INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, STUDENI - PROSINAC 2011. GODINA xIV., BROJ 80. MJERE ZAŠTITE I UZGOJA DIVLJAČI U ZIMSKIM UVJETIMA LOVAČKA VEČER U MOSTARU, STOCU I POSUŠJU ..... iz sadržaja ..... str. 5. U zimskim danima, brojne obveze u lovištu Mjere zaštite i uzgoja divljači u zimskim uvjetima Čestit Božić i sretna Nova godina! ..... str. 7. Lov crne divljači Najčešće se lovi hajkom, uz pomoć pasa goniča ..... str. 14. Alpski kozorog (Capra Ibex l.) Jedna od najtrofejnijih divljači Europe ..... str. 36. Kako obraditi i ocijeniti dragocjeni lovački trofej Obradba i ocjenjivanje trofeja vuka ..... str. 45. Božika – božikovina (Ilex aquifolium) Dugovječni simbol božićne radosti Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON IMAGES Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 IZ SAVEZA RAZGOVOR O OZBILJNIM VETERINARSKO-LOVAČKIM TEMAMA Zadovoljstvo rezultatima sastanka Ivica Lučić Lovci su mogli i željeli čuti odgovore na brojna pitanja U organizaciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačkoneretvanske županije, u Mostaru je, u petak 16. prosinca 2011., održan sastanak o temi aktualnog stanja i aktivnostima u lovstvu na području ove županije, kao i na području FBiH i cijele BiH. Težište u radu sastanka bilo je na provedbi aktivnosti i obvezama lovačkih organizacija u prevenciji svinjske kuge i postvakcinalnom nadzoru oralne vakcinacije lisica u BiH, te na provedbi Zakona o lovstvu na području Hercegovačkoneretvanske županije. Sastanak je imao i edukacijski karakter jer su sudionicima sastanka prezentirani načini i metode uzimanja uzoraka od divljih svinja za prevenciju svinjske kuge, kao i uzoraka lisica za testiranje na bjesnoću. Sastanku su, uz resornog ministra Donku Jovića i njegove suradnike Lenku Herceg, Nesiba Mutapčića i Rasima Badžaka, nazočili i predstavnik Ureda za veterinarstvo pri Vijeću ministar BiH Dženo Hadžović, koordinator projekta oralne vakcinacije lisica u BiH Nedžad Hadžialić, vođa projektnog tima za iskorjenjivanje bolesti životinja pri 4 EU Ian Robertson, profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu – Odjel za patologiju Senad Prašović, te predstavnici lovačkih društava koja djeluju na području Hercegovačkoneretvanske županije, članica SLOuBiH i LSHB, predvođeni Safetom Nožićem i Željkom Džidićem, te tajnikom LS HB Ivicom Lučićem. Nakon uvodnih riječi ministra Jovića, o provedbi projekta prevencije svinjske kuge kod divljih svinja i načinu uzimanja uzoraka, kao i o kampanji oralne vakcinacije lisica u Ministar Donko Jović BiH, nazočne je upoznao predstavnik Ureda za veterinarstvo Dženo Hadžović. S kampanjom oralne vakcinacije lisica u BiH, s težištem na postvakcinalni nadzor, ulogu i obveze lovaca u tom dijelu kampanje, sudionike sastanka upoznao je koordinator projekta Nedžad Hadžialić. On je u vrlo detaljno objasnio proceduru prikupljanja uzoraka odstrijeljenih lisica od strane lovaca, načine njihove dostave do veterinarskih instituta, te način popunjavanja pratećih formulara i naplate za dostavljene uzorke. Također je istaknuo i neke moguće tehničke probleme vezane uglavnom za preuzimanje i dostavu uzoraka do veterinarskih instituta. Profesor s Odjela patologije Veterinarskog fakulteta u Sarajevu Senad Prašović u svome izlaganju upoznao je nazočne s aktivnostima Veterinarskog fakulteta u Sarajevu vezanim za kontrolu zdravstvenog stanja divljači u BiH. Prof. Prašović je također upoznao lovce s načinom prikupljanja uzoraka za svinjsku kugu i bjesnoću, ali i ukazao na potrebu prikupljanja uzoraka i od drugih vrsta odstrijeljene divljači, osobito dijelova unutarnjih organa, kako bi se utvrdilo stanje i ostalih bolesti od kojih obolijeva divljač na ovim prostorima. Nakon ovih izlaganja za riječ su se javljali predstavnici lovačkih društava tražeći konkretne odgovore vezano za njihove obveze oko dostave uzoraka za prevenciju svinjske kuge i oralnu vakcinaciju lisica, ujedno postavljajući pitanja resornom ministru Joviću i njegovim suradnicima vezana za nedobivanje suglasnosti na godišnje planove gospodarenja lovištem za lovnu 2010./11. godinu, što je dovelo do zabrane lova u ovoj županiji od strane federalnog lovnog inspektora i učestalih kontrola lovaca od strane policije. Lovci su ministra Jovića također pitali i što je s provedbom Zakona o lovstvu, odnosno, dokle se došlo s procedurom utemeljenja i dodjele lovišta na gospodarenje u ovoj županiji, ističući probleme u svome radu zbog zastoja, odnosno neprovedbe ovih procedura. Odgovarajući na pitanja lovaca ministar je istaknuo da će učiniti sve da se postojeća zabrana lova u ovoj županiji što prije ukine kako bi lovci mogli provesti aktivnosti i obveze vezane za odstrjel divljih svinja i lisica za uzimanje uzoraka za svinjsku kugu i bjesnoću. Što se tiče provedbe Zakona o lovstvu na području ove županije, ministar je upoznao lovce da su poduzete konkretne aktivnosti, da je prijedlog formiranja lovišta usvojen na županijskoj vladi i da će biti na dnevnom redu županijske skupštine već idućeg tjedna. Istaknuo je kako se nada i vjeruje da će županijska skupština usvojiti prijedlog formiranja lovišta, čime će procedura utemeljenja lovišta biti završena. Ministar je nazočne lovce informirao i da je u tijeku procedura donošenja županijskog zakona o koncesijama kao i plana prostornog uređenja županije, koji su veoma bitni u proceduri dodjele koncesija na lovišta, te da smatra kako će se sve aktivnosti oko koncesija i dodjele lovišta na gospodarenje privesti kraju na proljeće iduće godine. Poziv za ovaj sastanak dobili su i federalni lovni inspektor Sulejman Hašimbegović i policijski komesar HNŽ-a Amir Begić, ali se, nažalost, nisu odazvali pozivu. Po završetku službenog dijela sastanka, njegovi sudionici nastavili su neformalne razgovore ne skrivajući zadovoljstvo što je došlo do ovakvog sastanka i što je on nesumnjivo donio dobre rezultate. Zasluga je to ponajprije novoga županijskog ministra Donke Jovića, koji se na početku svog mandata lovcima predstavio u pravom svjetlu i pobrao njihove simpatije. Nadamo se da će tako i ostati. Broj 80, studeni - prosinac 2011. LOVIŠTE U ZIMSKIM DANIMA, BROJNE OBVEZE U LOVIŠTU MJERE ZAŠTITE I UZGOJA DIVLJAČI U ZIMSKIM UVJETIMA Mjerama zaštite štiti se mir u lovištu, koji mogu narušiti krivolovci i/ili prekobrojni predatori, a mjerama uzgoja se, u kritičnim zimskim razdobljima, osigurava prihranjivanje divljači kabastom, zrnastom, gomoljastom ili zelenom hranom Živko Rapaić P laniranje gospodarskih mjera u lovištu (zaštita i uzgoj divljači, uređenje lovišta, korištenje lovišta i divljači, mjere za smanjenje šteta od divljači…) obveza je predviđena Zakonom o lovstvu i podzakonskim aktima. Njihov oblik i opseg utvrđuje se u lovno-gospodarskim osnovama, a potanko se razrađuju u redovitim godišnjim planovima gospodarenja gdje se te mjere definiraju u skladu s podatcima o proljetnom stanju pojedinih vrsta divljači i predviđenim promjenama koje donosi godišnja dinamika razvoja (prirast priplodom i prelazak u više dobne razrede) kod pojedinih populacija. Normalno je da se u godišnjim planovima – uz oblik i opseg pojedinih mjera – utvrde i rokovi njihova izvršenja, kako bi poduzete mjere dale očekivane učinke. Ovo vrijedi i kad su u pitanju mjere zaštite i uzgoja divljači. Zadatci utvrđeni godišnjim planom uključuju i zimsko razdoblje, pa nam, za ovo razmatranje, ostaje samo podsjećanje na ono što nam je činiti da planirano što uspješnije provedemo. www.lovackisavez-hb.ba MJERE ZAŠTITE Mjerama zaštite lovišta i divljači, u današnjim uvjetima gospodarenja našim lovištima, pripada prvo mjesto. O uspješnosti poduzetih mjera zaštite ovise rezultati ostalih gospodarskih mjera. Ovim se mjerama štiti mir u lovištu, koji mogu narušiti krivolovci ili prekobrojni predatori, prati se zdravstveno stanje i razvojni proces svih populacija divljači, nadzire se stanje infrastrukturnih objekata i prate se posljedice nastale prirodnim pojavama. A sve to kroz nekoliko aktivnosti i obveza, koje ćemo spomenuti. Prvo, organizirana čuvarska služba treba učinkovito zaštititi populacije divljači u lovištu kako bi divljač, svaka posebno i u punom broju, kroz tekuće reproduktivne i razvojne procese postigla optimalne, planom predviđene rezultate. Zadatci stručne i čuvarske službe u zimskom su razdoblju jednaki kao i u ostalim godišnjim dobima. Naglašenija se pozornost poklanja događanjima u lovištu u razdobljima s debljim snježnim pokrivačem, kad je divljači otežano kretanje pa je povećana opasnost od predatora (lutajućih pasa, vukova i dr.) i, osobito, od krivolovaca, koji mogu ozbiljno poremetiti planirane razvojne procese kod divljači i zacrtane gospodarske ciljeve. Drugo, savjesno praćenje zdravstvenog stanja i razvojnog procesa populacija divljači i izvješće o uočenom, stalan je zadatak čuvarske službe i svih aktera u lovištu, a posebno pred sezonu i tijekom korištenja lovišta i divljači. Na temelju podataka terenskog osoblja, stručna služba lovišta načinit će konkretan prijedlog korištenja divljači, u kojem će, kod krupne divljači, predvidjeti da se iz lovišta najprije izluče ozlijeđene, na bolest sumnjive i uzgojno nepoželjne jedinke, a tek potom i trofejno dozrele, a kod sitne – da se iskoristi realan godišnji prirast, kako bi se u sljedeću reproduktivnu sezonu ušlo s poželjnom i (lovno-gospodarskom osnovom) planiranom spolnom i starosnom strukturom populacija. Treće, očuvanje svih infrastrukturnih objekata lovišta u funkcionalnom stanju. Uloga je infrastrukturnih objekata predviđenih osnovom da doprinesu lakšem postizanju očekivanih rezultata u gospodarenju lovištem. Objekti trebaju biti uporabljivi tijekom cijele godine. U zimskim mjesecima, sa stanovišta zaštite, pozornost posvećujemo zatvorenim čekama (uz hranilišta) 5 LOVIŠTE iz kojih se, u noćima s mjesečinom, prati stanje kod krupne divljači i predatora, i na temelju tih podataka odlučuje se o odabiru jedinki za izlučivanje. Istodobno se ustanovljuje brojnost s kojom se, u idućoj reproduktivnoj sezoni, može računati kod onih vrsta (medvjeda i divokoza, primjerice) koje u razdoblju proljetnog prebrojavanja (zbog dužeg trajanja zimskih uvjeta) mogu biti nedostupne. S ciljem zaštite, dužna se pozornost poklanja i očuvanju oznaka granica lovišta, brine se o prohodnosti staza za komunikaciju do hranilišta (kako bi ona bila dostupna divljači i radnicima koji se o njima staraju), čeka, koliba i drugih lovnotehničkih objekata. Odgovarajuća briga poklanja se i funkcionalnosti lovno-uzgojnih objekata, posebice onih koji služe čuvanju i ponudi hrane (stogovi, sjenici, koševi, hambari, trapovi, silaže i hranilišta). Četvrto, u mjere zaštite obvezno treba uvrstiti i najstrožu kontrolu primjene odredbe iz članka 57. ZOLa, po kojoj je „divljač zabranjeno uznemirivati i loviti u vrijeme kad je na prostoru na kojem je ugrožena poplavom, snijegom, požarom, poledicom i prirodnim nesrećama“. MJERE UZGOJA U mjere uzgoja divljači u zimskom razdoblju ponajprije se ubrajaju one kojima se, u kritičnim razdobljima, osigurava prihranjivanje kabastom, zrnastom, gomoljastom ili zelenom hranom. Bitno je naglasiti da se one mogu ostvariti samo ako je hrana – u opsegu predviđenom godišnjim planom – na vrijeme i uredno uskladištena i pripremljena za ponudu divljači u odgovarajućim hranilištima (koja se obvezno aktiviraju u razdoblju bez snijega, radi privikavanja divljači na njih) i ako se ona u krizno vrijeme uredno dopunjuju. U praksi se sve to obično prakticira na sljedeće načine: Prvo, kabastu hranu iz stogova raspoređenih po lovištu činimo dostupnom pred očekivani snijeg, i to skidanjem ograde koja ih je štitila u razdoblju ispaše domaćeg blaga, a iz sjenika – spuštanjem dnevnih količina sijena u jasle (pod sjenikom) u dane kad to smatramo potrebnim, kako bi je divljač koristila. Drugo, zrnastu hranu preživačima nudimo u koritancima ispod 6 jasala u sjeniku, medvjedima iz betonskih (automatskih) hranilica, divljim svinjama (i medvjedima) iz hranilica od traktorskih guma ili metalnih hranilica, a poljskim kokama ispod nadstrešnica. Treće, gomoljastu i zelenu hranu: krumpir, repu, čičoku i stočni kelj, divljači nudimo na njivama za divljač u lovištu (koju sama pronalazi), a samo gomoljastu još i iz trapova pokraj hranilišta. Ne smijemo, pritom, nikako zaboraviti vodu, koja je nužna za opstanak divljači. Krizna razdoblja mogu prouzročiti dugotrajne suše ili duža vremenska razdoblja s ekstremno niskim temperaturama. U takvim okolnostima vodeni tokovi i izvori presahnu ili se zamrznu, i za životne potrebe divljači voda postaje dostupna samo iz nesasušenih vlati trava, neodrvenjelih izbojaka drveća i grmlja, opalih plodova šumskoga voća (nezamrznutog – pod listincem), te gomolja (krumpira, čičoke ili repe) i stočnog kelja, koje divljač sama pronalaze u njivama za divljač ili su joj ponuđeni iz trapova. Četvrto, ako se nudi hrana iz trapova, valja je ponuditi u doba dana kad su temperature najviše i u količini koju će divljač pojesti prije večernjeg mraza (Neiskorišteni ostatci – smrznuti gomolji, neuporabljivi su i moraju se ukloniti s hranilišta!). U mjere uzgoja u zimskom razdoblju moramo svrstati i interventni izlov iz sanitarnih i selektivnih razloga, te redoviti odstrel prekobrojnih predatora, starih i trofejno dozrelih jedinki ostalih vrsta divljači u razini godišnjeg plana korištenja lovišta, kako bi, za sljedeću reproduktivnu sezonu, kod svih vrsta divljači ostala planovima predviđena brojnost zdravih i reproduktivno najkvalitetnijih jedinki i što povoljnija spolna i starosna struktura (kod krupne divljači). Na kraju, ne smijemo zaboraviti ni brigu o održavanju lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, a poglavito pristup (i ljudi i divljači) do hranilišta, pojilišta i skladišta hrane, kao i odgovarajući komfor za ugodan boravak u zatvorenim čekama i lovačkim kolibama radnika koji se brinu o zaštiti lovišta i uzgoju divljači. DOBITNICI ODLIČJA Odličje prvoga reda: Ivan Gavran i Ivica Ćorić iz LD „Radovanj“ Posušje te Pejo Lucić, Lovro Ferinčević i Joso Lukić iz LU „Kuna“, Domaljevac. Odličje drugoga reda: Ivan Mitar iz LD „Radovanj“ Posušje te Ivo Madžarević, Slavko Iljazović, Đuro Kesić i Pejo Vorgić iz LU „Kuna“, Domaljevac. Odličje trećega reda: Jozo Begić, Krešo Galić, Josip Budimir, Venco Bakula, Veselko Kovač, Ivan Šušnjar i Radoslav Kovač iz LD „Radovanj“ Posušje te Ivo Banović, Luka Gašparević i Roko Dujmenović iz LU „Kuna“, Domaljevac. Broj 80, studeni - prosinac 2011. LOVNA DIVLJAČ LOV CRNE DIVLJAČI NAJČEŠĆE SE LOVI HAJKOM, UZ POMOĆ PASA GONIČA Lov na divlju svinju naporan je, atraktivan, uzbudljiv, pun napetosti, pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanje u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti. U svakome lovu a posebno u lovu ove divljači, nužna je maksimalna opreznost i disciplina Mladen Bešlić D ivlja svinja vrlo je snažna i otporna divljač. Veoma je brojna, i ima je u svim našim lovištima, od Dalmacije, Hercegovine, Bosne do Posavine. Lovci je veoma rado love kako zbog atraktivnosti samoga lova, tako i zbog kvalitete njezina mesa i kapitalnih trofeja – kljova. Prema našem Zakona o lovstvu, divlja svinja spada među nezaštićenu divljač, i kao takvu možemo je loviti tijekom cijele godine, dakle od 1. siječnja do 31. prosinca. Izuzetak je lov krmače i prasadi, njih je dopušteno loviti od 1. kolovoza do 31. prosinca. Divlja se svinja lovi na mnogo načina, ovisno o vrsti terena i mjesnim običajima i tradiciji, ali ih sve možemo svrstati u tri grupe: lov čekanjem, lov prigonom ili hajkom i lov sa psima (goničima), koji mnogi lovci drže najatraktivnijom vrstom lova. Lov divlje svinje čekanjem. Divlje se svinje čekaju na mjestima gdje dolaze na hranu i na rubovima šuma pri prolazu na obradive površine gdje izlaze u potrazi za hrawww.lovackisavez-hb.ba nom. Obično izlaze noću, pa treba izabrati noć s mjesečinom. Kod lova divljih svinja osobito treba obratiti pozornost na pravac vjetra jer su vrlo osjetljive i lako osjete čovjeka po mirisu i tada brzo pobjegnu. Posebno je potrebno napomenuti da pri ovoj vrsti lova nema uspjeha ako lovac potpuno ne miruje (nema, dakle, kašljanja, škripanja, kuckanja…), ako puši, ako se pokreće ili ako je nemiran, jer to svinje odmah osjete i daleko ga zaobiđu. Za lov čekanjem možemo odabrati i kaljužišta, gdje svinje izlaze za toplih dana na kaljužanje. No i ovdje je, da bi se odabrao pravi primjerak za odstrel, nužno pozorno promatranje. Prigon ili hajka. Prigon je najpogodniji grupni lov na divlju svinju. Takav je lov obično popraćen pokazivanjem dobrih lovačkih običaja. Za organizaciju lova na divlju svinju prigonom potrebno je zadovoljiti vrlo zahtjevne uvjete. Sve mora biti unaprijed planirano i dogovoreno, a svi sudionici u lovu, lovci i pogoniči, moraju striktno ispunjavati svoju zadaću. Dovoljno je da samo jedan sudionik u lovu postupi mimo naputaka i ne-lovački, pa da svima pokvari zadovoljstvo i upropasti prigon. To govori da u ovakvom lovu mogu sudjelovati samo odlični lovci, spremni svoje nagone disciplinirano podrediti uspjehu lova. U prigonu treba isključiti želju za samoisticanjem, a treba se natjecati sam sa sobom i s drugima u stezi i obavljanju svoje zadaće. Ovo je način grupnog lova kod kojeg lovci na stajalištima dočekuju divljač koju im goniči prigone. Jedna grupa lovaca zauzima čeke na pogodnim mjestima, ovisno o terenu i vodeći računa o pravcu vjetra, a druga grupa lovaca ili samo hajkači pokreće divljač i nagoni je na lovce. U hajci se puca na divljač koja je ispred lovaca i na divljač koja je prošla lanac lovaca. Kad se hajkači ili lovci koji se u pogonu približe na puškomet, lovnik daje znak da se može pucati samo na divljač koja je prošla liniju lovaca. Kod ovih načina lova potrebna je stroga disciplina, jer su ozljede lako moguće. Lovovođa obvezno daje znak za početak i svršetak lova te znak kad se ne smije pucati ispred sebe nego iza sebe. Lov s goničima. S goničima se lovi u pokrivenim lovištima, šumama i brdskim lovištima, gdje je lov s drugim pasminama otežan ili čak nemoguć. Odlika je goniča da po svježim tragovima noćnog ili jutarnjeg kretanja divljači pronađu divljač, pokrenu je i tragom gone po mogućnosti tako dugo dok divljač ne dođe pred lovca. Gonič ne smije brzo zagubiti divljač i odustati od traga. Kad lovac dođe u lovište, odabere pogodno mjesto eventualnog prolaza divljači i pusti psa. Dobar pas mora sam naći divljač, pokrenuti je i goniti. Ako je više pasa, na glas prvog koji digne divljač i ostali se pridružuju i glasno gone. Često samo jedan od njih, obično najbrži, prati trag, a drugi samo slijede njega glasno goneći. 7 LOVNA DIVLJAČ No ako onaj koji slijedi trag izgubi divljač, i ostali mu se pridružuju u traženju. Ako više pasa goni, gonjenje duže traje, jer suparništvo goni pse da duže izdrže. Dobra strana lova s goničima je ta što lovac po glasu uvijek može ocijeniti gdje se divljač nalazi i od kuda je može očekivati, pa se ima vremena pripremiti za siguran odstrel. Za one mlađe lovce ili pak one neiskusnije, dobro je znati da kod pogona divljih svinja redovito prva u krdu ide starija krmača, iza nje su mlađe krmače i nazimad ženskog spola, a prasad nastoje održati korak. Muška grla drže začelja krda, te je na samom kraju najstariji vepar. Poznavanje ovakvog poretka omogućuje lovcu izbor grla za odstrel. Psi. S obzirom na način lova i na konfiguraciju i veličinu terena na kojem lovimo, razlikujemo dvije vrste lova i dvije grupe bitno različitih pasa svinjara. Na području Posavine i sjeverozapadne Bosne, za lov su pogodni brak-jazavčari, goniči, lovni terijeri. Na području Srednje Bosne, Hercegovine i Dalmacije, kratkonoge pasmine pasa i psi kratkog traženja i kratkog gona gotovo su neupora- 8 bljivi. Na ovakvim područjima goniči su nezamjenjivi. Da bismo odgojili kvalitetnog goniča na divlje svinje, potrebno je više elemenata uklopiti u jednu cjelinu. Divlje svinje može uspješno goniti i na mjestu držati samo oštar i ustrajan pas. Bojažljivo štene, loše naravi i slabog karaktera, nemojte ni pokušavati obučavati za lov divljih svinja, neće vam uspjeti sigurno. Štene koje se samostalno udaljava od vlasnika te ima nagon za istraživanjem, a pogotovo ako voli detaljizirati na bilo kakvu tragu i trudi se riješiti ga, ima šanse postati perspektivan pas svinjar. Čime loviti divlje svinje. Na početku smo rekli da je divlja svinja vrlo snažna i otporna vrsta divljači koja, ako nije dobro pogođena odgovarajućim zrnom, daleko odlazi i ugiba u vrlo nepreglednim i teško pristupačnim gustišima. Što se tiče dvojbe nositi u ovakav lov karabin ili sačmaricu, to ovisi, prije svega, o načinu lova i lovnim terenima. Kako se ova divljač najčešće lovi hajkom uz pomoć pasa goniča, lovcima u pogonu preporuča se nošenje sačmarice. Što se tiče streljiva za sačmaricu, to je nova dvojba – koristiti krupnu sačmu ili pojedinačno zrno (kuglu). Iako je kod lovaca popularna, krupnu sačmu (devetak) često osporavaju i naši i svjetski stručnjaci za balistiku. Zakon o lovstvu dopušta pucanje iz sačmarica na crnu divljač samo pojedinačnim zrnom i to na udaljenosti do 40 metara. Usprkos svemu, mnogi tvrde kako stalno koriste krupnu sačmu i kako im je baš ona bila vrlo učinkovita i uspješna. Ali će isto tako prešutjeti i mnoge promašaje i ranjavanja pucanjem na cilj udaljen 25 ili pak 30-ak metara. Klasična zrna za pušku sačmaricu, popularno zvana brenneke, zbog velikog kalibra, što znači velike površine poprečnog presjeka, teže se probijaju kroz zrak od malih zrna karabinskih pušaka, brzina im se naglo smanjuje a putanja je veoma zakrivljena, te zrno ubrzo završava na tlu. Zbog veoma zakrivljene putanje zrno za pušku sačmaricu potencijalno je manja opasnost u lovu od karabinskog zrna koje ima veliki domet i može pogoditi neželjeni cilj i na većim udaljenostima. Zrno za sačmaricu gubi brzo energiju, ali za lovce to nije jako bitno, jer se puca na malim udaljenostima. Noviji su modeli zrna za sačmarice potkalibarni (kalibar zrna manji od kalibra puške). Kugle se nalaze u plastičnom omotaču koji se nakon napuštanja cijevi zbog otpora zraka odvaja od zrna, a zrno veće početne brzine od „klasične“ jer je lakša i manje površine presjeka, lakše svladava otpor zraka, ima položeniju putanju i stoga omogućuje gađanje na većim daljinama od klasične kugle. Zrno za pušku sačmaricu kalibra 12/70 ima prednost pred kalibrom 16/70, a pogotovo pred kalibrom 20/70. Magnum punjenja su u prednosti pred standardnim kalibrima, a 12/76 ima zaista respektabilnu energiju, veću od nekih srednjih karabinskih kalibara. Dakako podrazumijeva se da je riječ samo o kraćim udaljenostima, do nekih 50 metara. Kombinirane i triling puške također su vrlo učinkovite u lovu divljih svinja, pogotovo one s kalibrom karabinske cijevi 7x65 R i 8x57 JRS, ali nažalost, zbog velike cijene ove su puške slabo zastupljene kod naših lovaca. Za lovce koji na čekama dočekuju pogonom pokrenute divlje svinje svakako je najučinkovitiji lovački karabin. Što se tiče izbora kalibara njih je zaista velik broj, a kako se gađa uglavnom svinja u pokretu, poželjniji su jači kalibri i sa zrnom težim od 10 grama. Naši lovci imaju uglavnom karabine kalibara 7x64, 30-06 i 8x57. Sva tri su odlična za spomenutu vrstu lova, uz pravilan izbor zrna. Svi oni su tvornički upucani na 160-170 metara i pad zrna na udaljenosti od 300 metara im je oko 30 centimetara. Opasnosti u lovu na crnu divljač. Lov na divlju svinju je naporan, atraktivan, uzbudljiv, pun napetosti, pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanje u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti. Kod svakoga lova a posebno lova ove divljači zahtijeva se maksimalna opreznost i disciplina. U slučaju nastrela (ranjavanja) divljači događaju se zanimljive, ali nekada i dramatične i veoma opasne situacije. Lovac najčešće podlegne strasti brzog traženja ranjene divljači. Takve ishitrene rabote bez dobro izvježbanog i pouzdanog psa znaju biti itekako kobne, kako za psa tako i za samog lovca. Vepar je divljač tvrda na ranu i ako na udaljenosti do 200 metara ne zalegne, obično traži teren gdje se može dobro braniti, primjerice neku guštaru, a u njoj je traženje bez psa rizično. Vrlo je bitno pripomenuti da bi zbog sigurnosti pogoniči trebali biti posebno odjeveni, primjerice imati signalni prsluk, crvenu ili narančastu kapu ili maramu…, jer najuspješniji je lov koji završi bez stradavanja. One koji se ne pridržavaju pravila trebalo bi isključivati iz lova. Lovci moraju znati da im opasnost može prijetiti i od samih divljih svinja. Krmača će napasti kad su ona i njezino potomstvo ugroženi, a ni vepar ne preže pojuriti prema lovcu. No uglavnom je riječ o teško ranjenom vepru, koji jedini spas vidi u obračunu s napadačem (lovcem). Treba biti pribran, unaprijed sebi odrediti „pričuvni položaj“, a poželjno je uz pušku nositi lovački revolver. Broj 80, studeni - prosinac 2011. ZAKONSKE MJERE KAKO S „MRTVE TOČKE“ U PRIMJENI ZAKONA O LOVSTVU NA POTEZU FEDERALNA VLADA, A ONDA ŽUPANIJSKE Vlada FBiH mora odrediti koja su to lovišta s posebnom namjenom i eventualno ih dodijeliti korisnicima. Zatim, županijska tijela mjerodavna za lovstvo, za lovišta koja su preostala nakon odluke federalne vlade o posebnim lovištima, moraju izraditi studije ekonomske opravdanosti davanja lovišta u koncesiju, za svako lovište posebno. I na kraju, županijske bi vlade, u suradnji s lovačkim savezima, trebale načiniti prijedloge županijskih zakona o lovstvu kojima bi se riješile sve dvojbe koje „onemogućuju“ potpunu primjenu Zakona o lovstvu Vjekoslav Kostijal D jelatnost lovstva u FBiH regulirana je trima temeljnim zakonima: Zakonom o lovstvu, Zakonom o udrugama i fondacijama i Zakonom o koncesijama. Dvojbe oko dodjele lovišta na gospodarenje vjerojatno potječu zbog nedovoljne međusobne usuglašenosti ovih zakona, ali i zbog nedorečenosti i nedovoljne jasnoće njihovih odredbi, što otkriva već i njihova površna analiza. ZAKON O LOVSTVU Članak 4. Zakona o lovstvu, djelatnost lovstva sistematizira u četiri skupine: gospodarsko lovstvo, gospodarsko-športsko lovstvo, športsko lovstvo i lovstvo posebne namjene. Članak 31. određuje da ovlast nad posebnim lovištima ima federalna vlada, a nad ostalim lovištima županijska ministarstva. Je li vlada Federacije donijela akt o proglašenju lovišta s posebnom namjenom i je li odredila korisnika lovišta? Članak 36. Zakona o lovstvu kaže: Lovište se daje na gospodarenje korisniku lovišta u skladu s ovim zakonom i Zakonom o koncesijama… Koja lovišta idu pod koncesiju, a koja www.lovackisavez-hb.ba pod lovozakup, kad već članak 39. govori o predaji lovišta na gospodarenje i sklapanju ugovora? Članak 39. Zakona o lovstvu kaže: O predaji lovišta na gospodarenje zaključuje se ugovor između županijskog ministarstva i korisnika lovišta. Koji ugovor? O koncesiji ili lovozakupu ili neki treći, možda čak i darovni ugovor? Ako se lovište daje pod koncesiju, ugovor o koncesiji obvezno mora sadržavati sve elemente iz članka 29. Zakona o koncesijama… Što ako se lovište ne daje pod koncesiju? Onda se vjerojatno daje u zakup. ZAKON O UDRUGAMA I FONDACIJAMA Članak 2. ovoga zakona izrije- kom navodi da su udruge pravne osobe čija temeljna svrha nije stjecanje dobiti. Znači, ne mogu se baviti gospodarskim aktivnostima kojima se stječe dobit. Članak 4. kaže: Udruge mogu obavljati nesrodne gospodarske aktivnosti (koje nisu srodne temeljnom cilju) samo preko posebno utemeljene pravne osobe. Te navodi da su nesrodne gospodarske aktivnosti one koje nisu povezane s ostvarivanjem temeljnih statutarnih ciljeva udruge. Nije dopušteno stjecanje koristi članovima udruge, dužnosnicima, članovima uprave i drugima, a iznimka su naknade za rad te naknade troškova vezanih za aktivnosti koje su utvrđene statutom udruge. 9 ZAKONSKE MJERE Što ako udruga obavlja gospodarske aktivnosti srodne temeljnim ciljevima i koje služe kao pretpostavka ostvarenja temeljnih ciljeva? Članak 26. navodi da udruga, u trenutku registracije, stječe svojstvo pravne osobe. Članak 38. navodi da imovinu udruge, između ostalog, čini i prihod ostvaren od gospodarske djelatnosti (dakako od gospodarske aktivnosti srodne osnovnim ciljevima udruge). Iz svega proizlazi da je udruga pravna osoba, da se može baviti gospodarskim aktivnostima koje su srodne temeljnom cilju definiranom statutom udruge bez osnivanja posebnog pravnog subjekta i da udruge ostvarenu razliku između primitaka i izdataka mogu koristiti samo za temeljne aktivnosti u postizanju cilja zbog kojeg su i utemeljene. ZAKON O KONCESIJAMA Članak 6. ovoga zakona pitanje koncesija rješava tako da za jedne koncesije ovlašćuje vladu Federacije BiH, a za druge županijske vlade, pa tako lov i ribolov spadaju u ovlast županije. Članak 25. kaže: Koncesionaru će se određeno dobro dati u koncesiju na temelju prethodno izrađenog elaborata o ekonomskoj opravdanosti koncesije. Proizlazi, prvo, da je za davanje lovišta (izuzev posebnih) mjerodavna županijska vlada, i drugo, da se koncesija daje na temelju elaborata o ekonomskoj opravdanosti koncesije. Ako se pak za jedan broj lovišta elaboratom utvrdi ekonomska neopravdanost njihova davanja u koncesiju, tada se ne zna što će biti s njima. Hoće li se ta lovišta dati nekomu na gospodarenje po ugovoru o zakupu, ili će pak županijsko ministarstvo gospodariti njima, ili će biti predana nekom na privremeno „čuvanje“ ili tomu slično? Prema tumačenjima nekih zaposlenika u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koncesija se ne može dati udrugama, nego samo gospodarskim društvima kao pravnim osobama. No mi ipak mislimo da udruge mogu dobiti koncesiju: - jer su pravne osobe - jer se mogu baviti gospodarskim djelatnostima koje su srodne temeljnom cilju definiranom u statutu - jer udruge, prema Zakonu o 10 lovstvu, osim ostalih uvjeta moraju osigurati lovište i divljač od šteta, ali i za štete koje načini divljač, i to osiguranjem kod osiguravajućeg društva, pologom kod banke ili hipotekom na objekte - jer udruge moraju s ministarstvom sklopiti ugovor u koji će biti ugrađeni svi relevantni obligacijski pravni elementi. Zar to nisu dovoljni argumenti da ministarstvo, davanjem prirodnog dobra u koncesiju udruzi, bude u cijelosti osigurano?! KAKO JE KOD DRUGIH (revire), imaju državni zakon o lovstvu, a za lov je potrebno imati lovački ispit. Ovakav tip organizacije lovstva pripada srednjoeuropskom revirnom sustavu, koji karakterizira izraziti naglasak na ekološkoj svijesti, zaštiti okoliša, edukaciji i obveznom lovačkom ispitu. Primjerice, u Slovačkoj su sva lovišta dodijeljena na gospodarenje na ovaj način: • Lovišta kojima gospodari država: 120 lovišta • Lovišta kojima gospodare lovozakupci: 320 lovišta • Lovišta kojima gospodare lovačke udruge: 1400 lovišta Ukupno: 1840 lovišta Radi usporedbe, pogledajmo nekoliko zemalja po temeljnim parametrima sličnih BiH. Postoje razrađeni i propisani kriteriji za dodjelu lovišta na gospodarenje, koji podrazumijevaju: - dobro gospodarenje u prethodnim razdobljima Površina u km² Slovačka 49.000 BiH 51.000 Hrvatska 57.000 Češka 79.000 Mađarska 93.000 Nama su, po osnovnim parametrima, najsličnije Slovačka, Hrvatska, Češka i Mađarska. Sve te zemlje imaju sličnu organizaciju lovstva, koja se temelji na podjeli na lovišta Stanovništvo Broj lovaca % lovaca u milijunima u tisućama u stanovništvu 5,4 55 1,02 4,6 50 1,08 4,5 56 1,24 10,2 110 1,08 10,0 55 0,55 - jake stručne službe - kvalitetne programe razvitka lovišta - stalnu i kvalitetnu edukaciju lovaca - vrijednost dosadašnjih ulaganja u infrastrukturu lovišta, i drugo. Zemlja Broj 80, studeni - prosinac 2011. ZAKONSKE MJERE Osim ovoga sustava, kojemu i mi pripadamo, u Europi postoje i skandinavski, anglo-saksonski te latinski sustav. Svi se ti sustavi međusobno znatno razlikuju. KAKO JE KOD NAS O tome kako je kod nas, pisali smo u više navrata, no držimo potrebnim ponoviti da je Zakon o lovstvu iz temelja promijenio položaj naših lovačkih udruga. Lovstvo sve više postaje gospodarskom granom i sa sobom nosi određene troškove i potrebe za novcem. (Udrugama se ne dopušta baviti srodnim gospodarskim djelatnostima, iako im Zakon o udrugama to dopušta). Da bi udovoljio svim zakonskim obvezama, korisnik lovišta mora odgovoriti i onim financijskim: - plaćanje lovozakupnine ili koncesijske naknade - osiguranje lovišta - naknada profesionalnim lovočuvarima - naknada stručnoj osobi - osjetno veće izdatke za obrazovanje - stroge i od inspekcijskih službi redovito kontrolirane obveze izvršenja planova prihrane, prehrane te izgradnje i održavanja lovno-tehničkih i lovno-gospodarskih objekata. Ove, i druge, financijske obveze udruge neće moći pokriti skromnim članarinama, pa će se morati okrenuti „gospodarenju“ resursom, što znači da će dio svog odstrela ili prostora koji im je stavljen na gospodarenje unovčiti kroz gospodarske djelatnosti, koje moraju biti u funkciji osnovnog cilja radi kojeg je udruga i osnovana (članak 4. Zakona o udrugama). Dakako, na prvom je mjestu lovni turizam, s pratećim aktivnostima vezanim za smještaj i prehranu gostiju (lovaca i izletnika u lovištu), kao i aktivnosti na očuvanju životne sredine, uzgoju divljači radi prodaje mesa i žive divljači, te edukaciji lovaca i srednjoškolaca. Ako pogledamo lovišta u četiri županije (Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska, Posavska i Unsko-sanska), njihova zastupljenost po namjeni je ovakva: - gospodarsko-športska: 28 lovišta ili 68 posto - gospodarska: 9 lovišta ili 23 posto - športska: 3 lovišta ili 7 posto - posebna: 1 lovište ili 2 posto. www.lovackisavez-hb.ba Kako su za izradbu ovoga pregleda korištene odluke županijskih skupština o utemeljenju lovišta (ukupno 41 lovište), ovakve se proporcije mogu primijeniti i na cijelu Federaciju BiH. Već iz definicije namjene lovišta vidljivo je da su i osnivači lovišta (županije) naglasili gospodarski karakter lovstva. Više smo puta pisali o situaciji u kojoj se nalaze lovci u FBiH, pa ponovimo to: • imamo zakonsku regulativu • imamo utemeljena lovišta • imamo lovce organizirane u lovačkim udrugama • lovci nemaju lovišta na gospodarenje • niti za jedno lovište ne postoji lovnogospodarska osnova. I sve to pet godina nakon donošenja Zakona o lovstvu. Takvu poziciju lovstva i lovaca, svojevrsnu agoniju, nije jednostavno već godinama promatrati, pa u cilju rješavanja predlažemo sljedeće: 1. Prije svega, vlada FBiH mora hitno odrediti koja su to lovišta s posebnom namjenom i eventualno ih dodijeliti korisnicima. Ovo je nužno kako bi županije mogle znati što im je ostalo u ovlasti. 2. Županijska tijela mjerodavna za lovstvo moraju hitno, za lovišta koja su preostala nakon odluke federalne vlade o posebnim lovištima, izraditi studije ekonomske opravdanosti davanja lovišta u koncesiju, za svako lovište posebno. Ovaj vrlo značajan posao treba uraditi struka, a cilj mu je utvrditi za svako lovište njegovu vrijednost, te eventualnu koncesijsku naknadu ili lovozakupninu. Dakako da će nakon izradbe takvih studija županijska vlada moći odlučiti koja joj se lovišta isplati dati pod koncesiju, a koja preostaju za lovozakup. Iz takvih će studija biti moguće zaključiti i o vrijednosti lovišta, pa i ponudbenoj cijeni. 3. Županijske bi vlada hitno, u suradnji s lovačkim savezima, trebale načiniti prijedlog županijskog zakona o lovstvu, kojim bi se riješile sve dvojbe koje su danas prisutne u zakonodavstvu i koje „onemogućuju“ potpunu primjenu Zakona o lovstvu. Pri tome bi, s obzirom na sva uočena nesuglasja ili nelogičnosti, nedorečenosti, mogućnosti različitih tumačenja jednog te istog pojma, i drugih manjkavosti, trebalo načiniti prijedlog županijskog zakona i podzakonskih provedbenih akata. Na temelju elaborata i parametara, za svako lovište u županiji koje je u njezinoj ovlasti nužno je izraditi i vrijednost lovišta oslanjajući se na kriterije iz postojećeg federalnog zakona o lovstvu, ali i na druge elemente. Jednako tako županijska bi vlada trebala donijeti jasne, transparentne i nedvosmislene kriterije za izbor najkvalitetnijeg ponuđača, a koji bi morali uzeti u obzir: • dobro gospodarenje u ranijem razdoblju • posjedovanje provjereno dobrih stručnih službi • kvalitetne programe razvoja • vrijednost dosadašnjih ulaganja u divljač i lovište • educiranost lovačkog kadra – članova • stanje kinoloških kapaciteta • spremnost ponuđača da se bavi lovnim turizmom • broj članova društva, i druge kriterije. Po mogućnosti, neka bude što veći broj kriterija čija se vrijednost može brojčano kvantificirati. Ovaj vrlo zahtjevan stručni posao županijska vlada i njezina stručna tijela mogu uraditi samo u suradnji s lovačkim savezom i uz angažman lovnih stručnjaka. Nadamo se da će ovakav pristup naići na plodno tlo i kod lovaca i kod županijskih vlasti, te da će se konačno moći razriješiti problem star pet godina. 11 PREVENCIJA BOLESTI ORALNA VAKCINACIJA LISICA U BiH Sudjelovanje lovaca ključno je za uspjeh postvakcinalnog nadzora Lovački savezi i lovačka društva u BiH pokazali su entuzijazam za kampanju i prihvatili obvezu da osiguraju potreban broj ciljnih uzoraka lisica, koje će dostaviti na sabirne punktove radi daljnjeg prebacivanja u veterinarske dijagnostičke institute, za što će lovcima biti isplaćene odgovarajuće novčane naknade Ivica Lučić N akon intenzivne medijske kampanje, provedba oralne vakcinacije lisica u BiH započela je u ponedjeljak 10. listopada, a završena u utorak 22. studenog 2011. godine. Kampanja je trajala 42 dana i bila bi završena do kraja listopada da nije bilo nepovoljnih vremenskih uvjeta, odnosno magle i kiše koji su uzrokovali gubitak dijelova ili cijelih dana predviđenih za 12 letove. Za potrebe kampanje obavljeno je ukupno 300 letova (svi s aerodroma u Prijedoru) i distribuirano ukupno 1.200.150 mamaca, odnosno 25 mamaca/km² . Tijekom 44 dana provođenja kampanje, jutarnji i poslijepodnevni letovi bili su mogući 17 dana, djelomice se letjelo 13 dana, a tijekom 14 dana letovi nisu bili mogući zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. To ukazuje da bi buduće jesenje kampanje u Bosni i Hercegovini trebale počinjati ranije, već u rujnu, kako bi se distribucija mamaca dovršila prije početka loših vremenskih uvjeta. POSTVAKCINALNI NADZOR Distribucijom mamaca završen je prvi dio kampanje, nakon kojeg slijedi postvakcinalni nadzor kao esencijalni dio kampanje oralne vakcinacije lisica i drugih vrsta divljih životinja protiv bjesnila. U svrhu provođenja nadzora vrši se odstrjel lisica ili se skupljaju one koje su pronađene uginule i dostavljaju se ovlaštenim veterinarskim dijagnostičkim inBroj 80, studeni - prosinac 2011. PREVENCIJA BOLESTI lisica, koje će dostaviti na sabirne punktove radi daljnjeg prebacivanja u veterinarske dijagnostičke institute, za što će lovcima biti isplaćene odgovarajuće novčane naknade. Dogovorena je fiksna naknada od 20 eura za svaku lisicu dostavljenu u sabirne punktove ili veterinarske dijagnostičke institute. Kako bi se uskladio broj uzoraka koje treba uzeti s područja svake općine ili lovačkog društva shodno njegovoj veličini, površine lovišta u hektarima pretvorene su u kilometre četvorne i određen je ciljni uzorak (broj lisica) za svako lovište: Lovišta manja od 100 km² - 1 uzorak Lovišta od 100 do 299 km² - 2 uzorka Lovišta od 300 do 399 km² - 3 uzorka Lovišta od 400 i više km² - 4 uzorka. SKUPLJANJE UZORAKA stitutima na testiranje. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da se za monitoring učinkovitosti programa oralne vakcinacije (otkrivanje biomarkera, serološko testiranje i incidencija bjesnoće) treba godišnje ispitati minimalno 4 ciljne životinje na 100 km². U slučaju Bosne i Hercegovine, čija je površina 51.197 km², teorijski minimalni broj uzoraka prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije je 2,047 životinje na 100 km². Prva kampanja postavkcinalnog nadzora provest će se tijekom prosinca 2011. i siječnja 2012. i bit će ograničena na cilj od približno 400 uzoraka lisica. Ukupan broj ciljnih uzoraka za Federaciju BiH su 172 lisice. Mapa plana leta za jedno razdoblje kampanje www.lovackisavez-hb.ba ULOGA LOVACA U POSTVAKCINALNOM NADZORU Tijekom jesenje medijske kampanje lovci i lovačke organizacije informirani su o oralnoj vakcinaciji lisica i njihova podrška i aktivno sudjelovanje u kampanji postvakcinalnog nadzora ključni su za njezin uspjeh. Lovački savezi i lovačka društva u BiH pokazali su entuzijazam za kampanju i prihvatili obvezu da osiguraju potreban broj ciljnih uzoraka U vremenu određenom za skupljanje uzoraka (prosinac/siječanj) lovci će, kao uzorke, uzeti: svježe leševe lisica koje se pronađu uginule u lovištu (moguće da su uginule od bjesnoće); odstrijeljene lisice za koje se sumnja da su oboljele od bjesnoće; odstrijeljene nasumce odabrane, odrasle i naizgled zdrave lisice. Lovci su obvezni prilikom kontakta s leševima nositi zaštitne rukavice za jednokratnu uporabu, a leševe lisica (ili drugih divljih mesojeda) stavljat će u čvrste plastične vreće koje se mogu zatvoriti špagom (vreće za smeće). Prikupljeni uzorci leševa razrađenim sustavom (vozilima instituta) dopremat će se u veterinarske institute u Sarajevu i Banja Luci, gdje će biti testirani. Sve potrebne informacije o broju uzoraka za svako lovačko društvo, vremenu uzimanja uzoraka u lovištu, sabirnim centrima, načinu distribucije uzoraka do veterinarskih instituta, formularima dostave te načinu isplate novčanih naknada za dostavljene uzorke, lovci će dobiti u matičnim lovačkim društvima, odnosno u lovačkom savezu. S obzirom na to da je kampanja oralne vakcinacije lisica projekt od općeg društvenog interesa i da spada u domenu javnih ovlasti lovačkog saveza i lovačkih društava, od lovaca se očekuje da savjesno i odgovorno izvrše ovu zadaću i pokažu, po tko zna koji put, da su spremni raditi za opće dobro i da je njihova uloga u društvu, lovištu i lovstvu pozitivna i nezamjenjiva. 13 LOVNA DIVLJAČ ALPSKI KOZOROG (CAPRA IBEX L.) JEDNA OD NAJTROFEJNIJIH DIVLJAČI EUROPE Alpski kozorog je krupna i impozantna divljač koja se odlikuje nizom morfološko-anatomskih i ekoloških karakteristika. Tipičan je predstavnik visoko-planinskih šupljorožaca, koji se prilagodio ekstremnim uvjetima života. Njegov su životni prostor planinski masivi iznad granice šuma. Živi u krdima na nepristupačnim vrletima i kamenjarima Mr. sc. Ivan Jurić Rasprostranjenost i brojnost. Alpski kozorog (Capra ibex) spada u porodicu šupljorožaca (Bovidae) i red pravih koza (Capra). Nekada je nastanjivao većinu visokih europskih planina. U 17. st. gotovo je potpuno istrijebljen. Prema pisanim podatcima, ostalo je samo nekoliko desetaka jedinki na području Gran Paradiso u Italiji. Godine 1878., kada je tamo bilo već oko 2000 kozoroga, posebnim zakonom oko 60.000 ha visokog gorja proglašeno je posebnim rezervatom. Nakon stroge zaštite vrsta je spašena. Danas nastanjuje najviše predjele Alpa. Najviše ih ima u Švicarskoj, potom u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji i Sloveniji. Procjenjuje se da ih na alpskom području ima više od 15.000. Slovenija ima ukupno oko 250 grla ove divljači, a na našim prostorima kozoroga poodavno nema. Vanjski izgled i opis. Kozorog je snažna, zdepasta životinja. Noge su mu srednje dugačke i snažne. Vrat mu je umjereno dugačak, snažan, a glava relativno mala. Mužjak je visok 90-100 cm, a dugačak 120150 cm. Rep mu je dugačak 10-15 cm. Odrasli mužjak teži 100-130 kg. Ženke su redovito manjih dimenzija i obično imaju od 50 do 60 kg. Tjelesna mu težina znatno varira, a ovisna je o dobi grla, godišnjem dobu i količini hrane u prirodi. Dlaka mu je ljeti crvenkastosiva, a zimi je duža i žućkasto siva. Na leđima je tamnija nego na bokovima, a po trbuhu, s unutarnje i stražnje strane nogu, svjetlija (svijetlosiva). Duž bokova pruža se tamni pojas dlake. Ispod donje vilice nalazi se omanji pramen duže dlake, tzv. brada. Rogove imaju muška i ženska grla, no znatna je razlika u njihovoj veličini i izgledu. U mužjaka su dulji i od jed- 14 noga metra, izražene prstenastosti i teški do 15 kg, a ženke imaju roščiće 25-30 cm i slabo naborane. Rogovi kozoroga su, jednako kao i rogovi muflona i divokoze, rožnate tvorevine. Kao i ostali njegovi srodnici, kozorog ima 32 zuba. Kozorog je veoma plašljiva i oprezna životinja. Njegova osjetila sluha, mirisa i vida izuzetno su razvijena (u stanju je primijetiti čovjeka na udaljenosti većoj od 500 m). Životni prostor, hrana i način života. Tipičan je predstavnik visoko-planinskih šupljorožaca, koji se prilagodio ekstremnim uvjetima života. Njegov životni prostor su planinski masivi iznad granica šume. Zauzima pašnjake, kamenjare i udoline ispod najviših vrhova i samo izuzetno se nalazi u pojasu usamljenog drveća, šiblja i grmlja. Zadivljujuća je slika kada se u Alpama na padini u podnožju, u rijetkoj smrekovo-ariševoj šumi, vidi jelenska divljač, iznad nje na rubu šumske vegetacije i pašnjaka divokoze, a na samim vrhovima i grebenima kozorog. Vjeran je staništu te se i zimi zadržava na sunčanim stranama i vjetrom ogoljelim grebenima. Takve sunčane strane klimatski mu odgovaraju, jer za nesmetan razvoj kozoroga treba mnogo sunca. Na tim mjestima snijeg najprije okopni pa tako može doći do skromne ali njemu dostatne hrane. Hrani se najrazličitijim planinskim biljem, pupoljcima, lišćem i mladim izbojcima visokoplaninskog žbunja i drveća. Zimi glavninu njegove prehrane čine lišajevi, mahovina i iglice klekovine. Pasu ujutro i uvečer, a oko podneva se odmaraju ležeći na nedostupnim liticama. Dobri su skakači pa bez zaleta skoče na 2 m visoku stijenu, a sa zaletom i na 4 m visoku stijenu. Kozorog je društvena životinja te se zadržava u većim krdima. Čine ih uglavnom koze s jaradi i mladim mužjacima, a predvodnik im je starija koza. Srednjodobni jarci također su zajedno u krdima, a samo zreli mužjaci žive samotnički u najvišim predjelima. Oglašavaju se meketanjem, a kad su uznemireni prodorno zvižde. Broj 80, studeni - prosinac 2011. LOVNA DIVLJAČ Razmnožavanje. Kozorozi se pare u prosincu i siječnju. Tada se odrasli mužjaci, koji su inače samostalni, pridružuju krdu. Ako je više starijih i snažnijih mužjaka na istom području, događaju se silovite borbe za ženke. S obzirom na nepovoljno godišnje doba i velike napore kojima se izlažu, jarci katkad izgube i do 30 posto težine. Gravidnost koze traje između 140 i 160 dana. U lipnju ojari 1 – 2 jareta na teško pristupačnu terenu. Jare teži oko 2 kg, svijetlosive je boje, i već nakon nekoliko sati može slijediti majku. Mladi sišu 6 mjeseci. Nakon 6 mjeseci se osamostaljuju, a spolno sazrijevaju nakon 18 mjeseci života. Koza je neprestano uz jarad i spremna ih je u svakom trenutku braniti od predatora. Koza se jari svake godine, ali s obzirom na životni prostor i prilike, realan godišnji prirast katkad padne na samo 10 posto od proljetnog fonda. Prosječna je životna dob kozoroga 16-17 godina, a u koza je dulja i do 20 godina. Razvoj rogova i utvrđivanje dobi. Mužjaci već nakon dvije godine imaju dobro razvijene rogove, koji poslije bivaju sve snažniji. Intenzivniji rast traje do šeste godine. Krase ih izraženi prsteni i zakrivljenost. Rog kod mladih je pri glavi četvrtastog presjeka, a prema vrhu trokutastog, a kod starih je skoro do vrha rog četvrtastog presjeka. Vrlo izraženi godišnji prsteni (godovi) omogućuju precizno određivanje dobi. U koze rogovi se gotovo potpuno razviju do treće godine, a poslije je njihov prirast zanemariv. Stoga se na temelju godišnjih prstena teže odredi dob starijih koza. Rogovi stare koze dostižu do 30 cm, rijetko kad više. Dob mužjaka i u prirodi se može odrediti prilično točno. Već se po razvijenosti rogova ona može pouzdano procijeniti. Mjerilo je za ocjenu dobi njihova dužina te istrošenost grbica na prednjoj strani roga. U prvoj godini oba spola imaju roščiće dugačke 6-7 cm, u drugoj godini 11-12 cm, a u trećoj 17-18 cm. Nakon druge godine mužjacima rastu 2-3 prstena godišnje. Do 6 godina dob se može odrediti tako da se dužina roga u centimetrima po vanjskoj krivini roga podijeli s 10 i dobije broj godina (60 cm dužine = 6 godina starosti). U šestoj godini starosti rogovi mužjaka su dugački 60 cm, a u koze oko 25 cm. S 12 godina, kada su rogovi mužjaka dugački oko 1 metar pa i više, dob se određuje prema istrošenosti prstena. Prirodni neprijatelji. Prirodni neprijatelji kozoroga su vukovi, a jarad su najčešće žrtve orlova. Koze su brižne majke, koje na vrijeme primijete orla i svojim tijelom štite jare. Najčešći gubitci nastaju zbog teških klimatskih prilika, a poseban su problem lavine od kojih ponekad strada i čitavo stado ove divljači. Lov. Kozoroge lovimo šuljanjem ili čekanjem. Šuljanje je uspješniji način lova, jer ga možemo izvoditi cijeli dan, ali zahtijeva izuzetne fizičke sposobnosti lovca, jer se izvodi u planinama iznad gornje granice šume, na strmim stranama i provalijama. Zato zahtijeva dobro poznavanje lovišta i staništa kozoroga. Za čekanje se odlučujemo obično u vrijeme parenja, kad na prolazima ili u blizini krda sačekujemo odgovarajuću životinju. Naravno, to je moguće jedino ukoliko u planinama nema previše snijega, što je u vrijeme parenja, koje se događa u prosincu i siječnju, izuzetno rijetko. www.lovackisavez-hb.ba 15 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LD „Risovac“, Bosansko Grahovo: SPOJ LJEPOTE I BOGATSTVA Ovakvog lovišta nema nadaleko Divljači imamo, još kad bismo dobili koncesiju na lovište a time i određenu sigurnost rada i ulaganja u lovište, gdje bi nam bio kraj – uglavnom tako razmišljaju članovi ovdašnjega lovačkog društva Vlado Bošnjak B osansko Grahovo je općina u jugozapadnom dijelu BiH, pripada Županiji hercegbosanskoj, površina joj je 78 000 ha i jedna je od najvećih i najrjeđe naseljenih općina u BiH. Tipično je to krško područje, s prostranim pašnjacima i velikim šumskim kompleksima. Planinsko-brdski krajolik i bogata šumska prostranstva kao stvorena su za staništa brojne vrste divljači. Na ovako velikoj površini županijska je skupština, sukladno Zakonu o lovstvu FBiH, ustanovila 6 lovišta. Jedno lovište, ono na području Šator planine, dano je u koncesiju Fininvestu, dvama lovištima gospodari Šumarija iz Bosanskog Grahova, a tri su godišnjim planom gospodarenja dodijeljena Lovačkom društvu Risovac iz Bosanskog Grahova. Ukupna površina ovih triju lovišta (Uilica – Polje, Risovac – Polje i Ždralovac – Nuglašica) je 46 500 ha. LOVIŠTE – NAJJAČI BREND Dok se iz Livna vozimo u obilazak lovišta LD „Risovac“, razgovaramo s njegovim tajnikom, Miroslavom 16 Zelićem. Lovačko društvo „Risovac“ i Šumarija gospodarili su lovištem ove općine sve do rata, kada društvo prestaje s radom. Nakon Domovinskog rata, 1997. godine, saziva se obnoviteljska skupština i tridesetak članova ponovno pokreće rad Društva. Za predsjednika Društva izabran je Božo Džaja, a za tajnika Miroslav Zelić, koji i danas obnašaju te dužnosti. Društvo postaje članicom Lovačkog saveza Herceg Bosne i danas ima oko 150 članova, raspoređenih u 4 sekcije – Uništa, Gradska sekcija, Crni Lug i Peći - Resanovci. Od divljači, u lovištu imaju mrkog medvjeda, srnjaka, divlju svinju, tetrijeba, vuka, jelena, zeca, prepelicu i brojne vrste močvarica koje sezonski ili stalno nastanjuju prostrano Livanjsko polje. S magistralne ceste Livno – Drvar skrećemo u Čelebićima i vozimo se desnom stranom Livanjskog polja kroz Bagdaše, teren koji pripada livanjskom lovištu. Šteta što nam vrijeme nije bilo naklonjeno, pogotovo za panoramsku snimku. Ispred nas se vrh Šatora sjedinio s obla- cima, a s druge strane Livanjskog polja magla se spustila niz strmine Dinare. Dolazimo do lijepo i po propisima postavljenog znaka kojim je obilježeno lovište LD „Risovac“, na ulazu u selo Kozomare. Tu nas je dočekao i lovočuvar Jovo Marić. Profesionalac je u Društvu, velik teren za čuvanje, ali kaže da se stanje s krivolovom promijenilo nabolje. – Sad je odavde 70 km prema zapadu naše lovište. Ovaj dio Livanjskog polja koji pripada općini Bosansko Grahovo i našem lovištu njegov je najplodniji dio. Kad se podzemne vode dignu Jovo Marić i Miroslav Zelić Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA u Ždralovcu, ovo postane najveće stanište barskih ptica u BiH. Polje je sada dosta zapušteno i, osim močvaricama, raj je divljim svinjama. Sad su one još visoko, na planini Staretini, a prvi snijeg spustit će ih u polje. Dobra je vijest da će se ovo plodno polje početi kultivirati. U koncesiju je dan kompleks od 1100 ha i na proljeće bi se trebao zasijati, a površina od 100 ha ispod sela Oblja već je zasijana ozimim žitaricama. Iduće godine na ovim područjima imat ćemo prepelice ‘ko u priči’. Ovo je izvrsno, odlično lovište, takvog nema nadaleko. Lovište je najjači brend Bosanskog Grahova. Što nas sputava da ovaj Bogom dan resurs ne koristimo na pravi način? Nedefiniran status gospodara lovišta, odnosno izostanak koncesije. Oko ovog lovišta vrzmaju se razni emisari. Nama se u ovakvoj situaciji ne isplati ulagati u njega. Tko zna čije će biti za mjesec dana. Može biti kao i sa Šatorom. Zato bi se županijska skupština što prije trebala odrediti oko koncesije i nama lovcima bi bilo lakše. Znali bi na čemu smo. Ovdje stranci rado dolaze. Deficitarni smo sa smještajnim kapacitetima. Smještaj u Livnu je daleko. Interes za prepelicu, šljuku i barske ptice je golem, a mi imamo samo jedan stari motel s nekoliko soba. Primamljiv je i komercijalni lov vuka i medvjeda. Vuka ima dosta. Preko Dinare dolazi Spomen-soba Krstana Jovića - Kiće iz Hrvatske i godišnje ih se odstrijeli znatan broj – iznose nam Zelić i Marić brojne pojedinosti o ovome lovištu. I tako, u razgovoru, dolazimo do lovačke kuće u izgradnji na lokalitetu Ivetići. Kuću gradi grupa lovaca iz sekcije Crni Lug na čelu s predsjednikom Džajom. Odatle prolazimo kroz selo Bastase. Stare, napuštene i razorene kuće govore da je ovdje nekad bilo puno života, a sada je pustoš. Sve se pretvorilo u lovište. Dolazimo do još jedne lovačke kuće, koja se svojom ljepotom stopila s krajolikom oko sebe i pogledom na Livanjsko polje i vrhove Dinare. Koja je ljepota biti ovdje u svako doba godine! Krećemo kroz Nuglašca u pravcu Grahova i ponovno izlazimo na magistralnu cestu. S lijeve strane ceste, na obroncima Dinare, Miroslav nam pokazuje gdje su ustanovili rezervat srneće divljači, koji pripada sekciji Uništa. Odavde do Knina je 15 km zračne linije, a putom preko graničnog prijelaza Strmica 30 km. – Imamo dobre odnose s LU „Dinara“ iz Knina, kao i s lovcima iz Drvara, Glamoča i Lištana, naših susjeda. Dolaze nam u goste i lovci iz naših udruga iz Hercegovine. Svake godine na otvaranju ovdje bude Mario Herceg i ljubuški lovci. Love isključivo šljuku – nastavi nam objašnjavati lovočuvar Marić. NEVJEROJATAN PRIZOR Zastajemo kod sela Korita, u ko- www.lovackisavez-hb.ba jem je prije rata bilo 46 hrvatskih kuća. Sve su razorene. Za sada se samo jedna obnavlja. Miroslav nam po horizontu pokazuje kote risovačkog lovišta. Sa sjevera planinom Staretinom, rubom Šatora preko planine Jadovnika na zapadu i Dinare na jugu i prostranim Livanjskim poljem prema istoku. Spoj šumskih prostranstava gdje ljudska noga rijetko dolazi, prostranih visoravni i brdskih uzvisina i ravnica livanjskog polja - lovište kakvo se samo poželjeti može. Ulazimo u Grahovo. U prizemlju zgrade koja se obnavlja natpis ureda LD „Risovac“. Osvježavamo se kavom u jednom kafiću, gdje nam se pridružuje lovac Mitar Jović. S njim odlazimo do njegove kuće da posjetimo spomen-sobu njegova brata Krstana Jovića – Kiće, koji je tragično preminuo prije dvije godine. Kad su se dupla vrata u prizemlju kuće otvorila, ugledali smo prizor koji kao lovci još nismo vidjeli ni doživjeli. U sobi je, s posebnim osjećajem za aranžiranje, postavljeno toliko lovačkih trofeja divljači koje je iza sebe ostavio pokojni Kićo, da se čovjek upita nalazi li se u stvarnom svijetu. Ovaj prizor svakako zaslužuje poseban osvrt, možda već u sljedećem broju Hoopa. Vraćamo se u Livno, gdje nas čekaju članovi Povjerenstva za lovačke ispite Lučić, Soldo i Pokrajčić, skupa s Cincarevim čelništvom, nakon polaganja lovačkog ispita Jozićevih lovnih pripravnika. Dok prolazimo prostranim i u ovo doba godine pomalo sumornim i monotonim Livanjskim poljem, Zelić nam naglašava zasluge svojih lovaca u brizi za ovo lovište: – Zaoravaju se i siju površine remizama, postavljaju se hranilice i iznosi se hrana, čuva se od krivolova i rezultati su vidljivi. Divljači imamo, ako bismo dobili koncesiju na lovište a time i određenu sigurnost svog rada i ulaganja, gdje bi nam bio kraj. Slušajući ga s kojom sigurnošću govori i koliko vjeruje u ono što govori, pomislismo, koju „štetu“ čini „vlast“ prema lovačkim udrugama. Ne samo u ovoj županiji! U Livnu se pridružujemo spomenutom društvu u koje je u međuvremenu došao i županijski lovni inspektor Tomislav Mihaljević. U ugodnom razgovoru u restoranu „MB“ načeše se brojne lovačke teme i komentari. Nešto od toga zasigurno zavrjeđuje mjesto u ovome listu, nekom drugom prigodom. 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA L ovačko društvo „Radovanj“ iz Posušja, 9. prosinca ove godine, priredilo je nezaboravnu zabavu svojim članovima, prijateljima i sponzorima, tzv. lovačku večer. Na zabavi se okupilo preko 500 uzvanika, a za dobro jelo i piće pobrinuli su se šef sale „Viktorija“ u Posušju Pere Petric i njegovo osoblje. Glazbeni trio „Sunce“ iz Neuma i folklorna skupina kulturno-umjetničkog društva iz Gruda, bili su zaduženi za veselu i razigranu atmosferu u jednoj, do sada najorganiziranijoj lovačkoj večeri priređenoj u Posušju. Mnogobrojni gosti i visoki dužnosnici imali su samo riječi hvale za organizaciju i toplu lovačku atmosferu u kojoj su uživali cijelu večer. Na početku ovoga lovačkog druženja uvodnom se riječju nazočnima obratio Zoran Bakula, predsjednik Društva, a potom i Ivica Ćorić, ministar gospodarstva u Vladi ŽZH, koji je imao samo riječi pohvale za domaćina i organizatora ove večeri. Istakao je, između ostaloga, dobru suradnju između Vlade ŽZH i lovačkih udruga, ali koju treba još više učvršćivati. Iznenađen i zadivljen ugodnom atmosferom te velikim brojem lovaca na jednome mjestu, ministar Ćorić izrazio je spremnost za još čvršćom budućom suradnjom. Poslije ministra, lovačkom se auditoriju obratio uvijek dobro došao i toplo pozdravljen fra Petar Krasić, predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne. Skup je, tradicionalno, pozdravio i blagoslovio jelo, piće i uzvanike, posuški župnik fra Milan Lončar. Organizacijski odbor: Robert Petric, Josip Crnogorac, Tomislav Dragoja, Josip Bešlić, Ante Jukić, Petar Martić, Bože Ćorić i, naravno, predsjednik Zoran Bakula i tajnica Zlata Šušak, odradio je golem posao oko organizacije a posebno oko lovačke tombole, koja je bila vrijedna i bogata. U prilog ovome dovoljno govori fond vrijednih nagrada. Spomenimo stotinjak lijepih i vrijednih nagrada uglavnom lovačkog asortimana, desetak lovačkih pušaka i glavni zgoditak – terensko vozilo LADA Niva. One su bile pravi mamac za veliku prodaju listića lutrije. Na kraju, 4500 prodanih listića tombole pokazatelj je isplativosti velikog truda i rada organizacijskog odbora. Sretni dobitnici glavnih nagrada, koji su ipak zaslužili malo prostora u našem listu, su: Marijo Bakula, Luka Tomić, Mario Petric, Dražen Jukić, 18 LD „Radovanj“, Posušje: LOVAČKA VEČER Poticaj za novi korak naprijed Dobitnici glavnih nagrada Stol za goste Mladen Bešlić Mario Bakula, Luka Kovač, Mate Jukić, Mario Pehar, Ivan Gavran – Ćavo i Jakov Zolota. Oni su dobitnici lovačkih pušaka, a Mario Senjak – Werner dobitnik je terenskog vozila LADA Niva. Tijekom večeri upriličena je dodjela zahvalnica, lovačkih priznanja, lovačkih odličja te dodjela diploma o položenom lovačkom ispitu. Recimo, na kraju, da se domaćin, LD „Radovanj“ iz Posušja i organizacijski odbor ove lovačke večeri srdačno zahvaljuju svim sponzorima, posebice Općini Posušje i Vladi Županije Zapadnohercegovačke. Nazočnima se obratio i resorni ministar Ivica Ćorić Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA DOBITNICI ZAHVALNICA Dubravko Šušak , Tomislav Knezović, Dragan Ćuk i Hrvoje Filipović iz LJ Vranić; Tomislav Dragoja iz LJ Sjever; Željko Jukić, Šimun Mandurić i Mladen Ramljak iz LJ Zapad; Ante Kovač, Mario Bakula, Tihomir Senjak, Luka Tomić, Josip Bešlić i Zoran Senjak iz LJ Jug; Slavko Galić, Jerko Galić i Marko Galić iz LJ Vinjani. DOBITNICI LOVAČKE MONOGRAFIJE Tomo Ćuk iz LJ Zapad i Tomislav Bakula iz LJ Jug. DOBITNICI DIPLOMA O POLOŽENOM LOVAČKOM ISPITU Ivica Martić i Tomislav Dragoja iz LJ Sjever; Stipe Mitar, Ante Bošnjak, Mario Mitar, Josip Bešlić i Luka Tomić iz LJ Jug; Petar Begić iz LJ Vranić; Ivan Crnogorac iz LJ Zapad. Ivan Gavran-Ćavo, nositelj Odličja I. reda Predsjednik Zoran Bakula predaje ključeve terenskog vozila dobitniku Mariju Senjaku Čestit Božić i sretna Nova godina! www.lovackisavez-hb.ba 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU „Kuna“, Domaljevac: U ČAST SV. HUBERTA Blagdan zaštitnika lovaca obilježen darivanjem krvi N Lovro Ivić a spomendan sv. Huberta, 3. studenoga, u Domaljevcu su članovi LU „Kuna“, po prvi put organizirali zajedničko obilježavanje dana sv. Huberta, svoga zaštitnika. Dan svetog Huberta obilježen je dobrovoljnim davanjem krvi od strane lovaca ove udruge, izvjesnog broja stalnih darivatelja ove dragocjene tečnosti i sedmorice davatelja koji su krv darovali prvi put. U vremenu od 9 do 13 sati u prostorijama lovačke kuće krv su dale ukupno 24 osobe. U organizaciji prikupljanja krvi zajedno s članovima Udruge aktivno su sudjelovali Dom zdravlja i Crveni križ općine Domaljevac-Šamac i Odjel transfuziološke medicine Županijske bolnice Orašje na čelu s prim. dr. Milicom Mott i koordinato- U restoranu Villa Ragusa u Stocu, 1. listopada ove godine, upriličena je tradicionalna lovačke večer, na koju se odazvao dobar broj lovaca ovoga društva. Na početku, nazočne su prigodnim riječima pozdravili Matan Pavlović, predsjednik Društva i Josip Matić, uime Općine Stolac, poslije čega je uslijedio zabavni dio programa. Jedna od točaka programa bila Martin Jurkić – provjera tlaka prije darivanja krvi Pavo Mikolić, policajac koji je darovao krv je i dodjela priznanja počasnim članovima Društva. Uz plaketu, uručen im je i grb Društva, ručni rad u drvu. Uz bogat stol, organizator se potrudio osigurati i brojne vrijedne nagrade na tomboli, među kojima su lovcima bile najprimamljivije lovačke puške, njih pet. Čitava večer protekla je u dobru raspoloženju, čemu je svoj obol dala i grupa „Rahan“ iz Čapljine. rom za davanje krvi ŽP-e Marijanom Mijatović. Obilježavanja dana sv. Huberta akcijom prikupljanja krvi, i medijski je bilo popraćeno. Gost emisije Radiopostaje Orašje, koja je emitirana 31. listopada 2011., bio je predsjednik LU „Kuna“ Joso Leovac. Jednako tako, kadrove i izjave sudionika snimljene 3. studenoga ove godine od strane Vinkovačke televizije, gledatelji su mogli vidjeti u programu ove televizije u okviru emisije Hronika Bosanske Posavine koja je emitirana 7. studenog 2011. godine. Nakon uspješno provedene akcije, druženje svih sudionika uz ručak koji je pripremila Udruga, nastavljeno je u prostorijama lovačke kuće u Domaljevcu do kasnih popodnevnih sati. LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac: LOVAČKA VEČER Sadržajno i zabavno Miro Kulaš Dodjela priznanja počasnim članovima 20 Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Jarebica“, Mostar: NEOBIČNO TOPLO ZA OVO DOBA GODINE Jazavca Celziji stajali glave I Darko Ćubela s ulovom Vlado Bošnjak ako je druga polovina prosinca, od prave zime ni traga. Toplo vrijeme za ovo doba godine remeti mnoga ustaljena pravila ponašanja, kako ljudi tako i biljnoga i životinjskog svijeta. Skandinavski i britanski stručnjaci koji prate utjecaj klime na biljni i životinjski svijet izvješćuju kako se neke ptice selice, većinom močvarice, još nalaze na sjeveru kontinenta i nemaju namjeru skore seobe prema jugu. Neki stručnjaci prognoziraju da se neke vrste neće ni seliti na svoja ustaljena odredišta. I kod nas su pojedine životinje, primjerice medvjedi, još izvan svojih jazbina, divlje su svinje još visoko u gorju. Tako je toplo vrijeme stajalo „glave“ jazavca u mostarskom lovištu Bile. Umjesto da bude u svojoj jazbini išetao je u lovište i našao se na nišanu mladog lovca Darke Ćubele, člana LD „Jarebica“ iz Mostara. Inače, Darko se s uspjehom u slobodno vrijeme bavi prepariranjem divljači, za sada za svoje kolege i prijatelje. Namje- LD „Fazan“, Odžak: SEZONA LOVA NA FAZANA i ZECA rava se svome hobiju ozbiljnije posvetiti. A trofeji u domovima lovaca uvijek su motiv za nostalgična sjećanja i inspiracija za lovačke priče. Lovci sekcije Sava na otvaranju sezone Sezona već sad bolja od prošle Nedžad Garić L ovna sezona na fazana i zeca otvorena je 9. listopada 2011., s tim da se zec lovio samo 30. listopada i 18. prosinca. Otvaranje lovne sezone na sitnu divljač uvijek je poseban događaj na prostorima Bosanske Posavine. Radost ponovnog susreta s lovištem, razigrani psi, ljepota prirode, zajednički ručak – sve to doprinosi posebnom raspoloženju lovaca, bez obzira na ulov. Ljetna je suša ostavila posljedice u lovištu, ali se pokazalo da u njemu ipak ima dovoljno fazanske i zečje divljači. U ovom smo trenutku na pola sezone, pa se mogu www.lovackisavez-hb.ba sumirati neki pokazatelji ovogodišnjeg lova. Tijekom 7 lovnih dana u prosjeku je lovilo 165 lovaca po lovnom danu. Odstrijeljeno je 368 fazana mužjaka i u jednom lovnom danu 13 komada zečje divljači, 8 lisica, 2 divlje mačke i 3 kune. U usporedbi s prošlom sezonom, ova je daleko bolja. Iako smo na polovini sezone, već sad je odstrijeljeno fazana koliko do kraja prethodne. Sa svih dijelova lovišta stižu informacije o tome da fazanske divljači ima u velikom broju i lovci su zadovoljni njezinim stanjem u lovištu. To je pokazatelj rada uprave i lovaca, ali i ovogodišnjih boljih stanišnih i klimatskih uvjeta za sitnu divljač. Kao negativna pojava u lovištu utvrđeno je dosta paljevina. Ljetna paljenja strništa i njiva koje se ne obrađuju, masovno se prakticiraju. Izuzetno je to štetno po fazanske piliće koji su preživjeli žetvu i koji se hrane u strnicima sjemenjem i kukcima, čiji je broj drastično smanjen u današnjim staništima. 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HLU „Malič“, Grude: RAST DIVLJAČI U LOVIŠTU Sezona za „desetku“ Emil Jurčić D a dobro gospodarenje lovištem daje odlične rezultate u lovu, pokazuje i primjer HLU „Malič“, sekcija Grude. Cjelogodišnji trud oko uređenja lovišta, radovi u proljeće, ljeto i jesen (sijanje predviđenih kultura), urodili su plodom. Znatno se popravio broj zečje populacije, što se vidi i kod grupe lovaca na fotografiji. Među tim lovcima je i Damnjan Miloš, jedan od najstarijih aktivnih lovaca sekcije Grude, čovjek koji ne propušta radne akcije u lovištu i tako daje pravi primjer mladim lovcima. U sekciji Sovići-Gorica, u središtu pozornosti našao se Sveto Boban i njegova grupa lovaca. Njemu se posrećilo ustrijeliti divlju svinju tešku oko 140 kg koju su, toga dana, proganjali i drugi lovci sekcije, ali je ona vješto izbjegavala sve pogone i potjere dok nije naišla na nišan ovoga vještog lovca, velikog zaljubljenika u lov i prirodu, čovjeka koji redovito sudjeluje u uređenju lovišta, izgradnji pojilištalokava, prosijecanju šumskih staza, unošenju hrane u lovište itd. Sa svojim kolegama, Sveto je znao na pravi način proslaviti ovaj ulov. Još se nije ni stišalo slavlje u Bobanovoj Dragi, a na drugom kraju lovne sekcije, na području Gorice, odstrijeljena je druga divlja svinja. Pošlo je to za rukom Damiru Vuliću i njegovim kolegama, uglavnom mladim lovcima. Za njih kažu da su aktivni u lovu, ali jednako tako i izvršenju svojih obveza u lovištu. A kako i ne bi bili kad su s njima i njihov uzor Tihomir Sosa te Ivan – Iko Paradžik, predsjednik sekcije Sovići-Gorica. Primajući čestitke, grupa je počastila ostale kolege iz svoje sekcije. U posljednje se vrijeme u Grudama jedan broj lovaca odlučuje za lov divljih svinja i za to imaju vrsne i dobro obučene pse. Divlja svinja nema svoje stanište u grudskom 22 lovištu, ovdje je samo u prolazu, ali se zadržava vjerojatno zato što se u lovište unosi dosta hrane, što ima dosta automatskih hranilica i površina zasijanih žitaricama. Sveto Boban s kolegama iz sekcije Sovići Lovna grupa sekcije Grude Damir Vulić s kolegama iz sekcije Gorica Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. HUBERTA Akobogda, i dogodine ovako Velimir Šekerija P rvi put u svom postojanju, lovci LD „Uskoplje“ su, 3. studenoga, na prigodan način obilježili blagdan svetoga Huberta, zaštitnika lovaca. Proslava je počela svečanom misom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju. Misno slavlje je, u nazočnosti mnogobrojnih lovaca i članova njihovih obitelji, predvo- upoznao je župnika s dosadašnjim aktivnostima Društva i s onima koje su planirane u idućem razdoblju. Također je istakao da lovačka populacija svakim danom sve više sudjeluje u socijalno-humanitarnim akcijama, sve u cilju kako bi se promijenilo stereotipno mišljenje o lovcima. Naglasio je, kako je ovo prvi put da se blagdan sv. Huberta slavi u Uskoplju te obećao da će se, sljedeće godine, lovci više potruditi kako bi se ovaj blagdan proslavio još svečanije. Na kraju je zahvalio župniku na toplom prijmu i pozvao lovce da skromnim novčanim darovima pripomognu obnovi dvorišta ispred župne crkve. U duhu tradicije, slavlje je „začinjeno“ pjesmom, pravim uskopaljskim bećarcem u pjevanju kojeg se lovci itekako dobro snalaze. dio župnik fra Vinko Marković koji je pozdravio lovce te izrazio nadu da je ovo početak jedne lijepe tradicije. Na kraju mise župnik je okupljene lovce pozvao u župnu kuću na čašicu domaće uskopaljske šljive što su lovci s radošću prihvatili. Predsjednik Društva Slavko Ćurić LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac: NOVI LJETNI POŽARI Goleme štete u lovištu Miro Kulaš L ovačkom društvu „Jarebica kamanjarka“ ljeto 2011. donijelo je nove požare i nedaće za lovište, divljač i lovačko društvo. Sredinom srpnja počeli su izbijati požari od Hodovske visoravni (Stanojevići, Trijebanj, Hodovo, Rotimlja i Ljuca) do rijeke Bregave (Dolumi, Pješivac, Prenj). Za nekoliko dana vatra je opustošila dobar dio bogatog lovišta. Brzom intervencijom vatrogasaca kao i mještana i lovaca koji su se organizirali u gašenju požara, spasilo se što se spasiti moglo. Akciji gašenja priključio se i Stjepan Bošković, načelnik Općine Stolac. U pojedinim trenutcima plamen se dizao od 10 do 15 metara gutajući sve pred sobom. Ovo područje bilo je stanište zeca, fazana, divlje svinje i druge divljači. Poznato nam je da požarište znači katastrofu za divljač jer ona mora napustiti svoja staništa. U LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac ukazuju da im je ovaj požar nanio veliku štetu, i trebat će dvije do tri godine da se stanje u lovištu djelomice popravi. Trava će izrasti već sljedeće godine, ali raslinju će trebati mnogo više vremena. Većih požara bilo www.lovackisavez-hb.ba je i prije tri godine, kad je izgorjelo 2/3 lovišta. Taj dio lovišta većim se dijelom opravio tako da će dobar dio divljači moći opstati na njemu. Nakon požara teren su obišli Matan Pavlović, predsjednik Društva i Marko Prkačin, lovočuvar, utvrdivši da su štete goleme i da su na nekim mjestima izgorjela hranilišta za divljač koja su postavljena prije dvije godine. Priroda će učiniti svoje te će se obnoviti, a mi, lovci, pokušat ćemo sve učiniti kako se ne bi isto opet ponovilo. 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Mosor“, Široki Brijeg: SVETI HUBERT U ZNAKU STRIJELACA Strijelci ponovno na Virču Vlado Bošnjak B lagdan svetoga Huberta ove je godine u Lovačkom društvu „Mosor“ Široki Brijeg upotpunjen novim sadržajem. Osim tradicionalne svete mise u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, organizirano je i natjecanje u lovnom streljaštvu pod nazivom „Kup svetog Huberta“, na strelištu na Virču. Organizator natjecanja je lovna sekcija Dobrič. Ovakvo natjecanje organizirano je prije desetak godina i vodstvo sekcije odlučilo ga je obnoviti, a cilj je da postane tradicionalno. Planirano je da natjecanje bude otvorenog tipa, pa su tako pozvani i strijelci iz okolnih društava. Po lijepom vremenu i ugodnom ambijentu koje pruža krajolik oko strelišta i lovačke kuće na Virču vidjeli smo dobro pucanje, odličnu organizaciju i još bolje druženje. Na otvaranju natjecanja nazočne su prigodnim riječima pozdravili predsjednik sekcije Dobrič Marinko Ćavar „Bi- 24 leša“, predsjednik Lovne jedinice Orovnik Danko Kožul i predsjednik LD „Mosor“ Ivan Primorac koji je i otvorio ovo natjecanje. Počasnim pucnjem Dragana Ivankovića, najstarijeg i najzaslužnijeg strijelca LD „Mosor“, čijom je zaslugom i izgrađeno ovo strelište, natjecanje je moglo početi. Tridesetak strijelaca natjecalo se u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji koja je imala dvije kategorije. Pucale su se dvije serije po 10 golubova te završna serija za najbolji pojedinačni plasman. Evo rezultata: U ekipnom dijelu prvo je mjesto osvojila ekipa „Brkati“ (Damir Marić, Ivica Bilonić, Ivan Ćuže i Dragan Jurić), drugo mjesto ekipa Lisa (Leo Čolak, Ivica Ćavar, Edo Duraković i Veselko Soldo), a treće mjesto osvojila je ekipa Dobriča (Dragan Ivanković, Jadranko Marić, Anđelko Marić i Ivan Marti). U pojedinačnoj konkurenciji na razini članova LD „Mosor“ prvoje mjesto osvojio Leo Čolak (27 pogodaka), drugo Dragan Jurić (25), a treće Vlado Bokšić (25). U pojedinačnoj konkurenciji na razini svih sudionika na kraju finalne serije čak četverica strijelaca imala su jednak rezultat. Nakon raspucavanja poredak je sljedeći. Prvo mjesto i prijelazni pokal osvojio je Dragan Jurić (26 pogodaka), drugo mjesto Zoran Mandić (26), i treće Vlado Bokšić (26). Nakon završetka natjecanja uručeni su pokali i medalje. Članovi sekcije Provo, na čelu s predsjednikom i lovnikom Goranom Marićem i Jozom Čuljkom, pobrinuli su se za dobru hranu i piće za sve nazočne na natjecanju. Organizatoru natjecanja, sekciji Dobrič, sve čestitke za ponovno pokretanje ovoga natjecanja, koje će postati tradicionalno i održavat će se svake godine u subotu, uoči Svetog Huberta. Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: ŠTETE NA DIVLJAČI Još jedan srnjak žrtva pasa lutalica Ivica Drmić stične“ priče, jer se vukovi nerijetko viđaju i po selima. Odmah nakon toga zabilježena je i prva šteta koju su vukovi počinili. Tako je obitelj Berislava Križanovića prijavila da mu je nestala junica. Sljedećeg dana pronađeni su njezini ostatci. Nažalost, naknadu štete nije mogao ostvariti, budući da sam nije poduzeo odgovarajuće mjere da zaštiti svoje blago. U drugom slučaju značajnije štete stradao je mladi srnjak. Pastir Obdukcija stradalog srnjaka U proteklom razdoblju zabilježene su određene štete koje je počinila divljač, ali i štete na divljači. Tako je, pri obilascima lovišta, utvrđena veća prisutnost vuka u lovištu „Vitez“. Pronađene su „vučje“ staze koje su doslovce prepune vučjih tragova. Kroz razgovor s ljudima koji često prenoće na obližnjem izletištu Zabrđe doznao sam da se uvečer često čuju zavijanja vukova, te da to djeluje pomalo zastrašujuće. Mještani rubnih sela pričaju „mije, čuvajući ovce, uočio pse koji su se okupili oko nečega što su grizli. Prišavši bliže, uočio je da je riječ o srnjaku, otvorenom sa stražnje strane. O događaju je informirano vodstvo lovačke udruge, a potom su upoznati i djelatnici policije. Za svaku je pohvalu bilo djelovanje LU „Sava“, Orašje: BRIGA ZA LOVIŠTE Fazani opstali, unatoč suši i požarima Adam Dabić D ok traje lovna sezona na fazana i zeca, ovdašnji lovci zbrajaju kolika je bila šteta od protekle suše koja je trajala oko 200 dana. U proljeće je pušten velik broj fazana, pred jesen još i više, te smo se nadali da će ova lovna sezona na fazana biti idealna. No ona će vjerojatno dati nešto manje rezultata od očekivanih. Zawww.lovackisavez-hb.ba hvaljujući velikoj brizi i iznošenju vode u lovište, najveći dio fazana je opstao oko prirodnih i umjetnih jezera, kojih ovdje ima na desetke. Tako smo, prolazeći lovištem sekcije Tolisa, 20. studenog ove godine policije. Na temelju prethodnih razgovora s Ljubanom Frljićem, zapovjednikom policijske stanice, svaki poziv lovočuvara smatra se ujedno i zahtjevom za asistencijom policije. Djelatnici ove stanice uspješno su dovršili istragu u slučaju ilegalnog odstrjela krmače, što je rezultiralo kaznenom prijavom protiv počinitelja. Djelatnici policije izišli su na lice mjesta radi očevida, nakon čega je mrtvi srnjak dovezen u Veterinarsku stanicu Vitez. Obdukciji su prisustvovali djelatnici policijske stanice i LO „Vitez“ Vitez. Obdukciju je izvršio Rafael Đoja, dr. veterinarske medicine. Prvo je izvršen vizualni vanjski pregled divljači, uz skidanje dlake na mjestima na kojim su primijećena bilo kakva oštećenja. Nakon toga izvršeno je skidanje kože, na kojoj osim ugriza pasa nisu nađeni tragovi oštećenja. Bio je uočljiv veći broj hematoma, međutim svi su oni nastali dok je divljač bila još živa. Unutarnjim pregledom divljači utvrđeno je da je skončao zbog unutarnjeg krvarenja, odnosno oštećenja leđne arterije od strane kralježnjaka. Ako nas je išta obradovalo u ovom slučaju, to je činjenica da nisu pronađene ozljede koje su posljedica djelovanja vatrenog ili hladnog oružja. Ovaj bi članak trebao pomoći da nesavjesni lovci konačno shvate da se psi smiju puštati samo u području gdje je dopušten lov psima, i to u vrijeme kad je to dopušteno Zakonom o lovstvu. Ako je riječ o obuci lovačkih pasa, ona se može provoditi samo u područjima koja su definirana kao područja za obuku. Lovočuvari i drugo ovlašteno osoblje dobili su precizne instrukcije i oni će vršiti odstrjel pasa i mačaka lutalica, te predatora u svim dijelovima lovišta, a osobito u dijelu lovišta gdje obitava visoka divljač. uz jezero Špionice odstrijelili nekoliko fazana. Nije to onako kako smo očekivali, govore nam lovci iz te sekcije, ali su ipak zadovoljni, jer kad bi svaki lovac imao svake nedjelje odstrijeljenog fazana, bilo bi to previše. U našem se lovištu ne odstreljuju ženke fazana radi budućeg rasploda, kako bismo uvijek bili spremni na elementarne nepogode (poplave, požari, suše) i štetočine koje odnesu više od odstrela. 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Zec“, Busovača: SEKCIJA RAVAN-KUPRES Više radno, nego lovno Dobroslav Vrdoljak S vi lovci, posebice mlađi, jedva čekaju lov na nisku divljač. Mnogima je to i najdraži dio lova, posebice onima iz brdsko-planinskih područja gdje nema (ili ga ima vrlo malo) lova na pernatu divljač. Noć uoči lova mladi lovci i ne spavaju. Nestrpljivi su i pomagači u lovu – lovački psi. Mnogi nisu izašli u lovište, ili na trening, od prošle sezone. Radost protkana nestrpljenjem vlada i u cijeloj lovačkoj družini. U LD „Zec“ iz Busovače ta je radost još i veća, jer je lov na srnjaka prošao u tren oka. Planiranih pet primjeraka odstrijeljeno je u dva izlaska. Lovci koji su se odlučili loviti srnjaka u komercijalnom lovištu nisu imali posebnog uspjeha, jer su u posljednjih nekoliko godina šume zbog velikih sječa ogoljele, a izrasli su tzv. šumski pioniri (malina, kupina, breza, jasika i ostali šumski korov), od kojih se teren dobro i ne vidi. Čišćenje terena nije dalo potrebne rezultate, pa plan odstrjela srnjaka u komercijalnom lovištu nije ispunjen, iako srnjaka ima dovoljno. Prvi izlazak bio je, zapravo, više druženje nego lov, jer su psi vrlo brzo pronašli srne i one su za taj lovni dan bile izgubljene. Neki su se psi vratili ranije, a neki i nisu, pa su dozivanja odjekivala lovištem. Pokazalo se da psi nemaju kondicije i da nisu dresurom odviknuti od Lovci pred novoizgrađenom nadstrešnicom proganjanja srneće divljači, pa su za ovakva lovišta skoro i neupotrebljivi. Bilo je nekoliko lijepih baraka i još više posavaca, ali uzalud, radije gone srne nego pronalaze zeca ili lisicu. Ove lovne sezone, za razliku od prošle, i nije bilo puno lisice. Vjerojatno ju je prošlogodišnje bjesnilo desetkovalo. Zeca i nema nešto poBarak je lijep i vrijedan pas 26 sebno, ali se ipak poneki nađe. Prije bi se moglo reći da lovci nisu posebno zainteresirani za zeca, kao što je to nekada bilo. Zapravo, danas se lovci više druže nego što love. Danas se više vremena troši na jelo, piće i lovačke razgovore, nego prije. Tako su lovci sekcije Ravan-Kupres, uz razgovor poslije lova, došli na ideju da izgrade još jednu nadstrešnicu u dijelu lovišta Kapak. Imaju oni i lovačku kuću na raspolaganju i objekte Šumarije na Peskoj, ali hoće da na Kapku imaju objekt za sastajanje i druženje. S odabrane se lokacije lijepo vidi selo Ravan, selo Kupres i cijelo naselje Busovača, pa je to razlog više da se priđe poslu. U odbor za gradnju izabrani su predsjednik sekcije Joško Marinić, glavni lovnik Društva Nikola Čavara i tajnik sekcije Duško Grubešić. Za tri radna dana urađeno je puno: kaptirano je jedno omanje vrelo, koje nije u ovogodišnjoj suši ostalo bez vode, iskopano je 520 metara kanala i položena cijev od 1”, pa je na gradilište dovedena voda. Druga radna grupa radila je nadstrešnicu, pa su radovi bili gotovi skoro istodobno. Urađeno je i drveno korito, baš onakvo kakva su se diljem Bosne pravila nekada. Još treba uraditi ognjište i srediti okoliš, i eto još jednog lijepog mjesta za sastajalište lovaca ove sekcije. Novac za građevni materijal izdvojili su svi članovi sekcije, bez ikakva odupiranja, jer znaju da su dobili još jedan lijep objekt gdje će se okupljati u vrijeme sadnje drveća i gomoljastog bilja, iznošenja soli za divljač, izgradnje hranilišta, prosijecanja staza, sprječavanja krivolova, itd. Lova na divlje svinje još nema, a nema ni dovoljno snijega. U ovome dijelu lovišta i nema baš puno divljih svinja, ali za jačih zima navrati koje krdo. Ovo se lovište nalazi između većih lovišta na području Vranice, pa ako svinje naiđu na dovoljno mira i hrane, znaju ostati i cijelu zimu. Ova sekcija ima lijepo uređeno lovište, pogodno više za visoku nego za nisku divljač. U njoj je 30-ak članova, skoro pola ih je u inozemstvu, ali uredno ispunjavaju svoje obveze. Ako ne mogu radom, onda to čine u novcu. Sekcija ima i pripadnicu ljepšeg spola – Luciju Varešković, koja je naslijedila pušku svoga djeda Joze. Nadat je se da će tu pušku naslijediti i Lucijina djeca. Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U cilju smanjenja šteta od divljači na poljoprivrednim kulturama, posebice od divljih svinja, LD „Fazan“ iz Odžaka pojačalo je aktivnosti na prehrani divljači i smanjenju broja divljači u skladu s lovno-gospodarskom osnovom i bonitetnim razredom lovišta. Lov na divlje svinje otvoren je 21. svibnja 2011. i dopušta se na parcelama zasijanim poljoprivrednim kulturama na kojima divlje svinje čine štetu. Do sada je izdano 60 dozvola za lov divlje svinje. Na čeki su odstrijeljena dva vepra (po jednoga Božo Grgić i Enes Puzić), troje nazimadi (po jedno Zajim Đuherić, Zoran Stanić i Amir Omerbašić) i dvoje prasadi (po jedno Zajim Đuherić i Božo Grgić). Dana 6. studenog 2011. otvorena je lovna sezona na divlje svinje pogonom i prigonom. Na otvaranju lova bila su 23 lovca, a po jednu divlju svinju odstrijelili su Grga Grgić, Marijan Švaganović i Mato Zečević. Sedam dana poslije u lovu je bilo 14 lovaca i nije ništa odstrijeljeno, kao ni 20. studenog 2011. kad je sudjelovalo 16 lovaca. Vremenske neprilike onemogućile su lov 27. studenog, a 4. prosinca 2011. lovilo je 13 lovaca i opet nije bilo ulova. Uz slab odziv lovaca, glavni razlog za izostanak odstrela pogonom i prigonom je u nedostatku dobro obučenih pasa u lovu na divlju svinju. Očekujemo da će lovci ove sezone mlade pse obučiti i idućih godina imati više uspjeha. Po našem mišljenju, trebalo bi promijeniti dosadašnji odnos prema lovu divlje svinje, kako sa stanovišta gospodarenja lovištem, tako i u pogledu načina izlova. Po Godišnjem planu gospodarenja LD „Fazan“, planirano je odstrijeliti 20 divljih svinja, a do sada smo ih odstrijelili 10. S obzirom na to da ide glavni dio sezone, mišljenja smo da ćemo ipak ispuniti plan odstrela ove divljači. O bilježavanje blagdana Svetog Huberta, kao sveca zaštitnika lova i lovaca, iz godine u godinu sve više postaje tradicijom među lovcima i lovačkim udrugama članicama Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tako je bilo i u Lovačkom društvu „Jarebica“ iz Mostara gdje su lovci i ove godine na svojstven način obilježili blagdan svoga sveca zaštitnika. A obilježili su ga zajedničkim druU prvom redu, Ilija Vrljić i Željko Džidić-Džinks www.lovackisavez-hb.ba LD „Fazan“, Odžak: LOV DIVLJE SVINJE ČEKOM, POGONOM I PRIGONOM Slab odziv lovaca i neobučeni psi Nedžad Garić Dvije divlje svinje ulovljene 6. studenog LD „Jarebica“, Mostar: OBILJEŽEN BLAGDAN SV. HUBERTA Misa i zajedničko druženje Ivica Lučić ženjima u lovištu i svetom misom. Misa je upriličena u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Gorancima kod Mostara, a nazočili su joj lovci lovačkih sekcija ovoga društva među kojima su prednjačili članovi sekcija Bogodol, Goranci i Vrdi. Misi je nazočio i predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ilija Vrljić, na čiju inicijativu i potporu je i upriličeno ovo misno slavlje i lovačko druženje na Gorancima. Misu je predvodio goranački župnik fra Ferdo Boban koji je u svojoj propovijedi istaknuo značenje i doprinos lovaca u brojnim aktivnostima koje čine za opće dobro, te ih pozvao na međusobno prijateljstvo i zajedništvo. Po lovačkom običaju, nakon mise upriličeno je prigodno druženje uz „čašicu razgovora“ gdje su lovci u opuštenoj atmosferi nastavili druženje. 