalni. Počivao u miru Božjem! LD „Vepar“, Prozor-Rama OBLJETNICA HUL „Kravica“, Ljubuški MIRKO GLAVINIĆ (1942. – 2012.) NAZIF GARIĆ-NASKO (1938. – 2012.) Nakon duge i teške bolesti, u 74. godini života napustio nas je naš kolega i počasni član Društva Nazif Garić-Nasko. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi sekcije Bosna i njegove lovne grupe zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima. Svojim riječima i djelima neprestano je dokazivao da voli svoje bližnje te da ima ispravan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu. Uvijek spreman za šalu na svoj ali i na tuđi račun, davao je vedrinu i raspoloženje kako na sjednicama tako i na lovačkim druženjima. Njegov vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali živjet će i dalje u našim uspomenama. Kao dobar lovac ali prije svega čovjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali. LD „Fazan“, Odžak IVICA KRIŠTO (1954. – 2012.) Nakon duge i teške bolesti, 7. kolovoza 2012., u 59. godini života, iz naših redova zauvijek je otišao naš cijenjeni kolega, prijatelj i lovac Ivica Krišto. Član naše lovačke udruge postao je 1979. godine, kada je položio 50 Redove naše udruge zauvijek je napustio naš kolega lovac i prijatelj Mirko Glavinić. Njegovu ljubav prema prirodi i lovu, koju je s nama nesebično dijelio, nikada nećemo zaboraviti. Ostalo je prazno mjesto u našim redovima, ali će Mirko živjeti u našim mislima i uspomenama. Velika mu hvala za sve trenutke provedene s njim i za sve što je učinio za našu udrugu. Počivao u miru Božjem! LU „Jadran“, Neum MIRO GRBAVAC (1951. – 2012.) Pokojni Miro bio je uzoran član sekcije Grab. U dugogodišnjem lovačkom stažu – lovački je ispit položio 22. siječnja 1973. godine – pomogao je u svim segmentima rada sekcije i Udruge. Pri puštanju divljači bio je jako korektan i veliki zaštitnik prirode i životinja. Mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za sekciju Grab i Udrugu. Počivao u miru Božjem. HUL „Kravica“, Ljubuški JOSIP ČOVIĆ-PERUNIĆ (1950. – 2012.) Blatske suhe ledine, još nezreli vinogradi i tek pokošena strništa izgledaju tako tužno i tromo, nakon Tvoga odlaska u vječnost, baš kao i sve kolege lovci s kojima si živio, lovio i surađivao. Uistinu si nas zadužio i visoku nam ljestvicu postavio u smislu skrbi za divljač i prirodu, pogotovo za human i prijateljski odnos prema ljudima. Tvoj doprinos kao iskusna lovca i prijašnjega predsjednika tako brojne sekcije, može se iskazati dubokom zahvalnošću svih nas, svakidašnjim sjećanjem na Tebe i pogledom na kuću i pčelinjak, što zrače kao da su iz raja pobjegli. Istinski uzor i primjer kako se treba vladati i odnositi prema životu uopće. Neka Ti blaga bura rashlađuje tek ocvjetalo uzglavlje u šutljivim Kraljevinama što kriju Tvoje tijelo, a duša neka posjećuje naša sjećanja i budi nam uspomene na djela dobroga čovjeka i lovca! LD „Mosor“, Široki Brijeg STIPE ODAK (1979. – 2011.) JOZO PINJUH-JOJA (1963. – 2012.) U 49. godini života, iznenada nas je napustio naš kolega i prijatelj Jozo-Joja, član sekcije Trn-Čerigaj. Za svoga ne baš osobito dugačkog lovačkog staža, uvjerio nas je da je bio uistinu pravi zaljubljenik u lov i njegove čari. Bio je čovjek kojeg su svi rado voljeli vidjeti u društvu, u svojoj blizini. S ljubavlju ćemo čuvati uspomenu na dane koje smo proveli s njim. Neka mu je vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem. Ovih dana navršila se godina dana otkako s nama nije naš prijatelj, lovac i veliki zaljubljenik prirode Stipe Odak. Neumoljiva i teška bolest prerano ga je uzela iz naših redova. Sjećanje na njega budi u nama tugu, ali i ponos i zadovoljstvo što smo s njim lovili, družili se i živjeli. Posebice se osjeća praznina u njegovoj sekciji Ograđenici. Za sve učinjeno još jednom velika mu hvala i počivao u miru Božjem. HLU „Orao“, Čitluk LD „Mosor“, Široki Brijeg ŠIMUN-ŠITO KARAMATIĆ (1931. – 2012.) Nakon kraće bolesti, u 82. godini ugasio se život Šimuna-Šite Karamatića, jednoga od najstarijih posuških lovaca. Lov i lovačka druženja postala su dio njegova života u vrijeme kad se to dvoje umnogome razlikovalo od današnjega. Nije tada bilo mnogo lovaca, gotovo bi se moglo reći da su se međusobno poznavali svi članovi jedne lovačke udruge, i zato je bilo više prijateljstva, solidarnosti i međusobnog razumijevanja nego danas. Kao istinski lovac i ljubitelj prirode, Šito je obilježio svoje vrijeme. Obilježio ga je, ponajprije, pravilnim razumijevanjem sebe kao lovca, protiveći se svemu što nije istinski lovačko i prihvaćajući sve što je za dobrobit prirode i svijeta u njoj. Za ZVONKO REZIĆ (1964. – 2011.) IVO BREZOVIĆ (1934. – 2012.) Dana 12. kolovoza 2012. preminuo je Ivo Brezović, jedan od najstarijih članova Lovačke udruge „Sava“ Orašje i član sekcije Kostrč. Lovac je postao 30. kolovoza 1981., a za svoje zasluge u lovstvu nagrađen je Odličjem 3. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Dragi Ivo, rado ćemo se sjećati tebe i tvojih lovačkih priča i pošalica. S tugom te ispraćamo, i neka ti je vječna slava i hvala. Dragi naš Zvonko, prošla je godina dana od tvoje iznenadne smrti, ali Ti si i dalje s nama u našim lovovima, druženjima, pričama. S ponosom se sjećamo svih trenutaka provedenih s Tobom, Tvoj lik kao da i sada vidimo, Tvoj glas kao da i sada čujemo... Počivaj u miru u svome Crnču, koji si toliko volio. LD „Mosor“, Široki Brijeg LU „Sava“, Orašje Broj 84, srpanj - kolovoz 2012. Istinski terenac Dacia Duster 4x4 Već od 23.999 KM 5 GODINA GARANCIJE ILI 100.000 km www.dacia.ba Dacia. Pouzdana, bez obzira na sve. GUMA M d.o.o. Bišće Polje bb, 88100 MOSTAR, Tel. 036 352 915, Fax. 036 352 911, e-mail: [email protected] Zadržavamo pravo tiskarskih i drugih pogrešaka, te izmjene cijena. Modeli na slici se ne odnose na navedene cijene. U cijenu je uračunat PDV. Rijecˇi su djela! LX-106 LX-101 LX-104 LX brzojavi Hrvatske pošte Mostar LX-100 LX-103 LX-105 Brzojave je moguće poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar. LX-102 LX-108 LX-111 LX-109 LX-107 LX-110 LX-115 LX-113 LX-114 LX-112 besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba