broj 12 /13 jesen/zima 2010. Besplatno kvartovsko glasilo Intervju: Vesna Teršelič doajenka mirovne scene Remiza Srce kvarta odlazi u povijest Kolumna Nives Opačić Kako je istarski Brseč u Zagrebu dobio dvije ulice sadržaj Pisma čitatelja Riječ urednice Dragi Trešnjevčani, 2 ovaj dvobroj otvaramo Pismima čitatelja, novom rubrikom u kojoj osluškujemo vaše prijedloge, pohvale i pokude kako bismo zajednički razvijali naš kvartovski glasnik i pridonosili sadržajnijem i ljepšem životu u kvartu. Iz Grada je stigao odgovor na inicijativu oživljavanja zapuštenih Trešnjevačkih lokala, no čini se da smo još na početku i da nas čeka još mnogo zajedničkog posla. Planovi malih komunalnih akcija neprestano su se mijenjali, sredstva za gradske četvrti u listopadu su umanjena za 25 posto, no nešto se i napravilo, a polako se rasvjetljava i budućnost zapuštene zgrade Doma invalida (str. 6 – 11). Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2009., u naš kvart doselilo se šest organizacija civilnog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava. U poslovnom razgovoru upoznajte doajenku civilne i mirovne scene u Hrvatskoj Vesnu Teršelič. Jezikoslovka Nives Opačić otkriva zašto je istarsko mjestašce Brseč u Zagrebu dobilo dvije ulice, rezultati istraživanja socijalnih veza na Trešnjevci pokazuju zašto sve manje marimo za susjede, jedna od najpopularnijih radijskih i televizijskih voditeljica Barbara Kolar ispričala nam je kako se živi na Knežiji, a u fotoeseju slutimo kraj trešnjevačke reimize i prisjećamo se njezinih početaka. Ako godina kojoj odbrojavamo posljednje dane i nije bila najsvjetlija, dala nam je iskustvo i mrvice mudrosti – želim vam da ih u 2011. barem udvostručite. U ime redakcije sretan vam Božić i Nova godina! Đurđica Božić Ilustracija na naslovnici Ulica proleterskih brigada, crtež nedavno preminulog Matije Pokrivke kojemu smo posvetili ovaj broj glas trešnjevke | jesen / zima | str. 2 Male komunalne akcije Idemo u CeKaTe Poslovni razgovor Poslovni uspjeh od 7 do 107 Trešnjevačka posla Zvijezde u susjedstvu Povijesni feljton Kvartovski metronom sadržaj Pisma čitatelja str. 4–5 Male komunalne akcije Trešnjevka sjever str. 6 Trešnjevka jug str. 7-8 str. 9 -10 Inervju: Ljiljana Perišić Događanja u CeKaTeu str. 12 –14 str. 15 ravnateljica CeKaTea Riječ imaju predsjednici str. 11 Retrovizor str. 16 –17 Istina o prošlosti– temelj zdrave budućnosti Intervju: Vesna Teršelič str. 18 –21 Zbog Končara je i Che Guevara došao na Trešnjevku str. 22–25 Misionarka čitanja Kolumna Nives Opačić Intervju: Sanja Polak Ulicama kružim Istraživanje socijalnih veza u kvartu Azzeddine Boulahia str. 26–29 str. 32–34 str. 30 Stranci na Trešnjevci str. 35 Za mene i moju Lolu nema boljeg kvarta od Knežije Intervju: Barbara Kolar Remiza kao srce Trešnjevke str. 42–45 Najava događanja: izložba, koncert, kazalište str. 46–47 glas trešnjevke | jesen / zima | str. 3 str. 38–41 Događanja u knjižnicama Riječ, slika, zvuk str. 31 In memoriam Matija Pokrivka str. 36–37 pisma čitatelja Vaša pisma i pozivi uvjerili su nas da je akcija oživljavanja napuštenih gradskih lokala na Trešnjevci itekako vrijedna truda. Poslali smo dopis mjerodavnom Gradskom uredu za imovinskopravne poslove i imovinu Grada te dobili odgovor koji objavljujemo u skraćenoj verziji. Za sljedeći broj potrudit ćemo se razjasniti neke stavke iz odgovora. Šaljite nam i dalje svoje prijedloge, pokude i pohvale na adresu: Glas Trešnjevke, Park Stara Trešnjevka 1, 10 000 Zagreb, ili na mail: glastresnjevke@ cekate.hr Slučajno sam naišao na časopis Glas Trešnjevke u kojem sam pročitao da pokrećete inicijativu za oživljavanje napuštenih prostora na potezu Ozaljska-Tratinska. Odlična ideja, javljam se u smislu komunikacije pa da vidim što i kako ste to zamislili. Naime, moja djevojka i ja smo zainteresirani za jedan takav prostor koji bi nam služio kao atelijer, galerija, mjesto za likovne radionice, izložbe itd. Slikanjem i crtanjem, a i ostalim vidovima umjetnosti, bavim se veći dio života, posjedujem diplomu Kreativni slikar koju sam stekao pri likovnom učilištu Tanay u Zagrebu. Iza mene je nekoliko samostalnih i skupnih izložbi te niz privatnih narudžbi, nekoliko volonterskih dječjih likovnih radionica za napuštenu i djecu s posebnim potrebama koje sam u suradnji sa mojom djevojkom izvodio u Domu Vladimir Nazor u Zagrebu te preko udruge Svijetlo života, a za udrugu za djecu s Downovim sindromom. Moja djevojka se također bavi slikarstvom i drugim vidovima umjetnosti od najranijih dana svojeg života, iza sebe također ima niz izložbi te nekoliko privatnih narudžbi. Trenutačno završava Tekstilnotehnološki fakultet u Zagrebu. Uz to se već godinama uspješno bavi body paintingom i face paintingom za djecu te likovnim radionicama za djecu i mlade. Eto, to bi uglavnom bilo o nama. Nadam se da ćete prepoznati interese dvoje umjetnika koji traže prostor za osobni umjetnički razvoj, ali i edukaciju, posebice mladih u umjetničkom smislu. Posjedujemo niz dječjih radova koje bismo u tom prostoru izložili te nastavili s našom praksom. Bila bi nam velika čast i zadovoljstvo kada bi gore navedeno bilo u skladu s vašom inicijativom te kada bismo ostvarili suradnju. S poštovanjem glas trešnjevke | jesen / zima | str. 4 Krešimir Zovkić Jako smo zainteresirani za vašu inicijativu za spas napuštenih i zapuštenih gradskih lokala, o kojoj smo čitali u broju 11 Glasa Trešnjevke (ljeto 2010.). Mala smo udruga na Trešnjevci koja se bavi edukacijskim aktivnostima, npr. radionice o tehničkom komuniciranju za odrasle, edukacijske izložbe, radionice za komuniciranje i samopouzdanje za mlade na engleskom jeziku. Više informacija možete potražiti na našoj internetskoj stranici: www.umna.hr. Budući da za svaku aktivnost trebamo tražiti prostor, bilo bi nam od velike pomoći imati svoj prostor. Željeli bismo znati više o vašoj inicijativi i na koji način bismo mogli sudjelovati. Lijep pozdrav! Armando Chapin Rodríguez voditelj znanstvenog usavršavanja Udruga za promicanje multimedijske nastave (UMNA) Odgovor pročelnice Ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada Ninoslave Zeković Poslovni prostori u imovini Grada Zagreba daju se na privremeno korištenje udrugama građana, odnosno likovnim i drugim umjetnicima, na temelju odredbi Zaključka o davanju gradskih prostora na privremeno korištenje (Službeni glasnik Grada Zagreb 17/07, 19/08 i 19/09) i sukladno mogućnostima Grada Zagreba, uz naknadu određenu istim Zaključkom. Prostori se daju na privremeno korištenje na temelju lista prvenstva, koje utvrđuju gradski uredi nadležni za područje djelovanja, odnosno rada i po prijedlogu nadležnog Povjerenstva, koje predlaže gradonačelniku dodjelu prostora na privremeno korištenje. Također, navedenim je Zaključkom određeno da se na privremeno korištenje, u pravilu, ne daju ulični prostori koji služe za zadovoljavanje potreba građana za opskrbom i uslužnim obrtničkim djelatnostima, a koji se daju u zakup putem javnog natječaja, sukladno odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora (Narodne novine 91/96, 124/97 i 174/04) i Odluke o zakupu poslovnog prostora (Službeni glasnik Grada Zagreb BR. 20/01, 2/02, 4/05, 10/06 i 17/09). U istom dopisu nabrojeni su lokali u Tratinskoj ulici na brojevima 14, 15, 18, 24, 57, 59, 62 i 80 te u Ozaljskoj ulici na brojevima 46, 51, 55, 94, 146 koji su u posjedu Grada Zagreba te se dalje navodi: Svi navedeni prostori, izuzev prostora u Ozaljskoj 51 i 146 koji su predloženi za objavu u sljedećem javnom natječaju za davanje u zakup, nalaze se u nacionalnim objektima, te su isti predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a budući su mahom u lošem stanju, to bi stavljanje takvih prostora u funkciju iziskivalo znatna materijalna sredstva. glas trešnjevke | jesen / zima Želim pohvaliti glas trešnjevke kao sjajan list, odlično grafički oblikovan i uređen. Članci koje donosite su zanimljivi i poučni. U zadnjem broju mi se osobito svidio razgovor s g. Antom Gavranovićem koji odlično secira stanje u društvu i gospodarstvu te daje konkretne savjete. Na Trešnjevci živim već nekoliko godina, otkad sam završio studij. Inače sam podrijetlom iz Tučepa. Volim ovaj kvart, osobito tržnicu i trg. Tržnicu posjećujem vikendom, a prizor stolova punih voća i povrća uvijek me iznova oduševi. Oni su simbol ljudskog rada i truda te osjećam zahvalnost prema svim tim ljudima. Što se tiče trga, tu moram kritizirati odgovorne zbog njegove zapuštenosti. Stari Trešnjevčani mi vele da je iz stijene koja se nalazi na središtu trga nekad tekla voda. Cvijeće i drveće koje se nalazi u vrtu oko stijene se također ne uređuje i podrezuje. Prije nekoliko godina postavljene su nove daščice na klupe, ali se ispod daščica nisu oličili metalni nosači koje je nagrizla hrđa. Ukratko, prostora za poboljšanje ima puno jer su uređene javne površine ogledalo jednog kvarta i čine život građana ljepšim. Nažalost, na te površine se danas malo pazi budući da su prioritet komercijalni sadržaji. Jedan od tih su i stanovi. Zbog velike gradnje prošlih godina Trešnjevka je po mom mišljenju preizgrađena. I umjesto da se grad razvija u širinu, komercijalna gradnja odvija se na štetu zelenih površina i društvenokorisnih objekata (kina, kazališta, škole...). Time se sužava životni prostor u gradu. Eto, toliko od mene, želim vam mnogo uspjeha u daljnjem radu. Srdačan pozdrav! Mate Čobrnić 5 male komunalne akcije Jesen bez ugovorenih poslova iz plana malih komunalnih akcija Tekst: Vesna Rems Dobrin 6 Na obje Trešnjevke – i sjever i jug – planovi malih komunalnih akcija neprestano se mijenjaju, točnije reduciraju. Na sjednici održanoj 26. listopada Gradska skupština odlučila je da se Grad zaduži za novih 150 milijuna kuna kod Zagrebačke banke, ali i da sredstva gradskih četvrti umanji za 25 posto jer novca – nema. Prvu polovinu godine obilježile su skromne, gotovo glas trešnjevke | jesen / zima nikakve, aktivnosti, da bi od ljeta sve zamrlo zbog uvođenja novog načina odabira izvođača radova. Umjesto dosadašnje izravne pogodbe između investitora i izvođača (čitaj Grada i Zagrebačkog holdinga), od ljeta je na snagu stupio Zakon o javnoj nabavi koji nalaže da se svi radovi oglašavaju javnim natječajem na kojem usluge može ponuditi svatko tko ispunjava natječajne uvjete, a najboljeg ponuđača bira Služba za javnu nabavu koja djeluje u Uredu gradonačelnika. Budući da cijeli postupak prema Zakonu o javnoj nabavi traje 53 dana, a ako netko od natjecatelja uloži žalbu, rok se produljuje, jasno je zašto smo jesen dočekali bez ugovorenih poslova iz plana malih komunalnih akcija. Ipak, u tijeku su radovi koji su s Holdingom ugovoreni prije nego što je na snagu stupio novi Zakon o javnoj nabavi. male komunalne akcije TREŠNJEVKA SJEVER Na Trešnjevci sjever pet je projekata prošlo postupak Javne nabave – obnova dvorane Centra za kulturu, obnova ljetne pozornice Centra za kulturu, rekonstrukcija kuhinje u dječjem vrtiću Zvončić u Voltinom, opremanje objekta mjesne samouprave Samoborček i dogradnja javne rasvjete na svim zatraženim lokacijama. Natječaj je završen, izvođač je odabran i očekuje se početak radova NOVO RUHO CeKaTea Stari Trešnjevčani pamte da se dvorana Centra za kulturu nije mijenjala još od njihove mladosti. Početkom 2011. godine slijedi obnova dotrajalih stolaca, a temeljito će se rekonstruirati i pod. Dvorište CeKaTea će se popločiti, a provest će se i električne instalacije da bi se tijekom toplijih dana na terasi mogao izvoditi kulturno-umjetnički program. Radovi će se financirati iz fonda za male komunalne akcije Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever za 2009. godinu. POČELI RADOVI U PARKU PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE Prije mjesec dana na križanju Mihovljanske, Kostelske i Zorkovačke ulice osvanuli su bageri Zagrebačkog holdinga. Do ljeta iduće godine park bi trebao, kao nekad, postati igralište za djecu, odmorište za umirovljenike i prostor za kulturno-umjetničke priredbe i zabavu, kako je opisano u peticiji koju su građani, uz potporu Glasa Trešnjevke, potpisivali početkom ove godine, ako ih ne zaustavi zima i nedostatne financije. Zasad se pouzdano zna da bazena neće biti, ali će zato osvanuti novi zdenac, nova ograda s ulaznim vratima od kovanog željeza, travnjaci, klupe, cvijetnjak... Radove izvodi Zrinjevac, a cijeli zahvat Zagrepčani će platiti 2,5 milijuna kuna. DOBIT ĆEMO SPORTSKU GIMNAZIJU Da je podstanarski život težak, dobro znaju djelatnici i đaci Sportske gimnazije koja od osnutka do danas nema svoj prostor. Godinama su podstanarili na Kineziološkom fakultetu, a u posljednje vrijeme uselili su se u prostorije Škole za dizajn, tekstil i obuću. No sreća im se smiješi jer ih krajem ove godine čeka preseljenje u vlastiti prostor, u dvije zgrade u Selskoj ulici na broju 119. Temeljito se preuređuju dvije zgrade, ostali su jedino vanjski zidovi, pa će to praktički biti novi objekt. U jednu zgradu uselit će se Sportska gimnazija, a u drugu Đački dom, po uzoru na sportske internate u svijetu. Projekt financira Grad. JAVNA RASVJETA Iz plana malih komunalnih akcija za 2010. jedino se u cijelosti obnavlja javna rasvjeta, i to na svih sedam lokacija predviđenih Uskoro pravilni nazivi planom – MO Samoborček, Nova slavetičke i desiničke cesta 37, prijelaz kod Zapadnog Ponukana kolumnom jezikoslovke Nives kolodvora, Voltino 18-20, Zagorska Opačić u 10. broju Glasa Trešnjevke o ne- ulica, OŠ Ljubljanica, Svetoivanska ispravno napisanim imenima Slavetičke i 33 (južna strana), Susedgradska Desiničke ulice, gradska zastupnica Ivana (prilazni put s Ozaljske), i igraMlinar Horvat, inače stanovnica Trešnjevke, lišta između OŠ A. Šenoe i SŠ predložila je na sjednici Odbora za ime- Katarine Zrinske na Selskoj cesti. novanje naselja, ulica i trgova Gradske Radovi su u tijeku, a prema plaskupštine, koja je održana u rujnu, da se nu platit ćemo ih 910.455 kuna. ta pogreška ispravi. Svi članovi Odbora jednoglasno su prihvatili njezin prijedlog i zaključak proslijedili Uredu za katastar i geodetske poslove. glas trešnjevke | jesen / zima 7 male komunalne akcije DJEČJE IGRALIŠTE Krajem ljeta dovršen je park s dječjim igralištem u Pasarićevoj ulici, o čemu smo već pisali. Sada se napokon zna da smo radove platili 360 tisuća kuna. DJEČJI VRTIĆ TREŠNJEVKA Dječji vrtić Trešnjevka izdvojio je na drugom katu zgrade u Badalićevoj ulici prostor za ogledni vrtić namijenjen posebno nadarenoj djeci. Tijekom njegova uređenja potpuno je uništen okoliš pa je Vijeće gradske četvrti TS izdvojilo sredstva da se park s dječjim igralištem u sklopu vrtića ponovno uredi. Postavljeni su novi travnjaci, antitraumatska podloga, sprave, ograda, fontana... a sve zajedno stajalo je više od pola milijuna kuna. I dok je radove na uređenju vrtića financirao Grad, okoliš je u cijelosti plaćen iz fonda za male komunalne akcije Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever. 8 glas trešnjevke | jesen / zima OSNOVANO VIJEĆE ZA PREVENCIJU Na području Trešnjevke sjever osnovano je Vijeće za prevenciju. Kako piše u osnivačkom dokumentu, osniva se u svrhu postizanja većeg stupnja sigurnosti, zaštite ljudi i imovine te podizanja kvalitete življenja na području gradske četvrti Trešnjevka sjever. Za početak će se Vijeće aktivirati na prevenciji maloljetničke delinkvencije, ovisnosti o drogama, kocki i alkoholu i okupljat će stručnjake iz različitih područja. Predsjednik Vijeća je predsjednik gradske četvrti Željko Sladović, a njegov zamjenik Zoran Zdunić, načelnik VII. policijske postaje. Vijeće ima pet stalnih članova: Jelena Matić Zbiljski iz Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce, Ljiljana Perišić iz CeKaTea, Željko Petković iz Ministarsatva unutarnjih poslova, župnik Marjan Kušanić iz crkve sv. Marka Križevčanina i Nikola Starčević iz udruge Vijeće mladih. male komunalne akcije TREŠNJEVKA JUG Mrak u financijama ipak se neće toliko uočavati na ulicama jer se ulična rasvjeta obnavlja. U tijeku su radovi na križanjima Lipanjske i Ožujske te Hrvatskog sokola i Horvaćanske. Uz ostalo, doznajemo i da se polako rasvjetljava budućnost zapuštene i nikada dovršene zgrade Doma invalida GRADE SE VRTIĆ I ŠKOLA VRBANI III Ono što će razveseliti južne Trešnjevčane, poglavito one koji žive u naselju Vrbani III, jest da je posljednjim prijedlogom izmjena i dopuna Programa radova kapitalnih ulaganja u Gradu izdvojeno osam i pol milijuna kuna za izgradnju dječjeg vrtića te 12 milijuna za izgradnju osnovne škole. Budući da se predviđenim iznosom zatvaraju troškovi vezani uz imovinske odnose i projektnu dokumentaciju, teren postaje „čist“ za početak gradnje koja bi, ako ne bude nepredviđenih problema, mogla početi već na proljeće. Ne treba posebno napominjati da su ti objekti prioritetni, jer će se izgradnjom riješiti problem brojnih mladih obitelji s djecom. U međuvremenu, Grad je odlučio urediti oko 250 četvornih metara prostora nekadašnjeg Žitnjaka u Hrgovićima 63 te 300 četvornih metara u Vrbanima I i prenamijeniti ih u dječji vrtić. Ti prostori nisu veliki, ali ipak će smanjiti pritisak do izgradnje novoga vrtića. glas trešnjevke | jesen / zima | str. 9 SANACIJA KROVA U MS PREČKO U zgradi mjesne samouprave Prečko toliko je prokišnjavao krov da je voda oštetila električne instalacije i objekt je ostao bez struje. U rujnu je hitno izveden „sitan” popravak koji je stajao 27 tisuća kuna, ali predviđa se postavljanje novoga krova budući da je sadašnji prilično derutan i pitanje je dana kada će opet propustiti. Radovi bi se trebali izvesti 2011. godine. NOVI KOLEKTOR Nakon desetak godina čekanja u Prečkom su nastavljeni radovi na izgradnji novog kolektora i spajanju kanalizacijske i odvodne mreže s kolektorom u Španskom. Taj je zahvat bio predviđen još 2000. godine, kada se radila Horvaćanska, ali je ponestalo novca pa se od spajanja kanalizacijske mreže odustalo. Gradnja kolektora velika je gradska investicija, a izvodi je Zagrebački holding. male komunalne akcije ŠTO ĆE BITI S DOMOM INVALIDA NA JARUNU? 10 Često nas građani pitaju što se događa sa zapuštenom zgradom iza crkve sv. Mati Slobode na Jarunu koja je trebala biti Dom invalida. Gradnja je davnih dana zapela zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa oko jedne male čestice od svega nekoliko četvornih metara, koja gruntovno nije bila čista. Danas je to riješeno, ali je u međuvremenu objekt propao pa se iz redova stručnjaka sve češće čuje kako bi ga, zapravo, trebalo srušiti. Neslužbeno doznajemo da će se objekt urediti i namijeniti za pacijente oboljele od Alzheimerove bolesti, ali službenu potvrdu od Gradskog ureda za zdravstvo nismo dobili. glas trešnjevke | jesen / zima POLICIJSKO IZVIJEŠĆE O SIGURNOSTI Na sjednici Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug održanoj 15. studenoga načelnik VII. policijske postaje Trešnjevka Zoran Zdunić podnio je vijećnicima izvješće o stanju sigurnosti od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Prema navedenim podacima stanje je slično kao prošle godine. U istom razdoblju lani počinjeno je 767 kaznenih djela, a u ovoj godini 788. Nešto više krali su se automobili (lani 38, ove godine 48), više je krađa u gospodarstvu (lani 22, ove godine 43), više je prekršaja vezanih uz drogu (lani 94, ove godine 115), više krađa iz ugostiteljskih objekata (lani 22, ove godine 37), a manje je razbojstava (lani 45, ove godine 38), džepnih krađa (lani 12, ove godine 6), prijetnji i iznuda (lani 36, ove godine devet). Dominiraju kaznena djela razbojstva (38), od kojih čak 11 na sportske kladionice, a 27 uz prijetnju pištoljem. Začuđuje podatak da nijedno razbojstvo nije počinjeno noću od 00 do 6 sati ujutro. Najviše ih je počinjeno od 12 do 24 sata, čak 32. Prijavljeno je 48 krađa automobila, uglavnom noću, najviše marke VW (12), a najmanje (po jedan) opela, škoda, fiata, seata i nisana. Provaljivalo se u automobile i iz njih kralo čak 61 put, najviše lomeći bravu (31), i to najčešće noću. Provala u stanove i kuće bilo je 25, jednako po danu i po noći, a više od pola počinjeno je lomljenjem cilindra brave, što govori da se ugradnja protuprovalnih vrata isplati. Narušavanja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bilo je čak 99, a Zakona protiv javnog reda i mira 288. riječ imaju predsjednici vijeća gradskih četvrti Zbog nedostatka novca radove nastavaljamo u 2011. godini Kako sam napomenuo u prethodnom broju, neke akcije iz plana malih komunalnih akcija za 2009. godinu se zbog duge zime nisu odradile pa su dovršene u travnju, svibnju, lipnju i srpnju 2010. Nov način izvođenja malih komunalnih akcija, osnivanje Službe za javne nabave pri Uredu gradonačelnika i nova procedura javnog nadmetanja za izvođača radova usporili su te aktivnosti. Do 27. listopada 2010. ugovoreno je samo šest malih komunalnih akcija, a proces javne nabave nastavlja se do kraja godine. Na prijedlog Vijeća gradske četvrti TS počela je rekonstrukcija Parka Prve hrvatske štedionice u MS Nikola Tesla iz sredstava Ureda za izgradnju Grada, pa građani na proljeće mogu očekivati divan, reprezentativni objekt s parkom, dječjim igralištem i nizom drugih sadržaja. Nažalost, zbog rebalansa proračuna za Grad, Vijeće gradske četvrti morat će smanjiti sredstva za male komunalne akcije za 25%, za oko 2,900.000 kn. No zbog novog postupka javne nabave očekuju se znatno niže cijene od planiranih, pa tu vidimo mogućnost za eventualno odrađivanje većine planiranih akcija za 2010. godinu. To će se odraziti na izvršenje plana, ali što se ne odradi u ovoj, nastavljamo u idućoj godini. Želim vam da ona bude manje bremenita te da vam, dragi sugrađani, donese obilje zdravlja, sreće i uspjeha. Sretan Božić i nova 2011. godina! ŽELJKO SLADOVIĆ predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever POZIVAM GRAĐANE DA daju svoje prijedloge Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug do kraja godine priprema prijedloge za plan malih komunalnih akcija za 2011. Ovim putem pozivam građane Trešnjevke jug da daju svoje prijedloge. Praksa koju provodimo svih ovih godina usmjerena je prema realnom planiranju i rješavanju komunalnih i drugih potreba. Posebno bih istaknuo da će 2011. napokon početi izgradnja dječjeg vrtića i škole u Vrbanima III. Grad će predvidjeti u proračunu za 2011. sredstva za izgradnju. Na kraju godine osvrćemo se na godinu koja završava i koja je bila krizna i recesijska. S optimizmom i nadom želim svima sretne blagdane te bolju i uspješniju novu godinu u zdravlju i osobnoj sreći! SAŠA MOLAN predsjednik vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug glas trešnjevke | jesen / zima 11 Idemo u CeKaTe Budućnost centara za kulturu Tekst: Paula Bobanović Foto: Bruno Konjević Skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju donijet će nov pristup u organiziranju i funkcioniranju svih ustanova u kulturi, pa tako i centara za kulturu u lokalnim zajednicama. Koliko su oni spremni za promjene, na koji način će opravdati svoje postojanje i osigurati opstanak – o tome smo razgovarali s Ljiljanom Perišić, ravnateljicom Centra za kulturu Trešnjevka, prvog hrvatskog centra koji se pridružio Europskoj mreži centara za kulturu 12 GT: Što se i koliko promijenilo plan CeKaTea za razdoblje ru, kako bi se građani što u organizaciji centara od 2004. do 2008. godine, a više uključivali u programe. za kulturu u posljednjih u njegovu izradu uključili su Projekt Scena centara istra10-ak godina i kako se se svi naši stručni suradnižuje postojanje zajedničke CeKaTe priprema za ci. Otišli smo i korak dalje scene i publike, a proveli smo nadolazeća vremena? i za sve stručne suradnike i istraživanje dosega kulturne - Puno toga se promijenilo. organizirali seminare za piponude centara. Neka istraživanja bave se temama važCentri se osim difuzije kulture sanje projekata. Bez stalnog obrazovanja, nema napretka – organiziranjem i prikazivanim za lokalnu zajednicu, kao i pozitivnih promjena. njem vrhunskih profesionalje što Moj kvart Trešnjevka nih umjetničkih ostvarenja, koji istražuje identitet kvarta sve više bave i animacijom GT: Osnovali ste i kao društvene i geografske Sociokulturni odjel. Koja i edukacijom građana. Time jedinice. je njegova funkcija? ispunjavaju sociokulturnu funkciju centra i na taj način - Njegova uloga je iznimno GT: Najvažnija promjena je, kao i uvijek, ona koja se zaista utječu na život građana važna jer centri za kulturu, tiče financiranja. Bliži se u lokalnoj zajednici. Najveća kao sociokulturne ustanove, trenutak kada će centri promjena dogodila se 2004. trebaju poticati jačanje sociza kulturu prestati živjeti godine, kada je Gradski okulturnog kapitala kao nove samo na budžetima grada. ured za obrazovanje kulturu kvalitete društvene zajednice. Novac za svoju djelatnost i šport organizirao seminar Stoga je Sociokulturni odjel morat će namaknuti iz Organizacijski razvoj i straproveo nekoliko istraživačrazličitih izvora i putem teško planiranje u kulturnim kih projekata, a rezultati će natječaja. Je li sadašnji ustanovama i organizacijama poslužiti kao osnova za reprogram financiranja Grada Zagreba. Tad sam se definiranje naše uloge i proprednost ili nedostatak? upoznala s potpuno novim gramskih smjernica. Proveli mogućnostima programskih smo istraživanje o kultur- Rekla bih i jedno i drugo. orijentacija, novim strateginim potrebama i navikama Naš budžet za programe za jama, misijama i ciljevima. Zagrepčana, ponajprije u 2010. godinu je 1,349.000 Prvi put smo izradili strateški kontekstu centara za kultukuna, što je i malo i mnogo. glas trešnjevke | jesen / zima intervju: Ljiljana Perišić Piet Forger, gost iz Bruxellesa, predstavio je u CeKaTeu projekt Most između europskih centara za kulturu zirao godišnji sajam centara S jedne strane, dobro je što GT: Da bi spremno dočekao imamo osigurana sredstva, ali za kulturu pa sam se ondje nove okolnosti, CeKaTe nas s druge strane ta sigursastala s kolegama iz Europe se pridružio velikoj nost ne tjera da išta mijenjakoji rade slične programe i obitelji europskih centara okupljenih u mo. Promjene bismo trebali imaju slične probleme. Tada Encc – Europsku mrežu inicirati i sami, a ne čekati sam zapravo vidjela da zagrecentara za kulturu. Što da to netko učini umjesto nas. bački centri za kulturu rade to znači za budućnost Istina, bilo bi lakše kada bijednako dobro kao bilo koji CeKaTe-a i kako ste smo imali strateške planove. centar iz EU-a. Njihovi člasaznali za tu mrežu? Hrvatska će po svemu sudeći novi su nacionalne mreže iz - U svibnju 2007. znanstvena vrlo brzo postati članica EU11 europskih zemalja, a još sa a, a tamo već rade strategije savjetnica Odjela za kulturu i sedam zemalja ostvaruju parEU 2020. Brojne vladine i komunikacije Instituta za metnerski odnos. CeKaTe prvi nevladine agencije, kulturne đunarodne odnose Biserka je centar iz Hrvatske koji je ušao u Encc kao pridruženi institucije, udruge, umjetničCvjetičanin izvijestila me o član. Takva mreža ne postoji ke organizacije iz različitih postojanju Encc-a. Na njihovoj internetskoj stranici zemalja okupljaju se oko zani na razini Zagreba ni na jedničkih projekata i ostvaruvidjela sam da nam se prirazini države. ju multilateralnu suradnju te ključivanjem pružaju mogućpromiču kulturne raznolikosti. nosti daljnjeg umrežavanja GT: Kakve povlastice pruža Encc? Moramo se najhitnije za to i novih oblika partnerstva, interkulturnog dijaloga, pripremiti i izraditi strategije - Ove godine uključili smo kulturnog razvoja. razmjene iskustava profesise Encc-ov projekt Bridge onalnih djelatnika, a što je Between European Cultural najvažnije, i novih izvora fiCentres (Most između eunanciranja naših programa i ropskih centara za kulturu), projekata. Encc je te godine koji obuhvaća i razmjenu u rujnu u Bruxellesu organizaposlenika u kulturi kako glas trešnjevke | jesen / zima 13 intervju: Ljiljana Perišić Europska mreža centara za kulturu Razvojem novih tehnologija i povećanjem mobilnosti Europa postaje područje sve slabijih granica, a sve veće međusobne povezanosti i suradnje. Bez obzira na to koliko su kulturni centri različiti po svojem djelovanju i problemima, ENCC želi postati platforma koja će na globalnoj razini pomoći u osnaživanju takvih ustanova u lokalnoj zajednici. Sociokulturne inicijative diljem Europe imaju slične ciljeve, metode i političke interese. Kako bi one bile što uspješnije, 1994. godine utemeljena je Europska mreža centara za kulturu (European network of cultural centres – ENCC). Članovi ENCC-a su nacionalne mreže i konfederacije koje predstavljaju kulturne centre svojih zemalja. 