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA L egenda kazuje, kako se pitomo naselje na južnoj strani Mostarskoga blata nekada nazivalo Zlatni Dol, zahvaljujući prije svega vrlo povoljnim agrarnim i klimatskim uvjetima koji su žiteljima toga kraja omogućavali bavljenje intenzivnom proizvodnjom poljoprivrednih kultura: duhana, povrća, pogotovo vinove loze i smokve, po čemu je, uostalom, i današnji Ljuti Dolac poznat u hercegovačkim širinama. Ta je činjenica uzrokom stalnih težnji svih boja neprijatelja koji bi onda rado sve te resurse i blagodati željeli prisvojiti. Tako je jedanput, kazuje dalje legenda, nahrlila sila ratnika konjanika da opljačka njihovo bogatstvo, ali bijaše „tvrd orah voćka čudnovata“ taj Zlatni Dol i pljačkaši polomiše svoje ratničke zube, te Zlatnom Dolu dadoše današnji naziv: Ljuti Dolac. Koliko god bilo istine u ovoj pričici, Ljuti Dolac je uistinu fenomen po mnogim svojim značajkama, pa i u lovstvu. Svojom brojnošću (u sekciji je preko devedeset lovaca) spada vjerojatno među najbrojnije u Savezu. Njihovo plodno tlo izuzetno je povoljno za autohtonu divljač ovoga podneblja: zec, trčka, prepelica, nešto malo manje kamenjarka i divlja svinja, a zimskim se ambijentom nitko s njima ne može usporediti, zahvaljujući bogatstvu barske divljači svih vrsta. Međutim, i mnogi drugi diljem naših prostora imaju slične i bolje uvjete, pa možebit nisu u lovačkom pogledu tako bogati. Riječ je, dakle, o dobroj orga- LD „Mosor“, Široki Brijeg: SEKCIJA LJUTI DOLAC Ponovno Zlatni Dol Blago Lasić niziranosti i svijesti lovaca da čuvaju, uzgajaju i skrbe o svome lovištu, čuvaju svoju divljač i ne okreću se nesigurnoj metodi kupnje i unosa divljači iz drugih, skupih uzgajališta ili lovišta. Stoga, nije nikakvo čudo što je odstrjel ove sezone bio jako bogat u Ljutom Docu. Po kazivanju njihovih lovaca odstrijeljeno je BESPLATNI MALI OGLASI Traži se pas crnogorski planinski gonič, nestao 23. listopada 2011. u lovištu Manjača, općina Banja Luka, tetoviran broj 304900. Za točnu informaciju slijedi nagrada od 1000 KM. Prijave na broj 065 510 081, 063 422 181. Štenad njemačkog kratkodlakog ptičara, od lovnih roditelja. Četvero muških, četvero ženskih. Cijena 100 KM. Mob.: 063 185 895 28 preko stotinu prepelica, nešto malo manje poljke, nekoliko desetaka zeca, nebrojeno patke i šljuke... Lovci sustavno obilaze i čuvaju lovište, i bez lovočuvara stalno na teren izlaze patrole koje pomno prate sva zbivanja u lovištu. Tijekom lova su odstrijelili i desetak lisica, ali najatraktivniji ulov imao je mlađi lovac Tomislav Marušić Tomica, koji je druge lovne nedjelje ustrijelio golemu divlju mačku, tešku preko deset kilograma. Bila je jako dobro obučena i temeljito usaljena, što starije lovce navodi na zaključak dolaska jake i duge zime. Međutim, još sigurniji zaključak se može izvesti, da je maca jako mnogo divljači pojela kako bi bila ovako pretila i lijepo obučena. Kad se njojzi pribroje još one lisice i neevidentirane kune bjelice, možete misliti koliko su predatori uništili plemenite divljači, uz najbolju kontrolu i stalni nadzor lovišta. Svaki uspjeh u lovu i u životu uopće, možemo zahvaliti prije svega ljudskom čimbeniku i kulturi koja se razvija među ljudima, kako bi se mentalni sklop usmjeravao u pozitivne i progresivne ciljeve. Ljutodočani su to shvatili, ali upamtili i drukčija vremena, međutim, otkada se kod njih razvija kultura tolerancije i zajedništva, što potvrđuju njihova stalna, masovna druženja, večere, proslave..., otada pušu neki posve povoljniji vjetrovi u njihovoj sekciji. Ako se još odreknu nekih secesionističkih želja i nepotrebnih inata, na dobrobit svih lovaca Širokoga Brijega, Ljuti Dolac će uistinu ponovno postati Zlatni Dol! Možda svojim primjerom uspiju probuditi i potaknuti ostale sekcije i druge instance u Društvu da se i bez skupih ulaganja i stalnih nastojanja za povećanjem članarine može imati bogato lovište i zadovoljavajuće ozračje među lovcima, što bi u ovoj općoj društvenoj neimaštini i depresiji svih boja i izvora bio topao zračak svjetlosti, ne samo lovačke. Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Vepar“, Prozor-Rama: SVETI HUBERT Prvi put u vlastitim prostorijama Prvi put misa, i vlastite prostorije Stanko Ćurčić O ve je godine, prvi put otkako LD „Vepar“ postoji, na Sv. Huberta slavljena misa za lovce ovoga društva, što bi ubuduće trebalo postati redovitom praksom. Sveto misno slavlje, pred velikim brojem lovaca, predvodio je župnik Franjo Ivandić, uz koncelebraciju kapelana Đure Arlovića. Poslije mise, nazočni su se uputili u prostorije Društva. Naime, tu je upriličena mala svečanost otvaranja vlastitih prostorija, koje je, uz nazočnost lovaca, općinskih dužnosnika i ostalih gostiju, blagoslovio župnik i čestitao lovcima „na ovako lijepim prostorijama koje, napokon, do„Što si ga natjerao zorli na nas“, pravdao se Ilija Pilić od tvrdnji Petra Arežine, iskusnog pogoniča, da je vepar kapitalac prošao liniju koju je trebao čuvati upravo Ilija sa svojim kolegama Ivčom i Pajom. Spomenuta trojica poznata su kao „najpouzdanije puške“ sekcije „Uskoplje“, stožerne sekcije istoimenog lovačkog društva. Kao i mnogo puta do sada lovci ove sekcije su početkom prosinca u goste pozvali svoje prijatelje iz sekcije Ždrimci. Nakon okupljanja u Trnovači lovci su se terencima uputili prema selu Voljice i području Šarića kuća gdje je planiran prvi pogon. Ovo je lovište svima poznato kao stanište „crne divljači“ ali, kako nam rekoše u vodstvu Sekcije, problem je dosad bio u nedovoljnom broju lovaca koji bi mogli pokriti ovaj nepregledni teren. Dolaskom Ždrimačana u goste i taj je problem riješen, stoga se očekivao siguran odstrel. Iz toga razloga a i zbog informacije ekipe za izviđanje da su divlje svinje „radile“ noć prije, lovci su sa zadovoljstvom odlazili na svoje čeke. I zaista, nedugo nakon što su svi lovci bili na svojim čekama, i dan znak da se mogu pustiti kerovi, pasji je lavež odzvanjao planinom. biše“. Predsjednik Društva, Ivo Zane, pozdravio je nazočne i naglasio da se lovci ovoga društva, prvi put u preko pedeset godina njegova postojanja, nalaze u svojim prostorijama. „Lovačko je društvo kupilo i LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: SEKCIJE „USKOPLJE“ I „ŽDRIMCI“ Lov uspio u onome što ga krasi Velimir Šekerija Kako se zvonki glas pasa približavao lovcima iščekivalo se samo jedno a to je pucanj puške i objava lovnika da je lov za danas završen. Međutim u ovom slučaju toga nije bilo. Svima je bilo jasno da je ova lukava divljač uspjela proći liniju. Razočarani lovci su se znatiželjno pitali, kuda je vepar Druženje uz vatru na Galičici www.lovackisavez-hb.ba uredilo prostorije svojim novcem, uglavnom od članarine. Imamo uredsku prostoriju, prostoriju za sastanke, mokri čvor – ukupno 70 četvornih metara“, ponosno objasni Ivo Zane. mogao proći kada je teren bio tako dobro zatvoren. Očigledno je netko zaspao na čeki, tvrdili su. Na kraju se po tragovima pokazalo da su to bili Ilija, Ivčo i Pajo. „Da si barem, Petre, u pogon sa sobom poveo i Paju, zasigurno bi nas, onim svojim gromkim glasom, probudio na čekama“, zezao se Ivčo na račun svog prijatelja. Ostala je nada da će više sreće biti u drugom pogonu, koji je planiran odmah nakon doručka, na predjelu Galičice. Ipak, ovaj je pogon odgođen do poslijepodne jer je bilo potrebno čekati da se vrate psi koji su i dalje gonili vepra. Srpski goniči Rade Pilića i Slavka Ćurića bili su najuporniji ali i najumorniji jer su se vratili posljednji. U takvoj situaciji bilo je nerealno očekivati uspjeh na Galičici. Nakon završetka lova druženje je nastavljeno uz vatru, gdje su se prepričavali današnji događaji. Naravno, u prvom su planu bila već spomenuta trojica „spavača“ koji su na humorističan način tražili sebi alibi. Na kraju zaključak je bio jedinstven, lov je uspio u onome što ga krasi a to su druženje i nastavak suradnje ovih dviju sekcija. 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: PROSLAVA SVETOGA HUBERTA Svake godine svečanije i masovnije Anto Cvitanović O vo je peta godina zaredom, da se za novotravničke lovce služi sveta misa u spomen na svetoga Huberta. Sveta misa se slavila u župnoj crkvi Uznesenja Gospodinova u Novom Travniku, a predvodio ju je dr. Pavo Jurišić, pridruženi član Društva. U propovijedi, dr. Jurišić je spomenuo glavne događaje iz života ovoga sveca i zaštitnika lovaca našega saveza i zamolio ga za pomoć novotravničkim lovcima u njihovoj odluci da budu bolji u lovu i životu. Poslije mise, lovci i uzvanici okupili su se u vjeroučiteljskoj dvorani gdje je priređen i prigodan domjenak. Okupljene je na pozornost pozvao tajnik Društva, informirajući ih da se među lovcima i uzvanicima nalazi i 11 lovaca pripravnika, za koje će LD „Pavlovica“ biti bogatije kad uspješno završe svoj pripravnički staž i polože lovački ispit. Okupljenima se obratio i Mirko Lešić, predsjednik Društva. On je posebno pozdravio dr. Pavu Jurišića i zahvalio mu na služenju mise i poticajnoj propovijedi, a iskrene pozdrave uputio je i ovdašnjim lovcima dobro poznatom dvojcu: zapovjedniku policije Fabi Staniću i njegovu suradniku Stipi Zlatuniću, koji su i u ovoj prigodi našli vremena družiti se s lovcima i moliti za njih. Predsjednik Lešić se prisjetio i prošlogodišnje proslave Svetoga Huberta i obećanja da će to postati tradicijom u novotravničkome lovačkom društvu, što se, vidljivo je, i ostvaruje. Isto tako, dotakao se velikih napora Upravnog odbora Društva glede dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja, pohvalivši sekcije za ispunjenje plana radnih akcija, a silno je, kako reče, razočaran nemogućnošću suzbijanja krivolova iako su angažirali dvojicu lovočuvara, a bilo je i patroliranja lovaca po lovištu. Veseli ga, kako reče, broj od 82 lovca, koliko ih je bilo na svetoj misi, i istinska mu je želja svake godine Svetoga Huberta slaviti što svečanije i s više lovaca. Svoje je obraćanje završio zahvalom Luciji Cvitanović na pripremljenom domjenku. LU „Zavelim“, Roško Polje: PROSLAVA SVETOGA HUBERTA Brojne koristi od lovaca Ante Ðikić N a blagdan sv. Huberta, 3. studenog u 17 sati, u župnoj crkvi sv. Ante i Ivana u Roškom Polju slavljena je sveta misa. Predvodio ju je župnik fra Jozo Radoš – Đoka, a došlo je dvadesetak lovaca. Na početku sv. mise župnik je naglasio kakav je bio odnos sv. Huberta prema vjeri u Boga, a kroz sve to i prema prirodi kao daru Božjem. Pozvao je lovce da slijede primjer sv. Huberta, odnosno da njihovo lovačko djelovanje ne bude samo okupljanje i lov divljači, nego i zalaganje za bolje danas i sutra u našoj zajednici. Jer, lovci mogu odraditi mnogo dobrih i korisnih stvari, istaknuo je župnik i, na kraju misnog slavlja, zazvao Božji blagoslov na sve lovce ovoga kraja. Priređena je i prigodna zakuska, ovaj put ne u vjeronaučnoj dvorani kako je to bilo prošlih godina. Novo vodstvo Udruge odlučilo je da to ovaj put bude u Rogovima. Uz dobar lovački gulaš, roštilj i dobru kapljicu, druženje je potrajalo nekoliko sati, a nakon toga put svojih kuća na počinak. 30 Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Vepar“, Prozor-Rama: POLAGANJE LOVAČKOG ISPITA Predavanja i razgovori unaprijedili bi stanje Riječ budućim lovcima Stanko Ćurčić U zgradi Osnovne škole u Prozoru upriličeno je ovogodišnje polaganje lovačkog ispita, kojem je pristupilo 8 Ramljaka i 13 Uskopljaka. Dva društva: LD „Vepar“ i LD „Uskoplje“ naizmjence organiziraju zajedničko polaganje, baš kao i lov. Kandidate su, u ime Saveza, pozdravili Ivica Lučić i mr. Vlado Soldo, te domaćin Ivo Zane. Tajnik Saveza, Ivica Lučić, rekao je, između ostalog, i ovo: „Biti lovac ozbiljna je stvar i od vas tražim takav odnos. Očekujem da pokažete dovoljno znanja“, a Vlado Soldo, član ispitnog povjerenstva, naglasio je: „Lovstvo je ozbiljna stvar, s puno gradiva. Za vas smo izabrali najvažnije, ono što mislimo da jedan lovac početnik treba minimalno znati. Inače za svladati sve treba fakultet. Ako danas položite, nemojte misliti da ste sve naučili“. Što reći ili kako pokušati analizirati stopostotni uspjeh ovoga i gotovo svih ispita u ova „kompromisna vremena“? Što reći kad se vlade ne uspostavljaju ni nakon godinu dana? Kad koncesije nema ni na vidiku, s kojim ciljem, možemo naslućivati. Shvaćam članove povjerenstva jer mi je nešto slično u svakidašnjem opisu poslova. „De mi pripazi malog“, upute su koje dobivam a i koje dajem drugima. I tako svi svima. Možda bi bilo dobro, što napomenu i mr. Soldo, u skoroj budućnosti uvesti predavanje za buduće lovce. Kompromisa ne bi nestalo, ali bi uz takva predavanja bilo više vremena za prijateljskosugestivnim razgovorima između onih koji znaju i onih koji bi željeli znati. Više bi se činjenica moglo usvojiti i više bi bilo „nagovaranja“ na jednu ozbiljnost i korektnost budućih lovaca. LU „Kuna“, Domaljevac: LOVAČKA SURADNJA Desetogodišnjica druženja s Banovčanima Lovro Ivić T ako brzo a iza nas je već punih deset godina od prvog druženja lovaca dviju udruga: „Kune“ iz Domaljevca i „Srne“ iz Banovaca. Lovci LU „Kuna“ iz Domaljevca, na dan 11. prosinca i ove su godine organizirali zajednički lov i cjelodnevno druženje s prijateljima lovcima LU „Srna“ iz Banovaca iz susjedne nam Republike Hrvatske. Kao i obično druženje je započelo u jutarnjim satima uz tople napitke i čašicu razgovora. Prije prvog izlaska u lov, dok su svi bili na okupu, minutom šutnje odana je počast nedavno preminulom predsjedniku lovačke udruge iz Banovaca, jednom od začetnika ovoga druženja. Izlazak u lovište i lov bio je organizirano tako da su lovci podijeljeni u dvije lovne grupe, a lovilo se u lovnom polju Bok. Primjerena stanka za odmor i ručak bila je organizirana ispred lovačke kuće. Druženje istinskih prijatelja nastavljeno je ponovnim izlaskom u lov za one koji su to željeli, a večera je organizirana i poslužena oko 17.30 sati. U vrijeme večere s lovcima su se družili Mato Brkić, ministar u Vladi ŽP-e i Željko Josić, načelnik Općine Domaljevac-Šamac. Zabava i veselje na sveopće www.lovackisavez-hb.ba Prije polaska, sve je moralo biti po PS-u zadovoljstvo nazočnih potrajalo je do ponoćnih sati. Za dobro raspoloženje i štimung i ove godine su bili zaduženi dečki iz provjerenog tamburaškog sastava, inače stalni gosti na druženju ovih dviju udruga. 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA U listopadu ove godine Hutovo je blato opustošio veliki požar, najveći u povijesti ovoga parka. Izgorjelo je, po slobodnoj procjeni, oko 80 posto površine samog blata, trave, šaše i šume. Brojna je divljač stradala ili pobjegla od požara. Požar je, sumnja se, podmetnut od strane nepoznatih osoba. Hutovo se blato nalazi u neposrednoj blizini Čapljine, na jugu Hercegovine. To je jedna submediteranska močvara u kraškom ambijentu, nastala od sustava rijeke Krupe. Sastoji se od nekoliko međusobno povezanih jezera: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitavsko. Svitavsko jezero je umjetna akumulacija, nastala izgradnjom HE Čapljina. Zbog iznimne ljepote i značenja Hutovo je blato, godine 1995., proglašeno parkom prirode. To je dom za preko 240 različitih vrsta ptica, što selica koje u migraciji ovdje svrate na odmor, što onih koje stalno ovdje borave. Tu također žive brojni veprovi, jazavci, vukovi, lisice, divlji konji, zmije itd., zatim brojne vrste riba (22 vrste) kao i morske ribe (jegulja i cipol), koje rijekama Krupom i Neretvom dolaze iz Jadranskog mora (15 kilometara udaljeno). Teritorijalno, Hutovo blato dijelom pripada čapljinskoj, dijelom stolačkoj općini. Za čapljinsko i stolačko lovište predstavlja svojevrsni rezervat, blago, ako se tako može reći, jer iz blata divljač izlazi i prirodno naseljava ova lovišta (osobito divlje svinje, divlje patke, liske itd.). Što će biti poslije ovog požara i pustoši koju je ostavio u blatu i oko blata, ostaje nam za vidjeti, ali sigurno je da će posljedice biti katastrofalne. Već s prvim hladnijim danima mogu se primijetiti brojna jata ptica na svom putu k jugu, kako kruže oko Hutova blata i nemaju gdje sletjeti da bi se odmorile, skrile i nahranile, pa slijeću čak i na obližnje dalekovode da se odmore. Poznata je činjenica da lovoču- varska služba u Parku prirode već nekoliko godina ne funkcionira zbog problema oko financiranja i pogotovo od tada krivolov vlada i hara ovim parkom. Mjerodavne institucije bi, sukladno svojim obvezama, trebale što pri- Najbolji Tolisa i Bok Najuspješniji natjecatelji 32 Rezervat postao skoro pustinjom Jure Musulin Zgarište, a ne lovište LU „Sava“, Orašje: ČORBANIJADA I FIŠIJADA Adam Dabić LD „Galeb“, Čapljina: POŽAR U PARKU PRIRODE HUTOVO BLATO je poduzeti određene korake oko zaštite ovoga parka. Slušali smo ovih dana različite komentare vezane za spomenuta događanja, i za uho nam je zapeo komentar jednoga našeg starog lovca koji je najviše volio loviti ptice (divlje patke): „Ako se ovakvo stanje s divljači i dalje nastavi, mladi bi se lovci vrlo lako mogli naći u poziciji, da za koju godinu ne budu imali na što pušku podići“. Č orbanijada i fišijada, priredbe u sklopu proslave Dana općine Orašje, upriličene su 22. listopada ove godine ispred gradskih bazena. Posebnu draž ovom druženju daju lovci i ribolovci, koji se uzdužno poredaju okrenuti jedni prema drugima te s užitkom lože vatru, ispijaju pokoju „ljutu“, kuhaju i tako guštaju do 12 sati, kada je službeni ručak i proglašenje pobjednika. Uz 17 ekipa koje su se natjecale, bilo je i onih koji se ne natječu već svojim specijalitetima počaste okupljene. Komisija za proglašenje pobjednika, na čijem je čelu bio Marijan Brašnić, učinila je svoje i kao pobjednika u fišu proglasila ribarsku sekciju Tolisa na čelu s Pavom Klikom, drugo je mjesto osvojila Oštra Luka s Alenom Brkićem, a treće Marko Marošević – Skale. Najbolja u pripremi čorbanca bila je lovačka sekcija Bok na čelu sa Zvonkom Kosićem, druga je bila sekcija Tolisa s Nikolom Dominkovićem i Milom Vincetićem, a treća sekcija Tolisa (Šimun Dominikovićem i Šole). U skupini veterana, već drugi put najbolji su bili Đuro Prgić, Anto Benković i Biber iz Ugljare. Najboljima je čestitao načelnik Općine Orašje Đuro Topić, a svi sudionici su nagrađeni peharima i specijalnim vinima iz Vinarije Dragun iz Iloka. Broj 80, studeni - prosinac 2011. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Golub“, Čitluk: LOVAČKA VEČER Razigrano i raspjevano Dobre želje, druženje i zabava Gojko Prskalo T radicionalna lovačka večer LD „Golub“ iz Čitluka ove je godine upriličena 14. listopada u svadbenom salonu „Ananeri“. Druženju je bilo nazočno preko 300 članova ovoga društva i gostiju iz susjednih društava te sponzori lovačke tombole. LO „Vitez“, Vitez: PROSLAVA SVETOG HUBERTA Lovci u crkvi Sv. Juraja Mučenika Obilježen blagdan zaštitnika lovaca N Ivica Drmić akon obilježavanja 150. godišnjice župe, blagdana Svih svetih, Dana mrtvih, u crkvi Svetog Juraja Mučenika služena je sveta misa u čast svetog Huberta, koji se tradicionalno slavi kao zaštitnik lovaca. Lovci su stigli u crkvu organizirano, uglavnom odjeveni u lovačke odore. www.lovackisavez-hb.ba Nemali broj vjernika bio je pomalo iznenađen kada su u crkvu počeli stizati lovci, jer je izgledalo kao da je riječ o „tihoj invaziji“. Svetu misu služio je župnik fra Marko Kepić. U U uvodu, nazočne je pozdravio Dragan Ostojić, predsjednik Društva, zaželio svima dobru zabavu a lovcima dobru kob u sezoni koja počinje. Slične želje nazočnima, i čestitke organizatoru, prenijeli su i Ivan Jerkić, načelnik Općine Čitluk te Ivica Lučić, tajnik Saveza. Posebne pozdrave uputio je fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluku, uz želju da lovci čuvaju jedan drugoga jer, kako reče, „puška puca“, ali i da čuvaju prirodu i divljač koja u njoj obitava jer je to Božje davanje. U zabavnom dijelu programa svoj su doprinos i ove godine dali sjajni Hercegovački bećari, a kao vrhunac svega uslijedila je lovačka tombola s brojnim vrijednim nagradama među kojima izdvajamo pet lovačkih pušaka, deset lovačkih odijela, policu osiguranja osobnog automobila… Po završetku izvlačenja nagrada, dobar dio lovaca i uzvanika se razišao, ali su neki ostali i do jutarnjih sati, i jedni i drugi uz želju da se sve ponovi i iduće godine. U ime organizatora, zahvaljujemo svima onima koji su na bilo kakav način pomogli uspjehu ove priredbe. svom nadahnutom izlaganju župnik je ukratko ukazao na životni put svetog Huberta, od plemića i aristokrate do proglašenja svecem. Sveta misa bila je posvećena svim poginulim, preminulim i živim članovima ove lovačke udruge. U nastavku aktivnosti održan je skromni domjenak u lovačkom domu. Za organizaciju domjenka bila je zadužena lovna jedinica „Liskovina“, na čelu s predsjednikom lovne jedinice Nenadom Rajkovićem. Svoj su posao kvalitetno uradili i visoko postavili letvicu za sljedeće obilježavanje, koje će biti u organizaciji druge lovne jedinice. Uz lovački gulaš, piće, druženje i glazbu, za koju su se pobrinuli Pero Strukar, Slavko Mlakić i Željo Šarić, vrijeme je brzo prošlo. Novi radni dan i obiteljske obveze uvjetovale su da se ne ostane do kasno u noć. Sveti Hubert bi trebao biti nadahnuće nama lovcima, da se prema divljači odnosimo u skladu s načelima prirode, a poznato je da je upravo čovjek najveći uzročnik nestanka brojnih vrsta s lica zemlje. 