14 GT: Je li se CeKaTe do sada bi stekli iskustvo rada u GT: Otvara li takva već javio samostalno na suradnja mogućnost drukčijem kulturnom okružju neki od fondova? Zna financiranja CeKaTeovih i ostvarili kontakte s kolese da to nije nimalo kulturnih projekata i iz gama iz inozemstva. Krajem jednostavan postupak. europskih fondova? svibnja ove godine u Berlinu je održan pripremni seminar - Mogućnosti su nebrojene. - Ove godine smo prvi put na kojem je sudjelovalo 22 Preko Agencije za mobilnost prijavili jedan projekt iz prokolega iz 14 zemalja EU-a. i programa EU-a u sklopu grama Europske unije IPA. U lipnju je naša stručna suprojekta za cjeloživotno učeNamijenjen je edukaciji djeradnica Kristina Radošević nje Grundtvig uključit ćemo ce od sedam do 14 godina. na dva tjedna otputovala u se kao partneri na projektu Riječ je o kazališnoj predstavi Englesku, gdje su joj domaGuide us into arts (Vodi nas Ruksakom po Europi, a autoćini bili kolege iz salfordskog umjetnost). Nositelj projekrica je Tanja Prenđa. Nije bilo ta je centar za kulturu iz Vijeća za razvoj umjetnosti, a jednostavno. Naravno, imali mi smo tijekom rujna ugoBruxellesa. Zasad znam da su smo i stručnu pomoć jer smo prije svega morali zadovoljiti stili kolegu iz Belgije Pieta nam partneri još neki centri iz uvjete PARAD-a, agencije koForgera iz mreže kulturnih i Poljske, Slovačke i Engleske. joj smo morali poslati Statut obrazovnih ustanova Vlaams Projekt je namijenjen invalidBrabant. Kolega Forger ponim osobama koje uključui četverogodišnji financijski dijelio je svoja iskustva sa jemo u programe vezane uz plan preveden na engleski. stručnim suradnicima iz svih kazalište i ples. Želja nam Tek tada smo dobili tzv. idenzagrebačkih centara. U Beču je omogućiti im ravnopravno tifikacijski broj s kojim smo se krajem listopada održao sudjelovanje u svim programimogli prijaviti projekt. Jesmo li bili uspješni, vidjet ćemo. evaluacijski seminar gdje smo ma našeg centra. Nadam se da će se iz Zagreba uključiti iznosili iskustva o korisnosti i Lana Bitenc i njezina kazatog projekta, kao domaćini i kao gosti. lišna skupina Don Hihot, koja je u našem centru realizirala nekoliko kazališnih projekata s gluhoslijepim osobama. glas trešnjevke | jesen / zima Najave događanja u CeKaTeu U sljedećoj kazališnoj sezoni u obnovljenom Teatru na Trešnjevci (TNT) igrat će nekoliko novih predstava za mališane, a o ostalim zanimljivim događanjima – radionicama, koncertima, predavanjima i tečajevima – čitajte na www.cekate.hr J. GRIMM: TRI PRAŠČIĆA igrano-lutkarska predstava za djecu Tigar Teatra Tri praščića jedna je od najpoznatijih dječjih priča današnjice. Govori o lijenosti, brzopletosti, lakomislenosti i, najvažnije, o jednom zaboravljenom i iznova pronađenom zajedništvu i prijateljstvu. Posebnu draž ovoj predstavi daje likovno oblikovanje – papir kao glavni materijal za izradu lutaka i scenografije naglašava krhkost naših praščića koji se, uz puno muke, uspijevaju suprotstaviti velikom vuku u glumačkom uprizorenju. Takvo je oblikovanje također izvrstan poligon za daljnji likovnopedagoški rad s djecom. Režija: Leo Vukelić Likovno oblikovanje: Luka Vucić i L. Vukelić Dramatizacija: Iva Lehunšek Panić Autor glazbe: Vlatko Panić Glume: Nina Benović i Hrvoje Perc Dob: od 3 do 7 godina Trajanje: 35 minuta Na tavanu tete Agate predstava za djecu Sanja i Goran odlaze na tavan Sanjine tete Agate, oboje pomalo u strahu jer je Sanja uzela tavanski ključ bez tetina znanja. Počinju istraživati prostor i stvari koje su godinama skrivene i zaboravljene, ali istodobno otkrivaju i koliko se kao dječak i djevojčica međusobno razlikuju. Oni još ne znaju što je ljubav i upravo zbog toga dolazi do prepirke, čak i do ljubomore. Na kraju pobjeđuje prijateljstvo. Njihova priča navodi male gledatelje na razmišljanje i preispitivanje odnosa prema okolini i može poslužiti kao izvrsna tema za raspravu. Produkcija: CeKaTe u suradnji s umjetničkom organizacijom Točka na i autorski projekt Matee Elezović, Damjana Simića i Ive Srnec Dramaturginja: Nina Gojić Redateljica: Iva Srnec Scenografija i kostimografija: Valentina Crnković Skladatelj: Ivan Tikvićki Producentica: Marina Trandler Uloge: Sanja – Ivana Rodin Goran – Damjan Simić glas trešnjevke | jesen / zima 15 Retrovizor Događanja u CeKaTeu od Radionicu Tekstopisanje u glazbi u rujnu je održao Stribor Jurčić Prvi dan tečaja gitare održanog u listopadu Mirage – izložba fotografija u pokretu autorice Hane Miletić u galeriji Modulor u rujnu Oživljavanje Parka Stara Trešnjevka 16 Obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba, 1. listopada, na Zrinjevcu Koncert Musica sacra održan u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u listopadu (gore) Izložba Fluorescentne formacije Maje Cipek postavljena u galeriji Modulor glas trešnjevke | jesen / zima retrovizor Koncert u studenom u povodu 30. godišnjice rada Joška Ćalete, autora klapskih pjesama (lijevo) Akcja kvart – Akupunktura grada održana u listopadu Izložba Interijeri Vendi Babeli postavljena u galeriji Modulor u listopadu 17 Plesnjak kluba Melisa za građane treće životne dobi (lijevo) Pantomimičar Romano Dautovac gostovao je s Teatrom Škripzikl na Festivalu nijemog filma PSSST! Radionica Bioetika na kojoj je predavao profesor Hrvoje Jurić (lijevo) Filmska radionica Kako postati Hitchcock profesora Vedrana Mihletića (desno) Noć kazališta u CeKaTeu Predavanje o seksualnosti i moralu održali su Hrvoje Jurić i Aleksandar Štulhofer glas trešnjevke | jesen / zima mjeseca poslovni Istina o prošlosti temelj zdrave budućnosti razgovor Naša vizija je suočavanje s prošlosti do održivog mira, a glavni razlog postojanja Documente je prešućivanje ili falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. godine, kaže Vesna Teršelič Tekst: Paula Bobanović Foto: Bruno Konjević Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2009. godine, na Selskoj cesti 112 A i C otvorena je Kuća ljudskih prava Zagreb. Tako se u naš kvart doselilo šest organizacija civilnog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, među kojima i Centar za mirovne studije i Documenta, na čijem je čelu Vesna Teršelič. Ako bi se njezin gotovo 25-godišnji rad uopće mogao svesti na dvadesetak riječi, one bi glasile otprilike ovako: doajenka civilne i mirovne scene u Hrvatskoj, suosnivačica Antiratne kampanje, Centra za ženske studije, Svaruna, Zelene akcije, direktorica Centra za mirovne studije u Zagrebu, voditeljica Documente i dobitnica alternativne Nobelove nagrade za mir intervju: Vesna Teršelič upozoravali ljude na njihova senzacionalni zaokret jer se prava, a prolaznici su se čudili prostor medijskih sloboda intenzivno radite na proi pitali nas: „Kaj vi vjerujete sužava i to je trenutačno najmicanju ljudskih prava u ta prava?“ Odgovarali smo alarmantniji proces. Dapače, i nenasilja. Možete li da se za prava upisana u stalno se radi o glavi javnih rezimirati rezultate tih Ustav vrijedi boriti. I dalje se servisa. Upravo sada moramo gotovo 25 godina rada? borimo za prava svih nas. vrištati da bi predloženi novi - Mislim da smo u Hrvatskoj zakon mogao pokopati javnu napravili solidan put ukljuteleviziju. Utješno je to što čivanja ljudi u zagovaranje 02 GT: Jeste li zadovoljni sam se tijekom godina uvjerila ljudskih prava, iako ni u nas, medijskim tretmanom rada da kad jedna osoba pronađe ali ni u svijetu trenutačno situvašeg Centra za mirovne istomišljenika i pokrenu iniacija nije ružičasta. Globalno studije i, unatrag nekolicijativu, to može izrasti u vrlo gledajući, danas se ljudska ko godina, Documente? važan pothvat. Najvažnije je prava poštuju u puno manje - Mediji su u nekim bivšim vreostaviti iza sebe malodušnost. segmenata nego, primjerice, menima, osobito potkraj 80-ih, prije pet godina. No rad na kada su se riješili jedne vrste afirmiranju principa kao što su kontrole a druga još nije bila 03 GT: Dokaz za to je i solidarnost, nenasilje i ljudska uspostavljena, mogli pisati po Documenta. Kako biprava uvijek omogućuje idući vlastitu nahođenju, što je bilo ste ukratko opisali njekorak i ima smisla iz dana dobro i za novinare i za uredzino djelovanje? u dan, ali i na dulje staze. U nike. Danas uglavnom prate - Osnivači Documente su mračnim 90-ima dok su padale ili političare ili glamurozne Centar za mir, nenasilje i ljudgranate, zagovarali smo te zvijezde. Budući da aktivistički ska prava Osijek, Centar za vrlo jednostavne vrijednosti. krugovi nisu ni jedno ni drugo, mirovne studije, Građanski odZatim smo 2000. godine svi logično je da nismo u središtu bor za ljudska prava i Hrvatski shvatili da se izborima može njihove pozornosti. Srećom, helsinški odbor. Njezin puni nešto mijenjati, iako je domet ima medija koji nas prate, ali naziv je Documenta – centar tih promjena bio ograničen da se razumijemo – nemam za suočavanje s prošlošću, što na stvaranje šireg prostora nikakvih iluzija da nas to odmah određuje našu misiju slobode. Prošli smo proces što zagovaramo neke važne i viziju. Documenta potiče demokratskog učenja, ali i ljudske vrijednosti i prava, čini proces suočavanja s prošlosti naučili kako ni danas nema ključnim igračima. Ključni u Hrvatskoj, dokumentira i jamstava da idemo u svjetliju, igrači su nesumnjivo politiistražuje prijeratna, ratna i demokratskiju budućnost, da čari i političarke, a u svijetu poslijeratna zbivanja te suraće nam biti bolje, da ćemo, kapitalističkih odnosa to su đuje s organizacijama civilnog primjerice, svi imati osnovnu vlasnici velikih poduzeća, oddruštva, Vladinim institucijazdravstvenu zaštitu i pravo na nosno vlasnici tih istih medija. ma, ali i sličnim centrima u rad i zaradu. U svemu tome Zato mediji i reagiraju na one inozemstvu. Naša vizija je suoključni pristup je podržavajuća koji su blizu izvora nadmoći. čavanje s prošlosti do održivog kritika. Budući da dosta radim Doduše, postoji i moć suradnje mira, a glavni razlog postojau procesu praćenja pravosuđa, kakvu mi promičemo, ali im nja Documente je prešućivanje podržavajuća kritika ima veliona nije toliko zanimljiva, tako ili falsificiranje ratnih zločina i ku ulogu, jer mnogo toga nitko da i ne očekujem da će nas ostalih ratnih zbivanja od 1941. osim institucija pravosudne, zdušno pratiti. Unatoč tomu, s do 2000. godine, koje je utjeizvršne ili zakonodavne vlasti margine se može jako puno calo na noviju povijest država ne može napraviti. Uglavnom, napraviti. Tako se stvaraju nastalih nakon Jugoslavije. kad pogledam unatrag 25 pukotine iz kojih izrastaju godina, koliko radim na nove ideje i projekti koji se 04 GT: Što to znagrađanskom organiziranju, ima kad-tad počnu seliti u središte či u praksi? Koje su napretka, ali on nije onakav javnog interesa.Od 90-ih, kada Documentine metode? kakvim sam ga zamišljanitko nije ni znao za nas, ipak - Osim suočavanja s prošlosti, la 1985. Tada smo u akciji smo se pomaknuli nekoliko naš ključni pothvat je dokuu pothodniku kod Glavnog koraka prema vidljivosti. Ni mentiranje ljudskih gubitaka. kolodvora javno čitali Ustav i u budućnosti ne očekujem Istraživačke ekipe na terenu 01 GT: Od sredine 80-ih glas trešnjevke | jesen / zima 19 intervju: Vesna Teršelič 20 bilo kojeg županijskog suda, nicima jer odlučujuću ulogu intervjuiraju i prikupljaju eventualno ćete naći presuima povjerenje osoba s kojima podatke. Trenutačno su u du. Nigdje osim na našim razgovaramo. Sugovornike Sisačko-moslavačkoj županiji, internetskim stranicama nema prikupljamo putujući od čovjea ako budemo imali novca, povezane dokumentacije od ka do čovjeka. Naime, od 100 iduće bismo godine dokuoptužnice, preko izvještaja onih koje pitamo za razgovor, mentirali ljudske gubitke u s pojedinih ročišta, pa od tek njih 20 pristane. Dakle, sve zapadnoj Slavoniji. Podaci prvostupanjske presude do ovisi o tome osjećaju li se ljudi o nestalima do danas su presude Vrhovnog suda. Zato sigurno. U takvim razgovovelikim dijelom prikupljeni, treba stvoriti materijale koji rima postavljaju se pitanja o ali s ubijenim osobama to su lako dostupni i pregledni. nasilju, a takva sjećanja nije nije tako. Istodobno bilježilako podijeliti s drugima. mo osobna sjećanja na ratne traume videointervjuima, a 08 GT: Prije četiri godineke smo već objavili i na ne pokrenuli ste i ini06 GT: Rade li na takav svojim internetskim stranicama. cijativu za rekom. O način i aktivisti u suNaši volonteri i volonterke čemu je točno riječ? sjednim državama? trenutačno snimaju sjećanja - Rade, ali kada je riječ o osob- Koaliciju za rekom pokrenule u Lici. Transkripte planiramo nim sjećanjima, ne tako sustavsu tri organizacije za ljudska prevesti na engleski kako no. Dokumentiranje ljudskih prava, a to su Fond za humabi bili dostupni i zainteresigubitaka radimo slično kao nitarno pravo iz Beograda na ranima izvan Hrvatske jer u Istraživačko-dokumentacijski čijem je čelu Nataša Kandić, publiciranju surađujemo i sa centar iz Sarajeva, zatim Istraživačko-dokumentacioni sveučilištima iz Nizozemske. Fond za humanitarno pravo centar iz Sarajeva s Mirsadom Snimamo sjećanja na razdoblje na Kosovu, a uskoro počinje Tokačom i Documenta. od 1941. godine nadalje, dakle raditi i Fond za humaniBudući da smo u to vrijeme na Drugi svjetski rat, poslijetarno pravo u Beogradu. mi u Hrvatskoj već radili na ratne izvansudske egzekucije dokumentiranju ratnih zločina, i na političko nasilje u vrijeme 07 GT: Je li ikad itko prije osobito na dokumentiranju socijalizma. Kada je riječ o smrti u vrijeme rata, prepovas bilježio osobna sjesjećanjima iz Drugog svjetskog znali smo da se neka pitanja ćanja na ovim prostorima rata, svjedoci tog vremena mogu riješiti samo regionalno i što je s tom građom? polako odlaze i tu smo u jer žrtve i počinitelji zločina - Radilo je na tome mnoštvo neprekidnoj utrci s vremenom. žive u različitim državama. istraživača i istraživačica Sa sjećanjima na zbivanja iz Također smo spoznali da su u Institutu za etnologiju i 90-ih nešto je lakše. Nedavno dvije skupine iznimno zaintefolkloristiku u Zagrebu, zatim smo objavili knjigu o ratnim resirane za suočavanje s prošCentar za nenasilnu akciju sjećanjima iz Pakraca, Lipika losti, a to su udruge žrtava i iz Beograda i Sarajeva, kao i i okolnih mjesta. Bilo bi nam branitelji. Zato smo prvi put o druge organizacije u različitim vrlo važno sačuvati glasove s tome progovorili na Forumu zemljama, ali je malo što od Trešnjevke pa pozivam sve koji nevladinih udruga u Sarajevu. toga dostupno javnosti. Zato bi željeli da snimimo njihova Svi diskutanti složili su se da ćemo svoju zbirku plasirati sjećanja da nam se jave. je toj problematici potreban na internet, a intervjue koje regionalan pristup jer se ona upravo provodimo postavit neće moći sagledati iz jedne ćemo na novu platformu koja 05 GT: Koliko sugovornika perspektive. Od 2006. do 2008. će omogućiti pretraživanje po namjeravate obuhvatiti godine samo smo raspravljali ključnim riječima zbog brže takvim intervjuima? Imate o vrsti inicijative i mehanizmu. dostupnosti podataka. No to li za to dovoljno aktivista? Nacrt statuta o kojem raspravnije sve. S Centrom za mir iz - U iduće tri godine namjeljamo rezultat je konzultacija Osijeka i Građanskim odborom ravamo intervjuirati 500 u kojima je dosad sudjelovalo za ljudska prava pratimo sva sugovornika. U Documenti više od šest tisuća ljudi. Na suđenja za ratne zločine. Sva sad radi 17 osoba, a imamo i temelju njihova mišljenja nata dokumentacija trebala bi veliku ekipu volontera. No broj pravljen je nacrt statuta o kobiti dostupna javnosti, no ako intervjua neće ovisiti o našim jem se još raspravlja i nadam odete na internetske stranice kapacitetima, nego o sugovorglas trešnjevke | jesen / zima intervju: Vesna Teršelič se da ćemo u veljači iduće godine u Sarajevu izaći s konačnim prijedlogom statuta. 09 GT: Što onda slijedi? Čini mi se da vas nakon toga čeka mnogo zahtjevniji zadatak. - Nakon toga slijedi prikupljanje potpisa potpore osnivanju komisije koje ćemo 1. lipnja 2011. predati vladama Hrvatske, Srbije i BiH na razmatranje. Komisiju mogu utemeljiti samo državne institucije, što znači da je mogu osnovati ili vlade, ili parlamenti, ili predsjednici republika. Ona bi funkcionirala na tragu iskustava sličnih komisija u svijetu, ali bi bila specifična za ovo područje i trebale bi je utemeljiti sve države na ovim prostorima, što znači sedam postjugoslavenskih država. Komisija bi bila istražno tijelo, a istraživači i istraživačice radili bi prema jedinstvenoj metodologiji u svim zemljama. Javne televizije bile bi obvezne prenositi izabrana svjedočenja s imenima i prezimenima te okolnostima pod kojima su stradavali ubijeni i nestali, kao i imenima logora u kojima je počinjena tortura. To je prijedlog koji je na stolu, mi smo usred kampa- 11 GT: Što mislite, kakve nje i zagovaramo tu inicijativu. će koristi stanovništvu ovih prostora donijeti Komisija i svjedočanstva? 10 GT: Očekujete li pot- Polazeći od pretpostavke poru državnih tijela? da ovakve teme ne donose - O inicijativi su afirmabiračke glasove, političari tivno govorili predsjednik često ostavljaju dojam da za Ivo Josipović i predsjednik to nema političke volje. Ali Republike Srbije Boris Tadić. primjer Njemačke govori da je Već smo dobili potporu Vijeća to prošlost koju i dalje treba Europe i nekih zastupnika prorađivati. Ne zaboravimo Europskog parlamenta. Postoji da živimo u traumatiziranom velik interes i u Crnoj Gori, društvu koje vuče korijene još a najsloženija je situacija u iz Drugog svjetskog rata, preBiH. Pokušavamo dobiti što ko 90-ih pa sve do danas. A više političke potpore, ali tu je i fenomen generacijskog je najveći problem strah od transfera traume, što znači da regionalnog pristupa. Svjesni od nje ne trpe samo oni koji smo da je to mukotrpan proces, su je doživjeli, nego te traume ali vrlo vrijedan baš zato putuju iz generacije u generašto su se u njega uključili ciju. Naravno da se ne može ljudi koji u mnogim pitanjima sve zaboraviti i preboljeti, ali nisu istomišljenici. Od svih je nužno da se one kontroliraprocesa na razini civilnog ju, da ta patnja i bol prestanu društva teško se mogu sjetiti upravljati ljudima. Umjesto nekog koji je uključivao toliko toga i dalje postoje problemi ljudi različitih opredjeljenja. s utvrđivanjem činjenica, bilo Oduševljena sam, primjerice, na razini znanstvenih instiraspravom koju je o rekom-u tucija, bilo pravosuđa. Od 29. studenog u Internacionalu 703 zločina koji su prijavljeni organizirala Udruga dragovoDORH-u, njih tek oko 400 je ljaca i veterana Domovinskog u predistražnoj fazi, što znači rata. Najavili su još dvije da nema poticajne atmosfere rasprave – u Splitu i Osijeku, za intenizviranjem istrage. a za to su tražili i potporu Zbog toga sudovi neće sve od Ministarstva branitelja. moći procesuirati i zato smo pokrenuli inicijativu za rekom. 21 Zbog Končara je i Che Guevara došao na Trešnjevku Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: iz monografije Ime trajnog sjaja 22 O sim špahera, pegli i perilica, javnost nikada nije pokazivala interes za Končarev opus jer, ruku na srce, što običnom smrtniku govore termini poput generatora, transformatora, visoko ili niskonaponskih sklopki, turbina, ventila, elektromotora... Končarevcima je postalo normalno da rade daleko od očiju javnosti, u tišini, marljivo, znanstvenički, u nimalo glamuroznim limenim halama, laboratorijima, vitlaonicama, alatnicama... Tek rijetko bi privukli pogled javnosti, kao na primjer u ratno doba 1991. kada smo na Dnevniku gledali slike s bojišta, zengovce koji su čučali u rovu s puškama, kada je iznenada u kadar uletjelo golemo oklopno čudo na tračnicama, a trojica iz njega izvukla i u sekundi rasklopila stroj koji je lansirao rakete. Po skloništima se tada glas trešnjevke | jesen / zima U godini u kojoj se zbrajaju gubici i nenaplaćena potraživanja, otkazuju narudžbe, a radnici postaju beskoristan teret, 90-godišnji Končar ne samo da odolijeva globalnoj recesiji. Iz zgrade u Voltinom odjeknuo je podatak da je poslovnu 2009. godinu završio sa 142 milijuna kuna dobitka. Od 1991. do danas povećao je proizvodnju za 270 posto, izvoz više nego udvostručio, a dobit udeseterostručio šaptalo da „to rade naši“, a ubrzo se doznalo da je Končar, tada već posrnuo i u stečaju, svojem preko noći izrađenom čedu nadjenuo ime Domoljub i predao ga braniteljima. Stariji pamte i prosinac 1953., kada je seizmograf na Gornjem gradu zabilježio potres, s epicentrom u Voltinu naselju. U Končarevoj vitlaonici pri brzini od 1030 okretaja u minuti razletio se rotor težak 60 tona. Bilo je to testiranje generatora za hidroelektranu Vrla I u Srbiji, a kvar je nastao zbog nekvalitetnog čelika što ga je isporučio njemački Krupp. Na početku 2010., depresivne da gore ne može biti, godine u kojoj se zbrajaju gubici i nenaplaćena potraživanja, otkazuju narudžbe, a radnici postaju beskoristan teret na rashodovnoj strani, iz zgrade u Voltinom gotovo jednako eksplozivno odjeknuo je podatak da je Končar poslovnu 2009. godinu završio sa 142 milijuna kuna dobitka. Nije čudno, reći će poznavatelji njihova rada, jer Končarevi transformatori najrasprostranjeniji su hrvatski proizvodi koji se nalazi u više od stotinu zemalja svijeta i samo lani Končar ih je izvezao za 230 milijuna eura. Nisu to tipski, uvijek isti, već ga tim stručnjaka mora prilagoditi svakoj situaciji. Sklapao ih je Končar za pustinjske klimatske uvjete za TS Sohar i TS Muladha u Omanu, ali i za one na Aljasci, s tehničkim rješenjima za rad na -52 Celzijeva stupnja. Od olovke do vlaka Končarev je opus golem, ne može se pobrojiti sve što je u 90 godina izašlo iz njegovih radionica i laboratorija, od prvog domaćeg telefona priča o poslovnom uspjehu Končarevci su 2008. godine proizveli i niskonaponske detektorske sabirnice za cern-ovu simulaciju velikog praska Radionica tvrtke Jugoslavensko Siemens d.d. 1921. u Draškovićevoj 23; suradnja sa Institutom cern počela je 1958. kad je isporučena prva od deset magnetskih leća; jedan od stotina Končarevih generatora završio je 2001. u indijskoj he Bhvani Kattalai (1946.), potpuno automatiziranog stroja za pranje posuđa 1969., preko opreme za elektroopskrbu Frankfurtskog aerodroma (1973.), transformatora za nuklearku Krško (1978.), pogona za proizvodnju olovaka zagrebačkog TOZ-a 1983., do najnovijih hitova poput vjetroelektrane na Pometenu brdu kod Splita, opreme za vodovod u Kairu, elektrodistribucije Dubaija, hidroelektrane Bhavani Kattalai u Indiji, niskopodnog elektromotornog vlaka za Željeznice BiH do zagrebačkog niskopodnog tramvaja u čijoj su gradnji primijenjene čak četiri inovacije razvijene u Končarevu institutu. Takav uspjeh nije ni sanjalo petero zagrebačkih inženjera kada su 1920. godine osnovali društvo Elektra za elektrotehniku i strojarsku industriju. Elektra je utemeljena radi glas trešnjevke | jesen / zima izvedbe svih poslova u elektrotehničkoj i strojarskoj industriji, svakovrsnog trgovanja elektrotehničkim, strojarskim i drugim industrijskim proizvodima, poluproizvodima i sirovinama svake vrste, te radi nabava, podizanja i proširenja industrijskih poduzeća. Već iduće godine Elektra je postala servisna radionica austrijskog Siemensa te promijenila ime u Jugoslavenski Siemens, a njome iz Beča upravlja Walter Mollier. Na Fallerovu šetalištu kupili su šest tisuća četvornih metara njive i sagradili zgradu za radionicu i skladište. Deset godina poslije projektant i montažni inženjer Anton Dolenc prijavio je prvu inovaciju svjetskih razmjera – asinkroni motor s namotom od lakirane žice umjesto pamukom izolirane žice. Iste godine primijenili su je u proizvodnji 167 motora 23 priča o poslovnom uspjehu 24 oznake Z (kao Zagreb). Tom su serijom porazili njemački div AEG. Obiteljska kuća inženjera Dolenca i danas se nalazi u krugu tvornice na Fallerovu šetalištu. S dolaskom socijalizma počinje intenzivna industrijalizacija, nastaje crvena Trešnjevka, na mjestu potleušica niču industrijske hale i pogoni. Tvornica je predana na upravljanje radnicima, osnovan je prvi radnički savjet, poslovi se množili – proizvodnja tramvaja za ZET, generatori za hidroelektrane, elektrifikacija pruge Zagreb – Rijeka... Pedesetih godina prošlog stoljeća dogovaraju se prvi izvozni poslovi, isprva za francuski Merlin&Gerin po licenciji Simensa, a ubrzo Končar na tržišta Argentine, Libanona, Sirije, Brazila i Paragvaja plasira vlastite proizvode. Na međunarodnom natječaju 1955. za opremanje hidroelektrane Chichoki Mallian u Pakistanu, Končar preuzima posao do tada vodećim njemačkim tvrtkama SSW i AEG. Slijede novi ugovori, a svaki obavljeni posao postaje preporuka za sljedeći. Stručnjaci Končareva instituta rade na inovativnim rješenjima te s domaćih i svjetskih sajmova donose brojna priznanja. U listopadu 1967. osniva se Ured za upravljanje kvalitetom, a deset godina poslije uveden je interni tvornički natječaj za najbolju inovaciju u četiri kategorije: izum, tehničko unapređenje, unapređenje rada i unapređenje proizvodnje. Vrh elektorindustrije Sedamdesetih godina Končar ulazi u sam vrh svjetske elektroindustrije, po svim kontinentima broje se stotine opremljenih hidro i termoe- glas trešnjevke | jesen / zima lektrana, tisuće montiranih transformatora, generatora, prekidača i transportnih sredstava. Puno se radilo u zemljama Trećega svijeta, tzv. nesvrstanima. Stariji pamte kako je politika lobirala, Ingra ugovarala, Končar opremao, a šefovi država presijecali vrpce i nazdravljali šampanjcem. Od dana kada je Indira Gandhi 1968. godine pustila u rad Termoelektranu Panki u Kampuru, osim domaćih Tita i Tuđmana, mnogobrojni su predsjednici država i vlada nju solarnih ćelija, izradio bankarski terminalski sustav za Slavonsku banku (kompjutorska oprema i softveri), opremio hidroelektranu Shirorro u Nigeriji, za INA Naftaplin izradio informatički sustav za projekt Podravina, valjaoničke motore za Metalurški kombinat Smederevo, u Splitu otvorio suvremeni prodajni centar kućanskih aparata, isporučio opremu za Željezaru Zenica, transformator za elektroprivredu Jordana te sklopio najveći posao u svojoj Končar pozorno bira svoje zaposlenike među marljivim studentima, a odabranima osigurava stipendiju. Više od pola končarevaca završilo je fakultet prošetali Končarevim pogonima – Aldo Moro, Nikita Hruščov, iranski šah Reza Pahlavi, Robert Mugabe, Ho Ši Min, indijski premijer Jawaharlal Nehru, Eleonora Roosevelt, britanski maršal Montgomery, Gamal Abdel Naser, Enver Hodža, predsjednici Libije, Gane, Kambodže, Austrije, Češke, Gvineje, Sudana, a 1959. godine pogone Končara posjetio je i latinskoamerički revolucionar Ernesto Che Guevara. Svi oni dolazili su izraziti zahvalnost za razvoj svoje zemlje. Vrhunac poslovnih aktivnosti i financijske moći Končar je dočekao 1988. godine s Antom Markovićem na čelu i gotovo 25 tisuća zaposlenih. Te je godine ugovorio opremu za hidroelektranu Birris u Kostariki, u Splitu sagradio halu od 2800 četvornih metara za proizvod- povijesti – izgradnju hidroelektrane Bechme u Iraku. Gladne godine Nakon najplodnije 1988. uslijedilo je nekoliko gladnih godina. Zbog blokade Iraka propali su poslovi vrijedni više od 250 milijardi dolara, istočnoeuropsko tržište je propalo, a raspadom Jugoslavije Končar je izgubio i tržišta susjednih zemalja. Zatvoren je Institut u kojem su naraštaji stvarali nova tehnička rješenja. Radnici su se razmiljeli kojekuda – na burzu, prijevremenu mirovinu, u rat, na čekanje... Godinu 1992. dočekalo je svega 8687 zaposlenih. Jedini izvozni posao tada je bila proizvodnja opreme za rudnik Velenje u Sloveniji, a na domaćem tržištu od gladi ih spašava ugovor s MUP-om o proizvodnji priča o poslovnom uspjehu Aluminijski vlak za žtp Zareb iz 1963. koji je na pokusnoj vožnji od Zagreba do Splita postigao brzinu od 112 km/h; 30 godina poslije hž-u su isporučena četiri elektromotorna vlaka; poznata Končareva lokomotiva prvi je put proizvedena 30. siječnja 1970., a 1. veljače pogon se preselio na današnju lokaciju u Voltinom; u rujnu 1987. za žtp Sarajevo proizveli su i isporučili Olimpik ekspres; oklopljeno tračničko vozilo iz 1991. Rekonstruirani i modernizirani tramvaj tmk za 243 putnika vozio je Zagrebom od 5. rujna 1994., a 13. srpnja 2005. u promet je pušten niskopodni tramvaj tmk 2201 Borac za radnička prava Metalski radnik Rade Končar, zaposlio se 1937. godine u tadašnjem Siemensu kao strojobravar i odmah prionuo osnivanju sindikalne organizacije. Organizirao je štrajk koji je trajao dulje od mjesec dana, nakon čega je uprava popustila i potpisala kolektivni ugovor kojim su radnicima povećane plaće i odobrene naknade za prvi tjedan bolovanja. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Rade Končar je postao revolucionar, a 1942. godine u Šibeniku ga je uhitila i strijeljala talijanska vojska. U tvorničkom krugu na Fallerovu šetalištu postavljen mu je spomenik, djelo akademskog kipara Vanje Radauša. 60 tisuća pari automobilskih registarskih pločica. A onda su pomalo, isprva stidljivo, krenule prve narudžbe: transformatori za termoelektranu Farakka II u Indiji, pa Perwaja čeličana u Maleziji, zatim oprema za termoelektranu u Sudanu, hidroelektranu Menzelet u Turskoj, mobilni agregati za SAD... Gruda se zakotrljala. Končar elektrificira domaće autoceste i tunele Sv. Rok i Malu Kapelu, izrađuje uređaj za demanganizaciju pitke vode za zagrebačko vodocrpilište Petruševac, niskopodni tramvaj, a na međunarodnom natječaju dobiva posao modernizacije Željeznice Srbije. U novim uvjetima Končar ponovno grabi svoj dio kolača i na svjetskom tržištu: izrađuje najveći alat za lijevanje kućišta kamionske spojke za ljevonicu Georg Fischer u Munchenu i električni vlak za bosanskohercegovačke željeznice. Ponovno obnavlja i oprema hidro i termoelektrane diljem svijeta, izrađuje opremu za švedske i francuske brodare, mjerne transformatore za korejsku tvrtku Hyosung Corporation, otvara predstavništva i poduzeća u Rusiji, SAD-u, Kini... Danas Končar grupa okuplja 21 poduzeće s oko četiri tisuće zaposlenih, u vlasništvu dioničara, najviše fondova i banaka, te Hrvatskog fonda za privatizaciju. Otprilike pola ukupne proizvodnje izvozi na najzahtjevnija svjetska tržišta. Od propasti 1991. godine do danas povećao je proizvodnju za 270 posto, izvoz više nego udvostručio, a dobit udeseterostručio. Za takav uspjeh zaslužni su pozorno birani radnici. Do najkvalitetnijih kadrova Končar dolazi glas trešnjevke | jesen / zima stipendiranjem odabranih još za vrijeme studija, a više od pola končarevaca završilo je fakultet. Zato i ne čudi što su upravo stručnjaci iz te tvornice lani sudjelovali u znanstvenom projektu s kolegama iz CERN-a (Europske organizacije za nuklearna istraživanja) koji su pokušali u 27 kilometarskom kružnom tunelu ispod francusko-švicarske granice dati odgovor na pitanje kako je nastao svemir. Za simulaciju tzv. velikog praska izrađen je najjači veliki akcelerator čestica, a Končar je za taj svojevrsni vremenski stroj kojim se išlo na putovanje unatrag proizveo niskonaponske detektorske sabirnice. Domaći mediji o tome nisu izvijestili ni slova. No končarevci su i tako naviknuli marljivo raditi daleko od očiju javnosti. 