33 LOVNO ZAKONOODAVSTVO ZAKON O LOVSTVU I PODZAKONSKI AKTI – BROJNE OBVEZE PRED UDRUGAMA ZAKONSKE OBVEZE KORISNIKA LOVIŠTA Tomislav Mihaljević P otpisivanjem ugovora i preuzimanjem lovišta na gospodarenje, korisnik se lovišta, u svakoj lovnoj godini gospodarenja lovištem, obvezuje poštovati sve obveze i dužnosti propisane Zakonom o lovstvu i podzakonskim aktima proizašlim iz toga zakona. U ovom ćemo prilogu spomenuti neke od njih. LOVNO-GOSPODARSKA OSNOVA Za svako se lovište donosi lovnogospodarska osnova. Lovno-gospodarska osnova je dugoročni planski akt kojim se uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Osnovu donosi korisnik lovišta na razdoblje od najmanje deset godina. Korisnik lovišta dužan je donijeti osnovu u roku od jedne godine nakon preuzimanja lovišta, a može je izraditi osoba koja je na studiju imala kolegij lovstva i koja je registrirana za tu djelatnost. Suglasnost na lovno-gospodarsku osnovu daje resorno federalno ministarstvo. Na osnovi prijedloga stručne komisije, ministarstvo donosi rješenje o odobrenju lovnogospodarske osnove ili daje primjedbe na ponuđenu osnovu. Lovno-gospodarska osnova sadrži: prikaz stanja lovišta, osnovne biološke i fizičke karakteristike lovišta, sastav divljači (kvantitetu i kvalitetu), ciljeve gospodarenja, vrstu i opseg radova, mjere i metode za postizanje ciljeva gospodarenja, kao i ekonomsko-financijsku osnovu gospodarenja, program za unaprjeđenje lovstva i lovočuvarsku službu. Osnovom se mora, u skladu sa zakonom, odrediti vrsta i broj divljači koja će se uzgajati u lovištu i opseg njezine zaštite i iskorištavanja. Lovno-gospodarska osnova mora biti usklađena s dugoročnim programom razvoja poljoprivredne proizvodnje i šumsko-gospodarskom osnovom za površine na kojima se lovište nalazi, kao i s vodoprivrednom osnovom, prostornim planom i ratificiranim međunarodnim ugovorom iz oblasti lova, zaštite prirode i prirodnih staništa divljači. 34 Do donošenja lovno-gospodarske osnove korisnici lovišta gospodare lovištem na temelju privremenog godišnjeg plana gospodarenja lovištem, najduže jednu godinu. GODIŠNJI PLAN Na bazi odredbi lovno-gospodarske osnove i utvrđenog brojnog stanja svake vrste divljači na početku godine (proljetno prebrojavanje divljači) donosi se godišnji plan gospodarenja. Godišnji plan gospodarenja lovištem donosi korisnik lovišta i to za razdoblje od 1.travnja tekuće do 31. ožujka iduće godine (lovna godina). Plan se sastoji iz nekoliko poglavlja od kojih su najvažnija plan uzgoja i zaštite, plan uređenja lovišta, plan korištenja lovišta i financijski plan. U planu uzgoja i zaštite predviđaju se sve mjere na koje obvezuje lovno-gospodarska osnova za teku- ću godinu, kao i one dodatne od posebnog značenja za bolje rezultate u gospodarenju. U planu uređenja lovišta treba unijeti podatke o ulaganjima u lovno-uzgojne i lovno-tehničke objekte na koje obvezuje osnova s točnom naznakom lokaliteta i načina rada. Plan korištenja lovišta zasniva se načelno na odredbama lovno-gospodarske osnove, ali je u izravnoj ovisnosti o stanju proljetnog fonda svake pojedine vrste divljači, jer se za svaku vrstu posebno i radi. Za svako lovište obvezno je donijeti i financijski plan, koji predviđa prihode i rashode u tijeku godine, a ima realnu osnovu u prethodno spomenutim planovima. Pri tome treba voditi računa da se svi prihodi ostvareni u lovištu moraju vratiti u lovište. Godišnji plan dostavlja se županijskom ministarstvu najkasnije do 30.ožujka, uz prilog katastra lovišta, a izvješće o izvršenju godišnjeg plana za proteklu godinu do 31. svibnja. Suglasnost na godišnji plan daje mjerodavno ministarstvo te sklapa ugovor s korisnikom lovišta. Loviti se može tek nakon potpisivanja ugovora i dobivanja suglasnosti na godišnji plan. KATASTAR LOVIŠTA Za svako lovište osniva se i vodi katastar lovišta. Katastar lovišta osniva i vodi korisnik lovišta, a jedan primjerak Broj 80, studeni - prosinac 2011. LOVNO ZAKONOODAVSTVO katastra obvezno se dostavlja županijskom ministarstvu. Katastar lovišta je skup podataka bitnih za njegovu kategorizaciju. On sadrži opće podatke o osnivaču i korisniku, podatke o lovnim i nelovnim površinama, o površinama pod kulturama, nadmorskoj visini, granicama, divljači i objektima. Korisnik dostavlja propisane podatke o katastru županijskom ministarstvu najkasnije 30. ožujka tekuće godine za proteklu lovnu godinu, na propisanim formularima. PROLJETNO STANJE DIVLJAČI U proljeće svake godine, prije početka reprodukcijskog razdoblja, treba se utvrditi brojno stanje svih vrsta divljači unutar lovišta. To je osobito bitno da utvrdimo matični fond divljači s kojim možemo računati u reprodukciji nakon lovne sezone i nepovoljnog zimskog razdoblja. Pod brojnošću neke vrste misli se obično na broj divljači na 100 hektara površine, neposredno pred razdoblje reprodukcije. Samom utvrđivanju brojnog stanja neke populacije može se prići apsolutnom i relevantnim metodama. Apsolutne metode podrazumijevaju potpuno prebrojavanje jedinki u cijelom lovištu, a relativne zapravo omogućuju samo dobivanje uvida u prosječan broj. LOVOČUVARSKA SLUŽBA Korisnik lovišta dužan je osigurati lovočuvarsku službu. Lovočuvarsku službu vrše lovočuvari kao službene (ovlaštene) osobe uposlena u lovištu. Lovočuvari obnašaju dužnost naoružani lovačkim oružjem, u odori sa službenom oznakom lovočuvara. Lovočuvar može biti osoba koja je završila najmanje III. stupanj srednje škole (šumarske, agronomske, veterinarske struke), koja je zdravstveno sposobna za vršenje određenih poslova utvrđenih za to radno mjesto, s položenim lovačkim i lovočuvarskim ispitom, i koja ispunjava uvjete za nošenje oružja i druge uvjete utvrđene zakonom i aktima korisnika lovišta. VOĐENJE EVIDENCIJA Korisnici lovišta dužni su voditi evidenciju o izvršenim radovima i provedenim mjerama predviđenim lovno-gospodarskom osnovom i godišnjim planom. Sredstva koja korisnik lovišta ostvari u gospodarenju lovištem smiju se koristiti samo za gospodarenje i promicanje lovstva. PROGRAM UZGOJA DIVLJAČI Program uzgoja divljači planski je i gospodarski akt kojim se uređuje uzgoj, zaštita i korištenje divljači u lovištu. Program donosi korisnik lovišta nakon sklapanja ugovora o korištenju lovišta, odnosno zakupu lovišta. UZGOJ I ZAŠTITA DIVLJAČI Uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovno-gospodarskom osnovom, programom uzgoja divljači ili programom zaštite divljači te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima. IZDAVANJE DOZVOLA Članovi lovačkih udruga visoku divljač love na temelju odobrenja za odstrjel, a nisku divljač na temelju lovne karte. Strani i domaći lovci-turisti love na temelju odobrenja za odstrjel (dozvole za lov). Odobrenje za odstrjel i lovnu kartu izdaje korisnik lovišta. Ulovljena ili uginula divljač i njezini dijelovi mogu se iznositi iz lovišta samo uz potvrdu korisnika lovišta. Potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova na propisanom formularu izdaje korisnik lovišta te www.lovackisavez-hb.ba primjenjuje cjenik odstrjela i štete na divljači. STRUČNA OSOBA Korisnik lovišta obvezan je za provedbu lovno-gospodarske osnove i godišnjeg plana gospodarenja lovištem i realizaciju stručnih poslova u lovištu angažirati osobu sa VII. stupnjem naobrazbe koja je tijekom studiranja polagala predmete iz oblasti lovstva. OCJENJIVANJE TROFEJA Korisnik lovišta dužan je formirati povjerenstvo od tri člana za ocjenjivanje trofeja. Članovi povjerenstva moraju imati položen ispit za ocjenjivanje trofeja. Povjerenstvo ocjenjuje trofeja na temelju standarda Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC). Korisnik lovišta dužan je izdavati trofejne listove i voditi evidenciju o njima. SPRJEČAVANJE ŠTETA OD DIVLJAČI Korisnik lovišta dužan je poduzimati mjere za sprječavanje šteta koju divljač može učiniti imovini ili ljudima na zemljištu i vodi na kojima se nalazi lovište (održavanje broja divljači prema kapacitetu lovišta, osiguranje prehrane u lovištu, postavljanje čuvara i dr.). Vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome je osnovano lovište dužni su na zemljištu, objektima gdje stoka obitava i opremi koja se koristi u obradi zemlje poduzimati uobičajene mjere za sprječavanje šteta od divljači i na divljači (učinkovitim ogradama, električnim pastirom, postavljanjem plašila, zaštitom mladih sadnica omotavanjem ili premazivanjem, ispašom stoke s pastirom na površinama dopuštenim za pašu, postavljanjem plašila na kosačice i kombajne, sudjelovanjem u organiziranom pogonu i sl.). LOV SA PSIMA Korisnik lovišta kojem je povjereno pravo njegova korištenja dužan je u lovištu kojim gospodari osigurati lov sa psima u skladu s odredbama Zakona o lovstvu i podzakonskih akata donesenih na temelju toga zakona. Treba, dakle, osigurati psa s položenim ispitom na krvnom tragu ili sklopiti ugovor s vlasnikom krvosljednika o uslugama u lovištu. 35 OCJENJIVANJE TROFEJA KAKO OBRADITI I OCIJENITI DRAGOCJENI LOVAČKI TROFEJ Obradba i ocjenjivanje trofeja vuka Ivica Lučić J esenja lovna sezona u punom je tijeku, a pred lovcima je duga, nadamo se i snježna zima, u kojoj će mnogi, na ovaj ili onaj način, pokušati doći do jednoga od najcjenjenijih i najdragocjenijih lovačkih trofeja – trofeja vuka, čiji ćemo način obradbe i ocjenjivanja opisati u ovome broju. Lovački trofeji vuka su lubanja, krzno, kost iz spolnog organa mužjaka i dermopreparat glave ili cijele figure. Po međunarodnim CIC formulama ocjenjuju se lubanja i krzno, uz uvjet da su odgovarajuće obrađeni. LUBANJA Obradba lubanje Obradba lubanje počinje skidanjem kože s lubanje i odvajanjem lubanje od trupa na spoju s prvim pršljenom. Zatim se lubanja otkuhava u čistoj vodi do trenutka kad se organski dijelovi mognu lako odvojiti od kosti. Skidaju se uz pomoć noža i pincete, pazeći da se pri tome kosti lubanje ne oštete. Nakon čišćenja lubanja se suši a zatim se višekratno tretira (natapa ili premazuje) hidrogenom i izlaže suncu, kako bi se skinule zaostale organske tvari i dobila željena bjelina kosti. Tako obrađena lubanja spremna je za ocjenjivanje. Ocjenjivanje lubanje Mjeri se lubanja bez donje čeljusti i ne uzimaju se u obzir moguće neprirodne izrasline na lubanji. Mjerimo u centimetrima na milimetar točno, a najlakše mjerimo metalnim pomičnim mjerilom (šublerom). Mjere lubanje Točke Dužina lubanje u cm x 1 Širina lubanje u cm x 1 Ocjena lubanje – ukupno ........................... ........................... ........................... Dužinu lubanje mjerimo između dviju okomica na glavnu os lubanje od sjekutića do kraja lubanje (zatiljne kosti). Dužina lubanje u centimetrima ujedno znači i broj točaka. Širinu lubanje mjerimo na najširem mjestu lubanje između dviju okomica koje idu usporedno s glavnom osi lubanje. Širina lubanje u centimetrima znači ujedno i broj točaka. Zbroj točaka za dužinu i točaka za širinu daje konačnu ocjenu lubanje. KRZNO U želji da dođu do što većeg i kapitalnog trofeja lovci su često pokušavali i pokušavaju iznaći i što bolje načine rezova i skidanja krzna kako bi ono što više dobilo na dužini i širini, a time i veću ocjenu. Većina pokušaja nije dala željene rezultate i s vremenom se ustalila jedna, može se reći, standardna metoda koju ćemo ovdje opisati. Obradba krzna Obradba krzna vuka počinje od trenutka kad se zarežu prvi rezovi za skidanje krzna što je i najvažnije, jer od pravilno urađenih poprečnih i uzdužnog reza ovisit će hoće li biti osigurane maksimalno moguće mjere dužine i širine krzna, koje su pri ocjenjivanju i najvažnije. Uzdužni rez počinje od čmara i ide sredinom repa do njegova kraja, i s druge strane od čmara ide sredinom trbuha, prsa i vrata sve do 7-8 cm prije kraja donje vilice. Poprečni rez stražnjih nogu počinje od sredine šapa i ide razdjeljkom duge i kratke dlake sve do uzdužnog reza s kojim se spaja na 6 – 8 cm od čmara prema trbuhu. Poprečni rez prednjih nogu počinje od sredine šapa i ide prema 36 Broj 80, studeni - prosinac 2011. OCJENJIVANJE TROFEJA Točke za ljepotu Za ljepotu krzna dodajemo do 25% od broja točaka konačne ocjene krzna. Za dužinu dlake do 10% Za gustoću dlake i pravilnu obraslost dlakom do 10% Za širinu ovratnika (pojas guste i duže dlake na vratu i ispod čeljusti) do 5% Točke Dužina u cm x širina u cm /100 ........................... Točke za ljepotu krzna: do 25 % od broja točaka iz gornje mjere ........................... Ocjena krzna – ukupno ........................... Ukupan zbroj točaka (dužina u cm x širina u cm/100 + točke za ljepotu krzna) daje ocjenu krzna vuka. prednjoj strani podlaktice, iznad pazuha sve do uzdužnog reza s kojim se spaja na 3 – 5 cm iznad grudne kosti prema vratu. Nakon urađenih rezova koža se pozorno skida pazeći da se na bilo koji način ne ošteti, osobito u predjelu glave. Ukoliko se zaista želi imati trofejno i lijepo obrađeno krzno onda skidanje krzna treba obvezno prepustiti onom koji to zna pravilno uraditi. Mjere krzna Krzno mjerimo mjernom vrpcom u centimetrima na milimetar točno. Dužinu krzna (kože) mjerimo od vrha njuške do korijena repa. Širinu krzna mjerimo na najužem mjestu između prednjih i stražnjih nogu okomito na pravac mjerenja dužine krzna. Mjere dužine i širine krzna pomnožimo i dijelimo sa 100, te tako dobijemo konačnu ocjenu krzna vuka. HE MOSTARSKO BLATO www.lovackisavez-hb.ba 37 LOVAČKO ORUŽJE LEVER ACTION RIFLES (PUŠKE POLUŽNOG SUSTAVA) Legendarno oružje, koje još služi svrsi Iako konstruirana još u pretprošlom stoljeću, ova repetirka zbog svojih je prednosti još uvijek u modi među američkim lovcima. Europski lovci, među koje spadamo i mi, veoma je rado imaju u svome arsenalu lovačkog oružja, iako je tek u posljednje vrijeme dostupna na tržištu, istina samo u većim i bolje opremljenim prodavaonicama lovačkog oružja Mladen Bešlić P okojni John Moses Browning, konstruktor popularne vinčesterke, i te kako bi se iznenadio kad bi saznao da je njegova puška još uvijek u uporabi unatoč nizu suvremenih i savršenijih modela. U obje Amerike drže je nezamjenjivom za neke oblike lova, a omiljena je među strijelcima koji gađaju siluete. Kod nas su ove puške bile poznate još početkom prošloga stoljeća, ali ne pod imenom svoga konstruktora, nego pod imenom proizvođača – američke tvrtke „Winchester“. S tom je tvrtkom Browning, genijalni konstruktor, dugo imao ugovor, sve dok zbog stanovitih razloga nije odlučio ukupan svoj rad preusmjeriti k belgijskom FN-u. Suradnji s tvrtkom „Winchester“ Browning se vratio tek kad je Amerika 1917. ušla u Prvi svjetski rat. U međuvremenu je američki „Winchester“ znao iskoristiti Browningove patente, osim inih i veoma uspješnu konstrukciju puške s polužnim zatvaračem kojom je između 1866. i koncem stoljeća osvojeno američko i dobar dio europskog tržišta. U početku je puška imala univerzalnu namjenu. Služila je kao oružje za lov i kao vojno oružje. Precizna, s velikim kapacitetom spremnika, a lagana u usporedbi s težinom tadašnjih oružja, bila je kao stvorena da je jahač uvijek ima uza se. Tako je u Americi i dobila ime – Settle Gun (puška za sedlo). DANAŠNJA UPORABA Iako konstruirana još u pretprošlom stoljeću, ova repetirka zbog svojih je prednosti još uvijek u modi među američkim lovcima. Europski lovci, među koje spadamo i mi, veoma je rado imaju u svome arsenalu lovačkog oružja, iako je tek u posljednje vrijeme dostupna na 38 Lever-action puške ili popularno zvane sedlarke tržištu, istina samo u većim i bolje opremljenim prodavaonicama lovačkog oružja. Kod nas se najčešće koristi u kalibru 30-30 i mnogo manje u kalibru 32. „winchester specijal“. Oba ova kalibra dostatna su za lov divljači ne teže od srneće, i to na nešto manjoj udaljenosti od uobičajene, to jest ispod 150 metara. Poznavatelji pušaka znaju da je najveća zamjerka Winchesterovim puškama kalibra 30-30 Win. diskutabilna zaustavna moć ovoga kalibra. Nekada davno jedan od proizvođača ovih pušaka, „Marlin“, to je pitanje rješavao uvođenjem svojih, novih kalibara 444 Marlin i 450 Marlin, koji imaju respektabilnu kinetičku energiju, ali na manjim udaljenostima. Da bi dobio energetski snažan metak i na većim daljinama, Marlin i tvornica streljiva „Hornady“ godine Sustav lever-action Broj 80, studeni - prosinac 2011. LOVAČKO ORUŽJE 2007. razvijaju novi metak – 308 Marlin Express. Samo dvije godine poslije iz ovih dviju tvornica stiže novi metak, još snažniji – 338 Marlin Express. Ta dva nova metka „brišu“ priču o anemičnosti polužnih repetirki i na većim udaljenostima. Ne samo da novi kalibri nose dovoljnu energiju, nego je i putanja na većim daljinama znatno položenija. Za usporedbu s ostalim lovačkim kalibrima, evo tabele vrijednosti dvaju kalibara ovih „kaubojskih pušaka“ koji se kod nas najčešće koriste. Kalibar 308 Marlin Express 338 Marlin Express Zrno, grama 9,7 13,0 Izlazna brzina, m/s 860 903 30-30 Winch. 32 Winch. Specijal Zrno, grama 9,7 11,0 Prikaz djelovanja polužnog zatvarača Izlazna brzina, m/s 729 686 Osobitost ovih pušaka svakako je način repetiranja. Valja istaknuti da se tijekom vremena usavršavao mehanizam zatvarača i bravljenja nizom malih poboljšanja izvedenih bez velikih pomaka od osnovne konstrukcije. Kod nekih novijih modela osnovno poboljšanje izve- Brzina na 100 m 750 803 Evo i tabele dvaju novijih, pojačanih kalibara koji su, istina, rijetki na našem tržištu: Kalibar SUSTAV RADA Izlazna energija (J) 3587 5300 Energija (J) na 100 m 2728 4191 deno je na sustavu polužnog prijenosa, čime je postignut siguran Brzina na 100 m 605 560 Izlazna energija (J) 2577 2588 desne strane kućišta. Na svom putu u stražnji položaj, „rep“zatvarača nalijeće na kokot i napinje ga. Kako se pri repetiranju odvaja otponac od sustava za okidanje, ni u kojim okolnostima ne može doći do opaljivanja, sve dok otponac ne dođe na svoje mjesto, tj. dok zatvarač nije do kraja zabravljen. Pad zrna na 150 m -3,8 cm -3,0 cm Pokretanjem poluge prema natrag, tj. prema tijelu, sustav zup- Energija (J) na 100 m 1775 1725 rad oružja pri ispaljivanju većine suvremenih tipova kalibara streljiva uključujući i streljiva magnum izvedbe. Pokretanjem poluge vezane uz štitnik otponca prema naprijed, aktivira se sustav zupčanika kojim se odozdo nazubljeni zatvarač pokreće unatrag. Istodobno se s kretanjem zatvarača izvlači čahura te tijekom daljnjega kretanja zatvarača ona nalijeće na izbijač i izlijeće s Pad zrna na 100 m 0 cm 0 cm Pad zrna na 100 m 0 cm 0 cm Pad zrna na 150 m -7,1 cm -8,4 cm čanika pogurne zatvarač u prednji položaj te ga zabravljuje, dok kokot ostaje napet a otponac zasjeda na svoje mjesto u mehanizmu za okidanje. Jednostavno i pouzdano, a i praktično: pri gađanju se oružje može repetirati za svaki hitac a da se puška uopće ne iznosi iz zgiba ramena i da se nišanska linija gotovo uopće ne remeti. WINCHESTER MODEL 94. Puške Winchester model 94. legende su svoga vremena. U posljednjih 30 godina prodano ih je preko 5 milijuna, a preko 8 milijuna otkad je Winchester, godine 1894., predstavio prvi model. Tolerancija (snošljivost, podnošljivost) pokretnih dijelova je sužena, spojna (kontaktna) igla i vijak za namještanje smješteni su na polugu kako bi današnji model 94-ice bio tiši i glađi (bez zapinjanja). Prekriven nišan prednjeg dijela na svim 20-inčnim cijevima (oko 60 cm) modela Walnut i Wintuff, zajedno s potpuno prilagodljivim stražnjim dijelom, jamči veliki užitak pri pucanju iz ovoga modela. Model 94. ističe vrstu deer-getting features: vruće kovani prijamnik obrađen strojem od čvrstoga čelika koji je tako snažan da je to jedina lever action puška sigurna za moćne metke kalibra 307 ili 356. Svaka veća komponenta rađena je iz vrhunskog čelika. Svi Winchester modeli 94. postižu ekstra jako zaključavanje s pomoću sustava zatvarača na ležištu puške. Ovaj sustav za zaključavanje razlog je zašto Winchester model 94. može podnijeti moćne 307 i 356 Winchesterove snage čija je početna brzina 842, odnosno 750 metara u sekundi. Lever action koji nisu ovako načinjeni nisu i ne smiju biti ovako jaki. Otvoreni vrh prijamnika ističe pozitivnu stranu izbacivanja metaka sa strane koji omogućuje nizak scope top mounting (domet izbačaja). Ovaj dizajn također omogućuje lako punjenje izravno u okvir kao i provjeravanje da su naboji u okviru. Multi-shot kapacitet modela 94. pouzdan je i siguran za teški lov divljači, primjerice divlje svinje u gustom grmlju, a njezina je kratka cijev umnogome cijenjena kad se treba probijati kroz gusto i neprohodno grmlje. Sve Winchester 94-ice opremljene su hamer spur dodatcima za korištenje optičkih ciljnika. Pogodne su za desnoruke i ljevoruke pucače. Stilom, snagom i izvedbom, model 94. je bez premca. Uistinu je napravljen bolje nego ikad i jedno slično oružje. …Nijedno drugo oružje ne utjelovljuje duh američke granice kao lever action. Nijedna druga kompanija oružja ne utjelovljuje zajedništvo (jedinstvo) današnjega inženjeringa i proizvodnih metoda s tradicijom oružja poput Winchestera. …Ove će puške ostati zapamćene i kao omiljene puške Theodora Roosevelta, američkog predsjednika s početka prošloga stoljeća, koji je bio strastveni lovac. Taj je čovjek bio također veliki ljubitelj prirode i formirao je veći broj zaštićenih područja i nacionalnih parkova, pa i onaj najznamenitiji na svijetu – Yelowstone. (Izvor: WINCHESTER Shotguns & Rifles; prijevod: mr. Josipa Širić) www.lovackisavez-hb.ba 39 UZGOJ DIVLJAČI JASTREB KOKOŠAR (ACCIPITER GENTILIS) Umjetna oplodnja – jedini siguran način za uzgoj jastreba (2. dio) Kad mužjak, nakon pripreme, kopulira, tj. ostavi sjeme na sokolarovoj rukavici, sjeme se pokupi pipetom, pomiješa se s extenderom i usisa u manju špricu, što znači da je spremno za oplodnju. Slično mužjaku, za oplodnju se priprema i ženka. Kad je spremna za oplodnju, nagnuta je naprijed, perje oko kloake joj je razmaknuto čime je otvoren put za oplodnju, a kloaka pulsira spremna da usisa sjeme. U tom je trenutku, s pomoću pipete u kojoj se nalazi sjeme, oplodimo na način da joj sjeme ostavimo na ulazu u kloaku, a koje će ona sama usisati u sebe i tako oploditi jaje Perica Dodig Bella – samo od pravilno imprintane ptice realno je očekivati uspjeh u uzgoju P riprema za uzgoj umjetnom oplodnjom počinje s prvim danima života jastreba, kako mužjaka, tako i ženke. Kroz naš odnos prema njima, oni trebaju stvoriti osjećaj da smo i mi pripadnici njihove vrste, a to se može postići samo pravilnom imprintacijom i istodobno s njom i socijalizacijom. U ovome tekstu pokušat ćemo vam, kroz kratak opis i fotografije samoga uzgojnog procesa, prezentirati način na koji smo to napravili s našim jastrebovima, i to s mužjakom po imenu Apač, koji je izležen 2008. i ženkom Bellom, koja je izležena 2010. godine. S oboje smo njih provodili svaki slobodan trenutak: u letenju, lovu ili nošenju na ruci, a rezultat – prvi umjetno uzgojeni mladi jastrebovi u povijesti BiH – samo su logičan slijed događanja. Moramo biti pošteni i reći da je danas, u vrijeme interneta, kad je dostupna golema količina informacija, sve to mnogo lakše napraviti, posebice dok postoje sokolari koji su spremni dijeliti svoje znanje iz ove oblasti, i napomenuti, uz dužno poštovanje prema struci, da ovo može napraviti samo sokolar, jer apsolutno nitko ne može bolje poznavati ptice grabljivice od čovjeka koji je svednevice u kontaktu s njima i njihovim problemima. Imprint jastreba (eng. otisak, utisnuti, urezati) je ptica koja je uzeta od roditelja s 5 – 10 dana starosti (obično nakon prstenovanja), koju smo othranili i koju svaki dan učimo letjeti i loviti. 