25 od 7 do 107 Misionarka čitanja Djeca obožavaju njezine likove Paulinu P., Petricu Pričalicu i Maloga Jana, a na sajmu knjiga Interliberu prošloga je mjeseca predstavila svoju šestu knjigu Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin Dnevnik dobrih anđela K njiževnica Sanja Polak osvaja srca najmlađe čitalačke publike. Piše često i puno – priče, kolumne, scenarije za emisije Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije, čitanke, školske udžbenike... Na Interliberu prošloga mjeseca predstavila je svoju šestu knjigu Dnevnik dobrih anđela. Rado ističe kako su joj upravo anđeli pomogli da postane i ostane bolja osoba, a u svojim ih je djelima malo osuvremenila i razbila stereotip da su oni neki dobričine. Sanja je rođena na Knežiji, a otprije dvadeset godina živi na Srednjacima. Cijeli život vezana je uz Trešnjevku, zagrebački kvart s najviše knjižnica. Možda zato želi biti misionarka čitanja. Sudeći prema popularnosti njezinih knjiga među djecom, čini se da joj to uspijeva. glas trešnjevke | jesen / zima | str. 26 GT: Volite pisati za djecu i čini se, nikad vam ne nestaje inspiracije? - Radim s djecom već dvadeset godina, moj cijeli život i profesija posvećeni su djeci. Tako uvijek postoji neki motiv koji želim obraditi, neka tema, postupak nekog djeteta, problem koji me tišti, sjećanje iz djetinjstva, nešto što se dogodilo u susjedstvu... Zapravo je to stvaranje kao kad pravite kolač. Uvijek imate zrnca koja ste sami proživjeli, to bi, recimo, bio biskvit, a izmišljeno je krema, pa tako slažete: red biskvita, red kreme. Sretna sam što mi ne nedostaje inspiracije. GT: Počelo je s kolumnama u Prvom izboru, danas ste glavna urednica tog dječjeg časopisa. U međuvremenu ste objavili šest knjiga, od kojih je Dnevnik Pauline P. 2004. godine nagrađen nagradom Mato Lovrak, a Petrica Pričalica nominirana je 2006. godine za međunarodnu nagradu Mali princ. Pišete scenarije za radijske i TV-emisije, školske udžbenike, radite kao učiteljica razredne nastave, spremate magisterij na postdiplomskom studiju Učiteljskog fakulteta, mama ste dviju djevojčica. Otkud tolika energija? - Lijepo mi se sve posložilo, zadovoljna sam i ispunjena. Za svoje sam rezultate zahvalna Prvom izboru i kolegama Damiru Domišljanoviću i Darku Cindriću koji su me, početkom 1990-ih, kad su pokretali časopis, pozvali na suradnju. Smislili smo kolumnu o djevojčici Paulini koja je pričala o svojim dogodovštinama. Puno se djece tada javljalo da su im priče o Paulini P. super, pa sam ih preoblikovala i 2003.godine objavila u knjizi Dnevnik Pauline P. Mislila sam da je intervju: Sanja Polak s Paulinom gotovo, ali čitatelji su se javljali i pitali što se s njom dalje događa. Kako je Paulina u međuvremenu narasla u djevojku koja je ušla u pubertet, napisala sam Pobunu Pauline P. GT: Vaša se kći zove Paulina. Jesu li te priče autobiografske? - Baš i ne, moja Paulina je manja od Pauline iz knjige, ali Pobuna je najviše autobiografska jer dok sam to pisala, moja je kći bila u pubertetu. Poslije, kad mi se rodila druga kći Petra, izmislila sam lik koji nosi njezino ime i nastala je knjiga Petrica Pričalica. To je zbirka od 24 pripovijetke koje pripovijeda Petrica, a govore o prijateljstvu. U svakoj je riječ o jednom prijatelju i svaki prijatelj ima jednu karakteristiku koja ga obilježava. Knjiga poručuje da, bez obzira na različitosti, možemo imati puno prijatelja. Dnevnik dobrih nađela (gore) šesta je knjiga dječje spisateljice Sanje Polak (desno) GT: Za tu ste knjigu nominirani za međunarodnu nagradu Mali princ 2004.godine? - Da, djeca su jako zavoljela taj lik. Današnji problem djece je što ih malo i premalo slušamo. Oni vole pričati, a nema ih tko slušati i tako je Petrica odlučila da više ništa neće pričati, nego će početi pisati. I, dakako, čitati treba puno više jer čitanje je iznimno vrijedna vještina. Roditelji i učitelji premalo se posvećuju njezi i razvijanju čitalačkih navika. Zapravo svojim ponašanjem i svojim primjerom prvi pružamo otpor čitanju. Na postdiplomskom studiju sam analizirala neka istraživanja koja govore da, primjerice, dijete u drugom razredu osnovne škole treba pročitati između 400 i 800 kartica teksta da bi moglo napredovati u čitanju, a to djeca ne pročitaju. GT: Izjavili ste da želite postati misionarka čitanja. Učiteljica ste i svakodnevno vidite da djeca ne vole čitati? Je li problem loš odabir školske literatura koja je djeci dosadna? - Medijima već dugo kolaju priče da je lektira grozna, da knjige nisu suvremene, a nije stvar u tome što je djelo iz lektire preteško, nego u tome što uz čitanje treba dobra interpretacija. GT: Ne žele jer im je čitanje naporno. - Tako je. A zašto je čitanje napor? Zato što nije dobro uvježbano. A zašto nije dobro uvježbano? Zato što se dovoljno ne čita. A zašto se dovoljno ne čita? Zato što je napor. Nađete se u zatvorenom krugu i roditelji i učitelji nikako da osvijeste da će djeca početi uživati onog trenutka kad usavrše tehniku čitanja. To je poput vožnje biciklom. Dok ne glas trešnjevke | jesen / zima 27 intervju: Sanja Polak postaneš kompetentan za vožnju biciklom, nema uživancije. I tako dolazimo do stereotipnog i općeg stajališta da je čitanje dosadno i naporno, a lektira neprimjerena. Lektira je primjerena onog trenutka kad dijete uspije glatko čitati i kad razumije pročitano. Tada može uživati. Za to je potreban veći angažman učitelja. Recimo, ja na satu uvijek čitam, pogotovo ako nešto ne ide. Ne dolazi u obzir da Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić djeca čitaju sama. Ona to neće razumjeti i tekst će biti grozan, a to je biser hrvatske književnosti i to djetetu treba osvijestiti. 28 GT: Ali vašu su Paulinu odmah prihvatili. Zašto to nije napor? - To je dječja književnost. Kad pišem za djecu, razmišljam o njima i trudim se pisati jednostavnim stilom, ali to za mene baš nije dobro. Mogu napisati višesložnu rečenicu, staviti sedam epiteta, metafora, poredbi i tako dalje, ali djeca to neće razumjeti. Tekst napišem za dva ili tri sata, a onda još toliko vremena potrošim da ga strukturiram i učinim djeci jezično prihvatljivim, jer me zanimaju psiholingvističke karakteristike. Nije isto pisati za odrasle i pisati za djecu. GT: Je li teže pisati za djecu? - Svakako. Književni kritičar koji je pročitao stotine književnih djela uzme moju knjigu i gleda iz perspektive književnosti i to mu izgleda banalno. Da bi netko verificirao moja djela, mora gledati iz perspektive djeteta od deset godina. Bez obzira na to što pišem tako jednostavno, mislim da sve knjige ne smiju biti tako jednostavne. Jer da je Blanka Vlašić cijeli život skakala na 145 cm, nikad glas trešnjevke | jesen / zima ne bi došla do 205. Moje su knjige prva stepenica za ulazak u dječju književnosti i na tome dijete ne smije stati. GT: Postoji mišljenje da čitanje odumire. - Za to su krivi mediji koji o tome na takav način pišu. Sami ćemo sebe na taj način uništiti. Niz znanstvenih i stručnih studija dokazuje da je čitanje jedna od najbitnijih kompetencija. Ako smo komunikativniji i znamo se pravilno izražavati, bit ćemo uspješniji. Ako čitate, bit ćete uspješniji i u slušanju jer vam čitanje povećava koncentraciju; bit ćete bolji u pismenom izražavanju jer čitanjem nesvjesno usvajate rečenične sintagme, pravopisne norme i drugo. A kako ćemo razviti komunikacijske sposobnosti nego čitanjem. O tome se uopće ne govori. Kad bi na TV-u svakog dana tri mjeseca prije Dnevnika pričali o tome kako je čitanje važno ili snimili spot s tri glumca koji čitaju sa svojim djetetom, počeli bi čitati i drugi. Nije osviještena potreba koliko je čitanje važno. GT: Čini se da na Trešnjevci jest jer Trešnjevka ima najviše knjižnica. Vi živite na Trešnjevci i ovdje ste i rođeni? - Rođena sam na Knežiji, išla sam u Školu Matije Gupca i tu mi je baš bilo lijepo. Sada već dvadeset godina živim na Srednjacima. To su naselja koja su nastala šezdesetih godina i meni su ista danas kao i nekad. Ništa se nije promijenilo, jedino su zgrade starije. GT: Što vam je najdraže na Trešnjevci? - Kad idem s posla pješke Savskom, prođem kraj Trešnjevačkog placa, drag mi je, tu obavim kupnju. intervju: Sanja Polak GT: Što čitate od novina? Ništa. U novinama više ne možete naći afirmativan tekst. Ubija me taj negativizam, sve kreće od negativne spoznaje. Krećemo od društva prema pojedincu, umjesto obratno. Kad bismo kao pojedinci počeli pozitivno razumišljati i pozitivno razgovarati i kada bismo apostrofirali pozitivne vrijednosti, bilo bi puno ljepše. Tako radim u svojem razredu i nemam problema ni s nasiljem ni s tužakanjem. Uvijek krećem s pohvalom, nikada djetetu ne kažem nisi dobar, nego kažem dobar si, a možeš biti još malo bolji. To možda izgleda pretenciozno, ali to je za njih korisno i oni to prepoznaju. Apostrofiram zajedništvo, suživot i negacija se jednostavno istopi. Razvojem pozitivnog odnosa prema ljudima, okolini, društvu, automatski djelujete preventivno na loše situacije. GT: O čemu govori Dnevnik dobrih anđela? - To je roman u kojem se apostrofiraju pozivine ljudske osobine. Na književnim susretima često pitam što znači biti dobar i vidim da djeca imaju prilično površan pristup. Maštovito je zamišljeno da su 24 anđela ušla u jedan razred, a svaki je nositelj jedne pozitivne ljudske osobine. Svakog dana jedan se anđeo prima posla i preoblikuje djecu i situacije prema svojoj osobini. Npr. anđeo nježnosti vidi da Ivo već sedam dana lupa vratima učionice, pa stupa u akciju da djeca postanu nježnija jedni prema drugima. To vidi anđeo odvažnosti i kaže kako nikad nitko ne bi zabio gol niti bi postigao uspjeh ako bi svi bili tako nježni, pa potiče djecu svojim čarolijama da budu odvažna. Moj motiv je bio razbijanje stereotipa o anđelima kao dobričinama, malo glas trešnjevke | jesen / zima sam ih osuvremenila, a ilustratorica ih je vrlo toplo i duhovito oslikala. GT: U biografiji ste napisali da vjerujete u anđele i da su vam pomogli da postanete bolji? - Odgoj nikada ne prestaje. Svaki me dan nešto odgaja. Volim kada me upozore ako pogriješim jer tako ću biti bolja. Ništa mi ne znači da mi govorite kako sam super jer onda nisam konstruktivna, ne napredujem. Ljudi su tašti, ne daju si reći, imaju jak ego... U mojoj struci pogotovo se uočava pretencioznost visoke stručne spreme – kao, završili ste fakultet pa ste sad nešto. Više puta u društvu sam primijetila da kad netko ne zna nešto iz njegove struke, na primjer je li cvijet ili cvjet, često se reagira u stilu – to je strašno. Zamislite da seljak kaže intelektualcu: „Oprostite, zar vi zaista ne znate uzgojiti zelje? Pa to je strašno! Ne razlikujete mrkvu od peršina?! Pa to je strašno!“ Nijedan seljak to neće tako reći. Jer što vam u životu vrijedi to što ste prije ne znam koliko godina završili četiri godine fakulteta ako od tada niste radili na sebi. Zato sam u biografiji napisala da su mi anđeli pomogli da postanem i ostanem dobra. Željela sam da i djeci konačno bude jasno što znači biti dobar. Jer, nažalost, takvog predmeta nema u školi. O tome bi trebali učiti – kako biti strpljiv, kako biti odvažan, ustrajan, kako biti svjetlo drugima, kako biti topao, kako drugima biti prijatelj... To su za život važne kvalitete. Živo mi se fućka zna li predsjednica Vlade što je umanjenik, što umanjitelj ili neku definiciju, važno mi je da je pozitivna osoba. A djecu odgajamo potpuno drugačije. 29 ulicama kružim Nives Opačić: Kako je mali istarski Brseč dobio u Zagrebu dvije ulice O 30 Na prvom uglu iza moje kuće nalazi se Bersečka ulica. To je jedna od onih trešnjevačkih ulica koje još uspijevaju zadržati svoj starinski oblik. Na dvorišnim vratima tih kuća piše Pazi, oštar pas, ispred kuće obično je ružičnjak, a iza nje nekoć je bio voćnjak, nerijetko i povrtnjak. Da ti bogati voćnjaci nisu plod moje mašte, dokazuje i samo ime naše četvrti – Trešnjevka. Pa nije valjda tako prozvana po češnjaku! sim moje (Baštijanove) ulice, i okolne otkrivaju vezu s Istrom: Spinčićeva, Fiaminova, Mandićeva, Dobrilina, Gortanova – po zaslužnim Istranima – ili Pazinska i Puljska po istarskim gradovima. Sve te ulice nalaze se pokraj ZET-ove remize na Ljubljanici (dugo i jedine u gradu) i tako se zovu već desetljećima. Nije to slučajno. Dok su Istrom vladali Talijani, ni izdaleka tako dobrodošli kao danas njihovi potomci kad nastupi ferragosto, od kojih očekujemo da napune našu uvijek gladnu turističku blagajnu, mnogi su hrvatski rodoljubi bježali pred talijanskim terorom u matičnu zemlju Hrvatsku. Čim bi se jedan bjegunac malo snašao u novom gradu, povlačio bi za sobom drugoga, a posao su nalazili ondje gdje se i danas često zapošljava prva generacija migranata – u gradskom tramvaju. Vozači (tada i kondukteri) vukli su se u gluho doba noći ili Ova ulica dobila je ime po Brseču, rodnome mjestu Eugena Kumičića, a oblik Bersečka svjedoči o njezinoj starini glas trešnjevke | jesen / zima u cik zore s posla i na posao, pa Ozaljske do Zagrebačke avenije) je bilo najpraktičnije da potra- svjedoči o starini. Danas kažemo že kakvu podstanarsku sobicu Pula, pulski (npr. arena, festival), blizu trešnjevačke remize. Tako a starije ime toga grada bilo je su ti Istrani živjeli u „istarskim“ Pulj (ni Puljani nisu samo tako ulicama, što je mnogima bilo i je- pali s neba, zar ne?). Premda dino što im je ostalo od zavičaja. su mnoga stara imena gradova Nazivi Bersečka i Puljska ulica danas ponešto drukčija, upravo pokazuju, osim veze s Istrom, u starom obliku vrlo su stilogena, i veliku starinu. Bersečku ulicu pa stoga upotrebljiva poglavito u danas svatko tako i čita, no ona pjesništvu, jer odišu pasatizmom je dobila ime po Brseču, rodnom i nostalgijom. Tako je i Tin Ujević mjestu Eugena Kumičića (podno pouzdano znao da se grad zove brda Sisola, pa je i Kumičićev Split, a ipak je o „zelenoj grani pseudonim bio Jenio Sisolski). s tugom žuta voća“ sanjario Oblik Berseč i toliki drugi (npr. u „kakvom starom, spljetskom kerv, karv, terg, Gertovec, pa perivoju“. Duh i dah starine može hrvatsko prezime u Mađarskoj se, eto, prizvati i minimalnim Gergics – krv, trg, Grtovec, izražajnim sredstvima. No iz miloga sanjarenja Grgić) sadrži tzv. slogotvorno r, pa se takvim pisanjem željelo trgnuo me Turistički vodič po istaknuti da je to r slogotvorno Zagrebu (1994./95.), jer sam u (ima funkciju vokala, tj. čini slog njemu vidjela da je grad Zagreb slogom). No valja znati da je to počastio mali Brseč kao ni jedno popratno e ili a bilo samo znak drugo mjesto – dvjema ulicama, koji se nije izgovarao. „Krivci“ a da o tome pojma nema. Jedna za takvo pisanje skrivaju se u je Bersečka, a druga je Brsečka. starim zemljišnim knjigama i Oni koji daju imena ulicama i na zemljopisnim kartama, koje trgovima očito nisu dokučili da su prilikom imenovanja ulica se Brseč već smjestio u Bersečkoj poslužile kao vrelo podataka. ulici, pa mu još jedna ulica, Znamo i to da su zemljovide „modernija“, na drugom kraju izrađivali Austrijanci, koji su još grada (između Borongajskog dodatno mogli iskriviti imena luga i Vukomerca) ne treba. naših lokaliteta. A kad je ime Ako se nađe koji nevjerni Toma, jednom zapisano, teško se mijenja. lako može provjeriti moje riječi: I nedaleka Puljska ulica (nekoć Bersečka ulica nalazi se u tom duža, a danas u jednom svom vodiču na str. 34 (H5), a Brsečka dijelu skraćena za Vitezićevu na str. 38 (G3). Sada znamo i ulicu – Puljska je ostala samo od zašto. Trešnjevačke knjižnice Riječ, slika zvuk Tekst i foto: Maja Cvek Kada je jesen zakoračila u grad, s njome su živnule aktivnosti u svih šest trešnjevačkih knjižnica, posebno u Mjesecu knjige. Evo što smo izdvojili: KNJIŽNICA TINA UJEVIĆA KNJIŽNICA KNEŽIJA KNJIŽNICA VOLTINO Izložba Mirjane Mirt Dar za 25. obljetnicu rada Damir Brčić: Ciklus Muha Naša novinarka Maja Cvek u razgledavanju izložbe Mirjane Mirt u knjižnici Tina Ujevića Predavanje o biološkoj raznolikosti koje su u knjižnici Knežija pripremile Nika Dolenc i Lana Malović Crteži Damira Brčića iz ciklusa Muha s izložbe koja je u studenome postavljena u knjižnici Voltino kovnica, a piše i priče za djecu. Na Don Quijoteu radio je nešto više od godinu dana, privučen njegovom zaluđenošću davnim vremenima, prostodušću i povjerenjem. U knjižnici je u rujnu izloženo 60ak njegovih crteža u tušu, pastelu i akrilu. Ostaje pitanje je li umjetnik inspiraciju tražio i u zrcalu. Zdenka Heršak: Istina na pijesku Knjižnica Tina Ujevića sredinom rujna otvorila je vrata slikarici Mirjani Mirt. Motivi iz prirode – voda, slapovi, cvijeće, vrtovi, šume – Mirjanina su oaza mira. Samouka je slikarica, a ljubav za slikanjem gaji od djetinjstva. Nakon životnih brodoloma, mir i utjehu pronašla je u kistu, boji i platnu. Ovo je njezina četvrta samostalna izložba, a s ponosom kaže da joj se slike nalaze u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Slika u tehnici tempere i akrila. Knjižnica Knežija je u Mjesecu knjige za svoje korisnike i učenike OŠ Matije Gupca organizirala šetnju Maksimirom, projekciju filma i izložbu fotografija. Izložba fotografija bila je dar parka Maksimir knjižnici u povodu obilježavanja 2 5 . godišnjice njezina rada. Predavanje o biološkoj raznolikosti za tu su prigodu pripremile Nika Dolenc, dipl. oec., i Lana Malović, dipl. ing. biologije. Knjižnica Voltino u studenome je predstavila crteže Damira Brčića, slikara, grafičara i ilustratora. Brčić je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Miroslava Šuteja. Osim što marljivo izlaže svoje radove, predaje grafički dizajn u Školi za primijenjenu umjetnost i na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Posjetitelji su uz radove iz ciklusa Muha imali priliku razgledati i slikovnice koje je Brčić ilustrirao. KNJIŽNICA STAGLIŠĆE Dubravko Kastrapeli: Don Quijote Dubravko Kastrapeli diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1995. godine. Predavao je likovnu kulturu, radio kao dizajner i ilustrator u marketinškoj agenciji. Do sada su mu ilustracije objavljene u nekoliko knjiga, udžbenika i sli- glas trešnjevke | jesen / zima | str. 31 U povodu obilježavanja Mjeseca knjige glumica Zdenka Heršak predstavila je svoju sedmu knjigu Istina na pijesku. Riječ je o prozi u kojoj autorica niže priče iz svojeg života, o ljudima i svakodnevnim događajima koji život čine složenim i punim. Trešnjevačka Posla ISTRAŽIVANJE SOCIJALNIH VEZA U KVARTU Tekst: Veselko Leutar Kvartovi kao oblik lokalnih zajednica gube koheziju, a sve manje ljudi veže se uz susjedstvo i ima osjećaj pripadnosti toj zajednici. Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi najvažnije razloge slabljenja angažmana i aktivnosti unutar lokalne zajednice, istražiti mogućnosti reaktiviranja lokalnih socijalnih veza i angažmana za zajednicu te potaknuti aktivnosti i programe koji će pridonijeti razvoju lokalnog socijalnog i kulturnog kapitala Autori i voditelji projekta: Veselko Leutar dipl. sociolog, Goran Batina dipl. sociolog I straživanje je provedeno metodom fokus grupe. To je kvalitativna sociološka metoda – grupna diskusija na definiranu temu. Moderator vodi diskusiju prema unaprijed određenom vodiču. Osnovni cilj ove metode je potaknuti dubinsku diskusiju kojom će se istražiti stajališta ili vrijednosti ispitanika. Diskusija se snima, zatim se radi transkript pa obrada podataka. Istraživanje je provedeno u Centru za kulturu Trešnjevka u srpnju 2009. Sudjelovalo je desetero građana. Susjedstvo U susjedstvu nije uspostavljena klima poštovanja i povjerenja. Ispitanicima nedostaje osjećaj zajedništva, ali nemaju puno prilike za bolje upoznavanje, druženje i uspostavu prisnijih odnosa sa susjedima. Željeli bi potaknuti susjede na suradnju kako bi riješili neke zajedničke probleme, no stanari su uglavnom razjedinjeni i premalo zainteresirani za takve ideje. Neposredni kontakti ispitanika sa susjedima slučajni su i površni. Ispitanici se s pozdravljaju s malo susjeda, s rijetkima zastanu i popričaju, a nijedan ispitanik nije rekao da se s nekim od susjeda posjećuje ili da je poznanstvo pretočio u prijateljstvo. glas trešnjevke | jesen / zima | str. 32 Tijekom diskusije ispitanici su prepričavali uglavnom negativna iskustva na temelju kojih se može zaključiti da u njihovu susjedstvu nije uspostavljena osobita klima poštovanja i povjerenja. Ispitanici nisu zadovoljni takvim odnosima, nedostaje im osjećaj zajedništva, ali nemaju puno prilika za bolje upoznavanje, druženje i uspostavljanje prisnijih odnosa. Ipak, kod većine se osjeća želja za prisnijim i toplijim odnosima, iskazuju spremnost za upoznavanje i druženje, ali inicijative pojedinaca u tom smjeru kod drugih najčešće nailaze na odbijanje.*1 S druge strane, ne postoje ni posebne teškoće koje opterećuju odnose ispitanika sa susjedima, a ako ih ima, nisu ozbiljne ni brojne. Sa sličnim problemima susreću se manje ili više svi ljudi koji žive u zgradama bez kućepazitelja ili domara. Ispitanicima najviše smetaju galama i buka na stubištu, glasno slušanje glazbe, neurednost, neuljudnost, zabave koje traju do kasno u noć i sl.*2 Stoga se ispitanici rijetko, samo u iznimnim situacijama, obraćaju za pomoć susjedima. No tvrde da, unatoč slaboj komunikaciji, nastoje na različite načine pomoći susjedima. Željeli bi potaknuti susjede na suradnju kako bi riješili 1 moj kvart Trešnjevka zajedničke probleme u zgradi, no stanari su uglavnom razjedinjeni i premalo zainteresirani za takve ideje.*3 Promjena/miješanje identiteta Ispitanici tvrde da stariji kvartovi mijenjaju identitet – miješaju se identiteti starih i novopridošlih stanovnika, sve brojniji novi stanovnici donose u kvart drukčije vrijednosti, navike i stil života. Dio starosjedilaca teško se miri s činjenicom da dio doseljenika ne pridaje posebnu važnost njihovim vrijednostima i običajima. U diskusiji je naglasak uglavnom bio na kulturnim razlikama, koje se ne mogu premostiti u kratkom roku. Zaključak tog dijela diskusije bio je da se starosjedioci i doseljenici trebaju više uvažavati te da bi i jedni i drugi trebali više komunicirati i biti tolerantniji prema različitostima.*4 Problemi u kvartu Ispitanici su općenito zadovoljni kvartom u kojem žive. Iako su u diskusiji iznijeli neke primjedbe na sigurnost i kvalitetu života na Trešnjevci, svoj kvart doživljavaju kao jedan od poželjnijih, ili barem kao jednako dobar za život u odnosu na druge dijelove grada. Na primjer, nijedan ispitanik ne razmišlja o preseljenju u drugi dio grada zbog toga što misli da je Trešnjevka manje sigurna, lošije uređena ili infrastrukturno slabije opremljena od drugih gradskih četvrti. Stariji ispitanici, ne bez ponosa, ističu da dugo žive na Trešnjevci. Porast nesigurnosti i kriminala Trešnjevka i Zagreb bili su prije dvadeset, trideset godina sigurnije i ugodnije mjesto za život. Iako svi primjećuju porast različitih oblika nasilnog ponašanja i kriminala na području cijeloga grada, ispitanici tvrde da su u njihovu susjedstvu takvi događaji rijetkost. U posljednjih su nekoliko godina ispitanici, ili njihovi susjedi, bili neposredni svjedoci različitih vrsta izgreda u svojem susjedstvu (upotreba vatrenog oružja, napadi skinheadsa, trajnija prisutnost osoba za koje se tvrdi da se bave organiziranim kriminalom itd). Međutim, ispitanici pretpostavljaju da u njihovu susjedstvu žive uglavnom pošteni ljudi koji svojim ponašanjem ne ugrožavaju sigurnost sugrađana. Ipak, smatraju da bi za sigurnost građana bilo dobro kada bi se kvartovski policajci češće viđali na ulici. Nagli rast stanogradnje i stanovništva U posljednjih petnaest, dvadeset godina znatno se povećao broj stanovnika. Na Trešnjevci, na parcelama na kojima su bile obiteljske kuće s malim okućnicama, sagrađene su zgrade s većim brojem stanova, što opterećuje infrastrukturu. Porast stanogradnje i stanovništva mijenja fizički izgled kvarta i grada, ali i socijalne odnose i identitet lokalne zajednice. Generacijski jaz Uočava se nedostatak komunikacije između različitih generacija, sve je više osoba srednje i starije životne dobi, dok su novi stanari pretežno mlađe osobe. Starije osobe ne pokazuju uvijek dovoljno razumijevanja za stil života i navike koje mladi donose u njihovu četvrt i susjedstvo, a nerazumijevanje je prisutno i s druge strane. Jačanje socijalne kohezije Ispitanici smatraju da bi u kvartu trebalo potaknuti različite oblike udruživanja građana. Budući da civilno društvo u našoj sredini nije osobito razvijeno, centri za kulturu važno su mjesto koje može pomoći oživljavanju lokalne zajednice. Građani ih prepoznaju, imaju dugu tradiciju, što donosi ugled, ali i očekivanja. Centri za kulturu upućeni su na lokalnu publiku, surađuju s različitim lokalnim udrugama i organizacijama, raspolažu materijalnim i ljudskim resursima za kvalitetno provođenje različitih sociokulturnih aktivnosti (stvaralačko izražavanje, aktivnosti za slobodno vrijeme itd.). Na taj način centri mogu utjecati na osnaživanje socijalne kohezije, stvaranje i razvijanje socijalne mreže, nadilaženje dobnih, kulturnih i drugih razlika te uspostavljanje zajedničkog identiteta u lokalnoj zajednici.*5 U takve i slične akcije i programe trebalo bi uključiti što više građana. Ispitanici smatraju da bi informacije o svim vrstama sociokulturnih aktivnosti u lokalnoj zajednici trebale doprijeti do što više građana. Važan je direktni marketing, više kanala kojima se dopire do različitih segmenata stanovništva, te ustrajnost onih koji vode i/ili aktivno sudjeluju u tim glas trešnjevke | jesen / zima | str. 33 * Ja u te četiri godine nisam upoznala nijednog susjeda. Ja svaki dan pozdravim pristojno, to ti neće ni uzvratiti pozdrav. U zgradi još kod nikog nisam bio, niti je tko bio kod mene. A što je još najgore, ja sam komunikativan. Baš nismo u odnosima da bismo se posjećivali u stanovima, popričamo na stubištu. Ja sam pokušao neke pozdravit, onda me pogleda onak’ belo, ovaj, da što ja od njega hoću. * 2 To su toliko drski ljudi... uglavnom mladi... To su non-stop tulumi, narodnjaci se slušaju po cijelu noć, ujutro trebam ići na posao. Možete zamisliti 50 mladih ljudi na hrpi... Kad su krenuli niz stepenice, njih 50, a zgrada je građena da se sve treslo. aktivnostima, jer ponekad treba proći dosta vremena da neka akcija ili program u zajednici zažive. Humanitarne akcije, kulturni, zabavni, rekreacijski i slični programi, usmjereni prije svega na pripadnike lokalne zajednice, mogu pomoći ljudima koji žive jedni pokraj drugih da se bolje upoznaju i steknu veće povjerenje. Ispitanici su načelno voljni uključiti se u lokalni život, povezati se sa susjedima na ostvarenju nekog zajedničkog cilja ili se naprosto družiti. 34 Zaključak Iz općeg tona rasprave može se zaključiti kako ispitanici, unatoč svim navedenim problemima, imaju osjećaj za svoj kvart te žele da, u većoj mjeri nego što je sada, on bude mjesto neposredne međusobne povezanosti i bliskosti. Uz teritorijalno određenje kvarta, većina podrazumijeva i psihološko-socijalna obilježja – postojanje funkcionalnih i psiholoških veza među ljudima koje se temelje na zadovoljavanju zajedničkih potreba, zajedničkim interesima, temeljnim vrijednostima kojima se u životu vode pripadnici zajednice, normama ponašanja, ali i osjećajem pripadnosti toj zajednici. U tom smislu sudionici diskusije predlažu pokretanje različitih aktivnosti u zajednici i okupljanje oko zajedničkih akcija kojima će se stvoriti zajedničko iskustvo, a ono rezultirati osjećajem pripadnosti. Tim djelovanjem može se doći i do stvaranja zajedničkog identiteta ako identitet shvatimo kao proces stvaranja smisla. * 5 „Susjed pomaže susjedu“. To bi bila super akcija. To ćemo predložiti na Trešnjevci. Baš bi se tu ljudi upoznali. Za početak, neka ih dođe 30. To bi se svake godine proširilo. Mjesečne akcije, trebalo bi pomoći ljudima. Centar za kulturu bi trebao biti taj, kao što je ovdje, ima prostore, sve što je potrebno. glas trešnjevke | jesen / zima * 3 moj kvart Trešnjevka Fakat je situacija zabrinjavajuća. Mi stariji koji se još znamo i tako, priskačemo u pomoć... Ja napišem da mi je ostalo toliko i toliko boje i neka mi pozvoni tko to želi. Pokušavao sam sve okupiti. Za sve se ima vremena, ali nešto organizirati, za to se nema vremena. * 4 Čini se da je teško znati tko su Zagrepčani, a ne tko su Trešnjevčani... Ja općenito ne sudim ljude po tome otkuda su ili kakvi su, u smislu nacionalnosti, ili da je manje kulturan, ali mislim da je općenito važno poradit na tim odnosima i na kulturi kako bi nam svima bilo ljepše. Ne doživljavaju se kao Trešnjevčani. To se izgubilo. Kod mladih pogotovo. Kod starih kolikotoliko. stranac stranci na trešnjevci Razgovarala: Đurđica Božić Foto: Paula Bobanović Prečko je moj dom Kada je u listopadu 1981. došao u Zagreb, alžirski student Azzeddine Boulahia (49) nije namjeravao u njemu ostati. Cilj mu je bio završiti Građevinski fakultet i vratiti se svom poslu u domovinu. Kada ga je završio, veliki projekt s Hidroelektrom je propao, a u međuvremenu se i zaljubio, i to uTrešnjevčanku. Danas on i Dubravka imaju tri prekrasne kćeri: Moonu, Zinu i Nadiu. I dva mala dućana u Prečkom... 01 GT: Kako to da ste studirali u Zagrebu? - Izborio sam državnu stipendiju, a moja firma iz Alžira imala je ugovor s Kanadom. Ali u zadnji tren, u natječaj je uskočila Hidroelektra. Poslali su nas ovdje na studij da bismo kad završimo nastavili njihove projekte. I tako sam umjesto u Montreal dospio u Zagreb. 02 GT: U to doba je bilo puno stranih studenata... - Da, ali mi smo bili prva grupa Alžiraca, došlo nas je 22. I bilo nas je najmanje. 03 GT: Kako ste se snašli s jezikom? - Išli smo na tečaj hrvatskoga na Filozofskom fakultetu osam mjeseci i nakon toga smo već bili upisani na fakultet. Jer mi smo prijamni polagali u Alžiru. Došla su nam tri profesora iz Zagreba, bilo je oko 350 kandidata, a prošlo nas je smo 22. Studij sam završio 1988. i onda sam se vratio u Alžir, ali moja je firma propala. Ostao sam šest mjeseci. Tada sam već imao Moonu, svoju najstariju kćer. I tako sam se, eto, vratio tu tražiti posao, a onda je počeo rat. Bilo je teško. Radio sam preko Servisa, konobario, u pizzeriji DJ u Daničićevoj pet godina. 