40 Apač – imprint jastreba starosti 15 dana Kroz to vrijeme koje provodimo s njom, uz pravilan rad treba se stvoriti posebna veza između ptice i sokolara, što znači da se treba stvoriti (utisnuti, urezati u podsvijest) partnerstvo koje se zasniva na zdravom odnosu ptice prema sokolaru. Takva ptica sokolara doživljava kao partnera u lovu, kao pomagača uz čiju će pomoć mnogo lakše doći do ulova. Takva se ptica uopće ne glasa ili to čini vrlo rijetko, nema nikakva straha od sokolara, rado dolijeće na rukavicu i nikad ne odnosi i ne skriva plijen od sokolara. Samo takve će ptice u konačnici dragovoljno pristati na oplodnju (ženka), odnosno donirati sjeme (mužjak). Već ranije je rečeno da je mužjak u odnosu na ženku za trećinu manji i lakši, da ima izrazito plahu narav, da je nervozniji i da ima urođeni strah od ženke. Sve te odlike čine ga mnogo zahtjevnijim kod pripreme za doniranje sjemena. Sama se priprema sastoji od toga da mu se osigura dovoljno prostrana volijera u kojoj će u jednom kutu biti postavljen podest na kome će on uz našu pomoć, a koja se sastoji od dodavanja grančica i glasovne potpore (imitiranje kliktanja ženke) početi graditi gnijezdo. Za taj posao treba mu osigurati dovoljnu količinu suhih grančica, koje su građevni materijal za izgradnju gnijezda. Apač – početak gradnje gnijezda Broj 80, studeni - prosinac 2011. UZGOJ DIVLJAČI Nakon desetak dana gradnje gnijezda i našega svakidašnjeg poticaja, mužjak počinje pokazivati zanimanje za nas i na svako naše pojavljivanje na otvoru za hranjenje počinje kliktati i poleti prema nama i u tom trenutku trebamo kroz otvor poturiti ruku na koju smo navukli plastičnu rukavicu i ponuditi mu stisnutu šaku na koju bi on trebalo sletjeti i kopulirati, tj. ostaviti sjeme, koje se zatim s rukavice pokupi pipetom, pomiješa sa extenderom (otapalom) da mu se poveća volumen i da tako bude s njim lakše raditi prilikom oplodnje ženke. Ta se smjesa zatim usisa u pipetu ili manju špricu na koju je montiran nastavak od pipete i time je sjeme spremno za oplodnju. Zanimljivo je da sjeme jastreba pomiješano s extenderom u običnom hladnjaku živi i sposobno je za oplodnju od sedam do deset dana, a sa svakim sljedećim danom sposobnost oplodnje drastično opada. U tom je trenutku, s pomoću pipete u kojoj se nalazi pripremljeno sjeme, oplodimo na način da joj sjeme ostavimo na ulazu u kloaku, a koje će ona sama usisati u sebe i oploditi jaje. Bella – oplođivanje Apač u momentu kopulacije Ženka, koja je po prirodi dominantna, mnogo je manje zahtjevna kod pripreme za oplodnju jer je svjesna svoje moći, a time je i manje nervozna od mužjaka. Skoro svaka spolno zrela ženka u proljeće će, ako ima gnijezdo, sama snijeti jaja i inkubirati ih, ali kako nisu oplođena, nakon nekih 40 dana odustat će od ležanja na njima. Da bismo pripremili ženku za oplodnju, radimo slično kao i s mužjakom, znači volijera, podest za gnijezdo, grančice kao građevni materijal i naš poticaj. Kad je pri kraju gradnja gnijezda, kod svakoga našeg ulaska u volijeru ona se počinje glasati i stoji spremna za oplodnju. Kad ženka stoji spremna za oplodnju, onda je nagnuta naprijed, perje oko kloake je razmaknuto (time je otvoren put za oplodnju), a kloaka pulsira spremna da usisa sjeme. Bella – ženka u prvoj godini, stoji spremna za oplodnju www.lovackisavez-hb.ba Inkubacija Ženka se oplođava 2 – 3 puta svakodnevno sve dok sama traži oplodnju, tj. dok samoinicijativno stoji. Dvanaesti dan nakon prve oplodnje trebala bi snesti prvo jaje, a nakon toga slijedi inkubacija od 33 do 35 dana, izlijeganje i othranjivanje mladih. Nimalo lak posao, ali kad se pogleda koji je krajnji rezultat, itekako se isplati, jer loviti s jastrebom kojega ste sami „proizveli“ san je svakog sokolara, iako, realno gledajući, vrlo je mali broj njih koji će doživjeti da to sami naprave. Prvi umjetno uzgojeni jastrebovi u BiH 41 LOVAČKA PRIČA Hajka na štetočine u Busku Drago Lasić B usak je najpoznatije lovište jarebice kamenjarke u ovome podneblju. Teren je tipičan hercegovački kamenjar, koji se zadiže iznad prigradskog naselja Dračevice, desetak kilometara južno od Mostara. Na strmim i kamenitim dijelovima lovišta, vegetacija je skromnija, ali i u tome „ljutom“ kamenjaru, nađu se jači busovi kadulje, vrijeska i drugog ljekovitog bilja, koje drača štiti od jakog sunca i nevremena. Ovo je busenje često u zdravom krečnjaku, gdje spušta žile dublje u procjep kamena i hrani se, takoreći, iz kamena, a u sezoni ima mnoštvo različitih prekrasnih cvjetića. S jeseni, na istom busenju, dozrijevaju sjemenke, koje su važne u prehrani jarebice. Postoji vjerojatnoća, da i sam naziv lovišta, ima neku vezu s busenjem ljekovitog bilja, što se vidi iz korijena: bus, busen – Busak. Zanimljivo je spomenuti i šipke „ljutunce“, kako ih naš narod naziva, a koji u kasnu jesen opadaju kao puklaši, jer nabreknu od jesenjih kiša. Tada i oni nisu više puno ljuti, a prepuni su „C“ vitamina, pa ih jarebice rado konzumiraju, jer znaju što valja. Problem je u tome što se, posljednjih godina, po lovištima, masovno beru šipci za cijeđenje soka i ne ostaje ni jedan, koji se može dohvatiti. U mnogim je zemljama to regulirano zakonima, tako da se u prirodi mora ostaviti dio plodova. Tako, primjerice, u Iraku, određeno je da se na svakom grmu pistacije (kao kod nas lješnjaci) mora ostaviti najmanje 30 posto plodova za divljač, a kazne su rigorozne za one koji beru više od dopuštenog. Sve u svemu, Busak je, još od davnina, priroda obdarila i s dovoljno animalne hrane i pripremila ga za najpovoljnije stanište jarebice kamenjarke. Zbog toga, nije ni čudo, što ovo lovište, već preko stotinu godina ima poseban status, jer je ovdje dolazila i lovila gospoda iz Beča, još za austro-ugarske okupacije. Za tzv. Stare Jugoslavije, ovo se zvalo kraljevim lovištem, a dolazio je i kralj osobno u lov na jarebice. Uime mostarskih lovaca, bio mu je domaćin Dušan Marinković, ali nitko drugi nije mogao ni blizu. Dola- 42 zio je kralj, sa silnom svitom, i u lov divojarca na Čvrsnici. Znali su, dakle, i okupatori i vlastodršci, dobro iskorištavati ova lovišta, naravno, uvijek na štetu naših lovaca, koji su, bez obzira na sve to, uvijek činili sve što su mogli i brinuli se o svim lovištima na ovim terenima, a primjer za to je i ova hajka na Busku. KOSAČE I ORLOVI S istočne, a dijelom i s južne strane lovišta, regionalni je put Mostar – Nevesinje. Iznad ovoga puta, teren je dijelom dobro strm, s isturenim stijenama, na kojima su se svakodnevno mogli vidjeti orlovi lešinari (sup bjeloglavi), koji su izgledali kao da dežuraju iznad ceste. Istočno od njih, samo preko manje uvale, na izdignutom grebenu, nalazi se Grad Hercega Stjepana Kosače, koga je, kao izuzetnu ličnost, još odavno, povijest ocijenila velikanom ovoga podneblja i naroda. Stanište orlova bilo je odmah iza Grada, na nešto nižem terenu i u liticama iznad izvora rijeke Bune. Kad bi se prolazilo cestom u vozilu, orlovi nisu reagirali, ali čim se auto zaustavi na proširenju pokraj ceste, orlovi bi se odmah dizali sa stijena, s nekoliko jakih „zaveslaja“ krilima, te, čim se dignu na određenu visinu, „ugase motor“ i s ukrućenim krilima raspona čak i blizu tri metra, „plove zrakom“, spuštajući se, pokraj Hercegova grada, prema svome staništu. To su bili prekrasni doživljaji za mene kao lovca, a vjerujem i za mnoge druge ljude. Najednom su se prestali pojavljivati na stijenama i pričalo se da su se i oni potrovali na strvini, koja je bila dobro nakljukana strihninom. Šteta golema i nenadoknadiva za ovaj teren, pa i za lovište Busak, jer su oni higijeničari u prirodi. Spomenuti Grad Hercega Stjepana Kosače, dovršen je negdje početkom 15. stoljeća, a i sada su mu zidovi u relativnom dobrom stanju i ako, izgleda, da ga nitko redovito ne održava. Poznato je da se ovdje rodila, u narodu i danas vrlo omiljena i cijenjena, kraljica Katarina Tomašević – Kosača, odakle se i udala u Bosnu, pa i radi toga ovaj grad zaslužuje pažnju. HAJKA Ranije hajke u Busku, kao i u drugim lovištima, organizirane su na klasičan način, s pogonom i zasjedom, a ovo je, praktično, bila eksperimentalna akcija. Formirane su grupe lovaca, koje su prevezene i raspoređene oko lovišta. Sve je bilo obavljeno do deset sati, kad je krenula hajka sa svih strana prema sredini lovišta, a završena ne nešto iza podne. Odstrijeljeno je nevjerojatnih dvadeset šest lisica i dva vuka. U mome dužem lovačkom stažu, a bio sam u mnogim hajkama, ovakav se uspjeh nikada nije dogodio i on se dugo pamti. Može se samo pretpostaviti, kakav bi masakr napravile ovolike štetočine na jarebicama i ostaloj plemenitoj divljači, recimo samo za mjesec dana, a pogotovo ako bi se još namnožile. Ovaj eksperiment, pokazao je da se, u relativno manjim lovištima, kakav je i Busak, ako ima dovoljno lovaca, može uspješno izvesti hajka, ali ovakav je lov, uopće, velika opasnost od ranjavanja ljudi. Zbog toga je, u ovoj akciji, stalno na to upozoravano, počevši od obraćanja lovovođe Društva, odmah nakon okupljanja lovaca, pa do grupovođa, koji su raspoređivali i vodili lovce u terenu. Izričito je naglašeno da se nipošto ne smije pucati u nepreglednim i nejasnim situacijama, već da se rađe i propuste štetočine. Također je jasno upozoreno i ponavljano da treba obratiti maksimalnu pozornost i kod glatkih stijena i ploča, koje mogu promijeniti pravac sačme, što lovci nazivaju „rikošek“ sačme. Hajka je bila u siječnju, a nije te godine bile šuge, ili drugih bolesti, pa su sva krzna bila vrlo kvalitetna i poredana u Dračevicama, blizu Nike Jaraka, gdje smo se mogli i okrijepiti nakon hajke. Treba spomenuti da su sva krzna pripala lovačkom društvu, jer je bio takav dogovor prije početka hajke, pa smo neki ostali „kratkih rukava“, a pogotovo oni koji su imali sreću odstrijeliti vuka. Ni danas ne mogu sebi oprostiti da nisam sačuvao nijednu fotografiju iz ove akcije, već sam ih podijelio, jer se nisam ovome ni nadao. Radi toga, prilažem sliku grupe lovaca s hajke na Vilinu polju ispod Čabulje i sliku hajke na Vrdima. Broj 80, studeni - prosinac 2011. KINOLOGIJA KU „Prijatelji“, Čitluk: POČINJE SEZONA LOVNE KINOLOGIJE ZA 2012. GODINU Dvije priredbe u ožujku, jedna u travnju Z akon o lovstvu izričito nalaže da svaka grupa od najmanje pet lovaca mora imati barem jednoga psa s položenim ispitom prirođenih osobina (IPO) da bi mogla pristupiti lovu. Ta nam činjenica govori da lovstvo i kinologija moraju biti čvrsto povezani jer jed- Luka Odak no bez drugoga ne može funkcionirati, barem što se lova tiče. Zato KU „Prijatelji“ iz Čitluka, koja djeluje pri KSHB, svake godine uspješno organizira barem tri-četiri kinološke priredbe. Neke od njih obvezne su zbog Zakona o lovstvu, a neke su natjecateljskog karaktera. Lovci koji svoje ljubimce dovode na ova natjecanja puni su adrenalina, a ni ostali posjetitelji ne ostaju ravnodušni. U gaterima sv. Huberta u D. M. Ograđeniku, koji pružaju vrhunske uvjete za obuku pasa u radu na divlju svinju i zeca, KU „Prijatelji“ iz Čitluka za 2012. godinu prijavila je sljedeće priredbe: 4. ožujka 2012. – SMOTRA i IPO – ZEC; 11. ožujka 2012. – CACT ZEC; 22. travnja 2012. – CACT DIVLJA SVINJA. Ovim putem pozdravljamo sve kinologe, ljubitelje kinologije i lovce, i zahvaljujemo im na odzivu na ove priredbe. Vjerujemo da će odziv biti kao i dosadašnjih godina, ako ne i veći. KU „Široki Brijeg“: DRŽAVNA UTAKMICA GONIČA U RADU NA DIVLJU SVINJU Bobi, Aga i Brnjo uzeli titule U Josip Vukoja gateru Kosmaj u Širokom Brijegu, točnije u mjestu Rasno, 15. listopada 2011. održana je državna utakmica pasa goniča u radu na divlju svinju. Sudili su www.lovackisavez-hb.ba Stjepan fra Petar Krasić (Masna luka) i Stipe Bulić (Čitluk), a delegat je bio Mirko Čolak (Široki Brijeg). U katalogu se našlo 11 pasa. Nakon izvlačenja brojeva, pristupilo se ispitu na pucanj. Dva su psa prijavljena na odloživost, točnije na ne-vezanje prilikom ispita na disciplinu pucanj. Odradili su odlično i imali po 10 bodova prednosti u odnosu na ostale pse. Vrijeme je odmicalo i skoro svi psi odradili su više nego zadovoljavajuće. Na kraju su odlučivale nijanse. Prvo mjesto i titulu CACT BiH 2011. ponio je pas Bobi, trobojni gonič, vlasništvo Josipa Vukoje iz Mostara, sa 192 boda. Drugo mjesto osvojio je Aga, posavski gonič Mate Balića iz Šestanovca, donedavno vlasništvo Petra Bakote, sa 188 bodova. Treći je bio istarski kratkodlaki gonič Brnjo, vlasništvo Milenka – Miće Drežnjaka iz Mostara sa 186 bodova. Vrhunski rad pokazao je i posavski gonič Beni, vlasništvo Zvonke Galića – Đone iz Posušja. Nakon završetka natjecanja priređen je ručak i dodjela pehara u konobi pokraj gatera. Ovo je bila i posljednja državna utakmica u Kinološkom savezu Herceg-Bosne u 2011. godini. 43 VODENI SVIJET NOVI REKORD TRIBISTOVSKOG JEZERA Pastrva teška skoro osam kilograma Mladen Bešlić K ako se ribolovna sezona bliži kraju, Tribistovsko se jezero polako puni vodom i tako vraća pravi sjaj koji u poznu jesen nadopunjuje ljepotu ovoga ribolovnog El Dorada. Rijetki su ovih dana tribistovski ribolovci koji se vraćaju kući bez dobra ulova. Šarani se još uvijek dobro love, a proradili su klen i pastrva. Posuški je ribolovac Tomo Bogut krajem listopada na ovome jezeru, točnije uz sam nasip brane, ulovio pastrvu, za ovo jezero tešku rekordnih skoro 8 kilograma. Trofejnog kapitalca (mužjaka pastrve) ulovio je na „Meps“ varalicu u kasnim popodnevnim satima. Poslije borbe koja je trajala dvadesetak minuta i uz pomoć kolege Stipe Penave, sretni je ribolovac svladao svoj plijen. „Ovo je moj prvi kapitalac, i na njega sam jako ponosan, a posebno zato što je to ujedno i najveća pastrva ulovljena na ovom jezeru, vjerojatno i u široj regiji. Kad je udarila na „Meps“, adrenalin je proradio, borili smo se oprezno pazeći da nam ne zamota negdje oko podvodnih grana ili kamenja. Šteta bi bila da Tomo Bogut s kapitalcem od skoro 8 kilograma nam ovakav kapitalac umakne zbog brzine i naše nepažnje. Kad smo je izvukli, sreći nije bilo kraja. Ribetina velika, širom otvorenih usta pokazivala je zube oštre kao igle, strahota i poštovanje miješali su se zajedno sa zadovoljstvom bogatog ulova“, ispričao nam je Tomo što je i kako ulovio. Prema kazivanju ovdašnjih ribolovaca, u ovome jezero zasigurno ima još većih pastrva od ove. U prilog tome su i priče pojedinih ribolovaca kako su im se nekoliko puta ove godine događala dobra potezanja, ali su „mrcine“ uvijek izlazile kao pobjednici. BUKAVAC, VODENI BIK ILI NEBOGLED Ptica, koja se češće čuje nego vidi Mr. Ivica Sučić, dipl. inž. šum. Bukavac na Buškom jezeru U svakom narodu postoji priča o čuvaru stoke koji je cijelu noć lutao močvarom i tražio odbjeglog bika. Lutao je osluškujući njegovo rikanje, a kad je već mislio da ga je pronašao, rika se utišala. No ne zadugo, jer kroz nekoliko minuta rika se ponovno čula, ali sada sa suprotnog kraja. U praskozorje rika prestaje, a s njom i nada da će pronaći bika. Vrativši se u selo, izmorenog čuvara stoke dočekuje i podsmjeh starih lovaca (Izvor: Velika ilustrirana enciklopedija lovstva). Zvuk sličan rikanju bika je ljubavna pjesma jedne vrste čaplji koja je zbog toga dobila ime bukavac ili 44 vodeni bik. Riječ je o plahoj ptici koja se mnogo češće čuje nego vidi, jer mužjak tijekom noći u sezoni parenja ispušta zvukove (glasno „iprump“) koji se mogu čuti i do dva kilometra daleko. Dokle se prostire rika, dotle se prostire i posjed jednoga mužjaka. U slučaju opasnosti, bukavac ukruti tijelo, vrat izduži, a kljun i glavu podigne, zbog čega je dobio još jedan naziv – nebogled. Ovakvo ponašanje i boja perja skrivaju pticu tako dobro da ju je u trsci skoro nemoguće vidjeti. Bukavac (Botaurus stellaris Linne) pripada porodici čaplji (Ardeidae) i nije ugrožena vrsta. Mužjak i ženka približno su jednake veličine, do 76 cm dužine tijela, raspona krila oko 130 cm. Izgleda i niži, zbog pognutog stava pri laganom, tromom i opreznom hodu kroz trsku. Perje je slično sovinu, žućkasto, s različitim mrljama i prugama, a na krilima su izrazite crne i smeđe pruge. Noge su zelene, duge oko 10 cm. Skitnica je, a nastanjuje gotovo cijelu srednju i južnu Europu. Voli vode sa širokim pojasom trske i rogoza, ali ne previše gustim obalnim raslinjem. Dan provodi u skrovištu, a noću leti i traži hranu. Hrani se ribama, žabama, kukcima, crvolikim životinjama, gušterima, miševima, a povremeno i mladim pticama. Mladi bukavci gutaju razmjerno velike ribe, čija im glava dosegne i do želuca, u kojem se već probavlja, dok iz kljuna još viri čitav rep. Živi usamljeno do sezone parenja. Gnijezdi se od ožujka do lipnja, na niskim, neobloženim gnijezdima koja pravi od trske tik uz vodu. Nese 5-6 (3-7) svijetlosmeđih jaja koja nisu sjajna. Ženka sjedi na jajima 25-26 dana, mladi su čučavci, koji poslije 15-16 dana izlijeću u okolicu, a sa 28-35 dana se više ne vraćaju u gnijezdo. Samostalni su sa 56 dana. Početkom listopada seli u Afriku, a vraća se početkom travnja. Bukavac na slici snimljen je ove jeseni na Buškom jezeru, a treba se nadati da će se na jezero opet vratiti na proljeće, kako to čine i ostale brojne vrste ptica selica. Broj 80, studeni - prosinac 2011. BILJNI SVIJET BOŽIKA – BOŽIKOVINA (Ilex aquifolium) Dugovječni simbol BOŽIĆNE RADOSTI B Dobroslav Vrdoljak ožika ili božikovina obitava u prostorima zapadne i južne Europe, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Znanstveno joj je ime božika, a pučko božikovina, slično kao što se dijelovi bora zovu borovina, dijelovi hrasta hrastovina, jele jelovina, itd. Autohtona je biljka, raste vrlo sporo, pa može doživjeti i 300 godina. Nalazimo je u rahlim i karbonatnim staništima bukove i bukovo-jelove šume, a rjeđe u mješovitim staništima. Hodajući šumama Bosne i Hercegovine, nekada kao planinar, a nekada kao lovac, često sam nailazio na poneko stanište božike. Bile su to omanje oaze, najčešće dosta niskih, malih primjeraka. Najveću sam skupinu vidio u šumama Dobretića. Slučajno sam tu bio raspoređen na čeku. Lovile se divlje svinje. Pa kako svinja nije bilo, ja malo prošetah uokolo i naiđoh na oveću porodicu božike. Bilo ih je lijepo vidjeti onako zelene s crvenim plodovima, obavijene snježnim velom bjeline. Ima božike i u busovačkim šumama, i u ostalim šumama BiH, ali u manjim količinama. Nešto je svijet raznio po svojim vikendicama i dvorištima, a nešto upropašteno nestručnim presađivanjem. Zimzelena je biljka i raste najčešće kao grm, iako ima primjeraka koji narastu i do 10 m visine. Lišće je izduženo, a na obodu je bodljikavo. Cvjeta u svibnju i lipnju lijepim bijelo-žućkastim cvjetovima, koji su grupirani u grozdiće. Svojim mirisom i izlučenim nektarom, cvijet neodoljivo privlači pčele, pa se božika može uvrstiti u medonosne biljke. Plod je zelene boje, ali kad dozrije, postane crvena koštana boba veličine graška. Plod, kora i list su otrovni, no ptice ipak www.lovackisavez-hb.ba jedu plodove. Plod s moje božike nikad ne dočeka Božić, pojedu ga čvorak, drozd ili kos, otrovnost im uopće ne smeta. Koristi se kao božićna dekoracija, pa je zato postala ugroženom vrstom. Brojnost joj je smanjena, najviše zbog sječe u dekorativne svrhe i to za božićno ukrašavanje i za izradbu cvjetnih aranžmana. Božika je jedan od simbola Božića i već se skoro 200 godina koristi u božićnim proslavama, ali vjerovanje u njezine čudesne moći seže i mnogo dalje. Vjerovalo se da božika tjera zlo. Nekad su se njezine grane unosile u kuću da se dobre vile zaštite od hladnoće i tako unesu sreću u dom. Danas se u katoličkom svijetu većina tih običaja slavi više zbog tradicije nego zbog posvećenosti vjeri. Blagdanski ugođaj i obiteljska okupljanja, čestitke i darivanja, uređenje stanova, kićenje božićnog drveta, sve to na ljude djeluje očaravajuće. Božika je služila i za pravljenje adventskog vijenca, koji je tradicija u našem narodu, a simbolički označuje vječnost života. Ispleten je u kružni vijenac bez početka i kraja. Bor i božika u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjama, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Iz svega rečenog, dalo bi se ipak zaključiti kako bi ljudska vrsta trebala češće „zaviriti“ u prošlost, podsjetiti se na običaje svojih starih, pa bismo zasigurno i mnoge svoje sadašnje postupke pozitivno usmjeravali. Zaštitimo božiku, ne uništavajmo je, rasađujmo je u svaki kutak slobodnih zelenih površina, u svako dvorište, a zašto ne i u svaku vikendicu, jer je i njih sve više na našim do jučer slobodnim zelenim površinama. Božika će svojom ljepotom sve nagraditi, a s obzirom na to da dugo živi, prenijet će i naša poslanja budućim naraštajima. 