04 GT: Gdje ste upoznali suprugu? - U hotelu Sport, današnja Panorama. Ako znate gdje je sad Casino, e tamo je bila čaga Sportivo, najbolja u Zagrebu. Upoznao sam je 1982. i onda sam je te godine na ljeto pozvao k sebi nakon što smo tri i pol mjeseca bili zajedno. Bila je Alžiru 25 dana. Jako joj se svidjelo. I od tada smo zajedno. Pa smo išli još jednom 90-ih i ostali dva mjeseca. Poslije nikad nisam puno bio u Alžiru. 05 GT: Možete li usporediti Zagreb onda kad ste bili student i sada, je li se puno promijenio? - Jako je velika razlika. Sada Zagreb izgleda lijepo, ima svega, ali struktura ljudi je drukčija. Onda je bilo puno bolje. Pametnija generacija. Nije bilo naglas trešnjevke | jesen / zima | str. 35 silja. Bilo nas je iz Alžira, Maroka, Tunisa, Japana, Kine, Zimbabvea, Južne Afrike, Etiopije, Kolumbije, Perua, Palestine, Libije, Iraka, Australije... A što je najzanimljivije – govorimo hrvatski, jedini jezik koji svi znamo! Pilo se i prije, ali nije bilo problema o kakvim danas čujemo i čitamo u novinama. 06 GT: Otkad živite na Trešnjevci? - Mislite u Prečkom? U Prečkom sam od 1982. godine, žena mi je iz Prečkog. Kad sam prvi put dolazio k njoj, čudio sam se: „Ti zbilja živiš u Zagrebu?“ 07 GT: Što vam se sviđa u našem kvartu, a što ne? - Meni je Trešnjevka prekrasan kvart. Kad bi me netko pitao gdje mi je ljepše, tu u Prečkom ili u mom kvartu u Alžiru, ne bih uopće razmišljao. Znate zašto? Ja sam na Trešnjevci u biti odrastao. Pa došao sam sa 20 godina, a sad imam skoro 50. Moja mladost, lijepe uspomene – sve mi je tu. Teško bi mi bilo bez Zagreba. 08 GT: Što kuhate doma? - Obožavam sarmu i punjenu papriku. S hranom uopće nemam problema. A pogotovo kad sam na moru, lagana hrana, to je isto kao da sam u Alžiru. 09 GT: Kako provodite slobodno vrijeme? - Skoro ga i nemam. Prije sam se bavio nogometom. Igrao sam za alžirsku juniorsku reprezentaciju, bio sam jako dobar nogometaš. A sad, recimo, čitam, pa malo oko vrta, imam vikendicu na Okiću, volim hodati po prirodi, volim mir i, naravno, laptop. I to je to. Malo gledam što ima u svijetu novoga. Moj hobi su politika i ekonomija, to pratim. 10 GT: Ima li sada hrvatskih tvrtki u Alžiru? - Samo je Ingra ostala, ali slabo se radi, svega nekoliko projekata. Rekord je bio 80-ih: dođeš u Alžir, a sve ceste kao da si u Zagrebu, vijadukti, signalizacija... sve je isto kao tu. Kopija. Sve Hrvati radili! in memoriam Matija Pokrivka S likar Matija Pokrivka, legendarni kroničar nestajanja starog zagrebačkog predgrađa, ovoga je ljeta zauvijek otišao u neke daleke predjele. Na svoje životno putovanje krenuo je iz Slavonije, iz sela Kutovi kraj Orahovice, gdje je rođen 1923. godine. Svako je njegovo putovanje postajalo slikarska avantura iza koje su ostajali crteži mlinova na Savi, istarskih pejzaža ili starinskoga načina života koji je polako nestajao. A i stariji će Trešnjevčani u slikama Matije Pokrivke prepoznati krajolik kojeg odavno nema. Bile su to 60-e i 70-e godine prošloga stoljeća, vrijeme ubrzanog rasta grada koji je gutao mala trešnjevačka dvorišta i pomno obrađivane gredice. Tragovi tog minulog života, susreta starog i novoga Zagreba, snažno su otisnuti u Pokrivkinim motivima sićušnih kućica pognutih ispod divovskih nebodera. Danas je možda sve uređenije i ljepše, i ugodnije za život. Kroz prozore lijepih i manje lijepih zgrada i nebodera, izraslih na krajoliku s Matijinih crteža, danas gledaju nova lica. Ako spuste pogled dolje, u podnožje svoje zgrade, možda će ugledati nejasni obris sitne kućice. I neka joj mahnu, i kućici i Matiji. Iz svoga dalekog krajolika oni će im otpozdraviti. 36 Sjetni krajolik Matije Pokrivke Ovaj broj Glasa Trešnjevke ilustriran je crtežima Matije Pokrivke: glas trešnjevke | jesen / zima in memoriam Matija Pokrivka 37 Autoportret, 1969. 1 2 3 4 5 6 7 8 Končareva ulica, 1979., str. 2 i 3 Ugao Ulice Kate Dumbović i Magazinske ceste, 1978., str. 4 i 5 Ugao Selske i Končareve, str. 6 i 7 Ulica proleterskih brigada, str. 8 i 9 Trešnjevačko more, 1989., str. 10 i 11 Nehajska ulica, 1975., str. 13 Cetingradska ulica 33, 1977., str. 15 Ugao Selske i Končareve, str. 20 i 21 glas trešnjevke | jesen / zima 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Končareva ulica, 1978., str. 23 Lenjingradska ulica, 1970., str. 25 Zvornička ulica br. 3, 1978., str. 27 Trešnjevačka tržnica, 1978., str. 29 Vurovčica, 1978., str. 34 Zagorska ulica br. 28, 1979., str. 39 Ugao Selske i Končareve, str. 40 Trešnjevka iz mog ateljea, 1978., str. 42, 44 i 45 Nova cesta, 1971., str. 46 i 47 ZVIJEZDA U SUSJEDSTVU Za mene i moju Lolu nema boljeg kvarta od Knežije Tekst: Nina Ožegović Foto: Bruno Konjević i privatni arhiv Kada smo nazvali Barbaru Kolar, jednu od najpopularnijih i najšarmantnijih radijskih i televizijskih voditeljica koja i ovu petu sezonu s Duškom Ćurlićem vodi show Ples sa zvijezdama, te je zamolili za intervju, u svom je neposrednom, veselom stilu uzviknula: „Jupi!“ Spremno je pristala na razgovor, a oduševila se i našom željom da se fotografira s Lolom, koja je od nedavno, kaže, „njezina najbolja dlakava frendica“ I ako je po zanimanju doktor veterine, Lola joj je prvi kućni ljubimac i odmah je osvojila najprije njezino srce, pa njezin stan, a onda i cijelu Knežiju. Svojim šarmom zaustavlja i automobile, a Barbara je pokušava naučiti da zaustavlja i zgodne dečke. Barbara Kolar novija je stanovnica Knežije gdje ne živi u vlastitu, nego u unajmljenom stanu. Rođena je u Čakovcu, a odrasla u Bjelovaru i Zagrebu. Iako je razmišljala i o karijeri u kazalištu – u mjuziklu, počela je raditi kao radijska voditeljica na Radio Samoboru i Radio Velikoj Gorici. Već godinama vodi ranojutarnji show Antene Zagreb, gdje svojom duhovitošću, elokventnošću, brzim i zabavnim replikama zna do suza nasmijati slušatelje. Tvrdi da joj nije teško uskladiti sve obveze na radiju i televiziji i da ne može odijeliti ta dva različita medija te nastoji paralelno „veslati“ u oba. „Svaki je zadovoljstvo na svoj način i kad jedan ne radim neko vrijeme, počne mi nedostajati“, kaže. U Ples sa zvijezdama ove su sezone uvedene neke novine za natjecatelje, no kaže kako je to već uhodan projekt koji ne zahtijeva velike pripreme, a ona i Duško Ćurlić znaju se sto godina. Uz sve to piše kolumnu Zdrava pamet za portal ordinacija.hr, a kako joj je pisanje hobi, razmišlja da jednog dana nešto učini i u tom mediju. Posao je raduje, a kad je ipak dohvati stres, sjedne u automobil, odveze se na more i satima gleda u pučinu. Nakon toga je kao nova. glas trešnjevke | jesen / zima | str. 38 intervju: Barbara Kolar GT: Živite na Knežiji, u radničkom kvartu na Trešnjevci koju su stari Zagrepčani nekad zvali „crvenom Trešnjevkom“. Kako ste se našli tu? Jeste li vi odabrali Knežiju ili je Knežija odabrala vas? - Budući da svakog jutra zbog posla na radiju Anteni Zagreb ustajem radnički, da ne kažem socijalistički, u 4.45, reklo bi se da i nema idealnijeg kvarta za mene. Inače, iz nekog nedefiniranog razloga preferiram zapadni dio grada pa sam u projektu kućenje razgledala nekoliko stanova na Trešnjevci. Trenutačno sam podstanar u zgradi u kojoj sam prvotno namjeravala kupiti stan. GT: Doživljavate li Knežiju samo kao spavaonicu ili tu provodite i slobodno vrijeme? Možete li istaknuti dobre strane stanovanja na Knežiji? I što biste mijenjali? - Meni je Knežija silno praktična jer mi ujutro do radija treba od sedam do deset minuta autom, a zgrada HTV-a mi je i bliže. Do središta grada mogu došetati za pola sata, trgovački centri koji su mi po volji su u blizini, ima dosta zelenila i relativno je mirno. Ne treba mi puno više od toga, tako da sam prilično zadovoljna. Ipak, da budem potpuno iskrena, nakon 20 godina života u Folki neke navike nisam uspjela promijeniti pa, recimo, nikad ne idem na trešnjevački plac koji svi tako hvale i vole, nego kupujem na tržnici u Utrinama. GT: Od nedavno imate psića Lolu. Kako se Lola snašla na Knežiji i što vam ona znači? - Lola je moje veliko veselje, moja cimerica i prijateljica. Oduvijek sam željela psa, a ona mi je prvi u životu pa možete zamisliti kolika je to ljubav. Njoj je lokacija na kojoj živimo savršena jer nam je stan preko puta vrtića i škole, a kako su djeca njezina ciljana interesna skupina, presretna je jer ih sreće pri svakom izlasku iz zgrade. Osim toga, savski nasip nam je na pet minuta hoda – istini za volju, to je druga općina, ali tamo se natrči koliko želi. glas trešnjevke | jesen / zima GT: Rođeni ste u Čakovcu, a studirali ste veterinu u Zagrebu. Je li vam taj prijelaz iz manjeg u veći grad bio traumatičan? - Nikad nisam živjela u Čakovcu, ondje sam samo rođena. Kao klinka živjela sam na Črnomercu, zatim za vrijeme osnovne škole u Bjelovaru, a kad mi je bilo 14 godina, nastanili smo se u Zagrebu. Nisam imala nikakve traume zbog seljenja, zapravo silno volim promjene, a i veliki grad puno više odgovara mom mentalnom sklopu. Iako sada zbog zamora materijala ponekad zamišljam kako bi bilo lijepo živjeti na Visu ili Ižu, kad bih se selila iz Zagreba, birala bih neku veliku svjetsku metropolu. GT: U kakvoj ste obitelji odrastali? - U Čakovcu su mamini roditelji, koje sam jako voljela, imali kuću i kod njih smo bili često. Danas je to „ljetna rezidencija“ mojih roditelja. Djetinjstvo u Bjelovaru bilo je doista idilično – puno prostora za igru, sjajno društvo, hrpa izvannastavnih aktivnosti koje su me veselile. Tata je bio redatelj na tadašnjoj TV Zagreb, a 39 intervju: Barbara Kolar mama nikad nije bila zaposlena pa mi je, dok sam bila mala, posvećivala puno vremena. Zato je uvijek bila jako ponosna kad bi netko rekao kako se na njezinoj djeci vidi da imaju krasan kućni odgoj. 40 GT: Kako ste se odlučili za studij veterine? Možete li se prisjetiti djetinjstva i ispričati nam jeste li kao djevojčica češće tetošili napuštene mačke, skupljali kornjače i kući donosili zečeve ili ste već tada sanjali o televiziji i radiju? - Ne, rad na televiziji mi nije padao na pamet. Kako smo živjeli u Bjelovaru, moj tata je svakog jutra autobusom putovao na posao u Zagreb pa sam odrasla bez iluzija o glamuroznosti tog posla. No jako sam voljela rad u dramskoj grupi pa mi je ideja o takvom obliku eksponiranja bila puno bliža. Ipak, životinje sam oduvijek obožavala i u trenutku kad je trebalo odlučiti o studiju, na užas oca, koji se nadao da ću u posljednji trenutak popustiti i upisati Muzičku akademiju, dvojila sam tek između veterine i PMF-a. GT: Karijeru voditeljice započeli ste na Radio Samoboru i RVG-u, a zatim ste došli na Antenu. Uslijedili su televizijski programi Zvijezde pjevaju i Ples sa zvijezdama te nastupi u TV-serijama. Što je bilo presudno da zaboravite veterinu i posvetite se posve drukčijem poslu. I jeste li požalili? - Ne, nisam nikad zažalila. Ni inače se nemam običaj previše osvrtati, kontemplirati nad prošlim vremenima i plakati nad prolivenim mlijekom. Ponekad tek pomislim kako sam, da sam znala da ću se baviti ovime čime se bavim, mogla završiti neki jednostavniji i kraći fakultet. Znala sam da se neću baviti veterinom otprilike od četvrte godine studija jer sam uvidjela da bi praksa mogla biti daleko od mog ideala posla u kojem sam se zamišljala. Radio sam oduvijek rado slušala. Bogu hvala, dosta sam brbljava pa sam kao apsolventica počela nešto petljati u tom smjeru i, evo, petljam i danas. glas trešnjevke | jesen / zima GT: Vodite već petu sezonu showa Ples sa zvijezdama. Kako je bilo na početku kada ste saznali da ćete ga voditi, kako ste se pripremali za snimanje, jeste li imali tremu zbog televizije? - Moram priznati da nisam bila među onima koji su odmah nanjušili da će to biti veliki hit. Bila sam sretna što sam dobila priliku raditi na novom, tako važnom i opsežnom projektu. Ne znam je li tada bilo treme u klasičnom smislu ili samo napetog iščekivanja i samopropitkivanja mogu li ja to, jesam li dobro izabrala i slično. Vjerujem u svoje voditeljske sposobnosti pa iako sve uvijek može biti i bolje, mislim da nisam loša u tome što radim. A tremu obično imam samo kad se prihvatim nečega za što nisam kompetentna i sigurna u sebe – kad smo prošle godine Duško i ja pjevali u emisiji, a ja pritom bila promukla od proljetne alergije, umirala sam od straha. intervju: Barbara Kolar Barbara se na putovanju u Kaliforniju, SAD, slikala s dva morska lava (u pozadini) GT: Ove godine pojavljujete se u glamuroznoj odjeći dizajnera Dalibora Bettija, poznatog po tome da odijeva i predsjednikovu suprugu. Kako se osjećate u tom stylingu i koliko vam je odjeća važna? - Jako volim odjeću, lijepe stvari općenito, ali sam češće odjevena praktično nego zbigecano kako bih željela pa mi je to malo glamura veliko veselje. GT: Budući da ste nastupili u gostujućim ulogama u serijama Bitange i princeze, Stipe u gostima i Naša mala klinika, biste li se htjeli ambicioznije posvetiti glumi ili mjuziklu? Pitam zato jer sam pročitala da ste nakon veterine htjeli upisati studij mjuzikla u Beču... - Mjuzikl obožavam, kazalište općenito. Spremila sam prijamni za taj studij u Beču, ali nikad nisam otišla. Uhvatila me nesigurnost, dvojbe, pomisao da ću dok završim školu biti prestara za bilo kakvu ulogu. Danas znam da su to gluposti, ali ne mogu reći da si predbacujem taj kukavičluk. Ponekad samo, dok gledam neku genijalnu predstavu u Londonu ili New Yorku, pomislim kako bih voljela biti na tim daskama koje život znače, ali i mjesto u publici je već velika radost. GT: Postali ste i Avonova ambasadorica, što podrazumijeva potporu društveno odgovornim projektima. Jeste li to doživjeli kao veliku čast? - Naravno. Mislim da je dužnost javnih osoba upozoravati na društvene probleme i učiniti sve što možemo kako bismo pomogli u njihovu rješavanju. Ne mislim da sam posebno pametna ili utjecajna, ali možda mogu lakše doprijeti do većeg broja ljudi i prenijeti im poruke na koje nisu obraćali pozornost. GT: Prati vas glas da strastveno volite putovanja... - Obožavam putovati, ali ne radim to ni približno onoliko često koliko bih željela – fali mi i vremena i novca. Nisam bila na toliko mjesta koja bih željela upoznati, od primjerice Portugala, u koji se spremam već 15 godina, do egzotičnih otočja o kojima sanjarim svake zime glas trešnjevke | jesen / zima kad temperatura u Zagrebu padne ispod nule. GT: Vodite emisiju Jutarnji show Antene Zagreb od 6 do 9 sati. Kako tako rano funkcionirate? - Budim se često i prije budilice koja zvoni u 4.45. Pomaže i to što otkad imam psa idem spavati ranije. Gospodična, naime, ne voli da smo dugo budne pa oko 22 sata počne uvoditi red i tjerati me u krevet. Naravno da ponekad otvorim oči mrzovoljna bez razloga ili, što je još gore – bezvoljna, ali jedan pogled na moju dlakavu frendicu koja maše repom u ranu zoru odmah me oraspoloži. Tu je, jasno, i ranojutarnja ekipa na radiju kakva se samo poželjeti može i doista sam zahvalna što mi se u tom smislu stvarno posrećilo. Malo je veći problem ako mi se ujutro neizlječivo spava – budući da ne pijem kavu, nemam instant-rješenje za takve situacije. GT: Smatraju vas duhovitom, vedrom i elokventnom osobom brzom na jeziku. Kako vi sebe doživljavate? - Ma ja sebe uopće ne doživljavam. 41 povijesni Feljton Remiza Tekst: Fernando Soprano Foto: ZET-ov arhiv kao srce Trešnjevke G Tramvajsko spremište na Ljubljanici pušteno je u pogon 11. veljače 1936. godine i taj bi se dan mogao smatrati rođendanom dijela Trešnjevke koji će od tada određivati ritam njezina bila kao elektromehaničko srce cijeloga kvarta. No planovi o preseljenju remize na Blato u Prečkom predviđaju nove, drukčije sadržaje na prostoru s kojega su gradu u pohode, donedavno samo na bučnim željeznim podvozjima, kretala vozila koja su razvozila poglede, osmijehe, riječi, nade, želje – ljude Fotografija ispod naslova: zet-ova kondukterica Paula Landsky, u odori s nekoliko dekorativnih detalja, snimljena tijekom Prvoga svjetskog rata glas trešnjevke | jesen / zima | str. 42 rađanima Zagreba nastanjenima na Trešnjevci tramvaj je drago prijevozno sredstvo. Oni iz preostalih dijelova grada tvrde da je to zbog toga što tramvaji u smjeru Trešnjevke oduvijek voze do kasno u noć, a s trešnjevačke remize put drugih dijelova grada kreću već rano ujutro. Istovrsne pogodnosti stanovnici istočnog dijela grada imaju tek od 1980. godine, kada je remiza sagrađena i u Dubravi, a godinu prije tramvaj je tek počeo prometovati prekosavskim gradskim četvrtima... Točno je i to da je remiza zagrebačkog tramvaja oduvijek bila na Trešnjevci, pa neki misle da je spremište za tramvaje dobilo naziv po dijelu Trešnjevke, a ne obrnuto – naime, podrijetlo riječi remiza jest u talijanskom izrazu rimessa da carri, što znači spremište kola. Od 1891. godine prvo spremište bilo je na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja i noću se u njemu čuvalo deset zatvorenih i šest otvorenih, ljetnih kola, te dvaput više konja. Bila je tu i prva upravna zgrada, a zagrebački zaprežni tramvaj mogao je postići brzinu od 7,5 km/h krećući se tračnicama širokima svega 76 cm, ukupne dužine 8 km, na relaciji od Mitnice u Vlaškoj ulici, današnji Kvaternikov trg, kroz Vlašku, Draškovićevu i Jurišićevu ulicu preko Jelačićeva trga te Ilicom do tzv. Južnoga, a danas Zapadnog ko- povijesni feljton Spremište tramvaja na trešnjevačkoj remizi fotografirao je iz zraka u rujnu 2009. godine Darko Bandić Kiro e lodvora, s odvojkom Frankopanskom i Savskom cestom do Savskoga mosta. Na prvu službenu vožnju tramvajska kola tvornice Weitzer iz Graza krenula su 5. rujna 1891. godine. Tramvaj pokretan jednom konjskom snagom izazvao je pravu senzaciju i sljedećega dana prevezeno je više od 20.000 Zagrepčana, gotovo pola od ukupnog broja stanovnika. Utržak je predan Gradu u dobrotvorne svrhe. Gradnja pruge Zapravo, sve je počelo 1885. godine, šest godina nakon pojave prvoga Siemensova električnog vlaka, kad su zagrebački gradski oci počeli raspravljati o ideji uvođenja tramvaja u Zagreb. Ideja je postala aktualna dvije godine poslije, kad je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu uvođenje konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. Zbog nedostatka sredstava od te ideje se odustalo, a Gautier je promijenio plan i predložio gradnju pruge u Zagrebu. Gradska općina prihvatila je njegovu ponudu te mu izdala dozvolu i sklopila s njime ugovor 1889. godine. Ali nije sve teklo brzo i jednostavno... Nacrte za gradnju mjerodavno ministarstvo u Budimpešti odobrilo je 1890., a dozvolu za gradnju Gautier je dobio 1891. godine, kada mu je ministarstvo glas trešnjevke | jesen / zima dodijelilo koncesiju uz uvjet da gradnja tramvajske pruge bude dovršena u roku od pola godine nakon odobravanja detaljnih nacrta. Počelo se govoriti kako Gautier neće graditi jer nema dovoljno novca. Tako je i bilo, a Gautier je uz odštetu svoja prava i obveze prenio na Društvo zagrebačkih građana. Gradnja jednokolosiječne tramvajske pruge počela je 11. svibnja 1891., a radovi su povjereni poduzetništvu Grörer i Muskovics iz Budimpešte. Tramvaj je trebao krenuti 15. kolovoza 1891., na dan otvaranja Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, u povodu 50. obljetnice Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva – preteče Zagrebačkog zbora, današnjega Zagrebačkog velesajma. Zbog kašnjenja dostave kola iz Graza, tramvaj je pušten u promet s tri tjedna zakašnjenja, no još za trajanja izložbe. Šarm zagrebačkih kondukterica Nakon petnaestak godina konjski tramvaj više nije udovoljavao prometnim potrebama u gradu koji je rastao. U doba kad je Gradska općina gradila prvu električnu centralu u Zagrebu, dionice konjskog tramvaja bile su u rukama belgijskog kapitala. Želeći imati u svojim rukama sva poduzeća što služe javnim interesima, Gradska općina raskinula je 1906. ugovor s Tramvajskim društvom, a godinu dana 43 povijesni feljton 44 poslije, iz financijskih razloga, sklopila je novi ugovor prema kojemu je Društvo pristalo sagraditi električni tramvaj na svoj trošak, ali s pravom upravljanja najmanje deset godina. Novim je ugovorom 1909. godine stara tvrtka likvidirana, a pravo izvedbe predano je novoutemeljenom poduzeću – Zagrebački električni tramvaj d.d. Prepoznatljivu plavu, boju grada Zagreba, Zagrebački električni tramvaj odabrao je tek 1923. godine. Dotad su tramvaji bili žuti, pa ni kondukteri ni vozači nisu imali plave radne odore. Ipak, odore su bile uočljive, s ponekim istaknutim ukrasnim dodatkom. Moglo bi se reći da su bile popularne i u žena. Šarm zagrebačkih kondukterica te odore možda nisu isticale, ali jamačno ga nisu mogle ni zatomiti, što prikazuju i fotografije ZET-ove kondukterice Paule Landsky, snimljene tijekom Prvoga svjetskog rata, a često objavljivane i poslije. S odabirom novih tehničkih rješenja nastojalo se ići ukorak s vremenom. Nova tramvajska pruga sagrađena je s kolosijekom širine od jednoga metra, na istim trasama kojima je vozio i konjski tramvaj. Pruga od današnjega Zapadnog kolodvora kroz Ilicu preko Jelačićeva trga i kroz Jurišićevu ulicu do Draškovićeve, izvedena je s dvostrukim kolosijekom. Vozni se park sastojao od 28 motornih kola tvornice Ganz & Co. iz Budimpešte glas trešnjevke | jesen / zima Fotografije slijeva nadesno: Konjski tramvaj počeo je voziti 5. rujna 1891. Čuveni tramvaj M-22 iz 1922. godine Pogled na trešnjevačku remizu 1937. godine Tramvaj M-24, u Tehničkom muzeju, u turističkoj i u teretnoj varijanti. Proizvodio se u radionicama ZET-a. Pušten je u promet 1960-ih Suvremeni zagrebački niskopodni električni tramvaj proizvodi od 2005. konzorcij CROTRAM (Tvornica željezničkih vozila Gredelj i Končar električna vozila) povijesni feljton i 14 prikolica konjskog tramvaja, koje 1936. godine i taj bi se dan mogao smatrati su preuređene za novu širinu kolosije- rođendanom dijela Trešnjevke koji će ka. Promet na prvoj pruzi električnog otad određivati ritam njezina bila kao tramvaja svečano je otvoren 18. kolovoza elektromehaničko srce cijeloga kvarta. 1910. godine. Konjski tramvaj zadržao se Graditelje i danas impozantne armirajoš godinu dana, do potpunog dovršet- nobetonske konstrukcije, koja svojim luka mreže električnog tramvaja, kada je kovima kao da navješćuje modernitet hrpremješten u Veliku Goricu, gdje je ostao vatske arhitekture, rijetko se spominje i o do 1937. godine. njima se malo zna. Jedan od njih je hrvatski urbanist Vlado Antolić (Osijek, 1903. – Zaboravljeni graditelji Zagreb, 1981.). Projektirao je detaljan plan Kada govorimo o tome da je remiza zagrebačkog Cvjetnog naselja, kao prvog bitno odredila način na koji stanovnici planski građenog naselja uz zagrebačke Trešnjevke doživljavaju ne samo svoj obale Save. Učio je zanat kod čuvenih nego i sve gradove na svijetu, valja zagrebačkih graditelja Freudenreicha spomenuti da je Zagrebački električni i Deutscha. U zagrebačkom Gradskom tramvaj bitno utjecao i na razvoj grada građevnom uredu, sa S. Hribarom, A. mijenjajući izgled pojedinim gradskim Ulrichom i Josipom Seisselom, a poslije i s predjelima. Tako je na inicijativu i uz Ivanom Zemljakom, radio je na regulatordoprinos ZET-a tijekom 1930. godine sa- noj osnovi Zagreba na projektu za novo građen željeznički nadvožnjak na Savskoj tramvajsko spremište u Ozaljskoj ulici. cesti, kod Crnatkove ulice, na svoj trošak Armiranobetonsku konstrukciju s lučnim ZET nadsvođuje potok Medveščak, a 1931. okvirima, koja se gradila od 1936. do 1937. dovršena je tramvajska pruga Ribnjakom godine, radi sa Zvonimirom Kavurićem, i Medveščakom (srednjim pojasom iznad Franjom Bahovcem i Josipom Gauppom. nadsvođenog potoka) prema Mirogoju, O Zvonimiru Kavuriću (1901. – 1944.) koja je iste godine puštena u promet, a valja reći da je nakon diplome, koju je ukinuta je pruga preko Kaptola i kroz stekao u Pragu 1927. godine, radio u Le Novu ves. Da bi sagradio trešnjevač- Corbusierovu atelijeru, u uredu Aloisa ku prugu do Ljubljanice (današnjom Dryáka u Pragu i četiri godine u proTratinskom i Ozaljskom ulicom) ZET je jektno-konstrukcijskom birou Schwartz 1935. godine o svom trošku dao izvesti Hautmont u Parizu. Od 1932. pa do smrti željeznički nadvožnjak na Tratinskoj 1944. godine, kao vrstan arhitekt statičar, cesti. Proširenjem Tratinske porušeno radio je u Gradskom građevnom XIV. odje pola spremišta i donesena je odluka sjeku za općinske novogradnje u Zagrebu. o gradnji novoga, na kraju Ozaljske. Tu Planovi o preseljenju remize na Blato su već izvedeni pripremni radovi. Uz u Prečkom predviđaju nove, drukčije ostalo, ZET je sagradio kanalizaciju, vo- sadržaje na prostoru s kojega su gradu dovod te otkupio pojedine zgrade koje u pohode, donedavno samo na bučnim su se morale srušiti. Iste godine sagrađen željeznim podvozjima, kretala vozila je i nadvožnjak na Savskoj cesti kod koja su razvozila poneki predmet, ali Koturaške. Istodobno s gradnjom pruge, u prvom redu poglede, osmijehe, riječi, gradilo se i novo tramvajsko spremište. nade, želje – ljude. Kada se to dogodi, Za kratko vrijeme sagrađene su dvije više se neće moći reći da se to događa u velike armiranobetonske hale za 180 kola, smjeru Trešnjevke oduvijek, do kasno u podignuta je i upravna zgrada s odjelom noć, a iz trešnjevačke remize put drugih za obračun utrška i izobrazbu promet- dijelova grada već od ranoga jutra. Kao nog osoblja. Tramvajsko spremište na u pjesmi, zadnji tramvaj će i s Trešnjevke Ljubljanici pušteno je u pogon 11. veljače kretati prije svršetka. glas trešnjevke | jesen / zima | str. 45 Promet na prvoj pruzi električnog tramvaja svečano je otvoren 18. kolovoza 1910. godine. Vozila su bila tipa Ganz Pogled s okolnih polja na trešnjevačku remizu 1937. godine Radovi na polaganju tramvajske pruge 1925. godine na križanju Jurišićeve i Draškovićeve ulice povijesni feljton kvartovski Metronom Računanje štapom i jezikom Logaritamska računala Tehnički muzej, do 2. siječnja 42 Logaritamsko računalo nekad je bilo nezaobilazno pomagalo inženjerima raznih struka. Danas je zaboravljeno zahvaljujući jednostavnijim i bržim elektroničkim kalkulatorima. Bez muke nema nauke! Stare narodne poslovice s nostalgijom će se sjetiti nekadašnji studenti tehničkih studija kojima je ispit iz logaritamskog računala (popularno su ga zvali šiber) zagorčavao život sve do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Dok ne polože taj ispit, nisu mogli nastaviti studij. Povijest logaritamskih računala, kako ona izgledaju, koje su vrste bile u upotrebi i kako se s njima računa – doznajte na izložbi Računanje štapom i jezikom / Logaritamska računala, koja je u Tehničkom muzeju otvorena od 24. studenoga do 2. siječnja 2011. Uz izložbu je tiskan i prigodni katalog koji možete kupiti na blagajni Tehničkog Muzeja ili putem njegove internetske suvenirnice. Autori koncepcije izložbe su Vesna Dakić i Božidar Kanajet, a autor likovnog postava Dejan Dragosavac. glasglas trešnjevke | jesen / zima trešnjevke | jesen / zima | str. 42 Tekst: Paula Bobanović Koncert Josipe Lisac Hypo centar, 10. prosinca u 20.30 Ovaj put zovemo vas da izađete iz kvarta i zaputite se na 18. koncert u znak sjećanja na Karla Metikoša koji će u Hypo Centru u Dvorani Kornati 10. prosinca održati naša Trešnjevčanka Josipa Lisac. Popularni rock’n’roll pjevač i skladatelj Karlo Metikoš, s kojim je Josipa dijelila prijateljstvo i ljubav, ostavio je neizbrisiv trag na njezin glazbeni i životni put. Njihov zajednički album iz 1973. godine Dnevnik jedne ljubavi ostao je do današnjeg dana jedan od najboljih konceptualnih rock ostvarenja. Zajedno su ostvarili oko 13 L P albuma i CD -a, s autorskim i producentskim pečatom Karla Metikoša. Josipa će u Hypo centru, uz posebne goste – Arsena i Matiju Dedića, publici prenositi poruku ljubavi i trajnog sjećanja na osobu koja je u umjetničkom i osobnom smislu i dalje inspirira te na koju sjećanja ne blijede s godinama, baš kao što ne blijedi ni Josipin jedinstveni duh i energija koju prenosi na svoju publiku. Ulaznice se mogu nabaviti u Tvornici kulture po cijeni od 135 kn (zelena zona), 150 kn (plava zona), 170 kn (crvena zona) te na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima po cijeni od 150 kn (zelena), 170 kn (plava), 190 kn (crvena zona). povijesni feljton Glas Trešnjevke Glavna urednica Đurđica Božić Zamjenica glavne urednice Paula Bobanović Art direktor Trpimir Ježić Mirakul za malene Kazalište Trešnja, od 5. prosinca Uoči blagdana u malo mjesto stiže lakrdijaš za čije majstorije i točke nitko nema vremena – svi su zauzeti pripremama za veliku svečanost. Kite se domovi, uređuju ulice, izrađuju zavjetni darovi – običaji traže svoje i svatko pokušava biti koristan i svojim umijećem uveličati ovaj dan. Luda bez doma i zanata samo je smetnja vrijednim stanovnicima koji se žure i trse očuvati tradiciju blagdana. Na sve misle i ništa ne žele propustiti, no u silnom maru na nešto su ipak zaboravili... Režija: Rene Medvešak Igraju: Daria Knez Rukavina, Vanda Vujanić Šušnjar, Dragana Marković Roić, Božidar Koščak, Ranko Stojić Dobna granica: 3+ Trajanje: 40 minuta Novinari Maja Cvek, Mirjana Dajović, Vesna Rems Dobrin Kolumnistica Nives Opačić Suradnici u ovom broju Darko Bandić Kiro, Veselko Leutar, Gordana Mrđen, Nina Ožegović, Fernando Soprano Nakladnik Centar za kulturu Trešnjevka Park Stara Trešnjevka 1 10 000 Zagreb Uz potporu gradskih četvrti Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug Za nakladnika Ljiljana Perišić Tisak Vemako tisak Dinamika izlaženja kvartalno Telefon 01 30 27 411 01 30 27 032 Faks 01 30 24 247 e-mail [email protected] MB 3239632 Žiroračun ZABA 2360000 -1101429565 Naklada 5000 primjeraka ISSN 1846 –503 X glasglas trešnjevke | jesen / zima | str.| 43 trešnjevke | jesen / zima str. 43
© Copyright 2024 Paperzz