45 LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE PIREVINA (Agropyrum repens-B, Triticum repens L.) U vjeren sam da se među poljoprivrednim proizvođačima ne može naći niti jedan koji ne zna što je pirevina, i svatko od njih će se složiti da je to najopasniji korov, s obzirom na to da svaka kultura jako ispašta i pati u razvitku njezinom prisutnošću. U nekim prigodama ljudi čak pribjegavaju uništavati kolonije pirevine kemijskim sredstvima, trujući tako tlo za dulje vrijeme i za sve druge vrste biljaka, jer je pirevina uistinu jedna od najizdržljivijih i najtvrđih biljaka, i nema vrste tla na kojoj se ne nastani. Ona se može nazvati simbolom izdržljivosti, jakosti i siromaštva, poput Hercegovaca. Jedna težačka dnevnica je tridesetih godina prošloga stoljeća, primjerice, vrijedila u Hercegovini samo dva kilograma kukuruza i sva pirevina koju je težak uspio istrijebiti iz zemlje, pripremajući tlo za sadnju duhana ili nekoga povrća (!) Korijen pirevine služio je za dodatak prihranjivanju stoke u proljetnim mjesecima, dok još nije drugo ozelenjelo. Samo su rijetki tada znali da je pirevina izuzetna ljekovita biljka, koju još zovu: pirika, pir, puzavica... Pirevina je višegodišnja biljka, vrlo tvrda i izdržljiva korijena, teško ga je iščupati ili prekinuti. O snazi korijena pirevine kazuje podatak da u svom rastu ne poznaje prepreke, tako svojim oštrim vrhovima probija gomolje krumpira, repe, cikle i sl. 46 SIMBOL JAKOSTI I IZDRŽLJIVOSTI Pirevina je višegodišnja biljka, vrlo tvrda i izdržljiva korijena, teško ga je iščupati ili prekinuti. O snazi korijena pirevine kazuje podatak da u svom rastu ne poznaje prepreke, tako svojim oštrim vrhovima probija gomolje krumpira, repe, cikle i sl. Svaka dva centimetra je koljence iz kojega rastu kao žica tvrde žilice kojima crpi hranu i vodu iz zemlje Blago Lasić Svaka dva centimetra je koljence iz kojega rastu kao žica tvrde žilice kojima crpi hranu i vodu iz zemlje. Taj podzemni korijen može narasti i više od jednoga metra a u dubinu još više. To je cijeli sustav gustih korijenja koji oduzme svu hranu kulturama, te je poljoprivrednici ne vole. Pirevina pruža i po površini svoje duge izdanke, iz kojih u drugoj polovini ljeta niču stabljike. Stabljike pirevine su uspravne i visoke do 1,2 metra, na kojima su uski, dugi, brusni i čvrsti zeleni listovi. Na vrhu stabljike su cvasti slične žitu, žućkasto su zelene boje s uočljivim prašnicima. Pirevina se može uništiti na poljoprivrednom zemljištu sadnjom nekih širokolisnih kultura, koje onda prekriju pir i tako mu oduzmu zrak (bundeva, neke guste krošnje i osobito kupus). Korijen pirevine je dio koji se rabi za lijek, a treba ga kopati ujesen i rano proljeće, a stabljika i listovi odlična su hrana za stoku i divljač. Svjež korijen je sladunjav i tvrd a sadrži niz vrlo korisnih kemijskih sastojaka: sluz, mineralne soli: kalij, kalcij i željezo, gumu, saponine, kremene i organske kiseline, jabučnu i maleinsku, velike količine ugljikohidrata, triticin, vitamine A i B... Korijen treba iskopati, dobro ga oprati od zemlje, osušiti do lomljivosti i od njega spremati čaj. Naravno, najbolje ga je rabiti svježega, ako ga dobro sameljemo strojem za meso ili nekim sokovnikom. Suhi se korijen može samljeti i piti kao kava. Također, desetak dekagrama samljevenoga svježeg rizoma se prokuha u bijelome vinu i onda ohlađeno pije. Široka je lepeza ljudskih poteškoća koje pirevina može liječiti: jetra, žuč i sve u vezi s njom, čišćenje krvi, tjeranje vode iz organizma, kamenac i upala bubrega, vodena bolest, reuma, giht, slezena, mokraćni mjehur, katar želudca i crijeva, upala zglobova, hemoroidi, proširene vene, infekcije u menopauzi, kožne bubuljice, sve bolesti pluća... Čovjek bi zasigurno rekao, kako je gotovo nemoguća tolika snaga i učinkovitost jednoga korova na ljudsko zdravlje. Ipak, dugotrajna uporaba u narodu bio je siguran test, te je prenesena s pokoljenja na pokoljenje, i svjedoči o snazi ove ljekovite biljke. U narodu je poznato i to, da su ljudi u teškim i gladnim godinama žvakali svježi korijen pirike i gutali onaj slatki i sluzavi sok, te se na taj način okrijepili, ublažili glad i žeđ, i preživjeli. Broj 80, studeni - prosinac 2011. GASTRONOMSKI KUTAK Na češnjak i kapulu u vrelom ulju dolazi obilato i raznovrsno povrće SRNEĆI ODRESCI S VIŠNJAMA Srneći but se isječe, odnosno izreže na željene ploške – a uvijek su bolje one malo manje – i stavimo ga u mali pajc naranče, crnoga vina i borovice, nekoliko desetaka minuta prije nego ga počnemo pripremati Na omanje odreske srnećega buta posluže se i poslože slatke višnje što su se kuhale s odrescima zadnjih minuta, ali može još i koja svježa iz staklenke… Fra Franjo Mabić O vaj bi recept spadao u one na koje se mora misliti kad imate lijep srneći but ili but jelena lopatara s naših otoka. Jedino sam to još preporučivao kod fazana jer je svaki dan rjeđi i time vrjedniji, iako je vrijedan i sam po sebi. Tako je jednako s ovim mesom. Nije isto kupiti u prodavaonicama ono uvozno ili naše ovdje ulovljeno još u prirodi koja nije toliko zagađena, a k tome nam je i poznato podneblje gdje je uzgajano ili raslo. Srneći but se isječe, odnosno izreže na željene ploške – a uvijek su bolje one malo manje – i stavimo ga u mali pajc naranče, crnoga vina i borovice, nekoliko desetaka minuta prije nego ga počnemo pripremati. Potrebno je poprilično raznovrsnog povrća uz češnjak i kapulu. U pirjano povrće stavljamo odreske koje smo malo prije malo batom stanjili i omekšali. U povrću ne treba biti puno tečnoga umaka na početku dinstanja. Kasnije ćete ocijeniti sami da se meso ravnomjerno dokuhava. Žestinu i slanost ocjenjujete sami prema potrebi gosta ili sustolnika, a povrću treba uvijek nadgledanje da ne preuzme ukus i okus mesa koje je glavno u svemu ovome. Začin nikada ne smije preuzeti glavnu ulogu i uništiti miris i okus jela. Koju žlicu vina se stavi u zadnjih desetak minuta da može ispariti prije nego zadnje minute stavimo slatke višnje u umaku iz kojih smo odstranili košpice. Višnja mora ostati prepoznatljiva, a nije na odmet i kod samoga posluživanja dodati koju višnju iz staklenke da se arome pomiješaju i stvore još ugodniji okus i miris samoga jela. Uz ovo jelo obično se služi kuhani krumpir, obje pure, rolana popara ili zapečeno zelje kao što je cvjetača ili brokula s vrhnjem. Umak se služi posebno da sustolnici uzimaju po želji, a neki će vam uzeti samoga umaka s prilogom jer je u umaku sve što valja sočnoga. Mislim da višnja nadomješta i oku i jeziku sve ono što ostaje u umaku. Zato je umak neizostavan i u služenju i u blagovanju. Po boji i kaloričnosti ovdje bi se trebalo služiti neko bolje sortno crno vino kao što su naša broćanska vina, ali to ipak više ovisi od želje sustolnika ili volje onoga koji što nudi i poslužuje. Naše je da ovim jelom izazovemo piće i da na njega dugo ne čekamo i svima nazdravimo: „Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo i sretna vam Nova godina!“ www.lovackisavez-hb.ba Poslužuje se ovo jelo s kuhanim krumpirom, purom, rolanom poparom ili zapečenom brokulom i cvjetačom… Umak se uvijek poslužuje odvojeno po želji sustolnika 47 ZABAVNI KUTAK autor: mariofil soldo IMITIRATI OSOBA KOJA ŽIVI U KOMIŽI BODLJIKA NA KLASU GLUMICA GRIER BRDO IZNAD BEOGRADA VIŠNJA STAHULJAK BILO KADA NI U KOJE VRIJEME NARODNI ZBOR U STAROJ GRČKOJ USJEV KOJI SE OKOPAVA NAJISTOČNIJI GRAD HRVATSKE POČETNA SLOVA IMENA I PREZIMENA LITIJ OSJETILA VIDA KALIJ POKAZNA ZAMJENICA CIJEV KOJA SE UVODI U TJELESNE ŠUPLJINE PASMINA LOVAČKOGA PSA NA SLICI IVAN KLASNIĆ OŠAMUĆENOST STRUČNJAK ZA EKOLOGIJU KONČASTA TVOREVINA ŽENSKI aNSAMBL (ZAGREB) AUSTRIJA ZATRKA TEKSAŠKA UTVRDA NEPRIJATELJSTVO PJEVAČICA JURČEVIĆ ANA ŽUBE NAČIN BOJENJA TKANINA ROMAN MILANA KUNDERE PJEVAČ JOŠKO ČAGALJ LJETOPIS, GODIŠNJAK PRIBOR ZA RAD SLOVENSKI KIPAR KOS GLAVNI GRAD TOGA PRKOS GLUMAC MEŠIN KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Frano Vukoja INAČE Zdenko Cavar M      48 O Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu. AVIZER, DJECA, DM, FIĆUCI, GLE, IR, IVERAK, IZUM, KLAVIR, KOMPOT, KOSTIMOGRAFI, MAK, MLADEN REZIĆ, NBN, OKLOPI, OKRA, OKTAV, OMARIK, OPOJAN, POMIRBA, RAZIJA, STAMOS, TADIJA, TISAK Lovac krenuo platiti struju i sretne kolegu. – Kamo ideš? – upita ga kolega. – Idem platiti struju. – A, inače? – Inače će mi je isključiti! DEMOKRACIJA U restoranu skupina lovaca razgovara o demokraciji. Konobar im se obrati: – Nemamo demokracije, želite li nešto s roštilja! TUČNJAVA Mladi lovac policiji prijavljuje tučnjavu dviju djevojaka. – Halo, policija, dvije se djevojke tuku zbog mene – dojavljuje telefonom mladi lovac. – Pa što ima loše u tome? – smješkajući se priupita dežurni policajac. – Ma, čini mi se da je ova ružnija jača – objasni lovac. EKOLOGIJA Lovac u lovu sretne Muju, koji mu reče: – Trenutačno živim u ekološkoj kući. – Kakvoj ekološkoj kući? – upita lovac. – Isključili mi struju, vodu i telefon – objasni mu. OGLAS Jedan lovac dao oglas u novinama: Prodajem bračni ležaj, polovina ležaja gotovo neupotrebljavana! Broj 80, studeni - prosinac 2011. IN MEMORIAM MATO NERETLJAK (1928. – 2011.) Nakon kraće bolesti, u 83. godini života redove naše lovačke udruge zauvijek je napustio naš dugogodišnji kolega Mato Neretljak, član sekcije Bok, a lovac od 1951. godine. Odlikovan je Odličjem II. reda LSHB. Pamtimo ga kao čovjeka i lovca koji je volio lovačke običaje te druženja s prijateljima i kolegama lovcima. Za sve što je doprinio razvoju ove lovačke udruge, velika mu hvala. Ostat će nam u lijepom sjećanju. Neka mu je vječna slava. LU „Sava“, Orašje MARIJAN FRANJIĆ (1934. – 2011.) Nakon duge i teške bolesti, u 77. godini života prestalo je kucati plemenito srce našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege, počasnog lovca Marijana Franjića. Izuzetno je volio lov i lovačka druženja bez oružja, uz pošalice i pjesme. Fizički nas je napustio, ali njegov lik, sva dobra i vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Gradina i lovačku udrugu ostat će nezaboravni. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Marijane, za sve predivne zajedničke trenutke. Počivaj u miru Božjem u svojem Vitezu. LD „Pavlovica“, Novi Travnik ANTE KURBAŠA (1967. – 2011.) S nevjericom i tugom među nama lovcima odjeknula je vijest o iznenadnoj smrti www.lovackisavez-hb.ba našega kolege lovca i prijatelja Ante Kurbaše. Ljubav prema prirodi i ljudima uvela ga je u redove našega Društva. U svojem kratkom lovačkom stažu iskazao je sve vrline koje krase lik lovca i dobrog prijatelja. Za sve što je učinio, mi lovci, njegove kolege i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo. Dragi naš Ante, bit ćeš zauvijek s nama u našim lovovima, lovačkim druženjima i pričama. Pamtit ćemo te s ponosom i sjećati se svih trenutaka provedenih s tobom. Počivaj u miru Božjem, u svome Ćaiću i livanjskoj dolini koju si toliko volio. LU „Livanjsko polje“, Lištani ANDRIJA CVITKOVIĆ (1939. – 2011.) MARKO LUKAČ (1961. – 2011.) Zauvijek je završio životni i lovački put našega Andrije. Riječima ne možemo izraziti bol i tugu što je otišao od nas lovaca i od svoje obitelji. Voljeli smo ga i cijenili kao čovjeka i kao lovca. Ponosni smo što smo ga imali, zajedno radili, lovili i družili se na mnogim akcijama i svečanostima. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za naše Društvo. Iznenada i zauvijek, preranom smrću, u 51. godini napustio naš je kolega i lovac Marko Lukač. Njegovom smrću izgubili smo prijatelja, vrijedna i nadasve poštena i uzorna lovca. Svojim nesebičnim radom, ljubavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima, bio je za primjer. Dragi Marko, otišao si u trenutku kad si trebao biti oslonac svojoj obitelji i našem Društvu. Tvoj vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali živjet će i dalje u našim uspomenama. Kao dobar lovac ali prije svega čovjek, ostat ćeš zauvijek u našim srcima. LD „Jarebica“, Mostar VLADO RASPUDIĆ (1962. – 2011.) U 49-oj godini zauvijek nas je napustio naš cijenjeni i dugogodišnji član, naš Vlado. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Nesebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim iskustvom znatno je pridonio boljitku našega Društva. Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i našu udrugu. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama. LD „Jarebica“, Mostar LD „Fazan“, Odžak SLAVKO VREBAC (1960. – 2011.) Iznenada, u 51. godini života, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član Slavko Vrebac. Ostaje nam tuga u srcima i sjećanje na kolegu koji je volio život i druženja s lovcima. Hvala mu i vječna slava. LD „Pavlovica“, Novi Travnik ŽARKO – ŽARA SALAVARDA (1938. – 2011.) U 74. godini života, redove našega društva zauvijek je napustio Žarko – Žara Salavarda. Njegovom smrću izgubili smo mirnog čovjeka, dragog kolegu koji je uživao u prirodi i druženju. Lovačko društvo „Mosor“ i sekcija Knešpolje ostaju mu zahvalni za sve učinjeno. Počivao u miru Božjem. stva i lovačke etike. Bio je rado viđen i cijenjen čovjek u svakome društvu, a svojom veselom naravi i Božjim darom za gangu i bećarac unosio je raspoloženje. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgovorno. Za izuzetan doprinos odlikovan je Odličjem III. reda LS HB. Za sve ono čime je doprinio razvoju i boljitku našega društva, velika mu hvala. Svima nama koji smo ga poznavali ostat će u trajnoj uspomeni, a poglavito članovima njegove sekcije Dobro Selo. Počivao u miru Božjem. LD Golub“, Čitluk FRANJO MATIJAŠEVIĆ (1945. – 2011.) Zauvijek nas je napustio naš kolega Franjo, jedan od osnivača LSUG „Jarebica“ Štrepci i član Upravnog odbora Udruge od njezina osnivanja. Kao lovac, odgovorno se odnosio prema brojnim lovačkim obvezama, a za uzoran rad i doprinos oplemenjivanju lovno-gospodarske osnove, godine 2005. odlikovan je Odličjem III. reda. Sjećat ćemo ga se s poštovanjem, tužni što više nismo u mogućnosti zajedno dijeliti brojne lijepe lovačke trenutke. LSUG „Jarebica“, Štrepci LD „Mosor“, Široki Brijeg ILIJA MIKIĆ (1938. – 2011.) S velikom tugom, u ove zimske dane oprostili smo se od našega počasnog kolege lovca i muzičara izvorne glazbe, Ilije Mikića, člana sekcije Matići. Lov i glazba, nakon obitelji, bili su njegova najveća ljubav. Priroda i uzgoj pčela bili su njegov drugi dom. Njegovom smrću izgubili smo čovjeka prijatelja i lovca te nezaboravnog glazbenika na violini. Ostat će nam trajna uspomena na ovoga našega kolegu. Neka mu je vječna slava i hvala. LU „Sava“, Orašje MLADEN ŠIMUNOVIĆ ĐEMIĆ (1958. – 2011.) MIRKO LONČAR – LEKIĆ (1952. – 2011.) Posljednji pozdrav dragom kolegi Mladenu, koji nas je iznenada, nakon kraće i teške bolesti zauvijek napustio. Njegova prerana smrt nenadoknadiv je gubitak za njegovu obitelj, a naša lovačka udruga ostala je bez svoga vrijednog člana. Živjet će u sjećanjima svojih kolega, posebno lovaca sekcije Grude. Počivao u miru Božjem. Nakon duže bolesti napustio nas je naš dragi kolega Mirko Lončar – Lekić. Nekoliko posljednjih godina zbog zdravstvenog stanja nije aktivno sudjelovao u lovačkim aktivnostima, ali je uvijek volio znati što se događa u lovstvu i lovištu. Uspomena na njegov lik ostat će među nama, posebice među lovcima njegove sekcije Gostuša. Počivao u miru Božjem. HLU „Malič“, Grude VIDAN MILETIĆ (1939. – 2011.) Nakon kraće bolesti, u svojoj 72-oj godini života, zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac Vidan Miletić, član sekcije Dobro Selo i počasni član Društva. U svom dugogodišnjem lovačkom stažu dao je nemjerljiv doprinos razvoju lov- LD „Mosor“, Široki Brijeg 49 IN MEMORIAM IVAN ZELENIKA (1959. – 2011.) S tugom smo se oprostili od našeg Ivana Zelenike. Ljubav prema prirodi, lovu i druženjima uvela ga je u naše redove. Nažalost, teška bolest nije mu dala ostvariti svoje lovačke snove. Pamtit ćemo ga kao dobra, mirna, skromna čovjeka i kao takav ostat će u srcima svih koji su ga poznavali, a osobito lovaca sekcije Gornji Gradac. Počivao u miru Božjem. bavu i kao takav vrlo omiljen u svakom društvu. Bio je izvrstan kuhar. Iako bez jedne noge koju je izgubio u Domovinskom ratu, skoro ni jedan lov nije prolazio bez njega. Položeni lovočuvar. Od malih nogu uključio je u lov svoga nasljednika Želju, koji je pred polaganjem lovačkog ispita. Predan roditelj, vrijedan domaćin i borac za opstojnost hrvatskog čovjeka na hrvatskim prostorima. Za sve učinjeno kolegi Stipi jedno veliko „hvala“ od kolega lovaca. Počivao u miru Božjem. LD „Sokol“, Nova Bila LD „Mosor“, Široki Brijeg U SPOMEN MARKO ĆURIĆ (1956. – 2011.) NIKO ŠUŠNJA (1929. – 2010.) Iznenada i prerano, u 55. godini života, napustio nas je naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj, naš Marko. Do posljednjeg dana svoga života vodila ga je ljubav prema prirodi, lovu i lovačkom druženju. Iza njega ostaju tuga, bol i praznina, ali i vječno sjećanje na dobrog i dragog prijatelja, lovca i nadasve plemenita i časna čovjeka. Hvala mu za sve što je učinio za lovstvo, a posebno za naše društvo. Počivao u miru Božjem. Navršila se godina dana od kada nas je zauvijek napustio naš kolega lovac i prijatelj Niko Šušnja. Ljubav za lov i druženja vodila ga je cijeli život. Pamtimo ga kao vrijedna i odgovorna čovjeka kako prema svojoj obitelji tako i prema lovstvu. Lovci sekcije Polje s ponosom se sjećaju druženja i lovova s Nikom. Počivao u miru Božjem. LD „Jeleč“, Žepče LD „Zec“, Busovača ZDRAVKO RAGUŽ – ŽUTI IVAN RAGUŽ (1930. – 2011.) Oprostili smo se od svoga dugogodišnjeg člana, prijatelja i lovca koji nas je napustio u 82-oj godini života. Bio je jedan od najstarijih članova Društva i sudionik svih aktivnosti vezanih za njegov rad. U svom lovačkom vijeku uvijek je težio istom cilju – raditi u lovištu na uzgoju i zaštiti i lovačkim druženjima. Njegovim odlaskom izgubili smo zaslužnog člana i odanog prijatelja. Zahvalni smo mu za sve što je učinio za Društvo. Ostat će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem. LD „Jarebica Kamenjarka“, Stolac STIPO BABIĆ (1962. – 2011.) Dana 19. listopada 2011., iznenada, prestalo je kucati srce Stipe Babića, lovca i člana LD „Sokol“ iz Nove Bile. Bio je uspješan i aktivan lovac poznat u cijeloj Lašvanskoj dolini. Bio je čovjek od akcije. Govorljiv, nasmijan, spreman na šalu i za- 50 (1965. – 2011.) Potpuno iznenada, iz naših redova zauvijek je otišao naš mladi prijatelj i lovac Zdravko Raguž – Žuti. Uz njega nas vežu lijepe uspomene na zajednička druženja u lovu i poslije njega. Njegov vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, no živjet će i dalje u našim lovačkim uspomenama. Počivao u miru Božjem. LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac LJUBO PAŽIN (1934. – 2011.) Radove našega društva zauvijek je napustio jedan od naših najstarijih članova, kolega lovac i prijatelj Ljubo Pažin. Istinski je volio lov i prirodu, a mnogo je učinio za dobrobit i napredak lovstva u Društvu. Njegovom smrću u našim druženjima ostat će velika praznina, ali on će i dalje biti u našim mislima i ostat će u srcima svih onih koji su ga poznavali. Počivao u miru Božjem. LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac U povodu 18. obljetnice stradanja Uzarićana, posjetismo Jedrinje na Vrdima. Lovci velikodušno ustupiše svoja terenska auta za prijevoz obitelji. Tjedan dana prije suborci i kolege postaviše spomen-ploču, koju je fra Tomislav blagoslovio. Uklesano u kamenu, slika i ime i prezime: Mario Lasić, Vencel Lasić, Pero Kosir, Dragan Lasić, Zvonimir Zovko. Ovo je mjesto patnje i stradanja branitelja, planinska vrlet i pusta kamena kuća. Šuti zemlja, jer kad bi kazivala pričala bi krvave legende i preteške predaje. Spomenik će vječno ostati nijemi svjedok povijesti i borbe čovjeka. Učinili su najsvetije što se može učiniti za brata čovjeka: položiti svoje nevine živote na oltar domovine. Jedini grijeh je što stadoše u prve redove da obrane svoje obitelji. Srce i duša jednako boli kao i onih dana kad su im zemni ostatci predani majci zemlji, kada nađoše vječni mir pod borovima Šarampova. Bili su to neizbrisivi trenutci i žalosti i jedinstva hrvatskog čovjeka. Ne smije se zaboraviti rijeka ljudi suznih očiju na ispraćaju, jecaje je prekidala truba i molitva svećenika „neka im je laka hrvatska zemlja, za koju položiše živote“. Bili su to dani kad stizaše samo ružne vijesti. Tiho, podno spomenika teče modrozelena Neretva, kao da i ona želi sačuvati uspomenu na mladost i snagu koja pade na njezinoj obali. Tu gdje zimi bura udara najvećom snagom po kamenim gromadama Vrdi, gdje ljeti cvrčak pjeva od zore do večeri, ostat će živa uspomena na pokošenu mladost. U mirisu kadulje i vriska gorjet će svijeća, njezin će plamen biti zagovor da ćete vječno živjeti u srcima svojih najmilijih. Mjesto ovo bit će još jedan oltar molitve. Velika hvala prijateljima, suborcima, lovcima, svima koji su pomogli na bilo koji način da smo mogli doći pomoliti se, ostaviti cvijet i svijeću. A onima koji ovdje stradaše, neka je laka sveta zemlja Hercegova. Broj 80, studeni - prosinac 2011. SOLDO METALI d.o.o. Varaždinska b.b., 88220 Široki Brijeg Tel: 00 387 39 705 715 Tel: 00 387 39 704 900 Tel: 00 387 39 703 056 Fax: 00 387 39 703 498 web: www.soldometali.com Sretan Božić i Nova godina svim našim poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje! PRESAL EXTRUSION Knešpolje bb, Široki Brijeg tel: 039 701 240, 701 241, 702 060 35